Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Prilog … · Klju~ne rije~i: Zadar, renesansa, [krinja sv. [imuna, Medaljon Apolon i Marsija ... te da je humanizam bio duboko prodro u taj

75

Rad. Inst. povij. umjet. 29/2005. (75–92) Radoslav Tomi}: Prilog prou~avanju [krinje sv. [imuna i pojava renesanse u Zadru

Radoslav Tomi}Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Prilog prou~avanju [krinje sv. [imunai pojava renesanse u Zadru

(Medaljon Apolon i Marsija na reljefu Tome Martinova)1

Izvorni znanstveni rad – Original scientific paper

Predan 20. 8. 2005. – Prihva}en 15. 10. 2005.

UDK: 739.1(497.5 Zadar)”13”

Klju~ne rije~i: Zadar, renesansa, [krinja sv. [imuna, Medaljon Apolon i Marsija

Veli~anstvena [krinja sv. [imuna ve} je stolje}ima izazov zabrojne istra‘iva~e, koji poku{avaju {to bolje rasvijetliti povi-jesne, umjetni~ke, liturgijske i ikonografske vrijednosti kojeona u sebi sadr‘ava. Naj~e{}e se pisalo o {krinji koju je 1380.godine izradio Franjo iz Milana. No, u njezinoj unutra{njostinalazi se, te{ko pristupa~an, rijetko vidljiv i naknadno pos-tavljen pozla}eni srebrni reljef. Stoga se o njemu rje|e pisa-lo. Na njemu je u plitkom reljefu, u arhitektonskom okvirukoji ima oblik rimskoga slavoluka, oblikovano Kristovoprikazanje u hramu, simboli evan|elista i ~etiri zadarskaza{titnika (Donat, Kr{evan, Sto{ija, Zoilo). U reljefu je obliko-vano i osam okruglih medaljona, na koje su aplicirana malabron~ana poprsja iz anti~ke pro{losti i mitologije te kompo-zicija Apolona i Marsije. Na lijevoj strani, u okviru za natpiss bo~nim pro{irenjima (tabula ansata), upisan je kapitalomdonatorski natpis i 1497. godina.

DIVO SIMEONI IVSTO PROPHETAEDICATVM

IOANNE ROBOBELLO ANTISTITEIOANNE BOLANO PRAETORE

FRANCISCO MARCELLO VRBISPRAEFECTO

ZOILO DENASIS ET MAVRO CHRISOGONO ARCAE PROCVRATORIBVSMCCCCXCVII DIE VLTIMO MENSIS

APRILIS

OPVS TOMAS MARTINI DE IADRAROGO VOS FRATRES ORATE PRO ME

Natpis spominje zadarskoga nadbiskupa Giovannija Robo-bellu, kneza Giovannija Bolana i kapetana Francesca Mar-cella. Spominju se i dva zadarska plemi}a, Zoilo de Nasis iMavro Grisogono, jer su oni bili zastupnici (prokuratori)sve~evih relikvija i {krinje. U dnu, ispod okvira table, isku-cano je, u dvoredu, ime zadarskoga majstora Tome Martino-va.2

Posebnu pozornost zaslu‘uje osam medaljona s lijevanimporsjima i kompozicijom u kojoj su prikazani Apolon i Mar-sija. Prikazane likove djelomi~no su prepoznali dosada{njiistra‘iva~i: na njima su portreti anti~kih povijesnih li~nosti ibo‘anstava (Neron?, Cezar, Seneka?, Lukrecija?, Klaudije?,Minerva). Medaljone je prvi spomenuo ma|arski povjesni~arumjetnosti Alfred Gotthold Meyer u monografiji posve}enoj[krinji sv. [imuna, objavljenoj u Budimpe{ti 1894. godine.Uo~io je da su u medaljonima prikazana poprsja anti~kihfilozofa, rimskih careva i carica, te prizor Apolona i Marsije.Taj je reljef prema Meyerovu tuma~enju nastao prema an-ti~koj gemi u Medicijevim firentinskim zbirkama, koje su seiz Firence {irile preko plaketa i medalja.3

Sa‘etak

[krinju za mo}i sv. [imuna izradio je 1380. godine Franjo iz Milana.Izlo‘ena je na glavnom oltaru u sve~evoj crkvi u Zadru. U njezinojunutra{njosti nalazi se reljef na kojem je prikazano Kristovo prikaza-nje u hramu, simboli evan|elista i ~etiri zadarska za{titnika. Izradio gaje 1497. godine zadarski zlatar Toma Martinov. U reljefu je oblikovanoi osam okruglih medaljona na koje su aplicirana bron~ana poprsja izanti~ke pro{losti i mitologije te kompozicija Apolona i Marsije. ReljefApolona i Marsije izra|en je u 15. stolje}u prema anti~koj gemi Apolo-

na i Marsije, poznatoj kao Neronov pe~at. Bilje‘e se vlasnici geme,me|u kojima je bio i trogirski biskup Lodovico Trevisan (kardinalMezzarota Scarampo) i papa Pavao II. Barbo. Posebna je pozornostposve}ena zadarskom nadbiskupu Maffeu Vallaressu (1449.–1496).Kao veliki prijatelj pape Pavla II. upravo je on mogao posjedovatinavedene medaljone te je oporu~no mogao odrediti da se postave u[krinji sv. [imuna. Izvje{tava se i o njegovoj prepisci, te o Donatellovojanga‘iranosti na opremanju Nadbiskupske pala~e u Zadru.

76

Radoslav Tomi}: Prilog prou~avanju [krinje sv. [imuna i pojava renesanse u Zadru Rad. Inst. povij. umjet. 29/2005. (75–92)

Njegove su analize prihvatili Vitaliano Brunelli 1908.4 i Jo-sip Bersa 1923. godine, opravdano smatraju}i da pojava po-ganskih tema na [krinji potvr|uje ranu prisutnost renesanseu Zadru. Posebno je izravan u svojim ocjenama bio Bersa jerje prema njegovu pisanju zlatar Toma Martinov pri radumorao imati crte‘e klasi~nih gra|evina, predlo{ke (medalje)prema kojima je radio portrete imperatora i prikaze pogan-skih bo‘anstava. Upozorio je na postojanje jedne popularnemetalne plakete koja je reproducirala slavnu gemu iz Medi-cijeve zbirke u Firenci na kojoj je prikazan Marsija. Stoga jeBersa zaklju~io da su se u Zadru u quattrocentu nalazili takvipredmeti, te da je humanizam bio duboko prodro u taj grad.Sama ~injenica da je za {tovanu {krinju izra|en srebrni reljefs poganskim motivima znak je novoga duha i nove misli uZadru.5 Meyer, Bersa, a poslije toga i Petricioli posvetili su

najvi{e pozornosti analizi medaljona s prikazom Apolona iMarsije, koji je nastao prema anti~koj gemi. Petricioli je za-pisao da su i portreti »ra|eni tako|er poput anti~kih portretau gemama«, zaklju~iv{i da se »radi o dobrom radu klasi~neinspiracije, {to o~ito nadma{uje mogu}nosti zlatara Tome«.Stoga je autor upitao: je li Toma Martinov nabavio ve} sali-vene medaljone ili ih je lijevao sam prema originalima une~ijoj umjetni~koj zbirci.6 Kra}i, ali sadr‘ajan tekst o me-daljonima publicirao je 2004. godine slovenski povjesni~arumjetnosti Stanko Kokole. Autor citira A. G. Meyera i njego-vu identifikaciju medaljona s prikazom Apolona i Marsije iprepoznavanje njezina predlo{ka u gemi koja se ~uvala uzbirkama obitelji Medici u Firenci. Kokole istovremenouspore|uje zadarske medalje s bron~anim plaketama koje se~uvaju u National Gallery u Washingtonu, te zaklju~uje da

1. Apolon i Marsija, bron~ana medalja, Zadar, [krinja sv. [imunaApollo and Marsyas, bronze medal, Zadar, St Simeon’s shrine

77


se poprsje Minerve podudara s Atenom poznatom u nizu pri-mjeraka, pa i u jednoj plaketi u Samuel H. Kress Collection.U istoj su zbirci i bron~ane replike za medaljon s bo‘icomDijanom i Julijem Cezarom. Medaljon s golobradim i dugo-kosim mladi}em u Zadru povezuje s plaketom na kojoj jeprikazan Antinoj, dok se Senekin portret izravno povezuje sovalnom plaketom na kojoj je portret filozofa Katona. Autorsmatra da je medaljone prema izgubljenim bron~anim plake-tama izradio zlatar Toma Martinov, mo‘da na poticaj zadar-skoga nadbiskupa Maffea Vallaressa.7

Ranorenesansni medaljoni s anti~kim likovima u Dalmacijiiznimna su pojava: ikonografijom se ne uklapaju u »opre-mu« [krinje sv. [imuna. Njihova upotreba doista potvr|ujeveoma rani i veoma zreli prodor humanizma u zadarsku sre-dinu. U prvom redu to se odnosi na medaljon s prikazomApolona i Marsije, o kojem pi{em ovom zgodom.8 Podsjeti-mo se na sadr‘aj mita. Frigijski satir Marsija oholo je pomi-slio da ljep{e svira na fruli (koju je prethodno odbacila bo-ginja Atena kad je uvidjela da joj sviranje unakazuje lice) odboga Apolona. Na takmi~enju je, prema ocjeni Muza, pobije-dio Apolon, te je odiranjem ko‘e kaznio svoga drskog tak-maca. Medaljon prikazuje stanje prije odlu~ujega trenutka ukojemu je Marsija bio ‘iv oderan. Na lijevoj strani medaljo-

na prikazan je Apolon s lirom u desnoj ruci. Uz njega je, zasasu{eno stablo privezan frigijski satir Marsija. Na jednu jegranu obje{ena kutija za njegovu frulu. Izme|u njih je Mar-sijin u~enik Olimp, koji od Apolona bezuspje{no moli mi-lost za svoga u~itelja. Gr~ki mit opjevao je rimski pjesnikOvidije (Metamorfoze, 6:383–400).9

Osvrnimo se, ukratko, na anti~ki model koji je poslu‘io kaopredlo‘ak pri izradi medalje u drugoj polovini 15. stolje}a.Glipti~ar Dioskurid (posljednja desetlje}a 1. stolje}a prijeKrista – rano 1. stolje}e poslije Krista), podrijetlom s Istoka,jedan od naj~uvenijih majstora Augustova doba, izradio jegemu (intaglio u karneolu) koja prikazuje Apolona, Marsijui Olimpa. Ta je gema u renesansi bila iznimno popularna:vjerovalo se da ju je Neron upotrebljavao kao svoj pe~at. Usvojim je Komentarima (Commentarii) kipar Lorenzo Ghiber-ti (1376.–1455.) ponosno zapisao da je oko 1428. godineizradio okvir za gemu u obliku zmaja, koji gemu pridr‘avakrilima: »In detto tempo leghai in oro una cornuola, di gran-dezza d’una noce colla scorza, nella qualle erano scolpite trefigure egregissimamente fatte per le mani d’uno excellentis-simo maestro antico. Feci pe picciulo uno drago coll’alie unpoco aperte et colla testa bassa, alza nel mezzo il collo; l’aliefaceano la presa del sigillo; era il drago, el serpente noi

2. Dioskurid (1. st. pr. K.), Apolon i Marsija, intaljo/karneol, Napulj, Museo Archeologico NazionaleDioscurides (1st c. B.C.), Apollo and Marsyas, intaglio su corniola, Naples, Museo Archeologico Nazionale

78


vogliamo dire, era tra foglie d’edera; erano inatgliate di miamano intorno a dette figure lettere antiche titolate nel nomedi Nerone, le quali fece con grande diligentia. Le figure era-no in detta cornuola un vechio a sedere in su uno scoglio erauna pelle di leone, et legato, colle mani drieto, a un alberosecco; a’piedi di lui v’era uno infans ginochioni coll’unopiè, e guardava uno giovane il quale aveva nella mano destrauna carta et nella sinistra una citera. Parevo lo infans addi-mandasse doctrina al giovane: queste tre figure furon fatteper la nostra età. Furono certamente o di mano di Pirgotile odi Policreto. Perfette erano quanto cose vedessi mai celate incavo.«10

Ghiberti je okvir ukrasio duga~kim natpisom u kojemu sespominje Neron, mo‘da prema nalogu vlasnika ili mo‘da jerje bio uvjeren da je na gemi, na simboli~an na~in, prikazanrimski vladar koji je, kako je Svetonije zapisao, u‘ivaosviraju}i liru, ili jednostavno zbog vjerovanja da je gemapripadala Neronu, koji ju je upotrebljavao kao pe~at. Tako jegema s prikazom Apolona i Marsije u Ghibertijevu okvirupostala poznata kao Neronov pe~at (Sigillum Neronis).

Na‘alost, Ghiberti u Komentarima nije spomenuo tko je bionaru~itelj okvira (koji se kasnije izgubio) za Dioskuridovugemu. Stoga nije poznato gdje su izra|eni prvi bron~aniodljevi (plakete) koji prikazuju gemu s natpisom. Najranijabron~ana medalja koja kopira gemu (to~nije njezin otisak)sadr‘ava natpis koji je upisao L. Ghiberti. Nakon {to je gema

izva|ena iz Ghibertijeva okvira, izra|ena je skupina bron-~anih odljeva – medalja i plaketa – bez natpisa. Ne smije sezaboraviti da su bron~ane plakete, medalje i sitni predmetiumjetni~koga obrta koji deriviraju iz antike, ili su nastali nanjezinim modelima, prenose}i mitololo{ke teme i likovneobrasce, imale odlu~uju}u ulogu u renesansnim likovnimzbivanjima. Ta formatom mala djela nisu posjedovali samovladari i bogati kolekcionari, nego i umjetnici sami (u Du-brovniku medalje posjeduje Nikola Bo‘idarevi}), {to je po-moglo da se izravno upoznaju i s klasi~nim likovnim for-mama i s profanom, poganskom ikonografijom. Prema gemiNeronov pe~at nastala je krajem 15. i tijekom 16. stolje}askupina medalja i plaketa koje su danas rasute u europskimzbirkama i muzejima. Tim poznatim metalnim odljevima tre-ba pridodati i medalju u Zadru.

Gema s prikazom Apolona i Marsije privla~ila je renesansnekolekcionare, umjetnike i estete ljepotom svoje izvedbe.Njezin autor Dioskurid bio je jedan od najrafiniranijih tuma~aumjetnosti Augustova vremena, koji je, kako izvje{}uje Pli-nije, za Augusta izradio pe~at s vladarevim portretom. Odmje-rena kompozicija, kontrolirane kretnje i elegantni likovikojima je predo~en mit o Apolonu i Marsiju, bili su idealnapotvrda visoke vje{tine i umjetni~kih mogu}nosti klasi~neumjetnosti, koja je postala uzorom u obnoviteljskim proce-sima rane renesanse u talijanskim umjetni~kim sredi{tima.Ona je istovremeno imala i golemu historijsku va‘nost jer se,

3. Apolon i Marsija, bron~ana plaketa, Rim, Museo Nazionale del Palazzo di Venezia i Apolon i Marsija, bron~ana plaketa, Rim, MuseoNazionale del Palazzo di VeneziaApollo and Marsyas, bronze plaque, Rome, Museo Nazionale del Palazzo di Venezia and Apollo and Marsyas, bronze plaque, Rome, MuseoNazionale del Palazzo di Venezia

79


kao {to je nagla{eno, smatrala Neronovim pe~atom. No, gemaje podjednako izazivala pozornost svojom tematikom. Sred-njovjekovni su tuma~i mogli u njoj prepoznati alegorijskiprikaz triju razdoblja u ljudskom ‘ivotu. Gemu je na taj na~inprotuma~io i Lorenzo Ghiberti, opisuju}i prizor sljede}imrije~ima: »uno vecchio a sedere in su uno scoglio...uno in-fans ginocchioni coll’uno piè e guardava uno giovane il qualeaveva nella mano destra una carta e nella sinistra una cite-ra.«11 Tako shvativ{i motiv, Ghiberti je za nju izradio okvir uobliku zmaja ili zmije, koji nevojbeno aludira na Prvi grijehte upozorava na njegov utjecaj na ljudsku egzistenciju.

Ipak, pravi je smisao tema Apolona i Marsije, kako je tuma~ioAndré Chastel, dobila tek u okviru neoplatonisti~ke filozofijeu Firenci. Apolon kao gr~ko bo‘anstvo intelektualnoga svjetlai za{titnik duhovnih djelatnosti trijumfira nad Marsijom,satirom, koji simbolizira osjetilni i tjelesni aspekt ~ovjeka. Tajneoplatonisti~ki duh njegovao je i poticao Lorenzo Magnifico.Stoga je posve razumljiva njegova silna ~e‘nja da do|e uposjed geme koja u sebi sublimira temeljne ideje kojima je biozadojen taj istaknuti ~lan obitelji Medici.12

O nadahnjuju}em, bo‘anskom karakteru Apolonova svjetlaop}enito, te o epizodi sa satirom Marsijom, pjeva i Dante, {tosvjedo~i o dubokoj ukorijenjenosti i prisutnosti anti~keumjetnosti u Italiji kasnijih razdoblja.13

Jednako su zanimljivi, i za europsku i za dalmatinsku po-vijest umjetnosti, podatci o vlasnicima geme, jer su njezini

prvi poznati vlasnici u 15. stolje}u bili izravno povezani sTrogirom i Zadrom.

Ve} je Filarete (Antonio di Pietro Averlino; 1400.–1469.)zabilje‘io da je gemu posjedovao akvilejski patrijarh Ludo-vico (Alvise) Trevisan: »(...) come la corniuola del Patriar-cha, che c’è tre figure degnissime quanto sia possibile a fare:uno ignudo leghato, colle mani di rieto, a uno arbore seccho,et uno con uno certo strumento in mano con uno poco dipanno dal mezzo in giù, et uno inginocchioni.«14

Ludovico (Alvise) Trevisan (c. 1402.–1465.), poznatiji podimenom kardinal Mezzarota Scarampo, bio je istaknuti lik uCrkvi prve polovine 15. stolje}a. Ro|en u Veneciji, odgojenu Padovi, bio je, prije zare|enja, lije~nik kardinala GabrielaCondulmera, kasnijega pape Eugenija IV. To mu je pomoglou brzom napredovanju u crkvenoj hijerarhiji: imenovan jebiskupom u Trogiru 1435.; potom je nadbiskup u Firenci1437.–1439. godine, gdje prijateljuje s Medi~ejcima. Pa-trijarhom u Akvileji postaje 1439., a kardinalom 1440. godi-ne. Predvodio je papinske snage protiv milanskoga generalau bitki kod Anghiarija. Papa Kalist III. imenuje Trevisanijaadmiralom papinske mornarice na isto~nom Sredozemlju,gdje je postigao va‘nu pobjedu protiv Turaka kod Mitilene1457. godine. U Rim se vratio 1459., odakle je proslijedio zaMantovu da bi nazo~io Kongresu pod vodstvom pape Pija II.Njegov je izravni suparnik, prema kojemu je izra‘avao ne-skrivenu mr‘nju, bio mleta~ki kardinal Pietro Barbo. Vjeruje

4. Andrea Mantegna, Kardinal Ludovico Trevisan zvan MezzarotaScarampo, jednom trogirski biskup, Berlin, GemäldegalerieAndrea Mantegna, Cardinal Ludovico Trevisano alias Mezzarota Scar-ampo, once Bishop of Trogir, Berlin, Gemäldegalerie

5. Dosso Dossi (?), Portret mu{karca, Nationalmuseum, StockholmDosso Dossi (?), Portrait of a Man, Nationalmuseum, Stockholm

80


se da je izbor Barba za papu Pavla II. u kolovozu 1464. ubr-zao smrt kardinala Trevisana u o‘ujku 1465. godine.

Kao humanist i skuplja~ starina Mezzarota je prijateljevao spoznatim kolekcionarom Niccolòom Niccolijem, koji je uFirenci bio prikupio vrijednu zbirku anti~koga novca, kipo-va, portretnih bista, vaza, kristalnih pehara, reljefa i natpisa.Jednu od najljep{ih kameja u Niccolijevu posjedu, tzv. Ne-ronov pe~at, Mezzarota je kupio za 200 dukata. Posjedovaoje jo{ dva anti~ka dragulja: gemu Diomed s Paladijem i TazzaFarnese, {to zapravo zna~i najljep{e i najslavnije anti~keumjetnine te vrste.15 Mezzarota se dopisivao s Cirijakom izAnkone, divio se Francescu Squarcioneu. Njegov je lik ostaosa~uvan na glasovitom portretu koji je izradio Andrea Man-tegna, vjerojatno 1459.–1460. godine u Mantovi, za vrijemeKongresa. Taj je portret (Berlin, Staatliche Museen Preussi-cher Kulturbesitz, Gemäldegelerie) ocijenjen ne samo kao»touchstone for Mantegna’s work as portrait painter«, nego ikao »one of the landmarks of Italian portraiture.«16 Jedan jesuvremenik zapisao da je Mezzarota bio sitna rasta, crn, mrki dlakav te veoma ponosan. Nakon njegove smrti gema Nero-nov pe~at ulazi u sastav zbirke pape Pavla II. (Pietro Barbo).Dobro je poznato da je Pietro Barbo (Venecija, 1417. – Rim,1471.), kardinal Sv. Marka od 1440., a od 1464. godine papapod imenom Pavao II., bio jedan od najve}ih kolekcionara

anti~kih umjetnina. Njegovi su prijatelji najugledniji huma-nisti kardinal Bessarion, Cirijak iz Ankone, Flavio Biondo,Ermolao i Francesco Barbaro. Njegova op~injenost saku-pljanjem dragocjenoga kamenja urodila je jetkom primjed-bom Antonija de Rossija, veleposlanika milanskoga vojvo-de, koji je kudio navike i nesnosnu rasko{ na njegovu dvoru,gdje papa, pi{e taj razumni svjedok, cijeli dan provodi broje}ii sla‘u}i novac i ni‘u}i bisere umjesto krunice.17 Barbovazbirka dragulja bila je znamenita, te je izazivala najneobi~nijekomentare i pri~e; jo{ je zna~ajnija bila njegova zbirka gr~kihi rimskih gema, koje je skupljao strastveno i znala~ki. Njego-va je zbirka bila ve}a od svih drugih. Jo{ 1457. godine kaokardinal Barbo je posjedovao 821 ugravirani kamen, me|ukojima su bile 243 kameje i 578 intaglia. Od tada je njegovazbirka neprestano rasla, posebno za sedmogodi{njega papin-stva, kada su mu financijske mogu}nosti to u potpunostidopu{tale. Za usporedbu i procjenu prave veli~ine Barbovezbirke treba navesti da je Piero di Cosimo de’ Medici u in-ventaru 1456. zabilje‘io 20, a 1465. godine tek 30 gema; utrenutku smrti 1492. godine Lorenzo Magnifico posjeduje76 graviranih kamenova, me|u kojima najve}i dio sa~i-njavaju kameje; 1496. inventar Piera di Lorenza de’ Medi-cija (naslije|en od Francesca Gonzage) bilje‘i 169 kameja i7 intaglia. Uz to, papa je posjedovao i 97 zlatnika te oko

6. Minerva, bron~ana medalja, Zadar, [krinja sv. [imunaMinerva, bronze medal, Zadar, St Simeon’s shrine

81


1000 srebrnjaka. Poput anti~kog vladara slavio je Saturna-lije u obliku karnevala, u kojima su se utrke odvijale uzdu‘stare Via Flaminia, od Domicijanova luka do Crkve sv. Marka,gdje je sve~are do~ekivao ushi}eni papa.18

Posebno je zna~ajno da je Pietro Barbo bio opat-komendatorBenediktinskoga samostana sv. Kr{evana u Zadru od 1447.do 1458. godine.19 To je slavno vrijeme zadarskoga samosta-na, jer se kao opati zaredom javljaju znameniti humanisti,najprije Petar Kr{avi} (Petar de Crissava), od 1420. do 1447.,potom Pietro Barbo od 1447. do 1458., a za njim DeodatVenier, od 1458. do 1485. godine. Dodu{e, mora se priznatida se kardinal Pietro Barbo nije ozbiljnije zauzeo za zadarskisamostan. @ive}i u Veneciji i Rimu, poslao je u Zadar brataPaola Barba i klerika Nicolu de Naisa iz Peruggie, koji supreuzeli posjed samostana u rujnu 1448. godine. Utvrdio jepravila koja }e ubudu}e vrijediti za samostan. No kao ko-mendatora zanimao ga je u prvom redu godi{nji prihod od405 dukata, pa se u redovni~koj zajednici osjetila kriza ipropadanje.20 Osim sa zadarskim Benediktinskim samosta-nom sv. Kr{evana Barbi su bili povezani i s Trogirom, jer je utom gradu opat Benediktinskoga samostana sv. Ivana Krsti-telja 1468. godine bio kardinal Marko Barbo (1420.–1491.),koji je uz Trogir imao ~ak ~etiri dalmatinske opatije u ko-mendi (Sv. Kuzma i Damjan na Pa{manu, Sv. Petar u Osoru,

Sv. Petar u Supetarskoj Drazi, Sv. Sr| na Bojani).21 Vrhunaccijele pri~e dobro je poznata ~injenica da je trogirski kiparIvan Duknovi} (oko 1440. – oko1510.) sudjelovao na izradipapine grobnice u Crkvi sv. Petra u Vatikanu te na ukra-{avanju papine pala~e (Palazzo Venezia) i Crkve sv. Marka uRimu u njezinu sastavu.

Nakon pape Pavla II. Barba vlasnik slavne geme postajeLorenzo Magnifico. Barbova zbirka rasula se u vrijemenjegova nasljednika Siksta IV. Della Rovere (1471.–1484.).Lorenzo je do gema iz Barbova posjeda do{ao 1471. godi-ne, kada je na inauguraciji novoga pape bio u svojstvu firen-tinskoga veleposlanika. Tom prigodom papa mu je povoljnoprodao ili darovao brojne kameje i medalje.22 Na Neronovpe~at Lorenzo je potom dao urezati svoj znak (ex gemmis)LAUR[ENTIUS] MED[ICI]. Gema se opisuje u inventaru sa-stavljenu nakon Lorenzove smrti 4. travnja 1492. godine:»Una chorgnuola grande con tre fighure intaglate di chavo etpiù che mezzo rilievo, una parte gnuda e ritta, chon una lirain mano con una fihura ginocchionj gnuda a piedi, l’altratesta di vechio a sedere cholle manj dietro leghato a unoalbero senza fondo trasparente, legato in oro...«.23

Kada se na{la u posjedu Lorenza Magnifica, gema je postalamodel, poticaj i inspiracija za brojne renesansne umjetnike,{to bjelodano svjedo~i o njezinoj ljepoti i zna~enju u godinama

7. Minerva (Rim, kraj 1. st. pr. K.), kameja/oniks, Firen-ca, Museo Archeologico NazionaleMinerva (Rome, end of 1st c. B.C.), cameo/onyx, Flo-rence, Museo Archeologico Nazionale

82


kada je duh antike, u okviru neoplatonisti~koga ozra~ja umedi~ejskoj Firenci postao temelj za renesansna previranja.Treba se u prvom redu podsjetiti da je njezinu slikarsku tran-skripciju izveo Sandro Botticelli oko 1480. godine na Por-tretu ‘ene (Simoneta Vespucci (?), Frankfurt am Mein, Städel-sches Kunstinstitut). Poznati su i drugi prikazi geme. Uz ostaloprikazana je i u jednom kodeksu (Filostrat, Heroica) koji jeukrasio Attavante Attavanti (1452.–1520./25.), a bio je na-mijenjen Matija{u Korvinu na Ugarskom dvoru. Daljnja sud-bina geme u medi~ejskim zbirkama dobro je poznata: Mar-garita Austrijska (k}i Karla V., kao udovica Alessandra de’Medicija, koji je bio ubijen 1537.) udala se 1538. godine zaOttavija Farnesea, pa je gema, koju ona donosi od Medicija,na taj na~in postala dijelom Farneseovih zbirki. Naime, nakonMargaritine smrti 1586. njezinu je imovinu naslijedio sinAlessandro Farnese, a preko njih u{la je u sastav Arheolo{kogamuzeja u Napulju.24 Margarita je ‘ive}i u Rimu (u Pala~iMadama pored crkve S. Luigi dei Francesi i u Vili Madamana Monte Mariju, sagra|enoj prema Rafaelovim crte‘ima)ljubomorno ~uvala naslije|enu zbirku medi~ejskih gema,me|u kojima je uz Neronov pe~at bilo i drugih dragocjeno-sti, jer se u inventaru nakon njezine smrti bilje‘e ~ak 43 geme.

Prema gemi bron~ane medalje ra|ene su i u Rimu, u vrijemedok ju je posjedovao papa Pavao II. Ovalnu medalju s papi-nim portretom izradio je 1468. godine Cristoforo di Geremiau povodu papina progla{enja mira u Italiji. Poznato je naj-

manje {est njezinih primjeraka, od kojih neke na nali~jurepliciraju intaglio Apolona i Marsije s Neronova pe~ata.To navodi na zaklju~ak da su umjetnici i obrtnici u RadioniciPala~e sv. Marka u Rimu (Officine del Palazzo di San Marco)lijevali plakete prema anti~kim gemama.25 Tu je misao za-stupao i John Pope Hennessy isti~u}i da je Pala~a sv. Markau Rimu (a ne Firenca kako se op}enito zaklju~uje) bilasjedi{te prve radionice u kojoj su se izra|ivale medalje iplakete izravno prema anti~kim gemama koje su bile uposjedu pape Pavla II.26

Treba upozoriti da se u Museo Nazionale del Palazzo Vene-zia u Rimu ~uva bal~ak ma~a ukra{en dvjema plaketamarazli~ite tematike. Na jednoj je prikazan Apolon i Marsija ana drugoj Julije Cezar. Rimski je vladar u profilu, ovjen~anlovorom, uz njega je lituus, augurova kuka (rog), dok jednamala zvijezda prethodi natpisu s njegovim imenom DIVI/IVLI. Pretpostavlja se da je portret nastao prema anti~kojgemi. Budu}i da je rimski Cezarov portret, rekli bismo, izrav-no blizak Cezarovu portretu na medaljonu koji je umetnutna reljef Tome Martinova, ne treba dvojiti da je i on nastaoprema anti~kom predlo{ku, mo‘da prema istoj gemi {to jeposlu‘ila i talijanskomu majstoru koji je izradio bron~anuplaketu koja je poslu‘ila kao ukras na ma~u.27

I drugi su likovi na reljefu izra|eni prema anti~kim pred-lo{cima. Za prikaz Minerve mogla je poslu‘iti rimska gema

8. Julije Cezar, bron~ana medalja, Zadar, [krinja sv. [imunaJulius Caesar, bronze medal, Zadar, St Simeon’s shrine

83


(oniks; kraj 1. stolje}a prije Krista) s profilnim portretombo‘ice mudrosti. Jedna takva kameja (Firenca, Museo Archeo-logico Nazionale) pripadala je Lorenzu Magnificu, o ~emusvjedo~i njegov ex gemmis LAUR[ENTIUS] MED[ICI].28

Medalje i plakete imale su razli~ite namjene. U prvom reduskupljali su ih u~eni kolekcionari i humanisti kao dragocjeno-sti koje u malom formatu prikazuju anti~ke teme. Na glasovi-toj slici Vizija sv. Augustina, koju je oko 1502. godine zaScuolu di San Giorgio e Trifone dei Schiavoni u Venecijinaslikao Vittore Carpaccio, prikazano je nekoliko medaljananizanih na konopcu obje{enu u pokrajnjoj sobi. Cijela jeunutra{njost sobe zapravo studiolo s nizom dragocjenosti,umjetnina, arheolo{kih predmeta i knjiga koje potvr|ujuu~enost svetoga Augustina, u ~ijem je liku prikazan, kako seop}enito misli, kardinal Bessarion.29 No, medalje i plaketeimale su funkciju i u svakodnevici renesansnoga doba. Takvutuma~enju bio je naro~ito sklon John Pope Hennesy, sma-traju}i da su renesansne plakete pripadale »malim vrstama«dekorativne umjetnosti. Poznato je da su se upotrebljavalekao dopune pri ukra{avanu {krinja, kutija za pisanje ili dra-gocjenosti, tintarnica, te kao ukrasi na bal~aku ma~a. Isto-vremeno upotrebljavale su se i kao ukrasni predmeti, dodatciu odje}i toga vremena. Vje{ale su se na kape (otud u nekimprimjercima rupice kroz koje su se pri~vr{}ivale na tkaninu),te su poznate iz onodobnih portreta. Navedimo tako Portretmu{karca (Rim, Galleria Nazionale d’Arte Antica), {to ga jeoko 1520. naslikao Bartolomeo Veneto, potom Portretmu{karca (oko 1535.–1540.; Napulj, Museo Nazionale diCapodimonte) pripisan Gasparu Paganiju, ili pak Portretmu{karca (Stockholm, Nationalmuseum), koji je izradio,op}enito se misli, Dosso Dossi oko 1517.–1519. godine.30

Nije poznato podrijetlo zadarske medalje. Ona pripada ve}ojcjelini medalja s portretima anti~kih likova i bo‘anstava koje

je zlatar Toma Martinov umetnuo u svoj rad. Ve} se Petriciolipitao o podrijetlu medaljona: nije li ih ve} salivene nabaviomajstor Toma, ili ih je lijevao po originalima u ne~ijojumjetni~koj zbirci? Ta dilema ostaje i danas, iako se ~inivjerojatnije da je Toma umetnuo ve} gotove medaljone, kojeje posjedovao on sam ili netko od zadarskih humanista. Njihu tom vremenu nije bilo malo. Mogli su kona~no pripadati inekomu od onih imena koja su upisana na posvetnom natpi-su iz 1497. godine. Prokuratori su pripadnici starih i ugled-nih plemi}kih rodova Grisogono i Nassis. Mauro Gisogonoje 1489. izaslanik zadarske komune u Veneciji, od 1493. pro-kurator mo}i sv. [imuna, a 1506. spominje se kao biv{i pro-kurator gubavaca smje{tenih izvan Zadra. Ugledne li~nostisu njegov brat Donat, kne‘ev savjetnik 1493. i 1502., te sinMarin, koji je sedamnaest puta biran za kne‘eva savjetnika(1523.–1540. godine).31 I Grisogonovi i Nassisi tih godinapodi‘u monumentalne kasnogoti~ke pala~e u Zadru.32 Pred-stavnici dr‘avne i crkvene vlasti su Mle~ani, koji su bez su-mnje poznavali suvremena humanisti~ka strujanja.

Poznato je da je zadarski nadbiskup Maffeo Vallaresso (nad-biskup od 1449. do 1496. godine) posjedovao kodekse imedalje, pa su medalje doista mogle pripadati i tom u~enomnadbiskupu, koji je bio dobro upoznat sa suvremenom liko-vnom umjetno{}u i knji‘evno{}u. Vallaresso je pripadaohumanisti~koj eliti u Veneciji i u Italiji. Prema suvremenimistra‘ivanjima obitelj Vallaresso ima daleko, ali sigurno po-drijetlo iz Dalmacije.33 Maffeo, ro|en 1415. godine, nakondoktorata na Sveu~ili{tu u Padovi, postaje 1445. kanonikKrete i Trevisa, a 1449. apostolski protonotar. Iako je ‘elio,nije postao biskup u presti‘nim biskupskim sjedi{tima Mle-ta~ke Republike, u Padovi i u Trevisu, za koja se natjecao uvrijeme dok je bio nadbiskup u Zadru, 1481. i 1485. godi-ne.34 Iz Zadra je pisao brojna pisma uglednim i utjecajnim

9. Talijanski majstor, Apolon i Marsija; Julije Cezar, bron~ana plaketa za bal~ak ma~a, Rim, Museo Nazionale del Palazzo di VeneziaItalian master, Apollo and Marsyas; Julius Caesar, bronze plaque for a sword hilt, Rome, Museo Nazionale del Palazzo di Venezia

84


suvremenicima, gotovo svim li~nostima koje su obilje‘ilehumanizam u Veneciji 15. stolje}a.35 Me|u njima je i PietroBarbo, u vrijeme dok je jo{ bio kardinal a potom i papa Pa-vao II. Pisma koja mu iz Zadra {alje Vallaresso ukazuju naistinsko i staro prijateljstvo me|u dvojicom crkvenih ugled-nika. U pismu napisanom u Zadru 3. svibnja 1451. nadbiskupVallaresso kardinalu Sv. Marka pi{e i o kamejama i medalja-ma. Vallaresso dobro poznaje Barbovu strast prema tim umjet-ninama. Napominje da }e u slu~aju da se takvi predmeti poja-ve u Zadru svakako misliti na njega, ali zaklju~uje da gema imedalja u Zadru nema, te da se o tome ni{ta ne zna: »Cornio-lae autem aut Medaiae non solum non inveniuntur Jadrae;set nec quid id sit scitur.«36

Treba postaviti i najva‘nije pitanje na relaciji nadbiskupVallaresso – papa Pavao II: nije li kipara Ivana Duknovi}a uRim papi Pavlu II. Barbu uputio upravo njegov prijatelj nad-biskup Vallaresso? Takva pretpostavka otvara nove mo-gu}nosti i tra‘i nova istra‘ivanja i obja{njenja kiparove vr-toglave i uspje{ne karijere u Rimu i na papinskom dvoru 15.stolje}a. Nadbiskup je pisao i papinu sinovcu Marku Barbu,mleta~kom du‘du Francescu Foscariju, dalmatinskim bisku-pima. Posebno treba istaknuti da je Vallaresso 26. lipnja 1468.godine u Rimu svjedo~io ~inu preuzimanja knji‘nice kardi-nala Bessariona, koju u ime Mleta~ke Republike preuzimaveleposlanik Paolo Morosini.37 Vallaressova nazo~nost uRimu 1468. godine (primopredaja Bessarionovih knjiga bilaje u Palazzo Venezia) mogla je biti odlu~uju}a za podrijetlozadarskih medaljona. Te je iste godine, 25. travnja, njegovprijatelj papa Pavao II. proglasio mir na Apeninskom polu-otoku: povodom toga dao je da Cristoforo di Geremia izradiovalnu medalju s njegovim portretom na aversu i prizoromApolona i Marsije na reversu. Je li tom prigodom papa

darovao u~enom i odanom nadbiskupu medaljone ili ih je onosobno kupio uo~avaju}i njihovu ljepotu i povijesnu slojevi-tost. Mo‘da je oporu~no medalje ostavio Zadru, s nakanomda se ostave u [krinji sv. [imuna, koja se godinu dana nakonnjegove smrti dodatno opremila reljefom zlatara Tome Mar-tinova. Time bi se ne samo utvrdilo podrijetlo medaljona,nego i Rim kao mjesto njihova nastanka. Ipak, sve su toprivla~ne hipoteze koje nije mogu}e dokazati, premda obi-lje podataka doista mo‘e upu}ivati na realnost iznesene kon-strukcije.

îni se da su sve zadarske medalje djelo istoga umjetnika.On je nedvojbeno vje{t kipar, koji precizno i nijansirano, ubronci, oblikuje portrete i mitolo{ke teme. Ako se medaljonApolon i Marsija usporedi s medaljonima i plaketama kojeoblikuju istu temu, a ~uvaju se u razli~itim europskim zbi-rkama, onda se opa‘a da ona ni~im ne zaostaje za poznatimprimjerima. No, nijednoj od njih nije poznat autor: rije~ je ofirentinskim i rimskim radionicama, koje su tijekom 15.stolje}a izradile sve poznate medalje Apolona i Marsije.38

Nadbiskup Vallaresso i papa Pavao II. imali su i zajedni~keprijatelje. Uz ostale, pozornost zaslu‘uje Mle~anin ErmolaoBarbaro (Almorò Barbaro Stariji (oko 1420. – 12. o‘ujka1471.), va‘an komentator Aristotelovih djela, ~ija je knji‘ni-ca, kao i kardinala Bessariona, zavr{ila u Marciani. Barbaroposve}uje Pietru Barbu svoje djelo Govor protiv pjesnika(Orationes contra poetas).39 S druge strane, Maffeo Valla-resso iz Zadra u studenom (vjerojatno) 1453. godine40 {aljepismo Ermolaju Barbaru u Treviso, gdje je taj u~eni plemi}tada bio biskup, tra‘e}i pomo} pri ure|enju Nadbiskupskepala~e u Zadru.

Vallaressovo pismo ~esto se spominjalo u hrvatskoj povije-snoumjetni~koj literaturi. No kako nikada nije bilo publi-

10. Andea del Castagno, Putto s girlandom, detalj freske u lo|i Vile Carducci (Legnaia, Firenca)Andea del Castagno, Putto with a garland, detail of a fresco in the loggia of Villa Carducci (Legnaia, Florence)

85


cirano, citiralo se i tuma~ilo neprecizno i na razli~ite na~ine.Sporno je zna~enje termina feste Romane i spominjanje Do-natellova imena.41 Iz pisma doznajemo da su Vallaresso iBarbaro bili u bliskom srodstvu. Vallaresso od ro|aka tra‘ipomo} i savjet pri ure|enju pala~e u Zadru. Nadbiskup jesmatrao da pala~u treba na vi{e mjesta uresiti slikama nakojima }e biti prikazane feste Romane. No, on tu vrstu slikanjaili nije znao objasniti i predo~iti lokalnim majstorima, ili tooni nisu mogli razumjeti, pa nadbiskup moli Ermolaja Bar-bara »neka nalo‘i svom Donatellu da nacrta dvije-tri poputonih {to ih je sam naslikao u Va{oj pala~i, na jednom listupapira, s glavama raznih ‘ivotinja, te da pridoda i boje, takoda ne bude nikakve pote{ko}e u opona{anju predlo‘aka.«Giuseppe Praga je na sljede}i na~in protuma~io navod u pi-smu: crte‘e za freske predvi|ene da ukrase zadarsku nad-biskupsku pala~u a prikazuju rimske sve~anosti (Feste Ro-mane) izradio je Donatello. Takvu se tuma~enju opro C.Fiskovi}: nije rije~ o rimskim sve~anostima koje su bilenaslikane u zadarskoj i trevi{koj biskupskoj pala~i; »vjero-jatnije je, da su to bili vijenci (bucrâne, feston), koji su moglibiti naslikani na pala~i biskupa u Trevisu, gdje su se napro~eljima ku}a tokom 16. stolje}a slikali anti~ki motivi ifestoni, pa su i Vallaressu ti nacrti mogli poslu‘iti za izraducvjetnih festona, mo‘da ba{ i onih kamenih renesansnihvijenaca sa bukranionima, koji su bili isklesani na pretpro-zornicima zadarske pala~e. Njegovu rije~ feste treba prevestiu festoni, jer bi bilo neobi~no, da biskupi tih malih sredinadaju slikati anti~ke, poganske sve~anosti u svojim pala~ama,a Ale{i u Trogiru i Petar Trogiranin u Rabu, zovu girlandefeste romane.«42 Fiskovi}evo je tuma~enje to~no i prihva}enood kasnijih pisaca, pa se na njega ne bi trebalo vra}ati, negosamo dopuniti novijim spoznajama. Motiv festona all’antica,koji se u~estalo javlja u dokumentima 15. stolje}a kao festaromana, u{ao je u dekorativni repertoar na po~etku togastolje}a, a podrijetlo mu je u rimskim sarkofazima s motivimagirlandi. Prvi ga je upotrijebio Jacopo della Quercia nasarkofagu Ilarije del Carretto (putti koji nose girlande), apotom Michelozzo i Bernardino Rosselino. No, putti su uprvom redu, kako je istaknuo Charles Dempsey,43 invencijavelikoga kipara Donatella, pa je upravo stoga spomennjegova imena u Vallaressovu pismu potvrda nadbiskupoveupu}enosti u suvremena likovna zbivanja. Stoga ne ~udi danjegove ‘elje nisu mogli razumjeti lokalni majstori koje jemogao anga‘itati u Zadru, jer je motiv girlandi s puttima i‘ivotinjskim glavama u to vrijeme novina i u apeninskimumjetni~kim sredi{tima. No, Vallaresso spominje slike nakojima }e biti prikazane feste romane. Ako je rije~ o glatkim(ula{tenim?) slikama (leui pictura), jesu li bile predvi|enena pro~elju pala~e ili u njezinoj unutra{njosti?

Najranije slike putta koji nosi girlande izradio je nekolikogodina prije, oko 1448., Andrea del Castagno u otvorenojlo|i u Vili Carducci (Legnaia, Firenca), povode}i se u svomradu za Bernardom Rossellinom i njegovim puttima s girlan-dama na podno‘ju grobnice Leonarda Brunija u crkvi S. Cro-ce u Firenci (1446.–1447.).44 U Zadru se girlande s ovnujskimglavama nalaze i na sarkofagu koji je na slici UznesenjeBla‘ene Djevice Marije naslikao oko 1520. godine LorenzoLuzzo; djeluje kao privla~na hipoteza da je slikar predlo‘akvidio u Zadru.45

Od 1443. do 1453. godine Donatello boravi u Padovi, gdje jeizradio raspelo i glavni oltar u Crkvi sv. Ante te konjani~kikip Gattamelate. Radio je i za Veneciju, jer se u bazilici S.Maria Gloriosa dei Frari ~uva njegov drveni kip sv. IvanaKrstitelja. Remek-djela velikoga kipara ostavila su velik tragu Venetu, pa ne ~udi da je izvrsno obrazovan i upu}enmleta~ki plemi} i zadarski nadbiskup Maffeo Vallaresso poz-navao njegova djela, vidio njihovu ljepotu i prepoznao no-vine njegova stilskog postupka. Htio je da upravo utemelji-telj novih renesansnih previranja nacrta girlande koje }e slu‘itikao predlo‘ak pri opremanju njegove pala~e u Zadru. Uvrijeme kada nadbiskup pi{e Barbaru, Donatello je jo{ u Ve-netu, jer se u Firencu vratio u studenom 1454. godine. Je liDonatello prema Vallaressovoj ‘elji doista nacrtao festone sglavama raznih ‘ivotinja mo‘emo naga|ati, no prisutnostve}ega broja takvih dekorativnih ulomaka u Zadru ostavljamogu}nost da su upravo ti crte‘i mo‘da mogli biti poticaj ipredlo‘ak za kipare koji su ih radili. O postojanju naslikanihgirlandi u Nadbiskupskoj ili nekoj drugoj pala~i u Zadrunema izravne potvrde jer je Nadbiskupska pala~a sru{ena ipreina~ena, dok su druge znamenite svjetovne gra|evine uZadru stradale tijekom kasnijih preinaka i ru{enja, naro~ito uDrugom svjetskom ratu. Dvije girlande (dva festona) s Nadbis-kupske pala~e isklesane u kamenu sa~uvane su u LapidarijuNarodnog muzeja (Feston s konjskim lubanjama) i u Grad-skom perivoju (Feston s ovnujskim glavama). Rije~ je odjelima visoke likovne vrijednosti koje je isklesao odli~no{kolovan i talentiran kipar. Ljep{a je girlanda u Narodnommuzeju, ali treba uzeti u obzir da je kameni reljef u Gradskomperivoju lo{ije sa~uvan. Na pala~i su bile tri girlande ispodbalkonskih vrata, a na prozorima jo{ dvije. One su slu‘ilekao modeli za klesanje sli~nih girlandi (festona) na pala~amazadarskoga plemstva. Cvito Fiskovi} je potprozornike sgirlandama koje nose an|eli na pala~ama Pasini i Ghirardinipripisao Nikoli Firentincu,46 ~iji je boravak u Zadru 1485.–1486. godine potvr|en dokumentom.47 No, tko je autorfestona na Nadbiskupskoj pala~i i kako se trebaju datirati?Jesu li mo‘da oni klesani prema crte‘ima koje je Donatellomogao poslati nadbiskupu Vallaressu u Zadar? Mo‘da jenadbiskup naknadno promijenio odluku pa je pala~u ukrasiokamenim girlandama a ne slikama s istim motivima. Smiju lise i one povezati uz djelovanje Nikole Firentinca, koji jenajprije mogao do}i u Zadar? Kamene girlande mogle su bitiklesane prema crte‘ima i poslije 1453. godine, kada Vallaressopi{e Barbaru u Trevisu. Ukoliko su crte‘i stigli u Zadar, moglisu biti pohranjeni u Vallaressovu domu ~ekaju}i umjetnikakoji bi bio sposoban izraditi tako zahtjevna djela u kojima seodra‘ava rana renesansa. Sve su to pitanja od iznimne va‘no-sti za pojavu renesanse u Zadru i u Dalmaciji, koja se danasmogu samo postaviti bez nakane da se na njih odgovori bezdodatnih istra‘ivanja umjetnosti u Zadru tijekom 15. stolje}a.

Lik nadbiskupa Maffea Vallaressa pojavljuje se pred namakao renesansni crkveni dostojanstvenik, obrazovani huma-nist i upu}eni mecena, koji uvodi velika imena i velike temeu dalmatinsku umjetnost sredinom i u drugoj polovici quat-trocenta. Vallaresso je osim toga dao podi}i vlastitu grobni-cu, koja dosljedno preuzima ranorenesansnu formu, zapo~injeizgradnju zvonika Katedrale, a 1460. godine naru~uje pozla-}eni pastoral slo‘ene ikonografije, na kojemu je, pretposta-vlja se, prikazan i sam nadbiskup ispred Sv. Sto{ije.48

86


Vratimo se medaljama o kojima se raspravlja u tekstu: da suse u Zadru skupljale medalje, svjedo~e dva podatka s po~etka16. stolje}a. Kardinal, pisac, kolekcionar i mleta~ki plemi}Pietro Bembo (Venecija, 1470. – Rim, 1547.) pi{e 3. travnja1527. godine sinovcu, zadarskomu knezu Gianmatteu Bem-bu: »ho inteso che avete raccolte molte medaglie d’argentoper me«. U inventaru dobara zapisanih nakon smrti zadar-skoga plemi}a Giovannija de Ciprianisa 1528. godine spo-minju se uz brojne knjige i »uno ducato doro de santa Lenaet una medaia d’oro picola cum una testa suso; 11 medaienove de arzento, peso onza 1, K. ½; 16 certi soldi antigi dearzento et altre monede pesa onze ½«.49

Osim nadbiskupa Vallaressa (ako u ovom ~asu po strani osta-vimo ne{to poznatije ~lanove plemi}ke obitelji Benja (Be-gna): Jurja Benju i [imuna Ko‘i~i}a-Benju) svakako trebaupozoriti na jo{ dva lika iz zadarskoga humanisti~koga kru-ga u 15. stolje}u. Kao {to je papa Pavao II. slavio Saturnalije,tako je iz istog dijaboli~nog odu{evljenja za antiku jedinomogu}e razumjeti da opat Samostana sv. Kr{evana, ve} spo-minjani Petar Kr{ava (opat: 1420.–1447.), obnavlja 1434.godine anti~ki slavoluk u blizini samostana te ga datira dru-gom godinom 553. olimpijade.50 Kr{ava je doktor prava tesudjeluje na Saboru u Ferrari, gdje je mogao upoznati brojnehumaniste i u~ene sve}enike Isto~ne i Zapadne crkve.51

Njegov nasljednik Deodat Venier (opat: 1459.–1488.) kojiobnavlja samostan, anga‘ira istaknute graditelje i kipare, tenaru~uje rasko{no oslikane liturgijske knjige: dva misala,evan|elistar i obrednik. Iako svi zavrje|uju temeljitu stilskui ikonografsku analizu, posebno je zanimljiv izgubljeni mi-sal nastao 1480. godine, koji je na naslovnici imao slikuzadarskoga za{titnika sv. Kr{evana na konju u punom kasu.Ve} je Lj. Karaman primijetio da je njegov »bogati okvirispunjen pri dnu grbom opata, {to ga nose dva krilata dje~aka,pa sli~icama ‘ivotinja u zavojima lisnate lozice i kopijamaanti~kih gema s glavama rimskih careva u okruglim medaljo-nima.«52 Evan|elistar (Austrijska Nacionalna knji‘nica, Be~,Cod. 1806. Nov. 549) na naslovnici ima dopojasni lik Kristasa zemaljskom kuglom. Taj se lik, kao i cjelokupni oslik,mo‘e smatrati djelom najvrsnijih sjevernotalijanskih, ve-netsko-padovanskih minijaturista, koji su poznavali umjet-nost Jacopa i Gentilea Bellinija te Andreea Mantegne.53

U to vrijeme franjevci naru~uju monumentalnu sliku Gospaod Milosti kod Lazzara Bastianija, a kanonik Martin Mlado{i}

kod Vittorea Carpaccia poliptih za Katedralu sv. Sto{ije. U~eniMlado{i} upravo otiskom svoga pe~ata potvr|uje valjanostjedne isprave 12. lipnja 1504. godine. Na tom je otisku Petri-cioli prepoznao oblik anti~ke geme s likom lisice u trku ({toje bio i Mlado{i}ev grb, koji je isklesan na njegovoj nad-grobnoj plo~i u Katedrali sv. Sto{ije). Autor stoga zaklju~ujeda se Mlado{i} koristio prstenom s anti~kom gemom zape~atnjak, {to dodatno potvr|uje {irinu humanisti~ke kultu-re u Zadru u posljednjim desetlje}ima quattrocenta i napo~etku cinquecenta.54 Iste godine kada Toma Martinov radipozla}eni reljef za [krinju sv. [imuna, 10. kolovoza 1497.Donat Civalelli u svojoj oporuci ostavlja 300 dukata kojima}e se platiti slika koju }e Giovanni Bellini izraditi za Crkvusv. Marije u Zadru.55

Mo‘e se, s mnogo razloga, zaklju~iti da je val humanizmatemeljito zapljusnuo Zadar ve} u ranom 15. stolje}u, a osna‘ioje od sredine 15. stolje}a. »Upotreba antike«, njezino po-svajanje, podjednako posvajanje lokalne anti~ke ba{tine iitalskih u~enih invencija i spoznaja, imala je brojne protago-niste me|u zadarskim u~enim plemi}ima i sve}enicima, tedoseljenim predstavnicima svjetovne i crkvene vlasti. Rafi-nirana umjetnost poput anti~kih gema i njihovih metalnihodljeva u 15. stolje}u na{la je svoju potvrdu na najva‘nijemzlatarskom umjetni~kom djelu sakralne namjene koje se ~uvau Zadru i u cijeloj Dalmaciji, na [krinji sv. [imuna, u koju je1497. godine umetuto ~ak osam medaljona izra|enih all’an-tica, od kojih je onaj s prikazom Apolona, Marsije i Olimpa,o kojem se izvje{tava u ovom tekstu, divna potvrda da suZadrani zarana participirali u humanisti~kim strujanjima kojasu, na anti~kim temeljima, oblikovala nova umjetni~ka iduhovna zbivanja u Europi 15. i 16. stolje}a.

U budu}oj analizi reljefa i u njega umetnutih medaljona utvr-dit }e se predlo{ci za portrete rimskih vladara i prikazemitolo{kih likova.56 Istovremeno }e se (morati) dodatnoistra‘iti ~ime se zlatar koristio za oblikovanje arhitektonsko-ga kostura u koji se smje{taju likovi svetaca, jer je on, ne-sporno, reinterpretacija rimkoga slavoluka u koji su umetnu-ti medaljoni. Mo‘e se re}i da je to op}e mjesto mleta~kogaslikarstva formiranoga na umjetnosti Jacopa Bellinija iAndree Mantegne. Jer perspektivni red slikovnoga svijetazajedni~ka je odlika, kako je suptilno uo~io Otto Pächt, oboji-ce slikara koji (re)konstruiraju arhitektonski prostor slike kom-binacijom anti~kih i suvremenih motiva.57

87


Prilog

Pismo zadarskoga nadbiskupa Maffea VallaressaHermolaju Barbaru, nadbiskupu u Trevisu

[Kodeks Vatikanske biblioteke Barb. Lat. 1809, ff. 308–310).Na prijepisu pisma zahvaljujem dr. Jadranki Nerali}, koja mije, osim toga, nesebi~no dopustila njegovo publiciranje ituma~enje. Zahvaljujem i dr. Don Pavlu Keri i akademiku IviPetricioliju, koji su me upozorili na mikrofilmove pisama(Zadar, Arhiv SICU). Iskreno zahvaljujem i mr. BratislavuLu~inu, koji je preveo Vallaressovo pismo.]

Ad R(everendum) d(ominum) Hermolau(m) ep(iscopum) Ta-ruisinum

Reuerende pater etc.Quod ad V. D. Tam raro scribam non /est quod incurie aut obliuioni mihi uitio detur./quippe cumeandem D. V. Ob eius in me maxima humani/tatis officia fre-quenti memoria prosequar et colam/tum propinquitate con-sanguinitatis constructus, singulari / complectar beniuolen-tia. Verum enim uero huius mei / tam diuturni silentii causafuerunt occupationes mee: / deinde quod ad scribendum nihilse dignum obtulit. Nunc etsi nulla graui causa motus adscribendum / uenerim: spero tamen quod D. V. grauiter nonaduertet: // cum potissimum id fecerim: ut et me memoriam /uestri, cui teneor obseruare demonstrem: et ad / scribendumetiam vos lacessam. Cum in presentiarum / in palatio Archie-piscopali fabricari faciam: sintque nonnulle/que leui pictu-ra in ea fabrica decorari flagitant: / non uideo: quid hone-stius ac decentius pingi possit: quam / id quod vulgo festeRomane dicitur: quod picture ge/nus cum istis artificibusaut declarare nesciam: aut ipsi capere animo nequeant: Or-tam uelim / R. D. V. ut Donatellum iubeatis uestrum instarillarum / quas in palatio uestro ipse depinxit: duas tresue /in vno papiri folio effingere in scriptis diuer/sorum anima-lium capitibus additis etiam colloribus: ita ut / ad imitan-dum exemplar: nulla prorsus sit dif/ficultas: idque ubi citiuset commodius fieri potest: Magnifico / domino genitori meotransmittatur: qui statim et ipse / ad me transmittet. Quod siforte uisum fuerit / E. P. V. hoc a me liberius ac familiariusquam par / est postulatum: ascribatur id uelim maxime hu-manita/ti Vestre qua tantum fretus uel de infimis rebus scri/bere non sum ueritus, tantum enim ipse mihi tri/buo: ut cumD. V. secure ac domestice ac / si cum patre optimo de omnibusagere et conferi/re sermonem non uerear. Illud etiam perio-cundum / admodum putabo: si quid D. V. quod eam delectet:// humeris iniunxerit meis quod ego amplo ac hyla/ri animoita complectar ut nihil tam diffici/le possit: quin ego sub

fasce alacris incendam. Va/leat R. D. V. Hyadre pridie NonasNouembris.

[tovanom gospodinu Ermolaju, trevi{kom biskupu

[tovani o~e itd. [to Va{em gospodstvu tako rijetko pi{em, netreba pripisati u grijeh mojoj nebrizi ili zaboravu. Dapa~e,Va{eg se gospodstva ~esto i sa {tovanjem sje}am zbog ve-likih usluga koje mi je iskazalo, a k tomu ga, zbog povezano-sti bliskim srodstvom, prihva}am s jedinstvenom blagonaklo-no{}u. Uistinu, razlog je moje dugotrajne {utnje bila mojazauzetost, a zatim i to {to nije bilo ni~ega vrijednog pisanja.Iako se sada la}am pera bez ikakva ozbiljnog povoda, na-dam se ipak da Va{e gospodstvo to ne}e ozbiljno zamjeriti,jer to ~inim ponajvi{e da bih pokazao kako se sje}am Vas,kojeg sam du‘an {tovati, a i da bih Vas potaknuo na odgo-vor.

Budu}i da se upravo bavim nekim gradnjama u nadbiskup-skoj pala~i i da ima vi{e stvari u toj gradnji koje iziskuju dabudu ure{ene glatkim (ula{tenim?) slikama (leui pictura), nevidim {to bi se prikladnije ili doli~nije moglo naslikati odonoga {to se pu~kim jezikom naziva feste Romane. No kakotu vrstu slikanja ne znam ovda{njim majstorima objasniti ilije oni nisu sposobni shvatiti, ‘elio bih zamoliti Va{e {tovanogospodstvo neka nalo‘i svojem Donatellu da nacrta dvije-tri poput onih {to ih je sam naslikao u Va{oj pala~i, na jed-nom listu papira, s glavama raznih ‘ivotinja, te da pridodaboje, tako da ne bude nikakve pote{ko}e u opona{anjupredlo{ka. Neka dade da se to koliko je mogu}e br‘im i prik-ladnijim putem po{alje uzvi{enom gospodinu mojemu ocu,koji }e to odmah poslati meni.

A bude li Va{e izvrsno gospodstvo smatralo da je ovo mojetra‘enje slobodnije i prisnije nego {to pristoji, ‘elio bih dato ponajve}ma pripi{e mojoj susretljivosti: pouzdavaju}i seu nju, nisam se skanjivao pisati ni o posve neva‘nim stvari-ma. Sam sebi naime dopu{tam toliko da s Va{im gospod-stvom o svemu razgovaram i raspravljam kao s najboljimocem. Dapa~e, smatrat }u vrlo ugodnim ako mi Va{e gospo-dstvo zada kakav posao koji bi ga radovao: ja }u to prihva-titi s takvim zadovoljstvom i veseljem da nema tako te{kabremena koje ne bih spremno uzeo na svoja ple}a.

Neka Va{e {tovano gospodstvo bude pozdravljeno.

Zadar, 4. studenog

(Prijevod Bratislav Lu~in)

88


Bilje{ke

1Kra}i tekst o medaljonu Apolona i Marsije objavio sam u novinamaVijenac. Usp. RADOSLAV TOMI], Grad medaljona, u: Vijenac,296, Zagreb, 7. srpnja 2005., 18.

2IVO PETRICIOLI, [krinja sv. [imuna u Zadru, Zagreb, 1983.; IVOPETRICIOLI, Zadarski zlatar Toma Martinov, u: Radovi Filozofskogfakulteta, Razdio povijesnih znanosti, 25 (12), (1986.), 149–159; NI-KOLA JAK[I] – RADOSLAV TOMI], Umjetni~ka ba{tina zadar-ske nadbiskupije, Zlatarstvo, Zadar, 2004., 97–120.

3ALFRED GOTTHOLD MEYER, Szent Ezüstkoporsója Zárában,Budapest, 1894., 32–34; Vidi i: MARIJANA KOVAÊVI], O pr-voj monografskoj obradi {krinje svetog [imuna u Zadru, rukopis.

4VITALIANO BRUNELLI, Una nuova scoperta nell’Arca di san Sime-one, u: Il Dalmata, anno XLIII, No. 63, Zara, sabato 8. Agosto 1908.,1–2. Autor zaklju~uje: »Ma è degno di nota che a Zara, nel 1497, inuna tavola destinata al culto, nel mezzo della qualle campegnia la scenadella presentazione al tempio, ai lati sotto archi romani stieno ritti s.Donato, s. Grisogono, s. Anastasia e s. Zoilo, e nei medaglioni, assie-me agli emblem dei quattro evengelisti, si trovino Claudio, Nerone,Minerva, Marsia, Apollo ecc., ricavati senza dubbio da monete egemme antiche. Il connubio non potrebbe essere nè più strano, nè piùeloquente!«

5LORENZO TRAVASINI (JOSIP BERSA), Peregrinazioni d’arte,San Simeone, Aquila del Dinara, Anno I., N. 27, Zara, 3. aprile 1923.,1. Bersa je uz ostalo zapisao: »Sugli zoccoli delle colonne, nei pennac-chi delle arcate ed entro la arcate stesse vedonsi i simboli degli apostolied alcuni medaglioni con busti di imperatori romani e divinità pagane;in uno dei medaglioni è rappresentato il supplizio di Marsia, scuoiatovivo per aver osato di venire a gara con Apollo nel trarre suoni dellacetra. (...) Lo sfondo architettonico, i soggetti classici dei medaglioninonchè tutti quanti i particolari delle figure rivelano nettamente il ri-nascimento. (...). La presenza di elemnti pagani sopra una tavola des-tinata al culto cristiano sembrerebbe non pure un assurdo, ma uninsulto alla santità del suo scopo principale, ove non si sapesse quantol’arte del rinascimento fosse infiltrata di sentimento e di forme clas-siche, e vome l’adorazione dell’antichità greca e romana, messaggeradella bellezza plastica e della gioia che da quella ne deriva all’animo,sciogliesse ogni freno alla fantasia creatrice di pittori e scultori, rive-stando della radiosa perfezioner della forma le figure fino allora con-cepite nella più ascetica contemplazione cristiana, e accompagnando,bandito ormai ogni ritegno, con elementi ispirati alla belle favole an-tiche le cose più sacre alla devozione dei fedeli. Ma per Brunelli questoconnubio è anche eloquente, e noi crediamo aver egli con ciò intesodire, che il rilievo di Tommaso si dovesse considerare come documen-to della rapida e travoglioante penetrazione nella nostra città del ris-veglio artistico del rinascimento. Chi ha modellato quel rilievo deveaver avuto a portata di mano disegni di edifici di stile classico, meda-glie delle quali poteva ricavare i tratti degli imperatori, imagini didivinità pagane, sopratutto la placchetta, allora molto divulgata, cheriproduceva la famosa gemma della collezione medicea di Firenze incui è riprodotta la storia di Maria (treba: Marsia!, op. R. T.), ed altrisussidi del genere; dal chi si dovrebbe dedurre, che nel quattrocentotali cose si trovavano a Zara e che l’umanesimo vi già era tanto pene-trato, che insegnava ad ammirarle e sentirne la bellezza. Il fatto stessoche per l’arca di una reliquia tanto venerata da una pia cittadinanza, siastata accettata quella lamina d’argento cosi infetta di paganesimo, pernoi è segno evidente del nuovo orientamneto del pensiero nella nostracittà in quel tempo, e del progresso che vi facevano la lettere e le arti.«

6IVO PETRICIOLI (bilj. 2. 1986.), 149–159.

7STANKO KOKOLE, Classical Tradition in the Urban centre of theAdriatic Rim: 1400–1700, Center 24: Record of Activities and Re-search Reports June 2003 – May 2004, Washington D. C. Center forAdvanced Study in Visual Art, 2004., 102–106. Kako je rije~ o tiska-nom izvje{taju autorova istra‘iva~kog projekta, on nije iscrpan u ana-lizi i argumetaciji navedenih prijedloga.

8In the Light of Apollo. Italian Renaissance and Greece 1–2, (ur.)Mina Gregori, Athens – Milan, 2003., 230–234. Tu je navedena stari-ja literatura. Posebno treba upozoriti na sljede}e tekstove: Il tesoro diLorenzo il Magnifico. Repertorio delle gemme e dei vasi, (ur.) NicoleDacos – Andreas Grote – Antonio Giuliano – Detlef Heikamp – Ulri-co Pannuti, Firenze, 1973., no. 25, 55–57; Firenze e la Toscana deiMedici nell’Europa del Cinquecento. Palazzo Vecchio. Commitenza ecollezionismo medicei, Firenze, 1980., 46–54; PIETRO CANNATA,Rilievi e placchette dal XV al XVIII secolo, Roma, 1982., no. 10, 41–44; PIETRO CANNATA, Piccoli bronzi rinascimentali e barocchi delMuseo Oliveriano di Pesaro, Pesaro, 1987., 46–54; Le Collezioni delMuseo Nazionale di Napoli, Roma, 1989., 226; ANTONIO GIULI-ANO, I cammei della collezione medicea nel Museo Archeologico diFirenze, Milano, 1989., 37–38; Tesori della collezioni medicee (ur.)Cristina Acidini Luchinat, Firenze, 1997., 73–92; FRANCESCOCAGLIOTI – DAVIDE GASPAROTTO, Lorenzo Ghiberti, »il Sigi-llo di Nerone« e le origini della placchetta »antiquaria«, u: Prospettiva,85, Firenze, 1997., 1–38.

9»Kada je pogibiju ovako Likijskih ljudiNetko ispri~ao bio, tad Satira drugi se sjeti,Kojeg je sin Latonin Tritonijnom sviralom svladoTe ga kaznio, a on: »[to skida{ ko‘u mi« vi~e,»@alim, ah ‘alim! Ah nije toliko frula vrijedna!«Vi~e, a ko‘a se njemu sa povr{ja odire t’jela;Sama je rana na njemu, odasvud krvca mu curi,@ivci su otvoreni i jape, bez ikakve ko‘eDr{}u mu ‘ile i trepte, crijeva se pra}kaju te ihBrojiti mo‘e{, a s njima i prozirne ‘ile u grudma.Pla~u ga Fauni, poljski stanari i bogovi {umski,K tome i Satiri bra}a i Olimp drag mu jo{ tada,Pla~u ga tako|er Nimfe i svatko, na brdima onimTkogod je vunate ovce i rogatu pasao stoku.Plodna se omo~i zemlja i mokra pokupi suze,Koje su tada pale, i ‘ilama najdubljim popi,Pa ih na~ini vodom i pusti u otvoren uzduh;Otud med br’jezima strmim u valovno u more te~eMarsija zvana rijeka, u Frigiji bistrija od svih.«(OVIDIJE, Metamorfoze, Zagreb, 1907., 152. prijevod Tomo Mati}).

10LORENZO GHIBERTI, I commentarii, ed. L. Bartoli, Firenze, 1998.,94.

11Isto.

12ANDRÉ CHASTEL, Art et Humanisme à Florence au temps de Lau-rent le Magnifique. Études sur la Renaissance et l’Humanisme pla-tonicien, Paris, 1959., 48–54; LITTA MEDRI, Ghiberti e gli Umanis-ti. Il concetto del »falso«, u: Lorenzo Ghiberti »material e ragiona-menti«, Firenze, 1978., 571–573.

13»Apolo dobri, za rad {to mi ostastvori da tvoj bi ‘ar se u me slio,koliko je za ljubljen lovor dosta.

89


Meni je jedan vrh Parnasa biodosada dosta; sad mi valja u}is oba u trke preostali dio.

U|i u moju grud nadahnjuju}ionim me pjevom s kakvim neko} krenuMarsiji uda iz korâ izvu}i.

Bo‘anska snago, da{ li mi bar sjenubla‘enog carstva u stihove sliti,koju u glavi nosim pohranjenu,

blizak }u tvojem milom stablu bitii ovjen~at se li{}em kojeg }etevrijednim me stvorit predmet pjesme i ti.«(Dante, Raj, I, 13–27, prijevod M. Kombol)

14ANTONIO AVERLINO DETTO IL FILARETE, Tratatto di architet-tura II, Milano, 1972., 679.

15FRANCESCO CAGLIOTI–DAVIDE GASPAROTTO (bilj. 8), 4.

16Andrea Mantegna, (ur.) J. Martineau, Milano – New York 1992., 333–335, kat. jed. 100. Autor katalo{ke jedinice Keith Christiansen temeljitoje rasvijetlio Mezzarotin lik i analizirao Mantegnino remek-djelo.

17LUIGI FUMI, Eretici in Boemia e fraticelli in Roma, u: Archivio dellaSocietà di Storia Patria, XXXIV, Roma, 1911., 119.

18PIETRO CANNATA, Pope Paul II, Humanst and Collector in Rome,u: In the Light of Apollo, Italian Renaissance and Greece 1, (ur.) MinaGregori, Athens – Milan 2003, 231.

19IVAN OSTOJI], Benediktinci u Hrvatskoj II, Split, 1964., 49–50;IVAN OSTOJI], Benediktinci u Hrvatskoj III, Split, 1965., 284;1000 godina samostana sv. Kr{evana u Zadru, Zadar, 1990., passim.

20GIUSEPPE PRAGA, Lo Scriptorium dell’Abbazia beneditina di SanGrisogono in Zara, u: Archivio storico per la Dalmazia VII–IX,Roma, 1929.–1930; IVAN OSTOJI] (bilj. 19, III.), 284; 1000 godi-na samostana sv. Kr{evana u Zadru, Zadar, 1990., passim.

21IVAN OSTOJI] (bilj. 19, III.), 275, 278, 290, 292–293, 316. Nad-biskup Vallaresso pisao je i kardinalu Marku Barbu. Kako bilje‘i M.L. King, kardinal je u‘ivao mnoge unosne beneficije jer je bio prote‘iranne samo od pape Pavla II., svoga ro|aka i zemljaka, nego i od SikstaIV. i Inocenta VIII. Posjedovao je va‘nu knji‘nicu s oko 500 svezaka.Usp. MARGARET L. KING, Umanesimo e patriziato a Venezia nelQuattrocento II, Roma, 1989., 468–471.

22Papa je s tim u vezi u svojim Sje}anjima zapisao: »Di settembre 1471fui eletto ambasciatore a Roma per l’incoronazione, dove fui moltoonorato, e quindi potrai [...] la scudella nostra di calcedonio intagliatacon molti altri cammei e medaglie che si comperarono allora, fra lealtre il calcedonio. Usp. CARLO GASPARRI, La glittica della colezi-one Farnese, u: I Farnese, Arte e Collezionismo«, (ur.) Lucia Fornari,Schianchi & Nicola Spinosa, Milano, 1995., 134–135.

23Libro d’inventario dei beni di Lorenzo il Magnifico (a cura di MarcoSpallanzani e Giancarlo Gaeta Bertellà), Firenze, 1992., 39; FRAN-CESCO CAGLIOTI – DAVIDE GASPAROTTO (bilj. 15), 32, bilj.65; In the Light of Apollo (bilj. 8), 233.

24In the Light of Apollo (bilj. 8), 233.

25In the Light of Apollo (bilj. 8), 234–235; FRANCESCO CAGLIOTI– DAVIDE GASPAROTTO (bilj. 15)

26JOHN POPE HENNESY, Renaissance bronzes from the Samule H.Kress Collection. Reliefs, plaquettes, utensils and mortars, London,1965, 77; DOUGLAS LEWIS, The »Plaquette«, In the Light of Apol-lo, Italian Renaissance and Greece 1, (ur.) Mina Gregori, Athens –Milan, 2003., 358–360.

27In the Light of Apollo (bilj. 8), 396, kat. jed. VIII. 60.

28In the Light of Apollo (bilj. 8), 235, kat. jed. II. 58.

29Carpaccio, Milano, 1967., 98–99, kat. jed. 33, table XXXVII–XXXIX.

30In the Light of Apollo (bilj. 8), 361–362; PETER HUMFREY &MAURO LUCCO, Dosso Dossi, Ferrara, 1998., 231–234.

31Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb, 2002., 208.

32ALEMKA SABLJAK – PAVU[A VE@I], Obnova ku}e Nassis uZadru, u: Godi{njak za{tite spomenika kulture Hrvatske, 4–5, Zagreb,1978.–1979., 155–179; PAVU[A VE@I], Obnova pala~e Grisogonou Zadru, u: Godi{njak za{tite spomenika kulture, 6–7, Zagreb, 1980–1981.; TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO[VELEC – [IME PERIÎ], Pro{lost Zadra, Zadar pod mleta~komupravom, Zadar, 1987., 147–151. Na portalu Pala~e Nassis nasuprotPala~i Borelli upisana je 1486. godina.

33AUGUSTO GENTILI, Le Storie di Carpaccio. Venezia, i Turchi, gliEbrei, Venezia, 1996., 74–77. Neobi~no je va‘no da je jedan drugi~lan obitelji Vallaresso i Maffeov ro|ak, Paolo Vallaresso (+ 1525.),providur Corone i Modone na Peloponezu u Gr~koj, darovao 1502.godine Hrvatskoj Bratov{tini sv. Jurja i Tripuna u Veneciji (Scuola diS. Giorgio degli Schiavoni) relikvijar s mo}ima sv. Jurja. Tih je godinaCarpaccio u crkvi slikao glasoviti ciklus slika, upravo 1502. godineViziju sv. Augustina. Usp. GUIDO PEROCCO, La Scuola di D. Giorgiodegli Schiavoni II, u: Scuola Dalmata, 31, Venezia, 1996., 10–23.

34MARGARET L. KING, Umanesimo e patriziato a Venezia nel Quat-trocento II, Roma, 1989., 654–656.

35LUKA JELI], Regestum litterarum zadarskoga nadbiskupa MafejaVallaressa (1449.–1496.), u: Starine XXIX, Zagreb, 1898., 33–94;MARGARET L. KING, Umanismo e patriziato a Venezia nel Quat-rocento I–II, Roma, 1989., 221–222. Vallaresso je predstavljen upoglavlju Profili, njegov se Epistolarij citira kao jedan od sredi{njihizvora.

36LUKA JELI] (bilj. 35), 39; GIUSEPPE PRAGA, Zara nel Rinasci-mento, u: Archivio storico per la Dalmazia, vol. XX, fasc. 115, Roma,1935., 315.

37MARGARET L. KING (bilj. 34), 655.

38Autori navode 13 poznatih primjeraka, isti~u}i da je primjerak u Bel-lunu (Gradski muzej) prva verzija. Osim na medaljama i plaketama,

90


Apolon i Marsija prikazani su i na jednoj bron~anoj zdjeli (Firenca,Bargello) koja je nastala u mleta~koj radionici krajem 15. stolje}a.Usp. FRANCESCO CAGLIOTI – DAVIDE GASPAROTTO (bilj.15), 6, 18, 29, f. 38. Zdjela se mo‘e usporediti s bron~anom posudomkoju je rodnom Lastovu darovao Dobre Dobri}evi}/Boninus de Boni-nis. Usp. CVITO FISKOVI], Lastovski spomenici, u: Prilozi pov-ijesti umjetnosti, 16, (1966.), 37–38, f. 30–31. Medalje i plakete upo-trebljavale su se kao ukras na kapama. Kao ilustraciju usp. Portretmladi}a {to ga je oko 1520. godine izradio Bartolomeo Veneto (Rim,Galleria Nazionale d’arte Antica) i Portret mu{karca koji se pripisujeGasparu Paganiju (Napulj, Museo Nazionale di Capodimonte; oko1535.–1540.). Usp. In the Light of Apollo (bilj. 8), 393–394, kat. jed.VIII. 53 i VIII. 54. Zbog toga su na medaljonima rupice kroz koje suse u~vr{}ivale na tkaninu.

39MARGARET L. KING (bilj. 35), 206–211; ISTA (bilj. 34), 457–460. Barbaro se dopisuje i s Franom Petri}em.

40Na pismu je ozna~en dan pisanja (4. studenoga), ali ne i godina. Premaistra‘ivanu dr. Jadranke Nerali}, pisma u kodeksu nisu slo‘enakronolo{kim redom. Prethodno pismo koje je Vallaresso uputio kar-dinalu Petru Barbu, kardinalu Sv. Marka, kasnijem papi Pavlu II.,datirano je samo 24. listopada. U prosincu 1453. napisano je sljede}epismo, upu}eno hvarskom biskupu Tomi (Tomasiniju). Stoga je, vjero-jatno, i pismo Hermolaju Barbaru u Trevisu poslano 4. studenog istegodine.

41DANIEL FARLATI, Illyricum sacrum V, 122; GIUSEPPE PRAGA,Zara nel Rinascimento, u: Archivio storico per la Dalmazia, XX,Roma, 1935., 315; ANGELO DE BENVENUTI, Storia di Zara dal1409. al 1797., Milano, 1944., 62, 292; IVO PETRICIOLI, StaraNadbiskupska pala~a u Zadru, u: Tkal~i}ev zbornik, 1, Zagreb 1955.,91, 96, bilje{ka 9; CVITO FISKOVI], Zadarski sredovje~ni majs-tori, Split, 1959., 38; IVO PETRICIOLI, Prilozi poznavanju rene-sanse u Zadru, u: Radovi, Razdio historije, arheologije i historijeumjetnosti, 6 (1969.), 85–86. Praga je o~igledno poznavao Vallaresso-vo psimo u kojemu se spominje Donatello. Pritom, vjerojatnooma{kom, kao izvor citira Farlatijev Illyricum sacrum u kojemu seDonatello uo}e ne spominje, a ne pismo u kojem se njegovo imeizravno navodi. S druge strane, C. Fiskovi} citira ulomak Vallaresso-va pisma ali navodi sumnju nekih autora u Donatellov spomen! Usvojoj studiji o Nadbiskupskoj pala~i, objavljenoj 1955. godine, I.Petricioli zamje}uje da Farlatti ne spominje Donatella, iako se i Pragai Benvenuti pozivaju upravo na njega.

42CVITO FISKOVI] (bilj. 41), 38.

43CHARLES DEMPSEY, Inventing the Renaissance. Putto, ChapelHill-London, 2001., 8–61.

44JOHN POPE HENNESY, Italian Renaissance Sculpture, Oxford,1986., 278–279, fig. 60. Za ciklus Uomini Famosi koje je naslikao A.Del Castagno usp. MARITA HORSTER, Andrea del Castagno, Ox-ford, 1980., 30, 178–180, f. 74–92. O putima s girlandama u vrhuciklusa usp. In the Light of Apollo (bilj. 23), 215, kat. jed. II. 31.

45Za sliku Uznesenje Bla‘ene Djevice Marije Lorenza Luzza usp. IVOPETRICIOLI, Slika Lorenza Luzza u Zadru, u: Peristil, 25 (1982.),87–92; CVITO FISKOVI], Radovi Nikole Firentinca u Zadru, u:Peristil, 4, Zagreb, 1961., 61–75; IVO PETRICIOLI, Prilozi pozna-vanju renesanse u Zadru, u: Tragom srednjovjekovnih umjetnika,Zagreb, 1983., 160–175.

46IVO PETRICIOLI (bilj. 45), 160–175; CVITO FISKOVI] (bilj.45), 61–75.

47KRUNO PRIJATELJ, Boravak Nikole Firentinca u Zadru, u: Prilozipovijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13 (1961.), 227–232.

48Usp. IVO PETRICIOLI (bilj. 45),160–175; TOMISLAV RAUKAR– IVO PETRICIOLI – FRANJO [VELEC – [IME PERIÎ],Pro{lost Zadra 3, Zadar pod mleta~kom upravom, Zadar, 1987., 150–155, 171; NIKOLA JAK[I] – RADOSLAV TOMI] (bilj. 2), 187–189.

49GIUSEPPE PRAGA, Zara nel Rinascimento, u: Archivio storico perla Dalmazia, vol. XX, fasc. 115, Roma, 1935., 315–316, bilje{ka 8.Kne‘evi i kapetani u Zadru, a potom i providuri, pripadali su istak-nutim venecijanskim plemi}kim obiteljima, pa se mora uzeti u obzirnjihovo obrazovanje i kultura. Uz lokalni, autohtoni humanisti~ki krugoni su mogli doprinijeti boljem upoznavanju s intelektualnim novina-ma u Veneciji i Venetu.

50VITALIANO BRUNELLI, Storia della città di Zara, Venezia, 1913.,127; GIUSEPPE PRAGA, Lo Scriptorium dell’Abbazia Benedettinadi San Grisogono in Zara, u: Archivio storico per la Dalmazia, vol.VII, fasc. 37, Roma, 1929., 140; TOMISLAV RAUKAR – IVOPETRICIOLI – FRANJO [VELEC – [IME PERIÎ] (bilj. 32),133; NIKICA KOLUMBI], Zadarski humanisti~ki krug u okvirusamostana sv. Kr{evana, u: 1000 godina samostana sv. Kr{evana uZadru, Zadar (1990.), 146–147.

51GIUSEPPE PRAGA (bilj. 50), 140; JOSIP KOLANOVI], Liturgijskikodeksi svetokr{evanskog opata Deodata Venijera, u: Radovi ZavodaJAZU u Zadru, 29–30 (1983.), 58.

52CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana 1, Zara, 1877., 290–291; HANS FOLNESICS, Die illuminierten Handschriften in Dal-matien, Leipzig, 1917., 3–14; LJUBO KARAMAN, Eseji i ~lanci,Zagreb, 1939., 160; JOSIP KOLANOVI] (bilj. 51), 57–84.

53HERMANN JULIUS HERMANN, Die Handschriften und Inkuna-bulen der italienischen rennaissance. Bd. VI/2. Oberitalien. Venetien.Leipzig, 1931., 125–130.

54IVO PETRICIOLI, Oko datiranja Carpacciova poliptiha u Zadru, u:Zbornik za likovne umetnosti, 21 (1985.), 290–291. Zanimljiv je i likkanonika Mateja Sturariusa (Sturi~i}a), koji je bio vikar zadarskoganadbiskupa Maffea Vallaressa i upravitelj Crkve Gospe Maslinske,gdje je bio i pokopan. Na kruni cisterne u dvori{tu crkve dao je iskle-sati tri grba. Jedan je nadbiskupa Vallaressa, drugi je nepoznate obitelji,a tre}i Starurariusov, koji je nastao spajanjem motiva s Vallaressovagrba (kose trake u parovima) s ljiljanovim cvijetom. To dokazuje pris-nost dviju li~nosti i zna~enje koje je Vallaresso imao u Zadru drugepolovine 15. stolje}a. Sturariusovu grobnicu i krunu bunara I. Petrici-oli pripisuje Nikoli Firentincu. Usp. IVO PETRICIOLI, Ruke kanonikaSturariusa. Prilog Nikoli Firentincu, u: Prilozi povijesti umjetnosti uDalmaciji, 39 (2001.–2002.), 303–310.

55GUTAV LUDWIG, Archivalische Beiträge zur Geschichte der vene-zianischen Kunst aus dem Nachlass Gustav Ludwig Herausgegebenvon W. Bode-S. Gronau-Detlev Frhr. V. Hadeln (= Italienische Fors-chungen Herausgegeben von Kunsthistorischen Institut in Florenz

91


IV), Berlin, 1911., 89; ANCHISE TEMPESTINI, Giovanni Bellini,Firenze, 1992., 307.

56Na tu je temu ve} iznio neka zapa‘anja S. Kokole 2004. godine. Usp.STANKO KOKOLE (bilj. 7), 104–105.

57OTTO PÄCHT, Venetian Painting in the 15th Century, London, 2003.,29.

The magnificent shrine of St Simeon was commissioned byElizabeta Kotromani}, wife of Louis of Anjou and the queenof Croatia and Hungary, for the saint’s chapel in Zadar. Gold-smith Francesco of Milan made it out of gilded silver in 1380.

In its interior, there is a silver relief depicting Christ’s presen-tation in the temple, as well as the symbols of four evange-lists and four patrons of Zadar. The relief was made by gold-smith Toma Martinov of Zadar in 1497. It also contains eightround medallions with attached bronze busts from the an-cient past, as well as a composition of Apollo and Marsyas.According to the myth, the Phrygian satyr Marsyas proudlypresumed that he could play flute better than the divine Apol-lo. But Apollo won the contest and punished his rival byskinning him alive. On the left side of the medallion, Apollois depicted with a lyre in his right hand. Next to him, Marsyasis tied to a dry tree and Marsyas’s pupil Olympus is standingbetween them, hopelessly begging Apollo to have mercy onhis teacher. The medallion was modelled on a Roman gemmarepresenting Apollo, Marsyas, and Olympus, made by sculp-tor Dioscurides, one of the most famous masters of the Au-gustan period. The gemma became exceptionally popular inthe Renaissance. It was believed that Nero had used it as hisseal, because of which it was also known as the Nero’s Seal(Sigillum Neronis). In his Commentaries (I commentarii),sculptor Lorenzo Ghiberti wrote that around 1428 he hadmade the frame for a dragon-shaped gemma bearing an in-scription and the name of Nero. The gemma was very famousfor its beauty and antiquity, as well as its topic. In the contextof Florentine neo-Platonic philosophy (as well as that of oth-er centres of humanism), Apollo was the deity of the light ofintellect and the patron of spiritual activities, who had de-feated Marsyas as the symbol of the sensual and corporealaspect of man. The first known owner of the gemma was thepatriarch of Aquileia and collector Lodovico (Alvise) Tre-visano (ca. 1402–1465), better known as Cardinal Mezzaro-ta Scarampo. Trevisano was a prominent ecclesiastical per-sonality in the first half of the 15th century. For our topic, it issignificant that for a brief period of time (1435–1437) he alsooccupied the episcopal see of Trogir. Mezzarota’s image ispreserved on the famous portrait made by Andrea Mantegna,probably in Mantua, in 1459–1460. That portrait (Berlin,

Gemäldegalerie) has been valued as a masterpiece of Renais-sance portraiture. After Mezzarota’s death, the seal becamepart of the collection of Pope Paul II (Venice, 1417–Rome,1471). It is known that Pietro Barbo, who was cardinal from1440 and after 1464 Pope under the name of Paul II, was oneof the greatest collectors of ancient art. Barbo’s collection ofGreek and Roman gemmae was famous; it was larger andmore valuable than all other collections, provoking envyand various comments of his contemporaries.

It is very important to note that Pietro Barbo was the abbot-commendator of the Benedictine monastery of St Chrisogo-nus in Zadar from 1447–1458. During that period, a numberof famous humanists acted as its abbots: the first was PetarKr{avi} (Petar de Crissava), a nobleman from Zadar, who wasfollowed by Pietro Barbo and Deodat Venier. Cardinal PietroBarbo did not take much care of the monastery in Zadar. Heresided in Venice and Rome, being interested above all thingsin his annual income, so the monastic community was struckby crisis and poverty. Beside the Benedictine monastery ofSt Chrisogonus in Zadar, the Barbo family was also linked toTrogir, since the abbot of the Benedictine monastery of StJohn the Baptist in Trogir was from 1468 Pope’s nephew,Cardinal Marco Barbo, who acted as the commendator offour more abbeys in Dalmatia beside Trogir (Osor, Supetar-ska Draga, Pa{man, and St Sergius on Bojana). The pinnacleof these links to Dalmatia is the fact that sculptor Ivan Du-knovi} of Trogir (Giovanni Dalmata) took part in the ma-king of the papal tomb in St Peter’s at Vatican, as well as indecorating the papal palace (Palazzo Venezia) and St Mark’sChurch on its premises.

After Pope Paul II, the celebrated gemma was owned by Loren-zo Medici (Magnifico). He proudly ordered that his mono-gram should be incised on Nero’s Seal (ex gemmis) LAV.R.MED.After that, the gemma passed through the hands of Margarethof Austria, widow of Alessandro de’ Medici and wife of Otta-vio Farnese, becoming part of Farnese’s collections and even-tually of the Archaeological Museum of Naples, where it ispreserved today. It served as a model and inspiration to anumber of Renaissance artists, which testifies of its beautyand importance at the time when the spirit of antiquity wasthe basis of artistic ferment. Sandro Boticelli painted it around

Summary

Radoslav Tomi}

A Contribution to the Research on St Simeon’s shrine and the Rise of theRenaissance in Zadar (The Medallion of Apollo and Marsyas on the Relief by Toma Martinov)

92


1480 on his Portrait of a Woman (Frankfurt, StädelschesKunstinstitut). According to modern experts in art history, itwas cast in bronze more than once, both in Rome and inFlorence. In Rome, this was linked precisely to Pope Paul IIand the workshops he had founded in Palazzo Venezia (Offi-cine del Palazzo di San Marco), while in Florence the com-missioner was certainly Lorenzo Medici. Nothing is knownabout the origin of the bronze medal of Zadar depicting Apol-lo and Marsyas or of the seven medals incorporated as spoliain the relief of goldsmith Toma Martinov from Zadar in 1497.Toma probably set in ready-made medals, owned either byhimself or by someone from the Zadar circle of humanists. Atthat time, there were quite a few. Medals may have belongedto the Archbishop of Zadar and Venetian nobleman origina-ting from Dalmatia, Maffeo Vallaresso. He governed the seeof Zadar from 1449–1496. During that time, he correspondedwith numerous distinguished contemporaries in Dalmatia andItaly (Codex of the Vatican Library, Barb. Lat. 1809.). Hefrequently wrote to Pietro Barbo, at the time when the latterwas cardinal and then Pope. Letters that Vallaresso sent tohim from Zadar speak of a genuine and long-lasting friend-ship. In a letter written in Zadar on 3 May 1451, ArchbishopValaresso wrote to the cardinal of cameos and medals. He waswell acquainted with Barbo’s passion for these objects of art.He indicated that there were no such objects in Zadar, but ifthey appeared, he would certainly have him in mind (Cornio-lae autem aut Medaiae non solum non inveniuntur Jadrae;set nec quid id sit scitur.) On 26 June 1468, the archbishopwitnessed the transfer of the library of Cardinal Bessarion inRome, in Palazzo Venezia, which was taken over by ambassa-dor Paolo Morosini on behalf of Venetian Republic. Valleres-so’s presence in Rome in 1468 may have been decisive forthe origin of Zadar medallions. On 25 April of the same year,his friend Pope Paul II proclaimed peace on the Italian penin-sular. On that occasion, he commissioned with Cristoforo deGeremia an oval medals with his portrait on the obverse andthe scene of Apollo and Marsyas on the reverse. Was it on thisoccasion that the Pope gave the medallion to the learned andloyal archbishop or did the latter purchase it (just like theother seven) since he had an eye for the beauty and the histori-cal significance of those tiny objects? He may have left the

medals to Zadar in his testament, indicating that they shouldbe placed into St Simeon’s shrine, which was additionallyadorned with a relieve plaque made by goldsmith Toma Marti-nov a year after the archbishop’s death.

The crucial question should certainly focus on the relation-ship between Valaresso and Pope Paul II: perhaps Vallaressowas the one who sent sculptor Ivan Duknovi} to Rome, to hisfriend Pope Paul II?

Archbishop Maffeo Vallaresso wrote to other distinguishedcontemporaries as well. Of special importance is his corre-spondence with his relative Ermolao Barbaro (ca. 1420–1471), humanist and bishop of Treviso. In a letter from No-vember 1453, Vallaresso asked help and advice from Barbaroabout the decoration of the archiepiscopal palace in Zadar.He wanted the palace to be adorned with smooth (polished?)pictures (leui pictura) depicting feste Romane. As he couldnot explain his requirements to the craftsmen or they wereunable to understand what he meant, Vallaresso asked fromBarbaro to tell his Donatello he should draw two or three ofthose that he painted for Your palace, on a sheet of paper,with heads of various animals; and he should also add co-lours, so that no difficulty arises in imitating the model. Hewas speaking of the festoons or garlands, which are found asornaments not only on the archiepiscopal palace, but also onother buildings in Zadar. Therefore, it is necessary to investi-gate more closely Donatello’s role in spreading this Renais-sance motive and identify the author of the garlands carvedin stone, which adorned the archiepiscopal palace and reveala high artistic level.

Eventually, the author has identified some other collectors ofmedals and gemmae of Zadar in the same period. Of specialinterest is canon Martin Mlado{i}, who commissioned thepolyptich for the cathedral of St Anastasia from Vittore Cara-paccio. He used an ancient gemma with the motive of a run-ning fox as his own seal, by which he ratified a document on12 June 1504.

Keywords: Zadar, St Simeon’s shrine, Renaissance, medal-lion of Apollo and Marsyas

Documents

Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Prilog … · Klju~ne rije~i: Zadar, renesansa, [krinja sv. [imuna, Medaljon Apolon i Marsija ... te da je humanizam bio duboko prodro u taj