Kršćanstvo – Istina o kršćanstvu kroz historiju i vjerovanje

[Bosanski]

ا وعقيدةخيالنرصانية تار [باللغة البوسنية]

Dr. Mustafa Šahin مصطفى شاهني

Prevod: Hasan Popara حسن بوبارا: ترمجة

Pregledao: Grupa daija

جماعة من الدعاة: مراجعة

Pomoćni ured za dawu pri Rebwi – Rijad املكتب التعاوين للدعوة وتوعية اجلاليات بالربوة بالرياض

1428 – 2008

www.islamski.com

www.islamski.com

3

U ime Allaha, milostivog, samilosnog PREDGOVOR OVOM IZDANJU U jeku priprema kr{}anskog svijeta za skoro obilje‘avanje 2000 godina kr{}anstva, nedavno je (1991.) u izdanju Daru-l-i ’ tisamaa u Kairu, iza{la iz {tampe izuzetno vrijedna knjiga pod naslovom: Kr{}anstvo kroz historiju, u~enje, knjige i pravce (Naslov originala; En-nasranijjetu tarihan we akideten we kutuben we mezahibe) iz pera dr. Mustafe [ahina, profesora uporednih religija na Teolo{kom fakultetu u Pe{evaru. Ova knjiga predstavlja svojevrsnu dokumentiranu studiju o razvoju kr{}anstva, od njegovih prvih dana do danas. U njoj autor, navode}i brojne citate iz svetih knjiga i rezultate najnovijih istra‘ivanja, kako islamskih tako i najeminentnijih kr{}anskih nau~nika iz oblasti povijesti religija, argumentirano dokazuje da je dana{nje kr{}anstvo, kao i judizam prije njega, toliko iskrivljeno da od njegovog prvobitnog i originalnog u~enja nije ostalo gotovo ni{ta. Pa‘ljivom analizom knjiga Starog i Novog zavjeta, s posebnim osvrtom na evan|elja, njihovim me|usobnim pore|enjem i pore|enjem sa u~enjem apostola Pavla, utemeljiva~a Crkve, iznesenim u njegovim poslanicama, kao i kasnijim odlukama ekumenskih koncila, u njoj autor razotkriva sav jaz i kriti~ne zaokrete u razvoju kr{}anskog u~enja, nepobitno dokazuju}i da ono, ve} odavno, vi{e predstavlja svojevrsnu mje{avinu i isprepletenost starih paganskih u~enja, nego istinski nauk, koji je propagirao Isa, a.s.(Isus Krist). Kroz cijelu knjigu provla~i se ideja da tri velike religije: judizam, kr{}anstvo i islam, ne dijele samo podneblje zajedni~kog nastanka, Bliski istok, nego i isti nebeski izvor i pravo da islam, kao najmla|a i najautenti~nija religija, ostale dvije pozove na dijalog i ispravljanje iskrivljenog: Reci: O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i i nama i vama zajedni~ke; da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne dr‘imo! (Kur’an, Ali ‘Imran, 64) Ovakvo razmi{ljanje name}e se, tim prije, {to se u zadnje vrijeme, sve ~e{}e, ~uju otvorena osporavanja prava na ravnopravan pristup sve tri nebeske vjere, izvan prostora zajedni~ke im kolijevke. Najupe~atljiviji primjer za to je evropski dio kr{}anskog svijeta koji bi najra|e pred plimom islama zalupio vrata i za~ahurio se u dogmama svojih svatanja vjere zadr‘avaju}i istovremeno za sebe pravo da na velika vrata {irom svijeta uvodi samo svoja shvatanja ovako iskrivljenog kr{}anskog u~enja, ~ak i tamo gdje ga do sada nikada nije ni bilo.Ta ista Evropa zanemaruje historijske ~injenice da je ona i kr{}anstvo, kao tekovinu Istoka, preuzela samo nekoliko stolje}a prije pojave islama na svome tlu, krajem sedmog i po~etkom osmog stolje}a. To priznaju i neki zapadni histori~ari, poput Gibbona, koji vjeruje da bi, da kojim slu~ajem Karlo Martel sa merovin{kog kraljevskog dvora nije uspio da kod Poatjea 732.god. zaustavi nadiranje Arapa prema sjeveru, sudbina Evrope bila zape~a}ena. Mo‘da bi se danas u Parizu i Londonu, umjesto dana{njih crkava nalazile d‘amije, a umjesto crkvenih zvona, prolamali ezani, te umjesto izlaganja Biblije na Oksfordu i drugim nau~nim centrima, tuma~io Kur ’ an. Zato nas jo{ vi{e raduje da na{im ~itaocima, u doba najnovijeg su~eljavanja polumjeseca na ovim prostorima s krstom s jedne i kri‘om s druge strane, ponudimo prijevod knjige na bosanskom jeziku. Skre}emo pa‘nju ~itaocu da smo u na{em radu na prijevodu ove knjige na bosanski jezik nailazili na odre|ene pote{ko}e zbog: a) relativno velikog broja {tamparskih gre{aka i tehni~kih propusta u arapskom originalu, b) ~estog prepri~avanja i citiranja biblijskih odlomaka, bez navo|enja broja poglavlja, citiranih stihova, pa ~ak i imena biblijskih knjiga iz kojih su preuzeti i

www.islamski.com

www.islamski.com

4

c) navo|enja izvora, literature i stranih imena u arapskom prijevodu, a ne u originalu. Mi se ipak nadamo da smo ve}inu ovih nedostataka, u bosanskom prijevodu, uspjeli uklonuti, sve citate uredno obilje‘iti i usporediti sa arapskim i hrvatskim prijevodom Biblije sa gr~kog jezika i bar ve}inu stranih imena ispravno prenijeti. Ukoliko je u vezi s ovim posljednjim, ostalo bilo kakvih nedoumica, molimo ~itaoca da ima na umu da su imena preuzeta u onom obliku u kakvom smo ih pro~itali u arapskom originalu. [to se ti~e ve}ine imena, naro~ito onih biblijskih, njih smo prenijeli u zapadnoj varijanti i samo u rijetkim slu~ajevima, kada se o njima govori sa stanovi{ta islamskog u~enja, koristili smo izvorna arapska imena. Tako smo npr. ime Isa, a.s., koristili samo u onim slu~ajevima gdje se o njemu govori sa stanovi{ta islamskog u~enja, a u svim drugim slu~ajevima smo koristili zapadno-kr{}anski oblik Isus ili Isus Krist, jer se tamo o njemu govori kroz prizmu kr{}anstva. Prevodilac

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG

Oni, kojima je dato znanje dobro znaju da je ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina. (Kur’an, Sebe’, 6) Onima koji se ozbiljno ‘ele upoznati sa istinom o Mesiji i kr{}anstvu, i upustiti se u ozbiljno istra‘ivanje o njima, poklanjam ovu knjigu da im bude svjetiljka na tome putu. “A ovo je vje~ni ‘ivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) “I Otac koji me posla svjedo~io je za mene.Vi niti ste kada ~uli njegova glasa, niti ste vidjeli njegova lica.”(Ivan 5,37) POSVETA

Na samom po~etku odlu~ili smo da ovu knjigu, posvetimo prvenstveno aktivistima na polju islamske djelatnosti, a zatim i {irokom sloju ~italaca. Pi{u}i ovu knjigu o kr{}anstvu, njegovom nastanku, u~enju te knjigama i pravcima, vodili smo ra~una da se ona zasniva na originalnim izvorima, kr{}anskim knjigama i tekstovima koji su prihva}eni od sljedbenika. Otuda je bilo neophodno da izlo‘imo i stav islamskog u~enja o pitanjima kojih su pune kr{}anske knjige i u~enje. Otuda je na{e izlaganje kr{}anstva u ovoj knjizi popra}eno navo|enjem islamskog stava o svakom pojedinom pitanju, vode}i ra~una da se ona temelje na originalnim tekstovima. Kao {to smo u na{oj prvoj knjizi posve}enoj judaizmu a koja je iza{la neposredno prije ove, rekli da je, prije svega, posve}ena afganistanskim borcima i njihovoj djeci, a zatim i ostalim ~itaocima koji se bave problemima vjere, i ovdje nagla{avamo da ovu knjigu posve}ujemo afganistanskim borcima i njihovoj djeci, studentima Teolo{kog fakulteta, kojima sam imao ~ast predavati predmet uporedne religije u periodu izme|u 1987. i 1990. god. Kao plod ovog rada nastale su knjige Judaizam i Kr{}anstvo. Ko bi drugi, ako ne oni, bili zaslu‘ni da im se posvete ova dva djela? Oni su okru‘eni misionarima, koji su se okomili sa svih strana da svojom najrazli~itijom propagandnom djelatnosti, bilo putem knjiga, bilo pru‘anjem humanitarne, medicinske i druge pomo}i, navedu ih da prime kr{}anstvo. U nekim slu~ajevima misionari to od njih otvoreno tra‘e, ~ine}i najgnusniji atak na slobodu izra‘avanja vjere. I desilo se {to se desilo. Opasnost crkvenog zvona zakucala je na vrata nadle‘nih na afganistanskom univerzitetu, odjelu za vjersku djelatnost i d‘ihad privremeno smje{tenom u pakistanskom gradu Pe{evaru. Ovaj univerzitet pru‘a sve usluge afganistanskim studentima i borcima koji su gosti u bratskom Pakistanu. Molim Uzvi{enog Allaha da ovo djelo uvrsti u dobra djela, jer On usli{ava molbu i zna svaku namjeru. Amin!

Islamabad, 1. maja 1991. god.

www.islamski.com

www.islamski.com

5

PREDGOVOR

Kada bi se op{irno govorilo o kr{}anstvu, njegovom u~enju, knjigama i svemu {to je vezano za njega, bilo bi potrebno napisati tomove knjiga. Mi smo, uz Bo‘iju pomo}, u ovoj knjizi uspjeli izdvojiti teme a izostavljaju}i samo one pojedinosti koje bi ~itaoca odvele u nedoumice od ~ije spoznaje ne bi imao velike koristi. Zato smo sav svoj trud, u granicama na{ih mogu}nosti, usredsredili na izlaganje glavnih temelja kr{}anstva, kojima se ono, u svojoj cijelosti definira. Ako se neko ne zadovolji sa izlo ’enim i ‘eli se upustiti u dublje izu~avanje, neka to sam u~ini. Ova knjiga ima devet poglavlja i zaklju~nu rije~. U svakom od njih smo obradili vi{e pitanja vezanih za naslov poglavlja, koja smo obilje‘ili rednim brojevima, umjesto da ih naslovljavamo. Ovim smo ‘eljeli posti}i slijed obra|enih pitanja i, osim u rijetkim slu~ajevima, izbje}i spominjanje podnaslova. Pomenutih devet poglavlja i zaklju~na rije~ su navedeni sljede}im redom: PRVO POGLAVLJE - MESIJINO DOBA U ovom poglavlju smo obradili brojne pojedinosti koje su nam omogu}ile da izlo‘imo Mesijin ‘ivot i misiju od po~etka do kraja, {to je, svakako, od nas zahtijevalo da njegovo doba sagledamo iz sljede}ih uglova: 1. Jevrejske sekte u Mesijino doba, 2. Polo ’ a j jevrejskog hrama i njegova uloga me|u Jevrejima, 3. Dru{tveno-politi~ke prilike u Palestini u doba Mesije, 4. Vjerski ‘ivot u Mesijino doba, 5. Galileja - oblast u kojoj je ‘ivio Mesija i njene veze sa okolnim zemljama, 6. Kada je Mesija ro|en, 7. Sredina u kojoj je Mesija ro|en, 8. Pomazanici me|u Izrael}anima. DRUGO POGLAVLJE - MESIJINO PORIJEKLO U ovom poglavlju se govori o Mesijinom porijeklu, ‘ivotu, djelovanju i kraju. Ovo poglavlje, zatim, govori o njegovim ~udima, tvrdnjama o raspe}u, ustajanju iz mrtvih i na kraju rasprava o tome na osnovu tekstova iz kr{}anskih svetih knjiga. TRE]E POGLAVLJE Ovo poglavlje smo posvetili izlaganju kr{}anskog u~enja. U njemu raspravljamo o kr{}anskom u~enju o trojstvu i bo‘anstvenosti Mesije. U njemu dalje analiziramo sve izraze navedene u tom pogledu. Ovom pitanju prilazimo sa svih aspekata. Oslanjaju}i se pri tome na tekstove iz svetih knjiga, na kraju iznosimo istinsko u~enje koje je donio Mesija. ^ETVRTO POGLAVLJE U ovom poglavlju, kao dopuni tre}eg, govori se o kr{}anskim obredima. U njemu govorimo o kr{tenju, euharistiji, svetosti kri‘a i sl., navode}i kao podlogu tekstove iz svetih knjiga. Na kraju, o svakom od ovih obreda govorimo o njegovom izvornom obliku prije nego {to su ih preuzeli kr{}ani. PETO POGLAVLJE U petom poglavlju se govori o kr{}anskim svetim knjigama koje oni prihvataju. Ovo poglavlje dolazi iza poglavlja o kr{}anskom u~enju i obredima kako bi moglo poslu‘iti kao njihov izvor. U njemu govorimo o svetim knjigama kod kr{}ana, a naro~itu pa‘nju posve}ujemo Evan|elju. Govore}i o evan|eljima, za svako smo rekli ko ga je sastavio, kada, gdje i na kom jeziku. Na kraju poglavlja dajemo kratak pregled mi{ljenja o ovom pitanju. [ESTO POGLAVLJE U ovom poglavlju govori se o stvarnim izvorima kr{}anskog u~enja - u~enje po u~enje i obred po obred. SEDMO POGLAVLJE

www.islamski.com

www.islamski.com

6

Ovo poglavlje se nadovezuje na ostala i govori o vjerozakonu u kr{}anstvu. U njemu govorimo o tome {ta se mo‘e nazvati kr{}anskim vjerozakonom. Ovo poglavlje, tako|er, govori o stavljanju nekih propisa van snage, uz navo|enje primjera iz kr{}anskih svetih knjiga. Na kraju govorimo o tome {ta kr{}ani prigovaraju muslimanima i na te prigovore dajemo odgovore. OSMO POGLAVLJE Ovo poglavlje govori o kr{}anskim sektama i pri tome detaljno iznosimo razloge koji su doveli do ove podjele. Dalje govorimo o temeljnim u~enjima svake sekte, o zajedni~kim nitima koje ih povezuju i o svetim koncilima. DEVETO POGLAVLJE Deveto poglavlje smo posvetili razmatranju nekih pitanja i nala‘enju odgovora na njih. Nakon ovog poglavlja dolazi zaklju~na rije~ u kojoj ukratko govorimo o rezultatima nekih istra‘ivanja o kr{}anstvu od strane nekih zapadnih kr{}anskih istra‘iva~a. Rezultate ovih istra‘ivanja donosimo na samom kraju. Molimo Uzvi{enog Allaha da ovu knjigu upi{e u dobra djela i da je u~ini vodiljom svakom ko ‘eli da se upozna sa istinskim u~enjem o Jednom i Jedinom Bogu, Gospodaru svjetova. Amin!

PRVO POGLAVLJE

MESIJINO DOBA

1. JEVREJSKE SEKTE U MESIJINO DOBA

U Mesijino doba djelovalo je sljede}ih pet sekti: saduceji, farizeji, eseni, zeloti i samarijanci. Svaka od ovih sekti, na svoj na~in, i{~ekivala je dolazak obe}anog Mesije Spasitelja. O svakoj od ovih sekti govorit }emo zasebno. 1. Saduceji Saduceji su sljedbenici Sadoka koji je u doba Salamona predvodio sve}eni}ku slu‘bu. Nastanjivali su urbana naselja i odlikovali se njegovanjem tradicije, dru{tvenim ugledom i bogatstvom. Zbog svoje privr‘enosti tradiciji, najstro‘ije su osu|ivali uvo|enje novina u interpretaciji vjerskih tekstova. U svom u~enju podr‘avali su vlast Hrama i sve}enstva. Priznavali su pet Mojsijevih knjiga, a ostale odbacivali, naro~ito Talmud. S obzirom da su u‘ivali sva dobra i blagodati postoje}eg dru{tvenog sistema, zalagali su se za njegovo o~uvanje. Podr‘avali su postoje}u garnituru politi~ke vlasti Grka i Rimljana. U tome im je i{lo na ruku nepostojanje vjerskih tekstova o onosvjetskom ‘ivotu. U ovome su se razlikovali od ostalih vjerskih sekti koje su vjerovale u pro‘ivljavanje nakon smrti i polaganje ra~una1. Mesijini neprijatelji, me|u saducejima su bili Ananija i Kajfa. Razlog za to treba tra‘iti u tome {to su saduceji nastojali da o~uvaju vlast Hrama i postoje}i poredak. Koliko god su bili dosljedni u pitanjima vezanim za njihovo vjersko u~enje, jo{ su vi{e bili liberalni po pitanjima vezanim za njihov svakodnevni ‘ivot. S obzirom da su u svjetovnim pitanjima, poslovima i dru{tvenom polo‘aju bili tijesno povezani sa vlastima, saduceji nisu izbjegavali strance, nego su sa njima bili u tijesnoj kolaboraciji2.

1 Abbas el-Akkad; Hajatu-l-Mesih, Daru-l-Hilal, Kairo, bez godine izdanja, str.37. [arl D’ejnz el-Mesihijjetu, ne{‘etuhu we tetawwuruha, arapski prijevod dr. [ejh Abdulhalim Mahmud, Kairo, Daru-l-Mearif, drugo izdanje, stranica 42 2 Isto, str.39.

www.islamski.com

www.islamski.com

7

2.Farizeji Farizeji su, po svom u~enju, predstavljali sektu koja je stajala nasuprot saducejima. Broj~ano su bili ja~i od saduceja, a u narodnim masama i me|u vode}im li~nostima, njihovo u~enje je bilo popularnije i dublje je pustilo svoje korijene. Nisu se mije{ali sa strancima niti su njihovi pripadnici zauzimali istaknutija mjesta u vlasti i svjetovnim poslovima. Farizeji su dobili ime po hebrejskoj rije~i, koja je po izgovoru i zna~enju sli~na arapskoj rije~i „ferz” (izdvajanje, odvajanje). Prema tome, oni sebe smatraju odabranim. Me|utim, njihovi protivnici ih sa omalova‘avanjem nazivaju ovim pogrdnim imenom, kojim su se sami izdvojili iz zajednice i time napustili put pre|a{njih generacija. Farizeji to, pak, tuma~e druga~ije i ka‘u da njihovo ime zna~i „odabrani, pretpostavljeni”, navode}i kao dokaz Bo‘ije rije~i upu}ene svim Izrael}anima u dvadesetom poglavlju levitskog zakonika, gdje On ka‘e: „Ja sam Jahve, va{ Bog koji sam vas odvojio od tih naroda.” Zbog ovoga su farizeji imali osje}aj ponosa i oholosti, {to }e kasnije biti razlog da im Mesija prigovori. Dizali su pobune protiv zvani~ne vlasti, bez obzira da li se radi o vlasti Hrama, ili centrima strane politi~ke vlasti. To je imalo za rezultat da oni nisu priznavali sve}enstvo i njegov monopol nad djelatnostima Hrama kao i ceremonijal oko prino{enja ‘rtve. Pored ovoga, oni su osu|ivali sve one koji su prihvatali obi~aje stranaca. Njihova najpoznatija pobuna protiv uvo|enja novina u vjeri, bila je ona koju su digli protiv kralja Antioha koji je 168. god. prije n.e. vrhovnom sve}eniku Hrama naredio da kao ‘rtvu prinese svinje. Zbog ovakve samovolje vlasti i monopola nad Hramom od strane sve}enstva, oni su pozivali da se bogoslu‘je obavlja u ku}ama, bez prisustva zvani~nog sve}enstva,{to je dovelo do toga da svaka ku}a postane sveti hram. Na taj na~in su postali krajnji ekstremisti, iako su, u osnovi, naginjali umjerenosti i suprotstavljali se monopolu i samovolji. Po pitanju tuma~enja vjerskih tekstova i tradicije oni su od svih bili najbli‘i racionalnom prosu|ivanju. Tako su npr. prihvatali otkupninu za svoje ubijene, nasuprot saducejima, koji su se strogo pridr‘avali pravila „oko za oko, zub za zub” i koji nisu prihvatali otkupninu. Ako su saduceji bili najbli‘i materijalizmu i doslovnoj primjeni osnovnih postavki njihovog u~enja, za farizeje se mo‘e re}i da su bili najskloniji duhovnim vrijednostima i normama lijepog pona{anja u svojim shvatanjima i razmi{ljanjima. Nasuprot saduceja, oni su vjerovali u pro‘ivljavanje nakon smrti i u duhovnom svijetu i{~ekivali dolazak Mesije Spasitelja koji ne}e imati obilje‘je svjetovne vlasti. Ako su saduceji bili neka vrsta aristokratske kaste, onda se mo‘e re}i da su farizeji predstavljali neku vrstu demokrata. U Mesijinu dobu, me|u njima su bile prepoznatljive dvije struje. Prvu su sa~injavale pristalice mudraca Hilela koji je u Palestinu do{ao iz Babilona. Pristalice ove grupacije bile su tolerantne i ljubazne u odnosima sa strancima. Druga struja koja je slijedila mudraca [amaja bila je dosljedna u strogoj primjeni svoga u~enja. U svojoj dosljednosti su i{li tako daleko da su odbijali primiti nove kandidate u svoje redove ukoliko nisu bili Jevreji. Ako je Hilelova deviza bila umjerenost, onda je [amajeva bila borba protiv te umjerenosti. Njegovo ljubomorno njegovanje tradicije nadma{ivalo je ‘elju za novim stremljenjima. Mesijini u~itelji u djetinjstvu najverovatnije su bili iz reda farizeja.3 3. Eseni Ova sekta je po broju svojih pristalica mnogo manja od prethodno dvije pomenute, ali je po utjecaju koji je ostavila, ako ne sna‘nija, onda bar sa njima ravna. Njihov broj, u doba Josipa Flavija (jevrejskog histori~ara iz poznog prvog stolje}a i doba Mesijinog ro|enja) procjenjuje se na oko ~etiri hiljade na jugu Palestine. Svoju snagu crpili su iz strogosti u~enja, izvanredne organizacije i porijekla iz same sr‘i izraelskog naroda. Ovo posljednje bilo je ja~e od svega drugog, {to im je omogu}ilo da se u svom u~enju i nacionalnom obilje‘ju, gotovo oslobode vlasti Hrama. Da nije njihovog priznavanja prino{enja ‘rtve Hramu, te{ko bi se i po ~emu drugom mogli ubrajati u jevrejsku sektu. ^ak i u 3 El-Akkad, Ranije spomenuti izvor, str.40 Abdulmed’id e{-[erki; el-Fikru-l-islami fi-r-Redi’ale-n-Nesara, Tunis,1986.god., str.33

www.islamski.com

www.islamski.com

8

obredima prino{enja ‘rtve, ova sekta se razlikuje od drugih, jer je osu|ivala klanje ‘ivotinja i svoje ‘rtve prinosila u bilju. Ovo ime najvjerovatnije je izvedeno iz rije~i „asi” koja na aramejskom zna~i „iskusan ljekar, erudit” i koja u arapskom ima isto zna~enje. Ovo semanti~ko zna~enje je sasvim logi~no, jer su se bavili iscjeljenjem du{e. Svoje bolesne lije~ili su svakojakim molitvama i tvrdili da su upu}eni u tajne iscjeljenja. Preovladava mi{ljenje da je ova sekta nastala u drugom stolje}u prije n.e. i da je mnoge tajne svojih obreda preuzela iz aleksandrijskih {kola i nekih filozofskih u~enja, kao {to je Pitagorino, koje najstro‘e zabranjuje klanje ‘ivotinja, zagovara isposni{tvo i zadovoljstvo sa malim. U~enje esena Pripadnicima ove sekte je bilo zabranjeno posjedovati dvije odje}e ili gomilati ku}ne potrep{tine i hranu. Me|u njima je preovladavao mona{ki ‘ivot i celibat, mada je i me|u njima bilo nekima dozvoljeno da zasnuju porodicu. Materija je po njihovom u~enju izvor svakog zla. Pripadnici ove sekte predavali su se {utnji i pokajanju. Jedina radost koja im je bila dozvoljena je bila radost du{e, radost zbog uspostavljanja kontakta sa du{ama i vi{im nebeskim svijetom, gdje se molitvama, disciplinom i ustrajno{}u u pokornosti, uzdi‘e vjernik. Na svojim putovanjima pripadnici ove sekte bratimili su se dvojica po dvojica. Rijetko su vi|ani u gradovima i naseljenim mjestima. Vjerovali su u Sudnji dan, pro‘ivljenje poslije smrti i dolazak Mesije Spasitelja. Spasenje je po njima duhovni preporod koji ljude upu}uje na valjan i ~estit ‘ivot. U traganju za Bo‘ijim zadovoljstvom slijede Amosa, zagovara~a na~ela da je pribli‘avanje Bogu pravdom i milo{}u bolje od prino{enja ‘rtve i poklona. Obavljali su vjersko pranje i Bogu su se u svojim molitvama obra}ali pred zoru. Subota im je bila neradni dan. Izme|u sebe nisu imali pretpostavljene i pot~injene. Ropstvo je me|u njima bilo zabranjeno, a omiljeno zanimanje zemljoradnja i ru~ni zanati. Trgovina im je bila najstro‘e zabranjena. Stro‘ije od svega bilo je zabranjeno nositi oru‘je. Ustrojstvo i hijerarhija kod esena Eseni su bili organizirani u }eliji sa trostepenastom piramidom. Prvi stepen je okupljao maloljetne dje~ake. U drugom stepenu su bili zavje{tenici. To su oni koji su prethodno polo‘ili zakletvu, godinu dana proveli u uvje‘bavanju u slu‘bi Bo‘ijoj i upoznavanju sa tajnim u~enjem sekte. Zatim se kandidat priklju~ivao nekome ko je na stepenu u~itelja kod koga je ostajao dvije godine. Poslije toga obla~io bi simbol sekte, plavu odje}u i pojas, a u ruci nosio {tap kao znak te{kog fizi~kog rada. Tu je jo{ bilo vjersko pranje, ~itanje vjerskih knjiga, zakletva na vjernost i ~uvanje tajni bratstva. Nakon toga, sve do smrti bilo je zabranjeno zaklinjati se, bez obzira da li se radilo o istinitoj ili la‘noj zakletvi. ^lan koji bi prekr{io zakletvu mogao je biti isklju~en iz bratstva, pod uvjetom da ga je za prekr{aj optu‘ilo stotinu njegovih drugova. [tavi{e, mogao je biti osu|en i na smrtnu kaznu, ako je prekr{aj zna~io izdaju ili negiranje temeljnih u~enja vjere. 4. Zeloti Nije isklju~eno da su zeloti ili galilejci, sljedbenici Jude Galilejca, jedno ekstremno krilo esena, jer su u isposni{tvu i skromnom ‘ivotu slijedili njihov put. Oni su jo{ vi{e od samih esena zagovarali rad na ostvarenju predskazanja o skorom dolasku Dana spasenja. Ovi zeloti su isti oni koji su {este ili sedme godine p.n.e. digli pobunu i otkazali poslu{nost sirijskom vladaru Kvirinu koji je izdao nalog za popis stanovni{tva po kome su se Jevreji trebali izja{njavati kao carski podanici. Ovi su to odlu~no odbili i to shvatili kao uvredu i poni‘enje. U ovoj pobuni poginuo je i sam Juda Galilejac, njegovi sinovi i cijela porodica4. 5. Samarijanci Samarijanci su mje{avina Jevreja i Asiraca koji su nastanjivali prostore starog jevrejskog carstva. Asirci su se sa Jevrejima izmje{ali nakon poznatog progona Jevreja u Babilon. Nabukodonozor II

4 El-Akkad, Prethodni izvor, str. 41-44

www.islamski.com

www.islamski.com

9

dozvolio je da u Palestini ostane jedan broj seljaka i radnika iz reda Jevreja i s njima neka asirska plemena. Oni su se kasnije u mjestima u kojima su ‘ivjeli me|usobno izmje{ali putem rodbinskih veza, kroz obi~aje i vjerske obrede. Kada su se prognani Jevreji ponovo vratili iz Babilona u Palestinu, samarijancima su osporili priznati autenti~nost njihovog vjerskog u~enja i obreda, jer su se navodno kosili sa njihovom tradicijom. [tavi{e, oni su ih proglasili hereticima i idolopoklonicima, pa su im zabranili da sa njima u~estvuju u podizanju novog Hrama, ~iju je izgradnju na temeljima starog, koji je razorio Nabukodonozor, dozvolio perzijski kralj Kir. Nakon poraza Babilonaca oni su potpali pod vlast Prezijanaca. Po{to su Jevreji, povratnici iz Babilona odbili da im se samarijanci, zbog iskrivljenog u~enja, pridru‘e u gradnji Hrama, ovi su se odlu~ili na podizanje zasebnog hrama na brdu Gerizim. Na taj na~in oni su po~eli skrnaviti jeruzalemski Hram, jer su slu‘bu Bo‘iju isklju~ivo obavljali u novopodignutom hramu. Ovaj novoizgra|eni hram gotovo dvije stotine godina bio je konkurencija jeruzalemskom, dok ga stotinjak i ne{to godina p.n.e. nije sru{io Ivan Hirkan, glavni jeruzalemski sve}enik. Me|utim, i poslije ovog, samarijanci su ponovo podigli svoj hram koji je postojao sve dok ga nisu sru{ili Rimljani nakon pobune koju su protiv njih samarijanci podigli u petom stolje}u na{e ere. Tom prilikom Vespazijan je razorio nihov grad i na njegovim ru{evinama podigao Neopolis (Novi Grad) danas poznat pod imenom Nablus. Vjerovanje samarijanaca Malobrojni ostaci samarijanaca i do dan danas u Palestini ljubomorno ~uvaju svoju vjeru i obi~aje. Oni ne priznaju postoje}i Tevrat koji slijede drugi Jevreji hebrejskog porijekla, nego imaju zasebnu knjigu Tevrata, napisanu na njihovm jeziku. Ova njihova knjiga sastoji se samo iz pet Mojsijevih knjiga. Ostale, ovoj knjizi pridodate knjige oni ne prihvataju, izuzimaju}i Ho{eovu knjigu o sucima, koje oni smatraju knjigama o historiji, a ne sastavnim dijelom Tevrata. Ne vjeruju u sveta mjesta, izuzimaju}i mjesto njihovog nekada{njeg hrama na brdu Gerizim. U Mesijino doba, sukob izme|u pristalica ova dva hrama, je bio uzeo toliko maha, da je zbog nesigurnosti na putu gotovo u potpunosti bio obustavljen promet na svim komunikacijama koje su povezivale Samareju i druge zemlje. Svaki onaj koji bi se usudio da sa juga, iz Judeje, krene na put za Samareju na sjeveru, bio je izlo‘en opasnosti da bude poni‘en i maltretiran5. Samarijanci su vjerovali u duhovno spasenje od o~ekivanog Mesije, ili obe}anog poslanika. Dok su stanovnici judejskog kraljevstva na jugu vjerovali da je njihova prijestolnica Jeruzalem o~ekivano mjesto Kralja Davidova roda, njihovog Spasitelja, dotle su samarijanci to negirali i vjerovali da su jedino oni dostojni imena Izrael}ana i da vode direktno porijeklo od Jakova. Pored ovih vjerskih sekti u to doba su postojali i slobodni pojedinci koji su u sve druge bili izgubili nadu. @ivjeli su u isposni~kim }elijama, daleko od o~iju urbanih naselja i civilizacije. Ovakvi samotnjaci u‘ivali su ugled i po{tovanje {irokih narodnih masa koje su se bile zasitile propovjednika ogrezlih u ovosvjetskim blagodatima, okru‘enim vlastodr‘cima i sve}enstvom. Jedan od ovakvih isposnika bio je i Panos kod koga je Josip Flavije, veliki histori~ar u~io tri godine. Ovaj asketa ‘ivio je u potpunoj izoliranosti od svijeta i zadovoljavao se sa onim {to mu je svijet dobrovoljno donosio. Tijelo je ~istio vodom, a du{u ~itanjem svetih knjiga i vje‘bama. Ovakvih asketa, sli~nih njemu bilo je vi{e i svi su svoje molitve obavljali uz maksimalno ~i{}enje i u izolaciji, daleko od o~iju svijeta. Jedan od najpoznatijih ovakvih asketa je bio Jahja, u evan|eljima poznat pod imenom Ivan Krstitelj6. 2. HRAM U MESIJINO DOBA Kada smo govorili o Hramu, rekli smo da je njegov graditelj bio Mudri Salomon. Hram je trebao biti

5 El-Akkad, (Abbas), Hajatu-l-Mesih, Daru-l-Hilal, Kairo bez datuma izdanja, str. 44. Pogledati [arl D‘ejnz, Prethodni izvor, str. 43. 6 isto, str.45.

www.islamski.com

www.islamski.com

10

mjesto obavljanja molitve i prebivali{te Gospoda Jahvea. Ovaj Hram je sagra|en na mjestu gdje je nekada stajao {ator, a poslije njega Drevni hram. Oko ~etiri stolje}a kasnije do{li su Babilonci i razorili Hram. Kasnije je perzijski kralj Kir 536. god. p.n.e. naredio da se Hram ponovo podigne. Rimski car Herod oko pet stotina godina kasnije je naredio da se Hram ponovo obnovi i pro{iri. Do ove gradnje je do{lo u doba Mesijinog ro|enja. Sve}enstvo U doba Mesijinog ro|enja vlast sve}enstva je bila spala na najni‘i stepen. Hiljade neukih i nezaposlenih sve}enika prepu{talo se vra~anju i stupalo u zavje{tenike ne u~estvuju}i na bilo koji na~in u prosvje}ivanju naroda i obavljanju slu‘be Bo‘ije. Pisari Pored spomenutih postojali su i ljudi koji su bili pismeni i koji su po narud‘bi prepisivali vjerske knjige. Nisu imali nikakva upliva u slu‘bi Hrama, u njemu se nisu zavje{tali niti u‘ivali u blagodatima njegovih zadu‘bina. Oni su predstavljali grupu pisara ili vjerou~itelja. Svi su bili iz reda farizeja koji su, nasuprot saducejima, priznavali nove knjige i na njih se oslanjali u svojim obredima i me|usobnim odnosima. U doba Mesijinog dolaska mnogi sve}enici su se bavili proricanjem i gatanjem, ali to nisu obavljali u samom Hramu. Tako|er, veliki je broj pisara i vjerou~itelja djelovao na podru~ju vjerskih znanosti, ali nisu ubrajani u red vjerskih velikodostojanstvenika, jer se na taj polo‘aj dolazilo nasljednim putem. U to doba u narodu je bilo ra{ireno mi{ljenje o nemarnosti i nezainteresiranosti nasljednog sve}enstva prema vjerskim pitanjima, prosvje}ivanju masa i pronala‘enju vjerskih rje{enja. Istovremeno, obra}anje svijeta nezvani~nom sve}enstvu i u~enim ljudima, radi dobijanja odgovora na vjerske probleme, sve je vi{e uzimalo maha. Sve se ovo de{avalo na o~igled nasljednog sve}enstva, koje je sve vi{e i vi{e gubilo ugled, ~ak i kad se radilo o slu‘bi u Hramu, jer se svijet po~eo okretati prema nezvani~nom sve}enstvu i njega slijediti. Sinedrij U doba Mesijina ro|enja slu‘bu u Hramu obavljalo je Veliko vije}e zvano Sinedrij, sastavljeno od 71 ~lana. Od ovog broja dvadeset trojica su sa~injavali Vrhovni savjet koji je po tradiciji imao zvani~ni karakter. Njegovi ~lanovi su bili u bliskoj vezi sa predstavnicima dr‘avne vlasti. Ovo je naro~ito va‘ilo za pitanja od op}eg zna~aja, primjene zakona i njegovog o~uvanja. U Mesijino doba ovome je vije}u bilo oduzeto pravo izricanja presuda za te{ke prekr{aje. Ovo se poklapa sa periodom koji je prethodio drugom ru{enju Hrama u trajanju od oko ~etrdeset godina. Dono{enje presude za najte‘e prijestupe u Mesijino doba pripadalo je rimskom namjesniku koji je presudu Vrhovnog vije}a mogao potvrditi ili oboriti u svako doba. Sinedrij je bio neprijateljski raspolo‘en prema o~ekivanom Mesijinom dolasku, jer je to zna~ilo priznavanje postojanja anarhije u tom vremenu i nemo}i da se zavede red. Odgovornost za ovakav nered moralo je snositi i pomenuto vije}e7. Nazare}ani (zavje{tenici) Nazare}ani ili zavje{tenici su ljudi koji su sebe i svoje porodice bili stavili u slu‘bu Bo‘iju i najavu skorog dolaska Obe}anog dana, Dana spasenja od nepravde. Nazare}ani nisu bili organizirana grupacija poput drugih vjerskih sekti. Oni su bili slobodni pojedinci koji su se sa svojim porodicama odlu~ivali na ovakav ‘ivot, i kao takvi pripadali su cijelom narodu. Prilikom zavjetovanja na ovakav ‘ivot nije im se uslovljavalo da se klone drugih ljudi, niti da se osamljuju u isposni~kim }elijama. Me|utim, prilikom zavjetovanja morali su obe}ati da ne}e piti vino, niti svoje tijelo prljati dodirivanjem mrtvih. Broj ovakvih zavje{tenika bio je u stalnom porastu, naro~ito u doba pojave Mesije, jer se to vrijeme podudaralo sa istekom ~etiri hiljade godina od stvaranja svijeta. Po hebrejskom kalendaru u to vrijeme o~ekivala se pojava i dolazak obe}anog Mesije. Ivan Krstitelj 7 El-Akkad, Prethodni izvor, str. 47-48; [arl D’ejnz, Prethodni izvor, str. 44, Abdu-l-Med‘id e{-[erki, El-Fikru-l-Islami fi-r-reddi ale-n-nesara, Tunis, 1986. str. 33-34

www.islamski.com

www.islamski.com

11

(Jahja, a.s.) je bio jedan od mnogobrojnih predznaka njegovog dolaska. [tavi{e, vjerovalo se da ga je on li~no krstio i pred njim dao prisegu. Imaju}i u vidu da su ovi mladi}i, Nazare}ani bili puni poleta i zanosa protkanog vjerom u uspostavljanju reda me|u ljudima, oni su u doba Mesije predstavljali zna~ajnu snagu. Ovo tim prije, jer su smatrali da su oni ti koji nose ideju Mesijinog dolaska, njegovog do~eka i slije|enja. U tome im nije bila dorasla ni jedna organizirana vjerska sekta, ni bilo koje, u to doba, postoje}e u~enje. 3. DRU[TVENO - POLITI^KE PRILIKE U PALESTINI U DOBA MESIJE Sirija i Palestina u{li su u sastav Rimskog Carstva u vrijeme velikog vojskovo|e Pompeja. Mesija je ro|en u doba ~uvenog rimskog imperatora Augusta Cezara. Njegova slava, prije svega, po~iva na vojnoj mo}i na koju se Rim oslanjao do te mjere da je zbog apsolutisti~ke vlasti dokinuta Republika. Ovaj imperator, poslije koga su do{li Trajan i Hadrijan, uzdignut je na stepen bo‘anstva i kao takav uz druge kultove morao se obo‘avati. Po njemu se sve do danas zove i jedan od dvanaest mjeseci u godini. Zbog apsolutisti~ke vlasti u rukama vladara do{lo je do jaza izme|u zakona i reda, izme|u vladaju}e i pot~injene klase. U rukama vlasti na{lo se bogatstvo, rasko{ i nasilje, s jedne strane, a siroma{tvo, bijeda i poni‘enje me|u podanicima, s druge strane. Uklju~ivanjem Palestine u Rimsko Carstvo situacija se nije smirila, nego je rivalstvo izme|u rimskih i perzijskih pristalica i dalje raslo. Rezultat ovog rivalstva je bio da su perzijske pristalice u Jeruzalemu nadvladale rimske. ^ak je i u izboru glavnog sve}enika bila sna‘na konkurencija. Tako se desilo da je Antigon, kandidat perzijskih pristalica pribjegao lukavoj intrigi i pobjedio Hirkana, svoga rivala koga su kandidirale pristalice Rima. Me|utim, jezi~ak na vagi Rimljana na kraju je ipak, pretegao u njihovu korist. Kada je Herod, poglavica jevrejskih plemena u Idumeji, pustinjskoj oblasti na jugu Palestine, uvidio da situacija ide naruku Rimljanima u Palestini, i on je stao uz njih. Da bi mu se odu‘ili za ovakvo dr‘anje Rimljani su ga postavili za kralja Judeje, Samarije i Galileje gdje se rodio Mesija (Mesih, Isa, sin Merjemin). Herod je nastojao da u svakodnevnom ‘ivotu ‘ivi u skladu rimskih obi~aja, kulture i civilizacije, poku{avaju}i da u isto vrijeme za sebe pridobije jevrejsku duhovnu vlast. Iako je sam potjecao iz jevrejskog plemena, u svjetovnim stvarima, na~inu no{nje i stanovanja, poku{ao je da uvede opona{anje Rimljana i Grka. S druge strane, obnovom Hrama na svoj tro{ak i kandidiranjem svojih ljudi na najvi{e polo‘aje me|u sve}enstvom Hrama, ‘elio je zadobiti naklonost duhovne vlasti. Me|utim, uprkos ovom njegovom nastojanju da pomiri antagonizam izme|u dvije suprotstavljene struje, bio je a i nakon smrti ostao omra‘en me|u pripadnicima svoje vjere i naroda. Poslije njegove smrti, uz blagoslov Rima, vlast u Palestini su preuzela trojica njegovih sinova. Galileja, Mesijino rodno mjesto pripalo je Herodu (drugom) Antipi, Judeja Arhelaju, a brdoviti predjeli prema [amu Filipu. Politi~ke prilike u Palestini u doba Mesijinog ro|enja bile su krajnje lo{e. Socijalne prilike bile su jo{ gore. Veliki broj iznemoglih, bolesnih, nepokretnih, sakatih, paraliziranih, ludih, osu{enih ruku i nogu, gluhonijemih i slijepih susretao se na svakom koraku. Bilo je i takvih za koje se vjerovalo da su neprekidno opsjednuti demonima. Sve ove bolesti bile su ra{irene, kako me|u djecom, tako i me|u omladinom i starcima. Pored toga me|u svijetom je harala i lepra i neizlje~ive krvare}e rane. Sve ove i mnogobrojne druge neda}e bile su prisutne u vremenu u kome se trebao pojaviti Mesija. Zbog svega ovog u dru{tvu su djelovale najrazli~itije grupe ljekara i nadriljekara koji su svoje pacijente lije~ili primjenom duhovne terapije koja se temeljila na ~vrstom vjerovanju i ~istom ‘ivotu. Uz ovo, postojala su i druga sredstva za smirenje i utjehu, uglavnom uz pomo} duboke vjere. Sredina je u potpunosti bila spremna da prihvati onoga ko }e do}i i koji }e sve ove jadnike uzeti za ruku. Oni koji su radili na smirivanju stanja i ulijevanju nade bili su prethodnica Mesije koji }e do}i i sa sobom donijeti djelotvoran lijek za sve. Jedan od njegovih prethodnika svakako je bio i Ivan Krstitelj koji je pranju i ~i{}enju vodom dao poseban zna~aj u borbi protiv svih ovih bolesti. Ivan je protiv dvora kralja Heroda podigao sna ’ nu pobunu, jer je ovaj na silu htio da od njegovog brata preotme ‘enu koja se zvala Herodijada. Kralj

www.islamski.com

www.islamski.com

12

Herod je naredio da se Ivan pogubi. Uradio je to da bi ispunio ‘elju njegove snahe i njene k}eri Salome. Za Salomu se ka‘e da je od nje Herod tra‘io da pred njim ple{e i da je po nagovoru majke pristala, ali pod uvjetom da kralj ispuni sve {to ona bude tra‘ila. Kada je na to pristao, zatra‘ila je Ivanovu glavu, jer se suprotstavljao Herodijadinoj udaji za kralja. Kralj je ispunio njenu ‘elju i pogubio Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.). Ovaj doga|aj se zbio za vrijeme Mesije (Isaa, a.s.) koji mu je i sam prisustvovao. Neposredno nakon ovog doga|aja on }e obznaniti svoju misiju, o ~emu }emo kasnije detaljnije govoriti8. Pisac knjige Historija crkve dodaje da je Herod Herodijadu uzeo sebi za ‘enu, nakon {to je pustio svoju raniju zakonsku ‘enu Aretinu, k}erku kraljice Mitre. Herodijada je silom preoteta od njenog mu‘a koji je jo{ bio ‘iv. 4. VJERSKI @IVOT U MESIJINO DOBA Rimsko Carstvo u Mesijino doba je dostiglo vrhunac svoje mo}i. Njegova vlast protezala se na gotovo cio do tada poznati svijet, izuzimaju}i Daleki istok. Pod njegovom vla{}u na{li su se pripadnici mnogih naroda, razli~ite rase, jezika i vjerovanja. Tako su se u Aleksandriji, Nablusu i Jeruzalemu mogli sresti ljudi svih vjerovanja. U ovom {arenilu vjera i naroda, isto~na u~enja su se po pravilu nametala Zapadu, uklju~uju}i i sami Rim. Kada se pojavilo kr{}anstvo, ni ono nije bilo izuzetak od ovog pravila, nego je samo potvrdilo raniju praksu. Razlog za ovo treba tra‘iti u tome {to je sve}enstvo sa Istoka javno priznavalo utjelovljenje boga u liku vladara, ~ime je prakti~no bio trasiran put za njihovo obo‘avanje. Vladarima se to svakako dopadalo. Tako npr. u Egiptu imamo pojavu da se vjerovalo da je Aleksandar sin boga Amona. Njegov nasljednik, kralj Antioh, oti{ao je dalje i od toga progla{avaju}i se bogom i tra‘e}i da se prema njemu tako i odnosi. Desilo se to na tlu Palestine dok je njom vladao. Na prostore Rimskog Carstva pro{irili su se razni kultovi sa istoka, poput Mitre iz Perzije, Izide iz Egipta, Orfeja iz Gr~ke, ta~nije iz Male Azije. Svi ovi kultovi vodili su porijeklo sa Istoka. Mitra je bio kult sa dvije omiljene osobine, od kojih je jednu predstavljalo svjetlo koje razgoni tamu, a drugu neustra{ivost borca, gospodara vojnika. Kao takav ovaj kult je bio omiljen kod vojnika, ali i nekih drugih, kao {to su pastiri i no}ni radnici. Vjerovalo se da on boravi u ljudskim tijelima kao {to siromasi borave u pe}inama. Znaci obo‘avanja ovog kulta bili su konzumiranje hljeba i vina, javno i tajno. Tragovi obo‘avanja ovog kulta prona|eni su i u najudaljenijim dijelovima nekada{njeg Rimskog Carstva, na zidovima podignutim u ono vrijeme na prostorima dana{nje Engleske, kao i na drugim mjestima. Ovaj kult su naro~ito obo‘avali mladi vojnici, jer je u Avesti bio opisan kao bog pobjednik, sljedbenik boga Ahuramazde, boga dobra, koji se bori protiv Ahrimana, boga zla. U {irenju na rimskim i gr~kim prostorima ~esto su poistovje}ivani kultovi egipatske Izide i perzijske Mitre. Nju su grci nazivali Demetrom i imala je iste osobine kao i egipatska Izida, jer su je smatrali boginjom plodnosti. Uz nju je obo‘avan i mjesec. Smatrana je boginjom mora i moreplovstva. Prikazivana je na slikama koje odi{u ~istotom i ljubavi. U svom naru~ju dr‘i dijete iz ~ijeg lica zra~i svjetlost, simbol materinstva, dobrote i ~ednosti. Sve}enici su na Zapadu brijali svoje glave po ugledu na egipatske sve}enike. Me|u njenim obo‘avaocima bilo je i mu{karaca i ‘ena. Nazivana je za{titinicom ku}e i porodice. Rimljani koji su po tradiciji bili privr‘eni porodici i pokoravanju roditeljima, zbog njenih osobina su je prihvatili kao svoje bo‘anstvo. Tajnovitost ceremonijala koji je prire|ivan u ~ast kulta Izide i Mitre imao je svoje ~ari i utjecaj na ljude da ih svojataju. Pored ovog, Egipat je dao jo{ jedan zna~ajan kult, iako je okupljao relativno ograni~en broj sljedbenika. Bio je to kult erutida koji spominje aleksanadrijski filozof Filon. Sljedbenici ovog kulta su ‘ivjeli u asketskim }elijama oko starog Marjuta u okolini Aleksandrije. Neki histori~ari su skloni vjerovanju da su ovi erutidi zapravo bili u~itelji jevrejskih asketa esena. Ovome treba dodati da je u to doba postojao i kult Orfeja. Ovaj kult je u osnovi bio gr~kog porijekla, ali se 8 El-Akkad, Hajatu-l-Mesih, str.52-59. Pogledaj tako|er, Istorija crkve (Tarihu-l-Kaniseti), prijevod na arapski, sve}enik Marko Davud, Kairo bez datuma izdanja, str.49

www.islamski.com

www.islamski.com

13

kasnije stopio sa ostalim isto~nim kultovima u pogledu asketizma, duhovnih bratimljenja, zabrani konzumiranja mesa. Tu treba dodati i zabranu obla~enja bijele odje}e i konzumiranja vina, osim prilikom prino{enja ‘rtve. U vrijeme Mesijinog dolaska ovaj kult je bio dosta ra{iren. Sljedbenici ovog kulta vjerovali su da Orfej posje}uje svijet umrlih i da se otuda vra}a. Pripadnici ovog kulta imali su dva praznika, jedan u kome su oplakivali Orfejevu smrt, i drugi u kome su se veselili zbog njegovog ponovnog pro‘ivljenja. Ovo podsje}a na obilje‘avanje smrti i pro‘ivljavanje boga prolje}a Adonisa. Otuda poznavaoci uporednih religija primje}uju da egipatski bog Aton odgovara gr~kom bogu Adonisu. Na hebrejskom jeziku „Adonaj” zna~i „Gospod, Gospodin” i to je kod Jevreja jedno od Bo‘ijih imena. Sva ova imena vode porijeklo iz Starog Egipta. 5. GALILEJA Mesija je ro|en u Galileji ili „Galileji naroda” kako su je zvali Izrael}ani, jer je bila zemlja otvorena za sve narode, kako one sa Istoka, tako i za one sa Zapada. Galileja nikada nije bila namijenjena samo Izrael}anima. Na hebrejskom jeziku Galileja zna~i „krug” ili „okru‘enje”. Ovim imenom se htjelo re}i da je bila uvijek otvorena za prognanike i izbjeglice iz drugih krajeva Palestine, naro~ito sa juga, gdje se nalazila Judeja. (Pogledati kartu) Galileja je bila sastavni dio oblasti sjeverne obale, u staroj historiji poznate pod nazivom Kanaan. Grci su kasnije ovu oblast nazvali Fenikijom {to zna~i „crvena boja” koju cijela oblast dobija od crvenkastih litica galilejskih planina. Odnosi izme|u Galileje i Judeje uvijek su bili napeti i neprijateljski, ako ne ka’ e mo u neprijateljstvu, na ratnoj nozi, iako su pojedini krajevi Galileje i Kanaana od samog osnivanja Davidova carstva bili u njega uklju~eni. Kada je Judeja zagospodarila Kanaanom, Jevreji su od Kanaani}ana preuzeli tekovine njihove kulture i civilizacije na polju zanatstva, trgovine i graditeljstva. Ovo posljednje posebno je do{lo do izra‘aja u gradnji Hrama i dvorova. (Pogledaj o tome u sedmom poglavlju Prve knjige o Kraljevima i dvadeset sedmom poglavlju Knjige o Ezekijelu!) Jevreji su se u kulturi i umjetnosti oslanjali na Kanaani}ane. Zbog mije{anja stanovnika Galileje i Samarije (dvije oblasti na sjeveru Palestine) sa strancima i preuzimanja od njih mnogih obi~aja, tradicije i jezika, ju‘ni Jevreji u oblasti Judeje nisu ih podnosili. Me|utim, svi Jevreji, a naro~ito oni iz oblasti Judeje na jugu, bili su im zavidni. Oni su strance koji su ‘ivjeli na sjeveru prisiljavali ili da prime judaizam, ili da se isele. Veliki broj stanovnika Galileje bili su Arapi koji su govorili aramejski i slu‘ili se hebrejskim sa stranim dijalektom. Ekstremni Jevreji iz oblasti Judeje na jugu, nisu iz Galileje o~ekivali da im i{ta dobro do|e. U tom smislu imali su i poslovicu koja glasi: „Nikakvo dobro ne dolazi iz Galileje.” Kada se u Galileji pojavio Mesija, podrugljivo su govorili da iz Galileje nikada nije iza{ao nijedan poslanik. Nasuprot grubosti stanovnika Judeje na jugu, vjerska tolerancija je bila jedna od osobina i vrlina stanovnika Galileje na sjeveru. Nekoliko godina poslije Mesijinog ro|enja, nakon smrti Heroda Velikog, Galileja se oslobodila vlasti Judeje, kada je ona pripala, zajedno sa okolnom pustinjom, u posjed njegovog sina Heroda Antipe. Prijestolnica Galileje bila je Tiberija, u blizini Nazareta, gdje je odrastao Mesija9. 6. KADA JE MESIJA RO\EN? Iz ra~unanja vremena po novoj eri obi~no se misli da je Mesija ro|en u njenoj prvoj godini. Po ovom ra~unanju vremena evropski se narodi slu‘e od 532. god. Te godine je monah Dionosije Mali pozvao na ra~unanje vremena po godini Mesijina ro|enja. Me|utim, danas je utvr|eno da se ova era ra~una od pogre{nog datuma, jer je Mesija ro|en ~etiri godine prije ovog datuma. Do ovakvog zaklju~ka se do{lo mnogobrojnim pore|enjima imena palestinskih vladara prije njegova ro|enja i njegovih savremenika, sa rimskim vladarima. Otuda se zasigurno mo‘e ustanoviti da je Mesija ro|en oko 749. god. po rimskom ra~unanju vremena. Svoju misiju po~eo je obznanjivati u tridesetoj godini tj. 779. god. Stvarna godina njegovog ro|enja bila je ~etiri godine ranije, nego {to se danas ra~una. Postoje i druga

9 El-Akkad, Hajatu-l-Mesih, str. 78-81

www.islamski.com

www.islamski.com

14

mi{ljenja da je Mesija ro|en oko pete ili {este godine prije n.e10. Neki histori~ari koptske crkve smje{taju Mesijino ro|enje na dan 25. decembar, {to odgovara 28. kiheku, ~etvrtom mjesecu koptske godine. (el-Haride en-Nefise, str.16. u prenosu iz Historija crkve od Josabija el-Kajsarija u prijevodu od el-Kums Markos Davud, Kairo bez datuma izdanja.) Me|utim, jedan muslimanski istra‘iva~, egipatski profesor Muhammed Izzet et-Tahtavi u svojoj knjizi En-Nasranijjetu we-l-islam dokazuje da je Mesijino ro|enje bilo u ljetnom periodu i da ono nikako nije moglo biti u zimu. Ono je moglo biti ili u mjesecu augustu ili septembru, a nikako 25. decembra kako tvrde zapadnoevropski kr{}ani, niti u januaru, kako tvrde isto~ni kr{}ani. Ovo svoje mi{ljenje temelji na nepobitnim dokazima koje preuzima iz izjava samih kr{}anskih u~enjaka. Ovdje }emo prenijeti ukratko {ta on i oni o tome ka‘u. U svom Evan|elju Luka o Mesijinom ro|enju navodi da su te iste no}i u mjestu u kome se Mesija rodio, pastiri pod vedrim nebom ~uvali stoku kad im je: „Najedanput pristupio an|eo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasjao, pa su se vrlo upla{ili. An|eo im je rekao: - Ne bojte se, jer vam evo donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.” (Luka 3,9-11) Spominjanje no}nih ~uvara govori o tome da je to vrijeme bilo pogodno za napasanje stoke, a to je mogu}e samo ljeti, jer u zimskom periodu u tim krajevima opada temperatura, naro~ito no}u. [tavi{e, brdovite krajeve Palestine zna i snijeg prekriti,pa nikakva napasanja stoke u tom periodu nije moglo biti. Zbog ~ega se onda Mesijino ro|enje smje{ta u zimski period? Odgovor na ovo pitanje daje episkop Barenz koji ka‘e da se taj datum, 25. decembar, podudario sa datumom velike proslave koja se u Rimu organizirala povodom nacionalnog paganskog praznika. Crkva nije mogla ukinuti ovaj praznik, nego ga je prihvatila kao narodni praznik koji se od tada proslavlja kao crkveni praznik. Poslije dugogodi{njih rasprava, zapadni svijet je oko 300. godine 25. decembar prihvatio kao datum proslave Isusovog ro|enja. Ovo mi{ljenje episkopa Barenza prihvatila je Britanska Enciklopedija Champers (Pogledaj o tome na 642. i 643. str. Britanske enciklopedije, 5. svezak, 15. izdanje). Kada su crkveni oci 340. godine odlu~ili da obilje‘avaju i proslavljaju ovaj praznik, oni su s dozom velike mudrosti odabrali zimski solisticij, jer je on, kako smo ranije rekli, u to doba bio najpoznatiji praznik. Mi{ljenje da je Mesija ro|en u augustu ili septembru prihvatila je i enciklopedija Champers. Za ovakvo mi{ljenje opredijelio se i dr. D‘on D. Ever u svojoj knjizi Leksikon Svetog pisma, pod rije~i: „godina”. Profesor Bek, jedan od komentatora Svetog pisma, tako|e isklju~uje mogu}nost da je Mesija mogao biti ro|en 25. decembra. Oni koji poput prof. Beka smatraju da je Mesija ro|en u augustu ili septembru odre|uju to kao 8. godine p.n.e., a raspe}e odre|uju da je bilo u srijedu, 34. godine n.e11. Ovako kazuje i Kur ’ a n ^asni kad govori da je Merjemi, nakon {to je rodila Mesiha, bilo nare|eno da zatrese palmino stablo kako bi je posule datule svje‘e. Tako|e joj je bilo nare|eno da se napije sa potoka koji je tekao pored palme12. Po{to u zimskom periodu nema ni datula svje‘ih na palmi, niti potoka, oni su se mogli na}i samo u ljetnom periodu. 7. SREDINA U KOJOJ JE @IVIO MESIJA Mesija je ro|en kao Jevrej. Odrastao je u jevrejskoj sredini iz koje je, kako znamo, naslijedio elemente duhovne i vjerske kulture. Kr{}anstvo se u po~etku, van Palestine, pro{irilo prvenstveno zahvaljuju}i Jevrejima. Prema tome Isa, a.s., je ro|en i odrastao u sredini u kojoj su ljudi bili, prije svega,

10 El-Akkad, Hajatu-l-Mesih, str.82-85. Ibn el-Batrik potvr|uje da je Mesija ro|en u 42. godini iza Augusta Cezara, {to odgovara 33. godini iza kralja Heroda u Palestini (et-Tarihu-l-med‘muu, str.89.) 11 Muhammed Izzet et-Tahtawi, en-Nasranijjetu we-l-islam, Kairo 1407./1987. god. str.241-244 12 Prethodni izvor

www.islamski.com

www.islamski.com

15

preokupirani vjerskim pitanjima. Pojavio se u sredini koja je o~ekivala da se desi neko ~udo koje }e te ljude u~initi vladarima na Zemlji. Glavna preokupacija svih vjerovjesnika tog vremena koji su potjecali iz Galileje, bila je najava njegovog skorog dolaska i ostvarenje o~ekivane nade. Izgleda da je ovakva klima doprinijela da Isa, a.s., po~ne obznanjivati svoju misiju. Kad ju je obznanio, on je zapravo samo obnovio lanac vjerovjesnika samo iz reda Izrael}ana koji je bio prekinut nakon povratka Jevreja iz babilonskog izgnanstva. Prije njega karike ovog lanca poku{ali su spojiti drugi vjerovjesnici, me|u kojima je bio i Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.)13. 8. POMAZANICI ME\U IZRAEL]ANIMA Mesija (Isa, sin Merjemin) nije bio prvi pomazanik me|u Izrael}anima. I prije njega bilo je vi{e pomazanika, ali je on bio najpoznatiji i najve}i me|u njima. Pod pojmom pomazanik podrazumijeva se da neki od vjerovjesnika poma‘e svetim uljem nekoga. Na ovo se ukazuje na vi{e mjesta u jevrejskim svetim knjigama. Jedan od takvih slu~ajeva je onaj kad je Bog naredio Musau da poma‘e svoga brata Haruna. To je isto uradio i Samuel (jedan od izraelskih vjerovjesnika) sa [aulom (Samuel I 9,15-16 i 24-26). Samuel je, tako|er, pomazao Davida (Samuel I 16,12-13). Prije nego {to je Ilija uzdignut na nebo on je pomazao svoga u~enika, kasnijeg vjerovjesnika Ho{ea. ^ak je i perzijski kralj Kir pomazan od strane Jevreja, kada su sa njim stupili u vezu, za vrijeme babilonskog izgnanstva. Oni su mu pomogli da porazi Babilon. Kir im ovo nije zaboravio, pa ih je nakon pobjede vratio u Palestinu. Ovo Kirovo dobro Jevreji nisu zaboravili, zbog ~ega su ga smatrali svojim pomazanikom. Ovo treba shvatiti u smislu da su ga cijenili, uva‘avali i prema njemu se odnosili kao {to su se odnosili prema svojim vjerovjesnicima, ili tome sli~no. Na kraju, napokon je do{ao Mesija (Isa, a.s.) kao najve}i pomazanik koji se pojavio me|u Izrael}anima, i ako ga Jevreji ne priznaju, nego ga odbacuju sve do danas. Oni su o~ekivali Mesiju kralja koji }e im uspostaviti kraljevstvo i njime vladati a Mesija je li~no izjavio da nije kralj. Ostavimo ovo za neku drugu priliku, o ~emu }emo govoriti kada na to do|e red u ovoj knjizi, i po~nimo sa izlaganjem o Mesijinom ‘ivotu. ZNA^AJNIJI DATUMI U KR[]ANSKOJ HISTORIJI - August Cezar, 27. god. p.n.e. - 14. god. n.e. - Herod Veliki, 37. god p.n.e. - 4. god.p.n.e.- Mesijino ro|enje, 8 - 6. god. p.n.e. - Smrt Heroda Velikog 4. god. p.n.e. - Herod Antipa, vladao oblasti Galileje od 4. god. p.n.e. do 39.god. n.e. - Herod Filip, vladao Batanejom od 4. god. p.n.e. do 34. god n.e. - Herod Arhelaj, vladao Judejom, Samarejom i Idumejom od 4. god.p.n.e. do 6. god n.e. - Kajfa, vrhovni jevrejski sve}enik od 18. do 36. god. n.e. - Ilija (Iljas, a.s.) sin Zaharija (Zekerijja, a.s.) po~eo krstiti 28. god. n.e. - Poncije Pilat, od 26. do 36. god n.e. - Navodno Mesijino raspe}e, 29. ili 33. god n.e. - Pavlovo preobra}anje u kr{}anstvo 34. ili 35. god n.e. - Pavle po~inje djelovati kao misionar kr{}anstva 35. god n.e. - Herod Agripa I, vladao Judejom od 41. do 44. god. n.e. - Glad u Palestini 46. do 48. god. n.e. - Smrt Heroda Agripe I, 44. god. n.e. - Prvo Pavlovo putovanje u ulozi misionara kr{}anstva, 47. god. n.e. - Prvi crkveni koncil u Jeruzalemu 49. (?) god. n.e. - Tiberije Aleksandar, vladao Judejom od 46. do 48. god. n.e. - Antonije Felix, preuzeo prijesto Judeje 52. god. 13 [arl D‘inejber, el-Mesihijjetu, ne{‘etuha we tetawuruha, arapski prijevod od Abdulhalima Mahmuda, Daru-l-Mearif, Kairo, bez datuma izdanja, str.40,42,47 i 48

www.islamski.com

www.islamski.com

16

- Pavlovo hap{enje i zatvaranje (u Kajsarijji u Palestini) 59. do 61. god. n.e. - Pavlovo putovanje u Rim 61. do 62. god - Smrt Mesijinog brata Jakova, brata Gospodnjeg 62. god. n.e. - Petrova i Pavlova smrt u Rimu 64. i 65. god. - Pobuna Jevreja protiv Rimljana 66. do 70. god. - Pad Jeruzalema i njegovo razaranje od strane Rimljana 70. god. - Razaranje Jeruzalema i njegovo ponovno podizanje pod imenom „Ilija Kapitolija, 135. god.”

DRUGO POGLAVLJE

MESIJINA BIOGRAFIJA

1.MESIJA I NJEGOVO PORIJEKLO Bilo bi normalno o~ekivati da pisari evan|elja, kad govore o biografiji Mesije, koga smatraju Bogom i Sinom Bo‘ijim, i ne spominju ne{to {to se zove Mesijino porijeklo, jer pravi Bog nema rodoslovlja. Ovako bar govori zdrav razum, istina i stvarnost. Zdrav razum, dakle, govori da Bog nije kao ~ovjek, da se On ne mo‘e porediti sa svojim stvorenjima, te da On nije nikome i ni~emu sli~an. Historijska stvarnost ne dopu{ta mogu}nost da autenti~ne knjige bilo koga vjerovjesnika mogu govoriti o ne~emu {to se zove Bo‘ije porijeklo. Ja ovdje spominjem izraz „historijska realnost”, ne zato {to on ovdje ima posebnu te‘inu, ve} da bi iscrpili sve eventualne mogu}nosti. Dakle, logika (sud razuma) i historijska stvarnost isklju~uju mogu}nost da istinski Bog mo‘e imati svoje porijeklo. Me|utim, sa la‘nim, izmi{ljenim bogovima, stvari ne moraju stajati ovako. Ho}u re}i da je kod njih upravo obrnuto, tj. imaju svoje porijeklo, o~eve, djedove itd. Ni ovo, tako|er, nije van zdrave pameti i historijske stvarnosti... Dakle, sa logikom i historijskom realno{}u se ne kosi da la‘ni bogovi poput Kisre, Cezara, Lata ili Hubela, mogu imati svoje o~eve, djedove, porodice i sl. Sve ovo zdrav razum mo‘e prihvatiti, a historijska stvarnost potvrditi. Tako kurej{ijski prvaci dolaze i pitaju poslanika islama, Muhammed, a.s.: „Navedi nam rodoslovlje svoga Gospodara?” tj. reci nam njegovu lozu iz koje potje~e. Postupili su ovako jer su ranije ve} bili navikli da svojim bo‘anstvima daju rodoslovlje. Kakav je bio odgovor Poslanika, a.s. Bo‘iji Poslanik, s.a.v.s., li~no im nije odgovorio, nego je odgovor dao Uzvi{eni Allah objavljuju}i Kur ’ an koji se ~ita i u njemu rije~i: Reci: On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom! Nije rodio i ro|en nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas, 1-4) Prema tome, Uzvi{eni Allah nije nikoga rodio i nije ro|en. Nema druga i niko Mu ravan nije. On je pravi i istinski Bog. [to se ti~e la‘nih bogova, sa njima stvari druga~ije stoje. Njih je u Mesijino doba bilo veoma mnogo. Rimljani su imali mnogo la‘nih bogova. Grci tako|er. I jedni i drugi su u Mesijino doba bili na sceni svjetske pozornice. Rimska vlast i dr‘ava prostirala se, ne samo na prostorima Palestine, nego i u drugim krajevima Bliskog istoka. ^ak je i Egipat ulazio u sastav prostranog Rimskog Carstva. Gr~ka kultura, filozofija, i pagansko u~enje, sa svim onim {to je ona sa sobom nosila, od jezika do ba{tine, naslije|ene od Helena i stopljene u duhovne vrijednosti Istoka, a naro~ito jevrejske vjerske sekte, bila je sna‘no prisutna u Palestini i van nje. Ovo se mo‘e re}i i za Perziju koja je imala svoja bo‘anstva svjetla i mraka, Babilon, Mezopotamiju i Egipat. Sve ove zemlje imale su svoja bo‘anstva i paganska vjerska u~enja o njima. Sastavlja~i evan|elja svakako su bili upoznati sa svim ovim kretanjima i atmosferom koja je vladala u njihovom okru‘enju. Zasigurno se mo‘e tvrditi da su bili upoznati i sa rodoslovljem tamo{njih bo‘anstava i najrazli~itijih kultova. Zbog svega ovog, oni su, dok su pisali svoja evan|elja i Mesijinu biografiju, bili pod sna‘nim utjecajem sredine u kojoj su

www.islamski.com

www.islamski.com

17

‘ivjeli i djelovali. U knjige koje su sastavljali unijeli su mnogo natruha iz pomenutih paganskih u~enja i obi~aja. Jedna od takvih stvari je bilo i Mesijino rodoslovlje. Normalno je o~ekivati da sastavlja~i evan|elja, ukoliko Mesiju smatraju bogom, i ne pote‘u ovo pitanje. To {to je navelo neke od njih (Mateja i Luku) da daju opis Mesijinog rodoslovlja, zapravo i nije ni{ta drugo do skriveno, potajno vjerovanje da je on samo ~ovjek, a ne bog. Druga dvojica, Marko i Ivan uop}e ne govore o Mesijinom rodoslovlju, o ~emu }emo detaljnije, govoriti, kad budemo govorili o svakom evan|elju, zasebno. Me|utim, ovdje ‘elimo naglasiti da su Matej i Luka, prilikom opisa Mesijinog rodoslovlja, napravili katastrofalne gre{ke, koje govore da su bili ili totalno neupu}eni u ono o ~emu pi{u, ili neodgovorni. Bez obzira o ~emu se ovdje radi nepoznavanju ili neodgovornosti, mo‘e se re}i da se to nije smjelo dogoditi, pogotovu kad se radi o ovako va‘nim stvarima. Kad se govori o porijeklu ~ovjeka, bilo kog ~ovjeka, mora se biti precizno i odgovorno i bez ikakvih neslaganja. Tako se npr. ka‘e: „Taj i taj, sin toga i toga, unuk toga i toga itd. sve do posljednjeg pretka od koga se izvodi porijeklo.” Me|utim, Sveti Matej ili onaj koji je napisao Evan|elje pod njegovim imenom, kao i Sveti Luka, ili onaj ko je pod njegovim imenom napisao Evan|elje, nedopustivo se mnogo me|usobno mimoilaze i proturje~e kad govore o Mesijinom rodoslovlju. [ta svaki od njih o ovome ka‘e? Matej zapo~inje svoje Evan|elje sljede}im rije~ima: „Djetinjstvo obe}anog Mesije Isusa Krista...” Isusovo ljudsko porijeklo 1. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova: 2. „Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i bra}u njegovu.” Ovako nastavlja sve do pred kraj rodoslovlja, gdje ka‘e: 16. „Jako14v rodi Josipa, mu‘a Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist.” Od Abrahama do Davida je ~etrnaest koljena, od Davida do protjerivanja u Babilon ~etrnaest i od protjerivanja u Babilon do Mesije ~etrnaest koljena. Me|utim Luka na po~etku svog Evan|elja izostavlja opis Mesijinog rodoslovlja i spominje ga tek u Drugom poglavlju kod pri~a o Mariji. Nakon pri~e o njoj on govori o Isusovom kr{tenju od strane Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.) u rijeci Jordan, nakon ~ega je Isus po~eo obznanjivati svoju misiju. Samo na ovom mjestu Luka govori o njegovom rodoslovlju i ka‘e: „Isusu je na po~etku njegova djelovanja bilo otprilike trideset godina, a bija{e, kako se dr‘alo - sin Josipov, sin Helijev, Matatov, Levijev...” On tako nastavlja sve do Abrahama (Ibrahima, a.s.). Pore|enjem rodoslovlja koja navode Matej i Luka dolazi se do zaklju~ka da su im se potkrale gre{ke koje mo‘e uo~iti i obi~ni ~italac, bez ikakve prethodne upu}enosti u ovu oblast. Rodoslovlje porijekla po Lukinom evan|elju ide preko Davidova sina Natana, za razliku od Mateja, po kome ono ide preko Davidova sina Salamona. - Matej ka‘e da je Josip Drvodjelja Jakovljev sin, dok Luka tvrdi da je on Helijev sin. - Matej, dalje, ka‘e da su Mesijini preci od Davida pa do babilonskog progonstva bili ugledni vladari, dok Luka ka‘e da nisu bili ni vladari ni poznati, izuzimaju}i Davida i Natana. - Matej ka‘e da je Salatiel Jehonijev sin (jedan od predaka u lozi Mesijinog rodoslovlja), dok Luka ka‘e da je on Nerijev sin. - Matej ka‘e da je Abijud Zerubebelov sin, dok Luka ka‘e da se on zvao Rezin. Do ovakvih gre{aka je do{lo i pored toga {to su imena Zerubebelovih sinova ve} bila napisana u Trinaestom poglavlju Prve knjige Ljetopisa (jedna od jevrejskih knjiga) gdje me|u njegovim sinovima nema onih sa imenima Abijud i Rezin. - Matej ka‘e da izme|u Davida i Mesije ima {esnaest koljena, dok Luka ka‘e da je izme|u njih dvojice ~etrdeset i jedno koljeno.

14 Ovdje se ne misli na Jakuba, oca Jusuf, a.s., nego na Jakova, oca Josipa Drvodjelje, mu‘a Mesijine majke Marije

www.islamski.com

www.islamski.com

18

- Ostalo je da jo{ ka‘emo da ~ovjek ~ije su rodoslovlje dali, uop}e nije Mesija nego Josip Drvodjelja. Ovo je jedna velika, ako ne i najve}a gre{ka, koju su napravili navode}i lozu Mesijinog rodoslovlja. Na po~etku je nagla{eno da se daje rodoslovlje Mesije, a na kraju se uspostavilo da se, zapravo, radi o Josipu Drvodjelji, Marijinom mu‘u. Zar neka gre{ka mo‘e biti fatalnija od ove? Nikakvo se opravdanje ne nalazi ni u tvrdnji da se na ovaj na~in ‘eljelo izbje}i da se spomene Marijino ime, jer je navodno to bilo sramota. Kakva bi to bila sramota, kad su je svi Jevreji poznavali i u mnogo slu~ajeva optu‘ivali za nemoral, jer je bez mu‘a rodila Mesiju. Zar neka uvreda pominjanjem njenog imena, mo‘e biti te‘a od ove?! Ko ‘eli da se upozna sa jo{ nekim detaljima i prigovorima, preporu~ujemo mu da pro~ita Prvu knjigu Ljetopisa, jednu od svetih jevrejskih knjiga koja je {tampana u okviru Starog zavjeta. Tamo se mo‘e na}i jo{ prigovora. Zbog gore navedenog jasno se vidi zbog ~ega se ni Matejeva ni Lukina verzija Mesijinog rodoslovlja, ne mo‘e prihvatiti kao ispravna, jer one jedna drugu isklju~uju. Dakle, ako bi se jedna uzela kao ta~na, druga bi bila neta~na15. 2. KO JE MARIJA, MESIJINA MAJKA? Ona je k}i Imranova, uglednog i u~enog ~ovjeka me|u Izraeli}anima. Umro je ostaviv{i iza sebe malodobnu djevoj~icu o kojoj se neko trebao brinuti. Brigu o njoj preuzeo je Zaharija, mu‘ njene tetke po majci, Elizabete. Kad god bi Zaharija (Zekerijjah, a.s.) u{ao u njenu }eliju u hramu kod nje bi, zato {to je bila bogobojazna i ~estita, na{ao hranu. O tome govori i Kur ’ a n ~asni u suri Ali Imran gdje se ka‘e: Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom ..., do i kad meleki reko{e: O Merjema, tebe je Allah odabrao i ~istom stvorio i boljom od svih ‘ena na svijetu u~inio. (Ali ‘Imran, 33-43) 3. MERJEM DOBIJA VIJEST DA ]E RODITI ISAA Ovo joj je saop}eno preko meleka D‘ibrila koji ju je nadahnuo, nakon ~ega je zanijela Mesiju Isaa. D‘ibril joj je, tako|er, nagovjestio da }e on biti vi|en i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih, da }e govoriti ljudima u kolijevci, a i kao odrastao, i biti ~estit....i pou~iti ga pismu i mudrosti i Tevratu i Ind‘ilu. tj. da }e on biti radosna vijest i Bo‘iji znak ljudima o Allahovoj svemo}i i milosti. Me|utim, kr{}anske knjige govore da je an|eo, kada je Mariji saop}io vijest da }e zanijeti Mesiju, rekao da }e se on zvati Isus, Sin Bo‘iji, da }e mu njegov Gospodar dati prijesto njegovog pretka Davida, da }e vladati Jakovljevim potomstvom, da njegovoj vlasti ne}e biti kraja, te da je Elizabeta, Zaharijeva ‘ena, u {estom mjesecu trudno}e. Ovdje se da primijetiti da jedino Luka Mesiju naziva nadimcima koje drugi ne spominju, poput „Sinom Svevi{njeg }e se zvati”, „Dijete koje }e{ roditi Sinom Bo‘ijim }e se zvati” i „kome }e dati Davidov prijesto”16. Da se jo{ primijetiti da pomenuti Luka nije bio Mesijin u~enik, da ne spada me|u dvanaestoricu apostola, nego je ~ovjek koji je kasno primio kr{}anstvo i postao jedan od Pavlovih u~enika, koji ni sam nije nikada vidio Mesiju. Prema tome, ovi izrazi su li~no Lukin proizvod. U~inio je to da bi do~arao i uljep{ao Mesijinu pojavu, iako mu to ni najmanje nije bilo potrebno. Histori~ari koji se bave izu~avanjem Mesijinog ‘ivota u vezi sa ovim nadimcima imaju svoje prigovore u koje spada: Prvo, Mesiji nije prili~ilo da sjedi na Davidovom prijestolju, jer vjerovjesnik Jeremija (jedan od izraelskih vjerovjesnika ~ije ime nosi i jedna knjiga Starog zavjeta, koju Jevreji i kr{}ani smatraju svetim) ka‘e da mu je Gospod rekao da Joakin Judin kralj ne}e zasjesti na Davidov prijesto. Kod Luke

15 Tako|er, preporu~ujemo knjigu el-Mesihu fi mesadiri-l-Akaid el-mesihijeti od ing. Ahmeda Abdulwehhaba, izdana u Kairu 1978. god. str 78-83 i knjigu Kasasu-l-Enbijai od rahmetli Abdul wehhaba, izdanu u Kairu 1956. god. str.374 16 Mnogo je njih koji su i prije Mesije nazvani ovim nadimkom. Me|u onima koje spominju jevrejske knjige su [aul koga je pomazao Samuel svetim uljem, zatim David, Ho{ea...Pogledaj u: Samuel I 24,6,9,15-16,16,12-13 i Kraljevi I 19,15-17. Kao {to smo govorili o Mesijinom vremenu.

www.islamski.com

www.islamski.com

19

se Joakinovo ime navodi, u donekle iskrivljenom obliku, kao Elijakim. Drugo, Mesija zaista i nije zasjeo na Davidov prijesto. Desilo se upravo obrnuto, da je Mesija od strane Jevreja bio maltretiran i pretu~en, kad im ga je Pilat izru~io. [to se ti~e njegovog nadimka „Sin Svevi{njeg” za njega se mo‘e re}i da je pozajmljen iz nadimka koji je Zaharije (Zekerijja a.s.) dao svom sinu Iliji(Iljas, a.s.): „A ti }e{ dje~a~e vjerovjesnikom Svevi{njeg biti.” Luka je ove rije~i iskrivio i pripisao (Sin Svevi{njeg) u korist Mesijinu kako bi ga svijet zami{ljao i prihvatio kao Boga, Sina Bo‘ijeg. Iz samih Ivanovih rije~i razumije se da je Mesija bje‘ao od svoga naroda kad su ga htjeli postaviti i proglasiti za kralja. Kad bi navedena Lukina verzija kojim slu~ajem bila ta~na, postavlja se pitanje kako je mogao bje‘ati od ne~ega zbog ~ega ga je Bog poslao? Nepobitno se zna da on nije kao kralj vladao ni jednog jedinog dana, a kamoli vje~no. O trudno}i i poro|aju govore dvojica sastavljava~a evan|elja, Matej i Luka. Ovdje primje}ujemo da kr{}anske knjige pre{utkuju Isaovo obra}anje ljudima dok je jo{, kao novoro|en~e, bio u kolijevci, slu~aj sa palmom, ugonjenje Merjeme u la‘ od strane svijeta ... O ovome Kur ’ an govori, a evan|elja pre{utkuju. Za{to? Na to Uzvi{eni daje odgovor u sljede}im rije~ima: A dobar dio onoga ~ime su bili opominjani izostavljaju. (El-Ma’ide, 13) Jevreji su Merjem optu‘ivali za blud. O tome govori Kur ’ an kad ka‘e: I zbog nevjerovanja njihova i zbog izno{enja te{kih optu‘bi protiv Merjeme... (En-Nisa’, 156). Evan|elja ovo sve pre{utkuju. Za{to? Je li zato {to su Jevreji bili odgojeni i u~tivi?! Ili, da li su oni povjerovali Merjemi da istinu govori kada je rekla da Mesiju donosi od D‘ibrila? Ipak, evan|elja, svete kr{}anske knjige navode jednu pri~u koja daje odgovor na njihovo pobijanje da je Mesija govorio ljudima, dok je jo{ bio u kolijevci, {to Kur ’ an navodi, a evan|elja pre{utkuju. Ova pri~a kazuje da je Mesijina majka, nakon {to ga je rodila i nakon {to joj je istekao period babina, u pratnji Josipa Drvodjelje odnijela dje~aka u Jeruzalem, da bi u Hramu prinijela ‘rtvu. Tamo se ona susrela sa sve}enikom [imunom koji je jo{ od ranije imao bo‘ansko nadahnu}e i kome je Duh Sveti objavio da ne}e vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjeg. Potaknut od Duha Svetog ovaj ~ovjek je do{ao u hram upravo kad su roditelji nosili djete{ce Isusa da izvr{e na njemu propis Zakona. Tada ga je uzeo u ruke, zahvalio Bogu, unio u Hram i detaljno opisao ko }e i {ta ovaj dje~ak biti. To je isto uradila i proro~ica Ana, Marijina majka. (Pogledaj: Luka, 2,26-29). Ovdje se postavlja pitanje. Ako je to ta~no, za{to [imun nije kazao Jevrejima (iz kojih je i sam potjecao) da se O~ekivani Mesija ve} rodio, kako bi ga kad poraste mogli slijediti? Ovo je odgovor kr{}anima koji pobijaju Kur ’ an kad govori da je Mesija govorio, dok je jo{ kao dijete bio u kolijevci, kad ka‘u: „Za{to u njega nisu vjerovali Jevreji, ili za{to barem ne posvjedo~e?” Odgovor na ovo pitanje je isti kao i na prvo. U Lukinom evan|elju se ka‘e da je Mesija osunne}en osmi dan po ro|enju po jevrejskim propisima. 4. MAGI I ISUS Jedino Matej od sve ~etvorice sastavljava~a evan|elja spominje pri~u o magima i Isusu. Kratki sadr‘aj ove pri~e sastoji se u tome da su trojica maga sa Istoka promatrali nebeske zvijezde i da su primjetili jednu koja jako sja i koja se kre}e. Oni su je po~eli pratiti i idu}i za njom, ona ih je dovela do Jeruzalema.Tamo su pitali gdje je jevrejski kralj. Kad je za to ~uo Herod, upla{io se i o tome se po~eo raspitivati kod sve}enika. Oni su mu ispri~ali da }e se jevrejski kralj roditi u Betlehemu, pa je Herod pozvao mage, upitao ih zbog ~ega su do{li i kada im se ukazala zvijezda. Oni su mu ispri~ali da sa sobom nose poklone za novoro|enog dje~aka, budu}eg kralja. Herod im je naredio da po|u u Betlehem, da prona|u dijete i da ga o tome obavijeste, kako bi i on oti{ao i poklonio mu se. Kada su magi saslu{ali kralja uputili su se u Betlehem, tamo prona{li dijete, poklonili mu se i uru~ili poklone. Boje}i se da Herod ne u~ini ne{to ru‘no dje~aku, na svom povratku nisu navratili kod kralja, nego su se drugim putem vratili u svoju zemlju. Kada je za ovo ~uo Herod, vidio je da je izigran, pa je naredio da se sva novoro|en~ad u Betlehemu poubijaju. Ibn Batrik ka‘e da je njihov dolazak bio dvije godne

www.islamski.com

www.islamski.com

20

nakon Mesijinog ro|enja, jer je to bilo u trideset petoj godini vladavine kralja Heroda, a Mesija je ro|en u trideset i tre}oj godini njegove vladavine17. O~ito je da se ovdje radi o potpuno izmi{ljenoj pri~i, jer kakve bi veze Mesija mogao imati sa magima koji su obo‘avali vatru? Da se ovaj doga|aj zaista zbio, na njega bi Luka, koji tvrdi da je svoje Evan|elje napisao sa krajnjom precizno{}u, sigurno ukazao. Dalje se postavlja pitanje kakav je bio stav Jevreja prema mladom kralju koga su toliko dugo i{~ekivali?! Za{to ga onda i Jevreji sa magima nisu posjetili? Drugi prigovor na ovu pri~u je da Mesija nije poslan magima. I na kraju, da je gornja pri~a istinita, Jevreji koji su pomno bilje‘ili Herodova zlodjela, sigurno bi zabilje‘ili i ubijanje djece18. 5. JOSIP I MARIJA SE SA MESIJOM SKLANJAJU U EGIPAT I ovaj doga|aj spominje jedino Matej. Ukratko, ova pri~a kazuje da je Josipu Drvodjelji, nakon {to je Herod naredio da se u Betlehemu pogube sva novoro|en~ad, u snu nare|eno da se sa dje~akom i njegovom majkom skloni u Egipat. Oni su tamo ostali sve do Herodove smrti, kada je Josipu Drvodjelji ponovo nare|eno u snu da se sa dje~akom i njegovom majkom vrati ku}i. Me|utim, pisac knjige el-Fariku bejne-l-mahluki we-l-Haliki ovu pri~u smatra izmi{ljenom. (pogledaj istu na str.29. stavka C) 6. ISUS RASPRAVLJA SA U^ENJACIMA NAKON POVRATKA U JUDEJU I NAPUNJENE DVANAESTE GODINE @IVOTA Kada je Herod umro, Josipu se u snu pokazao an|eo Gospodnji i rekao mu: Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te idi u zemlju izraelsku, jer su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete. (Matej 2,20) Josip je uzeo dje~aka i Mariju i uputio se prema Judeji. Dje~ak je tada imao sedam godina. Kad su do{li u Judeju i ~uli da tamo vlada Arhelaj, nakon smrti svoga oca Heroda, uputili su se u Galileju, gdje su se nastanili u gradu zvanom Nazaret, jer su se bojali da ostanu u Judeji. Kada je dje~ak napunio dvanaest godina, Josip je sa Marijom i dje~akom oti{ao u Jeruzalem da se, po propisima objavljenim u Mojsijevoj knjizi, poklone i pomole. Kada su zavr{ili sa molitvom vidjeli su da se dje~ak negdje izgubio, pa su pomislili da se sa njihovim ro|acima vratio u Galileju. Me|utim, kada su se vratili u Galileju tamo ga nisu zatekli, pa su se ponovo vratili u Jeruzalem da ga tamo tra‘e. Nakon tri dana traganja prona{li su ga u Hramu kako sa u~enjacima raspravlja o vjerozakonu. Svijet mu se ~udio kako kao malodoban i nepismen dje~ak postavlja takva pitanja. Kada ga je na{la, majka ga je izgrdila {to je bez njene i Josipove dozvole ostao u Jeruzalemu. Nakon toga nastanili su se u Nazaretu gdje je bio pokoran i poslu{an prema njima dvoma. Ovdje primje}ujemo da su se u Jeruzalem uputili poslije Josipova sna u kome im je to nare|eno, da poslije saznanja da je Herodov sin Arhelaj pruzeo vlast, napuste Jeruzalem i upute se prema Nazaretu itd... Ovdje se postavlja pitanje, kako je mogu}e da an|eo Josipu u snu naredi da idu u Judeju, tj. Jeruzalem, kad je njom vladao Arhelaj od koga su se bojali? Za{to im, onda, an|eo nije naredio da se direktno upute u Nazaret? Nijedno od evan|elja, nakon ovog doga|aja o Mesijinom ‘ivotu ni{ta ne govori, sve do njegove dvadeset i devete godine ‘ivota. Gdje je, onda, Isus proveo ovaj dugi period od sedamnaest godina? Neki evropski istra‘iva~i smatraju da je on u ovom periodu putovao u Indiju radi izu~avanja budizma i da je, kad se otuda vratio, po~eo obznanjivati svoju misiju, jer se njegovo u~enje o isposni{tvu, ~i{}enju du{e od grijeha i zla u potpunosti podudara sa u~enjem budizma. Oni dalje ka‘u da je Mesija u pogledu podsticanja na dare‘ljivost i uzvra}anje dobrim, kako prijateljima, tako i neprijateljima, oti{ao dalje i od samog Bude. Ovo je sve {to evropski istra‘iva~i ka‘u o njegovom odsustvu u trajanju od sedamnaest godina. 7. KAKO JE PO^ELA MESIJINA MISIJA Kur ’ an ne govori kako i kada je Mesija po~eo obznanjivati svoju misiju. Me|utim, sastavlja~i 17 Ibn el-Batrik, Kitabu-l-Med‘mui str.89-90. 18 El-Ferku bejne-l-mahluki we-l-Haliki, str.30

www.islamski.com

www.islamski.com

21

evan|elja kazuju da je Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.) neko vrijeme proveo u pustinji ‘ive}i asketskim ‘ivotom, poslije ~ega se pojavio na obali rijeke Jordan, propovjedaju}i kr{tenje u znak obra}anja za opro{tenje od grijeha. Ljudi su mu dolazili i on ih je krstio u rijeci Jordan najavljuju}i im dolazak „carstva nebeskog”. Jevreji iz Jeruzalema su mu poslali neke sve}enike koji su ga pitali da li je on Ilija? Odgovorio je da nije. Zatim su ga pitali da li je Mesija, pa je odgovorio da nije. Onda su ga pitali da li je on (obe}ani) prorok. Kad je rekao da ni to nije rekli su mu: „Pa ko si onda i za{to krsti{ ljude kad nisi ni Ilija, ni Mesija ni obe}ani prorok?” Insistirali su da im ka‘e. Rekao je: „Ja sam glas onog koji vi~e u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze. Neka krivudavi putevi postanu pravi, jer se pribli‘io dolazak carstva nebeskog”.(Ove rije~i su bile pozajmljene iz tre}eg stiha ~etrdesetog poglavlja knjige proroka Izaije.) Evan|elja kazuju da je Mesija do{ao Ivanu, da ga je on krstio u Jordanu. Kada je iza{ao iz vode, vidio je Duha Bo‘ijega kako se u liku goluba spustio na njega govore}i mu: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” Nakon toga on je postio ~etrdeset dana u pustinji ni{ta ne jedu}i niti piju}i. Kada je na kraju posta osjetio glad bio je isku{an od napasnika koji mu je pri{ao i rekao: „Ako si zaista Sin Bo‘iji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” On je odgovorio: „Pisano je: Ne ‘ivi ~ovjek samo od kruha, nego o svakoj rije~i koja iza|e iz usta Bo‘ijih.” Zatim ga je |avo zaustavio na vrhu hrama i rekao mu: „Ako si zaista sin Bo‘iji, baci se dolje, jer je pisano: Naredit }e svojim an|elima za tebe da te nose na rukama, da ne bi gdje nogom udario o kamen.” Isus mu je odgovorio: „Tako|er je pisano: Ne ku{aj Gospodara, Boga svojega!” Onda ga je |avao odveo na jednu visoku planinu, pokazao mu kraljevstva ovog svijeta i njihov rasko{, pa mu rekao: „Sve }u ti ovo dati ako padne{ ni~ice te mi se pokloni{.” Rekao mu je Isus: „Odstupi, sotono, jer je pisano: Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino slu‘i!” Tada ga je napustio |avao, a pristupili an|eli. Nakon toga Mesija je saznao da je Ivan ubijen pa se povukao u Galileju. Napustio je Nazaret i nastanio se Kafarnaumu. Od toga ~asa Isus je po~eo propovjedati: „Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!” Tada je imao trideset godina. (Pogledaj, Matej 4, Marko 1, Luka 3 i 4, Ivan 1) Oko ovog doga|aja Barnaba u svome Evan|elju ka‘e da je Mesija, kada je imao trideset godina, oti{ao na Maslinsku goru sa svojom majkom da bere masline. Kada su u podne stigli, do{ao mu je an|eo i dao knjigu koju je Isus pojeo. U tom momentu sve je spoznao. Od toga dana Isus se rastao sa svojom majkom i po~eo propovijedati svoju misiju. Pri~a koju prenose sastavlja~i evan|elja o tome da ga je |avo htio isku{ati i njegove rije~i: „Ako si zaista Sin Bo‘iji..., navodi nas na to da se zapitamo19 da li je Isus prije toga nekada rekao da je on Sin Bo‘iji? Ako jeste kada je to bilo i kako? Drugo pitanje koje se ovdje postavlja je: Za{to }e ga isku{avati |avo kad je on po njihovom vjerovanju bog?! Jo{ ne{to: Za{to je Isus pre{utao kad su oni sotoni rekli da on mo‘e to i to?! 8. MESIJA I EVAN\ELJE Evan|elje je rije~ Gr~kog porijekla i ona zna~i „radosna vijest”. Mnogo je dokaza da je Uzvi{eni Allah Mesiji, zaista, objavio Ind‘il (evan|elje). U njemu je bila uputa, svjetlo i poziv Jevrejima da se vrate Allahu i da samo Njega obo‘avaju. U njemu im je bila data nagovijest doga|aja koji }e se tek dogoditi i nagovije{ten skori dolazak vremena u kome }e im Allah poslati obe}anog vjerovjesnika sa novim vjerozakonom, poput onoga koji je dat Musau. U njemu je bio njegov opis i opis njegovih sljedbenika. Gdje se danas nalazi Ind‘il koji je bio dat Mesiji a koji Kur ’ an spominje na vi{e mjesta od kojih i:

19 Ovdje se treba zapitati: Jevreji su Ivana pitali da nije jedan od tri osobe: Ilija, Mesija, ili poslanik. Ko je taj o~ekivani poslanik? Mi odgovaramo: Na{ vjerovjesnik Muhammed, a.s.

www.islamski.com

www.islamski.com

22

Elif - Lam - Mim. Allah je - nema boga osim Njega, @ivi i Vje~ni! Tevrat i Ind‘il objavio jo{ prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koji rastavljaju istinu od neistine. (Ali ‘Imran, 1-4) I pou~it }e ga pismu i mudrosti i Tevratu i Ind‘ilu. (Ali ‘Imran 48) O sljedbenici knjige, za{to se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Ind‘il nisu objavljeni poslije njega? Zar ne shvatate? (Ali ‘Imran 65) Pogledaj, tako|er, {ta se o ovome ka‘e u suri El-Ma ’ ide ajeti 46,47,66,68,110, zatim u 157 ajetu sure El-A ’ raf, 111 ajetu sure Et-Tewbe, 29 ajetu sure El-Feth i 27 ajetu sure El-Hadid. Gdje je onda evan|elje koje je donio Mesija i koje spominje Kur ’ an? Gdje je evan|elje koje je Mesija predao svojim u~enicima i naredio im da ga {ire me|u ljudima? Njega danas nema.Postoje samo pri~e koje su pisali njegovi u~enici i oni koji to nisu bili. ^ak su i te pri~e pretrpjele mnogobrojna iskrivljavanja, dodavanja i oduzimanja.Kao dokaz da je Mesija donio svoje evan|elje i da je jedino to postojalo,a da drugih nije bilo, mogu nam kao argument poslu‘iti navodi iz Pavlovih poslanica, zvani~no prihva}enih od crkve, a koje iznosi prof. Abdulwehhab en-Ned‘d‘ar. Pogledaj {ta se u njima ka‘e: 1. „Bog kojem svom du{om svojom slu‘im nagovje{}uje evan|elje njegova Sina, svjedok mi je da vas se neprestano svaki put sje}am u svojim molitvama.”(Rimljanima 1,9) Pod rije~ima „njegova Sina” misli na Isusa. Ovo ukazuje da je Mesija imao svoje Evan|elje20 2. „Ako li je zastrta na{a Radosna vijest, zastrta je onima koji propadaju.” (Korin}anima II, 4,3) 83%-13. „S njim {aljemo i brata ~ije zasluge u propovjedanju Radosne vijesti poznate po svim crkvama.” (Korin}anima II, 8,18) 4. „^ujem da se tako brzo odme}ete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prije|ete na drugo „evan|elje.” Tog drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji ‘ele izvrnuti Kristovo evan|elje.” (Gala}anima 1,6-7) 5. „Ali kad sam vidio da ne idu pravo prema istini evan|elja...” do kraja stiha (Gala}anima 2,14) 6. „Ali, bra}o, ‘elim da vi znate da je moj polo‘aj veoma mnogo pripomogao {irenju Radosne vijesti. Oni koji su potaknuti ljubavi propovjedaju jer znaju da sam postavljen za odbranu Radosne vijesti.” (Filipljanima 1,12 i 16) Iz gore navedenog iskaza se razumije da je nekada postojalo Evan|elje i da je Pavle bio zadu‘en za njegovo ~uvanje. Svakako da ovo evan|elje o kome se ovdje govori, nije ni jedno od ~etiri dana{nja. Iz gornjeg iskaza se tako|er vidi da je evan|elju prijetila opasnost, da ga je bilo potrebno ~uvati. U dvadeset sedmom stihu, prvog poglavlja svoje poslanice Filipljanima, Pavle ih savjetuje: „Samo se vladajte dostojno Kristove Radosne vijesti!” 7. „Tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Bo‘iju nego i svoj ‘ivot.” (Solunjanima I, 2,8) U ovoj poslanici tako|er se ka‘e: „A poslasmo svoga brata i suradnika Bo‘ijega u Kristovoj Radosnoj vijesti - Timoteja...” (Solunjanima I, 3,2). 8. „Koji }e se osvetiti onima koji ne}e da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o na{em Gospodinu Isusu. Oni }e biti ka‘njeni vje~nom propa{}u.” (Solunjanima II, 1,8-9). 9. „koja su suglasna s Radosnom vijesti i slave bla’enog Boga koja je meni povjerena.” (Timoteju I, 1,11) 10. „Sje}aj se Isusa Krista koji je ustao od mrtvih, ro|en od Davidova potomstva! Tako to u~i

20 Pomenuti Pavle je bio misionar kr{}anstva poslije Mesije.Poslao je vi{e poslanica u razne krajeve. Me|u njima su i poslanice Korin}anima, Gala}anima, Filipljanima, Solunjanima, Timoteju. U daljem tekstu ove knjige op{irnije }emo govoriti o ovim njegovim poslanicama.

www.islamski.com

www.islamski.com

23

moja Radosna vijest.” (Timoteju II, 2,8) Iz svega navedenog se vidi da je Mesija, Isa, sin Merjemin, svojim sljedbenicima ostavio Ind‘il, ali ga je svijet vremenom napustio, usljed ~ega se zagubio. Kasnije je svijet po~eo slijediti knjige od kojih su neke napisali Mesijini u~enici, a neke u~enici njegovih u~enika, ili ~ak oni koji su jo{ kasnije iza njih do{li. Tako se broj napisanih evan|elja popeo na brojku preko stotinu. Iz navedenih Pavlovih rije~i smo vidjeli da su sastavlja~i novih evan|elja po~eli mijenjati njegov sadr‘aj. Pored ovoga je poznato da crkva nije prihvatila ona evan|elja koja joj se nisu dopadala, a prihvatila je ~etiri poznata evan|elja, iako u sebi nose: 1. Prekinut lanac predaje, 2. Nedovoljno podataka o stvarnom sastavlja~u, prevodiocu, stepenu autenti~nosti, vjerskoj podobnosti, ta~nosti itd. Ovome treba dodati da je zbog me|usobne isklju~ivosti ovih evan|elja, te{ko utvrditi {ta je u njima ta~no, a {ta nije21 9. SA KAKVIM JE ZADATKOM DO[AO MESIJA? Cilj Mesijine misije bio je sljede}i: Da odvrati Jevreje od grijeha, nedozvoljenih stvari, iskrivljavanja Bo‘ijeg zakona, od odustajanja da ~ine dobro i odvra}aju od zla, nevjerovanja u du{u i duhovne stvari itd. Tako su oni npr. zabranjivali svaku vrstu rada subotom, pa makar to bila i dobra djela. Mesija im je rekao da to nije bio cilj zabrane rada subotom. U to je spadalo njihovo nasilno otimanje imetka pod izgovorom zakletve i sl. {to im je Mesija tako|er osporio, zatim uvo|enje trgovine u Hram i pretvaranje ovog svetog mjesta u pijacu. Zbog ovoga ih je Mesija o{tro prekorio i ispreturao im stolove za mijenjanje novca koje su bili postavili na ulazu u Hram. Oni su, zatim, Musaov vjerozakon tuma~ili po rije~ima, a ne po smislu, na {to su najstro‘e prisiljavali obi~an svijet, dok ih se istovremeno nisu pridr‘avali sve}enici, pisari i farizeji. Bilo je jo{ mnogo drugih iskrivljenih shvatanja vjere. Najte‘e od svega ovoga je bilo to {to oni nisu priznavali du{u, niti bilo {ta duhovno, nego su bili ogrezli u pohlepi za imetkom i njegovom obo‘avanju do te mjere, da se nisu ustru~avali od ~injenja najte‘ih grijeha i zlo~ina, na putu njegovog sticanja. Mesija je ‘elio da ih vrati na pravi put i da im uka‘e na njihove zablude, podsje}aju}i ih da postoji drugi svijet, pro‘ivljenje i du{a. On im je na tom putu pru‘ao materijalne dokaze i argumente, kroz pokazivanje ~uda (mu ’ d‘iza) za vrijeme rasprava koje je sa njima vodio. Saduceji, iako su govorili smireno, bili su najuporniji u nijekanju pro‘ivljenja, nasuprot Farizeja, koji su u postavljanju pitanja i raspravama sa Mesijom, bili bu~ni. Pored toga, u to doba, postojalo je mnogo pisara, sve}enika i njihovih pomaga~a. Prvi su bili nagomilali ogromno bogatstvo prepisuju}i vjerske knjige za svoje bogate klijente, a drugi, kao sluge, spali na nezavidan polo‘aj mijenjaju}i i iskrivljuju}i vjeru i spu{taju}i se na ovosvjetske ni{tavnosti. Pored ovoga postojao je ogromni jaz izme|u njihovih rije~i i djela, o ~emu govore i evan|elja, a da i ne govorimo o njihovoj sklonosti da se laktaju oko prvog mjesta na skupovima, da im se obra}a pa‘nja prilikom pozdravljanja, susreta na ulici i pijaci. Pred svijetom su se pretvarali u pokajnike, namjerno otezali molitvu, istovremeno se dr‘e}i nadmeno, obilaze}i ku}e udovica i sl. 10. ISAOVA, A.S., ^UDA (MU ’D@IZE) Kur ’ an spominje sljede}a Mesijina ~uda: 1. Da je kao dijete u kolijevci govorio kao odrastao ~ovjek: On }e govoriti ljudima jo{ u kolijevci, a i kao odrastao, i bit }e ~estit. (Ali ‘Imran, 46) I do|e ona s njim porodici svojoj, nose}i ga. O Merjemo - reko{e oni - u~inila si ne{to ne~uveno! Ej ti, koja u ~ednosti li~i{ Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica. A ona im na njega pokaza: - kako da govorimo djetetu u be{ici? - reko{e. „Ja sam 21 Abdulwehhab En-Ned‘d‘ar, Kasasu-l-Enbija‘, Kairo, ~etvrto izdanje, 1956. god. str.391.

www.islamski.com

www.islamski.com

24

Allahov rob - ono re~e, - meni }e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me u~initi. (Merjem, 29-30) 2. Da je od gline ne{to poput ptice pravio, {to je, kad bi u njega puhnuo, Bo‘ijom voljom pravom pticom postajalo, 3. Da je iscijelio slijepca koji se slijep rodio, 4. Da je lije~io gubavce, bolest koja je me|u Jevrejima bila mnogo ra{irena. Ova bolest im je pravila mnogo problema, {to smo spomenuli kad smo govorili o vjerozakonu kod Jevreja. Ova ~uda se u Kur ’ anu spominju u sljede}im rije~ima Uzvi{enog: Kad Allah rekne: - O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, kada sam te D‘ibrilom pomogao, pa si s ljudima, u be{ici i kao zreo mu‘, razgovarao, i kad sam te pismenosti i mudrosti i Tevratu i Ind‘ilu nau~io, i kad si voljom Mojom, od blata ne{to poput ptice napravio i u nju udahnuo i kad je ona, voljom Mojom, postala ptica, i kad si voljom Mojom, od ro|enja slijepca i gubavca iscijelio, i kad si voljom Mojom, mrtva dizao... (El-Ma ’ ide, 110) 5. Da je ljudima kazivao {ta da jedu i u svojim ku}ama gomilaju, na {to ukazuje sljede}i kur ’ anski ajet u kome Uzvi{eni ka‘e: I kazat }u vam {ta da jedete i {ta u domovima svojim gomilate. (Ali ‘Imran, 49) 6. Da je ljudima spu{tao sofru s neba, sa koje je jeo on i njegovo dru{tvo, na {to ukazuju rije~i Uzvi{enog: Isa, sin Merjemin, re~e: - O Allahu, Gospodaru na{, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvim od nas i onima kasnijim, ~udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj i najbolji! (El-Ma’ide, 114) U kr{}anskim knjigama spominju se sljede}a ~uda: 1. Iscjeljenje slijepca i gubavca, 2. pro‘ivljenje mrtvaca, 3. istjerivanje |avola iz ljudi, 4. gubljenje iz vida, 5. smirivanje talasa uzburkanog mora kada je sa nekim svojim bio na la|i na Tiberijskom jezeru, 6. Hodanje po vodi, 7. Uve}avanje male koli~ine hrane da bi je bilo dovoljno za njegovu dru‘inu, 8. pretvaranje vode u vino (to je bilo njegovo prvo ~udo), Trojica su mrtvaca koje je Mesija pro‘ivio. To su: 1. Mrtvac ispra}en na nosilima u gradu Nainu. Ovaj mrtvac je bio sin jedinac majke udovice. (Luka 7,11-16) 2. K}erka nadstojnika jevrejske sinagoge za koju je, prije nego {to ju je o‘ivio, rekao da spava. (Marko 5,21-43, Matej 9,24). 3. Lazar, brat Marije Magdalene i sestre joj Marte. Lazar i njegove sestre su bili prisni prijatelji Mesije. (Ivan 11,1-44). Prije svih ovih ~uda, bilo je ~udo njegova ra|anja samo od majke, bez oca. Ovakvo ro|enje nazivaju „djevi~anskim”. Iz gore navedenih ~uda moglo bi se re}i da se ona mogu podijeliti u dvije grupe: 1. Ro|enje od majke djevice i 2. Druga ~uda. Pored ovog, u evan|elju se susre}u rije~i i izrazi koji se pripisuju Mesiji da ih je on rekao kao {to su: „O~e moj koji si na nebu” i sl. Na osnovu ove tri stvari kr{}ani u Mesiju vjeruju kao u Boga Sina. Me|utim, to je zabluda o kojoj }emo govoriti na vi{e mjesta u ovoj knjizi. A sada }emo ne{to vi{e re}i o

www.islamski.com

www.islamski.com

25

prilikama u kojima su se pomenuta ~uda desila. ^uda koja kr{}ani ubrajaju u bo‘ansku mo} Mesije, poput pro‘ivljenja mrtvaca i hodanje po vodi, ve} su od ranije poznata kod Ilije i Ho{ea, dvojice jevrejskih vjerovjesnika. Spomen o tome nalazi se i u jevrejskim svetim knjigama u koje, pored Jevreja, vjeruju i kr{}ani. O tome }emo govoriti kasnije. Pro~itaj pri~u o iscjeljenju gubavca (Matej 8,2 i Luka 5,12). Zatim, pogledaj pri~u o iscjeljenju uzete (paralizirane) osobe u Mateju 8,5. Ovaj slu~aj Luka navodi u verziji koja se ne sla‘e sa Matejevom, jer po Luki Mesiju za iscjeljenje bolesnika mole izraelske poglavice, dok Matej ka‘e da je to bio stotnik. Ivan, koji tako|er navodi ovaj slu~aj ka‘e da je bolesnik bio sin kraljevog sluge. Matej navodi pri~u o sti{avanju uzburkanih morskih talasa. (Matej 8,23) Izgonjenje |avola iz dvojice opsjednutih spominje se u Mateju 8,28-34. Matej ka‘e da su Mesiju dvojica ludaka susrela u mjestu zvanom Gadara, dok Marko i Luka, koji tako|er spominju ovaj slu~aj, ka‘u da je to bilo u mjestu Gerasa. Oni jo{ ka‘u da nisu bila dva nego samo jedan bolesnik. U pri~i o iscjeljenju uzetog se ka‘e da je bolesnik Mesiji donesen u postelji. (Matej 9,1-3) Ovu pri~u spominju Marko i Luka s tim {to Marko ka‘e da se to desilo u Kafarnaumu, a Matej i Luka ne spominju ime mjesta. Matej ka‘e da je bolesnik koji je le‘ao u postelji donesen Mesiji, Luka da mu je u krevetu spu{ten, a Marko da mu se zbog mno{tva svijeta nije moglo pri}i, pa je skinut krov na ku}i i kroz otvor spu{tan na mjesto gdje je bio Mesija. Pogledaj, dalje, pri~u o uskrsnu}u umrle djevoj~ice (Marko 9,18-26). U pri~i se ka‘e da je djevoj~ica bila k}er nekog poglavara, da je Mesija, kad je do{ao u njegovu ku}u, iz ku}e istjerao okupljeni svijet i rekao da djevoj~ica nije umrla, nego da spava. Na to su mu se okupljeni nasmijali, pa ih je istjerao iz ku}e, uzeo djevoj~icu za ruku i ona je ustala. Marko ovu pri~u prenosi u ne{to druga~ijoj verziji. On ka‘e da djevoj~ica nije bila mrtva, nego na umoru i da je to bila k}er nadstojnika sinagoge po imenu Jair. Mesija je vijest o njenoj smrti ~uo dok je svijetu govorio na jednom skupu. Luka ovu pri~u bilje‘i po Markovoj verziji. Matej, dalje, navodi pri~u o iscjeljenju dvojice slijepaca (Matej 9,27-31). U njoj stoji da je Mesija iscijelio dvojicu slijepaca. Marko, tako|er, govori o ovoj pri~i i ka‘e da je Mesija slijepca iscijelio dok je bio na putu iz Jerihona. On tako|er ka‘e da se radilo o jednom, a ne o dva slijepca i da mu je ime bilo Bartimej, sin Timejev (Marko 10,46-52). Markova verzija pri~e se djelimi~no poklapa sa onom koju prenosi Luka (Luka 18,35-43). Luka se sla‘e sa Markom da je slijepac iscijeljen i ka‘e da je Mesija pljunuo na zemlju, pljuva~ku zamjesio sa zemljom, time pomazao slijepca po o~ima i rekao mu da ode i da se umije na izvoru. Kada je slijepac oti{ao i umio se, progledao je. Matej dalje navodi pri~u o pove}avanju hrane kada se od pet kruhova i dvije ribe zasitilo pet hiljada ljudi, osim ‘ena i djece. (Matej 14,13-21). Ovu pri~u navode i ostali sastavlja~i evan|elja uz neke manje nepodudarnosti. Matej i dalje spominje pri~u o Mesijinom hodanju po vodi. (Matej 14, 22-33) Ovu pri~u, sa izmjenom nekih detalja, navode Marko i Ivan, dok je Luka izostavlja. Matej dalje navodi pri~u o dijalogu Mesijinom sa ‘enom Kenanejkom i ka‘e: 83%-2„Isus izi|e odande i krenu u tirsku i sidonsku okolicu. Najedanput, ‘ena Kenanejka, koja do|e iz tog kraja, povika: „Smiluj mi se Gospodine, Sine Davidov! K}er mi vrlo mu~i zli duh.” Ali joj on ne uzvrati ni jedne rije~i. Na to mu se pribli‘i{e u~enici i zamoli{e ga: „Udovolji joj jer vi~e za nama.” On odgovori: „Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona do|e, pade pred njim ni~ice i re~e: „Gospodine pomozi mi!” On joj odgovori: „Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psi}ima.” „Jest, Gospodine! - doda ona - jer i psi}i jedu mrvice {to padaju sa stola njihovih gospodara.” Na to joj re~e Isus: „O ‘eno, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako ‘eli{!” Istoga ~asa ozdravi njena k}i.” (Matej 15,21-28) Evan|elja prenose jo{ pri~a o iscijeljenju slijepaca, gubavaca i bolesnika. Me|utim, postoje dva doga|aja koja zaslu‘uju da se na njima zastane i da im se posveti posebna pa‘nja, jer se u njima, po tvrdnji Mesijinih sljedbenika, navodno, govori o njegovoj bo‘anstvenosti. Ta dva doga|aja su ustvari

www.islamski.com

www.islamski.com

26

pri~e o: 1. Isusovom proklinjanju neplodne smokve. U njoj se, naime, govori da je Mesija pro{ao pored stabla smokve na putu, i po{to je bio gladan pri{ao joj, pru‘io ruku prema njoj da ubere njene plodove, ali na njoj nije na{ao ni{ta, osim li{}a. Tada joj je rekao: „Nikada vi{e na tebi ne bilo roda!” Na to se smokva s mjesta osu{ila. Sva ~etiri evan|elja spominju ovu pri~u uz neka neslaganja u detaljima (Matej 21,18-22). Ovdje se postavlja pitanje: Kako on „kao Bog” nije znao da na smokvi nema plodova? Drugo, kako on „kao Bog” po njihovom vjerovanju nije svojim ~udima dao da na smokvi bude plodova? Tre}e, kakav je grijeh stabla smokve {to joj je Mesija pri{ao kad na njoj nije bilo plodova? Kako su njegovi sljedbenici pred ovakvim pitanjima, koja se name}u sama po sebi, mogli zatvoriti o~i? 2. Isus uskrisuje Lazara. U ovoj pri~i govori se o Mesijinom pro‘ivljenju svoga ljubljenog prijatelja Lazara, ~etiri dana nakon {to je umro i ukopan. Kada je Lazar umro Mesija je bio izvan sela Betanije u kome je Lazar ‘ivio. Ovo je bilo u blizini Jeruzalema. Mesija je u to vrijeme bio oti{ao u okolna sela da tamo propagira svoju misiju. Lazar je imao dvije sestre Martu i Mariju Magdalenu. Isus je ljubio Martu, njenu sestru Mariju i brata im Lazara, a i oni su njega ljubili. Kada je do{ao nadomak Betanije, prema Mesiji je potr~ala Marta sa svojom sestrom Marijom, koja je do{la ne{to kasnije i rekla: „Da si bio ovdje, na{ brat ne bi umro!” Tada su se njih dvije rasplakale. To se i njega te{ko dojmilo pa je i on po~eo da pla~e. Onda je sa njima oti{ao do groba i zastao u gu‘vi koju je napravio svijet. Svakako su ovdje bile Marija i Marta u pro~elju. Tada je Isus podigao o~i i rekao: „O~e, zahvaljujem ti {to si me usli{ao. Ja sam znao da me uvijek usli{ava{, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” Rekav{i to, viknu jakim glasom: - Lazare izi|i - Pokojnik izi|e, obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bija{e zamotano ru~nikom. Isus naredi:- Razve‘ite ga i pustite ga da ide!” Ova pri~a nalazi se u Ivanovom evan|elju. (Ivan 11,1-44). Ovdje bi trebalo napomenuti, da bi svaki onaj ko vjeruje u Mesiju trebao ovo pro~itati nekoliko puta, ba{ ovu verziju, naro~ito onaj dio kad je on digao ruke i upro o~i prema nebu, mole}i Boga, nazivaju}i ga Ocem i rekao: „Ja sam znao da me uvjek usli{ava{, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” Ovo je otvoreno priznanje iz njegovih usta da je on poslanik i da stvar pro‘ivljenja nije u njegovim rukama direktno, nego u Bo‘ijim, kome se obratio molbom. Ako nije tako za{to on sam nije pro‘ivio Lazara, ne upiru}i svoj pogled prema nebu i ne mole}i Boga? Zatim se postavlja i drugo pitanje: Za{to je plakao i potresao se kad je vidio kako pla~u i ‘ale Lazarove sestre? Za{to, kad Bog ne pla~e i ne uzbu|uje se?! Ako ka‘emo da je plakao onim svojim ljudskim dijelom u sebi, postavlja se pitanje: Za{to onaj Bo‘iji dio u njemu, nije savladao onaj ljudski, kakav je slu~aj kod pobo‘nih i odva‘nih ljudi? Da ne govorimo o melekima i savr{enim stvorenjima. Donosimo pregled Mesijinih ~uda i mjesta gdje se ona u evan|eljima nalaze, kako bi se moglo obratiti na njih. Ovdje treba imati na umu neslaganja u evan|eljima oko ovih ~uda, iako su njihovi sastavlja~i vjerovali da pi{u svete knjige. TABELA MESIJINIH ^UDA SPOMENUTIH U EVAN\ELJIMA

^UDO MATEJ MARKO LUKA IVAN

1. Ozdravljenje gubavca 8,1-4 1,40-45 5,12-15 -

2. Ozdravljenje stotnikova sluge 8,5-13 - 7,1-10 4,46-52

3. Ozdravljenjeu Petrovoj ku}i 8,14-16 1,29-31 4,38-39 -

4. Ozdravljenje opsjednutih 8,16-17 - - -

5. Opsjednuti iz Gadare - Opsjednuti iz Gerase

8,28-34 -

- 5,2-20

- 8,27-34

- -

6. Sti{avanje oluje na moru 8,23-27 4,35-41 8,22-25 -

www.islamski.com

www.islamski.com

27

7. Ozdravljenje uzetog - Ozdravljenje uzetog

9,2-8 -

- 2,2-7

- 5,18-25

5,7-9 -

8. Ozdravljenje bolesne ‘ene i uskrisenje Jairove k}eri - Uskrsnu}e mladi}a iz Naina

9,18-25 -

5,22-43 -

- 7,11-15

- -

9. Ozdravljenje bolesne ‘ene - Isus uskrisuje Lazara

9,19-22 -

5,25-29 -

8,43-48 -

- 11,1-44

10. Ozdravljenje u subotu 12,10-13 3,1-5 6,6-11 -

11. S Isusovim dolaskom pada sotonino kraljevstvo 12,22-37 - 11,14-23 -

12. Isus ~udesno nahrani 5000 ljudi 14,15-21 6,35-44 9,12-17 6,1-13

13. Isus ~udesno nahrani 4000 ljudi 15,32-39 8,1-9 - -

14. Isus ide po vodi 14,22-34 6,45-52 - 6,16-21

15. Kenanejka 15,21-28 7,25-29 - -

16. Preobra‘enje 17,1-5 9,3-8 9,28-36 -

17. Isus pretvara vodu u vino - - - 2,1-12

18. Dva jerihonska slijepca - Jerihonski slijepac - Ozdravljenje slijepca iz Betsaide - Isus ozdravlja slijepca od ro|enja

20,29-34 - - -

- 10,46-52 8,22-26 -

- - - -

- - - 9,1-7

19. Propovijed i ~udo u sinagogi u Kafarnaumu - Ozdravljenje padavi~ara - Prijelaz u Kafarnaum, Izgon |avola

- - -

1,21-28 9,17-21 -

- - 4,31-37

- - -

20. Isus proklinje neplodnu smokvu - 11,12-14 - -

21 .Prvi u~enici - - 5,1-11 -

22 .Ozdravljenje zgr~ene ‘ene u subotu

Ovo su samo neki primjeri neslaganja evan|elja oko Mesijinih ~uda. 11. PRIMJERI KAKO JE BOG I PRIJE MESIJE NEKIM LJUDIMA DAVAO SVOJA ^UDA - KR[]ANI OVE LJUDE I NJIHOVA ^UDA PRIZNAJU ALI IM NE PRIPISUJU BO@ANSTVENOST, KAO [TO JE SLU^AJ SA MESIJOM Postoje i drugi ljudi kojima je Bog pokazao svoja ~uda, poput onih koja je pokazao preko Mesije. Me|u njima su neka vi{a od onih koja su pokazana preko Mesije. Ova ~uda drugih ljudi kr{}ani priznaju, jer su spomenuta u svetim knjigama Izrael}ana, a ove knjige kr{}ani priznaju i vjeruju u njih. Me|utim, za ove ljude oni ipak ne ka‘u da su bili bogovi, kako to tvrde za Mesiju. Za{to onda izme|u njih prave razliku? Navest }emo primjere koji to potvr|uju: 1. ^udo ro|enja bez oca U jevrejskim svetim knjigama kao i u Kur’ a nu (ali }emo se ovdje zadr‘ati samo na jevrejskim knjigama, jer u njih kr{}ani vjeruju) se navodi da je Adam, otac ~ovje~anstva, ro|en i bez oca i bez majke. Za{to onda i za njega ne tvrde da je bog? Oni ka‘u da je Adam pogrije{io. Onda im se postavlja pitanje, za{to ga nisu obo‘avali dok nije pogrije{io? Zatim postoji i Eva, koja je na kraju krajeva, ro|ena bez oca. Postoji jo{ jedan ~ovjek za koga kr{}anske knjige tvrde da je ro|en i bez oca i bez majke. To je Melkisedek, kralj sve}enik. Ipak, kr{}ani ga zbog takvog ro|enja ne smatraju bogom. Za{to? Istina koju treba da znaju kr{}ani u vezi sa Mesijom je, da je njegovo ro|enje bez oca do{lo da uvjeri Jevreje koji nisu vjerovali u postojanje du{e i koji su priznavali samo materiju. Zato je Mesija do{ao na ovakav na~in na svijet, da bi im se dokazalo da je mogu}e ro|enje i bez oca i bez uobi~ajenog odnosa (mu{karca i ‘ene), ne bi li se vratili na pravi put. Hazreti Hawwa, majka ~ovje~anstva, na svijet je do{la bez majke. O tome govore jevrejske svete knjige i ka‘u da ju je Bog stvorio od Adamovog rebra. Kr{}ani vjeruju u jevrejske svete knjige pa prema tome i u ovaj na~in stvaranja, koji je jo{

www.islamski.com

www.islamski.com

28

kompliciraniji od Mesijinog. 2. Bezgrije{no za~e}e djevica bez mu{karca Mesijina majka, Marija nije bila jedina ‘ena koja je rodila dijete a da je mu{karac nije ni dotakao. Takvih slu~ajeva je bilo vi{e, a neki se de{avaju i u na{e dana{nje vrijeme. Jedan od takvih slu~ajeva u pro{losti spominje se u Izaijinoj knjizi, jednoj od jevrejskih svetih knjiga. U njoj se ka‘e: „Evo, za~et }e djevica i roditi sina, i nadjenut }e mu ime Emanuel.” (Izaija, I, 7,14) Komentatori Starog zavjeta smatraju da se ovo predskazanje obistinilo u doba vladavine bezbo‘nog judejskog kralja Ahaza kada je jedna djevica rodila, a nakon toga se udala. Kr{}ani, pak smatraju da se ovo predskazanje odnosilo na Isusa Marijinog22 ali je prvo mi{ljenje vjerovatnije, jer Izaija upotrebljava rije~ „djevoj~ica”, a ne „djevica”. U svakom slu~aju, ra|anje djeteta od majke djevice ne zna~i da je dijete bog. Ako se pogleda u moderna nau~na saznanja, ona }e nam potvrditi, ne samo da postoji mogu}nost ovakvog za~e}a i ra|anja, nego da se ovakvi slu~ajevi i de{avaju. Prije tridesetak godina poznati engleski ~asopis Lanset23 objavio je jednu studiju pod nazivom „Djevi~ansko razmno‘avanje kod sisavaca” u kome stoji: „Mogu}nost za~e}a kod ‘ene bez dospje}a makar i jedne kapi sperme u matericu je ne{to {to obi~ni ~ovjek smatra nevjerovatnim. Me|utim, danas biolozi i stru~njaci za prou~avanje nasljednih osobina, i ako je u pro{losti nau~na misao stajala na strani obi~nog ~ovjeka, ne isklju~uju ovu mogu}nost. O nekim aspektima ovog problema pro{le sedmice je govorila dr. Helena Spirvej, profesor biologije na Londonskom univerzitetu u predavanju pod naslovom: „Za~e}e kod djevice”. Ovo predavanje je prire|eno nakon {to se uo~ilo da su ‘enke nekih vrsta riba, koje su od izlijeganja bile izolirane od mu‘jaka, postale oplo|ene, nastavile se razmno‘avati i u ve}ini slu~ajeva izlijegati ‘ensko potomstvo. Razmno‘avanje putem samo ‘enke, bez mu‘jaka, kada se jaje samo po~ne dijeliti ili na neki drugi na~in nadokna|ivati kromozome mu‘jaka (oblik dvopolnosti) veoma je rijetka pojava kod toplokrvnih ki~menjaka. Me|utim, to je uobi~ajena pojava kod beski~menjaka. Proces podjele jaja{ca bez prisustva sperme mu‘jaka, zabilje‘en je kod ma~ke,24 lasice25 i u najnovije vrijeme kod nekih vrsta neoplo|enih ‘enki }urana26 Razmno‘avanje samo od majke (‘enke) u punom smislu rije~i, gdje dobija potomstvo sposobno za samoprodukciju i normalan razvoj, mo‘e se posti}i kod sisavaca putem zamrzavanja kanala polnih }elija. Na ovaj na~in mo‘e se proizvesti jako veliki broj kuni}a bez mu‘jaka. Imaju}i sve ovo u vidu, jo{ jednom moramo preispitati svoja saznanja o svemu ovome. Razmno‘avanje bez mu‘jaka je rijetko kod ki~menjaka, a mo‘da i kod sisavaca.” Britanski list Sundaz Bactorial u svome broju od 6. novembra 1955. godine osvrnuo se na predavanje dr. Helene Spirvej: „Za~e}e kod djevica” i nakon toga dobio nekoliko pisama od majki koje su tvrdile da su zatrudnjele na ovaj na~in i da mu{karac u tome ni u kakvom obliku nije imao udjela. Nakon toga pomenuti list je formirao jedan tim sastavljen od eminentnih stru~njaka, koji su pregledali neke od ‘ena i izvr{ili potrebna ispitivanja. Ovaj tim stru~njaka dugo je ispitivao slu~aj jedne gospo|e po imenu Imimari D‘ons i njene k}erke Monike koja je tada imala jedanaest godina. Za nju je njena majka tvrdila da ju je rodila bez odnosa sa bilo kojim mu{karcem u bilo kom obliku. Nakon {est mjeseci ispitivanja, ovaj tim stru~njaka je podnio svoj izvje{taj u kome se ka‘e: „Izvr{ili smo sva mogu}a ispitivanja i primijenili sve poznate metode u nauci medicine. Nismo mogli dokazati da je bilo koji ~ovjek, na bilo koji na~in imao u~e{}a u dolasku na svijet ove djevoj~ice. Svi dobijeni rezultati idu u prilog teorije o za~e}u i ro|enju od majke djevice. Kod djevoj~ice nismo mogli prona}i, u bilo kom smislu bilo ~ije tragove naslje|a, osim od njene majke. List Ahbaru-l-jeumi od 30.juna 1956. godine!

22 El-Kenzu-l-D‘elilu - fi tefsiri-l-ind‘il; Tefsiru-l-ind‘il, Matej poglavlje 9. 23 Svezak za 1955. godinu 24 Strass mann, E,o.omer. J.obstet.1959,58,237. 25 Chang M.C. Amnat.rec. 1960,108,31. 26 Otsen M.W. Mardsen, S.J. Scienc 1954,120,545.

www.islamski.com

www.islamski.com

29

Pokusi su, tako|er, potvrdili da se jaja{ce mo‘e aktivirati prirodnim i vje{ta~kim putem i tako otpo~eti proces za~e}a. Takav primjer zabilje‘en je kod ‘aba jo{ prije 45 godina, kada se izolirano jaje ‘enke aktiviralo i nakon toga, bez sperme mu‘jaka formiralo plod. Ovakav slu~aj je sa ve}inom beski~menjaka, kao kod mrava npr. @enska polna }elija se mo‘e oploditi elektro ili mehani~kim putem, kako je jo{ davne 1912. godine tvrdio profesor Seferz, predsjednik Britanske akademije nauka27 Godine 1978. agencija United Press objavila je sljede}u vijest: „Ju~e je na ostrvu Zelena glava jedna gospo|a rodila djevoj~icu koja je bila trudna. Ljekari su u prvi mah pomislili da se radi o nekoj vrsti tumora u stomaku, ali je rentgenski snimak pokazao da se u njenom stomaku nalazi embrio star nekoliko mjeseci. Ljekari su se odlu~ili na hitnu operaciju i odstranili embrio iz njenog stomaka28 kako bi spasili ‘ivot djevoj~ice. U vezi Mesijinog ro|enja od Djevice Marije, mnogo svijeta se ogrije{ilo. Neki u to nisu povjerovali pa su o njoj iznosili „te{ke optu‘be”. Ovakve optu‘be i do dandanas odzvanjaju u evan|elju. U jednoj od polemika koju je mesija svojevremeno vodio sa Jevrejima, oni su mu rekli: „Mi nismo ro|eni iz preljube!” (Ivan 8,41). Drugi, pak, smatraju da je Isusovo ra|anje na ovako rijedak na~in, od majke djevice, znak bo‘anske prirode u njemu, po kojoj se razlikuje od ostalih ljudi, uprkos tome {to je imao ljudski oblik. Izme|u nijekanja da je Mesija ro|en na ovaj na~in, s jedne strane, i vjerovanja da je on bog, s druge strane, le‘i istina koja je ~ista kao suza i bez ikakvih nejasno}a. Svi oni koji istinski vjeruju u Boga svjedo~e: Allahovo je carstvo nebesa i Zemlja. On stvara ono {to On ho}e. (A{-[ura, 49) Ako ne{to ho}emo, Mi samo za to reknemo: Budi - i ono bude. (En-Nahl, 40)29 3. ^udo ozdravljenja bolesnika 1. Musa, a.s., je izlije~io od kuge jednu grupu Jevreja. (Brojevi 16,46-49). 2. Musa, a.s., je napravio zmiju od bakra i ostavio je na stup. Koga god bi ujela zmija i pogledao ovu {to ju je Musa napravio, ozdravio bi. (Brojevi 21,6-9). 3. Vjerovjesnik Ho{ea lije~io je bolesne. (Kraljevi II 5,13-14). 4. Vjerovjesnik Ho{ea lije~io je gubavce. (Kraljevi II 6,9-32). 4. ^udo uve}avanja hrane 1. Ilija, jedan od vjerovjesnika izraelskih u koga vjeruju i kr{}ani, uve}avao je hranu. Pored ovoga, njemu su gavrani jutrom i ve~eri donosili hljeb i meso. (Pogledaj pri~u o ovome u Kraljevi I 17,2-15). 2. Vjerovjesnik Elizej je tako|er uve}avao hranu (Kraljevi II 4,3-7 i 4,42-43). 3. Vjerovjesnik Elizej je prokleo djecu koja su mu se rugala i govorila: „Hodi }elo! Hodi }elo!”, pa se na njih obazro, pogledao ih i prokleo u ime Jahvino. Na to su iza{la dva medvjeda iz {ume i rastrgala ~etrdeset i dvoje djece. (Kraljevi II 2,23-24) 4. Elizej je tako|er prokleo svoga slugu Gehazi pa je na licu mjesta pobijelio i postao gubavac on i njegovo potomstvo zauvijek. (Kraljevi II 5,15-27). 5. Uzdizanje na nebo 1. Idris, a.s., koji se u jevrejskim svetim knjigama spominje po imenom Henok uzdignut je na nebo. (Post 5,23-25). 2. Ilija (Ilijas, a.s.) je tako|er uzdignut na nebo. ^uda koja je pokazivao Mesija, kako sam priznaje su od Boga, a ne od njega (Ivan 5,19 10,24-25 14,12). To priznaje i Petar, najstariji Mesijin u~enik (Djela apostolska 2,22 10,34-38). Ima jo{ ne{to veoma va‘no. Mesija je sam nastojao da prikrije ~uda koja mu je davao Bog, boje}i se da njegov narod ne zapadne u isku{enje pa da ne ka‘e da je on bog koji je do{ao s neba, jer se to, u ono vrijeme, lahko moglo dogoditi. Pred nama su tekstovi iz kr{}anskih svetih knjiga koji ovo potvr|uju. O tome do koje

27 Iz knjige el-Ilmu we-l-Imranu od Fuada Sarufa, str.132. 28 Novine el-D‘umhurijjetu od 9.marta 1978. godine 29 Ahmed Abdulwehhab, en-Nubuwwetu we-l-Enbijau, str.65-67.

www.islamski.com

www.islamski.com

30

mjere je svijet bio podlo‘an isku{enjima i lutanju, najbolje govore i same kr{}anske knjige. Naime, one nam prenose da je svijet, vidjev{i kakva ~uda prave Pavle i Barnaba, najistaknutiji me|u kr{}anima, od kojih je prvi bio osniva~ kr{}anstva poslije Mesije, a drugi bliski u~enik, po~eo govoriti da je Barnaba bog Zevs, a Pavle bog Hormus. Ovome su se Pavle i Barnaba o{tro usprotivili i jednom prilikom pocijepali svoju odje}u u znak protesta. (Usp. Djela apostolska 14,8-15). I po drugi put svijet opisuje Pavla kao boga (Djela apostolska 28,1-6). Svijet je ~ak i kralja Heroda bio spreman proglasiti za boga (Djela apostolska 12,21-24). Kao dokaz da je Mesija nastojao prikriti ~uda i zadovoljiti se samo time da mu ljudi vjeruju, mo‘emo navesti: 1. Kada je pro‘ivio k}erku nadstojnika sinagoge prisutnima je rekao da o tome niko ne dozna. (Marko 5,35-43; Luka 8,39-56). 2. Kada je ozdravio gubavca rekao mu je da pazi i da o tome nikome ne govori. (Marko 1, 40-45; Matej 8,1-4; Luka 5,12-14). 3. Nakon ozdravljenja dvojice slijepaca zatra‘io je da o tome nikom ni{ta ne govore. (Matej 9,27-31; Marko 8,22-26). 4. Nakon izgonjenja zlih duhova nije im dozvolio da govore, jer su ga prepoznali (Marko 1,32-34, Luka 4,40-41). 12. ANALIZA MESIJINIH ^UDA Isa, a.s.,,je ozdravio slijepca od ro|enja i gubavca. Iako je u vrijeme njegovog poslanstva lije~enje bilo dosta napredno, Jevreji nisu uspijevali da izlije~e ovakve bolesnike. Zato im je Mesija pokazao ~uda u lije~enju. Vrijeme u kome je poslan Musa, a.s., bilo je poznato po razvijenom ~arobnja{tvu. Na{ Vjerovjesnik je poslan u vrijeme u kojemu je govorni{tvo bilo na vrhuncu. Sva ta njihova ~uda su bila Bo‘ijom mo}i i nijedan od vjerovjesnika ih nije pripisao sebi li~no. Ni Musau ni Isau nije dat Sulejmanov prijesto koji je lebdio u zraku. Mu ’ d‘iza Kur ’ ana je umna mu ’ d‘iza i ujedno najve}e ~udo na{eg vjerovjesnika. ^ulne mu ’ d‘ize su privremene, a umne trajne. Zahvaljuju}i nedosti‘nosti Kur ’ ana uz Bo‘ijeg Poslanika, s.a.v.s., je, jo{ za njegova ‘ivota pristao veliki broj ljudi. Tako se s njim na oprosnom had‘d‘u okupilo 125.000 ljudi. Onih koji nisu bili na had‘d‘u bilo je jo{ vi{e. U toku dvadest pet narednih godina zastava islama vihorila se od Arapskog poluostrva do [panije na zapadu i Sinda i Samarkanda na istoku. Evan|elje i druge kr{}anske knjige govore da su sve Mesijine mu ’ d‘ize bile uzalud i da je u njega povjerovalo samo dvanaest u~enika, od kojih ga je jedan izdao i predao na raspe}e, a ostali su pobjegli. Na{ vjerovjesnik Muhammed, a.s., imao je vi{e ~uda od kojih }emo spomenuti: 1. u njegovim rukama Uzvi{enog su slavili pijesak i hrana, 2. kamen ga je pozdravljao, 3. sa njim je kamila govorila, 4. nao~igled svijeta pred njim je zaplakala grana palme u njegovoj d‘amiji u Medini; sa njom je razgovarao, a nakon toga ostavio na svoj minber, 5. iz prstiju njegove ruke potekla je voda, 6. dok je na otvorenom prostoru obavljao nu‘du, ispred njega su se sastavile dvije palme da bi ga zaklonile, a nakon toga se ponovo rastavile, 7. kada je jedan beduin od njega zatra‘io da mu poka‘e ~udo, na njegov poziv ispred njega se stvorilo stablo drveta i izgovorilo rije~i potvrde da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Bo‘iji rob i Bo‘iji poslanik. 8. sa jednim ~ovjekom je razgovarao vuk i najavio da }e se on Alejhisselam pojaviti. 9. Isra i Mi ’ rad‘, 10. rascjepljenje mjeseca na njegovo pokazivanje prstom, 11. svojim ashabima je jednom prilikom, dok su jeli meso od ovce, rekao da ne lome njene kosti. Kada su ru~ali i njeno meso pojeli,pro‘ivio je ovcu, naredio joj da ustane i ona je ustala.

www.islamski.com

www.islamski.com

31

Svi navedeni primjeri se spominju u vjerodostojnim hadiskim zbirkama. Svi primjeri ovih ~uda su ja~i jer se ne mogu tuma~iti, dok se za pro‘ivljenje mrtvaca, npr., mo‘e posumnjati da nije bio umro, nego da je bio u besvjesnom stanju. Ali kako se mo‘e prigovoriti kretanju stabla drveta, ili pla~u palmine grane? Na pitanje za{to Muhammed, a.s., nije pokazao ~udo pro‘ivljenja mrtvaca kao {to je to u~inio Isa, a.s., mo‘e se odgovoriti sljede}om konstatacijom. Isaovo pro‘ivljenje mrtvaca imalo je, poslije njega, za posljedicu jednu opasnu pojavu, po~eli su ga smatrati bogom. Zar je bilo mudro da se ponovo pojavi isto isku{enje poslije njega, a iza njega nema drugih poslanika koji bi ispravili iskrivljeno vjerovanje? 13. KAKAV JE MESIJIN KRAJ? Po onome {to prenosi Kur ’ an o Mesijinom kraju, mo‘e se zaklju~iti da je on zagonetan, ali istovremeno, i jednostavan, bez ikakvih zapleta. Kur ’ an obi~no, kad govori o poslanicima, kao i o onima koji to nisu, ne ulazi u detalje, jer je cilj da se iz pri~e uzme savjet i pouka. U tom smislu i sam Kur ’ an kazuje: U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmi{ljena besjeda. (Jusuf, 111) Iz pri~e o Mesijinom kraju koju Kur ’ an ukratko iznosi, vidi se da su Jevreji bili po~eli kovati lukave intrige da ubiju Mesiju, me|utim, Allahovo odre|enje je bilo ja~e, i On im nije dopustio, niti da ga ubiju, niti da ga razapnu, nego je ubijen neko drugi, ko je li~io na Mesiju. Tako je Allah spasio Mesiju od njihovih spletki, uzdigao ga iznad njih, pa ga se tako nisu mogli domo}i. I ne samo to. Allah je odredio da njegovi neprijatelji sve do Smaka svijeta budu ispod njegovih sljedbenika. O tome Kur ’ an ka‘e: I u~init }u da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta...( Ali ‘Imran, 55). Kur ’ an odlu~no negira da je Mesija ubijen ili razapet pa ka‘e: A nisu ga ni ubili ni razapeli, ve} im se pri~inilo... (En-Nisa’ 157) Kur ’ an dalje govori da je Allah Isaa, a.s., sebi uzdigao i da mu je uzeo du{u. Ko je onda bio njemu sli~an? Kur ’ an ne spominje njegovo ime. Kur’ a n, tako|er, ne govori o na~inu njegovog uzdizanja ni smrti poslije toga, nego se samo zadovoljava ukazivanjem da su Jevreji smi{ljali plan za njegovo ubistvo, da ih je Allah preduhitrio i spasio Mesiju. Me|utim, ostaje pitanje kako razumjeti rije~i Uzvi{enog: I kada Allah re~e: O Isa, du{u }u ti uzeti k Sebi te uzdignuti i spasit }u te od nevjernika i u~init }u da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. (Ali ‘Imran, 55) [ta ovdje zna~i uzimanje du{e i uzdignu}e? Ovo je posebno va‘no razumjeti jer se uzdignu}e spominje u jo{ jednom kontekstu koji glasi: I zbog njihovih rije~i:”Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika”... A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve} im se pri~inilo. Oni koji su se o njemu u mi{ljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ni{ta pouzdano znali, samo su naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili, ve} ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar. (En-Nisa’ 157-158) Kao {to vidimo, uzdizanje se spominje dva puta, jednom u suri Ali ‘Imran, a drugi put u suri En-Nisa ’ . Muslimani vjeruju da je Allah Isaa, a.s,. uzdigao na nebo sa tijelom i du{om. Kao dokaz za ovo navode rije~i Uzvi{enog: i k Sebi te uzdignuti. Pored ovoga postoji i vi{e hadisa koji govore da je Mesija uzdignut na nebo sa du{om i tijelom, da je na nebu ‘iv i da }e se u ahiri zemanu spustiti na Zemlju i ubiti Mesiju Ded‘d‘ala. Ovakvo razumijevanje nije obavezuju}e, u smislu da ako ga musliman ne prihvata postaje nevjernik, nego je to samo nastojanje da razumije kur ’ anski tekst. Ako musliman ovakvo shvatanje slova Kur ’ ana pre{uti ili ne prihvati, to ne}e smetati njegovom vjerovanju. [to se ti~e razumijevanja smrti, u smislu da Allah nije dopustio da se Jevreji domognu Mesije i da ga razapnu

www.islamski.com

www.islamski.com

32

i ubiju, nego ga je spasio i omogu}io mu da nastavi i dalje ‘ivjeti do odre|enog roka na Zemlji i da ga je nakon toga k Sebi uzdigao, i to je id‘tihad u shvatanju slova Kur ’ ana. Ko ovakvo razumijevanje ne prihvata, ono mu ne {teti u vjeri, jer nismo du ’ ni vjerovati vi{e nego {to od nas Kur ’ an tra‘i. Me|utim, du‘ni smo ~vrsto vjerovati da Mesija nije ubijen, niti razapet, nego ga je Allah spasio od Jevreja i k Sebi uzdigao. Na koji je to na~in bilo mi to ta~no ne znamo, nego o tome Allah najbolje zna. Ovo bi bilo ono {to nam o Mesijinom kraju ‘ivota ukratko govori Kur ’ a n. A sada }emo se ukratko upoznati kako o tome kazuju evan|elja. Kada su Jevreji vidjeli da Mesija pokazuje sve vi{e ~uda, pobojali su se da za njim masovno ne krene svijet, pa se sastao starje{inski zbor naroda, glavari sve}eni~ki i knji‘evnici, da se dogovore {ta da urade sa Mesijom. Zaklju~ili su „da je bolje da umre jedan ~ovjek nego da propadne cio narod.”. Ovo su bile rije~i velikog sve}enika Kajfe koji je te godine bio predsjedavaju}i Velikog vije}a. Otkako su okupljeni prihvatili ovo Kajfino mi{ljenje, po~eli su se dogovarati kako da ga ubiju. Isus se nije javno pojavljivao me|u Jevrejima, nego je oti{ao u jedno selo na rubu pustinje i tamo provodio dane. Kada se pribli‘io blagdan beskvasnih kruhova zvani Pasha, Isus se vratio u Jeruzalem da sa svojim u~enicima proslavi taj blagdan. Me|utim, u tajnosti su ve} bili skovani planovi za njegovo ubistvo. Me|u njegovih dvanaest u~enika zvanim apostolima, bio je jedan po imenu Juda Iskariotski koji je jo{ od ranije sumnjao u njegovu istinitost i njegova ~uda i kolebao se; da li su to stvarno ~uda i li ~arolije? Ovakve sumnje {irili su Jevreji i govorili da je Isus ~arobnjak i da je svoje ~arolije nau~io od Egip}ana30 Pod utjecajem ovakvih pri~a Juda je posumnjao u Isusa, pa je, kada je ~uo da su Jevreji od Pilata dobili saglasnost za njegovo hap{enje kad god to za‘ele, li~no oti{ao u Kajfinu ku}u, i rekao mu da je on jedan od njegovih u~enika i da }e mu pokazati gdje se Mesija nalazi. Kajfa se zbog ovoga iznenadio, ali mu je Juda objasnio da sumnja u Isusa i da ‘eli da ga isku{a, da vidi govori li istinu ili la‘e. Ovo je bio razlog zbog ~ega je do{ao da poka‘e gdje se Mesija skriva. Me|utim, Juda je za ovu uslugu tra‘io da mu se plati, jer su u njegovom hap{enju Jevreji imali interesa, pa kad imaju oni, neka ima i on. Za vrijeme ove posjete Juda i Kajfa su se dogovorili da za ovu uslugu dobije trideset srebrenjaka. Izlaze}i od Kajfe Juda je obe}ao da }e se ponovo vratiti i Kajfi otkriti mjesto Isusovog sastanka sa u~enicima. I zaista, kada je Juda pokupio sve podatke, ponovo se sastao sa Kajfom i o svemu ga detaljno obavijestio. Kajfa je tom prilikom insistirao da ih Juda li~no odvede do mjesta gdje se Isus sa svojim u~enicima skriva, jer je sastanak zakazan no}u, pa se moglo desiti da uhapse pogre{nu osobu. Po{to svi Jevreji nisu poznavali Isusa, dogovoreno je da }e Isus biti ona osoba koju Juda poljubi u ruku. I zaista, poglavari sve}enika, hramska stra‘a sa zapovjednicima i mno{tvo svijeta predvo|eni Judom, uputili su se prema zakazanom mjestu, gdje su se trebali sastati Isus i u~enici. Mjesto na kome su se trebali sastati zvalo se Gestemanija. Prije nego su Jevreji stigli, Isus se okrenuo u stranu, u blizini u~enika, zapao u strah i tjeskobu pa im rekao: „@alosna je du{a moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!” Zatim je oti{ao malo dalje, pao na zemlju, i molio da ga mimoi|e ako je mogu}e taj ~as. Govorio je: „Abba, O~e! Sve je tebi mogu}e. Otkloni ovaj kale‘ od mene! ali ne kako ja ho}u, nego kako ti ho}e{!” Ponovio je to tri puta. Poslije prvog i drugog puta vra}ao se u~enicima i nalazio ih kako spavaju. Tre}i put ih je ukorio i rekao im: „Jo{ spavate i po~ivate?! Dosta je! Do{ao je ~as! Evo, Sin ^ovje~iji predaje se u ruke grije{nika! Ustanite! Hajdemo! Evo izdajnik je moj sasvim blizu.” (Marko 14,32-42) Onda je u{ao Juda a iza njega razularena masa naoru‘ana ma~evima i toljagama. Juda mu je pri{ao i poljubio, a Isus je povikao: „Kao na razbojnika izi{li ste s ma~evima i toljagama da me uhvatite!” Popadali su po zemlji, pa su, kad su ustali uhvatili Isusa i odveli ga velikom sve}eniku Kajfi. Glavari

30 Ibn el-Batrik ka‘e da je do raspe}a do{lo u petak u dvadeset i devetoj godini vladavine kralja Heroda, sina Herodova. Taj dan odgovara 23. martu odnosno 27. barmahatu (sedmom mjesecu koptske godine). Ibn el-Batrik, prethodni izvor, str.91.

www.islamski.com

www.islamski.com

33

sve}eni~ki i Veliko vije}e tra‘ili su la‘no svjedo~anstvo protiv Isusa da ga ubiju. Na kraju su prona{li dvojicu koji su posvjedo~ili da su ~uli da je Isus rekao: „Mogu razvaliti hram Bo‘iji i opet ga sagraditi za tri dana!” Me|utim, ovo svjedo~anstvo nije im se dopalo, pa je veliki sve}enik Isusa upitao: „Zaklinjem te ‘ivim Bogom da nam rekne{ jesi li ti Mesija, Sin Bo‘iji?” „Ti kaza”, odgovorio mu je Isus, „ali ja vama ka‘em da }ete poslije ovoga vidjeti Sina ^ovje~ijega, gdje sjedi s desnu stranu Svemogu}eg i gdje dolazi na oblacima nebeskim.” Tada je veliki sve}enik poderao svoje haljine i rekao: „Pogrdio si Boga! ^emu nam vi{e trebaju svjedoci? U ovaj isti mah ~uli ste pogrdu. [to vam se ~ini?” - „Zaslu‘io je smrt” - odgovore. (Matej 26,65-68) I zaista odveli su ga Pilatu kad je jutro svanulo. Upravitelj ga je upitao: „Jesi li ti kralj ‘idovski?” „Ti ka‘e{” - odgovori mu Isus. Dok su ga optu‘ivali glavari sve}eni~ki i starje{ine, on ne odgovara{e ni{ta. Tada ga zapita Pilat: „Zar ne ~uje{ kako te{ko svjedo~e protiv tebe? Ali mu ne odgovori ni na jedno pitanje, tako da se upravitelj vrlo ~udio.” (Matej 27,11-14) Svakog blagdana upravitelj je obi~avao pustiti po jednog osu|enika koga je on tra‘io. Jedan zloglasni su‘anj po imenu Baraba sa jo{ nekim drugovima le‘ao je u pritvoru i{~ekuju}i izvr{enje kazne, jer su bili umije{ani u nekakvo ubistvo. Zato je Pilat upitao okupljeni svijet: „Koga ho}ete da vam pustim? Barabu ili Isusa, zvanog Mesiju?” (Matej 27,20) Marko ka‘e da je Pilat rekao: „Ho}ete li da vam pustim kralja ‘idovskog?” Znao je da su ga glavari sve}eni~ki predali iz zavisti. Ali glavari sve}eni~ki uzbune svjetinu da im radije pusti Barabu. Pilat im ponovo re~e: „[ta da onda ~inim s onim koga zovete kraljem ‘idovskim? - Razapni ga! - ponovo uzviknu{e.” (Marko 15,9-15) Nakon toga vojnici su ga odveli u pala~u, upravnu zgradu za tu oblast, sazvali cijelu ~etu i po~eli mu se rugati i izazivati ga, nakon {to su ga prethodno ogrnuli skrletnom kabanicom i ispleli vijenac od trnja i na njega ga stavili. Udarali su ga trskom po glavi i pljuvali. Kada su mu se izrugali, sa njega su skinuli skrletnu kabanicu, obukli mu njegovu odje}u i izveli ga na raspe}e. Tu su natjerali nekog ~ovjeka prolaznika koji se vra}ao iz polja, [imuna, Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kri‘. Isusa su doveli do mjesta Golgota, {to zna~i lubanja i poku{ali mu dati vino pomije{ano sa smirnom, ali je to on odbio. Kada su ga razapeli bilo je tri sata. Sa njim su razapeta jo{ dvojica lopova. Prolaznici su ga izazivali i ismijavali mu se. Kada je bilo {est sati po cijeloj zemlji pala je tama i trajala sve do devet sati. U devet sati Isus je jakim glasom povikao: „Eloi, Eloi, lama sabakthani - {to zna~i: Bo‘e moj, Bo‘e moj, za{to si me ostavio? Nedugo poslije toga Isus je viknuo jakim glasom i izdahnuo.” (Marko, 15,34) Ovo je opis raspe}a koji sam prenio uz neka manja skra}enja koja ne mijenjaju smisao. A sada }emo govoriti o doga|ajima poslije raspe}a. 14. DOGA\AJI NAKON RASPE]A Evan|elja kazuju da je tijelo razapetog Isusa zatra‘io da mu se preda ~ovjek po imenu Josip iz Arimateje. On je potajno o~ekivao carstvo Bo‘ije. Kad je u{ao Pilatu i zatra‘io Isusovo tijelo, Pilat se za~udio da je tako brzo umro. Pilat mu je dozvolio da preuzme tijelo, pa je Josip kupio platno, skinuo tijelo sa kri‘a, zavio ga u platno i polo‘io ga u grob koji je bio izdubljen u pe}ini. Na vrata groba navalio je kamen i oti{ao. Marija iz Magdale i Marija, njegova majka su gledale gdje je tijelo polo‘io. Kada je do{la subota, Marija iz Magdale, Marija, majka Jakovljeva i Saloma, oti{le su i kupile miomirisa da odu da ga poma‘u. One su rano u nedjelju do{le na grob, kad je sunce bilo na izlasku i kad su pogledale, vidjele su da je kamen sa ulaza ve} pomaknut. Pogledale su u grob i vidjele mladi}a u bijeloj dugoj haljini gdje sjedi sa desne strane, pa su se upla{ile. On im je rekao: „Ne bojte se! Vi tra‘ite razapetog Isusa Nazare}anina. Uskrsnuo je! Nije ovdje. Evo mjesta gdje ga polo‘i{e. Idite i recite

www.islamski.com

www.islamski.com

34

njegovim u~enicima posebno Petru: „Pred vama ide u Galileju; ondje }ete ga vidjeti, kako vam je rekao.” (Marko 16,6-8) One su tada iza{le iz groba i pobjegle. Nikome nisu ni{ta govorile, jer su se bojale. Nakon ovoga Marko ka‘e da se poslije toga po~etkom sedmice, prvo pokazao Mariji iz Magdale. (Iz ovoga se razumije da je ovo pokazivanje bilo prije onoga kod groba, kada je sa njom bila njegova majka i Saloma). Kako da o tome nije ispri~ala njegovoj majki i Salomi? Uprkos tome ona je oti{la i to, poslije ispri~ala njegovim pratiocima koji joj nisu povjerovali. Nakon ovoga Marko ka‘e: „Poslije toga ukaza se u drugom obli~ju dvojici od njih na putu dok su i{li u selo. Ovi odo{e i javi{e ostalima, ali ni njima nisu vjerovali. Napokon se ukaza jedanaestorici dok su bili za stolom te ih prekori zbog njihove nevjere i okorjelosti srca, jer nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli po{to je uskrsnuo. Tada im re~e: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,9-18). Ovo je kazivanje o raspe}u i doga|anjima koja su uslijedila poslije njega. O tome ima puno pri~a i jo{ vi{e neslaganja. Ako bi to sve morali prokomentarisati, onda neka to budu kratke i mudre rije~i koje je napisao rahmetli prof. Abbas el-Akkad u svojoj knjizi Hajatu-l-Mesih, gdje iza opisa Mesijinog sukoba sa trgovcima u Hramu i {vercerima, zelena{ima, kada ih je izgrdio i opomenuo da se nalaze u Bo‘ijoj ku}i i da poslije molitve i ~i{~enja, rade lopovske poslove, ka‘e: „Izgleda da je ovaj doga|aj bio presudan i kap koja je prelila ~a{u, pa da razularena masa, pod izgovorom o~uvanjem reda, pribjegne hitnom postupku za njegovu likvidaciju i nastupaju}e doga|aje oko kojih se ne sla‘u ni prenosioci ni svjedoci.” Na ovoj prijelomnoj ta~ki prestaje uloga historije i nastupa uloga vjerskih u~enja. Od ovog doga|aja u Hramu i onih koji su poslije njega uslijedili, pokrenuta je lavina bijesa od strane sve}enstva protiv Mesije, historija ne pru‘a ni jednu sigurnu vijest, niti argumentiran podatak. Tako po pitanju hap{enja, istra‘iva~ doga|aja ne mo‘e nai}i ni na ime onoga ko ga je uhapsio, ni ko je u tome u~estvovao, jesu li njegove posjete Hramu bile javne, ili tajne, o ~emu je bez nepobitnih historijskih argumenata te{ko govoriti31 O doga|ajima oko su|enja se ka‘e da je ono bilo no}u i da je presuda izdana u jednom danu, iako Musaov vjerozakon strogo zabranjuje su|enje no}u i obara svaku presudu u kojoj je u pitanju ne~iji ‘ivot, ako je donijeta samo na jednoj raspravi i u jednom danu. Po njegovom vjerozakonu, koji je tada bio na snazi, presuda gdje se radilo o smrtnoj kazni nije smjela biti izvr{ena, ako nije donesena jednoglasno32 Me|utim, u ovom slu~aju, ona je ipak bila izvr{ena, iako je rimski upravitelj javno priznao nevinost osu|enog. Ivanovo evan|elje kazuje da je on odveden na izvr{enje kazne oko {est sati, dok Markovo ka‘e da je to bilo u tri sata. Ovo zna~i da prof. Akkad ne prihvata vjerodostojnost evan|eljske predaje. Odmah iza ovoga prof. el-Akkad citira prof. Ri~arda Husbanda koji u svojoj knjizi Mesijino su|enje navodi datume blagdana prijesnih kruhova zvanog Pashe u sedam godina od 27. do 33. godine odakle se vidi da je Pasha 30. godine bila u ~etvrtak, a da je u petak bila 33. godine. On spominje svih sedam godina i po njegovom prora~unu evan|eljska predaja da je Mesija ve~erao za blagdan prijesnih hljebova tj. Pashu u ~etvrtak, odgovara {estom aprilu 30. god, jer je to jedina godina u kojoj je Pasha bila u ~etvrtak. U svih drugih sedam godina Pasha nije bila u ~etvrtak. Ako se prihvati da je Mesija ‘ivio trideset tri godine, to zna~i da je te godine Pasha trebala biti u ~etvrtak, ali pomenuti istra‘iva~ dokazuje da je ona bila u petak. Kako se ovo mo‘e objasniti kad oni tvrde da je Mesije ‘ivio 33 godine? Na osnovu rezultata do kojih je do{ao pomenuti istra‘iva~, na{e diskusije i postojanja mi{ljenja da je Mesije za Pashu ve~erao u ~etvrtak, govori da to uop}e nije bilo 31 Ovo zna~i da historija ne spominje o ovome i sve {to se o ovome zna ne zasniva se na historijskim izvorima, nego na vjerskim. U njih vjeruje onaj ko vjeruje u to u~enje i koji govore u ime vjere. Oni koji govore u ime historije, nemaju pouzdanih dokaza da su se ovi doga|aji desili. 32 Ovo treba razumjeti da se ova verzija evan|elja kosi sa onim {to se zna o Jevrejima. Kako se onda u njega mo‘e povjerovati?

www.islamski.com

www.islamski.com

35

33. god. Profesor el-Akad navodi da je jedna grupa vrhunskih stru~njaka u sastavu [ain el-Ind‘ili za religiju, prof. Henrik Pavle sa univerziteta za orijentalne jezike, dr. Vegel, stru~njak za arheolo{ka istra‘ivanja za Egipat i Bliski istok i dr. Hogotol iz [vedske za historiju i drugi, do{la do zaklju~ka da se pomenuti doga|aji sa stajali{ta historijske nauke i vjerskog u~enja, ne mogu me|usobno pomiriti. [to to zna~i? To zna~i da se navodi evan|elja u osnovi, kako smatraju ovi stru~njaci, ne podudaraju sa historijskom stvarnosti33 Profesor Abdulwehhab en-Ned‘d‘ar kazivanje evan|eljskih knjiga o hap{enju, raspe}u i uskrsnu}u komentari{e ovim rije~ima: „Biblijske knjige se ni po jednom drugom pitanju ne mimoilaze koliko po pitanju Mesijinog raspe}a i ubistva. Gotovo da nema nijednog detalja o ovim doga|ajima o kojima se evan|eljske knjige me|usobno sla‘u. Po{to su ove knjige napisali ljudi za koje kr{}ani smatraju da su bili nadahnuti i nepogrje{ivi, njihovo pisanje o ovako va‘nim stvarima, koje su po njima temelj vjere i uputa za spas, moralo je biti me|usobno podudarno i bez ikakvog neslaganja. Zato {to ~ovjek po prirodi nije spreman da prihvati bilo koju pri~u, novo za gotovo, ako ta pri~a ima vi{e verzija, po kojima se u nekim detaljima sla‘e, a u drugim mimoilazi, pogotovo ako prenosilac nije pouzdan. ^ak i oni koji u nju vjeruju, njihovo ubje|enje u njenu istinitost je pokolebljivo i tra~ak sumnje ostaje prisutan. Ja bih ‘elio da saslu{amo sve verzije ovih evan|elja, pa neka svako prosudi o stepenu njihovog neslaganja. Profesor el-Akkad zatim navodi trideset i ~etiri citata u kojima se sastavlja~i evan|elja ne sla‘u i to samo po pitanju dva slu~aja, hap{enja i raspe}a, zadovoljavaju}i se samo ovim, kao dokazom njihovog neslaganja. Nakon toga, on postavlja jedno, sasvim logi~no pitanje, popra}eno svjedo~enjem nekih kr{}anskih sekti koje vjeruju da do raspe}a i ubistva Mesije, zapravo nije ni do{lo, a to je: „Muhammed a.s. u pobijanju Mesijinog raspe}a i ubistva, nije imao nikakav cilj za sebe. ^ak bi njegova potvrda toga slu~aja, da ga je kojim slu~ajem potvrdio, i{la u smislu potvrde onoga {to Kur ’ an na vi{e mjesta spominje, da su Jevreji bili ubice Bo‘ijih poslanika. Me|utim, desilo se da je to sam Kur ’ an pobio u slu~aju njegovog raspe}a i ubistva Mesije. Bo‘iji Poslanik, s.a.v.s., sam po sebi nije ni{ta pobio niti potvrdio, nego je to bilo putem nadahnu}a od Boga kako se vidi iz kur’ a nskih rije~i: On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se obznanjuje. ( En-Ned‘m, 3-4) 15. NESLAGANJA O MESIJINOM USKRSNU]U IZ GROBA Ve} smo do sada govorili o brojnim neslaganjima o Mesijinom hap{enju i su|enju. Po pitanju njegovog uskrsnu}a iz groba, tako|er postoje brojna neslaganja, ~ak i isklju~ivosti, me|u sastavlja~ima evan|elja. Ona se ukratko mogu svesti na: - Neslaganje oko vremena u kome su neke ‘ene oti{le da posjete grob u kome je bio zakopan Mesija, - Neslaganje o broju ‘ena i njihovim imenima, - Neslaganje o tome {ta su one na svome putu prema grobu, kod groba, ili kod ulaza u grob, vidjele. Jedni ka‘u da je njihov odlazak na grob bio u zoru prvog dana, tj. nedelju i da su ‘ene bile Marija iz Magdale i jo{ jedna Marija34 Ima onih koji ka‘u da je odlazak na grob ovih ‘ena bio u pono} uo~i nedelje, kao {to su Ibn el-Batrik (Pogledaj kod njega na str. 92). Tre}i ka‘u da je njihov odlazak bio veoma rano, a zatim ka‘u kada je sunce bilo na izlasku i da su tu bile sljede}e tri ‘ene: 1. Marija iz Magdale, 2. Marija, Jakovljeva majka i 3. Saloma Dalje se ka‘e da su one oti{le i kupile miomirisa da ga poma‘u35 iako se zna da Jevreji nisu trgovali subotom, a to je dan uo~i njihove posjete grobu. U petak ga nisu mogle kupiti, jer je tek toga dana bila izvr{ena presuda i raspe}e. Neki ka‘u da su ‘ene koje su ga posjetile bile, jo{ sa Isusom do{le iz Galileje,

33 Pogledati knjigu Hajatu-l-Mesihi od El-Akkada, u izdanju Daru-l-Hilal, Kairo bez datuma izdanja, str.190/191 Abdulwehhab en-Ned‘d‘ar, Kasasu-l-Enbija’, str.447-448 34 Matej 28,1 35 Marko 16,1-2

www.islamski.com

www.islamski.com

36

zajedno jo{ sa nekim ljudima ~ija se imena ne spominju. Zatim, da je me|u njima bilo i ‘ena i mu{karaca. Po toj verziji u toj grupi su bili: Marija iz Magdale, Marija, Jakovljeva majka i Ivana. Po ovoj verziji je, dakle, umjesto Salome bila Ivana36 Po nekima, na grob je oti{la sama Marija iz Magdale i da je tada jo{ bio mrak. On ne spominje izlazak sunca kako stoji u Markovoj verziji37 Oni se tako|er ne sla‘u u opisu onoga {ta su sve tamo vidjele. Neki ka‘u da su dvije ‘ene do{le na grob i kamen na{le na ulazu, da je an|eo si{ao sa neba i obavijestio ih da je Mesija uskrsnuo iz mrtvih38 Drugi ka‘u da je kamen, kad su ‘ene do{le do groba, bio ve} uklonjen sa ulaza39 Pored ovoga sastavlja~i evan|elja se ne sla‘u da li su ‘ene tom prilikom srele an|ela ili nisu, kao i o tome da li je grob bio prazan kad su pogledale u njegovu unutra{njost ili je u njemu sa desne strane sjedio jedan mladi}40 Jedni ka‘u da su ‘ene grob na{le prazan, da su zastale i zaprepastile se, i da se odjednom, kad su u{le u grob pored njih obreo jedan mladi} u bijeloj dugoj haljini i rekao im: „Idite i recite njegovim u~enicima, posebno Petru, neka pred vama ide u Galileju, ondje }e te ga vidjeti, kako vam je rekao.41 Drugi ka‘u da je Marija iz Magdale, kad je opazila da je kamen dignut s groba, otr~ala do [imuna Petra, u~enika koga je Isus osobito volio, koji je bio sa jo{ jednim u~enikom, i rekla im da Isus vi{e nije u grobu42 U vezi ovog doga|aja, dalje nailazimo na jo{ jedno neslaganje. Matej, naime, ka‘e da su dvije ‘ene, kada su krenule da obavijeste u~enike da Isusa vi{e nema u grobu, srele Isusa na putu koji ih je pozdravio itd., dok Marko ka‘e da su, kad ga nisu na{le u grobu, brzo iza{le i pobjegle, te da nikome nisu ni{ta govorile, jer su se bojale. Me|utim, on odmah poslije toga ka‘e da se on prvo pokazao Mariji iz Magdale, dok je bila sama, te da je nakon toga oti{la i javila njegovim pratiocima koji su tada bili u suzama i tuzi. Kad su je ~uli da pri~a da je on ‘iv, nisu joj povjerovali. Ovo se kosi sa onim {to ka‘e Luka, da su one oti{le i o tome ispri~ale to u~enicima, ali im oni nisu vjerovali. Jedino Luka ka‘e da je Petar ustao i smjesta otr~ao na grob. Istovremeno, Ivan ka‘e da je samo Marija iz Magdale oti{la i o tome obavijestila u~enike, te da su na grob otr~ala dvojica u~enika, Petar i jo{ jedan drugi koga je Isus mnogo ljubio. Ivan govori o jo{ jednom dolasku Marije iz Magdale na grob, gdje je dok je stajala i plakala, kad se nadvirila na grob vidjela dva an|ela gdje sjede u bijelim haljinama na mjestu gdje je trebao biti Isus. Nakon nekoliko rije~i sa njima, okrenula se i vidjela Isusa gdje stoji i da joj je rekao: „Marijo!” Marko ka‘e da se on pokazao dvjema ‘enama u drugom obliku, da su one o tome ispri~ale u~enicima, ali im oni nisu vjerovali. Jedino Luka govori o jo{ jednom pokazivanju Isusovom dvojici u~enika na putu u Emaus. Dok su njih dvojica razgovarali o svim tim doga|ajima, pridru‘io im se tre}i ~ovjek i s njima putovao sve dok nisu stigli u selo, gdje je on htio da produ‘i put, ali su ga oni uzeli zaustavljati i moliti da ostane sa njima, jer je ve} dan bio na izmaku. Kada je pristao i kad je, dok su sjedili za stolom, uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i poku}io im ga, prepoznali su da je to Isus, ali je on u tom trenutku nestao ispred njihovih o~iju. Iz svega ovoga {to smo naveli, mo‘e se re}i, da ne nailazimo ni na jednog svjedoka, ni mu{ko, ni ‘ensko, koji je vjerovao u Mesiju ili nije, da ka‘e da ga je vidio u grobu ili da iz njega izlazi. Svi koji ka‘u da su ga vidjeli, ka‘u da je to bilo izvan groba. Ovo govori u prilog muslimanima koji vjeruju da on nije ubijen i da je ukoliko je do{lo do kakva raspe}a, morao biti neko drugi, a da je on ostao ‘iv i zdrav i da ga se njegovi neprijatelji nisu domogli43 16. KR[]ANSKE SEKTE KOJE NE PRIZNAJU RASPE]E

36 Luka 24, 9-10 37 Ivan 20,1-2 38 Matej 28,5 39 Marko 16,4 40 Marko 16,5 41 Marko 16, 7 42 Ivan 20,1-4 43 Abdulwehhab en-Ned‘d‘ar, Kasasu-l-Enbija‘, str.449

www.islamski.com

www.islamski.com

37

Kada se radi o Mesijinom raspe}u i ubistvu, mo‘e se re}i da ni me|u kr{}anima nema jednoglasnog mi{ljenja. Naprotiv, neke kr{}anske sekte odbacuju mogu}nost da je do Mesijinog raspe}a i ubistva uop}e i do{lo. Me|u njih spadaju: - Satrinusije, - Karbukratije, - Markinije, - Bardisjanije, - Tatjanisije, - Barskalonije i - Bolisije. Ovi kao ni mnogi drugi nikako ne prihvataju da je Mesija zaista raspet i da je umro na kri‘u. Ovako mi{ljenje dijeli i njihova historija koja se izu~ava na engleskim {kolama. Neki me|u njima smatraju da je razapeta osoba bio neko drugi a ne Isus i da se zlo~ina~ka ruka njega nikada nije domogla, ve} da ga je Bog uzdigao k Sebi na nebo (sekte dosije, mersije i filantinije). Od nekih u~enjaka koji zastupaju ovakvo mi{ljenje, ovdje }emo navesti: 1. Erado Ersija, poznat po svom neprijateljskom raspolo‘enju prema muslimanima u svojoj knjizi U~enje muslimana o nekim pitanjima kr{}anstva44 ka‘e: „Kur ’ an pobija Isusovo ubistvo i raspe}e. Ono {to tvrdi Kur ’ an podr‘avaju neke kr{}anske sekte, kao {to su basilidije koji vjeruju da je [imun bio nalik na Isusa ili seritije koje smatraju da je jedan od apostola bio razapet umjesto Isusa.” 2. Njema~ki histori~ar Herarnest Dibon koji u svojoj knjizi Islam tj. istinsko kr{}anstvo na 142. strani ka‘e: „Sva pitanja oko raspe}a i iskupljenja su obi~ne izmi{ljotine od strane Pavla i njemu sli~nih koji nikada nisu vidjeli Mesiju, Ovo nema nikakve veze sa istinskim kr{}anstvom.” 3. Mulmin u prvom djelu svoje knjige pod naslovom Istorija kr{}anske vjere ka‘e: „Izvr{enje presude je bilo po mraku i slaboj vidljivosti zbog ~ega je postojala mogu}nost da je Mesija zamijenjen sa nekim od zatvorenika koji su u jeruzalemskom zatvoru izdr‘avali kaznu, ~ekaju}i smrtnu presudu za po~injena te{ka krivi~na djela. Ovako mi{ljenje zastupaju i neke kr{}anske sekte, u ~emu ih podr‘ava i Kur ’ an.” 17. SVJEDO^ANSTVA IZ PSALMI NEGIRAJU RASPE]E Psalmi su jedna od svetih jevrejskih kniga koje se u Kur ’ anu spominju pod imenom Zebur. Jevreji i kr{}ani vjeruju da je ovu knjigu napisao David (Dawud, a.s.). Me|utim, neka novija istra‘ivanja dokazuju da to nije ta~no i pobijaju ovu njihovu tvrdnju. Ovdje se ne}emo upu{tati u ova istra‘ivanja, ve} }emo samo ovu knjigu Psalmi, malo analizirati. O ~emu oni dakle govore? Kr{}ani u njima, navodno, nalaze mnogobrojne citate koji predskazuju {ta }e se sve Mesiji desiti. Po njima, to su predskazanja koja su se kasnije obistinila. Kr{}ani ove citate navode kao potvrdu Mesijine misije u svoju korist, a protiv Jevreja, dok Jevreji njima pobijaju kr{}ane i tuma~e ih druga~ije u svoju korist. Ovdje }emo se zadr‘ati na nekim predskazanjima kakvih u kr{}anstvu ima veoma mnogo, a koja predskazuju doga|aje u vezi sa Mesijom. Me|utim, mi }emo vidjeti da to nije tako i da se ona ne uklapaju u njihovo vjerovanje. Tako se npr. u knjizi Psalmi 91,9-16 govori o predskazanju koje opisuje roba koji je Boga uzeo za uto~i{te, tj. da }e ga Bog spasiti, uzdi}i i proslaviti: Jer Jahve je zaklon tvoj, Vi{njega odabra sebi za okrilje. Ne}e te sna}i nesre}a, nevolja se ne}e priklju~iti {atoru tvojem. jer an|elima svojim zapovijedi, da te ~uvaju na svim putevima tvojim,

44 Na strani 49

www.islamski.com

www.islamski.com

38

Na rukama }e te nositi, da se ne spotakne{ o kamen. Nogom }e{ gaziti lava i ljuticu, zgazit }e{ lavicu i zmiju. Izbavit }u ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje, Zazvat }e me, a ja }u ga usli{iti, s njim }u biti u nevolji, spasit }u ga i proslaviti, Nasitit }u ga danima mnogim, pokazat }u mu spasenje svoje. Ako je ovo predskazanje, zar ono ne kazuje da }e Bog spasiti svoga roba i udovoljiti njegovoj molbi. To zna~i da ga se njegovi neprijatelji ne}e mo}i domo}i, i da }e se s Bo‘ijom pomo}i od njih spasiti. Ali kr{}ani ka‘u da je Mesija razapet. Pa kako onda ovo predskazanje mo‘e biti istinito? Zar se u njemu ne ka‘e da }e ga Bog spasiti i uzdi}i? Ivanovo evan|elje govori o nekim detaljima koje druga evan|elja ne spominju. Ovi detalji se poklapaju sa jednim drugim predskazanjem iz Psalmi. Ivan ka‘e da su Jevreji, kad su u{li Mesiji da ga uhapse, popadali po zemlji, nakon {to ih je on upitao koga tra‘e i rekao da je to on. Ovo padanje po zemlji poklapa se sa predskazanjem iz Psalmi koje smo naveli, kao i sa jo{ jednim drugim u kome se ka‘e: Du{mani moji natrag krenu{e, pado{e i pred licem tvojim pogibo{e. Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto-sudac pravedan. (Psalmi 9,4-5) U jednom se drugom predskazanju ka‘e: Jahve }e spasiti onoga ko se njega boji a pakosnik }e dobiti kaznu zaslu‘enu Ko drugome jamu kopa, sam }e u nju pasti. U jo{ jednom predskazanju stoji: Kad navale na me zlotvori da mi tijelo ‘deru, protivnici moji i du{mani, oni posr}u i padaju... I sada di‘em glavu iznad du{mana oko sebe. (Psalmi 27,2-6) Jedan drugi Psalm kazuje: Eto zlotvor za~e nepravdu, otrudnje pako{}u i podlost rodi. Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade! Pakost }e njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo. (Psalmi 7,15-17) Na drugom mjestu se ka‘e: Oni posr}u i padaju, mi se dr‘imo i stojimo. (Psalmi 20,9) Zaboga brate, kr{}aninu, kako nakon ovoga mo‘e{ tvrditi da je Mesija razapet kad evo, i ove rije~i

www.islamski.com

www.islamski.com

39

govore da ga je Uzvi{eni Bog usli{ao, primio njegovu molitvu i pla~ i pomogao mu da se spasi?! Ili, da po tvome raspe}e ne zna~i usli{avanje njegove molbe? Ali ostavljamo tebi da sam prosudi{ po svojoj slobodnoj savjesti, bez pristrasnosti, {ta je prava i istinska vjera45 A sada }emo zajedno vidjeti {ta o raspe}u ka‘u najnovija istra‘ivanja, gledano kroz prizmu znanosti, uzimaju}i, svakako u obzir vjerske tekstove koje navode evan|elja. 18. NAJNOVIJA ISTRA@IVANJA POBIJAJU DA JE MESIJA UMRO NA KRI@U 1. Uvod Prije nego {to pre|emo na izlaganje najnovijih istra‘ivanja i ponovnog ~itanja tekstova evan|elja u duhu rezultata tih istra‘ivanja, ovdje }emo se ukratko zadr‘ati na nekim detaljima o posljednim danima Mesijinog ‘ivota. Evan|elja kazuju: Jevreji su uhapsili Mesiju, sudili mu i tra‘ili od Pilata, rimskog upravitelja za Palestinu, da se on optu‘i i osudi za vjerolomstvo, iako je Pilat bio idolopoklonik koji ne poznaje su{tinu ove optu‘be. Me|utim, on je pod pritiskom Jevreja izdao naredbu za Mesijino pogubljenje. U to doba uobi~ajeni na~in za pogubljenje je bilo raspe}e na kri‘u. Tako je do{lo i do Mesijinog raspe}a. Evan|elja govore da je on umro na kri‘u, sa koga je ubrzo nakon toga skinut, da ga ne bi novi dan zatekao na kri‘u i njegov narod zbog toga bio proklet, bez obzira o kome se radilo. Ovako su bar u~ile njihove svete knjige. Po{to novi dan kod Jevreja po~inje sa zalaskom sunca, po‘urili su da ga {to prije skinu sa kri‘a. To je u~inio jedan od uglednijih i bogatijih Jevreja koji je u Mesiju potajno vjerovao. Nakon {to ga je skinuo, on ga je zakopao u grob. Prethodno ga je okupao i zavio u platno po starim jevrejskim obi~ajima. U tom poslu pomogao mu je jo{ jedan ~ovjek. Zakopavanje je obavljeno u unutra{njosti jedne stijene koja je iskopana za grobnicu. Poslije jednog dana i dvije no}i uspostavilo se da njegovo tijelo vi{e nije tamo. Ovo su otkrile neke njegove bliske pristalice. Doga|aji su se odvijali velikom brzinom. Poslije ovoga Mesija se nekoliko puta pokazao svojim u~enicima i nekim drugim ljudima. Bilo je to u vi{e razli~itih situacija, o tome }emo kasnije op{irnije govoriti. Tom prilikom on je od u~enika tra‘io da ne{to pojede, kako bi ih uvjerio da je ‘iv i prisutan i tijelom i du{om. Svi ovi doga|aji spominju se u njihovim knjigama. Ove tekstove }emo poku{ati jo{ jednom analizirati u svjetlu novih saznanja i stanja koja su pre‘ivjeli ljudi koji su ustali iz mrtvih, ili se misli da su bili sa njima. Ovome treba dodati i prakti~na iskustva ljudi koji su bili razapeti na isti na~in kao i Mesija, ali su ipak ostali ‘ivi nakon {to su bili podvrgnuti raspe}u i prikivanju ekserima za drveni kri‘. Bit }e dobro da pored svakog slu~aja malo zastanemo, da ga malo analiziramo, objasnimo i prokomentari{emo. Na kraju }emo vidjeti da svi ovi zaklju~ci vode u jednom pravcu, konstataciji da Mesije, ~ak i da je bio razapet kako vjeruju kr{}ani, nije umro na kri‘u, nego je bio samo onesvije{}en. Prema tome ni u tom slu~aju nije do{lo do njegovog ubistva od strane Jevreja, nego se to samo pri~inilo. Ka‘emo pri~inilo, jer tijelo, iako je izgledalo mrtvo, u stvarnosti nije bilo ispustilo du{u i Mesije nije bio mrtav, nego je ovo pre‘ivio. Zato }emo prvo predo~iti primjere u kojima su ljudi nakon prividne smrti nastavili da ‘ive. Nakon toga razmotrit }emo slu~ajeve u kojima su pojedine osobe bile razapete, ali nisu umrle. I na kraju, jo{ }emo jednom analizirati tekstove evan|elja u svijetlu novih otkri}a. Ima slu~ajeva u kojima su pojedini ljudi prividno bili mrtvi, ~ak i takvih u kojima su ljekari konstatirali klini~ku smrt, ali su ti ljudi nakon izvjesnog vremena do{li sebi i nastavili da normalno ‘ive. Prema tome u ovim slu~ajevima se radilo o prividnoj, a ne o stvarnoj smrti. Navodimo primjere takvih slu~ajeva: a) List Daily News od 3. januara 1984. god. je objavio vijest da se odje}a i tijelo gosp. Barnabe po~elo pomicati prilikom njegovog spu{tanja u grob. Ovo se desilo u gradu Najrobiju. Kasnije se ustanovilo

45 U ozbiljnoj studiji o predskazanjima Starog zavjeta o zavjeri protiv Mesije koju je napravio prof. Mensur Husejn u svojoj knjizi Da’wetu-l-Hakk u kojoj detaljno analizira sve psalme za koje kr{}ani tvrde da su u njima predskazanja o Mesijinom raspe}u. On ih razmatra jednu po jednu i odlu~no tvrdi da sve do jedne idu u prilog tome da je Mesija spa{en. Ovakvih psalmi ima trideset i jedna. Naro~ito je va‘no obratiti {ta o tome govore one pod brojevima: 9, 20 i 22, i strane pomenute knige od 86-l77.

www.islamski.com

www.islamski.com

40

da je pomenuta osoba bila konzumirala preveliku koli~inu alkohola. b) Jedna djevoj~ica pri~a kako se, ~etiri dana nakon prividne smrti vratila u ‘ivot. (Daily News od 15. novembra 1955. god.) c) ^ovjek koji je dva sata bio mrtav jo{ uvijek je u ‘ivotu. ^udo koje zbunjuje ljekare. (Sunday Tribune od 16. marta 1960.) d) ^etiri minuta smrti. ^ovjekovo srce je prestalo raditi, ali je on nastavio ‘ivjeti. (Sunday Express od 22. jula 1961.) e) Ne zna da je devedeset sekundi bio mrtav. (Kejb Ard‘os od 16. maja 1961.) f) Doktor Hejg vratio se iz mrtvih. (Kejb Ard‘os od 04. maja 1961.) g) Pomicanje odje}e spasilo je mladi}a da ne bude ‘iv zakopan. (Sunday Tribune od 13. maja 1962.) h) Povratak iz svijeta umrlih, dva dana nakon {to se mislilo da je umro. (Post 25. jula 1965.) i) Mrtvo tijelo namignulo ljekaru. Ljekarske knjige potvrdile smrt. (Daily News od 25. marta1975.) j) Klini~ki mrtav, Todler jo{ uvijek ‘iv, dva dana borbe za njegov ‘ivot. (Sunday Tribune od 17. jula 1983) 2. Pri~e ljudi koji su bili razapeti i ostali ‘ivi Novine Week and world u broju od 3. augusta 1969. godine objavile su sliku na kojoj se vidi gosp. Peter Van Dirberd‘ kako se spu{ta na zemlju ({to zna~i da nije bio umro) sa kri‘a na kome je bio razapet u trajanju od dvadeset minuta. Gospodin Van Dirberd‘ radi u kafani „Parman” u gradu New Castle Penital i u pro{loj sedmici se slo‘io da bude prikovan na kri‘u, kako bi dokazao da se ~ovjek mo‘e kontrolirati. U njegove ruke zakucani su ekseri du‘ine 15 cm, a u noge tri eksera od kojih je svaki bio dug 18 cm. Ekseri nisu izazvali nikakvo krvarenje i ~ovjek nije umro. Drugi primjer donose novine Weekend sunday koje izlaze u gradu New Castle u svom broju od 3. augusta 1969. godine, gdje se pod naslovom „[ta je to? Raspe}e ili obmana raspe}em.” donosi sli~an tekst sa fotografijom ~ovjeka razapetog na kri‘u. Novine Daily News u svom broju od 17. oktobra 1955. godine na svojoj naslovnoj strani objavile su na udarnom mjestu naslov: „Djevojka koja se ljekarima ~etiri dana ~inila mrtva je o‘ivjela.” 3. „Kri ’ kao igra~ka” Pod gornjim naslovom novine Sunday News koje izlaze u Darus-selamu, u svom broju od 3. maja 1981. godine, donose vijest o sve ve}oj pojavi razapinjanja na kri‘ na Filipinima. Novine navode da je najmanje sedam slu~ajeva razapinjanja na kri‘u zabilje‘ila lokalna {tampa samo u jednom gradu, a mo‘da ih je bilo i u drugim mjestima, ali o njima nije ni{ta objavljeno. Jednom od raspe}a podlegla je jedna gospo|a po imenu Luzijana Riz, koja se opisuje kao prva ‘ena koja je izvela ovaj ritual s kri‘om. Kao novina u raspe}u na kri‘u ovdje se koristi zakucavanje eksera u ruke onima koji se dobrovoljno odlu~e na ovu avanturu na kri‘u. Ekseri se kroz tijelo zakucaju u drveni kri‘, a nije zabilje‘eno da je iko od ovoga umro, osim {to su razapeti u nekim slu~ajevima izgubili svijest. Jedan od njih je, kad je si{ao i kad su mu ruke zamotavali zavojom, zapalio cigaretu. Jedna osoba je do sada izvela pet puta i misli i dalje nastaviti, jer se zakleo da }e to izvesti deset puta. Me|utim, tamo je bilo prisutno preko 250 hiljada ljudi, pa je svijet htio da vidi i druge kandidate. Neka od ovih raspe}a su direktno preko TV - prijemnika preno{ena gledaocima46 19. PONOVNO ^ITANJE TEKSTOVA O RASPE]U 1. Uvod Mesija je nakon su|enja podvrgnut raspe}u na kri‘u, ali na njemu nije umro, kao {to vjeruju kr{}ani, nego je samo izgubio svijest. Po{to se Jevrejima ‘urilo da ga {to prije skinu sa kri‘a, jer je po njihovom vjerovanju i u~enju svetih knjiga, onaj koji zano}i na kri‘u i njegova zemlja prokleti sve dok ne svane. Mesija je razapet na kri‘u visio od {est do devet sati poslije podne, tj. na izmaku dana. Zato su po‘urili

46 Ahmed Didat, Meseletu sulbi-l-Mesihi bejne-l-Hakikati we-l-iftirai, Kairo Daru-l-I’tisam, prijevod Ali D‘ewheri, 1989. str. 174.

www.islamski.com

www.islamski.com

41

da ga skinu ~im se primijete znakovi smrti. U tom trenutku je jedna osoba po imenu Josip iz Erimateje (tako ga opisuju evan|eoske knjige) pri{ao Mesiji i u pratnji rimskih vojnika i njihovog stotnika su oti{li do Pilata od koga je Josip zatra‘io da mu se preda Isusovo tijelo. „Pilat se za~udi da je ve} umro te dozva stotnika pa ga upita je li davno umro.” (Marko 15,44) Za{to se Pilat za~udio da je ovako brzo umro? Jer je Mesija razapet na na~in na koji se sporo umire, a ne na na~in u kome se upotrebljava „korifrahijum” naprava pomo}u koje se razapetom slome noge, usljed ~ega osoba iskrvari i brzo umre. Me|utim, kod Mesijina slu~aja nije kori{}ena ova naprava, nego je primjenjen spori na~in. U njegovom slu~aju razapetom se ve‘u ruke i ne koriste se ekseri za prikivanje na drveni kri‘, niti naprava za lomljenje nogu, tj. tjelo se pusti da zdravo visi. Ovako je postupljeno i sa Mesijom. Nakon {to je razapet nastupilo je gubljenje svjesti. Raspe}e je po~elo u {est sati poslije podne, kako ka‘u evan|eoske pri~e. U devet sati nastupilo je gubljenje svijesti, za koju se mislilo da je smrt. Kada je Isus spu{ten sa kri‘a, Josip iz Erimateje, i sam po porjeklu Jevrej, ga je uzeo, okupao i zamotao u kefine. Josip je bio jedan od bogatijih Jevreja i potajno je vjerovao u Mesiju. U no{enju tijela, kupanju i zamotavanju u kefine Josipu je pomogao ~ovjek po imenu Nikodimije. Njih dvojica (koji su potajno vjerovali u njega), {to je sasvim i razumljivo, nisu nikome govorili da je tijelo pokazivalo znakove ‘ivota, {to su, ako je tako bilo, morali primijetiti dok su ga kupali i spremali. To je ura|eno u potpunoj tajnosti, jer su se bojali da neko od Jevreja ne do|e i ne dokraj~i ga, a to njih dvojica nikako nisu ‘eljeli, jer su u njega vjerovali. Tijelo su zatim odnijeli i zakopali, ta~nije polo‘ili u iskopanu udubinu u stijeni. Pomenuti grob u stijeni Josip iz Erimateje je prethodno sam isklesao. Ovo novootvoreno groblje, na kome niko ranije nije bio sahranjen, vi{e je li~ilo na malu prostorijicu isklesanu u stijeni, nego na uobi~ajeni grob iskopan u zemlji. Ovdje prenosimo opis ove grobnice kako je opisuje D‘im Bi{ub, jedan od najpoznatijih poznavalaca kr{}anstva, u svojoj knjizi pod naslovom Dan kada je umro Mesije. On u njoj ka‘e da je {irina grobnice bila 5 stopa, visina 7, a du‘ina 15. Ova grobnica sa svodom u unutra{njosti vi{e je li~ila na prebivali{te nekog od siromaha i besku}nika, nego na grob. Dvojica pomenutih ljudi unijeli su tijelo u grobnicu i tu ga polo‘ili. Sastavlja~i Evan|elja ka‘u da su to bili Josip iz Erimateje i njegov pomo}nik Nikodem. Me|utim, na kraju pri~e evan|elje u obliku jednine ka‘e: „Pa na vrata groba navali kamen.” (Marko 15,46). Kada je Marija iz Magdale, prvo sama u nedelju ujutro (Ivan 20,1 i Marko 16,9) a zatim, po drugoj verziji, ponovo sa jo{ dvije ‘ene do{la da posjeti grob, sa sobom je ponijela miomiris da ga poma‘e. Ovdje se name}e pitanje {ta je htjela pomazati, mrtvo tijelo koje je tri dana stajalo i mo‘da i u{~ulo, ili ‘ivo tijelo? Logi~an odgovor je ‘ivo tijelo. Odmah poslije ovoga, Evan|elje govori da su one tra‘ile Mesiju, ali ga nisu na{le u grobu. Me|utim, kad se Marija obazrela, vidjela je Isusa gdje stoji. Ali nije znala da je Isus. On joj rekne: „@eno za{to pla~e{? Koga tra‘i{? Gospodine,-odgovori mu ona misle}i da je vrtlar (Josip iz Erimateje) - ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.” (Ivan 20,15) U njenom pitanju „Kamo si ga stavio?” po engleskoj verziji upotrijebljena je li~na zamjenica za razumno bi}e, a ne nerazumno. To zna~i da je tra‘ila Isusa ‘iva, a ne njegovo mrtvo tijelo, jer se za mrtvo tijelo koristi zamjenica kao i za nerazumno bi}e. Ona je tako|er upotrijebila izraz „gdje si ga ostavio”, a ne … „gdje si ga zakopao”, jer je znala da je on ‘iv. Da jo{ jednom ~ujemo kako je glasilo njeno pitanje: „Ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.” Rije~i „da idem po nj” ovdje imaju veoma va‘no zna~enje: „da ga uzmem” Gdje da ga, ako je bio mrtav, uzme? Naprotiv, da ga uzme ‘iva, jer je sigurno znala i osje}ala da je ‘iv. I zaista, kad je izgovorila ove rije~i, odgovor je do{ao od samog Mesije, (za koga je mislila da je ba{tovan). „Marijo” re~e joj Isus. „Rabbuni!” (to zna~i: ”u~itelju”) odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu.” (Ivan 20,16)

www.islamski.com

www.islamski.com

42

Ovdje joj je Isus otkrio istinu o ~emu se, zapravo radi. Kada ga je prepoznala po{la je prema njemu da ga uhvati za ruku od radosti koja ju je bila obuzela. Me|utim, Isus ju je preduhitrio rije~ima: „Nemoj me dulje dr‘ati, jer jo{ nisam uzi{ao k Ocu.” (Ivan 20,17) [ta je to zna~ilo? To je zna~ilo da ga ne dodiruje, jer ga je boljela rana izazvana ubodom koplja od strane Jevreja dok je bio razapet na kri‘u, uslijed ~ega je iz rane curila krv i te~nost. To zna~i, kad bi ga dodirnula Marija sa ranom koja jo{ nije zamladila da bi ga povrijedila i da bi ga to zabolilo. U rije~ima: „Jo{ nisam uzi{ao k Ocu”, htio je re~i: „Jo{ nisam umro.” Ovo joj je rekao stoje}i pored nje na zemlji, dok ga je gledala svojim o~ima i bila sigurna u ono {to gleda i {to od njega slu{a. U rije~ima: „Jo{ nisam uzi{ao k Ocu” ona je sigurno razumjela „jo{ nisam umro”. Iz ovih njegovih rije~i nije mogla razumjeti da se spustio sa neba, nego da jo{ nije umro, tj. da je jo{ ‘iv. Nakon toga ona je po‘urila da ispri~a u~enicima {ta je vidjela. „Oni kad ~u{e da je ‘iv i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali.” (Marko 16,11) Njegovo pojavljivanje u susjednom vrtu u blizini groba obu~enog u vrtlarovu odje}u, mo‘e se objasniti ovako: Po{to Isus nije bio mrtav, nego samo onesvije{}en, Josip iz Erimeteje je, nakon {to ga je polo‘io u grob, sa~ekao da se dan smiri, a onda je pod okriljem no}i pri{ao grobnici, otklonio kamen sa ulaza, u{ao unutra i odatle iznio Isusa i kasnije ga obukao u odje}u vrtlara. Sve se ovo odvijalo nakon {to je do{ao svijesti, nakon te{ke nesvijesti u koju je pao zbog udaranja, maltretiranja, umora, gubljenja snage od dana otkako je uhap{en, te kasnijeg su|enja i raspe}a. Kada je Marija iz Magdale do{la, zatekla ga je u stanju kakvog smo malo~as opisali, maskiranog, u odje}i vrtlara, da ga ko od Jevreja ne bi prepoznao. Dokaz opravdanosti ovakvog razmi{ljanja je to {to je kamen sa ulaza u grob bio ve} uklonjen, {to govori da je izlazak iz groba bio i tijelom i du{om, a ne samo du{om. Njegovo pojavljivanje u odje}i vrtlara i bojazan da ga ko od Jevreja ne prepozna samo potvr|uje mi{ljenje da nije bio umro, jer da je bio umro ne bi se imao ~ega bojati, jer onaj ko umire jedanput, po jevrejskim svetim knjigama, nije mogao umirati jo{ jedanput. Ovako bar u~e njihove knjige. 2. Gre{ke koje su po~inili Jevreji Pri~a o Isusovu raspe}u kazuje, da su nakon {to je Josip iz Erimateje i njegov pomo}nik uzeli tijelo i sahranili ga u grob iskopan u kamenu, kako smo ranije opisali, sve}eni~ki glavari i farizeji do{li kod Pilata te mu rekli: „Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica jo{ za ‘ivota rekao: - Poslije tri dana uskrsnut }u.” Zato naredi da mu se ~uva grob do tre}eg dana da ne bi do{li njegovi u~enici, ukrali ga te rekli narodu: „Uskrsnuo je od mrtvih, pa bi posljednja prevara bila gora od prve.” (Matej 27,62-64). Ovdje se mo‘e konstatirati da su Jevreji zakasnili sa ~uvanjem groba ili sa zahtjevom za njegovim ~uvanjem, najmanje za jedan dan, za koje vrijeme su Isusove pristalice pod okriljem no}i, uspjele da mu pomognu da iza|e iz groba. Prva njihova gre{ka je bila ta, {to su u poku{aju da se oslobode Isusa, dozvolili da se njegovo tijelo skine sa kri‘a bez prethodnog lomljenja nogu, vjeruju}i da je ve} bio mrtav. Druga njihova gre{ka je bila da su nepoznatim Isusovim pristalicama dozvolili da pru‘e pomo} ranjenom ~ovjeku, nakon zatvaranja groba velikim kamenom. Tre}a njihova gre{ka je bila {to su prekasno oti{li Pilatu sa zahtjevom da se grob ~uva, tj. tek sutradan, za koje vrijeme je Bog dao da se desi ono {to se desilo, daleko od o~iju svijeta: I nevjernici po~e{e smi{ljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. (Ali ‘Imran, 54) 3. Nastavak pri~e Nakon {to je Mesija iza{ao iz groba i sreo se sa Marijom iz Magdale, ona je po‘urila do njegovih u~enika koji su se bili okupili u sobi na spratu, gdje su se sa Isusom sastali posljednji put prije nego {to }e do}i do njegovog raspe}a:

www.islamski.com

www.islamski.com

43

„Ona ode i to javi onima koji su bili njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama. Oni kad ~u{e da je ‘iv i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali.” (Marko 16,10-11) Isti taj dan na putu za Emaus, Mesija se pokazao jo{ dvojici svojih u~enika, s njima putovao i razgovarao, dok nisu do{li do sela, gdje su ga pozvali da se sa njima odmori i gdje su mu ponudili da jede. Tom prilikom „dok je sjedio za stolom, uze kruh, zahvali, razlomi ga, pa im ga dade... Njima se otvori{e o~i i prepoznado{e ga... Ali njega nestade ispred njihovih o~iju.” (Luka 24,30-31) Odmah poslije toga, oni su po‘urili, oti{li u Jeruzalem i popeli se u potkrovlje, gdje su bili ostali apostoli, da im o tome ispri~aju. „Ovi odo{e i javi{e ostalima, ali ni njima nisu vjerovali.” (Marko 16,13) Za{to nisu povjerovali Mariji iz Magdale i ovoj dvojici u~enika? Zato {to su mislili da je umro na kri‘u i da }e njegovo pojavljivanje, ako ga bude, biti samo duhovno a ne i tjelesno. Ali za{to kad im je Marija rekla da ga je svojim o~ima vidjela i tjelom i du{om nisu vjerovali? Za{to nisu vjerovali ni dvojici u~enika koji su im ovo isto ispri~ali, dodaju}i da je sa njima ~ak i jeo? Zato {to nisu o~ekivali da je ostao ‘iv. U tom momentu pojavio se me|u njima ‘iv Isus i s njima zajedno jeo. U~inio je to zato {to nisu vjerovali da je on me|u njima i du{om i tjelom. Na njegov zahtjev oni su mu ponudili ostatke ribe i med i on je to pojeo pred njima. Ovo je bio krunski dokaz da je me|u njima njegovo ‘ivo tijelo, a ne samo du{a jer du{a ne jede. Ovo su oni svakako dobro znali. Me|utim, po{to su od drugih ~uli (jer sami nisu prisustvovali raspe}u, po{to su u vrijeme hap{enja pobjegli i njega samog ostavili) da je njihov u~itelj razapet, da je na kri‘u umro, stavljen u grobnicu, i da su od tada ve} bila pro{la tri dana, pa se tijelo moralo po~eti kvariti. Isusovu pojavu me|u njima oni nisu mogli prihvatiti kao stvarnost, nego su uobrazili da je to prikaza. On im je ‘elio pokazati da nije nikakva prikaza, nego stvarni Isus koga poznaju, sa svojim tijelom i du{om, pa je od njih tra‘io ne{to hrane koju je stvarno i pojeo. Za~u|uju}e je ovdje da im je morao pokazati i dodatni dokaz kada im je rekao: „Za{to ste zbunjeni? ^emu se takve sumnje ra|aju u va{im srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: Ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju, a kao {to vidite, ja ih imam. Kada to re~e, pokaza im ruke i noge.” (Luka 24, 38-40) Razlog njihovog odbijanja svih ovih dokaza bilo je njihovo prethodno ubje|enje da je umro, zbog ~ega su vjerovali da u slu~aju ukoliko se pojavi, to mora biti u duhovnom, a ne i u tjelesnom obliku. Ali, ko je rekao da }e osoba koja bude pro‘ivljena iz mrtvih biti duh? Izgleda sam Isus: „Duh nema mesa ni kostiju...” (Luka 24,39) 4. Isus kao Jona Jednog dana Jevreji su do{li i tra‘ili od Isusa da im poka‘e neko ~udo. Na ovo njihovo tra‘enje on im je odgovorio: „Znak tra‘i pokvareni i preljubni~ki nara{taj, ali mu se ne}e dati drugi znak osim znaka-Jone proroka.” (Matej 12,39)47 Pomenuto Jonino ~udo jevrejske svete knjige pominju na vi{e mjesta. One ka‘u da je Jona u utrobi ribe ostao tri dana i dvije no}i, nakon ~ega je ‘iv i zdrav iza{ao iz njene utrobe. Ovo je bilo ~udo koje je Isus obe}ao Jevrejima. Drugim rije~ima on je nagovijestio da }e se i njemu desiti ne{to kao i Joni. Ovdje treba obratiti pa‘nju na to da je Jona u utrobu ribe u{ao zdrav i ~itav, u njoj ostao tri dana i dvije no}i i nakon toga iz njene utrobe iza{ao ‘iv i zdrav. Prema tome, moglo se o~ekivati da }e se to desiti i Mesiji. To se zaista i desilo. U grobnicu je polo‘en ‘iv s tim {to se broj provedenih dana donekle razlikuje. To zna~i da Isus nije prije ulaska u grob, niti u njemu samom, bio mrtav, kao {to ni Jona

47 Prorok Jona u jevrejskim knjigama odgovara vjerovjesniku Junusu, a.s., uIslamu. On se jo{ naziva i imenom Sahibu-l-hut

www.islamski.com

www.islamski.com

44

kada ga je progutala riba, niti u njenoj utrobi nije bio mrtav. Po{to je Jona ‘iv i zdrav iza{ao iz ribe, bilo je za o~ekivati da i Isus ‘iv i zdrav iza|e iz groba. Dakle, potpuno isto kao {to je bio slu~aj i sa Jonom. Jer, ako ka‘emo da je u grob polo‘en mrtav i u njemu tri dana proveo kao mrtav, kako se onda mo‘e porediti sa Jonom? Du‘ina boravka Mesije u grobu nije bila tri dana i dvije no}i, bar prema onome {to kazuju evan|elja. Zna~i da se ova du‘ina ne{to razlikuje od one koju je proveo Jona. Isus je proveo u grobu jedan dan i dvije no}i, o ~emu smo ranije ve} govorili. Mi smo ovdje samo htjeli navesti sli~nost izme|u Joninog i Isusovog slu~aja. Prema tome, kad kr{}ani ka‘u da je Isus u grobu bio mrtav, oni ne govore istinu. Na kraju krajeva, to se ne sla‘e ni sa samim Isusovim izjavama o sebi, kada sebe, pokazuju}i Jevrejima ~udo, poredi sa Jonom. Istina je da je on, kako smo vi{e puta ranije rekli, i bio ‘iv. Engleska verzija evan|elja ka‘e da je jedan od u~enika po imenu Toma posumnjao da je onaj koji im u potkrovlju govori zaista Mesija du{om i tijelo. Ovo je priznao i samom Mesiji. Na ovo Mesiji nije preostalo ni{ta drugo nego da mu ka‘e: „Pru‘i prst svoj ovamo: Evo mojih ruku! Pru‘i ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi vi{e nevjernik, ve} vjernik.” „Gospodin moj i Bog moj!”- izjavi Toma. (Ivan 20,27-28) Potpuno isto kao {to i mi svakodnevno govorimo vi{e puta „Gospodaru, Bo‘e!” 20. DOKAZI KOJI GOVORE DA JE ON BIO @IV I DA NIJE UMRO NA KRI@U 20/1. Da je do jevrejskog ubistva Mesije zaista do{lo, bilo bi ta~no i njihovo vjerovanje da Isa, sin Mejremin, nije obe}ani Mesija, {to oni vje~ito odbijaju i od ovakvog vjerovanja nikada nisu odustali. Na ovo upu}uju i neke jevrejske knjige. Tako se u Ponovljenom zakonu ka‘e: „A prorok koji bi se usu|ivao govoriti {to u moje ime {to ja ne budem zapovijedio da govori, i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.” (Ponovljeni zakon 18,20) 20/2. Mesijin pla~ u no}i uo~i hap{enja, njegovo preklinjanje i tra‘enje pomo}i, kao i pojava an|ela koji su do{li da ga ohrabre, sve je to dokaz da je Bog udovoljio njegovim molbama da ne okusi ~a{u smrti i da ga je spasio. Ovu potvrdu iznosi ~ak i svetac Pavle u jednoj od svojih poslanica kad ka‘e: „On, po{to u vrijeme svog zemaljskog ‘ivota prikaza molitve i pro{nje sa jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bija{e usli{an iz strahopo{tovanja.” (Poslanica Hebrejima 5,7) 20/3. [ta zna~e njegove rije~i: „Bija{e usli{an iz strahopo{tovanja?” One zna~e da je Bog njegovim molbama udovoljio. Luka tako|er ka‘e: „Tada mu se ukaza an|eo s neba i po~e ga hrabriti.” (Luka 22,43) Ako pa‘ljivo analiziramo Isusovu patnju vidjet }emo da mu je Bo‘ija milost bila naklonjena u vi{e prilika: a) Ulijevanje snage i podr{ka s neba, b) Pilat, rimski upravitelj u Palestini, od koga Jevreji tra‘e da mu nakon hap{enja sudi, progla{ava ga nevinim i nudi im njegovu amnestiju. c) Pilatova ‘ena je usnila san u kome joj je re~eno da se Isusu ne smije desiti ni{ta ru‘no, d) Njegove noge nisu bile slomljene prilikom raspe}a e) Jevrejima se ‘urilo da ga {to prije skinu s kri‘a. O ovome pretposljednjem, da mu noge nisu bile slomljene, govori i jedno predskazanje koje se obistinilo. U njemu se, naime, ka‘e: Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja. On ~uva sve kosti njegove, ni jedna mu se ne}e slomiti.

www.islamski.com

www.islamski.com

45

(Psalmi 34,20-21) Ali, za{to su mu sa~uvane kosti potkoljenica i za{to nisu slomljene? To za mrtvu osobu, ili osobu koja }e umrijeti ne zna~i ni{ta. Me|utim, za onoga ko }e ostati u ‘ivotu i ko }e pre‘ivjeti, zna~i mnogo. Tako je bilo i sa Mesijom, koji nije umro na kri‘u. Predskazanje koje govori da }e mu kosti ostati ~itave i da ne}e biti slomljene, govori u prilog ‘ivota onome na koga se odnose, a nikako u prilog njegove smrti. 20/4. Curenje te~nosti i krvi iz Isusova tijela dok je bio na kri ’u Evan|eoske pri~e o Mesijinom raspe}u kazuju, da mu je dok je jo{ bio na kri‘u, pri{ao jedan vojnik i kopljem mu probo bok iz koga je po~ela da curi krv i voda. O tome Ivan ka‘e: „Kada do|o{e k Isusu i vidje{e da je mrtav, njemu ne prebi{e golijeni, nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah pote~e krv i voda.” (Ivan 19,33-34) Ovo zna~i da je Isus, kada je proboden, bio ‘iv. Po{to je probadanje kopljem imalo cilj da poka‘e da li je tijelo ‘ivo ili mrtvo, kad se ono nije pomaklo, zaklju~eno je da je ono, mrtvo. Me|utim, tijelo nije bilo mrtvo, nego onesvije{}eno. Izlazak krvi i vode najbolji je dokaz da je ono bilo jo{ ‘ivo, istina koju nije poznavala osoba koja ga je probola. Kao jo{ jedan dokaz da je tijelo bilo ‘ivo, mo‘e poslu‘iti i navod koji stoji u 96. stupcu Britanske enciklopedije. 20/5. Isus je bio ‘iv kada je proboden kopljem Za{to te~nost i krv? Doktor W.B. specijalista za anesteziju u kraljevskoj bolnici u Glazgovu iznosi svoje mi{ljenje iz dugogodi{nje prakse u periodi~niku Tankers Daygist {tampanom u Londonu u zimu 1949. god. gdje ka‘e: „Te~nost je bila posljedica iscrpljenosti nerava i krvnih sudova koja se naro~ito javlja pri prekomjernom izlaganju udarcima palicom.” Kada se Isus pojavio u vrtu naspram groba, on je bio izmu~en bolom, {to potvr|uje prethodno tuma~enje, kome ide u prilog i najnovija nau~na saznanja iz oblasti medicine. 20/6. Evan|eoske predaje, govore}i o raspe}u, kazuju da je u to doba, izme|u {est i devet sati poslije podne, bilo pojava grmljavina, pomra~enja Sunca i zemljotresa. Da li se ovo slu~ajno i bez razloga desilo? Svakako da nije, to se desilo da bi se izbjegao mete‘ nakon raspe}a, s jedne strane, i da bi Bo‘ija milost putem njegovih spasilaca, do{la do njega, s druge strane. Josip iz Erimateje je u pratnji jednog rimskog stotnika oti{ao do Pilata i zamolio ga da mu preda Isusovo tijelo. „Pilat se za~udi da je ve} umro te TŽzva stotnika pa ga upita je li davno umro.” (Marko 15,44) Zbog ~ega se Pilat za~udio? On je iz svoga bogatog iskustva kao upravitelj znao da nijedan ~ovjek do tada nije umro u roku od tri sata, u slu~aju kada nije kori{}ena naprava za lomljenje nogu, uslijed ~ega nastupi krvarenje i br‘a smrt. Ali u slu~aju Mesije ta naprava nije bila upotrijebljena. Me|utim, ova naprava je bila upotrijebljena kod dvojice drugih zatvorenika koji su zajedno sa Isusom bili razapeti, ali su i jedan i drugi, kada je Isus ve} bio skinut sa kri‘a, bili jo{ ‘ivi. Profesor Ahmed Didat je pa‘ljivo analizirao i prou~io sve tekstove o raspe}u i o tome napisao knjigu. On u pogledu raspe}a navodi tridesetak argumenata koji govore da Mesija nije umro na kri‘u, niti je mrtav polo‘en u grobnicu. On tako|er navodi da Mesija u grobu nije proveo tri dana i tri no}i, nego najvi{e jedan dan i dvije no}i. Ovdje }emo ukratko navesti do kakvih je sve on rezultata u ovoj studiji do{ao. Navest }emo ih istim redom kako je to on u~inio: 1. Isa, a.s., je ‘elio da se spasi od ovakve smrti. U tom pogledu bio je pripremio neke mjere za odbranu od Jevreja, jer je ‘elio da ostane ‘iv. 2. Isa, a.s., je molio Uzvi{enog Allaha da ga spasi i sa~uva njegov ‘ivot od ovakve smrti. 3. Bog je usli{io njegovu molbu, tj. spasio mu ‘ivot. 4. Jedan od meleka je si{ao da mu ulije pouzdanje, nadu i sigurnost da }e ga Bog spasiti i da ga ne}e ostaviti sama. 5. Rimski upravitelj Pilat smatrao je da on nije kriv, {to je bio dovoljan razlog da ostane u ‘ivotu. (Pilat je bio oli~enje politi~ke i vojne mo}i koja je potvr|ivala ili poni{tavala donesene presude.) 6. Pilatova ‘ena usnila je san u kome joj je re~eno da se ovom pravednom ~ovjeku ne smije desiti ni{ta

www.islamski.com

www.islamski.com

46

ru‘no, tj. da mora ostati ‘iv. 7. Njegov boravak na kri‘u samo tri sata ne djeluje dovoljno ubjedljivo da je za to vrijeme umro, jer je bilo nemogu}e da osu|enik na smrt umre u tako kratkom roku, naro~ito kad se ima na umu kakav je sistem raspe}a bio primijenjen. ^ak da je bio i prikovan na kri‘u, ne bi tako brzo umro. 8. I jedan i drugi od njegovih kolega, koji su s njim razapeti, bili su jo{ ‘ivi. Zato je Isa, a.s., u isto vrijeme sigurno bio ‘iv. 9. Enciklopedija evan|elja pod naslovom Kri‘ ka‘e da je Mesije u trenutku probadanja kopljem bio jo{ uvijek ‘iv. 10. Odmah nakon probadanja kopljem potekla je iz tijela teku}ina i krv, {to govori da je Isa, a.s., bio ‘iv. 11. Njegove potkoljenice nisu bile ni odsje~ene ni slomljene, {to je zna~ilo obistinjenje predskazanja, Nepovrije|ene noge mogle su koristiti samo ‘ivom, a nikako mrtvom Mesiji. 12. Grmljavina, potres i pomra~enje Sunca, sve samo u trajanju od tri sata vremena, mogla je biti samo Bo‘ija milost, za koje vrijeme se njegovi potajni prijatelji mogli prisko~iti u pomo} i doprinijeti da ostane ‘iv. 13. Jevreji su posumnjali u njegovu navodnu smrt. Posumnjali su da je jo{ na kri‘u umro i pobojali se da nije ostao ‘iv. 14. Pilat se za~udio da je Isus ve} umro. Iz svog bogatog iskustva on je dobro znao da niko na kri‘u ne umire tako lahko. Njegova sumnja u smrt zna~i njegovo ubje|enje da je jo{ bio ‘iv. 15. Velika i prostrana grobnica isklesana u stijeni u blizini i na dohvat ruke, sa dobrom ventilacijom, pru‘ila je mogu}nost da se Mesiji pritekne u pomo} i da mu se pomogne da ostane ‘iv. 16. Uklanjanje velikog kamena sa ulaza u grobnicu, kao i skidanje odje}e u koju je bio zamotan, govori da je to bilo potrebno uraditi samo u slu~aju da je bio ‘iv. 17. Izvje{taj o smotanom ~ar{afu - Njema~ki nau~nici su kroz odre|ena istra‘ivanja doznali da Mesijino srce nije bilo prestalo kucati, {to zna~i da je bio ‘iv. 18. Presvla~enje u tu|u odje}u. Ovo presvla~enje ne bi bilo potrebno da je Isa, a.s., pro‘ivljen nakon smrti, nego je bilo potrebno samo u jednom slu~aju, da je jo{ bio ‘iv. 19. On ne dozvoljava Mariji iz Magdale da ga dotakne „Ne doti~i me!” jer, kad bi ga dohvatila, povrijedila bi ga i to bi ga boljelo. (Rana jo{ nije bila zacijelila). To zna~i da je bio ‘iv. 20. Njegove rije~i: „Jo{ nisam uzi{ao k Ocu.” u tada{njim jevrejskom rije~niku nije se druga~ije moglo razumjeti nego: „jo{ nisam umro” ili „jo{ sam ‘iv.” 21. Marija iz Magdale se nije upla{ila kada ga je ugledala, jer je u njemu prethodno vidjela znake ‘ivota (dok je skidan s kri‘a). Zato je za njim tragala da ga na|e ‘iva. 22. U~enici su se skamenili od straha kada su ga ugledali u sobi, jer sva njihova saznanja o njegovoj navodnoj smrti su bila preko drugih lica (niko od njih nije mogao biti direktan svjedok kad su ga svi do jednoga iznevjerili i pobjegli prilikom hap{enja). Zato nisu ni mogli povjerovati da je on jo{ ‘iv. 23. U nekoliko navrata poslije raspe}a Isus je jeo. Hrana je potrebna samo ‘ivima. 24. Nikada se nije pokazao svojim neprijateljima me|u Jevrejima, jer je sa krajnjim naporom uspio da se spasi od smrti koju su mu oni re‘irali a i stoga {to je bio ‘iv (pa da mu se ne bi ponovilo prethodno iskustvo). 25. Napravio je nekoliko kratkih posjeta (mjesta koja je nakon raspe}a posjetio su bila u uskom krugu), {to zna~i da nije bio ustao iz mrtvih, nego je zaista bio ‘iv. 26. Oni koji su ga pored grobnice vidjeli svjedo~e da je rekao: „Za{to tra‘ite ‘ivoga me|u mrtvima?” (Luka 24,6) To jasno zna~i da je bio ‘iv, a ne mrtav. 27. Svjedo~enje Marije iz Magdale Sveti Marko ka‘e:

www.islamski.com

www.islamski.com

47

„Oni, kad ~u{e da je ‘iv i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali.” (Marko 16,11) Marija iz Magdale nije tra‘ila ni |avole ni duhove, ve} ‘ivog Isusa. Me|utim, u~enici joj nisu vjerovali da je njihov u~itelj ‘iv. 28. Doktor Primous ka‘e: „Krv i voda su, nakon probadanja Isusova boka kopljem, potekli iz njegovog tijela, radi isrcrpljenosti nerava i krvnih sudova nakon udaranja debelim {tapom. Poticanje krvi i vode su siguran dokaz da je tijelo bilo jo{ ‘ivo.” 29. Isus je predskazao da }e njegovo ~udo biti poput Joninog. Prema onome {to se navodi u Starom zavjetu u Joninoj knjizi, Jona je ostao ‘iv, iako se o~ekivalo da je umro. Isto tako, dok se o~ekivalo da }e Isa, a.s., nakon raspe}a i polaganja u grob biti mrtav, on je ostao ‘iv, upravo kao {to je i Junus ostao ‘iv48 Pomenuta pitanja i mnoga druga analiziraju se i izla‘u na stranicama pomenute knjige. Preporu~ujemo po{tovanom ~itaocu da ih pro~ita, a u slu~aju potrebe da to ~itanje ponovi jo{ koji put. Nadamo se da }e iz takvih ~itanja biti vi{estruke koristi. Molimo Uzvi{enog Allaha da se ovakva korist i ostvari49 20/7. Dokazi iz psalmi potvr|uju da je Mesija spa{en U jednom psalmu se ka‘e: Znam evo: Jahve }e pobjedu dati svom pomazaniku, uni{tit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.” (Psalmi 20,6) Ivanovo evan|elje kazuje nam ne{to sli~no poput ovog predskazanja. Naime, kad su Jevreji do{li da uhapse Mesiju on je rekao: „Koga tra‘ite?” Isusa Nazare}anina”, odgovorili su mu. „Ja sam”, odgovorio je Isus... (Ivan 18,5) Kada je Isus ponovio odgovor, uzmaknuli su unazad i popadali po zemlji. U tom trenutku Bog je uzdigao svoga vjerovjesnika, a njegov lik bacio na u~enika izdajnika, Judu. Kada su se Jevreji digli i do{li sebi, pred sobom su na{li nikog drugog nego Judu koga su odveli na raspe}e. Ovakav rasplet je mogu}, a potvr|uje ga i Isusova sposobnost da nestane iz vida. Ovu njegovu sposobnost sama evan|elja potvr|uju na vi{e mjesta. Tako nam Luka kazuje da ga u jednoj prilici nisu mogla prepoznati ni dvojica najbli‘ih u~enika dok su ga sreli na putu za Emaus, iako su sa njim razgovarali i putovali. Luka ka‘e: „Njihovim o~ima bi uskra}eno da ga mogu prepoznati.” (Luka 24,16) Evan|elje govori o mnogobrojnim poku{ajima Jevreja da uhapse Isusa, da ga se domognu i rije{e. Me|utim, on je u svakoj prilici uspio da se sakrije i izvu~e, iako su oni bili svuda oko njega. Pogledaj {ta se sve o tome ka‘e u: - Ivan 7,27-30, - Ivan 8, 59 - Ivan 8,59 i 10,29. 21. PITANJA UPU]ENA KR[]ANIMA Na kr{}ansku tvrdnju da je Mesije ubijen da bi se iskupio od nasljednog grijeha, Tevrat odgovara sljede}im rije~ima upu}enim Kajinu, Abelovom ubici: „Za{to si ljut? Za{to ti je lice namrgo|eno? Jer, ako pravo radi{, vedrinom odsijava{. A ne radi{ li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu {to na te vreba.” (Postanak, 4,6-7) U nekim drugim predskazanjima stoji zapisano:

48 U arapskom originalu presko~en je jedan primjer (Napomena prevodioca) 49 Pisac na nastavku strane 81. svoje knjige donosi fotografiju prenesenu iz novine Daily News od 3. januara 1984. god. o micanju odje}e i tijela gosp. Barnabe kad su htjeli da ga spuste u grob u Najrobiju, misle}i da je umro. Me|utim, on je bio samo previ{e popio alkohola.

www.islamski.com

www.islamski.com

48

„Ja ne ka‘njavam dijete zbog o~evih grijeha, niti roditelje zbog dje~ijih. ^istima pripada njihova ~isto}a, a grije{nicima njihovi grijesi.” (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu str . 302) Kr{}anima se upu}uje slijede}e pitanje: „Ko je ljude i ‘ivotinje hranio u danima Mesijinog raspe}a i njegovog boravka u grobu (3 dana)?” Da li je sa njegovim ubistvom ubijena i Rije~ i pokopana sa njegovim pokopom, ili ga je iznevjerila i pobjegla od njega kao i u~enici? Ako je sa njim pokopana, onda ju je jo{ neko ko je veliki, posjedovao, a ako ga je izdala i napustila, kako je to bilo mogu}e kad su se bili srodili u jednom? (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu, str . 303) Kr{}anima se postavlja jo{ jedno pitanje za razmi{ljanje. Mesijina smrt na ovakav na~in bila bi ili mudrost ili glupost. Ako ka‘u da je bila mudrost, onda za to duguju zahvalnost Jevrejima koji su im pomogli da se ispuni mudrost. Ako, pak ka‘u da je to glupost, onda su glupost pripisali Bogu, a to je nevjerstvo. (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu, str. 303) Jo{ jedno pitanje onima koji ka‘u da je Isus umro pa ponovo o‘ivio. Mi ih pitamo. - A ko ga je o‘ivio? Ako ka‘u da je ‘iv, to su du‘ni dokazati, a ako ka‘u da je mrtav, tvrde ne{to apsurdno, jer onaj koji daje ‘ivot ne mo‘e biti mrtav. Ako ka‘u da ga je o‘ivio neko drugi, tj. onaj ko mu je dao smrt, onda isklju~uju njegovu bo‘ansku mo}, a on je po njima posjeduje. (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu str. 303) 22. ODGOVOR NA SUMNJU Neki kr{}anski misionari u obra}anju muslimanskim masama ka‘u: „Mesija je uzdignut na nebo, a va{ vjerovjesnik je pokopan u zemlju. Po tome je Mesija odabraniji od va{eg poslanika Muhammeda?” Na ovo im ovako odgovaramo: 1. Mi im postavljamo pitanje: „Da li je po vama odabraniji Isus ili meleki?” Odgovorit }e: Isus”. Mi ih pitamo: „Kako kad su meleki bili na nebu kad se Isus nije bio ni rodio, kao i poslije njegovog ro|enja kad je bio na zemlji, pa ~ak i dok je ljudima prenosio svoje u~enje?” 2. Dok je Isus bio na zemlji, ptice su danono}no letjele u vazduhu. Jesu li zbog toga ptice odabranije od ~ovjeka? 3. Morska pjena pliva po povr{ini vode, dok se dragulji nalaze u morskim dubinama. 4. Ilija je dignut na nebo na vatrenoj jahalici. Njegov u~enik Ho{ea pri~a da je to vidio50 Mesija je rekao Jevrejima da se Ilija na Zemlju po drugi put vratio u liku Ivana (Jahjaa, a.s.) ^ak i Ilija koji se na vatrenoj jahalici popeo na nebo i s njega si{ao u liku Ivana, nije bio Bog nego ~ovjek. Tako vi vjerujete. Kad govorimo o ovome, moramo se osvrnuti na neke gre{ke, bolje re}i zablude, koje je lansirao jedan egipatski sve}enik i odgovoriti na njih. On, naime, tvrdi da i sam Kur ’ an potvr|uje bo‘anstvenost Mesije kad u suri Merjem govori o njegovom ro|enju i navode se Mesijine rije~i: I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao. (Merjem, 33) Pomenuti sve}enik smatra da ovaj potvr|uje Mesijinu bo‘anstvenost, jer se u istoj suri spominje i Jahjaa, a.s. o kome Allah ka‘e: I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kada bude iz mrtvih ustao! (Merjem, 15) Pomenuti sve}enik ka‘e da pri~a o Ivanu (Jahjau, a.s.) sadr‘ava Bo‘iji mir na njega, dok Mesijina pri~a sadr‘ava Mesijin mir na samog sebe, onog dana kada je ro|en, kada }e umrijeti i kada }e biti pro‘ivljen. Po njemu, ovo ukazuje na Mesijinu bo‘anstvenost, jer je sam na sebe izrekao mir. To zna~i, da je on po njemu bog, jer je Bog izrekao mir na Ivana. Mi mu odgovaramo: „Allah je bio i u jednom i u drugom slu~aju onaj koji je izrekao rije~i mira „selam” samo {to je u drugom (Mesijinom) slu~aju to bilo preko Mesije.” 50 Knjiga postanka, poglavlja 1 i 12.

www.islamski.com

www.islamski.com

49

Na{ odgovor na ovu zabludu je: Mesija u ova sva tri slu~aja na sebe je izrekao rije~i „selam” (mir, spas) jer je zbog njih kod svojih pristalica progla{en bogom, nakon svoje smrti. Ta tri momenta vezana za njegov ‘ivot su: - Njegovo ro|enje od majke djevice, - Mete‘ oko njegovog navodnog raspe}a i - Njegovo navodno pro‘ivljenje iz mrtvih. Mesija je na sebe izgovorio rije~i „selam” (rije~i mira, spasa), kao znak da je on od svega ovoga {to mu se pripisuju nevin. [to se pak ti~e Jahjaa, a.s., po pitanju njegovog ro|enja i smrti nije bilo nikakvih zabluda. Ovo proizilazi iz rije~i „selam” koje je Allah izgovorio u vezi s njim, s jedne strane, i zato {to je ro|en kad mu je otac ve} bio u poznim godinama, {to je bio ubijen, strog i odva‘an, s druge strane.

TRE]E POGLAVLJE

Kr{}ansko vjerovanje 1. UVOD Kr{}ani vjeruju u postojanje tri boga: Oca, Sina i Duha Svetoga i vjeruju da je svaki od njih potpun i zaseban bog, nezavistan od ostala dva. Ovakvo svoje vjerovanje u trojstvo oni obja{njavaju tvrdnjom da Bog voli da bude voljen. Po{to ljubav podrazumijeva voljenog, on je predstavljen u Bogu Sinu (Mesiji, Isusu, sinu Marijinom). Ali, po{to uzajamna ljubav izme|u dvoje neminovno podrazumijeva i plod te ljubavi, on je predstavljen u Duhu Svetom. Tako su, po njihovom vjerovanju, sva trojica bogovi. Me|utim, ovakvo u~enje je u suprotnosti sa tekstom Tevrata koji u~i da je Bog jedan, a kr{}ani ga prihvataju kao svoju knjigu. Oni onda ka‘u: „Vjerovanje u trojstvo sadr‘ava i vjerovanje u jednog Boga”, ili „Trojstvo je sadr ’ ano i u vjerovanju u jednog Boga,” ili „Vjerovanje u jednog Boga je sadr‘ano u trojstvu”. Ovakvoj igri rije~i pribjegavaju radi toga da bi pomirili tekst Tevrata sa u~enjem Evan|elja ~ije knjige smatraju Mesijinim nadahnu}em njihovim sastavlja~ima. Prvi Bog (Otac) je osnova, drugi Bog (Sin), samim tim {to mu je Sin, je njegov ogranak, i tre}i Duh Sveti je posljedica. A sada }emo ovo njihovo u~enje malo analizirati i vidjeti kako ga sami kr{}ani obrazla‘u: Kr{}ani ka‘u da su Otac, Sin i Duh Sveti bogovi i da je svaki od njih potpun i nezavisan od drugog. Svaki od njih ima zasebnu bit koja ga ~ini nezavisnim od druge dvojice. Kao takve nazivaju ih „Trima bo‘anskim osobama” (Tri hipostaze) po izvornom zna~enju gr~ke rije~i „Akanim” (samostalna i nezavisna osoba). Prema tome, besmislene su njihove rije~i kad ka‘u da su „trojica postali jednim”, ili da je „jedan postao trojica” kad je svaki od njih nezavisan od drugog. Po{to iz {kripca u koji su sami zapali nikako ne mogu da na|u izlaza, onda ka‘u da to predstavlja vi{e tajne vjerovanja i da ih kao takve treba prihvatiti, jer su ih kao takve i oni preuzeli od svojih o~eva i djedova. Druga~ije re~eno, to zna~i da oni opona{aju svoje pretke. Na osnovu toga ispada da Bog, Sin i Duh Sveti nisu potpuni bogovi, jer i jedan i drugi svoje porijeklo vode od nekog tre}eg. Po njima, Bog Sin svoje postojanje vodi od Boga Oca. Duh Sveti tako|er svoje postojanje ne vodi od sebe samog, nego od nekog drugog. Sami kr{}ani se ne sla‘u oko toga od koga ta~no Duh Sveti vodi svoje postojanje, da li samo od Boga Oca, ili i od Boga Oca i Boga Sina, zajedno. O ovome }emo op{irnije govoriti kad budemo govorili o kr{}anskim sektama. Njihova tvrdnja da Sin i Duh Sveti posjeduju bo‘ije osobine povla~i za sobom konstataciju da su i jedan i drugi nepotpuni bogovi. Sin samim tim {to je Sin, nije star koliko i otac i morao je do}i poslije njega, pa prema tome mora biti mla|i od njega. To {to tvrde da je Sin star koliko i Otac je najobi~nija glupost, jer kako Sin mo‘e biti ro|en od Oca, kako oni tvrde, a da opet Sin bude star koliko i Otac i u tom pogledu jednak njemu?! Isti se problem name}e i oko Duha Svetog. Ni on ne mo‘e biti star koliko i Otac, nego od njega mora biti mla|i, a ako je mla|i, on nije oduvjek, nego je postao. Ako tome dodamo

www.islamski.com

www.islamski.com

50

njihovu uzajamnu potrebu jednog za drugim i nemogu}nost njihovog samopostojanja, onda im nedostaje osobina boga, jer Sin za svoje postojanje treba Oca. Isto tako duh Sveti svoje postojanje vodi od Oca i Sina, ili samo Oca, u zavisnosti o kojoj je sekti i u~enju u kr{}anstvu rije~. Ovdje se name}e jo{ jedno pitanje; „Ako su i Otac i Sin oduvijek, za{to se uop}e jedan naziva Ocem, a drugi Sinom? Za{to stvar onda nije obrnuta?” Dakle, kako Bog Sin mo‘e biti potpun bog (pod Bogom Sinom misle na Isusa Mesiju, sina Marijinog) kad je sam sebi porekao posjedovanje potpunog znanja, a jedino tako dolikuje pravom Bogu, i kad je svojim u~enicima rekao da ta~no vrijeme Smaka svijeta zna samo Bog i da to ne znaju ~ak ni an|eli? Kako onda takav, sa nepotpunim znanjem, mo‘e biti bog? Pored toga on je negirao svoju mo} da pravi ~uda rekav{i: „Sve {to vam govorim i radim je od Oca koji me je poslao.” Sve ovo su nedostaci koji nisu svojstveni pravom Bogu. Sam Mesija je za sebe znao da nije Bog. Njegovo otvoreno priznanje o tome nalazi se u kr{}anskim svetim knjigama, o ~emu }emo govoriti nakon {to izlo‘imo temelje njihovog vjerovanja. 2. KR[]ANSKE DOGME Kr{}ani smatraju da svako ko ho}e da bude kr{}anin mora vjerovati u tri sljede}e stvari: 1. Trojstvo, tj. postojanje tri boga; Oca, Sina i Duha Svetog, o ~emu smo malo prije govorili i rekli da se pod Bogom Sinom misli na Mesiju, Isusa, sina Marijina. 2. Kr{}ani vjeruju i uslovljavaju svakome onome ko ‘eli da bude kr{}anin da mora otvoreno priznati svoje ubje|enje da je Mesija razapet, mu~en i umro na kri‘u, da je to bilo iskupljenje od naslije|enog grijeha od Adama, oca ~ovje~anstva, kada je okusio plod zabranjenog drveta i time se ogrije{io prema Bogu koji mu je to drvo zabranio. Po~injeni grijeh je kolao njegovom krvi i tijelu, ~ak i nakon njegovog progona iz raja i spu{tanja na Zemlju. Po{to ni to nije bilo dovoljno kao kazna i otkup od grijeha, oni ka‘u (Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onoga {to oni govore) da je Bog dugo vremena (oko ~etiri hiljade godina) razmi{ljao kako da rije{i ovaj problem da li da Adamu oprosti, ili da ga kazni za po~injeni grijeh. Ako bi mu oprostio, pravda ne bi bila zadovoljena, a ona se mo‘e zadovoljiti samo na taj na~in da onaj ko je pogrije{io bude ka‘njen za svoj grijeh. Tako je do{lo do sukoba izme|u pravde sa jedne i milosti sa druge strane. Po{to se ove dvije osobine nisu mogle pomiriti, na kraju ovog dugog perioda u kome je cijelo ovo vrijeme Bog (po njihovom vjerovanju) bio zbunjen, prona|eno je adekvatno rje{enje, tako da je Svog Sina, Isusa Mesiju, poslao u ljudskom liku na raspe}e kao otkup za grijeh. Oni dalje ka‘u da je to bilo jedino pravedno rije{enje problema koji je stajao pred Bogom (Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga {to oni govore). Kr{}ani dalje obja{njavaju da otkup nije mogao biti izvr{en od strane Adama, jer je bio nepokoran i neposlu{an, niti od an|ela i ‘ivotinja, jer oni nisu krivi. Mudrost se sastoji u tome da je Bog umjesto Adama, poslao svoga sina koji se li~no ‘rtvovao za Adama i otkupio za njegov grijeh. Ovdje se kr{}anima upu}uje nekoliko pitanja: - [ta je bio njegov grijeh? U ~emu se sastoji mudrost da Bog ‘rtvuje svoga Sina, umjesto da oprosti grijeh i da se smiluje onome ko ga je po~inio? I na kraju, kakav je smisao i uloga milosti? Ukratko re~eno, vjerovanje u Mesijino raspe}e je jedna od osnovnih postavki kr{}anskog u~enja. 3. Tre}i kredo kr{}anskog u~enja je da }e Mesija biti taj koji }e, umjesto Oca, ka‘njavati ljude. Kr{}ani to obja{njavaju na sljede}i na~in: Isus Mesija je, nakon raspe}a, smrti na kri‘u i zakopavanja u grob, uskrsnuo iz mrtvih (kao {to smo ranije opisali) i nakon toga po‘urio u pakao da otuda izvede ranije proroke i njihove narode, jer su tamo dospjeli zato {to nisu vjerovali u njega i njegovo raspe}e itd. Tamo im se on predstavio i upoznao ih ko je i {ta je on. One koji su mu povjerovali, izveo je iz pakla, a one koji nisu mogli povjerovati da se on pojavio na Zemlji, ostavio je u paklu. On se, zatim, nakon povratka iz pakla i prikazivanja nekim svojim sljedbenicima na Zemlji (kako smo ranije pisali) popeo na nebo i sjeo sa desne strane svoga Oca, koji mu je povjerio poslove oko su|enja ljudima, jer mu se Mesija nakon uspe}a na nebo obratio rije~ima: „Predaj mi se da ti se osvetim, jer si me ti osudio da

www.islamski.com

www.islamski.com

51

umrem na kri‘u bez ikakva prava. Ti si svojim rije~ima rekao Mojsiju: „Ko ubije mora biti ubijen.” Ti si me ubio, pa mi se predaj da i ja tebe ubijem!” Onda mu je Otac rekao: „Je li ti dovoljno da tebi povjerim su|enje ljudima...?” Isus je na to pristao i sada ~eka sjede}i sa desne strane svoga Oca. Ovakvo vjerovanje mora prihvatiti svako onaj ko ‘eli da postane kr{}anin. Ovo bi bila tri kreda kr{}anskog vjerovanja. Oni su temelji njihove vjere. Na ovo se nadovezuju tri, ili ~etiri druge stvari koje se nazivaju vjerskim obredima, ili znacima da je onaj ko ih obavlja, kr{}anin. One dolaze odmah iza vjerovanja, jer je vjerovanje u tri stvari, koje smo ranije opisali, temelj vjere. Obredi dolaze odmah iza njih. Prije nego {to po~nemo govoriti o ovim obredima ‘eljeli bi da kr{}anima postavimo sljede}e pitanje: „Vi tvrdite da se va{ bog sa tri hipostaze odlikuje sa sljede}im osobinama; postojanjem, ‘ivotom, znanjem ili govorom? Me|usobno se ne sla‘ete {ta se pod ta tri ili ~etiri svojstva podrazumijeva. ^etvrto je svemo}, jer se zahvaljuju}i njoj obistinila pravda. Peto je volja, jer je ona sudbina i odre|enje po kojoj se vrednuju djela i svrstavaju stvorenja. Ona je vi{a sila koja gospodari i kojoj se pokoravaju sva htijenja. [esto je vid, a on je spoznaja i znanje, glavnije od znanja koje vi spominjete, jer svaki vid je znanje, a svako znanje nije vid. Sva ova svojstva, njih pet, {est, sedam, deset ili vi{e, potvr|ena su i Starim i Novim zavjetom, hiljadama godina unazad i nije potrebno to ponovo podvla~iti, ali su kr{}ani du‘ni donijeti dokaz na osnovu ~ega sve ove osobine svode na samo tri, {to nikada ne}e uspjeti u~initi. (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu str. 318) 3. NEOSNOVANOST TVRDNJE DA JE U TROJSTVU SADR@AN MONOTEIZAM Kr{}ani ka‘u: „Trojstvo zna~i tri imena za jednog Gospodara, jednog Boga i jednog Tvorca. Onaj koji se naziva ovim imenima bio je i ostao ‘ivi, koji govori tj. odlikuje se postojanjem, govorom i ‘ivotom.” Bit je ovdje - Bog Otac koji je ishodi{te ostale dvojice, govor Bog Sin koji iz njeg proizilazi, kao {to govor proizilazi iz razuma, dok je ‘ivot Duh Sveti. Na ovakvo shvatanje treba odgovoriti sa vi{e aspekata: 1. Imena Uzvi{enog Allaha su mnogobrojna i vi{ezna~na. On je: On je Allah - nema drugog boga osim Njega - On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostiv, Samilosni! On je Allah - nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbje|uje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvi{eni, Gordi, Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ni~ega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljep{a imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (El-Ha{r, 22-24) Ako Allah ima mnogo svojih li~nih imena, kao {to su „Silni”, „Mo}ni„ i sl. njihovo svo|enje na samo tri imena je velika zabluda. Ma {ta se pod ovim ograni~avanjem na samo tri imena smatralo, nepobitna je ~injenica da ispu{tanje ostalih predstavlja veliku gre{ku i zabludu. 2. Njihova tvrdnja da su od Boga Oca nastala druga dvojica i da je Bog Sin, rije~ proizi{la iz njega, te da se rije~ izrodila iz razuma je bez ikakve osnove, jer su svojstva savr{enstva nu‘no vezana jedino za bit Uzvi{enog Gospodara. On je oduvijek i zauvijek @iv, Znan, Mo}an, jer nije postao ‘iv nakon {to je bio mrtav, niti znan nakon {to je bio neznan. 3. Oni tvrde da Bog Sin potje~e od Boga Oca. Ako time ‘ele re}i da je to njegova nu‘na osobina (svojstvo), onda je i ‘ivot nu‘na Bo‘ija osobina. Iz toga proizilazi da je Duh Sveti njegov drugi sin. Ako, pak, ‘ele re}i da je tu osobinu stekao nakon {to je nije imao, to povla~i drugu konstataciju da je postao znan nakon {to to nije bio, {to je neistina i nevjerstvo, jer bi se to odnosilo i na njegov ‘ivot i zna~ilo da je postao ‘iv nakon {to je bio mrtav. 4. Nazivanje Bo‘ijeg ‘ivota Duhom Svetim je ne{to o ~emu, na taj na~in, ne govori nijedna objavljena knjiga Bo‘ija. Nazivanje Bo‘ijeg ‘ivota Duhom Svetim je plod njihovog izmi{ljanja i iskrivljavanja istine.

www.islamski.com

www.islamski.com

52

5. Oni tvrde da je rije~ tj. znanje ne{to {to je neodvojivo od Mesije. Ako oni u Mesiji vide sveznaju}u bit Bo‘iju koja govori, onda je i Mesija Bog Otac i to bi zna~ilo da je Mesija istovremeno Bog Otac, Bog Sin i Duh Sveti, a to je, ~ak i po njima kao i po ostalim ljudima, zabluda i nevjerstvo. 6. Znanje je svojstvo, a svojstvo ne stvara i ne opskrbljuje. Sam Mesija, po jednoglasnom mi{ljenju razumnih ljudi, ne po~iva samo na svojstvu. On je po njima tvorac nebesa i zemlje i kao takav ne mo ’e po~ivati samo na svojstvu. Bog koji se obo‘ava je @ivi, Sveznaju}i i Svemo}ni. On nije samo ‘ivot, znanje i govor. Ako bi neko molio rije~ima: „@ivote Bo‘iji, znanje Bo‘ije, govore Bo‘iji, oprosti mi, smiluj mi se i uputi me!”, to bi za normalan razum bilo besmisleno. Zato nije dozvoljeno pripadniku nijedne vjere da se obrati Tevratu, Evan|elju ili nekoj drugoj nebeskoj knjizi, za koju se vjeruje da je Bo‘ija objava, da ka‘e: „Oprosti mi, ili smiluj mi se!” Vi se ipak Mesiji, koji je po va{em vjerovanju tvorac, obra}ate i molite: „Oprosti nam i smiluj nam se!” ^ak i u slu~aju da je on Bo‘ije znanje i govor, ne mo‘e se smatrati bogom, predmetom obo‘avanja, a kamoli u slu~aju kad on nije ni Bo‘ije znanje ni govor, nego stvorenje stvoreno Bo‘ijim rije~ima: „Budi, pa je bio!51 4. [TA SE PODRAZUMJEVA POD DUHOM SVETIM? Pod Duhom Svetim se podrazumijeva Gabriel (D‘ibril), an|eo preko koga Bog dostavlja svoju Objavu vjerovjesnicima. To {to kr{}ani tvrde da je on Bog, jedan od Tri hipostaze, nije ta~no. Kad mi, misle}i na Mesiju, uz Rije~ Allah dodajemo rije~ „Ruh” (Duh) kao u primjerima „Ruhullahi” ili „Ruhun minhu”, mi ni u kom slu~aju Mesiju ne smatramo bogom, jer isto tako ka‘emo: „Nakatullahi” (Bo‘ija deva), „Bejtullahi” (Bo‘ija ku}a) ili „Ibadullahi” (Bo‘iji robovi). Dodavanje ovih rije~i uz vlastito Bo‘ije ime Allah je iz po~asti i po{tovanja. Allah na vi{e mjesta u Kur’ a nu spominje D‘ibrilovu pomo} Isau, sinu Mejreminu, a u jednom od njih, u suri El-Bekare, ka‘e: I mi smo Musau knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim slali poslanike, a Isau, sinu Mejreminu, o~igledne dokaze dali i D‘ibrilom ga pomogli... (El-Bekare, 87) Kur ’ an je objavljen preko meleka D‘ibrila. O tome govore sljede}e rije~i Uzvi{enog: Kada Mi jedan ajet dokinemo drugim, - a Allah najbolje zna {ta vam objavljujemo, - oni govore: „Ti samo izmi{lja{!” A nije tako, nego ve}ina njih ne zna. Reci: „Od Gospodara Tvoga objavljuje ga melek D‘ibril kao istinu.” (En-Nahl, 101-102). Na drugom mjestu Uzvi{eni ka‘e: Donosi ga povjerljivi D‘ibril, na srce tvoje da opominje{. (E{-[ura, 193-194) Prema tome Ruhu-l-Kudus ili Ruhu-l-Emin je melek D‘ibril preko koga je Allah dostavljao objavu - Kur ’ an. Buharija i Muslim prenose preko Ebu Hurejre da je u jednom hadisu Bo‘iji Poslanik, s.a.w.s., Hasanu ibn Sabitu, neka je Allah sa njim zadovoljan, rekao: „Primi od mene, Bo‘e, pomozi ga melekom D‘ibrilom!” Muslim, kao i neki drugi prenosioci hadisa, u svom Sahihu bilje‘i da je Ai{a, neka je Allah sa njom zadovoljan, rekla: „^ula sam da je Bo‘iji Poslanik, s.a.w.s., rekao Hasanu ibn Sabitu, neka je Allah sa njim zadovoljan: „Sve dok brani{ Allaha i Njegova Poslanika poma‘e te D‘ibril.52 Hasan ibn Sabit je jedan od muslimanskih pjesnika koji je u svojim pjesmama branio Allaha i Njegova Poslanika, a ismijavao idolopoklonike koji su u la‘ ugonili Muhammeda, a.s. U tome ga je Allah pomagao D‘ibrilom (Ruhu-l-Kudusom). Svi ljudi na svijetu znaju da Muhammed, a.s., Hasanu ibn Sabitu nije pripisao Bo‘iju osobinu time {to je rekao da ga Allah poma‘e D‘ibrilom i da Bo‘iju osobinu nije poistovijetio sa ljudskom. Takav je slu~aj bio i sa Mesijom. To priznaju i sljedbenici Knjige (Ehlu-l-Kitab), jer znaju da su i drugi poslanici, poput Dawuda, a.s., bili potpomagani D‘ibrilom. Kr{}ani vjeruju da su i apostoli potpomognuti D‘ibrilom. Ukratko, i muslimani, i kr{}ani, i Jevreji se sla‘u da Mesija nije bio jedini koji je bio potpomognut D‘ibrilom, nego se tu ubrajaju i ostali poslanici, pa ~ak i drugi ljudi koji nisu bili poslanici. (El-D‘ewabu es-sahihu, prvo izdanje, str. 256.).

51 Ibn Tejmija, el-D‘ewabu es-sahihu limen beddele dine-l-Mesihi, drugo izdanje, Kairo, str.112 52 Ibn Tejmijja, el-D‘ewabu es-sahihu, drugo izdanje, Kairo, str 121.

www.islamski.com

www.islamski.com

53

5. POTPOMAGANJE D@IBRILOM To je op}enito za sve koji poma‘u poslanicima protiv idolopoklonika i sljedbenika Knjige (Ehlu-l-Kitab) koji im se ne pokoravaju. Ni u Kur ’ anu ni u Ind‘ilu, niti drugim nebeskim knjigama ne mo‘e se na}i nikakav tekst koji bi potvrdio da je Duh Sveti kojim je potpomognut Mesija, Bo‘ije svojstvo ili ‘ivot na kome on po~iva. U njima se tako|er ne mo‘e na}i potvrda da Duh Sveti stvara ili daje opskrbu. Prema tome, Duh Sveti nije Bog niti neko od Njegovih svojstava. [tavi{e, ni jedan vjerovjesnik nije rekao da se neko od Bo‘ijih svojstava naziva Sinom ili Duhom Svetim. Kad kr{}ani Mesijine rije~i: „Krstite ljude u ime Oca, Sina i Duha Svetog” tuma~e tako da je Sin svojstvo Bo‘ijeg znanja, a Duh Sveti svojstvo ‘ivota, oni otvoreno potvaraju Mesiju za ne{to {to nije rekao. U njegovim rije~ima kao ni u rije~ima bilo kog Bo‘ijeg poslanika ne stoji da je Bog neko od svojih stvorenja ili neku svoju osobinu, nazvao sinom, niti je svoj ‘ivot nazvao Duhom Svetim53 6. [TA ZNA^E BO@IJE RIJE^I: “A MI SMO UDAHNULI U NJU @IVOT” Gornje rije~i dolaze u kontekstu pri~e o Merjem i Mesiji gdje Allah ka‘e da je melek u nju udahnuo i da je tako zanijela Isaa. Ovaj kur ’ anski ajet u cjelosti glasi: Merjemu, k}er Imranovu, koja je nevinost sa~uvala, a Mi smo udahnuli u nju ‘ivot i ona je u rije~i Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila. (Et-Tahrim, 12.) U drugom ajetu Uzvi{eni ka‘e: A i u onu koja je sa~uvala djevi~anstvo svoje, u njoj ‘ivot udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svijetovima u~inismo. ( El-Enbija, 91.) Kr{}ani ‘ele da ovim doka‘u da je Mesija, do{av{i na svijet kao rezultat Bo‘ijih rije~i „Min ruhina”, Bo‘iji Sin. Me|utim, ovo nije ta~no, jer Allah i za Adema, a.s., u Kur ’ anu ka‘e: I kad mu dam lik i u njega udahnem du{u, vi mu se poklonite! (El-Hid’r, 29.) Porede}i Mesiju sa Ademom, a.s., Allah ka‘e: Isaov slu~aj je u Allaha isti kao i slu~aj Ademov; od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: „Budi!” - i on bi. ( Ali ‘Imran, 59 ) 7. RIJE^I “SIN” I “DUH SVETI” KOD KR[]ANA SE KORISTE I ZA ONE KOJI SE NE SMATRAJU MESIJOM KAO [TO SU APOSTOLI Apostoli prenose da je Mesija i njima rekao: „Bog je moj otac i va{ otac, moj Bog i va{ Bog.” Oni tako|er tvrde da se Duh Sveti u njima utjelovljuje. U Tori stoji da je Gospodar objavio Mojsiju: „Idi faraonu i reci mu: Moj ti Gospodar ka‘e: Izrael je moj sin prvenac. Po{alji ga neka Mene obo‘ava. Ako odbije{ da po{alje{ moga sina prvenca, ja }u ubiti tvoga prvoro|enog sina.” U Davidovim psalmima se ka‘e: „Ti si moj sin. Tra‘i {ta ho}e{ ja }u ti dati.” Evan|elje kazuje da je Mesija rekao: „Ja odlazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu.” On je rekao: „Kada se molite recite: - O~e na{, koji si na nebu, neka je sveto tvoje ime...” itd. Kr{}ani za svece tvrde da se u njima utjelovljuje Duh Sveti, kao {to se utjelovio u Davidu i drugim poslanicima. [tavi{e, on se po njima utjelovljuje i u svakom iskrenom vjerniku.

53 el-D‘ewabu es-sahihu, prvo izdanje. str. 257

www.islamski.com

www.islamski.com

54

^ETVRTO POGLAVLJE

Kr{}anski obredi U kr{}anstvu postoje tri ili ~etiri obreda, u zavisnosti od toga ~ije se mi{ljenje uzima. To su: 1. Kr{tenje, 2. Euharistija, 3. Svetost kri‘a i 4. Priznavanje grijeha pred sve}enikom (pokajanje) kod nekih sekti. 1. KR[TENJE Pod kr{tenjem (babtizm) se podrazumjeva pranje (~i{}enje) tijela u crkvi posebnom vodom koje ~ini sve}enik. To je voda u koju se stavi puno soli i pomije{a sa balisanom, dobijenim iz istoimene biljke. So i balisan se stavljaju da se voda ne bi pokvarila. Voda se obi~no ~uva u bunaru ili bazenu u crkvi ili njenoj blizini. Sve}enik iz njega zahvati odre|enu koli~inu vode, na nju pro~ita molitvu pa njom poprska osobu koja ulazi u kr{}ansku vjeru. (Neki kr{}anski pravci uslovljavaju da se osoba koja prihvati kr{}anstvo u ovoj vodi okupa). Prilikom izvo|enja ovog obreda sve}enik ka‘e: „Krstim te u ime Oca, Sina i Duha Svetog”, a zatim, nakon {to osoba nedvosmisleno izjavi da prihvata kr{}anstvo kakvo smo ranije opisali, njegovo tijelo poprska tri puta, ili mu da vodu da se u njoj tri puta okupa. Ovakvo kr{tenje obavljaju svi kr{}ani. Najbolje je da ga obave dok su jo{ mali. Neki ga, me|utim, odga|aju i ostavljaju za poodmakle godine ‘ivota, jer onaj ko se krsti, nakon ovog obreda podlije‘e obavezi da ‘ivi po normama kr{}anskog u~enja i da se ~uva grijeha. Ko se toga boji, on kr{tenje ostavlja za kasnije pod uvjetom da nije kr{ten kao dijete. Djecu krste njihovi roditelji i umjesto njih izgovaraju rije~i vjerovanja. Osoba koja nosi dijete sve}eniku u crkvi na kr{tenje i prskanje vodom, odnosno kupanje, smatra se duhovnim ocem djeteta (kumom). Kada dijete odraste pomenuta osoba se posebno po{tuje i uva‘ava, u mnogim slu~ajevima vi{e nego i ro|eni otac. Ovaj obred kr{}ani su preuzeli od Jevreja. Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.) je mnogo ranije krstio ljude u rijeci Jordan. On je li~no krstio Mesiju, pa se zbog toga i zove Ivan Krstitelj. Po{to znamo da je on bio Jevrej i da je krstio Jevreje, to zna~i da je ovo u osnovi jevrejski obred. Sam Mesija je, prije nego {to je po~eo propagirati svoje u~enje, bio Jevrej. Prema tome obred kr{tenja kr{}ani su preuzeli od Jevreja. 2. TAJNA VE^ERA (EUHARISTIJA) Ona se jo{ naziva i „pri~est”. Pod ovim se podrazumijeva da sve}enik kr{}anskom vjerniku da komad hljeba i malo vina (ili vode u slu~aju da nema vina) koji to treba da pojede. Ko to pojede smatra se da je pojeo dio Mesijinog tijela i popio njegovu krv. Na taj na~in osoba postaje odani kr{}anin, jer je u njega u{ao Mesija i njegovim tijelom kru‘i Mesijina krv. Drugim rije~ima, osoba je postala kao Mesija. U vezi s ovim, neka evan|elja prenose da je to isto Mesija u~inio sa svojim u~enicima, na isti na~in i sa istim ciljem. Zato je to za kr{}ane obavezan obred. Me|utim, ovo ne prakticiraju sve kr{}anske sekte kao protestanti npr, koji se ovome o{tro suprotstavljaju, pa ~ak u pojedinim slu~ajevima i ismijavaju govore}i: „Kako se hljeb mo‘e pretvoriti u Mesiju i vino u njegovu krv, ako je Mesija jedan?” Sije~enjem hljeba i njegovo dijeljenje velikom broju ljudi, kao i dijeljenje vina isto tako velikom broju ljudi, moralo bi zna~iti postojanje milionskog broja ljudi-Mesija. Kako se, onda mogu prepoznati vjernici koji prakticiraju ovaj obred? Pristalice ovakvog shva}anja smatraju da je ovo Mesija sa svojim u~enicima uradio samo radi uspomene i da to oni nisu du‘ni prakticirati. 3. SVETOST KRI@A Svetost kri‘a o~ituje se njegovim no{enjem ili crtanjem na prsima, kr{tenje rukom i prstima kad se ne{to va‘no spomene, kad se zapadne u te{ko}e i sl. Jedan od oblika o~itovanja svetosti kri‘a je i njegovo no{enje na privjesku. Svim pomenutim i sli~nim postupcima dokazuje se svetost kri‘a. Kri‘ kao predmet naj~e{}e se izra|uje od zlata , drveta ili nekog drugog materijala. U ovome se povode za, navodno, Mesijinim rije~ima upu}enim nekom ~ovjeku: „Nosi kri‘ i slijedi me!”Kr{}ane kri‘, izme|u

www.islamski.com

www.islamski.com

55

ostalog, podsje}a na Mesijino raspe}e i na njegove patnje kojima je bio podvrgnut dok se iskupljivao od grijeha. Kri‘ je, izme|u ostalog, i znak po‘rtvovanja. Zbog svega gore navedenog potrebno je dokazivati svetost kri‘a. Me|utim, o ovome nam historija druga~ije govori. Dokazivanje svetosti kri‘a od strane kr{}anskih vjernika bilo je nepoznato, najmanje prva tri stolje}a kr{}anstva. Prema kri‘u se ovako po~elo odnositi tek u ~etvrtom stolje}u, u doba vladavine cara Konstantina, rimskog vladara koji je primio kr{}anstvo i mnogo doprinio njegovom razvoju. Ovako nam bar govori historija54 Da je Mesije razapet i da su se kr{}ani nakon toga u prva tri stolje}a ranog kr{}anstva znali da su se prema kri‘u du‘ni odnositi kao prema svetinji, oni bi to sigurno u~inili. Me|utim, nisu. Postavlja se pitanje za{to? Nepobitna je ~injenica da su Rimljani i prije dolaska Mesije poznavali kri‘ i da se osu|enik na smrt na njemu razapinjao. To je bio naj~e{}i na~in izvr{enja smrtne presude. 4. PRIZNAVANJE GRIJEHA PRED SVE]ENIKOM (POKAJANJE) I ovaj obred neke od kr{}anskih sekti smatraju obaveznim. Me|utim, neke kr{}anske zajednice, zbog lo{eg iskustva i ataka na ‘ene od strane sve}enika koje su do{le da se pred njima ispovijede, ne pridr‘avaju se ovog obreda. Pri~e o ovakvim slu~ajevima i atacima na obraz ‘ene, kr{}anima su dobro poznate. U Evropi se to svakodnevno de{ava pred njihovim o~ima i o tome ~esto pi{e tamo{nja {tampa. Me|utim, va‘nije od svega ovoga je pitanje ispravnosti ovog obreda i da li sve}enik mo‘e oprostiti grijehe nekoj osobi, ili je potrebno da i njemu samom neko oprosti njegove grijehe. Svakako. To je Bog. Za{to onda izbjegava direktno obra}anje Bogu i tra‘enje oprosta od njega? Za{to se uop}e tra‘i oprost od ljudi koji su obi~ni grije{nici kao i svi ljudi. Ovo pitanje se postavlja kr{}anima pa neka oni sami na njega odgovore. Ne postavljamo ga samo mi, nego i neke njihove sekte. 5. ZAKLJU^AK O NAVEDENOM KR[]ANSKOM VJEROVANJU U pogledu opisanog kr{}anskog vjerovanja o trojstvu, bo‘anstvenosti Mesije, raspe}u i njegovom su|enju ljudima, kr{}anima se postavlja slijede}e pitanje: - Da li je to posljednja rije~ kr{}anskog u~enja, njihovih svetih knjiga i prvobitne vjere s kojom je do{ao Isus Mesija, sin Marijin? Ima li sve ovo i svoju drugu stranu? Odgovor na ova pitanja poku{at }emo prona}i u samim njihovim knjigama. One govore da ova pitanja imaju i druga~iji odgovor. U pogledu u~enja o trojstvu i Mesijinoj bo‘anstvenosti, u tekstovima njihovih knjiga, postoje obrnuti argumenti koji govore da je Bog jedan, da On nema sebi nikog ravna, da je Mesija samo ~ovjek i Bo‘iji poslanik, kao i drugi poslanici koje je Bog slao da upute ~ovje~anstvo. To zna~i da je Mesijin dolazak bio samo nastavak ustaljene prakse, po kojoj je Bog ljudima slao poslanike izme|u njih samih i da je on bio samo ~ovjek i poslanik, a nikako an|eo koga je Bog, mimo ostale poslanike, spustio sa neba. U kr{}anskim svetim knjigama se, tako|er, nalaze tekstovi koji govore da se Mesije nisu domogli njegovi neprijatelji. U odgovoru na sve ovo bit }emo ne{to detaljniji. 6. KR[]ANSKE SVETE KNJIGE POTVR\UJU BO@IJE JEDINSTVO U Evan|elju se nalaze mnogobrojni tekstovi koji jasno govore i potvr|uju da je Bog jedan, da On nema sudruga i da je Mesiju poslao da uputi ljude. Ovdje }emo navesti neke primjere uzete iz evan|elja, pa neka se pred njima zamisli svaki ~italac i svako ko ima razuma i sam donese svoj sud. Zatim }emo se osvrnuti na sumnjive izvore i tuma~enja na koja se oslanjaju i na njih dati na{ odgovor. 1. Tekstovi koji potvr|uju da je Uzvi{eni Bog jedan Sam po~etak Ivanova evan|elja je izazvao veliku polemiku, jer govori o bo‘anstvenosti rije~i. Kr{}ani su protuma~ili da „rije~” zna~i „Mesija”. Upravo na osnovu ovoga uvoda i ovakvog razumijevanja „rije~i” kojima po~inje Ivanovo evan|elje, kr{}ani vjeruju da je Mesija bog. U ovom uvodu Ivan ka‘e: „U po~etku bija{e rije~, i Rije~ bija{e kod Boga - i Rije~ bija{e Bog. Ona na po~etku bija{e kod Boga. Sve je po njoj postalo i ni{ta {to postoji nije bez nje postalo...” (Ivan 1,1-4)

54 Dr. Muhammed D‘abir, Fi-l-Akaidi we-l-Edjani-ed-Dijanatu l-Kubra El-Muasire, 1971, str.263

www.islamski.com

www.islamski.com

56

Na ovaj citat i druge, njemu sli~ne, osvrnut }emo se kasnije. Ako znamo da ovo Evan|elje na drugim mjestima govori da je Bog jedan, da je vjerovanje u jednog Boga prava vjera i da su takvu propovjedali svi vjerovjesnici i poslanici, to zna~i, a druga~ijeg zna~enja i ne mo‘e biti, da Ivanove rije~i na po~etku njegova Evan|elja treba razumjeti u duhu prihvatljivih ~injenica. Navodimo i druge citate koji nepobitno govore da je Bog jedan. U tome se slu‘imo kako Ivanovim, tako i drugim evan|eljima 1. Ivan ka‘e da je Isus rekao: „A ovo je vje~ni ‘ivot; spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) 2. „Mjesto toga vi ‘elite ubiti mene koji sam vam objavio istinu koju sam ~uo od Boga.” (Ivan 8,40) 3. „Kad to vidje mno{tvo naroda, prestra{i se i po~e slaviti Boga, koji je takvu vlast dao ljudima.” (Matej 9,8) 4. „Slavim te, O~e, Gospodaru neba i Zemlje, {to si ovo sakrio od umnih i mudrih, a objavio malenima.” (Matej 11,25) Ovdje se govori o ~udima ~iji smisao nisu razumijeli svi ljudi. 5. „Ja uz pomo} Duha Bo‘ijeg izgonim zle duhove.” (Matej 12,28) 6. „Tko god mene prizna pred ljudima, priznat }u i ja njega pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej 10,32) 7. „Najedanput mu pristupi neki ~ovjek i zapita: - U~itelju, {to dobro moram u~initi da postignem ‘ivot vje~ni? Za{to me pita{ o onom {to je dobro? - odgovori mu. - Samo je jedan Dobri.” (Matej 19,16-17) 8. „U~itelju, koja je najve}a zapovijed u Zakonu? On mu odgovori: ”Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom du{om svojom i svom pameti svojom.” (Matej 22,36-37) 9. „Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog U~itelja, a vi ste bra}a! Nikoga na Zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga! (Matej 23,8-9) 10. „Zatim ode malo dalje, pade ni~ice te se pomoli: - O~e moj! Ako je mogu}e, neka me mimoi|e ovaj kale‘! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39) U ovom slu~aju Isus je negirao da je njegova volja isto {to i Bo‘ija. O zna~enju rije~i: „O~e moj!” bit }e kasnije govora. 11. „Isus govori: Prva glasi - ^uj Izraele: Gospodin Bog na{ jest jedini Bog. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom du{om svojom, svom pameti svojom, i svom snagom svojom! Druga je ova: Ljubi bli‘njega svoga kao samog sebe! Druge zapovijedi ve}e od ove nema.” Dobro, u~itelju, rekao si prema istini - do~eka knji‘evnik. - On je jedini i nema drugoga osim Njega.„ (Marko 12,29-32) 12. „U to vrijeme ode Isus na Goru da moli. Tu provede cijelu no} mole}i Boga.” (Luka 6,12) 13. „Za{to me zove{ dobrim? - re~e Isus. - Samo je jedan Dobri Bog.” (Luka 18,19) 14. „Mjesto toga vi ‘elite ubiti mene koji sam vam objavio istinu koju sam ~uo od Boga.” (Ivan 8,40) Vjerujemo da su gornji citati bili dovoljni pa da se vidi da je Mesija priznavao samo jednog Boga. A sada }emo pre}i na analizu tekstova koji govore o drugim pitanjima. 7. TEKSTOVI KOJI GOVORE DA JE ISUS ^OVJEK I DA JE OD BOGA POSLAN LJUDIMA U Ivanovom evan|elju spominju se mnogobrojni tekstovi u kojima se, bez izuzetaka, govori da je Isus Krist, sin Marijin, ~ovjek kao i ostali poslanici, poslan ljudima. U njima je najbolji odgovor onima koji smatraju da je on bio Bog. Navest }emo primjere iz Ivanovog i drugih evan|elja: 1. „Zaista, zaista, ka‘em vam - nadoda Isus - vidjet }ete otvoreno nebo i an|ele Bo‘ije gdje ulaze

www.islamski.com

www.islamski.com

57

i silaze nad Sinom ^ovje~ijim.” (Ivan 1,51) 2. „I Isus je, umoran od puta, sjedio tako na zdencu. To je bilo oko {estoga sata.” (Ivan 4,6) Iz ovoga se jasno vidi da Isus nije bog, jer bi bilo apsurdno da se Bog umori od puta, a nije se umorio dok je svojom svemo}i stvorio nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih. 3. „Do|o{e Ivanu te mu reko{e: „Rabbi, eno onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jordana, komu si ti u prilog svjedo~io, krsti i svi idu k njemu. Ivan odgovori: - Niko ne mo‘e ni{ta prisvojiti {to mu nije dano s neba. I sami ste mi svjedoci da sam rekao: Ja nisam Mesija, ve} sam poslan pred njim.” (Ivan 3,26-28) Zar ne vidite da je Ivan Krstitelj za Isusa rekao da je on ~ovjek i da za sebe ne mo‘e prisvojiti ni{ta {to mu nije dato s neba? Za njega i sebe je na drugom mjestu rekao: „On mora rasti, a ja se umanjivati.” (Ivan 3,30) Da je Isus Bog on ne bi rastao i razvijao se, jer je to nespojivo sa Bogom. 4. „Koga Bog posla, taj govori Bo‘ije rije~i, jer On daje Duha bez mjere.” (Ivan 3,34) Zar ne vidite da je Ivan Krstitelj za Isusa rekao da je on poslanik koji govori Bo‘ijim rije~ima? 5. „Isus im re~e: „Moja se hrana sastoji u tome da vr{im volju onoga koji me je poslao i dovr{im njegovo djelo.” (Ivan 4,34) Zar ovdje Isus nije nedvosmisleno rekao da je on poslanik koji vr{i volju onoga koji ga je poslao? 6. „Sam je Isus izjavio da prorok nema ~asti u svom zavi~aju.” (Ivan 4,44) Ova njegova izjava o svom poslanstvu u potpunosti se podudara sa iskustvom svih drugih poslanika, koji u svome zavi~aju i svome narodu nisu nai{li na po{tovanje nego su ih uvijek pomagali i slijedili drugi, van njihova zavi~aja. 7. „Gospodine, vidim da si prorok..., re~e mu ‘ena.” (Ivan 4,19) „@ena mu odvrati: - Znam da ima do}i Mesija, koji se zove Pomaznik. Kad on do|e, sve }e nam objaviti: - To sam ja koji govorim s tobom, re~e joj Isus.” (Ivan 4,25-26) Ovim rije~ima Isus je potvrdio da je obe}ani prorok. 8. „Isus im tada re~e: - Zaista, zaista vam ka‘em, Sin ne mo‘e ni{ta sam od sebe u~initi, nego samo ono {to vidi da u~ini Otac. [to ovaj u~ini, to jednako ~ini i Sin.” (Ivan 5,19) Kao da je znao {ta }e se sve o njemu poslije njega govoriti. Zato je nedvosmisleno izjavio da nije u stanju u~initi ni{ta, ~emu ga Bog nije podu~io da u~ini. 9. „Zaista, zaista, ka‘em vam, tko slu{a moju rije~ i vjeruje onomu koji me posla, ima vje~ni ‘ivot.” (Ivan 5,24) I u ovim Isusovim rije~ima je njegovo priznanje da je on poslanik. 10. „Ja sam od sebe ne mogu ni{ta u~initi...jer ne tra‘im svoju volju, nego onoga koji me poslao.” (Ivan 5,30) 11. „Kako mo‘ete vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a ne tra‘ite slave koja dolazi od jedinog Boga?” (Ivan 5,44) 12. „Ljudi, kad vidje{e ~udo, koje u~ini Isus, reko{e: Ovo je uistinu prorok koji ima do}i na svijet.” (Ivan 6,14) 13. „Ovo djelo Bog ho}e - odgovori im Isus - da vjerujete u onoga koga je on poslao.” (Ivan 6,29) 14. „Jer ne si|oh s neba da vr{im svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, ve} da ga uskrisim u posljednji dan.” (Ivan 6,38-39) 15. „Nitko ne mo‘e do}i k meni ako ga ne privu~e Otac koji me posla.” (Ivan 6,44) Tj. Bog upu}uje na pravi put, a ja sam samo njegov rob i poslanik i ja nikog ne mogu uputiti, ako ga

www.islamski.com

www.islamski.com

58

Bog ne uputi. 16. „Moja nauka nije od mene - odgovori im Isus - nego od onoga koji me poslao. Ako tko htjedne vr{iti volju Njegovu, znat }e da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe. Tko govori sam od sebe, taj tra‘i svoju vlastitu slavu. A tko tra‘i slavu onog koji ga je poslao, taj je istinit; u njemu nema nepravednosti.” (Ivan 7,16-18) 17. „Tada Isus, u~e}i u hramu, vikne: - Mene poznajete i znate odakle sam; nisam do{ao sam od sebe, nego postoji Istiniti koji me posla, a vi ga ipak ne poznajete, Ja ga poznajem, jer dolazim od njega, i on me poslao.” (Ivan 7,28-29) 18. „Tada im Isus re~e: - Jo{ sam malo vremena s vama pa odlazim k onom koji me posla.” (Ivan 7,33) 19. „Jedni su od naroda, kad ~u{e te rije~i, govorili: - Ovaj je zbilja Prorok.” „Ovo je Mesija”, govorili su drugi.” (Ivan 7,40 -41) Za{to ih Mesija Isus, ako je bio Bog ili Bo‘iji Sin nije uputio na istinu pa da se ne mimoilaze? 20. „Zar si ti iz Galileje? - odgovori{e mu.-Ispitaj pa }e{ vidjeti da iz Galileje ne ustaje nikakav prorok!” (Ivan 7,52) Glavni sve}enici hrama i farizeji, naime, nisu vjerovali da je Isus poslanik. 21. „Ali koji me posla, istinit je, i ja {to sam nau~io od njega, to govorim svijetu.” (Ivan 8,26) 22. „Tada Isus re~e: Kad podignete Sina ^ovje~jega, tada }ete saznati da ja jesam i da ni{ta od sebe ne ~inim, ve} da govorim ono {to me Otac nau~i. Onaj koji me posla sa mnom je.” (Ivan 8,28-29) 23. „Ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” (Ivan 11,42) 24. „O~e, spasi me od ovog ~asa!” (Ivan 12,27) Iz ovih Isusovih rije~i se vidi da je on molio Boga da ga spasi i da mu pomogne. Da je Isus sam bio Bog, ne bi mu bilo potrebno da bilo koga moli za pomo}, jer je Bog svemogu}, a tra‘enje pomo}i je znak nemo}i. Tra‘enje pomo}i ovdje je zna~ilo Isusovo priznanje da je on Bo‘iji rob i da mu je trebala Bo‘ija pomo}. 25. „Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je Otac, koji me posla, zapovijedio {to da reknem i {to da navijestim.” (Ivan 12,49) 26. „Zaista, zaista, ka‘em vam, nije sluga ve}i od svoga gospodara niti je poslanik ve}i od onoga koji ga {alje.” (Ivan 13,16) 27. „Ja }u moliti Oca, i dat }e vam drugog Branitelja koji }e ostati s vama zauvijek.” (Ivan 14,16). (U engleskoj verziji Novog zavjeta {tampanoj u Londonu 1844. stoji „drugog Utje{itelja”.) 28. „Tako on postade kamen spoticanja za njih! Ali im Isus re~e: - Prorok bez ~asti jedino u svom zavi~aju i u svojoj ku}i.”(Matej 13,57) O~ito ovdje misli na sebe. 29. „Kad u|e u Jeruzalem, uskome{a se cijeli grad te po~e pitati: - Tko je to? Svijet im odgovori: - To je prorok, Isus iz Nazareta u Galileji.” (Matej 21,10-11) 30. „Zato su gledali da ga uhvate, ali su se bojali naroda, jer ga je dr‘ao za proroka.” (Matej 21,46) 31. „A tko mene primi, ne prima toliko mene, nego vi{e onoga koji je mene poslao.” (Marko 9,37) 32. „Zaista, ka‘em vam,” nastavi on, „nijedan prorok nema priznanja u svom zavi~aju!” (Luka 4,24) Ovako je odgovorio ~ovjeku koji mu je odbio povjerovati dok mu ne poka‘e ~udo. 33. „A on im re~e: - I drugim gradovima moram donijeti Radosnu vijest o kraljevstvu Bo‘ijem,

www.islamski.com

www.islamski.com

59

jer sam zato poslan.” (Luka 4,43) 34. „Sve prisutne obuze strah te su slavili Boga: - Velik se prorok, govorili su, pojavi me|u nama. Bog pohodi narod svoj.” (Luka 7,16) Tj. Bog je htio dobro svome narodu. 35. „Tko vas slu{a, mene slu{a. Tko vas prezire, mene prezire. Tko prezire mene, prezire onoga koji me poslao.” (Luka 10,16) Isus je ove rije~i uputio svim u~enicima. 36. „Poslije ta dva dana krenu odande u Galileju. Sam je Isus izjavio da prorok nema ~asti u svom zavi~aju.” (Ivan 4,43) 8. TEKST EVAN\ELJA NEGIRA RASPE]E 37. „Tada Isus re~e: - Jo{ sam malo vremena s vama pa odlazim k Onomu koji me posla. Tra‘it }ete me, a ne}ete me na}i. Gdje budem ja, vi ne mo‘ete do}i.” (Ivan 7,33-35) 38. „S obzirom na pravednost, ukoliko odlazim k Ocu te me vi{e ne}ete vidjeti.” (Ivan 16,10) 39. „Jo{ malo pa me ne}ete vi{e vidjeti, i opet malo pa }ete me vidjeti..., jer odlazim k Ocu.” (Ivan 16,16) 9. ISUS JE SVOJA ^UDA POKAZIVAO BO@IJOM VOLJOM I MO]I 40. Mesija izjavljuje da on svoja ~uda pokazuje pomo}u Duha Svetoga. Ovo se ne kosi sa kur ’ anskim tekstom. Pogledaj {ta se ka‘e u Matejevom evan|elju: „Ako li ja uz pomo} Duha Bo‘ijeg izgonim zle duhove, zna~i da je do{lo k vama kraljevstvo Bo‘ije.” (Matej 12,28) 41. „Ja sam od sebe ne mogu ni{ta ~initi. Kako ~ujem, sudim, i moj je sud pravedan, jer ne tra‘im svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.” (Ivan 5,30) 42. „Da volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije ‘ivot vje~ni...” (Ivan 6,40) 10. OPRO[TENJE GRIJEHA U Starom zavjetu, u knjizi „Ezekiel” se ka‘e: „Ako se bezbo‘nik odvrati od svojih grijeha {to ih po~ini, i bude ~uvao sve moje naredbe i vr{io zakon i pravdu, ‘ivjet }e i ne}e umrijeti. Sva njegova nedjela {to ih po~ini bit }e zaboravljena; zbog pravednosti {to je ~ini, ‘ivjet }e.” (Ezekiel 18,21-22) S obzirom da kr{}ani vjeruju u Stari zavjet i u Ezekielovu knjigu u njemu, iz koje smo preuzeli gornji citat, bilo bi im pametnije da ne spominju nasljednji grijeh, jer se kao {to se vidi iz navedenog citata grijeh opra{ta ~ak i bezbo‘niku kad se pokaje. Kako onda da ne bude opro{ten Adamu? Op}epoznato je da je Uzvi{eni Allah oprostio Ademu, a.s. Osvr}u}i se na ovo pitanje Stari zavjet o ovome ka‘e: „U onaj dan u koji s njega okusi{, zacijelo }e{ umrijeti!” (Post. 2,17) Da Allah Ademu i njegovoj ‘eni Hawwi nije oprostio, kazna i njihova smrt, na osnovu gornjeg citata, bi bila momentalna i neizbje‘na. Me|utim, Allah je primio njihovo pokajanje, usli{io njihovu molbu i oprostio u~injeni grijeh. O ovome se na jednom drugom mjestu ka‘e: „I na~ini Jahve, Bog, ~ovjeku i njegovoj ‘eni odje}u od krzna pa ih odjenu.” (Post. 3,21) Pomenuta odje}a bila je izra|ena od ko‘e ovnova koju su prinijeli kao ‘rtvu da bi se otkupili od po~injenog grijeha. Tako nije do{lo do izvr{enja smrtne kazne55 1. Drugi dokazi Opra{tanje Adamovog grijeha isklju~uje mogu}nost besmislenog postojanja ideje o naslje|ivanju po~injenog grijeha. 1. Bog je primio ‘rtvu prinesenu od Abela, jer je bio iskren u svojoj namjeri, a odbio da primi od Kajina, jer je bio pakostan. Da Bog nije bio oprostio Adamu, kazna za oba njegova sina bila bi ista. 2. Drugi dokaz je potapanje nevjernika i spas vjernika u Nojino doba. (Post. 6 i 7). ^ak i da je grijeh

55 Bazilije Ishak, El-Hakk str. 143 citat preuzet iz el-Mesihu insanun em ilahun em ilanun, str.163 od Ned’di el-Merd’ana

www.islamski.com

www.islamski.com

60

postojao, svi grije{nici i nevjernici su u Nojino doba bili potopljeni, a vjernici spa{eni. Po{to su tada potopljeni svi grije{nici, nasljedni grijeh, sve da je i postojao, morao je nestati sa njima. 2. Jo{ jedan dokaz Islam u~i da je Allah oprostio Ademu, a.s., da se ljudi ra|aju bez grijeha. O ovome je Isus Mesija rekao: „Pustite dje~icu i nemojte im prije~iti da do|u k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.” I ode odanle po{to na njih stavi ruke.” (Matej 19,14-15) Kur ’ an ka‘e: Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude nau~io. - Ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je prava vjera, ali ve}ina ljudi to ne zna. (Er-Rum, 30.) U pogledu otkupljenja za tu|i grijeh, mo‘e se re}i da on pobija takvo vjerovanje. To se vidi iz sljede}ih rije~i Uzvi{enog Allaha: Svaki ~ovjek je odgovoran za ono {to je uradio. (El-Muddessir, 38.) Isus ka‘e: „Ja vam ka‘em da }e ljudi za svaku nekorisnu rije~ {to je izreknu odgovarati na Sudnjem danu. Tvoje }e te rije~i opravdati, tvoje }e te rije~i osuditi.” (Matej 12,36-37) Ovakvo u~enje potvr|uje i Stari zavjet gdje se u Ponovljenom zakonu ka‘e: „Neka se o~evi ne osu|uju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog o~eva; neka svako za svoj grijeh gine.” (Ponovljeni zakon 24,16) Na drugom se mjestu ka‘e: „Onaj koji zgrije{i, taj }e i umrijeti. Sin ne}e snositi grijeha o~eva, ni otac grijeha sinovljega.” (Ezekiel 18,20) 11. ODGOVOR NA NEKE ZABLUDE KR[]ANA Oni ka‘u: „Mesija je istinski Bog od istinskog Boga.” Ovakvu njihovu tvrdnju pobijaju same Isusove rije~i koje se nalaze u njihovim svetim knjigama. Spomenut }emo samo neke: 1. Obra}aju}i se Bogu on je rekao: „A ovo je vje~ni ‘ivot: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) 2. On je rekao: „Gospodin Bog na{ jest jedini Bog.” (Marko 12,29) 3. Obra}aju}i se svojim u~enicima Isus je rekao: „Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga! Tako|er ne dopustite da vas nazivaju vo|ama, jer imate samo jednog vo|u: Krista!” (Matej 23,9-10) 4. Obra}aju}i se Jevrejima Isus je rekao: „Mjesto toga vi ‘elite ubiti mene koji sam vam objavio istinu koju sam ~uo od Boga.” (Ivan 8,40) 5. „Obra}aju}i se jednom ~lanu Velikog vije}a Isus je rekao: - Za{to me zove{ dobrim? - re~e mu Isus - samo je jedan Dobri, Bog.” (Luka 18,19) Pored ovih postoji jo{ mnogo tekstova sli~ne sadr‘ine. Sve navedene Isusove izjave su otvorene i jasno govore da postoji samo jedan istinski Bog, a da je on samo ~ovjek i njegov poslanik upu}en ljudima da ih upu}uje, kao {to je bio slu~aj i sa ostalim poslanicima. Naveli smo samo nekoliko primjera ovakvih tekstova, a njih je mnogo, i svi, kao {to vidite, govore suprotno kr{}anskom u~enju o bo‘anstvenosti Isusa Krista. 1. Kr{}anske zablude

www.islamski.com

www.islamski.com

61

1. Jedna od glavnih zabluda koje se kr{}ani dr‘e i od nje ne odustaju je smatranje Isusa bogom, vjerovanje u Bo‘ije utjelovljenje u njemu i sjedinjenje s njim. Ovakvo svoje u~enje temelje na navodnim Isusovim rije~ima: „Ja i Otac smo jedno i tko gleda u mene, gleda u Oca. Ja sam u Ocu i Otac je u meni.” Odgovor: a) Ove izjave same po sebi ne zna~e ni{ta, jer su date u prenesenom zna~enju pa ih treba protuma~iti, tim prije {to se one kose sa nedvosmislenim Isusovim izjavama i priznanjem da je on samo ~ovjek poslan od Boga i ni{ta vi{e. O~ito je da onaj ko {alje i onaj ko se {alje nisu jedno te isto. Poistovje}ivanje ova dva pojma je apsurd i nespojivo sa zdravim razumom. Prema tome, Isus je tijelo, a tijelo je sastavljeni spoj elemenata. Elementi su prije sastavljanja bili rastavljeni i morao ih je neko sastaviti. Za sastavljanje je, dakle, bio potreban sastavlja~, a onaj kome je neko potreban, apsolutno nikada ne mo‘e biti Bog. [to se ti~e utjelovljenja i sjedinjenja oni su nemogu}i u odnosu na bit Tvorca (neka su uzvi{ena Njegova imena), Jer, kad bi mu bilo potrebno utjelovljenje u ne~em ili nekom, to bi zna~ilo njegov nedostatak, a onaj kome ne{to nedostaje, kao {to smo ve} rekli, ne mo‘e biti Bog. S druge strane, da se sjedinio s ne~im, to bi mu bilo sli~no, a ono {to je sli~no, nije kao i ono {to je isto. Drugim rije~ima, ono {to je stvoreno ne mo‘e biti Stvoritelj, (Bog). O~ito se ovdje radi samo o jednom vidu poistovje}ivanja, i to u pogledu pokornosti, tj. ko se pokorava Isusu pokorava se i Bogu, kako je i sam Isus u tom smislu rekao: „Jer vas sam Otac ljubi, budu}i da ste vi mene ljubili.” (Ivan 16,27) Ovo treba shvatiti tako kao kad po{alje{ dijete da ti od nekoga ne{to donese, a ovaj mu ka‘e: „Neka ti do|e otac!”, pa dijete ka‘e: „Ja i otac smo jedno”, ili kad se nekome ko se voli ka‘e: „Ja i ti smo jedno.” b) Ukoliko bi se uzelo u obzir samo bukvalno zna~enje rije~i, bez ulaska u njihovo stvarno zna~enje, onda bi se bo‘anstvenost mogla pripisati i Isusovim u~enicima, jer im je on rekao: „Da svi budu jedno, Kao {to si ti, O~e, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao {to smo mi jedno - ja u njima, a ti u meni. Da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao {to si mene ljubio.” (Ivan 17,21-23) Ako bi se ove rije~i bukvalno shvatile, onda su Isus i u~enici jednaki i ravnopravni. Jesu li prema tome i oni bogovi kao {to je on Bog? 2. Druga njihova zabluda je ta {to vjeruju da je Isus, zaista, Bo‘iji Sin. Ovo svoje vjerovanje temelje na izrazima „Ljubljeni Sin” i „Jedini Sin”, upotrijebljenim za Isusa na nekim mjestima u Evan|elju. a) Treba znati da se ovi i sli~ni nazivi za Isusa koriste samo iz po~asti i po{tovanja prema njemu i ni{ta vi{e. To se vidi iz njegovih rije~i: „Blago mirotvorcima jer }e se zvati sinovi Bo‘iji!” (Matej 5,9) Jednom drugom prilikom Isus je svojim u~enicima rekao: „Dakle: budite savr{eni kao {to je savr{en Otac va{ nebeski!” (Matej 5,48) Iz gornjih citata vidimo da je Isus mirotvorce i one koji ~vrsto vjeruju nazivao sinovima Bo‘ijim. U~inio je to iz po~asti prema njima, kao {to smo ve} rekli. U samom Evan|elju se i za Adama ka‘e da je sin Bo‘iji: Enosov, Setov, Adamov, Bo‘iji. (Luka 3,38) Adam po toj logici, ne samo da je ravnopravan Isusu, da se naziva ovim imenom, nego je i pre~i, s obzirom da je stvoren i bez oca i bez majke. b) U Starom zavjetu, u koji i kr{}ani vjeruju, se ka‘e za Izraela (Jakova)da je on sin Bo‘iji, prvoro|enac: „Tada reci faraonu: Ovako ka‘e Jahve: Izrael je moj prvoro|enac. Tra‘im od tebe da mi pusti{ sina da mi iska‘e {tovanje. Ako odbije{ da ga pusti{, ja }u ubiti tvoga prvoro|enca.” (Izlazak

www.islamski.com

www.islamski.com

62

4,22-23) U Starom zavjetu se i za Davida ka‘e da je Bo‘iji sin, prvoro|enac: „On }e me zvati: O~e moj!... A ja }u ga prvoro|encem u~initi...” (Psalmi 89,20-28) Stari zavjet i Efrajima naziva Bo‘ijim sinom, prvencem: „Jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.” (Jeremija 31,9) Po{to sin prvoro|enac mo‘e biti samo jedan, a ovaj se naziv koristi za vi{e njih, to se mora shvatiti kao po~ast i uva‘avanje onoga kome se ovaj naziv daje. Na osnovu ovoga mo‘e se zaklju~iti da se pod pojmom „Otac” misli na Boga, a pod pojmom „sin” na dobrog ~ovjeka. Sam Isus je jednom prilikom obra}aju}i se svojim u~enicima rekao: „Uzlazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu.” (Ivan 20,17) Zar ovdje sam Isus rije~ „Otac” nije protuma~io kao „Bog” i poistovijetio sebe sa svojim u~enicima. Ako je tako, jesu li onda i u~enici kao i on bogovi? Ili je ovaj naziv samo iz po~asti prema njima? 3. Tre}a velika zabluda kr{}ana je ta {to vjeruju da je Isus oduvijek i zauvjek. Ovo svoje vjerovanje temelje na Isusovim rije~ima: „Zaista, zaista, ka‘em vam, prije nego {to je Abraham bio, Ja Jesam.”(Ivan 8, 58) Odgovor na ovu zabludu: Ovo tako|er, bez obja{njenja ne zna~i ni{ta, jer se pod „prije” mo‘e podrazumijevati, du{om, tjelom, ili, zajedno i jednim i drugim. Druga i tre}a mogu}nost su apsurd, jer je nemogu}e da ne{to {to nije bilo bude prije ne~ega {to je postojalo. Ako se, pak, pod ovim misli na du{u, onda je Isus u tom pogledu jednak sa svim drugim ljudima, jer su du{e svih stvorenja stvorene mnogo ranije nego njihova tijela. Da nije tako on ne bi ni izrekao pomenute rije~i. On je, naime, htio re}i: „Moja je du{a postojala prije Abrahamovog tijela.” U ovakvom razumijevanju njegovih rije~i nema ni~eg ~udnog, jer je to nu‘nost. Blagoslovljenima je Isus rekao: „Do|ite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.” (Matej 25,34) Jer, da njihove du{e nisu tada postojale, ne bi im bilo ni{ta ni pripravljeno. Zar se ne~emu {to ne postoji ne{to pripravlja? Ovaj primjer podsje}a na jedan hadis u kome je na{ Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ja sam bio vjerovjesnik dok je Adem bio izme|u du{e i tijela.” tj. „Ja sam du{om bio vjerovjesnik dok Ademovo tijelo nije bilo jo{ ni stvoreno.” 4. ^etvrta njihova zabluda je {to Ivanove rije~i na po~etku njegova evan|elja bukvalno shvataju. U njemu, naime, stoji: „U po~etku bija{e Rije~, i Rije~ bija{e kod Boga - i Rije~ bija{e Bog... i Rije~ tijelom postala.” (Ivan 1,1 i 1,14) Na{ odgovor na ovu zabludu: Rije~ „Kun” (Budi!) je Bo‘iji emr pomo}u koje sve postaje. Bez nje ne bi bilo ni~ega {to postoji. Po{to kr{}ani ne prihvataju u~enje Kur ’ ana, navest }emo im citat iz Starog zavjeta koji ima sli~an sadr‘aj: „Jahvinom su rije~ju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.” (Psalmi 33,6) „I Rije~ bija{e od Boga” (Ivan 1,1) To zna~i da je rije~ oduvijek bila i zauvjek }e ostati osobina Boga, jer mu je vje~no svojstvo govor. U vezi sa nastavkom gornjeg citata: „I Rije~ bija{e Bog”, potrebno je znati da se u njemu implicitno podrazumijeva prvi ~lan genitivne veze (Mudaf), rije~ „Gospodar”, sa kojom zna~i: „I Gospodar rije~i bija{e Bog.” U vezi sa daljim tekstom navedenog citata: „I Rije~ tijelom postala,” treba re}i da se i ovdje implicitno podrazumijeva prvi ~lan genitivne veze, rije~ „Eser” (plod, rezultat), tako da sa njom ovaj citat zna~i: „I plod Rije~i tijelom postao.” U Starom zavjetu se ka‘e: „I re~e Bog: Neka zemlja izvede ‘iva bi}a, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste! I bi tako.” (Post. 1,24)

www.islamski.com

www.islamski.com

63

Rije~ je prema tome, Bo‘ija, a ne Isusova naredba, {to se nedvosmisleno vidi iz rije~i: „Neka zemlja izvede...” Ovakav na~in shvatanja je ispravan i kao takvog ga treba primijeniti i u vezi sa gornjim citatima.Ako bi se gornji citati shvatili u bukvalnom (vanjskom) zna~enju da je „Rije~”, zaista, Bog i tome dodali dalji tekst „I Rije~ tijelom postala”, to bi bilo apsurdno. Bog nije nikome i ni~emu sli~an i nije mu svojstveno nikakvo nesavr{enstvo (te{bih i tenzih). Bukvalnim shva}anjem da je Bog postao tijelom zna~i Bogu pripisati promjenu stanja, a sve {to se mijenja je postalo i kao takvo ne mo‘e biti Bog. Ako bi se „Rije~” poistovijetila sa Bogom i na taj na~in protuma~ili navedeni citati, kako to ~ini Ivan, citat bi glasio: „U po~etku bija{e Bog, i Bog bija{e kod Boga i Bog bija{e Bog.” To bi bio apsurd i ne bi imalo nikakvog smisla. Jo{ ne{to: U ovim citatima, na kraju krajeva, Isus se doslovno nigdje i ne spominje. Odakle im onda takav zaklju~ak! 2. Izrazi koje Kr{}ani koriste u svojim tvrdnjama da je Isus bog i na{ odgovor na njih a) Rije~ „Sin Bo‘iji”, b) Rije~ „Otac”, c) Rije~ „Bog” d)Rije~ „Gospodar” Kr{}ani ka‘u da se Isus li~no nazvao imenom „Sin Bo‘iji”: na osnovu toga oni tvrde da je Sin Bo‘iji i sam Bog. Odgovor na ovu njihovu tvrdnju: a) Rije~ „Sin Bo‘iji” Pored toga {to se Isus nazvao Sinom Bo‘ijim, on se i nazvao i Sinom ^ovje~ijim, kao i Sinom Davidovim. Prema tome, i njegova druga imena moraju se ravnopravno koristiti. Rije~ „Sin” u njenom bukvalnom zna~enju nije ispravno koristiti. To bi podrazumijevalo spolni odnos izme|u roditelja i nastanak od sperme, a to je ovdje apsurdno. Zato se ova rije~ mora shvatiti u prenesenom zna~enju, tj. zna~enju „Dobri”. Pored toga, imenom „Sin Bo‘iji” nazvani su i drugi, kao {to su Adam, David, Jakov i Salomon, i to u kr{}anskim svetim knjigama56 Pored njih, ovim imenom su nazvani i drugi ljudi, kao {to su Izraelovi sinovi, Noine pristalice, kao i pristalice samog Isusa. Svi pomenuti nazvani su „Sinom” zbog njihove pokornosti Bogu i ~uvanja od grijeha. U davna vremena svaki pobo‘ni i pokorni vjernik nazivao se „Sinom Bo‘ijim”57 se sasvim jasno mo‘e vidjeti iz teksta Starog zavjeta. Zato nije bilo nikakvog razloga da se ovim imenom nazove i Isus Mesija. [tavi{e, svi vjernici i pobo‘ni ljudi mogli su se zvati ovim imenom. Sam Isus je otvoreno i jasno rekao: „Kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog...58 Ibnu-l-Kajjim onima koji, zbog imena „Sin Bo‘iji”, u Isusu vide Boga postavlja pitanje i ka‘e: „Ako vi mislite da je on Bog zato {to je u evan|elju nazvan „Sinom Bo‘ijim”, onda ste i svi vi bogovi jer ste i vi nazvani tim imenom!” a/1 Isus Krist, „Sin Bo ’i ji” Svi dobri ljudi i pobo‘ni vjernici nazvani su sinovima Bo‘ijim. Na ovakvo zna~enje ovih rije~i ukazuje Ivan u svom Evan|elju gdje ka‘e:

56 Pogledati ko se sve naziva sinovima Bo‘ijim! - Adam (Luka 3,38) - Izrael (Izlazak, 4,22) - David (Psalmi 2,7 i 89,27) - Salomon (Samuel II 7,14) - Narod Izraela (Jo{ua 1,12 i 63,8) (Ponovljeni zakon 14,1-2) 57 Pogledati: Postanak 1 i 2 58 Matej 5,9 i 5,45, I Ivanova posl. 3,9 Hidajetu-l-Hijari fi ed‘wibetu-l-Jehudi we-n-Nesara, str. 280, Izdanje El-Mektebetu-l-Ilmijjetu, 1399.g. po Hid‘ri

www.islamski.com

www.islamski.com

64

„A svima koji ga primi{e dade vlast da postanu djeca Bo‘ija: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12) „Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Bo‘ija. A to i jesmo!” (Ivan 3,1) Pavle je rekao: „Svi su oni koje vodi Bo‘iji Duh sinovi Bo‘iji.” (Poslanica Rimljanima 8,14) U svom govoru na Gori sam Isus je rekao: „Blago mirotvorcima jer }e se zvati sinovi Bo‘iji.” (Matej 5,9) Iz svega gore navedenog se vidi da je Isusov nadimak „Sin Bo‘iji” u prenesenom a ne u bukvalnom smislu. b) Rije~ „Otac” Kr{}ani na osnovu citata u kojima se spominju rije~i „Isusov Otac” vjeruju da je Bog njegov Otac, a on njegov Sin. Na osnovu ovakvog odnosa izme|u njih dvojice, oni vjeruju da je Isus istinski Bog od istinskog Boga. Na ovu njihovu tvrdnju mi im odgovaramo: Rije~ „Otac”, u istoj konstrukciji nije dodata samo uz Isusovo ime nego i uz imena drugih ljudi: „Vodit }u ih kraj poto~nih voda, putem ravnim kojim ne}e posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.” (Jeremija 31,9) Za Salomona je Bog rekao: „Ja }u njemu biti otac a on }e meni biti sin: Ako u~ini {to zlo, kaznit }u ga ljudskom {ibom i udarcem kako ih zadaju sinovi ljudski.” (Samuel II 7,14) Iz ranije spomenutih tekstova smo vidjeli da su poslanici kao i drugi ljudi nazvani sinovima Bo‘ijim, a Bog njihovim ocem. Obra}aju}i se svojim u~enicima, Isus je vi{e puta Boga nazvao svojim i njihovim ocem. Ove njegove rije~i bilje‘e tekstovi evan|elja: „Ulazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu.” (Ivan 20,17) „Budite savr{eni kao {to je savr{en Otac va{ nebeski!” (Matej 5,48) „Pazite da ne vr{ite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide! Ina~e ne}ete imati pla}e kod svog Oca nebeskoga.” (Matej 6,1) Nazivanjem ovakvim imenima htjelo se re}i da Bog prema svojim stvorenjima ~ini dobro kao {to to ~ine roditelji svojoj djeci, ~ak i vi{e. Ovo se odnosi kako na Isusa, tako i na druge ljude59 Ponekad se rije~i „Otac” i „Sin” upotrebljavaju u sasvim druga~ijem zna~enju. Tako se npr. za |avola ka‘e da je „otac la‘i”, za Jevreje „sinovi Jeruzalema” i sl. (Pogledaj! Matej 8 i 3). Pored ovoga za ‘ive ljude se koristi izraz: „Sinovi vremena”, a za stanovnike raja „sinovi Bo‘iji” ili „sinovi Sudnjeg dana” (Luka 3,38) c) Rije~ „Bog” Ovim imenom su, u prenesenom zna~enju, nazvani neki poslanici u kr{}anskim svetim knjigama. Ovakav naziv im je dat zbog njihove bliskosti Bogu. Me|u njih ne spadaju samo poslanici, nego i drugi vjernici i dobri ljudi. „Gospodin moj i Bog moj!- izjavi Toma” (Ivan 20,28) „Bog ustaje u skup{tini bogova, usred bogova sud odr‘ava ... Vi ste bogovi i svi ste sinovi Vi{njega! Ali }ete kao svi ljudi umrijeti.” (Psalmi 82,1, 6 i 7) „Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on }e tebi biti mjesto usta, a ti }e{ njemu biti mjesto Boga.” (Izlazak 4,16) „Vidi! Faraonu }u te nametnuti kao bo‘anstvo; tvoj brat Aron bit }e tvoj prorok.” (Izlazak 7,1) Odgovaraju}i Jevrejima i ukazuju}i im na preneseno zna~enje rije~i „bog” Isus je rekao Jevrejima:

59 El-Karafi, el-Ed‘wibetu-l-Fahire fi er-Redi ale-l-Esileti-l-fahire, {tampano na marginama knjige El-Fariku, str. 142, izdanje od 1986.

www.islamski.com

www.islamski.com

65

„Ne stoji li pisano u va{em Zakonu: ”Bogovi ste?” (Ivan 10,34-36) Po{to je u kr{}anskim knjigama za Isusa upotrijebljen naziv „Bog” oni to smatraju nepobitnim dokazom da on to, zaista, i jeste. Me|utim, ova rije~ ima potpuno druga~ije zna~enje nego {to to oni misle. Ovim imenom je nazvan i Mojsije: „Vidi! Faraonu }u te nametnuti kao bo‘anstvo.” (Izlazak 7,1) Za Arona je re~eno Mojsiju: „Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on }e tebi biti mjesto usta, a ti }e{ biti njemu mjesto Boga.” (Izlazak 4,16) U navedenim primjerima Mojsijevo nazivanje ovim imenom je u zna~enju „Gospodar”, „Pretpostavljeni”. Tamo gdje se Isus naziva ovim imenom to ima isto zna~enje. d) Rije~ „Gospodar” U Isusovo doba rije~ „Gospodar” koristila se u zna~enju „U~itelj”. On li~no je slu{ao i dozvolio da ga njegovi u~enici zovu ovim imenom. Pogledaj (Matej 16,22-23, Ivan 1,38-39 i 13,14). Rije~ „Gospodar” u zna~enju „Gospodin” upotrebljavali su i Grci u obra}anju svojim pretpostavljenim i uglednim ljudima. Ovaj naziv se koristi i u Tori u zna~enju „Gospodin” i „Skrbnik”. Rije~ „Gospodar” za ~ovjeka upotrebljava se i u Kur’ a nu. Jusuf, a.s., ka‘e: Gospodar moj me lijepo pazi. (Jusuf, 24.) I mi danas u svakodnevnom ‘ivotu ka‘emo: „gospodar porodice”, „gospodar ku}e” itd., i ne pomi{ljaju}i da onoga koga nazivamo ovakvim imenom smatramo Bogom. Me|utim, kr{}ani zbog toga {to je Isus nazivan ovakvim imenom, vjeruju da je on Bog. Istina je sasvim druga~ija, jer ovo ime ima druga~ije zna~enje. U samim njihovim knjigama se ka‘e da je Isus dvojici u~enika koji su ga pratili rekao: „[to vi tra‘ite?” A oni mu odgovorili: „Rabbi (to zna~i: U~itelju) gdje boravi{?” (Ivan 1,38) Matej navodi da je Petar rekao Isusu: „Nek ti Bog bude milostiv, Gospodine! Tebi se takvo {to ne smije dogoditi!” On se okrenu Petru i re~e: „Sotono, idi mi s o~iju!” (Matej 16,22-23). Kad se Isus ukazao Mariji iz Magdale ona mu je rekla: „ Rabbuni (to zna~i: U~itelju!) odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu.” (Ivan 20,16) Rije~ „gospodar” upotrebljavala se i za rimskog imperatora, kao i za jevrejske kraljeve. Ovaj naziv koristio se i u paganskim vjerama za njihova bo‘anstva. Kada su kasnije pagani na gr~kom govornom podru~ju primili kr{}anstvo, Isusa su nazivali istim imenom, budu}i da su ga ranije koristili za svoja bo‘anstva i da im je bilo poznato60 Na kraju krajeva, za{to da idemo tako daleko? Rije~ „gospodar„ i danas se koristi pa se ka‘e: „gospodar ku}e”, „gospodar porodice”, „gospodar situacije”, „gospodar rata” itd. u zna~enju „poglavar, starje{ina, vlasnik”. Evan|elje, kako smo ranije rekli, ovaj naziv za Isusa koristi u zna~enju „U~itelj”. Prema tome, kr{}ani iz ove rije~i nemaju nikakva dokaza za svoju tvrdnju da je Isus Bog. 12. PRIMJERI OBO@AVANJA LJUDI Ljudi su, gotovo u svim vremenima, obo‘avali svoje vladare i vo|e i smatrali ih svetim. To su ~inili sa Budom u Indiji, mudracem Konfu~ijem u Kini, Zaratustrom u Perziji, Prometejom u Gr~koj i hiljadama njima sli~nim u raznim krajevima i vremenima. Tako je npr. svijet Pavla i Barnabu proglasio svecima i smatrao ih bogovima zato {to je Pavle izlije~io hroma ~ovjeka u gradi}u Listri (Pogledati! Djela apostolska 14,11-13). Mo‘da je Pavle, navode}i ovaj slu~aj, ‘elio da proturi istinitost svoje tvrdnje da je Isus bio Sin Bo‘iji i da je razapet na kri‘u da bi se otkupio od grijeha. Me|utim, ovakva mogu}nost je isklju~ena, jer je sam Isus rekao da se ne vjeruje onima koji pozivaju da se robuje

60 Men-huwe-l-Mesihu prijevodu Habiba Seida, str.; el-Mesihu ihsanun em ilahun, str. 195 - 196; Fethi Muhammed ez-Zagbi, Gulatu-{-[ia, Kairo, prvo izdanje 1988. str. 484

www.islamski.com

www.islamski.com

66

nekom drugom mimo Boga, pa makar takvi i ~uda pokazivali. 13. TEKSTOVI KOJI POBIJAJU TVRDNJU DA JE ISUS SIN BO@IJI 1. Za pobijanje ove tvrdnje poslu‘it }emo se tekstovima samog evan|elja u kojima se mnogi proroci opisuju kao sinovi Bo‘iji: - Evan|elje naziva Adama sinom Bo‘ijim (Luka 3,38), - Izrael (Jakov) je u Tori nazvan sinom Bo‘ijim: „Izrael je moj prvoro|enac.” (Knjiga izlaska 4,22-23), - Tora obi~ne ljude opisuje kao sinove Bo‘ije: „Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga.” (Ponovljeni zakon 14,1). 2. Dobri ljudi i mirotvorci su opisani kao sinovi Bo‘iji: „Blago mirotvorcima jer }e se zvati sinovi Bo‘ji.” (Matej 5,10) „A svima koji ga primi{e dade vlast da postanu djeca Bo‘ja: onima koji vjeruju u njegovo ime, onima koji nisu ro|eni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje mu‘evljeve, nego od Boga.” (Ivan 1,12-13) Pod nazivanjem ljudi djecom od strane Boga, ovdje se misli na njegovu ljubav prema njima. Na to upu}uju i sljede}e rije~i: „Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima.” (Luka 4,18) Ovaj citat preuzet je iz Starog zavjeta (Izaija 61,1). Mi im ka‘emo: Uzvi{eni Allah niti je jeo, niti jede, niti je pio, niti pije, niti je spavao, niti spava, niti je rodio, niti ra|a, niti Ga je ko vidio, niti }e Ga vidjeti, osim kad umre. Ovakvo zna~enje nalazi se i u prvom poglavlju Ivanova evan|elja. U njemu se ka‘e: „Boga nitko nikada nije vidio.” (Ivan 1,18) U Mojsijevu zakonu stoji: „A ti - doda - moga lica ne mo‘e{ vidjeti, jer ne mo‘e ~ovjek mene vidjeti i na ‘ivotu ostati.” (Izlazak 33,20) Na drugom se mjestu ka‘e: „Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.” (Izaija 45,15) „Jahve je Bog vje~ni, kraljeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje i um je njegov neizmjerljiv.” (Izaija 40,28) Isus je u vi{e prilika izjavio da on nije do{ao da mijenja Toru. Na osnovu njegovog priznanja sve {to se nalazi u Tori je obavezuju}e za kr{}ane. 14. PETROVO SVJEDO^ANSTVO Petar koji zauzima istaknuto mjesto me|u Mesijinim u~enicima, jednom je prilikom, obra}aju}i se Jevrejima rekao: „Izraelci, ~ujte ove rije~i: Bog je pred vama potvrdio Isusa Nezare}anina mo}nim djelima i ~udesnim znacima koje, kako i sami znate, Bog u~ini po njemu me|u vama.” (Djela apostolska 2,22) O~ito je da se Petar ovim govorom obra}ao Jevrejima pozivaju}i ih u kr{}anstvo. Da je u~enje o Trojstvu i utjelovljenju Boga u liku Isusa bilo osnova kr{}anske vjere, Petar bi rije~i: „Bog je pred vama potvrdio Isusa Nazare}anina”, sigurno druga~ije formulirao, a ne na ovaj na~in iz koga se jasno vidi da je Bog subjekt, a Isus objekt radnje. Na jednom drugom mjestu Petar ka‘e: „Bog Abrahamov, Izakov, i Jakovljev, Bog otaca na{ih proslavi svoga Slugu Isusa, kojeg ste vi predali i kojeg ste se odrekli pred Pilatom kad ovaj bija{e odlu~io da ga oslobodi.” (Djela apostolska 3,13)

www.islamski.com

www.islamski.com

67

15. ODGOVOR NA ZABLUDE AUGUSTINA FILOZOFA Za Trojstvo Augustin tvrdi da se u krajnjem slu~aju svodi na jedno. On za to navodi primjer mozga koji je istovremeno subjekat, predmet i sredstvo spoznaje. Pobijaju}i ovu tvrdnju mi ka‘emo da se ovdje radi o ~isto teoretskom trojstvu, dok je Trojstvo u koje vjeruju kr{}ani realnost, jer su Otac, Sin i Duh Sveti potpuno samostalni i neovisni jedan od drugog. Ovdje se name}u jo{ neka pitanja kao {to su: Kad je Marija rodila Isusa, da li je rodila samo njega, ili sa njim i ostalu dvojicu? Kr{}ani }e re}i: „Samo Isusa.” Mi im prigovaramo: „Ako tvrdite da je Trojstvo u jednom, kako se Isus mogao izdvojiti iz njega?” Drugo pitanje je: „Kada je Pilat razapeo Isusa, da li je razapeo samo njega, ili sa njim i ostalu dvojicu?” Odgovor je: „Samo Isusa.” Ako vi tvrdite da je Trojstvo u jednom nerazdvojivo, kako se Isus mogao izdvojiti iz njega61 1. Drugi primjer koji navodi Augustin i na{ odgovor na njega Obja{njavaju}i jedinstvo u Trojstvu, Augustin ka‘e: „^ovjekov mozak u‘iva u funkciji koju obavlja i on je toga svjestan. Dakle, mozak je u odnosu na funkciju koju onaj u‘iva, a u odnosu na u‘ivanje, onaj koji je svjestan toga u‘ivanja. Prema tome radi se o tri stvari sadr‘ane u jednoj.” Me|utim, i ovdje treba konstatirati da se radi o pore|enju koje se temelji na nerazumijevanju. Mozak je subjekt funkcije koji ima svoje konkretno postojanje, dok su u‘ivanje u funkciji i svjest o u‘ivanju, samo njegove osobine i kao takve nemaju svoje nezavisno postojanje. U drugom primjeru Trojstva stvar je obrnuta. Otac je bit, a Sin rije~ i Duh Sveti voljeni su njegova svojstva koja imaju stvarno, su{tinsko i nezavisno postojanje. Prema tome, u prvom primjeru, primjeru mozga, jedinstveno je stvarno, a Trojstvo apstraktno, te je kao takvo potpuno normalno. U drugom primjeru, gdje se ‘eli dokazati postojanje stvarnog mno{tva (Trojstva) u stvarnom jedinstvu, stvari su sasvim druga~ije. Takvo ne{to bilo bi apsurdno i to zdrav razum ne mo‘e prihvatiti62 Ovdje }emo spomenuti ne{to sli~no u tom smislu. Neki egipatski sve}enici, naime, uporno u svojim govorima obi~nim masama poku{avaju dokazati ispravnost kr{}anskog vjerovanja u Trojstvo, citiraju}i izreku: „Upredeno u‘e je naj~vr{}e u‘e.” Ovim ho}e re}i da je u‘e upredeno od tri struke ~vr{}e od onog koje je izra|eno od jedne struke. Zaboravljaju da je ovakvo pore|enje, prije svega, neprikladno, jer Boga i u‘e stavljaju na istu razinu. Ako Boga stavljaju na stepen u‘eta, pogledaj samo na {to su spali! Ipak im treba odgovoriti da ne prili~i Boga opisivati sa slabosti i potrebom da se on oja~a sa jo{ jednim ili dvojicom, kako bi bio ja~i. Za{to onda ne govore o ~etiri, pet ili vi{e bogova, jer su po toj logici zajedno ja~i od jednog ili trojice?! 16. ODGOVOR NA KR[]ANSKE ZABLUDE O ISUSOVIM ^UDIMA NA OSNOVU KOJIH TVRDE DA JE ON BOG 1. Kr{}ani ka‘u: „Isus je Bog jer je ro|en na ~udan na~in, bez oca.” Odgovor: To je manje ~udno od Adamova slu~aja koji je ro|en i bez oca i bez majke. To nije ~udnije ni od postojanja an|ela. Pa ipak, za njih ne tvrdite da su bogovi. Za{to bi onda i Isus bio bog? 2. Ako, pak, tvrdite da je Isus bog zato {to je pokazivao ~uda, onda se i ta tvrdnja mo‘e pobiti. Vi znate da je vjerovjesnik Ho{ea ‘iv i mrtav pro‘ivljavao mrtvace. Njegovo pro‘ivljavanje mrtvaca nakon smrti, ~udnije je od njihovog pro‘ivljavanja dok je bio ‘iv63 Vjerovjesnik Ilija je tako|er pro‘ivljavao mrtvace. On je pomazao bra{no u torbi i maslo u }upu jedne starice, pa su joj uz redovno kori{}enje trajali punih sedam godina. On je pored toga, zamolio Boga da zadr‘i ki{u sedam godina i njegovoj je molbi bilo udovoljeno. 3. Vi ka‘ete da je Isus od pet hljebova nahranio pet hiljada ljudi. Mi vas podsje}amo da je Mojsije s kojim je Bog govorio, zamolio Boga da njegov narod nahrani samom i prepelicama. Njegovoj molbi

61 Muhammed Tekki el-Usmani Ma hije en-Nasranijjetu u izdanju Organizacije islamskog svijeta bez datuma izdanja. Njujork 1948. godina str. 52-53 62 Muhammed Tekki el-Usmani, prethodni izvor, str. 54-55 63 Ljudi su nakon dugog vremena, u grob gdje je bio ukopan Ho{ea, htjeli da ukopaju jednog mrtvaca. Kada su mrtvaca spustili u grob on je o‘ivio i ustao

www.islamski.com

www.islamski.com

68

bilo je udovoljeno i hranio se ovom hranom punih ~etrdeset godina, uz napomenu da je njihov broj prelazio {est stotina hiljada du{a. 4. Vi ka‘ete da je Isus i{ao po vodi i da se nije utopio. Mi vas podsje}amo da je Mojsije udario {tapom po moru pa se more raspuklo i kroz njega se ukazao suh put kojim je pro{ao njegov narod. Za njim je krenuo faraon i njegova vojska pa su se svi utopili. Na njegovu molbu je zatim iz kamena poteklo dvanaest izvora, po jedno vrelo za svako pleme Izraelovo. Pored ovoga u Egiptu je pokazao deset ~uda kazne faraonovom narodu: 1. [tap pomo}u koga je pokazivao ~uda, 2. pokvarenost vode i smrt vodenih ‘ivotinja, 3. najezdu ‘aba koje su se pojavile svuda, ~ak i u ku}ama, 4. najezdu u{iju po njihovim tijelima, 5. maljavost po licu i tijelu, 6. uginu}e stoke, 7. gnojne upale i ~irove po tijelu, 8. mraz od koga su se pomrzli i osu{ili vo}njaci, 9. najezdu skakavaca {irom zemlje koji su uni{tavali ljetinu i 10. tamu koja ih je obavijala puna tri dana i no}i. 5. Ako tvrdite da je Isus bog zato {to se popeo na nebo, na{ odgovor je: Vi vjerujete da su se Ilija i Henok tako|er popeli na nebo. Po tom pitanju se o tome svi sla‘ete. Za{to, onda ne vjerujete da su i oni bogovi? Po u~enju Tore i jednoglasnom mi{ljenju va{ih u~enjaka i evan|eoski Jona se popeo na nebo. Za{to i za njega ne tvrdite da je Bog? 6. Ako Tvrdite da je Isus bog zato {to je sam sebe tako nazvao, mi na tu va{u tvrdnju ka‘emo: To je la‘ koju ste sami izmislili. Sama va{a evan|elja pobijaju ovu la‘. Zar u samoj va{oj svetoj knjizi, evan|elju, ne stoji da je Isus na kri ’ u molio: „Eli, Eli! Lama sabakthani”-a to zna~i: „Bo‘e moj, Bo‘e moj! Za{to si me ostavio?” (Matej 27,46) Ranije smo naveli vi{e njegovih izjava iz kojih se nedvosmisleno vidi da je Isus za sebe rekao da je on ~ovjek i poslanik. Sve pomenute izjave uzete su iz va{ih svetih knjiga. Iz teksta posljednje Isusove izjave dok je, kako vi tvrdite bio na kri‘u, nedvosmisleno se vidi da on ima Boga. Iz ranije navedenih citata evan|elja, vidjeli smo da su Isusova ~uda, zapravo Bo‘ija, a ne njegova, samo {to ih je Uzvi{eni ljudima pokazao preko njega. 17. KO JE KRIVOTVORIO U^ENJE KOJE JE DONIO ISA, SIN MERJEMIN, BO@IJI POSLANIK, A.S.? Ako je Isaovo, a.s., u~enje, kao {to smo ranije rekli, imalo za cilj pozivanje ljudi na vjerovanje u jednog Uzvi{enog Allaha i ako je on bio samo ~ovjek i poslanik poslan Izrael}anima, postavlja se pitanje; {ta je ljude poslije njega navelo da tvrde suprotno: da je on Sin Bo‘iji, tre}i od Trojice i da je razapet na kri‘u kako bi se otkupio od naslije|enog grijeha koji je po~inio Adam, otac ~ovje~anstva? Odgovor: Za sve ovo je kriv jedan ~ovjek, jevrejski uljez me|u kr{}anima i zakleti neprijatelj Isusa i onih koji su mu za ‘ivota povjerovali. Iznenada, nakon {to je Isus napustio ovaj svijet, pet godina po njegovom uskrsnu}u, oko 38. godine po ro|enju, ovaj ~ovjek je objelodanio da je povjerovao u Isusa, postao jedan od njegovih pristalica i da ‘eli da {iri njegovo u~enje. Tako se ovaj uljez uvukao me|u Isusove pristalice, koje su ga primile i uvele u svoje dru{tvo, misle}i da dolazi sa dobrim namjerama. Me|utim, on je svojim lukavstvom uspio da se nametne i iskrivi prvobitno u~enje koje je propovijedao Isus. On je raznim mahinacijama i po naho|enju svoga |avola, dodavao, oduzimao i mijenjao prvobitno kr{}ansko u~enje, dok ga nije iskrivio i doveo u ovako izopa~eni oblik kakav jeste. Ime ovog ~ovjeka bilo je Saul koje je kasnije promijenuo u Sveti Pavle Apostol! 1. Pavle

www.islamski.com

www.islamski.com

69

Ko je ovaj ~ovjek koji se prihvatio posla na iskrivljavanju istinskog kr{}anskog u~enja o vjeri kakvog je donio od Boga Isus, sin Marijin? To je Seul, sin Kisov. Njegovo prvobitno ime bilo je Saul. Otac mu se zvao Kisaj. Potje~e od Benjaminove loze. Radio je kao zanatlija na izradi {atora u gradu Tarzu u Siriji. (U pro{losti je pripadao Turskoj). U ovom gradu rodio mu se sin Saul, koji }e kasnije promijeniti ime u Pavle. Izgleda da je ovo posljednje bilo sinonim njegovog imena Saul za prepoznavanje na jeziku Rimljana. Ta~an datum njegovog ro|enja nije nam poznat, ali je sigurno da se rodio poslije Isusa. Odre|uju}i datum njegovog ro|enja, profesor Dirvant ka‘e da je to bilo desete godine po Kristu. Njegovi roditelji su bili Jevreji i pripadali su sekti farizeja. Poznato je da su farizeji, o ~emu smo ranije govorili, vodili veoma ‘u~ne rasprave sa Isusom. Pavle, o kome je ovdje govor, nije bio Isusov u~enik, niti ga je kada za ‘ivota vidio, pa se sa njim nije mogao ni dru‘iti. Govore}i o tome {ta ga je navelo da primi kr{}anstvo, Pavle o sebi ka‘e da je bio na putu za Damask u jednoj hajci za Isusovim pristalicama, kada je odjednom sa neba ~uo glas koji mu se obra}a: „Saule! Za{to me uznemirava{?” Od toga trenutka, ka‘e Pavle, po~eo je da vjeruje u Isusa. Prema tome, Saulovo preobra}anje u kr{}anstvo desilo se iznenada. Ovakvu pri~u ispri~ao je Pavle Isusovim u~enicima koji su mu povjerovali, primili ga ravnopravno u svoje dru{tvo. Ubrzo poslije toga, on je, kao i oni, po~eo da propagira kr{}anstvo. Zanimljivo je da je Pavle ubrzo, nakon ulaska u dru{tvo Isusovih u~enika, po skupovima po~eo da propagira da je Isus Sin Bo‘iji. U vezi sa tim u samom evan|elju postoji jedan citat64 Obratite ovdje pa‘nju na rije~ „ubrzo” (s mjesta) i tvrdnju da je Isus Sin Bo‘iji. Ne govori li to da su to njegove rije~i, a ne rije~i nekog od apostola. U pri~i se dalje ka‘e da je on, nakon {to je u Damasku proveo neko vrijeme, otuda pobjegao i do{ao u Jeruzalem i tamo se prvo susreo sa Barnabom, jednim od najbli‘ih Isusovih u~enika kome je ispri~ao svoju pri~u kako je po~eo vjerovati u Isusa. Nakon toga Barnaba ga je uzeo i odveo apostolima kojima je ispri~ao kako je napustio Damask nakon {to mu se ukazao Gospodin Isus. Zbog navodne zavjere Jevreja u Jeruzalemu protiv njega i straha da ga ne ubiju, Pavle napu{ta Jeruzalem i ponovo se nastanjuje u svom rodnom Tarzu. Tamo }e se ponovo sastati sa Barnabom, nakon ~ega }e zajedno po~eti da svijetu propagiraju kr{}anstvo, putuju}i od jednog do drugog mjesta, jednog do drugog grada. Ipak, na kraju }e se njih dvojica ‘estoko posva|ati i razi}i, zbog Pavlove tvrdnje da je Isus Sin Bo‘iji, {to Barnaba nije mogao prihvatiti, jer to ranije nije bio ~uo. Iako je Barnaba bio jedan od najbli‘ih Isusovih u~enika, pa prema tome i najupu}enijih u njegovo u~enje, on za ovako ne{to nije bio ~uo. On je tek od Pavla ~uo tvrdnju da je Isus bio Sin Bo‘ji, da ga je Bog poslao ljudima da se iskupi od Adamovog grijeha, te da se dobrovoljno predao Jevrejima da ga razapnu i ‘rtvuju. je bio prvi koji je po~eo govoriti o Isusovom uspe}u na nebo i sjedanju sa desne strane Bogu, sve ovo nakon raspe}a na kri‘u i uskrsnu}a. On je dalje govorio da }e Isus, a ne Bog, suditi ljudima na Sudnjem danu, da je kr{}anstvo univerzalno za sve ljude, iako se iz Isusovih rije~i vidi da je on poslan samo Izrael}anima. Poslije toga Pavle je po~eo izgra|ivati temelje novog u~enja na kome }e se, kasnije, temeljiti organizacija Crkve. Pavle je zatim neradni dan subotu zamijenio sa nedjeljom, a time pomjerio i dan molitve sa subote na nedjelju, dokinuo obavezu obrezivanja (sunne}enja) mu{ke djece, dozvolio svinjsko meso, izradio propise ustrojstva crkve i u nju uveo izvo|enje crkvenih pjesama, liturgije u~enje o Isusu da je on Sin Bo‘iji, da je do{ao da se iskupi od grijeha, da je razapet itd. bilo u suprotnosti sa u~enjem samog Isusa, koje su preuzeli njegovi u~enici, sukob se nastavljao. Do njegovog zao{travanja naro~ito je do{lo poslije Pavlove smrti, kada su njegovi u~enici nastavili da {ire Pavlove ideje. Krajevi na kojima se odr‘avalo i {irilo kr{}anstvo u to doba su potpadali pod vlast rimske dr‘ave, jer u po~etku nije bila prihvatila kr{}anstvo kao dr‘avnu vjeru. To je u~inio tek Konstantin

64 Pri~a o Saulu, Djela apostolska 8 i 9

www.islamski.com

www.islamski.com

70

koji je neslogu kr{}ana iskoristio za svoje ciljeve i u~vr{}enje prijestola. On je, naime, u ‘elji da dobije podr{ku kr{}ana, obzanio da namjerava u Nikeji organizirati jedan veliki skup, na kome bi se sve}enici iz svih krajeva Carstva sastali i raspravili pitanja oko kojih se razilaze. Do odr‘avanja ovog koncila do{lo je 325. god. u Nikeji na kome je u~e{}e uzelo 2.048 sve}enika. Centralno pitanje o kome se na ovom koncilu raspravljalo je bilo: „Da li je Isus bog ili nije?" Od pomenutog broja samo 318 u~esnika podr‘alo je mi{ljenje da je Isus bog, dok su ga svi ostali odbacili. Na ~elu protivnika ovakvog mi{ljenja nalazio se egipatski sve}enik po imenu Arije. On se sna‘no usprotivio mi{ljenju da je Isus bio bog ili Sin Bo‘iji, jer je istinski Bog samo jedan. Konstantinu se na ovom koncilu pru‘ila prilika da zadobije naklonost kr{}ana i u~vrsti svoj prijesto, pa je izjavio da se preobra}a u kr{}anstvo. Pavlove pristalice su mu ponudile svoju podr{ku, a Konstantin je, da bi im se odu‘io, stao iza njihovog stava, po pitanju bo‘anstvenosti Mesije. Arije je bio udaljen sa koncila i pro{la je ona odluka za koju je bio Konstantin. Od tog trenutka vjerovanje u bo‘anstvenost Mesije postalo je obavezno za sve crkve. Svi koji su se ovakvom u~enju suprotstavljali bili su progonjeni. Me|u njima je bio i Arije sa svojim pristalicama i mnogobrojni sve}enici. Tako je umrla prava vjera koju je propovijedao Isus a njeno mjesto zauzela je pokora koju je formulirao pomenuti nikejski sabor i ~iji tekst glasi: „Vjerujem u Boga, Oca svemogu}ega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina na{ega, koji je za~et po Duhu Svetom, ro|en od Djevice Marije, mu~en pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; si{ao nad pakao; tre}i dan uskrsnuo iz mrtvih; uza{ao na nebesa, sjedi s desne strane Boga Oca svemogu}ega; odonud }e do}i suditi ‘ive i mrtve.” Nedugo poslije nikejskog, 381. godine je u Carigradu odr‘an jo{ jedan koncil radi razmatranja vjerovanja u bo‘anstvenost Duha Svetog. Njegovu bo‘anstvenost nisu priznavali visoki sve}enici biskupi. Me|u njima je bio i carigradski patrijarh Makdonije koji se ‘estoko protivio ovakvom vjerovanju. Makdonijevom nepriznavanju bo‘anstvenosti Duha Svetog pridru‘io se jo{ jedan patrijarh po imenu Usabije. On je oti{ao i dalje odbacuju}i sve {to se zove Trojstvo (Tri hipostaze) tj, Otac, Sin i Duh Sveti, jer je rije~ „akanim” (osoba, lice) gr~kog porijekla. Ovom koncilu prisustvovalo je samo 150 sve}enika od kojih su neki prihvatili vjerovanje u bo‘anstvenost Duha Svetog, ne obaziru}i se na protivljenje drugih. Ovo je nepobitan dokaz da vjerovanje dana{njih kr{}ana nije ni{ta drugo do zaklju~ci sa skupova koji se zovu „svetim koncilima”. To su u~enje, dakle, uspostavili ljudi i ono ni u kom slu~aju nije objava sa neba. Poslije ovog, carigradskog, bilo je jo{ mnogo koncila. Zbog progla{avanja Duha Svetog bogom, shodno odluci carigradskog koncila, tekstu pokore koji smo gore citirali dodan je i sljede}i tekst: „I vjerujem u Duha Svetoga, svetu crkvu apostolsku, op}instvo svetih, opra{tanje grijeha, uskrsnu}e tijela i vje~ni ‘ivot. Amen!” Na ovaj na~in je od kr{}ana zaokru‘eno vjerovanje u Trojstvo. Ono je plod koncilskih odluka i ni u kom se slu~aju ne mo‘e pripisati u~enju samog Isusa. Iako je u~enje o Trojstvu sr‘ kr{}anskog vjerovanja, na takvo u~enje Isus nikada nije pozivao. U slu~aju da je to u~enje ispravno, Isus ga sigurno ne bi zanemario, nego bi njemu podu~io svoje u~enike. Jo{ jednom, u vezi sa ovim, treba naglasiti da je Pavle bio taj koji je u kr{}anstvo unio sve ove novine. Pavle je kao misionar i utemeljiva~ Crkve pred sobom imao pagane (Grke i Rimljane) koji su kao takvi bili spremni da prihvate bo‘anstvenost ~ovjeka. Zato je Pavle gr~ku rije~ „Servant” koja je u osnovi imala zna~enje „Dobar”, „Dobro~initelj” jednostavno protuma~io kao „bo‘anska osoba”. Osnovno zna~enje ove rije~i je „dijete”, ali zna~i i „sluga”. Da bi pomirio ova dva zna~enja, on ju je preveo sa „sin”. Tako je Isus umjesto „Rob Bo‘iji” postao „Sin Bo‘iji”. Na ovaj na~in Pavle je olak{ao put paganima da se preobraze u kr{}anstvo, jer u tome nisu nailazili ni{ta novo, i jer su i ranije bili navikli da obo‘avaju

www.islamski.com

www.islamski.com

71

ljude65 2. Sumnje kojima je obavijen Pavle Nakon {to je primio kr{}anstvo, bilo je za o~ekivati da Pavle uva‘ava mi{ljenje Isusovih u~enika i da se sa njima dru‘i, jer su oni bili ti koji su direktno od Isusa u~ili vjeru i bili po~a{}eni da rastu i odgajaju se pod njegovom kontrolom. Oni su bez sumnje, u to doba, bili najupu}eniji ljudi u u~enje kr{}anstva. Me|utim, vijesti o njemu govore druga~ije. On se nakon svog velikog zaokreta u shva}anju i vjerovanju, nije odmah uputio u Jeruzalem, nego je otputovao u jedno mjesto, ju‘no od Damaska. To on sam priznaje u svojoj poslanici upu}enoj Gala}anima. Ova oblast nosila je nekada naziv „Ism” (Ism je rije~ arapskog porijekla.)66 [ta ga je, dakle, navelo da tamo otputuje? Odgovor na ovo pitanje daje James Makinon u svojoj, izuzetno vrijednoj knjizi Od Mesije do Konstantina gdje on ka‘e da je Pavle, kako izgleda, oti{ao tamo, da bi prou~io sadr‘aj nove vjere i da je tek nakon tri godine odatle krenuo u Jeruzalem, gdje }e se susresti sa Petrom i Isusovim bratom, Jakovom. Dru‘e}i se sa njima Pavle je poku{ao da sazna {to vi{e o Isusu i njegovom u~enju67 Ovdje se name}e jedno pitanje: Za{to je Pavle, i nakon {to je prihvatio vjeru Isusovu, proveo pune tri godine u izolaciji? 3. Odnos u~enika prema Pavlu a) Odnos izme|u Pavla i Barnabe Barnaba je bio prvi koji je upoznao Pavla nakon njegovog dolaska u Jeruzalem. On ga je upoznao i sa ostalim apostolima i ispri~ao im kako je Pavle vidio Gospodina na putu za Damask, da je u njega odmah povjerovao i u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Njih dvojica (Pavle i Barnaba) radili su zajedno na propagiranju vjere dok nisu stigli do petnaestog poglavlja Djela apostolskih. Tada se desilo ne{to veoma va‘no - ‘estoko su se posva|ali i prestali da se dru‘e. Ova pri~a se iznenada navodi u Djelima apostolskim, tamo gdje bi je ~italac najmanje o~ekivao. Do ovog sukoba izme|u Pavla i Barnabe je do{lo u Antiohiji. Izgleda da je jedan od razloga za Pavlov razlaz sa Barnabom, a kasnije i sa Petrom, bio taj {to su Barnaba i Petar bili strogi i dosljedni u primijeni Isusova u~enja, a Pavle popustljiv. Tako npr. Pavle, za razliku od ove dvojice, novoprido{lim kr{}anima iz reda pagana obrezivanje (sunne}enje) progla{ava neobaveznim. Pavlova poslanica Gala}anima, koju je on uputio iz Antiohije, je veoma va‘na za rasvjetljavanje ovog raskola, jer je to, vremenski gledano, njegova najstarija poslanica. On u njoj, po prvi put, javno obznanjuje svoje neslaganje sa apostolima i iznosi svoje mi{ljenje da mu nije potrebna pomo} nikog od apostola u razumijevanju i propagiranju kr{}anstva. On, naime, tada po prvi put po~inje tvrditi da znanje o vjeri prima direktno, putem objave. To se nedvosmisleno vidi iz njegovih rije~i: „Doista, bra}o dajem vam do znanja: evan|elje koje sam propovijedio nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti nau~ih od nekog ~ovjeka, ve} objavom Isusa Krista.” (Gala}anima 1,11-12) [tavi{e, on u daljnjem tekstu otvoreno napada Petra, koga naziva imenom „Kefa” i optu‘uje ga za licemjerstvo i zavo|enje Barnabe. Istovremeno, on ula‘e sav trud da svojim pristalicama doka‘e da on u svakom trenutku prima objavu od Boga. (Gala}anima 2,11-13). Iz ovih njegovih rije~i se nedvosmisleno mo‘e zaklju~iti da je Pavle ve} u doba pisanja ove poslanice bio u sukobu sa apostolima. U njoj on obznanjuje svoj raskid odnosa sa Petrom i ka‘e: „A kad je Kefa do{ao u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprotstavio, jer je zavrijedio osudu”, a zatim dodaje: „Kefi, pred svima rekoh: „Ako ti koji si @idov ‘ivi{ paganski, a ne ‘idovski, kako mo‘e{ siliti

65 Pogledati: Ne{e’tu-l-Mesihijeti we tetawwerha u prijevodu Abdulhalima Mahmuda, str. 135 66 Britanska enciklopedija, 17. tom, str. 389 pod naslovom „Pavlova poslanica Gala}anima 1,5-17). 67 Pogledati: James Makinon, From Christ to Constantine, London, Longomans greem 1936 P.91. -Preuzeto iz Ma hije En-Nasranijjetu str. 172

www.islamski.com

www.islamski.com

72

pagane da ‘ive ‘idovski?” (Gala}anima 2,11 i 2,14) Gornji citati govore da je do sukoba izme|u Pavla i Petra, najvjerovatnije do{lo, poslije odr‘avanja jeruzalemskog koncila, na kome je odlu~eno da se novoobra}eni kr{}ani iz reda pagana, izuzimaju iz obreda obrezivanja, bar privremeno. Odlukom ovog koncila oni su bili izuzeti od jo{ nekih propisa koji su bili na snazi u Zakonu Mojsijevom, osim konzumiranja mesa zadavljene ‘ivotinje, krvi i ‘ivotinja zaklanih u ime kipova i preljube. Tom prilikom Pavle je stavio Mojsijev zakon van snage za novoobra}ene kr{}ane, istina uz izdavanje odluke da je to privremeno, dok se novoobra}eni kr{}ani ne ustabile u vjeri i dok ne postanu spremni za prihvatanje svih obaveza koje propisuje jevrejski zakon. Pavle navodi kako je Petar pokazao nerazumijevanje prema paganima, novoobra}enim kr{}anima, pa je javno morao da se usprotivi Petru ovim rije~ima: „Ako ti koji si @idov ‘ivi{ paganski, a ne ‘idovski, kako mo‘e{ siliti pagane da ‘ive ‘idovski?” (Gala}anima 2,14) U jednoj studiji pod naslovom “Na{e svete knjige” D‘ej Metili dolazi do sljede}eg zaklju~ka: 1. Barnaba i ostali apostoli u po~etku su prihvatili Pavla i povjerovali vjerovali mu, misle}i da je povjerovao u sve {to se od kr{}ana tra‘i. 2. Zbog toga se Barnaba dru‘io sa Pavlom du‘e vremena. 3. Barnaba je napustio Pavla kada je izme|u njih do{lo do sukoba u mi{ljenju o vjerskim pitanjima. 4. Sudionici jeruzalemskog koncila nisu u potpunosti dokinuli obred obrezivanja niti druge propise iz Mojsijevog zakona, nego su dopustili da to novoobra}eni pagani u kr{}anstvo, mogu uraditi naknadno, ra~unaju}i da je to samo prvi korak u prihvatanju svih postavki kr{}anskog u~enja. 5. Me|utim, Pavle je ubrzo poslije toga po~eo propagirati da su svi propisi Tore zauvijek dokinuti, nazivaju}i ih prokletstvom koga ih je Isus oslobodio: „Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postav{i mjesto nas proklet, - stoji naime pisano: „Proklet svaki koji visi na drvetu.” (Gala}anima 3,13) U pogledu obrezivanja on poku{ava dokazati da po Isusu u tome nema nikakve koristi i ka‘e: „Za tu slobodu Krist nas oslobodio. Prema tome budite nepokolebivi, ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva! Pazite! Ja Pavao, velim vam: primite li obrezivanje, Krist za vas vi{e ne}e imati nikakvo zna~enje.” (Gala}anima 5,1-2) Mi smo, me|utim, vidjeli da o tome Petar i Barnaba imaju sasvim druga~ije mi{ljenje. (Gala}anima 2,11-14) 6. Kada je svijet ~uo da se Pavle ovako drsko suprotstavlja apostolima koji su direktno od Isusa u~ili vjeru, protiv njega podigao se talas pobuna, zbog ~ega je bio prisiljen da se Gala}anima obrati posebnom poslanicom. 7. U ovoj poslanici on obja{njava da se oni ne sla‘u sa njim i zbog tog ih ukorava. Bilo bi po{tenije da je rekao da se on ne sla‘e sa apostolima, prvim Isusovim u~enicima. Ula‘u}i sav trud da se opravda, on ka‘e da mu u shvatanju i tuma~enju vjere nisu potrebni ni apostoli, jer znanje direktno, putem objave, dobija od Isusa. (Gala}anima 1,11-13) 8. Ova poslanica je napisana nakon jeruzalemskog koncila, {to potvr|uje da je ve} tada bilo do{lo do raskola izme|u Pavla i apostola koji su mu na koncilu iza{li u susret stav{i na njegovu stranu. Da je prije, ili na samom koncilu, izme|u njih do{lo do sukoba, oni ga sigurno ne bi podr‘ali. Me|utim, Pavle u svojoj poslanici ne navodi ni jednu rije~ o njihovoj pomo}i, vjerovatno kao odgovor na njihovo kasnije protivljenje njegovim stavovima. 9. Sve druge Pavlove poslanice su napisane poslije ove, jer je po izjavi D‘ej Vej Minila, njegova poslanica Gala}anima, najstarijeg datuma. Prema tome, sve {to je u njima kazano o Trojstvu, utjelovljenju, iskupu od grijeha, dokidanju propisa Mojsijeva zakona i sl. su samo li~na shvatanja i razmi{ljanja Pavlova. U svemu ovome on nije mogao na}i svoje istomi{ljenike me|u Isusovim

www.islamski.com

www.islamski.com

73

u~enicima68 b) Odnos izme|u Pavla i Petra U djelima apostolskim sve do 15. poglavlja se spominju aktivnosti Petra. Nakon toga, odjednom, o njemu prestaje svaki spomen sve do 27. poglavlja. Za{to je bilo potrebno ovo pre{utkivanje o Petru? Odgovor na ovo mo‘e se naslutiti iz Pavlove poslanice upu}ene Gala}anima u kojoj se ka‘e: „Ali kada je Kefa (tj. Petar) do{ao u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprotstavio, jer je zavrijedio osudu.” (Gala}anima 2,11) Do ovoga je do{lo neposredno poslije jeruzalemskog koncila. Nepobitno je dokazano da se Pavle nije suprotstavljao Petru sve do zasjedanja pomenutog koncila, pa je njegov u~enik Luka cijelo ovo vrijeme pisao o Petru. Me|utim, kada je Petar do{ao u Antiohiju, poslije odr‘avanja jeruzalemskog koncila i tamo se suprotstavio Pavlu zbog njegovih zastranjenih shvatanja vjere. Luka je odjednom prestao da bilje‘i bilo {ta o njemu. Zato je Petar, u svijetlu ovih doga|aja, najvjerovatnije kao i Barnaba, napustio Pavla. Poslije ovog sukoba sa Pavlom u Antiohiji, Petar je, neovisno od Pavla, formirao svoj kru‘ok pristalica za propagiranje ispravnog u~enja o kr{}anstvu. Na to upu}uje jedna Pavlova izreka u poslanici upu}enoj Korin}anima u kojoj on ka‘e: „Reko{e mi, bra}o moja, Klojini uku}ani da me|u vama ima prepiranja. Ovim kanim re}i da svaki pojedinac od vas govori: Ja sam Pavlov, ja sam Apolonov, ja sam Petrov, ja sam Kristov.” (Korin}anima I 1,11-12) Ovo govori da je ve} tada Kefa (Petar) bio formirao svoj nezavisni kru‘ok i otcijepio se od Pavla. Ovo upu}uje na jo{ ne{to: njih dvojica se nisu podnosili. Do ovakvog zaklju~ka do{ao je pisac studije o Petru. Njen sadr‘aj prenosi Britanska enciklopedija, na 642. strani, sedmog toma. c) Odnos izme|u Ivana i Pavla Odnos izme|u Ivana i Pavla je po svoj prilici bio kao i odnos njegovih kolega Petra i Barnabe. Nakon jeruzalemskog koncila o njemu se u Djelima apostolskim ni{ta ne govori, iako je on bio jedna od tri centralne li~nosti na koncilu i jedan od stubova na kojima je po~ivala Crkva. Nije nam poznato gdje je, nakon pomenutog koncila, nastavio svoju misionarsku djelatnost. Treba naglasiti da se ovdje radi o Ivanu apostolu, jednom od Isusovih u~enika, a ne o Ivanu el-Er{adu, Pavlovom u~eniku, kome se pripisuje istoimeno evan|elje i tri poslanice Novog zavjeta. d) Pavlovi protivnici Kroz sva tri prva stolje}a historije mladog kr{}anstva Pavle je imao svoje pristalice i protivnike. U tre}em stolje}u je, naime, kr{}anstvo, postalo zvani~na vjera bizantijskog carstva, a Pavlove pristalice zadobile su simpatije dvora, {to je imalo presudan zna~aj za daljnji razvoj kr{}anstva. O nekim od ovih Pavlovih protivnika, historija nam je sa~uvala {ture vijesti. Me|u njima se isti~u: arenejska, nazaretska i ebionitska sekta. Oni nisu piznavali bo‘anstvenost Isusa, niti Pavla za apostola. @ivjeli su u drugom stolje}u po Kristu. Nakon ovih sekti, u tre}em stolje}u je zabilje‘ena plodna aktivnost pristalica Pavla Samosata, a u ~etvrtom Lucijevih i Arijevih sljedbenika. Imena ostalih Pavlovih protivnika mogu se pro~itati na kraju knjige Ma hije en-Nasranijjetu gdje se nabrajaju njihova imena i izvori iz kojih su preuzeta. James Makinon, pisac knjige From Christ to Constantine o njima daje dosta podataka, pa se ~italac mo‘e obratiti na nju. Daljnji razvoj kr{}anstva i{ao je u pravcu vjerovanja u: - Trojstvo, - raspe}e radi iskupa od grijeha koji je po~inio Adam i - da }e Isus suditi ljudima na Sudnjem danu, a ne Bog, o ~emu smo ve} ranije govorili.

68 Ma hije en-Nasranijjetu str. 199-200

www.islamski.com

www.islamski.com

74

PETO POGLAVLJE

Svete kr{}anske knjige 1. UVOD Kad govorimo o kr{}anskim svetim knjigama trebamo znati da se pred nama nalazi vi{e knjiga koje kr{}ani smatraju svetim. Oni, naime, vjeruju da su sve ove knjige napisali ljudi koji su bili nadahnuti od Isusa Krista, putem Duha Svetog koji se na njih spu{tao. Na taj na~in sve ove knjige su postale svete, a njihovi sastavlja~i nepogrje{ivi. Mi kr{}anima ostavljamo da u njih vjeruju i dr‘e ih svetima ako ho}e, ali podsje}amo ih na ~injenicu koja bode o~i svakog istra‘iva~a, koji se bavi izu~avanjem nastanka ovih knjiga, da one nisu, kako tvrde kr{}ani, nikakvo nadahnu}e. Da bi se vjerovalo da su one zaista nadahnu}e od Duha Svetog, ili direktno od Isusa Krista, ili Boga, one bi morale ispunjavati bar minimum zahtjeva da u njima nema gre{aka i da se me|usobno ne isklju~uju. Me|utim, one su prepune i gre{aka i me|usobne isklju~ivosti, o ~emu }emo detaljnije govoriti nakon uvoda. Prije toga, treba ukazati, da se pred nama nalazi vi{e problema koji se moraju postaviti na svoje mjesto, i tek onda upustiti u analizu ovih knjiga. To su sljede}a pitanja: 1. Dovoljno i besprijekorno poznavanje pisca (sastavlja~a) svake od ovih knjiga, 2. Upoznavanje sa mjestom i vremenom kada su napisane, 3. Odre|ivanje prvobitnog jezika na kome su one napisane, i 4. Poznavanje problema kojima se one bave. U pogledu prva tri pitanja ne postoji saglasnost histori~ara koja bi mogla dati zadovoljavaju}i odgovor na bilo koje od ovih pitanja. Naprotiv, pred nama se nalazi ogroman broj velikih problema po svakom od ovih pitanja. Mi, zapravo, pouzdano ne znamo ni{ta o osobama kojima se pripisuje sastavljanje ove ili one knjige evan|elja. Umjesto toga nailazimo na brojne sumnje kojima je svaki od sastavlja~a ovih knjiga obavijen. Na isti se problem nailazi kada se govori o vremenu i mjestu njihova nastanka. Ne nailazimo ni na {to, {to bi, kad se o tome radi, bilo op}eprihvatljivo. Isti problem je i pitanje jezika na kome su ove knjige prvobitno napisane. Razlog za ovakav ko{mar, po pitanju sastavlja~a evan|elja, datumu, mjestu i jeziku na kome su napisana le‘i u tome {to ona nisu bila napisana za vrijeme Isusova ‘ivota, niti po njegovom nalogu, niti od strane sastavlja~a koji bi mu svoju verziju mogli podnijeti na uvid i na ovjeru. Ni jedna od knjiga Novog zavjeta nije bila napisana za vrijeme Isusova ‘ivota. Ovo je samo jedna strana problema. S druge strane, mnogim Isusovim prijateljima gubi se svaki trag, nakon mete‘a koji je nastao oko njegovog nestanka, kada su ga Jevreji optu‘ili za bogohuljenje, uhapsili i izveli pred sud, o ~emu smo ve} op{irnije govorili.To je imalo za posljedicu da se njegove mnogobrojne pristalice i skriveni simpatizeri ili prikrivaju, ili daju u bijeg. Nedugo iza toga do{lo je do ru{enja jeruzalemskog hrama od strane Rimljana (70. godine po Kristu). Ovome treba dodati da ve}ina Isusovih u~enika, poznatih po imenu apostoli, nisu znali ni ~itati ni pisati i da su i{~ekivali ponovni povratak svoga U~itelja me|u njih, na svijet. Oni su na osnovu jednog predskazanja, koje se pripisivalo Isusu, vjerovali da }e se to desiti veoma brzo, jo{ u njihovoj generaciji. Uz sve to treba dodati problem nedostatka papira, mastila i pera koji su bili rijetkost, a koji, mo‘da, siroma{ni Isusovi u~enici nisu mogli nabaviti. Svi su ovi faktori zajedno doprinijeli da tako kasno do|e do pisanja ovih knjiga, koje kr{}ani smatraju svetim. Datumi njihovog nastanka su razli~iti. [tavi{e, nema jednoglasnog mi{ljenja o datumu nastanka nijedne od ovih knjiga, pa se za svaku od njih navodi vi{e datuma. Zato se, u poku{aju da ovdje utvrdimo ove datume, ~itaocu unaprijed ispri~avamo, zato {to }e ih biti mnogo i {to su zamr{eni. A sada }emo pre}i na detaljniju analizu gore navedenog. 2.KOJE SVE KNJIGE KR[]ANI SMATRAJU SVETIM? Kr{}ani smatraju svetim svojih ukupno 27 knjiga. Pored toga, oni smatraju svetim i jevrejske knjige. Kr{}anske knjige se jednim imenom nazivaju Novim zavjetom, a jevrejske Starim zavjetom. Ovu

www.islamski.com

www.islamski.com

75

zbirku od 27 knjiga kr{}ani jo{ nazivaju i Svete knjige ili Sveto pismo. Svaka knjiga se dijeli na poglavlja a poglavlja na stihove. To su sljede}e knjige: 1. Evan|elje po Mateju To zna~i da se njegov sastavlja~ zove Matej. Dakle, nije ga sastavio sam Isus. 2. Evan|elje po Marku To zna~i da se njegov sastavlja~ zove Marko. Dakle, nije ga sastavio sam Isus. 3. Evan|elje po Luki To zna~i da se njegov sastavlja~ zove Luka. Dakle, nije ga sastavio sam Isus. 4. Evan|elje po Ivanu To zna~i da se njegov sastavlja~ zove Ivan. Dakle, nije ga sastavio sam Isus. Ovo priznaju i sami kr{}ani, pa pored rije~i evan|elje ka‘u „po Mateju”, „po Marku” itd. Prva tri evan|elja su sli~na, dok je ~etvrto nezavisno od njih, u vi{e aspekata. Redoslijed koji smo naveli je redoslijed u {tampanoj zbirci i on ne odgovara redoslijedu po starini nastanka, jer je zasada sigurno ustanovljeno da je od svih evan|elja, prvo napisano ono po Marku, a ne ono po Mateju. Kr{}anski istra‘iva~i za ovakvu tvrdnju imaju vi{e dokaza, a mi }emo samo ukratko konstatirati da su sva tri evan|elja razli~ita po obimu i da je od njih najkra}e Evan|elje po Marku, {to govori da je ono i najstarije. Iza njega dolazi Evan|elje po Mateju, pa onda Evan|elje po Luki. I u Matejevom i u Lukinom evan|elju nalaze se citati koji su, tekstualno gledaju}i, u potpunosti pozajmljeni iz Markovog i jo{ jednog drugog zajedni~kog. Prema tome, najkra}e je Markovo i ono je i najstarije. Iza njega slijedi Matejevo pa Lukino. Matejevo je na drugom mjestu, jer se slu‘io citatima iz Markovog, a Lukino na tre}em, jer je Luka uzimao citate i iz Markovog i iz Matejevog. Pomenuti istra‘iva~i su mnogobrojnim pore|enjima u vezi sa starosti evan|elja ustanovili da je Markovo evan|elje vremenski najstarije. O tome }e kasnije biti vi{e govora. Da jo{ podsjetimo da rije~ „evan|elje” zna~i „radosna vijest”. 5. Djela apostolska Ovu knjigu napisao je Luka. Ona se smatra dopunom njegovog Evan|elja koje smo ve} pomenuli. Ono sadr‘ava biografiju apostola koji su bili misionari kr{}anstva nakon Isusove smrti, me|u kojima je bio i Pavle, kome je posve}en i najve}i prostor u ovoj knjizi, jer ga smatraju apostolom svih naroda. On li~no nije vidio Isusa, niti je u njega vjerovao dok je bio ‘iv. O ovome }emo na drugom mjestu op{irnije govoriti. Pavle je bio Lukin u~itelj, i on ga je uveo u kr{}anstvo kada je u njega po~eo pozivati narode. Istra‘iva~i su ustanovili da su Djela apostolska najstarija napisana kr{}anska knjiga, starija ~ak i od Markovog evan|elja za koje smo upravo rekli da je najstarije od svih evan|elja. Prema tome Djela apostolska su starija od svih knjiga Novog zavjeta. Ona govore o mnogim detaljima Pavlovog ‘ivota, njegovom mu~enju, godinama provedenim u misionarskom radu, o izmjenama u kr{}anskom u~enju, te o njegovom slaganju i mimoila‘enju sa Isusovim u~enicima69 Zato nema nikakve sumnje da su se Djelima apostolskim koristili sastavlja~i evan|elja ili da su ih bar konsultirali u nekim osjetljivim pitanjima, nakon ~ega je svaki od sastavlja~a iznio svoje mi{ljenje o Isusu. Ovome treba jo{ ne{to dodati; da ni jedan od ovih sastavlja~a nije znao da pi{e budu}e evan|elje, jer su njihove knjige nazvane Evan|eljem tek nakon njihove smrti. Ove knjige, koje se zajedni~kim imenom nazivaju Evan|elje, zapravo nisu ni{ta drugo do li~ne bilje{ke njihovih sastavlja~a, od kojih je svaki od njih bilje‘io ono {to zna, ili {to su ~uli o Isusu. Kao takve, ove knjige nemaju nikakvu ozbiljniju historijsku vrijednost, u pravom smislu ove rije~i. Naprotiv, stil njihovog kazivanja je isprekidan, bez ikakve niti koja povezuje doga|aje o kojima se govori. Ta~nije, to su nabacane rije~i bez ikakvog ustaljenog reda. O ovom aspektu govorit }emo kasnije, kada budemo govorili o svakom od ovih problema zasebno. 6. Pavlove poslanice 69 Pogledati: Ahmed Abdulwehhab: el-Mesihu fi musadiri-l-Akaidi- l-Mesihijjeti str.34-35, o ~emu }e biti govora na str. REFERENCI ove knjige

www.islamski.com

www.islamski.com

76

Ovih poslanica ima ukupno ~etrnaest. Napisao ih je i uputio crkvama koje je on li~no osnovao u raznim krajevima koje je posjetio na svome dugom putu misionara kr{}anstva. One nose naziv po imenu ~ovjeka ili mjesta na ~iju ih je adresu uputio. To su sljede}e poslanice: 1. Poslanica Rimljanima, 2. Prva poslanica Korin}anima, 3. Druga poslanica Korin}anima, 4. Poslanica Gala}anima, 5. Poslanica Efe‘anima, 6. Poslanica Filipljanima, 7. Poslanica Kolo{anima, 8. Prva poslanica Solunjanima, 9. Druga poslanica Solunjanima, 10. Prva poslanica Timoteju, 11. Druga poslanica Timoteju, 12. Poslanica Titu, 13. Poslanica Filemonu i 14. Poslanica Hebrejima. 7. Katoli~ke poslanice Ovih poslanica ukupno ima sedam. To su: 1. Jakovljeva poslanica, 2. Prva Petrova poslanica, 3. Druga Petrova poslanica, 4. Prva Ivanova poslanica, 5. Druga Ivanova poslanica, 6. Tre}a Ivanova poslanica i 7. Judina poslanica. Neke od ovih poslanica su obavijene velom sumnje. O tome }emo kasnije op{irnije govoriti. 8. Ivanov san Ovo djelo se jo{ zove „Otkrovenje”. To je neka vrsta vizionarskog djela u obliku jevrejske apokalipti~ke literature. Prema tome ukupan broj ovih knjiga je dvadeset sedam. Ve} smo ranije rekli da su one sabrane u jednu zbirku koja se naziva Novi zavjet. 3. PRVOBITNI JEZIK NA KOME JE NAPISAN NOVI ZAVJET Jezik kojim je govorio Isus bio je aramejski. To je jezik ~ije je govorno podru~je bila Palestina i neki dijelovi Bliskog istoka. Sigurno je ovaj jezik bio u upotrebi i kod Jevreja. Nakon toga Isusovo usmeno u~enje bilo je prevedeno na gr~ki narodni jezik. Navedeni redoslijed poslanica ovako izgleda kod protestanata. Me|utim, postoji vi{e razli~itih redosljeda i svi se oni me|usobno razlikuju. Tako npr. postoji redosljed koji je usvojio Rimski koncil 382. godine. Drugi redosljed je usvojen na koncilu odr‘anom 1546. godine. Postoji redosljed koji je uspostavio Atanasije, aleksandrijski biskup u povodu Uskrsa 367. godine. Ovi spiskovi knjiga Novog zavjeta u svom se redosljedu razlikuju i od redosljeda Pavlovih i katoli~kih poslanica, s obzirom na va‘nost i vrijednost za pojedine crkve70 Ima mi{ljenja da se ~etiri evan|elja u prvom i drugom stolje}u uop}e ne pominju. Ona se prvi put spominju tek na po~etku tre}eg stolje}a. Ta~nije to je u~inio Irenej 209. godine. Poslije njega dolazi Klement Aleksandrijski koji 216. godine preporu~uje da ova ~etiri evan|elja treba prihvatiti. Na ovaj na~in, zvani~na crkva je prejudicirala me|u svijetom prihvatanje ova ~etiri evan|elja, a odbacivanje ostalih,

70 Dr. Muhammed Abdullah e{-[erkawi, Fi mukareneti-l-edjani, u izdanju Daru-l-Hidaje, Kairo 1986. god. str. 30-31

www.islamski.com

www.islamski.com

77

koja su tako|er postojala71 Takva su bila: - Evan|elja Marcionovih i Dionisijevih pristalica, - Evan|elje Manijevih pristalica, koje je po njihovom vjerovanju autenti~no, - Evan|elje Sedamdesetorice koje se pripisuje Talamusu. Ovo evan|elje kr{}ani ne priznaju, - Barnabino evan|elje. Ono postoji i dan - danas. Do‘ivjelo je i {tampano izdanje, ali ga crkva ne priznaje i smatra apokrifnim, - Evan|elje poznato pod imenom „Opomena” i - Sirinkahsovo evan|elje. [to se ti~e autenti~nosti Novog zavjeta, treba re}i da se na njegovom sastavljanju i oblikovanju radilo 350 godina. Sve do po~etka ~etvrtog stolje}a postojala je prava zbrka oko knjiga ove zbirke. Opisuju}i ovu situaciju Eusabije pomenute knjige dijeli na tri grupe: 1. Knjige koje su op}enito prihvatljive, 2. Knjige koje su predmet polemike, ali su od strane svijeta prihvatljive, 3. Knjige koje su u potpunosti neprihvatljive. Nabrajaju}i poimenice ove knjige on u prvu grupu svrstava: sva ~etiri evan|elja, Djela apostolska, Pavlove poslanice, i Prvu Ivanovu poslanicu. Ostale knjige me|u kojima i Ivanovo Otkrovenje, on ne ubraja u ovu grupu72 4. VRIJEME NASTANKA NOVOG ZAVJETA Op}enito se mo‘e re}i da je od evan|elja, najstarije ono koje se pripisuje Marku. Napisano je oko 35. godine po Isusovu uskrsnu}u. Najmla|e od sva ~etiri evan|elja je ono koje se pripisuje Ivanu. Napisano je izme|u 70. i 90. godine poslije Krista. Sve se ovo odvijalo u vremenu prepunom burnih doga|aja i najrazli~itijih previranja, poznatih po svojoj surovosti, {to je natjeralo mnoge od Isusovih pristalica da se prikrivaju i djeluju u tajnosti. Najstarije knjige koje je prihvatila crkva mladog kr{}anstva bile su Pavlove poslanice. Iako ovaj misionar nije bio Isusov u~enik, njegovo u~enje je imalo primat nad ostalima, zahvaljuju}i, prije svega, svojim poslanicama koje su napisane prije evan|elja. One su bile i ostale nezaobilazna literatura u izu~avanju ranog kr{}anstva sve do dana{njih dana. ^etiri evan|elja su kompletirana u jednu zajedni~ku zbirku oko 150. godine po Kristu. Do ovoga je do{lo zahvaljuju}i Marcionovom poduhvatu koji je 140. godine po Kristu, poduzeo ovaj korak s ciljem da kr{}anske svete knjige sakupi u jednu zbirku i na taj na~in ograni~i utjecaj Starog zavjeta. Od tada se ova zbirka ravnopravno koristi. Zaklju~ak: Samo Allah zna kada, gdje i kako su ova ~etiri evan|elja dobila kona~nu formu i stekla tretman svetih knjiga73 5. PREPISIVANJE I [TAMPANJE NOVOG ZAVJETA Op}enito je poznato da je Mesijina misija trajala od 30. do 33. godine n.e. On i njegovi u~enici su govorili aramejskim jezikom. Istim jezikom su govorili i njegovi protivnici. Aramejski jezik je bio jezik na kome su prvobitno napisana i evan|elja. Ukratko, to je bio jezik generacije koja je ‘ivjela u njegovo vrijeme. Nakon perioda ne{to du‘eg od dvadesetak godina po~ele su se pojavljivati prve kr{}anske knjige. Bile su to Pavlove poslanice, za koga smo ranije rekli da nije bio iz kruga Isusovih u~enika. Nakon toga uslijedio je drugi period u trajanju od oko petnaestak godina. Poslije njega pojavilo se prvo od evan|elja. Bilo je to evan|elje po Marku, koji tako|er nije bio Isusov u~enik. Najstariji primjerci prvih kr{}anskih knjiga do nas su doprli na gr~kom jeziku. To zna~i da je najstarije poznato evan|elje gr~ki prijevod sa aramejskog jezika. Evan|elje, ~ak i danas nakon prijevoda sa aramejskog na gr~ki i sa gr~kog na druge svjetske jezike, po svom sadr‘aju i stilu nosi tragove aramejskog jezika, prvobitnog jezika na kome je napisano i kojim je govorio Isus i njegovi u~enici. Prvi {tampani tekst Evan|elja bio je onaj koji je priredio Erazmus i koji je ugledao svjetlo dana 1516. godine. Prije ovoga tekst je bio 71 [ejh Muhammed Ebu Zehre, Muhadaratun fi-n-Nasranijeti, {tampana u Kara~iju 1987. god. str. 39. 72 Ahmed Abdulwehhab, El-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, str. 34-35 73 Ahmed Abdulwehhab, El-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, str. 34-35.

www.islamski.com

www.islamski.com

78

~uvan u rukopisima74 6. EVAN\ELJE PO MATEJU Prije nego {to po~nemo govoriti o Evan|elju po Mateju, moramo se prvo upoznati sa njegovim sastavlja~em, Matejom. Ko je, dakle, taj ~ovjek kome se pripisuje ovo evan|elje? Ako se vratimo na izvore i pa‘ljivo pro~itamo tekstove koji o njemu govore, vidjet }emo da se u tom pogledu nalaze dva teksta. Prvi tekst se nalazi u Evan|elju po Marku, a drugi tekst spominje sam Matej o kome je ovdje govor. Marko u svome evan|elju na jednom mjestu ka‘e: „Prolaze}i, opazi Levi, Alfejev sin, ~ovjek koji je sjedio u carinarnici, te mu re~e: Hajde za mnom! On ustade i po|e za njim.” (Marko 2,14) Ovdje se spominje Levi, Alfejev sin, ~ovjek koji je sjedio u carinarnici, ali ne i samo ime Matej. Ako ovaj tekst uporedimo sa onim {to spominje Matej u svom evan|elju, da je Mesija prolaze}i pored carinarnice vidio ~ovjeka koji sjedi u carinarnici, po imenu Matej, mo‘emo pretpostaviti da je ~ovjek koji je sjedio u carinarnici (samim tim {to se isto mjesto spominje i po jednoj i po drugoj verziji) bio Matej koga Marko spominje pod imenom Levi, Alfejev sin. Prema tome, mo‘da se radi o istoj osobi, u jednom slu~aju spomenutoj pod imenom Matej, a u drugom pod imenom Levi, Alfejev sin. Ka‘emo mo‘da, jer je mo‘da Mesija pored ovog mjesta pro{ao dva ili vi{e puta i jednom vidio Levija, Alfejeva sina, a drugi put Mateja. Dakle ne mora nu‘no biti da se u oba slu~aja radi o istoj osobi, nego je to samo vjerovatna mogu}nost. Ovo je sve {to se o ovome mo‘e re}i75 Ovdje je potrebno razjasniti jedan problem: Da li je Matej (Levi, Alfejev sin) koji je sjedio u carinarnici i kao carinik sakupljao „desetinu” za Rimljane, zbog ~ega se i zove Matej A{{ar, isti onaj Matej koji je napisao istoimeno evan|elje, ili postoji neki drugi Matej koji ga je napisao? Ovaj problem name}e se zbog toga {to se pomenuti Matej spominje u tre}em licu: „Kad Isus po|e odatle dalje, opazi ~ovjeka imenom Mateja gdje sjedi u carinarnici te mu re~e: Hajde za mnom! On ustade i po|e za njim.” (Matej 9,9) Ako je isti ovaj Matej sastavlja~ istoimenog evan|elja, nelogi~no je za{to je za sebe upotrijebio tre}e lice, a ne prvo. Ovo je jo{ jedan problem koji se postavlja pred kriti~are i na koji je potrebno odgovoriti. Tvrdnja da je isti ovaj Matej napisao ovo evan|elje, obavijena je opravdanom dozom sumnje, jer postoji mogu}nost da je neko drugi napisao ovo evan|elje pod njegovim imenom kako bi imalo bolju pro|u kod svijeta76 Moris Bikaj tako|er sumnja da je neko od Isusovih u~enika mogao biti sastavlja~ Evan|elja po Mateju77 Stvarnost koja se pred nas postavlja ~itaju}i Evan|elje po Mateju, a postavlja je da je, bez ikakve sumnje, njegov sastavlja~ Jevrej. Ovo se mo‘e vidjeti iz njegove naklonosti prema Jevrejima i njegovog dubokog razumijevanja njihovog polo‘aja. On ~ak i pored ‘estokih osu|ivanja farizeja i njihova licemjerstva, zbog ~ega se protiv njih vodila prava kampanja, ne zaboravlja da uka‘e na Isusove rije~i: „Nemojte misliti da sam do{ao ukinuti Zakon i poslanike! Ne do|oh da ih ukinem, ve} da ih ostvarim. Jer, zaista, ka‘em vam, dok opstoji nebo i zemlja ni jedna jota, ni jedna kovr~ica slova iz Zakona sigurno ne}e nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,17-18) Da krenemo dalje u na{em upoznavanju sa Matejem. Za njega histori~ari ka‘u da je propovijedao u~enje kr{}anstva u mnogim zemljama, te da ga je smrt zatekla u Abesiniji. O ovome se sla‘u svi. Me|utim, ne sla‘u se oko godine i mjesta njegove smrti. Neki ka‘u da je umro 70. godine po Kristu.

74 Ahmed Abdulwehhab, el-Mesihu fi-l-mesadiri-l-akaidi-l-mesihij- jeti, str. 42. 75 Ovo ka‘emo zato {to je Isus svoje u~enje propovijedao u mjestu Kafarnaum, jednoj oblasti Galileje, gdje je ostao du‘e vremena, u istom mjestu gdje je radio Matej. Zato njegov prolazak vi{e puta pored istog mjesta nije nikakvo ~udo, nego je ~ak i vjerovatan. 76 Ima mi{ljenja koja govore da je povezivanje Matejevog evan|elja sa u~enikom Matejem, ~ista ma{ta i da za to nema nikakva osnova. Ovakvog je mi{ljenja i sam komentator ovog evan|elja C.Fenton. 77 Pogledaj: Muhammed Abdullah e{-[erkavi, fi mukarenet -l- edjan, str. 173

www.islamski.com

www.islamski.com

79

Drugi ka‘u da je umro u Abesiniji 62. godine po Kristu, nakon {to je u njoj proveo 23 godine misionarskog rada. Ako je to ta~no, onda se postavlja pitanje, gdje je i na kom jeziku napisao svoje evan|elje? S druge strane, ako je svoje evan|elje namijenio propagiranju kr{}anstva me|u Jevrejima, postavlja se pitanje kojim su jezikom tada Jevreji govorili? Dalje se postavlja pitanje, da li je Matejev jezik bio isti kao i jezik kojim su govorili Abesinci, me|u kojima je propagirao kr{}anstvo? Za{to onda svoje evan|elje nije posvetio Jevrejima? Sva ova i druga pitanja postavili su stru~njaci za izu~avanje uporednih religija i njihove historije, kako oni iz ranijih, tako i iz kasnijih perioda, od kojih su svaki, prema svojim saznanjima, dali svoje mi{ljenje u poku{aju da daju odgovor na ova pitanja. Nastavit }emo sa poku{ajem da iskristaliziramo ovo mi{ljenje u cilju dobijanja preciznog odgovora na ova pitanja, prije svega, na kom jeziku je do nas doprlo Evan|elje po Mateju? Odgovor na ovo pitanje glasi: „Evan|elje po Mateju do nas je do{lo preko gr~kog jezika.” Me|utim, ovdje se postavlja pitanje da li ga je njegov sastavlja~ napisao na gr~kom ili nije? Za{to? Odgovor na ovo pitanje je da Matej svoje evan|elje nije prvobitno napisao na gr~kom jeziku, preko koga je do nas do{lo. O ovome, koliko nam je poznato, nema nikakvih neslaganja me|u istra‘iva~ima. Na kom je, onda, drugom jeziku napisano? Ko ga je preveo na gr~ki jezik? Kada ga je njegov sastavlja~ napisao? Kada je prevedeno? Gdje je prevedeno? Na sva ova pitanja nau~nici su dali razli~ite odgovore, pa }emo njihova mi{ljenja po svakom od ovih pitanja ukratko navesti: 1. U vezi sa prvobitinim jezikom Matejeva evan|elja, nai{li smo na sljede}e odgovore i mi{ljenja: Ve}ina kr{}anskih u~enjaka smatra da je Matej svoje evan|elje napisao na hebrejskom ili sirskom jeziku. Ovako govore, iako znaju da je hebrejski ve} bio izumro u Palestini i da je Isus govorio aramejskim, ‘ivim jezikom ovih krajeva. - D‘irom, najpoznatiji kr{}anski nau~nik u ovoj oblasti, smatra da je to bio hebrejski jezik. I neki drugi tvrde da je ovo evan|elje napisano na hebrejskom jeziku i da se jedino Matej od svih sastavlja~a evan|elja razlikuje od ostalih u izboru jezika na kome su pisali Novi zavjet. - Me|utim, dr. Post u svom Leksikonu Svetog pisma ka‘e da postoje neki koji tvrde da je Matej svoje evan|elje napisao na gr~kom jeziku. On li~no podr‘ava ovo mi{ljenje ~ime se izdvaja od ve}ine kr{}anskih histori~ara koji se bave ovim problemom. - Libanski profesor D‘ord‘is Zevin u svom prijevodu ovog Evan|elja na francuski jezik ka‘e da je Matej „Radosnu vijest” (tj. svoje evan|elje) napisao u Jeruzalemu 39. godine na hebrejskom jeziku i da ovo evan|elje ima svoj prijevod na gr~ki jezik, ali ne navodi ime prevodioca78 Pisac knjige Zehiretu-l-Elbab ka‘e da je Matej svoje evan|elje napisao 41. godine po Kristu na jeziku koji je u to doba bio govorni jezik u Palestini, hebrejskom ili sirokaldejskom i da je nakon toga prevedeno na gr~ki. Gr~ki prijevod je nad‘ivio svoj original koji se zagubio u jedanaestom stolje}u. Prema tome, mi{ljenja se svode na to da je Matej svoje evan|elje napisao na jednom od sljede}ih jezika: - hebrejskom, kakvog su mi{ljenja najpoznatiji kr{}anski nau~nici kao {to su Libanac D‘ord‘ Zevin i D‘irom, - hebrejskom ili sirskom, kako vjeruje ve}ina kr{}ana, - gr~kom, kako smatra prof. Post, ili - hebrejskom ili sirokaldejskom, kako smatra pisac knjige Zehiretu- l-Elbab [to se ti~e vremena i mjesta pisanja Evan|elja po Mateju, mi{ljenja o tome se mogu svesti na sljede}a: - Ibn el-Batrik nastanak Evan|elja po Mateju smije{ta u doba rimskog cara Klaudija, ali ne navodi ta~nu godinu. Me|utim, on odre|uje mjesto njegova nastanka, tvrde}i da je to bio Jeruzalem. Pomenuti car Klaudije do{ao je na vlast 18. godine nakon Isusova uskrsnu}a, {to zna~i da je Matej svoje evan|elje napisao poslije 45. godine po Kristu, pod uvjetom da se prihvati ta~nom ~injenica da je

78 Abdurrahman Bek Efendi Bad‘e, el-Fariku bejne-l-mahluki we-l-haliki, prvo izdanje bez datuma, str. 14.

www.islamski.com

www.islamski.com

80

Isus ‘ivio 33 godine. - Pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo ka‘e da je Matej svoje evan|elje napisao prije evan|elja koja su napisali Marko, Luka i Ivan, kako misli i ve}ina kr{}ana. Marko i Luka su svoja evan|elja napisali prije razaranja Jeruzalema od strane Rimljana 70. godine po Kristu. - Pisac knjige Zehiretu-l-Elbab ka‘e da je Matej svoje evan|elje napisao 41. godine po Kristu. - Libanski profesor D‘ord‘is Zevin ka‘e da je to bila 39. godina po Kristu i da je mjesto pisanja bio Jeruzalem. - Dr. Post smatra da je Matej svoje evan|elje napisao prije razaranja Jeruzalema i da je to bilo izme|u 60. i 65. godine po Kristu. - Horn ka‘e da je to bilo 37., 38., 39., 41., 43., 48., 61., 62., 63., 65. ili 90. godine po Kristu. Njegovo mi{ljenje dijeli Bek Ibrahim Halil koji je bio sve}enik kr{}anstva prije nego {to je primio islam79 Prema tome nema sigurnog i jednoglasnog mi{ljenja o datumu nastanka ovog evan|elja, sve dok se mi{ljenja o ovome toliko razilaze. Leksikon Svetog pisma ne razrje{ava ovaj problem ve} se i u samom njemu ka‘e: „Neki stari poznavaoci smatraju da je ono nastalo u 8. godini nakon Isusova uskrsnu}a, dok drugi vjeruju da je ono napisano 15. godine po uskrsnu}u80 Kao {to je neslaganje po pitanju vremena nastanka ovog evan|elja, takvo je neslaganje i po pitanju mjesta njegovog nastanka. Svetac Abrenimije mjesto nastanka Evan|elja po Mateju odre|uje i ka‘e da je to bilo u Jeruzalemu 39. godine na hebrejskom jeziku. - Ibn Batrik za mjesto nastanka evan|elja po Mateju odre|uje Jeruzalem. - Pisac knjige Zehiretu-l-Elbab ka‘e da je to bilo u Palestini, - Libanski profesor D‘ord‘is Zevin ka‘e da je to Jeruzalem, a - Ibrahim Halil smatra da je ono napisano u Antiohiji81 [to se ti~e prevodioca koji je orginalni tekst Evan|elja po Mateju preveo na gr~ki, koliko nam je poznato, nijedan od histori~ara, izuzimaju}i Ibn el-Batrika, ne pominje njegovo ime. Ibn el-Batrik ka‘e da je to bio Ivan, sastavlja~ istoimenog evan|elja. Me|utim, u ovome ga ne podr‘ava nijedan od histori~ara. Da bi problem bio jo{ ve}i, ovo evan|elje se nalazi na prvom mjestu, ispred ostala tri. Da li je ta~no da je Matej svoje evan|elje napisao prije svih ostalih, uklju~uju}i i Marka? Zaklju~ak do koga su do{li najistaknutiji kriti~ari Novog zavjeta je da je Marko svoje evan|elje napisao prije Mateja. 1. Sadr ’ aj Evan|elja po Mateju Glavne crte ovog evan|elja podsje}aju nas kao da je ono nastavak Starog zavjeta u pojedinim oblicima. Ono je napisano s ciljem da doka‘e da je Isus upotpunio historiju Izrael}ana. Da bi postigao svoj cilj, njegov sastavlja~ neprekidno navodi citate iz Starog zavjeta i ukazuje da se Isus pona{ao kao Mesija koga su Jevreji o~ekivali. Ovo evan|elje po~inje navo|enjem Mesijinog rodoslovlja. Matejevo neslaganje sa Lukom u pogledu Mesijinog rodoslovlja predstavlja dodatni problem. Na ovo neslaganje ukazuju svi stari i novi istra‘iva~i kr{}anstva i osu|uju to kao nedopustivu gre{ku. Pored toga ovo evan|elje obiluje i mnogobrojnim gre{kama preuzetim iz Starog zavjeta u pogledu njegovog navo|enja kao predskazanja budu}ih doga|aja. Jedno od takvih predskazanja je i njegovo o~ekivanje Smaka svijeta prije smrti Mesijinih savremenika koji su od njega slu{ali i u~ili o vjeri. Me|utim do ovoga nije do{lo. 2. Prigovor Matejevoj verziji u kojoj se spominje pohod Maga - Izme|u Jeruzalema i Betlehema je oko pet milja. - Matej se nije dru‘io i u~io od Mesije, osim u onoj godini u kojoj je uskrsnuo. - Luka, Marko i Ivan ni{ta u svojim evan|eljima ne spominju o pohodu maga. - Matej nije prisustvovao Isusovom ro|enju, nego je pri~u o tome prenio preko nepovjerljiva ~ovjeka82 79 Ibrahim Halil El-Gufran str. 16. 80 N.M. isto mjesto. Pogledati Leksikon Svetog pisma str. 382 i 833 81 N.M. isto mjesto

www.islamski.com

www.islamski.com

81

- Matej je tako|er slagao kada je rekao da je Isus rekao da }e u zemlji biti zakopan tri dana i tri no}i. On ka‘e da je (po njihovom vjerovanju) Isus umro u {est sati u petak, a ukopan u prvom satu no}i uo~i subote, a da je uskrsnuo iz mrtvih u nedjelju ujutro. Po ovoj tvrdnji Isus je u grobu ostao jedan dan i dvije no}i. Ove vijesti, tako|er, nemaju neprekidan lanac predaje, a da bi predaja bila vjerodostojna, potrebno je da se ispune sljede}i uslovi: 1. da broj prenosilaca nije mali, 2. da ve}i broj prenosilaca vijest tako|er, ~uje od ve}eg broja osoba koje su bile svjedoci doga|aja, 3. da u njihovim rije~ima nama nikakvog me|usobnog neslaganja i isklju~ivosti. 4. da nisu skloni la‘i. Kad se radi o evan|elju stvari ovdje ne stoje tako, jer je broj prenosilaca samo ~etiri ~ovjeka nepoznate pro{losti. Dokaz za to je neslaganje o njihovoj pro{losti i samih kr{}anskih u~enjaka. U daljem tekstu }emo navesti mi{ljenje profesora Ahmeda Abdulwehhaba u pogledu evan|elja po Mateju. 3. Evan|elje po Mateju Matej je ~ovjek jevrejskog porijekla. Sumnja se da je bio Isusov u~enik jer u svom evan|elju ka‘e: „Kad Isusu po|e odatle dalje, opazi ~ovjeka imenom Mateja gdje sjedi u carinarnici...” (Matej 9,9), Dakle on je sebe spomenuo u tre}em licu. Datum nastanka ovog evan|elja pada izme|u 85. i 105. godine po Kristu, odnosno oko 60 godina poslije uskrsnu}a. (Pogledati na str. 127) Mjesto nastanka ovog evan|elja je negdje u Antiohiji ili na sjeveru Palestine. 4. Problemi oko ovog evan|elja se ogledaju u: 1. Pogre{nom pozivanju na neka predskazanja iz Starog zavjeta. 2. O~ekivanju brzog Smaka svijeta, jo{ u doba Isusovih savremenika, prije nego {to njegovi u~enici zavr{e propovijedanje evan|elja u izraelskim gradovima. 3. Na kraju evan|elja se ka‘e da je Isus svojim u~enicima rekao: „Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i u~inite sve narode u~enicima mojim. Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetog!” (Matej 28,18-19)83 7. EVAN\ELJE PO MARKU O Marku kome se pripisuje jedno od evan|elja, ne zna se ni{ta detaljnije, ni kako je njegovo puno ime, ni kakav je njegov odnos sa Isusom, ni da li ga je uop}e poznavao i sa njim se dru‘io. Ima mi{ljenja da je njegovo pravo ime Ivan, a da je Marko njegovo prezime. Li~no se nije dru‘io sa Isusom niti od njega slu{ao njegovo u~enje. U poodmaklim godinama, kako ka‘e Babijas, slijedio je Petra (oko 135. godine po Kristu) koji je poku{avao pomiriti Isusovo u~enje sa novim zahtjevima vremena84 Nejnham, tako|er, priznaje da za Marka niko nije rekao da je bio u bliskom odnosu sa Isusom,niti da je zna~ajnije bio poznat u ranoj Crkvi. Me|utim, [ejh Muhammed Ebu Zehre ka‘e da je Marko bio jedan od Sedamdesetorice za koje kr{}ani vjeruju da se na njih spustio Duh Sveti, a da nije spadao u dvanaest Isusovih apostola. On dalje ka‘e da je Markova porodica u doba Isusa ‘ivjela u Jeruzalemu. Pomenuti Marko bio je Barnabin sestri}, jednog od dvanestorice Isusovih u~enika poznatih pod imenom apostoli (hawarijjuni). Marko je sa Barnabom i Pavlom putovao u Antiohiju u njihovoj misiji 82 Pogledati svojevrsnu raspravu koju je o ovome pokrenuo pisac knjige El-Fariku bejne-l-mahluki we-l-haliki. U njoj se u detalje pobija la’ maga na koju se poziva Matej. Pogledati na str. 28 ove knjige njegov prigovor na pri~u koju Matej navodi u drugom poglavlju svoga Evan|elja. 83 Ahmed Abdulwehhab el-Mesihu fi mesadiri-l-Akaidi-l-mesihijjeti str. 65. - Problemi oko Matejevog evan|elja ne zavr{avaju se sa ovim, jer ih ima na stotine, od kojih smo naveli samo neke. Ko o tome ‘eli da ne{to vi{e sazna neka se obrati na knjigu El-fariku bejne-l-mahluki we-l-haliki, gdje se o njima op{irnije govori 84 Tuhfetu-l-eribi fi reddi ala ehli-s-Salibi, na marginama. str. 20

www.islamski.com

www.islamski.com

82

misionara kr{}anstva, odakle se ponovo vratio u Jeruzalem. Zatim se ponovo susretao sa Barnabom i pridru‘io mu se na njegovu putu za Kipar. Tamo su se ponovo rastali i Marko je sa Kipra otputovao za Sjevernu Afriku. U Egipat je do{ao polovinom prvog stolje}a i u njemu se nastanio. Odatle je povremeno odlazio u druge krajeve Sjeverne Afrike i Rim, ali je Egipat zadr‘ao i dalje kao stalno mjesto boravka sve do smrti, gdje su ga pagani ubili 62. godine po Kristu. U knjizi Murud‘u-l-ahbari fi terad‘umi-l-ebrari se ka‘e da je Marko nijekao bo‘anstvenost Mesije i u svome shvatanju slagao se sa Petrom, jednim od apostola. U njoj se dalje ka‘e da je svoje evan|elje napisao na tra‘enje i insistiranje Rimljana. Marko je svoje evan|elje, kako tvrdi ve}ina kr{}anskih u~enjaka, napisao na gr~kom jeziku. Doktor Post se sla‘e sa ovom tvrdnjom da je Marko svoje evan|elje napisao na gr~kom i to mi{ljenje podr‘ava u svom Leksikonu Svetog pisma. Pored ovoga on u njemu ka‘e, da je to u~inio u Rimu, a kao dokaz mu slu‘i to da je Marko u njemu dao obja{njenje nekih latinskih rije~i. Ibn el-Batrik ka‘e da je ovo evan|elje napisano u Rimu u doba cara Nerona i da ga je napisao Petar, prvi me|u apostolima, i da ga je pripisao Marku85 Me|utim, ako se zna da je Petar bio Markov u~itelj i prvi me|u apostolima, kako izjavljuje sam Ibn el-Batrik, kako objasniti to da on prenosi mi{ljenje svoga u~enika? Kakvog smisla ima da Petar pripisuje Marku {to je njegovo li~no, a ne Markovo? Zar to nije ~udno? Zato pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo ka‘e: „Smatra se da je pisanje Markova evan|elja organizovao Petar 61. godine, kako bi se odu‘io narodu u kojem je djelovao.„Iz njegovih rije~i - Smatra se...” kao da je htio izraziti svoje neslaganje sa ovim mi{ljenjem?! To mi{ljenje dijelimo i mi. Postoje i druga~ija mi{ljenja; da je Marko svoje evan|elje napisao tek poslije Pavlove i Petrove smrti. Njega dijeli stari pisac Irinej86 Petar je pogubljen u Rimu 65. god. po Kristu po nalogu Nerona. Sva ova neslaganja s opravdanjem nas navode da posumnjamo u to ko je sastavlja~ Evan|elja po Marku. Da li je to bio li~no Marko, ili Petar u Markovo ime? Da li se Marku samo pripisuje, ili ga je on zaista napisao? Da li je to bilo po savjetu Petra, ili ga je Marko napisao poslije Petrove smrti? Ko je onda pravi sastavlja~ Evan|elja po Marku? Kako se opredijeliti za jednu od gore navedenih mogu}nosti? [to se ti~e vremena pisanja Evan|elja po Marku i u tom pogledu postoje razli~ita mi{ljenja: - Horn ka ’e: „Evan|elje po Marku napisano je izme|u 56. i 65. god. po Kristu, najvjerovatnije 60. ili 63. godine.” - Ovo njegovo mi{ljenje dijeli i Ibrahim Halil koji je bio kr{}anski sve}enik, ali je poslije toga primio Islam. (Pogledati Risaletu-l-gufran str. 17.) - Pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo ka ’e da je to bilo 61. god. po Kristu. Me|utim, ako je Marko ubijen 62. god. po Kristu, kako je po nekima mogao svoje evan|elje napisati 63. ili ~ak 65. godine?! 1. Problemi oko Evan|elja po Marku 1/1 Evan|elje je prvobitno pisano rukom dugi niz stolje}a. Postoji stotine rukopisa Evan|elja po Marku koja su doprla do nas. Problem je u tome {to ne postoje dva u potpunosti identi~na rukopisa. 1/2 Nema jednoglasnog mi{ljenja oko posljednjeg poglavlja Evan|elja po Marku. Njegovo 16. tj. posljednje poglavlje, sadr‘i dvadeset stihova, ali oni su od devetog do dvadesetog nepouzdani. Ovaj svr{etak je na osnovu nekih va‘nih izvora kao {to je revidirani uzorak Novog zavjeta, nepouzdanog porijekla. 1/3 U odnosu na primijerke Evan|elja po Marku koji su danas u upotrebi, u ~etrnaestom i petnaestom stihu posljednjeg poglavlja, se nalaze dodaci gr~koj verziji koja je bila u upotrebi u 15. stolje}u, o ~emu ovdje nema dovoljno prostora za dublju analizu. 1/4 Iz gore pomenutog, jasno se vidi da niko od ljudi ta~no ne zna kako se zavr{ava Evan|elje po 85 Pogledaj: Ibn el-Batrik: Kitabu-t-Tarihi-l-Med‘mu, {tampano u Bejrutu 1905. godine str. 96. red 20 86 Ebu Zehre, Predavanja o kr{}anstvu, str. 46. - [ejh Ebu Zehre u ovom podr‘ava mi{ljenje dr. Kadokasa, profesora historije crkava na Oksfordu.

www.islamski.com

www.islamski.com

83

Marku i da veo tajne, kojom je obavijen njegov svr{etak, podsje}a na nejasno}e oko li~nosti Marka, kome se ovo evan|elje pripisuje. Profesor Abdulwehhab rezimira mi{ljenja o Evan|elju po Marku, uzimaju}i izjave istaknutih kr{}anskih nau~nika, koji su u ovaj problem dobro upu}eni, i ka‘e: „Op}epoznato je da je Marko Petrov u~enik i sljedbenik, a ne u~enik samog Isusa. Tako|er je poznato da je on svoje evan|elje napisao u Rimu, nasuprot mi{ljenja koja govore da je ono napisano u Antiohiji ili Egiptu. Datum sastavljanja ovog evan|elja se smije{ta izme|u 65. i 75. godine po Kristu, iako preovladava mi{ljenje da je to bilo 65. ili 66. godine po Kristu, odnosno oko 35. godine po Isusovu uskrsnu}u. Problemi Evan|elja po Marku: 1. Ne postoje dva istovjetna primjerka u rukopisu, 2. Kraj evan|elja od devetog do dvadestog stiha je nepouzdan i oko njega nema jednoglasnog mi{ljenja.87 8. EVAN\ELJE PO LUKI Evan|elje po Luki je po redu na tre}em mjestu u Novom zavjetu. Po pitanju li~nosti njegovog sastavlja~a nema nikakvog neslaganja, s obzirom na njegovo ime i sigurnost da ga je on, zaista, napisao. Za pomenutog Luku je dokazano da je bio Pavlov u~enik, da je svoje evan|elje napisao po uputstvu svoga u~itelja i da nije bio jevrejskog porijekla. Luka je Pavla pratio na njegovim mnogobrojnim putovanjima i pomagao mu u njegovim poslovima. U Pavlovim poslanicama na ovo se ukazuje na vi{e mjesta. Zna se da je Pavlove poslanice koje govore o njegovom ‘ivotu, napisao Luka. Zato nije nikakvo ~udo da se u njima, na vi{e mjesta, spominje Lukino ime. U pogledu Lukina zanimanja, jedne predaje govore da je bio ljekar, a druge slikar. [to se ti~e njegovog ro|enja, izvori govore da je to bilo u Antiohiji. Lukino zanimanje i bavljenje lije~ni{tvom, na {to ukazuje Pavle u svojoj poslanici upu}enoj Kolo{anima („Pozdravljaju vas ljubljeni lije~nik i Luka i Dema”, Kolo{anima 4,14) i Ibn el-Batrik u svojoj knjizi Kitabu-t-Tarihi El-Med‘mu ’u, poslu‘ilo je sve}eniku Ibrahimu Seidu u izvo|enju zaklju~ka, da je izme|u ostalog i to pomoglo Luki da precizno i s velikom dozom nau~ne zrelosti pi{e pomenuta djela88 Rekosmo da postoje neki histori~ari koji misle da je Luka po zanimanju bio slikar. Prema tome, i oko njegovog porijekla postoji neslaganje u pogledu mjesta ro|enja i zanimanja. Da li je on onda po porijeklu iz Antiohije, ili se rodio u Bizantiji a odrastao u Rimu? Da li je bio ljekar ili slikar? Ako se ka‘e u pogledu zanimanja da je istovremeno bio i ljekar i slikar, name}e se problem kako spojiti Antiohiju i Rim? Jo{ jednom treba podvu}i da se svi sla‘u da je Luka bio Pavlov u~enik, a ne u~enik Isusa ili nekog od njegovih u~enika. Pomenuti Pavle odigrao je veoma opasnu ulogu u kr{}anstvu, kao {to smo ve} ranije rekli. 1. Za koga je Luka napisao svoje evan|elje Sve}enik Ibrahim Seid tvrdi da je Luka svoje evan|elje namijenio Grcima, kao {to je Matej svoje evan|elje namijenio Jevrejima, Marko Rimljanima a Ivan zajedni~koj crkvi. Me|utim, ko god uzme da pro~ita Evan|elje po Luki, na samom njegovom po~etku na}i }e da stoji: „Budu}i da su mnogi poku{ali srediti pripovijedanje o doga|ajima {to su se dogodili me|u nama, kako su nam ih predali oni koji su od po~etka bili o~evi i sluge Rije~i, u~ini se i meni dobro, po{to sam ih pomno ispitivao sve od po~etka, da ti ih napi{em po redu, preuzvi{eni Teofile, da se osvjedo~i{ o sigurnosti nauke koju si primio.” (Luka 1, 1-4) Za pomenutog Teofila Ibn el-Batrik ka‘e da je bio istaknuti rimski, a ne gr~ki u~enjak. Sa njime se

87 Ahmed Abdulwehhab, el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, str. 127. 88 Ko se ‘eli detaljnije upoznati sa ovim problemom, neka se obrati na izuzetno vrijednu knjigu od egipatskog in‘enjera Ahmed Abdulwehhaba pod naslovom el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi- l-mesihijjeti, Kairo 1978. str. 55, pogledati, tako|er, Leksikon Svetog pisma, str. 820.

www.islamski.com

www.islamski.com

84

sla‘e i sve}enik Ibrahim Seid89 Neslaganje oko ovoga se ovdje ne zavr{ava, nego neki tvrde da je pomenuti Teofil bio Egip}anin, a ne Grk. Ako je to ta~no, onda Luka svoje evan|elje nije pisao ni za Grke ni za Rimljane, nego za Egip}ane. 2. Datum nastanka Evan|elja po Luki Doktor Post smatra da je Evan|elje po Luki napisano prije razaranja Jeruzalema i prije Djela apostolskih (Luka je pisac i Djela apostolskih). Apostolska djela su napisana 62. ili 63. godine po Kristu. Luka je svoje evan|elje najvjerovatnije napisao u Cezareji u Palestini, izme|u 58. i 60. godine po Kristu, dok je Pavle bio u zato~eni{tvu. Neki tvrde da je Luka svoje evan|elje napisao prije toga. Iz ovoga se razumije da je Luka svoje evan|elje napisao za vrijeme Pavlova ‘ivota (dok je ovaj bio u zato~eni{tvu). Poznati nau~nik Laron tvrdi da je Luka svoje evan|elje napisao poslije Petrove i Pavlove smrti i nakon {to je Marko napisao svoje evan|elje. Horn ka‘e: „Tre}e evan|elje naspisano je ili 53. ili 63. ili 64. godine po Kristu”. Iz ovoga se mo‘e zaklju~iti da postoje razli~ita mi{ljenja o vremenu nastanka ovog evan|elja, kao {to postoje razli~ita mi{ljenja o njegovom sastavlja~u i dileme da li je on iz Antiohije ili Rimljanin, o ~emu smo ranije govorili. Pored toga, ne zna se pouzdano kome je ovo evan|elje namijenjeno; za Grke, Rimljane ili Egip}ane. Jedino {to nije, u vezi s Lukom sporno, je to da je on Pavlov u~enik i da nije bio u~enik Mesijin, niti nekog od njegovih u~enika. 3. Jo{ neka mi{ljenja o Evan|elju po Luki Mogu}e da je sastavlja~ Evan|elja po Luki materijal za ovo evan|elje sakupio na prostorima Palestine ili Sirije u periodu izme|u 70. i 80. godine po Kristu, ako ne i prije. Postoje neki koji misle da je Luka svoje evan|elje napisao negdje u Gr~koj (Ibrahim Halil, el-Gufran, str. 17.), nakon ~ega ga je tokom sedamdestih godina, uskladio sa Evan|eljem po Marku i u kona~noj formi izdao izme|u 80. i 85. godine po Kristu. Oko pet godina poslije toga, on je napisao svoju drugu knjigu Djela apostolska kojom je htio odgovoriti na pitanja upu}ena od strane rimskih slu‘benika i u~enjaka toga vremena, me|u kojima se isticao Teofil. Ovu svoju knjigu on je objelodanio 95. godine po Kristu90 Iz Lukinih rije~i se mo‘e razumijeti da je bio stranac i da nije poticao iz roda Jevreja. Govore}i o ovome profesor Abdulwehhab u vezi s Evan|eljem po Luki ka‘e: „Lukino Evan|elje: Luka li~no nije vidio Isusa. Uvod njegova evan|elja kazuje da je on svoje evan|elje napisao i uputio na adresu ~ovjeka zvanog Teofil. Luka ne tvrdi da je svoje evan|elje napisao po nadahnu}u, nego samo ka‘e da je evan|elje rezultat napornog rada. On je pisac i Djela apostolskih. Evan|elje po Luki napisano je oko 80. ili 85. godine po Kristu, a Djela apostolska pet godina kasnije kao njegov dodatak. Oko 95. godine po Kristu, njegovo prvobitno napisano evan|elje sa Djelima apostolskim pojavilo se u jednoj zbirci. To zna~i da je Evan|elje po Marku napisano oko pedeset godina po Isusovu uskrsnu}u. Stari kr{}anski u~enjaci poput Klementa Aleksandrijskog, Tertulijana, Origena, Euzebija i Jeronima, smatraju da je Luka iz Antiohije, da nije bio Jevrej i da je svoje evan|elje prepisao iz pribilje{ki nekog od Pavlovih prijatelja. 4. Problemi oko Evan|elja po Luki 4/1 Zapadna verzija Evan|elja po Luki ne sla‘e se sa aleksandrijskom i bizantijskom verzijom. 4/2 Kod Evan|elja po Luki pojedini stihovi se ponavljaju po dva puta na razli~itim mjestima. Ovakvih stihova ima ukupno jedanaest. 4/3 Po Evan|elju po Luki Isusovo rodoslovlje se ne sla‘e sa onim koje navodi Matej. Ono se ne sla‘e ni sa imenima dalekih predaka koja navodi Stari zavjet91 9. EVAN\ELJE PO IVANU

89 Ibn el-Batrik Kitabu-t-Tarihi-l-Med‘mu’u, Bejrut 1905. god. str.96. 90 Ahmed Abdulwehhab, el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, Kairo, str. 127. 91 Ahmed Abdulwehhab el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti str. 65-67

www.islamski.com

www.islamski.com

85

Zasigurno je dokazano da je Isus me|u svojim u~enicima, zvanim apostoli, imao jednog kojeg je posebno volio. To je bio Ivan, sin Zebedejev. Ovo je, kao {to smo na po~etku rekli, zasigurno dokazano. Me|utim, ono {to nije dokazano je to da je ovaj isti Ivan sastavlja~ Evan|elja po Ivanu. U ovo sumnjaju mnogobrojni istra‘iva~i, me|u kojima i kr{}ani. Za{to? Zato {to se ovo evan|elje odlikuje ne~im {to je postalo temelj kr{}anskog u~enja - tvrdnjom da je sam Isus bog. Po tome se ono razlikuje od sva tri ranije pomenuta evan|elja, koja o ovome, bar otvoreno, ne govore. Ovo evan|elje raspravlja o filozofskim pitanjima, {to nedvosmisleno govori o bliskoj vezi njegovog sastavlja~a sa filozofskim kretanjima i kulturom sredine u kojoj je ‘ivio. Kao {to po pitanju ostalih evan|elja nailazimo na mnogobrojna neslaganja u vezi sa njihovim sastavlja~ima, datumom nastanka i jeziku na kome su napisana, te iste probleme susre}emo i u vezi sa ovim evan|eljem, samo {to su oni ovdje jo{ vi{e izra‘eni. Rasprave oko ovog evan|elja su poprimile poseban tok i one se dobrim dijelom razlikuju od rasprava o drugim evan|eljima. Kad o ovome govorimo, mo‘emo re}i, da se pred nama nalazi veliki broj stru~njaka iz oblasti historije religije, naro~ito kr{}anstva, koji bez ikakva sakrivanja i ustru~avanja izjavljuju da je sve {to je u vezi sa Evan|eljem po Ivanu, s obzirom na njegovu tematiku, li~nost sastavlja~a, vrijeme njegovog nastanka i druga pitanja po kojima odudara od ostalih evan|elja, obavijeno velom sumnje i nemogu}nostima da se na sve to da zadovoljavaju}i odgovor. Me|u njih spadaju: - D‘on Mar{, - Grant, - M. Kolman, - Stadlin, - Dr. Post, - D‘ord‘is Zevin, - pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo, - ^arls Boter, - Moris Bikaj i drugi. Ovakav stav je u: - Britanskoj enciklopediji i - Ameri~koj enciklopediji D‘on Mar{ u predgovoru svog komentara evan|elja po Ivanu pod naslovom Nemogu}nost potvrde ka‘e: „Te{ko je, ako ne i nemogu}e, dokazati i potvrditi bilo koji od problema Evan|elja po Ivanu”. On navodi primjere pa ka‘e: - Ko je bio Ivan za koga se ka‘e da je napisao evan|elje? - Gdje je ‘ivio? - Kome je posvetio svoje evan|elje? - Koje je izvore koristio? - Kada je napisao svoje evan|elje? Mogu}e da je pisac Evan|elja po Ivanu Ivan Marko, a ne Ivan sin Zebedejev. Ivan Marko imao je svoj kru‘ok istomi{ljenika i djelovao je me|u strancima, a ne me|u Jevrejima. Ovaj kru‘ok je bio pod utjecajem Ivana Krstitelja92 O tome }emo ne{to op{irnije govoriti u jednoj od sljede}ih, zasebnih cjelina. [to se ti~e Granta, za njega se mo‘e re}i da on zastupa mi{ljenje da je pomenuti Ivan bio kr{}anin i da, najvjerovatnije, ne vodi porijeklo od Jevreja. On dalje smatra da je Ivan bio pod jakim utjecajem helenskog u~enja i filozofije, iako je sam bio isto~nog ili gr~kog porjekla. O mjestu nastanka Evan|elja po Ivanu, Grant iznosi sljede}u konstataciju:

92 Dr. Abdullah e{-[erkawi, Fi mukareneti-l-edjani, Kairo 1986. godine str.143.

www.islamski.com

www.islamski.com

86

„Vrlo je vjerovatno da je Ivan svoje evan|elje napisao u Antiohiji, Efezu, Aleksandriji ili Rimu.” Navo|enje mjesta mogu}eg nastanka, Evan|elje po Ivanu, Grant opravdava tvrdnjom da su to bili glavni centri djelovanja i propovjedanja kr{}anstva u bli ’em i daljem okru ’enju u prvom i drugom stolje}u po Kristu kao i tvrdnjom... da su pomenuta mjesta bila u stalnom kontaktu, jedna sa drugim,. Ibn el-Batrik smatra da je Ivan svoje evan|elje napisao na ostrvu Patmos u Egejskom moru, koje je tada pripadalo bizantskom carstvu93 1. Tematika Ivanova evan|elja Ivan je svoje evan|elje napisao sa ciljem da slu‘i kao ud‘benik kr{}anskog u~enja i crkvene liturgije unutar crkve s jedne, i propagiranja van crkve, s druge strane. Ovo evan|elje zadire u pitanja koja su na kraju prvog i po~etku drugog stolje}a bila kamen spoticanja u kr{}anskom svijetu. U tom periodu se {irilo gnosti~ko u~enje kroz koje se Isus poku{avao promovirati u boga, {to ga je u~inilo nestvarnom osobom, stvorenjem u kome se bog privremeno pojavio u ljudskom liku i koje nije osjetilo bol ni gor~inu smrti. Sve ovo, zaista, zra~i iz Evan|elja po Ivanu. Grant o tome ka‘e: „Ivan je, bez sumnje, morao znati za postojanje ostala tri evan|elja koja su me|usobno sli~na. Ivan je svoje evan|elje napisao s ciljem da dopuni ili ispravi tri ranije napisana.94 1/1. M. Kolman Komentari{u}i drasti~na neslaganja izme|u Evan|elja po Ivanu i ostala tri, M. Kolman ka‘e da je Ivan imao razli~ite teolo{ke poglede od ostalih misionara kr{}anstva. Stadlin tvrdi (kako prenosi [ejh Muhammed Ebu Zehre) da je cijelo Evan|elje po Ivanu napisao neko od u~enika aleksandrijske {kole. Profesor Ebu Zehre dodaje: „Osporavanje od strane kr{}anskih u~enika mogu}nosti da je Evan|elje po Ivanu napisao Ivan , sin Zebedejev, nije nikakva novost niti pitanje koje je pokrenuto u na{e vrijeme. Naprotiv, oko ovoga se vodila ‘u~na polemika od po~etka drugog stolje}a po Isusu. I tada je bilo osporavanja mogu}nosti da je Ivan apostol napisao ovo evan|elje. Me|u zna~ajnim imenima tog vremena isti~e se Irenej, Polikarpov u~enik. Ovaj posljednji je bio u~enik Ivana apostola. On nije potvrdio da je od svog u~itelja ~uo istinitost tih pri~a koje govore da ovo evan|elje pripada Ivanu apostolu, jer da je to bilo ta~no, on bi s tim sigurno upoznao svoga u~enika Polikarpa, koji bi to, opet, prenio svome u~eniku Ireneju. Da je Irenej znao ovakvo ne{to, on bi sigurno to, kasnije, kad se o tome razvila diskusija, potvrdio. 1/2. Mi{ljenje dr. Posta Dr. Post navodi razli~ita mi{ljenja oko datuma nastanka Evan|elja po Ivanu. Sam on spada u grupu pristrasnih kr{}ana koji tvrdi da je ovo evan|elje napisao li~no Ivan apostol i ka‘e: „Ono je vjerovatno napisano 95.,98. ili 96. godine po Kristu”. Istovremeno Ibn el-Batrik spominje da je Ivan svoje evan|elje napisao u doba cara Trajana. Me|utim, Horn navodi druge datume nastanka Evan|elja po Ivanu. On smatra da je ono moglo biti napisano 68.,69. ili 70. godine po Kristu, mada ne isklju~uje mogu}nost da je to moglo biti i 89. ili 98. godine. Drugi istra‘iva~i, me|u kojima je i Ibrahim Halil, biv{i kr{}anski sve}enik koji je primio islam, su mi{ljenja da je Evan|elje po Ivanu napisano izme|u 110. i 115. godine po Kristu. (Pogledati: el-Gufran, str. 38) 2. Koji su razlozi nastanka ovog evan|elja D‘ord‘ Zevin, Jusuf Hori i pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo ka‘u da neki ljudi nisu vjerovali da je Isus bog i da su takvo mi{ljenje podr‘avale mnogobrojne isto~nja~ke sekte, pa je od Ivana zatra‘eno da napi{e jo{ jedno evan|elje koje bi potvrdilo vjerovanje u Isusovu bo‘anstvenost. Kao rezultat toga bio je nastanak Evan|elja po Ivanu. D‘ord‘ Zevin navodi ~ak i imena nekih istaknutih osoba koje nisu priznavale bo‘anstvenost Isusa. Me|u njima su bili [irintos i Ebison sa svojim pristalicama. Oni su u

93 Dr. Muhammed Abdullah e{-[erkawi, Fi mukareneti-l-edjani str. 144 94 Ibn el-Batrik, Prethodni izvor, str. 100. Ibn el-Batrik, prethodni izvor, str.100.

www.islamski.com

www.islamski.com

87

kr{}anskom u~enju pobijali svaku pomisao da je Isus bog i tvrdili da je on samo ~ovjek. Zbog toga su se visoki sve}enici iz Azije i drugih krajeva sastali i od Ivana zatra‘ili da napi{e jednu op{irnu knjigu o Isusu, u obliku evan|elja, u kojoj }e napisati sve o njegovoj bo‘anstvenosti, {to su bili izostavili ostali sastavlja~i evan|elja. Tre}i od gore pomenutih istra‘iva~a (pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo) u potpunosti podr‘ava ovo mi{ljenje95 ^arls Boter smatra da je Evan|elje po Ivanu prepuno gnosti~kog u~enja, jer se na samom po~etu Evan|elja po Ivanu ka‘e: „U po~etku bija{e Rije~, i Rije~ bija{e kod Boga - i Rije~ bija{e Bog...” (Ivan 1,1) On ka‘e da je ovo ~ista gnoza i da Isusovo u~enje i li~no vjerovanje ni u kom slu~aju nije bilo Trojstvo. Njega je kroz svoje gnosti~ko u~enje izmislio Pavle sa svojim pristalicama, {to je Isusa u~inilo nestvarnom osobom, nebeskim stvorenjem u ~ijem se ljudskom obliku utjelovio Bog. Ovo zna~enje imaju po~etne rije~i Evan|elja po Ivanu. Njima se htjelo re}i da je Rije~ bila Bog, a zatim postala tijelo u kome se pojavio me|u nama. Ameri~ka enciklopedija ka‘e da je u~enje Evan|elja po Ivanu nemogu}e pomiriti sa u~enjem ostala tri, jer ako ustvrdimo da je ovo ta~no, automatski ostala tri progla{avamo apokrifnim. Britanska enciklopedija ka‘e da nema nikakve sumnje da je Evan|elje po Ivanu krivotvoreno i da je njegov sastavlja~ imao za cilj da potpali sukob izme|u dva apostola, Ivana, sina Zebedajeva i Mateja. I da na kraju navedemo mi{ljenje Morisa Bikaja, savremenog istra‘iva~a tri religije, judaizma, kr{}anstva i islama. On ka‘e da u vezi Evan|elja po Ivanu postoji mnogo problema, kako po pitanju njegovog sastavlja~a, tako i po pitanju problematike koju obra|uje, prvenstveno zato {to se u svome u~enju sukobljava sa preostala tri evan|elja. Prema tome, pojavljuje se problem kome vjerovati Mateju, Marku, Luki ili Ivanu96 3. Zaklju~na rije~ o Evan|elju po Ivanu Na pitanje kada je napisano Evan|elje po Ivanu ne mo‘e se dati precizan odgovor. Sumnje u to da li je ovo evan|elje sastavio apostol Ivan su veoma starog datuma i one su prisutne od po~etka prvog stolje}a po Kristu. Polikarp, u~enik apostola Ivana, kao i Irenej, Polikarpov u~enik o ovome ni{ta ne govore. (Predavanja o kr{}anstvu u prijenosu od Stadlina.) O vremenu nastanka ovog evan|elja tako|er se ni{ta pouzdano ne zna. Dr. Post, strastveni zagovornik Ivana apostola, tvrdi da je ovo evan|elje napisao Ivan apostol 95., 98., ili 96. godine po Kristu. Horn ka‘e: „Ovo evan|elje je napisano 68., 69., 70., 89. ili 98. godine. Za cilj je imalo da potvrdi bo‘anstvenost Isusa nakon {to su [irintos i Ebison sa svojim pristalicama u propagiranju kr{}anstva tvrdili da je on samo ~ovjek. ”(Pogledati Mukaddimetu-r-reddi-l-d‘emili, str. 52. od dr. e{-[erkawija.) 4. Jo{ nekoliko podataka u rasvjetljavanju pitanja: Ko je sastavlja~ Evan|elja po Ivanu? Historijski izvori govore da je u Maloj Aziji postojala grupacija kr{}ana koja je odbijala da prizna da je ovo evan|elje sastavio Ivan. To je bilo oko 165. godine po Kristu. Ova grupacija je imala veliki broj pristalica. O njoj je od 374. do 377. godine na{iroko govorio Svetac Epifanije. Ovdje se name}e sljede}e pitanje: Da li bi ovako brojna grupacija na tim prostorima i u tome vremenu, vodila tako dugu i ‘u~nu raspravu, da nije bilo nikakve sumnje u originalnost Evan|elja po Ivanu? Odgovor je da sigurno ne bi97 Pored toga, sam sadr‘aj Evan|elja po Ivanu govori da ono nije iza{lo iz pera Ivana apostola. Njegov tekst na mnogo mjesta nagovje{tava da je njegov sastavlja~, gotovo zasigurno, bio neki od jevrejskih u~enjaka, dobro upu~en u na~in jevrejskog shvatanja i razmi{ljanja. (Pogledaj npr. sljede}e stihove: 4,27 7,15 9,7 4,9 7,49 1,21 4,25 6,14 7,4 12,34 7,22 1,28 i 7,37.) Ovome svemu treba dodati da je Ivan, sin Zebedejev, bio nepismen i neuk ~ovjek, o ~emu nedvosmisleno govore Djela apostolska (4,13). Zato se sa sigurno{}u mo‘e vjerovati da je sastavlja~ Evan|elja po Ivanu potjecao iz bogate i poznate

95 Muhammed Abdullah e{-[erkawi, Fi mukareneti-l-edjan, str 248. i Muhammed Ebu Zehre, Muhadratun fi-n-nasranijjeti, str. 49-50. 96 Moris Bikaj: el-Kutubu-l-mukaddeset fi dawi-l-mearifi-l-hadiseti, Kairo, str. 93. 97 Britanska enciklopedija, trinaesti tom, str. 198

www.islamski.com

www.islamski.com

88

porodice98 Istovremeno, Ivan apostol, kao siroma{ni ribar, te{ko da je mogao imati iole zna~ajniji ugled u sredini u kojoj je ‘ivio. Svemu ovome treba dodati da se ~etvrto evan|elje (Evan|elje po Ivanu) po svojoj tematici, sadr‘aju i stilu znatno razlikuje od ostala tri evan|elja99 Prvi koji je po~eo tvrditi da je Evan|elje po Ivanu napisao Ivan apostol bio je Irenej (umro 177. godine po Kristu.) Kr{}anski u~enjaci su mi{ljenja da ono nije dovoljno precizno i da ne mo‘e odgovoriti kritici koja mu se upu}uje. Me|utim, ~ak i mi{ljenja onih u~enjaka koji nastoje da doka‘u da je Evan|elje po Ivanu vjerodostojno, gotovo da se u potpunosti podudaraju sa najnovijim saznanjima da bi sastavlja~ ovog evan|elja mogao biti Ivan el-Er{ad, a ne sam apostol Ivan, sin Zebedejev100 Pomenuti Ivan el-Er{ad je jedan od Isusovih u~enika, ali se on ne ubraja me|u dvanaest apostola. Njemu je Isus u posljednjim danima pred smrt bio dozvolio da ga prati i sa njim se dru‘i. Ivan el-Er{ad kao bistar i obrazovan mladi} isticao se u poznavanju Starog zavjeta. Potjecao je iz ugledne ku}e saduceja. O svemu ovome, kako tvrdi kr{}anski u~enjak Arens Diki Bereketullah, govori u svome evan|elju101 Me|utim, pomenuti Ivan el-Er{ad ni u jednom izvoru i ni u jednoj prilici se ne spominje zajedno sa dvanaest apostola, pa prema tome i ne spada u njih. Uz sve ovo treba napomenuti da je Ivan, sin Zebedejev obje{en po nalogu Agripe I 44. godine po Kristu. Ovo tvrde ^arls Alfred, Robert Ezler i neki drugi kr{}anski u~enjaci. (Pogledati: prethodni izvor od Ibrahima Halila na str. 38.) 5. Rezime mi{ljenja o sastavlja~u Evan|elja po Ivanu U ~etvtom evan|elju (Evan|elju po Ivanu) postoji vi{e mjesta iz kojih se vidi da ovo evan|elje ne pripada Ivanu apostolu, nego nekoj drugoj osobi, koja je, najvjerovatnije, bila u~enik nekog od Isusovih apostola102 Pretposljednja re~enica Evan|elja po Ivanu koja glasi: Ovo je taj u~enik {to svjedo~i za ovo i napisa ovo. I znamo da je istinito njegovo svjedo~anstvo. (Ivan 21,24),je sporna, i vjerovatno ju je dodao neki od kasnijih efe{kih u~enjaka ranog kr{}anstva. Zaklju~ak do koga su do{li noviji kr{}anski istra‘iva~i kao {to su prof. Starter, pisac knjige ^etiri evan|elja i sve}enik Bereketullah Ejm, pisac knjige Kidemu we aslijjetu-l-enad‘ili-l-erbeati je sljede}i: 5/1. Nije dokazano da je Isus ili neki od njegovih u~enika tvrdio da se Bog utjelovljuje u ljudskom liku. 5/2. Prvi koji je po~eo pisati o utjelovljenju Boga u ljudskom liku i tako interpretirati Isusovo u~enje je bio ~ovjek koji je Isusa vidio kao dvanaestogodi{njak i koji od Isusa nije dobio nikakvo znanje, jer mu nije bio ni u~enik. 5/3. Utemeljiva~ ovakvog u~enja je ~ovjek potpuno nepoznate pro{losti, o kome se, izuzimaju}i tekstove koji mu se pripisuju, gotovo ni{ta ne zna. Kakve je bio naravi, ukusa i pogleda? Kakve su bile njegove sklonosti? Odakle mu ovakvo u~enje? Od koga ga je nau~io? Gdje je proveo svoj ‘ivot? Kakve su bile njegove veze sa u~enicima? 5/4. Ovakvo u~enje je objelodanio u 95. godini po Kristu, kada je imao 70 godina starosti. Od Pavlove smrti tada je bilo pro{lo punih 28 godina (jer Pavle je umro 67. godine po Kristu). 5/5. Po{to je Pavle, koji je bio ve} davno umro, u svojim poslanicama utemeljio u~enje o utjelovljenju Boga u ljudskom liku i to javno propagirao, ispada da Ivan el-Er{ed nije bio prvi koji je po~eo govoriti o tome, nego Pavle103 6. Rezultati najnovijih istra ’ ivanja Profesor Ahmed Abdulwehhab u kratkim crtama iznosi rezultate do kojih se do{lo najnovijim istra‘ivanjima u vezi sa Evan|eljem po Ivanu. On ka‘e:

98 Pogledati npr. 18,15-16 3,1 7,5 19,38 7,45 11,37 i 12,10 99 Britanska enciklopedija, trinaesti tom, pod naslovom „Jhon” na str. 83. 100 Pogledaj Mine-l-Mesihi ila Konstantin str 119, London 1936. i Ma hije En-Nasranijjetu, str. 144. 101 Kidemu we aslijjetu-l-enad‘ili el-erbeati, drugi tom, str 131. 102 Pogledati ^etiri evan|elja od Startera, str 431/443. 103 Muhammed Teki el-Usmani Mahije en-nasranijjetu, bez datuma izdanja, str. 141/157.

www.islamski.com

www.islamski.com

89

- Evan|elje po Ivanu napisano je u obliku ud‘benika za izu~avanje kr{}anskog u~enja i izvo|enje liturgije u crkvi, s jedne, i propagiranje kr{}anstva van crkve, s druge strane. - Sastavlja~ evan|elja nije jevrejskog porjekla, ve} neki kr{}anin sa istoka ili iz Gr~ke. - Ovo evan|elje je napisano u Antakiji, Efezu, Aleksandriji, ili mo‘da ~ak u Rimu, jednom od velikih gradova i centara u kojima je u prvom i drugom vijeku po Kristu, zabilje‘ena sna‘na aktivnost na propagiranju kr{}anstva. Svi navedeni centri u pomenutom periodu bili su u stalnoj vezi. - Evan|elje po Ivanu napisano je u periodu izme|u 70. i 90. godine po Isusovom uskrsnu}u. - Ovo evan|elje ispravlja datum raspe}a i smje{ta ga u ~etvrtak uo~i Pashe, (kada se kolju ovnovi za Pashu), dok ostala tri evan|elja govore da je to bilo u petak. - Evan|elje po Ivanu, za Isusa, pored ostalih, koristi i naziv i Sin Bo‘iji. - Za razliku od ostalih evan|elja Evan|elje po Ivanu se bavi tematikom koja je bila prisutna u kr{}anskom svijetu na kraju prvog i na po~etku drugog stolje}a po Kristu, gnosti~kim u~enjem koje je nastojalo da doka‘e da je Isus bio nestvarna li~nost i Bo‘ije stvorenje koje se, privremeno, pojavilo u ljudskom liku, koje nije osjetilo bol raspe}a i gor~inu smrti. Ovo evan|elje je do{lo da pobije takvo u~enje, da potvrdi da je Isus bio ljudsko stvorenje u kome se Bog utjelovio, da je osje}ao bol i gor~inu smrti104 Po{to je Ivan istovremeno bio i kr{}anin i helenista pod sna‘nim utjecajem helenske kulture i filozofije u jevrejskom okru‘enju, on je morao biti impresioniran stoicizmom. D‘on Mar{, komentator Evan|elja po Ivanu, smatra da u vezi sa ovim evan|eljem nema ni jednog pitanja na koje se sa sigurno{}u mo‘e dati zadovoljavaju}i odgovor. Tako se zasigurno ne zna ni ko je njegov sastavlja~, ni gdje je ‘ivio, niti za koga je napisano, kao ni koji su izvori kori{}eni i kada je napisano. Postoji mogu}nost da je ovo evan|elje napisao Ivan Marko, a ne sam Ivan, sin Zebedejev, jedan od dvanaestorice apostola. 7. Glavni problemi oko Evan|elja po Ivanu 1. Ranija tri evan|elja govore da je glavni dio svoje misije Isus proveo u Galileji, dok Evan|elje po Ivanu govori da je Judeja bila centar njegovog djelovanja. 2. Bilo bi za pretpostaviti da se ovo evan|elje zavr{ava sa dvadesetim poglavljem. Postojanje dvadeset i prvog poglavlja je izvor sumnje i kamen spoticanja. 3. Za razliku od ostala tri evan|elja, Evan|elje po Ivanu otvoreno, izme|u ostalog, govori o bo‘anstvenosti Isusa105 10. KOJI SU IZVORI KORI[]ENI U SASTAVLJANJU EVAN\ELJA Sastavlja~i tri sli~na evan|elja, Matej, Marko, i Luka, koristili su sljede}e izvore u pisanju svojih evan|elja: 1. Nepoznati izvor na aramjeskom jeziku ~iji je gr~ki prijevod bio dostupan sastavlja~ima evan|elja. 2. Jedan drugi dokument koji je predstavljao prvobitnu verziju Evan|elja po Marku (Primitive Mark). Ovaj stari dokument bio je napisan u obliku zabilje{ki na osnovu Petrovih kazivanja o Isusu Kristu. 3. Tre}i dokument poznat pod oznakom (L) predstavlja zbirku kazivanja o Isusu Kristu. Ovaj dokument u sastavljanju svoga evan|elja koristio je jedino Luka106. Ovo se mo‘e predstaviti ovako: Pogledaj u vezi sa ovim mi{ljenjem Morisa Bikaja u prethodnom izvoru na str. 95. Postoji i druga~iji pregled prvobitnih izvora evan|elja. Njega predstavlja Otac Bomar Libjan. Za njega se mo‘e re}i da je mnogo kompliciraniji od ovoga koji smo mi naveli. Navodi ga Moris Bikaj u ranije pomenutoj knjizi na str. 97. Podjela Svetog pisma (Biblije) na poglavlja kakva je danas, prvi se put pojavila 1200. godine. Ovakvu podjelu napravio je biskup Centerbury Stiven Langiton 1227. godine. Kasnije je 1551. godine

104 Ahmed Abdulwahhab, el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, str. 65/69. 105 Ahmed Abdulwehhab, Fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, str. 70 106 Ibrahim Ahmed Halil, el-Gufranu bejne-l-islami ve-n-nasranijjeti, Kajro 1409./1989., str.15.

www.islamski.com

www.islamski.com

90

poglavlja podijelio na stihove i ozna~io ih rednim brojevima pari{ki izdava~ Robert Stivenon. 11. RUKOPISI 1. Sinajski rukopis koji potje~e iz ~etvrtog stolje}a i koji sadr‘ava i Stari i Novi zavjet. 2. Aleksandrijski rukopis koji potje~e iz petog stolje}a sadr‘ava Novi zavjet. Na gr~kom je jeziku i nedostaju mu neki dijelovi. 3. Vatikanski rukopis koji potje~e iz ~etvrtog stolje}a. Sadr‘ava Stari i Novi zavjet i nedostaju mu neki naslovi. 4. Afri~ki rukopis koji potje~e iz petog stolje}a. Na gr~kom je jeziku i ima puno nedostataka (Ibrahim Halil, prethodni izvor, str. 38.). Ovo zna~i da je najstariji poznati rukopis Starog zavjeta napisan dvije hiljade godina i vi{e nakon njegove objave, a da je najstariji rukopis Novog zavjeta koji nam je poznat, napisan ~etiri stolje}a nakon Isusovog uskrsnu}a107 12. GLAVNI PROBLEMI EVAN\ELJA 1. Me|usobno veliko neslaganje, 2. Gre{ke u citiranju Starog zavjeta, 3. Problem raspe}a, 4. Problem uskrsnu}a i pojavljivanja nakon toga. O ovome smo op{irnije govorili ranije. A sada }emo ne{to op{irnije re}i o svakom od ovih problema: U vezi sa prvom ta~kom, me|usobnom neslaganju evan|elja, nailazimo na {est sljede}ih problema: 1. Neslaganje po pitanju Isusovog porijekla, 2. Imena u~enika, 3. Nepodudarnost predaja, 4. Postojanje predaja koje se me|usobno isklju~uju, 5. Iskrivljavanje Isusovih imena i nedvosmislenih rije~i i 6. Predskazanja koja se nisu obistinila. 1. Isusovo porijeklo Neslaganja u vezi sa Isusovim porijeklom svode se na sljede}e: 1. Po onome {to navodi Matej, Isus vodi porijeklo od Josipa Drvodjelje. 2. Navode}i lozu Isusova rodoslovlja i Matej i Luka, odre|uju Josipa Drvodjelju za njegovog zakonskog oca. Ovo ~ine zato da bi ga preko Josipa Drvodjelje doveli u vezu sa Davidom i dokazali da vodi porijeklo od njega. 3. Me|utim, ko pa‘ljivije pro~ita rodoslovlje koje navodi Matej, bez ikakvih pote{ko}a }e primijetiti da se ne sla‘e sa onim koje navodi Luka. Ovo mo‘e uo~iti svako, ~ak i obi~ni ~italac. Pored ovoga, lozu ranih Isusovih predaka navode i knjige Starog zavjeta, posebno Knjiga postanka i Prva knjiga ljetopisa (Tre}e poglavlje). Onaj dio loze rodoslovlja koji navodi Stari zavjet ne sla‘e se ni sa onim {to navodi Matej, ni sa onim {to navodi Luka. Navest }emo samo jedan primjer Matejevog i Lukinog neslaganja: Luka Isusovo rodoslovlje navodi preko Jeseja sina Davidova, a Matej preko njegovog sina Salomona. Kako pomiriti ovo neslaganje? Pored ovoga postoje i druga neslaganja i s tim u vezi ~italac se mo‘e obratiti na pomenute izvore, me|u kojima je posebno va‘na Prva knjiga ljetopisa, jedna od jevrejskih svetih knjiga koja navodi porijeklo Izrael}ana. 1/1. Loza porijekla od Davida do Isusa (kako je navodi Matej)

1. Salomon, 8. Joatam, 2. Roboam, 9. Ahaz, 3. Abija, 10. Ezekija, 107 Ibrahim Halil, prethodni izvor, str. 38.

www.islamski.com

www.islamski.com

91

4. Asa, 11. Manasija, 5. Jozafet, 12. Amon, 6. Joram, 13. Jozija, 7. Ozija, 14. Jehonija, 15. Salatiela, 21. Ahim, 16. Zorobabel, 22. Elijud, 17. Abijud, 23. Eleazar, 18. Elijakim, 24. Matan, 19. Azora, 25. Jakov i 20. Sadok, 26. Josip...Isus.

1/2. Loza porijekla od Davida do Isusa (kako je navodi Luka)

1. Natan, 22. Zorobabel, 2. Matatin, 23. Rezin, 3. Menin, 24. Joanan, 4. Melejin, 25. Jodin, 5. Elijakim, 26. Josek, 6. Jonam, 27. Semej, 7. Josip, 28. Matati, 8. Juda, 29. Maat, 9. Simeon, 30. Nagaj, 10. Levi, 31. Hesli, 11. Matat, 32. Nahum, 12. Jorim, 33. Amos, 13. Eliezer, 34. Matati, 14. Isus, 35. Josip, 15. Her, 36. Janej, 16. Elmadam, 37. Melki, 17. Kozam, 38. Levi, 18. Adi, 39. Matat, 19. Melki, 40. Heli, 20. Neri, 41. Josip...Isus. 21. Salatiel,

2. Neslaganje evan|elja o imenima apostola Matejeva verzija imena Isusovih u~enika(apostola). (Matej 10,1-4):

1. [imun, koji se jo{ zove Petar, 2. Andrija, njegov brat, 3. Jakov, Zebedejev, 4. Ivan, njegov brat, 5. Filip, 6. Bartolomej, 7. Toma, 8. Matej, carinik, 9. Jakov Alfejev, 10. Tadej, 11. [imun Kananac i

www.islamski.com

www.islamski.com

92

12. Juda Iskariotski.

Markova verzija imena Isusovih u~enika poklapa se sa ovom koju navodi Matej. (Marko 3,16-19)

3. Neslaganje evan|elja o imenu apostola Lukina verzija imena Isusovih u~enika (apostola) kako ih navodi u svome evan|elju (Luka 6,13-16):

1. [imun Petar, 2. Andrija, njegov brat, 3. Jakov, 4. Ivan, 5. Filip, 6. Bartolomej, 7. Matej, 8. Toma, 9. Jakov Alfejev, 10. [imun Revnitelj, 11. Juda, brat Jakovljev i 12. Juda Iskariotski.

Ivan spominje imena nekih od apostola, me|u kojima je jo{ jedan Juda, za koga on ka‘e da je „Juda, ne Iskariotski.” (Ivan 14,22) Vi{e je nego o~ito, da izme|u onoga {to u vezi apostola ka‘e Matej i Marko s jedne strane i Luka i Ivan , s druge strane, postoji neslaganje. Zbog toga D‘on Kirn ka‘e da pri pisanju evan|elja nije vo|eno ni najmanje ra~una o provjeri imena li~nosti, ~ak ni kad se radi o apostolima. Tako se Juda, sin Jakovljev, ne spominje pri nabrajanju imena apostola ni kod Mateja, ni kod Marka. Umjesto njega, u njihovim evan|eljima se spominje Libaus, zvani Tadej. [tavi{e, Juda (ne radi se ovdje o Judi Iskariotoskom) u zvani~nim prijevodima Evan|elja po Luki, ~as se spominje kao Juda, Jakovljev brat, a ~as kao Juda Jakovljev sin. 4. Predaje koje se me|usobno ne sla ’u Ovakvih primjera imamo vi{e. Navest }emo samo neke: a) Smokvino stablo - Matej u svom evan|elju ka‘e: „Poslije toga u|e Isus u hram Bo‘iji, istjera sve koji su kupovali i prodavali u hramu. Mjenja~ima novca isprevrta stolove, a prodava~ima golubova klupe te im re~e: - Stoji pisano: Ku}a moja neka bude ku}a molitve, a vi je pretvarate u {pilju razbojni~ku.” (Matej 21,12-14) „Tada ih ostavi, krenu iz grada u Betaniju i tu preno}i. Kad se sutradan rano vra}ao u grad, ogladnje. Opazi smokvu kraj puta i pri|e, ali kako na njoj ne na|e ni{ta, osim li{}a, prokle je: Nikada vi{e na tebi ne bilo roda! I smokva se smjesta osu{i.” (Matej 21,17-19) Markovo kazivanje ove pri~e u njegovom evan|elju se razlikuje od ove koju navodi Matej. On ka‘e da se to desilo dok se Isus vra}ao iz Betanije u Jeruzalem, dakle prije Isusova ulaska u hram. Po Mateju se smokva smjesta osu{ila, a po Marku to su u~enici primijetili tek sljede}i dan, kad su se s Isusom vra}ali u Betaniju. Mi ka‘emo da se ista pri~a kazuje na dva razli~ita na~ina. (Pogledati: Markovo evan|elje 11,12-23) b) Drugi primjer razli~itog kazivanja jedne te iste pri~e je u vezi s molbom dvojice Zebejedevih sinova Ivana i Jakova. Marko ka‘e da su njih dvojica jednog dana zamolili Isusa da jednog od njih postavi sa svoje desne, a drugog sa lijeve strane na nebu. (Marko 10,35-37). Kazuju}i istu pri~u Matej ka‘e da je to zamolila njihova majka, a ne oni. (Matej 20,20-21) c) Tre}i primjer razli~itog kazivanja jedne te iste pri~e je istjerivanje ne~istog duha iz opsjednute osobe. Ovu pri~u kazuju Matej, Marko i Luka, ali svaki na razli~it na~in. (Pogledati; Marko 5,2-13 Luka 8,27-

www.islamski.com

www.islamski.com

93

37 Matej 8,28-34) 5. Predaje koje isklju~uju jedna drugu Sljede}i primjeri su dokaz da u evan|elju ima predaja koje jedna drugu isklju~uju. Npr. a) Ivan Krstitelj i Isus Ivan Krstitelj (Zaharijev sin) i Isus Krist su se me|usobno dobro poznavali. Bila su to dva proroka koji su istovremeno ‘ivjeli i dru‘ili se. Dovoljno je jo{ re}i da su bili ro|aci. O tome se govori i u samom evan|elju. (Pogledaj, Luka 3,15-22, Ivan 1,26-32, Marko 1,7-10). Na svim ovim mjestima se nedvosmisleno ka‘e da je Ivan Krstitelj poznavao Isusa Krista. Me|utim, Matej i Luka sve ovo zaboravljaju i ka‘u da je Ivan Krstitelj, kada je bio uhap{en poslao dvojicu svojih u~enika Isusu da ga pitaju da li je on o~ekivani Mesija ili nije. (Matej 11,2-5) i Luka 7,18-21) b) Petar i Isus Evan|elje govori da je Isus Petra ostavio za svoga zamjenika me|u apostolima i da mu je rekao: „Blago tebi [imune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski! A ja ti ka‘em: Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit }u Crkvu svoju, i Vrata pakla ne}e je nadvladati. Tebi }u dati klju~eve kraljevstva nebeskog, pa {to god sve‘e{ na zemlji bit }e svezano i na nebesima, a {to god razrije{i{, bit }e razrije{eno i na nebesima.” (Matej 16,17-19). Me|utim, Matej domalo iza toga mijenja mi{ljenje i sla‘e se sa Markom da je Petru Isus rekao: „Sotono idi mi s o~iju!” (Matej 16,23). Kako Isus za Petra ~as ka‘e da mu je zamjenik na zemlji, a ~as da je Sotona? 6. Jo{ jedan primjer Petrova odnosa prema Isusu Evan|elje govori da je Isus rekao: „Tko god mene prizna pred ljudima, priznat }u i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odre~e pred ljudima, ja }u se njega odre}i pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej 10,32-33 i Luka 12,8-9) Petar je sigurno kao Isusov u~enik za ovo morao ~uti. Ipak on je one no}i kad je uhap{en Isus od strane Jevreja i kad su Petra pitali da li ga poznaje, tri puta odgovorio da ne poznaje Isusa. Prema tome, on je sebe ovim svojim postupkom svrstao u one za koje je Isus rekao da su propali, jer je zanijekao svoga u~itelja i pred Bogom i pred ljudima. (Pogledati Petrovo odricanje Isusa - Matej 26,69-74, Marko 14,66-72 i Luka 22,54-60.) 7. Tre}i primjer neslaganja oko Isusova uskrsnu}a Govore}i o Isusovom uskrsnu}u Marko u svome evan|elju ka‘e da se on nakon toga ukazao dvojici u~enika dok su bili na putu za Emaus. Kada su se vratili i o tome ispri~ali ostalim u~enicima, oni im nisu povjerovali. (Marko 16,12-13) Me|utim, ovo je u suprotnosti sa onim {to o ovome ka‘e Luka, jer on tvrdi da su im ostali u~enici, koji su bili okupljeni na jednom mjestu, povjerovali u Isusovo uskrsnu}e i ukazanje (Luka 24,33-34). Kako je mogu}e da o istom doga|aju dvojica sastavlja~a evan|elja tvrde suprotno? 8. Iskrivljavanje Isusovih imena i nedvosmislenih rije~i ^itaju}i evan|elje nailazimo na iskrivljavanje i mijenjanje Isusovih nadimaka i nedvosmislenih rije~i. Tako npr. dvojica evan|elista, Matej i Luka, preuzimaju i iskrivljavaju rije~i iz Evan|elja po Marku. Citiraju}i Isusove rije~i Marko ka‘e: „Evo moje majke i moje bra}e. Jer, tko god vr{i volju Bo‘ju, on mi je brat, sestra i majka.” (Marko 3,35) Preuzimaju}i ove rije~i, Matej o istoj stvari ka‘e: „Evo moje majke i moje bra}e. Tko god, naime, vr{i volju moga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i majka.” (Matej 12,50) 9. Jo{ jedan primjer Kada su dvojica Zebejedevih sinova zamolili Isusa da im da mjesto, jednom sa svoje desne, a drugom,

www.islamski.com

www.islamski.com

94

sa lijeve strane, Marko ka‘e da im je Isus rekao: „Ali nije u mojoj vlasti da dajem mjesto sa svoje desne ili lijeve strane. Ono pripada onima za koje je odre|eno.” (Marko 10,40) Preuzimaju}i ove rije~i Matej ih iskrivljuje i dodaje: „Ali ne spada na me da dajem mjesto sa svoje desne ili lijeve strane. Ono pripada onima za koje ga je odredio moj Otac.” (Matej 20,23) Kada je Isus pitao svoje u~enike: „Za koga me vi dr‘ite?”, Marko ka‘e da je Petar rekao: „Ti si Mesija.” (Marko 8,29) Me|utim, ovome Matej dodaje i ka‘e da je Petar rekao: „Ti si Krist Sin Boga ‘ivoga.„ (Matej 16,16) Slu~ajevi iskrivljavanja nisu vezani samo za preno{enje rije~i iz jednog u drugo evan|elje, nego i za prepisivanje iz starih primjeraka i sa~injavanje novih. Najbolji primjer za ovo je postojanje razli~itih primjeraka evan|elja po Marku. Tako na samom po~etku Evan|elja po Marku, koje je danas u opticaju, ka‘e: „Po~etak Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Bo‘jemu...” (Marko 1,1) Me|utim, u ranijim rukopisima ovog evan|elja nema rije~i „Sinu Bo‘ijemu”, i po~etak glasi: „Po~etak Radosne vijesti o Isusu Kristu.” Ovo su samo neki primjeri iskrivljavanja Isusovih nadimaka, kako u starim, tako i u novim primjercima evan|elja. To je bez sumnje doprinijelo nastanku razli~itih kr{}anskih sekti. 10. Predskazanja koja se nisu obistinila Primjera neobistinjenih predskazanja ima mnogo. Navest }emo samo neka: - Evan|elje kazuje da je Isus svojoj dvanaestorici apostola (me|u koje se ubraja i Juda Iskariotski, koji ga je izdao i prijavio Jevrejima) rekao: „Zaista, ka‘em vam, vi }ete, koji ste po{li za mnom - u obnovi svijeta, kad Sin ^ovje~iji sjedne na svoje slavno prijestolje, sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena.” (Matej 19,27-29) Po{to je i Juda Iskariotski bio jedan od dvanaest pomenutih aposotola, na koje se odnose gornje rije~i, podrazumijeva se da }e i on sa njima sjediti na prijestolju, na onom svijetu oko Isusa. Kako se ovo mo‘e desiti kad se zna da je on iznevjerio Isusa i zaslu‘io prokletstvo nakon toga? - U jednom drugom proro~anstvu evan|elja se ka‘e da }e Isus biti tri dana i tri no}i zakopan u zemlji, ali se to nije desilo, kao {to smo ve} ranije objasnili. - U jednom drugom predskazanju evan|elja se govori da }e Smak svijeta sigurno do}i prije isteka prvog stolje}a po Kristu, jo{ za ‘ivota njegove generacije. (Pogledati: Matej 10,21-23, Matej 16,27-28, Marko 13,24-30 i Luka 21,25-30.) Uprkos ovom predskazanju do sada je pro{lo gotovo punih dvadeset stolje}a od roka koji evan|elje odre|uje za Smak svijeta i ponovni dolazak Isusa na zemlju. Svijet je jo{ uvjek tamo gdje je i bio, a ni Isus se jo{ nije pojavio. 11. Gre{ke u potkrepljivanju Starim zavjetom Sastavlja~i knjiga Novog zavjeta na vi{e mjesta navode predskazanja iz jevrejskih svetih knjiga i poku{avaju dokazati da se ona odnose na Isusa Krista. Me|u njima, naro~ito je Matej sklon navo|enju starih predskazanja. Me|utim, ovdje se ne radi ni o kakvim predskazanjima jevrejskih knjiga o Isusovom dolasku i ne mogu se u tom cilju upotrebljavati, jer se odnose na ne{to sasvim drugo, {to se ve} desilo i {to je ljudima iz tog vremena bilo sasvim jasno. Navest }emo samo nekoliko primjera: 1. Matej ka‘e da je Isusovo ro|enje u Betlehemu bilo ostvarenje predskazanja Starog zavjeta. On, naime, za njegovo ro|enje vezuje sljede}u pri~u: „Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, do|o{e sa istoka magi u Jeruzalem i upita{e: ‘Gdje je novoro|eni kralj ‘idovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova

www.islamski.com

www.islamski.com

95

zvijezda, i do|osmo mu se poklonuti.’ Kad to ~u kralj Herod, upla{i se, a s njim i sav Jeruzalem. Sazva sve glavare sve}eni}ke i narodne knji‘evnike, te se u njih uze propitkivati gdje se ima roditi Krist. U Betleheme judejskom - odgovori{e mu, jer je ovako pisao prorok: Betleheme, zemljo Judina, ti nipo{to nisi najmanji me|u Judinim gradovima, jer }e iz tebe izi}i vo|a koji }e biti pastir naroda moga - Izraela.” (Matej 2,1-7) Me|utim, istra‘iva~i poput D‘ona Fentona su dokazali da je zadnja re~enica „Betleheme, zemljo Judina...” sastavljena iz dva razli~ita citata iz Novog zavjeta i da se nijedan ni u ~emu ne odnosi na Isusa Krista, sina Marijina. Prvi citat je preuzet iz knjige Mihej (5,2), a drugi iz Druge knjige o Samuelu. Citat preuzet iz Druge knjige o Samuelu govori o Davidu i tome kako ga je narod izabrao za Kralja, a citat iz Miheja predskazuje dolazak pravednog vladara koji }e vladati Izraelom. Ako znamo da Isus nije vladao ni jedan jedini dan Izraelom, kako se mo‘e tvrditi da se ovo predskazanje odnosi na njega? 2. Drugi primjer: jevrejske svete knjige neprestano govore o Bo‘ijoj milosti i blagodatima koje im je darivao, kao {to je njihovo izvo|enje iz Egipta pod Mojsijem i spas od okova ropstva pod faraonom. O tome se u Ho{eovoj knjizi ka‘e: Dok Izrael bija{e dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. (Ho{ea 11,1) Me|utim, Matej poziv Izraelu za izlazak iz Egipta povezuje sa pozivom Isusu dje~aku, da iza|e iz Egipta nakon smrti kralja Heroda i ka‘e: „Tako se imalo ispuniti {to je Gospodin rekao po proroku: Iz Egipta pozvah sina svoga.” (Matej 2,14-15) Svjedo~anstvo koje navodi Matej iz Ho{eove knjige, odnosi se na Jahvin poziv Izrael}anima, koje ovdje naziva sinom, da sa Mojsijem iza|u iz Egipta. U tome nema, ama ba{, ni{ta {to bi upu}ivalo da je to proro~anstvo koje se odnosi na povratak dje~aka Isusa iz Egipta. Kazivanje Starog zavjeta o odlasku sina Izraela iz Egipta ne izlazi iz okvira pukog nabrajanja doga|aja koji su se ve} desili. 3. Jedan drugi primjer preuzet je iz Izaijeve knjige u kojem je predskazanje o dolasku proroka izabranika, Bo‘ijeg sluge i poslanika, koji }e donijeti istinski Zakon koga o~ekuju svi narodi. U Izainoj knjizi se ka‘e: Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika du{e moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima. On ne vi~e, on ne di‘e glasa, niti se ~uti mo‘e po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku, niti gasi stijenj {to tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malak{e dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci ‘ude za njegovim naukom. (Izaija 42.1-4) Sastavlja~i evan|elja, preuzimaju}i ove stihove poku{avaju dokazati da se ovo proro~anstvo odnosi na

www.islamski.com

www.islamski.com

96

Isusa Krista. Zato Matej ka‘e: „Tako se imalo ispuniti {to je Gospodin rekao po proroku; Iz Egipta pozvah sina svoga.” (Matej 2,15) Ovdje se mo‘e primijetiti da je rije~ „moj rob” kako stoji u hebrejskoj i gr~koj verziji, prevedena kao „moj sluga” (My servant) i da ~ak i ova rije~ „feten” u arapskom jeziku mo‘e zna~iti „rob”. ^ak i ovakvim krivim prijevodom nije se moglo izbje}i zna~enje koje upu}uje na zna~enje „rob”. Prema tome, da su kr{}ani ovu rije~ „rob” ili „sluga” prihvatili u njenom originalnom zna~enju kako stoji u Izaijevoj knjizi, ne bi imali nikakva opravdanja da Isusa smatraju Bogom niti Sinom Bo‘ijim. Me|utim, u tom slu~aju priznali bi svoju zabludu, da krivo vjeruju. S druge strane njihovo nemirenje sa ~injenicom da je Isus Krist samo Bo‘iji rob i poslanik, oduzima im pravo da ovo predskazanje svojataju za njega, jer se u tom slu~aju ono mora odnositi na nekog drugog, ~iji su prvi predznaci „Bo‘iji rob” i „Utemeljiva~ zakona” koga sa nestrpljenjem i{~ekuju svi narodi, figurativno izra‘eno rije~ima: „Otoci ‘ude za njegovim naukom”. Mi mo‘emo slobodno re}i da se ovo mo‘e odnositi na na{eg vjerovjesnika Muhammed, a.s., jer je on prije svega Bo‘iji rob i Bo‘iji poslanik koji je poslan svim svjetovima. Nasuprot njemu, Isus nije bio utemeljiva~ Zakona, jer je do{ao kao Mojsijev sljedbenik i poslan samo Jevrejima. 4. Jo{ jedan primjer iskrivljavanja predskazanja Starog zavjeta i poku{aj njegovog dovo|enja u vezu sa Isusom Kristom ili s ne~im vezanim za njega, nailazimo kod Mateja koji iskrivljava preuzete stihove iz Zaharijeve knjige. U ovoj knjizi Zaharije govori o jednom doga|aju vezanom za njega i njegov narod pa ka‘e: „Rekoh im tad: - Ako je vama to dobro, dajte mi pla}u; ako nije, nemojte. Oni mi odmjeri{e pla}u: trideset srebrnika. A Jahve mi re~e: - Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!” Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. (Zaharija 11,12-14) Me|utim, Matej preuzimaju}i ove stihove iskrivljava ih tako, {to ih umjesto, Zahariji pripisuje Jeremiji, i {to ovo navodi kao predskazanje za propast Jude Iskariotskog, izdajnika, za koga Matej ka‘e da se, nakon {to je izdao Isusa Krista za trideset srebrenjaka, kasnije pokajao. Po njemu, on je poku{ao vratiti srebrenjake onima od kojih ih je uzeo, ali kad su to odbili primiti, Juda ih je bacio u Hram, a zatim oti{ao i objesio se. (Matej 27,3-10) Ovdje se radi o jo{ jednom iskrivljavanju pri~e. U Zaharijevom slu~aju trideset srebrenjaka je bila pla}a za rad, a ne za izdaju, kao kod Jude. I jo{ ne{to: U Zaharijevom slu~aju srebrenjaci su bili primljeni u Domu Jahvinu, a u Judinom odbijeni, jer su glavari sve}eni}ki rekli: „Ne smiju se staviti u hramsku blagajnu, jer su krvarina.” (Matej 27,6) Tako evan|elista Matej uporno i pristrasno ne prestaje da predskazanja iz Starog zavjeta dovede u vezu sa Isusom, na koga se ona, kako smo vidjeli, ni po ~emu ne odnose. Ovdje nam prostor ne dozvoljava da navodimo sve primjere poku{aja ovakvog dokazivanja, pa }emo ukazati samo na jo{ nekoliko slu~ajeva: Na jednom drugom mjestu Matej preuzima predskazanje iz Zaharijeve knjige u kojoj se ka‘e: Klikni iz sveg grla, k}eri sionska! Vi~i od radosti, k}eri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vra}a: pravi~an je i pobjedonosan, ponizan ja{e na magarcu na magaretu. mladetu magari~inu. (Zaharija 9,9) Poku{avaju}i ga prikazati kao predskazanje za Isusov ulazak u Jeruzalem.

www.islamski.com

www.islamski.com

97

„Reci k}eri sionskoj: Evo kralj tvoj dolazi k tebi, ponizan i ja{e na magarici i na magaretu, - tovar~i}u.” (Matej 21,5) Me|utim, Matej zaboravlja da se ovo predskazanje ne mo‘e odnositi na Isusa Krista, ako ni zbog ~ega drugog, a ono bar zbog toga {to nije ni jednog dana ‘ivio kao vladar. Mi znamo ko je kao vladar, ja{u}i na magarcu, u{ao u Jeruzalem. Bio je to Omer ibn el-Hattab, r.a. Matej kod ovog slu~aja pravi jo{ jednu gre{ku u dokazivanju da se ovo predskazanje odnosi na Isusa. Po njemu, za razliku od drugih evan|elista, Isus nije u Jeruzalem u{ao na jednom, ve} na dva magarca. Zamislite! Ne spominju}i izvor odakle je uzeo proro~anstvo, Matej na jednom drugom mjestu u svom evan|elju ka‘e: „Tamo do|e i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da bi se ispunilo {to su rekli proroci: Zvat }e ga Nazare}anin.” (Matej 2,23) Kriti~ari evan|elja su uzalud poku{avali prona}i odakle je Matej preuzeo ovo proro~anstvo. Uprkos brojnim poku{ajima u tome nisu uspjeli. Matej nije jedini sastavlja~ evan|elja koji se nespretno slu‘io preuzimanjem proro~anstava iz Starog zavjeta. To su ~inili i drugi. Kao primjer navest }emo Ivana koji svoje rije~i poku{ava potkrijepiti predskazanjima iz Starog zavjeta. Me|utim, to mu ne polazi za rukom. Na jednom mjestu u svome evan|elju Ivan preuzima rije~i iz Psalmi u kojima se ka‘e: Blago onome koji misli u uboga i slaba: u dan nevolje Jahve }e ga spasiti! Jahve }e ga {tititi i ‘iva sa~uvati, sre}u mu dati na zemlji i ne}e ga predati na volju du{manima. (Psalmi 41,2-3) U ovim Psalmima, koje se pripisuju Davidu, se govori o siromahu koji se Bogu obra}a sa molbom da ga sa~uva i spasi od neprijatelja i o usli{avanju njegove molbe. Me|utim, Ivan uporno nastoji da doka‘e da se ovo predskazanje odnosi na Isusa, njegovu izdaju od jednog od u~enika i Isusovo preklinjanje da ga Bog spasi, pre}utkuju}i da mu je molbi bilo udovoljeno i da je spa{en. Ovo se ne sla‘e sa tekstom predskazanja iz Psalmi, jer se u njima ka‘e da je Bog usli{io molbu siromaha i spasio ga od neprijatelja. Za{to ovo Ivan pre}utkuje? Zato, ako bi to priznao, morao bi priznati da je Bog spasio Isusa od spletki koje su mu kovali Jevreji, a to bi zna~ilo da je spa{en i da nije bio razapet, {to Ivan i drugi sastavlja~i evan|elja nikako nisu htjeli priznati. U vezi s ovim predskazanjem treba jo{ re}i da je nepobitno dokazano da David nije napisao pomenute Psalme, pa prema tome ni prorok navedenog predskazanja! Ovdje }emo se zadovoljiti samo sa ovim primjerima nespretnih poku{aja citiranja tekstova iz Starog zavjeta od strane sastavlja~a evan|elja kao predskazanja vezanih za Isusa Krista. Ko ‘eli da se o ovome detaljnije upozna, neka pro~ita {ta o tome pi{u sami zapadni kri{}anski istra‘iva~i. O ovome op{irno govori i Abdulwehhab u svojoj knjizi el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti u kojoj navodi zapadne u~enjake koji su o ovome pisali. 13. KAZIVANJE O RASPE]U I OSVRT NA NJEGA Evan|eoske predaje o raspe}u mogu se podijeliti na {est grupa. O svakoj od njih }emo posebno govoriti. To su:

1. Uvod u doga|aje oko raspe}a, 2. Posljednja ve~era, 3. Posljednja no}, 4. Su|enje, 5. Raspe}e i 6. Sahrana.

Na{a diskusija o ovim pitanjima bit }e temeljena na citatima iz Evan|elja po Marku, kao najstarijeg evan|elja, iako ni druga ne}e biti zaobi|ena. I}i }emo redom jednu po jednu ta~ku.

www.islamski.com

www.islamski.com

98

1. Uvod u doga|aje oko raspe}a Isusovo pomazanje u Betaniji: Govore}i o ovom doga|aju Marko ka‘e da je Isus jednog dana sjedio u ku}i [imuna gubavca u selu zvanom Betanija i da je to bilo na dva dana prije Pashe i blagdana beskvasnih kruhova. Desilo se da je dok je on sjedio tu, u ku}u u{la jedna ‘ena (Marko joj ne spominje ime, ali ostali satavlja~i evan|elja ka‘u da je to bila Marija iz Magdale) sa alabasternom posudom punom pravcate skupocjene nardove pomasti, razbila posudu i izlila miris na Isusovu glavu. Na to su se neki od prisutnih naljutili i u sebi pomislili da bi bilo bolje da je miris prodan i novac podijeljen siromasima... Primijetiv{i to, Isus je rekao: „Pustite je! Za{to joj dosa|ujete? Ona je izvr{ila djelo ljubavi na meni. Jer siromahe }ete uvjek imati sa sobom i mo}i }ete im dobro ~initi kad god htjednete; a mene ne}ete imati uvijek. Ona je u~inila {to je mogla; pomazala je moje tijelo unaprijed za ukop.” (Marko 14,1-8) U vezi s gore navedenim mi imamo sljede}e prigovore: - Na po~etku svoje pri~e o ovom doga|aju Marko ka‘e da su se Jevreji unaprijed bili dogovorili da Isusa uhvate i na prijevaru ubiju, ali su se dogovorili da ga ne diraju: „Na blagdan, da se narod ne pobuni” (Marko 14,2). Me|utim, desilo se upravo obrnuto. Uhvatili su ga i sudili mu za vrijeme blagdana. Ovdje se postavlja pitanje: [ta je Jevreje navelo da promjene svoju prvobitnu odluku? - Pri~u o Isusovom pomazanju spominje i Ivan, ali ka‘e da je to bilo, ne na dva, nego na {est dana, prije Pashe (Ivan 12,1). - Pri~u o Isusovom pomazanju spominje i Luka, ali je stavlja u sasvim drugi kontekst, kako vremenski, tako i s obzirom na mjesto doga|aja (Luka 7,37). - Sva trojica sastavlja~a evan|elja imaju svoju verziju mjesta ovog doga|aja. Tako Marko ka‘e da je Isusovo pomazanje bilo u ku}i [imuna gubavca u Betaniji, za razliku od Ivana koji tvrdi da je to bilo u Lazarevoj, Martinoj i Marijinoj ku}i (Ivan 12,1). Za razliku od njih Luka tvrdi da je to bilo u ku}i nekog od farizeja (Luka 7,37). Pored neslaganja u mjestu doga|aja, sastavlja~i evan|elja se ne sla‘u ni u mnogim drugim detaljima pomenute pri~e. (Usporedi pri~u kod svakog od njih: Ivan 12,3 Matej 26,8 Marko 14,1-8 Luka 7,37) kako bi vidio koliko se Ivanova, Matejeva i Lukina verzija pri~e razlikuje od one koju iznosi Marko.) 2. Posljednja ve~era Govore}i o pripremama za posljednju ve~eru Marko ka‘e da su u~enici na prvi dan beskvasnih kruhova, kad se kolje pashalno janje, pitali Isusa gdje }e pripremiti pashalnu ve~eru, na {to je on poslao dvojicu od njih da odu u grad i naredio im, da kad u gradu sretnu ~ovjeka koji nosi vodu u vr~u, po~nu da ga slijede i da doma}inu ku}e u koju ovaj ~ovjek u|e ka‘u da ih je poslao U~itelj i zamolio da im poka‘e prostoriju gdje }e blagosloviti pashalnu ve~eru sa svojim u~enicima. Kada su dvojica u~enika oti{la u grad, na{li su sve kako im je ispri~ao U~itelj. Njih dvojica su tamo u prostoriji na katu koja je bila spremljena, pripremili pashalnu ve~eru. (Marko 14,12-16). U sljede}em stihu, pod rednim brojem 17. u ovoj Markovoj pri~i se ka‘e: „Kad nastade ve~er, On do|e s Dvanaestoricom.” (Marko 14,17) Ovdje se Marku potkrala gre{ka. Naime, Isus nije mogao do}i sa Dvanaestoricom, jer su dvojica ve} bili ranije do{li i pripremili pashalnu ve~eru u ku}i Isusovog prijatelja. U pogledu ove pri~e Matejeva verzija se u mnogim detaljima razlikuje od Markove, a najozbiljnije je neslaganje u tome {to Matej ka‘e da su u pripremanju pashalne ve~ere u~estvovali svi, a ne samo dvojica u~enika (Matej 26,17-19). 3. Vrijeme posljednje ve~ere i njena povezanost sa raspe}em Matej i Marko se sla‘u (u ~emu im se pridru‘uje i Luka 22,8) da je posljednja ve~era bila i pashalna, nasuprot Ivanu koji tvrdi da je pashalna ve~era bila u ve~e nakon Isusova ubistva (Ivan 18,28). Ve}ina istra‘iva~a smatra da je Markovo, Lukino i Matejevo odre|ivanje posljednje ve~ere vremenski ta~no, a da je to Ivan izmijenio iz ideolo{kih razloga. Ivan tako|er tvrdi da je Isus uhap{en uve~e, na dan prije,

www.islamski.com

www.islamski.com

99

nego {to se jede pashalna ve~era. Evan|eosko neslaganje oko vremena posljednje ve~ere je uzrok neslaganja oko jedne druge klju~ne ta~ke iz Isusova ‘ivota, odre|ivanja vremena u kome je Isus razapet. Ako se prihvati Markovo, Matejevo i Lukino mi{ljenje, onda je Isus sigurno sa svojim u~enicima jeo vazam u ~etvrtak nave~e, domalo iza toga bio uhap{en i razapet sljede}eg dana, u petak. Nasuprot njima, Ivan tvrdi da je do hap{enja do{lo uo~i ~etvrtka (u srijedu uve~e), a do raspe}a u ~etvrtak. Kada je onda do{lo do raspe}a; u ~etvrtak ili petak108 14. KAKVE SU IZMJENE PRETRPJELE STARE KNJIGE? Mi muslimani ne tvrdimo da su sljedbenici (Ehlu-l-Kitab) Knjige izmijenili sve primjerke svojih knjiga koje su danas poznate svijetu, nego da su izmijenili pojedine dijelove nekih knjiga koje priznaje Crkva. Iz tih izmijenjenih knjiga vremenom su vr{ena prepisivanja, tako da je ogromna ve}ina kr{}anskih knjiga koje su danas u opticaju od ove izmijenjene vrste. U svijetu se i dan - danas mogu na}i rukopisi kr{}anskih knjiga koje nisu izmijenjene (ili bar u tolikoj mjeri koliko i ove). Mnogi ljudi ka‘u da su imali priliku vidjeti, pa i ~itati takve knjige u rukopisu. U tim knjigama se nalazi ono {to u drugim knjigama odavno ne postoji. Najbolji dokaz podlo‘nosti ovih knjiga izmjenama je postojanje razli~itih verzija Tore kod kr{}ana, Jevreja i Samari}ana. One bi morale biti iste. Me|utim, ako uzmete i uporedite ih, vidjet }ete da se one na mnogim mjestima drasti~no razlikuju. Ovo upu}uje na jednu nepobitnu ~injenicu da je prepisivanje, pa ~ak i ~itanje, svetih knjiga bila privilegija sve}enstva, a da one nisu bile dostupne obi~nim vjernicima dugi niz stolje}a. Zbog ovoga se u petnaestom stolje}u i pojavio Martin Luter, osniva~ protestantizma, koji se pobunio protiv ove prakse. Crkva je, naime, kad bi ne{to ‘eljela promijeniti mijenjala na svoju ruku, a kad bi prepisivala nove primjerke knjiga, uvijek prepisivala iz ve} izmijenjenih primjeraka svetih knjiga. Istovremeno, knjige koje su bile u privatnim posjedima, bile su po{te|ene ovakvih izmjena. Bilo je dosta ljudi koji su posjedovali ovakve primjere evan|elja koji su se nakon njihove smrti zagubili. Ima slu~ajeva pronalaska ovakvih primjeraka evan|elja, a vjerovatno }e ih biti i ubudu}e109 15. ZBOG ^EGA SU EVAN\ELJA OVAKO KASNO NAPISANA Najstarije napisano evan|elje je ono koje je napisao Marko, a ne Matej, kako se dugo vjerovalo. Evan|elje po Marku napisano je 25 godina nakon Isusovog uskrsnu}a. Ostala evan|elja napisana su najmanje {ezdesetak godina poslije uskrsnu}a. Za ovakvo kasno pisanje evan|elja postoji vi{e razloga, kao {to su: 1. Prva generacija kr{}ana, ili u najmanju ruku ve}ina njih, nisu bili obrazovani. 2. U to vrijeme bilo je uobi~ajeno da se vjersko obrazovanje prenosi usmenim putem. 3. Tro{kovi za pisanje (papir i mastilo) bili su visoki, {to je za ve}inu siroma{nih kr{}anskih vjernika bilo nepristupa~no. 4. Vjerovanje u ponovni i brzi Isusov povratak na Zemlju, jo{ za vrijeme ‘ivota njegovih u~enika. Vjerovanje da je svemu do{ao kraj i da svaki dan mo‘e nastupiti Smak svijeta sigurno je doprinijelo op}oj nezainteresiranosti za pisanje vjerskih knjiga i razmi{ljanju, ~emu to, kad je svemu do{ao kraj? Za ovo su krive pri~e o skorom Isusovom povratku. 5. Pored ovoga, postojale su mnogobrojne pote{ko}e oko sakupljanja podataka i potrebne gra|e zbog stalnih previranja i progona Isusovih pristalica. Me|utim, vremenom se ukazala potreba za pisanim djelima. To je naro~ito do{lo do izra‘aja nakon smrti onih koji su bili „O~evici i sluge Rije~i”, kako ka‘e Luka na po~etku svoga evan|elja. Ovome svakakako treba dodati i {irenje kr{}anstva van granica Palestine. Nakon dugog i{~ekivanja ponovnog Isusovog dolaska, a on nije dolazio, i gubljenja nade u njega, pojavila se nu‘na potreba da se sve ono {to se pamtilo i usmeno prenosilo, zapi{e i stavi na papir. Ova zada}a pala je na ple}a druge generacije kr{}ana, kada je ve} bilo pro{lo nekoliko desetina godina 108 Pogledati: D‘on Fenton Komentar Evan|elja po Mateju str. 451, koga prenosi Ahmed Abdulwehhab u svojoj knizi el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti str. 134 109 El-D‘ewabu-s-Sahihu, drugi tom, str. 20,

www.islamski.com

www.islamski.com

100

od Isusovog uskrsnu}a i kada o njegovom ‘ivotu jo{ nije bilo ni{ta napisano110 16. NOVINE KOJE JE UNIO PAVLE Pavle je u prvobitno kr{}ansko u~enje unio sljede}e novine: - Vjerovanje u bo‘anstvenost Isusa Krista, - Vjerovanje u trojstvo, - Vjerovanje u Isusovo raspe}e, uskrsnu}e i njegovo su|enje ljudima na Sudnjem danu, - Vjerovanje da se Isus uspeo na nebo i da sjedi s desne strane svoga Oca, - Odvajanje kr{}anstva od judaizma, - Ukidanje svetosti subote, - Dozvola konzumiranja svinjskog mesa, - Izbacivanje obrezivanja mu{ke djece i - Progla{avanje kr{}anstva vjerom za sve narode, a ne samo za Izrael}ane. Pavle je iz paganskih vjera preuzeo: - Novu godinu, - Uskrs, - Bogojavljenje. Svakom od ovih praznika Pavle je dao nove nazive povezuju}i ih sa kr{}anskim u~enjem. Tako je Praznik prolje}a postao praznikom Isusovog uskrnu}a, dok je euharistija zauzela mjesto prino{enja ‘rtve u hramu kod Jevreja. Slike Bla‘ene Djevice i Isusa zamijenile su mjesto Horusa i Ozirisa i postavljene u svim crkvama. U Hramove su uvedeni gusti stubovi kako bi podsje}ali na {ume sa gustim drve}em111 Pavle je pored ovoga dozvolio brak nadbiskupima (Timoteju I 3,2). Pavle u~i: „@ene neka se pokoravaju svojim mu‘evima kao Gospodinu, jer je mu‘ glava ‘ene kao {to je Krist glava Crkve - on, Spasitelj tvoga tijela! [tovi{e, kao {to je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu ‘ene u svemu svojim mu‘evima!” (Poslanica Efe‘anima 5,22-24) Na drugom mjestu Pavle ka‘e: „Kao i u crkvama svetih, ‘ene neka na sastancima {ute! Njima se ne dopu{ta govoriti, ve} neka se pokoravaju kako im Zakon propisuje.” (Korin}anima I 14,34-35)

[ESTO POGLAVLJE Stvarni izvori kr{}anskog u~enja 1. UVOD Ideja o Trojstvu i bo‘anstvenosti Isusa Krista je izum pomenutog Pavla, kao i ideja da je njegovo raspe}e bilo otkup grijeha. Pavle je imao jednog u~enika po imenu Luka koji je kasnije sastavio Evan|elje koje po njemu nosi ime. Kroz njegovo Evan|elje se provla~i ovakvo u~enje. Poznato je da je Pavle bio izuzetno obrazovan i dobro je poznavao gr~ku kulturu, a naro~ito gr~ku filozofiju. U njegovo vrijeme gr~ki jezik je bio prisutan u Palestini. U njoj je bilo prisutno i rimsko paganstvo, jer su vladari u Palestini bili pagani. Pavle je morao biti dobro upoznat i sa jevrejskim u~enjem kao i sa u~enjima koja su Jevreji preuzeli od Perzijanaca i Babilonaca. Jevreji su ova u~enja poznavali, ako ne ranije, onda bar od njihovog izgnanstva u Babilon. Poznato je da je me|u perzijanskim vjerama bilo poznato u~enje o mitraizmu koje je dobilo naziv po svome osniva~u Mitri. U Babilonu je bilo poznato bo‘anstvo zvano Bal. Pri~u o ovom bo‘anstvu Babilonci su dobro poznavali. Najbolji dokaz za to je da su pri~u o

110 Ahmed Abdulwehhab, el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti 111 Ahmed Abdulwehhab, el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti

www.islamski.com

www.islamski.com

101

ovom bo‘anstvu izvodili na javnoj sceni za {iroke narodne mase. Jevreji su sigurno, za vrijeme svog izgnanstva u Babilonu, imali prilike prisustovati ovakvim predstavama i izbliza se upoznati sa u~enjem o ovom bo‘anstvu. Pri~a o Budi tako|er je bila poznata. Pri~e o sva tri ova bo‘anstva prethodile su Isusu Kristu. One po mnogim detaljima podsje}aju na Isusov slu~aj. U izlaganju koje slijedi govorit }emo o izvorima i aspektima kr{}anskog u~enja, ponekad ukratko, a ponekad detaljno. 2. KR[]ANSKO U^ENJE U POTPUNOSTI VODI PORIJEKLO IZ PAGANSKIH RELIGIJA 1. Ukratko o izvorima kr{}anskog u~enja Istra‘iva~i koji se bave izu~avanjem historije religija susre}u se sa nevjerovatnom sli~no{}u izme|u kr{}anskog u~enja i u~enja paganskih religija. Ova sli~nost je toliko jaka da su istra‘iva~i skloni da govore o utjecaju paganskih religija na kr{}ansko u~enje. Ovdje }emo se osvrnuti na ovu ~injenicu sa vi{e aspekata: 1. U~enje o Trojstvu je sr‘ kr{}anskog u~enja. Postavlja se pitanje - odakle ovakvo u~enje u kr{}anstvu vodi korijene? Odgovor na ova pitanja nalazimo kod sljedbenika starih paganskih u~enja u Evropi, Indiji, Kini, Egiptu i drugdje. Pagansko vjerovanje bilo je pro{ireno me|u Asircima, Tatarima i stanovnicima Sibira. Kod svakog od ovih naroda koji su ‘ivjeli na pomenutim prostorima, susre}emo se sa u~enjem o Trojstvu - postojanju tri boga: Oca, Sina i Duha Svetog. Jo{ je ~udnije {to su Hindusi svoje Trojstvo nazivali Bogom sa tri lica, ili tri naravi, potpuno istovjetno kako vjeruju i kr{}ani. Najbolji dokaz za to je da su Hindusi vjerovali u Bo‘ije Trojstvo (Trimurti). Ova rije~ je kovanica dvaju sanskritskih rije~i (drevnog jezika Hindusa); tri (tri) i murti (li~nost, osoba). Ta tri bo‘anstva su Brahma, Vi{nu i [iva koja su nerazdvojna jedno od drugog. Sva ova tri bo‘anstva predstavljaju zajedno gospodara koji stvara, odr‘ava i ru{i (razara). Ovo Trojstvo obja{njava se tako {to je Brahma, kao stvoritelj, predstavljen u liku Boga Oca; Vi{nu, kao veliki odr‘avatelj i upravitelj ljudskom sudbinom kao Sin; dok je [iva kao ru{ilac ‘ivota, ali i ponovni stvaratelj, predstavljen kao Duh Sveti112 Hindusi na jo{ jedan na~in u svom vjerovanju vide Trojstvo: 1. Safteri - Sunce, 2. Ani - Vatra i 3. Vefaju - Duh. Profesor Malferi podr‘ava ovu sli~nost izme|u indijskog i kr{}anskog Trojstva i ka‘e da je kr{}ansko u~enje o Trojstvu preuzeto iz hinduizma, jer se i u njemu ka‘e: „Vjerujemo u Safteri” tj. Sunce113 Stari paganski Rimljani su tako|er vjerovali u Trojstvo: Boga, Rije~ i Duh Sveti. Njihovo Trojstvo bilo je predstavljeno u Ormuzdu, Mitrasu i Ahrimanu. Prvi je Stvaralac, drugi Sin Bo‘iji, a tre}i Razara~. U~enje o Trojstvu je bilo poznato i u Egiptu. I tamo je Trojstvo bilo predstavljeno u Bogu, Rije~i i Duhu Svetom. Ovo Trojstvo ponegdje susre}emo predstavljeno u Ozirisu, Izidi i Horusu. Ko ‘eli da se sa ovim detaljnije upozna, neka se obrati na pomenutu knjigu. 2. [to se ti~e kr{}anskog u~enja o raspe}u Boga Sina (Isusa Krista) i njegovog iskupa za prvi po~injeni grijeh, mo‘e se re}i da i ono ima svoje historijske za~etke kod paganskih Hindusa, Rimljana, Grka, Egip}ana i nekih drugih naroda. Tako npr. Hindusi vjeruju da je Kri{na, prvoro|enac istoimenog boga Vi{nu, koji po njihovom vjerovanju nema po~etka ni kraja. On je iza sebe ostavio blagost i samilost. Da bi zemlju spasio od tereta koji nosi, on je do{ao na zemlju da spasi ~ovjeka tako {to se sam ‘rtvovao. [tavi{e, oni navode i na~in na koji je bio ‘rtvovan, tvrde}i da je to bilo raspe}em na kri‘u. Za Budu, tako|er, tvrde da je bio bog - ~ovjek spasitelj ljudskog roda. Kod starih Egip}ana Oziris je smatran najboljim primjerom samo‘rtvovanja radi o~uvanja ‘ivota drugih ljudi. On je jedna od li~nosti egipatskog Trojstva. Ostale dvije su Izida i Horus. Kod Perzijanaca Mitra je Rije~, Spasitelj i

112 Muhammed ibn Tahir et-Tenir, el-Akaidu-l-wesenijjetu fi-d-dija- netin-nasranijjeti, Kairo 1989., str. 56. 113 Muhammed Merd‘an, Da li je Bog jedan ili trojica? str. 82.

www.islamski.com

www.islamski.com

102

Iskupitelj. Pogledati detaljnije u prethodnom izvoru na str. 74 i dalje. 3. Kr{}ani ka‘u, da je Zemlju, kada je Isus bio razapet, bila obuzela tama i mrak. Ovo isto tvrdili su i Hindusi za Vi{nu kada je on bio razapet. Oni, tako|er, tvrde da je Buda vodio rat sa |avolima. Stari Grci i Rimljani tvrdili su da su se iste pojave de{avale i u vezi sa ro|enjem i smr}u njihovih velikana. Tako se po vjerovanju Rimljana cio svijet bio pomra~io kad je ro|en Romul, osniva~ Rima114 4. Kr{}anskom u~enju o utjelovljenju Boga u ljudskom liku prethodilo je sli~no u~enje kod Hindusa. Oni su, naime, vjerovali da je Kri{nu zapravo Vi{nu, preobra‘en u ljudski oblik u utrobi majke Difaki koja ga je rodila. Po budisti~kom u~enju Buda je utjelovljeni bog, ro|en od Djevice Maje. Vjerovanje u utjelovljenje Boga nalazimo i kod Kineza, jer i oni tvrde da su bo‘anstva poput Fohi, Stin Nonk i druga, zapravo utjelovljeni bog Anketi. Stari Egip}ani su, tako|er, vjerovali da je bog Ra ro|en od majke, ali na druga~iji na~in nego ostali ljudi. Grci su za Aleksandra Makedonskog, ro|enog 356. god. p.n.e. tvrdili da je bog na Zemlji i sin boga Zeusa. Postoje i mnogi drugi koji su tvrdili da su se jo{ neki bogovi utjelovljivali u ljudskom obliku115 5. Kr{}ani tvrde da se, kada se rodio Isus Krist, na nebu pojavila blje{tava zvijezda i da su u Jeruzalem do{li magi sa istoka u potrazi za novoro|enim bogom, kako bi mu se poklonili. (Matej 2,1-9) Identi~na pri~a nalazi se i u budizmu. Za Kri{nu se tvrdi da se isto desilo i sa njim. Ova pri~a poznata je i kod Kineza u vezi sa ro|enjem boga Ju116 6. Kr{}ani tvrde da su se prilikom Isusovog ro|enja na nebu pojavili an|eli koji su slavili njegovo ro|enje. Ovakvo vjerovanje bilo je poznato i kod pagana. 7. Kr{}ani tvrde da je jedna grupa maga sa istoka, nakon {to im je blistava zvijezda na nebu pokazala mjesto i vrijeme Isusova ro|enja, do{la u Jeruzalem u potrazi za njim. Oni su mu donijeli poklone i kad su ga prona{li, poklonili mu se. (Matej 2,1-13) Luka u svom evan|elju ka‘e da su ovi ljudi bili pastiri, a ne magi sa istoka, kako tvrdi Matej. Bilo kako bilo, ovdje je va‘no ista}i da kr{}ani vjeruju da su neki ljudi do{li u potrazi za novoro|en~etom da se poklone i predaju mu poklone, {to samo po sebi govori da je ovaj doga|aj imao veliki zna~aj. Sve ovo tvrde kr{}ani u vezi sa ro|enjem Isusa Krista, sina Marijina. Me|utim, ako samo malo bolje prelistamo u~enje starih paganskih vjera, vidjet }emo da se ono {to kr{}ani tvrde za Isusa, nalazi i u starim paganskim u~enjima o Kri{ni, Budi Sokratu i dr. i da se svima njima desilo ne{to sli~no kao {to kr{}ani tvrde za Isusa. Ako znamo da su ova u~enja prethodila kr{}anstvu, kr{}anima se postavlja pitanje - nisu li oni u~enje preuzeli iz starih paganskih vjera?117 8. Kr{}ani tvrde da se Isus Krist, Marijin sin, rodio u jaslama, mjestu gdje se stoci pola‘e sijeno i druga hrana. Pagani ovo isto tvrde i za svoja bo‘anstva - Hindusi za Kri{nu, Kinezi za Ho{i, Perzijanci za Mitru i sl118 9. Kr{}ani, tako|er, tvrde da Isus Krist vodi porijeklo od loze kralja Davida, kako bi i njega pripremili za kraljevstvo. To isto su, prije njih, tvrdili pagani za svoja bo‘anstva. Tako Hindusi za svoje bo‘anstvo Kri{nu tvrde da vodi kraljevsko porijeklo. To isto budisti tvrde za Budu, Kinezi za Konfu~ija, Grci za Herkula i sl. Svim ovim bo‘anstvima, prije Isusa, pripisivano je kraljevsko porijeklo. Ovo nije potrebno ni komentarisati, pa neka svaki ~italac iz ovoga izvu~e zaklju~ak za sebe119 10. Kao {to kr{}ani tvrde da je kralj Herod ‘elio da ubije Isusa kad se rodio, ali nije u tome uspio, to isto tvrde i pagani za svoja bo‘anstva. Hindusi tvrde da se isto desilo sa Kri{nom i Budom, Perzijanci sa Zaratustrom, osniva~em stare perzijske religije, kao i s nekim drugim120 114 Prethodni izvor, str. 81. do 88. 115 El-Akaidu-l-wesenijjetu fi-d-dijaneti-n-nasranijjeti, str. 93. i dalje. 116 Isto, str. 111. Prethodni izvor, str. 115. 117 Pogledati op{irnije u el-Akaidu-l-wesenijjetu fi-d-dijaneti-n-nasra- nijjeti str. 123. 118 Isto, str. 129. 119 Isto, str. 135. 120 Prethodni izvor, str. 139.

www.islamski.com

www.islamski.com

103

11. Ova podudarnost u pri~ama vezanim za Isusa Krista i paganska bo‘anstva ne zavr{ava se sa ovim. Kr{}ani tvrde da se Bog utjelovio u liku Isusa Krista, da je Isus bio razapet, da je uskrsao iz mrtvih i da }e se ponovo vratiti na svijet. 12. Kr{}ani, pored ovoga, tvrde da je Isus, nakon uskrsnu}a iz mrtvih, si{ao u pakao kako bi izbavio iz njega umrle. 13. Oni, tako|er, vjeruju da je Isus Krist, Sin Bo‘iji, koji stvara i oblikuje stvorenja. 14. Kr{}ani vjeruju da se kr{tenjem opra{taju grijesi. Sve ove kr{}anske tvrdnje, u potpuno identi~nom obliku, mogu se na}i i kod paganskih u~enja. Ko ‘eli da se o tome pobli‘e upozna, neka se obrati na pomenuti izvor u kome }e o tome na}i puno detalja. ^italac se mo‘e poslu‘iti i drugim izvorima koje kao literaturu navodi pisac pomenute knjige. Mi }emo se ovdje zadovoljiti samo sa pore|enjem kr{}anskog u~enja sa hinduskim u~enjem o Kri{ni i Budi i babilonskim u~enjem o Balu, kako bi ~italac mogao vidjeti u kojoj su mjeri podudarna ova u~enja sa u~enjem u kr{}anstvu. Nakon toga ~italac treba sam zaklju~iti {ta su stvarni izvori kr{}anskog u~enja - nebeska objava, ili paganska u~enja starih vjera. Iz svega ovoga se vidi koliki je utjecaj pagansko u~enje ostavilo na kr{}anstvo, zahvaljuju}i prvim misionarima ranog kr{}anstva, me|u kojima Pavle zauzima najistaknutije mjesto, jer je on bio taj koji je zagovarao tolerantan stav prema uvo|enju paganskih obi~aja i navika u kr{}ansko vjerovanje i obrede. Pred nama se u tom smislu nalazi priznanje jednog od najpoznatijih stru~njaka kr{}anstva i njegovog razvoja, dr. [arla D‘ejnebera. Ovaj istaknuti stru~njak u oblasti kr{}anstva radio je kao profesor historije kr{}anstva na Pari{kom univerzitetu. Kasnije je [arl D‘ejneber postavljen za {efa Odsjeka za izu~avanje historije religija na istoimenom univerzitetu. On, naime, otvoreno priznaje da je sredina u kojoj je odrastao Pavle bila preplavljena raznim obredima prire|ivanim u ~ast raznih kultova koji su odisali paganskim u~enjem - o njihovom stradanju, mu~eni~koj smrti i sli~no. U spomen na njih u raznim prilikama prire|ivane su mnogobrojne sve~anosti i vjerski ceremonijali. On, tako|er, dokazuje da su sljedbenici ovih paganskih vjera imali obrede koji se u potpunosti podudaraju sa nekim kr{}anskim obredima. Takvi su bili kr{tenje i prino{enje ‘rtve. Pored ovoga, on navodi i imena paganskih bo‘anstava pa spominje Odinis u [amu, Melkart u Fenikiji, Temuz i Merduk u Mezopotamiji, Oziris i Izidu u Egiptu, Mitru, Sibil i Etis u Perziji itd. Za Sibil se ka‘e da je smatrana pramajkom kod Rimljana. On nam od Fermika Matrinija, jednog od kr{}anskih pisaca iz ~etvrtog vijeka, prenosi opis jedne od ovakvih sve~anosti. I ne samo ovo. Oni su vjerovali da su ova njihova bo‘anstva spasitelji. Naro~ito je u Pavlovom rodnom mjestu Tarzu, ali i u drugim mjestima, bilo ra{ireno vjerovanje i prire|ivane su vjerske ceremonije u slavu sirskog boga Bala. Ova ~injenica je veoma va‘na za istra‘iva~a, jer je to sve ostavilo duboki utjecaj na Pavla koji je ro|en, odrastao i ‘ivio u Tarzu, gradu na raskrsnici svjetskih puteva, gdje je dolazilo do mije{anja ljudi i vjera, kako onih sa istoka, tako i onih sa zapada. Tu se npr. prepletalo u~enje o isto~nom bo‘anstvu Balu, za{titniku grada Tarza, sa u~enjem o Sadnanu koga su Grci poistovijetili sa Herkulom. Ako znamo da su ba{ u Tarzu nastala mnogobrojna pisana djela vjerskog karaktera, opravdana je pretpostavka da je u njima do{lo do svojevrsnog mije{anja i prepletanja u~enja o raznim kultovima, njihovim osobinama i sli~nostima od samog nastanka. Kada sve ovo imamo na umu, mo‘emo samo pretpostaviti kakav je utjecaj svih ovih u~enja bio na Pavla i {ta je sve od ovih u~enja on unio u kr{}anstvo121 Zato }emo se u na{em daljem izlaganju poku{ati upoznati sa u~enjem vjera koje su neposredno prethodile dolasku Isusa Krista na prostore na kojima se pojavilo kr{}anstvo, uklju~uju}i i sredinu u kojoj je ‘ivio Pavle, kako bi uvidjeli sli~nost izme|u starih paganskih u~enja i kr{}anstva.

121 [arl D’ejneber, el-Mesihijetu, ne{‘etuha we tetawwuruha, u prijevodu [ejh Abdulhalima Mahmuda, str. 92-105

www.islamski.com

www.islamski.com

104

Za~u|uju}e je to {to crkveni velikodostojnici i utemeljiva~i kr{}anstva poput sveca Pavla i sveca Konstantina, kako ka‘e sam [arl D‘ejneber, ovu sli~nost obja{njavaju konstatacijom da se sotona ‘elio da poistovjeti sa Isusom. 2. Ne{to vi{e o izvorima kr{}anskog u~enja Neke vjere koje su prethodile pojavi Isusa Krista, sina Marijina, po prirodi svoga u~enja a gotovo u potpunosti se u nekim aspektima podudaraju sa u~enjem Pavla koji ih je unio u kr{}anstvo. Kada je ovo u~enje primljeno kao kr{}ansko, prakti~no je do{lo do iskrivljavanja prvobitnog kr{}anstva. Kao {to smo ranije rekli, Pavle je sigurno bio upoznat sa vjerskim u~enjima vremena i sredine u kojoj je ‘ivio. On je bez ikakve sumnje, ~itao o perzijskom bo‘anstvu Mitri i babilonskom Balu. Ovome treba dodati da su Perzijanci i Babilonci imali veliki utjecaj na Jevreje i njihovo u~enje, jer su u babilonskom izgnanstvu proveli blizu pedeset godina, nakon {to je 586. god. p.n.e. Nabukodonosor razorio njihovo kraljevstvo Judeju, a njih poslao u izgnanstvo. Nakon izvjesnog vremena do{li su Perzijanci i Jevreje oslobodili iz babilonskog zato~eni{tva omogu}avaju}i im ponovni povratak u Palestinu. To je bilo 538. god. p. n. e. za vrijeme kralja Kira, kako smo ve} rekli, kada smo govorili o judaizmu. Za vrijeme svog izgnanstva Jevreji su se u Babilonu upoznali sa perzijskim i babilonskim vjerskim u~enjima, kulturom i obi~ajima. Pored ovog, oni su jo{ od ranije dobro poznavali egipatske, gr~ke i indijske vjere. Grci su ‘ivjeli i u Palestini, pa je njihova kultura, filozofija i vjersko u~enje bilo poznato na prostorima Palestine sve do pojave Isusa Krista. Sli~no je i sa Rimljanima. Veze Jevreja sa Egiptom su svakom, iole obrazovanijem ~ovjeku, poznate. Sva ova u~enja Pavle je dobro poznavao i on je pone{to od svakog od njih unio u kr{}anstvo. Mi }emo se ovdje zaustaviti na samo tri od ovih u~enja. I to }e biti dovoljno da se vidi velika sli~nost izme|u njih i u~enja koja je Pavle unio u kr{}anstvo. Ona su u kasnijem razvoju kr{}anstva sasvim potisnula izvorno u~enje koje je propagirao Isus Krist, sin Marijin. Tri u~enja o kojima }emo ne{to vi{e re}i su: - perzijsko u~enje o Mitri, - babilonsko u~enje o Balu i - indijsko u~enje o Budi. 2/1. Perzijsko u~enje o Mitri - Mitraizam Mitraizam je vjera perzijskog porijekla. Svoj procvat do‘ivio je u Perziji oko 6. vijeka p.n.e. Oko 70. godine p.n.e. ova vjera se iz Perzije pro{irila na prostore Rimskog Carstva, odakle se {irila prema sjeveru. Doprla je ~ak do Velike Britanije. Neki tragovi ove vjere prona|eni su u gradu Jork i gradu [estez, kao i u nekim drugim mjestima na prostorima Engleske. Ova vjera je u~ila da je: - Mitra bio posrednik izme|u Boga i ljudi, - da je ro|en u nekoj pe}ini ili zape}ku na zemlji na dan 25. decembra. - da je imao dvanaest u~enika, - da je umro kako bi ljude spasio od grijeha, - da je nakon smrti uskrsao iz groba i nastavio ponovo ‘ivjeti, - da je uskrsao na nebo nao~igled njegovih u~enika dok su mu se molili i klanjali, - zvao se spasiteljem i izbavlja~em, - u njegove osobine se ubraja i to da je bio lahak poput perke, - njegove pristalice su se krstile u njegovo ime, - u njegov spomen svake godine su njegove pristalice prire|ivale Svetu ve~eru122 Ropertson tvrdi da na prostorima Rimskog Carstva u~enje o mitraizmu nije i{~ezlo sve dok se njegova temeljna u~enja kona~no nisu stopila sa kr{}anstvom123

122 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str. 134 123 Prethodni izvor, na istoj strani

www.islamski.com

www.islamski.com

105

Ovo bi bile glavne crte utjecaja mitraizma na kr{}ansko u~enje. A sada }emo ne{to vi{e re}i o utjecaju na kr{}anstvo jednog drugog u~enja, u~enja o babilonskom Balu. 2/2. U~enje o babilonskom bo ’ anstvu Balu i njegov utjecaj na kr{}anstvo Babilonci su narod koji je dugi niz godina p.n.e. nastanjivao oblast dana{njeg Iraka. Obo‘avali su boga zvanog Bal. Babilonci su vjerovali da je Bal bio uzet u zato~eni{tvo, da mu je su|eno i da je nakon su|enja bio stavljen na mnogobrojna isku{enja. Legenda govori da je Bal bio odveden u planinu radi izvr{enja smrtne presude. Sa njim je bio jo{ jedan ~ovjek koji je osu|en na smrt. Obi~aj je bio da se svake godine od strane vlasti oslobodi po jedan osu|enik na smrt. Te godine narod je tra‘io da se smrtna kazna izvr{i nad Balom, a da se pomiluje drugi ~ovjek. Legenda dalje ka‘e da je nakon izvr{enja smrtne kazne nad Balom cijelu zemlju obuzela tama i u‘asna grmljavina. Oko Balova groba postavljena je stra‘a kako njegove pristalice kri{om ne bi izvadile njegovo tijelo. Boginje su se okupile i sjedile oko groba oplakuju}i Balovu smrt. Sve ovo u potpunosti li~i na pri~u koju nam o Isusovom ‘ivotu prenosi Evan|elje. Ono, naime, kazuje da su njegova majka Marija, Marija Magdalena i jo{ jedna Marija, sjedile pored njegova groba i oplakivale ga. Ovo podsje}a na oplakivanje Bala od strane boginja. Napokon, pri~a o Balu kazuje da je on uskrsao iz mrtvih, da je pro‘ivljen po~etkom prolje}a i uspeo se na nebo. Pri~a o Isusu Kristu tako|er ka‘e da je uskrsao iz mrtvih. Bilo je to u nedjelju na po~etku prolje}a. Poslije toga dignut je na nebo. Ako znamo da je ova pri~a o Balu, stolje}ima prije Isusova ro|enja svake godine, prikazivana na javnoj sceni u dirljivoj atmosferi; ako znamo da su po~etkom ovog stolje}a u Babilonu prona|ene dvije plo~e koje potje~u iz devetog vijeka p.n.e. na kojima je ispisana pri~a o Balovom su|enju i pogubljenju, kako smo ranije opisali; ako znamo da su Jevreji u doba Nabukodonosora odvedeni u babilonsko zato~eni{tvo, gdje su svake godine u prolje}e prisustvovali izvo|enju pomenute predstave; ako znamo da su ovu pri~u donijeli u Palestinu prilikom svog povratka duboko urezanu u njihova sje}anja na babilonsko progonstvo i uvu~ena u njihove obi~aje i javni ‘ivot; ako znamo da se poslije Mesijine smrti ponovo pojavila gotovo identi~na pri~a o Balu sa svim njenim elementima, samo sa druga~ijim imenom glavne li~nosti, gdje se, umjesto Bala, pojavljuje Mesija, mo‘e se sa sigurno{}u tvrditi da je cijela pri~a koju prenosi Evan|elje u potpunosti plagijat124 2/3. Sli~nosti izme|u Budina ‘ivota i ‘ivota Isusa Krista kako ga prenose evan|elja BUDA 1. Kada se rodio Buda na nebu se pojavila zvijezda koja je najavila njegovo ro|enje. Ova zvijezda, primije}ena je, kretala se prema mjestu Budina ro|enja. Svako ko je primijetio ovu zvijezdu nastojao je da je prati kako bi prona{ao novoro|en~e i poklonio mu se. 2. Buda se, kako govore indijske legende, rodio 25. decembra. 3. Kada se rodio Buda, njegovo ro|enje proslavili su an|eli izgovaraju}i svoj blagoslov na njega: „Blagoslovljeni se rodi da ljudima donese mir, a Zemlji radost!” 4. Budino ro|enje zna~ilo je opasnost po vlast i carstvo, pa mu je car Benbasara zaprijetio smr}u, jer se bojao da Budino ro|enje ne bude povod njegove propasti. 5. Kada se Buda odlu~io da po~ne propovijedati svoje u~enje, pojavio se |avo koji je poku{ao da ga u tome omete. 6. Mara je rekao Budi: „Pro|i se propovijedanja vjere, postat }e{ vladar svijeta!” 7. Buda se nije obazirao na Maru, nego mu je u lice rekao: „Gubi mi se sa o~iju!” 8. Kada je Buda savladao Maru, sa neba je po~elo padati cvije}e, a zrak je po~eo mirisati. 9. Buda je dugo vremena provodio u postu. 10. Buda je kr{ten svetom vodicom. Njegovom kr{tenju prisustvovao je Duh Sveti.

124 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str. 135

www.islamski.com

www.islamski.com

106

11. Budisti vjeruju da su njihove molitve primljene i da ih one uvode direktno u raj, sve dok se upu}uju u Budino ime. 12. Kada je Buda, nakon smrti zakopan u zemlju, on je, nekom ~udnom snagom i natprirodnom mo}i, uspio da iza|e iz groba i nastavi ‘ivjeti. 13. Nakon {to je ispunio svoju misiju na Zemlji, Buda je uskrsao na nebo. 14. Buda }e se pred Smak svijeta ponovo vratiti na Zemlju i nastaviti propovijedati svoje u~enje, kako bi povratio slavu, a Zemlju ispunio sre}om i blagostanjem. 15. Nakon pro‘ivljenja Budi }e biti povjeren zadatak da sudi ljudima. 16. Buda nema po~etka ni kraja. On je vje~an. 17. Pri~a se da je Buda rekao: „Ja nosim grijehe ljudi kako bi oni bili spa{eni.” 18. Buda je tako|er rekao: „Sakrivaj svoja dobra djela, a ljudima pri~aj o grijesima koje si po~inio!” 19. Buda je svoje pristalice savjetovao da budu samilosni i ljubazni, ~ak i prema svojim najlju}im neprijateljima. 20. Buda je svoje u~enike i pristalice savjetovao da ostavljaju nasla|ivanje ovosvjetskim dobrima, da ne ‘ude za bogatstvom, da gaje ljubav prema siroma{tvu i da u molitvi budu predani. 21. Najuzvi{eniji Budin cilj je bio ono {to budisti~ka filozofija naziva Nebeskim carstvom. 22. Buda je zagovarao celibat. On brak poredi sa sagorijevanjem u crnom uglju. Brak dozvoljava samo u slu~aju straha da se ne po~ini preljub. ISUS - Prilikom Isusovog ro|enja na nebu se ukazala zvijezda koja je objavila njegovo ro|enje kao ro|enje Spasitelja. Ona je dovela grupu maga sa Istoka do mjesta njegovog ro|enja gdje su mu se, kada su ga ugledali, poklonili. - Isus je ro|en 25. decembra. - Prilikom Isusovog ro|enja u vazduhu su se pojavili an|eli. Oni su letjeli iznad polja u blizini Betlehema, slavili ga i blagosivljali rije~ima: „Radost me|u ljudima i mir na Zemlji.” - Isus je predstavljao opasnost po vlast kralja Heroda. Zato je Herod ‘elio da ga ubije. Me|utim, Isus je sa svojom majkom ve} bio sklonjen u Egipat. - Na po~etku Isusovog pozivanja pojavio se |avo i poku{ao da ga zavede. - \avo je Isusu rekao: „Ako mene bude{ obo‘avao, u~init }u te vladarem cijelog svijeta.” - Isus se nije obazirao na |avolje rije~i, ve} mu je rekao: „Sotono, gubi se od mene!” Nakon {to je Isus savladao Sotonu, na njega su se spustili an|eli i pohvalili ga. Poslije ovoga Isus je po~eo neprekidni post od ~etrdeset dana i no}i. - Zaharijev sin, Ivan Krstitelj, krstio je Isusa u rijeci Jordan. Njegovom kr{}enju prisustvovao je Duh Bo‘iji i Duh Sveti. - Molitve kr{}ana se primaju sve dok se obavljaju u ime Isusa Krista. Za svoje molitve kr{}ani }e biti nagra|eni rajem. - Kada je Isus nakon smrti na kri‘u bio zakopan, neka ~udna, natprirodna sila, uklonila je veliki kamen sa ulaza u njegovu grobnicu. Uskrsao je iz mrtvih i nastavio ponovo ‘ivjeti. - Isus je, nakon {to je ispunio svoju misiju na Zemlji, bio uzdignut na nebo. - Isus }e se ponovo vratiti na Zemlju, njom vladati, {iriti svoje u~enje i Zemlju ispuniti mirom i svakim dobrom. - Isusu }e na Sudnjem danu biti povjereno su|enje ljudima. - Isus nema po~etka ni kraja. On je vje~an, kao {to je vje~an i njegov Otac. - Isus je Spasitelj ljudskog roda. On se ‘rtvovao da bi ljude iskupio od grijeha koji je po~inio njihov praotac Adam. - Isus je, izme|u ostalog, svoje sljedbenike savjetovao da sakrivaju svoja dobra, a da govore o svojim

www.islamski.com

www.islamski.com

107

lo{im djelima. - Isus je svojim sljedbenicima govorio: „Ljubite svoje neprijatelje, blagosiljajte one koji vas proklinju i ~inite dobro onima koji vas mrze!” - Isus je kao uslov za prihvatanje svoga u~enja, svojim pristalicama postavljao dijelenje milostinje, sklonost siroma{tvu i samilost prema siroma{nim. Sve ovo bilo je u cilju ulaska u Carstvo Bo‘ije. - Isus je od samog po~etka propagiranja svoje misije pozivao na ulazak u Carstvo Bo‘ije. Od njega se prenosi da je rekao; da je najbolje da mu{karac ne doti~e ‘enu, a u slu~aju ako se boji da ne po~ini blud dozvoljava se da se takav o‘eni, jer je ‘enidba bolja nego sagorijevanje u vatri. Sve gore navedeno nam govori do koje mjere je pagansko u~enje o Isusovom ‘ivotu, kako ga prenose njegove pristalice, bilo pod utjecajem u~enja o Budi. I ne samo to: Krajnje je za~u|uju}e da, ~ak i dana{nje kr{}anstvo u svom u~enju, govori o datumima vezanim za ‘ivot Isusa Krista, a koji se u potpunosti podudaraju sa datumima vezanim za Budin ‘ivot. Isusovo ro|enje, raspe}e i uskrsnu}e u potpunosti se podudara sa doga|ajima iz raznih paganskih u~enja. O tome smo ve} ranije govorili125 Doga|aji oko Tajne ve~ere o kojoj smo detaljno govorili, u potpuno istoj formi, nalaze se i u u~enju mitraizma126 Kroz sve navedeno, mogli smo primijetiti zajedni~ke elemente pomenutih paganskih u~enja i kr{}anstva. U njih, izme|u ostalog, spadaju: - Svim bo‘anstvima iz ovih religija pripisuje se da su ro|ena u isto vrijeme (mjesec i godi{nje doba) kada i Isus. - Sva ova bo‘anstva ro|ena su, ili u nekom zape}ku, ili u podrumskoj prostoriji. - Sva su ‘ivjela da bi na sebe preuzela teret ljudskog roda. - Sva su opisana kao: Spasitelj, Izbavitelj ili Posrednik. - Sva su, u svom sukobu sa silama zla i tmine, bila pora‘ena. - Sva su nakon poraza bila zakopana u Zemlju, ili ba~ena u vatru. - Sva su uskrsla iz svojih grobova i uzdignuta na nebo. - Sva su iza sebe ostavila svoje sljedbenike, u~enike i hramove (bogomolje). Iz svega navedenog se vidi koliko je kr{}anstvo tijesno povezano sa u~enjem paganskih vjera. [to se ti~e islama, on ne prihvata ni{ta od ovih u~enja, jer je Jedini i Istinski Bog samo Allah. Nezamislivo je da je On ikome ili i~emu sli~an. Ni jedno Njegovo stvorenje Njemu nije sli~no. On je jedan, oduvijek i zauvijek, Svemogu}i i Sveznaju}i Bog. Njega su obo‘avali i Njemu robovali Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i drugi preci Izrael}ana. Islam je, prema tome, univerzalna vjera svih poslanika koji su do{li s istinom od Boga i u nju pozivali. Ako pogledamo i analiziramo ogromni jaz izme|u islamskog u~enja i u~enja drugih vjera, ne}e nam biti te{ko zaklju~iti {ta je zabluda, a {ta prava istina u koju nema nikakve sumnje. 3. PRI^E O LJUDIMA KOJI SU RO\ENI BEZ OCA U samim kr{}anskim knjigama postoje navodi da je pored Isusa bilo i drugih ljudi koji su ro|eni na ~udnovat na~in, poput Adama, praoca ljudskog roda. Jedan od takvih je, po njihovom u~enju bio Melkisedek, kralj salemski, o kome Pavle u svojoj poslanici Hebrejima tvrdi: „Ovaj, naime, Melkisedek, kralj salemski, sve}enik previ{njeg Boga, iza|e u susret Abrahamu kad se ovaj vra}ao s poraza kraljeva, i blagosovi ga. On, ~ije ime zna~i najprije „Kralj pravde”, zatim „Kralj Salema”, tj. „Kralj mira”, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, koji nema ni po~etka

125 Ahmed [elebi, prethodni izvor, str.139 126 Dr. [elebi koristi kao izvor i druge knjige me|u njima i: a) Hajatu Buza, od Edvarda Tomasa i b) Wesenijjetu-l-musehai, od Robertsona. Obje ove knjige objavljene su na engleskom jeziku.

www.islamski.com

www.islamski.com

108

ni svr{etka ‘ivota, {tovi{e sli~an Sinu Bo‘ijemu, ostaje vje~no sve}enik.” (Hebrejima 7, 1-3) Postavlja se pitanje; za{to na osnovu ovog kr{}ani i za Melkisedeka ne tvrde da je i on, kao Isus, bog, jer je i on ro|en bez oca? Ili su mo‘da oko ovoga pristrasni? Poznati engleski pisac Drajer u svojoj knjizi Nespojivost nauke i vjere ka‘e: „Majka gr~kog mudraca Platona, Barek{in, bila je zatrudnjela od Apola, boga medicine, kod Grka. Ona je prethodno bila vjerenica ~ovjeka po imenu Ares. Prije nego {to }e se Ares njom o‘eniti, on je u snu vidio Apola koji mu je zaprijetio rije~ima: - Ne primi~i se mojoj vjerenici jer ona u svom stomaku nosi mog sina! Ti mora{ imati obzira prema svetom duhu Apolovom.” Zbog ovoga su Platonovi u~enici u Egiptu vjerovali da je on sin bo‘iji. Gr~ki vladar Konstantin je, tako|er, vjerovao da je Apolo bog sunca, a Platon sin bo‘iji. Kada je Konstantin primio kr{}anstvo i proglasio ga zvani~nom vjerom svoga Carstva, po~eo je tvrditi da je sada umjesto Platona, Isus Sin Bo‘iji. Grci i Rimljani su vjerovali da je Herkul sin sveca Dejusa koga su smatrali pomo}nikom Duha Svetog, a ne sin ~ovjeka. Kod Grka postoji jo{ jedna poznata pri~a koja ka‘e da je svetac Pater svoju du{u udahnuo u Kidas, nibijsku kraljicu zvanu Simili, od koga je zatrudnjela i rodila sveca Kasa. Pod ovim imenom gr~ki filozofi su nazivali boga vina. Englezi su ovo ime iskrivili i danas ga koriste za onoga ko u pi}u nema mjere. Pomenuti pisac Drajer, u svojoj knjizi ka‘e: „Postojala je jo{ jedna djevica po imenu Reja Silvija kojoj je bog, preko Duha Svetog poklonuo sina. Ona mu je dala ime Romul. Po njemu je kasnije Rim dobio ime.” Poznati zapadni pisac D‘ejn u svojoj knjizi Propast i nestanak Rimskog Carstva ka‘e da je ‘ena Aleksandra Velikog bila k}erka perzijskog vladara Darija, a njena majka je kod Grka slovila kao Duh Sveti. Grci su tako|er vjerovali da je Pitagora, koji se rodio 575 godina prije Krista, sin bo‘iji, jer je ro|en bez oca127 Navode}i ove primjere, a ima ih jo{ mnogo, ‘eljeli smo skrenuti pa‘nju na to da drevna historija ne bilje‘i Isusov slu~aj kao izoliran primjer, nego ovakvih primjera u vjerskim u~enjima ima mnogo. Naprotiv, Grci su svoje vladare, mudrace i ugledne ljude u mnogim slu~ajevima progla{avali sinovima bo‘ijim. Zato nije nikakvo ~udo ni {to je Isus Krist od kr{}ana progla{en za Sina Bo‘ijeg. 4. TROJSTVO U STARIM PAGANSKIM VJERAMA Babilonci su vjerovali u Trojstvo ve} od ~etvrtog milenija p.n.e. Oni su svoja mnogobrojna bo‘anstva svrstavali u dvije grupe, od kojih svaka za sebe predstavlja jedan vid Trojstva. Sistem njihovih bo‘anstava je izgledao ovako: Prva grupa: - Bog neba, Bog zemlje i Bog mora. Druga grupa: - Bog Mjeseca, Bog Sunca i Bog pravde. Ve} smo ranije rekli da su Egip}ani poznavali Trojstvo predstavljeno u Izidi, Ozirisu i Horusu. Hindusi od davnina poznaju u~enje o Trojstvu. Ono je po njima predstavljeno u Brahmi, Vi{nu i [ivi. Ova tri bo‘anstva, iako zasebna, ipak predstavljaju jednu cjelinu; Trojstvo u jednom. Stari Egip}ani su tako|er, kako izjavljuje kralj Ahnaton, poznavali sjedinjavanje bo‘anstava u Amonu, kralju bogova i Atonu, bogu Sunca. Ptolomej Prvi je u Aleksandriji podigao veli~anstveni hram Serabijum u kome se obra}alo ranije pomenutom Trojstvu predstavljenom, kao {to smo rekli u Ozirisu, Izidi i Horusu. Tako su ova tri bo‘anstva, makar i u molitvi, bila prisutna na jednom te istom mjestu. Nakon ro|enja Isusa Krista dolazi Plotin (205-270) koji obnavlja Platonovo u~enje o Trojstvu, ovaj put predstavljeno u:

127 Mevlana Kevser Nijazi, et-Teslisu fi-l-mirat, Pakistan, bez godine izdanja str.26-27

www.islamski.com

www.islamski.com

109

1. Jedinom ili Praiskonskom, 2. Razumu koji iz njega proizilazi i 3. Du{i koja izvire i iz nje nastaju zvijezde i ljudi128 5. RASPE]E U STARIM PAGANSKIM VJERAMA Prvobitna ideja o raspe}u ni po ~emu ne pripada kr{}anskom u~enju. Izgleda da se ona u kr{}anstvo uvukla iz drugih u~enja, naro~ito onih koja su dolazila iz Indije. Razlozi za ovakvu tvrdnju su prije svega postojanje ideje o raspe}u u u~enjima indijskih vjera nekoliko stotina godina prije ro|enja Isusa Krista. Hindusi, naime, vjeruju da je Kri{na, sin Prvoro|enac i jedna od inkarnacija boga Vi{nu koji nema po~etka ni kraja. Oni vjeruju da je na Zemlju do{ao iz milosti kako bi je spasio tereta koji je pritiska i kako bi se ‘rtvovao za dobrobit ~ovje~anstva. Na slikama je prikazan sa probijenim rukama i nogama kako visi na kri‘u. Zbog toga se Kri{na prikazuje u liku heroja koji odi{e bo‘anstvom i po‘rtvovano{}u za dobrobit cijelog ~ovje~anstva. Stanovnici Nepala i Tibeta vjeruju da je njihov bog Endra raskovan na kri‘u i ‘rtvovao svoju krv kako bi ~ovje~anstvo spasio od grijeha. U njihovim svetim knjigama mo‘e se nai}i na crte‘e prikazane u obliku kri‘a129 Ako svi navedeni dokazi potvr|uju da kr{}ansko u~enje ima paganske, a ne nebeske izvore, jer se temelji na paganskim vjerama drevnih naroda, a ne na nebeskoj objavi i u~enju prija{njih poslanika kao {to su Ibrahim, Ismail, Jakub, Jusuf, Musa, a.s., i drugi, mi se pitamo {ta je tim ljudima pa ni{ta ne razumiju? Odgovor na ova pitanja mogu nam pru‘iti rije~i {ejhu-l-islama Ibn Tejmijje. On, naime, detaljno govori zbog ~ega su kr{}ani i njima sli~ni zalutali. Zato }emo navesti neke od njegovih stavova:130 1. Kao prvi razlog Ibn Tejmijja navodi to {to su kr{}ani umjesto jasnih i nedvosmislenih rije~i prenijetih od vjerovjesnika, po~eli koristiti sli~ne rije~i sa dvosmislenim zna~enjem. Svaki put kad bi ~uli neku rije~ ili izraz sa nejasnim, tajnovitim, pa ~ak i sumnjivim zna~enjem, oni su ga tuma~ili i shva}ali po svom proizvoljnom naho|enju, bez ikakvih valjanih argumenata za to. Jasne i nedvosmislene rije~i i izraze koje su se sa njihovim shvatanjima kosile ili ih svojim ‘eljama nisu mogli prilagoditi, oni su ili odbacivali, ili koristili u pogre{nom zna~enju. Uz ovo, brojni su primjeri prihvatanja sumnjivih dokaza pomo}u razuma i sluha i odbacivanja jasnih tekstova. 2. Neke natprirodne pojave, koje su {ejtanska rabota i obmana, kr{}ani i njima sli~ni smatrali su ~udima. Zbog ovakvog shvatanja zalutali su mnogi ljudi kao {to su idolopoklonici, kojima se pri~injavalo da im govore kipovi. Vjerovali su da im vra~evi o nevidljivom svijetu govore istinu i sl. Sve to je bila la‘ i obmana od {ejtana u koju nisu smjeli povjerovati. U ovo spadaju i ~udni postupci i pona{anja koja su svojstvena {ejtanu. 3. Tre}i razlog zbog koga su kr{}ani zalutali bio je taj {to su vjerovali u la‘ne pri~e i vijesti koje su dolazile do njih.

SEDMO POGLAVLJE

Vjerozakon u kr{}anstvu Dosada smo u ovoj knjizi govorili o kr{}anskom vjerovanju. Sada }emo poku{ati obraditi i analizirati jedno drugo pitanje, vjerozakon u kr{}anstvu. Da li u kr{}anstvu uop}e postoji vjerozakon? Ovo pitanje se name}e tim prije jer je sam Isus Krist rekao: „Nemojte misliti da sam do{ao ukinuti Zakon i Proroke! Ne do|oh da ih ukinem, ve} da ih ostvarim.” (Matej 5,17-18) 128 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str. 135 129 Ahmed [elebi el-Mesihijjetu, str.167 130 Ibn Tejmijje el-D‘ewabu-s-sahihu, Prvi dio, str. 317

www.islamski.com

www.islamski.com

110

Odgovaraju}i na gore postavljena pitanja, mo‘e se konstatirati da u kr{}anstvu, zapravo, i ne postoji vjerozakon u pravom smislu rije~i. U kr{}anskim knjigama postoje samo neki propisi koji se odnose na obrede i reguliranje odnosa me|u ljudima, {to bi se moglo nazvati vjerozakonom. Me|utim, ovakvih propisa je veoma malo i oni ne obuhva}aju sve grane vjerozakona. Ovdje se name}e jo{ jedno pitanje; {ta sve vjerozakon podrazumijeva? 1. PODJELA VJEROZAKONA Vjerozakon predstavlja konkretne propise o prakti~nom izvr{avanju vjerskih propisa. Ono {to se ti~e srca i nutarnjeg ubje|enja naziva se vjerovanjem. S druge strane, sve {to je izvan srca i nutarnjeg ubje|enja i sve {to se odnosi na rad organa i propise koji taj rad reguliraju naziva se vjerozakonom. Ove aktivnosti i propisi koji ih reguliraju mogu se podijeliti na: a) propise o obredima, b) propise o me|usobnim odnosima i c) propise o pona{anju. [to se ti~e propisa o obredima, oni su op}epoznati. Oni reguliraju odnose izme|u ~ovjeka i Boga. Propisi o me|usobnim odnosima su tako|er poznati. Oni reguliraju odnose izme|u ~ovjeka i ~ovjeka. U njih spadaju: propisi o kupoprodaji, trgovini, na~inu davanja garancije i sli~na poslovanja sa novcem. U ovu grupu spadaju i propisi koji reguliraju porodi~ne i rodbinske odnose, kao {to su: ‘enidba, udaja, razvod braka, propisi o naslje|u i sl. U tre}u grupu ovih propisa spadaju propisi o prijestupima i kaznama, kao {to su propisi o ubistvu, kaznama za ubistvo, po~injeni blud, konzumiranje alkohola, potvaranje i sl. [to se ti~e propisa o pona{anju i moralu, mo‘e se re}i da su podru~ja u koja oni zadiru, manje-vi{e poznata. Ovdje se name}e pitanje; da li u kr{}anskim knjigama postoje propisi koji reguliraju sva ova pitanja? Kao {to smo ranije rekli, postoje samo neki propisi koji djelimi~no reguliraju neka od ovih pitanja. Istovremeno postoje cijele oblasti o kojima nema nikakvih propisa. U daljem tekstu }emo to detaljnije obrazlo‘iti: - U vezi sa molitvom - mo‘e se re}i da o njoj postoje propisi. O tome }emo kasnije ne{to op{irnije re}i. - U vezi sa davanjem milostinje ne postoje propisi koji odre|uju visinu. Postoji jedino podsticanje da se milostinja dijeli i pohvala onih koji ju dobrovoljno dijele. Uz ovo postoji podsticanje da se ~ovjek prolazi i ne zaokuplja ovozemaljskim dobrima. - [to se ti~e posta, mo‘e se re}i da o njemu postoje propisi, i o tome }emo ne{to kasnije, detaljnije govoriti. - U vezi sa hodo~a{}em - kr{}ani se podsti~u da posje}uju sveta mjesta u Palestini. Sveta mjesta kod njih su mjesta gdje je ‘ivio Isus. - U vezi sa poslovnim odnosima me|u ljudima - mo‘e se re}i da u kr{}anstvu ne postoje nikakvi propisi, jer je sam Isus odbio da podijeli ba{tinu izme|u dvojice ljudi131 - [to se ti~e propisa koji reguliraju porodi~ne odnose, postoje samo propisi koji reguliraju sljede}a pitanja: 1. Brak i formiranje porodice u kr{}anstvu U vezi sa brakom i formiranjem porodice mo‘e se re}i da kr{}anstvo preferira izbjegavanje ‘enidbe. Kr{}ansko ne‘enstvo stavlja na vi{i stepen od ‘ivota u porodici, jer je: „Dobro za ~ovjeka da ne dira ‘ene.” (Korin}anima I, 7,1) i jer se: „Neo‘enjen brine za Gospodnje, a o‘enjeni za svjetsko.” (Korin}anima I, 7,32-33)

131 Pri~a kazuje da su mu pri{la dvojica Jevreja od kojih je jedan rekao:„U~itelju, reci mome bratu da sa mnom podijeli ba{tinu! - ^ovje~e, odvrati mu, tko je mene postavio vama za suca ili djelioca?”(Luka 12,13-14)

www.islamski.com

www.islamski.com

111

Ovako izgledaju Pavlove upute i savjeti u njegovim poslanicama koje je uputio na razne strane. On u njima savjetuje svoje pristalice da je ‘ivot bez supru‘nika ~asniji, osim ako postoji bojazan da se ne po~ini blud. U tom slu~aju mu{karcu preporu~uje da se o‘eni, a ‘eni da se uda, jer je i brak manje zlo od ulaska u pakao zbog preljube. Kr{}anski u~enjaci shvatanje da je ledi~an ‘ivot bolji od udaje i ‘enidbe, potkrepljuju brojnim dokazima kao {to su: - Isus se nije ‘enio, - Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.) se nije ‘enio, - Pavle se nije ‘enio, - Mojsijeva sestra Marija se nije udavala, - Djevica i svetica Tekla koju su nevjernici bacili me|u gladne lavove da je pojedu i rastrgaju i kojoj se lavovi nisu ni primakli zbog njene ~estitosti, ~ednosti i pobo‘nosti, nego su pred njom zastali, kleknuli i poklonili se, nije se udavala. - Kr{}ani tako|er vole pri~ati kako je Isus Krist otvorio nebeske kapije onima koji se suste‘u od ‘ena. Mnogi kr{}anski u~enjaci gore navedene dokaze smatraju nepobitnim ~injenicama u koje se ne mo‘e posumnjati. Tako je monahu Gufnisahu, koji se usprotivio da ne‘enstvo prihvati kao svr{en ~in u kr{}anskom u~enju, to uzeto kao grijeh zbog koga je bio izba~en iz crkve. ^ak i kada se pripadnik kr{}anstva o‘eni iz bojazni da ne bi po~inio blud, du‘an je da se suste‘e od pretjeranog u‘ivanja u braku. Svaki odnos sa ‘enom isklju~ivo mora imati za cilj porod i produ‘enje vrste. Drugim rije~ima on mora biti poput sija~a koji sije sjeme da bi ‘eo plodove, a ne da bi ga razasipao. Postoje neke kr{}anske sekte koje apsolutno zabranjuju brak. Jedna od takvih sekti je sekta marsinija koja u svoje redove ne prima o‘enjene mu{karce niti udate ‘ene, niti svojim ~lanovima dozvoljava ‘enidbu ili udaju. Ovakvo u~enje kr{}anstva obavezuje sve}enike u katoli~koj crkvi na celibat. U vezi sa kaznom za preljubu, Ivan u svome Evan|elju bilje‘i jedan doga|aj iz Isusova ‘ivota i ka‘e: „Tada knji‘evnici i farizeji dovedo{e neku ‘enu uhva}enu u preljubi, postave je ispred sviju te mu reko{e: -U~itelju, ova ‘ena je uhva}ena u samom ~inu preljube. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve ‘ene kamenujemo. A ti {to veli{? To su rekli da ga stave u nepriliku kako bi ga mogli optu‘iti. A Isus se sagnu i po~e pisati prstom po tlu. A kako su ga i dalje ustrajno pitali, uspravi se te im re~e: -Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju! Zatim se opet sagnu i po~e pisati po tlu. A oni, kad to ~u{e, po~e{e izlaziti jedan po jedan, po~ev{i od najstarijih. I ostade sam Isus sa ‘enom koja bija{e stala ispred sviju, te se uspravi pa je upita: - @eno gdje su? Nitko te ne osudi? - Nitko, gospodine, odgovori ona. Ni ja te - re~e Isus - ne osu|ujem. Idi i od sada ne grije{i vi{e.” (Ivan 8,3-11) To zna~i da je Isus dokinuo kaznu kamenovanja za u~injenu preljubu i da se zadovoljio uzimanjem obe}anja od onoga ko ga je po~inio da ga vi{e ne}e ponavljati. U vezi sa primjenom kazne (odmazde) za ubicu i za nano{enje tjelesnih povreda, mo‘e se re}i da je Isus odbio da primjeni Mojsijev zakon u kome stoji: „Oko za oko, zub za zub” rije~ima: „^uli ste da je re~eno: - Oko za oko, zub za zub. A ja vam ka‘em: -Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi! Tko bi te htio tu‘iti da se domogne tvoje ko{ulje, podaj mu i ogrta~!” (Matej 5,38-40) 2. Kr{}ansko u~enje o moralu Evan|elje poziva da se odnosi me|u ljudima uspostavljaju na osnovu pra{tanja i uzvra}anja dobrim na zlo. Ovo ide tako daleko da se gotovo postavlja kao obaveza. Principi ovakvog dr‘anja su sasvim jasno i bez ikakvog dvoumljenja izneseni u Isusovom govoru na Gori. U ovom govoru na Gori Isus je izme|u ostalog rekao:

www.islamski.com

www.islamski.com

112

„^uli ste da je re~eno (aludiraju}i na u~enje jevrejskih knjiga): - Ljubi svoga bli‘njega i mrzi svoga neprijatelja! Ja vam ka‘em: - Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji ~ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da ki{a pada pravednima i nepravednima.”(Matej, 5, 43-45) Suvi{no bi bilo govoriti da postupanje po ovakvim propisima u praksi, u krajnjem slu~aju, ukida sve propise o ka‘njavanju. 3. Komentar nekih navoda kr{}anskog vjerozakona Pored toga {to propisi o poku|enosti braka i zabrani razvoda, ukoliko je brak ve} zaklju~en, predstavljaju neugodnost i teret za ljude, oni istovremeno doprinose nezainteresiranosti u pronala‘enju rje{enja ‘ivotnih problema i goru}ih dru{tvenih pitanja. [tavi{e, neki propisi kr{}anskog vjerozakona, kao {to je podsticanje na ne‘enstvo, o ~emu smo ve} govorili, imali bi za krajnji rezultat nestanak ljudske vrste i ubrzani nestanak ‘ivota na ovoj na{oj planeti, Zemlji. Kur ’ an podsti~e na toleranciju i oprost ubrajaju}i to u najuzvi{enije ideale i obe}avaju}i nagradu onome ko to ~ini, ali to ne uzdi‘e na stepen obaveze. Ovako visok stepen odgoja mogu imati samo rijetki pojedinci i najodabranija Bo‘ija stvorenja. Zato islam propisuje odgovornost po~inioca, uspostavlja odgovaraju}u kaznu koja odgovara te‘ini po~injenog prijestupa i u svemu pronalazi zlatnu sredinu, u kojoj }e pravda biti zadovoljena. S druge strane, kako god islam ne ostavlja prostora da nepravda ne bude sankcionirana, da se gaze tu|a prava i kr{e Bo‘iji zakoni, on ne ostavlja prostora ni da se oni koji su spremni na opra{tanje, progla{avaju svecima. 4. Kratak pregled Isusovog vjerozakona iznesenog u govoru na Gori U svom prvom istupanju na Gori i tamo odr‘anom govoru, Isus je iznio osnovne temelje svoga vjerozakona. On se u ovome govoru dotakao mnogih stvari. Mi }emo ovdje iznijeti kratak pregled toga govora, po verziji koju prenosi Matej u svome Evan|elju. Na po~etku svoga govora Isus je blagoslovio i obe}ao raj siromasima, onima koji tuguju, krotkima, ‘ednima i gladnima, milosrdnima, onima ~ija su srca ~ista, mirotvorcima i onima koji se zbog svoje pravednosti protjeruju. Za mirotvorce je rekao da: „}e se zvati sinovi Bo‘iji.” (Matej 5,9) Isus je zatim rekao: „Nemojte misliti da sam do{ao ukinuti Zakon i Proroke! Ne do|oh da ih ukinem, ve} da ih ostvarim. Jer, zaista, ka‘em vam, dok postoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovr~ica slova iz Zakona sigurno ne}e nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,17-18) Nakon toga on je po~eo iznositi propise Tore rije~ima: „^uli ste da je re~eno starima: -Ne ubij! Tko ubije, bit }e odgovoran sudu. A ja vam ka‘em: Svatko tko se ljuti na svoga brata bit }e odgovoran sudu. A tko rekne svome bratu: -Raka!, bit }e odgovoran Velikom vije}u. A tko ga nazove ludakom, odgovarat }e za to u ognju paklenom.” (Matej 5,21-22) Nakon ovog Isus je preporu~io izmirenje sa bra}om i prijateljsku nagodbu sa protivnikom. (Matej 5,23-25) On je dalje rekao: „^uli ste da je re~eno starima: -Ne ~ini preljuba! Ja vam ka‘em da je svaki koji s po‘udom pogleda ‘enu ve} - u svom srcu - s njom je u~inio preljub.” (Matej 5,27-28) „Tako|er je re~eno: -Tko otpusti svoju ‘enu, neka joj da otpusni list! A ja vam ka‘em: Svaki onaj koji otpusti svoju ‘enu - osim zbog bludni{tva - navodi je na preljub, i koji se o‘eni takvom otpu{tenicom, ~ini preljub.” (Matej 5,31-32)

www.islamski.com

www.islamski.com

113

„Jo{ ste ~uli da je re~eno starima: -Ne kr{i prisege, nego ispuni {to si Gospodinu prisegao! A ja vam ka‘em: Ne kunite se nikako!” (Matej 5,33-34) „^uli ste da je re~eno: -Oko za oko, zub za zub. A ja vam ka‘em: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te ko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Tko bi te htio tu‘iti da se domogne tvoje ko{ulje, podaj mu i ogrta~! Ako te tko prisili da ide{ s njim jednu milju, hajde dvije. Tko te moli, podaj mu; a tko ho}e da mu pozajmi{, ne odbij ga.” (Matej 5,38-42) „^uli ste da je re~eno: -Ljubi svoga bli‘njega i mrzi svoga neprijatelja! A ja vam ka‘em: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji ~ini da njegovo sunce izlazi nad zlim i dobrima i da ki{a pada pravednima i nepravednima.”(Matej 5,43-45) Nakon ovoga Isus je preporu~io da se, iz straha od licemjerstva, milostinja dijeli tajno (Matej 6,2-4), da se molitva obavlja tajno, u svojoj sobi sa zatvorenim vratima (Matej 6,5-6) i da se u postu ne bude ljut i mrkog pogleda, kako to ~ine licemjeri (Matej 6,16-17). On je dalje preporu~io: „Da se ne sabira sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i r|a, gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga, nego da se sebi sabira blago na nebu, gdje ga ni moljac ni r|a ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidove i ne kradu.” (Matej 6,19-20) U daljem govoru Isus je pozvao da se ~ovjek istinski osloni na Boga, da se ne brine za jelo, pi}e i odje}u, niti za bilo {to {to }e biti sutra. On upozorava na pogubnost traganja za tu|im manama i ukazuje na potrebu da svako vodi ra~una o svojim manama i nedostacima. On dalje preporu~uje neprekidnu molitvu, sve dok njima ne bude udovoljeno. (Matej 6,26-34 i 7,1-14) Na kraju svoga obra}anja na Gori Isus upozorava da se treba ~uvati la‘nih proroka koje poredi sa trnjem na kome ne ra|a gro‘|e i dra~om na kojoj ne rastu smokve. (Matej 7,15-20) Me|u posljednjim rije~ima izgovorenim na Gori su bile: „Ne}e svaki koji mi govori: -Gospodine, Gospodine! u}i u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vr{i volju moga nebeskog Oca.” (Matej 7,21) U devetnaestom poglavlju svoga Evan|elja Matej navodi da su farizeji, u namjeri da isku{aju Isusa, pitali: Je li dopu{teno ~ovjeku otpustiti svoju ‘enu? Nakon {to je Isus rekao da nije, oni su ga provokativno upitali: - Kako je onda Mojsije naredio da se ‘eni da otpusni list i da se otpusti?” (Matej 19,7) Isus je po Mateju odgovorio: „Mojsije vam je zbog va{eg okorjelog srca dopustio da mo‘ete otpustiti svoje ‘ene. Ali u po~etku nije bilo tako. A ja vam ka‘em: tko otpusti svoju ‘enu - osim zbog bludni{tva - te se o‘eni drugom, ~ini preljub, i tko se o‘eni otpu{tenicom, preljub ~ini.” (Matej 19,8-9) Isusov odgovor sli~nog sadr‘aja prenosi i Marko: „Tko otpusti ‘enu svoju i o‘eni se drugom, ~ini preljub prema prvoj. Ako li ‘ena otpusti mu‘a svoga i uda se za drugoga, ~ini preljub.” (Marko 10,11-12) 5. Post kod kr{}ana Kr{}ani pod postom podrazumijevaju odustajanje od jela jedan dio dana, a u drugom dijelu sustezanje od uzimanja namirnica sa masno}ama. Post ima za cilj obuzdavanje strasti i duhovno ja~anje. Kroz njega ~ovjek dobija ~vrstinu, izdr‘ljivost, spremnost da se suo~i sa ‘ivotnim problemima u doba nesta{ice i na kraju nagradu i spas kod Boga. Post se kod kr{}ana dijeli na: a) Sveti post Ovaj post traje 55 dana. Od toga je 40 dana posta koji je postio Isus, sedmica dana posta, kao priprema prije toga, i sedmica poslije njega. Zadnja sedmica posta naziva se sedmicom bola. Za vrijeme ovog

www.islamski.com

www.islamski.com

114

posta posta~ se suste‘e od uzimanja mesa i drugih namirnica ‘ivotinjskog porijekla. Za jelo se koriste uglavnom ‘itarice, povr}e i vo}e. b) Post uo~i Isusovog ro|enja Ovaj post traje 43 dana i zavr{ava se sa danom Isusovog ro|enja. c) Apostolski post Du‘ina ovog posta se kre}e izme|u 90 i 150 dana, zavisno od toga koja se odluka ekumenskih sabora primjenjuje, u vezi sa odre|ivanjem dana Uskrsa. d) Post Djevice Marije Ovaj post traje 15 dana. On po~inje 1. misra (12. mjesec koptskog kalendara). e) Ninevljanski post Ovaj post traje tri dana. Obi~no po~inje u ponedeljak, a zavr{ava se u srijedu. f) Post ~etvrtkom i petkom tokom cijele godine Iz ovih dana izuzimaju se ~etvrtak i petak kada se desi da Bo‘i} i Bogojavljenje bude u njima. Ovaj post se posti zato da bi se tokom cijele godine podsje}alo da je Isus bio izdan u ~etvrtak, a razapet u petak. g) Bramonov post Ovaj post traje od 1-7 dana. Pada u sedmici prije Bo‘i}a i Bogojavljenja. Ovaj post je priprema za nastupaju}e blagdane. (pogledaj detaljnije, Istorija Kopta, od Zeki [enude, Prvi dio. Preneseno iz el - Ed‘wibetu-l-fahire str. 121, redaktor dr. Bekr Zeki Awad) 2. NESLAGANJA KR[]ANSKOG I JEVREJSKOG VJEROZAKONA Postoje brojni primjeri neslaganja izme|u kr{}anskog i jevrejskog vjerozakona. Navodimo samo nekoliko primjera: a) Mojsijev zakon zabranjuje ubistvo. Isus ide dalje od toga i zabranjuje svaku pomisao da se nekome nanese zlo. On ka‘e: „Svako ko se ljuti na svoga brata bit }e odgovoran na sudu.” (Matej 5,21) b) Mojsijev zakon zabranjuje preljub. Isus zabranjuje svaku pomisao koja na to navodi: „Ja vam ka‘em da je svaki koji s po‘udom pogleda ‘enu ve} - u svom srcu - s njom u~inio preljub.” (Matej 5.27) c) Mojsijev zakon dopu{ta razvod braka. Isus dokida ovu odredbu u svome govoru na Gori i zabranjuje razvod braka, osim ako ‘ena napravi preljub. (Matej 5,32) d) Mojsijev zakon zabranjuje izbjegavanje da se ispuni obe}anje i zakletvu Bogom. Isus apsolutno zabranjuje svaku zakletvu. (Matej 5,33-37) e) Mojsijev zakon predvi|a kaznu za ubistvo i nanesenu povredu po pravilu: „Oko za oko, zub za zub”. Isus preporu~uje da se podnese naneseni bol i da se oprosti: „A ja vam ka‘em: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!...” (Matej 5,39) f) Mojsijev zakon preporu~uje da se vole svoji bli‘nji, a mrze neprijatelji. Isus preporu~uje da se vole i prijatelji i neprijatelji: „A ja vam ka‘em: Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji ~ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da ki{a pada pravednima i nepravednima.” (Matej 5,44-45) g) Po Mojsijevom zakonu Izrael}anima je bilo dovoljno da ispune svoje obaveze prema drugima, pa da postignu spas. Po Isusu, ispunjavanje uslova pravde, samo po sebi nije dovoljno za spas ~ovjeka. Po njemu, sve {to ~ovjek radi, mora biti popra}eno ljubavlju. (Luka 6,27-38) 3. STAVLJANJE PROPISA VAN SNAGE Kr{}ani tvrde da nema govora o bilo kakvom stavljanju van snage propisa, kako onih iz Starog, tako

www.islamski.com

www.islamski.com

115

ni onih iz Novog zavjeta. Ovo nije ta~no. [ejh Rahmetullah el - Hindi u svojoj knjizi Izharu-l-hakki navodi primjere kako: 1. Samo evan|elje dokida neke propise a) Iz Starog zavjeta : - Zabrana razvoda braka je u suprotnosti sa Mojsijevim zakonom. Zabrana sklapanja braka razvedenom mu{karcu i razvedenoj ‘eni je tako|er u suprotnosti sa Mojsijevim Zakonom. - Kr{}ani dozvoljavaju konzumiranje mesa mnogih ‘ivotinja koje su po Mojsijevom zakonu bile zabranjene. Ova zabrana stavljena je van snage na osnovu Pavlovog li~nog mi{ljenja. - Propise iz Mojsijevog zakona o neradnoj suboti dokinuo je li~no Pavle. Takav isti slu~aj je i sa dokidanjem obrezivanja (sunne}enja) mu{ke djece. - Mnogobrojni su propisi o klanju ‘ivotinja i prino{enju ‘rtve u Mojsijevu zakonu koje je kr{}ansko u~enje stavilo van snage. Me|u njima su i propisi o zabrani prino{enju ‘rtvene ‘ivotinje kipovima, zabrani konzumiranja krvi, kao i mesa zadavljene ‘ivotinje. - ^ak su i propisi o kazni bludnika iz Mojsijeva zakona u kr{}anstvu izmijenjeni. - Ni sve}eni~ka slu‘ba nije ostala neizmjenjena, a kad je izmjenjena ona, izmjenjen je i vjerozakon. - Ispada da su, po kr{}anskom vjerozakonu, propisi Tore bili dotrajali i nedovoljno sna‘ni da udovolje zahtjevima vremena, pa su bar neki morali pretrpjeti izmjene? b) Iz Novog zavjeta : - Isus je rekao da je on poslan samo Izrael}anima. Pavle je ovo izmjenio i Isusovu misiju proglasio op}om (za cio svijet i sve narode). - Isus je preporu~io da se radi kako govore knji‘evnici i farizeji, {to je u kr{}anstvu dokinuto. - Ve} smo ranije rekli da su apostoli stavili van snage sve prakti~ne propise Tore. - Isus je tvrdio da je do{ao, ne da progoni i ubija, ve} da spa{ava druge. Pavle u svojoj poslanici Solunjanima tvrdi suprotno: „Da, pravedno je pred Bogom da va{im mu~iteljima za uzvrat dadne muku, a vama, mu~enicima, pokoj zajedno s nama, kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svoje an|eoske vojske, koji }e se osvetiti onima koji ne}e da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o na{em Gospodinu Isusu. Oni }e biti ka‘njeni vje~nom propa{}u.” (Solunjanima II, 1,6-8) U vezi sa stavljanjem nekih propisa van snage, navodimo: 2. Dokaze iz samog evan|elja - Po Mojsijevom zakonu bilo je dozvoljeno da zbog nekog razloga ~ovjek pusti svoju ‘enu. Ta ista ‘ena, nakon {to bi iza{la iz ku}e prvog mu‘a, mogla se ponovo udati za drugog ~ovjeka. (Ponovljeni zakon 24,1-4) - Nasuprot ovome, po kr{}anskom vjerozakonu, ‘ena se mo‘e pustiti samo zbog preljube sa drugim ~ovjekom. Ona se nakon razvoda sa prvim mu‘em ne mo‘e vi{e udavati za bilo koga ~ovjeka, jer je to blud. O tome se nedvosmisleno govori u petom i devetnaestom poglavlju Evan|elja po Mateju. - U Mojsijevom zakonu meso mnogih ‘ivotinja je bilo zabranjeno. U kr{}anskom vjerozakonu ono nije zabranjeno. Dozvoljeno je za jelo Pavlovim proizvoljnim mi{ljenjem iznesenom u Poslanici upu}enoj Rimljanima, gdje on ka‘e: „Ja znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ni{ta nije ne~isto po sebi, nego samo onomu koji ne{to dr‘i ne~istim, ne~isto je.” (Rimljanima 14,14) U petnaestom stihu, prvog poglavlja, poslanice upu}ene Titu, Pavle o ovome ka‘e: „^istima je sve ~isto, a onima koji su okaljani i nevjernici ni{ta nije ~isto, nego su im okaljani i razum i savjest.” - Propisi o neradnim danima i blagdanima u Mojsijevom zakonu su detaljno dati. Iz teksta ovih propisa se vidi da su oni obavezuju}i i trajne vrijednosti:

www.islamski.com

www.islamski.com

116

„A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mla|aka i za blagdane, da dolaze prema svome broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu.” (Ljetopisi I, 23,31) - Svetkovanje subotom je strogi propis u Mojsijevom zakonu. Toga dana niko nema pravo da radi ni najsitnije poslove. Ko prekr{i ovaj propis i ne pazi na njega zaslu‘uje smrtnu kaznu. Ovi propisi se u knjigama Starog zavjeta spominju na vi{e mjesta kao {to su: - Postanak 2,3 - Izlazak 20,8-11 - Izlazak 23,12 - Izlazak 34,21 - Ljetopisi I, 23,31 - Ponovljeni zakon 5,12-15 - Jeremija 17,21-22 - Izaija 56,4 i 58,2-4 - Nehemija 9,1-4 - Ezekiel 20,15-27 Isusovi savremenici iz reda Jevreja su, zbog njegovog neuva‘avanja subote kao odabranog dana, prema njemu pokazivali znakove prezira. Zbog toga su i kovali zavjeru za njegovo ubistvo. Njegovo nepriznavanje subote za sveti dan, bio je jedan od razloga da oni ne priznaju njega kao proroka. Mi smo mi{ljenja da je svetac Pavle dokinuo gore pomenute propise iz Mojsijevog zakona. On je, dozvoljavaju}i da se jede meso zabranjenih ‘ivotinja i ukidaju}i svetost blagdana i subote, rekao da su te sve stvari samo zabluda: „Prema tome, neka vas nitko ne osu|uje zbog jela i pi}a, ili zbog godi{njih blagdana, ili mla|aka, ili subota! To je samo sjena stvarnosti koja je imala do}i, a stvarnost je Krist.” (Kolo{anima 2,16-17) U ovoj istoj poslanici Pavle nastavlja pa ka‘e: „Ako ste s Kristom umrli, oslobo|eni prirodnih sila svijeta, za{to dopu{tate, kao da jo{ ‘ivite u svijetu, da vam se name}u propisi: Ne uzmi!, Ne ku{aj!, Ne takni!” Sve je to odre|eno da uporabom nestane.” (Kolo{anima 2,20-21) Svi komentatori kr{}anskih svetih knjiga se sla‘u da su, gore navedeni citati, najbolji primjer da je Pavle, zaista, neke ranije propise stavio van snage. Me|u njih spadaju: Berket, dr. Vat Bi, Be{p Harsli, Henri Vaskat, poznati komentator Biblije i Jasvisrolija. Evo jo{ jednog primjera dokidanja ranijih propisa iz Mojsijevog zakona: Propisi o obrezivanju mu{ke djece po Abrahamovom vjerozakonu su vje~ni. O tome se nedvosmisleno govori u sedamnaestom poglavlju Knjige o Postanku. Ovi propisi su primjenjeni na njegovim sinovima Izaku i Ji{maelu. Propisi o obrezivanju mu{ke djece ostali su nepromijenjeni i u Mojsijevu zakonu u kome stoji: „Osmoga dana neka se dijete obre‘e.” (Levitski zakonik 12,3) [tavi{e, sam Isus je bio obrezan, o ~emu nedvosmisleno govori Luka u svome Evan|elju: „Kad pro|e osam dana, i kad je Dijete trebalo obrezati, nadjenu{e mu ime Isus, kako ga je nazvao an|eo jo{ prije nego {to se za~e.” (Luka 2,21) U znak sje}anja na Isusovo obrezanje (sunne}enje) kr{}ani imaju poseban dan u kome se mole. Ovaj propis su i kr{}ani prakti~no primjenjivali sve do Isusova uskrsnu}a. Nakon njegova uskrsnu}a apostoli su dokinuli ovu praksu na saboru u Jeruzalemu. O tome se op{irno govori u petnaestom poglavlju Djela apostolskih. Me|u najglasnijim zagovornicima ukidanja ovih propisa bio je Pavle, kako se vidi iz njegovih rije~i: „Pazite! Ja, Pavao, velim vam: primite li obrezanje, Krist za vas ne}e imati vi{e nikakva zna~enja. I ponovo sve~ano tvrdim svakomu koji primi obrezanje da je du‘an izvr{iti sav Zakon. Prekinuli

www.islamski.com

www.islamski.com

117

ste s Kristom svi koji se ho}ete opravdati u Zakonu; ispali ste iz milosti. Jer mi pod vo|stvom Duha na osnovi vjere o~ekujemo nadu opravdanja. Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja o~ituje svoju snagu ljubavlju.” (Gala}anima 5,2-6) Na jednom drugom mjestu u ovoj poslanici Pavle ka‘e: „Uistinu, ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, ve} novi stvor ” (Gala}anima 6,15) Ovakvih primjera dokidanja propisa Mojsijevog zakona ima vi{e. Navodimo samo neke: - Propisi o ‘rtvovanju ‘ivotinja su brojni i vje~ni po Mojsijevu zakonu. U kr{}anskom vjerozakonu su svi dokinuti132 - U Mojsijevu zakonu postoji cio niz propisa o sve}enstvu i njihovom obla~enju za vrijeme izvo|enja bogoslu‘ja. Oni su prije svega morali potjecati iz loze Aronove. Me|utim, u kr{}anskom vjerozakonu svi ovi propisi su dokinuti133 - Nakon dugog vije}anja na jeruzalemskom saboru, apostoli su prakti~no odbili sve propise iz Tore osim: „da se uzdr‘avaju od onoga {to je okaljano idolima, od bluda, od udavljenog i od krvi.” (Djela apostolska 15,20) - Kasnije je sveti Pavle dokinuo propise i o ovim zabranama, izuzimaju}i zabranu bluda. Po njegovom mi{ljenju, obi~nom ~ovjeku je dozvoljeno sve gore navedeno, osim bluda. U ovome se sla‘u i dana{nji protestanti. Me|utim, ako znamo da u kr{}anskom vjerozakonu ne postoji kazna za preljub, to zna~i da su propisi i o zabrani preljuba, dokinuti. Na osnovu svega izlo‘enog, mo‘e se re}i da je kr{}anstvo stavilo van snage sve prakti~ne odredbe Mojsijevog zakona, bez obzira da li su oni bili privremenog ili trajnog karaktera. Ovo priznaje i sam Pavle kada ka‘e: „Prije dolaska vjere bili smo zatvoreni u Zakonu, ~uvani za vjeru koja se imala objaviti. Prema tome, zakon nam je bio ~uvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo. I s dolaskom vjere nismo vi{e podlo‘ni ~uvaru.” (Gala}anima 3,23-25) Na jednom drugom mjestu u ovoj svojoj poslanici Pavle ka‘e: „Ali kako znamo da ~ovjeka ne opravdava vr{enje Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista, to smo i mi prigrlili vjeru u Krista Isusa da bismo se opravdali vjerom u Krista, a ne vr{enjem zakona. Jer vr{enje Zakona ne}e nikoga opravdati.” (Gala}anima 2,15-16) Nakon citiranja ovih stihova na 487. strani, devetog sveska svoga komentara Biblije, poznati komentator Larn ka‘e: „Ovim je Mojsijev zakon nakon Isusove smrti prakti~no stavljen van snage.” Sli~no mi{ljenje u svome komentaru Evan|elja iznosi i Duvali Verd‘erdant koji ka‘e: „Isusovom smr}u i pojavom Evan|elja dokinuti su propisi Mojsijevog zakona.” - Pavle u jednoj od svojih poslanica otvoreno priznaje: „Ako se, naime, mijenja sve}enstvo, nu‘no se mijenja i Zakon.” (Hebrejima 7,12) Drugim rije~ima, Pavle je htio re}i da se sa promjenom vlasti mijenja i vjerozakon. Muslimani, po toj logici, kr{}anima mogu uputiti sljede}e pitanje; ako je mogao biti dokinut Mojsijev, za{to ne mo‘e biti dokinut i va{ vjerozakon? Ovim bi bio pogo|en, a ne proma{ena sr‘ problema. Navode}i razloge dokidanja propisa Mojsijevog zakona Pavle ka‘e: „Tim se ukida prija{nja zapovijed zbog njezine nemo}i i beskorisnosti.” (Hebrejima 7,18) Na drugom mjestu on ka‘e: „A kad veli: -Novi, tim je prvi proglasio zastarjelim. A {to stari i zastarijeva, blizu je i{~eznu}a.” (Hebrejima 8,13) 3. Dokazi da propisi jednog evan|elja dokidaju propise iz drugog 132 Rahmetullah el-Hindi, Izharu-l-hakki, katarsko izdanje, Prvi dio, str. 524 133 Prethodni izvor, na istom mjestu

www.islamski.com

www.islamski.com

118

- Matej ka‘e da je Isus poslao dvanaestoricu apostola i rekao im: „Ne idite k poganima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad! Nego idite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” (Matej 10,5-6) Na drugom mjestu Matej ka‘e da je Isus rekao: „Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” (Matej 15,24) Po Mateju, ovo je priznanje samog Isusa da je poslan samo Izrael}anima. Me|utim, Marko u svome Evan|elju ka‘e da je Isus rekao: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15) Na osnovu ovoga ispada da je Evan|elje po Marku dokinulo zapovijed iz Evan|elja po Mateju134 U dvadeset tre}em poglavlju svoga Evan|elja Matej ka‘e da je Isus obra}aju}i se svojim u~enicima rekao: „Na Mojsijevu stolicu zasjeli su knji‘evnici i farizeji. Vr{ite i dr‘ite sve {to vam reknu!” (Matej 23,2-3) Knji‘evnici i farazeji su bez sumnje, budu}i da su bili Jevreji, tra‘ili da se po{tuju odredbe Mojsijevog zakona, koje su po njima imale ostati nepromijenjene za sva vremena. Me|utim, mi smo ve} vidjeli da su gotovo sve prakti~ne zapovijedi Mojsijevog zakona, u kr{}anstvu dokinute135 Ve} smo ranije rekli da su se apostoli, nakon duge rasprave, saglasili da se dokinu sve prakti~ne odredbe Mojsijevog zakona, osim ~etiri; da se uzdr‘ava od onoga {to je okaljano idolima, od bluda, od udavljenoga i od krvi. ^ak tri od ove ~etiri zabrane, kasnije je dozvolio Pavle. Luka u svome Evan|elju ka‘e da je Isus na Jakovljevu i Ivanovu molbu: „Gospodine, ho}e{ li da zapovjedimo ognju da si|e s neba i da ih uni{ti?”, rekao: - Vas dvojica ne znate od kojeg ste duha. Sin ~ovje~ji nije poslan da uni{tava ljude, ve} da ih spa{ava.” (Luka 9,54 i 56) Isusov odgovor sli~an ovome navodi i Ivan u svome Evan|elju. Me|utim, Pavle u svojoj poslanici Solunjanima ka‘e: „A vama mu~enima, pokoj zajedno s nama, kad se ‘u plamenom ognju’ objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svoje an|eoske vojske, koji }e se osvetiti onima koji ne}e da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o na{em Gospodinu Isusu. Oni }e biti ka‘njeni vje~nom propa{}u.” (Solunjanima II, 1,7-9) U istoj ovoj poslanici Pavle ka‘e: „I tada }e se pojaviti Bezbo‘nik koga }e Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta i uni{titi sjajem svoga dolaska.„ (Solunjanima II, 2,8) Zar ovim Pavle nije pobio Isusove rije~i iz Lukinog i Ivanovog evan|elja? Iz navedenih primjera se vidi da su i neke odredbe samog Evan|elja dokinute. U vezi sa Isusovom izjavom: „Nebo }e i zemlja pro}i, ali rije~i moje ne}e pro}i” (Matej 24,35 i Luka 21,33). Treba re}i da je pod ovim Isus mislio na doga|aje koji }e se desiti poslije njega, a ne na odredbe vjerozakona, koje su zaista izmijenjenje, ali ne od njega, nego od strane njegovih u~enika u ~emu je, kako smo ve} rekli, glavnu ulogu odigrao Pavle. Kao {to vidite, nema nikakve sumnje da je, zaista, do{lo do ukidanja nekih odredbi, ne samo iz Mojsijevog zakona, ve} i iz samog Evan|elja. Prema tome, kr{}anske tvrdnje da u njihovim knjigama nema slu~ajeva derogiranja, nemaju nikakve osnove. A kako da ih i ne bude kad se potrebe ljudi mijenjaju u skladu sa potrebama vremena i mjesta onih kojima se zakoni objavljuju? Sam je Isus, ukazuju}i na ovo, rekao: 134 Izharu-l-hakki, prvi tom, str. 538 135 Prethodni izvor, isto mjesto

www.islamski.com

www.islamski.com

119

„Imao bih vam jo{ mnogo re}i, ali sada to ne mo‘ete nositi. Kada do|e on, Duh Istine, uvest }e vas u svu istinu.” (Ivan 16,12-13)136 4. [TA KR[]ANI ZAMJERAJU MUSLIMANIMA? NA[ ODGOVOR NA NJIHOVE ZAMJERKE - Kr{}ani prije svega zamjeraju pobo‘nim muslimanima {to se ‘ene i ne‘enstvo svojih sve}enika (monaha) navode kao vrlinu. Mi im odgovaramo: Svi poslanici, izuzev Isusa i Ivana, koliko je nama poznato, su se ‘enili i ra|ali djecu. U Tori u koju vi vjerujete pi{e: „Mu{karcu je dozvoljeno da se ‘eni sa onoliko ‘ena koliko je u stanju izdr‘avati.” Vi kr{}ani zabranjujete ono {to je Bog u Tori i Evan|elju objavio i dozvolio, a pridr‘avate se Pavlovih rije~i koji vam je rekao da se ‘enite samo jednom ‘enom, pa ako ova umre mo‘ete se ‘eniti do tri puta, ne vi{e. Pavle va{im sve}enicima dozvoljava da se jednom o‘ene, djevicom, ali ne i udovicom. Kad ova umre, sve}eniku nije dozvoljeno da se vi{e ‘eni. Prema tome, i po va{im knjigama je dozvoljen brak. Zato se sami zapitajte; koliko su samo sramotnih i grije{nih djela po~inili va{i sve}enici, samo zato {to se nisu mogli normalno o‘eniti, pa su se upu{tali u preljub sa ~asnim sestrama. Va{a historija je puna ovakvih slu~ajeva. Ne radi se ovdje samo o srednjem stolje}u. Zapadna {tampa, gotovo svakodnevno, pi{e o ovakvim slu~ajevima, o atacima sve}enika na obraz ~asnih sestara. Drugo {to kr{}ani zamjeraju muslimanima je obrezivanje mu{ke djece. Mi im na ovo odgovaramo; Vi zaboravljate da je sam Isus Krist bio obrezan. Vi to dobro znate, jer dan njegovog obrezivanja proslavljate kao i druge blagdane. Pa za{to to zamjerate muslimanima? Pored toga, propisi o obaveznom obrezivanju mu{ke djece, vi{e nego jasno, su dati i u Mojsijevom Zakonu. Zar Abraham i njegovi sinovi Izak i Ji{mael nisu bili obrezani? Ako se neko treba ovoga stidjeti, to ste onda vi, a ne mi! Tre}e {to kr{}ani prigovaraju muslimanima je njihovo vjerovanje da }e se u raju jesti i piti. Na ovaj prigovor mi im odgovaramo: Na osnovu ~ega pobijate tvrdnju da }e se u raju jesti i piti? Zar Matej u svome Evan|elju ne ka‘e da je Isus svojim u~enicima, za vrijeme Posljednje ve~ere, rekao: „Od sad, ka‘em vam, sigurno ne}u vi{e piti od ovog trsova roda do onog dana kad }u ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.” (Matej 26,29) Potpuno istu Isusovu izjavu prenosi i Marko u svome Evan|elju. (Marko 14,25) Luka u svome Evan|elju ka‘e da je Isus svojim u~enicima rekao: „Vi ste oni koji ste u mojim ku{njama uvijek ostali sa mnom, zato ja vama dajem kraljevsku ~ast kao {to ju je Otac moj meni dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu te da sjedite na prjestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena.” (Luka 22,28-30) Kr{}anski u~enjaci dobro znaju da je Adam sa svojom ‘enom Evom iz raja protjeran zbog toga {to su u njemu okusili zabranjeno drvo (vo}e). O njihovom grijehu, protjerivanju iz raja i spu{tanju na Zemlju ne govori samo Kur ’ an, nego i njihove Svete knjige Tora i Evan|elje. Pa kako onda mogu pobijati tjelesno u‘ivanje u raju? Kr{}ani tvrde da bi se, ukoliko bi se u raju jelo i pilo, morale vr{iti i fiziolo{ke potrebe kao {to su mokrenje i obavljanje nu‘de, a to nije primjereno za raj. Mi im odgovaramo: Pomenute zakonitosti vrijede na ovom svijetu, ali i ne za raj. U njemu }e ljudi umjesto znoja lu~iti te~nost koja }e mirisati poput mo{usa. U njemu ne}e biti pljuvanja, curenja nosa, a kamoli potrebe da se obavlja mala i velika nu‘da. Kr{}ani dalje zamjeravaju muslimanima {to vjeruju da }e u raju biti pala~a, dragog kamenja i sl. Mi im odgovaramo: U jednoj od va{ih pri~a o Ivanu Evangelisti se ka‘e da je on jednog dana pro{ao pored dvojice mladi}a obu~enih u svilenu odje}u. U njihovoj pratnji bilo je mnogo sluga i rasko{na ko~ija. Kada ih je Ivan podsjetio na pakao i njime zaprijetio, sve su ovo ostavili i po~eli se sa njim dru‘iti. Sav svoj imetak

136 Izharu-l-hakki, prva knjiga, str. 541

www.islamski.com

www.islamski.com

120

podijelili su slugama. Nakon izvjesnog vremena, oni su jednog dana ugledali svoje sluge kako u skupocjenoj odje}i i rasko{noj ko~iji prolaze pored njih, pa su se pokajali. Ivan je to primijetio pa ih je upitao da li ‘ale za u‘ivanjem koga su se pro{li. Kada su rekli da ‘ale i da vi{e ne mogu izdr‘ati, Ivan im je naredio da odu u pustinju i da mu donesu dva kamena. Kad su ih donijeli, Ivan ih je stavio u haljinu, a onda iz nje izvadio dva draga kamena, dao im ih i rekao da odu u grad da ih prodaju i kupe sve {to su ranije imali, ali zbog ovog kratkotrajnog i prolaznog u‘ivanja, ne}e mo}i u}i u raj. Dok su tako razgovarali, pored njih je prolazila povorka koja je ispra}ala mrtvaca. Mladi}i su zamolili Ivana da o‘ivi mrtvaca i on ga je o‘ivio. Tada je Ivan pro‘ivjelom mrtvacu rekao da mladi}ima ispri~a {ta su sve u raju propustili. On im je rekao: „U raju ste imali pala~e od dragog kamenja raznih boja. Svaka je duga toliko i toliko...” Kada su mladi}i ovo ~uli, pokajali su se i sve ostavili137

OSMO POGLAVLJE

Kr{}anske sekte 1. PRIRODA ISUSA KRISTA I KR[]ANSKA NESLAGANJA OKO TOGA Progla{avanje Isusa Krista za boga nije bila jednostavna stvar. Naprotiv, bio je to dug i komplikovan proces koji je mnogim Isusovim sljedbenicima nanio mnogo problema i neugodnosti. Usljed toga do{lo je do mnogobrojnih podjela u kr{}anstvu i nastanka brojnih sekti unutar kr{}anskog tkiva. Zato }emo se ukratko upoznati sa svim ovim podjelama i sektama, temeljima njihovog u~enja i li~nostima njihovih osniva~a. Na samom po~etku potrebno je konstatirati da je glavni problem oko koga su izbila neslaganja bilo pitanje - ko je zapravo Isus Krist - ~ovjek i sin ~ovje~iji koji jede, pije, spava, odmara se, raduje, ‘alosti, gladni, ‘edni, boji se i sl., kao i svi drugi ljudi, ili je on bog, ili istovremeno i jedno i drugo. Isusovim pristalicama nije bilo jednostavno pomiriti ova dva suprotstavljenja u~enja jedno koje ka‘e da je Isus ~ovjek kome je potrebno sve {to i ostalim ljudima, i drugo koje u~i da je on bog i da mu kao bogu ni{ta nije potrebno. Oko ovog problema me|u kr{}anima je do{lo do podjele na dvije glavne struje: - prvu koja je smatrala da Isus ima dvije prirode, ljudsku i Bo‘iju i - drugu koja je smatrala da Isus ima samo jednu prirodu. Za prvu su se zalagali Arije, Nestorije i Katolik, a za drugu aleksandrijski patrijarh Atanasije (297-373.), aleksandrijski biskup Kiril (Cyril) i Jakob Baradaju (490-578.), biskup iz Edese138 Re}i }emo ne{to op{irnije o svakom od ovih predstavnika: Arije je bio egipatski sve}enik iz Aleksandrije, utjecajni propagator i utemeljiva~ kr{}anske sekte koja po njemu nosi ime. Po~etkom ~etvrtog stolje}a on se sna‘no suprotstavio Aleksandrijskoj crkvi koja je u~ila da je Isus bog i Sin Bo‘iji. Arije je tvrdio da Isus nije ni Bog ni Sin Bo‘iji, ve} ~ovjek kao i svi drugi ljudi. Odbacivao je sve navode Evan|elja koji su govorili o bo‘anstvenosti Isusa Krista139 Tvrdio je da Djevica Marija nije rodila Boga, nego ~ovjeka i da Isus ne posjeduje prirodu Boga Oca. Za svoju tvrdnju navodi ubjedljiv argumenat, da Otac, kao stariji i Sin, kao mla|i, ne mogu biti jedno te isto. Dakle, poricao je jednakost prve i druge osobe Trojstva tvrde}i da Sin Bo‘iji (Krist) nije postojao oduvijek, niti je po biti jednak Bogu Ocu, nego ga je Bog Otac ni iz ~ega stvorio. Arijevo u~enje bilo je osu|eno na saboru u Nikeji (325) zbog ~ega je bio ekskomuniciran i protjeran u Ilirik. Gr~ki elementi pod utjecajem njene filozofije bili su naklonjeni Arijevom u~enju140 Nasuprot njemu, aleksandrijski patrijarh Atanasije (297-373.) tvrdio je da Isus Krist ima samo jednu

137 Tuhfetu-l-eribi fi-r-reddi’ala ehli-s-selibi, str. 54 138 Ahmed [elebi, Mukarenetu-l-edijani-el-mesihijeti, drugo izdanje, Kairo, 1984. str.192 139 dr. Ali Abdulwahid Wafi, el-Esfaru-l-mukaddesetu fi-l-edjani- s-sa- bikati li-l-islami, str. 108 140 dr. Emira Hilmi Metar, el-Felsefetu inde-l-junani, Druga knjiga, str. 428

www.islamski.com

www.islamski.com

121

prirodu (monofizit) i da je on istovremeno i bog i Sin Bo‘iji141 2. KOGA JE RODILA DJEVICA MARIJA - BOGA ILI ^OVJEKA? Diskusija oko ovog pitanja se nastavila i u petom stolje}u. Tada se ponovo pokrenulo pitanje; mo‘e li Isusova majka biti Bogorodica (Theo Tokos), ili je ona rodila samo ~ovjeka, a ne i boga? Tvrde}i da se Isus Krist odlikuje sa dvije prirode, carigradski biskup Nestorije je 428. god Djevici Mariji oduzeo nadimak Bogorodica. Ovdje se problem, zapravo, svodi na filozofsku raspravu o tome da li se du{a kojom se poima ra|a ili sti~e nakon ro|enja? Ukoliko se dolazi na svijet sa du{om, onda je Djevica Marija, Isusova majka, rodila boga; a ukoliko novoro|en~e sti~e du{u nakon ro|enja, onda je Djevica Marija rodila samo Isusovo tijelo. Aleksandrijski biskup, sveti Kiril (st. Cyril) je 431. godine na Efe{kom saboru pokrenuo kampanju protiv Nestorija i njegovih pristalica optu‘uju}i ih za herezu. Na ovo su sirijski nestorijanci o{tro reagirali, napustili sabor i osnovali zasebnu Nestorijansku crkvu. Njihovo u~enje nai{lo je na plodno tlo na Istoku, tako da je doprlo do Indije i Kine. Kada je Lav (Leo) do{ao na mjesto pape u Rimu, on je u [alonu (Chalons) sazvao jo{ jedan sabor na kome je odba~ena efe{ka odluka o jednoj prirodi Isusa Krista i usvojena druga po kojoj Isus ima dvije prirode; ljudsku i Bo‘iju. Sljedbenici jedne Isusove prirode nazivaju se monofiziti po ranije spomenutom osniva~u Jakobu Baradaju (490-578.). S druge strane, na Kalcedonskom saboru 451. god. usvojena je odluka o dvije naravi, ili dvije volje Isusa Krista. Ovo u~enje je prihvatila Rimska crkva. Ovaj pravac u kr{}anskom u~enju naziva se ponekad i carskim, jer je to bio zvani~ni pravac kr{}anstva prihva}en od rimskog cara. [ehrestani grije{i kada ovaj pravac pripisuje nekakvom osniva~u po imenu Melka142 Ovakvom shvatanju o dvije prirode ili dvije volje Isusa Krista 667. god. ‘estoko se suprotstavio Ivan Maron koji je tvrdio da Isus Krist ima dvije prirode, ali jednu volju, jer se obje prirode pokazuju u jednoj li~nosti. Budu}i da se sa ovakvim Maronovim shvatanjima nije slagala ve}ina biskupa, savjetovali su cara da sazove novi ekumenski sabor. Tako je do{lo do sazivanja Tre}eg carigradskog sabora (680-681) na kome je osu|ena monoteletska nauka po kojoj su u Isusu Kristu dvije prirode i samo jedna volja. Ovaj sabor potvrdio je da su u Isusu dvije prirode i dvije volje i time se priklonio Katolikovu nauku koji proklinje svakog ko tvrdi druga~ije. Na ovom saboru je Ivan Maron osu|en i progla{en za heretika. Nakon ovog sabora na pristalice Maronovog u~enja se sru~io talas bijesa i progona. Bje‘e}i ispred progona nastoje}i sa~uvati vjeru i ‘ivu glavu, Maronove pristalice sklanjale su se ~as u jednu, ~as u drugu zemlju dok se kona~no nisu nastanili u zabitim planinskim predjelima Libana. Ova sekta, kao nezavisna crkva, nastavila je djelovati pod imenom maroniti sve do krsta{kih ratova. Godine 1182. je priznala glavne dogme Katoli~ke crkve i papu kao vrhovni autoritet, ali zadr‘avaju}i svoje obrede i obi~aje, prije svega svoju monoteletsku nauku o Isusu Kristu. Veliki broj sljedbenika ove crkve iselio se u Ameriku. Iako maroniti priznaju autoritet pape i Katoli~ke crkve u Rimu, oni imaju zasebnu hijerarhijsku organizaciju na ~ijem ~elu stoji patrijarh ~ije je sjedi{te u samostanu Bekerke u blizini Bejruta. Crkvom upravljaju i ~etiri nadbiskupa i {est biskupa od kojih su ~etiri izvan Libana (Halep, Damask, Kairo i Kipar)143 3. PODJELA CRKVE NA ISTO^NU I ZAPADNU Vjerske grupacije kr{}ana koje su vjerovale u dvije prirode i dvije volje Isusa Krista, bez ve}ih problema, su nastavile zajedni~ki djelovati sve do devetog stolje}a kada je vi{e iz politi~kih, a manje iz vjerskih razloga do{lo do podjele me|u njima i kona~nog razlaza 1054. godine. Od tog vremena postoje 141 Prethodni izvor, str. 428-429 142 Ali Abdulwahid Wafi, el-Esfaru-l-mukaddesetu fi-l-edjani-s-sa- bikati li-l-islami, str. 116. 143 Ali Abdulwahid Wafi, prethodni izvor, str. 117

www.islamski.com

www.islamski.com

122

dvije crkve: Zapadna (sveta rimska katoli~ka apostolska crkva) i Isto~na (Sveta ortodoksna apostolska crkva). U vjerskom smislu spor je izbio oko lica iz koga je nastao Duh Sveti. Neke grupacije su smatrale da je Duh Sveti nastao samo od Oca, dok su druge smatrale da je on nastao i od Oca i od Sina zajedno. Na ^etvrtom carigradskom saboru, odr‘anom 869. god., poznatom kao Zapadnolatinski sabor, predstavnici Zapadnorimske crkve usvojili su odluku o nastanku Duha Svetog i od Oca, i od Sina istovremeno144 Na ovom saboru osu|en je i svrgnut patrijarh Focije. To je bio po~etak prve {izme izme|u Isto~ne i Zapadne crkve. Carigradski patrijarh sa svojim pristalicama je smatrao da je Duh Sveti nastao samo od Oca, pa je (879.) sazvao novi Carigradski sabor koji je u tom smislu donio odluku - osudio sabor iz 869. i rehabilitirao patrijarha Focija. Isto~na crkva ovaj sabor, koji je jo{ poznat pod imenom Isto~no-gr~ki carigradski sabor, smatra ekumenskim, a ne onaj iz 869. godine. Usljed ovoga do{lo je do podjele crkve na: 1. Isto~nogr~ku crkvu Ova crkva naziva se jo{ pravoslavnom, ortodoksnom ili samo isto~nom. Ona u~i da je Duh Sveti nastao samo od Oca. Njene pristalice su, uglavnom, na istoku u Gr~koj, Turskoj, Rusiji, Srbiji i nekim drugim zemljama. Isto~nopravoslavna crkva organizirana je u autokefalne, administrativno uzajamno nezavisne patrijar{ije na ~ijem ~elu stoji patrijarh. Glavne su ~etiri:

1. Carigradska, 2. Aleksandrijska, 3. Antiohijska i 4. Jeruzalemska.

Pored ovih postoje jo{: Sinajska, Kiparska, Ruska, Srpska, Makedonska, Gr~ka, Bugarska i Rumunska patrijar{ija. Uz ovo treba napomenuti da postoji i zasebna crkva koja objedinjuje sve pravoslavne crkve Sjeverne Amerike (North American Holy Synod). 2. Zapadnolatinsku crkvu Ova se crkva jo{ naziva Zapadnom, Rimskom ili Katoli~kom crkvom. Ponekad se ova crkva naziva Petrovom crkvom, po osniva~u, apostolu Petru, za koga katolici vjeruju da su pape njegovi duhovni nasljednici. Na ~elu ove crkve stoji papa koji je istovremeno i predsjednik dr‘ave Vatikan. Ova crkva u~i da je Duh Sveti nastao od Oca i Sina, zajedno. Sljedbenici ove crkve uglavnom su na Zapadu, u zemljama kao {to su: Italija, Francuska, Belgija, [panija, Portugal, Ju‘na Amerika i dr. U zemljama u kojima ve}ina stanovnika ispovijeda isto~nu pravoslavnu vjeru ima dosta katolika koji pripadaju Zapadnoj rimskoj crkvi. U ovim zemljama postoje biskupije koje priznaju vrhovni autoritet rimskog pape. Jedna od takvih zajednica postoji i u Egiptu145 Sljedbenici Koptske crkve u Egiptu vjeruju da je Duh Sveti nastao samo od Oca146 U pravoslavnoj crkvi, s obzirom na vjerovanje da Krist ima samo jednu, bo‘ansku narav, postoje jo{ neke podjele u kojima se zadr‘alo u~enje monofizita. To su: a) Pravoslavna crkva u Egiptu i Etiopiji. Ova crkva naziva se jo{ i Markovom crkvom po apostolu Marku, jednom od sastavlja~a Evan|elja. Patrijarsi ove crkve sebe smatraju nasljednicima apostola Marka. Etiopski kr{}ani su se u posljednje vrijeme djelimi~no osamostalili i imaju zasebne vjerske obrede. b) Sirska pravoslavna crkva na ~ijem ~elu stoji sirski patrijarh. Ve}ina sljedbenika ove crkve ‘ivi na

144 dr. [elebi smatra da je ovaj sabor odr‘an u Rimu. (Pogledati, el-Mesihijjetu, str. 200) 145 Ali Abdulwahid Wafi, el-Esfaru-l-mukaddesetu-s-sa-bikatu li-l- Islami, str.118 146 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str.157

www.islamski.com

www.islamski.com

123

prostorima azijskog kontinenta. c) Aramejsko - pravoslavna crkva se po svome u~enju o jednoj prirodi Isusa Krista ne razlikuje od prethodno dvije pomenute, ali se od njih razlikuje po liturgiji i obi~ajima. 4. ISUSOVCI Isusovci, tako|er jezuiti i Dru‘ba Isusova je naziv za ~lanove rimokatoli~kog reda kojemu je temelje 1534. god. udario Ignacije Loyola, {panski vitez koji je prethodno bio ranjen u bici sa andaluskim muslimanima. Kao novi smjer u Katoli~koj crkvi Isusovci se javljaju u onom razdoblju koji se nastavlja na doba vjerskog fanatizma {to je u borbama protiv Maura u Andalusu doseglo svoj vrhunac. Dru‘bu Isusovu zvani~no je priznao papa Pavle III 1540 god. posebnom bulom i od tada su sna‘no po~eli ja~ati kako po broju, tako i po snazi. Imali su sna‘nu vojnu organizaciju i strog sistem odgoja, {to ih je u~inilo papinim osloncem u {irenju kr{}anstva. U‘ivali su simpatije vi{ih stale‘a dru{tva. [irom svijeta imaju razgranat lanac srednjih i visokih {kola, kao i nau~no istra‘iva~kih instituta. 5. PROTESTANTI Pripadaju zajedni~koj Evangeli~koj crkvi koja okuplja protestante, luterane i pristalice nekih drugih reformiranih crkava na Zapadu. Od svetih knjiga priznaju samo Evan|elje pred kojim su svi jednaki i odgovorni. Reformatori kao takvi odbacuju crkvenu vlast i njen monopol nad tuma~enjem Biblije. Priznaju samo Evan|elje i po njemu su dobili ime. Jedan od glavnih vo|a i osniva~a protestantizma, pokreta koji se u {esnaestom stolje}u pojavio u Njema~koj, bio je ~ovjek po imenu Martin Luter (1483-1546.). O{tro se usprotivio izdavanju opro{tajnica od grijeha, porezima i raznim nametima koje je uzimala Crkva, zabrani braka sve}enicima, monasima i ~asnim sestrama (redovnicama). Pored ovoga zalagao se za odbacivanje propisa Tajne ve~ere. Njegovim stopama su kasnije krenuli: [vajcarac Ulrich Zwingli i Francuz Jean Calvin. Pokretu reformacije pridru‘ili su se mnogi ljudi {irom svijeta, a naro~ito u Njema~koj, Danskoj, [vajcarskoj, Holandiji, [vedskoj, Engleskoj, [kotskoj, Sjevernoj Irskoj i Sjedinjenim Ameri~kim Dr‘avama. Protestanske ideje nai{le su na plodno tlo i u drugim krajevima svijeta, naro~ito u Ju‘nom Sudanu, Centralnoj Africi, Kini i Japanu. U~enje protestantizma se u biti mnogo ne razlikuje od u~enja ranije spomenutih pravaca u pogledu Trojstva i bo‘anstvenosti Isusa Krista, ali se razlikuje u nekim drugim crtama koje smo pomenuli kao {to je odbacivanje svetosti Djevice Marije, ikona i sl. U protestantizmu se ne dozvoljava izvo|enje molitve na jeziku koji kr{tena osoba ne razumije. Pravoslavna crkva po~iva na klerskoj organizaciji na ~ijem ~elu stoji patrijarh. Iza njega dolaze mitropoliti, episkopi, arhijerej (privilegovani sloj sve}enika) i na kraju obi~ni sve}enici koji se zovu popovi. Svi oni zajedno imaju svoje mi{ljenje i pravo na odlu~ivanje po svim pitanjima vezanim za crkvu147 Na Zapadu je Crkva organizaciju sve}enstva i podjelu vlasti preuzela od Rimljana. Ona je u po~etku, u i{~ekivanju ponovnog Isusovog povratka, bila veoma jednostavna, pa je Crkva, kada se ovo i{~ekivanje oteglo u nedogled, bila prisiljena da izgradi sopstvenu organizaciju: 1. Svaka crkva imala je svoje redovnike, ‘upnika i pastora zvane „priest”. 2. Oni su se, za razliku od svjetovnih u~itelja, nazivali klerom (Clergi). 3. Glavni sve}enik u ve}em gradu je u rangu biskupa, episkopa ili mitropolita. 4. U velikim i glavnim gradovima su sjedi{ta nadbiskupije. Na njenom ~elu se nalazi nadbiskup, biskupi, episkopi i mitropoliti u jednoj oblasti za svoj rad odgovaraju nadbiskupu. 5. Na ~elu vi{e nadbiskupa stoji patrijarh148 6. Sve do jedanaestog stolje}a biskupi i nadbiskupi su se nazivali zajedni~kim imenom pop.

147 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str. 241 148 Prethodni izvor, str.98

www.islamski.com

www.islamski.com

124

Me|utim, u jedanaestom stolje}u u doba Grgura VII, ovaj naziv za sebe je zadr‘ao rimski patrijarh. 6. CRKVA, CRKVENI SAKRAMENTI I BOGOSLU@JE Bogoslu‘je ili crkvena liturgija se sastoji iz molitvi koje se upu}uju Bogu tokom mise. Misu i sakramente poput euharistije izvodi sve}enik sa svojim pomo}nicima. U crkvene obrede spadaju: poklanjanje na samom ulasku u crkvu, ka|enje, prino{enje ‘rtve i obavljanje sljede}ih sedam molitvi: jutarnje, u tri sata, u {est sati, u devet sati, u jedanaest sati, u dvanaest sati i u pono}. Crkveni sakramenti Postoji sedam sljede}ih crkvenih sakramenata:

1. Kr{tenje - u pravoslavnoj crkvi kr{tenje se obavlja potapanjem u vodu, a u katoli~koj samo prskanjem. 2. Pomazanje svetom krizmom (po zavr{etku obreda kr{tenja). Njom pomazuje sve}enik kr{tenu osobu. 3. Sveta ve~era 4. Pokajanje i priznavanje grijeha pred sve}enikom 5. Tajna uvo|enja sve}enika u slu‘bu i njihovo postavljanje na crkvene polo‘aje. 6. Pomazanje bolesnika radi tjelesnog i duhovnog iscjeljenja. 7. Veza braka kojom se supru‘nici zauvijek povezuju149

7. U^ENJE RAZNIH KR[]ANSKIH CRKVI U pogledu Isusa Krista katolici, pravoslavci i protestanti vjeruju u sljede}ih pet dogmi:

1. Isus Krist je utjelovljeni Bog, 2. Isus Krist je ljubljeni Sin Bo‘iji, 3. Isus Krist je jedna od tri osobe u Trojstvu, (jedna od tri hipostaze), 4. Adam je po~inio grijeh i njega su naslijedili njegovi potomci i 5. Isus Krist se svojom i ljudskom i bo‘anskom biti ‘rtvovao radi iskupa od prvog grijeha150

8. KRATAK PRESJEK U^ENJA CRKVE Pravoslavna crkva Pravoslavni kr{}ani vjeruju da je Duh Sveti i Isus Krist, sin Marijin, u kome se po njihovom vjerovanju utjelovio bog, jedna te ista osoba. Prije nego {to se Bog utjelovio u Isusu Kristu on se nazivao Ocem. Kada se u njemu utjelovio zove se Sin. Nakon {to je Sin razapet, ubijen i uzdignut na nebo, on se naziva Duhom Svetim. (Djela apostolska) Ovakve tvrdnje pobija Kur ’ an ~asni sljede}im rije~ima: Nevjernici su oni koji govore: Bog je-Mesih, sin Merjemin. (El-Ma’ide, 72) Katoli~ka crkva Za razliku od pravoslavaca koji vjeruju da je Bog jedan, ali utjelovljen, prvo u Isusu Kristu, a onda u Duhu Svetom, katolici vjeruju da su Otac, Sin i Duh Sveti, bogovi, svako za sebe, iako sva tri zajedno u Trojstvu, predstavljaju jednu zajedni~ku cjelinu151 Ovu njihovu tvrdnju pobija Kur ’ an ~asni i odgovara sljede}im rije~ima: Nevjernici su oni koji govore: „Allah je jedan od trojice.” (El-Ma’ide, 73) Nestorijanska crkva Nestorijanci vjeruju da Isusova majka Marija nije rodila boga. Po njihovom u~enju od tijela postaje samo tijelo, a od duha duh. Stvoreno ne mo‘e roditi stvoritelja. Po nestorijancima Marija je rodila ~ovjeka, a ne i njegovu bo‘ansku bit, pa joj prema tome ne pripada naziv Bogorodica (Theotokos).

149 Imam el-Kurtubi, el-I’lamu bi ma fiddini-n-nesara mine-l-fesadi we-l-ewhami-l-mukaddemeti, str. 8 150 Ibrahim Halil Ahmed, el-Gufranu bejne-l-islami we-l-mesihijjeti, Kairo 1409/1989., str.5 151 Uvodna rije~ izdava~a knjige el-I’lam..... od el-Kurtubije, str. 19

www.islamski.com

www.islamski.com

125

Tvrde da su u Isusu Kristu bile dvije hipostaze (osobe), ljudska i Bo‘ija. Bo‘ija narav u njemu nije bila sjedinjena s ljudskom. Arijanizam ili Arijanstvo Arijanizam je u~enje kr{}anske sekte koju je osnovao aleksandrijski sve}enik Arije (256-336.), u~enik Pavla iz Samosate. Poricao je jednakost prve i druge osobe Trojstva, tvrde}i da Sin Bo‘iji (Krist) nije postojao oduvijek, niti je po biti jednak Bogu Ocu, nego ga je Bog Otac ni iz ~ega stvorio kao najsavr{enije bi}e. On ka‘e: „Vjerujemo u jednog Uzvi{enog Boga, koji se ne mo‘e zamisliti i koji je povu~en u sebe. Uzvi{en je, vje~an i kao takvom ne dolikuje mu ni{ta {to ima kraj. Jedan je. Nikome i ni~emu nije sli~an. On je oduvijek i zauvijek. Nije postao i ne}e nestati. Dobro~initelj je. On je jedini koji posjeduje ova svojstva."152 9. POBIJANJE TVRDNJE O BO@IJEM UTJELOVLJENJU U LIKU ISUSA KRISTA Kr{}ani tvrde da je Uzvi{eni Bog, dok je jo{ bio sam, za‘elio da se ljudima poka‘e u ljudskom obliku pa je to u~inio u liku Isusa Krista. Na ovu kr{}ansku tvrdnju mi postavljamo nekoliko pitanja: U kom se periodu Isusova ‘ivota Bog ‘elio da poka‘e u ljudskom obliku? Ako ka‘ete da je to bio u liku Isusa kao djeteta, {ta je sa likom njega kao odraslog ~ovjeka? U kome od ta dva lika se pokazao Bog? Ili se, mo‘da Bog pokazao u svim likovima??? Ako se Bog pokazao u svim likovima, to bi zna~ilo da je promjenljiv, tj. da se pojavljuje kao dijete, mladi}, odrastao ~ovjek itd!!! Mi im dalje prigovaramo: Ako se Bog, u ‘elji da se pribli‘i ljudima, pojavio u liku Isusa Krista, zar je mogu}e da je to trajalo samo tridesetak godina, koliko je me|u ljudima, na ovom svijetu, ‘ivio Isus Krist? [ta je sa milionima godina prije pojave Krista? Zna~i li to da je, sve ovo vrijeme, Bog svoja stvorenja ostavio obespravljenim, da se sa njima nije dru‘io niti im se pokazivao? Zna~i li to da je Bog nakon Isusa Krista, ponovo svijet ostavio bez svoje slike me|u ljudima? Takav Gospodar bio bi nepravedan, jer se sa ljudima dru‘io samo tridesetak godina ostavljaju}i ih, prije i poslije Isusa, bez svoga prisustva i svoje slike me|u njima. 10. POBIJANJE U^ENJA O UTJELOVLJENJU Kr{}ani vjeruju da je Sin ranije bio samo bog te da je nakon utjelovljenja u Isusu Kristu postao i ~ovjek. To zna~i da je Isus Krist istovremeno bio i bog i ~ovjek. O ovome Augustin ka‘e: „Isus Krist je po svojoj Bo‘ijoj osobini bolji od sebe, a po svojoj ljudskoj osobini ni‘i od sebe.” Ovdje se postavlja pitanje: Kako jedna te ista osoba mo‘e biti i bog i ~ovjek, stvoritelj i stvorenje, bolji i slabiji? U poku{aju dobijanja odgovora na ovo pitanje, tokom dugog niza stolje}a, pokretane su mnogobrojne rasprave iz kojih je nastala nauka o kr{}anstvu (kristologija). Usljed razli~itih mi{ljenja u dolasku do odgovora na ovo pitanje do{lo je do daljnih podjela unutar crkve:

1. Diodorus e{-[em{ati, antiohijski patrijarh od 260-272. god. 2. Lucijan, umro 312. god. 3. Arije 4. Pavlini ili Pavlovci (mona{ki red) 5. Nestorijanci ili Nestorijevci 6. Jakobiti 7. Posljednje tuma~enje153

DIODORUS E[-[EM[ATI smatra da je Isus Krist ~ovjek kao i ostali ljudi, samo {to se u njemu pokazala Bo‘ija misao, ali ne i On sam. Po njemu se ovdje ne radi ni o kakvom utjelovljenju Boga u liku ~ovjeka. Utjelovljenje Boga u Isusu Kristu on razumijeva kao Isusovu nadarenost od Boga da stvari razumijeva bolje od ostalih ljudi.

152 Preneseno iz uvodne rije~i knjige el-I’lamu... od el-Kurtubija, str. 22 153 Po knjizi Ma hije en-nasranijjetu, str. 63 i dalje

www.islamski.com

www.islamski.com

126

LUCIJAN Isusa Krista razumije kao nebesko stvorenje koje je Bog stvorio i u svijet realnosti izveo iz ni~ega. U Isusu Kristu, na samo njemu svojstven na~in, pokazala se Bo‘ija misao. Prilikom utjelovljenja njegovo tijelo se pokazalo u ljudskom obliku, ali mu du{a nije bila ljudska, nego Bo‘ija. Njegov zadatak je bio da prenese poruku ljudima od Boga oca. Sam Isus nije bio bog, kao {to nije bez po~etka, ni bez kraja. ARIJE smatra da je jedino Bog vje~an, bez po~etka i bez kraja i da Mu u tome niko nije ravan. Sina je stvorio nakon {to ga nije bilo. Prema tome Sin nije bez po~etka, jer je postao, niti je Bog oduvijek Otac, jer je dugo vremena bio bez Sina. Sin se odlikuje biti neovisnom od Oca pa je kao takav podlo‘an promjenama. Nije Bog u pravom smislu rije~i, ali je savr{eno stvorenje. On je sli~an Bogu, jer u sebi nosi i Bo‘ije i ljudske osobine, ali se ipak ne mo‘e re}i da je Bog. Za njega bi, mo‘da, kvalifikacija „Najuzvi{enije bi}e poslije Boga” bila najadekvatnija154 PAVLISTI ili PAVLOVCI (po Pavlu eremitu iz Tebe) su kr{}anska sekta koja se pojavila u petom stolje}u sa tvrdnjom da Isus Krist nije Bog, nego jedan od Bo‘ijih an|ela koje je On poslao na Zemlju da me|u ljudima uspostavi red i mir. Ro|en je iz utrobe Djevice Marije u ljudskom obliku. Nazvan je Sinom Bo‘ijim zato {to mu je Bog od sebe dao poseban oreol slave155 NESTORIJANCI su dobili ime po svome osniva~u, carigradskom patrijarhu Nestoriju (431-451.). On tvrdi da je Isus Krist, istovremeno, i istinski Bog i istinski ~ovjek, jer su u njemu bile dvije osobe:

- Sina Bo‘ijeg i - Sina ~ovje~ijeg, pri ~emu Sin Bo‘iji zna~i pravi bog, a Isus Krist pravi ~ovjek156

Rimsko Katoli~ka Crkva je mi{ljenja da su u jednoj osobi (hipostazi) Isusa dvije naravi, jedna ljudska i druga Bo‘ija. Nestorijeve ideje su bile ‘estoko osu|ene na ^etvrtom ekumenskom koncilu u Efezu (431.), a on sam svrgnut s patrijar{kog polo‘aja i protjeran u izgnanstvo gdje je i umro. JAKOBITI su sirijski kr{}anski monofiziti, nazvani po svom osniva~u, biskupu u Edesi, Jakobu Baradaju (490-578.). Tvrdio je da su u Isusu Kristu samo jedna osoba (hipostaza) i jedna narav, Bo‘ija. Isus Krist je samo bog, iako nam se ponekad pojavljuje u ljudskom liku. Jakobiti tvrde da su se bo‘ija i ljudska bit spojile u liku Isusa Krista i tako postale jedno. Na u~enju ove sekte ponikla je jo{ jedna sekta zvana NOVISIJE koja je djelovala sve do sedmog stolje}a. POSLEDNJE TUMA^ENJE je sekta ~iji pripadnici u na~elu podr‘avaju u~enje Katoli~ke crkve u Rimu. Govore}i o njoj Mars Rilton ka‘e: „Budu}i da je Bog prvog ~ovjeka, Adama, stvorio na svoju sliku, proizilazi da se u njemu od iskona nalazi ljudski elemenat. Ovaj ljudski elemenat Boga odra‘ava se na tijelu stvorenog ~ovjeka koje predstavlja nepotpunu sliku Bo‘iju. Prema tome, istinska ljudska priroda je ujedno i Bo‘ija, iako se njome odlikuje samo ~ovjek, budu}i da je stvoren zato da je ponese. Prema tome, kada se Bog predstavio u ljudskom obliku, on se nije predstavio u onoj ljudskoj prirodi koju imamo mi i po kojoj je nas stvorio, nego u istinskoj prirodi koju posjeduje samo On, a kojoj je na{a, po kojoj nas je stvorio, samo sli~na. Ljudska priroda Isusa Krista nije bila kao ova na{a, nego Bo‘ija, koja se od na{e razlikuje, onoliko koliko se razlikuje Stvoritelj od stvorenja." 157 Me|utim, na ovakvu teoriju se mo‘e iznijeti vi{e prigovora kao {to su: - [ta ta~no zna~i ova ljudska priroda Boga? - Nosi li ona u sebi osobine na{e obi~ne ljudske prirode kao {to su: glad, ‘e|, radost, ‘alost, i sl. ili ne? Ako je odgovor da nosi, onda ispada da Bog (a to Njemu nije svojstveno) osje}a glad, ‘e|, umor i sl. Vi{e je nego jasno da ovakvo shva}anje problema nema nikakva smisla. Zato ga ne podr‘ava ni sama

154 Prethodni izvor str. 64 i 65, pogledati tako|er, Historija svijeta (et-Tahiru-l-med’’mu’) od Ibn el-Batrika, str. 116 155 Ma hije en-nasranijjetu, str. 66 156 Prethodni izvor, str. 67 157 Ma hije en-nasranijjetu, str. 70

www.islamski.com

www.islamski.com

127

Katoli~ka crkva. Ali, ovakve osobine je imao Isus Krist. Ako nije, za{to je pomagao od bola dok je visio na kri‘u (kako tvrde kr{}ani)? Prema tome, tvrdnja Marsa Riltona da je Isus Krist stvoren po Bo‘ijoj i ljudskoj prirodi, a ne po obi~noj ljudskoj, je neosnovana i li{ena svakog smisla158 11. KR[]ANSKI SVETI KONCILI - UVOD - Kr{}ani imaju dvije vrste koncila: 1. Ekumenske (svjetske) kojima prisustvuju predstavnici svih crkava i koji tretiraju probleme vezane za cijelo kr{}anstvo i 2. Lokalne ili regionalne koji se bave lokalnim (regionalnim) pitanjima. Na ekumenskim koncilima se razmatraju krupni problemi kr{}anstva koji se ti~u svih crkava. Na regionalnim koncilima se raspravljaju krupni problemi vezani za jednu regiju ili veliki grad. Nas ovdje interesiraju ekumenski koncili, pa }emo o njima ne{to vi{e re}i. 1. Prvi nikejski koncil Ovaj koncil je odr‘an u istoimenom gradu koji je u vrijeme odr‘avanja koncila pripadao Maloj Aziji. Ovaj koncil je sazvan 325. god. da bi se osudile razne hereze, naro~ito one koje je zastupao Arije, egipatski sve}enik iz Aleksandrije. On je tvrdio da Isus Krist nije oduvijek i da je oduvijek samo Bog otac. To zna~i da je svijet dugo vremena bio Bez Sina (Isusa Krista). Kada se rodio Isus svijet je dobio Sina Bo‘ijeg. Prema tome, Isus je stvoren od Oca. Ovaj koncil je sazvan da bi se raspravila ova i jo{ neka pitanja. Me|utim, ovaj problem koga je postavio Arije bio je najozbiljniji. Aleksandrijski biskup Anastazije se o{tro suprotstavio Arijevim idejama. Kada Anastazije nije mogao ubijediti Arija da se odrekne svojih ideja, odlu~io je da se Arije isklju~i iz crkve i protjera u Ilirik. Budu}i da je Anastazije imao vode}u rije~ na ovom koncilu, koncil je prihvatio njegov prijedlog pa je Arije bio isklju~en iz crkve i protjeran u Ilirik na obali Jadranskog mora. Ovaj koncil je odr‘an pod pokroviteljstvom cara Konstantina koji tada jo{ nije bio prihvatio kr{}anstvo. Me|utim, po{to je bio u nezavidnom polo‘aju u borbi za prijesto sa svojim rivalom Maksencijem (Markom Aurelijem Varelijem)159 koji je na svoju stranu pridobio pagane prinose}i ‘rtve i o‘ivljavaju}i stare paganske obi~aje, Konstantin je poku{ao pridobiti kr{}anske sve}enike, a time i sve podanike svoga carstva koji su ispovijedali kr{}anstvo. S tim ciljem on je 325. god., pod svojim pokroviteljstvom, organizirao zasjedanje Nikejskog koncila kome je prisustvovalo 2048 sve}enika iz svih crkava tada{njeg kr{}anskog svijeta. Od gore pomenutog broja 318 sve}enika je prihvatilo u~enje da je Isus Krist bog, da je ravnopravan svome Ocu, da je od Njega ro|en i da nije stvoren. Iako je ogromna ve}ina u~esnika ovog koncila odbila da prizna ovakvo u~enje o Kristu, odluka manjine postala je obavezuju}a za sve crkve i podanike Rimskog Carstva, jer je na njihovu stranu stao car Konstantin koji je, nakon pobjede nad svojim rivalom, odlu~io da primi kr{}anstvo.Konstantin se nije zaustavio na ovom, ve} je kr{}anstvo proglasio slu‘benom religijom na svim prostorima svoga Carstva. Svima koji su se odbili povinovati ovom dekretu zaprije}eno je smr}u i progonstvom. Budu}i da su stanovnici Rimskog Carstva i od ranije ve} bili navikli da obo‘avaju ~ovjeka (rimskog cara) i da se klanjanju kipovima, nije im bilo te{ko prihvatiti da umjesto cara obo‘avaju Isusa Krista dobijaju}i uz to naklonost vlasti i mnoge privilegije koje su iz toga proizilazile, prije svega pravo na ostanak tamo gdje su i do tada bili. Sve ove krupne promjene rezultirale su odr‘avanjem i usvajanjem odluka Nikejskog koncila. 2. Carigradski koncil Ovaj koncil je sazvan i odr‘an u Carigradu s ciljem da se ustanovi bo‘anstvo Duha Svetog i osude neke 158 Prethodni izvor, str. 72 159 U sukobu sa carem Konstantinom pobije|en je kod Milvijskog mosta nedaleko od Rima, gdje se u pani~nom bijegu utopio u Tiberu!( Nap.prev.)

www.islamski.com

www.islamski.com

128

hereze, osobito one koje je zagovarao Makedonije. On je sa svojim pristalicama nijekao bo‘anstvo Duha Svetog pa je 360. godine bio uklonjen sa polo‘aja carigradskog biskupa. Zbog svojih tvrdnji da Duh Sveti nije nikakav bog, nego stvorenje kao i sva ostala, Makedonije je na Carigradskom koncilu bio ‘estoko osu|en i svrgnut sa polo‘aja biskupa. Pored Makedonijevog, na ovom koncilu je bilo osu|eno u~enje jo{ dvojice istaknutih sve}enika - Eusabija i Apolinarija. Eusabije je nijekao postojanje tri osobe (hipostaze) u Trojstvu, tvrde}i da je Otac, Sin i Duh Sveti jedna te ista osoba. Sirijski biskup iz Latakije, Apolinarije, je poricao postojanje ljudske naravi u Isusu Kristu i tvrdio da sve {to je bilo u Isusu bilo bo‘ije naravi, ~ak i bol koji je osje}ao na kri‘u. Apolinarije u svome u~enju stepenuje tri osobe Trojstva pa ka‘e da je Duh Sveti velik, Sin je ve}i od njega, a Otac je ve}i i od Duha Svetog i od Sina. Njegovo u~enje je na Carigradskom koncilu osu|eno kao hereza, a njemu samom je bila oduzeta titula biskupa. 3. Prvi efe{ki koncil Ovaj koncil je sazvan i odr‘an u gradu Efezu 431. god. da bi se na njemu osudila neka hereti~ka u~enja, prije svega ona koja su zastupali Nestorije i Bilad‘ije. Bilad‘ije je smatrao da se Adamov grijeh ti~e samo njega i da ga od njega nisu naslijedili njegovi potomci. ^ovjek se, po njemu, ra|a bez grijeha, kao {to je i Adam ro|en bez grijeha. Otuda svako svojom voljom i zalaganjem mo‘e posti}i stepen savr{enstva. Nestorije je tvrdio da je Isusova ljudska narav odvojena od njegove Bo‘ije naravi. Otuda proizilazi da njegova Bo‘ija narav nije postala, nije razapeta i nije uskrsla kao {to je slu~aj sa njegovom ljudskom naravi. Zato se njegova majka Marija ne mo‘e smatrati Bogorodicom, nego samo majkom Isusa kao ~ovjeka. Efe{ki koncil je osudio i zabranio ovakvo Nestorijevo u~enje. 4. Kalcedonski koncil Ovaj koncil je odr‘an u Kalcedonu 451. godine. Prisustvovali su mu rimski biskupi, aleksandrijski nadbiskup, otac Dioskor sa svojim biskupima i drugi sve}enici. Sa grupom rimskih biskupa koncilu je prisustvovao i rimski car Marcijan. Na ovom koncilu je osu|ena Eutihijeva monofizitska nauka, a prihva}eno u~enje da su u Isusu Kristu dvije naravi, bo‘anska i ~ovje~ija. Aleksandrijski nadbiskup, otac Dioskor je na ovom koncilu bio osu|en i na prijedlog cara Marcijana protjeran na ostrvo Halagonija u Maloj Aziji. Koptska pravoslavna crkva ne priznaje Kalcedonski koncil niti njegove odluke. Ona tako|er ne priznaje odluke kasnijih carigradskih koncila odr‘anih 553., 680-681. i 869. god, jer su njihovi u~esnici donijeli odluke suprotne u~enju koptske crkve da je u Isusu Kristu jedna narav i jedna volja. Od tog momenta, tj. od odr‘avanja Kalcedonskog koncila do{lo je do potpunog raskola izme|u zapadne, katoli~ke (carske) i isto~ne, pravoslavne (jakobitske) crkve. Razlog za ovo treba tra‘iti u tome {to su katolici tvrdili da postoji vi{e bogova, a pravoslavci da se Bog utjelovio. Uzvi{eni Allah u Kur ’ a nu ~asnom pobija u~enje i jednih i drugih i ka‘e: I ne govorite: „Trojica su!” (En - Nisa’, 171.) Tj. ne govorite da ima vi{e bogova i ne govorite da postoji tri stepena jednog utjelovljenog boga! Katoli~ko u~enje o bogu pobija Kur ’ an sljede}im rije~ima: Nevjernici su oni koji govore: „Allah je jedan od trojice.” (El - Ma’ide, 73.) U~enje pravoslavnih kr{}ana o Bogu Kur ’ an pobija sljede}im rije~ima: Nevjernici su oni koji govore: „Bog je Mesih, sin Merjemin.” (El - Ma’ide, 17. i 72.) 12. POBIJANJE KR[]ANSKOG U^ENJA DA TROJSTVO ZNA^E BO@IJA SVOJSTVA: SVEMO], ZNANJE I @IVOT Ovakve kr{}anske tvrdnje imam el-Kurtubi pobija pa ka‘e: „To {to Isus Krist Boga naziva Ocem ni u kom slu~aju ne zna~i da je On njegov pravi otac, nego da je On milostiv i saosje}ajan prema svojim dobrim robovima, kao {to je otac milostiv i saosje}ajan prema svome poslu{nom djetetu. Mogu}e je da

www.islamski.com

www.islamski.com

129

je Isus Boga nazvao Ocem i zbog toga {to je On bio njegov u~itelj i upu}iva~, jer se i u poslovici ka‘e: „U~itelj je otac u~enika.” Otuda se u na{oj knjizi Kur ’ anu ka‘e: U vjeri pretka va{eg Ibrahima Allah vas je odavno muslimanima nazvao. (El -Had‘d‘, 78.) Ovo je nepobitan dokaz da je Isus Krist Boga nazvao Ocem u onom zna~enju u kome se Ibrahim u Kur ’ anu naziva pretkom. U na{oj knjizi Kur’ a nu stoji: U vjeri pretka va{eg Ibrahima. Ovo u vezi Ibrahima priznaju i Jevreji i kr{}ani, iako se ne radi o pravom ocu. S druge strane sam Isus Krist Boga naziva ocem svih ljudi i ka‘e: „Va{ Otac vam je rekao i ja sam rekao svome Ocu.” Ako tvrdite da svojstvo „Sin” zna~i „znanje”, a „Otac” „svemo}”, to nije ta~no, bilo da se radi o stvarnom ili prenesenom zna~enju160 13. PITANJE KR[]ANIMA Ako vi tvrdite da vjerujete u Trojstvo zato {to Bog ima tri osobine, onda morate znati da se Bo‘ija svojstva ne mogu svesti samo na tri. Po{to ovih svojstava ima vi{e kao {to su: Sna‘ni, Mo}ni, Silni, Onaj Koji ~uje, vidi, opra{ta, ka‘njava i sl., va{a tvrdnja da su u Trojstvu sadr‘ane sve Njegove osobine, nije ta~na161 Kr{}anima se mo‘e prigovoriti i to {to Boga nazivaju Biti (Su{tinom). Mi ih pitamo na osnovu ~ega to tvrde? U kojoj od knjiga su na{li da tako stoji, ili u rije~ima koga poslanika je tako re~eno?162 Jo{ jedno pitanje Vi tvrdite da se Bo‘ije znanje, koje je kao Njegovo svojstvo oduvijek, utjelovilo u ~ovjeku koji je postao nakon {to ga nije bilo, te da se ono nije odvojilo od Boga ni nakon njegovog utjelovljenja u ~ovjeku. Objasnite nam kako ovo pametan ~ovjek mo‘e razumjeti!163

DEVETO POGLAVLJE

Diskusija PRIGOVOR I Onima koji vjeruju da je Isus bog, odgovaramo da je takva tvrdnja neta~na sa vi{e aspekata: 1. Bog sam po sebi nu‘no opstoji. Nije ograni~en tijelom, mjestom, vremenom ni nekom osobinom. Isus je, nasuprot Bogu, bio ~ovjek u ljudskom obliku, kao i svi ljudi, postao je nakon {to ga nije bilo, ubijen je (kako vi tvrdite) nakon {to je bio ‘iv; bio malo dijete, pa dje~ak, pa mladi} i kona~no odrastao ~ovjek. Jeo je, pio, vr{io fiziolo{ke potrebe i spavao. Samo se po sebi podrazumijeva da sve {to je postalo nije oduvijek, ~emu je neko ili ne{to potrebno, nije neovisno, {to je mogu}e nije nu‘no i {to je promjenljivo nije vje~no. 2. Vi kr{}ani tvrdite da su Jevreji uhvatili Isusa, razapeli ga i, nakon {to su ga pretukli, ‘iva ostavili da visi na kri‘u. Prije toga, on je poku{avao pobje}i i od njih se sakriti. Za sve to vrijeme, on je pokazivao znakove straha i prepla{enosti. Da je Isus bio, zaista, Bog, ili da je Bog bio u njemu utjelovljen, ili bar neki njegov dio, da li bi bilo potrebno da se boji i brani od njih? Za{to ih nije sve uni{tio? Zar je bilo potrebno da ih se boji, da se sakriva i od njih bje‘i? 3. Svaka od tri tvrdnje: da je Isus osoba u nama vidljivom liku Bog, ili da se Bog u cjelosti u njemu utjelovio, ili neki Njegovi dijelovi, su neta~ne i apsurdne: a) Da je Isusovo tijelo bilo svijet u kome se Bog pokazao, postavlja se pitanje: Kako je mogu}e da nakon {to su Jevreji ubili Boga svijeta, svijet ostane bez Boga i sam egzistira? 160 el-I’lam, str. 67 161 Prethodni izvor, str. 71 162 Prethodni izvor, str. 78 163 Prethodni izvor, str. 99

www.islamski.com

www.islamski.com

130

b) Vjerovanje da se Bog u cjelosti utjelovio u ne~ijem tijelu je besmisleno, jer ako Bog nije ni tijelo ni svojstvo, apsurdno je da se i utjelovi u tijelu. Da je Bog tijelo, Njegovo utjelovljenje u drugom tijelu, zna~ilo bi da se Njegovi dijelovi ne sla‘u sa dijelovima tijela u kome se utjelovljuje, zbog ~ega bi nu‘no do{lo do nesklada u odnosu dijelova toga boga. S druge strane, da je Bog svojstvo, bilo bi mu potrebno mjesto gdje }e se pokazati. To bi zna~ilo da Bog nije neovisan i da mu je ne{to potrebno, a to je apsurd i ~isto nevjerstvo. c) Vjerovanje da su se u tijelu utjelovili samo neki dijelovi Boga je, tako|er, apsurdno, jer ako se utjelovljeni dio smatra neodvojivim dijelom Boga, njegovo odvajanje od Boga zna~ilo bi da Bog prestaje biti Bog. S druge strane, ako odvojeni dio ne nosi u sebi bo‘ansku osobinu, onda se ona i ne smatra Bogom. Prema tome, sva tri aspekta navedenih kr{}anskih tvrdnji su apsurdna. 4. Kr{}anske tvrdnje da je Isus Krist bio Bog pobijene su neprekidnim lancem predaja koje govore da je Isus bio svim svojim bi}em predan robovanju i pokornosti Bogu. Da je on sam bio Bog, to bi bilo apsurdno, jer Bog ne obo‘ava sam sebe. Iz navedenih prigovora se sasvim jasno i bez ikave sumnje vidi da su ovakve kr{}anske tvrdnje bez ikakva osnova164 PRIGOVOR II Kr{}anima se mo‘e re}i da je pretvaranje {tapa u zmiju (jedno od Mojsijevih ~uda) na ljudsku pamet ve}e ~udo od pro‘ivljenja mrtvaca, jer je ve}a sli~nost izme|u mrtva i ‘iva tijela, nego izme|u komada drveta i tijela ‘ive zmije. Ako Mojsijevo pretvaranje {tapa u zmiju nije iziskivalo tvrdnju da je on bio Bog ili Sin Bo‘iji, onda nema nikakva razloga ni da se Isus Krist zbog pro‘ivljenja mrtvaca, smatra Bogom ili Sinom Bo‘ijim165 Odgovor na sumnju Muslimanima se prigovara da njihov poslanik Muhammed, a.s., nije bio poslanik od malih nogu, nego je svoju misiju po~eo obznanjivati tek u ~etrdesetoj godini ‘ivota. Oni koji iznose ovakav prigovor smatraju to mahanom i prazninom u njegovom ‘ivotu. Na ovaj prigovor mi im odgovaramo sljede}im rije~ima: Kad bi neki ~ovjek koji je ve}i dio svoga ‘ivota proveo kao ~oban, zemljoradnik, trgovac ili zanatlija, postao vladar neke zemlje, to bi bilo ve}e ~udo, nego da je to mjesto, kao princ, naslijedio od svoga oca, kralja ili se za njega izborio kao mlad ~ovjek. Kako se ovakav prigovor mo‘e uop}e upu}ivati Muhammedu, a.s., koji je bio vjerovjesnik prije nego {to je stvoren Adem, a.s., ta~nije dok je Adem bio izme|u vode i zemlje? Prema tome, Muhammed, a.s., je bio vjerovjesnik mnogo ranije, po du{i kakvu mu je Allah stvorio, ali se ljudima kao takav predstavio tek u ~etrdesetoj godini svoga ‘ivota. U tome, ne samo da nema nikakve mahane, nego tu le‘i Bo‘ija mudrost, kako smo ve} ranije opisali. Prema tome, onaj kome je vlast data pod starost nije ni{ta manje vrijedan od onoga kome je data u mladosti. Naprotiv, normalnije je da vlast nekome bude data u zrelim godinama nakon sticanja potrebnog iskustva i ‘ivotne mudrosti. Ako ovako stvari stoje sa vlasti, kako su tek po pitanju poslanstva, znanja i mudrosti? Sve u svemu, to {to je poslanstvo Allah nekim poslanicima davao ranije ili kasnije je stvar njegove volje i mudrosti, jer On ~ini {to On ho}e i kako On ho}e: On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani. (El - Enbija’, 23)166 PRIGOVOR III Kr{}anima se mo‘e prigovoriti sljede}e: Ako vi dopu{tate da se Uzvi{eni Bog mo‘e pojaviti u lijepom obliku u ne~ijem liku, kakvog vi zami{ljate, kako mo‘ete biti sigurni da se u tom liku nije pojavio |avo ili neko od njegovih pomaga~a? Vi znate da je to |avo u stanju uraditi i zavesti vas da obo‘avate njega

164 Fahruddin er-Razi, Munazaretun fi-r-Reddi ala en-Nesara, Bejrut 1986. str. 21-25 165 Prethodni izvor, str. 27 166 Fahruddin er-Razi, Munazaretun fi-r-reddi ala en-Nesara, str. 45

www.islamski.com

www.islamski.com

131

umjesto Boga i da to zna~i nevjerstvo. Nasuprot vama, mi muslimani ne dopu{tamo mogu}nost da se Bog pokazuje u liku bilo kog stvorenja kako to ne bi dovelo do prevare i sofisti~kog mudrovanja. A kako bi i bilo takve mogu}nosti, da se istinski tvorac pojavljuje u liku stvorenja? Allah je visoko iznad toga {to mu vi pripisujete! Odgovor na sumnju Kr{}ani prigovaraju muslimanima: Ako vi ka‘ete da je Ibrahim bio Bo‘iji prijatelj, a Muhammed Bo‘iji miljenik, time dozvoljavate Bo‘iju ljubav i prijateljstvo sa svojim stvorenjima. Za{to onda di‘ete glas protiv njegovog o~instva i ne vjerujete da je Isus Sin Bo‘iji? Mi im odgovaramo: Vi o~ito brkate ova dva pojma. Izme|u njih je ogromna razlika. Bogu je svojstvena osobina prijateljstva i ljubavi prema svojim stvorenjima, a nije osobina o~instva. On ka‘e: Nije rodio i ro|en nije. (El-Ihlas, 3.) I za druge se ljude mo‘e re}i da su Bo‘iji prijatelji i miljenici, naro~ito za one iz reda poslanika i dobrih ljudi, u smislu po{tovanja i uva‘avanja, dok se za njih ne mo‘e re}i da su Bo‘iji sinovi ili Bo‘ija djeca, jer se u prvom slu~aju radi o prenesenom, a u drugom, stvarnom zna~enju. Rije~ o~instvo, kako ranije, tako i danas, koristi se samo u slu~aju postojanja istinske veze izme|u oca i sina u pravom zna~enju rije~i, a ne i prenesenom. ^ak da se o~instvo mo‘e upotrijebiti i u prenesenom zna~enju, postavlja se pitanje; za{to se ono ravnopravno ne koristi za sve vjerovjesnike? Pored gore navedenog, o~instvo, u krajnjem slu~aju, uvijek podsje}a na ne{to {to se zove seksualnim odnosom, {to nije slu~aj sa prijateljstvom i milosti. S druge strane, pojmovi prijateljstvo i milost nisu u tako tijesnoj vezi sa subjektom nosioca, koliko je pojam o~instva neraskidiva veza izme|u oca i sina, ili obrnuto. Otuda je razlika izme|u ova dva pojma jo{ ve}a. PRIGOVOR IV Kr{}ani ka‘u da je prilikom Isusovog raspe}a, razapeto samo njegovo tijelo, a ne i du{a. Ho}e re}i da je razapeta njegova ljudska, a ne i Bo‘ija strana. Mi im ka‘emo da u tom pogledu nema nikakve razlike, ma o kome se radilo. Uni{tivo je jedino tijelo, a ne i du{a, ma o kome se radilo; vjerniku ili nevjerniku, poslu{nom ili neposlu{nom stvorenju. Kod sviju je podjednako tijelo podlo‘no raspe}u. [to se pak du{e ti~e, ona nakon odvajanja od tijela, ili odlazi u vi{i svijet (illijjun), ili pada u ni‘i svijet (sid‘d‘in). Po ~emu se onda Isus, u tom pogledu razlikuje od drugih? Kr{}anima se dalje prigovara: Ako je raspe}e bilo neizbje‘no radi otkupa od Adamova grijeha i ako je razapeta osoba bila Isus, ~ovjek-bog, ispada da je razapeta samo njegova ljudska strana, tijelo. Za{to onda u tom slu~aju nije razapet sam Adam? Ako ka‘ete da je Isusovo tijelo ne{to posebno i da je jedino ono bilo podobno za iskupljenje, morate priznati da ono u krajnjem slu~aju, preko Marije, vodi porijeklo od dvaju grije{nih tijela, Adama i Eve. Odgovor na sumnju Kr{}ani ka‘u muslimanima: Isus se popeo na nebo, tamo je jo{ uvijek ‘iv, stvoren je bez spolnog odnosa mu{karca i ‘ene i nema nedostataka kao ostali ljudi. Prema tome, on je, kao duh i Bo‘ija Rije~, odabraniji od va{eg poslanika Muhammeda. Mi odgovaramo: Ako ove argumente navodite da bi dokazali da je Isus, kao poslanik, odabraniji od Muhammeda, to je u suprotnosti sa va{im vjerovanjem da je on bog. Ipak, ako odustajete od toga da je Isus bog i ka‘ete da je on kao poslanik, bolji od Muhammeda, mi vam pru‘amo ruku, jer odustajete od krivog vjerovanja da je Isus bog i priznajete da je poslanik. Ovdje vi{e nije va‘no ko je odabraniji, Muhammed ili Isus. Va‘no je da priznate da je Isus poslanik, a ne Bog. Ako to prihvatite, lahko }emo rije{iti problem oko toga ko je odabraniji, Isus ili Muhammed. Ako priznate da je i Muhammed poslanik, njegovu prednost nad Isusom je sa vi{e aspekata lahko dokazati. Isusovo usrksnu}e iz mrtvih i uspe}e na nebo imalo je za posljedicu da su zbog toga njegove pristalice zalutale i po~ele ga smatrati Bogom, {to nije bio slu~aj sa na{im poslanikom Muhammedom.

www.islamski.com

www.islamski.com

132

Naprotiv, njegova smrt i sahranjivanje na zemlji bila je milost prema njegovim pristalicama da ne zalutaju i da ga ne po~nu smatrati Bogom. Njegov grob na zemlji neprestano ih podsje}a da je on bio ~ovjek i Bo‘iji poslanik koga treba slijediti, kako u vjerovanju, tako i u djelovanju. Posje}ivanje Muhammedovog groba je trajni podsticaj da se ide njegovim stopama i opona{a u svakom pogledu, s jedne strane, i da se zalutali mogu vratiti na pravi put, s druge strane. Pogledajte kakvu je posljedicu po Isusove sljedbenike imalo njegovo uzdizanje na nebo, a kakvu po Muhammedove sljedbenike, njegovo sahranjivanje na zemlji?! Zar Isusovo uzdizanje na nebo nije bio razlog da njegove pristalice po~nu krivo vjerovati da je on bio Bog? Nasuprot tome, Muhammedov grob na zemlji u kome je sahranjeno njegovo tijelo, neprekidno opominje i sprije~ava muslimane da do|u u sli~no isku{enje kao kr{}ani i zalutaju sa pravog puta, iskrivljavaju}i istinsku vjeru koju je donio Muhammed, a.s. Pored ovoga, ne smije se zaboraviti da, iako je Muhammedovo tijelo sahranjeno na zemlji, njegova du{a je na najuzvi{enijem mjestu kod Boga. Prema tome, va‘no je gdje je du{a kao bit, a ne tijelo kao njeno prebivali{te prije njihovog razdvajanja. Isusovo uspe}e na nebo i osloba|anje od ovosvjetskih relacija, kako sami tvrdite, do{lo je nakon njegovog raspe}a i smrti na kri‘u. Mi ka‘emo da je Muhammed, jo{ za vrijeme svoga ‘ivota na zemlji, bio uzdignut u najvi{e sfere, do Sidre-tu-l-Muntehaa, otuda se vratio na zemlju i ispri~ao {ta je sve na tom svom putovanju vidio. A ko je vama prenio direktno i ispri~ao pri~u o Isusovom uspe}u na nebo? Ako ka‘ete da o tome govori Kur ’ an i da se o tome prenosi od Isusovih savremenika, mi isto ka‘emo da o Muhammedovom uspe}u govori Kur ’ a n i da o tom doga|aju prenose vijesti njegovi drugovi poput El - Kardana. U ~emu je onda razlika?167 PRIGOVOR V Kr{}ani ka‘u da je za Isusa re~eno da je on Duh Bo‘iji i Rije~ Njegova, a da to nije re~eno za Muhammeda, a.s. Odgovaraju}i kr{}anima na ovaj prigovor, moramo ih upozoriti da se ove rije~i ne mogu shvatiti doslovno, u njihovom vanjskom zna~enju, jer bi to bio apsurd. Neosporno je da je Isus, kao ~ovjek, bio tijelo. Apsurdno bi bilo da je to tijelo nastalo od Duha, jer bi to zna~ilo da je od Boga kao Duha, jedan dio pre{ao u tijelo, a drugi nije. Prema tome, ovo se mora protuma~iti, i prihvatiti u prenesenom zna~enju. Isusov nadimak „Duh Bo‘iji” treba shvatiti kao nadimak koji mu je dat iz po~asti i uva‘avanja kao {to se shva}aju i izrazi „Bo‘ija ku}a” ili „Bo‘ija kamila” (Bejtullahi i Nakatullahi). Prema tome, pod ovim izrazom se za njega htjelo re}i da ga je Bog odabrao, po~astio i u~inio sebi bliskim. Na isti na~in treba razumjeti i njegov nadimak „Rije~ Bo‘ija”, jer je kao poslanik poznavao propise Bo‘ijih knjiga Tore i Evan|elja i mudrosti koja se u njima iznosi. U tom pogledu on ne ~ini nikakav izuzetak mimo ostale poslanike, jer su svi oni manje, ili vi{e, imali isti polo‘aj kod Boga. Isusov nadimak „Rije~ Bo‘ija”, pored toga zna~i da ga je Bog, za razliku od ostalih ljudi, stvorio bez oca, direktnim Bo‘ijim govorom „Budi” (Kun), pa je bio. PRIGOVOR VI Kr{}ani ka‘u: Isus, za razliku od ostalih poslanika, nije stvoren od sperme, niti je prije njegovog dolaska na svijet bilo uobi~ajenog odnosa izme|u oca i majke, jer jednostavno nema oca. Mi kr{}anima odgovaramo: Ako time ho}ete da ka‘ete da je on bolji od ostalih poslanika, jer nije stvoren od sperme, mi objeru~ke prihvatamo ovakav va{ zaokret u vjerovanju. Bolje je da i to ka‘ete, nego da uporno tvrdite da je on bog. Ali, na‘alost, vi ne tvrdite samo da je on poslanik, nego uporno ho}ete da doka‘ete da je Bog. Na kraju krajeva nije ni va‘no vjerujete li vi u Isusa kao poslanika, ili ne,

167 O Muhamedovom uspe}u govori se u suri En-Ned’m. (Pogledati ajeta 5 do 17 ove sure)

www.islamski.com

www.islamski.com

133

nego je va‘no kako u njega vjerujete, jer se o stvarima ne sudi po njihovom izgledu, nego po sadr‘aju i zna~enju. Praotac ~ovje~anstva je Adam, a Adam je stvoren od zemlje. Prema tome, svaka stvar se sudi, ne po njenoj vanj{tini, nego po svome nutarnjem sadr‘aju. Vanjski izgled mo‘e biti, na prvi pogled, besprijekoran, ali ni{tavan, po svojoj nutrini i sadr‘aju i obrnuto, vanjski izgled mo‘e biti grub i neizgledan, a da se unutar krije vrijednost i ljepota. Dakle, stvari se mjere po svojoj du{i i zna~enju, a ne po izgledu i obliku. Ako je tako, onda nije ni va‘no od ~ega je stvoreno tijelo, od sperme, ili ne~ega drugog168 PRIGOVOR VII Kr{}ani ka‘u: Isus je izbjegavao sva u‘ivanja ovog svijeta. @ivio je krajnje asketskim ‘ivotom i nije osjetio slast bra~nog ‘ivota. Sa Muhammedom nije takav slu~aj. Na{ odgovor na ovaj prigovor se sastoji u konstataciji da onaj ko se ‘eni sa sebe skida svaku mogu}nost da bude progla{en za Boga. ^injenica da se Isus nije ‘enio, izme|u ostalog, je bila jedan od povoda da ga njegove pristalice proglase za Boga i Sina Bo‘ijeg. Prema tome, ‘enidba i ‘ivot u braku je bolja od njegovog izbjegavanja. PRIGOVOR VIII Kr{}ani muslimanima prigovaraju da je Muhammed silom i sabljom ugonio ljude u vjeru. Mi im odgovaramo: Dozvola za upotrebu sablje do{la je kao posljednje sredstvo za odvra}anje i samoodbranu od okova i nepravde koja je muslimanima bila nametnuta na putu {irenja vjere. Prije toga bile su upotrijebljene blage rije~i i mudro pozivanje, ali to nije bilo dovoljno. Kamo sre}e da oni koji upu}uju ovakve prigovore pro~itaju kur ’ anski ajet kojim se u samoodbrani dozvoljava borba, pa da vide zbog ~ega je ona dozvoljena. Ovaj ajet glasi: Dopu{ta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato {to im se nasilje ~ini - a Allah je, doista, kadar da ih pomogne. (El - Had‘d‘, 39.) PRIGOVOR IX Ako se kr{}anima postavi pitanje za{to Boga smatraju su{tinom (d‘evher) svake stvari, oni odgovaraju: Kad posmatramo stvari, mo‘emo ih podijeliti na dvije vrste; vi{e i ni‘e. Vi{e su one koje same po sebi opstoje, bez ikakve pomo}i sa strane. Ni‘e su one koje same po sebi ne opstoje i za ~ije je opstojanje potreban neko drugi. Po{to Bog nikada nije spadao u ni‘i svijet, uspostavilo se da On spada u vi{i svijet i da sam po sebi opstoji. Na koji se to drugi na~in mo‘e dokazati da je tako? Mi im odgovaramo da se ovakav na~in razmi{ljanja mo‘e primijeniti na nama vidljivi svijet, ali ne i na nevidljivi, vi{i svijet, jer bi se Bog poistovijetio sa ovim na{im svijetom, a to je apsurd. Ako nije tako, za{to onda ne ka‘ete da su tvorcu svijeta (Bogu) u njegovom djelovanju na svijet potrebni instrumenti i oru|a, kao {to je slu~aj sa nama, ljudima? Sami }ete priznati da je to besmisleno i van svake zdrave pameti. Dakle, mjerila koja se primjenjuju na nama vidljivom, ni‘em svijetu, nisu primjenljiva i na vi{em svijetu. Zato va{a tvrdnja da je Bog su{tina (d‘evher) svega nije umjesna. Takvo razmi{ljanje li~i na ~ovjeka koji je odrastao i cio ‘ivot proveo me|u crncima i nikada nije vidio bjelca, druga~iju vodu nego slatku, ni bilje druga~ije nego zeleno, pa misli da je svaki ~ovjek crn, svaka voda slatka i svaka biljka zelena. Ovakvo razmi{ljanje je krajnje subjektivno. U odgovoru na ovo pitanje, pred kr{}anima se postavlja jo{ jedan problem; ako ka‘ete da je bog kao prauzrok su{tina, a sve ostalo posljedica, u tom slu~aju izlazite iz vjere, jer Kur ’ an ka‘e: „ Bog nije nikome i ni~emu sli~an”169 PRIGOVOR X Kr{}anima se prigovara to {to za Boga govore da ima samo tri osnovna svojstva. Za{to ne ka‘u da ima ~etrnaest svojstava? Oni ka‘u da su u tri osnovna svojstva; onaj koji postoji, koji je ‘iv i koji je

168 Er-Razi, prethodni izvor, str. 67 169 El-Bakalani(El-Imamu Ebu Bekrin Muhammed ibn Et-Tajjib), Ettemhid - Na{run we tahkikun, Bejrut 1957, str. 76-77

www.islamski.com

www.islamski.com

134

sveznaju}i, sadr‘ana i ostala. Mi im ka‘emo; za{to na primjer ne ka‘u da su to ~etiri; onaj koji postoji, onaj koji je ‘iv, sveznaju}i i svemo}ni? Ako ka‘u da je njegovo svojstvo svemo}i sadr‘ano u svojstvu ‘ivot i da je to jedno te isto svojstvo, mo‘e im se po istoj logici prigovoriti da je u njemu sadr‘ano i znanje, pa u tom slu~aju ispada da Bog nema tri, nego samo dva svojstva170 Na kraju, da kr{}anima postavimo jo{ jedno pitanje: Ako smatrate da su Bog, Rije~ (tj. Sin Bo‘ji) i Duh Sveti, neodvojivi jedni od drugih, kako je mogu}e da samo jedan dio, Rije~, poprimi tijelo, a druga dva ne. To {to kr{}ani ka‘u da su Bog, Rije~ i Duh Sveti pomije{ani kao voda i vino, ni{ta ne obja{njava.Kako objasniti da se popilo vino, a ne i voda, ili obrnuto, samo voda, a ne i vino, ako su ove dvije te~nosti prethodno pomije{ane?171 ZAKLJU^NA RIJE^ Sada, kada je knjiga privedena kraju, odlo‘it }emo pero i prepustiti da o svemu {to je napisano, po zdravoj logici, prosudi sam ~italac, bez obzira o kome se radi, muslimanu, ili kr{}anu. Prije nego {to to uradimo, morali bismo ~itaocu pru‘iti priliku da se upozna sa najnovijim rezultatima istra‘ivanja do kojih su do{li zapadni kr{}anski istra‘iva~i u vezi sa kr{}anskim svetim knjigama. Rezultati ovih istra‘ivanja predstavljaju veoma va‘an korak u definiranju kr{}anskog u~enja i njegovog razvoja. Prava poplava ovakvih istra‘ivanja od strane najpoznatijih pera na{eg vremena, kroz analizu i kriti~ki pristup Bibliji, dala je izvanredne rezultate, koje ukratko navodimo u nastavku ovog izlaganja: Prvo }emo po~eti sa izlaganjem rezultata do kojih su do{li sedmorica istaknutih stru~njaka i profesora u svojoj studiji o Bibliji. Rezultate svoga rada na univerzitetu u ovoj oblasti oni su objavili u knjizi pod naslovom Mit o Isusovom utjelovljenju. Zatim }emo izlo‘iti mi{ljenje drugih poznatih profesora i teologa sa Oxforda. Na kraju }emo dati kratki presjek rezultata do kojih su do{li kriti~ari Biblije kao cjeline, s posebnim osvrtom na Evan|elje. 1. U gore pomenutoj knjizi Mit o Isusovom utjelovljenju sedmorica univerzitetskih profesora dolaze do sljede}ih zaklju~aka: - Nadimci koje su rani kr{}ani dali Isusu, postojali su i ranije. Prema tome, oni nisu po prvi put upotrijebljeni za Isusa. Oni se mogu na}i i kod nekr{}ana, posebno u tekstovima sa vjerskom sadr‘inom. - Nadimke koji se koriste za Isusa, nije sam on uzeo za sebe, ve} su mu ih dali drugi. Svi ovi nadimci potje~u iz stare jevrejske i gr~ke kulture. Tekst Evan|elja, kao objava, direktno ne govori o bo‘anstvenosti Isusa Krista. (Mit o Isusovom utjelovljenju, ~lanak iz pera Fransise Yang) - Kr{}ani tvrde da Isus vodi porijeklo od Davida. Da je tako, on ne bi mogao biti sve}enik, jer to mjesto pripada jevrejskom plemenu koje vodi porijeklo od Arona, o ~emu Tora nedvosmisleno govori. (Mit o Isusovom utjelovljenju, ~lanak Fransise Yang) - Ideja o utjelovljenju, u punom i nedvosmislenom zna~enju rije~i, nije izne{ena, ~ak, ni u Pavlovim poslanicama, ve} se ona rodila u shvatanju ~italaca koji su je tako razumjeli i protuma~ili. (Fransis Yang, prethodni izvor) - Ideja o sinovstvu u osnovi je preuzeta iz platonizma (Fransis Yang, prethodni izvor). Sinovstvo u punom smislu rije~i, u direktnom obliku, nije upotrijebljeno u Bibliji, nego je utemeljeno na pogre{nom razumijevanju argumenata, preuzetih iz nekih starih rukopisa. Sve ve}i priliv historijskih ~injenica i njihovo objedinjavanje na jednom mjestu, u ovo na{e dana{nje vrijeme, pru‘a priliku dana{njoj generaciji, da problemu utjelovljenja pri|u na jedan novi na~in, daju}i sebi za pravo da revidira mi{ljenje minulih pokoljenja, pa ~ak i sastavlja~a Evan|elja, jer oni nisu bili samo prenosioci Isusova

170 Isti izvor, str.79 171 Isti izvor, str.94

www.islamski.com

www.islamski.com

135

nauka, nego su ~esto za sebe zadr‘avali pravo njegove interpretacije. (^lanak prof. Morisa Waylsa, stru~njaka za teologiju i Bibliju na univerzitetu Oxford, objavljen u knjizi Mit o Isusovom utjelovljenju.) - Pomenuti profesor sa Oxforda, kao i mnogi drugi pisci, nau~nici i filozofi, iako kr{}ani, sumnjaju da je Biblija uop{te Bo‘ija objava tvrde}i da su ove svete knjige sastavili ljudi i da kao takve niti su svete, niti Bo‘ije, nego ljudske. - Ideja o Bo‘ijem utjelovljenju u liku Isusa Krista nastala je kao rezultat njegovog dolaska na svijet bez oca. Za~etnici ovakve tvrdnje zaboravili su da je Bog svemo}an, da mo‘e {ta god ho}e, kad god ho}e i kako god ho}e dati da bude neka stvar. (Moris Wayls) - Mnogi kr{}ani Bibliji daju istaknuto mjesto, ali istovremeno peru ruke od njene nepogrje{ivosti, pa, prema tome, i od njene svetosti. Na ovo nedvosmisleno ukazuje jedan izvje{taj Engleske crkve iz 1938. godine po kome veliki broj anketiranih kr{}ana s velikom dozom sumnje gleda na knjige i pitanja koja sadr‘ava Biblija. (Moris Wayls) - Pavle je ideju o utjelovljenju preuzeo iz samari}anskog (jevrejskog) vjerovanja. Prema tome, ideja o utjelovljenju Boga je u osnovi jevrejska, a ne kr{}anska. Sigurno je jedno: Isus za sebe nikada nije rekao da je on drugi od Trojice. (Mihail Golder, profesor na Univerzitetu Birmengen, Mit o Isusovom utjelovljenju) - Ideja o utjelovljenju Boga bila je poznata kod Jevreja prije nego kod kr{}ana. Ona je bila naro~ito jaka kod samari}ana. U samom tekstu Starog zavjeta nailazimo na mnoge primjere utjelovljenja. Tako se u Knjizi o postanku govori kako se Jakov cijelu no} hrve sa bogom, sve dok nije nastupila zora. (Postanak 32,23-28) Ideja o Bo‘ijem utjelovljenju u ljudskom liku nije bila strana samari}anima koji su primali kr{}anstvo u prvom stolje}u po Isusu Kristu. (Mihail Golder) - Profesor Golder ka‘e: „U Lukinom evan|elju se spominje ~ovjek po imenu [imun koji je mislio da je on Bo‘ija sila... To zna~i da je pomenuti [imun mislio da se Bog u njemu utjelovio. Iz ovoga se vidi da se vjerovanje u Bo‘ije utjelovljenje ne odnosi samo na Isusa, nego i na njegove u~enike, pa i druge ljude. [to se ti~e vjerovanja u navodno Bo‘ije utjelovljenje, koje su [imun i njegovi istomi{ljenici, samari}ani, unijeli u Crkvu, ~ini mi se da o njemu op{irnije ovdje nije potrebno ni govoriti.” (Golder, str.144) - Profesorica Fransis Yang sa univerziteta u Birmengenu smatra da se izvori u~enja o utjelovljenju Boga u ljudskom liku, ne mogu svesti samo na dva; judaizam i paganstvo, kako to u svojoj studiji navodi Mihail Golder, nego da je takvih izvora bilo mnogo vi{e. Ona smatra da je vjerovanju u Isusovu bo‘anstvenost morao prethoditi {irok spektar ideja, slika i predstava o Bogu u ljudskom liku naslije|enih iz doba pred Isusovu pojavu. Neka od ovakvih shvatanja sigurno su se uvukla u mlado kr{}anstvo. U tom smislu ona navodi mnogobrojne primjere ovakvog shvatanja: 1. Mit o Apolovom i Asklepijevom silasku na Zemlju. Ova dva bo‘anstva su, navodno, ~inili razna ~uda - lije~ili ljude i predskazivali njihovu budu}nost. 2. Amfitrita, boginja mora u gr~koj mitologiji koja je s Apolom zatrudnjela i rodila dijete. Vrlo je vjerovatno da je kult o ovoj boginji imao utjecaja na kr{}anstvo da se po~ne vjerovati da je Isus Sin Bo‘iji. 3. Jedna druga paganska pri~a govori o kultu boga Portija koji se bacio u vatru kako bi iz ovog na{eg svijeta pre{ao u svijet bogova. Kada je to u~inio, zemlja se, navodno, zatresla i raspukla, a prema nebu se uzdigao plameni orao koji je govorio ljudskim glasom: „Ja se di‘em sa Zemlje i upu}ujem ka Olimpu, prebivali{tu bogova.” 4. Mlado kr{}anstvo se suo~ilo sa mnogobrojnim slu~ajevima u kojima su ljudi poput Prefrinija za sebe tvrdili da su bogom dati da vode Crkvu i tuma~e Isusovo u~enje. Pomenutom Prefriniju povjerovali su mnogi kr{}ani i nakon Isusovog odlaska smatrali ga bo‘anstvom. Prefrinije je, zahvaljuju}i naivnosti svojih pristalica iz reda kr{}ana, stekao ogromno bogatstvo. To potvr|uje pretpostavku da su prvi kr{}ani bili krajnje naivni i spremni da povjeruju u svaku pri~u koju ~uju, makar ona bila i od

www.islamski.com

www.islamski.com

136

prevaranata, ukoliko su u narodu bili popularni i poznati kao dobro~initelji spremni da se ‘rtvuju za svoje principe. 5. Postoje i druge legende kao {to je Herkulovo uspe}e me|u bogove pomo}u vatre, davanje Asklepiju Bo‘ijih osobina i Dionizu Bo‘ijom milo{}u nadimka „Munjolovac”. 6. Pored ovoga, postojao je kult Aleksandra Bo‘ijeg, koji je sitne zmije izvodio iz nojevog jajeta, donosio predskazanja o iscjeljenju i tvrdio da svoja predskazanja crpi od Boga Oca. Osim ovoga on je tvrdio da ga je Bog poslao da poma‘e dobrim ljudima i da }e se ponovo vratiti u liku „Munjolovca”. Govore}i o Bo‘ijem utjelovljenju u liku Isusa Krista, pomenuta spisateljica ka‘e da to nije prvi put da se izlazi sa idejama utjelovljenja Boga u ljudskom liku i navodi mnoge primjere gdje su ljudi tvrdilil da su bogovi ili bo‘iji sinovi. Me|u njih, pored gore navedenih primjera, spadaju: 7. Platon, za koga se vjerovalo da je ro|en na ~udan, bo‘anstven na~in. Pri~a o Platonovoj bliskosti sa Bogom je stara i prethodi Isusovom ro|enju. Zato nije nikakvo ~udo da Evan|elje govori o Bo‘ijem utjelovljenju u liku Isusa. 8. Oko dva filozofa - Pitagore i Empedokla se preple}u legende o Bo‘ijem utjelovljenju u njima. I jedan i drugi ‘ivjeli su prije Sokrata. U jednoj od legendi se ka‘e da je Pitagora utjelovljeni sin boga Hermesa, a da je Empedoklo, jedne no}i, tajanstveno nestao. Nakon toga jedan od njih je tvrdio da je u pono} ~uo glas koji doziva Empedokla. Kada se probudio i ustao, vidio je svjetlo na nebu koje je govorilo da je Empedoklo sada bog i da mu treba prinositi ‘rtvu. 9. U vezi sa Aleksandrom Velikim postoji jedna legenda koja govori da je na ve~er prije svadbe njegova majka zanijela Aleksandra od Munjolovca koji vodi porijeklo od Zevsa. Prema toj legendi Aleksandar Veliki vodi porijeklo od boga i on je sam sebe smatrao Zevsovim sinom. 10. Jedna druga legenda govori o Romulu, osniva~u Rima, po kome je ovaj grad i dobio ime. Ova legenda ka‘e da je djevica Reja Silvija bila silovana od Marsa, boga rata, i da je rodila dva blizanca Romula i Rema. Po toj legendi, Romul je za vrijeme jedne iznenadne oluje, kada je nai{ao oblak iznad njegove glave, tajanstveno nestao sa zemlje. Od tada se vjeruje da je on bog i bo‘iji sin. Komentari{u}i navedene legende i povezuju}i ih sa tvrdnjom o Bo‘ijem utjelovljenju u Isusovom tijelu, pomenuta spisateljica ka‘e: „Tako se susre}emo sa legendama i paganskim vjerovanjem u Rimu i Gr~koj koje su prepune tvrdnji o silasku bogova sa neba na zemlju, njihovom boravku me|u ljudima, njihovim ‘enidbama i ponovnom vra}anju na nebo me|u bogove.” Pomenuta spisateljica ne samo da dozvoljava mogu}nost da su ove legende bila osnova na kojoj je izgra|eno vjerovanje o Bo‘ijem utjelovljenju u liku Isusa Krista, nego ka‘e da je to nepobitna ~injenica. U godinama koje su prethodile Isusovom ro|enju bila je poznata jedna poema koja je govorila o dolasku Bo‘ijeg sina koji }e vladati svijetom i zvati se „ljubljenim sinom Bo‘ijim”. Za cara Augusta, u ~ije se doba rodio Isus Krist, se vjerovalo da su ga bogovi poslali da vlada na zemlji i da je sam on bog. Postoje dokazi da su novoobra}eni kr{}ani iz reda „stranaca”, koji su govorili gr~kim jezikom, bili za~etnici ideje o promoviranju Isusa-~ovjeka, ro|enog u Palestini kao Jevreja, u Isusa - boga. Pored ovoga, na azijskom kontinentu su prona|eni kameni natpisi koji potje~u iz 48. god. p.n.e. koji govore o Juliju Cezaru kao bogu koji vodi porijeklo od Arisa i Afrodite. Za njega se u ovom natpisu ka‘e da }e biti spasitelj ~ovje~anstva. Na jednom mermernom natpisu stoji napisano: „Imperator Cezar, Sin Bo‘iji. Bog August dolazi na Zemlju.” Prema tome, pojedini ljudi su se pred Isusov dolazak smatrali bogovima. Na to upu}uju rije~i kao {to su: bog, bo‘iji, vje~ni i sl. koje su se koristile za vladare, filozofe i druge zna~ajne li~nosti toga vremena. Izme|u svih ovih kultova i Isusa Krista postoji sli~nost. Ona je naro~ito velika izme|u paganskog boga Romula, osniva~a Rima i isusa Krista u pogledu ro|enja, jer se i za jednog i drugog ka‘e da su ro|eni od djevice koja je zatrudnila od boga i da su tajanstveno nestali nakon smrti. I jedan i drugi pojavljivali su se svojim sljedbenicima nakon smrti i govorili da se molitva obavlja u njihovo ime.

www.islamski.com

www.islamski.com

137

Pomenuta spisateljica tvrdi da sve tvrdnje o Bo‘ijem utjelovljenju u liku Isusa Krista imaju svoju podlogu u paganskom vjerovanju koje je bilo ra{ireno u periodu pred Isusovo ro|enje. Po njoj je, {irenje kr{}anstva i osnivanje Crkve, na paganskim prostorima, van jevrejske Palestine, bio glavni razlog za infiltriranje paganskog u~enja u kr{}anstvu, prije svega u~enja o Bo‘ijem utjelovljenju u Isusu Kristu. Ona podvla~i da je Pavle bio prvi koji je ideju o Isusu - bogu unio u kr{}ansko u~enje172 UNIVERZITETSKI PROFESORI SA OXFORDA, STRU^NJACI ZA TEOLOGIJU POTVR\UJU LJUDSKU NARAV ISUSA KRISTA Na Oxfordu je 1921. god. odr‘an jedan veliki skup najpoznatijih teologa sa ovog univerziteta. Skupu je predsjedavao dr. Ra{del Biskup Karlel, ~iji je govor zapanio kr{}anski svijet, Rekao je u svom govoru, da ~itaju}i Bibliju, ne mo‘e zaklju~iti da je Isus bog, nego ~ovjek u punom smislu rije~i. Glavni akcenti njegova govora, odr‘anog na ovom kongresu se sljede}i: - Postoji sve ja~i pritisak na teologe da se moraju odrediti i ta~no re}i {ta podrazumijevaju u svojim rije~ima kad koriste stare tekstove o bo‘anstvenosti Isusa Krista. Iznosimo neke stvari koje ne zna~e, niti mogu zna~iti da je Isus bio bog: a) Isus za sebe li~no nije zagovarao nikakve osobine bo‘anstvenosti. Mo‘da je za sebe dozvolio da ga zovu Kristom, ali se u njegovim rije~ima apsolutno, ne nalazi ni{ta {to bi ukazivalo da je za sebe tvrdio da je bog. Naprotiv, iz njegovih rije~i se vidi da je on bio ~ovjek vezan za Boga kroz svoju odanost i pokornost. [to se ti~e ~etvrtog evan|elja, koje ide dalje od ovoga, i koje se razlikuje od ostala tri, na njega se ne mo‘e gledati kao na historijski izvor, jer je obavijeno velom sumnje u svakom pogledu. b) Ovo povla~i priznanje da je Isus Krist bio ~ovjek u punom smislu rije~i, obi~no ljudsko tijelo, kao i svi ljudi i da ni po ~emu nije bio bog. c) Pretpostavka da je Isusova du{a, po svojoj prirodi bila takva i prije ro|enja, je sumnjiv dokaz, jer takva teorija jednostavno nije dokazana. Ovo je prihvatljivo samo u smislu da su du{e svih ljudi stvorene prije njihovih tijela. Me|utim, ovakvo vjerovanje kr{}ani ne prihvataju. d) Isusova bo‘anstvenost ne mora nu‘no proizilaziti iz njegovog ro|enja od djevice, niti bilo koga ~uda koje je pokazao. ^ak i ako bi se njegovo ro|enje od djevice historijski dokazalo, to ne bi moglo ukazivati na njegovu bo‘anstvenost, kao {to njegovo nedokazivanje ni u ~emu ne mijenja osnovne naznake pomenute teorije. e) ^ak i oni koji dopu{taju postojanje Isusove bo‘anstvenosti, mogu zaklju~iti, da ni njemu apsolutno nisu bile poznate sve stvari. Tako npr. nemamo nepobitnog argumenta koji potvr|uje da je Isus Nazare}anin bio upu}en u nau~ne ~injenice o du{evnim bolestima i{ta vi{e od svojih savremenika koji su te bolesti tuma~ili kao opsjednutost |avolima, niti da je njegovo znanje bilo {ire od onoga {to se iznosi u Petoknji‘ju ili u Psalmima. Te{ko je odbraniti predskazanje budu}ih doga|aja koja su nagovije{tena, a koja se historijski gledano, nisu obistinila. Na otvaranju ovog kongresa uvodnu rije~ je uzeo H.D.A. Med‘er koji je pokrenuo raspravu o problemima koje ukratko iznosimo u daljem tekstu: - Isus nigdje u Evan|elju ne tvrdi da je on Sin Bo‘iji u materijalnom, tjelesnom smislu, kako kazuju pri~e o njegovom ro|enju od Djevice, niti da je Sin Bo‘iji u metafizi~kom smislu, kako je odlu~eno na koncilu, odr‘anom u gradu Nikeji. Me|utim, ovaj opis, Sin Bo‘iji, jedino mo‘e ukazivati na duhovnu vezu Isusa sa bogom u smislu da je bio pokoran Bogu i spreman izvr{iti svaku zapovijed kako je dolikovalo, kako njemu tako i ostalima poslanicima. - Ako ostavimo tvrdnje teologa i njihove kongrese na stranu i pogledamo {ta o tome ka‘u nau~na istra‘ivanja, na}i }emo da profesor Robertson u svojoj knjizi pod naslovom Paganstvo kr{}ana govori o obo‘avanju kulta Mitre, perzijskog boga ~ije se u~enje uvuklo u kr{}anstvo, nakon {to je oko

172 Mit o Bo’ijem utjelovljenju u Isusu Kristu, u prijevodu Nebil Subhi, Daru-l- kalem, Kuvajt, prvo izdanje, 1985. god.

www.islamski.com

www.islamski.com

138

sedamdesete godine prije Krista preneseno u Rim, a odatle na sve prostore Rimskog Carstva. Tragovi mitraizma, prona|eni su ~ak i u nekim gradovima Velike Britanije kao {to je ^ester i neka druga mjesta. Pisac pomenute knjige iznosi sli~nosti izme|u mitraizma i kr{}anskog u~enja i na kraju ka‘e da mitraizam nije nestao sa prostora Rimskog Carstva, dok se definitivno nije stopio sa kr{}anstvom. O ovome smo op{irinije govorili kad smo poredili kr{}anstvo sa paganskim u~enjima, pa to ovdje nije potrebno ponovo ponavljati. Najnovija nau~na istra‘ivanja, tako|er, potvr|uju da simbol kr{}anstva, kri‘, nije bio kao takav poznat me|u pripadnicima mladog kr{}anstva, sve do ~etvrtog stolje}a u kome je ‘ivio imperator Konstantin koji je bio za~etnik ideje o preuzimanju kri‘a, kao simbola kr{}anstva. Prije toga simbol kr{}anstva je bila riba koja se mo‘e na}i na mnogobrojnim nadgrobnim spomenicima. Tako se dana{nji nau~nici iz reda samih kr{}ana u svojim istra‘ivanjima suprotstavljaju u~enju modernog kr{}anstva, tvrde}i da takvo u~enje nije propagirao Isus Krist, nego se ono izmije{alo sa paganskim vjerovanjima koja su bila rasprostranjena u doba njegove pojave. Ovome treba dodati da se ~ak ni naziv „kr{}anin” za Isusove sljedbenike nije koristio, niti je bio poznat u {irokim narodnim masama prije odr‘avanja nikejskog koncila na po~etku ~etvrtog stolje}a, ta~nije 325. god. po Kristu173 Istra‘iva~i poput ovih idu dalje i od toga tvrde}i da je sam Isus nijekao bilo kakav vid svoje bo‘anstvenosti. Tako istra‘iva~ [arl D‘ejneber, pisac knjige el-Mesihijjetu, ne{e ’ tuha we tettawwuruha op{irno pi{e, a mi u kratkim crtama iznosimo: da je Isus u~io samo o jednom Bogu, da je za sebe tvrdio da je Bo‘iji rob i poslanik, da je poslan zalutalim ovcama Izraela i da se njegovo poslanstvo odnosi samo na Izrael}ane. Njegova misija temeljila se na lijepoj rije~i. Nije govorio ni o kakvom novom zakonu, nego je djelovao i vjerovao kao jedan od izraelskih poslanika... To je u potpunoj suprotnosti sa dana{njim kr{}anskim vjerovanjem i vjerskim obredima koji nemaju nikakve veze sa Isusovim naukom. Pomenuti pisac govori kako se kr{}anstvo postepeno po~elo odvajati od judaizma od kako je, kao misionar kr{}anstva, po~eo djelovati Sveti Pavle. On obja{njava da je do vjerovanja u Isusa, kao Sina Bo‘ijeg, do{lo pogre{nim prijevodom rije~i „rob Bo‘iji” koju je Isus ~esto koristio i koju je prvo Pavle po~eo prevoditi kao „dijete” umjesto, kao „sluga”. Ovo je taj kriti~ni momenat u kr{anskom u~enju gdje je ono po~elo zauzimati pogre{an kurs i opasan zaokret, jer se pomenuta rije~ kasnije po~ela shvatati kao „sin”, umjesto da ide ka pravom i osnovnom zna~enju da je Isus Bo‘iji rob i poslanik. Tako je Isus, umjesto rob Bo‘iji, postao Sin bo‘iji u kr{}anskom u~enju, iako je razlika izme|u zna~enja rije~i „sluga” i „sin” velika. Ovo zna~enje se u svakodnevnom ‘ivotu i upotrebi poistovje}uje, ali je ovdje, u ovom slu~aju, imalo fatalne posljedice, kako po historiju, tako i po sudbinu cijelog kr{}anskog svijeta poslije Pavla. Na{im ~itaocima donosimo nekoliko citata iz knjige pomenutog pisca u kojoj ka‘e: - Samo prelistavanje Evan|elja dovoljno je po sebi da nam doka‘e da su njegovi sastavlja~i koristili izraze koji se me|usobno isklju~uju. Do toga je moralo do}i, jer se nisu oslanjali na realne ~injenice i nepobitne historijske dokaze, pa je umjesto, da slijed doga|aja bude logi~an, do{lo do prave zbrke u svemu o ~emu pi{u. Kako je svaki od sastavlja~a Evan|elja imao svoj koncept doga|aja o kome pi{e, sa unaprijed odre|enim ciljem, neminovno je do{lo, ne samo do nepodudarnosti, nego, u mnogim momentima, do isklju~ivosti me|u evan|eljima174 Pisac pomenute knjige ka‘e: „Kroz evan|eosko kazivanje doga|aja o Isusovom ‘ivotu, primje}ujemo

173 Dr. Muhammed D’abir el-Hini, Fi-l-akaidi we-l-edjani, str. 349-353 174 [arl D’ejneber, el-Mesihijjetu, ne{e’tuha we tettewwuruh, u prijevodu Abdulhalim Mahmuda, Daru-l-mearif, str. 37.

www.islamski.com

www.islamski.com

139

brojne nedostatke i praznine, ~ak i u Evan|elju po Marku, koji je nastojao da se {to manje doti~e direktnog govora o Isusu i njegovom djetinjstvu."175 On dalje ka‘e: „On za sebe nije rekao da je Sin Bo‘iji. ^ak da je to i rekao, Jevreji bi to shvatili kao nedopustivu jezi~ku gre{ku i primjer neupu}enosti u vjeri."176 Nijedan od tekstova Evan|elja ne daje nam za pravo da se rije~i „Sin Bo‘iji” mogu koristiti za Isusa. Takav rje~nik po~eli su koristiti kr{}ani tek kad su pali pod utjecaj gr~ke kulture, kada ga je po~eo koristiti Sveti Pavle i pisac ~etvrtog evan|elja. ^ak i u njemu, u pogledu ovog imena, nailazimo na dovoljno druga~ijih i dubljih zna~enja, od bukvalnog zna~enja na prvi pogled177 Pisac dalje nastavlja i ka‘e: „Tako nam nijedan od tekstova Evan|elja ne pru‘a provjerenu vijest i nepobitan dokaz o tome kakvo je bilo Isusovo razmi{ljanje o glavnim crtama njegovog u~enja, njegovoj misiji, osobinama i ulozi koju je odigrao. Mi, ipak, moramo konstatirati, a to je sasvim jasno vidljivo, da on u svojoj misiji nije uspio da mu suvremenici, stanovnici Palestine nisu povjerovali, ni u njega li~no, niti u misiju s kojom je do{ao."178 On dalje ka‘e: „Na osnovu svega iznesenog, Pavla mo‘emo opisati kao osniva~a Crkve i kreatora budu}nosti kr{}anstva." 179 Pisac jo{ ka‘e: „Isus Krist, niti je osnovao, niti je imao namjeru osnivati Crkvu. Dakle, istina je da Isus Krist nije ni ‘elio ni osnovao Crkvu, nego Pavle.” Navodimo mi{ljenje jo{ jednog ~ovjeka, poznatog istra‘iva~a, komentatora i kriti~ara Biblije, prof. dr. Morisa Bikaja, pisca knjige Kur ’ an, Biblija i nauka koja predstavlja izvanrednu studiju o Bibliji u svjetlu najnovijih saznanja180 Ova knjiga sasvim jasno dokazuje da se sveta kr{}anska knjiga Evan|elje oslanja na brojna indirektna svjedo~anstva i da se ne mo‘e na}i ni jedan jedini primjer svjedo~enja nekog od direktnih Isusovih o~evidaca, suprotno mi{ljenju ve}ine kr{}ana181 U ovoj knjizi se na vi{e mjesta, u razli~itim prilikama, ukazuje na primjere biblijskih tekstova koji isklju~uju jedni druge, bez obzira da li se radi o Starom ili Novom zavjetu. Kroz nju se dokazuje da su Pavlove poslanice napisane prije Evan|elja i da se Evan|elje u obliku jedne zbirke nije pojavilo prije 140. god. po Kristu182 Pisac pomenute knjige dalje ka‘e da su do tada bile uobi~ajene usmene predaje kao na~in preno{enja vjerskog u~enja, a zatim daje dijagramski prikaz izvora koje su koristili Matej, Luka i Marko183 Na kraju, on podvrgava kritici brojne probleme vezane, ne samo za datume, mjesta i ciljeve sastavljanja, svakog od ovih evan|elja, nego i njihove sastavlja~e, tvrde}i da ni{ta od gore navedenog nije pouzdano dokazano i da su ~etiri evan|elja priznata od Crkve, a ostala odba~ena, tek 170. god. po Kristu. Evan|eosko kazivanje doga|aja o Isusovom ‘ivotu je dato u nesre|enom, isprekidanom i nepovezanom obliku i kao takvo ne daje jasnu sliku o Isusu. Razlog za ovo, izme|u ostalog, treba tra‘iti u tome {to je svaki od prenosilaca vijesti o njemu u datoj situaciji imao svoj cilj i na~in kazivanja. Zbog toga {to su evan|eoske knjige li~ne pribilje{ke njihovih sastavlja~a, ~esto me|usobno suprotstavljene, doga|aji o Isusu koje one navode, ne moraju se doslovno uzimati kao svr{ena stvar. Bikaj u svojoj knjizi dalje ka‘e: „Da bi se razumjela tajna nastanka kr{}anske vjere i njeno prvobitno u~enje, potrebno je pristupiti detaljnom izu~avanju ovog problema iz vi{e uglova, uklju~uju}i stare civilizacije i paganske vjere na prostorima Sirije, Male Azije, Egipta, Mezopotamije

175 Isto, str.38 176 Prethodni izvor, str. 50 177 Prethodni izvor, na istom mjestu 178 Prethodni izvor, str. 56 179 Prethodni izvor, str. 108 180 Prijevod na arapski u izdanju Daru-l-mearif, Kairo i El-fethu Li-l’ilam El-Misri, Kairo. 181 Moris Bikaj, Kur’an, Biblija i nauka, prijevod na arapski, Kairo bez datuma izdanja, str.11 182 Prethodni izvor, str. 75 183 Prethodni izvor, str. 195

www.islamski.com

www.islamski.com

140

i drugih oblasti, u‘eg i {ireg okru‘enja, sredine u kojoj je ona nastala. Profesor [arl D‘ejneber op{irno govori o sredini u kojoj je odrastao Pavle, njegovom {kolovanju kod D‘emalila najobrazovanijeg Jevreja u Jeruzalemu u to doba. On ka‘e da je Pavle u svom rodnom gradu Tarzu, gdje je i odrastao, bio svjedok isprepletenosti raznih kultura; gr~ke, rimske, isto~ne i dr. i raznih vjerskih strujanja, kako onih sa istoka, tako i onih sa zapada. Najpoznatija su bila:

1. Adonis u [amu, 2. Melkart u Fenikiji, 3. Temuz i Merduk u Mezopotamiji, 4. Oziris u Egiptu, 5. Mitra u Perziji

Sva ova bo‘anstva su imala neke zajedni~ke osobine. Za sva se vjerovalo da umiru u jednom periodu godine i da ponovo o‘ivljavaju. Vjerovalo se da su to bogovi me|u ljudima koji umiru na po~etku zime i ponovo o‘ivljavaju na po~etku prolje}a184 Pavle, koji je ‘ivio u sredini u kojoj su se sve ove kulture i u~enja prepletala, morao je biti pod njihovim dubokim utjecajem. Kao razultat toga nastala je u njegovoj glavi ideja o samo‘rtvovanju Boga ~ovjeka za dobrobit i spas onih koji su u njega vjerovali. Ta ideja nije nova. Ona je postojala i u starim paganskim vjerama, koje smo spomenuli. Po takvom vjerovanju bog mora da umre, jer njegovo ponovno pro‘ivljenje zna~i spasenje. Ovim bo‘anstvima su prino{ene ‘rtve u vidu jela i pi}a, potpuno onako, kakav je slu~aj i u kr{}anstvu. Ko je sve ovo unio u kr{}anstvo i kako su ti paganski obi~aji postali njegov sastavni dio? Odgovor glasi: Niko drugi nego Pavle. Ovdje }emo sada iznijeti neke rezultate do kojih su do{li istaknuti stru~njaci iz oblasti Biblije. Njih preuzimamo iz knjige Ihtilafatun fi terad‘umi-l-kitabi-l-mukaddes we tetawwratun hammetun fi-l-mesihijjeti od prof. Ahmeda Abdulwehhaba u kojoj autor citira kriti~are Biblije iz reda kr{}ana. Ko od ~italaca ‘eli da se pobli‘e upozna sa ovim neka pro~ita pomenutu knjigu. OP]A SLIKA BIBLIJE Biblijske knjige su djela raznih sastavlja~a. O mnogima od njih ne znamo gotovo ni{ta. Biblija je zbirka kr{}anskih i jevrejskih svetih knjiga. Nakon podvrgavanja analizi i kritici tekstova koje sadr‘ava Biblija, od strane zapadnih kr{}anskih istra‘iva~a i kriti~ara, nepobitno je dokazano da su biblijski tekstovi, naro~ito oni iz Novog zavjeta, krajnje kontradiktorni i nepouzdani, jer su kroz stolje}a prepisivani i prilago|avani vremenu prepisiva~a, od kojih nijedan nije bio nepogrje{iv. Izmjene teksta Novog zavjeta dolazile su stolje}ima od strane njegovih prepisiva~a. One su se vremenom toliko nagomilale da ih je u vrijeme prvog {tampanog izdanja bilo nemogu}e izbje}i, jer je svaka od verzija, manje ili vi{e bila iskrivljena. Ovome trebamo dodati jo{ jedan problem. Nakon {to su se pojavili prvi primjerci {tampanog Novog zavjeta, na{i preci su se i dalje, u najvi{e slu~ajeva, pozivali na tekstove u rukopisima koje su ~uvali kod sebe, {to nas navodi na pomisao da nisu imali dovoljno povjerenja u ispravnost tekstova koji se danas nalaze pred nama. Iz svega gore navedenog mo‘e se zaklju~iti da knjige Novog zavjeta nisu ni{ta drugo do li~na razmi{ljanja stavljena na papir od strane sastavlja~a ~ija nam je pro{lost, u najvi{e slu~ajeva, nepoznata. Kao takva, treba ih prihvatiti kao i svako knji‘evno djelo nastalo ulaganjem ljudskog truda i pomiriti se da u njima ima i lo{ih i lijepih strana185 REZULTATI OVIH SVJEDO^ANSTAVA Sva do sada navedena svjedo~anstva uzeli smo iz priznanja poznatih kr{}anskih istra‘iva~a koji se bave 184 Prethodni izvor, str. 91-93 (^etvrto poglavlje pomenute knjige u potpunosti je posve}eno Pavlovom ‘ivotu) 185 Ahmed Abdulwehhab, Ihtilafatun fi terad’umi-l-kitabi-l- mukaddesi we tettewwuratun hammetun fi-l-mesihijjeti, Kairo, str. 142 i dalje.

www.islamski.com

www.islamski.com

141

prou~avanjem biblijskih tekstova. Svete knjige kod kr{}ana, kako potvr|uju navedeni nau~nici, su ljudsko djelo i nisu nikakva objava sa neba. Prema tome, u~enje koje one sadr‘avaju ne podudara se sa u~enjem starih monoteisti~kih vjera i kao takvo je apsolutno neprihvatljivo. Judaizam, koji je stariji od kr{}anstva, iz svega glasa poziva na vjerovanje u jednog Boga: „^uj Izraele, Gospodar je na{ jedini Bog.” (Stari zavjet) U jevrejskom u~enju nema ni najmanjeg znaka koji bi ukazivao na problem o naslije|enom grijehu, niti o potrebi dolaska nekoga ko }e se radi toga grijeha ‘rtvovati i spasiti ~ovje~anstvo iskupljuju}i ga kod Boga. Ni{ta od ovoga ne mo‘e se na}i u jevrejskim svetim knjigama. Ovdje ne namjeravamo iznositi stav islama o tom pitanju, jer ga kr{}ani ne priznaju, ali }emo ukazati da se takav stav ne nalazi ni u u~enju ranijih poslanika kao {to su bili Adem, Nuh, Ibrahim, Ishak, Jakub i drugi poslanici. Svi su oni u~ili da je Bog jedan i da je svaki ~ovjek odgovoran za svoja djela. Dakle, sva u~enja kr{}anskih svetih knjiga o Trojstvu, o naslije|enom grijehu, o otkupu i sl. nemaju nikakve osnove u u~enju bilo koga poslanika. Zato je nu‘an povratak pravoj vjeri, istini u koju nema nikakve sumnje, u~enju o jednom Bogu koje ne prihvata nikakva sumnjiva tuma~enja i igru rije~i. Drugim rije~ima, to zna~i islamu koji je objavljen svim ljudima, a ne samo jednom narodu, kakav je slu~aj sa judaizmom, vjerom Izrael}ana. S druge strane, to zna~i da je Poslanik islama istinski poslanik koga je jedino dostojno slijediti. Iz navedenih izjava kr{}anskih istra‘iva~a o neosnovanosti postavki kr{}anskog u~enja proizilazi zaklju~ak da je, bez ikakve sumnje, Poslanik islama istinski poslanik od Boga, ne samo muslimanima, nego svim ljudima koji su spremni istini pogledati u o~i. Pa za{to onda dragi ~itao~e, nisi musliman? Zar nije do{lo vrijeme da to postane{? Zar nije do{lo vrijeme da preispita{ svoje vjerovanje i primi{ islam? Zar nije do{lo vrijeme da ~uje{ zov istine i odazove{ joj se? Ako to u~ini{ spasio si se i na ovom i na budu}em svijetu. Ne mislimo da, nakon svega ovoga, ima vi{e ikakve potrebe da navodimo primjere nagovje{taja dolaska na{eg Poslanika. Ipak navest }emo jedan primjer iz Starog zavjeta gdje se u knjizi Ponovljeni zakon ka‘e: „Podignut }u im proroka izme|u njihove bra}e, kao {to si ti. Stavit }u svoje rije~i u njegova usta, da im ka‘e sve {to mu zapovjedim. A ne bude li tko poslu{ao mojih rije~i {to ih prorok bude govorio u moje ime, taj }e odgovarati preda mnom.” (Ponovljeni zakon 18,18-19) Navedeni nagovje{taj o dolasku Poslanika ne mo‘e se odnositi ni na koga drugog do na Poslanika islama Muhammeda, a.s., iz vi{e razloga: 1. U po~etku ovog nagovje{taja se ka‘e: „Podignut }u im proroka izme|u njihove bra}e, kao {to si ti...” Ovo se ne mo‘e odnositi ni na jednog poslanika izme|u Izrael}ana, jer se ka‘e da nagovije{teni poslanik treba da bude, ne iz reda Izrael}ana, nego iz reda njihove bra}e, to jest od potomstva Ismailova, a.s., Ishakova, a.s., brata. (Ibrahim, a.s., je otac i Arapa i Jevreja. Od Ismaila, a.s., vode porijeklo Arapi, a od Ishaka, a.s., Jevreji). Muhammed, a.s., kao Poslanik islama vodi porijeklo od Ismaila, a.s., za koga se u jevrejskim svetim knjigama ka‘e da }e ga Bog blagosloviti i da }e se od njegovog potomstva izroditi veliki narod: „I za Ji{maela (Ismaila) usli{ah te. Evo ga blagosivljam; rodnim }u ga u~initi i silno ga razmno‘iti; dvanaest }e knezova od njega postati i u velik }e narod izrasti.” (Postanak 17,20) Rije~i „izme|u njihove bra}e” mogu se odnositi samo na Poslanika islama, a nikako na nekog iz reda Izrael}ana, jer se u jednom drugom tekstu Starog zavjeta nedvosmisleno ka‘e: „Ne pojavi se vi{e prorok u Izraelu ravan Mojsiju.” (Ponovljeni zakon 34,10) 2. Druge rije~i „kao {to si ti” iz pomenutog nagovje{taja, tako|er, upu}uju da se pod njima mo‘e podrazumijevati samo Poslanik islama, a nikako neki drugi izraelski prorok, pa ~ak ni Isus. Ovo se na Isusa ne bi moglo odnositi ni u slu~aju da njegovi sljedbenici promijene mi{ljenje pa da, umjesto {to tvrde da je on bog, ka‘u da nije, nego poslanik. Ovo radi: a) Mojsije je kao i na{ Poslanik bio utemeljiva~ Zakona, dok to Isus nije bio, nego je poslan da djeluje u okviru Mojsijeva zakona, Tori. On to sam li~no priznaje i izjavljuje:

www.islamski.com

www.islamski.com

142

„Nemojte misliti da sam do{ao ukinuti Zakon i Proroke! Ne do|oh da ih ukinem, ve} da ih ostvarim.” (Matej 5,17) b) Mojsije i na{ Poslanik su se ‘enili, dok Isus nije. c) Mojsije je umro prirodnom smr}u, dok Isus nije. d) Mojsije i na{ Poslanik su nakon smrti zakopani u zemlju. Kr{}ani ka‘u da je Isus nakon smrti uskrsnuo. e) Mojsije se na Sinaju, na putu za Palestinu, borio protiv svojih neprijatelja i to tra‘io od svojih sljedbenika. Na{ Poslanik se borio protiv svojih neprijatelja koji su se digli protiv njega. Isus nije. 3. Tre}a osobina najavljenog poslanika data je u rije~ima: „Stavit }u svoje rije~i u njegova usta, da im ka‘em sve {to im zapovijedam.” Jasno je da ne mo‘e biti jasnije da to mo‘e biti samo Kur ’ an, Bo‘ija knjiga koja je objavljena Muhammedu, a.s., kao njegova najve}a mu ’ d ‘iza (~udo). To su Bo‘ije rije~i i Njegov govor, a ne bilo kakav ili bilo ~iji govor. Prema tome, ova najava mo‘e se odnositi, samo na na{eg Poslanika, i ni na koga vi{e. Ovo nije jedina najava dolaska Poslanika. Postoji ih vi{e u knjigama Starog zavjeta. Navest }emo samo jo{ jednu, izgovorenu na Mojsijeva usta pred njegovu smrt. U svojoj poruci pred smrt on je rekao: Do|e Jahve sa Sinaja, na Seiru se pokaza i s gore Parana zasja... Ipak ti ljubi{ narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. (Ponovljeni zakon 33,2-3) Ove Mojsijeve rije~i izgovorene pred smrt ne predstavljaju samo testament za generacije koje dolaze, nego i najavu o dolasku dvaju poslanika iza sebe, Isusa i Muhammeda, a.s. Mojsiju je objava stizala na Sinaju, a Isusu na Seiru, jednoj od palestinskih Planina. Na{ Poslanik Muhammed, a.s., primio je objavu u Mekki sa brda Faran. On je imao na hiljade ~estitih sljedbenika, ashaba, jo{ za vrijeme svoga ‘ivota, dok je Isus imao samo dvanaest pristalica za svoga ‘ivota. ^ak su ga i ovih dvanaest u~enika u najkriti~nijem momentu napustili i od njega pobjegli. Sve ovo govori u prilog istinitosti misije koja je bila povjerena na{em poslaniku Muhammedu, a.s. Cijenjeni ~itao~e iz reda nemuslimana, ako jo{ uvijek sumnja{ i ako si jo{ uvijek pod dojmom tekstova Evan|elja, preporu~ujemo ti da pro~ita{ knjigu er-Reddu-l-d‘emilu li-uluhijjeti Isa bi sarihi-l-Ind‘il od Imami El - Gazalija. U njemu }e{ na}i prave odgovore na evan|eoske navode, stih po stih. To je izvanredna knjiga koja je {tampana i koja je u {irokom opticaju186 Ne bi ‘eljeli da Vas zamaramo sa davanjem naslova drugih knjiga koje Vam preporu~ujemo iz pera muslimanskih pisaca. Na kraju pomenute knjige mo‘ete na}i dovoljno izvora i literature iz ove oblasti. Cijenjeni ~itao~e, ‘elimo da u tome uspijete i molimo Boga da ti da zdrav razum i mudro prosu|ivanje. Amin! UKLANJANJE PREPREKA SA PUTA U cilju boljeg razumijevanja dokaza, ~istih kao suza, koje smo naveli u ovoj knjizi, preostalo nam je jo{ da na ne{to uka‘emo, {to }e kao ta~ke slovima dati kona~an oblik. Na putu razumijevanja prave vjere i logi~kih dokaza navedenih u ovoj knjizi, pred cijenjenim ~itaocem mo‘da }e se isprije~iti jedna prepreka koju treba savladati i pravilno razumjeti. On }e, mo‘da, do}i u dilemu i pred njim }e se pojaviti pitanje: kako to da su neki narodi, iako ne ispoljavaju islam i ne vjeruju u dokaze navedene u ovoj knjizi, postigli visok stepen materijalnog, industrijskog i ekonomskog

186 Ovo izdanje je za {tampu pripremio prof. dr. Muhammed Abdullah e{-[erkavi, Daru-l-Hidaje, Kairo 1986. god.

www.islamski.com

www.islamski.com

143

presti‘a? Za{to su sljedbenici istinske vjere materijalno i civilizacijski zaostali, dok su drugi na svakom polju napredovali? Zar napredak jednih nije dokaz da je njihovo vjerovanje ispravno, a zaostajanje drugih da je njihovo vjerovanje pogre{no? Ovakva i sli~na pitanja, mogu stajati kao prepreka na putu pravilnog razumijevanja stvari, ali se na njih mo‘e lahko odgovoriti. Ko ka‘e da je napredak ovih zemalja vezan za njihovu vjeru, ma kakva ona bila, kr{}anstvo, judaizam ili recimo budizam? Ni jedna od ovih vjera ne govori o bilo kakvim izumima vezanim za modernu civilizaciju. Ni jedna od njih ne govori ni o kakvim avionima, tenkovima, radio ili TV - ure|ajima, ratnoj tehnici i sl. Naprotiv, do ovakvih izuma se do{lo napornim radom i zalaganjem stru~njaka u raznim oblastima ‘ivota. Do njih se, zna~i, do{lo radom i naukom, bez obzira na vjeru pronalaza~a. Pripadnost kr{}anstvu, judaizmu ili budizmu u tom smislu nije imalo nikakva zna~aja, jer su pomenute tekovine postale dostupne ~ak i ateisti~kim zemljama kakve su Rusija ili Kina. Prema tome, nauka i neprekidan rad su bili put za napredak pojedinih naroda i zemalja. Na to ukazuje i Kur ’ an u kome se ka‘e: Allah ne}e izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. (Er - Ra’d, 11.) Prema tome ovi su se narodi i zemlje u sebi izmijenili, pa im je Bog izmijenio stanje. Da je vjera bila ta koja je doprinijela napretku kr{}ana i Jevreja, postavlja se pitanje za{to im ona nije pomogla u kr{}anskim ratovima, iako su bili brojniji i opremljeniji od muslimana? Za{to su u njima bili pora‘eni? Zar se oni u ovim ratovima, koji su trajali oko dvije stotine godina, nisu borili pod zastavom i parolom kri‘a? Zar im kri‘ nije bio simbol u pozivanju za osloba|anje Svete zemlje u Palestini protiv nevjernika, muslimana? Za{to im Isus, za koga vjeruju da je Bog, i u ~ije su ime ratovali, nije pomogao? Za{to od po~etka nisu postigli ovaj napredak, ako je vjera bila razlog za ovakav napredak? [to se ti~e Jevreja i njihovog napretka u zadnje vrijeme, mo‘e se re}i da iza toga ne stoji njihova vjera, kao {to ne stoji ni iza Japanaca koji nisu ni kr{}ani ni Jevreji. To isto vrijedi za Ruse i Kineze. Razlog za napredak, prema tome, treba tra‘iti u radu. Sam Kur ’ an se obra}a vjernicima rije~ima: I reci: Trudite se! Allah }e trud va{ vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi }ete biti vra}eni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa }e vas o tome {to ste radili obavijestiti. (Et-Tewba, 105.) Rad u islamu podrazumijeva i vjeru i dunjaluk. Nadamo se da smo ovim uklonuli prepreku sa puta za razumijevanje ove knjige i ukazali na pravi put, a Allah je onaj koji upu}uje.