SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA BIOLOGIJU

Diplomski nastavnički studij biologije i kemije

Ilona Tot

GNIJEŽĐENJE I DINAMIKA POPULACIJE SIVE ČAPLJE (Ardea cinerea LINNAEUS,

1758) U KOLONIJI JASTREBARSKO OD 1992. DO 2013. GODINE

Diplomski rad

Osijek, 2013.

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Diplomski rad

Odjel za biologiju

Diplomski nastavnički studij biologije i kemije

Znanstveno područje: Prirodne znanosti

Znanstveno polje: Biologija

Gniježđenje i dinamika populacije sive čaplje (Ardea cinerea LINNAEUS, 1758) u koloniji

Jastrebarsko od 1992. do 2013. godine

Ilona Tot

Rad je izrađen: Odjel za biologiju, Zavod za zoologiju

Mentor: dr. sc. Alma Mikuška, doc.

Kratak sadržaj diplomskog rada:

Siva čaplja (Ardea cinerea L. 1758) pripada porodici čaplji (Ardeidae) čije su pripadajuće vrste karakteristično vezane uz vlažna i močvarna staništa. U Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a siva čaplja je klasificirana kao najmanje zabrinjavajuća (LC). Isti status ima i na Crvenom popisu ptica Hrvatske i zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode. Veličina gnijezdeće populacije sivih čaplji u Hrvatskoj je u blagom porastu od 70-tih godina prošlog stoljeća, stoga danas ona broji više od 3000 parova. Cilj ovog rada je istraživanje gnijezdeće populacije sive čaplje u koloniji Jastrebarsko. Terensko istraživanje je provedeno u razdoblju od siječnja do svibnja 2013. godine. Tijekom 2013. godine u koloniji Jastrebarsko gnijezdilo je 119 parova sivih čaplji. U razdoblju od 1992.-2013. godine u koloniji Jastrebarsko prosječno je gnijezdilo 126 parova (min. 81 par, max. 182 para). Najveću brojnost kolonija je imala 2001. godine kada su zabilježena 182 gnijezdeća para. Trend gnijezdeće populacije je pozitivan sve do 2001. godine nakon čega dolazi do pada populacije. Vrijednost uspjeha gniježđenja (broj mladih po uspješnom gnijezdu) tijekom 2013. godine iznosila je 1,93 mladih/uspješnom paru i ukazuje da se radi o prosječno dobroj gnijezdećoj sezoni. Usporedbom rezultata s predhodnim cenzusima (1992.–2012.) utvrđen je pad gnijezdeće populacije u periodu od 2008. do danas i zaključeno je da je pad uzrokovan dvjema ljudskim aktivnostima: šumarstvom i ribarstvom.

Broj stranica: 43

Broj slika: 13

Broj tablica: 2

Broj literaturnih navoda: 48

Jezik izvornika: hrvatski

Ključne riječi: siva čaplja, Ardea cinerea, gniježđenje, Jastrebarsko, Hrvatska

Datum obrane: 18. listopada 2013.

Stručno povjerenstvo za obranu:

1. dr. sc. Enrih Merdić, izv. prof. 2. dr. sc. Stjepan Krčmar, prof. 3. dr. sc. Alma Mikuška, doc. Rad je pohranjen u: u knjižnici Odjela za biologiju, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

BASIC DOCUMENTACION CARD University of Josip Juraj Strossmayer in Osijek MS thesis Department of Biology Graduate Study of Biology and Chemistry in Education Scientific Area: Natural science Scientific Field: Biology Breeding and population dynamics of the Grey Heron (Areda cinerea LINNAEUS, 1758) in

Jastrebarsko colony from 1992. until 2013.

Ilona Tot

Thesis performed at: Department of Biology, Sub Department of Zoology

Supervisor: Alma Mikuška, PhD, assistant professor Short abstract: Grey Heron (Ardea cinerea L. 1758) belongs to heron family (Ardeidae) which is characterised by populating different wet and wetland habitats. In the IUCN Red List of Treathened Species status of grey heron is classified as least concerning (LC). It has the same status in the Red Book of Threatened Birds of Croatia and it is protected by the Nature Protection Act. Size of grey herons breeding population in Croatia is mostly increasing from 1970. and today there are more than 3000 pairs recorded. The aim of this study is to research the breeding population of grey heron in Jastrebarsko colony. Field work has been conducted in the period from January till May 2013. During 2013. in Jastrebarsko colony there have been 119 pairs of grey heron. In the period from 1992. till 2013. in the Jastrebarsko colony there was an average of 126 breeding pairs (min. 81 pairs, max. 182 pairs). The colony was most populated in 2001., 182 breeding pairs were recorded. Trend of the breeding population is positive until 2001. after which a decrease of the populations occurs. Value of nesting success (number of young birds per nest) during 2013. was 1,93 young birds/successfull pair and it shows that the breeding season was average good. By comparing the results with past censuses (1992.-2012.) a decrease of the breeding population is determined for the period from 2008. till today, and it is concluded that the decrease is a result of two human activities: forestry and fishery. Number of page: 43

Number of figures: 13

Number of tables: 2

Number of reference: 48

Original in: Croatian

Key words: Grey Heron, breeding, Jastrebarsko, Croatia

Date of the thesis defence: 18 October, 2013

Reviewers: 1. Enrih Merdić, PhD, associate professor 2. Stjepan Krčmar, PhD, full professor 3. Alma Mikuška, PhD, assistant professor Thesis deposited in: Library of Department of Biology, University of J. J. Strossmayer in Osijek

Zahvala

Put i vrijeme koje treba proći do izrade diplomskog rada čine se dugim, ali sve skupa

brzo prođe. Na mome studentskome putu uz mene su bili mnogi ljudi, koji su mi znajući to ili

ne neopisivo pomogli, svatko na svoj način, da stignem do svoga cilja. Mojoj obitelji, Filipu,

prijateljima i svima ostalima hvala od srca!

Tema mog diplomskog rada dovela me do mentorice doc. dr. sc. Alme Mikuške, a

njegova izrada uključila je suradnju istinskog ornitologa, Tibora Mikuške.

Almi i Tiboru zahvaljujem na pomoći, smjernicama, uputama, dopunama, izmjenama,

ispravcima, terenskome radu, objašnjenjima... Ipak, uz svu profesionalnost i stručnost

iskazanoj u našoj suradnji, onu najdublju zahvalnost osjećam prema Vašoj čovječnosti –

toplini, razumijevanju, strpljenju i smislu za humor – koja Vašem mentorstvu daje puninu i

ljepotu.

Sadržaj

1. Uvod ....................................................................................................................................... 1

1.1. Temeljna obilježja sive čaplje (Ardea cinerea Linnaeus, 1758) ..................................... 2

1.2. Staništa............................................................................................................................. 3

1.3. Ishrana i tehnike lova ....................................................................................................... 4

1.4. Gniježđenje ...................................................................................................................... 5

1.5. Rasprostranjenost, brojnost i migracija ........................................................................... 7

1.6. Status, zaštićenost i ugroženost ....................................................................................... 9

1.7. Cilj rada ......................................................................................................................... 10

2. Materijal i metode .............................................................................................................. 11

2.1. Opće značajke istraživanog područja ............................................................................ 11

2. 2. Prikupljanje podataka i terenski rad ............................................................................. 12

2.3. Obrada podataka ............................................................................................................ 13

3. Rezultati .............................................................................................................................. 16

4. Rasprava ............................................................................................................................. 22

5. Metodički dio ...................................................................................................................... 26

6. Zaključak ............................................................................................................................ 39

7. Literatura ............................................................................................................................ 40

1

1. Uvod

Čovjek je oduvijek bio biće koje pripada Prirodi, no njegov odnos spram nje mijenjao se

vremenom. Njegova povijest i sadašnjost dokazuju da je tomu tako. Današnji, „moderan“

čovjek ima težnju da Prirodu podredi svojim zahtjevima i potrebama, u konačnici sebi

samome. U želji za napretkom, do sada je uspio uništiti brojna staništa, mnoga i nepovratno, a

time i sva živa bića koja im pripadaju. Planet Zemlja neupitno je mjesto u Svemiru koje

obiluje raznolikošću kako ekoloških sustava, tako i biljnih i životinjskih vrsta. Svako stanište

ima svoje stanovnike, koji podređeni zakonitostima Prirode, žive u međusobnim odnosima i

ovise na mnogo načina jedni o drugima. Stoga je život svake vrste direktno ili indirektno

povezan s cjelokupnim sustavom. Neovisno o tome promatramo li utjecaj globalnog na

lokalno ili lokalnog na globalno, nemoguće je poreći da je riječ o zakonitosti Prirode koja

povezuje sveukupnost nje same. Upravo stoga, moguće je zaključiti da svako živo biće

odražava funkcioniranje, ukupnost i na kraju održivost nekog staništa ili ekosustava. Iz ove

perspektive, siva čaplja predstavlja vrstu koja zrcali uvjete svoga staništa. Obzirom da siva

čaplja staništa na kojima obitava dijeli i s Čovjekom, promatrajući promjene u populacijama

sivih čaplji omogućava Čovjeku da ujedno promatra utjecaj svojih djela na život svojih

sustanara. Siva je čaplja stanovnik poplavnih područja, močvarnih i općenito vlažnih staništa

koja su posljednjih stotinjak godina izložena isušivanju i pretvaranju u obradive površine pa

joj čovjek predstavlja veliku prijetnju u preživljavanju. Klimatske promjene koje mogu biti

nepovoljne za pojedinu vrstu, predatori ili moguće bolesti, sami po sebi uglavnom ne

predstavljaju prijetnju koja može imati tolike razmjere da drastično ugrozi brojnost

populacije. Međutim, Čovjek svojim načinom života zagađuje i uništava tlo, vodu i zrak te na

taj način utječe na klimu i promjene u određenom staništu, odnosno čitavom ekosustavu.

Upravo ovakav odnos spram Prirode djeluje pogubno na populacije pojedinih vrsta koje

potom postaju rijetke, ugrožene ili pak izumrle pa je iz tog razloga njihova zaštita neophodna.

Ipak, vrijeme je pokazalo da za njihovo trajno očuvanje čovjek mora zaštiti i stanište vrste,

nažalost od samoga sebe.

2

1.1. Temeljna obilježja sive čaplje (Ardea cinerea Linnaeus, 1758)

Prema sistematskom položaju vrsta siva čaplja (Ardea cinerea Linnaeus, 1758) pripada rodu

čaplji (Ardea), porodici čaplji (Ardeidae), redu rodarica (Ciconiiformes) i razredu ptica

(Aves) (Kushlan, 2007).

Danas se razlikuju četiri podvrste sive čaplje od kojih svaka naseljava različita geografska

područja: A. cinerea cinerea Europu, Afriku i zapadnu Aziju, A. cinerea firasa Madagaskar,

A. cinerea jouyi istočnu Aziju i A. cinerea monicae koju neki smatraju zasebnom vrstom,

otočje blizu Banc d`Arguin, u Sjevernoj Mauritaniji (Hancock i Kushlan, 1984; Kushlan,

2007; Arlott, 2009).

Siva čaplja je najveći predstavnik porodice čaplji u Europi (Web 1). Doseže visinu između 90

– 98 cm (Hancock i Kushlan, 1984; Heinzel i sur., 1999; Web 2) s tim da se ukupna dužina

ptice računa od vrha kljuna do vrha repa. To je potrebno naglasiti, posebice u primjeru sive

čaplje jer se ona u stanju mirovanja često drži pogrbljeno (uvuče vrat) pa se ne dobiva stvarni

dojam njezine pune dužine (Heinzel i sur., 1999). Tjelesna težina varira od 1.02 - 2.08 kg

(Dunning, 1992). Ako opisujemo odraslu jedinku onda su glavna obilježja ove vrste žuti

kljun, vrat u položaju „S“ – oblika, duge žutozelene ili crvenkaste noge te kratak rep (slika 1).

Sive čaplje su pretežno sive boje, koja na

vratu poprima nijansu svijetlosive sve do

bijele boje. Počevši od glave, donja,

anteriorna strana vrata je bijela s crnim

elipsama poput točkica, koje su poredane u

dvije paralelne linije i dopiru do prsa. Na

glavi ima crnu kukmu – opušteno crno

perje (poput čuperka) koje počinje iznad

očiju, nastavlja duž sljepoočnog područja i

završava na zatiljku. Mlade i nedorasle

ptice imaju tamnosivo tjeme bez kukme.

Općenito, sve vrste ove porodice

karakterizira jedna glavna boja perja (crna,

smeđa, bijela, siva) s kompleksno

obojanim uzorcima i detaljima

razmještenim po čitavom tijelu (del Hoyo i sur., 1992). Krila su velika siva, osim letnog perja

koje je s vanjske strane crno, a njihov raspon može biti od 175 - 195 cm (Heinzel i sur.,

Slika 1 Odrasla siva čaplja (Web 11)

3

1999). Let im je spor, ne toliko agilan koliko težak, ali jak. Glasanje je raznoliko i svakako

ovisno o starosnoj dobi ptice i prilikama u kojim se ptica nalazi (hranjenje, parenje,

upozoravanje itd.). Najčešći zov je prodorno „kraaaank“, dok je na gnijezdu često i drugačije

glasanje i klopotanje kljunom poput kastenjeta (Heinzel i sur., 1999). Šarenica oka je žuta,

kao i područje između kljuna i očiju koje je dodatno prošarano primjesom zelene boje

(Hancock i Kushlan, 1984).

1.2. Staništa

Siva čaplja pripada grupi dnevnih čaplji što znači da se njezina aktivnost najvećim dijelom

odvija tijekom dana, a noć uglavnom provodi u gnijezdu ili na spavalištu (del Hoyo i sur.,

1992). Bira raznolika staništa koja su većinom vezana uz vodu, bilo morsku, brakičnu ili

slatku, tekućicu ili stajaćicu. Stoga se često naziva generalistom pri upotrebi staništa (Web 3).

U porodici čaplji, siva čaplja je predstavnik kojeg je moguće pronaći i na najsjevernijim

područjima Staroga svijeta poput Norveške obale pa sve do arktičkog kruga. Nastanjuje

močvarna staništa onih zemljopisnih širina gdje klimatski uvjeti osiguravaju barem 4 – 5

mjeseci bez zaleđivanja vode (del Hoyo i sur., 1992) uz uvjet da je ona dovoljno plitka i

bogata plijenom, odnosno da osigurava dovoljne količine hrane. Promatranja sive čaplje

pokazala su da ova vrsta boravi na obalama velikih rijeka i njihovih pritoka, delta, riječnih

rukavaca i otoka, poplavnim i močvarnim područjima, tršćacima te obalama jezera, bara i

mrtvaja (Web 4). Osim toga pronađena je i zabilježena na umjetnim jezercima, ribnjacima,

rižinim poljima i drugim navodnjavanim područjima, na obalama akumulacija uz brane,

jarcima, melioracijskim kanalima ili poljoprivrednim površinama (Web 3) što ukazuje da je

vrsta koja koristi antropogena staništa. Ovi podaci nadopunjuju činjenicu da siva čaplja

prilikom gniježđenja ne ustručava odabrati lokacije u blizini ljudskih naselja ili

infrastrukturnih objekata, iako je u odnosu na pripadnicu istoga reda, bijelu rodu (Ciconia

ciconia L.) konformist po pitanju tišine. Siva čaplja gnijezdi u kolonijama i njihovo

formiranje zahtijeva lokaciju koja osigurava sigurnost od ometanja i predatora. Važan

preduvjet za odabir lokacije jest blizina hranilišta. Stoga se kolonija najčešće smješta u krugu

od 2-38 km u odnosu na željeno hranilište (Web 4). U Hrvatskoj kolonije gradi na dva tipa

staništa: 1) u poplavnim šumama na visokim stablima prvenstveno hrasta lužnjaka (Quercus

robur L.) ili poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl), na udaljenosti 100-200 m od ruba

šume pri čemu su gnijezda građena na 20-35 m visine; 2) na niskim vrbama (Salix purpurea

L., S. alba L.) i tršćacima (Phragmites communis Trin) u sklopu mrtvaja i ribnjaka kada su

gnijezda izgrađena na visini od 2-5 m (Mikuška i sur., 2005; Horvat, 2011).

4

1.3. Ishrana i tehnike lova

Promatranje anatomije sive čaplje nagovještava da se radi o životinji koja je prije svega

mesojed. Dugačak kljun, oblikom poput koplja, oštrog, šiljastog vrha ukazuje da je riječ o

specijaliziranom kljunu prvenstveno za hvatanje ribe i drugih vodenih organizama. Čaplja

može uhvatiti plijen bilo da ga nabode oštrim vrhom kljuna (slika 2) ili naprosto ulovi

njegovim otvaranjem. Ipak, njezine morfološke i anatomske prilagodbe za hvatanje plijena ne

znače nužno i uspješnost u lovu. Uspjeh ovisi i o načinu lova odnosno njegovoj raznolikosti.

Čitava porodica čaplji pokazuje

veliku kreativnost, domišljatost i

snalažljivost u izvedbi i

načinima hvatanja plijena.

Njihovo ponašanje prilikom lova

zbog brojnosti i kompleksnosti

Kushlan (1976) svrstava u tri

osnovne kategorije: stajanje ili

prikradanje (eng. „stand or

stalk“), uznemiravanje i gonjenje

(eng. „disturb and chase“), te

hranjenje iz zraka i duboke vode (eng. „aerial and deep water feeding“). Istraživanja ukazuju

da je upravo siva čaplja jedan od predstavnika čitave porodice koji ima najveći repertoar tzv.

zračnih tehnika prilikom lova (del Hoyo i sur., 1992) koje kao i ostale tehnike te načini

hvatanja plijena neće biti detaljnije obrađeni u ovome radu zbog njihove brojnosti, složenosti i

raznolikosti u detaljima (Kushlan, 2011). Dovoljno je spomenuti samo najupotrebljavanije.

Najčešća lovna tehnika je „stoj i čekaj“ (eng. „stand and wait“) - kada ptica mirno stoji na

rubu vode ili plićaku i čeka da se pojavi plijen (del Hoyo i sur., 1992). U ovoj tehnici

razlikuju se dva osnovna stava, dvije poze: uspravan stav (eng. „upright posture“) kada ptica

tijelo drži okomito u odnosu na vodu, a glavu i vrat napetim i ukočenim, te pognuti stav (eng.

„crouched posture“) kada je tijelo u horizontalnom položaju o odnosu na vodu, noge savijene,

a glava i vrat djelomično uvučeni (Kushlan, 2011). Druga, često upotrebljavana tehnika lova

jest „hodaj polako“ (eng. „walk slowly“) kada ptica bilo na tlu ili plitkoj vodi polako i

strpljivo korača pri čemu je brzina kretanja varijabilna, ali je poznato da uvijek napravi manje

od 60 koraka po minuti (del Hoyo i sur., 1992). Ovisno o situaciji, ova tehnika lova može biti

u kombinaciji s primjerice tehnikom stoji i čekaj kao i mnogim drugim varijacijama lova koje

su zabilježene. Siva čaplja najčešće lovi pojedinačno kada brani svoj lovni teritorij od ostalih

Slika 2 Ulov plijena nabadanjem na kljun (Web 12)

5

čaplji. Ukoliko se radi o staništu bogatom plijenom poput poplavnih područja nakon

povlačenja vode, moguće ih je vidjeti u velikom broju i/ili društvu drugih ptica (primjerice

žličarki, vranaca, bijelih čaplji i drugih) u zadružnom lovu (slika 3). Lovljenje i hranjenje sive

čaplje nije skupno u smislu zajedničkog, osmišljenog hvatanja i potom podjele plijena, nego

čaplje pojedinačno profitiraju od velike količine uznemirenog plijena na malom prostoru.

Istraživanje konzumacije i sastava hrane sive čaplje u gnijezdećim kolonijama sjeverne

Poljske rezultatima se podudara s ostalim istraživanjima provedenim u Europi (Jakubas i

Mioduszewska, 2004). Analizom

sadržaja gvalica (suhi ostaci

neprobavljene hrane poput kosti,

dlake i perja koje ptica povrati),

polu-probavljene hrane i želuca

utvrđen je sastav prehrane sive

čaplje. Pokazalo se da je

najvažnija i najomiljenija

komponenta u prehrani ove ptice

riba (Jakubas i Mioduszewska,

2004). Izuzev ribe, otkriveno je

da čaplja konzumira i rakove (npr. Astacus astacus), razne kukce (osobito porodica

Dytiscidae i Carabidae), vrlo rijetko i puževe, zatim vodozemce (npr. Rana temporaria),

ptice (osobito mladunce drugih vrsta) i sisavce poput krtice i rovki (Jakubas i Mioduszewska,

2004). Zabilježena je i hrana biljnog podrijetla premda njezino uzimanje može biti slučajno,

uzeto prilikom hvatanja plijena ili služi kao dodatak za formiranje gvalica (Web 4). Hrani se u

bilo koje doba dana ili noći premda najčešće u zoru ili sumrak (Web 4). Podaci iz

zarobljeništva pokazuju da odrasla jedinka uglavnom odabire velik plijen, težine između 70-

100 g, ponekad i težak do 500 g, a minimalna dnevna doza hrane koju konzumira varira od

350-500 g (del Hoyo i sur, 1992).

1.4. Gniježđenje

U području palearktičke regije sive čaplje gnijezde od siječnja do svibnja, u proljeće i ljeto

uglavnom u jednovrsnim ili mješovitim kolonijama, dok u Africi i tropima može gnijezditi i

bilo koji mjesec u godini u mješovitim kolonijama s drugim vrstama (Web 4). Ova ptica

primarno gnijezdi u kolonijama, ali su zabilježeni i rijetki slučajevi u kojima gnijezdi

solitarno ili u grupi od dva do tri gnijezda (Hancock i Kushlan, 1984). Najveća kolonija u

Slika 3 Lov i hranjenje u društvu drugih ptica (Web 15)

6

Europi broji od 800 – 1300 parova (Web 3). Ovisno o tipu staništa gnijezdi na širokom

rasponu nadmorskih visina. U Armeniji gnijezdi na visini od 2000 m, u Ladakhu u

sjeverozapadnoj Indiji na visinama od 3500 - 4000 m (Web 4), dok u Hrvatskoj uglavnom

odabire nizinska područja ispod 200 m nadmorske visine (Mikuška i sur., 2005). Početak

gniježđenja sive čaplje ovisi prije svega o klimatskim uvjetima. U Hrvatskoj s izgradnjom

gnijezda započinju dolaskom proljeća, krajem ožujka i početkom travnja najčešće na hrastu

lužnjaku, poljskom jasenu, niskim vrbama i tršćacima (Mikuška i sur., 2005). Prema mjestima

odnosno kolonijama u kojima gnijezde, pokazuju odanost i nastanjuju ih desetljećima (del

Hoyo i sur., 1992) odnosno sve dok ne dođe do uništavanja ili nestanka staništa za

gniježđenje ili ishranu. Gnijezdo izgrađuju od najdostupnijeg materijala u staništu, najčešće

suhih grančica koje donosi mužjak dok ženka uređuje i dovršava gradnju (Hancock i Kushlan,

1984). Premda je gnijezdo sive čaplje često „prozračno“ tako da se sadržaj može vidjeti s

donje strane, višegodišnje gnijezdo koje dorađuju i popravljaju može biti veliko toliko, da

dosegne promjer od 1-1,5 m (del Hoyo i sur., 1992). Gniježđenje započinje dolaskom

mužjaka u koloniju, odabirom prošlogodišnjeg gnijezda ili, ukoliko ga nema, njegove buduće

lokacije, nakon čega slijedi glasanje kojim se udvara ženki pritom braneći svoj teritorij od

drugih mužjaka (Hancock i Kushlan, 1984). Sive čaplje su uglavnom monogamne, premda je

zabilježeno i nekoliko slučajeva poligamije (del Hoyo i sur., 1992). Veličina jaja varira ovisno

o regiji i poznato je da u Europi ženke u prosjeku izlegnu četiri do pet jaja svijetloplave boje,

veličine oko 61 x 43 mm (Hancock i Kushlan, 1984). Njihovo polaganje traje dva dana ili

duže, a inkubacija u kojoj sudjeluju oba roditelja traje 25-26 dana (Hancock i Kushlan, 1984).

Slika 4 Kada se izlegnu mladi ptići sive čaplje su čučavci – hrane ih roditelji (Web 13)

Mladi su čučavci i hrane ih oba roditelja (slika 4). Hranjenje se prvotno odvija uzimanjem

hrane direktno iz kljuna roditelja, a kada mladi porastu tada odrasli povrate polu-probavljenu

hranu u gnijezdo. Mladi ne napuštaju gnijezdo dok im se ne formiraju letna pera, za što je

7

potrebno 50-ak dana (Hancock i Kushlan, 1984). Nakon toga ostaju u gnijezdu još dva do tri

tjedna premda povremeno izlaze na obližnje grane i tako vježbaju i odmjeravaju spremnost za

prvi, pravi let. U drugoj ili trećoj godini postaju spolno zreli (del Hoyo i sur., 1992). Smatra se

da prosječna duljina života jedne generacije kod sivih čaplji iznosi samo pet godina (Mead i

sur., 1979; BirdLife International 2004; Robinson, 2005), a najstariji prstenovani primjerak

doživio je 37 godina i šest mjeseci (Web 5).

1.5. Rasprostranjenost, brojnost i migracija

Postojanje porodice čaplji datira od eocena, otprilike unatrag 55 milijuna godina (del Hoyo i

sur., 1992). Danas, siva čaplja nastanjuje veliki dio Staroga svijeta – Europu, Aziju i Afriku

(Hancock i Kushlan, 1984). Najsjevernija područja Europe koja naseljava obuhvaćaju

Norvešku obalu sve do arktičkog kruga, te jug Švedske i Finske. Putujući južno od ovih

skandinavskih zemalja njezina rasprostranjenost pokriva područje čitave Europe sve do

najveće afričke pustinje, Sahare. Zaobilazeći Saharu kao nepovoljno stanište, nastavlja

naseljavati čitav afrički kontinent, uključujući velik dio Madagaskara. Introducirana je na

otočje Komori, smješteno sjeverozapadno od Madagaskara. Iz Europe se širi na istok, preko

središnje i južne Rusije, naseljavajući prostranstva centralne i južne Azije, izuzev Himalaje.

Na istoku se proširila sve do Japana, a južno gnijezdi na velikom dijelu indijskog

potkontinenta, uključujući Šri Lanku (Hancock i Kushlan, 1984) pa sve do Malezije i Jave

(slika 5). U Hrvatskoj prvenstveno nastanjuje nizinske dijelove u blizini rijeka, jezera ili

močvarnih staništa (Kralj, 1997; Mikuška i sur., 2005; Lukač, 2007) pa je tako na sjeveru

najčešća u području Mure i Drave, Kupe i Save na jugu, Dunava na istoku dok u

mediteranskom dijelu boravi

uz rijetka vlažna staništa

poput rijeke Mirne i

Dragonje u Istri te Zrmanje,

Krke i Neretve ili Vranskog

jezera u Dalmaciji (Mikuška

i sur., 2005). Migracije sive

čaplje ovise o klimatskim

uvjetima odnosno

zadovoljavajućim uvjetima

staništa. Tako je primjerice

na području Velike Britanije

Slika 5 Rasprostranjenje sive čaplje u svijetu (Web 3)

8

stanarica tijekom čitave godine, dok je 70% populacije Švedske i 25 - 45% centralne i

istočno europske populacije migratorno (del Hoyo i sur., 1992). Kada je riječ o kretanjima

sive čaplje razlikuju se dva načina: nenamjerne disperzije i namjerne, stvarne migracije

(Hanckok i Elliott, 1978). Disperzivna kretanja se obično odvijaju nakon završetka

gniježđenja, a prije početka stvarne, jesenske seobe, kada u susret zimskom kvartalu dolazi do

disperzivnog kretanja mladih, tek osamostaljenih ptica (del Hoyo i sur., 1992). Ovo je vrlo

raširena i uobičajena navika porodice čaplji, a svrha tog ponašanja je pronalazak novih izvora

hrane čime se smanjuje gustoća jedinki u blizini kolonije i omogućava eksploatacija resursa

do kojih se nije moglo doći ranije zbog brige o mladima. Moguće je i da mlade ptice

nepovoljni vremenski uvjeti poput oluje i jakih vjetrova odbace u područja izvan njihovog

areala (Hanckok i Elliott, 1978). Ovakav tip kretanja za mlade čaplje predstavlja svojevrstan

odlazak u nepoznato. Neovisno o tome uvjetuju li ovo ponašanje vremenske (ne)prilike,

potraga za hranom ili osamostaljenje, ono zasigurno može biti mehanizam kolonizacije novih

područja. Ovakva disperzija, kada ptice lete u različitim smjerovima, vrlo često u smjeru

suprotnom od smjera stvarne migracije je učestala i brojna (del Hoyo i sur., 1992).

Zabilježeno je da prosječna udaljenost od matične kolonije koju prevali mlada siva čaplja u

lipnju iznosi 150 km, a u kolovozu 250 km s tim da kretanja od 300 – 400 km nisu

neuobičajena (del Hoyo i sur., 1992). Zanimljiv podatak upravo za sivu čaplju je da su jata u

ovom tipu migracija brojila čak i od 200 do 250 jedinki (del Hoyo i sur., 1992). Ovdje je

potrebno naglasiti da su za područja u kojima su sive čaplje stanarice tijekom čitave godine

kao primjerice u Africi, učestale

tzv. sezonske migracije koje su

uvjetovane dostupnošću

izvorima hrane. Stvarne, velike

migracije, u kojima čaplje

prelaze velike udaljenosti

odvijaju se nakon gniježđenja i

disperzije, kada nastupaju

sezonske promjene vremena, što

znači da ovisno o području koje

nastanjuje migracija ne započinje kod svih u isto vrijeme. Tako primjerice, sjevernije

europske populacije imaju redovitu migraciju, britanske i irske gnijezdeće populacije sele tek

dolaskom jake zime dok ostale populacije Europe, izuzev Mediterana, u jesen migriraju

uobičajenim, glavnim pravcem prema jugozapadu (Hancock i Kushlan, 1984). Migracija se

Slika 6 Siva čaplja u letu (Web 12)

9

uglavnom odvija noću, premda postoje zabilježene i dnevne migracije (Hancock i Kushlan,

1984). Sive čaplje imaju snažan stil letenja (slika 6) i sposobne su prevaliti velike udaljenosti

bez zaustavljanja - mogu održavati neprekidan direktan let zamahivanjem krila više od 10 sati

brzinom od 32-50 km/h što ovisi o punoći zamaha krilima (del Hoyo i sur., 1992). Siva čaplja

je u Hrvatskoj stanarica te se može vidjeti tijekom čitave godine. Međutim, smatra se da dio

populacije seli na jug sve do Afrike dok dio ostaje u Panonskoj nizini. Ova hipoteza se

trenutno nastoji potvrditi pomoću prstenovanja prstenovima u boji (Mikuška T., usmeno).

Procjenjuje se da današnja cjelokupna populacija sive čaplje broji od 790.000 – 3.661.500

jedinki (Wetlands International 2013), od čega ih u Europi živi od 452.000 - 542.000

(Wetlands International 2013; Web 6). U Hrvatskoj je pak veličina gnijezdeće populacije u

blagom porastu od 70-tih godina prošlog stoljeća, stoga danas ona broji više od 3000 parova

(Mikuška i sur., 2005; Horvat, 2011).

1.6. Status, zaštićenost i ugroženost

U Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a (Web 3) siva čaplja je klasificirana kao

najmanje zabrinjavajuća (LC). Isti status ima i na Crvenom popisu ptica Hrvatske (Radović i

sur., 2003). U Republici Hrvatskoj je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode kao zaštićena svojta

(NN 70/05, 139/08, 57/11 i 80/13). Još u vrijeme Srednjeg vijeka siva je čaplja bila često

posluživana na stolu ili nuđena kao plijen mladim sokolovkama koje su uvježbavali za lov

(del Hoyo i sur., 1992). Osim toga, od davnina su izlovljavane radi ljepote njihova perja (del

Hoyo i sur., 1992; Mikuška, 1992). Promjenom načina života i čovjekovog odnosa spram

prirode mijenjali su se i problemi današnjih sivih čaplji. Obzirom da se često hrani na

ribnjacima i uzgajalištima riba, ova je ptica proganjana kao nepoželjan gost, a u 19. stoljeću

često i ubijana od strane uzgajivača i ribara (Hancock i Kushlan, 1984). Premda je u Srednjoj

Europi u razdoblju od 1880.-1890. godine zabilježen blag porast populacije, već je 30-ih pa

sve do 50-ih godina prošlog stoljeća zabilježen pad populacije. Tako je primjerice 1949.

godine u Bavarskoj, zabilježeno smanjenje brojnosti zbog izlova i ubijanja, te nešto kasnije iz

istog razloga na području Velike Britanije i Francuske (Hancock i Kushlan, 1984). Zagađenje

vode i sječa, odnosno krčenje šume, česti su uzroci koji uznemiravaju i ugrožavaju

gniježđenje ove vrste. Osim što na dinamiku populacije ptica utječu i klimatski faktori te

antropogene promjene staništa, specifično za sivu čaplju jest da se brojnost populacije

povećava uslijed prestanka lova od strane čovjeka (Fasola i sur., 2010). Početkom 20-og

stoljeća zabilježeno je da je brojnost nekih europskih populacija čaplji bila svedena na

minimum zbog izlova, bilo radi statusa štetočine koji su imale od strane ribiča ili pak ubijanja

10

zbog rekreativnog lova, premda su se kasnije, a posebice uslijed njihove zaštite 70-ih godina,

uglavnom uspjele oporaviti (Fasola i sur., 2009). Međutim, zakonska zaštita nije donijela i

stvarnu zaštićenost jer je npr. u periodu od 1984. do 1987. godine na škotskim ribnjacima

ubijeno, utopljeno i otrovano oko 800 jedinki (Web 4). U Crvenom popisu ugroženih vrsta

IUCN-a (Web 3) navedeni su primjeri ugroženosti populacije Madagaskara zbog ugrožavanja

staništa uslijed poljoprivrednih i lovnogospodarskih promjena, dok su u Nigeriji zabilježeni

slučajevi izlovljavanja i prodaje trgovinama tradicionalne medicine.

1.7. Cilj rada

Cilj ovog rada je istraživanje gnijezdeće populacije sive čaplje (Ardea cinerea L.) u koloniji

Jastrebarsko. U okviru istraživanja utvrdit će se veličina gnijezdeće populacije i uspjeh

gniježđenja, te će se rezultati prebrojavanja usporediti s prethodnim cenzusima. Rezultati

istraživanja dat će smjernice za mjere i aktivnosti koje je potrebno poduzimati radi postizanja

optimalne zaštite ove kolonije.

11

2. Materijal i metode

2.1. Opće značajke istraživanog područja

Područje istraživanja nalazi se u Središnjoj Hrvatskoj u neposrednoj blizini grada Jastrebarsko

(slika 7).

Šire područje oko Jastrebarskog čine tri različite prirodne cjeline. Na sjeveru je riječ o

vapnenačko-dolomitnom masivu Žumberačke gore, na koji se naslanja plodno, vinorodno

Prigorje, a prema jugoistoku, sve do rijeke Kupe prostire se Pokuplje, s ornitološkim

rezervatom Crna Mlaka (slika 8). Centralno mjesto ovoga kraja je istoimeni grad Jastrebarsko,

udaljen 36 km jugozapadno od Zagreba i 20-ak kilometara sjeveroistočno od Karlovca. Grad

pripada Zagrebačkoj županiji, a čitavo područje Jastrebarsko se prostire na 229 km² (Web 8).

Crna Mlaka je močvarno područje smješteno između rječica Okićnice na zapadu i Brebernice

na istoku, a zauzima površinu od približno 650 ha (Web 9). U sklopu močvarnog područja

Crne Mlake nalaze se i istoimeni ribnjaci, koji su nastali na mjestu nekadašnje Male mlake uz

rječicu Okićnicu, a njihove močvarne površine i periferni dijelovi obrasli su vrbom rakitom,

trskom, rogozom i sitom, dok vodene površine prekriva lopoč, lokvanj i orašac (Web 9).

Šumske sastojine ovog rezervata najvećim dijelom čine hrast lužnjak, poljski jasen, brijest,

joha, topola i grab, te šumsko voće kao što su divlja kruška i divlja jabuka (Web 9).

Jugozapadno, samo 3 km od središta grada Jastrebarsko smješteni su Novački ribnjaci

lokalnom stanovništvu znani kao ribnjaci Novaki, sa sjevera okruženi šumom hrasta lužnjaka

i u širem području poljoprivrednim površinama. Najudaljeniji od kolonije, Draganički

Slika 7 Položaj kolonije Jastrebarsko u sjevernoj

Hrvatskoj (izvor: Google Earth, 2013)

12

ribnjaci, pripadaju Karlovačkoj

županiji i dio su šireg Pokupskog

bazena. Zauzimaju površinu od

372 ha (Mislav Šarić, usmeno).

Rubove ovih ribnjaka obrasta

vegetacija karakteristična za

močvarna područja od kojih su

česte vrste busenasti šaš, ljutak i

ježinac, dok su u dubljim

slojevima prisutne trska,

širokolisni i uskolisni rogoz,

obični oblić, bijeli lopoč, žuti

lokvanj i brojne druge. Iako se

nalaze u blizini autoceste ovi su

ribnjaci većinskim dijelom okruženi listopadnom šumom u kojoj su prisutne vrste poput

hrasta lužnjaka, crne johe i breze (Web 10).

Klima ovog područja je umjereno kontinentalna s karakterističnim promjenjljivim stanjem

atmosfere, obilježenim raznolikim vremenskim situacijama uz česte i intenzivne promjene

tijekom godine. Specifično za ovo podneblje jest da je količina padalina veća u toploj nego u

hladnijoj polovici godine jer zimi morski, vlažniji zrak teže prodire u unutrašnjost (Crkvenčić,

1974). Tako srednja količina oborina u vegetacijskom razdoblju iznosi 500-600 mm, a zimi

100-200 mm (Web 7). Relativna vlažnost zraka uglavnom iznosi 80-90%, a srednja

temperatura zraka za siječanj oko -1°C, travanj 10-13°C, srpanj 20-23°C te listopad 11-12°C,

s tim da su one nešto niže u gorju (Web 7).

2. 2. Prikupljanje podataka i terenski rad

Podaci o lokalitetu gniježđenja i broju gnijezdećih parova za razdoblje od 1992. do 2012.

godine prikupljeni su pretraživanjem dostupne literature odnosno prethodnih cenzusa u

suradnji s ornitologom Tiborom Mikuškom. Prebrojavanje broja aktivnih gnijezda u koloniji

izvršeno je 23. ožujka 2013. godine tihim kretanjem u podnožju stabala. Obzirom da su

gnijezda građena na visokim stablima hrasta lužnjaka, gnijezda su prebrojavana uz pomoć

dalekozora Bushnell 8x40. Prilikom prebrojavanja brojana su samo zauzeta gnijezda (engl.

Apparently Occupied Nests) (Bibby i sur., 1992). Takva gnijezda odražavaju broj gnijezdećih

Slika 8 Položaj kolonije Jastrebarsko u odnosu na tri

najbliža ribnjaka (izvor: Google Earth, 2013)

13

parova u koloniji. Obzirom da se radi o razdoblju koje je ujedno i početak gniježđenja sivih

čaplji, točnost u prebrojavanju pospješuje i činjenica da je listanje stabala tada u začetku pa su

gnijezda dobro vidljiva (slika 10). Prebrojavanje je trajalo oko 30 minuta. Prema Mikuška i

sur., (2005) za koloniju veličine

do 200 gnijezda potrebno je oko

30 minuta za prebrojavanje, a za

veće kolonije i do 90 minuta. U

sklopu terenskog rada posjećeni su

Novački i Draganički ribnjaci, kao

glavna hranilišta čaplji iz ove

kolonije, radi prikupljanja

podataka koji mogu poslužiti u

objašnjenju dobivenih rezultata.

Nadalje, terenskim radom u

svibnju izvršeno je prebrojavanje

mladih u gnijezdu kako bi se

ustvrdila uspješnost gniježđenja.

U gnijezdima koja su bila dobro vidljiva brojani su mladi čučavci u gnijezdu, često u samom

trenutku hranjenja kako bi se dobio točan broj mladih po gnijezdu. Tijekom terenskog rada

fotodokumentacija je napravljena korištenjem fotoaparata Canon Power Shot S5IS. Premda su

u trenutku prebrojavanja mladi bili različite starosne dobi i neki su se već mogli kretati izvan

gnijezda, radi točnosti u procjeni u obzir su uzeta samo ona gnijezda u kojima su bili čučavci,

odnosno mladi ptići koji nisu u mogućnosti napustiti gnijezda. Uspješnost gniježđenja

izračunata je matematičkom jednadžbom:

Uspješnost gniježđenja= Ukupan broj mladih u gnijezdima Ukupan broj pregledanih gnijezda

2.3. Obrada podataka

Za obradu podataka korišteni su softverski paketi: TRIM (Trends and Indices for Monitoring

Data, Version 3.54, Pannekoek i Van Strien, 2001) te programski paket Google Earth i

Microsoft Excel 2010.

Slika 10 Primjer dobre vidljivosti gnijezda prilikom

prebrojavanja (Fotografirala Ilona Tot, 23. ožujka

2013.)

14

TRIM - Trends and Indices for Monitoring Data

TRIM je program razvijen za analizu podataka koji su prikupljeni monitoringom populacija

divljih životinja (Pannekoek i Van Strien, 2001). Analizira serijski prikupljane podatke (kroz

dugi niz godina) koristeći Poissonovu regresiju za procjenu, odnosno izračun godišnjih

indeksa i populacijskih trendova. Osim toga, sadrži i modele koji imaju mogućnost procjene

utjecaja određenih kovarijanci (npr. vrijeme ili neki drugi neokolišni faktori kao što je

zagađenje) na indekse i populacijske trendove.

Monitoring divljih životinja obično uključuje velik broj lokacija koje se istražuju svake

godine kroz neki duži vremenski period. Jedan od osnovnih ciljeva monitoringa je procjena

godišnjih promjena veličine populacije vrste koja se proučava na nekom području. Te

promjene se obično prikazuju pomoću indeksa, pri čemu se prva godina monitoringa uzima

kao referentna godina. U praksi, zbog različitih razloga vrlo često za pojedine godine i

lokacije nedostaju vrijednosti o prebrojavanju (eng. missing data). To sprječava korisnost

indeksa zato što indeksi računati pomoću nepotpunih podataka odražavaju promjene između

godina, ali i promjene u uzorku vrijednosti koje nedostaju (Pannekoek i Van Strien, 2001).

Ideja za rješenje ove problematike predlaže stvaranje modela, koji koristeći podatke dobivene

promatranjem na terenu predviđa podatke koji nedostaju. Upotrebljavajući modele koji

pretpostavljaju strukturu podataka koji nedostaju, moguće je dobiti bolje procjene indeksa.

Indeksi tada mogu biti izračunati na temelju kompletnog seta podataka, pri čemu

pretpostavljeni podaci zamjenjuju podatke koji nedostaju. Upravo je to glavna svrha

programskog softvera TRIM, koji za tu svrhu koristi lepezu loglinearnih modela. TRIM nudi

tri modela koja koristi za svoja predviđanja: 1. bez utjecaja godišnjih promjena u predviđanju

trenda; 2. linearni model te 3. utjecaj godišnjih promjena u predviđanju trenda. Svrha tih

modela je da daju procjenu godišnjih indeksa i da istraže trendove tih indeksa npr. povećava li

se (vrijednost indeksa veća od 1) ili smanjuje (vrijednost indeksa manja od 1) veličina

populacije pojedine vrste. Ti trendovi ne moraju biti konstantni tijekom vremena, što

omogućuje zaključke poput „Razvoj tijekom vremena se može opisati godišnjim porastom od

x% od 1980. do 1998. godine, bez promjena između 1988. i 1993. i godišnji pad od y% od

1993. nadalje.“ (Pannekoek i Van Strien, 2001). Osim navedenih, TRIM sadrži i modele koji

procjenjuju utjecaj određenih kovarijanci na indekse i populacijske trendove. Osim što

poboljšavaju procjene godišnjih indeksa, kovarijance su također važne za istraživanje, npr.

pokazuju, imaju li ili ne okolišni faktori (poput zakiseljavanja tla ili onečišćenja) učinak na

trendove.

15

Dobrota prilagodbe (eng. goodness of fit) nekog statističkog modela opisuje koliko dobro

model namješta odnosno uklapa skup određenih mjerenja (eng. set of observations) ili

jednostavnije, koliko se dobro prikupljeni (mjereni) podaci podudaraju s onima koje izračuna

statistički model. Dobrota prilagodbe može se testirati pomoću različitih statističkih testova

prilagodbe, poput Hi-kvadrat testa (X²-test) poznatog i pod nazivom Pearsonov test. Upravo je

ovaj test prilagodbe jedan od statističkih testova koji se koristi za testiranje loglinearnih

modela u koje spada i TRIM (Pannekoek i Van Strien, 2001). Hi-kvadrat test računa se samo

s frekvencijama stoga u račun nije dopušteno unositi mjerne jedinice. Ipak, osnovni podaci

istraživanja mogu biti i mjerne vrijednosti, ali se u hi-kvadrat unose samo njihove frekvencije.

Obzirom da želimo znati da li se opažene frekvencije značajno razlikuju od očekivanih

frekvencija njihovu razliku računamo prema sljedećoj formuli:

�² = �(�� − �)²�

pri čemu ��znači opažene frekvencije, a �očekivane (teoretske) frekvencije, tj. frekvencije

koje bismo očekivali pod nekom određenom hipotezom. Zaključno, �² uspoređuje očekivane

frekvencije sa stvarnim frekvencijama po ćeliji (Pannekoek i Van Strien, 2001). Broj

nezavisnih varijabli uključenih u izračun �² definiran je kao broj stupnjeva slobode (eng.

number of degrees of freedom, df) odnosno broj opažanih frekvencija umanjen za broj

procjenjenih parametara (Pannekoek i Van Strien, 2001).

16

3. Rezultati

Gniježđenje sive čaplje u koloniji Jastrebarsko

Tijekom 2013. godine u koloniji Jastrebarsko gnijezdilo je 119 parova sivih čaplji. Slika 11

prikazuje podatke o gniježđenju sive čaplje u ovoj koloniji u periodu od 1992. godine (kada je

kolonija prvi put izgrađena) do 2013. Na temelju ovih podataka vidljivo je da je u protekle

dvadeset i dvije godine u koloniji Jastrebarsko prosječno gnijezdilo 126 parova (min. 81 par,

max. 182 para), te da je najveću brojnost imala 2001. godine kada su zabilježena 182

gnijezdeća para (slika 11). Također, za čitav protekli period kolonija Jastrebarsko broji manje

od 200 gnijezdećih parova što ukazuje da se radi o srednje velikoj koloniji koja broji od 50-

200 gnijezdećih parova. Broj gnijezdećih parova rastao je do 1993. godine, kad dostiže 145

parova. Slijedeće 1994. godine slijedi veliki pad u brojnosti, nakon čega se populacija polako

povećava sve do 2001. godine. U periodu 2001.-2008. gnijezdeća populacija se čini stabilna,

a nakon toga je sve do današnjih dana prisutan blagi pad (slika 11).

Populacijski trend u koloniji Jastrebarsko u periodu 1992.-2013.

Linearni trend populacije sive čaplje u koloniji Jastrebarsko, dobiven pomoću TRIM

programa i korištenjem loglinearne Poissonove regresije, prikazan je na slici 12.

Plava linija prikazuje kretanje broja gnijezdećih parova (uključujući modelom izračunate

podatke za godine u kojima nije vršeno prebrojavanje), a crvena linearni populacijski trend.

Prema modelu, gnijezdeća populacija sive čaplje u koloniji Jastrebarsko se tijekom 22 godine

u odnosu na 1992. godinu povećala za 25% (X2 = 114.93, df = 15, p = 0.0000)., tj. za 1,2 %

godišnje (y = 1.0122, SD = 0.0113 tj. 0.98% do 3,48% godišnje).

17

Slika 11 Broj gnijezdećih parova sive čaplje u koloniji Jastrebarsko u razdoblju od 1992.-2013. godine. Upitnici označavaju godine u kojima

kolonija nije prebrojavana.

Godina prebrojavanja

Bro

j par

ova

18

Slika 12 Populacijski indeks gnijezdeće populacije sive čaplje u periodu 1992.-2013. izračunat pomoću TRIM-a. Plava linija prikazuje kretanje

broja gnijezdećih parova, a crvena linearni populacijski trend.

Godina prebrojavanja

Pop

ulac

ijsk

i ind

eks

19

Obzirom da je broj gnijezdećih parova u tekućoj godini ovisan o zbivanjima tijekom

prethodne godine, analiza trenda populacije uz uzimanje u obzir vremenskog efekta (tzv. time

effect) pokazala je znatno bolji model (slika 13).

Linaerni model s vremenskim efektom daje prosječni porast populacije od 1,05% godišnje

(SD = 0.0065, X2 = 2.99, df = 1, p = 0.0835), ali i ukazuje na pad u posljednjih pet godina.

Uspjeh gniježđenja tijekom 2013. godine

Prebrojavanje mladih čučavaca u gnijezdima omogućava procjenu uspješnosti gniježđenja.

Tijekom promatranja ukupno je prebrojano 14 gnijezda u kojima su bili mladi čučavci (tablica

1) što čini 12% od ukupnog broja gnijezdećih parova.

Tablica 1 Broj mladih po gnijezdu

Redni broj gnijezda

Broj mladih u gnijezdu

1 2 2 1 3 3 4 2 5 2 6 1 7 3 8 2 9 1 10 2 11 2 12 3 13 1 14 2

Ukupno 27

20

Slika 13 Linearni model s vremenskim efektom (tzv. time effect)

Godina prebrojavanja

Pop

ulac

ijsk

i ind

eks

21

Distribucija broja mladih po gnijezdu prikazana je u tablici 2 iz koje je vidljivo da je najveći

broj parova imao po dva mlada po gnijezdu, dok je podjednak broj imao jedno ili tri mlada.

Tablica 2 Distribucija mladih po gnijezdu

Broj mladih po gnijezdu Broj gnijezda Ukupno mladih 1 4 4 2 7 14 3 3 9

Ukupno 14 27

Uspješnost gniježđenja= Ukupan broj mladih u gnijezdima Ukupan broj pregledanih gnijezda

= � �� = �. ����

Vrijednost uspjeha gniježđenja (broj mladih po uspješnom gnijezdu) tijekom 2013. godine

iznosila je 1,93 mladih/uspješnom paru. Da bi se populacija održala potrebno je da roditelji

othrane barem dva mlada koja će ih naslijediti. Stoga se uspjeh gniježđenja od 2 mlada/paru

smatra prosječnim uspjehom, vrijednosti iznad tog broja ukazuju na odličnu gnijezdeću

sezonu, dok vrijednosti ispod ukazuju na slabiju gnijezdeću sezonu. Stoga je za godinu 2013.

moguće zaključiti da je gnijezdeća sezona bila prosječno dobra.

22

4. Rasprava

Gniježđenje sivih čaplji u koloniji Jastrebarsko tijekom 2013. godine sa 119 parova bilo je

nešto manje od dugogodišnjeg prosjeka koji iznosi 126 parova, te je u okviru istraživanja

drugih autora (Mikuška i sur., 2005; Horvat, 2011). Broj gnijezdećih parova u koloniji ovisi o

nizu faktora, uključujući i uspjeh gniježđenja u prethodnim godinama. Siva čaplja postaje

spolno zrela sa 2-3 godine života kada prvi puta započinje s gniježđenjem, a spolnu zrelost

doživi oko 30% mladih (Web 16, web 17). Stoga će se slab uspjeh gniježđenja tj. mala

produkcija mladih u jednoj godini odraziti na slabo popunjavanje gnijezdeće populacije

novim jedinkama u slijedećim godinama.

Dugogodišnji trend blagog porasta populacije u skladu je s rezultatima populacijskog trenda

na razini Europe (Web 4), kao i s rezultatima populacijskog trenda gnijezdeće populacije u

Hrvatskoj (Horvat, 2011). Međutim, zabrinjava zabilježeni trend pada gnijezdeće populacije

od 2008. godine nadalje.

Općenito, glavni razlozi smanjenja broja jedinki u populaciji su uništenje ili opadanje

kvalitete staništa, zagađenje vode, tla ili zraka, zatim mogući dugogodišnji nepovoljni

klimatski uvjeti ili pak nemogućnost prehranjivanja. Na gniježđenje također utječu vremenske

prilike – hladne i oštre zime uzrokuju veću smrtnost odraslih jedinki što se pak odražava na

broj gnijezdećih parova tijekom slijedeće gnijezdeće sezone (Web 18). Međutim, vremenske

prilike u Hrvatskoj su u periodu 2000.-2012. bile povoljne s umjereno hladnim zimama.

Jedino je zima 2003. godine bila hladnija od prosjeka (Web 19). Antropogeni utjecaji poput

uznemiravanja, rastjerivanja ili čak ubijanja negativno utječu na broj gnijezdećih parova i

uspjeh gniježđenja (Web 4).

Nažalost, kolonija u Jastrebarskom predstavlja primjer kolonije u kojoj je antropogeni utjecaj

znatno odredio populacijski trend. Ovu su koloniju sive čaplje osnovale 1992. godine kada su

preselile iz obližnje kolonije pokraj sela Domagovićevo udaljene manje od 10 km od

Jastrebarskog (Mikuška, usmeno). Iako su čaplje kod Domagovića gnijezdile od 1985. godine

(Mikuška, 1992), osnovni razlog promjene lokacije gniježđenja bila je sječa šume tj. šumskog

odjela u kojem su gnijezdile. Odmah nakon formiranja kolonije djelatnici tadašnjeg ribnjaka

su započeli s proganjanjem i ubijanjem čaplji (Mikuška, usmeno). Tijekom 1992. godine

ubijeno je najmanje 30 jedinki, a tijekom slijedeće godine ubijanje čaplji je izvršeno u samoj

koloniji tijekom gnijezdeće sezone. Stoga se broj gnijezdećih parova tijekom 1994. godine

prepolovio, a kolonija se od ovoga događaja počela oporavljati tek za tri godine. Točan uzrok

23

pada broja gnijezdećih parova u periodu 2002./2003. nam nije poznat. Pad gnijezdeće

populacije u 2005. godini mogao je biti uzrokovan sušnom 2003. godinom koju je slijedila

hladna zima 2004. godine. Dok je sušna godina mogla uzrokovati smanjeni uspjeh

gniježđenja zbog nedostatka hrane, hladna zima je dodatno dovela do ugibanja mladih, što se

onda odrazilo na slabo popunjavanje gnijezdeće populacije novim jedinkama u 2005. godini

kada bi mladi iz generacije 2003. postajali spolno zreli. Međutim, s priličnom sigurnošću

možemo tvrditi da je pad gnijezdeće populacije u periodu od 2008. do danas uzrokovan

dvjema ljudskim aktivnostima: šumarstvom i ribarstvom.

Prilikom dolaska na teren radi ovogodišnjeg prebrojavanja, na ulasku u šumu hrasta lužnjaka

u kojoj se nalazi kolonija je primijećena obavijest na jednome od stabala. Radi se o tretiranju

„ponika i podmlatka hrasta lužnjaka i kitnjaka protiv hrastove pepelnice“ u nadležnosti

„Hrvatskih šuma“ d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Karlovac. Tretiranje je izvršeno

leđnim prskalicama, traktorskim atomizerima i zrakoplovom, fungicidom koji odlikuje dobra

provodljivost kroz biljne organe, „ARTEA PLUS“ , a radi kojeg se šumski plodovi ne smiju

konzumirati 28 dana od tretiranja. Ulazeći dublje u šumu primijećeno je da je ona prorijeđena

što su opravdali pronađeni panjevi posječenih hrastova i potpuno posječen sloj grmlja. Dakle,

odmah po dolasku na teren utvrđeno je da je obavljena sječa stabala i prizemne vegetacije što

direktno povezuje i objašnjava rezultate kretanja broja gnijezdećih parova u posljednje tri

godine. U slučaju kolonije Jastrebarsko, smanjenje broja hrasta lužnjaka znači smanjenje

odnosno nestanak pogodnih stabala za gniježđenje. Obzirom da na jednome stablu, ovisno o

veličini, zna biti i više od deset gnijezda, a koja predstavljaju i više od deset potencijalnih

gnijezdećih parova, njihovo uklanjanje znači gubitak staništa za sivu čaplju. Obje aktivnosti

uzrokuju uznemiravanje čaplji tijekom gnijezdeće sezone, a sječa starih stabala predstavlja

izravno uništavanje staništa za gniježđenje. Gospodarenje poplavnim šumama u Hrvatskoj

temelji se na tzv. jednodobnom gospodarenju tj. starost željene vrste drveta (poput hrasta u

koloniji Jastrebarsko) je ujednačena. Radi toga, cijeli odjel istovremeno ulazi u fazu

eksploatacije zbog čega će čitav odjel biti posječen istovremeno. Prije čiste sječe tj. dovršnog

sijeka, tijekom nekoliko godina provodi se tzv. pripremni sijek, kada se sastojina prorjeđuje i

„pomlađuje“ bacanjem tretiranih žireva na tlo. Međutim, jednodobno gospodarenje uzrokuje

potpuni gubitak stare šume kao i potpuni gubitak biološke raznolikosti i svojti koje su vezane

uz stare šumske sastojine.

Drugi vjerojatni uzrok smanjenja broja gnijezdećih parova je vezan uz prestanak proizvodnje

ribe na ribnjacima Novaki. Premda je prehrana sive čaplje raznolika, ona se prvenstveno hrani

24

ribom (Hancock i Kushlan, 1984). Istraživanja pokazuju da se iz tog razloga kolonija uvijek

smješta u blizini pogodnih hranilišta što se u ovome slučaju odnosi na poplavna i močvarna

područja, te šaranske ribnjake. Kolonija se uglavnom smješta u krugu 2-38 km u odnosu na

hranilište (Web 4). U slučaju kolonije Jastrebarsko postoje tri potencijalna hranilišta. Prvi su

Novački ribnjaci smješteni odmah uz šumu u kojoj gnijezdi kolonija. Novački ribnjaci su

danas zapušteni, obrasli močvarnom vegetacijom i relativno plitki. Od 1992. nemaju

koncesionara, i povremeno su čišćeni od strane članova L. D. „Kuna Cvetković“ i Športskog

ribolovnog društva Jastrebarsko, a ove je godine započelo puštanje vode u jedan od tri

ribnjaka (Zdravko Smolčić, usmeno). Osim toga, ribnjaci su 2009. godine pretrpjeli veliku

štetu kada je nepoznati počinitelj ispustio vodu s kojom je otišla gotovo sva riba iz ribnjaka

čija se količina procjenjuje na 1 tonu (Web 14). Zbog velikih ulaganja koja su potrebna na

tom području, a male potencijalne dobiti, ribnjaci u Novakima danas su neisplativa investicija

i pretvaraju se u močvarno područje kojem prijeti isušivanje. Za koloniju Jastrebarsko to znači

gubitak hranilišta u budućnosti, a trenutno mjesto na kojem je smanjena količina

potencijalnog plijena. Drugo potencijalno hranilište kolonije Jastrebarsko jesu ribnjaci Crna

Mlaka, ornitološki rezervat, udaljeni 10-12 km jugoistočno od gnijezdilišta. Treće

potencijalno hranilište su Draganički ribnjaci, udaljeni oko 11 km od kolonije u smjeru juga.

Ribnjaci su bili zapušteni do 2009. godine kada ih je preuzeo gosp. Mislav Šarić. Na površini

od 372 ha prostire se 7 velikih ribnjaka, 13 rastilišta i 13 zimovnika prosječne dubine oko 1,5

m s tim da je jedan ribnjak obrastao močvarnom vegetacijom jer je dobivena koncesija za

lovište na patke, liske i guske (Mislav Šarić, usmeno). Prema riječima vlasnika, prinos ribe po

godinama je 250 t konzumne ribe i 65 t mlađi. Siva čaplja je čest gost na Draganičkim

ribnjacima premda vlasnik procjenjuje da se hrani tzv. „divljom“ ribom jer joj način

gospodarenja ribnjacima ne omogućava ulov uzgajane ribe. Naime, radi se o načinu

gospodarenja u kojem se riba uzgaja dvije godine dok ne postigne veličinu konzumne ribe. Na

ribnjacima se uzgaja šaran, štuka, som, amur, tolstolobik, smuđ, kečiga i afrički som. Prvu

godinu u rastilištima doseže težinu od 300-350 g, a drugu godinu se pušta u ribnjake. Tada je

već prevelika da bi se čaplje mogle njome hraniti tako da je pretpostavka da se na velikim

ribnjacima one hrane ekonomski nebitnim svojtama, poput babuške (Mislav Šarić, usmeno).

Iz tog razloga vlasnik na konzumnim ribnjacima nema čuvare. Najosjetljivije razdoblje jest

prva godina u rastilištima kada je riba dovoljno mala da predstavlja plijen sivoj čaplji i upravo

u tom periodu se skupljaju oko njih. Iz tog se razloga oko rastilišta nalaze plinski topovi

kojima se rastjeravaju ptice, a rastilišta su pod nadzorom čuvara. Količina ribe koju čaplje

mogu konzumirati ne predstavlja problem, koliko činjenica da ranjavaju plijen oštrim kljunom

25

(ulov nabadanjem) pa riba nije pogodna za prodaju (Mislav Šarić, usmeno). Iz tog su razloga

rastilišta pozorno čuvana u razdoblju mlađi. Nov način gospodarenja Draganičkim ribnjacima

za sivu čaplju može predstavljati svojevrsno otežan način dolaska do plijena u odnosu na

prijašnje razdoblje. Ipak, ona tamo još uvijek pronalazi plijen premda i sam vlasnik smatra da

se ne radi o velikim količinama. Čini se da su po pitanju izvora hrane najkritičniji Novački

ribnjaci kojima prijeti isušivanje, a time i direktan gubitak plijena. Draganički ribnjaci zbog

načina gospodarenja u odnosu na njih predstavljaju samo dodatno otežanje do dolaska hrane u

smislu zadovoljavajuće količine. Stoga je moguće da ovi faktori predstavljaju svojevrstan

pritisak na Crnu Mlaku kao glavni izvor hrane.

Uspjeh gniježđenja od 1,93 mladih po uspješnom paru može se smatrati prosječno dobrim, te

je u granicama podataka poznatih iz literature (Cramp i Simmons, 1998). Nažalost, trend

uspješnosti gniježđenja se ne može izračunati jer podaci o uspjehu gniježđenja iz prijašnjih

godina ne postoje. Ipak, treba naglasiti da uspjeh gniježđenja tj. broj mladih u gnijezdu ovisi o

prirodnim ili antropogenim utjecajima koji su vladali tijekom inkubacije i perioda

othranjivanja mladih. Najčešći prirodni faktori koji utječu na uspjeh gniježđenja su vremenske

neprilike poput hladnog i kišovitog vremena koje može dovesti do pothlađivanja jaja i/ili

mladih te njihova ugibanja, te hidrološki uvjeti u okolici kolonije koji utječu na količinu i

dostupnost hrane. U sušnim godinama, kada ne dolazi do redovitih poplava duž vodotoka ili

depresija uobičajeni mrijest riba i vodozemaca može biti znatno onemogućen, a time

smanjena dostupna količina plijena za ishranu čaplji. U periodu od 2001.-2012. godine, čak

11 godina je imalo prosječno više temperature, a tri godine su bile sušne (Web 20). Stoga

klimatske promjene u kombinaciji s antropogenim uzrocima, poput šumarstva i ribarstva

mogu ugroziti opstanak kolonije sivih čaplji u Jastrebarskom.

26

5. Metodički dio

PLAN NASTAVNOG SATA

Predmet: BIOLOGIJA Razred: 7. Školska godina: 2012./2013.

Nastavna cjelina: Razvoj mnogostaničnih životinja - kralježnjaci

Nastavna tema (jedinica): Ptice

Ključni pojmovi: krila, perje, šuplje kosti, stalna temperatura tijela. Pojmovi koje učeniku treba predočiti tijekom nastave.

Osnovni koncepti: ptice, prilagodbe za letenje i način života Koncepti koje učenik treba izgraditi tijekom nastave.

Kompetencije učenika: učenik će znati opisati temeljna obilježja ptica; moći će samostalno

rastumačiti pojam stalne temperature tijela; znat će opisati prilagodbe ptica načinima kretanja

(voda, tlo, zrak); moći će obrazložiti brigu za potomstvo u ptica; biti će sposoban na temelju

promatranja samostalno prepoznati najčešće zavičajne vrsta ptica; moći će obrazložiti potrebu

očuvanja i zaštite ptica te navesti nekoliko zaštićenih vrsta u Hrvatskoj.

Općenita očekivanja o osposobljenosti učenika nakon nastave.

Cilj nastavnog sata: razumjeti temeljnu građu ptica, povezati ju s načinom života ove

skupine i moći ga opisati, uočiti neraskidivu povezanost između vrste i staništa te razviti

svijest o važnosti njihova očuvanja i zaštite

Nije obavezno za svaki sat postaviti cilj u sve 3 domene (kognitivni, psihomotorički, afektivni).

Ishodi : Što će učenik konkretno moći nakon sata.

1. Opisati temeljna obilježja građe ptica

Razrada:

a) Na primjeru promatranja sive čaplje opisati vanjski izgled (stav, boja perja,

kljuna, nogu...) te glavne karakteristike ptica Razina: 1

b) Razumjeti i moći opisati krvotok, disanje i probavu u ptica Razina: 1

c) Na temelju anatomije zaključiti i razumjeti prilagodbe ptica načinima kretanja Razina: 2

27

2. Obrazložiti pojam stalne temperature tijela

Razrada:

a) Povezati kretanje u ptica i utrošak energije Razina: 2

b) Razumjeti i moći objasniti pojam stalne temperature tijela Razina: 1

c) Shvatiti da je stalna tjelesna temperatura prilagodba zbog koje ptice

preživljavaju na izrazito niskim temperaturama

Razina: 2

3. Opisati brigu za potomstvo u ptica

Razrada:

a) Opisati kako ptice brinu za potomstvo Razina: 1

b) Objasniti gniježđenje na primjeru sive čaplje (udvaranje, izgradnja gnijezda,

leženje jaja...)

Razina: 1

c) Usporediti gniježđenje sive čaplje i labuda (čučavci i potrkušci) Razina: 1

4. Nabrojati različite vrste ptica te razlikovati selice od stanarica

Razrada:

a) Nabrojati i znati usporediti različite vrste ptica (navesti primjer za pjevice,

grabljivice, dupljašice...) Razina: 1

b) Objasniti razliku između stanarica i selica i navesti primjer Razina: 1

c) Razumjeti prednosti i nedostatke života u jatima Razina: 2

5. Obrazložiti i razumijeti važnost zaštite ptica i staništa

Razrada:

a) Objasniti što će se dogoditi s vrstom ako uništavamo njezino stanište Razina: 2

b) Razumjeti tko su ornitolozi i čime se bave Razina: 1

c) Znati zašto je bjeloglavi sup zaštićen i gdje živi u Hrvatskoj Razina: 1

28

Upisati postignuće (1. do 5. ili manje) prema katalogu znanja (HNOS ili Državna matura). Razrada postignuća i određivanje razine za svako konkretno razrađeno postignuće: 1. � reprodukcija, 2. � konceptualno

razumijevanje i primjena, 3. � rješavanje problema)

Tip nastavnog sata: sat obrade novog nastavnog sadržaja

Oblici rada: frontalno grupno u parovima individualno kombinirano

Za nastavu pripremiti: pripremiti film, provjeriti rad računala, krede u boji, fotografije,

preparirana ptica (fazan), različite vrste perja

Literatura: Bendelja D. i sur., Volim život 7, udžbenik biologije za 7. razred osnovne škole,

Školska knjiga, Zagreb, 2010.

29

STRUKTURA NASTAVNOG SATA

UVODNI DIO Trajanje: do 5 minuta

Komponente Tijek Uputa

Razvojni razgovor

nastavnika i učenika.

Razgovorom provjeriti pred

koncept učenika. Ponoviti

pojmove kralježnjaci, koje

životinje spadaju u tu skupinu.

Po čemu se ptice razlikuju od

ostalih skupina?

Ukoliko nema suradnje

potaknuti učenike na

razgovor dodatnim pitanjima.

Aktivnosti učenika Aktivnosti nastavnika

Odgovaraju na pitanja i/ili postavljaju

pitanja te samostalno zaključuju.

Postavlja pitanja, po potrebi pomaže u

zaključivanju i povezivanju gradiva.

GLAVNI DIO Trajanje: 20 do 25 minuta

Komponente Tijek Uputa

Predavanje

novog

gradiva.

Na ploču staviti fotografiju sive čaplje. Uz pomoć učenika

opisati temeljna obilježja i vanjski izgled ove ptice (stav, boja

perja, kljuna, nogu...). Možemo li zaključiti čime se hrani na

temelju izgleda. Usporediti s vrapcem, orlom i fazanom. Bez

obzira na razliku u njihovoj građi i prehrani što im je

zajedničko? Promatrati prepariranu pticu (fazana). Krila, perje,

šuplje kosti, zračni mjehur - sposobnost da lete. Objasniti

krvotok, disanje i probavu u ptica. Razjasniti što je mitarenje,

pokazati različite vrste perja. Navesti primjere ptica neletačica

(noj, emu, pingvin) te prilagodbe ptica koje plivaju. Noj živi u

Africi, a pingvin na Antarktici – razliku u klimi (temperatura)

povezati s načinom preživljavanja – stalna tjelesna temperatura.

Započeti razgovor o razmnožavanju ptica – kako se ono odvija.

Jesu li ptice jedini kralježnjaci koji legu jaja? Kako se ptice

Dodatno

pojasniti u

slučaju da

učenici ne

razumiju.

30

brinu za potomstvo? Na primjeru gniježđenja sive čaplje

razjasniti kako se udvaraju, kako grade gnijezda, boja jaja,

prehrana. Spomenuti razliku između nekih vrsta ptica,

usporediti s labudom. Kolonijalno i solitarno gniježđenje.

Pojmovi čučavci i potrkušci – pokazati fotografije. Zašto ptice

migriraju – navesti primjere, razlika između stanarica i selica.

Kroz primjer bjeloglavog supa koji naseljava otok Cres

objasniti ugroženost vrste, tko su ornitolozi i zašto je važno

očuvati stanište.

Pogledati film u trajanju od 6 minuta o zajedničkom pretku

gmazova i ptica – praptica (Archaeopteryx). Tijekom filma

zabilježiti što ju povezuje s gmazovima, a što s pticama.

Aktivnosti učenika Aktivnosti nastavnika

Slušaju, bilježe, odgovaraju na pitanja i/ili

postavljaju pitanja te samostalno zaključuju.

Predavanje novog gradiva, postavljanje pitanja,

zapisivanje na ploču, navođenje učenika na

zaključak.

ZAVRŠNI DIO Trajanje: od 10 do 15 minuta

Komponente Tijek Uputa

Usmeno

izlaganje,

ponavljanje

gradiva,

individualni

rad.

Nakon završetka filma učenici usmeno izlažu

odgovore i povezuju naučeno s obrađenim

gradivom. Nakon kratkog ponavljanja slijedi

evaluacija kroz individualni rad u kojem trebaju

nacrtati kako bi izgledao njihov predak ptica ili

neka nova vrsta ptice uzimajući u obzir temeljna

obilježja ove skupine.

Dodatnim pitanjima

navesti na zaključak,

pomoći po potrebi.

Aktivnosti učenika Aktivnosti nastavnika

Usmeno izlaganje, samostalno zaključivanje Odgovara na pitanja, pomaže po potrebi.

31

i individualni rad.

Strukturne komponente sata: vrijeme, koncept, postignuće, nastavne metode, nastavne aktivnosti

Uputa: konkretni postupci pri radu, sociološki oblici rada, upotreba nastavne opreme i/ili nastavnih listića, …

PLAN PLOČE

Ptice

Temeljna obilježja: krila, perje, šuplje kosti, zračni mjehur - sposobnost da lete - i kljun

Krvotok i disanje: četverodijelno srce - 2 klijetke i 2 pretklijetke, arterijska krv se ne miješa s venskom pa se tkiva bolje opskrbljuju kisikom i energijom

Probava: kljun (nemaju zube) - jednjak - volja (omekšavanje i spremanje hrane) – žljezdani želudac (probava hrane) - mišićni želudac (usitnjavanje hrane) - tanko crijevo - debelo crijevo – nečisnica

Mitarenje – pojava kada ptice pojačano gube perje

Ptice neletačice: noj, emu, pingvin

Prilagodba ptica na niske temperature je stalna tjelesna temperatura, 40-43°C

Briga za potomstvo: kod većine ptica za potomke se brinu mužjak i ženka, grade gnijezda, ženka leže jaja

Čučavci – roditelji im donose hranu, npr. mlade lastavice; potrkušci - brzo samostalni i prekriveni paperjem, mogu pratiti roditelje i sami pronalaze hranu, npr. labud.

Obzirom na migraciju stanarice i selice.

Zajednički predak gmazova i ptica naziva se praptica (Archaeopteryx)

Prilagodba za učenike s posebnim potrebama: Ovisno o poteškoćama učenicima

prilagoditi gradivo i zadatke.

32

KRITERIJI

POSTIGNUĆE 2 3 4 5

1. Opisati

temeljna obilježja

građe ptica

Učenik uz

pomoć

nastavnika zna

nabrojati

nekoliko

karakteristika

ptica,

nepotpuno

opisuje

krvotok,

disanje i

probavu u

ptica, ne zna

povezati

anatomiju

ptice s

načinom

kretanja i

prehrane

Učenik zna

nabrojati

temeljna

obilježja ptica,

uz pomoć

nastavnika

opisuje

krvotok,

disanje i

probavu u

ptica,

nepotpuno i uz

pomoć

povezuje

anatomiju

ptice s

načinom

kretanja i

prehrane

Učenik

samostalno

nabraja

temeljna

obilježja ptica

opisuje krvotok,

disanje i

probavu u ptica

i sposoban je

anatomiju ptice

povezati s

načinom

kretanja i

prehrane

Učenik

samostalno

nabraja temeljna

obilježja ptica,

navodi primjere,

uspoređuje

različite vrste

ptica, opisuje

krvotok, disanje i

probavu u ptica i

sposoban je

anatomiju ptice

povezati s

načinom kretanja

i prehrane,

opisuje prapticu

2. Obrazložiti

pojam stalne

temperature tijela

Učenik uz

pomoć

nastavnika zna

obrazložiti

pojam stalne

temperature

tijela

Učenik zna

objasniti

pojam stalne

temperature

tijela, uz

pomoć

nastavnika

navodi

primjere

Učenik

samostalno

objašnjava

pojam stalne

temperature

tijela, navodi

primjere

Učenik

samostalno

objašnjava pojam

stalne

temperature

tijela, navodi

primjere,

povezuje s

kretanjem ptica i

utroškom

energije

3. Opisati Učenik uz Učenik Učenik Učenik

33

brigu za potomstvo

u ptica

pomoć opisuje

kako se ptice

brinu za

potomstvo

samostalno

opisuje kako

se ptice brinu

za potomstvo,

zna navesti

primjer

samostalno

opisuje kako se

ptice brinu za

potomstvo, zna

navesti primjer,

uspoređuje

gniježđenje

između

različitih vrsta

samostalno

opisuje kako se

ptice brinu za

potomstvo, zna

navesti primjere,

uspoređuje

gniježđenje

između različitih

vrsta, navodi

dodatne primjere

4. Nabrojati

različite vrste ptica

te razlikovati selice

od stanarica

Učenik uz

pomoć

nastavnika

nabraja

nekoliko vrsta

ptica

Učenik

samostalno

nabraja

nekoliko vrsta

ptica, razlikuje

selice i

stanarice

Učenik

samostalno

nabraja različite

vrsta ptica,

razlikuje selice i

stanarice,

navodi primjere

Učenik

samostalno

nabraja različite

vrsta ptica,

razlikuje selice i

stanarice, navodi

primjere,

razumije i zna

pojasniti

prednosti i

nedostatke života

u jatima te dati

primjere vrsta

koje tako žive

5. Obrazložiti i

razumijeti važnost

zaštite ptica i

staništa

Učenika uz

pomoć

nastavnika

navodi

negativne

utjecaje

čovjeka na

stanište ptica

Učenik

samostalno

navodi

negativne

utjecaje

čovjeka na

stanište ptica i

uz pomoć

nastavnika

Učenik

samostalno

navodi

negativne

utjecaje čovjeka

na stanište ptica

i samostalno ih

povezuje s

posljedicama

Učenik

samostalno

navodi negativne

utjecaje čovjeka

na stanište ptica i

samostalno ih

povezuje s

posljedicama

koje ono donosi,

34

povezuje s

posljedicama

koje ono

donosi

koje ono

donosi, te uz

pomoć

nastavnika

donosi

zaključke o

smanjenju

negativnih

utjecaja

te uz pomoć

nastavnika donosi

zaključke o

smanjenju

negativnih

utjecaja, navodi

primjere

ugroženih vrsta u

Hrvatskoj,

objašnjava tko su

ornitolozi i čime

se bave

35

PITANJA ZA VREDNOVANJE

1. Koje su prilagodbe tijela u ptica za letenje?

2. Objasni pojam stalna temperatura tijela u ptica.

3. Opiši probavni sustav ptica.

4. Odaberi jednu vrstu ptice, opiši njezin izgled i na temelju njega objasni čime se hrani?

5. Opiši kako ptice brinu za potomstvo.

6. Poveži pojmove:

1. Bijela roda a) stanarica

2. Bjeloglavi sup b) selo Čigoč

3. Siva čaplja c) močvarica

4. Vrabac d) otok Cres

7. Zamisli da se na području gdje gnijezdi neka vrsta ptica, npr. siva čaplja ili orao želi

izgraditi trgovački centar. Napiši što misliš što bi trebalo učiniti da se zaštiti vrsta i

kako bi ti riješio taj problem.

8. Kako se naziva zajednički rođak gmazova i ptica (hrvatski i latinski naziv)?

9. Tko su ornitolozi i čime se bave?

10. Objasni što će se dogoditi s vrstom ako uništavamo njezino stanište.

36

ANALIZA PITANJA

BROJ

PITANJA

PRETPOSTAVLJENI

ODGOVORI

BODOVI POSTIGNUĆE RAZINA

1. Prilagodbe ptica za letenje su

šuplje kosti, krila, perje i zračni

mjehuri.

4 1. a Razina: 1.

2. Stalna tjelesna temperatura tijela

je unutrašnja i stalna

temperatura tijela koja kod ptica

iznosi 40-43°C, a omogućava im

preživljavanje i u najhladnijim

dijelovima Zemlje.

2 2. b i 2. c Razina: 1.

3. Probavni sustav ptica započinje

kljunom kojim uzimaju hranu.

Nemaju zube pa hrana odlazi

izravno u jednjak koji se

proširuje u volju gdje se

omekšava i sprema hrana. Zatim

se u prvom dijelu želuca

(žljezdani želudac) hrana

probavlja, a u drugom dijelu

(mišićni želudac) usitnjava.

Djelomično probavljena hrana

odlazi u tanko crijevo gdje se

hranjive tvari upijaju u krv, a

neprobavljeni dijelovi hrane

odlaze u debelo crijevo i na

kraju nečisnicu gdje se izlučuju

iz organizma.

6 1. b Razina: 1.

4. Siva čaplja, žut i oštar kljun, vrat

u položaju „S“ – oblika, duge

žutozelene ili crvenkaste noge,

kratak rep, velika siva krila –

2 1. c Razina: 2.

37

močvarica, uglavnom jede ribu.

5. Kod većine ptica za potomke se

brinu mužjak i ženka. Parovi

grade gnijezda od raznovrsnih

materijala (grančice, biljke,

dlake, perje...). Ženka leže jaja

na kojima kod većine vrsta

naizmjence sjede i mužjak i

ženka. Nakon što se izlegu,

mladi ptići mogu biti nedovoljno

razvijeni da se samostalno hrane

pa im roditelji donose hranu npr.

mlade lastavice. Takve ptiće

nazivamo čučavci. U nekih vrsta

mladi su jako brzo samostalni i

prekriveni paperjem i mogu

pratiti svoje roditelje i

pronalaziti hranu. Takve ptiće

nazivamo potrkušci, a primjer je

labud.

4 3. a i 3.c Razina: 1.

6. 1 b), 2 d), 3 c), 4 a). 4 4. b i 5. c Razina: 1.

7. Individualni odgovor učenika

kojim se želi steći uvid u

njegovu kreativnost i

povezivanje gradiva. Očekivani

odgovor trebao bi ići u smjeru

zaštite vrste i staništa.

4 5. a, b i c Razina: 3.

8. Zajednički predak gmazova i

ptica naziva se praptica

(Archaeopteryx).

2 2. Razina: 1.

9. Ornitolozi su ljudi koji se bave

proučavanjem ptica. Osim

profesionalnih ornitologa

1 5. b Razina: 1.

38

znanstvenika, brojni ornitolozi

amateri doprinose poznavanju

pojedinih vrsta.

10. Ako uništavamo stanište na

kojem živi neka vrsta onda će i

ona izumrijeti na tom području

jer će izgubiti osnovne

preduvjete za život.

1 5. a Razina: 2.

Pitanja 1. razine 7 = 23 boda

Pitanja 2. razine 2 = 3 boda

Pitanja 3. razine 1 = 4 boda

Ukupno bodova u testu 30

Ocjene:

nedovoljan do 14 bodova

dovoljan 15 - 18 bodova

dobar 19 - 22 bodova

vrlo dobar 23 - 26 bodova

odličan 27 - 30 bodova

39

6. Zaključak

• Tijekom 2013. godine u koloniji Jastrebarsko gnijezdilo je 119 parova sivih čaplji što

ukazuje da se radi o srednje velikoj koloniji koja broji od 50-200 gnijezdećih parova.

• U razdoblju od 1992.-2013. godine u koloniji Jastrebarsko prosječno je gnijezdilo 126

parova (min. 81 par, max. 182 para). Najveću brojnost kolonija je imala 2001. godine

kada su zabilježena 182 gnijezdeća para.

• Linearni model pokazuje da se gnijezdeća populacija sive čaplje u koloniji

Jastrebarsko tijekom 22 godine u odnosu na 1992. godinu povećala za 25% odnosno

za 1,2 % godišnje. Linearni model s vremenskim efektom daje prosječni porast

populacije od 1,05% godišnje, ali i ukazuje na pad u posljednjih pet godina.

• Vrijednost uspjeha gniježđenja (broj mladih po uspješnom gnijezdu) tijekom 2013.

godine iznosila je 1,93 mladih/uspješnom paru i ukazuje da se radi o prosječno dobroj

gnijezdećoj sezoni.

• Pad gnijezdeće populacije u periodu od 2008. godine do danas uzrokovan je dvjema

ljudskim aktivnostima: šumarstvom i ribarstvom.

40

7. Literatura

Arlott N 2009. Birds of Europe, Russia, China, and Japan. Princeton, New Jersey: Princeton

University Press. 240 pp.

Besbeas, P., Freeman, S.N., Morgan, B.J.T. & Catchpole, E.A. (2002) Integrating mark–

recapture–recovery and census data to estimate animal abundance and demographic

parameters. Biometrics 58: 540–547.

BirdLife International 2004. Birds in Europe: population estimates, trends and conservation

status. Cambridge, UK.

Bibby, C. J., Burgess, N. D. i Hill, D. A. 1992. Bird Census Techniques. London: Academic

Press.

Blasco-Zumeta J, Heinze GM (2013) Grey Heron. Identification Atlas of Birds of Aragon.

Downloaded from: http://www.ibercajalav.net/img/43_GreyHeronAcinerea.pdf on

10.09.2013.

Cramp S, Simmons KEL (Eds.) 1998. The Complete Birds of the Western Palearctic CD-

ROM Version 1.0. Oxford University Press. Oxford.

Crkvenčić I 1974. Geografija SR Hrvatske 1. Središnja Hrvatska, Opći dio. Školska knjiga,

Zagreb.

Del Hoyo J, Elliott A, Sargatal, J (Eds) 1992. Handbook of the birds of the world. Vol. 1

Barcelona, Spain: Lynx Edicions. 696 pp.

Duning BJ Jr 1992. Handbook of Avian Masses. CRC Press. 384 pp.

Fasola M, Rubolini D, Merli E, Boncompagni, Bressan U 2010. Long-term trends of heron

and egret populations in Italy, and the effects of climate, human-induced mortality, and

habitaton population dynamics. Popul Ecol 52:59–72

Hancock J, Kushlan J 1984. The herons handbook. Harper and Row, New York. 288 pp.

Hanckock J i Elliott A. 1978. The herons of the world. London Editions Ltd. London. 304 pp.

Heinzel H, Fitter R, Parslow J. 1999. Collinsov džepni vodič: Ptice Hrvatske i Europe: sa

Sjevernom Afrikom i Srednjim Istokom. Hrvatsko ornitološko društvo. Zagreb.384 pp.

41

Horvat D 2011. Gniježđenje i populacijska dinamika sive čaplje (Ardea cinerea Linnaeus,

1758) u Hrvatskoj. Diplomski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb

Jakubas D, Mioduszewska A 2004. Diet composition and food consumption of the grey heron

(Ardea cinerea) from breeding colonies in northern Poland. Eur J Wildl Res 51: 191–198

Kralj J 1997. Ornitofauna Hrvatske tijekom posljednjih dvjesto godina. Larus 46: 8-9.

Kushlan JA 1976. Feeding behavior of North American Herons. The Auk. Vol.93, No.1.86-94.

Kushlan JA 2007. Conserving Herons. A Conservation Action Plan for the Herons of the

World. Heron Specialist Group and Tour du Valat, Arles, France.

Kushlan JA 2011. The terminology of courtship, nesting, feeding and maintenance in herons.

Downloded from: www.HeronConservation.org on 10. September 2013.

Lukač G 2007. Popis ptica Hrvatske. Natura Croatica, 16. Suppl. 1: 1-148.

Mead C, North P, Watmough B 1979. The mortality of British grey herons. Bird Study, 26/1:

13-22.

Mikuška T 1992. Gniježđenje čaplji (Ardeidae) u Hrvatskoj. Diplomski rad. Prirodoslovno-

matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.

Mikuška J, Bogdanović T, Mikuška T, Mikuška A, Šalić V 2005. Size and distribution of

breeding colonies of Grey Heron Ardea cinerea in lowland Croatia. Acrocephalus 26

(124):37-40.

Radović D, Kralj J, Tutiš V, Čirković D 2003. Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske.

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Zagreb pp

Robinson R 2005. Grey Heron Ardea cinerea. BirdFacts: Profiles of Birds Occurring in

Britain & Ireland. BTO Research Report 407

(http://blx1.bto.org/birdfacts/results/bob1220.htm)

Roglić J 2006. Geografske regije Hrvatske i susjednih zemalja geografske posebnosti i

razvojni procesi. Sabrana djela, knjiga V. Školska knjiga. Zagreb.

Van der Nat D, Schmidt AP, Tockner K, Edwards PJ, Ward JV 2002. Inundation Dynamics in

Braided Floodplains: Tagliamento River, Northeast Italy. Ecosystems 5: 636-647.

42

Wetlands International (2013). "Waterbird Population Estimates" . Retrieved

from wpe.wetlands.org on Saturday 31 Aug 2013

Web 1 - http://www.arkive.org/grey-heron/ardea-cinerea/image-A22547.html, 30.4.2013.

Web 2 - http://www.ibercajalav.net/img/43_GreyHeronAcinerea.pdf, 21.3.2013.

Web 3 - http://www.iucnredlist.org/details/106003715/0, 21.3.2013.

Web 4 - http://www.birdlife.org/datazone/speciesfactsheet.php?id=3715, 6.5.2013.

Web 5 - http://www.euring.org/data_and_codes/longevity-voous.htm, 17.4.2013.

Web 6 - http://www.wetlands.org/, 16.4.2013.

Web 7 - http://klima.hr/razno/publikacije/klimatski_atlas_hrvatske.pdf, 23.3.2013.

Web 8 - http://www.tzgj.hr/, 18.3.2013.

Web 9 - http://www.priroda-zagrebacka.hr/, 12.3.2013.

Web 10 - http://hirc.botanic.hr/fcd/, 17.7.2013.

Web 11 - http://monacoeye.com/birds/pages/ardea_cinerea_grey_heron_003.html, 17.7.2013.

Web 12 - http://www.guardian.co.uk/environment/2010/oct/13/country-diary-wenlock-edge,

6.7.2013.

Web 13 - http://www.arkive.org/grey-heron/ardea-cinerea/image-A22737.html, 14.8.2013.

Web 14 - http://jaska.info/novosti_detalji.aspx?IDClanka=450, 20.8.2013.

Web 15 - http://www.wildlife-pictures-online.com/grey-heron_knp-5050.html, 16.4.2013.

Web 16 - http://eol.org/pages/1048664/details#life_expectancy. Encyclopedia of Life.

Available from http://www.eol.org. Accessed 10. September 2013, 26.5.2013.

Web 17 - http://blx1.bto.org/birdfacts/results/bob1220.htm, 25.8.2013.

Web 18 - http://blx1.bto.org/birdtrends/species.jsp?year=2012&s=grehe, 25.8.2013.

Web 19 - http://klima.hr/ocjene_arhiva.php, 28.7.2013.

43

Web 20 - http://klima.hr/razno.php?id=priopcenja&param=pr16072013, 30.7.2013.