... i istina će vas osloboditi

Dopunjeno izdanje za 21. stoljeće

Briljantno razotkrivanje tajnog

plana u pozadini svjetskih zbivanja koje

se pokazalo zapanjujuće točnim u

predviđanju današnjih događaja

David Icke

Ovo, dopunjeno izdanje za 21. stoljeće, posvećeno je Lindi Atherton, nekadašnjoj

Lindi Icke, mojem najboljem prijatelju kojeg bih svakome poželio da ga ima.

Da ne postoji morao bih je izmisliti

Mi smo snaga u svemu; Mi smo ples mjeseca i sunca; Mi smo nada koja nikada ne umire; Mi smo plima koja se ne povlači.

upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi Koliko malo znamo o dubinama vječnosti.

Otkuda nam pravo da osporavamo veličinu i moć

takve mudrosti i stvaranja.

Na nebesima mogu biti milijuni svjetova... izvan naše postojbine.

Na svakome od njih živa bića koja zure u nebo čudeći se

svemiru bez kraja.

I oni mogu pomisliti da osim njih...

razumnog života nema.

Ali možda nisu bahati poput ljudi.

Možda su dovoljno inteligentni da shvate

da u beskraju vječnosti moguće je sve...

I sasvim je zamislivo, da ovu našu Zemlju,

koja nije drugo doli zrnce prašine u stvarnosti,

ne samo da posjećuju drugi oblici života

već njome i upravljaju.

Neka nas bahatost ne zaslijepi

u vezi mogućeg i nemogućeg.

Jer mi smo djeca u osvitu našeg svijeta

a svemir je naše učilište

i inteligencija izvan našeg poimanja

koja čeka da je dodirnemo... kad budemo spremni primiti je.

Tražite, i čudesa koja ćete vidjeti

otkrit će vam prave značajke vašeg svemira.

Poželjet ćete saznati svoje pravo podrijetlo.

Krasota vašeg podrijetla nadmašit će vaša vjerovanja i spoznaju.

A neizmjerna dubina vaše kozmičke zbilje ostat će dijelom

vašeg nasljeđa u izmaglici vječnosti.

Spokoj stečen razumijevanjem ljepota je kreacije.

Izgovorena je riječ i duh u vama zna

da dom je vječnost a bivanje besmrtno...

Tony Dodd

sadržaj uvod u izdanje za 2 1 . stoljeće 9

uvod ono smo što mislimo 11

prvi dio zatvor 17

prvo poglavlje veo suza 19

drugo poglavlje rođenje Bratstva 37

treće poglavlje moć novčanica 53

četvrto poglavlje od Rhodesa do propasti 73

peto poglavlje združene fronte 103

šesto poglavlje izvorni planovi 123

sedmo poglavlje nadrase 141

osmo poglavlje tajna vlada 161

deveto poglavlje piramida moći 205

deseto poglavlje super Elita - crnomagijaši 233

jedanaesto poglavlje prijevara s dugovima 249

dvanaesto poglavlje skrivena ruka 285

trinaesto poglavlje jednostranačke države 341

četrnaesto poglavlje psihološki fašizam 389

petnaesto poglavlje kult ili varka? 417

šesnaesto poglavlje „globalno selo" 433

drugi dio sloboda 4 4 7

sedamnaesto poglavlje mi smo zatvorski čuvari 449

osamnaesto poglavlje sloboda zvana ljubav 469

devetnaesto poglavlje napokon slobodni 483

dvadeseto poglavlje volim vas, dr. Kissinger 499

postskriptum 505

bibliografija 507

uvod

u izdanje za 21. stoljeće

Prošlo je deset godina otkad je, usprkos nepovoljnim okolnostima, objavljeno prvo izdanje ove knjige. Izdavači mojih prethodnih knjiga odbili su čak i razmotriti

mogućnost da objave ovu zbog u njoj navedenih imena i zato što je plan svjetske di­ktature kojeg otkriva bio daleko iznad praga vjerodostojnosti i sposobnosti poimanja njihovih ,,New Age" umova.

Njihova leđa strelovito su zamicala iza obzora u oblaku prašine, a, tko zna, možda još uvijek trče. Ili, s obzirom na veliku uspješnost ove i drugih knjiga koje su uslijedi­le, možda su naučili veliku, veliku lekciju. Bježanjem od stvari s kojima se ne želimo suočiti nikamo nećemo stići. Samo ćemo odgoditi, najčešće nakratko, hvatanje uko-štac s onime čega se bojimo.

Bilo kako bilo, da bih objavio ovu knjigu morao sam posuditi 15.000 funti od Da­vida Solomona, prijatelja iz Liverpoola, i osnovati kompaniju koju sam nazvao Bridge of Love Publications kako bih objavio ono što nitko drugi nije htio. Za pomoć sam također zamolio druge ljude koji su se „slučajno" pojavili u mojem životu prethodnih tjedana - Alice Ferguson, umjetnika Neila Haguea i opremača knjiga Sama Mastersa koji je opremio sve moje knjige što su uslijedile nakon ove.

Bio je pravi izazov napisati knjigu „od nule", ali tijekom godina pružila mi je broj­na zadovoljstva. U smislu „ovosvjetovne" razine svjetske zavjere ovo je još uvijek naj­važnija knjiga koju sam dosad napisao, a vjerojatno će to i ostati sve do dana mog odlaska iz ovog carstva manipuliranog privida.

U nadolazećem desetljeću teme i predviđanja iz knjige I istina će vas osloboditi doista su vjerno odražavale događaje koji su se odvijali širom svijeta. Uključivalo je to najočitije korištenje „modificiranog hegelijanizma" ili, kako ga nazivam, „problema-reakcije-rješenja", da bi se potajno stvorio problem za kojeg će vlasti moći otvoreno ponuditi „rješenje" - promjene društva kao uvod u globalnog Velikog brata, fašisti­čku državu, koju bi, bez stvorenog „problema", javnost odbacila. Klasičan primjer toga bili su zastrašujući napadi na dan 11. rujna, gdje su napadi (problem) vodili do odgovora tipa „nešto se mora poduzeti" (reakcija) čime je omogućeno ukidanje temeljnih sloboda, prava i privatnosti te pokretanja sasvim fiktivnog „rata protiv te­rorizma" (rješenje). Podrobnije o pozadini svega ovoga možete naći u knjizi Alisa u zemlji čudesa i razaranje Svjetskog trgovačkog centra (Alice in Wonderland and the World Trade Center Disaster).

Čitajući ovu knjigu vidjet ćete da je sredinom 1990-ih sila koja stoji iza događaja u 21. stoljeću u velikoj mjeri razotkrivena, kao i plan prema kojem se ravnala.

Dakle, za tadašnje predviđanje onoga što se sada događa nije vam trebao „prorok" već samo predano proučavanje i razotkrivanje mreže koja upravlja vladama, banko-

9

/ istina ce vas osloboditi

vnim sustavom, svjetskim korporacijama, donošenjem vojnih odluka i vlasništvom

nad medijima. Danas, zahvaljujući radu gorljivih istraživača, mnogo više ljudi postaje svjesno svjet­ske zavjere negoli ih je bilo u one dane osame kada je prvi put izdana I istina će vas osloboditi. Ako bih trebao navesti postignuća u svome životu kojima se najviše pono­sim, ova bi se knjiga nalazila pri samom vrhu.

David Icke Ryde, Isle of Wight, srpanj 2004.

•

Napomena izdavača u vezi velikih i malih početnih slova: Mnoge riječi koje se inače pišu malim početnim slovom autor je pisao veli­kim slovom, radi dodatnog isticanja: npr. u izrazima Novi Svjetski Poredak, lluminati, Slobodni zidari, Četvrta Dimenzija, Babilonsko Bratstvo itd. Budu­ći da se u hrvatskom jeziku takve riječi uglavnom pišu malim slovom, auto­rov način pisanja velikih i malih slova preuzimali smo kod najčešće korište­nih, ili najvažnijih, takvih izraza, poput gore spomenutih i nekih drugih.

10

uvod

ono smo što mislimo

Mi živimo u višedimenzionalnom svemiru; dijelu višedimenzionalne i beskona­čne svijesti koju zovemo Bogom i Stvorenim svijetom. Mi smo višedimenzijska

bića. I ova knjiga, dakle, treba biti višedimenzijska želi li na neki bitniji način dopri­nijeti čovjekovoj slobodi.

Na svjetlo dana iznosi svakodnevnu manipulaciju našim životima od strane tajne klike te prikazuje duhovne uzroke i rješenja koja će donijeti pravu slobodu planetu Zemlji i svima koji na njoj žive. Potonje se odnosi na ono što mislimo i osjećamo o nama samima, a prije nego što počnem odmatati klupko svjetske manipulacije i navoditi neka imena upletenih ljudi i organizacija, vrlo je važno da ukratko izložim kontekst u kojem iznosim ove teme. Nipošto ne želim da ljudi čitaju knjigu puni gnje­va, mržnje i osudivanja svjetskih manipulatora i onoga što oni rade. Ovu knjigu ne pišem u namjeri da ikoga okrivljavam, već isključivo zato da pokažem što se događa kada ljudska rasa dopusti da joj netko zagospodari umom i kako se stvari brzo mogu promijeniti - i mijenjaju se - kada svrgnemo vladare našeg uma.

Imena ću navoditi zato što moramo znati tko vuče konce u pozadini želimo li ra­zotkriti ono što se događa. Takvim razotkrivanjem tim ćemo ljudima također pružiti priliku da se suoče s vlastitim djelima i da shvate kako je želja za kontrolom i vladanje nad drugima izraz njihove vlastite neuravnoteženosti i odbojnosti prema samima sebi. Podizanje vela tajnovitosti ubrzat će okončanje takve prevlasti i manipulacije. Ali elitna klika koja upravlja svijetom, Svjetska Elita, kako ju nazivam, jest naša kre­acija. Loše bi bilo da ih obasipamo mržnjom i osuđivanjem, te da ih držimo odgo­vornima za sve nedaće ovoga svijeta. Da, kao što ćete vidjeti, ista skupina svojim je manipulacijama dovela do izbijanja dva svjetska rata i svih negativnih događaja svjet­skog značaja u ovom stoljeću a i prije. Ali, bez preostalog dijela ljudske rase ne bi u tome uspjeli. Šačica elite ne može uzrokovati ratove ukoliko tisuće ili milijuni drugih ljudi nisu voljni preuzeti ulogu topovskog mesa. Ukoliko ljudi, pročitavši ovu knjigu, za ono što se događa drže odgovornom samo Svjetsku Elitu, tada im je izmakla bit moje sveukupne poruke. Ono što se događa u svijetu je odraz, sada i ovdje, onog što se zbiva u nama, u ljudskoj rasi.

Ovu stvarnost stvorili smo sami. Ali kako? Suprotno onome što nam medicinska znanost opsesivno ponavlja, fizičko ti­

jelo ne predstavlja cjelokupnost ljudskog bića. Ono je fantastična fizička ljuska kroz koju vječan dio nas prima iskustva ovog fizičkog svijeta. Mi smo mnogo više od pukoga tijela.

/ istina će vas osloboditi

Stvoreni je svijet izražaj jednog beskonačnog uma, a svi životni oblici aspekti su tog jednog uma, onoga što mnogi ljudi nazivaju Bogom. Mi smo jedno s drugima. Svi smo mi Bog, ako baš hoćete da upotrijebim upravo taj izraz.

U srcu tog uma je svijest koju vidim kao zasljepljujuće svjetlo - Izvorna Svijest iz koje je osmišljeno i nastalo sve što postoji.

Stvoreni svijet sastoji se od beskonačnog broja dimenzija, valnih dužina, frekven­cija, stvarnosti. Ovaj fizički svijet samo je jedno od njih. Te frekvencije dijele isti pro­stor koje zauzima naš fizički svijet, na isti način na koji sve radio, televizijske i tele­komunikacijske frekvencije emitirane u vaše okružje dijele isti prostor kojeg sada zauzima vaše tijelo. Ne ometaju jedna drugu jer su na različitim frekvencijama ili dimenzijama - vibriraju različitim brzinama. U trenutku kojeg zovemo smrt naš um - emocije, duh, sve od čega se sastoji misaoni, osjećajni dio nas - povlači se iz tijela, iz „genetskog svemirskog odijela" kako ga ja nazivam. Taj vječni duh prelazi na drugu valnu dužinu stvarnosti, drugi „svijet", gdje se nastavlja razvijati. Sve se to zbiva tijekom „iskustva nadomak smrti" ili „vantjelesnog iskustva" pri kojem ljudi odlaze na neko vrijeme iz svojih fizičkih tijela, a kada se vrate, najčešće opisuju gotovo navlas iste priče o tomu što im se dogodilo. Život je vječan - što vrijedi za svakoga.

Naša umna, emocionalna i duhovna jastva niz su magnetskih energetskih polja koja međusobno djeluju preko vrtloga energije općenito znanih po hinduističkom i sanskrtskom nazivu čakra, što znači „svjetlosni kotač". Ti vrlozi su spirale energije koje presijecaju sve razine našeg bića i između njih prenose energiju. Preko ovog sustava, neravnoteža na emocionalnoj razini (uzrokovana recimo stresom) prelazi na ostale razine našega bića uključujući, naposljetku, fizičko tijelo. Na taj način, stres uzrokuje bolest. Ono što nazivamo „fizičkom bolešću" u stvari je višeđimen-zijski nesklad ili manjak ugode, lakoće. Neprestano upijamo magnetsku energiju iz kozmosa, uglavnom kroz „temeljnu" čakru u podnožju kralježnice. Nakon što ova životna sila prođe kroz naše razine bitka i od nje preuzmemo što nam treba, tu energiju šaljemo van kroz čakre natrag u kozmos i svijet oko nas (slika 1). To su energije kakve ljudi osjećaju kada kažu da im netko daje dobre ili loše „vibre". Isto je kada kažemo đa neku kuću ili mjesto osjećamo kao „ugodne", „gostoljubive" ili „zastrašujuće".

Ono što zovemo „ozračjem" stvaraju vibracije (energetska polja) koja proizvode ljudi, bilo u ovom trenutku ili u prošlosti. Ljudi često osjećaju nelagodu na prizo-rištima bitaka zato što ondje osjećaju preostale energije boli, agresivnosti i patnje sudionika.

Bitna je razlika između energije koja ulazi kroz temeljnu čakru i onoga što oda-šiljemo. Prolaskom kroz nas, ta energija mijenja svoju prirodu i oblik. U nju se uti-skuje naš jedinstveni energetski obrazac koji odražava upravo ono što se u danom trenutku unutar nas zbiva: mentalno, emocionalno i duhovno. Sekundu za sekun­dom odašiljemo energetsko polje koje odražava što mislimo o samima sebi. Možda

ono smo što mislimo

će izgledati da to nema nikakve veze s manipu­lacijom svijeta, ali to je, zapravo, u srži onoga što se događalo i što se nastavlja događati.

Taj proces možete zamisliti kao stavljanje oko nas magnetskog plašta ili aure. Prema zakonu koji kaže da se sličnosti privlače, ovo magnetsko polje energije, vanjski odraz unutarnjeg bića, sebi će privući sukladna energetska polja. Sve je energija, što počinje uviđati čak i središnja, uskogrudna znanost.

Čovjek je niz ma­gnetskih polja energije, kao što su to i mjesta, iskustva, situacije. Sve. Život je međudjelo­vanje tih energetskih

Slika 1: magnetski ogrtač polja, a sva ona imaju

sposobnost mišljenja i čuvanja informacija. Energija je svijest, svijest je energija. Ista stvar.

Ako vam je teško za povjerovati da zid ili voda ili kamen mogu misliti i čuvati in­formacije, tada se sjetite da sve što postoji sadrži magnetska energetska polja. Što je ono što u računalu na kojem upravo radim čuva informaciju koju utipkavam?

Magnetski disk. Načelo je isto. Određenim ljudima, mjestima, iskustvima i nači­nima života bivamo privučeni zato što smo im magnetski privučeni. A to privlačenje potječe od magnetizma naših „plašteva". Ti plaštevi su, pak, odraz onoga što o sebi mislimo i osjećamo. Naši životi su točne replike našeg vlastitog podsvjesnog uma. Kako on misli i doživljava sebe i svijet, fizički se iznova stvara u ljudima, mjestima i iskustvima koje sebi privlačimo. U doba mog djetinjstva u opticaju je bila izreka: „Kada misliš da si sretan, tada sretan i postaješ". U tome je sadržana jedna vječna istina, iako to nema nikakve veze sa srećom. Sebi privlačimo ljude, mjesta i iskustva koja se magnetski povezuju s našim „plaštem". Dakle, ako duboko u sebi vjerujemo

... / istino će vas osloboditi

1 Autor se poigrao riječima, jer engl. riječ 'cape', pored značenja 'plašt', može značiti i 'rt', kao u nazivu južnoafri­

čkog Rta Dobre Nade.

I-i

ono smo sio misumo

Stvaranje zbilje događa se na mnogo razina. Ukupni zbroj međudjelovanja pojedi­naca nakuplja se u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Svaka živuća vrsta ima kolekti­vnu svijest s kojom su povezani svi „pojedinačni" pripadnici te vrste. Kolektivnoj razini neprestano dodajemo naše misaone obrasce te imamo pristup drugim obra­scima s kolektivne razine. Proces je dvosmjeran. Dajemo i primamo.

Znanstvenici su ustanovili postojanje nečega što se naziva „sindrom stotog maj­muna", o čemu sam pisao u drugim knjigama. Otkrili su da jednom kad određeni broj pojedinaca unutar neke vrste nauči nešto novo, odjednom to mogu učiniti i ostali pripadnici unutar iste vrste a da im to nitko nije pokazao. Čine to sasvim instinktivno. Premda postojeća znanost ovo ne može objasniti pomoću svojeg ne­viđeno ograničenog svjetonazora, proces je vrlo jednostavan. Jednom kad određeni broj jedinki unutar neke vrste prenese to novo znanje na kolektivnu razinu, dosiže se točka „kritične mase". To znanje postaje dovoljno moćno u kolektivnoj svijesti da mu mogu pristupiti svi ostali pripadnici odnosne vrste. Podešavanjem na vibraciju (misaonog obrasca) koja sadrži to znanje, oni će znati kako nešto učiniti a da im to nitko nije pokazao jer ih vodi taj misaoni obrazac. Nazivamo to instinktom ili nadahnućem, iako se, u stvari, radi o ugodavanju na vibraciju (frekvenciju) koja tu informaciju čuva.

Sve što sam rekao o pojedincu koji stvara svoju vlastitu zbilju na isti se način može primijeniti na kolektivnu ljudsku svijest. Ona odražava ukupni zbroj ljudskog razmi­šljanja, ukupni zbroj onoga što čovječanstvo kao cjelina misli o sebi. Ukoliko čovje­čanstvo ne mari za samo sebe, ako se ne voli i ne poštuje, ono će stvoriti takvu zbilju na ovom planetu. Privući će fizičke manifestacije načina na koji promatra vlastiti osjećaj vrijednosti i sposobnosti. Jedino što, ovoga puta, magnetski plašt nije pre­bačen preko samo jedne osobe nego preko čitavog planeta. Time se stvara glo­balna zbilja.

Pogledajte posljedice ovog procesa u našoj svakodnevici. Čovječanstvo kao cjelina ne želi preuzeti odgovornost za ono što se u svijetu događa. Kada nešto pođe po zlu, čujemo kako netko viče: „Što će se poduzeti po tom pitanju?" Rijetko kada odgovor­nost prihvaćamo sami. Draže nam je žaliti se na političare i bankare, ali većina će ljudi radije pustiti da drugi upravljaju svijetom nego da sami prihvate odgovornost za vlastita djela. Takvi misaoni obrasci prevladavaju u kolektivnoj svijesti, što je, da­kle, stvorilo tu zbilju na kolektivnoj, svjetskoj razini. Kolektivna svijest iznjedrila je odgovor na želju da to „učini netko drugi" tako što je okupila energetska polja - ljude - koja će ustrojiti tajnu mrežu koja sada upravlja životima svakog od nas. Dobili smo što smo i tražili, ili što smo „zamislili". Ista je stvar s religijama. I njih su također stvorili misaoni obrasci kolektivne svijesti, poput medija i drugih institucija koji se koriste strahom i krivnjom u svrhu manipulacije i kontrole.

Oni odražavaju, kolektivno, ono što milijarde ljudi čine svakoga dana svoga života. Služe se strahom i krivnjom kako bi postigli ono što žele. Promatrajte sebe nekoliko

15

da ćemo uvijek biti siromašni i potlačeni, taj će obrazac biti prisutan u našem plastu. Tako će on postati, mogli bismo reći, „plaštem slabe nade"1. Ovaj magnetski uzo­rak sebi će tako privlačiti iskustva koja će doprinijeti tomu da ostanemo siromašni i potlačeni. Na taj ćemo način stvarati našu vlastitu zbilju. Jako je, jako, bitno da ovo razumijemo, ne samo u vezi onoga o čemu se u ovoj knjizi govori, nego u kontekstu života samog:

Svoju vlastitu zbilju stvaramo sami.

Davnašnje religije i drevni spisi imali su zajedničku temu tipa: „kako posadiš, tako ćeš i žeti", „oko za oko i zub za zub" i „što činiš drugima bit će učinjeno tebi". Izraz po kojem je ovaj proces sada najpoznatiji je „karma". Prečesto se na tu karmu gleda samo u negativnom smislu. Nekim se ljudima dogodi nešto neugodno i oni će reći da je to zacijelo njihova „karma". Gotovo da je se tumači kao jedan vid kazne. Na takvoj razini to onda i postaje kazna - kažnjavanje samog sebe. Nije to učinio neki gnjevni, osudi sklon, prijeteći Bog, učinili smo si to sami! Ono što nazivamo karmom, po mojem mišljenju, samo je druga riječ kojom opisujemo način na koji stvaramo vlastitu zbilju. Postoje li u nama neravnoteže koje nas tjeraju da se prema drugima vladamo negativno, upravo će te neravnoteže i nama samima privući neko fizičko iskustvo, „ogledalo" onoga što o sebi mislimo. Na taj će nam se način ono što činimo drugima vratiti jer ćemo se i dalje držati za neravnoteže, manjak ljubavi prema samima sebi, što će privući upravo takva iskustva. Osjećamo li se dobro u vlastitoj koži i pozitivno gledamo na svoj život, takav ćemo svijet oko sebe i stvoriti. To je pozitivna „karma". Moje se gledište o karmi razlikuje od onog „novodobnoga" po kojem se, izgleda, smatra da jednom kada nešto učinimo, tada mora doći do karmičke reakcije bez obzira što mi potom uradili. Mislim da - ako prema nekome postupimo ružno a potom shvatimo zašto smo to učinili i promijenimo unutarnji uzrok takvog čina - mijenjamo prirodu magnetskog odašiljača, plašta, te tada ne privlačimo „karmu". Ona, u tom slučaju, nije potrebna jer smo prepoznali neravno­težu unutar samih sebe. Karma služi samo tome. Stvaranje je čin ljubavi. Ljubavi za sebe i ljubavi za sve. Karma je dio te ljubavi. Ona je sredstvo koje nam omogućuje da se suočimo sa samima sobom, istovarimo negativnu prtljagu i krenemo dalje. Ona je pripomoć našem razvoju, svojevrsni dar, a ne kazna - osim ukoliko je sami ne odlučimo učiniti takvom. Bez obzira kakva iskustva imali u životu, ili ih sada proživljavali, stvorili ste ih vi i nitko drugi.

Pri čitanju ove knjige kao i pri življenju vlastitog života vrijedi zapamtiti dvije stvari: ako smo skloni smatrati se žrtvom, žrtvom ćemo i postati. I: ako vjerujete da možete, onda zaista možete.

/ isu n a c e vub U S I U U U U I I I

dana i vidjet ćete koliko puta vi (i drugi) koristite strah i krivnju da biste kontrolirali neku situaciju. Činimo to nesvjesno, a takav stav prenosimo i na našu djecu. Sto im ono najčešće govorimo?

„Nesretnice jedan. Ako to opet učiniš, dobit ćeš šamar. Čekaj samo da tata dođe,

požalit ćeš ovo što si učinio." (Strah)

„Nesrećo jedna. Kako si to mogla učiniti svojoj mami i tati? Zašto nas tako unesre-

ćuješ i žalostiš? A koliko smo ti toga pružili." (Krivnja)

Ovo su tek mali primjeri načina na koji se kod djece služimo strahom i krivnjom. Ona zarana uče isto činiti drugima. Do trenutka kada prijeđemo prag svijeta odra­slih i međuodnosa što tamo vladaju, upotreba straha i krivnje u svrhu kontrole i manipulacije postala je već umjetnost. Mogli bismo si za to dodjeljivati medalje! Na taj način ovi misaoni obrasci su zavladali kolektivnom sviješću i stvorili kolektivni fizički odraz istoga - religije i druge institucije koje nam govore što da radimo i koje nama upravljaju pomoću straha i krivnje. Ponavljam, stvorili smo ih sami. Odraz su nas samih, barem u kolektivitetu. Dobra je to vijest, zato što imamo moć da uklonimo tu svjetsku manipulaciju uklanjanjem naših vlastitih manipulacija.

Takva preobrazba ljudske percepcije od iznimnog je značaja za budućnost ovog planeta i svijeta kojeg ostavljamo svojoj djeci. Sklonost čovječanstava da okrene glavu na drugu stranu i ne zamara se takvim stvarima tijekom tisuće je godina omogućila razvijanje jedne strukture koja danas samo što nije stvorila svjetsku fašističku dikta­turu. Fašizam je skončao s Adolfom Hitlerom? Da bar. Isti takav mentalni sklop upra­vlja tajnom svjetskom vladom koja, iz minute u minutu, manipulira ljudskim umom da ovaj prihvati centraliziranu svjetsku tiraniju. Ta se tiranija zove Novi Svjetski Pore­dak i, ukoliko se ne probudimo iz našeg duhovnog mamurluka, on će se manifestirati kao svjetska vlada; središnja svjetska banka i valuta; svjetska vojska i mikročipirano stanovništvo povezano s globalnim računalom. Ako netko od vas misli da je ovo smi­ješno, nakon sljedećih nekoliko stotina stranica možda vam skinem smiješak s lica. Svim tim stvarima zapanjujuće smo blizu. Vrijeme je da odrastemo i protrljamo oči.

Dok budete čitali priču o tome na koji su način manipulirani vaši životi i život ovog planeta zamolio bih vas da se prisjetite kako smo svemu tome pridonijeli sami. Ljudi čija imena navodim i događaji koje opisujem samo su ogledala koja ljudskoj rasi i Zemlji vraćaju odraz naših unutarnjih misaonih obrazaca. Ovaj je svijet samo oživotvorena čovjekova misao. Kada spoznamo što su ti negativni obrasci i uklonimo ih, promijenit će se naša stvarnost, ali i svijet. Ali ne prije.

Sve počinje od nas, a s nama i završava.

prvi dio

zatvor

J a v j e r u j e m u... n e k o g a d r u g o g

Aktivno nas obeshrabruju da konstruktivno razmišljamo i

propitkujemo stvari, a j e d n o m kad pojedinac prihvati tako

poticanu nijemu podložnost, nužno se stvara podmukli za­

čarani krug. Druga, prilično prikladna posljedica takve situa­

cije je da ljudi koji ne razmišljaju konstruktivno i ne propitku­

ju stvari uopće toga nisu svjesni.

M i c h a e l T i m o t h y , Anti-intelektualna etika

prvo poglavlje

veo suza1

Svi smo mi, u ovom ili onom trenutku, bacili pogled na svijet oko sebe i postavili si ista pitanja. Zašto život mora biti takva borba? Zašto o nama samima i svrsi

našega života znamo tako malo? Zašto je u svijetu takve ljepote i bogatstava toliko mnogo sukoba i patnje?

U potrazi za odgovorima na ta i mnoga druga pitanja, zamolit ću vas da zamr-znete svoje programirane odgovore uvjetovane sadašnjim trenutkom i mjestom, a svoj beskonačni um otvorite daleko većim mogućnostima. Riječ „programiran" ne koristim na snishodljiv način, jer svi smo mi programirani porukama i vjerovanji­ma koje neprestano slušamo u djetinjstvu, putem medija i obrazovnog sustava. Tek ćemo napuštanjem takvog programiranja otvoriti svoje umove i svoja srca čudesnim stvarima, potencijalima i razumijevanju o kakvima nismo ni sanjali. Duboko sam i dugo razmišljao o prirodi ovog fizičkog svijeta, nastojeći dokučiti njegov smisao. Od 1990. godine nalazim se na svjesnom duhovnom putovanju otkrivenja. Otvorilo me je to mnogim stvarima o kojima u dotadašnjem životu nisam razmišljao niti sam ih osjećao i, mada su neke stvari bile vrlo bolne, čak su me i takvi trenuci vodili k većem razumijevanju. Iskustvom sam spoznao kako možemo podešavati naš um, našu svi­jest, drugim razinama stvarnosti i doći do ondje dostupnih informacija, što na Zemlji nije poznato, ili barem ne u većoj mjeri. Uvidio sam da su naši umovi - dio nas koji razmišlja, osjeća - nizovi energetskih polja koja fizičko tijelo koriste kao sredstvo za doživljavanje iskustava.

U ovom trenutku naša je svijest podešena na ovaj gusti fizički svijet i stoga je on naša stvarnost. Kada „umremo", naš um-duh (naša svijest) napušta ovo prolazno fizi­čko tijelo i kreće ka drugoj valnoj dužini, drugom stadiju iskustava i razvoja.

Vrlo je važno da shvatimo da se čovjekov um, dok se nalazi u istom fizičkom tijelu na istom planetu, može podesiti na brojne različite valne dužine znanja i razumije­vanja. Iz tog razloga, unutar ljudske rase imamo veliku raznolikost u sferi svijesti, stavova i percepcije. I sami kažemo, u svakodnevnom životu, da ljudi mogu biti na „drukčijoj valnoj dužini", zato što imaju tako različita mišljenja i toliko malo toga za­jedničkog. Naš stav prema životu te razina znanja i mudrosti koje u nekom trenutku možemo postići ovise o vibracijskim razinama dostupnim našem umu. Sve je ovo bitno za pozadinu onoga što vjerujem da stoji iza povijesti ljudske rase tijekom mno-

1 Igra riječi: 'veil of tears' (u izvorniku) izgovara se isto kao 'vale of tears' tj. dolina suza, izraz kojim se često opisuje

život na Zemlji.

19

/ istina će vas osloboditi

gih milijuna godina pa sve do danas. Ljudska me rasa vrlo često podsjeća na stado zbunjenih i izgubljenih ovčica. Pogledajte koliko je puta tijekom poznate povijesti simbolika „izgubljene ovčice" korištena za opisivanje našeg nezavidnog položaja. Na neki smo se način odvojili od naših viših potencijala, naše pokretačke sile. I opet, možemo to vidjeti tijekom povijesti iskazano simbolički u raznim kulturama, u fra­zama kao što je „izgubljena dječica" koja su se odvojila od „oca". Očit je primjer priča 0 rasipnom sinu iz Novog zavjeta. Vjerujem da se, simbolički, dogodilo upravo to, a posljedice takvog razvoja događaja objašnjavaju mnoge aspekte svijeta u kojem danas živimo.

Mislim daje nemoguće shvatiti što se dogodilo ukoliko ne odbacimo usađene pre­tpostavke o postojanju onog što zovemo vanzemaljskim oblicima života. Među njima mogu biti beskonačne raznolikosti oblika. Pod vanzemaljskim mislim upravo i samo „ono što nije s ove Zemlje" - druge civilizacije, svjesnosti i životni oblici na drugim valnim dužinama koje naša fizička osjetila ne mogu inače vidjeti ili čuti. Na primjer, iako možemo promatrati neke od planeta u ovom Sunčevom sustavu i vidjeti nai­zgled golo, beživotno tlo, na takvu planetu gledamo iz perspektive vlastite frekvencije ili iskustvene dimenzije, iz vlastite vremensko-prostorne zbilje. U nekoj drugoj di­menziji ta planeta možda vrvi životom na isti način na koji sve radio i televizijske po­staje što emitiraju programe u vaše područje dijele s vama isti prostor kojeg zauzima

1 vaše tijelo. Ne možete ih vidjeti, niti oni mogu vidjeti jedni druge zato što djeluju na različitim valnim dužinama. Proširimo li ovo saznanje činjenicom da te druge civili zacije na drugim valnim dužinama imaju naprednija znanja i tehnologije nego što ih trenutno imamo mi, počet će se nazirati obrisi jedne slike. Barem preda mnom, ali i pred mnogim drugima. Te druge civilizacije nisu samo pozitivne ili negativne. Poput nas, imaju i jedne i druge osobine. Vanzemaljski oblici života nisu ne znam koliko drugačiji od nas. Ista je to struja života koju zovemo Stvoriteljem ili Bogom, u drukči­jem stadiju razvoja i/ili na drukčijoj valnoj dužini. Ali mnogi od tih naroda godinama su, a ponekad i milijunima godina (po našem poimanju vremena) ispred nas u tehno­loškom smislu te u razumijevanju univerzalnih zakona. Ukoliko vjerodostojnost ili ludost nečega prosuđujemo samo sa stajališta naših znanstvenih dostignuća na ovoj valnoj dužini Planeta Zemlje nikad nećemo shvatiti što nam se dogodilo.

Iz tog razloga pozivam sumnjičavce da se otvore drugim mogućnostima. Da ste seljak i farmer u brdima nekog samodostatnog društva u središtu Azije ne biste mogli povjerovati da New York izgleda kao što izgleda. Ali New York bi i dalje postojao. I ne zaboravite, vrlo je malo vremena proteklo otkad je ideja o letu u svemir smatrana besmislicom. Tijekom nekoliko godina, u nastojanju da dokučim prirodu čovjekova postojanja, u glavi mi se počela oblikovati priča. Knjiga Donositelji zore (Bringers of the Dawn)1 potvrđuje neke od tema o kojima sam pisao u knjizi Pobuna robota (Ro­bots' Rebellion) i o ostalim zamislima koje sam razmatrao u narednim mjesecima. Ta je knjiga „kanalizirana" utoliko stoje autorica Barbara Marciniak podesila svoju svi­jest na drugu valnu dužinu stvarnosti te je djelovala kao kanal za prijenos informacija

veo suza

na ovu zemaljsku vibraciju. Uvijek sam oprezan kada se radi o kanaliziranim knjiga­ma zato što, poput svega drugoga, taj proces može uroditi ili nadahnutom spoznajom ili gomilom gluposti. Ovisno o sposobnosti „kanala" i razini valne dužine s kojom se povezuju. Kao što je netko jednom rekao o kontaktu s onima koji više nisu na ovoj Zemlji: „Smrt ne može izliječiti neznanje". Ako se povezete s valnim dužinama bli­skim ovoj našoj, mogli biste biti navedeni na krivi trag.

Knjiga Donositelji zore navodno prenosi riječi jedne svijesti koja se javlja iz zvje­zdanog sustava znanog nam pod nazivom Plejade. Ako se s ovime niste dosad susre­tali, znam da će vam sve to zvučati fantastično i biti zaista teško za prihvatiti, jedino mogu - kao što jedino može bilo tko od nas - reći što vjerujem i osjećam. Vjerujem da taj zvjezdani sustav zvan Plejade, ili barem tamošnje razvijenije skupine, jesu dio kozmičkog poduhvata da se čovječanstvo i ovaj svijet izbavi iz zatvora unutar kojeg smo i ne znajući živjeli eonima takozvanog vremena. Mi smo generacija koja će do­živjeti da se to i dogodi.

Planetu Zemlju preotela je, mogli bismo reći, i zauzela jedna civilizacija, ili civili­zacije, koje su tehnološki visoko napredne, ali poprilično manjkave u domeni ljubavi i mudrosti. Kao i uvijek, to je jedan znakovit i izuzetno neuravnoteženi spoj. Nazvao bih to „pamet bez mudrosti". Živimo u svemiru u kojem vlada slobodna volja, gdje nam je, unutar određenih granica, omogućeno da iskusimo sve emocije i učimo na posljedicama naših djela. Okupacija planeta, dakle, neće na scenu donijeti „oca", Izvo­ra Svega Što Postoji, koji će nas smjesta izbaviti iz kandži otmičara. To će razdoblje biti iskorišteno kao razdoblje iskustva iz kojeg ćemo svi mi nešto naučiti i razvijati se. Živimo u prostorno-vremenskoj stvarnosti - „svijetu" - nazvanoj Trećom Dimenzi­jom, u koju se upliću neki od naših „susjeda" s Četvrte Dimenzije.

Kada god govorim o vanzemaljskoj svijesti ili svijesti Zatvorskih Čuvara, mislim na manipulaciju s Četvrte Dimenzije, bilo putem kontrole misli ili izravnog uplitanja. I jedni i drugi - vanzemaljci otmičari i oni kojima su pri srcu najbolji interesi čovje­čanstva - redoviti su posjetitelji našeg planeta tisućama godina. Postali su „bogovi­ma" iz drevnih spisa i legendi koje su položile temelje većine, a možda i svih glavnih religija današnjice. Da je neki vanzemaljac sletio na našu planetu u drevna vremena u začudnoj svemirskoj letjelici na antigravitacijski pogon, ili da ste imali viziju nekoga na drugoj frekvenciji, itekako biste pomislili da je on ili ona nekakvo božanstvo! A davnašnji su ljudi to i pomislili. Upravo odatle potječu „bogovi", naročito gnjevni bogovi koji osuđuju, koji nas bacaju u paklenu vatru: to su „loši" vanzemaljci. Tako je nastao „strah od Boga", a taj strah i opiranje promjenama (neposluh bogovima) još uvijek ne napušta našu kolektivnu psihu. Tijekom vremena, kao što je podrobno opisano u Pobuni robova, ti različiti mitovi o bogovima stopili su se stvarajući ,,kom-pozitne bogove", temeljene na temama iz mnogih ranijih civilizacija. Takav je slučaj s judazimom, kršćanskom Biblijom, islamom i većinom drugih. Njihova verzija Boga odnosi se na vrstu vanzemaljaca iz koje je potekla njihova religija ili na način na koji su se mnoge različite pripovijesti o vanzemaljcima spojile u jednog (od više dijelova

21

/ istina ce vas osloboditi

sastavljenog) Boga tijekom stoljeća. Dragi vjernici, danas smo se okupili ovdje da bismo štovali jednog kompozitnog Boga sačinjenog od vanzemaljaca. Amen.

Pogledate li izvore glavnih religija, priče su nevjerojatno slične onima što danas slušamo od ljudi koji tvrde da su susreli vanzemaljce, ili su ili ovi bili oteli. Muhamed, utemeljitelj islama u sedmom stoljeću, rekao je da ga je posjetio Anđeo Gabrijel, koji je „sličio na čovjeka, i stajao na nebu iznad obzora"2. Taj mu je lile rekao da mora po­stati prorok, te su mu dane poruke koje tvore islamsku svetu knjigu Kuran. Narednih godina, u brojnim drugim prilikama, Muhamedu su poruke diktirane dok se nalazio u stanju transa. Također je bio pisao da odlazi na „nebesko putovanje".

Mnogi ljudi današnjice koji tvrde da su doživjeli kontakt s vanzemaljcima rekli su isto što i Muhamed. Savao iz Tarza, poznatiji kao sv. Pavao, bio je čovjek koji je promijenio imidž Ješue (Isusa)3 u spasitelja-boga-mesiju iz čega je nastala kršćanska religija. Dogodilo se to nakon što je doživio „viziju" Ješue na putu za Damask. Tako­đer je govorio o tome kako je bio „uzdignut" na nebo ili na nekoliko različitih nebesa (dimenzija). Govoreći o sebi, napisao je:

„Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam; Bog zna - bio ponesen u raj, i čuo neizre­cive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti." 2. Korinćanima 12:2-4

Ponovno, ovo je nalik mnogim današnjim iskazima osoba otetih od strane vanze­maljaca koji su ispričali kako su ih vanzemaljci vodili u druge dimenzije stvarnosti, ponekad u njihovom tijelu, a ponekad izvan njega. Sveti Pavao i prorok po imenu Enoh govore da su vidjeli mnoga nebesa kada su bili „podignuti gore"; što se podu­dara s pripovijestima u Vedama, drevnim indijskim svetim knjigama, napisanim na izvornom sanskrtskom jeziku. One opisuju sedam viših razina i sedam nižih razina oko ovog planeta. Kada dozive nešto lijepo, neki ljudi i danas govore da su u „se­dmom nebu". Jedna od tih „razina" je naša treća dimenzija a tik iznad nas, vibracijski, razina je s koje nama manipuliraju. U Enohovoj knjizi „Čuvari" neobično podsjećaju na vanzemaljce. U Svicima s Mrtvog mora stoji da je Noin otac bio jedan od „Čuvara", a Nebukadnezar, babilonski kralj u razdoblju od 651.-604. prije Krista, bilježi da ga je posjetio jedan Čuvar i jedan sveti koji su sišli s neba.'1 Dake iz mahajanskog budizma bili su „bića što putuju nebom", a Padina Sambhava, osnivač tibetanskog budizma navodno je napustio Tibet u nebeskoj kočiji.5 Nešto slično tvrdilo se i za biblijskog proroka Iliju kada je otišao iz Izraela6, te za srednjoameričkog boga Quetzalcoatla.7

Opisi letećih diskova, letećih brodova i nebeskih kočija obiluju na svim kontinenti­ma, u svim kulturama. Nebesa tj. raj i danas povezujemo s nebom, zato što su odande došli „bogovi" iz drevnih vremena u svojim svemirskim letjelicama. Australski sta­rosjedioci spominju tri pradjedovska bića zvana Djanggavvuli, koji su bili povezani s

22

planetom Venerom, kao što je bio i Quetzalcoatl i polinežansko božanstvo Kahuna.8

Dodamo li svemu ovome brojne primjere navedene u Pobuni robota i bezbroj drugih knjiga, koji povezuju vanzemaljce sa stvaranjem i nadzorom zemaljskih rasa, tada bi samo vrlo ograničeni um mogao odbaciti barem mogućnost - a ja bih rekao vjero­jatnost - da su vanzemaljci u pozadini ljudske povijesti i događaja koji su tu povijest oblikovah.

Vrlo je mnogo tema koje povezuju drevne spise i današnje opise viđenih NLO-a. Istraživači NLO-a pronašli su navodnog autora izvještaja poznatog kao The Memo­randum.

Bili English bio je bivši obavještajni satnik Zelenih beretki u Vijetnamu, uključen u zadatak pronalaženja bombardera B-52 kojeg je na slijetanje u džunglu prisilio je­dan NLO. On tvrdi da je nakon tog iskustva tri mjeseca proveo u bolnici, na psihi­jatrijskom odjelu, a po oporavku je radio u RAF-ovoj (Royal Air Force - britansko Kraljevsko ratno zrakoplovstvo; op. prev.) prisluškivačkoj postaji kamo ga je poslala američka Vojna obavještajna služba. U uredu ga je čekala zapečaćena diplomatska torba koja je sadržavala izvještaj o NLO-ima na 624 stranice, poznat kao Izvještaj Grudge 13. U svom je dopisu iznio vlastitu analizu tog dokumenta. Ondje su spo­menute sve strogo povjerljive aktivnosti NLO-a između 1942. i 1951., što je uključi­valo zabilježena slijetanja, viđenja, padove NLO-a, otmice ljudi i vanzemaljce koje je uhvatila vojska. Sve bi to vrlo lako mogle biti dezinformacije jer NLO scena na njih nije imuna, dapače. No, u izvještaju se našlo mnogo zanimljivih elemenata. Navodi se da je jezik zarobljenih vanzemaljaca nalikovao sanskrtu, drevnom jeziku indijskih svetih spisa Veda koji sadrže mnoge opise objekata koji izgledaju poput svemirskih letjelica i letećih strojeva (pod nazivom vimane) te vanzemaljskih „bogova".

U Izvještaju Grudge stoji da se prehrana promatranih vanzemaljaca temeljila na klorofilu, kojeg (kao što danas znamo) ima širom onoga što nazivamo svemirom, a ne samo na Zemlji. U Vedama se, kao vrlo značajna, spominje biljka znana pod nazivom soma. Rabila se kao halucinogena droga u obredima radi lakše komunikacije s „bo­gom" Indrom i drugim „bogovima", a bila je ujedno omiljeno piće Indre i njegovih kolega. S obzirom na sve popularniju pretpostavku da su drevni „bogovi" bili u stvari vanzemaljci, zanimljiva je slučajnost da se smatralo kako se piće od some dobiva od tekućeg klorofila. Mnogi koji tvrde da su bili u kontaktu s vanzemaljcima rekli su da je osnova njihove prehrane bio nekakav „sok". No, vjerujem da je ovu planetu posjetilo desetine tisuća vanzemljskih civilizacija, i prirodno je da se jako razlikuju po izgledu, genetskim značajkama i načinu ishrane. Neki od njih nesumnjivo su vrlo slični nama i mogli bismo ih, i ne osvrnuvši se, mimoići na ulici. Drugi se po izgledu od nas jako razlikuju.

Ako ništa drugo, mislim da mnoga „čuda" zabilježena u brojnim vjerskim legenda­ma imaju vanzemaljsko podrijetlo (ili iz Četvrte Dimenzije). Pojava kojoj je 1917. go­dine u Fatimi u Portugalu nazočilo 70.000 katolika podsjeća na brojne priče opisane u drevnim spisima, ali i iz današnjeg svijeta. Fatimsko „čudo" uslijedilo je nakon niza

23

I lillllU LC VUÒ VÒIUUUUIU

susreta između troje djece i nekog čudnog bića koje se, rekoše, ponekad manifestira­lo kao Djevica Marija. Biće je obećalo da će uprizoriti neko čudo kako bi se ljudima otvorile oči, a desetine tisuća ljudi koji su podigli glave doista su vidjeli fantastičan prizor. No, što je to bilo? Istraživač NLO-a Jacques Vallèe smatrao je da zna odgovor

te je u svojoj knjizi iz 1976. godine Nevidljivo učilište (The Invisihle College) napisao:

„Ne samo da se stalno spominjao nekakav leteći disk ili kugla nego i njegov na­čin kretanja, njegova putanja koja oponaša list u padu, njegovi svjetlosni efekti, praskovi poput grmljavine, zujanje, neobičan miomiris/anđeoske vlasi'koje padaju na tlo i rastvaraju se, toplinski val kakav se povezuje s približavanjem diska, sve su to najčešći parametri viđenja NLO-a. Kao što su i oduzetost dijelova tijela, gubitak pamćenja, zatim obraćenja te iscjeljenja."

Zapečaćenu poruku svog „komunikatora" djeca su poslala papi, s naputkom da se smije otvoriti i obznaniti tek 1960. godine. Poruku je papa doista i otvorio I960., ali mi i dalje čekamo da se obznani njezin cjelokupni sadržaj! Jedno je sigurno: da je potvrđivala temelje rimokatoličke vjere, začas bi se bila našla u udarnim vijestima. Što je, dakle, sadržavala?

Uvjeren sam da se i starozavjetni „Bog" znan kao Yhwh (Jahve) također zasniva na nekom vanzemaljcu, ili, što je vjerojatnije, nizu takvih bića. Zanimljivo je to da, iako se židovska religija doživljava kao monoteistička, izvorni hebrejski tekstovi ta­kvo stajalište ne podupiru. Dok engleski prijevod govori o nekakvom „Bogu", hebrej­ski izvornik spominje Elohime, množinu koja znači „Bogovi". Slično tome, kada na engleskom pročitamo riječ „Lord" (na hrv. Gospodin ili Bog; op. prev.), u hebrejskom tekstu stoji Adonai, množina, što se može prevesti kao Bogovi. Riječ Jahve (ponekad Yahweh), čini se, ima drugačije podrijetlo. Vanzemaljsko, po svemu sudeći.

Ako čitajući Stari zavjet i ostale drevne spise svaku riječ „Bog" ili „bogovi" zamije­nite s „vanzemaljac", cijela stvar počinje dobivati smisao i postaje vrlo razvidna. Treba imati na umu da je, u evolucijskom smislu, vremenska razlika između doba nastanka tih pripovijesti i današnjeg vremena nepostojeća. U širem vremenskom rasponu bio bi to tek treptaj. Za današnje pojave NLO-a o kojima je svjedočilo na tisuće ljudi - u što možemo ubrojiti fascinantne holografske prikaze, bića i letjelice koji se pojavljuju i nestaju (prebacujući se iz jedne dimenzije u drugu), te mnoštvo drugih viđenja i trikova koji bi zasjenili i samog Walta Disneya - odgovorni su vanzemaljci u razdo­bljima nastanka glavnih svjetskih religija.

Ti manipulatori s Četvrte Dimenzije osmislili su religije da bi preko njih nadzirali čovjekov um, s nakanom da nadziru ovu dimenziju.

Mogućnosti manipuliranja čovječanstvom pomoću takve tehnologije jednostavno su bezgranične. Ima li boljeg načina za kontrolu ljudi od toga da im blokirate um te ih podijelite da biste njima vladali. Potom izmislite niz dogmatskih religija utemeljenih na specijalnim vanzemaljskim efektima? Pogledajte samo svu bol, bijedu i među-

24

veo suza

generacijsko neznanje koje su ovom planetu podarili kršćanstvo, islam, judai­zam i ostali. Želite li spri­ječiti svijest ljudi tako da prestanu donositi vlastite zaključke te im odijeliti um od njihovih neograničenih moći, uvalite im neku do-gmatičnu religiju ili neki drugi oblik krute dogme. U vašim će rukama postati poput gline za oblikovanje.

Ja mislim da je preu­zimanje Planeta Zemlje ostvareno pomoću onog što bih nazvao Luciferskom Sviješću. Taj izraz koristim kao uopćen naziv za opis sile koja nastoji - djelu -

Slika 2: da lije Zemlja vibracijski zatvor? jući kroz sve životne obli­ke, ljudske i vanzemaljske

- upravljati ovom planetom. To je izuzetno negativna energija koja djeluje s Četvrte Dimenzije. Luciferska Svijest javlja se uglavnom u dva oblika. Različite kulture tim oblicima daju različite simboličke nazive. Jedan nas oblik želi zatočiti u materijalnom svijetu uvjeravajući nas da odbacimo cjelokupnu ideju o duhovnim carstvima i neu­ništivosti života. Drugi se bavi duhovno orijentiranim ljudima kako bi ih uvjerio da zanemare stvarnost fizičkog svijeta i da ostanu lelujati u nekakvoj duhovnoj omami. U oba slučaja, dakle, „obrađivane" se ljude dade kontrolirati, a njihovu se moć uno­šenja pozitivnih promjena u fizički svijet poprilično može potkresati.

Svijest je, po mom mišljenju, počela stvarati vibracijski zatvor. Mi smo višedimen-zionalna bića koja djeluju na mnogo frekvencija i dimenzija istovremeno. Znam da ovo mogu biti čudni koncepti onima koji ih suzdržano slušaju, ali naše stvarne mo­gućnosti i naše prividne mogućnosti udaljene su svjetlosnim godinama, kao što ćemo uvidjeti u čudesnim godinama što nam predstoje. Ako je, dakle, preko ovog planeta prebačana frekvencijska „mreža", zaprečujuća, sputavajuća vibracija koja nas sprječa­va da se povežemo s višim razinama naše svijesti i naših sposobnosti, mi prestajemo biti „cjeloviti". Udaljavamo se od „oca". Uz znanje koje se čuva na Četvrtoj Dimenziji ovo ne bi predstavljalo čudo kakvim bi se u prvi mah činilo.

Blokiranje frekvencija već rabimo i mi na Zemlji, a kamoli da to ne bi primjenjivale tehnološki razvijenije civilizacije. U razdoblju postojanja Sovjetskog Saveza, Sovjeti

. i istina će vas osloboditi

su stvorili informacijski zatvor, šaljući ometajuće frekvencije u namjeri da spriječe prijem nekih stranih radio-postaja na području SSSR-a. Time je onemogućeno da in­formacije koje su protuslovile službenim stavovima dopru do ljudi. Stvoren je svoje­vrsni vibracijski zatvor, informacijski zatvor. Proširite taj koncept na planetu u cjelini i dobit ćete sliku koju vam nastojim dočarati (slika 2). Razlika je samo u omjeru.

U knjizi Projekt Montauk (The Montauk Project)9 inženjer elektrotehnike Preston Nichols opisuje kako je otkrio blokirajuću frekvenciju koja zaprečuje umove vido­vitih osoba s kojima je radio na istraživanju telepatije. Osnova telepatije, kao što Nichols potvrđuje, jednostavna je. Kada mislimo, odašiljemo misaoni val, na sličan način kao što se s odašiljača emitiraju radio ili televizijski valovi. Radio ili televizijski prijemnik dekodiraju te valove a, na daleko sofisticiraniji način, čovjekov um deko­dira misaone valove. Odatle nastaje telepatija. Nichols je otkrio da su umovi njegovih vidovitih ispitanika bili blokirani svakoga dana u isto vrijeme. Pomoću opreme za hvatanje šifriranih signala, ustanovio je da blokirajuće frekvencije potječu iz danas zloglasnog centra Montauk za istraživanje metoda kontrole uma i putovanja kroz vrijeme, smještenog na istočnom kraju Long Islanda u New Yorku. Čak i ovdje, na Zemlji, blokiranje frekvencija je činjenica.

Izraze kao što su blokiranje i ometanje frekvencija koristim radi jednostavnosti, ali to se također može javljati u vidu zatvaranja portala i prolaza koji povezuju ovu fizi­čku dimenziju koju vidimo oko nas s drugim vremensko-prostornim dimenzijama. Smatra se da se neki od tih prolaza nalaze na značajnim i svetim mjestima drevnih naroda kao što je Stonehenge u Engleskoj, Machu Picchu u Peruu, Ayers Rock u Au­straliji i područja nekadašnjeg Babilona i Mezopotamije, sada Iraka. Bermudski tro­kut je, kako neki vjeruju, još jedan takav prolaz, što bi moglo objasniti mnoge čudno­vate nestanke brodova i zrakoplova koji se vjerojatno događaju prilikom otvaranja prolaza. Moguće je čak da su ti prolazi zatvarani iz pozitivnih razloga, da se spriječi ulazak negativnih vanzemaljaca u ovu vremensko-prostornu stvarnost. Mnogo je ne­doumica a još je više onoga što moramo spoznati i proniknuti. Ometanje frekven­cija, zatvaranje prolaza između dimenzija, možda oboje - precizan uzrok nastanka zatvora nije bitan za ono što govorim u ovoj knjizi. Dovoljno je upamtiti da je jedna vanzemaljska sila iz Četvrte Dimenzije stvorila informacijski zatvor, blokirajući više razine ljudske svijesti. Veo je pao. Veo natopljen suzama. Mi smo, u stvari, stavljeni u duhovnu i mentalnu karantenu.

Ako je tom ometajućom vibracijom prekriven naš planet, ili čak Sunčev sustav i šire, naše mogućnosti bile bi ograničene na razine svijesti koje se nalaze unutar fre­kvencije što nas drži zatočene. Bili bi nam nedostupni svijest i znanje o višim frekven­cijama izvan ovog vibracijskog zatvora. Odvojili bismo se od viših razina naše vlastite svijesti. Bili bismo, riječima drevnih knjiga, „zalutale duše" odvojene od „oca". Slje­deću sam usporedbu koristio mnogo puta, ali mislim da dosta dobro sažima stvari: vi ste astronaut na Mjesecu. Očima i ušima primate informacije neposrednog svijeta oko sebe.

veo suza

Istovremeno dobivate informacije o široj slici i veće razumijevanje zadatka koji vam je dala, kako bismo je mogli nazvati, „Kontrola leta". Kada vi, astronaut, dobivate izbalansirane informacije preko očiju i ušiju te iz šire perspektive Kontrole leta, sve je u redu, vi funkcionirate besprijekorno. Ali što bi se dogodilo da izgubite vezu s Kontrolom leta? Odjednom bi nestalo dubljeg razumijevanja i vodstva. Vaše mi­sli i ponašanje sada bi bili vođeni isključivo informacijama koje se mogu dobiti očima i ušima iz svijeta koji vas neposredno okružuje. Vrlo bi brzo to ponašanje i opažanje bilo znatno drugačije od onoga kakvi bi bili da ste s Kontrolom leta ostali u čvrstoj vezi.

Kad je oko ovog planeta, Sunčevog sustava, a moguće i izvan njega, postavljena ta ometajuća frekvencija čiji smo zatočenici, imala je isti učinak. Izgubili smo kontakt s našom Kontrolom leta i, što se pokazalo sudbonosnim, s našim vjekovnim pamće­njem. Zaboravili smo tko smo i odakle dolazimo. Ili je to barem zaboravila ogromna većina. Oni koji su uspjeli očuvati svoju vibracijsku brzinu, svoju frekvenciju, i dalje su mogli biti u dodiru sa svojim višim razinama, svojim Višim Ja, jer je vibracijska povezanost i dalje postojala, premda je blokirajuća frekvencija učinila tu vezu ne tako savršenom, čak i za njih. Danas je to u stanju učiniti sve veći broj ljudi jer se blokira­juća frekvencija raspada, a to je osnova onoga što se naziva „duhovnim buđenjem" koje sada zapljuskuje ovaj planet.

Sve do nedavno, međutim, uspijevalo je to samo nekolicini. Ostalima se vlastita vi­bracijska brzina snizila pod utjecajem događaja, religija i općenitog programiranja, što ih je nagnalo da zatvore vlastiti um i time smanje brzinu svojih vibracija. Ovime je stvo­ren vibracijski jaz - a za neke i bezdan - između njihovih nižih razina svijesti unutar te blokirajuće frekvencije (Nižeg Ja) i njihovih bezgraničnih mogućnosti izvan te fre­kvencije (Višeg Ja). Unutar tog zatvora bila je ova fizička razina i neke ne-fizičke razine kojima se vraćamo između inkarnacija. Uvid u preostali dio Stvorenog svijeta većini je ljudi uskraćen. Mogli bismo to prispodobiti stanju ljudske rase koja proživljava svoj život unutar kutije s čvrsto pritisnutim poklopcem. Sjedimo u mraku, vjerujući da su naše mogućnosti - Stvoreni svijet općenito - ograničeni onim što se nalazi u toj kutiji, unutar vibracijskog zatvora. Bezgraničnost u sferi mogućnosti i svemira jako je, jako blizu: s onu stranu poklopca na kutiji, ali nam nije bilo dopušteno da vidimo što postoji vani, niti smo dokučili da svijeta izvan kutije uopće ima. Tijekom tisuća godina i više, otkad je vibracijska „mreža" prebačena preko Zemlje, mi smo, kao rasa, cijelo vrijeme funkcionirali samo sa sitnim djelićem svojih punih i bezgraničnih mogućnosti. Život na Zemlji dramatično se promijenio, a mislim da je to utjecalo i na životinjsko carstvo. Nešto mi govori da zakon džungle i surovost kojima svjedočimo u prirodi nisu takvima trebah biti, niti da je tako bilo prije negoli je veo stavljen. Dobra je vijest - kličimo na sav glas - da ovom razdoblju razdvojenosti sada dolazi kraj.

Uh. Kakva li nas samo budućnost čeka! Mislim da su, u razdoblju nakon stvaranja blokirajućih vibracija, ovamo stigli van-

zemaljci s Četvrte Dimenzije luciferskog načina razmišljanja, te su genetski presložili

27

. /' istina će vas osloboditi

DNK, tj. naslijeđeni kodni sustav fizičkog tijela. S vremenom, taj novi obrazac DNK prenesen je svim ljudima tijekom brojnih naraštaja. DNA određuje prirodu tjelesnog ustroja i sadrži naslijeđeno pamćenje svih proteklih naraštaja. Da je DNA ostavljena na miru, mi bismo, bez obzira što živimo u vibracijskom zatvoru, barem znali što se dogodilo i upoznali se s biti problema. Zbog vanjskog uplitanja u strukturu DNK i to je znanje za nas izgubljeno. Priopćitelji informacija u knjizi Donositelji zore (Bringers Of The Dawn) kao i u drugim knjigama za koje se tvrdi da dolaze iz vanzemaljskih izvora kažu da je ljudska DNK prije toga imala dvanaest spirala tzv. heliksa, no nakon genetskog prčkanja smanjena je na dva. Naši potencijali i naš naslijeđeni izvor informacija svedeni su na šestinu onoga što su trebali biti. Čak i danas, koliko znam, ima identificiranih dijelova DNK koje znanstvenici ne mogu povezati niti s jednom vidljivom funkcijom. Nazvali su to „DNK otpadom". Moguće je da upravo zbog isključivanja ovih ostalih deset spirala DNK koristimo, kao što je inače poznato, svega djelić potencijala našeg mozga. Možda bismo te najnovije dobre vijesti trebali proslaviti - živimo u vremenu kada se odvija jedan proces koji će u nama ponovo sjediniti te spirale DNK. Mili Bože! Iz današnjeg kuta gledano, ono što ćemo tada biti u stanju činiti, pamtiti i znati bit će gotovo nevjerojatno.

Moguće je da su ti genetički eksperimenti simbolički opisani u priči o Adamu i Evi te u izrazu „Čovjekov pad". Osim toga, u drevnim tekstovima i legendama više se puta spominju „bogovi" koji su sišli s neba da bi nadzirali čovječanstvo i oplodili žene.

U Bibliji, u Knjizi Postanka 6:4, kaže se da su: „...Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu." Izraz „Božji sinovi" (uobičajen u gotovo svim drevnim religijama) odnosio se, u to sam siguran, na vanzemaljce. Prema toj pri­povijesti, Bog - ili bogovi - stvorili su čovjeka „na vlastitu sliku". Više tih drevnih tema u glavnim sam crtama izložio u knjizi Pobuna robota. Potomstvo nastalo iz veza vanzemaljaca i ljudi uvelike se razlikovalo od ostalih ljudi. Kao što piše u Postanku, u novoj engleskoj verziji Biblije pod nazivom The Good News Bible: „U ta vremena, pa i kasnije, na Zemlji bijahu divovi koji su bili potomci žena iz ljud­ske rase i nebeskih bića. Bili su to veliki junaci i slavni ljudi iz davnina". Današnja znanost tipa ovaj-je-svijet-sve-što-postoji nije uspjela pronaći karike koje nedosta­ju u genetskoj evoluciji čovjeka zbog toga što takvih uopće nema. Iznenadne promje­ne čovjekovog obličja možemo zahvaliti uplitanju od strane vanzemaljaca. Možda je to ishodište legendi o majci djevici kakvih ima diljem svijeta. U zemlji koju nazivamo Kina imali su „nebeskog boga" zvanog Di, za kojeg se kaže da je na „čudesan" način oplodio djevicu, koja je pak rodila Zua, prvog pripadnika nove genetske linije. Iz legendi diljem drevnog svijeta možete saznati da su kraljevske obitelji navodno po­tekle od nebeskih bogova - vanzemaljaca. Zapisi koje su za sobom ostavile drevne civilizacije Mezopotamije govore da su njihove piramidalne kule poznate kao zigurali izgrađene kao mjesto za tjelesno sjedinjenje svećenice i jednog od bogova s neba.

Herodot je opisao unutrašnjost zigurata kojeg je vidio u Babilonu:

„Na najvišoj kuli nalazi se prostrani hram, a unutar hrama velik krevet prekriven krasnom posteljinom, sa zlatnim stolićem sa strane. Ondje nema nikakvog kipa, a noću u sobi spava samo jedna ovdašnja žena koju je, od svih žena u zemlji, kako kažu kaldejski svećenici, izabralo božanstvo. Svećenici također tvrde, u što ja ne vjerujem, da bog silazi osobno u ovu sobu i spava na kauču."'0

Na jednom nadgrobnom kamenu pronađenom u Rimu, datiranom između prvog i četvrtog stoljeća, upisano je: „Ja sam sin Zemlje i zvijezda na nebu, no potječem od nebeske rase. Neka se znanje prenosi dalje!"" Rođenje Ješue (Isusa), kao što je opi­sano u gnostičkim evanđeljima, također ima sličnosti s iskustvima s vanzemaljcima suvremenog doba. Jakovljev Protoevangelium najstarije je od gnostičkih evanđelja koja su uklonjena iz kršćanskih ortodoksnih spisa na zloglasnom Nicejskom saboru 325. godine (vidi Pobunu robota). U tom gnostičkom tekstu opisuje se rođenje Ješue te kako su se ljudi i životinje odjednom ukočili, usred pokreta, zahvaćeni snažnom iako privremenom oduzetošću, dok su Josip i primalja ostali nedirnuti. Ovo umno­gome podsjeća na iskustva ljudi koje su kontaktirali ili bili oteli vanzemaljci. U tekstu nadalje piše:

„1 on se udalji, a s njim i primalja. I stajaše u spilji, i gle, blistavi oblak zasjeni spilju. A primalja reče:„Moja je duša danas okrijepljena, jer oči su moje vidjele čudesa, jer Izraelu je darovano spasenje". I istoga trena oblaka u spilji nestade, i zasja ondje jarko svjetlo, kakvog oči ne mogaše gledati.

I malo-pomalo, svjetlo je postupno izblijedjelo, a pojavilo se dijete i posegnulo za dojkom svoje majke Marije."

U drevnim zapisima i tekstovima nebrojene su poveznice s „bogovima" i „oblaci­ma"; a što je sa „zvijezdom" koja je navodno stajala iznad rodnog mjesta Ješue? Za­što to ne bi mogla biti svemirska letjelica? U biblijskom Otkrivenju čitamo o silasku Novog Jeruzalema s neba (Otk., 22:10) i povratku Ješue na oblacima (Otk., 1:7). Je li Ješua bio pripadnik pozitivne vanzemaljske rase koji se utjelovio kako bi čovje­čanstvu pomoglo da se izbavi iz zatvora? Takvu mogućnost ne bih odbacio. Pleme domorodnih Amerikanaca, Irokezi, imaju legendu o irokeškoj djevici koja se udala za poglavicu nebeskog naroda. Geolog Christian O'Brien iznosi pretpostavku da he­brejski i sumerski tekstovi govore o rasi bića znanih kao „Oni Što Blistaju", a taj izraz povezuje s hebrejskom riječi Elohim. Nije nimalo slučajno što su Deve iz sanskrta i Anđeli iz kršćanstva također „Oni Što Blistaju". Peruanski Inke također spominju „One Što Blistaju". O'Brien kaže da su upravo bića znana kao Elohimi putem genet­skog inženjeringa stvorila današnje ljude od ranih čovjekovih oblika. Dodaje da su se neki od njih, „Čuvari" iz Knjige Enohove, sparivali s ljudima te smatra da su navodni

29

utemeljitelji semitske rase, Šemjase i Jahve, bili pripadnici vanzemaljskih „Čuvara" i „Onih Što Blistaju".12

Potvrde svojoj pretpostavci da su današnje ljude stvorili ET-i zvani Nefilimi izrael­ski učenjak Zecharia Sitchin nalazi u drevnim sumerskim i babilonskim zapisima.13

Osobe koje su bile žrtve otmica od strane NLO-a također spominju komunikaciju s ET-ima koji su im opisali kako su stvorili tijela sadašnje ljudske rase i vršili zahvate na našoj DNK. Postoje mnoga svjedočanstva otetih o tome kako su imali spolne odnose s vanzemaljcima na njihovom svemirskom brodu. Naravno da nisu istinite baš sve ta­kve priče, niti sve teorije i sve pojedinosti, ali uočite li neke zajedničke obrasce počet će se kristalizirati određena slika. Osobno smatram da su različite vanzemaljske civi­lizacije posijale različite rase na Zemlji, čime bi se možda mogla objasniti fiks-ideja nekih o čistoći njihove rase. Većina ljudi neće to povezati s vanzemaljskim podrije­tlom, ali na dubokoj, podsvjesnoj razini, to bi moglo biti ono što ih pokreće.

Smatram da je Zemlja daleko starija nego što znanost i sanja te da se je ovdje naselio i razvijao čitav niz civilizacija, što se u povijesnim knjigama ne spominje. Većina ih je prije „Pada" bila daleko razvijenija, tehnološki i duhovno, od današnjeg čovječanstva. Mentalno, emocionalno, duhovno i tjelesno napredovanje nije nužna značajka života kao takvog. Ukoliko nas nešto razdvoji od našeg istinskog poten­cijala možemo krenuti i unatrag. Ovisi o dostupnom nam znanju i potencijalu. U razdobljima znanim kao doba Lemurije i Atlantide, prije stotine tisuća godina prema našoj verziji vremena, ljudi su živjeli u onome što bismo nazvali svijetu znanstvene fantastike, u kojem su bile moguće nevjerojatne stvari, što također vrijedi i za ranije civilizacije. Nisu to bila čuda, nego tek korištenje prirodnih zakona stvorenog svijeta. Takozvane paranormalne ili nadnaravne pojave samo su ono što naša skučena verzija znanosti još nije otkrila ili prihvatila. Sve što postoji je posljedica „prirodnih" zakona. Da nije, ne bi ni moglo postojati.

Unazad smo krenuli kada je uvedena ometajuća frekvencija, te su nam uskraćene razine svijesti koje su obuhvaćale znanje prisutno prije zabilježene ljudske povijesti. Zatvorska su se vrata zalupila, a mi ih sada, s treskom, ponovno otvaramo.

Ljudska civilizacija nije nastala na Planeti Zemlji, u to sam uvjeren. Na ovu je pla­netu došla iz drugih predjela galaksije. Neki kažu da su prvi ljudi stigli na Zemlju iz zvjezdanog sustava Vega, udaljenog 26 svjetlosnih godina, i tri puta većeg od Sunca. To je najsjajnija zvijezda u sazviježđu Lire i peta najsjanija zvijezda na našem nebu.14

Bez obzira odakle, osjećam da je ljudska rasa došla s nekog drugog zvjezdanog su­stava te je ugrabila priliku da nastani i iskuša ovaj veličanstveni novi planet. Odonda, kada god smatraju potrebnim, vrše obradu genskog materijala, kako pozitivnu tako i negativnu. Čine to sa svrhom poboljšanja ili nadzora naše vrste, ovisno o trenutno prevladavajućem gledanju na stvari. U ta ranija vremena mislim da struktura tjele­snog obličja nije bila tako gusta kao što je danas. Bila je više eterična, lakša i manje glista, te sposobna pojaviti se negdje i nestati, levitirati i lebdjeti iznad površine. Sve su te stvari moguće i danas ako snagu svojih misli u dovoljnoj mjeri usredotočimo, ali

30

vjerujem da su tada bile dostupne svima, kao uobičajeni dio svakidašnjice. U ta vre­mena nije bilo tjelesne „smrti". Svijest se povlačila iz tijela kada je sama htjela. S vre­menom, nakon preobrazbe ovog planeta i čovječanstva, moći ćemo to i sami činiti.

Još jedna tema koja povezuje kanalizirane informacije iz mnogih izvora koji tvrde da dolaze od vanzemaljskih civilizacija te iz simboličnih priča u drevnim tekstovima i legendama tijekom tisuće godina jest ona o ratu na nebu, moguće o ratu između van­zemaljskih civilizacija za prevlast u ovoj galaksiji. Slutim da je to povezano s borbom između dvije struje svijesti u Četvrtoj Dimenziji, a za prevlast nad ovom. Lemuriju je stvorila jedna od ovih struja, a Atlantidu druga. Bila je to duga i ogorčena bitka koja još uvijek traje, s čovječanstvom kao pijunom u sredini. Indijske Vede sadrže pripovijesti koje, lako je moguće, opisuju nebeske bitke uz uporabu uređaja visoke tehnologije. Oni koji su razvijeniji tehnološki nisu nužno razvijeniji duhovno. Dobar je primjer otkriće atomske bombe. Tehnološki gledano, izum te bombe bilo je briljan­tno postignuće. Njeno bacanje na ma koje ciljeve, vrlo je oprečno duhovnosti. Stoga mi se čini sasvim izglednim da je u nekim dijelovima ove galaksije bilo pakleno kada su se vanzemaljci borili za prevlast svojim tehnički naprednim igračkama. Mislim da su filmovi poput Rata zvijezda i druge znanstveno-„fantastične" priče rezultat toga što su pisci doprli do svojih zapretenih sjećanja ili su imali izravna saznanja o tome što se zbivalo. Ista su to unutarnja sjećanja, u nekoj dubokoj razini naše svijesti, koja privlače zapanjujući broj ljudi znanstveno-fantastičnim filmovima i literaturi. Neka od mjesta koja se najčešće pojavljuju u kanaliziranim informacijama glede tih sukoba zvjezdani su sustavi Oriona, Sirijusa i Plejada. Zanimljivo je, u svjetlu tih činjenica, da su navedena mjesta imala istaknut položaj u drevnim vjerovanjima i štovanju bo­gova na Zemlji tijekom tisuća godina, u brojnim kulturama diljem svijeta. Piramide u Gizi i golemi pauk nacrtan u drevna vremena u nizinama Nazce u Peruu točno su poravnati s Orionom. Mislim da je zvijezda Arcturus u sazviježđu Bootes također značajna za povijest Zemlje.

Cilj negativnih vanzemaljaca, u odnosu na Zemlju, bio je da pretvore ljude u ro­bovsku rasu. To im je davnašnji a i današnji cilj, iako u drukčijem obliku. Umjesto fi­zičke kontrole putem zauzimanja planeta, tijekom posljednjih nekoliko tisuća godina nastoje to postići djelovanjem na našu svijest iz drugih dimenzija. Smatram da je na­kon doba drevnog Babilona i Egipta nastupilo jedno razdoblje kada, iz nekog razloga, ovamo više nisu dolazili na isti način. Možda su ih potjerali drugi vanzemaljci koji su nam pokušavali pomoći. Možda je došlo do nekih vibracijskih promjena. Kako bilo, smatram da su uglavnom počeli djelovati kroz čovjekovu svijest iz Četvrte Dimen­zije, zamijenivši time fizičku invaziju iz prijašnjih vremena. No, nimalo ne sumnjam da ovamo i dalje dolaze, i to, u novije vrijeme, u sve većem broju. Gospodar prstenova J. R. Tolkiena obraduje teme rata između ljudima nalik Hobita i malih sivih Orka, a sve to, kako mnogi vjeruju, podsjeća na motive onoga što se doista zbilo. Čak i opisi podzemnih laboratorija odgovaraju opisima onog što se danas zbiva u podzemnim bazama i genetičkim laboratorijima na tlu Amerike i drugih država.

31

Moguće je da je bitka za Zemlju dostigla svoju najrazorniju fazu potkraj doba Atlantide, tijekom razdoblja od desetaka tisuća godina, što je dovelo do potonuća ogromnog otoka Atlantide u Atlantski ocean oko 10.500.-9500. godine prije Krista. Iz mnogih se izvora gomilaju dokazi o kataklizmičkim gibanjima i promjenama vre­mena i Zemljine kore negdje u to doba, kada su se iz Zemlje izdignuli čitavi planinski lanci a površinom planeta protutnjao golemi plimni val. Istraživači geolozi J. B. De-lair i D. S. Allan iznose mnogobrojne dokaze o tome u svojoj knjizi Kada je Zemlja zamalo nestala (When Trie Earth Nearly Died).15 Oni smatraju da je neka zvijezda ek­splodirala oko 15.000. pr. Kr. te da je nešto ostataka doprlo do ovog Sunčevog sustava oko 9.500 pr. Kr., ostavljajući za sobom pustoš. Njihovo istraživanje potvrđuje priče kanaliziranih komunikacija dobivanih tijekom tisuća godina kada je, tvrde oni, Ze-mljina površina kakvom je vidimo danas nastala uglavnom jednim ogromnim kata­klizmičkim događajem, gotovo u tren oka (u evolucijskom smislu), a ne sporim, po­stupnim promjenama koje tako zdušno promiče glavnostrujaška, službena znanost.

Pojedinosti tih različitih gledišta vrlo su zanimljive, ali najzanimljivijim aspektom svega ovoga držim sveobuhvatne teme koje se naziru iz drevnih i suvremenih in­formacija i vjerovanja. Teme su to o popriličnom utjecaju vanzemaljaca na ljudsko postojanje, o bitci između vanzemaljskih civilizacija za prevlast, te o nekoj katastrofi na Zemlji i šire, u drugim dijelovima Sunčevog sustava, uzrokovanoj jednim stranim „tijelom" koje je onuda prolazilo. Mislim da su te teme povezane, a vezu čini Lucifer-ska Svijest. To je kolektivna svijest, sveukupnost svih umova - ljudskih i vanzemalj­skih - koji razmišljaju unutar raspona izuzetno negativne frekvencije. Iako jedna osoba ili skupina ne može poremetiti planetarni sustav samo pomoću vlastitih misli, zasigurno je moguće (barem ja tako mislim) da to učini jedna višedimenzionalna kolektivna svijest.

Budući da je sve stvoreno mislima te da je sva materija podređena mislima, sva fizička zbivanja posljedica su jedne ili više određenih misli koje utječu na materiju.

Sve jest. Kada znanstvenici istražuju zakone fizike i materije, oni iznose matemati­čke jednadžbe koje opisuju moć i mogućnosti misli, no računi su im dosad uglavnom bili pogrešni. Sva ta zbivanja što su uzrokovala pustošenje u Sunčevom sustavu do­godila su se unutar granica vibracijskog zatvora, nastalog djelovanjem manifestirane Luciferske Svijesti. Ta svijest operira unutar svih životnih oblika, bilo ljudskih bilo vanzemaljskih, koja djeluju unutar svog vibracijskog spektra. Luciferska Svijest kraj­nje je negativan misaoni obrazac, ili spektar misaonih obrazaca, a svakoga onoga čija uvjerenja ne izlaze iz okvira tog spektra takva svijest može zarobiti i pretvoriti u oru­đe za provedbu svoje volje. Isto načelo nalazimo kod podešavanja radija na određenu stanicu. Kada se Luciferska Svijest zakači za nečiju svijest, ta svijest, u biti, postaje njihova „Kontrola leta", njihov vodič. Ukoliko naše nakane ostanu i dalje pozitivne i okrenute ljubavi, takva svijest ne može na nas izravno utjecati zato što će naša ener­getska polja uma-emocija-duha vibrirati unutar spektra mnogo višeg od onog luci­ferske valne dužine. Neće se uspostaviti nikakva rezonacija. Lucifersku „emisiju" ne

32

veo suza

prima svijest „namještena" na drukčiju frekvenciju, baš kao što radio prijemnik u svako doba hvata isključivo postaje unutar određene širine frekvencijskog pojasa.

Mislim da je civilizacija koju nazivamo Atlantidom bila pokušaj - od strane (kako sam ih u Pobuni robota nazvao) „dobrovoljaca", a u Donositeljima zore nazivaju se Obitelji Svjetla i Rasturačima Sustava - da se razori vibratorno uporište, blokirajuća vibracija. Ti dobrovoljci uglavnom su dolazili iz one pozitivnije struje svijesti u Če­tvrtoj Dimenziji. Bića su pritjecala u zatvor, u kutiju, i nastojala promijeniti zemaljsku vibraciju te razbiti nadzirući] frekvenciju. Neko su vrijeme djelomično u tome uspi­jevali, ali Atlantida je postala vrlo negativno mjesto pod utjecajem luciferske struje te je doživjela naprasan i nasilan kraj. Sada mi, današnji naraštaji, imamo priliku učiniti ono što Atlantida nije uspjela - razbiti blokirajuće vibracije i omogućiti čovječanstvu da se vrati cjelovitosti i Jednoti, da se ponovno poveže sa svojim istinskim potencija­lima. Zgrabit ćemo priliku, ali na miran način. Nećemo upotrijebiti fizičku silu nego ljubav. Ovu priču želim iznijeti što je moguće jednostavnije, da se ne bismo izgubili u zamršenim frazama. Stoga ću se poslužiti nekim pojednostavljenim izrazima za dvije glavne struje mišljenja koje za Planetu Zemlju žele sasvim različitu budućnost. Zatvorski Čuvari, kako ću ih zvati, simboličan je naziv za svijest iz Četvrte Dimen­zije koja je preuzela nadzor nad ovim planetom i odvojila čovječanstvo, vibracijski i genetski, od našeg punog potencijala i višeg znanja. Stvar nikako ne želim svesti na puku opreku tipa „svjetlo protiv tame" ili „dobro protiv zla" zato što smo svi mi iona­ko dio iste cjeline, svi smo aspekti iste one svijesti koju zovemo Bog ili Stvoritelj. Svi mi u sebi imamo pozitivan i negativan polaritet kojeg se trudimo uravnotežiti. No u različitim fazama naše evolucije svi imamo različite stavove, a interakcijom tih razli­čitih misaonih obrazaca, i pozitivnih i negativnih, dolazi do iskustava koja evoluciju ubrzavaju. Drugu struju mišljenja predstavljaju ona bića i struje svijesti koje se žele probiti kroz ograničenja i nepovezanosti nametnute čovječanstvu i Zemlji, te pono­vno uspostaviti slobodu misli i raditi na razvoju naših punih potencijala. Ovu struju svijesti zvat ću vibracijom „Svjetla" ili „Ljubavi".

Još bih nešto želio istaknuti u vezi te vibracijske „otimačine", a to je priroda „hra­ne i okrepe. Da bi se naše tijelo okrijepilo na ovoj fizičkoj ravni treba mu fizička hrana. Ali na drugim frekvencijama stvarnosti, u ne-fizičkim carstvima svijesti, hra­na je čista energija. Što je više istovrsne energije koju se može stvoriti, to će obrok biti obilniji, da tako kažemo. Energija koju Zatvorski Čuvar/Luciferska Svijest upija i odakle dobiva svoju energiju negativna je energija. Što bude više resursa iz kojih se takva energija može stvoriti, to potencijalno snažnija može postati. I, naravno, neuravnoteženija. Emocije poput straha, krivnje i ljutnje, ukoliko ih ne uravnoteže pozitivne emocije, mogu proizvesti ogromne količine negativne energije. Tada rat postaje gozba. Mi neprestano odašiljemo energiju, a psihički senzitivne osobe mogu je osjetiti i vidjeti. U stvari, to možemo svi mi, premda većina ljudi toga nije svjesna. Ako se čovječanstvo može izmanipulirati da postane prepuno straha, krivnje i lju­tnje, tada će vibracijska „kutija" u kojoj živimo postati proizvodna traka negativne

33

/ istina ce vas osioooaiti

energije. Zatvorskim Čuvarima ručale je na stolu! Zanimljivo je da današnje priče o negativnim vanzemaljcima, kojih trenutno ima na sve strane, govore o tome kako ovi žive od negativnih čovjekovih emocija te da se trude poticati događaje i okolnosti u kojima bi se stvorilo još više one krajnje negativne energije. Uvjeren sam da je to točno, daje to ključni razlog zbog kojeg ta vanzemaljska svijest, Zatvorski Čuvari, djeluje kroz umove ljudi kako bi poticala davnašnje i današnje strahote. Ti događaji nisu posljedica „zle" čovjekove naravi. Proizvedeni su pomoću manipuliranja ljudske prirode i njenog osjećaja za stvarnost. Također je vrlo vjerojatno da je prinašanje životinjskih i ljudskih žrtava „bogovima" (kakvih je tijekom povijesti bilo nemalo, u mnogim kulturama di­ljem svijeta) vršeno u svrhu zadovoljenja potrebe vanzemaljca za takvom energijom, a možda i za nekim dijelovima ljudskog tijela. Kao primjer možemo spomenuti Azteke u Srednjoj Americi koji su nebrojeno mnogo ljudi žrtvovali „bogovima". Na sreću, većina vanzemaljaca ne spada u ovu krajnje negativnu kategoriju. Danas je na raznim valnim dužinama oko ovog planeta prisutna sva sila pozitivnih vanzemaljskih civilizacija koje nam pokušavaju olakšati netom započeti duhovni preobražaj na putu ka slobodi. Ovdje su da nam pomognu.

Po uvođenju blokirajuće frekvencije, kada bi ljudi „umrli" a njihova svijest napustila fizičko tijelo, većina ih nije mogla odmaknuti dalje od ne-fizičkih frekvencija sadržanih unutar vibracijskog zatvora. Čak su i izvan svojih fizičkih tijela i nadalje bili razdvojeni od svoje više svijesti, svojeg Višeg Ja, kako ga mi zovemo, ostali su zatočeni u Trećoj Di­menziji. Tako je započeo proces inkarnacije i reinkarnacije u zemaljska tijela, jer su bića željela nastaviti svoj razvoj unutar zatvora za kojeg nisu niti znala da predstavlja zatvor. Pojedinačnog „boga" koji je zatvor nadzirao smatrali su Bogom. Ravnoteža mnogih lju­di u tolikoj je mjeri narušena, a oni tako zapeli u određene misaone obrasce i stavove da su izabrali utjeloviti se u iste situacije, mjesta i rase. Ponavljajući stare obrasce, iz života u život, ravnoteža im je bivala sve narušenija. Neki drugi, s boljom moći prosudbe, po­služili su se svojim inkarnacijama kao sredstvom za prikupljanje iskustava te za razvoj.

Naša je svijest niz međusobno povezanih magnetskih energetskih polja, i što nam je veće razumijevanje i otvoreniji um, to će brže ta energetska polja vibrirati. Kada su se vrata zatvora zalupila oni što unutra ostadoše zarobljeni bili su poticani i manipulirani da zatvore svoje umove što se, dakako, događa i danas. Pozitivni vanzemaljci mogu nam jedino pružiti priliku da otvorimo svoje umove i podignemo se vibracijski te po-vežemo s našim beskonačnim jastvima. jedan od načina na koji to nastoje postići su i krugovi u žitu.

Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Dobri vanzemaljski momci s Četvrte Dimenzije (i onih viših) pokušavaju nam otvoriti umove i srca, a negativni ih nastoje držati zatvo­renima. Čak i da vanzemaljci slete na travnjak ispred Bijele kuće, ne znači da bi se naši umovi odjednom otvorili. Takvim se događajem kolektivni ljudski um ne bi otvorio - izbezumio bi se! Sjetimo se masovne panike 1938. godine kada je radijsku emisi­ju pod nazivom „Rat Svjetova" Orson Welles uprizorio kao pravi izvještaj o slijetanju vanzemaljaca. Um je poput mišića: što ga više koristimo, bolje će raditi i veći postati.

veo suza

Stoga su nam potrebni nagovještaji koji će razvući našu svijest kako bi mogla razumjeti i potaknuti sjećanja koja držimo na dubljim razinama svijesti. Negativni ET-ji, nasuprot tome, žele nas držati podalje od svake informacije koja bi nas mogla duhovno i intele­ktualno pobuditi.

Tijekom povijesti malo je ljudi bilo u stanju otvoriti i proširiti svoju svijest do točke gdje bi podigli brzinu svojih vibracija iznad brzine zatvorske vibracije i ponovno se sjedinili s ostatkom samih sebe i Stvorenoga Svijeta. Proces je nazvan „uzlazak" - bijeg iz zatvora - a iskazuje se riječima pripisanim Ješui i sličnim likovima tijekom povijesti: „Moj otac i ja smo jedno". Mnoge od tih ljudi nalazimo u povijesnim knjigama. Dok su bili utjelovljeni, mogli su uzdići svoju svijest, povezati se s frekvencijama izvan zatvora i na taj način dokučiti narav nevolje u kakvoj se čovječanstvo nalazi. Bijahu ismijavani i osuđivani zato što su govorili na temelju znanja kojemu su pristupili s razina izvan blokirajuće vibracije, dok je većina ljudi kojima su se obraćah mogla pojmiti isključivo svijet kojeg su poznavali i vidjeli oko sebe. Nisu se sjećali nikakvog drugog svijeta.

Ovime se vraćamo središnjoj temi ove knjige: stvaranju naše vlastite zbilje. Za svijest razine Zatvorskog Čuvara proces je jako dobro poznat. Našu fizičku stvarnost oživo­tvorile su misli kojih se držimo, prijašnje i sadašnje. Unutar nas stvaraju uzorak koji se potom navlači oko nas u obliku magnetskog plašta/aure. Time si privlačimo fizičku stvarnost u smislu ljudi, mjesta i događaja koji točno odražavaju naš unutarnji uzorak, kako sami sebe vidimo. Ključ ove stvarnosti su misli. Ako možete upravljati nečijim mi­slima i načinom na koji se netko vidi tada stvarate zbilju te osobe i, kao rezultat, njihovo fizičko iskustvo. I ne samo to, svojoj djeci ljudi općenito prenose velike porcije vlastitih nazora i uvjerenja. Tako će upravljati - često s najboljim namjerama - načinom na koji djeca sagledavaju sebe i svoje sposobnosti. To utječe na njihov osjećaj jastva i stvara im sukladnu fizičku zbilju.

Ukratko, čim uspijete upravljati mislima jednog naraštaja, tim ćete lakše nametati svoju volju budućim naraštajima, jer sada imate programirane roditelje i „vođe" koji i ne znajući rade u vašu korist. Na stranicama ove knjige iznosim tvrdnju da se na teme­ljima globalne manipulacije vrši manipulacija pojedinačnog ljudskog uma i njegovog pogleda na sebe i svijet općenito.

Svjetska Zavjera (sa sviješću Zatvorskog Čuvara na vrhu piramide) je zavjera kojom se želi manipulirali osjećajem jastva ljudske rase i, posredstvom toga, stvaranjem nje­gove fizičke zbilje. Kao što znam reći, razmišljate li kao žrtva, žrtva ćete i postati. Danas imamo planet preplavljen ljudima koji su ohrabrivani da o sebi misle kao o žrtvama, zbog čega žrtve i postaju.

Ono što se događalo tijekom ovog razdoblja globalnog utamničenja odraz je onoga što se događa unutar kolektivnog ljudskog uma. Sebi smo to iskustvo privukh kolekti­vno. Ovu smo zbilju sami stvorili, baš kao što zlostavljana žena, bez osjećaja samopo-stovanja i ljubavi prema samoj sebi, podsvjesno privlači kaznu koju smatra da zaslužu­je. Zena u tom stanju svijesti manifestira! će svoj osjećaj jstva tako što će magnetski privlačiti energetsko polje muškarca koji ima poriv da druge kažnjava. Na isti način,

35

/ istina će vas osloboditi

unutarnji manjak ljubavi spram sebe i samopoštovanja u kolektivnom ljudskom umu privukao je Svijest Zatvorskog Čuvara/Lucilersku Svijest da učini isto. Da nije bilo neravnoteže unutar kolektivnog ljudskog uma povezane s iskustvom kroz koje pro­lazimo, takvo iskustvo ne bismo bili stvorili. Problem i rješenje počinju i završavaju s jastvom. Ukoliko svi zajedno pronađemo za sebe ljubav, takvu ćemo zbilju sebi stvoriti, što će, sve zajedno, pridonijeti stvaranju zbilje kolektivnog uma. Kada to uči­nimo, Luciferska Svijest prestat će na nas utjecati, jer više nećemo privlačiti iskustva kakva ona pruža.

Sagledana iz viših razina razumijevanja, Luciferska Svijest, ma koliko bila strašna u fizičkom „ovdje i sada", zapravo je iskustvo koje smo si stvorili kao ogledalo u kojem ćemo uočiti kolektivne poremećaje unutar ljudskog uma i koje ćemo, kada to učini­mo, ukloniti. Gledamo li stvari na takav način, to postaje pozitivno iskustvo, barem u onom krajnjem ishodu.

IZVORI

1 Barbara Marciniak, Bringers Of The Dawn (Bear & Co, Sante Fe, 1992.). 2 Hari Prasad Shastri, The Ramayana OfValmiki (Shanti Sadam, London, 1976.), drugi svezak, str. 95. 3 Isus je grčki prijevod nekog židovskog imena, vjerojatno Y'shue, hebrejske inačice imena Jošua. Puno bi ime bilo Ješua ben Josip (Jošua, Josipov sin). 4 George C. Andrews, Extra-Terrestrials Among Us (Llewellyn Publications, SAD, 1986.), str. 63. 5 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54-55.

6 Ibid., str. 73-74. 7 Ibid., str. 72-73. 8 Ibid., str. 63. 9 Preston B. Nichols s Peterom Moonom, The Montauk Project (Sky Books, New York, 1992.). 10 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54.

11 Ibid., str. 59. 12 Christian O'Brien, The Genius Of The Fen (Turnstone Press Ltd., Wellingborough, Northamptonshire, 1985.). Njegova stjališta navedena su i u kr\}\z\ Ali­en Identities Richarda L.Thompsona (Govardhan Hill Publishing, San Diego, 1993.), str. 197-198. 13 Zecharia Sitchin, The 12th Planet (Avon, New York, 1976.). 14 Virginia Essene i Sheldon Nidle, You Are Becoming A Galactic Human (S. E. E. Publi­shing Co, Santa Clara, 1994.). 15 D. S. Allan i J. B. Delair, When The Earth Nearly Died (Gateway Books, Bath, 1995.).

drugo poglavlje

rođenje Bratstva

Najučinkovitiji način zatvaranja ljudskog uma i manipuliranja njegovim osjeća­jem vlastitog ja jest da se u nj uprogramira neki oblik dogme. On će se uvijek

žestoko braniti od drugih informacija i odbijati svako drukčije mišljenje koje se suprotstavlja njegovom uskogrudnom, zacementiranom stajalištu. Dogme postaju čovjekov osjećaj sigurnosti i sredstvo očuvanja moći. Čovječanstvo se tako grčevito drži za oboje da su mu zglobovi od grča pobijelili.

Dogme se javljaju u bezbroj oblika, a kada različite ljude uspijete uvjeriti da nje­guju oprečne dogme manipulacija sukoba i kontrole pomoću načela „podijeli pa vladaj" postaje više nego laka. Događa se to i danas na isti način, zapravo i češće, kao i tijekom razdoblja vibracijskog zatvora, judaizam je manipulaloru od jednake koristi kao i kršćanstvo i islam; politička „ljevica" jednako je važna kao i politička „desnica". Potrebne su vam dvije dogme da bi se između sebe borile. Tijekom tisuća godina najdjelotvornije dogme bile su i ostale religije. Jedan naraštaj prisvoji usko­grudan pogled na svijet i na sebe samog (religiju) te ga stane nametati svojoj djeci, koja to isto čine svojoj djeci, i tako sve do današnjeg doba. Sve vjerske i političke dogme prožete su negativnim elementima iz Četvrte Dimenzije.

Dva najjača oružja religija su dvije izjedajuće emocije: strah i krivnja. Pomoću njih se ljudski um podčinjava i uništava njegov osjećaj samopoštovanja, čime se stvara i odgovarajuća fizička zbilja. Religije su jedan te isti misaoni obrazac koji se očituje pod različitim nazivima - misaoni obrazac pod nazivom „kontrola". Čak su i izvorišta njihovih mitova, priča i obreda sveudilj ista jer proistječu iz istog izvora!

Negdje pred kraj postojanja Atlantide skupine ljudi počele su bježati iz njihove sve opustošenije zemlje. Neki su umaknuli iz zatvora dok je brzina njihovih vibraci­ja bila još dovoljno visoka da to izvedu. Drugi su ostali zatočeni slučajno ili planski. Kada se Atlantida urušila, neki su se nastanili u područja danas znana kao Egipat i Srednji istok, Središnja Amerika i Sjedinjene Države. Oni koji su preživjeli nado­lazeću kataklizmu svojoj su djeci prenijeli znanja u obliku mitova i priča. Jedan je to od mogućih odgovora na očiglednu zagonetku: kako to da su Europljani - „ot­krivši" dva američka kontinenta u petnaestom i šesnaestom stoljeću - ustanovili da su mnoge kulture i vjerovanja domorodačkih naroda nevjerojatno slične (ponekad i istovjetne) onima u „Starom svijetu" - Europi i Srednjem istoku. I jedni i drugi bili su pod utjecajem znanja koje su donijeli izbjegli Atlantidani, iako smatram da je drugi razlog tomu povezan s vanzemaljskom aktivnošću širom svijeta. Vjerujem da su se, u razdoblju nakon Atlantide, vanzemaljski izdanci svijesti Zatvorskog Ču-

$7

/ istino ce vas osloboditi

vara i dalje spuštali na Zemlju i komunicirali s ljudima, kazujući im istu, potanko smišljenu priču.

Neki Atlantidani umaknuli su ploveći na zapad prema Amerikama, a neki na istok prema Europi i sjevernoj Africi. Moguće je da se biblijska priča o Noinoj arki odnosi na ovo razdoblje, premda bi se mogla odnositi i na jedan drugi potop nekoliko tisu­ća godina kasnije. Tijekom tisućljeća i tisućljeća znanje Atlantiđana i vanzemaljaca prenosilo se nadolazećim naraštajima, a prvotna se jasnoća opetovanom predajom izgubila. Znanje je ujedno postalo sredstvo kontrole, pa je s time u skladu mijenjano kako bi u svako doba odgovaralo onima na vlasti. Iz tog razloga pojedine elemente toga znanja još uvijek nalazimo u svim religijama. Izvorno, sržno znanje se razvodni­lo i preusmjerilo u nebrojene pravce te se očitovalo u vidu religija poput kršćanstva, islama, judaizma, paganizma, hinduzima itd. Sve su one u određenoj mjeri zadržale nit toga znanja dok su, s druge strane, često uništavale njegovo pravo značenje pomo­ću dogmi, mitova i dobro razrađenih fikcija. Ironično, poganstvo je zadržalo daleko više izvornog znanja od tih religija (poput kršćanstva) koje ga proglašavaju „zlim". Zatvorski Čuvari iz Četvrte Dimenzije žele spriječiti da spoznamo tko smo, kako smo postali zatočeni i na koji način da iz zatvora umaknemo. Strategija Zatvorskih Čuvara sastojala se u tome da nas zbunjuju i razdvajaju u frakcije, religije i jezike. Simboličan prikaz istoga možete pročitati u priču o Kuli babilonskoj:

„Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu (Babiloniji) i tu se nastane. Jedan dru­gome reče:'Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!'Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše:'Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!'

Jahve [vanzemaljci] se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče: 'Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak nji­hovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.'Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji."

Knjiga Postanka, 11:1-9

Kršćanstvo na te ljude gleda u vrlo negativnom svjetlu iako je, uvjeren sam, situaci­ja posve drukčija. Oni su se bunili protiv kontrole. Poslije Atlantide počele su izranjati druge civilizacije iz reinkarnacije atlantidske svijesti. Znanje koje su prenosili tijekom brojnih naraštaja, i kroz vanzemaljsku intervenciju, bilo je i pozitivno i negativno. U Mezopotamiji (današnjem Iraku) je postojala civilizacija poznata kao Sumer koja se

rođenje Bratstvo

razvila duž rijeka Eufrat i Tigris. Smatra se da Sumer bilježi početak negdje oko 6000. g. pr. Kr., iako takve brojke trebamo uzimati samo kao procjene. Kasnije će postati dijelom Babilonskog carstva koje je uvelike utjecalo na judaizam, a time i na kršćan­stvo. Sličan utjecaj imala je i egipatska civilizacija. Podrobniju povijest ovoga možete pročitati u mojoj knjizi Pobuna robota.

jedan moj izvor, koji je radio ,,s nutarnje strane" državnih i sigurnosnih agencija u Ujedinjenom kraljevstvu, ispripovjeđio mi je priču koja govori i o Sumeru i o te­mama preuzimanja Zemlje od strane vanzemaljaca. On kaže da su 1960-ih britanske obavještajne agencije sastavile tajni izvještaj s pojedinostima o prijavljenim viđenji­ma vanzemaljaca. Bili su ispitali 1800 osoba u Europi i Skandinaviji koje su tvrdile da su vidjele NLO, vanzemaljce ili da su imale kontakt s bićima iz nekog drugog svijeta. Istovremeno, kaže, slična su ispitivanja vođena u Sjedinjenim Državama, Sovjetskom Savezu, Australiji i Japanu. Svoja su saznanja naposljetku objedinili, čime je postalo dostupno nekih 62.000 razgovora s ljudima diljem globusa. Kao prvo, u ogromnoj, ogromnoj većini ispovijesti bilo je riječi o pozitivnim, ležernim komunikacijama s ET-jima različitih rasa. Poprilično se to razlikuje od priča o „zlim vanzemaljcima" na kakve nailazimo u medijima. Drugo, otprilike 75% ljudi s kojima se razgovaralo diljem svijeta očito su iznijeli istu temeljnu priču. Rekli su da su im ET-ji kazali kako je u našem Sunčevom sustavu nekoć postojala planeta Melkedek, ali da su Melkede-kanci postali opsjednuti materijalnim svijetom te su svoj okoliš uništili. Na koncu su, tijekom pokusa i sukoba, ispalili tolik broj nuklearnih projektila da se Planeta raspala i sama eksplodirala. Asteroidni pojas je navodno dio ostataka Melkedeka.

Prema tom istraživanju, odnosno svjedočanstvima onih koji su imali bliske susrete s vanzemaljcima, otprilike 5000 melkedeške „elite" umaknulo je razaranju i spustilo se na Zemlju, na mjestu koje znamo kao Sumer, sada Irak. Melkedeška rasa opisana je kao... pazite sad... plavokosa i plavooka. Arijska „rasa nadljudi" koju je opisivao Adolf Hitler. To su bili „bogovi" opisani na sumerskim kamenim pločicama, navodi se na­dalje u priči, a kako je vrijeme prolazilo, uz pomoć svojeg naprednog poznavanja genetike načinili su novu rasu zemaljskih ljudi - bijelu rasu kakvu danas poznajemo. Simbolično je to dočarano pričom o Adamu i Evi, a zabrana da jedu s Drveta spozna­je simboličan je prikaz plana da se zemaljske rase drže podalje od znanja tko zapravo jesu. U stvari, stvorena je jedna robovska rasa koja i dandanas postoji. Ispitanici su rekli da upravo Melkedekance znamo pod nazivom Elohimi iz biblijskih tekstova. Mislim da je ova sila s Četvrte Dimenzije poznata pod mnogim nazivima. Prvobitni zemaljski ljudi bili su domorodački narodi crne, crvene i drugih boja kože u Africi, Amerikama, Aziji i Australiji, a ne bijela rasa, rekli su im vanzemaljci.

Postojale su dvije struje melkedeških „osvajača". U prvu su se ubrajali oni koji su se križali međusobno, održavajući tako genetsku „čistoću" plavokosih i plavookih. Ovi su, kako su rekli komunikatori s vanzemaljcima, i dalje živjeli na Zemlji, iako ugla­vnom skriveni od pogleda, u podzemlju. Drugi su se križali sa svojim novostvorenim zemaljskim rasama, ali su opet stremili, i još uvijek streme, tomu da očuvaju tu ge-

39

/ istina će vas osloboditi

netsku struju najčišćom što mogu, križajući se samo unutar obitelji ili unutar malog kruga pojedinaca slične genetike.

Navodno su tom genetskom linijom obuhvaćene obitelji „Iluminata" koje su upra­vljale i manipulirale svekolikom ljudskom poviješću od vremena Sumera. Manipu­lacija je našu planetu vodila istim pogubnim putem koji je iskusio Melkedek. I opet, prema golemoj većini unutar 62.000 ispitanika, danas na Zemlji pet drugih vanze-maljskih rasa pomaže čovječanstvu da raskine mentalne okove i prekine melkedešku manipulaciju. Tipični pripadnik jedne od tih rasa, prema opisu, visok je oko tri i pol metra. Možda su to „divovi" iz drevnih legendi? Imaju dvostruke zglobove kuka, vrlo velika čela, plave oči, mali prorez na licu umjesto onog što bismo mi nazvali usta i vrlo velika stopala. Shvatite to kako želite, ali to bi mogao - mogao - biti još jedan vid manifestacije bića s Četvrte Dimenzije koja djeluju na našoj frekvenciji.

Nedvojbeno je da je Sumer bio izvorište mnogih stvari koje će oblikovati ljudsku kulturu i postojanje. Kršćansko vjerovanje u Božjeg Sina i Jaganjca koji mora umrijeti da bi nam grijesi bili oprošteni može se naći u Sumeru, Babilonu i Egiptu. Zamisao o janjetu žrtvovanom da bi se oprostili grijesi čovječanstva potječe iz sumerskog vjero­vanja da će se, ukoliko doslovno žrtvujete janje na oltaru, time saprati grijesi ljudi o kojima je riječ. Dok sam pisao ovu knjigu u novinama sam vidio sliku ortodoksnog Židova koji oko glave jedne djevojčice kruži piletom, gonjen vjerovanjem da će pile preuzeti njene „grijehe". Djevičanskih majki „spasiteljskih" likova diljem drevnog svi­jeta ima napretek i mogu se pronaći u vjerovanjima starosjedilačkih naroda Sjeverne, Južne i Srednje Amerike. Odraz biblijske priče o Edenskom vrtu nalazimo u mnogo ranijoj sumerskoj priči o Edinskom vrtu, a čak se i ideja o sabatu može pronaći u su-merskom danu odmora pod nazivom Sabatlu. Židovski narod držan je u Babilonu u sužanjstvu te je, kada su ga oslobodili Perzijanci, ponio sa sobom brojne babilonske priče i vjerovanja natrag u Palestinu. One su se naposljetku našle u biblijskom Sta­rom zavjetu, a preko njega i u Novom zavjetu. Današnje religije reciklirana su drevna vjerovanja i simboličke priče koje su „obogaćivane" i izvrtane pod vodstvom svijesti Zatvorskih Čuvara, sve dok se izvorno značenje nije izgubilo pod lavinom mitova i izmišljotina. Tako ćete, kada istražujete podrijetlo ishodišnih priča svjetskih religija, pronaći iste osnovne teme s različitim imenima za navodne junake i zlikovce. U vezi kršćanske inačice Isusa vidi također Bela (Sumer), Dioniza (Grčka), Mitru (Perzija i Rim), Ozirisa (Egipat), Quetzalcoatla (Srednja i Južna Amerika), Krišnu (Indija) i tako dalje. Na taj je način duhovno znanje iz kojeg izvorno potječu sve religije u naj­većoj mjeri u javnoj areni uništeno. Ključan je to proces za nadziranje ljudske rase. Povučete informacije iz javne arene i tajno ih préñesete samo onima koji dijele vaše

ambicije.

Temelj manipulacije svijetom oduvijek je bila kontrola nad znanjem. Dok su reli­

gije pomoću straha, krivnje i nametanja svojih nazora prodavale ljudima beznadno ograničen pogled na život i njih same, razvila se tajna mreža koja je prenosila daleko

40

IUUCIIJC D / U t i l V U

naprednije znanje povlaštenoj nekolicini. Čak i unutar tog vibracijskog zatvora po­stoji znanje koje većini ljudi ostaje nedostupno.

To se znanje ne može usporediti sa znanjem dostupnim izvan zatvora, ali još je uvijek daleko naprednije od onoga koje je čovječanstvu općenito dopušteno primiti. Želite li manipulirati ljudima, nužan je preduvjet da posjedujete znanje koje oni ne posjeduju. Jedno od prvih pravila kontrole i manipulacije glasi: „Ne dopustite svo­jim žrtvama da znaju ono što vi znate". Te „skrivene", potiskivane spoznaje nazvat ću „ezoterijsko znanje". Ezoteričnima se, prema definiciji u rječniku, opisuju: „filozofske doktrine namijenjene samo upućenima, nešto što općenito nije razumljivo; privatno, povjerljivo". Savršeno sažimanje tog pojma. Takvo se znanje držalo podalje od širo­kih masa radi manipulacije i nadzora. Iz toga proizlazi da je to znanje doista postalo „privatno, [i] povjerljivo".

No, sada dolazi do buđenja na svjetskoj razini i te će spoznaje postati dostupne svi­ma koji žele čuti, a zavjera s ciljem držanja čovječanstva u duhovnom mraku doživjet će krah i propast. Stvari se već odvijaju u tom pravcu. Kao ključni dio tog procesa moramo proniknuti u narav obmane i zašto se ljude obmanjuje. Način na koji se to znanje drži podalje od javne arene sustav je inicijacija u drevnim školama ezoterij-skih znanja i današnja golema mreža tajnih društava širom svijeta koje nazivam Brat­stvom. Svakom iniciranom na višoj razini nudi se veće znanje u odnosu na one na nižim razinama. Uspostavlja se piramidalna struktura gdje šačica onih koji stignu do vršnih razina inicijacije zna daleko, daleko više od većine na nižim prečkama ljestava (vidi sliku 3). Na taj način nekolicina povlaštenih lako će manipulirati ostalim čla­novima društva. Sadržaj tog ezoterijskog znanja odnosi se na razumijevanje zakona i potencijala stvorenog svijeta koje je daleko naprednije od „znanosti" kakvoj imamo

41

/ isima ce vas osioooaia

pristup u javnoj areni, kao i na znanje o ljudskoj psihi, njezinoj prirodi i na koji se način ona može programirati i kontrolirati.

Nije se oduvijek ovo znanje prikupljalo iz negativnih pobuda. Dok je kršćanstvo nametalo svoju zastranjujući! i manipulativnu dogmu širom

poznatoga svijeta bilo je ravno samoubojstvu javno govoriti o drukčijim duhovnim uvje­renjima. Nimalo ne iznenađuje da se znanje prenosilo u tajnosti ih je skrivano, zaogrnuto plaštem legendi i simboličnih priča. Hvala Bogu da je! Ali znanje je neutralno. Negativan ili pozitivan je način njegove primjene. Duhovno se znanje može ispravno rabiti ili se može zlorabiti, kao i tajnovitost svojstvena društvima i školama ezoterije čiji članovi, oso­bito na višim razinama, poznaju duhovne stvarnosti uskraćene većini ljudi. Na isti način na koji svaki inicijal više razine unutar tajnih društava zna više od onih ispod njega, tako će se i Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije pobrinuti da njihovo znanje bude daleko opsežnije čak i od struktura na vrhu globalne piramide manipulacije. Mislim da danas, na svojim višim razinama, ova mreža tajnih društava (sa znanjem kojeg je naslijedila) radi na ostvarenju gotovo isključivo negativnih ciljeva pod vodstvom svoje najviše, nadziruće jezgre: Svjetske Elite ili, jednostavno - Elite. Članovi ove Elite su ili izravne inkarnacije Za­tvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije ili im ovi kontroliraju umove. Cilj Bratstva i njegovih medudimenzijskih kontrolora je centraliziranje moći u rukama nekolicine. Taj je proces prilično usavršen i odvija se na svjetskoj razini zahvaljujući suvremenoj tehnologiji. Stra­tegija je poznata pod nazivom Veliko djelo vjekova ili Novi svjetski poredale, a nastoji uvesti svjetsku vladu kojoj će sve nacije biti kolonije; središnju svjetsku banku i valutu; svjetsku vojsku i mikročipirano stanovništvo povezano jednim globalnim računalom. Ono što se danas događa vrhunac je manipulacije koja se odvija tisućama godina.

Zamisao o prenošenju znanja kroz niz tajnih inicijacija datira barem od Atlantide, a vjerojatno je i mnogo starija. Tema zajednička kanaliziranim informacijama govori o nekakvom hramu na Atlantidi gdje je onima koji su smatrani vrijednima povjere­nja predavano znanje kojem većina stanovništava nije imala pristup. Kada su se počele pojavljivati civilizacije koje su uslijedile nakon Atlantide i one su nastavile s praksom iniciranja u različite razine znanja. Među tim organizacijama bile su škole ezoterijskih znanja u Babilonu, Egiptu i Grčkoj koje su svoje znanje čuvale u najvećoj tajnosti. I najmanje kršenje zavjeta tajnosti bilo je kažnjivo smrću. Iz toga je temelja niknula da­našnja masovna mreža tajnih društava. Te škole misterija i inicijacija nadahnute su ne­gativnim elementima s Četvrte Dimenzije i odonda su nadzirane s njihove strane kroz svijest najviših inicijata, adepata. U svojoj studiji Djelići zaboravljene vjere profesor G. R. S. Mead piše:

„Ustaljena tradicija u povezivanju sa svim velikim ustanovama Misterija odražavala se u tome da su njenih nekoliko osnivača bili uvoditelji svih umijeća civilizacije; ili su sami bili bogovi, ili su ih bogovi bili uputili - ukratko, da su bili ljudi daleko većeg znanja od svih onih što su došli kasnije; bili su učitelji rasa u povojima...

42

roaenje oruisivu

Navodno su ti najraniji učitelji čovječanstva koji su utemeljili ustanove za podu­čavanje misterija kao najučinkovitijeg sredstva za davanje poduke novonastalom čovječanstvu o višim stvarima, bile duše koje su pripadale jednom razvijenijem čovječanstvu od našega... U najranija vremena, prema tom gledištu, neobjašnjiva djela izvodili su oni što su posjedovali znanje o silama prirode, a prikupilo ga je je­dno prijašnje, usavršeno čovječanstvo ne nužno poteklo sa Zemlje, koje je izvodilo čudesa kakva niti jedan dio našeg čovječanstva nije sam mogao proizvesti."1

U svojim nakanama prema čovječanstvu ta inicijacijska struktura bila je ili negati­vna od samog početka ili ju je ta svijest preplavila kasnije. Smatram da su u izuzetno utjecajnom egipatskom Bratstvu prevladavale negativne manipulacije barem od kraja vladavine faraona Akhenatona koji je umro oko 1362. g. pr. Kr. Egipatski dvor prese­lio je u novi grad, El-Amarnu u srednjem Egiptu i ondje izgradio Hram Bratstva za ezoterijske inicijacije. Po njegovoj smrti njegovi su nasljednici vratili kraljevski dvor u Tebu, ali je Bratstvo ostalo u El-Amarni i odvojilo se od države. Tijekom stoljeća javljali su se i drugi prenosioci znanja. Neke, poput Katara u dvanaestom i trinaestom stoljeću, na najokrutniji način uništila je Katolička crkva nakon što su bili proširili svoj utjecaj na šire područje, djelujući iz svoje baze u južnoj Francuskoj. Papinska je „pravda" jednako surovo postupila s Vitezovima Hrama (Vitezovima templarima) koji su stupili na istaknutije mjesto europske povijesti otprilike u isto vrijeme kad i Katari. Ali templari su se prebacili u ilegalu a svoj utjecaj šire i danas, kako u svojstvu samostalne organizacije, tako i unutar drugih tajnih društava koja su, na kraju kra­jeva, dio iste krovne organizacije. Razdoblje Katara i križarskih ratova iznjedrilo je brojne izdanke Bratstva koji i nadalje imaju veliki utjecaj na mnoge događaje: to su tajna društva poput „Vitezova redovnika bolničara iz reda Sv. Ivana", danas poznatih kao Malteški vitezovi. Nije se to događalo samo u kršćanskom i židovskom svijetu. Slična tajna društva osnivana su u svim kulturama, a arapsko bratstvo Velike lože u Kairu kasnije će postati veliki manipulator događajima.

Strukturama tog negativnog Bratstva cilj je uvjeriti mase ljudi da povjeruju u svaka­kve prežvakane gluposti dok manipulatori za sebe čuvaju znanje o prirodi života i stvo­renoga svijeta te o tome kako iskoristiti moć uma, Zemljino energetsko polje i svjetske energetske čvorove (mrežu energetskih linija koje različite kulture poznaju kao stjecišta energije, meridijane i zmajeve crte). No, tijekom stoljeća čak niti povlašteni inicijati nisu uspjeli očuvati informacije u izvornom obliku. Do današnjega dana oni koriste iskrivljenu verziju tog znanja, iako još uvijek daleko napredniju glede razumijevanja univerzalnih zakona od bilo čega što ćete naći u religijama i etabliranim znanostima, a što bi mi, ostali, trebali prihvatiti. Najveće nerazumijevanje od strane negativnog Brat­stva odnosi se na moć ljubavi. Svijesti Zatvorskih Čuvara koja kontrolira umove onih što manipuliraju Bratstvom izmiče pravo razumijevanje ljubavi. Ta svijest stvara nega­tivnu energiju i njome se hrani, a što više negativne energije proizvede i potakne čovje­čanstvo daje proizvodi, to snažnija postaje. Ljubav je ovoj svijesti poput češnjaka vam-

43

/ isiino ce vas osioooam

piru, a bez ljubavi - energije na kojoj počiva sve što je stvoreno - znanje će se uvijek zlorabiti. Znanje bez ljubavi je stanje bivanja koje još uvijek upravlja višim razinama mreže Bratstva, preko njegove Svjetske Elite. Mogli bismo ga nazvati intelektom bez srca, bez uravnoteženog ženskog načela.

Simboli Bratstva iz drevnih vremena ostaju simboli današnjeg Bratstva: piramida i svevideće oko, svastika, janje, pregača, obelisk i mnoštvo drugih. Obelisk simbolizira penis egipatskog boga Ozirisa. Prema legendi, njega je raskomadao „opaki" Set (Lu­cifer, Sotona, Vrag i kompanija) a kada ga je Izida, žena Ozirisova, ponovno pokušala sastaviti, pronašla je sve njegove dijelove osim - znate čega. Mislim da takve legende simboliziraju mnogo jednostavnije istine.

Obelisk i Ozirisov penis u toj priči simboli su muške energije koja u svijetu pre­vladava u čitavoj zabilježenoj povijesti. Svi mi, i stvoreni svijet u cjelini, tragamo za ravnotežom i skladom između suprotnosti - negativnog i pozitivnog, muškog i žen­skog. To su sile tipa yin i yang iz kineske kulture. Kada jedna od tih sila prevladava dolazi do neravnoteže koja se očituje kao neuravnoteženo ponašanje. Zamišljeno je da preobražaj kroz koji sada prolazi naša planeta dovede takve sile u sklad i ravno­težu te da svi služe, a nitko nema prevlast. Gušenje ženske energije od strane muške stvorilo je svijet u kojem prevlast ima muška energija, a „maco muškarac" jedan je od njezinih plodova. Nije se to dogodilo slučajno nego po konkretnoj zamisli, zami­sli Zatvorskih Čuvara. Sklad i ravnoteža u svim stvarima = cjelovitost. Cjelovitost = neizmjerne mogućnosti. To je zadnje što bi Zatvorski Čuvari željeli jer takve je ljude nemoguće nadzirati. Umjesto toga, stalno nas nastoje izbaciti iz ravnoteže. Nesklad i neravnoteža = rascjep jastva. Rascjep jastva = ograničene mogućnosti.

Dvije glavne neravnoteže unutar nas samih i zatvora općenito su prevlast nega­tivnog nad pozitivnim i prevlast muškarca nad ženom. Ima li zornijeg očitovanja muške neravnoteže od onoga što se može vidjeti unutar nekoliko glavnih religija i unutar mreže tajnih društava. Ponovno uspostavljanje ženske energije ključno je za sveobuhvatno usklađivanje Zemlje, a time ne mislim samo na ponovno stupanje žena u područja gdje se donose odluke. Mislim i na ponovno buđenje ženske energije unutar muškog obličja, te na ublažavanje indoktrinirane žudnje tolikih muškaraca da dominiraju i da slijede mačo-programiranje. Ponovno izranjanje ženske energije simbolizirano je „povratkom božice".

Više je nego prikladno to što je obelisk (simbol muške energije) toliko važan Brat­stvu tijekom svih proteklih stoljeća jer to je, napokon, bratstvo, a ne bratstvo/sestrin-stvo. Tajnim društvima gotovo isključivo vladaju muškarci, dok je ženama pristup znanju i donošenju odluka onemogućen. Pogledajmo, kao primjer, Slobodne zidare. To je igralište muškaraca koji svoje žene dovode na godišnje večere kao ukras. Takva organizacija u kojoj prevlast imaju muškarci mora, po definiciji, biti neuravnotežena, a ova to zasigurno jest. Slobodni su zidari postali jedno od najvažnijih tajnih društava koja su se pojavila od drevnih vremena naovamo, a temelje se na strukturi i vjerova­njima škola ezoterijskog znanja pod upravom Bratstva, kao i ostala takva društva. Tu

44

bjh mrežu nazvao kultom Svevidećeg Oka, kultom koji štuje te „bogove" i „gospo­dare" s Četvrte dimenzije. Datira iz drevnih vremena, a ista struja manipulacije stoji iza Novog Svjetskog Poretka do današnjeg doba. To je stapanje drevnih ezoteričnih vjerovanja nastalih u Babilonu, Egiptu i hebrejskoj školi Kabale. Više razine Slobo­dnih zidara i dalje štuju „Boga" zvanog Jahbulon - Jah (jehova, hebrejski), Bul (Baal, babilonski), i On (Oziris, egipatski).

Možda je najhitnije postignuće ovog Bratstva Svjetske Elite na putu ka svjetskoj prevlasti bila kolonizacija Amerike, zemlje za koju je ono znalo da postoji mnogo prije negoli je „službeno" otkrivena. Tijekom poznate nam ljudske povijesti na ovom su planetu djelovale dvije razine znanja. Pred oči javnosti i širokih masa stavlja se je­dna razina znanja, većinom manjkava i izmanipulirana tako da kontrolira naše misli i zbilju koju stvaramo, dok je druga poznata samo nekolicini, uglavnom na elitnim razinama Bratstva. Kao primjer nam može poslužiti općeprihvaćena priča o „otkri­ću" Amerike. Povijesni udžbenici nam govore daje 1492. godine Kristofor Kolumbo iznio pretpostavku da je Zemlja okrugla ili kruškolika te je bio uvjeren da će, bude li plovio prema zapadu, naposljetku stići do Indije i Dalekog istoka čije je postojanje već bio ustanovio Marko Polo. Navodno je „slučajno" otkrio ono što zovemo West In­dies (engleski naziv za Karibe, doslovno: Zapadna Indija, op. prev.) te je sve do smrti vjerovao da je stigao do Indije. Nadalje su nas učili da su se John Cabot i njegov sin Sebastian, obojica iz Venecije, otisnuli iz Bristola četiri godine nakon što je Kolumbo isplovio iz Španjolske: Cabot je „otkrio" Sjevernu Ameriku 1497. godine. Tradicio­nalna povijest ne pruža nikakve poveznice između ta dva događaja. No zagrebete li dublje iskrsava moguća veza: znanje što ga je za sebe čuvala mreža Bratstva, a koje se potajno prenosilo od vremena Atlantide.

Slobodni zidar 33. stupnja Manly P. Hall u svojoj knjizi Sastanak Amerike sa su­dbinom (Americas Assignment With Destiny)2 ističe da je pravo ime Johna Cabota zapravo Giovanni Caboto. Rođen je u Đenovi, gradu u kojem je, kako se smatra, ro­đen Kolumbo, a Caboto je kasnije postao naturalizirani Venecijanac. Pretpostavlja se daje bio uključen u rad tajne sekte kršćanskog Bratstva znane pod nazivom johaniti, na koju su uvelike utjecale ezoterične doktrine templara. Legende kažu da je posjetio takozvane „Mudrace s Bliskog istoka", baš kao što je učinio i Kolumbo. Potonji je i sam bio povezan s Brastvom. Njegov je otac bio član ogranka Bratstva, Reda Isusa Krista. 1 sam se Kolumbo pridružio skupini koja je slijedila uvjerenja pjesnika Dantea koji je bio član Katarske crkve i inicijat Vitezova templara. Kolumba su često viđali odjevena u odjeću za koju se smatra da pripada redu franjevaca. Kolumbov sin je rekao da je njegov otac u takvoj odjeći i umro. Svećenici drevnog Hrama egipatskog Bratstva u El-Amarni nosili su slične halje, kao i skupina Bratstva pod nazivom fra-terniti u Kolumbovo doba. Ovo su tek neke od njegovih veza s Bratstvom. Kolumbov svekar bio je član Kristovih vitezova, što je bilo konspirativno ime Vitezova templara. Kada su nad templarima vršene čistke, u Portugalu su se održali zahvaljujući tome što su naziv promijenili u Kristovi vitezovi. Posvetili su se pomorskim djelatnostima.

/ istina ce vas osioooaiti

Istraživač Vasco de Gama bio je Kristov vitez, kao što je bio i princ Henry Navigator, Veliki meštar toga Reda.

Kolumbov je svekar bio jedan od kapetana princa Henryja od kojeg je naslijedio karte i mape koje je Kolumbo koristio pri svojem „otkriću" Amerike. Crveni križ na bijeloj podlozi bio je templarski simbol. U vrijeme čistke izvan zakona stavio ga je papa. Kolumbovi brodovi plovili su s crvenim križem na bijeloj podlozi!3 Njegovo povijesno putovanje financirao je kralj Ferdinand od Aragona u Španjolskoj, te kralji­ca Isabella od Castilea u Španjolskoj, čiji je brak pripomogao objedinjenju te zemlje. Bili su to „katolički" vladari koji financiraju putovanje čovjeka sa zastavom Vitezova templara. I to nije sve. Dodatna podrška došla je od strane Leonarda da Vincija i Lo­renza de Medicija, a obojica su bili visoki inicijati tajnih društava Bratstva. Uzmemo li u obzir ove podrobnije informacije o Kolumbu i Cabotu, ne čini se pretjeranim po­misliti da njihova zasebna „otkrića" različitih dijelova Amerike, u razmaku od četiri ili pet godina, nisu bila puka slučajnost. Za mnoge se rane istraživače i kolonizatore znalo da su članovi društava pod okriljem Bratstva. Znali su što traže jer su imali mape i karte svijeta koje im je tijekom stoljeća prenosilo Bratstvo, moguće još od doba Atlantide.

Godine 1513. Piri Reis, admiral u mornarici otomanskih Turaka, pokazao je kartu s prikazom kopnene mase Antarktika koja je tada, kao i sada, bila prekrivena ledenim pokrovom debljine oko kilometar i pol! Antarktik čak nije niti službeno „otkriven" sve do 300 godina nakon što je karta izrađena. Zračne snage Sjedinjenih Država po­tvrdile su da se karta „izvanredno točno" 1 podudara s rezultatima seizmičkog profila kojeg je 1949. godine izradila švedsko-britanska ekspedicija na Antarktik. To ukazu­je, kako stoji u izvještajima zračnih snaga Sjedinjenih Država, da je „obala iscrtana prije negoli je prekrivena ledenim pokrovom".5 Rekli su da nemaju pojma na koji bi način usuglasili podatke s karte Pirija Reisa sa stanjem zemljopisnog znanja 1513. godine. Možda bih im u tome mogao pomoći. Piri Reis je sastavio svoju kartu od mapa i karata koje su se prenosile kroz više razine Bratstva. Sve je više dokaza da je procjena o vremenu nastanka tamošnjeg ledenog pokrova (milijuni godina) uvelike pretjerana, te da se pojavio tek prije nekih 6000 godina. Prije tog datuma karte svi­jeta crtale su civilizacije daleko naprednije od onoga što nam govori tradicionalna, prekrojena povijest koja je osmišljena s ciljem da nas zavara, a ne da nas poduči. Ko­lumbo i Cabot otkrili su američke kontinente iz jednog jednostavnog razloga. Znali su što se ondje nalazi!

Cini se da je koloniziranje Amerika, a osobito Sjeverne Amerike, bio dugoročni cilj Velikog djela vjekova ili Novog Svjetskog Poretka. Sir Francis Bacon, Veliki kancelar Engleske, bio je član Bratstva visokog ranga u doba Elizabete I i Jamesa I. Bio je Veliki zapovjednik jednog reda Bratstva pod nazivom Rozenkrojceri, poprilično upleten u skrovite operacije sljedbi u tradiciji Vitezova templara. Znanje je Bacon prenosio potajno, u šiframa sadržanima u djelima poput Shakespeareovih drama koje je on sam (Bacon) napisao. Dokaza za tu tvrdnju ima more, a priča o Shakespeareu običan

46

j e m i t . Žalim slučaj, Stratforde! Pomoću mreže tajnih društava Bacon je poticao ko­lonizaciju Sjeverne Amerike, želeći (između ostaloga) spriječiti njeno zauzimanje od strane Španjolaca. No, povrh toga, on je radio po naputcima Bratstva. Ljudi poput sir Waltera Raleigha također su bili dio Baconova kruga, zajedno s drugim istaknutim imenima elizabetanskog društva.

Moram napomenuti da nemaju svi članovi Bratstva negativne namjere. Većinu su uvjerili oni na višim prečkama hijerarhijske ljestvice da se Veliko djelo provodi za dobrobit svih ljudi. Glavnina članova Bratstva nemaju pojma o despotizmu sadrža­nom u stvarnom planu kojeg znaju tek rijetki i odabrani. Doista, stvarni plan poznat je samo Zatvorskim Čuvarima iz Četvrte Dimenzije koji su već tisućama godina vrlo česta karika u spomenutoj zavjeri.

U svojem djelu The New Atlantis Bacon nam daje viziju jednog novog svijeta u kojem je moć u rukama tajnog društva, Solomonovog hrama. U Baconovoj viziji povlaštena elita potajno proučava razne grane znanosti i djeluje kao nevidljiva vla­da, te odlučuje što se ljudima treba a što ne smije reći. Sve to neobično podsjeća na današnju prikrivenu manipulaciju događajima i informacijama. No, to u stvari i nije tako neobično s obzirom da je plan na temelju kojeg je djelovao Bacon u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću isti onaj kojeg slijedi današnje Bratstvo. Neki njegovi članovi iskreno vjeruju da je to najbolji način upravljanja svijetom ali, rekao bih (i u to čvrsto vjerujem) da su u suštini zavedeni zato što ne uviđaju kako takvim svijetom vrlo lako može manipulirati manjina nauštrb većine. I, ono najvažnije, ne shvaćaju da cijelom stvari, uključujući i njih same, manipuliraju Zatvorski Čuvari.

Još jedna značajna osoba u tom razdoblju bio je dr. John Dee, adept (visoki inicijat) i službeni astrolog kraljice Elizabete I. Ujedno je bio i njezin neslužbeni tajni agent, a svoje je izvještaje potpisivao sa 007.6 U bilješci svoga dnevnika napisanoj u Pragu 1586. godine Dee opisuje susret s nekim „malenim čovjekom" čija su stopala, „kako se činilo, bila tridesetak centimetara iznad tla, a kretao se u malom vatrenom oblaku" te je nestao na nebu „u velikom ognjenom stupu". U Pragu je Dee caru Rudolphu dao ilustrirani rukopis pisan u šiframa kojeg je navodno napisao Roger Bacon, franjevački redovnik iz trinaestog stoljeća koji je uzrujao crkvene vlasti svojim stajalištima i idejama. Među ini­ma, bila su tu i pretkazanja o mikroskopu, teleskopu, automobilu, podmornici, zrako­plovu te uvjerenje da je Zemlja kugla. Sve su te činjenice mogle biti preuzete iz Četvrte Dimenzije. Isti taj rukopis 1912. kupio je američki trgovac knjigama Wilfrid Voynich, pa je tekst postao poznat kao Voynichev rukopis. Nakon što je kopije poslao tadašnjim »stručnjacima", ovi su ustvrdili da glavnina od stotine ilustriranih biljaka ne raste na planetu Zemlji. Neke ilustracije kao da su prikazivale tkivo gledano pod mikroskopom, a na drugima su bili zvjezdani sustavi i sazviježđa. Najbolji razbijači šifri u obavještaj­nim službama Sjedinjenih Država u Prvom i u Drugom svjetskom ratu pokušavah su dešifrirati ono što su nazivali „najzagonetnijim rukopisom na svijetu", ali nitko u tome nije uspio. Profesor na Sveučilištu Pennsylvania po imenu William Romaine Newbold tvrdio je daje 1921. godine dešifrirao pojedine dijelove. Rekao je da dio teksta glasi:

47

; minu <-tr vus usiuuuuni

„U konkavnom ogledalu vidio sam zvijezdu u obliku puža između pupka Pegaza,

pojasa Andromede i glave Kasiopeje."7

Sada se zna da je ono što Roger Bacon opisuje u rukopisu do kojeg je došao John Dee točno, te daje ilustracija Andromedine maglice koju predočuje također točna, samo što prikazuje dio maglice koji se ne može vidjeti sa Zemlje! Dee je bio adept i nadaleko poznat kanalizator poruka te je tvrdio da komunicira s „an­đelom s palicom", vanzemaljcem. Znanje čuvano unutar mreže tajnih društava uvijek je bilo - počesto i stoljećima - naprednije od znanja namijenjenog širokim masama. Znanje o postojanju Amerike i njezino dugoročno mjesto u tajnom pla­nu bilo je dobro poznato tim elizabetanskim adeptima, kao što je bilo poznato i onima koji su usmjeravali Kolumba i Cabotove, zahvaljujući manipulatorima s Četvrte Dimenzije.

Prvo trajno englesko naselje u Sjevernoj Americi ustanovljeno je u Jamestovv-nu u Virginiji (nazvanoj tako po Elizabeti, „djevičanskoj kraljici") 1607. godine. Medu prvim doseljenicima bili su brojni članovi obitelji Erancisa Bacona. Otada pa nadalje domorodačka kultura Sjeverne Amerike bila je osuđena na propast, kao i one u Južnoj i Središnjoj Americi nakon dolaska Španjolaca i Portugalaca. Način na koji su starosjedilački narodi nemilosrdno ubijani, a njihove kulture zatirane bez poštovanja ili suosjećanja bila je jedna od najstrašnijih epizoda cjelokupne svjetske povijesti. Tisuće doseljenika iz Europe plovilo je prema zapadu, bježeći od vjer­skih progona nakon što je Reformacija (organizirana od strane Bratstva) podijelila kršćansku Crkvu na protestante i katolike. Time su stvorene podjele i sukobi te je oslabljena moć pape. No, kada su prognanici stigli u Ameriku često su s domo­rodačkim stanovništvom i useljenicima drugih religijskih uvjerenja postupali isto onako nemilosrdno kao što se ranije, u Europi, postupalo prema njima samima.

Zemlju koju su nastanili, a koja se sada naziva Sjedinjene Države, bila je i osta­la ključno oružje u dugoročnom planu Bratstva za postizanje prevlasti u svijetu. Masonska društva prošla su kroz krupne promjene i ekspanziju nakon engleskog Građanskog rata, a osobito početkom 18. stoljeća. Do toga trenutka članovima su mogli postati jedino ljudi koji su po zanimanju bili zidari ili građevinari. Sad je članstvo postalo slobodno za sve te je rođeno Slobodno zidarstvo ili Spekulativno zidarstvo. Vrlo je vjerojatno da je u pozadini te preobrazbe stajao Francis Bacon. Središte slobodnozidarske mreže koja se sada naglo širila bila je nova Velika loža (osnovana u Londonu 1717. godine) koja je postala poznata kao „Matična velika loža svijeta". Bila je središte slobodnozidarske manipulacije i poticala je usposta­vljanje drugih loža širom Europe, Britanskog carstva i triju Amerika. Uvedene su i brojne druge verzije Slobodnog zidarstva, uključujući Jorkški obred i Škotski obred Michaela Ramseva (temeljen na sustavu Vitezova templara). Škotski obred ima 33 stupnja inicijacije. Danas ima golem utjecaj u politici, ekonomiji, vojsci i sigurno-

48

rođenje Bratstva

snim službama Britanije, Europe, Sjedinjenih Država i mnogih drugih država. New York je nazvan po Jorkškom obredu Slobodnog zidarstva.

Bratstvo je planiralo uspostaviti neovisne Sjedinjene Države Amerike to jest, neovi­sne od britanske vlasti, a ne neovisne od Bratstva. Ohrabrene primjerom Matične ve­like lože iz Londona, slobodnozidarske lože u američkim kolonijama počele su kovati urote i poticati ljude da ustanu protiv britanske vladavine. Isplanirana je ekonomska kriza, između ostalog i posredstvom rata između Britanije i Francuza. Britanska je vlada, očajnički želeći namaći neki dohodak, američkim kolonijama nametnula veće poreze i pristojbe. Bila je to operacija zamišljena i koordinirana od strane Svjetske Elite, što se opetovano i neprestano ponavlja. Mreža u Britaniji, kao i u svakoj dru­goj zemlji, uključuje glavne bankare, mnoge političare i, što je još važnije, njihove političke savjetnike. Oni su potajice usmjeravali događaje koji su u Britaniji doveli do ekonomske krize. Zatim su savjetovali britanske vlasti da je jedini način izlaska iz nevolja nametanje viših poreza američkim kolonijama. U isto vrijeme američka ruka Bratstva dobila je naputak da raspiruje neslaganje s takvim činom te da nastali gnjev pretoči u zahtjeve za neovisnošću od Britanije. Na površini - kao i u povijesnim knji­gama - čini se da imamo Britaniju protiv američkih kolonija. U stvari, ista je mreža manipulirala objema stranama. Kao što ćemo vidjeti, na takav su način izrežirani svi veći ratovi i revolucije. Ovu je strategiju vrlo dobro opisao P. Sedir u svom djelu Hi­stoire et doctrine des Rose-Croix objavljenom 1910. godine u Parizu:

,,U nemogućnosti da upravlja sudbinom država na Zemlji jer bi se njihove vlasti opirale, ovaj mistični savez može djelovati jedino kroz tajna društva.... Ona su stva­rana postupno, onda kada bi se za njima ukazala potreba, a dijele se u raznolike skupine, skupine naizgled suprotstavljene, koje ponekad zastupaju posve oprečnu politiku u sferi religije, politike, ekonomije i književnosti; no sve su one povezane, sve vođene iz nevidljivog središta koje skriva svoju moć, nastojeći vladati svim kru­nama na Zemlji."

Opiranje američkih kolonija primoralo je britanske vlasti da povuku nove poreze osim onoga na čaj, ali Bratstvo nije dopuštalo da gnjev mine. Članovi slobodnozi­darske Lože St. Andrews iz Bostona, pod vodstvom Mlađeg nadzornika Paula Re-verea maskirali su se u starosjedilačke američke „Indijance" te su sanduke s čajem u bostonskoj luci bacali iz brodova u more, u znak protesta zbog poreza na čaj. Ta diverzija, poznata pod nazivom Bostonska čajanka, skovana je za vrijeme večere u domu braće Bradlee. Obojica su bili članovi Lože St. Andrews.8 U smjeru rata za ne­zavisnost zakotrljala se lavina koju je uskoro bilo nemoguće zaustaviti.

Gotovo svi vodeći revolucionari i oni koji su 1776. potpisali Deklaraciju o nezavi­snosti bili su Slobodni zidari. George Washington, pobjednički vrhovni zapovjednik američkih vojski i prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, bio je Slobodni zidar visokoga ranga; svi osim dvojice njegovih brigadnih generala u ratu bili su Slo-

. / istina će vas osloboditi

bodni zidari. Jedan od najviših Slobodnih zidara i povjesničara Slobodnog zidarstva, Manly P. Hall kaže da se za gotovo pedesetoricu od pedeset i šestorice muškaraca koji su potpisali Deklaraciju o nezavisnosti znalo da su Slobodni zidari, dok samo jedan od njih to nije bio.9 Jedan drugi istraživač, Enrique De Vincente, kaže da su pedeset i trojica potpisnika bili Slobodni zidari, te da su sedamnaestorica predsjednika, počevši od Washingtona, bili članovi Reda. John Adams, drugi predsjednik po redu, pripadao je tajnom društvu poznatom kao Zmajevi (The Dragons), nazvanom po magnetskim linijama energije u Zemljinoj energetskoj mreži. Proučavao je svetu geometriju sadr­žanu u energetskoj mreži i znao kako upregnuti u njoj prisutnu silu.10

Jedan od vodećih revolucionara i osnivača Sjedinjenih Država bio je Benjamin Franklin, prvi Velila majstor Slobodnih zidara Pennsylvanije. On se sprijateljio sa sir Francisom Dashwoodom, britanskim ministrom financija i osnivačem tajnog druš­tva pod nazivom Klub paklenog ognja (Club of Hells Fire). Franklin je postao član zajedno s gradonačelnikom Londona, sinom Kanterberijskog nadbiskupa i princem od Walesa. Posjećivao je Francusku gdje je uspješno agitirao za podršku Američkoj revoluciji od strane francuskih Slobodnih zidara, a također je osigurao vojne usluge njemačkog slobodnog zidara, baruna von Streubea, koji je služio u vojsci pruskog vladara Frederika Velikog. Barun će odigrati važniju ulogu u pobjedi kolonista nad Britancima. Franklinove veze s francuskim Bratstvom bile su vrlo čvrste te je postao visoki član Loža San Juan i Devet sestara koje će, u savezu s Ložom velikog orijenta iz Pariza, pokrenuti Francusku revoluciju 1789. godine. Franklin je ustoličen kao Veliki majstor Devet sestara. Jedan od najznačajnijih revolucionara u Francuskoj, markiz de Lafayette, bio je Franklinov prijatelj te je za vrijeme Američke revolucije pružao podršku njemu i kolonistima.

Slobodni zidari su vukli konce u Ratu za nezavisnost kojeg su naposljetku i dobili, a potom su preuzeli kontrolu nad novonastalim Sjedinjenim Američkim Državama. Oni, i ostale skupine Bratstva, te se kontrole nisu odrekli do dana današnjega. Stoga je doista prikladno da su se na Velikom pečatu Sjedinjenih Država, kada su oci osnivači naručili njegovu izradu, kasnije našli klasični simboli Bratstva (Zatvorskih Čuvara) -koji datiraju još iz drevnog Egipta pa i ranije - uključujući piramidu i svevideće oko. Iznad i ispod tog simbola dvije su latinske fraze: Annuii Coeptis i Novus Ordo Seclo-rum. U prijevodu: „Najava rođenja, stvaranja ili dolaska" jednog „Novodobnog pore­tka". Drugim riječima, najava stvaranja Novog svjetskog poretka. Osnivanje Sjedinje­nih Država bio je krupan korak naprijed u planu za stvaranje centralizirane svjetske sile. Danas se taj dio pečata može pronaći na svakoj dolarskoj novčanici (vidi sliku 4) što je opet krajnje prikladno, uzevši u obzir da Elita upravlja američkom privredom kao i privredama ostatka svijeta. Odluku da se na dolar stavi simbol Piramide/Novog Svjetskog Poretka donio je 1935. godine Slobodni zidar 33. stupnja Franklin D. Roo­sevelt, uz punu podršku i ohrabrivanje od strane njegovog potpredsjednika, Henryja Wallacea, još jednog Slobodnog zidara 33. stupnja." Gospodin Roosevelt pojavljivat će se na mnogim stranicama narednih nekoliko poglavlja. Dizajn američke zastave,

rođenje Bratstva

Slika 4: novčanica američkog dolara sa svojim klasičnim simbolom Bratstva koji datira iz drevnih vremena.

poznate i pod nazivom „Stars and Stripes", tj. Zvijezde i pruge, tako odražava simbolizam Bratstva, dok je Kip slobode američkim Slobo­dnim zidarima poklonio francuski slobodnozidarski red (Iluminata) Velikog orijenta.12

Iako su nakon rata veze izme­đu Britanije i Sjedinjenih Država „službeno" prekinute, veze izme­đu američkih društava Bratstva i vladajućih obitelji te njihove bra­će u Britaniji i Europi preko tajne su mreže još i ojačale. Ponovit ću: ne tvrdim da je svatko tko je bio uključen u borbu za američku ne­zavisnost imao negativne motive, niti da svi članovi loža pod okriljem Bratstva imaju sličan način razmi­šljanja. Većinu se vrlo lako moglo uvjeriti da postupaju ispravno, što su umnogome i činili. Često, među­

tim, treba sagledati motivaciju iza pojedinog čina, a ne čin sam. Po mojem mišljenju, kada jedna zemlja nadzire i posjeduje dijelove druge zemlje to je nešto vrlo loše. Ali moramo pogledati sveobuhvatniji plan i motivaciju u pozadini određenih postupaka i vrlo pažljivo procijeniti kakva bi bila predložena alternativa. Kontrola Amerike od strane nekog britanskog monarha/vlade koju bi nadomjestila kontrola od strane ne­kog tajnog Bratstva, teško da pridonosi slobodi čovjeka, ali - ovo bi trebalo upamtiti - takav prijenos moći i kontrole mogao bi se opravdavati (a redovito se i opravdava) borbom za širenje ljudskih sloboda. Američki rat za nezavisnost bio je prvi u nizu »narodnih revolucija" koje je osmislilo i financiralo Bratstvo. Prema njegovom planu, trebalo je okončati vladavinu monarha. Nemam ništa protiv ukoliko se to čini na miran način te s iskrenom podrškom od strane širokih masa. No umjesto ostvarenja parole „moć narodu" monarhe su zamijenile druge diktature, zvane revolucionarni odbori, komunisti, fašisti ili ih je zamijenio, na suptilniji način, privid „demokracije", kakva je u stvarnosti bila i ostala vladavina Elite.

Rezimirajmo ukratko gdje se to nalazimo. Piramidalna struktura ljudskih bića skrojena je pod utjecajem i po zamisli negativnih manipulatora s Četvrte Dimenzi­je, tj. Zatvorskih Čuvara. Oni kontroliraju ljudsku kliku koju sam nazvao Svjetskom Elitom. Ovi, pak, manipuliraju nižim razinama mreže, unutar koje ćete naći većinu glavnih nacionalnih i svjetskih donositelja odluka u politici, bankarstvu, industriji,

/ istino će vos osloboditi

trgovini, medijima, vojsci, itd. Zatvorski Čuvari manipuliraju Elitom, Elita manipu­lira mrežom Bratstva, a mreža Bratstva manipulira svijetom. Svaka niža razina ne zna ono što zna razina iznad nje, a niti jedna niti druga razina ne znaju ono što znaju Zatvorski Čuvari. To je manipulatorski raj u kojem većina ljudi ne zna čega su dio niti što je krajnji cilj.

Simbolički bismo to mogli opisati kao situaciju gdje oni s izvrsnim vidom (ET-ji) manipuliraju one s djelomično dobrim vidom (Svjetska Elita/Bratstvo), koji pak mani­puliraju slijepcima (glavnina čovječanstva). Sada, kada su stvorene Sjedinjene Države, a nalaze se u rukama Bratstva, kontrola nad svijetom mogla bi se postići još i brže negoli ranije.

IZVORI

1 Profesor G. R. S. Mead, Fragments Of A Faith Forgotten (The Theosophical Publishing Society, London, 1906.). 2 Manly P. Hall, America's Assignment With Destiny: The Adepts In The Western Esoteric

Tradition, Peti dio (Philosophical Research Society, Los Angeles, 1979.), str. 58. 3 Zanimljivo je pogledati gdje se sve danas koristi simbol crvenog križa. Dakako, to ne znači da svi takvi simboli ukazuju na templarsku kontrolu, ali mnogi zasigurno ukazuju. 4 Pismo potpukovnika Harolda Z. Onlmeyera, zapovjednika 8. tehničko-izvidničke eskadrile (SAC), ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Država, iz baze Westover Airforce, u Massachusettsu, profesoru Charlesu H. Hapgoodu s Keene Collegea, u New Hampshi­res 6. srpnja, 1960. Citirao Graham Hancock u knjizi Fingerprints Of The Gods (Heine­mann, London, 1995.), str. 3.

5 Ibid.

6 Extra-Terrestrials Among Us, str. 76.

7 Extra-Terrestrials Among Us, str. 80.

8 America's Assignment With Destiny, str. 95.

9 Ibid., str. 96.

10 Enrique De Vincente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure, (1993) 1. svezak, br.2, str. 10. 11 „The Occult Roots Of The New World Order", str. 10. 12 Jan Van Heising, Secret Societies And Their Part In The 20th Century, (Ewertverlag,

Grand Canada, Španjolska, 1995.), str. 215.

treće poglavlje

moć novčanica

Plan stvaranja Novog Svjetskog Poretka i globalne kontrole ušao je u novu fazu s pojavom takozvanog „nestašnog novca" (engl. funny money). To je proces u

kojemu vam banke posuđuju novac koji ne postoji (zajam) i na to vam zaračunavaju kamate! Kada bih vam ja dao nešto što ne postoji i zatražio od vas da mi za to platite, vjerojatno biste pozvali policiju. Kad bih vam dao nešto što ne postoji i rekao da ću vas, ako mi za to ne platite, tužiti i oduzeti vam imovinu, vjerojatno biste rekli da živimo u fašističkoj državi. Pa ipak, ono što sam upravo opisao je svjetski bankarski sustav i sredstvo pomoću kojega i ljudi i države grcaju u dugovima. A držati nekoga u dugovima znači... kontrolirati ga.

Među prvim bankarima u zapadnom svijetu bili su Vitezovi templari. Ogromna bogatstva dobivali su od kršćana koji su podupirali križarske ratove te preko nasljed-stava ljudi koji su se često nadali kupiti si mjesto u raju. U svakoj zemlji u kojoj bi pustili korijenje njihova je organizacija bila najbogatija, a njihovi hramovi u Parizu i Londonu postali su financijskim središtima. S vremenom je francuski kralj Filip IV, u savezu s papom Klementom V, uništio templare i ukrao njihovu imovinu kako bi platio dugove a, kao što sam ukratko prikazao u Pobuni robova, moguće i zbog drugih razloga. Velik majstor templara Jacques de Molay spaljen je na lomači, dok je Red nakon toga otišao u ilegalu gdje je djelovao i kovao planove u tajnosti, unutar drugih organizacija. Kršćanski je svijet imao strogu zabranu lihvarenja (zaračunavanja ka­mata na zajmove), no tijekom stoljeća to se zaboravilo, a počeo se razvijati bankarski sustav kakav danas upravlja čovječanstvom.

Valuta tog vremena bili su dragocjeni metali (poput zlata i srebra), pa su vlasnici iz sigurnosnih razloga svoje blago počeli pohranjivati kod zlatara koji su imali pri­kladne trezore za njegovo čuvanje. Zlatari su izdavali papirnate potvrde za kod njih pohranjeno zlato i srebro, a vlasnici su dugove plaćali podizanjem dijelova svojih »depozita", po potrebi. Očigledno se pokazalo vrlo nespretnim baratati svim tim me­talima tako da su papirnate potvrde polako postale prihvaćene kao sredstvo plaćanja. Zlato i srebro rijetko su seljeni, ali se vlasništvo nad njima mijenjalo s izdavanjem potvrda („novca") za otplatu dugova. Na isti se način danas stvaraju velika bogatstva jednostavnim premještanjem brojeva između jedne i druge računalne datoteke.

Zlatari i drugi vlasnici trezora počeli su uviđati da su, u ovo ili ono vrijeme, vlasnici Podizali tek manji dio svojeg zlata ili srebra. „Hm", pomisliše, „zašto drugim ljudima koji nemaju zlato ne bismo izdavali priznanice (novac) i zaračunavali im kamate na te Priznanice?" Podvala bi se mogla izjaloviti jedino kada bi izdali previše priznanica te

/' istina će vas osloboditi

kada bi svoje zlato i srebro svi istovremeno došli unovčiti. Počeli su izdavati priznanice za vlasništvo nad zlatom i srebrom u daleko većoj količini od vrijednosti zlata i srebra pohranjenog u svojim sefovima. Većina priznanica koje su pozajmljivali drugima (i dobivali na to kamatu) odnosila se na zlato i srebro koje „banke" uopće nisu imale. No, budući da se odjedanput obično podizala samo mala količina kovina, mogli su mirno spavati. Mogli su izdavati gomile komadića papira za zlato i srebro koje nije postojalo i obračunavati kamate za svoje posredovanje! Eto, u jednoj rečenici imate opis današnjeg bankarskog sustava koji upravlja svijetom.

Ljudi i države utapaju se u dugovima, očajnički nastojeći platiti kamatu na novac koji nikada nije postojao, koji ne postoji ni sada, niti će ikada postojati. Računa se da u prosjeku, za svakih 1000 funti koje banka primi od klijenata* ona pozajmljuje (i zaraču­nava na to kamate) barem 10.000 funti! Banke to mogu provoditi kroz sustav dijelnih rezervi, što znači da moraju zadržati samo dio (recimo, jednu desetinu) svojih ukupnih bankovnih depozita ili „rezervi". One računaju s time da ih njihovi klijenti neće doći zahtijevati (naplatiti) u isto vrijeme, svi odjednom. U većini zemalja u kojima je rad ba­naka uređen propisima postoje pravila ili zakoni koji bankama omogućuju da zatvore svoja vrata ukoliko prevelik broj ljudi istovremeno zatraži povrat svog novca. Banke taj novac stvaraju ni iz čega, ispisujući brojeve na zaslonu računala. Poveliki komad vaših poreza odlazi bankama kako bi mogle isplatiti kamate na novac stvoren na takav način, premda bi se ti porezi mogli iskoristiti za ublažavanje posljedica siromaštva i gladi te za stvaranje većih mogućnosti za zapošljavanje. Doista, kada bi se novčani sustav restru­kturirao na način da služi ljudima a ne banicama, opravdano je reći da bi oporezivanje moglo biti ukinuto.

Podmukli trik zaokružen je činjenicom da vam banka, zaostanete li s plaćanjem ka­mata na novac koji ne postoji, može oduzeti aulo, kuću i drugu imovinu - imetak koji postoji. Upamtite također da dok od banke posuđujete određeni iznos kasnije joj pla­ćate veći iznos, s kamatama. Odakle potječu te kamate? Potječu od imetka i zajmova u svijetu. Dakle, od uvođenja tog sustava, sa svakim otplaćenim zajmom banci, otplaćiva­njem kamata svjetski se imetak i novac slijevaju u bankarski sustav. Sa svakom otplatom zajma kontrola tog sustava sve je jača. Time se bankarskom sustavu, kontroliranom od strane Svjetske Elite, omogućuje da pozajmljuje još veće iznose nepostojećeg novca te da još više ljudi gura u dugove.

U osamnaestom stoljeću, sa širenjem takvog bankarskog sustava, ambicije Svjetske Elite/Bratstva uvelike su porasle, osobito s pojavom te naglim usponom i nadmo­ći dinastije Rothschilda. U današnje doba malo je organizacija koje su ambicijama Bratstva služile na bolji način od ove. U prvoj polovici ove knjige ovo će se ime toli­ko često pojavljivati (kada budem objašnjavao kako Zatvorski Čuvari manifestiraju kontrolu na fizičkoj ravni), da ove stranice moram upotpuniti kraćim osvrtom na povijest Rothschilda.

Mayer Amschel Bauer (kasnije Rothschild) rođen je 1743. godine u Frankfurtu u Njemačkoj. Oženio se 1770. Gutlom Schnaper. Imali su veliku obitelj: pet dječaka

54

moc novčanica

i pet djevojčica. Učio je da postane rabin, ali je kasnije kratko radio za banku Op-penheimer u Hanoveru, a potom je postao posuđivač novca koji je radio kao agent Williama IX, landgrafa Hesse-Cassela. William je 1785. godine naslijedio najveći obi­teljski imetak u Europi, procijenjen na nekih 40 milijuna dolara.1 Dio tog bogatstva zgrnuo je iznajmljivanjem trupa Britaniji za borbu u američkom Ratu za nezavisnost, izrežiranom od strane Bratstva.

Castvo Rothschilda izgrađeno je na Williamovom novcu kojeg je pronevjerio Ma­yer Amschel, a onaj prvi ga je ukrao vojnicima čije je usluge bio ponudio Britancima. Novac, možda nekih 3 milijuna dolara, dala je Williamu britanska vlada da isplati vojnike, ali ga je on zadržao za se.2 William je novac dao Rothschildu kako bi ga sakrio od Napoleonovih trupa, no Rothschild ga je poslao u Englesku sa svojim si­nom Nathanom kako bi uspostavio londonski ogranak obiteljskog carstva. Nathan je tim novcem kupio ogromnu količinu zlata od Istočnoindijske kompanije (East India Company) te je njime financirao vojne pothvate vojvode od Wellingtona. Nathan je manipulirao situacijom na način da je to postalo ishodište golemog imetka Rothsc­hilda. Trebamo upamtiti da je novac, kao i sve ostalo, jedan oblik energije. Može se koristiti u pozitivne i negativne svrhe, noseći sa sobom energiju ovakve ili onakve „namjere". Budući da je dinastija Rothschilda izgrađena na novcu pronevjerenom pronevjeritelju, znači da je njihovo carstvo od samog početka izgrađeno na negati­vnoj energiji.

Na leđima Nathanovog financijskog prevrata uspostavljeni su ogranci dinastije Rothschilda u Berlinu, Parizu, Beču i Napulju. Za svaki od njih zadužen je po jedan od Mayerovih sinova. Danas se imovina Rothschilda drži u zakladi Five Arrows Fund u Curacaou te u korporaciji Five Arrows Corporation u Torontu u Kanadi. Naziv do­lazi od Rothchildovog simbola orla s pet zvijezda u svojim kandžama, što simobilzira pet sinova.3 Imetak se divovskim koracima umnažao jer su Rothschildi manipulirali vladama i, djelujući kroz mrežu Bratstva, poticali ratove i revolucije, često posuđujući novac objema stranama u posljedičnim sukobima. Pokazat ću vam da je to postala uobičajena praksa bankarske elite. Nema ničeg lakšeg nego izazvati sukob i rat: mo­rate samo kontrolirati nekog diktatora ili vladu, osigurati im sredstva za stvaranje moćne vojske i tada ih potaknuti ili navesti da napadnu druge zemlje. Razumljivo, napadnute će se države braniti i, čiribu-čiriba, iz šešira ste izvukli rat.

Ljudi znaju reći da u ratu svatko gubi, ali nije baš tako. Bankari pobjeđuju svaki puta, kratkoročno gledano. Oni posuđuju novac koji ne postoji za financiranje obi­ju strana i zarađuju goleme profite na kamatama. Također kontroliraju proizvođače oružja kod kojih navedene strane troše (prije spomenuti) „nestašni" novac kojeg su im pozajmili bankari. Na taj način zajam dobivaju nazad preko svojih kompanija za proizvodnju oružja, i istovremeno zaračunavaju kamate na prvotni zajam odobren tim državama. Zatim, nakon što dvije ili više zemalja unište jedna drugu uz pomoć novca kojeg su im osigurale banke, iste te banke posuđuju im dodatni novac koji ne Postoji kako bi ove obnovile svoje razorene nacije i infrastrukturu. Tako se stvara još

/ istina ce vas osloboditi

više profila za banke te im se, kroz dugove, omogućuje kontrola nad tim zemljama i njihovim narodima. Rothschildovo carstvo ubrzo se izvještilo u tim manipulacijama, kao uostalom i njihovi pandani u Americi poput J. R Morgana, Rockefellerovog car­stva i mnogih drugih koje, kada zavirite iza paravanskih organizacija i fasada, nad­zire ista šačica obitelji i pojedinaca. Postoje dokazi koji ukazuju na to da je, u biti, di­nastija Rothschilda stajala iza oba ova velika američka poslovna i bankarska carstva, što je znak briljantnosti Rothschilda kod skrivanja razmjera svoje moći i kontrole iza isturenih ljudi i organizacija.

Ali bankari sve to ne mogu učiniti sami. Trebaju pomoć mreže Bratstva pri mani­puliranju okolnostima u kojima će buknuti sukobi. Rothschildi su odavno nadobudni pristaše Slobodnog zidarstva, a Napoleon Bonaparte bio je okružen Slobodnim zida­rima koji su ga savjetovali na polju politike i ekspanzionizma. Jednom su ga uvjerili da izvrši invaziju na Egipat i ispretura drevna nalazišta u potrazi za znanjem i arte­faktima koje su držali svetim u svojim slobodnozidarskim obredima i legendama. TJ Pariz je, kao plijen te pljačke, Napoleon dopremio poveći obelisk. Britanski Slobodni zidari uvjerili su svoju vladu da učini isto, a posljedica toga je krađa egipatskog obe­liska poznatog pod nazivom Kleopatrina igla, a koji i danas stoji u Londonu. Napole-onove ludorije dobro su iskoristili Bratstvo i njegovi bankari. U svojoj knjiži Rothsc­hildi (The Rothschilds), povjesničar John Reeves opisuje kako je Nathan Rothschild nazočio ishodu bitke kod Waterlooa 1815. godine i vidio da je Wellington potukao Napoleonove trupe. Nathan je potom odjurio što je brže mogao preko Engleskog kanala pa do Londonske burze. Ondje je uspaničeno, sav prljav i tobože pokunjen, objavio da je Wellington poražen. Vjerodostojnost objave potkrijepio je prodajom manje količine svojih dionica po smiješno niskim cijenama. Na tržištu je zavladala panika jer su svi pohrlili prodati vlastite dionice po bilo kojoj cijeni. Kupujući ih u potaji, Nathan i dinastija Rothschilda te su dionice dobili gotovo badava. U to doba, bez telefona ili telegrafa, trebalo je nekoliko dana da se vijesti o pobjedi Wellingtona probiju do Londona. Burza se smjesta oporavila, a vrijednosti strelovito porasle. Nat­han je nastavio prodavati dionice koje je kradomice stekao te je požeo golemi prihod. Odonda se koristila ista ta temeljna metoda, a koristi se i danas za manipuliranje financijskih tržišta. Panike na burzama ne događaju se nasumce. Isplanirane su da idu na štetu svih ljudi osim onih koji ih uzrokuju. Filozofiju Rothschildovog carstva sažeo je Mayer Amschel kada je rekao: „Dajte mi kontrolu nad novčanim sustavom neke zemlje i neću nimalo mariti tko donosi zakone".4

Rotšildsko bogatstvo i utjecaj Nathan Rothschild je podigao na više razine. Hvalio se da je umnožio njihov kapital 2500 puta u razdoblju od pet godina.5 Uspostavio je privatni bankarski koncern iV. M. Rothschild i sinovi u Londonu s podružnicama u Parizu, Berlinu, Beču i Napulju. Koncernu je zadaća bila da operira na burzama i daje zajmove državama i ostalim tražiteljima. Počeo je posredovati i upravljati banka­ma, željeznicama, proizvođačima oružja i korporacijama svih vrsta. Odatle su iznikli ogranci te kompanije kojima su nadijevana mnoga različita imena kako bi se prikrili

moć novčanica

razmjeri rotšildskog utjecaja, moći i infiltracije. Današnji financijski sustav djeluje na gotovo isti način, gdje se nekolicina onih u središtu služi bezbrojnim paravanima i imenima za istu organizaciju. Pogledajte samo imena iznad trgovina u prosječnom gradskom središtu; pogledate li tko ih zapravo posjeduje, otkrit ćete da je to istih ne­koliko skupina. Ista je stvar s naizgled različitim prascima za pranje rublja i drugim proizvodima u supermarketima. U Americi, carstvo Rothschildovih predstavljale su kompanije kao što su Kuhn, Loeb and Co. i vrlo je vjerojatno, prema nekim istraživa­čima, da američkim kompanijama poput /. P. Morgana, Speyera i Lehmana također upravljaju, ili na njih uvelike utječu, Rothschildi. Britanski premijer Benjamin Di­sraeli bio je vrlo blizak obitelji Rothschild. Oni su njegovoj vladi posudili 4 miliju­na funti kako bi 1875. godine mogao kupiti kontrolnu dionicu u Sueskom kanalu. Disraelijev roman Coningsby očito se temelji na historijatu te obitelji. U sljedećem odlomku jedan od likova - Sidonia - zapravo je Nathan Rothschild:

v,Sa svojim velikim kapitalom stigao je ovamo [u London] nakon potpisivanja Pa­riškog mira. Svu je-imovinu uložio u zajam za Waterloo i taj ga je događaj učinio jednim od najvećih kapitalista u Europi ... Ubrao je primjerenu nagradu svojeg oštroumlja. I doista, Europi je trebao novac, a Sidonia [Nathan] je bio spreman Europi ga posuditi. Nešto je novca trebala Francuska, Austrija nešto više, Prusija manju količinu, a Rusija nekoliko milijuna; Sidonia ih je mogao opskrbiti sve. Jedi­nu državu koju je izbjegavao bila je Španjolska; suviše je dobro poznavao njene resurse.

... u većini glavnih gradova postavio je nekog od svoje braće ili bližeg rođaka u kojeg bi imao povjerenja. Bio je gospodar i vladar svjetskih tržišta novca i, dakako, praktično gospodar i vladar svega ostalog. Doslovno je u šaci držao prihode južne Italije, a monarsi i ministri svih zemalja tražili su njegov savjet i slušali njegove pri­jedloge."

Ili, kao što je to prikazao povjesničar John Reeves u svom djelu The Rothschilds:

,-Mayer Amschel nije mogao ni slutiti da će njegovi sinovi kasnijih godina imati tako neograničen utjecaj da će mir između država ovisiti o njihovom migu; da će im snažna kontrola koju su vršili na europskim tržištima novca omogućiti da se po­stavljaju kao arbitri mira i rata, budući da su po volji mogli uskraćivati ili osiguravati novčana sredstva potrebna za vođenje rata.

Ali upravo im je to omogućio, ma kako to nevjerojatno zvučalo, njihov snažan utje­caj (u kombinaciji s ogromnim bogatstvom i nemjerljivim ugledom) jer nije bilo niti jedne tvrtke dovoljno snažne da im se dulje vrijeme odupire, ili pak toliko ne­promišljene da preuzme posao kojeg bi Rothschildi odbili. Da bi dospjeli na takav

. /' istina će vas osloboditi

uzvišeni položaj, Maveru Amschelu i njegovim sinovima bila je potrebna suradnja

država, ali, čim se popeo preko njihovih leđa i dosegnuo vrhunac svojih ambicija,

postao je neovisan od svake pomoći te je mogao djelovati sasvim slobodno, dok

su države ostale klečati pred njegovim nogama."6

Nećemo pretjerati ako kažemo da su razmjeri utjecaja Rothschildovih već tada bili poprilični. Kada je Nathan umro, njegov najstariji sin Lionel zauzeo je njegovo mjesto kao šef N. M. Rothschilda. Lionel je avansirao pozamašne zajmove britanskoj i američkoj vladi ali i drugima, kao npr. Egipćanima. Između ostalog, posudili su oko 80 milijuna dolara Britancima za financiranje Krimskog rata (u režiji Elite), u kojem je stradalo desetine tisuća ljudi. Lionel je ujedno dvadeset godina djelovao kao opu­nomoćenik ruske vlade.7 Naslijedio ga je najstariji sin Nathan Mayer koji je postao prvi lord Rothschild kada je promaknut u status plemića i 1885. godine zasjeo u Gor­njem domu britanskog parlamenta. Prvi lord Rothschild potom je postao guverner Engleske banke (Bank of England), s neizrecivom moći i utjecajem na svjetski finan­cijski sustav. „Stara dama iz Ulice Threadneedle" (naziv od milja za Englesku banku) uvijek je bila, i ostala, produžena ruka Svjetske Elite. Predstavnici Rothschilda diljem svijeta nastavili su manipulirati događajima kako bi proširili svoju moć i poslužili dugoročnijem planu koji je odražavao plan Bratstva: vladanje svijetom.

Ovdje moram naglasiti da isticanjem uloge koju su odigrali Rothschildi ne želim bacati ljagu na Židove u cjelini, ogromna većina kojih nemaju pojma što se događa i sigurno to ne bi podržali kada bi saznali što se uistinu događa. Čak ni mnogim pripadnicima obitelji koje ću imenovali, poput Rothschilda, Rockefellera i drugih, zakulisni plan nije poznat. Trudim se razotkriti one koji kontroliraju ta carstva, a ne svakoga tko nosi prezime Rothschild, Rockefeller ili ma koje drugo. Smatram da su istraživači koji su tijekom godina čitavu zavjeru pripisivali židovskom narodu u cjelini u velikoj zabludi; slično tome, jednako je naivno poricanje židovskih organi­zacija da bi bilo koji Židov mogao biti uključen u zavjeru uvođenja Novog Svjetskog Poretka, te omogućuje dogmi ili nečemu gorem da ih zaslijepi pred stvarnošću. Uo­čavamo zajedničku nit - žudnju za vlašću i kult Svevidećeg Oka - koji se javljaju u svim rasama i koji su, po mojem mišljenju, povezani, ponekad svjesno ali najčešće nesvjesno, s višom kontrolnom silom: Zatvorskim Čuvarima sa Četvrte Dimenzije.

U bankarskoj mreži Svjetske Elite središnje banke u svakoj zemlji rade zajedno na uspostavi tog sustava širom Europe i Sjedinjenih Država.

Kasnije će ga voditi Banka međunarodnih poravnanja (Bank of International Set­tlements) iz Bazela u Švicarskoj i elita od trinaestorice muškaraca iz Međunarodnog bankovnog odbora u Ženevi. Možda ste primijetili da se Švicarsku, kada se u Europi zarati, pušta na miru. Eto zbog čega. Ona je financijsko središte Svjetske Elite. Za­misao o središnjoj banci u svakoj državi također je umotvorina Elite. Prva je bila Amsterdamska banka 1609. iza koje je uslijedila Hamburška banka (1619.) i Švedska banka (1661.), koje su ovlastili potomci bankara iz Đenove i Venecije. Među njima

moc novčanica

su bili i VVarburzi iz Hamburga, koji potječu od obitelji Abraham del Banco, najvećih bankara u Veneciji. Manipulatori iz pozadine Amsterdamske banke također su sta­jali iza Nizozemca8 Vilima Oranskog koji je 1689. sjeo na britansko prijestolje, što je ostvareno manevriranjem od strane tajnog društva pod nazivom Narančasti red. Kao središnja je nadalje osnovana i Engleska banka, pod poveljom koju joj je dodijelio Vilim 1694. godine. Pojedini istraživači tvrde da svi europski vladari imaju nekakve poveznice s Vilimom.9 Otpori osnivanju takve banke od strane članova parlamenta prevladani su kada je Vilim poveo Britaniju u skupi rat protiv Francuza. Zbog po­trebe za podizanjem novca opozicija je podlegla pritisku za osnivanje banke, koja je kasnije britanskoj vladi počela posuđivati nepostojeći novac. Fantastični profiti koje je zbog toga ostvarila izvučeni su iz džepova ljudi putem poreza na dobit te iskorišta­vanjem još siromašnijih ljudi diljem Britanskog carstva.

Stvorena je ustanova poznata kao National Debt tj. Nacionalni dug (bankama). Kraljevska povlastica za kovanje novca prenesena je odboru kojem je također dana ovlast da pretvara osnovu državnog bogatstva u zlato, što je kontrolirala Elita.

Vodeća skupina Svjetske Elite na vrhu ljudske piramide je skupina po imenu Crno plemstvo, od koje potječu obitelji kao što su npr. VVarburzi iz Hamburga. Te su obitelji predstavljale glavni dio plana da se Vilima Oranskog postavi na britansko prijestolje i skroji novčani sustav kakvog poznajemo. One potječu od guelfa, koji se još nazivaju Neri ili Crni guelfi, a sada su poznati pod nazivom Crno plemstvo.10 Ovi su pak stajali iza Normana, koji su pokorili Englesku u bitci kod Hastingsa, vođeni Vilimom Osva­jačem 1066. godine. Kasnije, kada im je sjedište bilo u Đenovi u Italiji, Crno plemstvo podupiralo je Roberta Brucea pri njegovom zauzimanju Škotske, a ista ta genetska linija i tajno društvo pobrinuli su se da Vilim Oranski postane kralj Engleske, Škot­ske i Irske." Preko Vilima Crno je plemstvo osnovalo Englesku banku, a zloglasna Istočnoindijska kompanija, počevši se naglo širiti, „osvojila" je za Britance (Svjetsku Elitu) Aziju i Daleki istok te je postala najveća operacija za krijumčarenje droge koju je svijet dotad vidio. Političkom i ekonomskom unijom Engleske i Škotske željelo se zaplesti Škotsku u tu paukovu mrežu posuđivanja novca i kontrole. Britanci su se doista našli u pravom Ujedinjenom kraljevstvu - ujedinjenom u svojoj podčinjeno­sti prema izmanipuliranom novčanom sustavu kojim upravlja nekolicina. Bankari iz redova Elite sada su mogli manipulirati s još većim utjecajem na događaje diljem svi­jeta. Svoje su prste imali u Američkom građanskom ratu u kojem su financirali obje strane. Londonski Rothschildi financirali su Sjevernjake dok su pariški Rothschildi financirali Južnjake.12 Predsjednik Abraham Lincoln također je tiskao beskamatne novčanice nazvane ..Greenbacks" (novčanice sa zelenom poleđinom; op. prev.) kako bi se smanjila razina dugovanja s kojim će se suočiti njegova vlada. Potencijalno, za banke je to moglo imati katastrofalne posljedice. Kada bi se takvo stanje nastavilo nakon rata i proširilo u druge zemlje, banke i Elita izgubili bi moć. Kao što tvrde neki istraživači, Lincolna je ubio John Wilkes Booth, agent dinastije Rothschilda.'3 Nakon Lincolnove smrti tiskanje takvog novca je obustavljeno.

59

/ istina ce vas osloboditi

Nastojanja da se oformi jedan središnji bankovni sustav u Sjedinjenim Državama oduvijek su bila iznimno prijeporna. Unatoč protivljenju dvojice njezinih osnivača, Thomasa Jeffersona i Jamesa Madisona, utemeljena je prva američka Središnja banka, zahvaljujući manipulacijama jednog njihovog kolege po imenu Alexander Hamilton koji je upravljao Njujorškom bankom. Potajno su ga podržavali Engleska banka i Rotšildsko carstvo, što je, zapravo, jedno te isto. Kada je George Washington, viso-korangirani Slobodni zidar, 1789. postao predsjednik, imenovao je Hamiltona mini­strom financija. U roku od dvije godine Hamilton je ostvario svoju nakanu osnovavši Američku središnju banku, Banku Sjedinjenih Država. Kao i Engleska banka, bila je to privatna ustanova s kontrolom nad američkom privredom. Prouzročila je po­mutnju, a kao posljedica njezine politike izbili su neredi. Godine 1830. predsjednik Andrew Jackson hrabro se suprotstavio moći Banke Sjedinjenih Država i izašao kao pobjednik. Prva Američka središnja banka je ukinuta. Međutim, nije trebalo dugo čekati da se pojavi druga.

Početkom ovoga stoljeća Elita je kovala planove za ponovnim preuzimanjem kon­trole nad američkom privredom, još temeljitije nego prije. Željeli su dvije stvari: novu središnju banku s kontrolom nad tokovima posuđivanja u državi i uvođenje saveznog poreza na dohodak, čime bi zadobili kontrolu nad državnim prihodima. Ponovno je došlo do snažnog protivljenja toj nakani, ali, po klasičnoj „crno-bijeloj" metodi, namagarčili su i američki Kongres i narod. Kao prvi korak, Elita je 1909. podržala izbor Woodrowa Wilsona za predsjednika. On je bio tek fasada, politička marioneta i rozenkrojcer. Prava moć Wilsonove administracije bila je u rukama čovjeka zvanog „Pukovnik"1'1, Edwarda Mandela Housea, čija je jedina svrha bila da služi Eliti. Wil­son je rekao da je House „moja druga osobnost", „moj viši ja", te da su „njegove misli i moje iste". Elita je naputila Pukovnika Housea, a on je naputio Woodrowa Wilsona koji je radio kako mu se naredi. Sve se to događalo pod krinkom „demokracije".

Elitni bankari sastali su se u mjestu pod nazivom Jekyl Island u Georgiji kako bi sastavili prijedlog zakona za uvođenje nove Američke središnje banke - Sustava fe­deralnih rezervi (Federal Reserve System). Vozili su se raskošnim privatnim vagonom u vlasništvu senatora Nelsona Aldricha, političkog glasnogovornika Elite u Washing-tonu i djeda Nelsona Aldricha Rockefellera (gradonačelnik New Yorka četiri puta i potpredsjednik Sjedinjenih Država u vrijeme predsjednika Forda). Aldricheva kći Abby bila je udana za Johna D. Rockefellera mlađeg. Godinama nakon sastanka na Jekyl Islandu „prosvjetari", komentatori i „povjesničari" su poricali da se održao. Sada je to ipak prihvaćeno kao povijesna činjenica, no rečeno je da je to bio sasvim bezna­čajan događaj. Koje li gluposti. Bio je to trenutak kada je Elita preuzela nadzor nad gospodarstvom i narodom SAD-a putem organizacije pod nazivom Sustav federalnih rezervi, koja niti je federalna, niti ima ikakvih rezervi!

Godine 1902. Rothschildi su u Ameriku poslali Paula Warburga, jednog od svojih agenata, zajedno s njegovim bratom Felixom da „preustroji" američko bankarstvo kako bi odgovaralo interesima Rothschilda i Elite. Drugi brat, Max Warburg, ostao je

60

kod kuće u Frankfurtu gdje je vodio obiteljsku bankarsku ustanovu. Nakon dolaska SAD P<llll Warburg se oženio Ninom Loeb (iz tvrtke Kuhn, Loeb and Company pod

kontrolom Rotschilda) dok se Felix oženio Friedom Schiff, kćerkom Jacoba Schif-fa direktora tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Nije onda neobično da su oba brata postala oartneri u toj kompaniji, a Paul je dobivao godišnju plaću u iznosu od pola milijuna dolara (početkom prošlog stoljeća!) te je pripremao teren za nametanje Sustava fede­ralnih rezervi narodu Sjedinjenih Država. Sve su to do u tančine sredili Rothschildi, a vjerojatno su odabrali čak i bračne partnere braće Warburg. Te bankarske i elitne obitelji vole se međusobno križati kadgod je to moguće. Geni se time, je li, održavaju čistima, a novac (kontrola) ostaje u obitelji. Kada je Jacob Schiff stigao u Ameriku i pridružio se tvrtki Kuhn, Loeb and Co, oženio se kćeri Solomona Loeba. Jacob Schifi" će postati jedan od glavnih manipulatora u prvoj polovici prošloga stoljeća. Obitelji Schiff i Rothschild bile su kao jedna, dijeleći istu kuću u Frankfurtu u vrijeme Mayera Amschela. Prijedlog zakon o Federalnim rezervama postao je poznat kao „Aldrichev prijedlog zakona", a tajni susret na Jekyl Islandu bili su organizirali Warburg i Aldrich. Mnogo godina kasnije, Frank Vanderlip, u to doba agent Rockefellea, izjavit će:

„Usprkos mojim stajalištima o potrebi držanja aktivnosti korporacija pod lupom javnosti i vrijednosti koju bi to imalo za društvo, u jednoj sam prilici, pred kraj 1910., postupio vrlo tajnovito - zapravo posve skrovito - kao urotnik... Smatram da se bez imalo pretjerivanja može reći da je naša tajna ekspedicija na Jekyl Island praktično bila zametak onoga što će naposljetku postati Sustav federalnih rezervi."15

Sustav federalnih rezervi je kartel privatnih banaka, od kojih je Njujorška banka (Bank of New York) najmoćnija. Ona, i dandanas, ima kontrolu nad američkim gospo­darstvom i, shodno tome, utječe na život svih nas. Preko svojih američkih ogranaka i veza kao što su /. P. Morgan i Kuhn, Loeb and Co, carstvo Rothschilda kontroliralo je glavne banke u New Yorku a preko njih Njujoršku banku. Time su zadobili kontrolu nad Sustavom federalnih rezervi i američkom privredom.16 Ovim kartelom Federal­nih rezervi samo fiktivno upravlja predsjednik Odbora federalnih rezervi imenovan od strane države, što dakako znači da njime upravlja Elita. Kartel posuđuje novac koji ne postoji američkoj vladi, čime je osigurao da država - a time i njezin narod - grca u dugovima. Već do 1910. godine ponašanje banaka učinilo ih je izuzetno omraženim kod ljudi. Elita se morala domisliti načina na koji će uvjeriti javnost da prihvati ban­karski udar na američki narod, a da taj isti narod istodobno misli kako se moć banaka suzbija. Dakle, kada je nacrt zakona kojeg su bankari napisali objavljen od strane njihovih marionetskih političara, oni su ga javno i žestoko napadali. Tako je stvoren privid da je taj nacrt zakona bankama nepovoljan, te je usvojen 1913. u uvjerenju da Ce se njime skresati moć novčanih manipulatora. No, skresala se nije. Postala je još veća i sveobuhvatnija. Za svaki slučaj prijedlog zakona o Federalnim rezervama pred

6,1

Kongres je iznesen pred sam Božić 1913. godine, kada su mnogi kongresnici već bili otišli da praznike provedu kod kuće sa svojim obiteljima.

Elita je sada kontrolirala način na koji će američka vlada posuđivati novac i visi­nu kamatnih stopa, te je mogla po svojoj volji stvarati procvat ili izazvati gospodar­sku propast. Način na koji su uveli savezni porez na dohodak bio je još besramniji, iako se mora priznati da su bili prilično smjeli. Da bi se to usvojilo kao zakon bio je potreban pristanak barem trideset i šest država jer se morala izvršiti izmjena i dopuna zakona, šesnaesta, u Ustavu Sjedinjenih Država. Pristale su samo dvije države. Čovjek bi pomislio da će se u jednoj demokraciji takav prijedlog zako­na lijepo odbaciti. Ali ne. Demokracije tamo nema! Državni tajnik Filander Knox obavijestio je Kongres da je postignut neophodan sporazum te je savezni porez na dohodak zakonski prihvaćen. Ili, ipak, u zbilji, nije. Porezna služba (Internal Reve­nue Service - IRS), koja ubire savezni porez na dohodak i oduzima imovinu onima koji ga ne plate, već desetljećima potkrada američki narod, a čini to i dalje. Prisilno ubiranje saveznog poreza na dohodak i danas je nezakonito. Ono nikada nije na propisan način usvojeno kao zakon. Godine 1985. jedan američki poslovni čovjek tužio je Poreznu službu na toj osnovi i sud je presudio u njegovu korist. Načinio sam pretisak pisma (slika 5) objavljenog u časopisu Nexus, odličnoj publikaciji koja objelodanjuje manipulaciju i svjetsku zavjeru. Tvrdi se da je to pismo, kojeg je pu­nomoćnik Porezne službe poslao svojim područnim direktorima, dokaz da IRS i američka vlada jako dobro znaju kako prinudivanje ljudi da plaćaju savezni porez na dohodak predstavlja krađu. Neki ljudi kažu daje to pismo krivotvorina, što mo­žda i jest, ali ako živite u Americi nije zgorega da zatražite stručni savjet o svojim poreznim obvezama.

Kako se taj sustav „nestašnog" novca proširio i ojačao svoj stisak u svijetu, tako se moć nad političkim zbivanjima i ljudima na ovom planetu strelovito povećavala. Tako su bankari iz redova Elite zadobili moć da izazivaju ratove i revolucije, gotovo kako im se prohtje, u savezu s drugim elementima unutar mreže Bratstva koja se proširila i postala još više usredotočena na svoje ciljeve tijekom istog razdoblja u kojem se takav bankarski sustav pojavio. Drugi ogranak Bratstva službeno je po­krenuo njemački profesor Adam Weishaupt 1. svibnja 1776., kaneći ubaciti njegove članove u sva sjedišta moći diljem Europe. Nazvao ga je Bavarski Iluminati. Izraz 'Iluminati znači obasjani' ili 'prosvijetljeni', a potječe iz drevnih vremena. Weisha-uptovi Iluminati bili su ustrojeni na klasičnim linijama Bratstva s krugovima oči­gledno nepovezanih ljudi kojim je svima, iza pozornice i bez njihova znanja, mani­pulirala i upravljala ista kontrolna jezgra u središtu organizacije. Jednom je rekao: „Velika snaga našeg Reda leži u njegovoj tajnosti; neka se nikada ne pojavljuje u svoje vlastito ime, nego neka uvijek bude pokriven drugim imenom, drugom djela­tnošću". Izvanredni je to sažetak pristupa Iluminata/Svjetske Elite. Neki istraživači iznose pretpostavku da su pokretanje Bavarskih lluminata 1770. godine Weishau-ptu naložili Rothschildi.17

62 63

Tajna društva Bratstva kovala su urote za uništenje europskih monarhija, želeći ih zamijeniti republikama ili, rjeđe, lišiti vladare vlasti i ostaviti ih kao čisto simbolične poglavare. Moćne vladare ili vladarice nisu dirali ako su ovi podržavali planove Ilu-minata/Elite za uspostavu Novog Svjetskog Poretka, no ako to ne bi činili, ili ako bi odbijali da budu manipulirani, predstavljalo je to veliku prepreku odvijanju njihova plana. Manipulatori su ih mogli smaknuti u nadi da će njihova zamjena plesati kako oni sviraju, ali nisu to mogli činiti do u beskraj. Mnogo je bolje, sa stajališta Brat­stva, zamijeniti monarhije izabranim predstavnicima naroda koje se moglo mijenjati svakih nekoliko godina. Kontrolirate li novac i medije, tada u velikoj mjeri možete kontrolirati (a) tko će dospjeti do čelnih položaja u političkim strankama i (b) koga će narod izabrati u organe vlasti. Osobu po svojem izboru manipulacijama možete dovesti do vrha ako financijski pomažete sve političke stranke i prekrijete ih mrežom tajnih društava; pokrenut ćete svoje (kontrolirane) medije u svrhu jačanja popular­nosti onoga koga želite vidjeti kao pobjednika izbora, kao i u svrhu potkopavanja njegovog ili njezinog protivnika. Privid koji se s podsmijehom naziva demokracija izvanredno je oruđe Iluminala/Svjetske Elite. Ona je njihova kreacija, a od demokrat­skog nema ni ,,d".

Francuska revolucija 1789. bila je državni udar proveden od strane Iluminata. Nji­hove metode uvijek bi se iznova ponavljale, a nedemokratske monarhije zamjenjivale nedemokratskim „narodnim skupštinama". Jedina prava razlika između ta dva oblika vladavine sastojala se u tome što je jedna očito bila diktatura, dok se druga pričinjava-la slobodom. Kada narodom vlada diktator bilo kojeg oblika doći će vrijeme kada će u narodu rasti želja za sudjelovanjem u upravljanju zemlje te će se zahtijevati uvođe­nje nekih oblika demokracije. Ljudi koji žive pod čizmom diktatora, drugim riječima, znaju da žive pod čizmom diktatora, pa će se naposljetku pobuniti.

Sustavi koji su zamijenili „tobožnje demokracije" kako ih ja zovem, osmišljeni su na način da stvaraju privid „moći naroda", a da istovremeno ustrojavaju sustav koji će vođenje igre omogućiti nekolicini. Manipulirajući događajima i izborima preko izravnog uplitanja, korupcije ili moći medija, Elita je mogla biti poprilično sigurna da će osobe po njihovom izboru postati predsjednici, premijeri i vodeća imena u vladama. Ljudi se pitaju zašto su oni koji se, diljem svijeta, popnu do političkog vrha, često korumpirani ili nesposobni. Eto, sada znate zašto. Tako je unaprijed određeno. Uostalom, tako je teže potaknuti ljude da se pobune protiv tiranije tobožnjih demo­kracija jer su programirani da vjeruju kako žive u pravoj demokraciji. Tijekom revo­lucija u režiji Iluminata, s padom moći monarhija, jedan oblik diktature zamijenjen je drugim, ali to je primijetio malen broj ljudi!

Pogledamo li nakratko kako je tekla Francuska revolucija, zapazit ćete pozadinsku strategiju kojom se Svjetska Elita i njeni iluminatski izdanci cijelo vrijeme služe kako bi izazivali sukobe i obmanjivali ljude. Kao i obično, počela je s umjetno proizvede­nom ekonomskom krizom. Neku državu i njezine stanovnike najprije se dovede do bezizlaznog škripca pomoću siromaštva i gospodarskog sloma. Kao što ćete vidjeti

64

moc novčanica

na mnogim mjestima u ovoj knjizi, manipulatori stvaraju okolnosti u kojima će javno

I l i nijenje reći: „Nešto se mora poduzeti!" Dospjevši do tog stadija (pomoću gospo­darske krize, ili ratova, ili nečeg trećeg) naprijed stupaju manipulatori, pretvaraju­ći se da se zalažu za interese naroda i nude „rješenja" za probleme koje su zapravo sami izazvali. „Rješenja" će biti upravo one mjere do kakvih su manipulatori ionako željeli da dođe, kao dio kretanja ka Novom Svjetskom Poretku. Takvu metodu nazi­vam scenarijem problem-reakcija-rješenje'. U ovom konkretnom slučaju željeli su da francuski narod svrgne monarhiju, sijući sjeme pobune pomoću svoje stare metode stvaranja siromaštva i dugovanja. U svojoj knjizi Napoleonov život (Vie Life Of Napo­kon) McNair Wilson o svom dobu kaže:

,,U privrednom ustroju Europe došlo je do jedne korjenite promjene, gdje je stara osnova prestala biti bogatstvo mjereno količinom zemlje, usjeva, stada i minerala; uveden je novi standard, to jest jedan oblik novca kojemu je dan naziv „zajam".18

Dugovi su mjereni zlatom i srebrom koje Francuska nije proizvodila. Njihovi su dugovi, dakle, neminovno rasli te ih je bilo još teže, gotovo nemoguće,

otplatiti. Kao i obično, Bratstvo je imalo svoje ljude „iznutra", uključujući i jednoga na ključnom položaju glavnog ministra financija kralja Luja. Zvao se Necker, čovjek koji je tvrdio da je Švicarac njemačkih korijena. McNair Wilson o njemu piše: „Necker se probio do kraljeve Riznice kao predstavnik dužničkog sustava za kojeg je priznao da mu je odan".'1' Necker je bio na glasu kao smion i bezobziran špekulant prije negoli se pridružio kraljevoj administraciji i, nakon četiri godine rada u državnoj riznici, francuske je financije manipulacijama prebacio Iluminatima-Eliti, povećavši državni dug za još 170 milijuna funti.211 Uz dokosurenu francusku privredu te narod koji je postajao sve uzrujaniji zbog siromaštva, Iluminati su prešli na fazu broj dva i započeli proces potpirivanja revolucije. Činili su to kroz mrežu Slobodnog zidarstva.

Do 1730. godine Slobodno zidarstvo uvedeno je u Francusku iz Engleske, privu-kavši u svoje redove ugledna imena kao što su Phillipe Egalite, vojvoda od Chartresa, * vojvoda od Orleansa koji je postao Veliki majstor. Bratstvo je uz pomoć tih i ostalih ljudi gradilo prvo uporište revolucije, s umjerenijim zahtjevima. Egalitea su uvjerili đa će postati kraljem demokratske države čim postojeći kralj i kraljica budu svrgnuti. Nije ni slutio razmjere krvoprolića koje će uslijediti. Isti je slučaj bio i s Lafayetteom, još jednim revolucionarom i prijateljem Benjamina Franklina. Lafayette je htio da se demokratska monarhija uvede pod Lujem, tadašnjim kraljem. No ti su ljudi jedno­stavno iskorišteni kao sredstvo raspirivanja revolucionarnog žara. Pravi manipulatori znali su točno kakva će to revolucija biti. Nakon što je Egalite poslužio svrsi poslan Je na giljotinu. Mnoge ljude iz različitih područja djelovanja iluminatski manipula­tori obmanjuju kako bi bili sigurni da će ovi odigrati svoju ulogu u sveobuhvatnom planu, čija se prava nakana od njih krije. Čim svoj posao obave bivaju odbačeni. Oni

65

/' istino će vas osloboditi

koji čitaju ovu knjigu - a nalaze se na nižim prečkama ljestvice Bratstva - možda bi o ovome trebali pomnije razmisliti, ako ne zbog drugih a ono zbog samih sebe.

Još jedna figura Bratstva bio je markiz de Mirabeau. Zna se da ga je financirao Nijemac Moses Mendelssohn, član Iluminata.21 Rabin Marvin S. Antelman navodi Mendelssohna kao ključnog manipulatora unutarnje „židovske" klike za koju vjeruje da nastoji uništiti judaizam i religiju općenito.22 On tvrdi da su pripadnici te klike, zajedno s ne-Židovima, sljedbenici onoga što i on naziva kultom Svevidećeg Oka. Tu skupinu povezuje s dinastijom Rothschild, tumačeći da je taj kult bio sila koja je sta­jala u pozadini Francuske revolucije. Mendelssohn je pokrenuo iluminatski paravan, pokret Haskala 1776. godine - kada su pokrenuti i Bavarski Iluminati. Druga figura bliska Mendelssohnu bio je član Iluminata Friedrich Nicholai. Rabin Antelman opi­sao je Mendelssohna kao „prevaranta" koji je planirao propast judaizma, istodobno tvrdeći da promiče religiju i „rasu". Upravo je to ono što se otada zbivalo, a nasta­vlja se zbivati i danas. Na djelu je svjetska židovska klika čiji pripadnici u biti nisu sljedbenici judaizma ili podupiratelji židovskog naroda. U slobodnozidarske lože U Francuskoj, osobito one pod kontrolom jednog oblika tog reda (nazvanog Veliki orijent), uvukli su se iluminatski manipulatori sa zadatkom da raspiruju revoluciju. Godine 1786. Mirabeau je utemeljio jednu iluminatsku ložu na sastanku u Jakobin-skom koledžu u Parizu. Postali su poznatiji kao jakobinci. Iste te godine u Frankurtu je oformljena još jedna iluminatska skupina pod okriljem Svevidećeg Oka, a nazivali su se frankisti (po lacobu Franksu). Jedan od njezinih lučonoša bio je Michael Hess, zaposlenik Mayera Amschela Rothschilda. Te dvije skupine, jakobinci i frankisti, bile su pokretačka snaga Francuske revolucije.

Plan Bratstva izašao je na vidjelo kada je jednog člana Weishauptovih Bavarskih Iluminata udarila munja, ubivši ga nedaleko Ratisbona dok je nosio tajne spise. U njima su otkriveni planovi za izazivanje svjetske revolucije i za uspostavu Novog Svjetskog Poretka, nevjerojatno podsjećajući na Prokokole sionskih mudraca, o čemu ću više govoriti kasnije.23 Bavarska je vlada naložila premetačinu sjedišta Iluminata. Pronađeno je mnogo više informacija, pa su o planu obaviještene francuske vlasti. No zbivanja u Francuskoj sada su dobila takav zamah da se više nisu dala zaustaviti. Do godine 1789. više od 2000 slobodnozidarskih loža pridružilo se organizaciji Velikog orijenta koju su pak kontrolirali Iluminati. A njih same kontrolirala je Svjetska Elita.

Polazišna točka glavne organizacije revolucije bila je Egaliteova kuća, Palais Royal, gdje se također tiskao i odakle se raspačao propagandni materijal. Pozajmljivačima novca bio je toliko dužan da im je morao prepisati svoju palaču i imanja. Dio mani­pulacije umom u svakoj operaciji Elite/Bratstva je blaćenje karakternih osobina pro­tivničke strane. Jedan takav primjer u Francuskoj revoluciji bila je čuvena dijamantna ogrlica koju je bila „kupila" kraljica Marija Antoaneta. Nekoliko godina ranije na Slobodno zidarstvo kraljicu je bila upozorila njena sestra u Austriji, no ova se na sa­vjet nije obazirala. Svoju je sestru obavijestila da je Slobodno zidarstvo u Francuskoj otvoreno i da „svatko zna sve". „Otvoreni" Slobodni zidari upravo su, dok je pisala te

moć novčanica

riječi, planirali krvoproliće i smaknuća giljotinom. Ogorčenje zbog postupaka mo­narhije u Francuskoj dodatno je raspireno kada je propagandna mašinerija objavila da je kraljica kupila dijamantnu ogrlicu za 250.000 funti iako je zapravo ogrlicu bez njezinog znanja naručio agent Bratstva, bliski suradnik Adama Weishaupta. U Fran­cuskoj, u vrijeme silnog siromaštva, odjeknulo je to kao bomba. Plan je osmislio Jo­seph Balsamo (pravim imenom Cagliostro), Talijan iz Palerma kojega je u Iluminate bio inicirao Weishaupt.2'1

Sa svakim novim valom nasilja, ova je „narodna revolucija" odbacivala svoje slu­gane i marionete. Dolazili su drugi, kao što su Danton, Marat i Robespierre, koji će također biti uklonjeni jednom kada budu dokraja iskorišteni. U svrhu poticanja još većeg nasilja i nemira organizirane su horde koje će izaći na ulice i praviti metež. U rujnu 1792. dogodio se „Rujanski pokolj" kada je samo u pariškim zatvorima po­gubljeno 8000 ljudi, u ime revolucije koja je trebala donijeti „slobodu" od kraljeve tiranije. U samoj njezinoj srži revoluciju uopće nije organizirao francuski narod. Kao stoje rekao sir Walter Scott u Napoleonovom životu: „Glavni vođe... [revolucije]... čini se da su bili stranci".25 Za Robespierrea se govorilo daje bio svjetlost vodilja revolucije kada se ona zahuktavala, ali bila je to samo još jedna dimna zavjesa. U svojoj knjizi Robespierreov život G. Renier piše:

„Dana 28. srpnja 1794. Robespierre je održao dugačak govor protiv ultraterori-sta... izrekavši neodređene i uopćene optužbe. 'Ne usudim se imenovati ih, na ovom mjestu i u ovom trenutku. Nekako se ne mogu natjerati da pokidam i strgnem veo koji prekriva tu duboku tajnu staroga doba. Ali sasvim pouzdano tvrdim da su među tvorcima ove urote agenti tog sustava korupcije i rasipniš­tva, što su najsnažnija od svih sredstava koja su osmislili stranci da bi razbili Republiku; mislim na raznorazne apostole ateizma i izopačenosti koja je toj zavjeri podloga'."

Iste noći u 2 sata ujutro Robespierre je prostrijeljen, a sljedećeg je dana odveden na giljotinu. U svojim se govorima suviše približio otkrivanju istine o „veličanstvenoj" Francuskoj revoluciji, što je u nakaradnom svijetu Iluminata/Elite značilo da mora otići. Razmislite o tome, vi koji pripadate Bratstvu i vjerujete da događaje imate pod kontrolom. Prekinite s time odmah i sada, prenesite mi informacije koje imate o ono­me što se iza kulisa događa i bjez te odande da ne biste postali drugi Robespierrei ili Egalitei! Od Francuske revolucije naovamo možemo vidjeti elemente manipuliranih ratova i revolucija zajedničke svim „narodnim ustancima" u Europi koji su zbacili monarhije, te svim sukobima širom svijeta. To su: financijska kriza kojom se izaziva Patnja i posljedična želja za promjenom („Nešto se mora poduzeti"); obmanjivanje utjecajnih osoba koje podržavaju „cilj" bez razumijevanja prave namjere; odbacivanje uh ljudi kada posluže svojoj svrsi; obilata propaganda kojom se želi iskoristiti priro­dna osjetljivost javnosti na nepravdu, pa dezinformirati i usmjeriti javno mnijenje

67

/ istina će vas osloboditi

u željenom pravcu; laganje o protivnicima toga plana te ocrnjivanje njihove ličnosti do točke gdje će ljudi prema njima gajiti duboku mržnju; organiziranje tipa „unajmi rulju" čime se želi izazvati uznemirenost i ohrabriti druge da svrgnu ustaljeni red i, na kraju, uvođenje nekakve lažne demokracije ili zamjenske diktature.

Pogledate li pozadinu bilo koje revolucije uočit ćete većinu tih metoda a najčešće i sve. Sustav kojeg opisujem sredstvo je preko kojeg vanzemaljski Zatvorski Čuvari i Luciferska svijest na ne-fizičkim frekvencijama uokolo ovog planeta manifestira­ju svoju kontrolu u fizičkom svijetu u vidu mreže Svjetske Elite/Iluminata/Bratstva. Načelo „podijeli pa vladaj" kontrola protoka informacija, tajna manipulacija i sukob. Tijekom otprilike posljednjih tri stotine tisuća godina sve te metode kontrole od stra­ne Zatvorskih Čuvara mogu se vidjeti u mreži Elite na Zemlji, jedna metoda samo je drukčija razina druge metode. Revolucije i ratovi nastavljali su izbijati širom Europe tijekom devetnaestog stoljeća, od kojih je mnoge koordinirao lord Palmerston, bri­tanski premijer koji je politiku svoje zemlje usmjeravao u pravcu provedbe zamisli lluminata. Lord Palmerston bio je Veliki patrijarh ili Veliki majstor Slobodnog zidar­stva Velikog orijenta, što je još jedno ime lluminata.

Upravo je Palmerston bio premijer tijekom „opijumskih ratova" kada je Britanija prisiljavala Kineze da uvoze opijum, a takvom politikom pretvarali su stanovnike u ovisnike kojima je bilo lako upravljati. Jedna od posljedica bilo je britansko preuzi­manje Hong Konga odakle je Britanija vodila svoju trgovinu drogom što, uz Ameri­kance i Kineze, još uvijek čini.

Tijekom tog razdoblja plan Zatvorskih Čuvara/Svjetske Elite sadržavao je još jedan cilj: izbacivanje Boga iz ljudskog uma. Bog Elite je Luciferska svijest, ali oni su željeli da ljudski um odbaci sva vjerovanja u vječni život te da vjeruje u smrtnost, komičnost i materijalističku „znanost". Time bi ljudsku svijest učinili još poslušnijim sužnjem ove materijalne razine. Krajem 19. stoljeća pojavio se prijeporan dokument pod nazi­vom Protokoli sionskih mudraca. Ja ih zovem Protokolima lluminata, a mnoge izvatke navodim u Pobuni robova. Neki govore daje to bila patvorina koja je objavljena samo da bi se naudilo ugledu Židova, stoga izraz Protokoli lluminata rabim samo kako bih naglasak maknuo sa Zidova. Ako su bili krivotvorina, što je sasvim moguće, kri­votvorina čega su bili, i čija'? Autori uspješnice Sveta krv, sveti gral (Holy Blood, Holy Grail), zaključuju da su izvorni Protokoli uistinu bili nepatvoreni. Iznose pretpostav­ku da ih je napisala elitna skupina zvana Sionski priorij, odnosno unutarnja, nađzi-ruća jezgra Vitezova templara.26 Smatraju daje izvorni dokument izmijenjen kako bi izgledao kao židovska zavjera. Takav zaključak nikako ne bih odbacio. Mene zanima manipulacija koju opisuju, a ne komu se ona pripisuje. Vjerujem da im je izvorište u Iluminatima, kao što misli i rabin Antelman. Bez obzira na argumente, jedna se činjenica, gledajući unatrag, sa sadašnjim iskustvom (u razdoblje od posljednjih 100 godina), ne može zanijekati. Protokoli su, odakle god potekli, bili poprilično zapa­njujuće proročanstvo onoga što se zbivalo u dvadesetom stoljeću u smislu ratova i manipulacije koju ovdje razotkrivam. Ma tko da ih je napisao, vraški je dobro znao

moć novčanica

0 kakvoj se političkoj strategiji radi. U jednom se protokolu govori o načinu na koji manipulatori kane uništiti predodžbu Boga u što je više moguće ljudskih umova:

„S tim ciljem u vidu mi neprestano, putem naših tiskovina, gradimo slijepo povje­renje u te [znanstvene] teorije. Intelektualci iz redova goja [ne-Židova] kočoperit će se svojim znanjem te će bez ikakve logičke provjere početi iznositi sve informacije dostupne putem znanosti, koje su stručnjaci naših ispostava vješto sastavili u svrhu usmjeravanja njihovih umova u pravcu kojeg mi želimo. Nemojte ni za trenutak pomisliti da su ove tvrdnje prazne riječi: sjetite se samo uspjeha koji smo poželi s darvinizmom..." 2. protokol

„ ...Nužno je potkopati cjelokupnu vjeru, da istrgnemo iz umova goja samo načelo božanske naravi i duha, i da na njegovo mjesto ubacimo aritmetičke kalkulacije i materijalne potrebe." 4. protokol

Darvinizam se, dakako, odnosi na Charlesa Darwina, čovjeka vrlo učinkovitog u širenju sada čestog vjerovanja u jedan-život-i-to-je-to. Sredinom 1800-tih iznio je pretpostavku da se umne sposobnosti razvijaju u skladu s genetskim naslje­đem. To je čista bedastoća, ali je ipak pružila izliku za kasnije osnivanje eugeni-čkog pokreta (rasne čistoće) koji će dovesti do pojave Adolfa Hitlera i politike kontrole stanovništva kakvu imamo danas. Njegovo djelo Podrijetlo vrsta (Ori­gin Of Species), da se poslužimo skraćenim naslovom, kasnije će postati temelj „znanstvene" misli, a u njem izložen svjetonazor i dandanas prevladava u onome što smjelo nazivamo znanošću. Njegovu najpoznatiju teoriju, o opstanku najjačih

1 najsposobnijih, u prva četiri izdanja uopće ne nalazimo. Pokupio ju je iz djela svog suvremenika Herberta Spencera, koji ju je pak pokupio od nekoga trećeg. Riječ „evolucija" nije se pojavila sve do šestog izdanja objavljenog 1872. godine. Po mojim saznanjima, pred kraj života i sam je Darwin odbacio svoju teoriju, smatrajući da je ljudska bića stvorio Bog. No njegovo Podrijetlo vrsta ipak je za­vladalo „znanstvenom" mišlju. Elita mu je bila namijenila upravo tu ulogu. Da­rwin je bio samo još jedna od marioneta.

Bio je paravan za potkopavanje ljudskog uma, što se provodilo godinama. Zna­čajnu je ulogu u svemu tome imala manja skupina ljudi poznata pod nazivom Mjesečevo društvo (Lunar Society) iz Birminghama u Engleskoj. Skupina je na­stavila djelovati pod nazivom Kraljevskog društva (Royal Society) sa sjedištem u Londonu, koje je još uvijek jedno od najutjecajnijih tijela u svijetu kada govo­rimo o znanosti. Kraljevsko društvo ustanovio je Red ružinog križa (Order of ine Rosy Cross) za vladavine Charlesa II. Još jedan poznati znanstveni autoritet, str Isaac Newton, bio je Rozenkrojcer i Veliki majstor Sionskog priorija, unutar-

/ istina će vas osloboditi

nje jezgre Vitezova templara. On stoji u pozadini osnivanja Kraljevskog društva. Istraživači historijata Mjesečevog društva pokazali su da je ono zrcalilo (upravo izvanrednom preciznošću) skupinu nazvanu Nevidljivi koledž (Invisible College) opisanu u djelu Francisa Bacona Nova Atiantida (The New Atlantis). Nazvano je Mjesečevim društvom zato što se sastajalo jednom mjesečno u vrijeme punog mjeseca. Među njegovim članovima bili su Benjamin Franklin, jedan od uteme­ljitelja Sjedinjenih Država i bliski suradnik francuskih revolucionara i... Erasmus Darwin, djed Charlesa Darvvina, čovjeka koji će kasnije postati glasnogovornik kreda ovaj-je-svijet-sve-što-postoji'. Kakve li slučajnosti! Još jedan član Mjese­čevog društva bio je Unitarijanac Josiah Wedgwood, osnivač poznate lonćarske kompanije, a njegova će kći postati majka Charlesa Darwina nakon udaje za dr. Roberta Darwina, sina Erasmusa Darwina. Tako treba! Najbolje je kada sve ostaje u obitelji.

Šestorica članova Mjesečevog društva pohađala su Edinburško sveučilište, kao i sam Charles Darwin. Društvo je bilo revolucionarna organizacija koja je podu­pirala svrgavanje monarhija i podrivanje koncepta Boga u čovjekovom sustavu vjerovanja. Benjamin Franklin postao je neka vrsta „dvosmjernog" diplomata i zagovornika te ideje, na isti način na koji će to postati Henry Kissinger u drugoj polovici prošloga stoljeća. Najtoplije preporučam knjigu kanadskog znanstvenika i istraživača lana T. Taylora pod naslovom U umovima ljudi: Darwin i Novi svjet­ski poredak (In The Minds Of Men: Darwin And The NewWorld Order). Knjiga otkriva kako je moderna „znanstvena" teorija iskonstruirana i prodana kao istina kako bi zavela čovjekov um. Uz podrobne, dokumentirane dokaze, Taylor ogolju-je zdanje znanstvenog establišmenta, njegova uvjerenja, tvrdnje i manipulacije. Svatko tko proučava znanost obavezno bi ju trebao pročitati.

Ali, naravno, takve izvještaje potkrijepljene dokazima većina neće pročitati. Ti­jekom pohađanja škola i fakulteta oni upijaju sve općeprihvaćene brbljarije koje potječu iz Darwinova doba. One utječu na način na koji mnogi od njih vide same sebe i život općenito i, kao što smo vidjeli, potom i sami stvaraju takvu stvarnost u svijetu koji ih okružuje. To je svijet tipa: ,,A čemu sve to? Mi smo, ipak, samo kozmičke slučajnosti, a život se svodi na opstanak najjačih. Suosjećanju nema mjesta, neka se svatko uzda u se'". Pokret iznjedren iz Darwinovog pogleda na svijet naziva se humanizam, a on je još jedno sredstvo manipulacije, premda go­lema većina njegovih zagovornika to ne shvaća. 1 danas imamo organizacije po­put Odbora za znanstveno [sic] istraživanje tvrdnji o paranormalnim iskustvima {Commiteee for the Scientific Investigation of Claims of the Paranormal - CSICOP) koje na svaki mogući način nastoje diskreditirati svako objašnjenje ili pojave koje etabliranu znanost razotkrivaju kao prijevaru. Jedna od žešćih britanskih hajkača na drukčija znanstvena objašnjenja je Susan Blackmore koju se obilato dovodi na televiziju da brani stav vladajuće struje znanosti pred svim izazovima. Teško mogu i zamisliti s koliko su lokota zakračunati takvi umovi.

70

moć novčanica

U našoj kratkoj povijesti zavjera sada smo došli do početka dvadesetog stolje­ća. Manipulatori su stvorili bankarski i financijski sustav, uveli znanost tipa ovaj-je-svijet-sve-što-postoji' te su, puteni režiranih revolucija, uspostavili niz lažnih demokracija koje ljude kontroliraju i usmjeruju dok ovi misle da žive u slobodi. U svojim zavedenim umovima (kontroliranim od strane Zatvorskih Čuvara s Če­tvrte Dimenzije), sazrijelo je vrijeme za pokretanje sljedeće faze na putu prema Novom Svjetskom Poretku. Došlo je vrijeme da se krene globalno.

IZVORI

1 Jewish Encyclopedia, X. svezak, str. 499.

2 George Armstrong, Rothschilds Money Trust (1940.), str. 22.

3 Eustace Mullins, The World Order, Our Secret Rulers (Ezra Pound Institute of Civilisation, Staunton, SAD, 1992.), str. 7. 4 Vidio sam također da se taj navod pripisuje kasnijim izdancima Rothschilda. 5 The Rothschilds, Financial Rulers Of Nations, str. 167.

6 John Reeves, The Rothschilds, str. 104.-105. 7 Jewish Encylopedia, 10. svezak, str. 501 .-502.

8 Zapravo, premda navodim izraz „Nizozemac", ranije je on bio njemački kraljević iz dinastije Nassau. Zanimljivo, još će se jedan njemački kraljević oženiti s pripadnicom nizozemske kraljevske obitelji u tom stoljeću. To je kraljević Bernhard, o kojemu ćemo mnogo više reći nešto kasnije. 9 The World Order, Our Secret Rulers, str. 25.

10 The World Order, Our Secret Rulers, str 25.

11 Ibid., str. 276.

12 Secret Societies, str. 122.

13 Prema drugoj struji mišljenja, Lincoln je ubijen zato stoje otkrivao previše tajni dru­štava pod okriljem Bratstva čiji je bio član. U jednom od narednih odlomaka opisat ću crne ezoterične temelje Svjetske Elite/Bratstva. 14 Titula „Pukovnik" bila je samo počasna. U vojsci, naime, on nikada nije bio. 15 Saturday Evening Post, (9. veljače 1935.), str. 25.

16 Rothschild Money Trust, str. 41.

17 Secret Societies, str. 109.

18 McNair Wilson, The Life Of Napoleon, str. 38.

19 Captain A. H. M. Ramsey, The Nameless War (Omni Publications, London, 1952.), str. 25. 20 Ibid., str. 25.

21 The Nameless War, str. 26.

22 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate (Zahavia Ltd., New York-Tel Aviv, 1974.).

71

i istina će vas osloboditi

23 Secret Societies, str. 110.-112.

24 The Nameless War, str. 29.

25 Ibid., str. 33.

26 Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln, Holy Blood, Holy Grail (Jonathan Cape, London, 1982.), str. 198.-203.

četvrto poglavlje

od Rhodesa do propasti

Nekim je ljudima isprva teško shvatiti kako se ta manipulacija može nastavljati tijekom tolikih generacija, ali stvar je zapravo jednostavna. Putem upravljanja i

poticaja iz Četvrte Dimenzije. A oni koji su dosegli vrh ljudske piramide neprestano traže ljude pravog kalibra i stava koji bi ih trebali naslijediti kao zemaljske predsta­vnike Zatvorskih Čuvara. Znanje o planiranom Novom Svjetskom Poretku te o me­todama manipulacije također se prenose kroz naraštaje određenih obitelji, što cijeli postupak čini lakšim.

Ja mislim da se iste struje svijesti uvijek iznova utjelovljuju, „umiru" i ponovno utjelovljuju tijekom tisuća godina kako bi se plan nastavio provoditi.

Baš kao što one koji žele osloboditi čovječanstvo podržavaju bića s drugih frekven­cija stvarnosti, tako su podržavani (s nižih razina) i pripadnici mreže Elite/lluminata/ Bratstva. Kod mnogih koji su u to uključeni česti su zanimanje za „crna" okultna zna­nja i želja za komunikacijom s vanzemaljskim „nadljudima" - Zatvorskim Čuvarima s Četvrte Dimenzije. Metode komunikacije, kako za one koji žele slobodu tako i za one koji žele kontrolu nad drugima, gotovo su iste. Razlikuju se po namjeri koja leži iza takvih komunikacija. Pripadnicima Elite u svijest se ubacuju misli i podaci koji će ih voditi, a isto se događa i onima koji se bore protiv takvog ustroja. Na Zemlji mi smo sredstva duhovnog rvanja koje se zbiva na jednoj drugoj razini našeg planeta, a ne samo na ovoj.

Okrugli stol

Cecil Rhodes bio je bajoslovno bogat Englez koji je eksploatirao kontinent i narode Afrike, a posebice zalihe dijamanata u Južnoj Africi. Naziv Rodezija, tj. današnji Zim-babve, pokazatelj je njegova utjecaja u tom dijelu svijeta. Kao studenta na Oksford-skom sveučilištu, Rhodesa je nadahnuo profesor lijepih umjetnosti po imenu John Ruskin koji se i danas drži legendarnom figurom na Oxfordu. Ruskin je rođen 1819. u Londonu, u obitelji bogatog trgovca vinom, te je naslijedio velik imetak. Njegov je junak bio drevni grčki filozof Platon čija je djela čitao gotovo svakoga dana. Platon je imao briljantan um, umnogome je doprinio ljudskom znanju i umijeću rasprave, ali neka od njegovih gledišta o tome kako treba ustrojiti društvo, odnosno o nametanju volje onih na vrhu, daleko su od mojih kao nebo i zemlja. Ruskin je vjerovao u pla­niranu, centraliziranu moć u okviru Novog Svjetskog Poretka, smatrajući da Država treba kontrolirati sredstva proizvodnje i raspodjele. Istu je filozofiju slijedila rana bri­tanska Laburistička stranka prije negoli je postala alternativna Konzervativna stranka

/ istina ce vas osioooditi

kakva je danas. Ruskin je, međutim, otišao korak dalje te je vjerovao da bi kontrola od strane Države mogla biti u rukama jednog diktatora nadmoćnog intelekta u odnosu na ostatak društva. Neki istraživači smatraju da je podržavao Humiliate. Ruskin je vjerojatno iskreno želio bolje uvjete života za siromašne, ali mislim da je bio na kri­vom tragu glede načina postizanja istih. Njegove ideje kasnije su slijedili Karl Marx i Friedrich Engels (još jedan proučavatelj Platona) te su postale temelji marksističkog oblika komunizma koji je uskoro uhvatio korijena kod naroda istočne Europe.

Rabin Marvin S. Antelman također prepoznaje temu Platona i njegovu povezanost s mrežom tajnih društava Svevidećeg Oka. On ističe da je Moses Mendelssohn, jedan od tvoraca Francuske revolucije, bio zagriženi proučavatelj Platonovih djela teje pro­zvan „njemačkim Platonom". Preveo je tri knjige Platonove Republike na njemački, ali mu prijevodi nikada nisu objavljeni. No, sačuvala ih je bankarska obitelj Warburg, podložnici Rothschilda, i tvorci Federalnih rezervi.1 Warburzi će, poput Rothschil-da, kasnije financirati Adolfa Hitlera. Adam Weishaupt, osnivač Iluminata, bio je još jedan obožavatelj Platona i visoki inicijat struje okultne „misli" pod nadzorom Sve­videćeg Oka.

Stajališta Johna Ruskina, koje je tako rječito iznosio, dovela su do revolucije u na­činu razmišljanja povlaštenih studenata na Oxfordu te nekih na Cambridgeu. Rhodes je vlastoručno prepisao Ruskinov uvodni govor i čuvao ga kod sebe do kraja života. Stvaranje svjetske vlade sa središtem u Britaniji postala je Rhodesova opsesija te je bila polazište gotovo svega što je radio. Eksploatirajući južnoafričke dijamante i mi­nerale bivao je sve bogatiji te je osnovao kompanije kao što su DeBeers Consolidated Mines i Consolidated Gold Fields. Također je postao premijer Rtovske kolonije (Cape Colony, nazvana po Rtu dobre nade; op. prev.) te je pomoću svojeg bogatstva i utje­caja nadzirao poslanička mjesta u parlamentima Britanije i Južne Afrike. Do 1890-ih dohodak mu je narastao na najmanje milijun funti godišnje (prije više od stotinu godina!), ali njegov račun u banci najčešće bi bio prekoračen - u trošenju mu nije bilo premca. Povećim dijelom novca pospješivao je ostvarivanje svog cilja - svjetske vlade. Rhodes je navodno bio i član elitne skupine poznate pod nazivom Komitet 300, također poznate i kao Olimpijci. Ovu organizaciju obradio je dr. John Coleman u svojoj knjizi Hijerarhija zavjerenika: Priča o Komitetu 300 (Conspirators Hierarchy: Trie Story Of The Committee Of 300). Coleman tvrdi da je radio kao obavještajac u britanskoj Tajnoj obavještajnoj službi MI6. U daljnjem ću tekstu osobe koje je ime­novao dr. Coleman navoditi uz kraticu (Kom. 300). Tu organizaciju čine vodeći ljudi u politici, trgovini, bankarstvu, medijima, vojsci itd. koji rade na preuzimanju sveu­kupne svjetske moći.

Rhodes2 je namjeravao osnovati tajno društvo koje bi manipuliralo događajima na način koji bi doveo do uvođenja centralizirane globalne kontrole. To smo društvo nalazili pod raznim imenima ali, jednostavnosti radi, u daljnjem tekstu zvat ću ga po jednom od njih - Okrugli stol. Ustrojeno je po iluminatskim i slobodnozidarskim zasadama. Sastojalo se od unutarnjeg kruga, Društva izabranih (ili Inicijata), koji

od Rhodesa do propasti

su točno znali o kakvoj se igri i ciljevima radi, te vanjskog Kruga prijatelja, sačinje­nog od utjecajnih ljudi koji su mogli pomoći ostvarenju zadanih ciljeva, ali koji nisu uvijek znali dublje nakane ili ambicije Okruglog stola. Manipulatori iz redova Stola uglavnom su bili oni sa stvarnom moći, a ne oni s prividnom moći. Njegovi članovi obično nisu zabilježeni u povijesti poput poznatih političara i vojskovođa, ali događa­jima su upravljali u daleko većoj mjeri od ljudi navedenih u povijesnim knjigama.

Lord Astor (Kom. 300) bio je član unutarnje elite Okruglog stola i primjer je još jednog ključnog područja kontrole od strane Elite: medija. On će kasnije postati vla­snik dnevnih novina Tfie Times. I dandanas moć ne leži u rukama političara nego u rukama skrovitih likova koji ih „savjetuju" i kontroliraju, onih koji usmjeravaju tok informacija na javnu scenu. Okrugli stol, još jedna tvorevina Rothschilda, isplanirala je Burski rat u Južnoj Africi - koji se vodio od 1899.-1902. - i u kojem je ubijeno de­setine tisuća muškaraca, žena i djece, a mnogi od njih u koncentracijskim logorima koje je uspostavio lord Kitchener (Kom. 300). Britanski premijer i ministar vanjskih poslova u to doba bio je lord Salisbury (Kom. 300) iz elitne obitelji Cecil, dobar pri­jatelj Winstona Churchilla (Kom. 300). Lord Salisbury i obitelj Cecil bili su ključni igrači u operaciji Rhodesa i Okruglog stola. Manipulacijama Okruglog stola Britanci su zadobili kontrolu nad mineralnim bogatstvom, a ustanovljena je i Unija Južne Afrike. Nathan (barun) Rothschild bio je član Okruglog stola koji je predstavljao interese dinastije Rothschilda i bankara koje su ovi kontrolirali, kao što su Warburzi, Schroderi i Lazardi. J. P. Morgan (Kom. 300) postao je članom 1899. godine.

Kada je Rhodes 1902. umro, imetak je oporučno ostavio provoditeljima zacrtanih ciljeva. Njegovim se novcem jednini dijelom financiralo djelovanje Okruglog stola, premda je veliki dio sredstva dolazio od dinastije Rothschild. U svojoj oporuci Rho­des je također razradio sustav subvencioniranih stipendija koji postoji i danas. Ta­kvim se paravanom htjelo prikriti tajno društvo. Odabrani inozemni studenti dovode se na Oksfordsko sveučilište gdje ih se podučava britanskom pogledu na život te im se prodaje zamisao o svjetskoj vladi. Zapanjujuće je koliki broj „Rhodesovih stipendi­sta", kako ih se naziva, kasnije postaju vođe zemalja ili upravitelji obavještajnih agen­cija, obrazovnih ustanova i drugih tematskih oblasti bitnih Eliti ili pak „savjetnici" tim vođama. Najpoznatiji današnji Rhodesov stipendist u svijetu je Bill Clinton koji je 1993. godine ustoličen kao predsjednik Sjedinjenih Država. Na Sveučilištu Oxford, a naročito u koledžima All Souls, Balliol i New College, prevlast je imao Okrugli stol, što se nastavilo i nakon Rhodesove smrti kada je Alfred Milner (Kom. 300), Rothsc-hildov agent, preuzeo vodstvo. I on je bio gorljivi sljedbenik Ruskina, kao što je bila i skupina bivših studenata s Oxforda i Cambridgea koje je Milner unovačio u Okrugli stol a kasnije i u Kraljevski institut za međunarodne poslove (Royal Institute of Inter­national Affairs). Pod Milnerovim rukovodstvom utjecaj Okruglog stola je rastao te je u središtu vladajućih struktura pokazivao strahovitu moć. Jedan od njegovih čla­nova bio je Arthur Balfour (Kom. 300), 3 ministar vanjskih poslova i premijer čijom ee „Balfurskom deklaracijom" zapravo biti stvorena država Izrael.

75

/ istina ce vas osloboditi

U nadolazećim godinama Okrugli je stol kontrolirao novine London Times i ostale tiskovine. Uveo je izraz „Zajednica naroda" (Commonwealth of Nations) i pobrinuo se da ta zamisao postane stvarnost. Preko Milnera Stol je imao najveći utjecaj u ratnoj britanskoj vladi Lloyda Georgea (Kom. 300) za Prvog svjetskog rata. Imat će vodeću ulogu u britanskoj delegaciji na „Mirovnoj" konferenciji 1919. kada se odlučivalo o ustroju poratnog svijeta i načinu na koji će Njemačka plaćati ratnu odštetu. On je također bio glavna sila u pozadini stvaranja Lige naroda, prvog pokušaja tihog uvođenja svjetske vlade. Okrugli stol je krojio britansku politiku u Irskoj, Palesti­ni i Indiji od 1917.-1945. te je u vrlo velikoj mjeri kontrolirao (riječima istraživača Carrolla Quigleya) „izvore i način pisanja o povijesti britanske imperijalne i vanjske politike još od Burskog rata"'1. Novo tumačenje povijesti bitan je dio strategije Elite zato što način na koji doživljavamo povijest suštinski utječe na način doživljavanja svijeta i ljudi oko nas. George Orwell je iznio gledište u svojoj knjizi 1984. da oni koji kontroliraju povijest kontroliraju i sadašnjost, a da oni koji kontroliraju sadašnjost kontroliraju povijest.

Ogranci Okruglog stola formirani su i u drugim zemljama. Do 1915. više skupina Okruglog stola bilo je u Britaniji, Južnoj Africi, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Indiji i Sjedinjenim Državama. Njihovo međusobno usklađivanje poboljšano je nakon objavljivanja časopisa tog društva, Vie Round Table, koji je počeo izlaziti u studenom 1910. „Postignuća" koja sam nabrojao, a koja su imala silan utjecaj na naš život do dandanas, nisu bila posljedica demokratskog donošenja odluka već zakulisnih igara tajnog društva pod nazivom Okrugli stol, koji je djelovao na temelju svog vlastitog programa. Carroll Quigley, profesor na Sveučilištu Georgetown, bio je „insajder" s pristupom tajnim spisima o zavjeri glede Novog Svjetskog Poretka. Istupio je iz nji­hovih redova i potanko opisao što se događalo iza pozornice u prvih pedeset godina prošloga stoljeća. U svojoj knjizi Anglo-američki establišrnent (The Anglo-American Establishment), napisao je:

„Slika je zastrašujuća jer je takva moć, bez obzira kojim ciljevima stremi, suviše ve­lika da bi se olako povjerila bilo kojoj skupini... Niti jedna država koja cijeni svoju sigurnost ne bi smjela dopustiti ono stoje postigla Milnerova skupina, odnosno, da malen broj muškaraca bude u prilici rabiti takvu moć u administraciji i politici, da im se dade gotovo potpuna kontrola nad izdavanjem dokumenata u vezi njiho­vih postupaka, da budu u prilici vršiti takav utjecaj nad tokovima informacija koje uobličuju javno mnijenje te da budu u mogućnosti krajnje monopolizirati način pisanja o povijesti svoga doba i njenog podučavanja."5

Jednako će nas otrijezniti pomisao da iako je mreža Okruglog stola upravljala po­litikom tadašnje najmoćnije države i carstva na svijetu, ljudi nisu znali ni da takva organizacija uopće postoji a kamoli čime se bavi. Upitajte danas bilo koga, uključu­jući većinu povjesničara, o Okruglom stolu Rhodesa i Milnera pa će vam odgovo-

76

od Rhodesa do propasti

riti: „Kakav Okrugli stol...?" Skrivena ruka koja upravlja smjerom kojim svijet ide doista je vrlo dobro skrivena od oka javnosti. Okrugli stol je proširio svoj utjecaj preko Atlantika do Sjedinjenih Država. Početkom prošloga stoljeća upravo su se on­dje sastavljali blokovi moći koji će upravljati političkim i ekonomskim strategijama te industrijom komunikacija, do dandanas. Bile su to organizacije i kompanije ta­kozvanog „Istočnog establišmenta" koje rade u suglasju s britanskim i europskim članovima Okruglog stola pod zajedničkom globalnom strategijom. Među glavnim igračima i financijskim pomagačima Okruglog stola u Sjedinjenim Državama bili su Carnegie United Kingdom Trust, kompanije i zaklade u matici oko obitelji Rocke­feller, J. P. Morgan i Whitney, zajedno s drugima koji su povezani s međunarodnim financijerima u Londonu, kao što su Rothschildi i Lazards Brothers. Svi ti ljudi bili su pristaše zamisli o svjetskoj vladi i Novom Svjetskom Poretku. Okrugli stol blisko se povezao s ostalim ograncima Elite uključujući Slobodno zidarstvo te u SAD-u sa zlogukim tajnim društvom poznatim kao Društvo lubanje i kostiju (Skull and Bones Society) s bazom na Sveučilištu Yale. O njemu ćemo podrobnije govoriti kasnije. Za sada dovoljno je reći da su mnoga utjecajna imena iz Amerike, a koja stoje u pozadini Prvog svjetskog rata i boljševičke revolucije, bili članovi Društva lubanje i kostiju ili su s njim bili povezani.

Dva imena koja su dominirala mrežom Elite/Okruglog stola bili su Rockefeller i Morgan. Obojica su bili vrlo blisko povezani s Rotschildima (Kom. 300) pod čijom su kontrolom vjerojatno bili. Rockefelleri (pravim imenom Rockenfelder) su duša obmane o Novom Svjetskom Poretku do dana današnjega. J. D. Rockefeller osnovao jel853. svoju Standard Oil Company s namjerom da proizvodi gorivo za lampe uljani­ce, ali, uvidjevši koliki su potencijali korištenja nafte, kompanija se ubrzo uzdigla do svjetske razine i stekla neizmjernu moć. Na početku prošlog stoljeća Rockefellerovo je carstvo obuhvaćalo desetine drugih industrija i interesa, uključujući željeznice i banke. Posjedovali su ili kontrolirali National City Bank, Hanover National Bank, United States Trust Company i vodeća osiguravajuća društva kao što je Equitable Life i Mutual iz New Yorka. Morganovo carstvo temeljilo se na čeliku, brodarskom otpremništvu i industriji električne energije, uključujući kompaniju General Elec­tric. U financijskom sektoru National Bank of Commerce, New York Life Insurance i Guaranty Trust Company (najveće fiducijarno društvo u Americi) u to su doba sve bile Morganove kompanije.6 Morgan/Rockefeller bili su prilično dojmljiv dvojac, pri čemu niti jedna američka vlada ili političar nije mogao vladati bez njihova blagoslo­va. Surovali su s drugim američkim obiteljima iz anglo-američkih političkih, ban­karskih i poslovnih kartela Istočnog establišmenta, uključujući obitelj Dulles. John Foster Dulles i njegov brat Allen bit će još jedna nit poveznica u našoj priči od Prvog svjetskog rata do ubojstva Kennedyja. John Foster Dulles kasnije će postati američki ministar vanjskih poslova, a Allen ravnatelj CIA-e.

Ovdje bih morao spomenuti i jedno ime s kojim ćemo se susresti još mnogo puta: obitelj Harriman. Edward Harriman zaposlio se u dobi od četrnaest godina s vrlo

. / istina ce vas osloboditi

malo škole, ali su se njegove životne prilike promijenile kada se oženio Mary Ave-rell, kćerkom njujorškog bankara i predsjednika željezničke kompanije. Harriman je izgradio vlastito bogatstvo upravljajući kompanijom Union Pacific Railroad, ali bio je na zlu glasu kao pokvaren i bezobziran biznismen. Godine 1904. proglašen je kri­vim za malverzaciju koja mu je donijela 60 milijuna dolara. Sklopio je posao u koji je bila umiješana i Rothschildova kompanija Kuhn Loeb and Co. Harriman se spasio zatvora samo zahvaljujući insajderskom utjecaju na političare i njihove stranke. Svoj je položaj u velikoj mjeri popravio poklonivši 250.000 dolara Republikanskom naci­onalnom odboru predsjednika Theodorea Roosevelta. U pozadini svoj je dio potajno obavilo i Društvo lubanje i kostiju. Roosevelt je ranije opisao Harrimana kao čovjeka „pokvarenog do srži", ali četvrt milijuna dolara pomoglo je predsjedniku da ga vidi u novom svjetlu. Harrimanov novac je korišten za financiranje boljševika te obiju stra­na u Prvom svjetskom ratu. On i Rockefelleri osigurali su dio početnog kapitala za zakladu Morgan Guaranty Trust koja će biti sredstvo neizmjerne manipulacije svjet­skim događajima. Edward Harriman imao je dva sina: Averella i Rolanda. Obojica su bili stupovi Društva lubanje i kostiju. Averell (Kom. 300) će kasnije postati jedan od najaktivnijih manipulalora dvadesetog stoljeća.

No, tko je doista stajao iza tih američkih poslovnih i bankarskih divova? Poslovno carstvo J. P. Morgana pokrenuto je 1838. u vidu tvrtke George Peabody and Company u Engleskoj koja je bila povezana s tvrtkom Brown Brothers (kasnije Brown Brothers, Harriman). George Peabody potajice je radio kao agent Rothschilda još 1835.7 i bio poznat kao „omiljeni Amerikanac" kraljice Viktorije. Danas se kip Georgea Peabo-dyja može vidjeti nasuprot zgrade Engleske banke, a njegova kutija za ručak i dalje zauzima istaknuto mjesto londonskog ureda banke Morgan Stanley. Peabody, mari­oneta Rothschilda, postao je najveći trgovac američkim vrijednosnicama na svijetu. On i njegov partner John Peirpont Morgan (Kom. 300) vršili su ogroman pritisak na administraciju Abrahama Lincolna kako bi ova manipulirala američkom ekonomi­jom u njihovu korist. Peabody nije imao sinova, pa kada je umro njegova je tvrtka prešla Morganovom sinu Johnu Peirpontu Morganu mlađem (Kom. 300), rođenom 1867. godine u New Yorku. Ovaj je drugi J. P. Morgan smatran, poput svog oca, sve­moćnim bankarom za kormilom vlastitog carstva, međutim gotovo je sigurno bio oruđe dinastije Rothschild. Morgan je bio izravni potomak Alexandera Hamiltona, čovjeka koji je ustrojio prvu američku središnju banku, Bank of the United States, pro­mičući interese Rothschilda. Kada je prvi J. P. Morgan 1913. umro, ostavio je samo 11 milijuna dolara, vrlo skroman iznos s obzirom na njegov ugled i imetak kojeg bi ostavljali drugi. Razlog tomu najvjerojatnije je taj što je bio marioneta Rothschilda, ni približno onako svemoćan kao što se mislilo. Izvjestitelj s Wall Streeta Lincoln Steffens razgovarao je s obojicom, i J. P. Morganom i J. D. Rockefellerom, te je uvidio da oni ne čine onu pravu silu što stoji iza njihovih carstava. „Čini se da nitko nikada ne postavlja pitanje: 'Tko stoji iza Morgana i Rockefellera?'", napisao je jednom. Pa­žnje je vrijedno također daje Morgane pratio glas da su antižidovski nastrojeni, iako

78

od Khodesa do propasti

su zapravo blisko surađivali s Rothschildima. Ovaj trik s „antisemitizmom" često se koristi za prikrivanje rotšildskih interesa. U Sjedinjenim Državama najmoćniji pred­stavnik Rothschilda bila je bankovna kompanija Kuhn, Loeb and Co. Osnovali su je 1867. Abraham Kuhn i Solomon Loeb, dvojica trgovca iz Cincinnatija, ali je postala očigledni rotšildski paravan nakon 1875. kada je Jacob Schifi" došao iz Frankfurta. Schiffje rođen u kući Rothschilda/Schiffa u Frankfurtu koju su te dvije obitelji dijeli­le. Poslovni dogovori između Schiffa i Kuhna, Loeba and Co okrunjeni su (kao što se često događa u takvim slučajevima) brakom Schiffa i Therese, kćeri Solomona Loeba. Schiffje u tvrtku donio rotšildski kapital te ju je vodio kao fasadu Rothschilda. Geor­ge R. Conroy 1912. u prosinačkom izdanju časopisa Truth napisao je:

,,G. Schiffje rukovoditelj velike bankarske kuće Kuhn, Loeb and Co koja predstavlja interese Rothschilda s ove strane Atlantika. Opisuju ga kao financijskog stratega te je godinama ravnatelj financija velike, bezdušne sile poznate pod nazivom Stan­dard OH. Vrlo je blisko surađivao s Harrimanima, Gouldima i Rockefellerima u svim njihovim željezničkim poduhvatima te je postao dominantna snaga u željezničkim i financijskim strukturama u Americi."

U Sjedinjenim Državama Schiff je bio predstavnik Rotschilda, obitelji koja je u Americi, kako se općenito smatralo, imala vrlo malo utjecaja ili interesa! Rano širenje Rockefellera i Harrimana također je financirala jedna rotšildska banka, National City Bank iz Clevelanda. Rockefeller i Rothschildi (preko Kuhna Loeba) naposljetku će udružiti neke svoje bankovne interese i oformiti banku Chase Manhattan, jednu od najutjecajnijih bankarskih ustanova na svijetu.

Prvih godina prošlog stoljeća Elita je još jače stegnula uzde, a struktura im je po­stala još fokusiranija i učinkovitija. Od vremena Cecila Rhodesa tajno društvo Okru­glog stola u mnogim je zemljama iznjedrilo mrežu međusobno povezanih skupina koje rade na ostvarenju zajedničkog cilja. No najvažnija uporišta Okruglog stola bila su Britanija i Sjedinjene Države. Na razini Elite bile su odabrane obitelji i pojedinci s obje strane Atlantika koji su potajno surađivali na projektu formiranja svjetske vlade, središnje svjetske banke, svjetske valute i svjetske vojske. Tehnologija za uvođenje elektronskog novca i mikročipiranja stanovništva doći će na red kasnije. Do tada pojavljivala su se neka imena koja će biti uključena u gotovo sva zbivanja globalnog značaja u narednim desetljećima: imena kao što su Rockefeller, Rothschild, Morgan, Harriman, Milner, Dulles, Warburg, Roosevelt, House i Baruch. S preokretanjem uo­bičajene slike povijesti ta će imena postajati sve zapaženija.

Ta imena i organizacije unutar mreže Elite/Iluminata/Brastva stajala su iza dva svjetska rata, Ruske revolucije, uspona Adolfa Hitlera i stalne manipulacije financij­skim sustavom. Ti su događaji držali čovječanstvo u strahu i podjelama, točno kako se željelo. No, opravdano se postavlja pitanje zašto bi oni podržavali (istodobno) fa­šizam, komunizam i kapitalizam? I kako bi time doprinijeli ostvarenju svog plana za

79

uvođenje Novog Svjetskog Poretka? Stvar se mora sagledati sa više strana. Financij­ski gledano, ratovi i revolucije vrlo su profitabilni za bankare i dobavljače. Ali, iza toga leže dublji razlozi. Želite li da se države odreknu svojeg suvereniteta a odluči­vanje i moć prepuste nekom globalnom organu vlasti neće se to dogoditi tek tako. Morate se pobrinuti da se to dogodi, i to izazivanjem sukoba između naroda prema načelu 'problem-reakcija-rješenje'. Elita je, radeći djelomice kroz mrežu Okruglog stola, namjeravala izazvati tolike silne patnje i ratove između nacionalnih država da javnosti ne preostane ništa drugo nego da kaže „nešto se mora poduzeti". To 'nešto' od početka se odnosilo na stvaranje nekakve svjetske vlasti.

Prvo su je, nakon Prvog svjetskog rata, pokušavali uvesti u obliku Lige naroda, a kada Liga nije u potpunosti ispunila očekivanja još jedan svjetski rat doveo je do stvaranja Ujedinjenih naroda.

Obje ove organizacije promicane su kao sredstvo održavanja mira među naro­dima preko - da se poslužimo slavnom frazom Winstona Churchilla - „jaw, jaw, not war, war". Obje su, međutim, bile trojanski konji za svjetsku vladu, središnju banku, valutu i vojsku. Pogledate li što se danas događa unutra Ujedinjenih naro­da vidjet ćete koliko je UN već odmakao u tom pravcu. Strategija kojom su se Eli­ta/Okrugli stol poslužili u dva svjetska rata, u Ruskoj revoluciji i bezbroj drugih sukoba tijekom prošlog i ovog stoljeća pripisuje se čovjeku po imenu Hegel, iako, u stvari, tu strategiju kao takvu nije razvio Hegel. Njegova djela samo su okidač drugima koji su razradili i izmijenili njegove ideje kako bi stvorili jednu zlokobnu pojavu. Sam Hegel, čini se, bio je vrlo iskren i istinoljubiv čovjek. Jednostavno rečeno, preinačena verzija njegovih ideja mogla bi se opisati kao „upravljanje kri­zom" koja naizgled nije kontrolirana, ali je, u biti, krajnje sračunata. „Upravljani sukob" i „kontrolirani izbor" bili bi još točniji opisi. Prema toj zamisli, trebate izazvati rat a potom ishoditi onakav mir kojim ćete preustrojiti razrušeni poratni svijet.

George Wilhelm Friedrich Hegel bio je njemački filozof, rođen u Stuttgartu 1770. godine. Za života nikako nije mogao znati kakav bi učinak jedna izmijenje­na, materijalistička verzija pojava koje je on prepoznao imala na svijet od njegova vremena pa do danas. Njegova zapažanja o duhovnom razvoju uma razvili su i izmijenili drugi, uključujući Karla Marxa, a ova preinačena verzija hegelijani-zma izražavala se ovako: stvorite li dvije oprečne strane i dovedete ih u sukob stvorit ćete treću silu, svojevrsnu sinkronizaciju ove dvije. Proces je poznat kao „teza protiv antiteze = sinteza": jedan novi red i poredak. Marx, Nijemac, vodi­lja boljševičkih revolucionara, revno je proučavao Hegelova djela. Razlika među njima sastojala se u tome što je Hegel pričao o duhu i umu, dok je Marx odbacivao koncept Boga i onostranog života. Bio je materijalist. Ovaj je svijet za njega bio sve što postoji (barem se tako javno izjašnjavao). Jednom je izjavio: „Preokrenuo sam Hegela naglavačke". Učinivši to, ujedno je otkrio nevjerojatno djelotvorno oruđe za usmjeravanje svijeta prema centraliziranoj kontroli.

Marx i njegov njemački prijatelj iz redova industrijalaca Friedrich Engels izradili su Komunistički manifest. Engels, promicatelj oslobođenja masa od jarma kapitalizma, stekao je bogatstvo eksploatirajući rad djece u Lancashireu u Engleskoj. Komunistički manifest nije bio ništa novo, niti je bio plod nadahnuća Karla Marxa. Svoje je „ideje" izvlačio iz tuđih djela koja bi čitao provodeći sate i sate u Britanskom muzeju. Nje­gova uvjerenja o klasnom sukobu proistjecala su iz stajališta Weishaupta i Bavarskih [luminata. Kao što piše američki istraživač Gary Allen u svojoj knjizi iz 1972. godine /Sfe usuđuju se nazvati to zavjerom (None Dare Call It Conspiracy):

„Zapravo je činjenica da je 'Komunistički manifest' bio u opticaju mnogo godina prije negoli je Marxovo ime bilo dovoljno priznato da bi ga se moglo prepoznati kao autora ovog revolucionarskog udžbenika. U stvari, Karl Marx je samo osuvre­menio i sastavio iste revolucionarske planove i načela koje je sedamdeset godina ranije izložio Adam VVeishaupt, osnivač Reda Iluminata u Bavariji."

Marx je bio član tajnog društva iz mreže Elite/Iluminata/Bralstva pod nazivom Liga pravednih, koja je kasnije postala Komunistička liga. Liga pravednih bila je izdanak „Društva za sva doba" koje je igralo jednu od vodećih uloga u Francu­skoj revoluciji. Još ćemo jednom baciti pogled na Njemačku, postojbinu Bavar­skih Iluminata. Liga pravednih nazivala se Bund Der Gerechtan ili jednostavno Bund. Ta je sila stajala iza uspona marksizma koji je bio tek jedna od marioneta. Zanimljivo, 1. svibnja („Prvi maj") odabran je kao godišnja svetkovina u mar-ksističko-lenjinističkim i socijalističkim zemljama te skupinama širom svijeta. Bavarski Iluminati, tvorci Bunda, utemeljeni su 1. svibnja 1776. godine. Marx je bio čvrsto povezan s britanskom aristokracijom preko braka sklopljenog s Jenny von Westphalen koja je bila u srodstvu sa škotskim vojvodama od Argylla i s Campbellima. Jedna od njenih pretkinja, Anna Campbell, grofica od Balcarrasa i Argylla, bila je odgojiteljica kraljevića iz oranske dinastije koji je kasnije postao kralj Vilim. On je dodijelio povlastice Engleskoj banci i izazvao neizrecivu bijedu u Irskoj.

Archibald Campbell, prvi vojvoda od Argylla, pridružio se Vilimu kada je ovaj pošao na putovanje u Englesku kako bi 1688. godine zasjeo na prijestolje. Sa­dašnji grof od Balcarrasa u srodstvu je s vikontom Cowdrayem (Weetman John Churchill Pearson) čija je mati bila kći lorda Spencera Churchilla. Neke su to od rodbinskih veza „narodnog revolucionara" Karla Marxa. Vrlo malena elita ravna svim tim prividno nepovezanim događajima. Dakle, kada uočite da isti ljudi po­državaju i financiraju „suprotnosti" kao što su marksizam-lenjinizam, fašizam i kapitalizam, ne rade to zbog toga što bi bili zbunjeni ili ludi. Oni stvaraju suprot­stavljene „strane" koje se mogu dovesti u sukob u kojemu će se jedna s drugom nadmetati i proizvesti novu silu, još jedan izarn - Novi Svjetski Poredak. Teza nasuprot antiteze = sinteza. Naj(ra)zornije se to očitovalo u načinu na koji je Elita

/ istina ce vas osloboditi

stvorila, financirala, te dovela kapitalizam i komunizam u sukob s fašizmom u Drugom svjetskom ratu (slika 6). Time je ostvarena željena sinteza: osnivanje Uje­dinjenih naroda i Europske zajednice. „Hladni rat" između kapitalizma i komu­nizma vodi k još jednoj sintezi na tragu Elitom nadahnutih „narodnih revolucija" diljem bivšeg Sovjetskog Saveza. Ljudima su prodali floskulu da se politička uvjere­nja u jednoj krajnosti mogu izraziti komunizmom (krajnjom Ljevicom), a u drugoj fašizmom (krajnjom Desnicom). Dio je to obmane kojom se od nas želi sakriti što se uistinu događa. Fašizam i komunizam nisu suprotnosti, samo ih se tako prikazu­je. I kod jednog i kod drugog radi se o središnjoj kontroli od strane vrlo uske elite. Politički spektar zapravo obuhvaća slobodu izražavanja, mišljenja i načina života na jednom kraju te autokratski sustav vladanja (fašizam/marksizam-lenjinizam) na drugom. Ali, zanimljivo, marksisti napadaju fašiste zbog njihovih opredjeljenja i obratno! Ove „suprotnosti" stvorila je Elita kako bismo imali dojam da se radi o krajnostima koje oni tada mogu iskoristiti i izazvati sukob koji će dovesti do sinteze - centraliziranih globalnih institucija kojima teže. A politički „radikali" ili, kako ih ja nazivam, „radikali roboti", na prijevaru su uvučeni u igru u kojoj su igrali jednu od ključnih uloga. I još je uvijek igraju.

Primjenom preinačene Hegelove filozofije Elita i sve te obitelji i organizacije umiješane su u takvu manipulaciju ljudske rase da bi trebalo, želimo li iznijeti ci­jelu priču, napisati tone knjiga koje ne bi stale u čitavu jednu knjižnicu. Čak bi i tada međupovezanost i unakrsne reference imena i organizacija bili tako zamršeni da bi ih teško bili razabrati. Nije mi namjera ubiti vas dosadom. No, istovremeno bih želio iznijeti dovoljno detalja kako bih pokazao da ideja o nekoj uskoj eliti koja može i uspijeva kontrolirati svijet i vaš život nije nikakva „teorija" već dokaziva činjenica. Dakle, u preostalom dijelu ovog poglavlja pozabavit ću se trima glavnim događajima iz ranih godina prošlog stoljeća koji daju naslutiti daje verzija povijesti koja nam se servira u školi i medijima znatno drukčija od istine. To su Prvi svjetski rat, Ruska revolucija i stvaranje države Izraela. Svim tim događajima manipulirala je ista šačica ljudi.

Prvi svjetski rat

Kaiser Wilhelm II bio je vladar Njemačke početkom prošlog stoljeća, ali politikom su manipulirali ljudi postavljeni u administraciju od strane Elite, baš kao i u Velikoj Britaniji (Milner) te u Sjedinjenim Državama (pukovnik House). Ubojstvo nadvoj­vode Ferdinanda, austro-ugarskog prestolonasljednika, iskorišteno je kao izlika za početak rata, premda je sukob bio isplaniran davno prije. Za ubojstvo su Austrijan­ci optužili Srbiju te joj objavili rat. Atentat je 28. lipnja 1914. izvršilo srpsko tajno društvo pod nazivom Crna ruka kojeg je nadzirala Elita. Ferdinand je sa suprugom bio otputovao u Sarajevo u Bosni. Dok se automobil kretao k odredištu u zasjedi su ga čekala šestorica atentatora. Dok je vozilo prolazilo pored njih niti jedan od šestorice nije nadvojvodu uspio ubiti, pa se činilo daje ovaj preživio napad. Ali nje-

od Rhodeso do propasti

gov se vozač „smeo", skre­nuo u „krivom pravcu" i naposljetku zaustavio au­tomobil ispred jednog od nadobudnih ubojica - Ga­vrila Principa - koji je ovu drugu priliku iskoristio u potpunosti. Ferdinand je svome prijatelju, grofu Czerinu, bio rekao da zna kako se na nj sprema aten­tat jer mu je godinu dana ranije rečeno da su ga Slo­bodni zidari odlučili ubiti. U međuvremenu - u to­čno isto vrijeme u Rusiji - Grigorij Jefimovič Ra-sputin, carev najutjecajniji savjetnik (koji se protivio ratu), napadnut je nožem u neuspješnom pokušaju atentata u Pokrovskoju. Autor Colin Wilson u svo­joj knjizi Rasputin piše:

„Između Sarajeva i Pokrovskoja ima pedeset stupnjeva geografske dužine, što znači da kada je u Sarajevu jedanaest sati, tada je u Pokrovskoju 2.15 h. Neobična je podudarnost da su dvojica atentatora napala u gotovo istom trenutku - podu­darnost koja čovjeka navodi da posumnja u'nepristranu povijest'. Ferdinandova smrt učinila je rat vjerojatnim; Rasputinovo ranjavanje učinilo ga je sasvim izvjesnim, jer on je bio jedini čovjek u Rusiji koji ga je mogao spriječiti."

Kaiser Wilhelm, uz poticaj svojih savjetnika iz redova Bratstva, podržao je Au­striju i objavio rat Rusiji i Francuskoj. Započeo je „Veliki rat". Jedan od njegovih gla­vnih planerà bio je Kaiserov kancelar Bethmann-Hollweg, član bankarske obitelji Bethmann u Frankfurtu i rođak Rothschilda.8 Britanija je ušla u rat kao protivnik Njemačke, a njenim su stopama krenule Sjedinjene Države 1917. godine. Ameriku se već dugo pripremalo za mogućnost ulaska u rat jer su javno mnijenje huškali mediji. Kent Cooper, predsjednik Associated Pressa, u izdanju časopisa Life od 13. studenog 1944. napisao je:

; istina će vas osloboditi

„Prije i tijekom Prvog svjetskog rata velika njemačka novinska agencija, Wolff, bila je u vlasništvu europske bankarske dinastije Rothschild, a glavno je sjedište imala u Berlinu. Jedan od vodećih članova te tvrtke također je bio osobni ban­kar Kaisera Wilhelma (Max Warburg). U carskoj Njemačkoj u stvari se dogodilo to da se Kaiser poslužio Wolffom s ciljem da ujedini i isprovocira svoje podanike u tolikoj mjeri da požele ući u Prvi svjetski rat. Dvadeset godina kasnije pod Hitlerom, obrazac je ponovila i strahovito pojačala organizacija DNB, kročivši stopama Wolff a."

U svojoj autobiografiji Uklonjene prepreke (Barriers Down) Cooper dodaje daje dinastija Rothschild kupila udjel u tri vodeće europske izvještajne agencije: Wolff \x Njemačkoj, Havas u Francuskoj i Reuters u Engleskoj. Za one koji na znaju na koji način djeluju mediji: izvještajne agencije daju izvještaje s vijestima svim novinama i ograncima medija tako da ono što oni kažu često ponavljaju svi mediji. „Taje vijest zacijelo istinita jer su je objavili svi mediji", znaju ljudi često reći. Svi su je objavili zato što tiskaju istu informaciju iz istog izvora - izvještajne agencije. Vrijedi zapazi­ti daje 28. travnja 1915. baron Herbert de Reuter, ravnatelj agencije Reuters, „poči­nio samoubojstvo". Uslijedilo je to nakon kraha banke Reuters. Baruna je zamijenio sir Roderick Jones koji u svojoj autobiografiji izvještava da „...Nedugo nakon što sam naslijedio baruna Herberta de Reutera 1915. godine, slučajno sam dobio poziv g. Alfreda Rothschilda, tadašnje glave britanske dinastije Rothschild da odemo na ručak u povijesnom New Courtu, u poslovnom središtu grada".

O čemu su razgovarali odbija otkriti. Što mislite, o čemu? Ma koliko se to isprva činilo zapanjujućim, veze između židovske dinastije

Rothschild i izazivanja svjetskih ratova (u kojima je užasno propatio ogroman broj Židova) počinju se lagano nazirati.

Prema strategiji Elite, trebalo je uključivati SAD i pojačavati poslijeratne zahtje­ve za jednom svjetskom vlašću kako bi se spriječili budući ratovi. Nije to bio preve­liki problem jer je predsjednik Woodrow Wilson činio sve što bi mu njegov glavni „savjetnik", pukovnik House (Kom. 300), rekao da učini. Godine 1915. kada su Nijemci potopili američki „putnički" brod Lusitaniju poslužilo je to kao izlika da SAD objavi rat, upravo kao što je ubojstvo Ferdinanda bilo poslužilo Nijemcima, i kao što će napad na Pearl Harbor poslužiti Amerikancima u Drugom svjetskom ratu. Lusilania je nagnana da uplovi bez pratnje u područje poznate aktivnosti go­lemih njemačkih podmornica, a ljudi na brodu su žrtvovani da bi se zadovoljile grozomorne ambicije Elite. U arhivu američkog Ministarstva financija predsjednik Wilson je sakrio dokaze da je Lusitania nosila vojnu opremu Britancima.9 Ona nije bila „isključivo putničko" plovilo, kako se tvrdilo (u skladu s propagandom) sa svr­hom izazivanja ogorčenja u američkom javnom mnijenju. Alfred Gwynne Vandei-bilt iz obitelji Istočnog establišmenta nalazio se na Lusitaniji kada je potonula. Prije negoli je isplovio iz New Yorka na brod je stigao brzojav u kojem se Vanderbil«

od Rhodesa do propasti

upozorava da ne putuje, ali ga ovaj nije dobio i to ga je stajalo života. Očigledno je netko točno znao što se priprema.

Manipulacija s ciljem guranja Amerike u rat vršena je kroz tri glavne organizacije: Vijeće nacionalne obrane, Pomorsku ligu i Ligu za uspostavu mira. Medu članovima Vijeća za nacionalnu obranu bio je rotšildski agent Bernard Baruch. Kao predsjednik Odbora za ratnu industriju tijekom rata, Baruch je imao, po njegovim vlastitim ri­ječima „...vjerojatno veću moć od možda ijednog drugog čovjeka u vrijeme rata...".10

IJ pomorskoj ligi glavnu je riječ vodio J. R. Morgan. Među glavnim igračima Lige za uspostavu mira bili su Elihu Root, J. R. Morganov odvjetnik; Perry Belmont," ameri­čki agent Rothschilda i Jacob Schifi"iz rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Pomoćnik ministra pomorstva u to doba bio je stanoviti Franklin Delano Roosevelt koji je do­djeljivao velike pomorske ugovore mnogo prije negoli je uopće bilo govora o ulasku Amerike u rat, baš kao što će činiti nekoliko godina kasnije u svojstvu predsjednika prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Još jedna potvrda da je Prvi svjetski rat isplaniran u svrhu dugoročnijih ciljeva došla je 1950-ih s nalazima istrage koju je proveo američki Kongres preko Reeceovog odbora, a u vezi djelovanja Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. Ispostavilo se da je to organizacija posvećena izazivanju ratova! Jedna je iz mreže takozvanih porezno povlaštenih fondacija pokrenutih od strane obitelji Carnegie, Rockefeller i Ford, koje pak pomažu financirati plan za uvođenje Novog Svjetskog Poretka. Nor­man Dodd, direktor istraživanja u Reeceovom odboru, iznio je otkrića svoje istražite-ljice Kathryn Casey. Dodd je rekao da je na jednom sastanku povjerenika Carnegieja postavljeno pitanje: „Ako želite promijeniti život čitavog jednog naroda ima li, od sredstava poznatih čovjeku, išta učinkovitijeg od rata?" Zaključeno je da nema, pa je sljedeće pitanje povjerenicima bilo: „Kako da u rat uključimo Sjedinjene Države?"

Dodd nastavlja:

»A zatim su postavili pitanje:'Na koji ćemo način kontrolirati diplomatsku mašine­riju Sjedinjenih Država?'Odgovor je glasio:'Moramo nadzirati Ministarstvo vanjskih poslova'. Sada stižemo do onoga što smo već ustanovili... da svako imenovanje na neki visoki položaj u Ministarstvu vanjskih poslova mora odobriti agencija koju je oformila Zaklada Carnegie. Na kraju krajeva, bili smo u ratu. Na jednom sastanku °ko 1917. godine ti su povjerenici imali obraza čestitati sami sebi na prvotnom donošenju mudre odluke jer su učinci rata već ukazivali na to da se njime može Promijeniti i da se mijena život u ovoj zemlji. Bio je to datum našeg ulaska u rat; Postali smo jedna od uključenih strana. Čak su bili toliko drski da su napisali i poslali brzojav g. Wilsonu, pripomenuvši mu da se pobrine da rat ne završi suviše brzo."12

[moj naglasak]

Dodd kaže da je Kathryn Casey tada pronašla druge zapisnike u kojima se spo­minje kako Zaklada Carnegie nastoji spriječiti da se život Amerikanaca vrati u svoje

... / istina ce vas osloboditi

86

od Hhodesa do propdsti

došlo do jedne druge revolucije koju je vodio princ Lavov. On je planirao uspostaviti jjgpubliku američkog stila, a car Nikolaj II dotad je već bio abdicirao. No, kao što se ugodilo u Francuskoj kada se zamašnjak revolucije pokrenuo, nastupila je sljedeća, mnogo strasnija faza. Stigli su Trocki i Lenjin da preuzmu uzde i uvedu ugnjetavačku vladavinu poznatu pod nazivom marksizam-lenjinizam. Nije to bila Ruska revolucija. Bio je to udar na Rusiju od strane američkog financijskog pipca Svjetske Elite kojeg uglavnom kontroliraju Rothschildi. Lav Trocki, koji je nakon progonstva iz Njema­čke živio u New Yorku, krenuo je za Petrograd u Rusiji, na parobrodu Kristianiafjord 26. ožujka 1917., noseći sa sobom 10.000 dolara koje su mu dali Rockefelleri.15U ruci je držao američku putovnicu koju mu je sredio predsjednik Woodrow Wilson. U svojoj studiji „Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution" Jennings C. Wise piše: „Po­vjesničari ne smiju zaboraviti da je Woodrow Wilson, usprkos nastojanja britanske policije, omogućio Lavu Trockom da uđe u Rusiju s američkom putovnicom".16 Zbi­valo se to u vrijeme kada se smatralo da američke vlasti pooštravaju provjere u vezi ulaska mogućih revolucionara u Rusiju na temelju američkih putovnica! Ali, tko je kontrolirao Wilsona? Predstavnik Elite, pukovnik Edward House (Kom. 300). Kada je tijekom putovanja brod pristao u Kanadi, Trockog su zadržale kanadske vlasti, ali su ga ipak pustili i dopustili mu da nastavi svoje putovanje u Rusiju. Znalo se da po­tpukovnik John Bayne MacLean, osnivač i predsjednik izdavačke kuće Maclean Pu­blishing, održava bliske kontakte s kanadskom obavještajnom službom. Godine 1918. napisao je članak koji se pojavio u njegovom vlastitom časopisu pod naslovom „Zašto smo pustili Trockoga? Kako je Kanada izgubila priliku da skrati rat V7 MacLean je iznio brojne nepoznate podatke o Trockom, a mnogi su potvrđeni ili potkrijepljeni dokazima koji su odonda izašli na svjetlo dana. Kaže da Trocki nije bio Rus već Ni­jemac, a i drugi obavještajni podaci ukazuju na to da je bolje govorio njemački nego ruski.18 MacLeanovi izvori su kazali da je Trocki vrlo javno „protjeran" iz Njemačke u kolovozu 1914. kako bi mu se osigurala vjerodostojnost za ono što treba uslijediti. MacLean je rekao da su drugi ruski revolucionari koje je organizirao Trocki u Sjedi­njenim Državama i zapadnoj Kanadi bili „uglavnom Nijemci i Austrijanci koji putuju izdajući se za Ruse". MacLean nastavlja:

„Pomoću svojih suradnika, prvo su Britanci otkrili da Kerenski, Lenjin i neki ma­nje važni čelnici praktički rade za Nijemce još od 1915., a 1916. su otkrili njihove veze sTrockim koji je tada živio u New Yorku. Otada ga je pomno pratila 'Grupa za protueksplozijsku zaštitu'. Prvih mjeseci 1916. jedan njemački agent doputovao je brodom u New York. Dopratili su ga agenti britanske obavještajne službe. Njega su [Trockog] zadržali u Halifaxu, ali, na njihov naputak [britanske obavještajne službe], Pušten je uz obilate isprike zbog nepotrebnog zadržavanja. Nakon dosta mane­vriranja stigao je u mali, zapušteni novinski ured u nekoj zabitnoj uličici i ondje Pronašao Trockog kojemu je nosio važne upute. Od lipnja 1916. sve dok nadzor n ad njim nisu prepustili Britancima, njujorška 'Grupa za protuekpslozijsku zaštitu'

S 7

predratno stanje. Na koncu konca, mijenjanje načina života ljudi bila je glavna svrha rata. Dodd izvještava da su:

„...došli do zaključka kako, da bi onemogućili povratak na staro, moraju kontrolirati obrazovanje. Zatim su se obratili Fondaciji Rockefeller i rekli:'Molimo vas da preu­zmete kontrolu nad obrazovanjem budući da ono obuhvaća teme od velikog zna­čaja za prilike u ovoj zemlji'. I dogovor je postignut. Potom su zajedno odlučili daje ključna stvar podučavanje američke povijesti te da ga moraju promijeniti. Stoga su pristupili nekima od, kako bismo ih nazvali, najistaknutijih američkih povjesničara toga vremena s namjerom da ih navedu da promijene način na koji prikazuju po­vijesna zbivanja.""

Zbog toga se informacije iz ove knjige o stvarnoj pozadini svjetskih događaja nika­da nisu učile u školama ili na fakultetima. Ukoliko vam se onemogućuje da o nečemu saznate čitavu priču to je zato (sa stajališta manipulatora) što bi za vas bilo opasno da to znate. Odatle i moja pobuda da napišem ovu knjigu. Vaše je pravo da budete opasni!

Ruska revolucija

S Prvim svjetskim ratom u tijeku još je jedan potez Elite počeo donositi plodove: Ruska revolucija 1917. godine. Odvijala se na isti način kao i Francuska revolucija. Elita je prouzročila gospodarski kaos, a vladajući diktator, car, išao im je na ruku time što je odbijao uvesti demokraciju i dati više prava običnom puku. Godine 1905. ma­nipulacijama Rotschilda car je natjeran da uđe u rat s Japanom kako bi se potkopala ruska privreda i posijalo sjeme nemira u stanovništvu. Rothschildi su rekli caru da će oni financirati rat, dok je u Sjedinjenim Državama kompanija Rotschildovih, Kuhn, Loeb and Co, kradomice financirala Japance. Potom je 1914. došao rat s Nijemcima, tijekom kojeg je ruska vojska neprestano slabljena vanjskim utjecajima. Jedan od na­čina na koji Elita upravlja ratovima jest slanje lošijeg oružja strani za koju žele da izgubi ili pak otezanje s isporukom oružja. Godine 1915. britanski ministar financija i skorašnji premijer Lloyd George (Kom. 300) primijetio je da naoružanje naručeno za rusku vojsku kasni pet mjeseci. Znalo se dogoditi da na šest vojnika bude tek jedna puška. Time se nadolijevalo ulje na vatru revolucije, točno kako je planirano. Elita je htjela demoralizirali ruske vojnike i potaknuti ih na pobunu. Za odgađanje je bila odgovorna kompanija Vickers Maxim koju je kontrolirao sir Ernest Cassel, poslovni suradnik rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Company. Najviše dionica Vickersa imala je dinastija Rothschild.14 Britanska vlada otpravila je lorda Kitchenera u Rusiju da reorganizira njihovu vojsku, ali on se utopio putem kada je bojni brod Hampshire 5. lipnja 1916. „zagonetno" potonuo u noći. Ma puka slučajnost.

U Rusiji, raspirivala su se trvenja. Prvu (i nešto umjereniju) revoluciju pokrenuo je Slobodni zidar Aleksandar Kerenski. Kažem „prvu" no zapravo je i prije nje bilo

/ istina ce vas osioooaiti

Trockog nije puštala iz vida. Ustanovili su da mu je pravo ime Braunstein'9 i daje Nijemac, a ne Rus."

Zanimljivo. Ukoliko je to točno, i komunizam i fašizam (koji su se sukobili u Dru­gom svjetskom ratu) u velikoj su mjeri stvoreni u istoj zemlji - Njemačkoj - sjedištu mnogih tajnih društava Elite i postojbini Bavarskih Iluminata Adama Weishaupta. Kada je Trocki stigao u Rusiju, pridružio mu se Lenjin kojemu je omogućen siguran prolaz u blindiranom vlaku kroz Njemačku, iz Švicarske do Rusije preko Švedske, u travnju 1917., u pratnji trideset i dvojice drugih „revolucionara". Put je odobrio i platio njemački Glavni stožer po naredbama njemačkog Vrhovnog zapovjedništva. Nijemci su također trošili velike svote financirajući boljševičku propagandu unutar Rusije. Von Kuhmann, ministar vanjskih poslova, 1917. rekao je Kaiseru:

„Kada su boljševicima počela redovito pristizati novčana sredstva od nas, kroz ra­zne kanale i pod različitim oznakama, tek tada su bili u mogućnosti da izgrade svoj organ, Pravdu, te da vode žustru propagandu i značajno prošire prvotno usku bazu svoje stranke."20

Prema planu, re-revolucija je trebala izvući Rusiju iz Prvog svjetskog rata i sklopiti s Njemačkom „mir". Upravo se to i dogodilo. Da ponovim, ta zbivanja su višedimen-zijska. Ruski „revolucionari" poput Lenjina i Trockog korišteni su da bi se Rusiju maknulo iz rata, što je išlo u prilog Njemačke. Ali na razini Elite rađala se babaroga zvana komunizam kako bi se potaknule podjele na osnovu straha i nepovjerenja: ko­munizam protiv kapitalizma protiv fašizma. Kada se na sceni pojavi strah kojeg iza­zivaju dvije ili više odijeljenih „strana", tada sazrijeva i plod metode „podijeli (zavadi) pa vladaj": kontrola. Strah je također i najveći proizvođač negativne energije. Dok su Trocki, Lenjin i kompanija optuživali kapitaliste, njih su financirali londonski i nju-jorški bankari. Trockog su citirale ruske novine, Russkoe, kada je rekao da „se Sovjeti ne mogu svrstati uz ... kapitalističke Amerikance, jer bi to bila izdaja". Ma, zar zbilja, Lave? U stvari, Trockog i boljševike financijski su i politički podupirali isti ljudi koji će podupirati Hitlera i fašiste, zato što Elita nema političkih načela. U svojoj autobio­grafiji Trocki spominje i neke od zajmova dobivenih od britanskih financijera. Mno­ge je osigurao lord Milner (Kom. 300) iz Okruglog stola i ..Alexander" Gruzenberg (pravim imenom Michael), glavni boljševički agent u Skandinaviji i vrlo povjerljivi savjetnik banke Chase National u vlasništvu J. P. Morgana u New Yorku. To je bila revolucija u režiji Londona i New Yorka, a žrtva je ponovo bio ruski narod.

Gospodin Sređivač stvari između Londona, Wall Streeta i boljševika bio je Olof Aschberg koji je postao poznat kao Boljševički bankar. Bio je vlasnik banke Nya Ban-ken, utemeljene 1912. u Stockholmu. Aschbergov londonski predstavnik bila je ban­ka North Commerce koju je vodio grof Grey, prijatelj Cecila Rhodesa i član Okruglog stola. Još jedan Aschbergov bliski suradnik bio je Max May, potpredsjednik Jamstvene

88

od Rhodesa do propasti

zaklade J. R- Morgana i voditelj njezinih inozemnih podružnica. Aschberg je nedvoj­beno bio savršeni posrednik za usmjeravanje novca iz Londona i New Yorka prema boljševicima. Godine 1915. osnovana je American International Corporation u svrhu financiranja Ruske revolucije. Njezini direktori predstavljali su interese Rockellera, Rothschilda, DuPonta, Kuhna, Loeba, Harrimana i Federalnih rezervi. Među njima su bili Frank Vanderlip (jedan od pripadnika Jekyl Island Group koja je stvorila Fede­ralne rezerve) i George Herbert Walker, djed predsjednika Georgea Busha.

Rothschildi su također bili izravno uključeni u financiranje revolucije preko Jaco-ba Schiffa iz tvrtke Kuhn, Loeb and Co iz New Yorka. Međunarodni bankari iz Bri­tanije, Sjedinjenih Država, Rusije, Njemačke i Francuske sastali su se u ljeto 1917. u Švedskoj. Dogovorili su se da će Kuhn, Loeb za potrebe Lenjina i Trockog položiti 50 milijuna dolara na račim jedne švedske banke. U jednom članku u časopisu The New York American Journal od 3. veljače 1949. unuk Jacoba SchifT izjavljuje da je njegov djed platio dvojici „revolucionara" dodatnih 20 milijuna dolara. Uplata 20 milijuna dolara boljševicima od strane Elihua Roota (odvjetnika Kuhna Loeba i bivšeg mi­nistra vanjskih poslova), preko „Fonda za potrebe specijalnog rata" zabilježena je u kongresnom zapisniku od 2. rujna 1919. Poprilična investicija, ako je istina daje, kao što pretpostavljaju neki istraživači, Lenjin otplatio Kuhnu, Loebu and Co rubaljsku protuvrijednost 450 milijuna dolara između 1918. i 1922. godine. A to je sitnica u usporedbi s dobiti koju su bankari ostvarili eksploatirajući rusku zemlju, privredu i ljude, da i ne govorimo o krađi carevog zlata i ogromnih financijskih sredstava što su držana u inozemstvu u istim bankama koje su financirale revoluciju.

Godine 1917. Elita je, pod krinkom misije Crvenog križa u Rusiji, sređivala zadnje pojedinosti za boljševičko preuzimanje vlasti. Crveni križ u Washingtonu pokrenuo je kampanju prikupljanja 2 milijuna dolara. Kampanja je bila uspješna samo zahva­ljujući pozamašnim donacijama njujorških financijera, uključujući i samog J. P. Mor­gana, koji je priložio 100.000 dolara. Bankari i industrijalci nastavili su preuzimati kontrolu nad Crvenim križem Sjedinjenih Država i, kako se izrazio Elitin igrač John Foster Dulles, oni su „američki Crveni križ promatrali kao produženu ruku vlade...".21

Sastav osoblja te misije u Rusiji u kolovozu 1917. govori sam za sebe. U skupini od dvadeset i četiri osobe samo je sedmero bilo liječnika. Ostali su uglavnom bili nju-jorški financijeri i njihovi pomoćnici na čelu s Williamom Boyceom Thompsonom (Kom. 300), prvim stalnim ravnateljem banke Federalnih rezervi u New Yorku. Na­kon samo mjesec dana liječnici su se vratili, a dr. Frank Billings, profesor medicine n3 Cikaškom sveučilištu i službeni vođa misije, navodno je bio zgrožen očiglednim Političkim aktivnostima ne-medicinskih članova misije. U ekipi su bila i tri ruska Prevoditelja, sva trojica znani kao boljševici. Jedan od njih, Boris Reinstein, kasnije Ce postati Lenjinov tajnik i ravnatelj Uprave za međunarodnu revolucionarnu pro-Pagandu.22 Elita se u mnogo navrata poslužila Crvenim križem bez znanja njegovog autentičnog osoblja. Ne samo da je to uvreda naporima koje Crveni križ poduzima,

ec je i izuzetno opasno za 99% ljudi koji predano rade za tu organizaciju tjerani su-

. / istina će vas osloboditi

osjećanjem za muke i nevolje potrebitih diljem svijeta. Zanimljivo, simbol Crvenog križa također je i simbol Vitezova templara, engleske zastave i simbola što se vijorio na Kolumbovim brodovima kada je ovaj „otkrivao" taj „Novi svijet" u korist tem­plara. Crveni križ je osnovan tijekom francusko-pruskog rata 1870. godine kojeg je izrežirala Elita posredstvom dopisivanja na stranicama našeg starog prijatelja, novina London Times.

Dok su ti elitni bankari stvarali organizacije koje će podržavati boljševike, istovre­meno su financirali i uspostavljali protuboljševičke organizacije.

Otto Kahn i članovi Jamstvene zaklade Morgan osnovali su skupinu nazvanu Uje­dinjeni Amerikanci (United Americans) koja je puštala u opticaj protukomunističku i protužidovsku propagandu. Istinski protivnici revolucije tako su odbačeni kao „an­tisemiti". To se radi i dandanas, gdje Robotski radikali mentalnog sklopa tipa „pun sam svoje vlastite političke čistoće" plešu poput lutaka na koncima koje poteže Svjet­ska Elita kada sve koji se približe istini prokazuje kao „antisemite". Isto se danas do­gađa i meni. Sve je to tako predvidljivo. Uzice Robotskih radikala i njihove „oporbe", Robotskih desničara, vuku isti ljudi! Stvarno tragikomično.

Vraćajući se iz Rusije, William Boyce Thompson nakratko se zaustavio u Londonu gdje se susreo s britanskim premijerom Lloydom Georgeom. Pridružio im se Tho­mas W. Lamont iz tvrtke /. P. Morgan, koji je doputovao iz Pariza (gdje je raspravljao s pukovnikom Edwardom Houseom o preustroju svijeta nakon rata). House je 28. studenog 1917. poslao brzojav predsjedniku Wilsonu, pozivajući ga da suzbije sve medijske kritike boljševika: „Neizmjerno je važno da se takve kritike suzbiju", stajalo je u poruci. Brzojav je pohranjen u strogo povjerljive spise, a objelodanjen je tek šest godina kasnije. Istraživač Carroll Quigley je rekao da se dinastija Morgan od tamo negdje 1915. godine ubacivala u Ijevičarske skupine u Sjedinjenim Državama. Prema svojoj strategiji nastojali su se domoći kontrole, kako „Ljevice" tako i „Desnice", i na unutarnjem i na međunarodnim planu.23

Sama Ruska revolucija bila je tek dio Velikog plana zbog čega su vodeći dužnosnici rotšildski kontrolirane banke Federalnih rezervi iz New Yorka, uključujući Thorn -psona, podržavali boljševike. U tom razdoblju vidimo kako Svjetska Elita odlučuje o poratnim smjernicama i osigurava da političari-marionete to i učine. Thompson i Lamont sastali su se s Lloydom Georgeom želeći ga uvjeriti da je protuboljševički stav britanske vlade pogrešan te da bi se vlada trebala pomiriti sa zbiljom koja kaže da se s Lenjinom i Trockim mora ozbiljno računati.2'1 Lloyd George i njegova vlada - uklju­čujući lorda Milnera iz Okruglog stola, dakako - prihvatili su gledište Thompsona i Lamonta. Kada na svim stranama na ključnim položajima imate ovakve nalogoprim-ce Elite možete raditi gotovo što vas je volja. Odluka Britanaca da se podržavaju bolj­ševici nije toliko iznenađujuća kada uzmete u obzir da Lloyd George u svemu ovome nije imao odriješene ruke. Njegov gaje privatni život činio ranjivim na ucjene, a imao je i obveze prema jednom međunarodnom trgovcu oružjem po imenu Basil Zaharofl (koji se obogatio prodajući oružje objema stranama u svakom ratu kojem je uspio

oo nnoaesa ao propasti

primirisati). ZaharofT je Lloyda Georgea imao potpuno u vlasti nakon što je udesio da premijer uleti u ljubavnu aferu s njegovom ženom djevojačkog imena Emily Ann Burrows iz Knightsbridgea. ZaharofT je također prodavao plemićke naslove koje je bio kreirao Lloyd George.25 U knjizi napisanoj 1963. godine, naslovljenoj Merlinova maska CLrie Mask Of Merlin,20 pisac Donald McCormick kaže da je ZaharofT imao to­liku moć da su „se saveznički državnici i vođe obavezno morali posavjetovati s njime prije planiranja svakog većeg napada". Woodrow Wilson, Lloyd George i francuski premijer Georges Clemenceau mnogo su se puta sastali u Zaharoffljevom pariškom domu. Bilo je to važno za politiku Saveznika prema Rusiji jer je Zaharoff podupirao boljševike i uskraćivao oružje onima koji su im se suprotstavljali. I on se zauzimao za boljševičke interese, kako u Londonu tako i u Parizu.

U travnju 1919. britansko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo je Bijelu knjigu (Vladin izvještaj; op. prev.) o stanju u Rusiji koju se moglo kupiti za devet penija, a koja je otkrivala da su revoluciju bili organizirali i financirali međunarodni bankari. U njoj se spominje kako su dovođeni „kineski kriminalci" da služe pod boljševičkim časnicima u strahovladi protiv ruskog naroda. Taj je dokument hitro povučen i zami­jenjen verzijom koja košta šest penija a koja nije sadržavala te informacije.27 Neid tvr­de da je Boljševička revolucija bila Židovska revolucija, ali ja mislim da rabin Marvin S. Antelman savršeno sagledava situaciju kada piše:

„Prava je istina ta ... da je zavjera postojala, ali nije bila niti židovska, niti katolička, niti slobodnozidarska. Okupljala je ljude svih vrsta i religija i nacionalnog podrijetla. Rame uz rame sa Schiffovima, Warburzima i Rothschildima stajali su Morgani i Ro-ckefelleri. UzTrockog su stajali Lenjin i Staljin."28

Koja ih je zajednička tema povezivala? Kult Svevidećeg Oka. Započevši revoluciju, Elita je sredila da se njeno obavještajno osoblje pošalje u Rusiju. Alfred Milner oda­brao je jednog agenta, Brucea Lockharta (Kom. 300), da ode u Rusiju i udruži se s Amerikancem Raymondom Robinsom kojeg je ondje ostavio William Boyce Thom­pson da vodi - sada bez liječnika - misiju „Crvenog križa" tijekom 1918. godine. Francuzi su odlučili poslati pristašu boljševika Jacquesa Sadoula, starog prijatelja Lava Trockog. Sudionici zavjere tako su imali kontrolu nad diplomatskim i obavještajnim izvještajima koji iz Rusije stižu njihovim vladama. Sa svime time udar Svjetske Elite na ruski narod bio je potpun. Lenjin i Trocki su nastavili s rashodovanjem institucija 1 skupina radnika koje su se pojavile u ranim danima revolucije. Omražena Ohrana, »tajna služba" careva, obnovljena je i preustrojena u ono što je naposljetku postalo KGB. „Narodna revolucija", koja će stotine milijuna ljudi domalo pretvoriti u zato­čenike u njihovoj vlastitoj zemlji, te uzrokovati smrt i patnju ogromnog broja ljudi u koncentracijskim logorima, uvelike je pospješila ciljeve Novog Svjetskog Poretka. U narednim desetljećima igranje na kartu Sovjeta pokazat će se vrlo isplativim.

91

/ istmo ce vos osloboditi

Stvaranje države Izrael Tijekom Prvog svjetskog rala Elita je također željela osigurati da Britanija prizna ži­dovsku postojbinu u području koje je tada bilo arapska Palestina. Na scenu je do­veden politički pokret pod nazivom cionizam sa zadatkom da agitira za židovsku postojbinu, ali često se taj pokret shvaća pogrešno: svi Židovi nisu cionisti niti su svi cionisti Židovi. Cionizam nije religija ili rasa; riječ je o političkom pokretu koji se sa­stoji od ljudi, Židova i ne-Židova, koji podržavaju zahtjeve za priznavanjem židovske postojbine. Ukoliko to podržavate i vi ste cionist, bez obzira na vašu rasu ili vjerska uvjerenja. Govoriti da cionizam predstavlja židovsku rasu isto je kao da kažete da britanska Laburistička stranka predstavlja englesku rasu. Cionizam je u pretprošlom stoljeću utemeljio jedan ateist, Theodore Herzl, a rabi se kao jedan od paravana Svjet­ske Ehte i sredstvo da se židovskom narodu u cjelini proda rog za svijeću. Ponuda da se prizna neka postojbina u Palestini osmišljena je ne samo da se Sjedinjene Države natjeraju da uđu u rat, nego i da se kasnije izazove „upravljani sukob" i situacija tipa „podijeli pa vladaj" na naftom bogatom Srednjem istoku. Više od dvadeset godina poslije Prvog svjetskog rata, 25. travnja 1939., američki senator Gerald P. Nye iz Sje­verne Dakote otkrio je Senatu neke historijske pojedinosti o priznavanju židovske postojbine od strane Britanaca te o Prvom svjetskom ratu općenito. Rekao je da su mu uručeni neki dokumenti pod naslovom „Sljedeći rat". Naziv se odnosio na Drugi svjetski rat za kojeg su autori tih dokumenata već znali da će se dogoditi. U jednom od svezaka pod nazivom „Propaganda u sljedećem ratu" također se raspravlja, usput, kako je američki narod prijevarom naveden da se bori u Prvom svjetskom ratu. U njemu stoji:

„Neko je vrijeme pitanje kojoj će se strani Sjedinjene Države prikloniti stajalo na vagi, a konačan ishod možemo smatrati uspjehom naše britanske propagande. Još moramo uvjeriti Židove. Procjenjuje se da od svih Židova, kojih u svijetu ima otpri­like petnaest milijuna, ne manje od pet milijuna živi u Sjedinjenim Državama: 25% stanovnika NewYorka su Židovi.

Tijekom Velikog rata pridobili smo tu golemu američku židovsku javnost obeća­njem da ćemo uspostaviti židovski nacionalnu postojbinu u Palestini. Ludendorf je to držao genijalnim potezom savezničke propagande jer nam je omogućio ne samo da se obratimo Židovima u Americi nego i Židovima u Njemačkoj."29

Amerikanci su u rat stupili 1917. godine. Balfurška deklaracija potpisana je 6. studenog iste godine, kada je Arthur (lord) Balfour (Kom. 300), britanski ministar vanjskih poslova i pripadnik uže elite Okruglog stola, službeno priznao Palestinu kao postojbinu židovskog naroda. Ponovno bismo to trebali sagledati i to s nekoliko ra­zina. Koliko god propagandisti smatrali da je uvlačenje Amerike u rat bio „genijalan potez", ipak nisu znali da je njima samima manipulirano da manipuliraju drugima.

Amerika bi ionako bila ušla u rat. Židovska postojbina u Palestini bila je dugoro­čna strategije Elite, a pomoću tobožnjeg navođenja Amerike u rat htjeli su potaknuti britanske političare da ju prihvate. Balfurška deklaracija bila je težak udarac Arapi­ma koji su se, pod vodstvom i uz obećanja Engleza T. E. Lawrencea („Lavvrencea do Arabije"), borili u korist Britanije protiv Turaka, odigravši više nego bitnu ulogu u dobivanju rata. Kao nagrada za njihovu podršku, Arapima je obećana puna poratna samostalnost i nezavisnost, što je potvrđeno službenim dopisima. Lawrence, bliski prijatelj Winstona Churchilla (Kom. 300), itekako je dobro znao da Arapima koje predvodi prodaje maglu. Nekoliko godina kasnije Lawrence je rekao:

„Riskirao sam da me optuže za prijevaru zbog svojeg uvjerenja da nam za brzu i laku pobjedu na Istoku treba pomoć Arapa, te da je bolje da pobijedimo i po­gazimo danu riječ nego da izgubimo... Arapski zanos bio je naše glavno sredstvo pobjede u Istočnom ratu. Stoga sam ih uvjerio da Engleska drži do svoje riječi, kako po sadržaju tako i po duhu. Obodreni time, izvršili su svoja junačka djela; ali, naravno, našim se zajedničkim pothvatima nisam ponosio, već sam bio ojađen i postiđen."30

Dok su Lawrence i Britanci Arapima obećavali nezavisnost, istovremeno su se dru­goj strani obavezali da će im prepustiti Palestinu kao židovsku postojbinu. Lawrence, Milner i Victor Rothschild međusobno su se poznavali. Balfurška deklaracija nije bila službena objava Ministra vanjskih poslova Donjem domu parlamenta. Pojavila se u obliku, kao što smo mogli i očekivati, pisma nastalog u prepisci između Arthura Balfoura (Kom. 300) iz rotšildski financiranog Okruglog stola te lorda Lionela Wal-tera Rothschilda (Kom. 300), predstavnika Engleskog saveza cionista potpomognu­tog novcem Rothschilda. Napisao ga je vodeći glas u ratnoj vladi Lloyda Georgea, najutjecajnija figura Okruglog stola, lord Milner (kojega je predsjednikom Rio Tinto Zinca postavio lord Rothschild).31 Balfurška deklaracija bila je dekret Rothschilda/ Svjetske Elite a ne dio nekog demokratskog postupka. U Balfourovom se pismu lordu Rothschildu, za kojeg mnogi smatraju da ga je napisao lord Rothschild (u savezu s Alfredom Milnerom) kaže:

„Veliko mi je zadovoljstvo prenijeti vam, u ime Vlade Njenog veličanstva, sljedeće očitovanje o razumijevanju židovskih cionističkih težnji koje je predloženo Vladi i odobreno: članovi Vlade Njenog veličanstva s naklonošću gledaju na usposta­vljanje nacionalnog teritorija za židovski narod u Palestini, i taj će se cilj svakako nastojati postići, s time da se jasno podrazumijeva kako se neće poduzimati ništa što bi ugrozilo građanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palesti­ni [dobra fora!], ili prava i politički status kakvog uživaju Židovi u svakoj zemlji. Bio bih vam zahvalan kada biste o ovom očitovanju (deklaraciji; op. prev.) obavijestili Cionistički savez."

. / I 3 L I I I U «-C V L O U J I U U U U111

Premda su manje od jedan posto stanovništva Palestine činili Židovi, ipak je to pismo kasnije predstavljalo temelj na kojem će se dijeliti poratni svijet a arapska kontrola nad Palestinom predati u tuđe ruke. Ponajmanje se to činilo radi dobrobiti Židova, iako su arhitekti tog poteza - Rothschildi - i sami Židovi, ako ni po čemu drugom a ono po imenu. Uporište u tom dijelu Srednjeg istoka davalo je šire strate­ške mogućnosti eksploatacije nafte i rada na ostvarivanju Novog Svjetskog Poretka. Smatram da je rabin Marvin S. Antelman u pravu kada dinastiju Rothschild pove­zuje s klikom Svevidećeg Oka koja nastoji uništiti judaizam. Neke se stvari mogu radili u ime židovskog naroda kao cjeline, ali ne i u njegovu korist. Elita i mnogi unutar židovske hijerarhije koriste židovski narod kao topovsko meso. Niti je istina da genetsko podrijetlo većine današnjih Židova vodi do drevnog Izraela, što je inače tvrdnja kojom se opravdava okupacija Palestine. Iz istog razloga izraz „antisemitski" neprestano se pogrešno koristi.

Osobno, ne tiču me se boja i genetsko podrijetlo nečijeg fizičkog tijela. Ono je sredstvo za doživljavanje iskustava i ništa drugo. Svi smo mi aspekti jedni drugih. No, budući da mnogi ljudi genetikom svojih tijela opravdavaju vlastite postupke stvari ovdje trebamo pojasniti. Riječ „semitski" dolazi od rase ljudi u drevnom Sumeru od kojih potječu, kako su sami tvrdili, biblijski Židovi. Sem ili Šem, jedan od Noinih sinova iz biblijskih pripovijesti, navodno dolazi od te genetske linije, a podrijetlo te riječi čini se da bi mogla biti legenda o „Šemjazi", tom „nebeskom sinu i božanskom anđelu čuvaru".

Još jedan vanzemaljac, gotovo sam siguran. No, prema pisanju nekoliko židovskih pisaca, uključujući Arthura Koestlera u njegovoj knjizi Trinaesto pleme (Tfie Triirte-enth Tribe)}\ svojem genetskom podrijetlu vrlo malo današnjih Židova može pronaći trag u semitskoj liniji toga razdoblja i/ili u semitskoj liniji u Palestini i Izraelu u vrije­me Ješue (Isusa). Umjesto toga, oni su genetski potomci jednog naroda tursko-mon-golskog-nordijskog podrijetla pod nazivom Hazari, koji su se 740. godine preobratili na židovsku vjeru.

Hazari su živjeli u južnoj Rusiji između Crnog i Kaspijskog mora. Nalazili su se između kršćanskog i islamskog svijeta, a njihov je vođa odlučio prihvatiti židovsku vjeru kako bi izmakao kandžama drugih sila i carstava. Većina današnjih Židova, kaže Koestler, potječu od tih ljudi, a ne od genetske linije Semita. Zapravo, kada nekoga nazovete „antisemitom" u biti ste ga nazvali „anti-Arapom" zato što staroj semitskoj rasi pripada više Arapa nego Židova!

Nakon raspada Hazarskog carstva do početka trinaestog stoljeća ljudi koji su pri­svojili židovsku vjeru ostali su u Rusiji ili su, u slučaju većine, krenuli u ono što će kasnije postati Balkan, Litva, Poljska i Njemačka. Slijedom tih gibanja nastao je jezik znan kao jidiš. To je mješavina hebrejskog, poljskog i njemačkog. Ime Rothschild dolazi od izraza Red Shield, simbola hazarskih „Židova" u istočnoj Europi (njem. rotes schild = engl. red shield). Obitelj Rothschild povijesno je s Palestinom povezana

94

uu ni I U U C S U uu ui uuuiii

onoliko koliko su s Palestincima povezani Eskimi.33 „Židovski" orlovski nos ne vuče podrijetlo iz biblijskog Izraela. Genetski mu se korijeni nalaze na Kavkazu. Klasično židovsko lice Ješue (Isusa) je mit. On ni približno ne bi tako izgledao. Jednostavno zato što nije rođen u južnoj Rusiji. Kao što piše Koestler: „Antropologija se slaže s po­viješću u pobijanju općeprihvaćenog uvjerenja da židovska rasa potječe od biblijskog plemena". U novinama Church Times od 24. siječnja 1992. kršćanski biskup Hugh Montefiore, po rođenju Židov, je rekao: „Antisemitizam je izgrađen na temeljima moćnog rasnog mita, kojeg su podjednako prihvatili i Židovi i antisemiti". No, upravo su pripadnici genetske struje koja nema ama baš nikakvih veza s Palestinom stajali iza stvaranja Izraela i današnjeg upornog gaženja palestinskih prava.

Židovski pisac Alfred M. Lilienthal ide i dalje. On kaže da židovska „rasa" kao ta­kva ne postoji. Biti „Židov" znači slijediti židovsku religiju, što nema nikakve veze s rasom jer, kaže on, ljudi bezbrojnih rasa preobraćali su se na židovsku vjeru tijekom tisuće godina, stvarajući tako šaroliki koktel različitih genetskih struja koje su same sebe nazivale židovskim. U svojoj smjeloj knjizi Izrael: po kojoj cijeni?(What Priče Israel?), Lilienthal ističe:

„Najuvjerljivi argument kojeg bi židovski nacionalist mogao dati u prilog cioni-zmu zasniva se na hipotezi o 'hebrejsko-semitskoj rasi'. Ali glavninu pripadnika takve'rase'našli bismo među arapskim narodima Srednjeg istoka, od kojih gole­ma većina ne ispovijedaju židovsku vjeru. Arapi, ljuti neprijatelji Izraelaca koji su se vratili u takozvanu 'postojbinu svoje rase', najviše sliče onim Židovima koji su domorodni Palestini i Srednjem istoku; jer imaju nečistiju hebrejsko-izraelitsku krv od većine onih koji su'okupljeni'... Optužba da su Arapi antisemiti poprilično je promašena.

...u stvari, jednoglasan je zaključak svih antropologa, od VVeissenberga, Hertza i Fishberga (koji su i sami Židovi), do Boasa, Ripleya, Meada, Pittarda i ostalih, da gdjegod ima Židova, oni uvelike sliče ljudima među kojima žive. Čak i oni koji imaju uobičajena obiteljska imena kakva se navodno mogu povezati s drevnim hebrejskim plemenima, kao što su Levites (Levi) i Kohanim (Kohn, Coehn, Cohn) vrlo malo sliče jedni drugima. Ne postoji niti jedna rasna značajka zajednička svima onima koji se deklariraju kao Zidovi."3,1

Takve nijanse promakle su Llovdu Georgeu (Kom. 300) koji je gorljivo zagovarao postojanje izraelske postojbine u Palestini. Pogledate li što je o toj temi napisao 1920-ih, dobit ćete dojam da je pokušavao navesti stanovništvo na krivi put ili je i sam bio zaveden. U svojoj knjizi Je li to mir ? (Is It Peace?) bespogovorno prihvaća da židovski narod polaže povijesna prava na Palestinu.35 On kaže da će jedino uz njihovu pamet i predanost to područje ponovno postati „zemlja meda i mlijeka" zato što su, u osnovi - izrazimo li njegove misli jednostavnijim riječima - Arapi za tako što preglupi. No,

95

... i o i / / / u t_c v c o usiuuuuui

njegove tvrdnje, kada u glavnim crtama iznosi cionističke namjere u vezi Palestine, I mogu se pokazati iznenađujuće naivnima ili sračunate da nas povedu u krivom smje­ru. Još je vjerojatnije da su beskrajna sredstva pomoću kojih ga se moglo ucjenjivati I u vezi njegova privatnog života i osobne iskvarenosti djelovala kao „usmjerivač" nje­gova uma. Kao što se kaže: „Kada nekoga držite za muda, njegovo srce i um nadohvat su vam". Lloyd George kudi protivnike Balfurške deklaracije kada ovi iznose pretpo­stavku da su cionistički vođe nastojali uspostaviti „židovsku oligarhiju u Palestini koja bi stanovnike arapske krvi svela na ropski položaj naspram povlaštene hebrejske manjine".3(1 Najbolji odgovor na tu optužbu, rekao je, mogao se pronaći u dopisu ko­jeg je Ligi naroda podnijelo Cionističko udruženje. S distance od preko sedamdeset godina sumnjam da bi i sam Lloyd George sada navodio taj dopis kao potvrdu da su njegovi protivnici bili u krivu. U njemu se kaže:

„Židovi ne traže nikakve povlastice, ukoliko se povlasticom ne smatra prilika da vlastitim naporima i žrtvama obnove zemlju što nekoć bijaše središte na-1 predne i produktivne civilizacije, a koja je dugo podnosila stanje opustjelosti. Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju političkih ili vjerskih prava. I Oni predmnijevaju, kao samo po sebi razumljivo, da će svi stanovnici Palestine, bili oni Židovi ili ne-Židovi, u svakom pogledu imati oslonac u načelu savršene | jednakosti. Ne zahtijevaju nikakvog udjela u vlasti izvan okvira onoga na što imaju pravo temeljem Ustava kao građani te zemlje. Ne nastoje moljakati ni­kakve usluge. Oni ne traže, ukratko, ništa više doli zajamčenih uvjeta za miran razvoj svoje nacionalne Postojbine kroz vlastite napore te za boljitak na osnovu vlastitog zalaganja."

Židovsko i arapsko stanovništvo Izraela u svakom će pogledu imati oslonac u na­čelu savršene jednakosti? Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju politi­čkih ili vjerskih prava? Stvarno?

Chaim Herzog, predsjednik Izraela, nekoliko je godina kasnije imao ponešto dru­kčije gledište kada je rekao da „ni na koji način" Arapi ne mogu biti „dionici u zemlji koja je smatrana svetom za naš narod tisućama godina. Židovima ove zemlje nitko nije dostojan partner".37 E, ovo je već bolje! Židovski narod u cjelini (vjera) bio je žrtva cionizma (političkog pokreta), kojeg kontrolira Svjetska Elita. Vrijeme je da pri­padnici židovskog naroda (koji je nedužan i nesvjestan zakulisnih igara) uvide kako se oni, njihov um i njihove emocije, koriste na načine koji služe dugoročnijem planu za nametanje centralizirane kontrole, a ne za dobrobit njih samih i njihove djece.

Ovo je zasigurno neprijeporno ako govorimo o Anti-klevetničkoj ligi (Anti-Defa-mation League) B'nai B'ritha osnovanoj 1913. u Sjedinjenim Državama Od tada pa do danas Anti-klevetnička liga (ADL) djeluje kao obavještajna jedinica koja žigose kao „antisemita" svakoga tko protuslovi Svjetskoj Eliti ili iznosi sumnje u čestitost njenih namjera. No, je li ustanovljena u korist židovskog naroda? Ne, nije. Stvorena

96

od Rhodesa do propasti

je da se zaštite njujorški gangsteri! Negdje početkom prošlog stoljeća Thomas Bing­ham, glavni povjerenik Njujorške policije, mafijašima je odlučno bacio rukavicu u lice. Medu njima je bio Arnold Rothstein, dušebrižnik Meyera Lanskog. On će kasni­je postati kum združenog organiziranog kriminala koji će pripomoći financiranju i naoružavanju židovskog terorističkog podzemlja u Palestini, a isto će kasnije učiniti i za samu državu Izrael. Lansky je ujedno bio jedan od ključnih igrača u ubojstvu pred­sjednika Kennedyja. Na Binghamovu istragu njujorški su mafijaši odgovorili tako što su ga proglasili antisemitom. Ovo je diskreditiranje bilo tako uspješno da je Bingham morao napustiti službu, čime je istraga o mafiji prekinuta.

Napade je koordinirao odbor kojeg je oformio odvjetnik po imenu Sigmund Li­vingston. Godine 1913. odboru je dan službeni naziv - Antiklevetnička liga.38 Da­nas je to produžena ruka Mossada, obavještajne agencije Izraelaca/Svjetske Elite koja stoji iza nekih užasnih događaja, uključujući i ubojstvo Kennedyja. Svrha ADL-a je da pomaže Svjetskoj Eliti i teroristima koji kontroliraju Izrael, a ne da brani židovski narod od predrasuda. Ovim se potonjim previše ne zamara.

Postignuti mir

Prvi svjetski rat završio je 1918. uz desetke milijuna poginulih i ranjenih na svim za­raćenim stranama, nakon najkrvavijeg sukoba u znanoj nam ljudskoj povijesti. Ispla­nirala ga je i osmislila Elita koristeći se novcem i moći bankarskih krugova i mreže tajnih društava. Do njega inače ne bi došlo. Nije to bilo djelo ljudske prirode, nego ^manipulirane ljudske prirode. Istovremeno Elita je posijala sjeme (Drugog) svjet­skog rata: kapitalisti/komunisti protiv fašista, kao i Hladnog rata: kapitalizam protiv komunizma, udesivši i financirajući Rusku revoluciju. Elita je pobijedila u revolu­ciji i u ratu. Sada su se pripremali za svoju najvažniju ambiciju - pobijediti u miru. Nacionalne države Europe imali su točno u onakvom stanju u kakvom su željeli da ove budu. Rat je za sobom ostavio opustošenu Europu, do grla u dugovima. Europ­ske države dugovale su bankarima iz redova Elite koji su pozajmljivali novac objema stranama. U središtu svega toga leži ime J. P. Morgana (Kom. 300). Morganova jam­stvena zaklada i Elitina korporacija American International Corporation zajmovima su financirali njemačku špijunažu i tajne operacije u Sjedinjenim Državama i Južnoj Americi tijekom rala. Otkrio je to Overmanov odbor američkog Senata 1919. godi­ne. Umiješani u sve to bili su i Rothschildov Kuhn, Loeb and Co i Morganova Chase National Bank. Odbor je također ustanovio da je Jamstvena zaklada koja je tijekom fata davala zajmove Saveznicima kradomice sređivala druge zajmove za Njemačku na londonskim tržištima novca! Taj je novac u Njemačku prebacivan preko Južne Amerike.39

Dok se sve to zbivalo 1915. godine istog tog J. P. Morgana britanska je vlada ime­novala njenim jedinim posrednikom za nabavu britanske ratnodopske robe od ta­dašnjih „neutralnih" Sjedinjenih Država, a za sve zajmove od privatnih banaka u Sjedinjenim Državama Britanija je također postala jamac za svu robu i zajmove iz

/' istino će vas osloboditi

Amerike koji su davani Francuzima, Talijanima i Rusima. Na kraju rata je Britanija, nekoć najmoćnija zemlja na svijetu, bila na koljenima. I ponovno, to nije bilo slučaj­no već planirano. U vrijeme Versajske mirovne konferencije 1919. Britanija je Sjedi­njenim Državama dugovala 4,7 milijardi dolara u vidu ratnih dugova. Između 1913. i 1918. britanski nacionalni dug povećao se za 924%, dok su se prihodi kompanija u vlasništvu Svjetske Elite vinuli do neba. Prema austrijskoj autorici Gertrude Elias u godinama Prvog svjetskog rata samo se kapital DuPonta (Kom. 300) povećao s 83 na 308 milijuna dolara.10 „Pobjednički " vode Saveznika u Versaillesu bili su VVoodrovv Wilson, Lloyd George i Georges Clemenceau. Sastali su se sa svojim „savjetnicima" kako bi donijeli odluku o ratnoj odšteti koju Njemačka treba platiti pobjednicima teo uvjetima mirovnog sporazuma. Versajski sporazum i njegovi izdanci urodit će poja­vom Lige naroda, prvog pokušaja Elite u uspostavi tajne svjetske vlade te osnivanjem Svjetskoga suda u Haagu u Nizozemskoj. Potonji će kasnije potvrditi da je Izrael ži­dovska postojbina, predajući u međuvremenu kontrolu nad Palestinom Britancima, te će vratiti svjetsku privredu zlatnom standardu, procesu pri kojem se valute vežu uz zlato. Tko je kontrolirao zlato? Rothschildi i drugi financijeri iz redova Elite.

Elita je također kontrolirala događaje i odluke u Versaillesu. Woodrowa Wilsona ondje su „savjetovali" pukovnik House (Kom. 300) i Bernard Baruch, obojica pred­stavnici Rothschilda i Elite; savjetnici Lloyda Georgea (Kom. 300) bili su lord Milner (Kom. 300) iz Okruglog stola i sir Phillip Sassoon, izravni potomak Mayera Amschela Rothschilda; Clemenceau je kao savjetnika imao Georgesa Mandela, svog ministra unutarnjih poslova, čije je pravo ime bilo Jeroboam Rothschild. U Američkoj prego­varačkoj komisiji o miru također su bili i braća Dulles; Warburzi (Max iz Njemačke i Paul iz SAD-a); Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana; ministar vanjskih poslova Robert Lansing, ujak braće Dulles i Walter Lippman (Kom. 300) koji je (s Houseom i ostalima) bio jedan od glavnih tvoraca Lige naroda i osnivač američkog ogranka Fabijanskog društva. Njihov domaćin u Francuskoj bio je barun Edmund de Rothsc­hild, vodeći manipulator i agitator stvaranja židovske države u Izraelu.

Tri vođe (marionete) u Versaillesu uspostavili su dva odbora koji će raditi na po­jedinostima poratne politike. Jedan se nazivao Ekonomski odjel, a drugi je bio Fi­nancijski odbor. Woodrow Wilson imenovao je Bernarda Barucha za predstavnika SAD-a u Ekonomskom odjelu, a Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana zagovarao je američke (Elitine) interese u Financijskom odboru.

Baruchova skupina je odlučila da Njemačka treba platiti 12 milijardi dolara za ra­tnu štetu što je, zajedno s drugim ograničenjima nametnutim njemačkom gospodar­stvu, predstavljalo smrtnu presudu za novu Njemačku Republiku, poznatu kao Vaj-marska republika. Nastalo stanje osiguralo je uvjete koji će dovesti do dolaska Adolfe Hitlera na vlast. Financijski odbor sastao se kasnije u Bruxellesu kako bi odlučio o povratku na zlatni standard. Učinak koji je takva odluka izazvala na valute posve je onemogućio Njemačku da ratnu odštetu plati. Financijske posljedice povratka na zlatni standard za svaku naciju Odboru je pojasnio profesor Gustav Cassel iz Šved-

od Rhodesa do propasti

ske> ali uzalud. Sve te odluke usklađene su na način da u Europi stvore okolnosti koje će dovesti do sljedećeg rata i promicanja Novog Svjetskog Poretka. Zlatni je standard

u Ronačnici izazvao takav kaos i patnju da ga se moralo napustiti, no šteta je dotad već bila učinjena.

Pukovnik House napisao je prvi nacrt onoga što je postalo Pakt Lige naroda, a o čuvenih četrnaest točaka predsjednika Wilsona za Versajsku konferenciju uglavnom su odlučivali članovi skupine sazvane od strane pukovnika Housea. Skupina je bila zna­na pođ nazivom „Istraga". Njeni su članovi odreda bili manipulatori Novog Svjetskog Poretka, ljudi poput Johna Fostera Dullesa, budućeg američkog ministra vanjskih po­slova i njegova brata Allena, budućeg ravnatelja CIA-e. Godinama ranije House je bio napisao roman pod naslovom Philip Dru: Administrator, za kojeg je kasnije priznao da govori o činjenicama prikazanim kao fikcija. U toj knjizi ocrtao je glavne obrise svoje filozofije Novog Svjetskog Poretka.41 Biograf predsjednika Wilsona, George Sylvester Viereck, kaže da je: „Wilsonova administracija pukovnikove je ideje prebacila sa stra­nica romana na stranice povijesti".42 U svojem romanu, objavljenom anonimno dvije godine prije negoli je Prvi svjetski rat uopće i počeo, predložio je osnivanje „... Lige na­roda". Sedam godina kasnije isti taj naziv uzet je za organizaciju osmišljenu da nametne svoju volju nacionalnim državama pod izlikom okončanja ratova koje su njeni tvorci i izazvali! Stvorite problem, a zatim ponudite rješenja. Rockefelleri su darovali novac za izgradnju sjedišta Lige naroda u Ženevi u Švicarskoj, a kasnije će pokloniti zemlju na kojoj je izgrađena upravna zgrada Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Liga naroda doživjela je neuspjeh usprkos velikim naporima pristaša svjetske Vlade zato što nisu uspjeli uvjeriti dovoljno predstavnika u američkom Kongresu da ju podr­že. Kada Sjedinjene Države nisu podržavale tu ideju ona je bila osuđena na neuspjeh. Moguće je daje Drugi svjetski rat isplaniran kako bi se povećala moć Lige naroda koju bi se pak pretvorilo u konačnu svjetsku vladu. No, korak unazad je značio da Elita, po­moću sljedećeg rata, mora uvesti nasljednika Lige. I, dok se Liga naroda urušavala, iz njenih su temelja već nicali Ujedinjeni narodi kakve imamo danas.

IZVORI

1 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 71-72,82-83. 2 Istraživačica zavjera Kitty Little koja je imala mnoge osobe od povjerenja na najvišim razinama bivše Rodezije, kaže da je uloga Rhodesa krivo protumačena. Ona kaže da je Rhodes spriječio Rothschilde da zadobiju kontrolu nad južnoafričkom industrijom zlata. Kao posljedica toga, kaže, njega su pokušali okriviti za nedjela stvarnog čelnika Okruglog stola, Alfreda Milnera. 3 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment (Books In Focus, New York, izdanje •2 1981.), str. 312.

/ istina će vas osloboditi

4 Ibid., str. 5

5 Carroll Quigley, Anglo-American Establishment, str. 197.

6 Ove informacije o Rockefelleru i Morganovoj imovini dolaze iz knjige Wall Street And The Bolshevik Revolution Anthonyja C. Suttona (Veritas Publishing, Morley, Western Australia, 1981.), str. 49-50. 7 The New Order, Our Secret Rulers, str. 17.

8 The New Order, Our Secret Rulers, str. 10.

9 Jim Keith, Casebook On Alternative 3 (MumiNet Press, Lilburn, SAD, 1994.), str. 20. 10 Ovo je rečeno na saslušanju kojeg je održao poslijeratni Odbor Graham, koji je istra­živao Barucha. 11 Perry Belmont je bio sin Augusta Belmonta, bankara, Rothschildova agenta koji je financirao Uniju i manipulirao zbivanjima u njoj. Ona je bila jedna od strana u ameri­čkom „Ratu za nezavisnost". 12 Norman Dodd iznio je ta otkrića u razgovoru s piscem Williamom H. Mcllhanyjem II,

objavljenom u njegovoj knjizi iz 1980. godine, The Tax Exempt Foundations (Arlington House, Westport, SAD). 13 Izvještaj „Posebnog kongresnog odbora za istraživanje zaklada izuzetih iz poreznih obveza", iz 1954. Nazvan je po njegovu predsjedniku, predstavniku B. Carrollu Reeceu izTennesseeja.

14 The New Order, Our Secret Rulers, str. 35.

15 The New Order, Our Secret Rulers, str. 76. Rockfelleri su zaradili nezamislive količine novca eksploatirajući Rusiju i Sovjetski Savez te dovodeći manipulacijama na vlast svo­je ljude poput predsjednika Gorbačova. 16 Jennings C. Wise, Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution (Paisley Press, New York, 1938.). 17 Naveo Anthony C. Sutton u knjizi Wall Street And The Bolshevik Revolution (Morley, Australija, 1981.), str. 32-33.

18 Ibid.

19 Ustaljeniji način pisanja njegova imena je Bronstein. 20 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 39.

21 John Foster Dulles, American Red Cross (Harper, New York, 1950.). 22 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 78.

23 Carroll Quigley, Tragedy And Hope (Macmillan, New York, 1966.), str. 938. Ova je knji­ga toliko razljutila manipulatore da je maknuta sa knjižarskih polica. Danas se moze nabaviti samo piratsko izdanje. 24 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 46.

25 The World Order, Our Secret Rulers, str. 37. Prema navodima autora Eustacea Mullinsa, viteški naslov koštao je od 10.000 do 12.000 funti, od čega je 5.000 funti odlazilo Lloydu Georgeu. 26 Donald McCormick, The Mask Of Merlin (MacDonald, London, 1963.), str. 208. McCormick također tvrdi da je britanska obavještajna služba otkrila dokumente koji

od Rhodesa do propasti

dokazuju da su vladini dužnosnici bili tajni agenti Zaharoffa - uz znanje Lloyda Geor-

gea! 27 Dr. Kitty Little, subversive Infiltrators Into Westminster And Whitehall. Promotion Of A Federal Europe." Podnesak Nolanovom odboru za praćenje standarda u javnom životu (siječanj 1995.), str. 4, odlomak 16. 28 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 15. 29 Kongresni zapisi, 76. Kongres, svezak 84, br. 82, str. 6597-6604. 30 „Documents on British Foreign Policy, 1919-1939", prvo izdanje, svezak IV, str. 245-247. 31 Insajder, Carroll Quigley, u knjizi The Anglo-American Establishment, piše: „Ova de­klaracija, oduvijek znana kao Balfurška deklaracija, trebala bi se ipak zvati 'Milnerova deklaracija', budući da je Milner bio stvarni sastavljač teksta te je, očito, bio njegov gla­vni pobornik u Ratnoj vladi. Ova činjenica nije objelodanjena sve do 21. srpnja 1937." (str. l69).Tako je lord Milner, svjetlost vodilja u Okruglom stolu, sastavio Balfuršku de­klaraciju pišući zapravo pismo lordu Rothschildu, koji je financirao i kontrolirao Okrugli stol! Kakve su, onda, izglede za postizanje pravde uopće imali Palestinci? 32 Arthur Koestler, The Thirteenth Tribe - The Khazar Empire And Its Heritage, (prvotno

objavio Hutchinson & Co 1976. godine). Vidi također knjigu Douglasa Reed Controllers OfZion, (Dolphin Press, 1978.). 33 Secret Societies, str. 39.

34 Alfred M. Lilienthal, What Price Israel? (Henry Regnery, Chicago, 1953.), str. 223-224. 35 David Lloyd George, Is It Peace? (Hodder & Stoughton, London, 1923.), str. 246-253. 36 Ibid., str 246-253.

37 Noam Chomsky, Letters From Lexington (Common Courage Press, Maine, USA, 1990.), str. 3.

38 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination

Conspiracy (The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. 82. 39 Američki Senat, Overmanov odbor, 2.2009. 40 Gertrude Elias, sažeti izvještaj namijenjen opticaju putem internetske mreže (Lon­don, 1995).

41 Pukovnik Edward Mandell House, Philip Dru: Administrator (B. W. Huebsch, New York, 1912.).

42 George Sylvester Viereck, The Strangest Friendship In History: Woodrow Wilson And

Colonel House (Liveright, New York, 1932.), str 28.

peto poglavlje

združene fronte

Zbivanja u povijesti posljedica su borbe između dva stanja uma: jednog koji voli porobljavati i drugog koji želi oslobađati. Poprište tog natezanja je kolektivni um

čovječanstva. Posljednjih godina prošlog stoljeća, te prelaskom u novo tisućljeće, ljudskoj je rasi

dana prilika koju nismo imali još od Atlantide, da iz zatvora iskoračimo u mental­nu, emocionalnu i duhovnu slobodu. Dolazi do zbivanja, koja ću podrobnije opisati kasnije, u kojima se rastvara zatočujuća vibracija, a Zemlja se vibracijski ponovno povezuje s ostalim dijelovima stvorenog svijeta. Mi i naš „otac" opet ćemo biti Jedno. Nijednom se pojedincu neće to „dogoditi" tek tako; treba biti prisutna i želja da se to ostvari. No takvu priliku imaju svi, mnogi tu priliku objeručke i prihvaćaju, što znam na temelju tisuće pisama koje dobivam i ljudi koje susrećem. Nalazimo se u razdoblju prijelaza sa stare vibracije straha na probuđenu vibraciju ljubavi.

Znamo to na podsvjesnoj razini a, što je slučaj kod naglo rastućeg broja ljudi, tako­đer i na svjesnoj razini. Većina se ljudi u ova vremena ne može sjetiti zašto su ovdje, ali jednom će se prisjetiti. Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije također znaju što se događa, a zadnje što bi takva svijest htjela je da zatvor i „pogon za proizvodnju negativne energije" prestanu postojati. Ključ za bijeg iz ovog duhovnog zatvora je buđenje i širenje naše svijesti do točke gdje će njena vibracijska brzina biti tako visoka i moćna da će moći, na kolektivnoj razini, razbiti blokirajući! frekvenciju. Zatvorski Čuvari, preko Svjetske Elite, čine sve što je u njihovoj moći da nam blokiraju umo­ve i da nas podijele kako ne bismo bili u stanju djelovati zajedno kao Jedno. Kada opisujem ovaj ubrzaniji ritam globalne manipulacije nakon Prvog svjetskog rata, to odražava pritisak koji dolazi od svijesti Zatvorskih Čuvara za ubrzavanjem nastojanja u smjeru centralizirane globalne kontrole ljudskog uma prije nego što protivljenje ovoj planetarnoj okupaciji dosegne svoj vrhunac, tijekom posljednjih godina prošlog stoljeća te na prelasku u novo tisućljeće. Ovakvo poticanje centralizirane kontrole i opet je jedan od odraza kolektivnog ljudskog uma, a postalo je silazna spirala. Budući da smo svoje umove prepustili nekome drugome i preuzeli tuđe misaone obrasce o našem nedostatku samopoštovanja i mogućnostima kontrole naših vlastitih života, takvu smo fizičku stvarnost i stvorili. No, umjesto da naučimo lekciju u svjetlu ovime uzrokovanih događaja poput ratova, dopustili smo da nas ti događaji dodatno utuku, uplaše te ispune krivnjom i očajem. Tako je dodatno smanjeno naše samopoštavanje 1 povećan naš osjećaj gađenja prema samima sebi kada, iz očaja, u drugima tražimo odgovore na tminu koja nas je obavila. Kolektivni um tada je očitovao taj negativan

/ istina će vas osloboditi

osjećaj stvarnosti pri još žustrijem gibanju ka većoj centraliziranoj moći i kontroli koje, na podsvjesnoj razini, čovjekov um traži zbog straha i samo-preziranja. Zatvor­ski Čuvari to su iskoristili i potpirili vatru kolektivnog mentalnog sklopa. No, zbilju oni ne mogu stvoriti, nju možemo stvoriti jedino mi sami. A to možemo učiniti samo načinom na koji o sebi razmišljamo i načinom kojim sebi dopuštamo da upijemo misaone obrasce drugih, uključujući i Zatvorske Čuvare i Svjetsku Elitu, koji nastoje nagrizati naš osjećaj ljubavi i poštovanja prema samima sebi.

Ubrzavanje plana za uvođenje Novog Svjetskog Poretka mogli smo osjetiti poslje­dnjih godina dvadesetog stoljeća i kasnije. Nakon Versajske mirovne konferencije 1919. godine naglo se razvila jedna mreža organizacija. I danas je ta mreža najutje­cajnija od svih struktura Svjetske Elite pri kontroli svjetskih zbivanja. Organizacije unutar te mreže prikazuju se kao bezazleni „trustovi mozgova" i forumi, ali oni su u stvari dio svjetske mreže obmane i manipulacije. Uspostavljeni su kako bi se uvukli u sve pore politike, bankarstva, poslovanja, medija, obrazovanja, znanosti i vojske. Njihova je uloga da unovače članove koji podržavaju filozofiju Novog Svjetskog Po­retka i da se pobrinu da ovi budu postavljeni na moćne i utjecajne položaje u svim područjima života u zemlji i inozemstvu. To su organizacije unutar organizacija koje nagrizaju temeljne strukture i usmjeruju svijet na stazu ka svjetskom ugnjetavanju. Sve su izdanci prvotnog Okruglog stola koji je tu mrežu iznjedrio nakon Versailles^ sa stvaranjem Instituta za međunarodne poslove (Institute of International Affairs) sa sjedištem u Chatham Houseu u Londonu. Pridjevom „kraljevski" obogaćen je kad je 1926. godine vladajući monarh postao njegov službeni ravnatelj. Osnovali su ga članovi britanskih i američkih delegacija u Versaillesu kada su se 30. svibnja 1919. okupili u hotelu Majestic u Parizu. Te dvije skupine činili su, na strani Britanije, čla­novi Okruglog stola lorda Milnera, i, na strani Sjedinjenih Država, skupina „Istraga" pukovnika Housea. Jednostavno rečeno, predano su radili na stvaranju Novog Svjet­skog Poretka.

Okrugli stol je imao čvrste veze s carstvima Rothschilda, Morgana, Rockefellera i Carnegieja, a veze su se širile do Kraljevskog Instituta za međunarodne poslove (Royal Institute of International Affairs - RIIA). U Britaniji, Astori, uključujući boj­nika Johna (Jacoba) Astora (Kom. 300), direktora banke Hambros i vlasnika novi­na The Times (nakon 1922.), bili su središnje figure Okruglog stola i Instituta, gdje su djelovali i mnogi bivši suradnici Cecila Rhodesa. Sir Abe Bailey, vlasnik rudnika Transvaal, koji je radio s lordom Milnerom na izazivanju Burskog rata, bio je medu osnivačima RIIA, kao stoje to bio i John W. Wheeler-Bennett, koji će postati politički savjetnik generala Eisenhowera u Londonu tijekom ključnih, završnih godina Dru­gog svjetskog rata kada se razvijao ustroj poslijeratnog svijeta. Chatham House (Kuca Chatham) na adresi St James's Square br. 10 u Londonu dobila je ime po Williamu Pittu, grofu od Chathama, jednog od tri britanska premijera koji su ondje živjeli. Samo nebo zna o koliko se premijera i ministara, tj. njihovih političkih poteza, tamo odlučivalo.

zaražene fronte

Institut za međunarodne poslove smjesta se počeo infiltrirati u obrazovni sustav i širiti svoj utjecaj diljem svijeta. U Britaniji je značajan utjecaj imao na Oxfordu i drugim sveučilištima te unutar Londonskog fakulteta ekonomskih znanosti (London School of Economics). Financiranje te infiltracije i raznih publikacija i propagande nikada nije predstavljalo problem. Kada god zatreba novca namaknut će ga neki od dijelova mreže Bratstva. Novac je, već od 1926., pritjecao za knjige i druge aktivnosti od Carnegie United Kingdom Trustees (britanskih punomoćnika Carnegieja), En­gleske banke i J. D. Rockefellera. Rothschildi su bili, i ostali, moćnici u sjeni. Unutar sedam godina od pokretanja, financiranje Instituta od strane glavnih banaka i mul­tinacionalnih kompanija već je bilo uspostavljeno, a danas se to nastavlja donacija­ma globalnih kompanija. Novac je 1926. dolazio od između ostalih: Engleske banke; banke Barclays; Lloydsa i banke Lloyds; banke Westminster; banke Midland; banke Hambros; Rothschild and Sons; Ford Motor Company; Anglo-Iranian Oil (danas BP); Baring Brothers; Imperial Chemical Industries (ICI); British South Africa Com­pany; Mercantile and General Insurance Company; Erlangers Ltd; Lever Brothers; Stern Brothers; Vickers-Armstrong; Central Mining and Industrial Investment Ltd; British American Tobacco Company; Whitehall Securities Corporation; i Reutersa, izvještajne agencije koja opskrbljuje vijestima novine i radio-televizijske medije di­ljem svijeta.1

U narednim godinama ogranci Instituta ustanovljeni su u Australiji, Kanadi, Na-mibiji, Novom Zelandu, Nigeriji, Trinidadu i Tobagu i Indiji gdje je znan kao Council of World Affairs (Vijeće za međunarodne poslove). No, daleko najvažnija kreacija Instituta bilo je Vijeće za vanjske odnose (Council on Foreign Relations - CFR) u Sje­dinjenim Državama koji će prodrijeti u sve pore američkog društva. Osnovano je 1921. u Harold Pratt Houseu na adresi Istočna 68. ulica br. 58 u New Yorku, u bivšoj rezidenciji obitelji Pratt, bliskih prijatelja Rockefellera. Nedugo zatim redovito upra­vljanje (iz dana u dan) preuzeli su pukovnik House i njegovi suradnici, uključujući Rockefellere i, naročito, J. P. Morgana. Prvi predsjednik CFR-a bio je John W. Davis, J. P. Morganov osobni odvjetnik, dok je prvi potpredsjednik bio Paul Gravath iz od­vjetničke tvrtke koja je zastupala Morgana, a prvi pročelnik vijeća bio je Morganov partner Russell Leffingwell. Kako vidimo, još jedna „nezavisna" organizacija. Vijeće za vanjske odnose i Kraljevski institut za međunarodne poslove ista su organizacija, ali djeluju na različitim stranama Atlantika i rade na istim ciljevima i programima. Njihovi članovi na vodećim su položajima u strukturama vlasti, uključujući predsje­dničku funkciju, bankarstvo, poslovne strukture, obrazovanje, vojsku i medije.

Moć Vijeća za vanjske odnose naglo je rasla, pa danas ono kontrolira administra­ciju Sjedinjenih Država, posebno njihovu vanjsku politiku. Njegov je cilj uvođenje svjetske vlade. Premrežilo je Sjedinjene Države svojim potpornim skupinama. Svaka °d tih isturenih organizacija, poput CFR-a, ima sličan ustroj, po ugledu na Okrugli stol. Garniture članova odgovorne su glavnoj eliti. Unutarnji krug upoznat je s pla­novima i neumorno radi na ostvarivanju zadanih ciljeva. Članovi narednog kruga

105

. / istina ce vas osloboditi

sasvim su ili djelomično upoznati s planovima i nastoje - kroz vlastitu sferu utjecaja, bila to politika, bankarstvo, mediji ili nešto drugo - povesti svijet u željenom pravcu. Drugi krugovi ljudi znaju ponešto ili ništa o pravim ciljevima te ih se uvjerava da podrže organizaciju prihvaćanjem ideje da je svjetska vlada jedini odgovor na nevolje čovječanstva. Ono što potonja skupina ne razumije je to da spomenute nevolje izazi­vaju iste te organizacije čiji su oni članovi!

Mnogi ljudi čija se imena navode u ovoj knjizi ne sudjeluju u tome iz loših namje­ra, već zato što iskreno vjeruju da je plan uvođenja Novog Svjetskog Poretka najbo­lja opcija za mir i stabilnost. Nekoliko je članova tih isturenih skupina Elite smoglo hrabrosti da progovore kada su otkrili pravu strategiju. Admiral Chester Ward, bivši predsjednik vojnog suda američke mornarice, šesnaest je godina bio član Vijeća za vanjske odnose. On kaže da je svrha te organizacije „... prebacivanje američkog su­vereniteta i nacionalne nezavisnosti u svemoćnu i jednoobraznu svjetsku vladu". U svojoj knjizi Kissinger na kauču (Kissinger On The Couch), koju je napisao u suradnji s Phyllis Schafly, Ward piše:

„... žudnja za napuštanjem suvereniteta i nezavisnosti Sjedinjenih Država prevlada­va kod većine članova, a naročito u vodstvu nekoliko različitih klika koje sačinjavaju ono što je zapravo policentrična organizacija... [glavnu kliku] čine ideolozi unitarne svjetske vlade - koje ćemo uljudno nazvati organiziranim internacionalistima. Oni su ti koji nastavljaju tradiciju osnivača."2

Pisac James Perloff pročitao je svaki broj časopisa CFR-a Foreign Affairs od njegova prvog izdanja 1922. godine. Njegova ocjena: „... optužbe protiv Vijeća za vanjske odnose - glede težnje da se oživotvori zamisao o svjetskoj vladi te blagonaklonosti prema ko­munizmu - sasvim su osnovane". Navodi da je prevlast članova CFR-a u vašingtonskim administracijama utjecala ,,u ogromnoj mjeri na američku vanjsku politiku u ovom sto­ljeću... [čime je] snaga Sjedinjenih Država podrivena dok su njeni saveznici posvema podčinjeni".3 Ono što je bilo svojstveno CFR-u bilo je svojstveno i svim ostalim „trustovi­ma mozgova" koji će uslijediti.

Jezgra kontrole koja je nastala u Britaniji i Americi počela se širiti svijetom tijekom 1920-ih i '30-ih, Institut za pacifičke odnose utemeljen je 1924., a ravnatelj mu je bio Jero­me D. Greene, bostonski bankar blizak Morganu i Rockefellerima. Osnovan je kako bi se mreža proširila na vlade i kompanije Dalekog istoka. Zajedno s Greeneom u vladajućem je vijeću bio Lionel Curtis, glavni utemeljitelj Kraljevskog instituta za vanjske poslove. Čitajući ovu knjigu vidjet ćete kako se mreža poznatih imena i organizacija svako malo pojavljuje kadgod se orkestrira događajima. Mafija sačinjena od organizacija i ljudi pod krilom Bratstva, koje kontrolira ista elita, bacila je mrežu sazdanu ođ manipulacija i ob­mana s onu stranu Atlantika, od Londona do New Yorka i Washingtona, pa i šire.

Veliki dio sredstava za ovu mrežu Novog Svjetskog Poretka dolazi od zaklada oslo­bođenih plaćanja poreza. Te su zaklade i fondacije stvorila velika imena iz sfere ban-

zdruzene fronte

karstva, industrije i financija, s ciljem da prilažu donacije u razne svrhe. Ljudi poput pripadnika obitelji Rockefeller, Ford i Carnegie oformili su zaklade i prikazali ih kao dobrotvorna društva. U stvari, one služe kao porezne oaze pod krinkom humanitar­nih ideala dok se istovremeno većina novca zapravo slijeva u organizacije i tematska područja preko kojih se podupire i promiče centralizirana kontrola. Gotovo da su te činjenice procurile u javnost u 1950-ima, ali nadziranjem medija Elita je ipak uspjela sakriti istinu. Američki Kongres osnovao je 1953. godine odbor na čelu s B. Carro-lom Reeceom iz Tennesseeja koji je trebao istražiti postupke zaklada oslobođenih plaćanja poreza. Istraživač i „insajder" Carroll Quigley kaže u svojoj knjizi Tragedija i nada (Tragedy And Hope):

„Uskoro je postalo jasno da ljudima golemog bogatstva ne bi bilo drago da istraga ode predaleko te da 'najuglednije novine u zemlji', u čvrstom savezništvu s tim bo­gatašima, ne bi osjetile dovoljnu motivaciju u vezi bilo kakvih otkrića, te bilo kakav publicitet ne bi smatrale isplativim, u smislu glasova birača ili novčanih doprinosa kampanjama." (str. 995)

Novine nisu osjetile dovoljnu motivaciju u pogledu ovih nalaza Reeceovog odbo­ra: bogate bankarske obitelji daju novac zakladama, ali ne gube nadzor nad time kako se taj novac troši; glavne zaklade su međupovezane i jednodušno rade na ostvariva­nju zajedničke politike; preuzeli su kontrolu nad društvenim znanostima u SAD-u i sputavaju znanstvenike koji se ne slažu s njihovim planovima; istraživanja sponzori-rana od strane tih zaklada često su iskrivljavana kako bi odgovarala zaključcima koje njihovi utemeljitelji traže; obrazovnim ustanovama u Americi koje se odbiju pokoriti uskraćuje se novčana potpora; Rhodesove stipendiste u državne službe guraju upravo te zaklade; financiraju se knjige o povijesti koje ljudima taje istinu. Reeceov odbor je otkrio da je Carnegiejeva zaklada za međunarodni mir (Carnegie Endowment for International Peace) promicala rat. Fondacije su prikazivale Ujedinjene narode kao bazu socijalističko-komunističkog udruživanja. Sva ta otkrića iznio je službeni kon­gresni odbor.4

To se događa i danas, a iza svih tih naziva najvećih fondacija, uključujući i Fordovu i Carnegiejevu, u prikrajku stoji (i konce vuče) obitelj Rockefeller. Fordova fondacija pretrpjela je posebno snažne kritike. Dala je milijardu dolara u svrhu „obrazovanja" i milijun dolara Vijeću za vanjske odnose. Fondacije su samo produžena ruka svjetske manipulacije. Norman Dodd je bio direktor istraživanja u Reeceovom odboru te je, u sklopu svojih izvještaja, razgovarao s tadašnjim predsjednikom Fordove fondacije, H. Rowanom Gaitherom. Ovaj mu je rekao da Fordova fondacija djeluje po napuci­ma iz Bijele kuće po kojima treba poduzeti sve da se život u Sjedinjenim Državama Promijeni i osigura bezbolno spajanje sa Sovjetskim Savezom.5 Zaldade (fondacije) osobito se koriste za financiranje projekata koji za cilj imaju manipuliranje javnim mnijenjem.

/ istina ce vas osloboditi

U godinama nakon Prvog svjetskog rata, međupovezane mreže trustova mo­zgova i zaklada povećale su učinkovitost zavjere. Tih je godina, osim toga, vršeno spretno manevriranje koje će eksplodirati u vidu Drugog svjetskog rata. Bio je to još jedan bankarski sukob. Bez njihova prešutnog odobrenja do rata ne bi došlo. Drugi svjetski rat isplaniran je prije Versaillesa. Upravo su u Versaillesu ljudi po­vezani s Rothschildom-Wall Streetom-pukovnikom Houseom-Bernardom Baruc-hom-Okruglim stolom Njemačkoj nametnuli ratnu odštetu koju je bilo nemoguće platiti, a što će neumitno novu Njemačku uništiti kao demokratsku republiku i prokrčiti put za uspon diktatora, u ovom slučaju Adolfa Hitlera. Osim tog golemog duga, druge odluke iz Versaillesa Njemačku su koštale 7 5 % njene željezne rude, 6 8 % njenog cinka i 26% njenog ugljena. Ubrzo je Francuska objavila da Njema­čka nije izvršila svoje obveze plaćanja ratne štete te su francuske postrojbe zauzele Rursku oblast. Ispostavilo se da su ove „neizvršene obveze" bile manji propusti u isporukama ugljena i telegrafskih stupova. Potez Francuza gurnuo je njemačku marku u slobodni pad te je pala na vrijednost od 7592 marke za jedan dolar. Nije to nimalo iznenađujuće s obzirom da je Ruhr proizvodio 80% njemačkog ugljena, željeza i čelika. Do studenog 1923. marka se strovalila u ponor te je za jedan dolar trebalo izdvojiti 4200 milijardi maraka!

Uslijedio je dvostruki udar Wall Streeta i britanskog bankarskog kartela koji su najprije financirali ponovno naoružavanje Njemačke, omogućujući joj da se pripre­mi za sljedeći rat, a zatim su opet urušili njemačko gospodarstvo kako bi na vlast doveli Adolfa Hitlera. Ti su udari nazvani Dawesov plan i Youngov plan. Generala C. Dawesa imenovala je američka vlada da pokuša pronaći rješenje za njemački podbačaj u plaćanju ratne odštete. On je uveo niz kratkoročnih zajmova koje su davale banke s Wall Streeta za saniranje stanja u Njemačkoj. Sve je to, dakako, dug još povećalo i odložilo trenutak kada će njemačko gospodarstvo krahirati, kako bi se krah vremenski poklopio s planom dovođenja Adolfa Hitlera na vlast. Lloyd George za New York Journal American od 24. lipnja 1924. izjavio je:

„Dawesovim nalaženjem rješenja za isplatu ratne odštete diktirali su svjetski bankari. Protokol koji su potpisali Saveznici i Pridružene sile i Njemačka pobjeda je međunarodnih financijera. Sporazum nikada ne bi bio postignut da nije bilo žestokog i nesmiljenog uplitanja međunarodnih bankara. Maknuli su državnike, političare i novinare na jednu stranu, te su izdavali svoje zapovijedi bahato poput pravih monarha koji znaju da se ne vrijedi žaliti na njihove nemilosrdne odlu­ke. Nagodba je zajednički ukaz kralja Dollara i kralja Sterlinga (funte; op. prev.). Dawesov izvještaj bio je njihov izvještaj. Oni su ga inicirali i oblikovali. Davvesov izvještaj oblikovali su Kraljevi Novca. Zapovijedi njemačkih financijera [pod vod­stvom VVarburgove banke] njihovim političkim predstavnicima bile su isto onako oštre kao što su to bile zapovijedi bankara iz zemalja Saveznika izdate njihovim političkim predstavnicima."

združene fronte

Naime, saveznički i njemački bankari bili su na istoj strani. Povezivao ih je isti kult Svevidećeg Oka, sila čiji korijeni sežu u davnine. Kratkoročni zajmovi izdani po Dawesovom planu odlazili su onim njemačkim kompanijama bez kojih ponovno naoružavanje ne bi bilo moguće. Upravo je tim novcem proširen farmaceutski kartel i G. Farben koji je, zapravo, bio Hitlerov ratni stroj. Farben je proizvodio otrovni plin

u Prvom svjetskom ratu, što Nijemci mogu zahvaliti njemačkom fanatiku Fitzu Ha-beru. Preostali novac odlazio je drugim njemačkim kartelima ili njemačkim podru­žnicama američkih kompanija. Među ostalima, bili su tu A.E.G. (njemački General Electric), Udružene čeličane i American LG., filijala u potpunom vlasništvu matičnog poduzeća I. G. Farbena. Ti zajmovi, medu kojima i oni Morganovih i Rothschildovih kompanija, te prijenos tehnologije iz Amerike do njemačkih kartela, učinili su Drugi svjetski rat mogućim. Bez te pomoći, rata jednostavno ne bi moglo biti.

Američki veleposlanik u Njemačkoj William Dodd u jednom dopisu 19. listopada 1936. predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu napisao je:

,,U sadašnjem trenutku više od stotinu američkih korporacija ovdje ima podružni­ce na temelju kooperativnih pogodbi. DuPonti imaju tri saveznika u Njemačkoj koji pomažu proces naoružavanja. Njihov glavni saveznik je kompanija /. G. Farben pod okriljem vlade, a daje 200.000 maraka godišnje jednoj promidžbenoj organizaciji koja obrađuje američko javno mnijenje. Kompanija Standard Oil (njujorški ogranak) u prosincu 1933. ovamo je poslala 2.000.000 dolara te zarađuje 500.000 dolara na godinu pomažući Nijemcima u proizvodnji plina Ersatz za ratne svrhe;... Predsjednik kompanije International Harvester kaže daje njihovo poslovanje ovdje doživjelo rast od 33% godišnje (proizvodnja oružja, čini mi se), ali ništa nisu mogli iznositi van. Čak i naši proizvođači zrakoplova imaju tajne ugovore s Kruppsom. Kompanije General Motors [Morganova] i Ford ovdje naveliko posluju preko svojih podružnica i dobit iznose van. Ove činjenice spominjem zato što one zamršuju stvari i povećavaju opa­snost od izbijanja rata."5

To je šokantan navod o umiješanosti glavnih američkih kompanija u ponovno nao­ružavanje nacističke Njemačke, a činjenica da dolazi iz usta veleposlanika Sjedinjenih Država u Njemačkoj čini ga još osobitijom. Stoje poduzeo Roosevelt? Ništa. Franklin D. Roosevelt, daljnji rođak jednog ranijeg predsjednika Theodorea Roosevelta došao je na vlast posredstvom gospodarske depresije koju su izazvale makinacije na Wall Streetu, a pobjeda na izborima gotovo mu je bila zajamčena kada je u njegova kola Wall Street upregnuo svoju financijsku i medijsku moć. Još jedan njegov podupiratelj °io je Meyer Lansky, šef međunarodnog udruženog kriminala čiji je dio bila i mafija. Izrazom „mafija" često se opisuje mreža organiziranog kriminala. U stvari, talijanska ntafija samo je dio slike, iako vrlo bitan dio. Lansky je zapravo bio glava organiziranog kriminala, a njegov novac i podmićivanje pomogli su dolazak Roosevelta na vlast.7

19

/' istina će vas osloboditi

Narod Amerike još jednom je nasamaren. Neki od njegovih istaknutih pokrovitelja oformili su organizaciju koja će se njemu, tobože, suprotstaviti - što je opetovana strategija Svjetske Elite. Organizacija je nazvana Liga slobode (engl. Liberty Leagum a zbog izjava njenih članova proglašena je (kao što se i željelo) „ekstremno desnom" i „antisemitskom". Ovime se omogućilo da svi glavni Rooseveltovi protivnici, čak i oni istinski, budu ignorirani i prozvani desničarima i antisemitima. Ligu slobode finan­cirali su Pierre i Irene DuPont (325.000 dolara), J. P. Morgan, Rockefelleri, J. Howard Pew i William J. Knudsen, kojemu je unosan posao dao isti taj predsjednik kojemu se Liga slobode „suprotstavljala".8

Na isti način, Robotski radikali političke Ljevice i robotski Desničari diljem svijeta danas se koriste kao oruđa za diskreditaciju istinske oporbe.

Pripremanje Amerike i Njemačke na rat i uspon obojice, i Hitlera i Roosevelta, bili su neobično slični. Vidjeli smo kako je Elita uništila njemačko gospodarstvo. Isto su činili i u Americi. Tijekom 1920-ih potaknuli su napuhavanje burze dionica, a onda su Federalne rezerve izdale niz strogih novih zakona o bankarstvu kojima su manje banke izložili ogromnom pritisku. To je bilo vrijeme takozvanog „Odstrela purica" kada su svjetske banke „poskidale" manje ptičice i obilato povećale svoju moć. Kada je taj proces dovršen, Federalne rezerve su povukle nove zakone o radu banaka.

Krah Wall Streeta 1929. godine gurnuo je zemlju u gospodarsku depresiju. U Sjedinjenim Državama i Njemačkoj nudila su se ista rješenja. Posuđujte još više

novaca od banaka. Kao izlaz iz depresije američkom je narodu ponuđen Rooseveltov Zakon o nacionalnom oporavku ili „New Deal". Tisuće kilometara daleko, na drugoj strani Atlantika, isti plan pod drugim nazivom Nijemcima je nudio Hitler. Roosevel­tov New Deal tvorevina je Gerarda Swopea, člana mnogih ruzveltovskih organiza­cija. Bio je predsjednik kompanije International General Electric koju je kontrolirao Morgan i direktor njemačkog General Electrica (A.E.G.). Roosevelt je bio jedna od inačica Woodrowa Wilsona. Poput Wilsona, bit će izabran tako što će ljudima govo­riti da Amerika ne namjerava ući u rat, premda je znao da će se upravo to dogoditi. Iza pozornice na djelu je ponovno bio pukovnik Edward House koji je 1932. godine gotovo svakoga dana posjećivao Roosevelta u njegovu domu u Istočnoj 65. ulici u New Yorku.y

Koje li „slučajnosti" da su Roosevelt i Hitler došli na vlast nakon gospodarske de­presije s temeljno istim rješenjima tipa „New Deala", i da su obojicu savjetovali ljudi povezani s američko-njemačkim kartelima i s Bankom za međunarodna poravnanja pod nadzorom Elite. Štoviše, obojica su preuzela dužnost iste godine, 1933.! Kako je svijet mali, zar ne? Doista, isti je to mali svijet u kojem su živjeli Margaret Thatcher i Ronald Reagan kada su bili na vlasti, svatko na svojoj strani Atlantika, tijekom 1980-ih, slijedeći potpuno istu gospodarsku politiku, tačerizam i reganomiku.

Hitlerov uspon na vlast osiguran je nakon 1929. kada je Dawesovom planu kra­tkoročnih zajmova došao kraj, a Njemačka je tada dugovala dodatnih 16 milijardi dolara. Jedan od glavnih financijskih podupiratelja Franklina D. Roosevelta, Owen

združene fronte

p Young, bio je zadužen da predlaže rješenja u vezi nemogućnosti Njemačke da pla­ča odštetu. Young je bio Morganov čovjek na izvršnom položaju i upravitelj General Electrica, kompanije koja je također bila pod Morganovom kontrolom. Youngov plan koji je predviđao obavezno plaćanje u gotovini a ne u robi gotovo preko noći upro­pastio je njemačko gospodarstvo. Radi toga ga je Young i osmislio. Glavni Hitlerov financijski oslonac, dr. Fritz Thyssen, na ispitivanju 1945. godine reći će:

„Prihvaćanjem Youngova plana i njegovih financijskih načela nezaposlenost se sve više povećavala, a broj nezaposlenih dosegnuo je milijun. Ljudi su bili očajni. Hitler je rekao da će riješiti nezaposlenost. Tadašnja vladajuća garnitura bila je vrlo loša, a situacija cijele nacije pogoršavala se iz dana u dan. Upravo je to bio glavni razlog ogromnog Hitlerovog uspjeha na izborima. Nakon posljednjeg kru­ga izbora osvojio je oko 40% glasova."10

Jasno je vidljiva mreža koja je povezivala i naciste i Saveznike na najvišim razina­ma. Dok su se milijuni ljudi borili i umirali u onome što su smatrali ratom za slobodu, ista je sila manipulirala cijelu stvar na obje strane. Bez njih do rata ne bi ni došlo.

Austrijska autorica i istraživačica Gertrude Elias upire na Hjalmara Schachte kao jednog od najvažnijih posrednika, koji je povezivao naciste i elitu Wall Stree­ta i londonskog Cityja." Schacht je postao Hitlerov financijski savjetnik i predsje­dnik Reichsbanke. Dva potpisnika na dokumentu od 17. ožujka 1933. koji potvrđuju Schachtovo imenovanje bili su Adolf Hitler i Rothschildov paravan, Max Warburg.12

Godine 1930. Schacht je također osnovao Banku za međunarodna poravnanja (pod kontrolom Svjetske Elite) u Bazelu u Švicarskoj. U Engleskoj jedna od ključnih figu­ra bio je Montagu Norman (Kom. 300), guverner Engleske banke (pod kontrolom Rothschilda) i blizak Schachtov prijatelj. U stvari, bili su toliko bliski da je Schacht po njemu nazvao svog unuka. Norman je bio taj koji je podržavao i požurivao uvođenje većih kamatnih stopa u Americi od strane Federalnih rezervi, što je bio konačni po­tez koji je doveo do kraha Wall Streeta, „New Deala" i Franklina D. Roosevelta. U to je doba Norman bio najutjecajniji bankar središnjih financijskih ustanova u svijetu, te su njegovi postupci, u dosluhu s Wall Streetom, bili presudni.

Čim je Hitler (prema planu) izabran, promijenio se stav Engleske banke i Fede­ralnih rezervi prema Njemačkoj. Nacističkom je režimu ponuđen zajam te je, nakon što su nacisti izvršili uspješnu invaziju na Čehoslovačku, zlato te zemlje (vrijedno 6 milijuna funti i deponirano u Londonu) Norman predao Hitleru. Učinjeno je to uz pristanak premijera Nevillea Chamberlaina.13 Dana 11. lipnja 1934., i ponovno nare­dnog listopada, Norman i Schacht potajno su se sastali u Badenweileru u Crnoj šumi kako bi ugotovili zajmove za Hitlera i naciste.14 Ali, tko je stajao iza Normana? Guver-nerstvo nad Engleskom bankom njegova je obitelj gotovo smatrala svojim prirodnim pravom. Jedan njegov djed, George Warde Norman, bio je guverner od 1821.-1872. a njegov drugi djed, lord Collet, držao je položaj guvernera od 1887.-1889. Montagu

... / istina ce vas osloboditi združene fronte

112

za Lenjina i Trockog. Njegov brat Max direktor je sustava uhođenja u Njemačkoj".17

paul Warburg sjedio je u odboru Farbenove američke podružnice American I. G. Uz njega ondje su sjedili i Edsel Ford (Henryjev sin) iz Ford Motor Company, Charles £. Michell iz banke Federalnih rezervi iz New Yorka, i Walter Teagle, blizak prijatelj Franklina Roosevelta iz Standard Oila. Svi su oni predstavljali krunski američki utje­caj i podršku kompaniji o kojoj se u jednom izvještaju američkog Ministarstva rata navodi:

„Bez enormnih proizvodnih postrojenja /. G.-a, njegova ustrajnog istraživanja i go­mile pripojenih međunarodnih udruga nezamislivo je i nemoguće da bi Njemačka bila u stanju povesti bilo kakav rat. Svoju energiju Farben nije usmjerio samo na naoružavanje Njemačke već se usredotočio na slabljenje njenih budućih žrtava, a taj dvojaki pokušaj širenja njemačkih industrijskih potencijala u svrhu rata te su­zbijanja takvih potencijala u ostalim dijelovima svijeta, nije bio začet i izvršen 'u uobičajenom tijeku poslovanja'. Gomila je dokaza o tome da su dužnosnici /. G. Farbena unaprijed i u potpunosti znali za njemački plan za osvajanje svijeta i za svaki konkretni čin agresije kasnije poduzet..."18

Farbenovo carstvo postalo je država unutar države te je praktički vodila svoje vla­stito gospodarstvo. Izvještaji i istrage, tijekom i nakon rata, pokazuju daje Farbenova uloga, uz podršku Wall Streeta i Britanaca, bila da Njemačku učini samodostatnom u svemu što je Hitler trebao za rat: proizvodima poput gume, benzina, nafte i eksplo­ziva. Jedan od njihovih najvećih problema bio je opskrba naftom koju su dobivali izvana, te je 1934. godine u Njemačkoj oko 85% naftnih derivata dolazilo iz uvoza. Tijekom rata takvo bi vrelo očigledno bilo presušilo. No sporazum između Farbena i Rockefellera osigurao je Njemačkoj stalnu opskrbu naftom. Farben je počeo ulagati goleme količine novaca dobivenih preko zajmova s Wall Streeta u istraživanje, s ciljem razvijanja postupaka kojim bi se proizvodila nafta iz njemačkih zaliha ugljena. Ono što nisu mogli otkriti sami dao im je Rockefellerov Standard 0/7! U siječnju 1933., ne­tom prije Hitlerova dolaska na vlast, u izvještaju trgovinskog atašea pri Američkom veleposlanstvu u Berlinu navodi se i ovo:

«Za dvije godine Njemačka će proizvoditi naftu i plin iz mekog ugljena u količina­ma dovoljnim za dugi rat. U tome joj pomaže Standard Oil iz New Yorka pribavlja­njem milijuna dolara."19

Rockefelleri su I. G. Farbenu također pomogli oko kemikalija neophodnih za pro-Jzvodnju goriva za zrakoplove. Američki predstavnici American I. G.-a pokušali su Prikriti umiješanost svoje kompanije u razvoj njemačkoj ratnog stroja tako što su American 1. G. pripojili drugoj kompaniji i promijenili joj ime u General Aniline and Film Corporation. U stvari, iz sastava odbora American I. G.-a 1930. godine, kada se

Norman neko je vrijeme proveo u Sjedinjenim Državama u uredima Brown Brothers koje je financirao Rothschild (kasnije su preimenovani u Brown Brothers, Harriman), a s njime se sprijateljila obitelj WA. Delano (Kom. 300), u srodstvu s Franklinoin Delanom Rooseveltom, predsjednikom Sjedinjenih Država u isto vrijeme kada je Norman bio upravitelj Engleske banke. Ovaj svemoćni bankar zapravo je bio poslu­šnik Rothschilda, a na djelu opet vidimo isti trik. Prikazivalo ga se kao antižidovski nastrojenog.

Danas je Engleska banka još uvijek feudalno dobro Svjetske Elite. Gertrude Elias kaže daje Banka surađivala s vodećim cionistom, lordom Bearstedom iz tvrtke Royal Dutch Shell, dogovarajući prebacivanje imovine bogatih njemačkih cionista u Palesti­nu. Upravo je ta prebačena imovina pripomogla da se razvije gospodarstvo embrio­nalne cionističke države. „Oni su bili povlaštena emigrantska klasa dok je Židovima bez imovine odbijen azil te su neutralizirani u holokaustu", dodaje Elias.15 Uvjeren sam da je sve to hladno proračunala „židovska" elita, tjerana razlozima kojih ću se nešto kasnije dotaći.

Ne bih vas želio poslati na spavanje s hrpetinom detalja, no ipak bih vam želio dati na znanje kako je vrlo lako dokazati da su Drugi svjetski rat i Hillerov uspon bili djelo Elite u Britaniji i Americi. Trebamo se odmaknuti od teoretske zavjere i uvidjeti da se radi o činjeničnoj zavjeri. Jedino ćemo tada stvari moći sagledati na pravi način. Ključni za jačanje nacističkoj ratnog stroja bili su postupci nekih od najpoznatijih kompanija u Sjedinjenih Država koje su podupirale Hitlera preko svojih njemačkih podružnica ili partnera. Spomenut ćemo samo neke od gotovo bezbrojnih primjera djelovanja iza kulisa...

I. G. Farben/Standard Oil

Njemačka proizvodnja čelika i drugih proizvoda potrebnih za rat zahuktala se ti­jekom razdoblja koje je prethodilo izbijanju sukoba 1939. godine. U središtu ovog ponovnog naoružavan)a bio je kemijski div I. G. Farben. Kao što će senator Homer T. Bone reći pred senatskim Odborom 1943. godine: „Farben je bio Hitler, a Hitler je bio FarbenV6

Taj golemi kartel stvorili su, u njegovom ratnodopskom obliku, američki zajmovi! Godine 1939. uz pomoć ulaganja s Wall Streeta postao je najveći proizvođač kemi­kalija na svijetu. A tko je kontrolirao /. G. Farben, kompaniju koja će koristiti Židove i ostale kao robovsku radnu snagu? Rothschildi, preko niza paravana i kompanija. Među njemačkim bankarima u nadzornom odboru Farbena sve do potkraj 1920-ih sjedio je Max Warburg, brat Paula Warburga iz banke Manhattan, kojeg su u Sjedinje­ne Države poslali Rothschildi da uspostavi Sustav federalnih rezervi i preuzme uzde američkog gospodarstva. Zanimljiv par, ta dvojica, koja su tako usklađeno djelovali u SAD-ti i u Njemačkoj. U izvještaju američke Mornaričke tajne službe od 2. prosin­ca čitamo: „Paul Warburg. Nijemac, naturalizirani Amerikanac od 1911., odlikovan od strane Kaisera, baratao je velikim iznosima koje su njemački bankari pribavili

/ istina će vas osloboditi

Farben već pet godina bio pripremao za rat, možemo iščitati istinitu priču o ameri-čko-njemačkoj mreži Bratstva koja je svijet vodila prema još jednom strašnom suko­bu. Medu članovima odbora American I. G.-a bili su: Carl Bosch (Njemačka), iz For-da; Edsel B. Ford (SAD), sin Henryja Forda; Max ligner (Njem.), direktor Farbenove nacističke obavještajne službe u Berlinu; H. A. Metz (SAD) direktor 7. G. Farbena [ Rothschildove/Warburgove Bank of Manhattan; C. E. Mitchell (SAD), direktor ban­ke Federalnih rezervi iz New Yorka i Morgan National City Bank; Hermann Schmitz (Njem.), predsjednik American I. G.-a i I. G. Farbena te član odbora njemačke Sre­dišnje banke i Banke za međunarodna poravnanja; Waller Teagle (SAD), direktor banke Federalnih rezervi iz New Yorka, Rockefellerov Standard Oil iz New Jerseya, punomoćnik Rooseveltove fondacije i dobar predsjednikov prijatelj; W. H. von Rath (naturalizirani Amerikanac), direktor njemačkog General Electrica {A. E. G.); i Paul M. Warburg iz Bank of Manhattan.

Kada je rat završio a započele istrage o njegovoj pozadini, tri njemačka člana tog odbora American I. G.-a na Nirnberškom suđenju proglašena su krivima za ratne zločine. Američki predstavnici poput Paula Warburga nisu dirani, kao ni njegov brat Max Warburg kojemu je, premda je bio Židov, 1939. godine bez ikakvih zapreka do­pušteno da napusti nacističku Njemačku. Elita je kontrolirala čak i uhićenja te su­đenja proizašla iz rata i strahota koje su sami bili organizirali. Takve rabote nisu se vršile samo u tim dvjema kompanijama, već su uključivale i druge elemente Bratstva-Svjetske Elite u drugim kompanijama i državama. Predsjednik Standard Oila iz New Jerseya (današnji Exxon) u to je doba bio William Stamps Farish. Za vrijeme rata Farishu je upućeno pismo od Franka A. Howarda iz američkog Ministarstva pravo­suđa, inače potpredsjednika Standarda Oila. Pismo nosi datum 12. listopada 1939., a u njemu se kaže:

„... U Engleskoj sam zakazao sastanak s gospodinom iz Royal Dutch [Shell Oila] iz Holandije i... postigli smo načelni sporazum o prijeko potrebnim promjenama u našim odnosima s /. G. [Farbenom], uzevši u obzir ratno stanje ... Royal Dutch Shell Group poglavito je britanska ...Također sam se nekoliko puta sastao s članovima [britanskog] Ministarstva civilnog i vojnog zrakoplovstva...

„Trebala mi je pomoć pri pribavljanju neophodne dozvole da odem u Holandi-

ju ... Nakon razgovora s [američkim] veleposlanikom [Josephom Kennedyjem]

... problem je riješen na najbolji način ... Gospodin iz Ministarstva zrakoplovstva

... vrlo mi je ljubazno ponudio svoju pomoć pri mojem ponovnom ulasku u

Englesku.

„U skladu s tim dogovorom uspio sam doći u Holandlju na vrijeme (onamo sam prebačen bombarderom britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva), gdje sam tri dana razgovarao s predstavnicima /. G.-a. Ustupili su mi vlasništvo

114

združene fronte

m nad nekih 2000 stranih patenata te smo se svojski potrudili razraditi cjelovite planove za modus vivendi kakav bi mogao funkcionirati za vrijeme rata, bilo da SAD uđe u rat ili da ostane po strani."20 [moj naglasak]

Tijekom rata William S. Farish opskrbljivao je gorivom nacističke brodove i po­dmornice u Španjolskoj i Latinskoj Americi. Koncentracijski logor u Auschwitzu otvoren je na inicijativu Standard Oila-I. G. Farbena 14. lipnja 1940., a Židovi i po­litički protivnici ondje su, u uvjetima robovskog rada, proizvodili umjetnu gumu i benzin iz ugljena. Farish je bio vrlo blizak Hermannu Schmitzu, predsjedniku /. G. Farbena. Standard Oil je unajmio ozloglašenog izdavača Ivyja Leea da u Sjedinjenim Državama promiče Farbena i naciste. William S. Farish je imao unuka Williama Fa-risha III, koji će kasnije postati prisan prijatelj s Georgeom Bushom (Kom. 300) te je imao prilike uživati u društvu kraljice Elizabete II (Kom. 300) u svojem domu. Kako se čini, ergele im se međusobno križaju. Kada je George Bush postao potpredsjednik, svoja ulaganja i vođenje poslova morao je povjeriti trećoj osobi, čime se htjelo osigu­rati da (teoretski) ne bude u mogućnosti donositi odluke u Bijeloj kući koje bi utjecale na njegova ulaganja. Tko je bila ta „treća osoba? William Farish III!

General Electric (G.E.C.)

I G. Farben surađivao je prije i za vrijeme čitavog rata s drugim kartelima, poput Ge­neral Electrica (kontroliranog od strane J. P. Morgana), s kojim je predsjednik Fran­klin D. Roosevelt bio prilično čvrsto povezan. Godine 1939. senator James A. Reed iz Missourija, negdašnji Rooseveltov pristaša, izjavio je pred Senatom daje predsjednik „plaćenik ekonomskih rojalista" s Wall Streeta. Dodao je da Rooseveltova obitelj drži ponajviše dionica u General Electricu.1-1 Zanimljivo je, onda, da je General Electric snažno podržavao Hitiera, a postoje fotografski i dokumentirani dokazi da su, poput l G. Farbena, i obje kompanije General Electrica u Njemačkoj, A. E. G. i Osram, izra­vno financirale Hitiera.2 2Farben je doprinio najviše (45% sredstava koja su dovela Hi­tiera na vlast 1933.), ali kompanije povezane s General Electricom također su donirale vrlo mnogo novca. U ovoj mreži spletaka poveći broj direktora njemačkog General Electrica sjedio je u upravnom odboru I. G. Farbena. Kao što je bio slučaj s drugim umiješanim američkim kompanijama, General Electric (u SAD-u) prebacivao je svoje donacije Hitleru preko njemačkih podružnica i sebi bliskih kartela. I ponovno, u Nir-ubergu se sudilo, i presudilo, samo njemačkim direktorima kartela General Electrica, a ne američkim. U suprotnom, cijela bi priča izašla na vidjelo.

International Telephone and Telegraph (ITT.)

Još jedna kompanija iz Sjedinjenih Država koja je Hitleru i njegovom ratnom stroju bila važna bio je International Telephone and Telegraph, poznatiji kao LT.T. Bila je to tvorevina njegovog osnivača Sosthenesa Behna, poduzetnika rođenog na Djevičan-

. / istina će vas osloboditi

skim otocima. Do 1924. godine l.T.T. je već bio blisko povezan s /. P. Morganom, a po­tezi uprave odražavali su Morganovu kontrolu. Dokazano je daje l.T.T. davao donaci­je Hitleru preko njemačkih podružnica te je bio jedan od većih podupiratelja nacisti­čkog režima.23 l.T.T. je kupio veliki udio u njemačkim kompanijama za proizvodnju oružja, napose u proizvođaču zrakoplova Focke-Wolfeu. Dobit od tih ulaganja nije se vraćala u Sjedinjene Države, ponovno je ulagana u naoružavanje Njemačke. Sosthe-nes Behn sastao se s Hitlerom u kolovozu 1933.2 1 Hitlerov osobni bankar Baron Kurt von Schroder, nacist i viši skupni voda SS-a, postao je nadglednik interesa I.T.T.-a u Njemačkoj i direktor svih I.T.T.-u pridruženih kompanija. Barun von Schroder pre­bacivao je sredstva I.T.T.-a Himmlerovom SS-u barem do 1944!2 5 Bankarska obitelj Schroder iz Hamburga vodila je svoje ogranke u Londonu i New Yorku pod imenom ). Henryja Schrodera (Kom. 300). U Engleskoj, upravni direktor banke Schroder bio je g. F. C. Tiarks, direktor Engleske banke koju je kontrolirao Rothschild a nadgledao Montagu. Gordon Richardson bio je predsjednik banke Schroder sve do 1973., kada je postavljen za guvernera Engleske banke. Od 1938. pa nadalje banka Schroder u Londonu dobila je zadatak da zastupa nacističke interese u Britaniji. U Americi su Schroder i Rockefelleri udružili neke od svojih poslovnih interesa.

Ford Motor Company

Mnogo je toga napisano o navodnom šurovanju Henryja Forda s nacistima. Židove je on žestoko osuđivao. Isto tako otvoreno Ford je kritizirao financijere s Wall Streeta koje je krivio za izazivanje ratova i kontroliranje svjetskih tržišta novca u vlastitu korist. Istovremeno, rekao je da se J. P. Morganu može vjerovati, a ja se ne mogu oteti dojmu da se g. Ford poprilično potrudio širiti dezinformacije. Sebe je prikazivao kao prijatelja običnog čovjeka i branitelja protiv manipulatora premda je, zapravo, i sam bio manipu­lator. Tijekom rata zgrnuo je veliku dobit opskrbljujući obje zaraćene strane, još 1922. godine New York Times je izvijestio da je Ford financirao Hitlerove nacionaliste i anti-židovske pokrete u Njemačkoj, a njemačke dnevne novine Berliner Tageblatt pozvale su američkog veleposlanika da zaustavi Forda u njegovom uplitanju u njemačke poslove. Na Fordovoj pomoći Hitler je bio toliko zahvalan da je 1938. Fordu dodijelio najviše odlikovanje koje su nacisti davali ne-Nijemcima: Veliki križ njemačkog orla. Fordov portret visio je iznad Hitlerova radnog stola u Hitlerovom privatnom uredu. Dva naj­veća proizvođača tenkova za Hitlerovu vojsku prije i za vrijeme rata bili su njemačke podružnice Ford Motor Company i General Motors (Opel), koji je bio pod kontrolom Morgana. Godine 1928. u Njemačkoj se Ford Motor Company spojila s /. G. Parbenom. Carl Bosch iz Farbena postao je rukovoditelj Fordovih pogona u Njemačkoj.

W. A. Harriman

Fritz Thyssen bio je njemački poduzetnik u industriji čelika i bankar koji je od ranih 1920-ih financirao naciste. Njegovo bankarsko poslovanje u Njemačkoj bilo je pripo-

za ruže ne trome

jeno - kroz podružnicu - tvrtki W. A. Harriman Company u New Yorku (s nazivom Brown Brothers, Harriman, nakon 1933.), koju su pak (barem u početnim danima postojanja kompanije) financirali Rothschildi.

Obitelj Harriman isticala se davanjem podrške kako Ruskoj revoluciji tako i Hitle­ru. jedna Thyssenova kompanija kontrolirala je Union Banking Corporation u SAD-u kojoj je u odboru sjedio E. Roland Harriman zajedno s poznatim nacistima i finan­cijskim podupirateljima nacista. Prescott Bush, otac budućeg predsjednika Georgea Busha, tako je bio u odboru UBC-a te je svoje bogatstvo dugovao Harrimanovima. Roland je bio brat W. Averella Harrimana (Kom. 300), koji je bio direktor Morga-nove jamstvene zaklade kada je ova financirala Lenjina i Trockog. Averell Harriman kasnije će zaraditi velike pare od poslovnih poduhvata s Rusima i biti imenovan ve­leposlanikom u Sovjetskom Savezu. Takoder je bio jedan od najutjecajnijih glasova u Demokratskoj stranci i vrlo blizak predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu.

Braća Dulles

Dulles je još jedno ime koje povezuje manipulacije u oba velika sukoba: i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu. Dullesi potječu od južnjačke robovlasničke obitelji, ro­đaka Rockefellerovih. Bili su povezani s međunarodnim bankarstvom u Americi i Njemačkoj. Izjave Johna Fostera Dullesa još su 1911. ukazivale na podršku stvara­nju „super-rase" putem „uklanjanja nižih članova...".2" Odvjetnička tvrtka Dullesovih Sullivan and Cromwell vodila je brigu o poslovanju /. G. Farbena u SAD-u, a glavni Hitlerov financijer, Fritz Thyssen, upoznao je Allena Dullesa s budućim Fuhrerom. Svoja je pisma njemačkim klijentima John Foster Dulles potpisivao s „Heil Hitler". Po Hitlerovom dolasku na vlast John Foster Dulles je otišao u Njemačku u ime skupi­ne Rothschilda/Okruglog stola, na pregovore o novim zajmovima za naciste. Braću Dulles postavio je u američko Ministarstvo vanjskih poslova u vrijeme Prvog svjet­skog rata njihov stric, ministar vanjskih poslova Robert Lansing, jedan od pripadnika klike pukovnika Housea/Bernarda Barucha koja je kontrolirala Woodrowa Wilsona. Braća Dulles bili su prisutni i na Versajskoj mirovnoj konferenciji gdje su se sasta­li s delegacijom Okruglog stola i postali dijelom mreže Okruglog stola/Kraljevskog instituta za međunarodne poslove/Vijeća za vanjske odnose. Allen Dulles imenovan je, doista prikladno, prvim tajnikom Američkog veleposlanstva u Berlinu 1920., baš kao što je njegov brat u Njemačkoj zastupao bankare iz redova Elite kroz svoje veze s Engleskom bankom i carstvom /. P. Morgana. Obojica Dullesovih bili su prijatelji Hitlerova financijskog maga Hjalmara Schachta. John Foster Dulles će postati mini­star vanjskih poslova, a Allen Dulles je postao prvi ravnatelj CIA-e. Potonji će kasni­je također biti član Warrenove komisije zadužene za istragu ubojstva predsjednika Kennedyja.

Izdvojio sam neka od velikih imena u financiranju i manipuliranju Njemačke i nje­nog programa ponovnog naoružavanja. No iste te banke izravno su podupirale i naci­stičku stranku. Medu dokumentima s Nirnberškog suđenja nalaze se izvorne prijeno-

I 117

. /' istina će vas osloboditi

sne priznanice I. G. Parbena, njemačkog General Electrica, Osrama i ostalih, kojima se ovlašćuje prebacivanje sredstava na račun nacističkog Nacionalnog povjerenstva, fonda za financiranje Hitlerove izborne kampanje. Vidimo da su predstavnici kom­panija koje su posjedovali Rockefelleri (ili su na njih imali utjecaj), poput American I. G.-a, LT.T.-a, General Electrica i Eorda, bili u samom središtu Nacističke stranke.27

Zapanjujuće je i neobično vidjeti u kojoj su mjeri njemačke tvornice i pogoni u vla­sništvu američko-njemačkih kartela bili pošteđeni većeg bombardiranja i razaranja. Kada su Saveznici doprli do Kelna, primjerice, mnogi su zamijetili upadljivu opreku između sravnjenog grada i nedirnutih postrojenja (u vlasništvu /. G. Parbena, Ford Motor Company i United Rayon Works) na njegovu rubu. Način na koji su tvornice /. G. Parbena ostale neoštećene u bombardiranju upravo je nevjerojatan, uzevši u obzir da su Saveznici znali da ta kompanija predstavlja njemački ratni stroj. Postoje dokazi da Fordove pogone u Njemačkoj i Francuskoj američko ratno zrakoplovstvo nije bombardiralo.28 Kada su postrojenje u Poissyju pogodili Britanci, višijevska vla­da platila je Fordu 38 milijuna franaka za obeštećenje! Edsel Ford, kojemu je tada bilo laknulo, napisao je svojem glavnom upravitelju u Europi: „Fotografije Pogona zahvaćenog plamenom objavile su američke novine, ali srećom se nigdje ne spominje Ford Motor Company".21' Višijevski režim surađivao je s nacistima, a među njegovim članovima bio je stanoviti Francois Mitterand (Kom. 300), Veliki majstor slobodno-zidarskog Velikog orijenta a kasnije dugovladajući predsjednik Francuske.30

Prema saznanjima autorice i istraživačice Gertrude Elias31, u pet godina rata i svjet­skog krvoprolića zaklade Sjedinjenih Država koje sam istaknuo, a i druge, zaradile su dobit od 175.000.000.000 dolara.

Umjesto točke na ,,i" u toj zastrašujućoj priči o obmanjivanju ljudi širom svijeta dovoljno je spomenuti da je iste osobe s Wall Streeta, koje su osmislile i financira­le rat, Franklin Roosevelt imenovao da nadgledaju sudbinu njemačke industrije po svršetku sukoba. Medu najvišim rukovoditeljima kojima je povjerena ta uloga bili su Louis Douglas, direktor General Motorsa (kojim je vladao Morgan) i predsjednik Morganovog Uzajamnog životnog osiguranja, te brigadni general William H. Draper mlađi iz tvrtke Dillon, Read and Co., još jedne od onih koje su značajno doprinijele stvaranju kartela i financiranju Hitlerove Njemačke. Obojica, i Draper i Douglas, bili su članovi Vijeća za vanjske poslove a Draper, gorljivi pobornik eugenike (vladajuce rase), kasnije će postati svjetlost vodilja u financiranju „kontrole broja stanovništva.

Slučaj Williama H. Drapera mlađeg otkriva opseg prijevare i zataškavanja. Krugu Prescotta Busha pridružio se 1927. kada ga je unajmio Dillon Read da vodi račune... Fritza Thyssena, jednog od najvećih financijskih podupiratelja Adolfa Hitlera. Dra­per je postao direktor a kasnije i potpredsjednik te zamjenik rizničara „Njemačke kreditno-ulagačke korporacije" Dillona Reada, koja je nadzirala neke kratkoročne zajmove Thyssenovog „Njemačkog trusta čelika" pod uvjetima Dawesovog plana. Ti zajmovi, s kojima se Draper složio, pomogli su dovođenju Hitlera na vlast te se nji­ma financiralo njegovo naoružavanje. Obojica njegovih partnera u toj operaciji bili

118

združene fronte

su nacisti: Alexander Kreuter, u Berlinu, bio je predsjednik, a Frederic Brandi (koji se 1926.preselio u SAD) postao je Draperov sudirektor Njemačke kreditno-ulagačke korporacije u Newarku u državi New jersey. Brandijev otac bio je vodeći rukovoditelj

Za poslove vađenja ugljena u Njemačkom trustu čelika. Draper se vodio kao direktor Njemačke kreditno-ulagačke korporacije tijekom čitave 1942., sve dok 1943.nije za­tvorena, kada je svoj posao već bila odradila.32

Draper je potom otišao na Pacifik gdje je postao general, boreći se za SAD! Nakon što se Njemačka predala Roosevelt je tog čovjeka zadužio da odluči o sudbi­

ni nacističkih kartela čijem je stvaranju pridonio. Dao mu je moć da odluči tko će biti razotkriven, tko će izgubiti ili zadržati tvrtku, a tko će biti optužen za ratne zločine. Razmjeri ove podvale zloupotrebom tuđeg povjerenja upravo su nepojmljivi. Kako bi se zadao završni udarac u mentalnom prevratu, Draper se igrao dobrog/lošeg momka s američkim ministrom financija Henryjem Morgenthauom. Ovaj je zahtijevao da se njemačka industrija uništi, da se Njemačka svede tek na državu ruralnih stanovnika. Draper je imao ulogu da to spriječi, ali samo ako Nijemci pristanu i preuzmu na se cjelokupnu krivnju zbog nacizma. Autori sjajne knjige George Bush, neautorizirana autobiografija (George Bush, Ihe Unauthorised Biography) kažu:

„Draper i njegovi kolege zahtijevali su da Njemačka i svijet prihvate kolektivnu kri­vnju njemačkog naroda kao jedan vid objašnjenja uspona Hitlerovog Novog po­retka i nacističkih ratnih zločina. To je, dakako, u velikoj mjeri odgovaralo samom generalu Draperu, kao i obitelji Bush. Odgovara im i danas, desetljećima kasnije, jer se time omogućuje Prescottovom sinu, predsjedniku Georgeu, da Njemačkoj drži bukvicu o opasnostima hitlerizma. Nijemci, kako se čini, presporo prihvaćaju njegov Novi Svjetski Poredak." (str. 55)

Od tada niti su se nastavile plesti. Naime, predsjednik Bush je imenovao Drape-rovog sina, Williama Drapera III, na položaj u Ujedinjenim narodima na kojem se može baviti kontrolom broja svjetskog stanovništva. U investicijskoj kompaniji Dillon Read, Bushev ministar financija Nicholas Brady bio je dugogodišnji partner Frederica Brandija, pripadnika kohorte generala Drapera pri financiranju Hitlerovog kartela celičana. Ista mala skupina bankara, kompanija i političkih manipulatora stajala je iza Prvog svjetskog rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Bez njihova novca i manevara dva najveća sukoba u zabilježenoj ljudskoj povijesti ne bi se bila dogodila.

Zašto je to važno znati? Mnogo je razloga, no izdvojit ću dva. Mnogo sam puta cuo ljude da kažu kako problemi u svijetu nastaju zbog čovjekove naravi. Taje narav zla, čujem ljude da govore. A čime tu tvrdnju obrazlažu? Dvama svjetskim ratovima i drugim sukobima i prije i poslije. Naša čežnja za višedimenzijskom slobodom postat ce stvarnost jedino kada shvatimo da ljudska priroda nije opaka. Ona ima prirodnu zelju za ljubavlju, a ne mržnjom, za skladom, a ne sukobom. Nisu ti ratovi bili poslje­dica opake ljudske prirode. Bili su rezultat toga što je čovječanstvo svoje pravo da mi-

119

... / istina ce vas osloboditi

sli i djeluje predalo u ruke nekome drugom. Te ćemo lekcije još morati naučiti, a dok ih ne svladamo i dalje će nam se uskraćivati naše istinske i beskonačne mogućnosti. No, sve to možemo promijeniti u jednom trenu, samo ako to odlučimo.

Određenu verziju događaja cijelo nam vrijeme naturaju škole, sveučilišta i mediji. Ta verzija događaja gotovo da i nema nikakvih dodirnih točaka s istinom. Stvorena je kako bi nas se zavelo i uvjerilo da mislimo i postupamo na određeni način, koji odgovara ciljevima manipulatora u ljudskom obličju i njihovih kontrolora, Zatvor­skih Čuvara. Dakle, želite li ući u rat i trebate li za takav čin podršku naroda, jedno­stavno upriličite napad na jedan od vaših vlastitih brodova ili organizirajte ubojstvo jednog od vaših vodećih ljudi, te potpirite ogorčenje javnosti pomoću propagande protiv navodnog krivca. Sve dok ljudi budu prihvaćali stvari zdravo za gotovo, bez provjere, i dok ne počnu promatrati svijet otvorenih očiju i uma, sve dotle ćemo biti usplahireno stado i slijepo ćemo slijediti ovcu na čelu. No je li to ovca ili neko čudo­vište? I kakav joj/mu je plan? Kada prestanemo biti ljudski upijajući papir, koji upija taj plimni val pristranih informacija, i započnemo prosijavati ono što nam je rečeno, mnogo će nas teže biti odvesti na stranputicu. Zastrašujući događaji kakvi su zadesili svijet u prošlome stoljeću mogu se dogoditi jedino ako na svijet gledamo kroz prizmu vođa i onih koji bivaju vodeni. Postupamo li na taj način šačica ljudi lako će nadzirati svijet. Što je i činila. Do sada.

IZVORI

1 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 190.

2 Phyllis Schafly i Chester Ward, kontra-admiral američke mornarice (u mirovini), Kissin­ger On The Couch (Arlington House, New Rochelle, New York, 1975.), str. 146,149-150. 3 James Perloff, The Shadows Of Power: The Council On Foreign Relations And The Ameri­

can Decline (Appleton, Wl, Western Islands, SAD, 1988.). 4 Prema izvještaju „Posebnog senatskog povjerenstva za istraživanje fondacija oslobo­đenih poreza" iz 1954. godine. Obitelj Ford odavno je bila izgubila kontrolu nad Fordo-vom fondacijom. Danas je od „Forda" ostalo samo ime, a njime upravljaju Rockefelleri, kojima upravlja...? 5 Obznanio Dodd u razgovoru s autorom Williamom H. Mclllhanyjem II, za njegovu knjigu The Tax Exempt Foundations, iz 1988.

6 Edgar B. Dixon (urednik), Franklin D. Roosevelt And Foreign Affairs (Belknap Press, Cambridge, 1969.), svezak III., str. 456. 7 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Con­

spiracy (The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. I30. 8 The New Order, Our Secret Rulers, str. 91.

9 The New Order, Our Secret Rulers, str. 90.

120

združene fronte

10 Američko Vijeće skupnog nadzora (Njemačka), Ured direktora obavještajne službe, Obavještajni izvještaj br. EF/ME/1,4. rujna 1945. 11 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995. 12 Rodney Atkinson i Norris McWhirter, Treason At Maastricht, The Destruction Of The Nation State (Compuprint Publishing, Newcastle-Upon-Tyne, 1995.), str. 20. 13 The Anglo-American Establishment, str. 299.

14 The World Order, Our Secret Rulers, str. I54.

15 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995. Prije negoli netko vikne: „antisemitizam!", Gertrude je podrijetlom Židovka. 16 Senator Homer T. Bone govoreći pred Senatskim odborom o vojnim pitanjima, 4. lipnja 1943. 17 Navedeno u New Order, Our Secret Rulers, str. 128.

18 Elimination Of German Resources, str. 943.

19 Izvještaj za Ministarstvo vanjskih poslova, Washington D.C. 2 0 Citirali Webster Griffin Tarpley i Anton Chaitkin u knjizi George Bush, The Unauthori­sed Biography (Executive Intelligence Review, Washington D.C., 1992.), str. 47. 21 New York Times, (4. listopada 1936.).

22 Za iscrpnije informacije o ovoj temi vidi izvanredan ogled Anthonyja C. Suttona, Wall Street And The Rise Of Hitler (Heritage Publications, Melbourne, Australija, 1976.) str. 121-132. 23 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 121-132.

24 Izvještaj u New York Timesu (4. kolovoz 1933.). 25 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 79.

26 Dullesova izjava bavi se „prirodnom selekcijom" i opstankom najsposobnijih. Re­kao je da najslabiji pripadnici stanovništva moraju biti uklonjeni prirodnom selekcijom kako bi ljudska rasa mogla napredovati. Citiranje u knjizi Jima Keitha Casebook On Al­ternative 3, str. 19.

27 Za detaljnije informacije vidi Wall Street And The Rise Of Hitler Anthonyja C. Suttona, str. 123-132. 28 James Stewart Martin, All Honourable Men (Little Brown & Co, Boston, 1950.), str 75. Vidi također istraživanje Anthonyja C. Suttona, Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 62-66. 29 Josiah E. Dubois, mlađi, Generals In Grey Suits (The Bodley Head, London, 1953.), str. 251.

30 Treason At Maastricht, str. 137.

31 Gertrude Elias, sažeti prikaz za internetsko kolanje (London, 1995.). 32 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 53-54, na temelju Popisa direktora za

područje New Yorka, 1942.

šesto poglavlje

izvorni planovi

Izbijanje Prvog i Drugog svjetskog rata omogućio je prevrat izvršen nad umovima stotina milijuna ljudi. Zatvorski Čuvari programiraju umove Svjetske Elite, a isto to

Elita čini ljudima na Zemlji. Gotovo da ne bi imalo nikakvog značaja to što su svjetski bankari i industrijalci financirali obje strane - da su (što je vraški veliko „da su") ljudi općenito vidjeli što se sprema i da su odbili u tome sudjelovati. Prisjećam se riječi sjajne Donovanove pjesme iz 1960-ih Univerzalni vojnik:

„Visok je 1,60 m, ali i 1,95 m. Bori se projektilima i kopljima. Već mu je 31 godina i tek mu je sedamnaest. Vojnik je već tisuću godina ... On je univerzalni vojnik i kriv je za sve. Što bi Hitler bez njega? Njegovo je tijelo instrument rata, da njega nema ni pokolja ne bi bilo".1

Hitler ne bi bio nikakva prijetnja svijetu da mu najveći dio njemačkog naroda nije predao život u ruke. Nažalost, upravo se to dogodilo, a isto vrijedi za ljude u Britaniji i drugdje, koji su se također odrekli razmišljanja, dopustivši svojim „vođama" da to čine umjesto njih. U Njemačkoj je propaganda huškala javno mnijenje protiv nekog zami­šljenog neprijatelja, a ego naroda „masiran" je pričom o nekoj njemačkoj rasi nadljudi. Izvan Njemačke ista je sila okretala javno mnijenje protiv Nijemaca, čim je Hitlerov program ponovnog naoružavanja dovoljno uznapredovao. Kada je pomno osmišljena propaganda sasvim prožela te dvije skupine stanovništva, između njih je izazvan sukob. Većina ljudi koji su se borili u tom ratu nisu u njemu željeli sudjelovati. Htjeli su biti kod kuće sa svojim obiteljima i gledati kako im odrastaju djeca. Ali, budući da su se odrekli svog prava na razmišljanje napustili su svoje obitelji i djecu, da bi ubijali i bili ubijeni.

Umovi su im bili pod tolikim utjecajem masovne hipnoze da su oni koji su drznuli pobuniti se i usprotiviti službenoj politici bili zatvarani bez suđenja, a tek ih se neko­licina usudila slabašno prosvjedovati. No strah se već bio uvukao u kolektivnu svijest, posebice stoga što su reakcije ljudi još uvijek bile snažno obojane Prvim svjetskim ra­tom i Velikom depresijom. Ljudi su izgubili povjerenje u same sebe. Bili su zbunjeni, smeteni, u nadi se da će netko drugi promijeniti čovjekovu zbilju. Osim toga, ljudski je um bio programiran, i ne samo novijim iskustvom, da vjeruje kako je život samo sukob i borba, a da je svijet jedno strašno mjesto. Takvi su bili vladajući misaoni obrasci te su stvarali sebi sukladnu zbilju.

Kada naciju ujedinite protiv zajedničkog neprijatelja i uvjerite ljude u njihovu vla­stitu rasnu nadmoć dobili ste još jedno moćno oruđe kontrole. Nacisti su se time

/ istina će vas osloboditi

izvanredno poslužili pri svojoj antižidovskoj propagandi i promicanju njemačke na-drase. Ironično je, a možda i više od toga, da im je u tome pomogao čovjek imenom Alfred Rosenberg, okultist židovskih, estonskih i francuskih korijena. Hitleru je upra­vo Rosenberg učinio dostupnim primjerak Protokola sionskih mudraca. Zašto je to, pobogu, učinio, kada je morao znati da će ih Hitler iskoristiti kao propagandu protiv Židova u cjelini? I doista, Hitler je pustio Protokole u širok optjecaj, želeći opravdati svoju kampanju protiv Židova. Bilo je to sramotno s obzirom na to da golema većina Židova nisu znali što se događa, niti bi to podržavali da su znali.

Rosenberg je rekao da se niotkuda pojavio neki neznanac i predao mu primjerak tog dokumenta: „Čovjek, kojeg nikada prije nisam vidio, došao je u moju radnu sobu bez kucanja, stavio knjigu na stol i nestao bez riječi".-

Rosenberg se predstavljao žestokim protivnikom Židova i uskoro je postao službe­ni „ideolog" Nacističke partije, uz ulogu da iznosi „činjenice" koje će opravdati kam­panju protiv Židova. Ernst Hanfstaengl, prisni prijatelj Franklina Roosevelta, prije rata je bio i bliski Hitlerov suradnik. On kaže da gaje austrijski pisac Rudolf Kommer upozorio: „Pojavi li se bilo kakva politička stranka s antisemitskim programom vo­đenim od strane židovskih ili polužidovskih fanatika, morat ćemo se pripaziti". Hanf­staengl piše da je kasnije, nakon što je uvidio kakav utjecaj Alfred Rosenberg ima na Hitlera, počeo uviđati značaj te napomene:

„Prisjetio sam se napomene Rudolfa Kommera o eventualnom antisemitskom pro­gramu vođenom od strane židovskih ili polužidovskih fanatika. Po izgledu, Rosen­berg je bio izraziti Židov, mada bi vjerojatno prvi prosvjedovao, i to žestoko, da je itko osporio njegovo podrijetlo. Pa ipak, viđao sam ga kako jutrom sjedi u otrcanom kafiću na uglu Briennerstrasse i Augustenstrasse s mađarskim Židovom po imenu Holoschi, jednim od njegovih glavnih pomoćnika. U Njemačkoj se taj čovjek zvao Hollander, i bio je još jedan od onih židovskih antisemita ... Dvojio sam o arijskom podrijetlu mnogih drugih osoba; Strasser i Streicher izgledali su mi poput Židova, kao i likovi poput Leya, Franka pa čak i Goebbelsa, koji bi imali velikih poteškoća u dokazivanju svog rodoslovlja."^

Hm, nije li sve to pomalo čudno? Židovski bankari i njihovi politički predstavnici vjerojatno su imali prste u financiranju nacista i njihovog programa ponovnog na-oružavanja. I, odjednom, na scenu stupa Alfred Rosenberg, židovskih korijena, te predaje primjerak Protokola Hitleru i postaje glavni „istraživač" antižidovskih mate­rijala, što dovodi do grotesknog tretiranja Židova pod nacističkim režimom. Takvo postupanje potom se koristi i napuhuje kako bi se opravdalo preuzimanje Palestine kao „židovske" postojbine. Nitko se tom metodom nije služio očitije od lorda Victora Rothschilda u njegovim govorima u Gornjem domu britanskog parlamenta kada je tražio hitnu podršku za židovsku državu u Palestini. Kakva li se to juha kuha? Oso­bno mislim da kuhaču u ruci drži Elita. Zloglasnu Hitlerovu knjigu Mein Kampf za­

pravo je napisao general-bojnik KarI Haushofer koji je priznao da glavni izvor „ideja" ondje sadržanih dolazi od Halforda J. MacKindera, direktora elitinog Londonskog ekonomskog fakulteta. Godine 1996. službeni njemački dokumenti koje je otkrio je­dan američki student također dokazuju da su mnogi Hitlerovi vodeći časnici i tisuće pripadnika njegovih postrojbi bili židovskog podrijetla.

U Britaniji, kako mi se čini, javno mnijenje gotovo je „natjerano" da Hitlera igno­rira sve dok njegov program ponovnog naoružavani a nije uvelike uhvatio maha. Po­toni, kada su se Nijemci pripremili za borbu, britanska je javnost zasipana prikazima Hitlera kao čudovišta kojeg se pošto-poto treba zaustaviti. Kolektivna britanska psiha bila je poput malog djeteta u rukama psihijatra. Mislim da su takvu politiku koor­dinirali lord Milner i tajno društvo Okruglog stola zajedno s Kraljevskim institutom za međunarodne poslove u Chatham Houseu. Dva paravana za ta dva vrlo različita stadija bili su premijer Neville Chamberlain i njegov nasljednik, Winston Churchill (Kom. 300).

Chamberlain i njegov bliski suradnik lord Halifax (član Okruglog stola gotovo od njegova osnivanja i član Komiteta 300), podržavali su politiku ugađanja Hitleru. S takvom politikom su se Milner i kolege mu manipulatori složili. U svojim govori­ma članovi najvišeg rukovodstva Okruglog stola/Kraljevskog instituta, poput Lionela Curtisa (Kom. 300), Leopolda Ameryja i lorda Lothiana, svesrdno su se zalagali za blagonaklonost prema Hitleru tijekom 1930. U svibnju 1933. Hitlerov predstavnik (Alfred Rosenberg) otišao je u Englesku na sastanak sa sir Henryjem Deterdingom (Kom. 300), čelnikom kompanije Royal Dutch Shell; GeofTreyjem Dawsonom, ure­dnikom novina T\\e Times (u vlasništvu Astora (Okrugli stol, Kraljevski institut)), za­stupnikom u parlamentu Walterom Eliotom; 1. viskontom Hailshamom, ministrom rata i vojvodom od Kenta, bratom kralja Edward VIII i kralja Georgea VI. Edvvard, koji je navodno simpatizirao Hitlera, kasnije se zaljubio u jednu Amerikanku, gđu. Simpson. Odstupio je s britanskog prijestolja te se preselio u rotšildski zamak u Au­striji nakon vladavine od svega 325 dana. Nagađa se da je pravi razlog njegovog na­puštanja Britanije to što nije podržavao rat s Njemačkom, za kojeg su manipulatori znali da se planira.

Kada je 1936. Hitler najavio ponovnu militarizaciju Rajnske oblasti, britanska se Vlada s time složila. Posredstvom svojih novina The Times takvo viđenje Hitlera pro­micali su i Astori. Ovlašteni životopisac lorda Halifaxa pokazuje kako su Milnerova svita i britanska Vlada potajno pregovarali s Njemačkom i predlagali da se Hitleru dade kontrola nad unutrašnjim dijelovima Europe. Bio je to dio pakta Britanije-Nje-mačke-Sjedinjenih Država kojeg je predložio Milnerov suradnik lord Lothian na su­sretu s Hitlerom u siječnju 1935. S Hitlerom se lord Halifax sastao i u Berchtesgadenu 19. studenog 1937. Istraživanje Carrolla Quigleya o anglo-američkom establišmentu otkriva da je Halifax (Kom. 300) uvjerio Hitlera u tri stvari: a) da je Britanija sma­trala Njemačku glavnim štitom protiv komunizma u Europi; b) da je Britanija bila spremna postati dijelom sporazuma četiriju sila, zajedno s Francuskom, Njemačkom

125

i Italijom; c) da će Britanija dopustiti Njemačkoj da pregazi Austriju, Čehoslovačku i Poljsku, ukoliko britanska javnost ne zatraži da se Njemačkoj objavi rat.1 Svi elementi Okruglog stola, Kraljevskog instituta za međunarodne poslove i njima pridružene organizacije, publikacije i članovi upregnuti su s ciljem da se „proda" politika popu­štanja.

Jedina stvar zbog koje je rat s Njemačkom mogao izbiti prije negoli je planirano bilo je britansko javno mnijenje, stoga je propaganda politike popuštanja pojačana. U ožujku 1938., nekoliko mjeseci nakon susreta Halifaxa i Hitlera, nacisti su napali Au­striju. Francuski premijer Daladier otišao je u London zatražiti britansku podršku za zaštitu Čehoslovačke protiv Hitlerove agresije, no Chamberlain je to odbio. Štoviše, izgleda da se Francuze nagovaralo da izvrše pritisak na Čehe kako bi ovi s Hitlerom potpisali sporazum. U svojim govorima u Gornjem domu te u Chatham Houseu, lord Lothian je osuđivao Čehe što Njemačkoj nisu činili ustupke.5 U susretu s izvjestite­ljima američkih novinskih izdanja u londonskom domu Astorovih, Chamberlain je iznio sračunatu primjedbu koja se, uostalom, mogla i zanijekati, iz koje se dalo iščitati kako on smatra da bi jedan dio svog teritorija Česi trebali ustupiti Njemačkoj.6 Kada su vijesti objavljene, ledi Astor je poricala da se susret održao, ali je kasnije priznala da je do susreta ipak došlo.

Politika koju je Chamberlain u glavnim crtama iznio pred novinarima, dobila je potporu u uvodnom članku novina The Times, čiji su vlasnici bili Astori. Izazvalo je to tako burne prosvjede da je manipulacija javnog mnijenja postala još žešća. Članak se pojavio već 7. rujna 1938. zato što su znali da se bliži njemački napad na Čehoslo­vačku. Kasnije istoga mjeseca lord Halifax i ostali poslužili su se propagandnim pote­zom poznatim kao „zastrašivanje ratom". Vlada je pustila u optjecaj priče u kojima se uvelike preuveličavala moć njemačkih snaga. Između redaka se stavljalo do znanja da bi uskoro, zarati li Britanija s Hitlerom, njemačko zrakoplovstvo Englesku bombar­diralo otrovnim plinom. Vlasti su čak išle toliko daleko, što je doista smiješno, da su naredile kopanje rovova u londonskim parkovima te su stanovnicima dijelile plinske maske! Ali, naravno, ma kako budalasto bilo - jer, kakve koristi od rovova u parkovi­ma? - vlasti nije zanimala njihova vojna svrhovitost. Radilo se o manipulaciji umom. Htjeli su zastrašiti javnost i navesti je da pomisli kako stupanje u rat s Njemačkom i nije baš najbolja ideja. Takvom utisku doprinio je i Chamberlain govoreći za radio BBC da je spor između Njemačke i Čehoslovačke: „... svađa u nekom dalekom pre­djelu između naroda o kojima ne znamo ništa".7 U biti, glavna poluga tog plana bila je nacistička invazija na Čehoslovačku jer bi Hitler tada dobio resurse neophodne da Njemačka postane jedna od vodećih vojnih sila, sposobna za dugotrajno ratovanje. Autorica Gertrude Elias o tome kaže:

„Čak je iz današnje perspektive bjelodano da su tome kumovali sporazumi posti­gnuti prije rasprodaje Čehoslovačke u režiji Chamberlaina 1939., čime je Njema­čka postala vojna supersila. Činjenica je, međutim, da su pogoni Škode, najveće

tvornice vojne opreme u središnjoj Europi, kojom je upravljao francuski Schneider

Creuzot, zatim pogoni poput Wittowitza, najveće čeličane čiji su vlasnici Rothsc-

hildi, pa češki pogoni za izradu eksploziva, već bili predati u ruke Nijemcima...

...Smrtna presuda [Čehoslovačkoj] potpisana je u glavnom uredu podružnice

Unilevera u Aussigu, sjedištu pronacističke klike."8

Kada je u ožujku 1939. Njemačka okupirala cijelu Čehoslovačku, došlo je do izne­nadnog i začuđujućeg preokreta u stavovima Milnera i Okruglog stola. Rat s Njema­čkom odjednom su počeli odobravati. U predratnoj strategiji Elite u Britaniji sazrijelo je vrijeme za drugi udarac. Chamberlain je poslužio svojoj svrsi dajući Hitleru vre­mena da obnovi njemačko naoružanje (uz podršku Wall Streeta), a njemačko se po­dručje utjecaja proširilo. Diktatori sličnih nazora postavljeni su u Italiji (Mussolini) i Španjolskoj (Franco). O.K. momci, spremni smo. Krenite u rat.

I Hitler je naveden da povjeruje kako mu se nitko neće suprotstaviti, no i to će se preko noći promijeniti. Milnerova skupina, posredstvom svog izdanja, časopisa The Round Table, vršila je pritisak da se, tijekom razdoblja o kojem govorimo, Hitleru po­pušta. Sada su protiv Njemačke zazivali „Veliku alijansu" Poljske, Rumunjske, Fran­cuske i Britanije. Lord Lothian i lord Astor, ta dvojica popustljivih prepredenjaka, odjednom su počeli održavati govore u kojima su iznosili upravo suprotno onome što su kazivali ranije. „Objavimo Njemačkoj rat!" vikali su. Lothian je također zagovarao savez s Rusijom. Zahtijevali su provođenje novačenja u oružane snage, kao što su to činili i Astorov Times1 i lord Amery, čovjek koji je tako revnosno podupirao Hitlera. Taj zaokret u politici nije čak bio niti pretjerano suptilan. Ako ste poznavali strategiju Elite, bio je bolno očigledan. Chamberlainova korisnost Eliti bila je gotovo iscrpljena. U tijeku je već bilo uvođenje njegovog nasljednika Winstona Churchilla (Kom. 300). Preostalo je još samo da se Chamberlaina makne s položaja, pa su se počeli oštriti noževi njegovih bivših „prijatelja". Malo je zornijih primjera licemjerja u Donjem domu britanskog parlamenta od slučaja kada je Leopold Amery, podsjećajući na Cro-mwella, povikao prema klupama članova vlade: „Ovdje sjedite zaista predugo, bez neke velike koristi. Otiđite, molim vas, neka vas noge nose. Tako vam svega, idite!"10

Idite, zbog toga što ste provodili politiku koju je zagovarao Amery sve do iznenadnog zaokreta 1939. Ledi Astor koja je Chamberlainovu politiku bila podržavala u cijelosti, okrenula se protiv njega još i ranije: „Hoće li premijer hitno dati do znanja njemačkoj vladi s kolikim užasom čitava ova zemlja promatra postupke Njemačke?" upitala ga je 1939. godine. Chamberlain nije odgovorio, ali drugi konzervativni zastupnik u parlamentu, major Vyvyan Adams, sažeo je Chamberlainov mogući odgovor u povi­ku prema ledi Astor: „Glavni uzrok tomu ste vi!""

Chamberlain je naprosto bio žrtveni jarac, svjesno ili nesvjesno, a premijer je po­stao Churchill. U Downing Streetu sada je stolovao zagovornik rata, a iste večeri kada je preuzeo uzde Britanskog carstva, 11. svibnja 1940., otpočela je politika bombar-

126 127

I I J I H K I V LI J l U L / U U I l l

diranja civilnih meta. Churchillova je obitelj povezana s Rothschildima (Kom. 300). Winstonovog oca, lorda Randolpha Churchilla, financirala je dinastija Rothschild dok je bio britanski ministar financija sredinom 1800-tih, a njegov najprisniji pri­jatelj bio je Nathaniel Rothschild. Kada je Randolph Churchill umro, Rothschil­dima je dugovao nekih 65.000 funti.12 Dugovao im je i Winston, koji je bio dobar prijatelj lorda Victora Rothschilda i Rothschildov vrhunski manipulator u Americi, Bernard Baruch.1 3 Jedno pored drugog, imena Rothschilda i Churchilla nalazimo i danas. Godine 1995. neke od Churchillovih spisa i govora njegova je obitelj pod neobičnim okolnostima prodala Memorijalnom fondu nacionalne baštine (engl. National Heritage Memorial Fund) za 12.500.000 funti, zahvaljujući novcu nama­knutom iz državne lutrije. Predsjednik Mcmorijalnog fonda nacionalne baštine, koji je spise pristao kupiti za tako veliku svotu, jest lord Jacob Rothschild. Važne su bile i Churchillove čvrste veze s Bernardom Baruchom i s elitnom obitelji pozna­tom pod imenom Cecil. Oni su ga kontrolirali u prilično velikoj mjeri. Cecili imaju dugotrajne veze s mrežama koje je uspostavio još jedan paravan elite, jezuiti, te s drugim obiteljima europske elite kao što su Habsburzi i talijansko Crno plemstvo. Churchill je točno znao što radi.

U nepuna dva tjedna od preseljenja na adresu Downing Street br. 10 Churchill je pomoću zloglasne „Uredbe 18b" zatvarao stotine Britanaca koji su se protivili ratu ili ukazivali da ga je izrežirala neka tajna sila.14 Tu metodu treba objelodaniti u svakom vodiču za stjecanje slobode. Jedan od postupaka je usmjeravanje javnosti u određenom smjeru pomoću propagande, ali da ste vi na mjestu manipulatora također biste trebali spriječiti svakoga tko iznosi drukčije informacije. Britanska se administracija poslužila Uredbom 18b da zatoči - bez suđenja - one koji su htjeli otkriti tko zaista stoji iza rata, a pred javnošću se pravdala da to čini na temelju napisa u medijima o podrivačkoj „Petoj koloni" u Britaniji koja podržava Hitlera. Uredba 18b uvedena je prije rata kao odgovor na podmetanje eksploziva u Londo­nu, za što je okrivljena IRA. Njome je, vrlo prikladno, omogućeno zatvaranje ljudi na temelju postojanja puke „sumnje". Država nije morala ništa dokazivati, što me na­vodi na pomisao da je taj zakon bio još jedan slučaj stvaranja „problema" (bombaški napadi u Londonu prikačeni IRA-i), a potom i nuđenja „rješenja": uredbe koja vam daje moć da uhitite i zatočite koga god želite, kada god želite, tijekom rata za kojeg već znate da je na pomolu. Jedna je dama, gospođa Nicholson, supruga istaknutog admirala, bila uhićena za navodno šurovanje s „Petom kolonom", ali je na suđenju oslobođena po svim točkama optužnice. Dok je napuštala sud, oslobođena svih optu­žbi odlukom suca i porote, uhićena je na temelju Uredbe 18b i osuđena na nekoliko godina zatvora. To se događalo u zemlji, pod Churchillovom vlašću, koja se trebala boriti za slobodu! Tko je bio britanski obavještajni časnik zadužen da iznosi optužbe na temelju Uredbe 18b? Lord Victor Rothschild, Churchillov prijatelj, a ja bih rekao Churchillov manipulator.15 Rothschild je nadzirao obavještajnog operativca koji je službeno bio zadužen za 18b, Maxwella Knighta. Istraživačica obavještajnih službi)

128

P Kitty Little, koja je pedeset godina proučavala aktivnosti lorda Rothschilda, rekla mi je sljedeće:

„Nadzirući antisubverzivnu borbu i primjenjivanje Uredbe 18b, Rothschild je imao mnogo prostora za subverzivno djelovanje. Pružala mu se prilika da pripadnike triju tajnih sekcija svoje organizacije izuzme iz istrage, dok se on koristio Uredbom na dva načina. S jedne strane, mogao je slobodno zatvarati ljude poput Fuchsa [so­vjetskog špijuna i nuklearnog fizičara, Klausa Fuchsa, koji će kasnije raditi na proje­ktu atomske bombe] i slati ih u logor u Kanadi gdje su upoznavani s ustrojstvom subverzivne organizacije ili su nastojali osujećivati aktivnosti njenih članova. Od tada, karijere i utjecaj mnogih arugih ljudi - čije je normalno domoljublje ili nor­malno znanstveno djelovanje bilo protivno željama subverzivnih agenata - neo­bjašnjivo bi bili osujećivani ili onemogućavani. Njegovi su agenti dosegnuli stadij gdje se rodoljublje redovito ocrnjivalo kao'fašističko', ili'ekstremno desničarsko', ili 'rasističko' ili 'antisemitsko'."16

Poznata žrtva Uredbe 18b bio je konzervativni član parlamenta, kapetan Archibald Maule Ramsey, koji je bio došao s Kraljevskog vojnog koledža u Sandhurstu. U Pr­vom svjetskom ratu Ramsey je služio u 2. bataljunu garde Coldstream, a teže je ranjen 1916. Izbijanje Drugog svjetskog rata prišivao je židovskim manipulacijama, što je i otvoreno govorio. Mišljenja sam da se bacanjem krivnje na bilo koju rasu za bilo koja nedjela stvari opasno pojednostavnjuju i da se time stječe pogrešan dojam kako su odgovorni svi Židovi. Suštinski, to nipošto nije slučaj. Uvjeren sam da je židovski narod u cjelini žrtva Svjetske Elite, a ne njen operator. No, da su u to umiješani neki ljudi židovskog podrijetla, posve je neupitno. Zašto se snebivamo kada čujemo nešto slično, a smatramo daje sasvim normalno reći da su umiješani neki Arapi ili Nijemci, ako već jesu? Svi smo mi ljudi. Ili bismo trebali biti. Briga me kakva tijela ljudi imaju. Zanima me ono što čine.

Ramsey je sasvim razložno ukazao na tajno manevriranje i postavio je vrlo umje­sna pitanja u Donjem domu, dok su većina ostalih članova parlamenta, kao i obično, bili lak plijen, podesan za manipulaciju. U izjavi upućenoj predsjedniku parlamenta i članovima Donjeg doma, sastavljenoj u zatvoru Brixton, Ramsey je tvrdio da je ra­zotkrio gotovo trideset organizacija koje su djelovale u Britaniji, u nastojanju da pro­vedu ono što nazivam Elitinim programom. Imena koja su međusobno povezivala i kontrolirala te organizacije bili su, prema Ramseyu, sljedeća: profesor Harold J. La-ski (Fabijansko društvo i Laburistička stranka), Israel Moses SiefF, profesor Herman Levy, Victor Gollancz te članovi parlamenta D. N. Pritt i G. R. Strauss. Uglavnom je r ekao, s obzirom na ono što će se kasnije razviti u Europsku zajednicu, da je tijekom lstraživanja razobličio urotu kojom se želi uspostaviti nekakva Savezna Europa. To se zasigurno pokazalo točnim. U veljači 1940. izjavio je da mu je u ruke dospjela neka literatura o određenoj novoj skupini koja zagovara Saveznu Europu pod cen-

/ istino će vas osloboditi

traliziranom vlašću. „Popis imena podupiratelja bio je zapanjujuć", rekao je. „Kao da je prepisan s prikaza kojeg sam upravo bio dovršio." Na tom su se prikazu nalazila međusobno povezana imena i organizacije za koje je naveo da orkestriraju ratom, od kojih su neka spomenuta ranije.17 Tu problematiku Ramsey je iznio postavivši jedno pitanje u Donjem domu. Zatražio je odgovor, odnosno potvrdu da stvaranje jedne Savezne europske unije nije jedan od ciljeva vlade, ali dobio je tek suzdržan i neodre den odgovor. Kao što ćemo vidjeti, Ramsey je, u biti, prepoznao jedan od ključn:l

razloga izbijanja rata. Najveća prijetnja manipulatorima mogle su biti njegove veze s Tylerom Kento

američkim službenikom zaduženim za kodirane materijale u Američkom velepo­slanstvu u Londonu, gdje je Joseph Kennedy (otac J. R K.-a) bio veleposlanik. Ka snije će Kennedy reći da se suprotstavljao ratu zbog toga što se rat nastojalo izazva ti manipulacijama. Više o tome u 12. poglavlju. Kent je bio slao šifrirane brzojave između Winstona Churchilla i Franklina D. Roosevelta prije nego što je Churchi postao premijer. Obojica su bili dio prijevare, čega su itekako bili svjesni. Churc' je u to vrijeme bio ministar pomorstva. Sadržaj brzojava potvrđuje da je rat uistin bio namješten, pri čemu su Churchill i Roosevelt u zajedničkoj uroti snovali buduće događaje. Brzojavi su također otkrivali da je manipulacijom izazivanja rata u Europi koordinirano iz New Yorka.

Ramsey je neke od tih dokumenata vidio u Kentovom stanu na adresi Glouceste Place br. 47. Nakon posjeta Škotskoj namjeravao je pregledati i ostatak te s njiho­vim sadržajem upoznati Chamberlaina. U njegovoj odsutnosti, Chamberlain je za­mijenjen Churchillom, a kada se Ramsey vratio u London uhićen je na pragu svoje kuće temeljem Uredbe 18b. Ostatak rata proveo je u zatvoru, kao i Tyler Kent koji je proglašen krivim za kradu dokumenata iz Američkog veleposlanstva.18 Veleposlanik Joseph Kennedy otpustio je Kenta netom prije negoli su ga uhitile britanske vlasti, lišivši ga time diplomatskog imuniteta u vezi krivičnih postupaka na britanskim su­dovima. Suđeno mu je u tajnosti, na način koji je nezakonit po američkom Ustavu. Kent i Ramsey ostatak rata proveli su u zatvoru u Britaniji, zajedno s još jednom istražiteljicom, Annom Wookoff, kako bi ih se spriječilo da objelodane istinu o ratu i način kako je rat započeo. Kao dio svoje obrane protiv optužbi Kent je naveo daj Roosevelt pripomogao da se s vlasti makne Chamberlain i na njegovo mjesto posta vi Churchill, kao i da je to dio niza događaja isplaniranih s ciljem da se u rat uvuc Amerika.

U SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu ratni vođe, Roosevelt i Churchill, još uvij

se slave kao ratni heroji, no legende i zbilja međusobno su udaljeni svjetlosnim go

dinama. Čak i općeprihvaćena „povijest" koja kaže da se Churchill uživo obratio naciji pre

ko BBC-a da joj podigne moral (s rečenicama poput „Borit ćemo se s njima i na p'3" /ama) jest tlapnja. BBC nikad nije emitirao Churchillove govore uživo ili u cijelosti' Govore je bio održao u Donjem domu, a kratki snimljeni izvaci kasnije su koriste

pregledima vijesti. Poslije rata njegove cjelovite govore za diskografsku kuću Deaa gnimio je jedan glumac.19

Sada kada su svi igrači - Roosevelt, Churchill i Hitler - bili na svojim mjestima, Elita je mogla intenzivirati rat i pretvoriti ga u sukob svjetskih razmjera. Bio je to, kako se i planiralo, krupan svjetski problem koji je zahtijevao krupno svjetsko rješe­nje: Ujedinjene narode, Europsku zajednicu i sve ostale centralizirane institucije koje će se pojaviti nakon 1945. Prema Rooseveltovom sinu, pukovniku Elliotu Rooseveltu, njegov otac se, odlazeći tobože u ribolov, u kolovozu 1941. sastao s Churchillom na ratnom brodu u Zaljevu Argentia. Na sastanku su bili i lord Beaverbrook (vlasnik londonskih novina Daily Express) i Averell Harriman (čija je obiteljska tvrtka financi­rala boljševičku revoluciju, Adolfa Hitlera, nacistički ratni stroj i eugeničke organiza­cije koje su zagovarale prisilnu sterilizaciju „teglećih klasa" kako bi se stvorilo mjesto jednoj Nadrasi). Eto, takvi su se ljudi sastali da bi dogovorili načine suprotstavljanja Hitleru! Churchill, Beaverbrook i Harriman bili su članovi Komiteta 300.

Harriman je bio blizak i Rooseveltu i Churchillu te je djelovao kao posrednik, savjetujući obojicu. S tog je položaja mogao manipulirati dvojicom voda kako mu se prohtjelo ili, bolje rečeno, kako se prohtjelo Svjetskoj Eliti. Njen je pak bio pro­blem kako nagnati američki narod da šalje svoje sinove i kćeri u još jedan rat u |uropi koji, po svemu sudeći, s njima nema nikakve veze. Amerikanci su se toliko revnosno protivili ratu da je jedina šansa da Roosevelt opet bude izabran bila da kaže kako nema nikakvu namjeru slati njihovu djecu da se bore u Europi ili bilo gdje drugdje, ponavljajući riječi Woodrowa Wilsona prije nego što je ovaj Ameriku poveo u Prvi svjetski rat. Roosevelt je lagao, kao što je lagao i Wilson. Evo što je, modu ostalim, govorio:

„...Govoreći pred vama, majke i očevi, još vas jednom uvjeravam. Rekao sam to i prije, ali reći ću to opet i opet i opet. Vaše sinove nećemo slati ni u kakve vanjske ratove."20

»Dakle, svaku najavu slanja vojske u Europu slobodno možete smatrati smišljenom neistinom."2'

Izgovarajući te riječi, cijelo je vrijeme znao daje Drugi svjetski rat skrojila Elita i da SU događaji, koji će pripomoći da američko javno mnijenje prihvati ulazak SAD-a u fat, iza kulisa odavno u tijeku. Roosevelt je kršio međunarodne zakone o neutralnosti 1 skakao sam sebi u usta kada je opskrbljivao Britance vojnom opremom i naoruža-njem ne samo kradomice već i na temelju Zakona o zajmu i najmu. Neki članovi Kon-8resa ipak su shvatili što se događa. Zastupnik iz Missourija Philip Bennett je rekao:

»Ali naše se momke neće slati izvan naših granica, kaže predsjednik. Glupost, g. Predsjedavajući; u trenutku dok ovo govorim njihovi se ležajevi ugrađuju u naše

/ istina će vas osloboditi

transportne brodove. Upravo dok ovo govorim, pločice za identifikaciju mrtvih

ranjenih štancaju se u tvrtki William C. Ballantyne and Co. iz Washingtona."22

Do dandanas općeprihvaćeni povijesni prikazi opisuju Roosevelta kao čovjeka koji se „uzaludno trudio izbjeći rat".23 Prema planu Elite, odavno poznatom samom Rooseveltu, trebalo je upriličiti nekakav napad na Sjedinjene Države, što bi toliko razgnjevilo javno mnijenje da bi ljudi prihvatili ulazak u rat protiv agresora te poslje­dično uključivanje i u europski sukob. Kao član administracije Woodrowa Wilsona u Prvom svjetskom ratu, Roosevelt je bio vrlo dobro izvježban u manipuliranju ja­vnog mnijenja posredstvom unaprijed skovanih događaja. Godine 1939. senator P. Nye iz Sjeverne Dakote izjavljuje da je vidio niz svezaka pod nazivom „Sljedeći rat", uključujući i onaj naslovljen „Propaganda u sljedećem ratu". O tom sam dokumentu govorio u jednom od prethodnih poglavlja, a u njemu se otkriva kako je Amerikanci­ma obećano da će Britanija priznati židovsku postojbinu u Palestini ako Amerikanci uđu u Prvi svjetski rat. Kao što je senator Nye iznio na svjetlo dana, u materijalima se nalazila i strategija za usmjeravanje javnog mnijenja ka prihvaćanju američkog uplitanja u drugi svjetski sukob, za kojeg se u tim dokumentima - napisanim između dva rata - kaže da će nastupiti. U dokumentu o propagandi, izvorno napisanom u Britaniji, stoji:

„Uvjeriti ih [Sjedinjene Države] da preuzmu našu ulogu bit će mnogo teže, zapravo

toliko teško da će biti gotovo neizvedivo. U tu je svrhu potrebna konkretna prije­

tnja Americi, prijetnja, štoviše, koju će propaganda morati jasno predočiti svakom

građaninu, prije negoli se Republika ponovno dohvati oružja u nekoj izvanjskoj

razmirici...

„Logično, stvari bi bile mnogo jednostavnije kada bi se umiješao Japan [moj na­

glasak], čime bi se možda, a rekao bih i sigurno, Amerika bez daljnjeg okolišanja

uvukla u rat. U svakom slučaju, za postizanje tog cilja mogli bismo zahvaliti našim

propagandistima, što bi bio logičan i očit rezultat njihova truda. Uostalom, na isti

su način u Velikom ratu [Prvom svjetskom ratu; op.prev] upleli u sukob Sjedinjene

Države i Njemačku...

Srećom, naša propaganda u Americi ima dobre temelje. Možemo biti potpuno

iskreni, jer igrat ćemo na staru kartu političke igre - demokraciju. Moramo jasn

izraziti naše pouzdanje u demokratski oblik vladavine i našu čvrstu odlučnost da s

oslanjamo na... staru božicu oemokratske kolotečine."24

Manipulacijom oko Roosevelta koordinirao je Bernard Baruch i ona fasada Svje^ ske Elite: Vijeće za vanjske poslove (CFR). Baruch je predsjedavao Odborom ratM industrije tijekom Prvog svjetskog rata te je bio među „savjetnicima" koji su preg0

izvorni planovi

varali o visini ratne odštete dosuđene Nijemcima u Versaillesu. Bio je šapat u Roo-seveltovom uhu, kao što je to bio mnogim predsjednicima. Vijeće za vanjske odnose kovalo je plan kojim će izazvati neprijateljstvo Japanaca u takvoj mjeri da će ovi na­pasti Sjedinjene Dr žave. Predvodnik takve politike bio je Rooseveltov ministar rata Henry Stimson, osnivač CFR-a. U svoj je dnevnik zapisao: „Dolazimo do škakljivog pitanja igranja diplomatskog ping-ponga pomoću kojega ćemo navesti Japan da za­igra na lošu kartu i učini prvi otvoreno loš potez".25 CFR-ova radna skupina iz pro­jekta Istraživanja rata i mira poslala je Rooseveltu dopis, predlažući da se Kini pruži pomoć u njenom sukobu s Japanom te da se japanska imovina u SAD-u zamrzne i nametne trgovinski embargo, a da se Japanu odbije pristup Panamskom kanalu. Preporučam vam odličnu knjigu Pearl Harbor, priča o tajnom ratu (Pearl Harbor, rIhe Story Of The Secret War)2b Georgea Morgensterna, u kojoj se potanko opisuje kako su Japanci isprovocirani da napadnu Pearl Harbor, na Havajima 7. prosinca 1941. Četiri godine prije napada Rooseveltova je administracija prisluškivala i dešifrirala tajne poruke Japanaca. Znali su da Japanci namjeravaju upozoriti svoja diplomatska predstavništva diljem svijeta o odluci da stupe u rat preko lažne vremenske progno­ze u svakodnevnom emitiranju vijesti na kratkom valu radija, na japanskom jeziku. Prognoza „oborine, uz udare istočnog vjetra" upućivala je na rat sa Sjedinjenim Dr­žavama; „vedro vrijeme, uz udare zapadnog vjetra" označavalo je odluku da se zarati s Britanijom i nizozemskim kolonijama na Istoku; dok je „oblačno vrijeme, uz udare sjevernog vjetra" značilo rat s Rusijom.

Kao što se moglo čuti tijekom kongresne istrage27 1945. godine, poruke koje uka­zuju na odluku da se stupi u rat sa Sjedinjenim Državama i Britanijom, ali ne i s Rusijom, uhvaćene su i dešifrirane 3. prosinca 1941. - četiri dana prije napada na Pearl Harbor. Nakon toga iz dokumenata Mornarice navedene poruke su „nestale". Druge dešilrirane poruke Rooseveltu su pružile informacije o najavljenom napadu na Pearl Harbor, ali stanovništvo o tome nije obaviješteno. Dana 27. siječnja 1941. američki veleposlanik u Tokiju Joseph Grew napisao je Rooseveltu izvještaj u kojem ga obavještava da će, u slučaju rata, prva meta biti Pearl Harbor.28 Sveukupno uzevši, Roosevelt je imao informacije iz osam različitih izvora koji su ukazivali na vrlo izvje­stan napad.29 Do napada je moralo doći jednostavno zato što se manipulacijom htjelo navesti američko javno mnijenje da pristane na ulazak u rat koji je odavno isplaniran. A ponajviše su nasamareni Japanci. Oni jesu napali SAD, ali su navedeni da to učine, I to lukavštinom samih Amerikanaca, ali i Nijemaca.

Joachim von Ribbentrop, njemački ministar vanjskih poslova, vršio je pritisak na Japance da napadnu Sjedinjene Države. Dana 6. prosinca odluci Japanaca da stupe u

pridonio je i Hitler svojim nagovještajima da su njemačke snage pred ulaskom u Moskvu. Dan nakon napada na Pearl Harbor, 8. prosinca, dolazi vijest da se Nijemci Povlače s ruskog fronta. U napadu na Pearl Harbor ubijeno je tri tisuće ljudi koji su

bili nove žrtve Elitina plana da zagospodari svijetom, ali najveći dio „kreme" ameri­čke Mornarice u to je vrijeme bio izvan luke. Iznenađeni? Dan poslije Pearl Harbora

. /' istina će vas osloboditi

Allen Dulles postavljen je u Ured koordinatora informacija, koji je kasnije postao Ured strateških službi (OSS), a potom CIA.

Plan je bio izvanredno učinkovit jer je javno mnijenje reagiralo točno kako se i željelo. Amerika se našla u još jednom ratu u Europi, a „naši momci" koje se neće slati u Europu (prema Rooseveltu) sada su bili na putu onamo, gdje će mnogi od njih poginuti. Churchillova reakcija na najnovije vijesti glasila je: „To je ono o čemu sam sanjao, čemu sam stremio i na čemu sam radio, a što se sada i ostvarilo".30 Mogao je dodati: „1 cijelo sam vrijeme znao da će se ostvariti". Članovi Okruglog stola/Kraljev­skog instituta za međunarodne poslove bili su savršeno raspoređeni da koordiniraju manipulaciju u Sjedinjenim Državama. Lord Lothian, koji je agitirao za popuštanje Hitleru a potom zahtijevao rat, imenovan je britanskim veleposlanikom u Sjedinje­nim Državama. Nakon što je u prosincu 1940. umro, zamijenjen je u Washingtonu drugim elitnim članom Okruglog stola/RILA, lordom Halifaxom (Kom. 300). Ako se sjećate, to je čovjek koji je predložio da se s Hitlerom postigne dogovor, nakon njihova susreta 1938. Osim britanskog veleposlanstva u Washingtonu, pod kontro­lom članova Okruglog stola bili su Odjel za istraživanje i obavještavanje britanskog Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstvo informiranja i sve agencije uključene u gospodarsku „mobilizaciju i obnovu".11 Slična je situacija prevladavala u SAD-u. Utjecaj na Roosevelta od strane Vijeća za vanjske poslove, s njegovim članstvom koje je prožimalo vladu, bankarstvo, trgovinu, medije i vojsku, teško da bi se moglo preci­jeniti. Rooseveltov zet Curtis Dali, citiran u knjizi jima Keitha Priručnik o alternativi br. 3 (Casebook on Alternative 3), izjavio je:

„Dugo sam vremena smatrao da je [Roosevelt]... razradio brojne vlastite koncepcije i ideje za dobrobit ove zemlje, SAD-a. Ali nije. Većinu njegovih ideja, njegovo poli­tičko'streljivo', da tako kažem, unaprijed je i pomno za nj razradilo Vijeće za vanjske poslove/Novčarska Skupina Jednog Svijeta. Briljantno, s velikim užitkom, kao da gađa izvanredno podešenim artiljerijskim oružjem, tim pripremljenim 'streljivom' pogodio je usred mete koja nije ništa slutila, američki narod - otplativši time i zadr­žavši međunarodnu političku podršku." (str. 25)

Dali također otkriva da je u proljeće 1943. Roosevelt odbacio njemačku ponu­du „časne predaje". Ponuda je iznesena zapovjedniku Georgeu Earleu, Rooseveltovm osobnom vojnom atašeu u Istanbulu, od strane admirala Wilhelma Canarisa, ravna­telja njemačke tajne službe, a kasnije ju je ponovno iznio njemački veleposlanik Fritz von Papen. Zanemarene su sve poruke koje je Earle odašiljao Rooseveltu s pojedino­stima o ponuđenoj predaji.32

Manipulatori su željeli da se rat nastavi sve dok svijet ne bude promijenjen u skla­du s njihovom predodžbom.

Simbolično, Rooseveltova rezidencija (u Istočnoj ulici broj 65. u New Yorku) na­lazila se tik do sjedišta Vijeća za vanjske odnose! Dok je ovaj planet po drugi puta u

izvorni planovi

dvadeset i pet godina silazio u pakao, Elita gaje nepogrešivo navodila u tom smjeru. Kao i u Prvom svjetskom ratu, osnovna je ideja bila da se, jednom kada sve bude go­tovo, potpiše mir pod uvjetima koje je diktirala Elita, te da se svijet po okončanju rata ostavi u situaciji koja se najlakše može kontrolirati. Hitler nije napao Britaniju kada mu je bila na pladnju (nakon povlačenja iz Dunkirka 1940. godine) jer - u što sam sve više uvjeren - oni koji su ga kontrolirali nisu željeli da se to dogodi. I, kao što je postalo očito poslije rata, vrhovnog zapovjednika Saveznika, generala Eisenhowera, Roosevelt (Svjetska Elita) je spriječio da pročešlja Njemačku nakon što su Nijemci pregaženi, kako bi Carstvo Sovjetskog Saveza moglo dopirali do Berlina, čime bi se stvorili uvjeti za Hladni rat. Eisenhower je bio bliski suradnik Rockefellera i Bernarda Barucha. Zahvaljujući njima njegovo napredovanje u službi bilo je zapanjujuće brzo. Nakon rata postao je predsjednik Sjedinjenih Država. Časopis Life je 9. travnja 1951. izvijestio da je Eisenhower uspostavio radio-vezu sa Staljinom preko američke vojne misije u Moskvi, kako bi njih dvojica razradili njegov plan da se Amerikanci zaustave na rijeci Elbi te da se Rusima omogući da zauzmu Berlin. Poruku je pisao njegov po­litički savjetnik John Wheeler Bennett iz Kraljevskog instituta za međunarodne po­slove, a zaprimio W. Averell Harriman, te je proslijeđena Staljinu.13 Željezna zavjesa i Berlinski zid bili su tvorevine Elite po klasičnom načelu „podijeli pa vladaj i manipu­liraj putem straha". Svjetski rat kao jedan od oblika kontrole bit će zamijenjen, barem na nekoliko desetljeća, strahom od apokaliptičnog sukoba između Istoka i Zapada. Strah će biti raspirivan otkrićem novog i razornog oružja - atomske bombe. Stvorili su je Amerikanci tijekom takozvanog „Projekta Manhattan", pod vodstvom Roberta Oppenheimera, uz potporu Elitom upravljanog Instituta za napredna istraživanja pri Sveučilištu Princeton (gdje je Albert Einstein bio redovni gost).

Poslije Rooseveltove smrti34 njegov nasljednik, još jedan Slobodni zidar, Harry S. Truman, odobrio je upotrebu tog „novog" oružja pri uništenju japanskih grado­va Hirošime i Nagasakija 6. i 9. kolovoza 1945. Sama eksplozija u Hirošimi ubila je osamdeset tisuća muškaraca, žena i djece. Bog zna koliko ih je odonda umrlo ili teško oboljelo zbog posljedica radijacije. Taj groteskni čin neljudskosti političari i vojni lideri opravdavali su pretpostavkom da je to bio jedini način đa se zaštite životi Ame­rikanaca koji bi - kako je rečeno - bili izgubljeni u ogromnom broju da je odobren pohod na Japan. Sada znamo da to nije istina. Sada znamo da su Japanci pristali na predaju prethodnog proljeća pod istim uvjetima kakvi su prihvaćeni nakon bačenih bombi. Car Hirohito bio je na to pristao nakon tajnih pregovora sa SAD-om, uz po­sredničku ulogu Vatikana. Bivši britanski ministar (član kabineta) Tony Benn kaže da je za to saznao po ulasku u Vladu. Umirovljeni pukovnik Donn Grand Pre, pišući za američke istraživačke novine The Spotlight, 12. rujna 1994. iznosi kako je i sam sa­svim pouzdano znao da bi se Japanci bili predali prije Hirošime. Kaže da je u svibnju 1945. bio pripadnik postrojbi koje su potiskivale ono što je preostalo od japanske voj­ske van sjeverne Burme, dok su bombarderi B-29 u nizu napada zasipali bombama Tokio. Dva dana nakon tih svibanjskih napada, kaže pukovnik, tadašnji je američki

135

/ istina će vas osloboditi

ministar vanjskih poslova Joseph C. Grew predsjedniku Trumanu preporučio da u uvjete za predaju Japanaca unese riječi ... „predaja neće značiti uklanjanje sadašnje dinastije (cara Hirohita) ukoliko ju Japanci žele zadržati". Bili su to uvjeti pod kojima će se Japanci predati nakon strahota koje će doživjeti tri mjeseca kasnije. Dodatak sporazumu o predaji Trumanu se navodno svidio, ali nakon konzultacije sa svojim savjetnicima zamisao je odbačena iz „vojnih razloga". Bilo je to pitanje odabira pra­vog trenutka, govorili su oni različitog mišljenja. Trumanova će odluka stajati života desetke, a možda i stotine tisuća ljudi. Pitanje „odabira pravog trenutka" odnosilo se na Potsdamsku konferenciju kada će Truman, Churchill i Josif Staljin objaviti Japanu ultimatum - minus predloženi dodatak. Kao što pukovnik Donn Grand Pre sada kaže:

„Psihološki gledano, krajnja namjera iza bacanja atomskih bombi bila je sijanje pla­netarnog straha od nuklearne energije kako bi se države natjeralo da svoj suvere­nitet prenesu na jednu svjetsku vladu, predaju joj sve svoje oružje i vojne snage i odreknu se slobode."35

Nedugo prije Hirošime predsjednik Truman u jednom je izlaganju rekao: „Narodi­ma svijeta bit će isto tako lako živjeti jedni pored drugih u jednoj svjetskoj republici kao što je i nama lako živjeti jedni pored drugih u Republici Sjedinjenih Država". Isti taj pristup zalaganja za centraliziranu svjetsku vladu i sve što se pod time po­drazumijeva možemo uočiti u izjavama Alberta Einsteina, čovjeka upamćenog po njegovu znanstvenom geniju, naime, još se i danas za vrlo pametne ljude kažu da su „Einsteini". No, o njemu bi trebalo još ponešto reći. Einstein, koji je u Ameriku stigao iz Njemačke preko Švicarske, bio je dobar prijatelj Bernarda Barucha, financijera i osobe koja je vukla konce inih predsjednika, te lorda Victora Rothschilda, vještog manipulatora unutar Britanske obavještajne službe koji će prikupljati informacije o atomskoj energiji za tajni izraelski program nuklearnog oružja. Einstein je radio na izradi atomske bombe, a Baruch ju je nazivao „savršenim oružjem". Baruch se 1944. godine postavio na čelo organizacije koju je nazvao Komisija Ujedinjenih naroda za atomsku energiju - šesnaest mjeseci prije negoli je uža američka vlada, uključujući tadašnjeg potpredsjednika Trumana, uopće saznala da bomba postoji, te prije prvog sastanka službene osnivačke skupine Ujedinjenih naroda! No, Baruch i njegovi ko­lege manipulatori ionako su znali, još od Prvog svjetskog rata, što se planira. Kada je Truman postao predsjednik i saznao za bombu a Ujedinjeni narodi bili službeno ustanovljeni, postavio je Barucha na čelo... „Komisije Ujedinjenih naroda za atomsku energiju". I Baruch i Einstein kanili su se poslužiti strahom od atomskog razaranja kako bi promicali uvođenje svjetske vlade. Kako li im je samo dobro došao primjer Hirošime i Nagasakija u isticanju razornih sposobnosti atomske bombe! Einstein je pozvao Sjedinjene Države, Britaniju i Sovjetski Savez da formiraju jednu svjetsku vladu kojoj treba otkriti „tajnu te bombe". Rekao je da su te tri države „jedine tri sile

izvorni planovi

s velikom vojnom moći" te ih je požurivao da tu moć (svjetsku vojsku) predaju svjet­skoj vladi. „Genij" nastavlja:

„Svjetska bi vlada odlučivala o svim vojnim pitanjima, a trebala bi imati još samo jednu ovlast: da intervenira u zemljama gdje manjina tlači većinu i stvara onakvu nestabilnost koja dovodi do rata ... Koncept ne-miješanja mora se napustiti, zato što je njegovo napuštanje element očuvanja mira."36

Ova umna gimnastika kao da je sišla sa stranica priručnika za osoblje Elite, a takve teme ponavljaju kao papagaji oni koji „mirotvorne" snage Ujedinjenih naroda žele pretvoriti u ajnštajnovsku svjetsku vojsku. Pogledajte samo Bosnu. Po Einsteinovim kriterijima gdje manjina ugnjetava većinu, prva intervencija svjetske vlade i vojske trebala se izvršiti u Sovjetskom Savezu za kojeg je on rekao da bi trebao biti dijelom svjetske vlade i vojske! Ali, ne. Genij je na to imao spreman odgovor:

„Premda je istina da u Sovjetskom Savezu vlada manjina, ne mislim da su tamošnje unutarnje okolnosti same po sebi prijetnja svjetskom miru. Treba imati na umu da stanovnici Rusije nisu imali dužu političku izobrazbu pa je promjene koje vode poboljšanju uvjeta života u Rusiji morala izvršiti manjina, iz jednostavnog razloga što ondje nije bilo većine sposobne da to učini."37

Kada to dešifriramo ovom se ajnštajnovskom spikom želi reći da se trebamo poslu­žiti strahom od masovnog uništenja kao poticajem za uspostavom svjetske (Elitine) vlade koja će na raspolaganju imati svjetsku vojsku, a moći će intervenirati kada god bude smatrala da bi to koristilo njenim interesima i moći. Godine 1946. Einsteinov britanski prijatelj Bertrand Russell (Kom. 300) izjavljuje da je neophodno, pomoću straha od nuklearnog oružja, sve države natjerati da se odreknu svog suvereniteta i pokore se diktaturi Ujedinjenih naroda.38 Takav je pristup prihvaćen 1958. na drugoj Pagvaškoj (Pugwash) konferenciji kada je dogovorena politika Obostrano zajamče­nog uništenja (engl. Mutual Assured Destruction - MAD). Konferencije je vodio Cy­rus Eaton, poslovni partner obitelji Rockefeller.39 U stvarnosti, politika MAD-a uklju­čivala je stvaranje nuklearnih arsenala na obje strane, sve do točke kada bi napad na onoga drugoga značio uništenje za obojicu. Strah od takvog scenarija poslužio bi kao izvanredno sredstvo kontrole vladine politike, kontrole izdvajanja za naoružanje i kontrole javnog mnijenja za cijeloga trajanja Hladnog rata, iako su na najvišim razi­nama manipulacije svi oni bili na istoj strani. Pavel A. Sudoplatov, ravnatelj sovjetske Obavještajne uprave zadužene za razmatranje problema atomske energije tijekom Drugog svjetskog rata, sada potvrđuje da je tijekom rata Oppenheimer Sovjetima pri­bavljao podatke o atomskoj bombi.10 Klaus Fuchs, njemački nuklearni fizičar, radio je na Projektu Manhattan nakon stoje „izbjegao" iz Njemačke u Britaniju 1933. Fuchs, bliski suradnik lorda Victora Rothschilda (Kom. 300), kasnije je osuđen na četrnaest

137

/ istina ce vas osioooaiti

godina zatvora zbog odavanja tajni o britanskim i američkim istraživanjima atomske energije Rusima. Poslijeratne Pagvaške konferencije, potaknute od strane Einsteina i Bertranda Russella, bile su još jedan način prenošenja znanstvenih podataka od je­dne strane na drugu tijekom navodnog „Hladnog rata". Također su pomogle Victoru Rothschildu da prikupi hrpu informacija o istraživanjima nuklearne energije i preda ih Izraelu, kao što ćemo vidjeti kasnije.

Isprva je teško povjerovati, ali ne morate suviše daleko tražiti da biste uvidjeli kako gotovo svaki krupniji a negativni događaj svjetskog značaja jest dio istog dugoročnog plana kulta Svevidećeg Oka za preuzimanje ovog Planeta putem centralizirane svjet­ske vlade, središnje banke, valute i vojske. A to se provodi programiranjem ljudskog uma. Želimo li to spriječiti i dopustiti čovječanstvu da procvjeta svojim punim po­tencijalom ljubavi i sklada jednu stvar moramo poduzeti prije svega ostalog. Moramo prestati razmišljati crno-bijelo i omekšati naše krute sustave vjerovanja. Ovaj svijet nije crno-bijel. Niti je takvo išta drugo. Ukoliko imate krut sustav vjerovanja zatvoren za beskrajne tananosti života postajete instrument manipulatorske družine. Smatrate li da je nekakav vlasnik tvrtke koji nosi prugasto odijelo po samoj toj definiciji loš, a da niste saslušali što ta osoba ima za reći, tada vaš um nije vaš vlastiti. Isto vrijedi za one koji, ugledavši beskućnika ili putnika namjernika, odmah pomisle „žicar" ili „skitnica". Ili oni koji vjeruju da je ova ili ona rasa manje vrijedna od njihove vlastite. Nitko nije sasvim dobar i nitko nije sasvim loš.

Zbog toga što je način razmišljanja velike većine ljudi u Britaniji prije i tijekom Prvog svjetskog rata bio tako nefleksibilan i krut, prodana' im je ideja o borbi dobra i zla, iako se ista sila nalazila u pozadini obje strane. Time je također postignuto da se ljude koji su imali hrabrosti ustati i prosvjedovati protiv manipulacije baci u zatvor bez suđenja, za čitavog trajanja rata. Ako propitkuješ našu stranu mora da si prista­ša druge strane, vjerovao je takav djetinjasti umni sklop. Takva vrsta nerazmišljanja omogućuje nastavak manipulacije. Još i danas, ako govoreći o svjetskoj obmani spo­menete bilo koje ime uključenih protagonista koje je slučajno židovsko, odmah vas se žigoše kao „antisemita". Neki ljudi to rade namjerno kako bi okrnjili ugled istraživača i umanjili efekt njihovih informacija. Drugi, poput ljudi koje nazivam Robotskim radikalima, mehanički ponavljaju takve slogane zato što su njihovi umovi u ovom trenutku toliko kruti da se ne bi mogli nositi s idejom kako mnogima od njihovih „ekstremno lijevih", „radikalnih" heroja upravlja ista sila, a ponekad su dio iste sile koja upravlja onima koje doživljavaju kao neprijatelje s „ekstremne Desnice".

Upravo je ta naivnost omogućila da se dogode svjetski ratovi. Po drugi puta u če­trdeset i pet godina i „Ljevica" i „Desnica" izmanipulirani su da zapodjenu sukob s najrazornijim i najstrašnijim posljedicama. Nažalost, iste djetinjaste reakcije imamo i danas.

IZVORI

izvorni planovi

1 Donovan, The Universal Soldier (Pye Records, London, 1965.). Napisala Buffy St. Marie.

2 Navedeno u nekoliko knjiga, uključujući The Spear Of Destiny Trevora Ravenscrofta

(Corgi, London, 1974.), str. 106.

3 Ernst Hanfstaengl, Hitler-The Missing Years (London, 1957.).

4 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 275.

5 Donji dom britanskog parlamenta, veljača 1938.; Chatham House, 24. ožujka 1938.

The Anglo-American Establishment, str. 279-281.

6 Ibid., str. 284.

7 The Anglo-American Establishment, str. 285.

8 Gertrude Elias, sažetak namijenjen kolanju preko interneta (London, 1995.).

9 Umiješanost novina The Times u manipulaciju britanskog javnog mnijenja bila je

doista strahovita. Kao što otkriva Carroll Quigley, Okrugli stol je kontrolirao te novine

posredno barem od 1912., a uzde je sasvim preuzeo kada su 1922. tu kompaniju kupili

Astori {The Anglo-American Establishment, str. 113.) Jedan od glavnih paravana Okru­

glog stola bio je Geoffrey Dawson, urednik The Timesa od 1912. do 1941., što je pokri­

valo razdoblje u kojem se manipulacijama izazvalo oba svjetska rata. Uredničku fotelju

morao je napustiti na tri godine, između 1919. i 1922., nakon neslaganja s vlasnikom,

lordom Northcliffeom. Čim su za kormilo zasjeli Astori, poslušnik Dawson vraćen je u

fotelju, (str. 102).

10 Donji dom, 8. svibnja 1940.

11 Donji dom, 16. ožujka 1939.

12 Obitelj Churchill (IndependentTelevision, svibanj 1995.).

13 Secret Societies, str. 208.

14 Neki istraživači smatraju da se Uredba 18b primjenjivala bez Churchillova znanja.

15 Lord Victor Rothschild kasnije je postao direktor BBC-a i jedan od važnijih čimbe­

nika u postupanju s atomskom energijom, u Nacionalnoj korporaciji za istraživanje i

razvoj, u Vijeću za medicinska istraživanja te u Vijeću za poljoprivredna istraživanja (u

razdoblju kada je britansko poljodjelstvo uništeno i istisnuto zbog upliva tvorničkog

ratarstva i metoda koje su velike dijelove seoskih područja u Britaniji pretvorile u eko­

loške pustoši). No, zato je išao na ruku farmaceutskim kompanijama. U jednoj knjizi iz

1994. lord Rothschild je naveden kao„peti čovjek" u britanskom špijunskom skandalu u

kojeg su bili uključeni Philby, Maclean, Burgess i Blunt.

16 Dr. Kitty Little, iz razgovora s autorom, srpanj 1995.

17 Kapetan A. H. M. Ramsey, The Nameless War (OMNI Publications, London, 1952.),

str. 101.

18 Vidi The Case of Tyler Kent Jon na Howlanda Snowa (The Long House, Connecticut,

SAD, 1946.).

19 Izvor: BBC-ev Centar pisane arhivske građe.

/ istina ce vas osioooaiti

20 Boston, 30. listopad 1940. Public Papers And Addresses Of Franklin D. Roosevelt (Ma­

cmillan, New York), svezak iz 1940., str. 517.

21 Ibid. (29. prosinca 1940.), str. 633-644.

2 2 Naveo A. H. M. Ramsey u knjizi The Nameless War, str. 75.

23 Pears Cyclopaedia, 85. izdanje, str. 852.

24 Congressional Record, 76. Kongres, svezak 84., br. 82, str. 6597-6604.

25 Navedeno u Casebook On Alternative 3, str. 25.

26 George Morgenstern, Pearl Harbor, The Story Of The Secret War (Costa Mesa, SAD,

izdanje iz 1991. Prvi put objavljeno 1947.).

27 Mješovito kongresno povjerenstvo o istraživanju napada na Pearl Harbor. Ugla­

vnom se radilo o zataškavanju.

28 Secret Societies, str. 210.

29 Casebook On Alternative 3, str. 26.

30 Obraćanje javnosti preko radija, 15. veljače 1942., zabilježeno u New York Timesu 16.

veljače.

31 The Anglo-American Establishment, str. 303.

32 Secret Societies, str. 212.

33 Kada su nezaustavljivi saveznici ipak prodrli do Berlina, grad su poharali i opljačka­

li Britanci, Amerikanci i Rusi. Među pljačkašima je bio i stanoviti kapetan Du Maurier.

Poznatiji nam je kao Robert Maxwell, međunarodni izdavač, lopov i agent izraelske taj­

ne službe Mossad. Berlinsko porculansko posuđe prodano nakon njegove zagonetne

smrti na moru 1991. ukradeno je iz jednog berlinskog muzeja 1945. Izvor: novine The

Spotlight (17. travnja 1995.), str. 4.

34 Neki istraživači tvrde da je Roosevelt umro prije negoli je to službeno objavljeno te

da je tijekom posljednjih mjeseci rata na njegovo mjesto postavljen dvojnik. Kada se

njihove slike usporede, kod te se dvojice muškaraca nedvojbeno mogu zapaziti očite

razlike u izgledu lica.

35 The Spotlight (12. rujna 1994.), str. 15.

36 The Atlantic Monthly (studeni 1945.).

37 Ibid.

38 Bulletin Of Atomic Scientists (listopad 1946.).

39 Naziv Pugwash dolazi od imena kanadskog imanja industrijalca Cyrusa Eatona. Ka­

rijeru je započeo kao tajnik J. D. Rockefellera da bi potom postao poslovni partner te

dinastije.

40 The Spotlight (16. svibnja i 12. rujna 1994.).

sedmo poglavlje

nadrase

Zbog istog onog svjetonazora koji je pridonio da se utišaju glasovi protiv manipu­lacije kojom je izazvan Drugi svjetski rat, danas se ljude ocrnjuje i zatvara zbog

propitkivanja nekih službenih verzija Holokausta u nacističkoj Njemačkoj. Počnete li preispitivati službenu verziju i spomenete dokaze, nitko vas ne sluša jer se vaše riječi gube u plimnom valu kleveta i osuda. Žele li ljudi vjerovati da su svi oni koji prei­spituju službene stavove nacisti i apologeti Hitlerovog režima ili da su antižidovski nastrojeni, nitko ih u tome ne može spriječiti. Ali reći ću im ovo. Zavaravaju se, zato što to nije istina, jednostavno nije. Dok se stare životne vibracije počinju raspadati a izranjaju nove, sada se nalazimo u razdoblju kada se skriveni talog prošlosti diže na površinu, gdje ćemo ga pročistiti i potom ukloniti. Dio toga je i sadržaj ove knjige. Ne radi se samo o pojedincima što su potisnuli emocije koje ih izjedaju a s kojima će se morati suočiti, nego i o planetu Zemlji te kolektivnom umu čovječanstva. Proces pročišćenja Zemlje odvija se na razne načine, a jedan od njih jest da sve što je bilo tajno i zataškavano izađe pred oči javnosti. Sviđalo se to nekima ili ne, neće proći dugo a službena verzija Holokausta morat će biti podvrgnuta valjanoj raspravi. To će omogućiti proces pročišćenja i preobrazbe. Način na koji su nacisti postupali s mnogim Židovima neopisiv je i strašan. Nema riječi kojima bi se to dalo opisati. Kao što vidimo u komemoracijama, čini se da bol onih koji su sve to preživjeli ne jenjava. Kakva bi to uvreda bila za ljude koji su toliko propatili kada bi se ustanovilo da se njihova bol i nezamisliv užas ujedno koriste bez njihova znanja, za promicanje i prikrivanje jednog dugoročnijeg plana. Mogli bismo to okarakterizirati kao jedan od krajnje nečovječnih postupaka. Koriste li neki ljudi koji nisu propatili pod nacisti­čkom čizmom emocije onih koji jesu da bi manipulirali događajima za svoje vlastite dijabolične ciljeve? Istinu ćemo ustanoviti jedino ako omogućimo da se sve informa­cije o tom razdoblju objelodane bez popratnih kleveta i osuda. Kao što je profesor Ye­huda Bauer, predsjednik Centra Vidal Sassoon za istraživanje antisemitizma, rekao: „Netko zlorabi strahove i opsesije ljudi i prikazuje neke stvari za koje danas znamo da se nisu dogodile".' Bila je to njegova reakcija na priče o „ljudskom sapunu" za kojeg „stručnjaci" za holokaust govore da su nacisti pravili od tijela židovskih žrtava u kon­centracijskim logorima. Postalo je to općeprihvaćena „činjenica", ali profesor Bauer kaže da nema nikakvih dokumentiranih dokaza da se nešto slično doista dogodilo. Istražujući gradu za pisanje ove knjige po prvi sam puta u svom životu nabasao na informacije koje dovode u pitanje službeni stav o holokaustu. Da budem iskren, bio sam zgranut. Pregledao sam ih, a zatim i zapisao jer takav proces uvijek pomaže da

141

. / istina ce vas osloboditi

mi se stvari u glavi slegnu. Tjednima i tjednima neprestano sam o njima razmišljao. Zaključio sam da su nad židovskim narodom počinjene najokrutnije grozote, kao što su počinjene i nad drugim narodima u Njemačkoj, Sovjetskom Savezu te u zemljama pod japanskom okupacijom. Čitav je rat bio holokaust. Ono što su europski doselje­nici učinili domorodačkim američkim plemenima bio je holokaust. Grozote koje je židovski narod pretrpio pod nacistima čine bol koju vidimo potpuno razumljivom. No, iz izloženih činjenica na koje sam bio naišao također sam zaključio da službeni dokazi imaju mnogo rupa i pitanja bez odgovora, uz goleme količine dokumentira­nih podataka koje bi trebalo razjasniti prije negoli uspijemo doznati što se uistinu dogodilo. Kao što rekoh, nikada ništa nije onako kao što izgleda, ma koliko nas netko u to uvjeravao. Kada, na primjer, Amerikanac židovskog podrijetla poput Davida Colea iznese dokaze i dokumentarne video-zapise koji obaraju službene tvrdnje o zbivanjima u Auschwitzu jednostavno ne možete, ukoliko vas zanima istina, odma­hnuti na ono što je otkrio i osuditi ga kao apologetu nacista. Ne mislim reći da je sve što ljudi govore točno, ali zašto se toliko bojimo dopustiti samoj javnosti da o tome odluči? Zašto se takve informacije zataškavaju?

Ljudi možda ne vole kada pobliže govorim o tome, ali pitam ih ovo: što je to prava ljubav za čovječanstvo? Je li to izricanje onoga što smatrate da ljudi trebaju znati, za što ćete dobiti kritike? Ili je to iznošenje onoga što mislite da žele znati, za što ćete dobiti pljesak?

Vraćam se nečemu što često susrećem u svojem istraživanju Svjetske Elite: načinu na koji se židovski narod koristi kao obično propagandno sredstvo od strane viših razina njihove vlastite hijerarhije, posebno od Rothschilda i ostalih poput Habsbur-ga. Židovski narod ne sanja o vladanju svijetom. Upravo suprotno. Oni jednostavno žele živjeti u miru i radosti, poput svih nas. Umjesto toga, njihove vlastite povlaštene, manipulantne klike nesmiljeno ih pretvaraju u „žrtvenu janjad", kako bi zaštitile ne­kolicinu od opravdanih istraga i razgolićenja. Mnoge se činjenice iz židovske povije­sti od njih skrivaju kako bi ih se zadržalo pod umnom i emocionalnom kontrolom nekolicine. Bojnik Alojzv Dziurski iz poljskog tajnog pokreta otpora u vrijeme rata nije bio nikakav apologet nacizma niti je bio antižidovskih uvjerenja. Imao je široki krug prijatelja koji su bili Židovi te je izrazio duboku zahvalnost Židovu za kojeg je rekao da mu je spasio život. U svojoj knjizi Borac za slobodu Dziurski govori kako je čuo da se stav Nijemaca prema Židovima dramatično promijenio nakon što su shva­tili koliki je utjecaj cionista u Slaljinovom Sovjetskom Savezu. To je nagnalo bojnika Dziurskog da se u ožujku 1942. sastane s vođama poljskih Židova i upozori ih da moraju raštrkati Židove koji žive u getima, preseliti ih u zabačene krajeve u kojima žive poljski seljaci i podići naselja u šumovitim predjelima. Rekao je da su vođe to odbile, što je rezultiralo strašnim posljedicama. Bojnik je rekao da se veoma zbližio s jednim židovskim kapetanom koji je imao funkciju političkog komesara u Crvenoj armiji. Dziurski u svojoj knjizi piše:

naarase

„Radi mog interesa za židovsko pitanje on [kapetan] mi je otkrio dobro čuvanu taj­nu. Budući da je bio prihvaćen kao predani cionist, trebao je prisustvovati tajnom sastanku namijenjenom samo upućenim cionistima. Sastanak je vođen na hebrej­skom, a ne na jidišu, kao što se vodila većina sastanaka. Govornici su uglavnom bili strani cionistički vođe, ali on je prepoznao samo jednog, Moshu Snena, vođu poljskih Židova, koji je prije rata otišao u Palestinu i vratio se 1945. kao vođa Beri-haha te je organizirao masovno iseljenje poljskih Židova. Svaki je govornik naglasio jedinstvenu priliku da se Palestina i Srednji istok iščupaju iz arapskih i britanskih ruku ... Cijelom se nežidovskom svijetu htjelo usaditi krivnju za Holokaust, zajedno s nacistima. Željelo se prikazati da je Holokaust bio najveći kršćanski zločin protiv židovskog naroda. Namjeravali su pokrenuti snažnu propagandu, a sve izdavačke kuće i tiskovine pod židovskim utjecajem već su dobili naputke da promiču priču o patnjama Zidova.

Moshe Sneh je zatražio da se što je više moguće poljskih Židova natjera na odla­zak iz Poljske u Palestinu ili bilo koju zemlju po svojem izboru. Zapadnoeuropskim Židovima izdane su upute da se pripreme za prihvat poljskih useljenika ... koji će se kasnije prebaciti u Sjedinjene Države. Htjeli su da SAD bude najveće izvorište Židova koji će utjecati na američku politiku jer SAD je trebao postati odlučujuća svjetska sila."2

Ovo možete i ne morate prihvatiti, ali imate pravo to čuti. Narednih godina na površinu će stizati još mnogo, mnogo više dokumentiranih ishodišnih informacija o ovoj temi. Ono što će izaći na vidjelo najviše će preneraziti same Židove u cjelini. Osobe iz vlastitih hijerarhijskih struktura počet će promatrati u sasvim drukčijem svijetlu. Bojnik Dziurski prikupio je veliki broj zapisa i arhivskog materijala o svojim ratnim iskustvima te informacijama koje su mu prenijeli njegovi prijatelji i poznanici Židovi. Materijali su ukradeni u svibnju 1965. prilikom provale u njegovu kuću na­kon čega se iselio u Australiju. Dubokog sam uvjerenja da je jedna židovska klika koja prezire glavninu židovskog naroda radila s ne-Židovima na planiranju Prvog svjet­skog rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Ta židovska/nežidovska Elita po­moću Prvog svjetskog rata osigurala je donošenje Balfurške deklaracije i nametanje načela židovske države Izrael u Palestini (za koju, s obzirom na genetsko podrijetlo glavnine židovskog naroda, nema apsolutno nikakvog opravdanja na povijesnoj ili bilo kakvoj drugoj osnovi). Potom su na Versajskoj mirovnoj konferenciji nametnuli svoju volju i stvorili okolnosti koje su Drugi svjetski rat učinile neminovnim. Finan­cirali su Hitlerov dolazak na vlast 1933. godine i omogućili dovoljno sredstava za po­novno naoružavanje Njemačke. Manipulirajući svojim vladama, njihovi predstavnici u drugim državama omogućili su Hitleru i nacistima da napadnu susjedne zemlje te povećaju svoju vojnu moć i kapacitete otimanjem resursa tih zemalja. Kod Hitlera su stvarali dojam da se bez ikakvih većih kušnji može proširiti preko unutrašnjosti Eu­rope, ali tada, u unaprijed dogovoreno vrijeme, stav Britanije stubokom se promije-

/ istina ce vas osloboditi

nio i on se našao u ratu u kojem nije mogao pobijediti - naročito nakon Rooseveltove manipulacije američkim narodom, preko Pearla Harbora i ulaska u sukob za kojeg je potonji ranije govorio da se Amerike nimalo ne tiče.

U međuvremenu, onim Židovima iz Njemačke koji su bili dijelom te male židov­ske/nežidovske Elite ili su joj bili od koristi, omogućeno je da napuste zemlje okupi­rane od strane nacista i pobjegnu u SAD, druge sigurne zemlje te u Palestinu gdje će započeti s djelovanjem koje će dostići vrhunac stvaranjem Izraela nakon rata. Nisu oni bili ti koji će proći kroz onako užasne patnje pod Hitlerovom vlašću. Daleko od toga. Oni su bili ti koji će iskoristiti i zlorabiti patnje ljudi koji su ondje ostali. Kada su pripadnici povlaštene elite, poput bankara Maxa VVarburga, napustili Njemačku, židovski muškarci, žene i djeca (koji su smatrani potrošnom robom za postizanje višeg cilja) prepušteni su sudbini. A njihova je sudbina zapečaćena kada je primjerak Protokola sionskih mudraca Alfred Rosenberg (sa svojim židovskim podrijetlom) uči­nio dostupnim Hitleru.

Što je tu manipulativnu židovsku kliku tjeralo da sa svojim bližnjima, Židovima postupaju na tako neljudski način? Sasvim jednostavno: manipulalori zapravo nisu Židovi, kao što ističe rabin Marvin S. Antelman u svojoj knjizi napisanoj 1974. Uklo­niti opijat (To Eliminate The Oplate). Antelman, kojemu su nacisti pobili sedamnaest članova obitelji, kaže da ta ldika ne želi promicati Judaizam već ga želi uništiti, kao Što želi uništiti sve alternative vlastitom središtu štovanja - drevnom Svevidećem Oku. Čvrste niti odanosti i srodnih pobuda povezuju na taj način one Židove, Arape, Bri­tance, Nijemce, Amerikance itd. koji posve svjesno rade na uvođenju fašističke tiranije poznate kao Novi Svjetski Poredak. „Židovima" iz redova Globalne Elite živo se fućka za židovski narod, kao što se i Nijemcima iz te klike fućka za njemački narod. Njima su mase ma koje rase, boje ili zemlje tek stado ništavnih stvorenja čija je svrha jedino da služe njihovom gospodaru - luciferskoj svijesti s Četvrte Dimenzije. „Svevideći" Žido­vi, međutim, i njihovi nežidovski urotnici služe se dimnom zavjesom „antisemitizma" i istinskom patnjom pravih Židova da osujete istragu o svojim mračnim aktivnostima. Uvjeren sam da je Protokole napisala i dala u optjecaj ta klika, sredivši da sve izgleda kao zavjera židovskog naroda u cjelini. A to nije istina. Ne, ne i ne!

Nakon rata nezamislive patnje židovskog naroda kojeg su otpisale njegove vlastite elite, između ostalih, iskorištene su kako bi se utemeljilo državu Izrael na valovima ra­zumljivih emocija, proizašlih iz priča podastiranih svijetu. Te se patnje odonda koriste u svrhu sprječavanja nesumnjivo potrebnog istraživanja o manipulacijama ljudskom rasom. Etiketa „antisemit" prišiva se svakome tko osporava službenu verziju povijesti i tko razotkriva ljude koji uistinu kontroliraju svijet. Jedno od oruđa te židovske i ne­židovske klike - koja je Židovima nanijela tolike patnje - naziva se cionizam, a to je i država Izrael, kao zemlja i kao vladajući mentalni sklop, koji me neodoljivo podsjeća na nacistički način razmišljanja.

Doista je lako dokazati da je britanska hijerarhija manipulirala, iskorištavala i slala u smrt milijune i milijune Britanaca koji su tako služili „nacionalnim interesima",

nadrase

interesima vladajuće klike; njemačka hijerarhija učinila je isto njemačkom narodu, a američka hijerarhija američkom stanovništvu. Za svoje „neoprane mase" te vladajuće klike ne osjećaju ništa doli krajnji prijezir. Doživljavaju ih kao stoku koju se može koristiti i izrabljivati po želji. Imamo li, dakle, uopće razloga čuditi se što židovske hijerarhijske strukture na golemu većinu židovskog naroda gledaju na isti način?

Izrabljivanje onih koji su propatili od strane onih koji nisu omogućilo je vladajućoj izraelskoj eliti da počine najgore strahote bez glasnijih prigovora šire svjetske zajedni­ce, dok se istodobno svaka uočena prijetnja Izraelu smjesta osuđuje te se protiv nje žurno poduzimaju koraci. Zašto ne možemo čuti ništa o desetljećima strahota koje je počinio Izrael protiv istjeranih Palestinaca, a na koje stalno upozoravaju pripadnici Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu? Groteskna je ironija da je, dok se žalila na „ekstremnu desnicu" i „antisemitizam", izraelska vlada podupirala nacisti­čke režime diljem svijeta, uključujući i terorista Somozu koji je odgovoran za pokolj desetina tisuća pripadnika svog vlastitog naroda u Nikaragvi.3 Izrael je naoružavao ili podržavao neo-naciste i teroriste u Tajvanu, Saudijskoj Arabiji, Srednjoj Americi, Ar­gentini i mnogim drugim zemljama,1 u savezu s neo-nacistima koji kontroliraju Sje­dinjene Države i CIA-u. Kada Izrael popuje o rasizmu i ekstremnoj desnici, stvarno mi se povraća. Izraelska vlada, njezina vojska i njezina obavještajna ruka Mossad su neo-nacističke, terorističke organizacije. Taj mentalni sklop oličuju mnogi izraelski naseljenici na okupiranoj Zapadnoj obali i pojasu Gaze. Izraelske vlasti skrivaju ovu činjenicu od onih Židova koji su pretrpjeli grozote u Hitlerovoj Njemačkoj. Izraelski vođe koji su dio, ili su kontrolirani od strane kulta Svevidećeg Oka, iskorištavali su tu patnju više od pedeset godina kako bi prikrili i opravdali svakodnevne strahote po­činjene nad arapskim stanovništvom. Palestinsku djecu ubijaju nacistički naseljenici na okupiranim područjima, ali ubojice prolaze nekažnjeno. U međuvremenu, Arape redovito ubijaju isti vojnici koji okreću glavu kada doseljenici teroriziraju palestinske muškarce, žene i djecu.5 Kao što je Hitler postupao s onim Židovima koje je njihova vlastita vrhuška ostavila na cjedilu, tako Izrael danas postupa s Palestincima. Hvala lijepa, ali ne želim da mi predavanja o rasizmu i nacizmu drže apologeti izraelskog terorizma.

I doista, oni što su vodili terorističke organizacije koje su stvorile Izrael nakon rata kasnije su postali njegovi vođe. Kada se prigovara postupcima Izraela to ne znači da se osuđuje židovski narod. Upravo suprotno. Oni koji kontroliraju Izrael i njegovu međunarodnu terorističku ruku Mossad nisu pravi Židovi. Oni su hrpa neuravno­teženih siledžija koji iskorištavaju (zlorabe) židovski narod za svoje paklene ciljeve. Izraelski premijer Menachim Begin bio je lučonoša ilegalne židovske terorističke or­ganizacije Irgun i, slijedom toga, odgovoran za neopisiva ubojstva i sakaćenje ljudi. Kasnije će dobiti Nobelovu nagradu za mir kao i Henry Kissinger. Jedan drugi izra­elski premijer, Yitzhak Shamir, bio je terorist u židovskoj ilegali prije negoli je postao (doista prikladno) šef Mossadovog voda smrti u vrijeme ubojstva Jolina F. Kennedyja. U jednom od narednih poglavlja ukazat ću na povezanost obojice, i Shamira i Begina,

i istina će vas osloboditi

s atentatom na Kennedyja. Premijer Yitzhak Rabin uzdizan je kao veliki mirotvorac nakon što je i sam ubijen u atentatu 1995., ali i on je bio terorist. Kao što kaže Naeim Giladi, izraelski pisac i povjesničar: „Svoju je karijeru Rabin započeo ... terorističkim ubojstvima kojima je prolivena i arapska i židovska krv kada su to zahtijevale hladne političke procjene".6

Godine 1940. kada je ilegalno useljavanje Židova u Palestinu uzelo maha, britan­ske vojne vlasti počele su uhićivati i deportirati one Židove koji nisu imali potrebne papire. Cionističko podzemlje odlučilo je da će radije vršiti sabotaže na izbjegličkim brodovima negoli dopustiti im da isplove. Giladi nastavlja: ,,U to je doba Rabin bio član Palmacha - u prijevodu „akcijskih skupina" - bila je to surova ilegalna postroj­ba ... u studenome 1940. njegova je skupina dignula u zrak brod s izbjeglicama, pod nazivom Patria, u haifaškoj luci. U eksploziji je poginulo više od 250 židovskih emi­granata".7

Kasnije je Rabinov Palmach istu sudbinu priredio trima drugim brodovima, što je za posljedicu imalo smrt preko tisuću Židova. No, za to su barbarstvo optuženi Arapi što je, naravno, i bio smisao tog krvoprolića. Cionistički vođa David Ben-Gurion u svojim je dnevnicima napisao da su ti bombaški napadi „izazvali veću naklonost prema nama i podršku negoli smo očekivali"." Kasnije ću povezati i Ben-Guriona s Kennedyjevim ubojstvom. Sve više mi se nameće zaključak da su ono što se dogo­dilo Židovima u nacističkoj Njemačkoj (kakva god istina bila) podržavali, pa čak i planirali ti mahniti ljudi kako bi se omogućilo stvaranje Izraela, a „antisemitizmom" su podmetali klipove opravdanoj istrazi o njihovim gnusnim aktivnostima. Takav je zasigurno bio ishod. Svakoga tko razotkriva te zaprepašćujuće strahote nazivaju neo-nacistom.

Štoviše, veliki dio novca i naoružanja kojim su se koristili ne samo ti teroristi iz podzemlja nego i osnivači Izraela, pribavljala je organizirana zločinačka skupina Meyera Lanskog. Sjedište joj je bilo u SAD-u, no operirala je diljem svijeta. Lansky, rođen kao Maier Suchowjansky u Grodnom u Rusiji, izdignuo se iz njujorških siro­tinjskih četvrti do čelnih pozicija u kaljuži međunarodnog podzemlja. Bio je iznad mafije. Do tih se vrtoglavih visina Lansky uspeo uobičajenim sredstvima - ubojstvi­ma i terorom. Takav je bio čovjek koji je preko svojih zločinačkih i terorističkih mreža prebacivao novac i oružje židovskim teroristima i kasnijoj izraelskoj državi. Njegov je doprinos bio tolik da je opisivan kao „Izraelov kum".9 Kada god bi mu dogorjelo pod petama u Sjedinjenim Državama, Lansky se sklanjao u Izrael gdje se, u svojoj voljenoj „domovini", na koncu i skrasio. Kao što ćemo vidjeti, jedan od onih koji su bih u samom središtu urote da se ubije Johna F. Kennedyja bio je i Lansky. Eto kakvi su umovi stvorUi Izrael pod paskom Rothschilda. A ako tim ljudima bacite rukavicu u lice te ih raskrinkate, nazovu vas nacistom! Dajte, molim vas.

O nezavidnom položaju Palestinaca progovorili su neki hrabri Židovi i digli glas protiv takvih postupaka Izraela: ljudi poput Noama Chomskog i Israela Shahaka1

(preživjelog iz koncentracijskog logora Belsen), ali gdje su britanska i američka vla-

nadrase

da? Šute kb zalivene. Sasvim je razložno upozoravati na takve stvari u demokraciji (čini mi se to pomalo smiješnim nazivom), ali ljudi su preplašeni, čak prestravljeni, pa se teško odlučuju na to jer će biti proglašeni „antisemitima". Čak su i neki Židovi koji su na to upozoravali počašćeni nazivom „antisemit"! I dandanas klika nastavlja s organiziranjem „antisemitskih" događaja i napada kojima se omogućuje daljnja ma­nipulacija židovskih i nežidovskih zajednica. Hijerarhijske židovske strukture žele cijeli židovski narod držati u neprestanom strahu, a kod takvog stanja kontroliranje i manipuliranje ljudima prava je igrarija. Ekstremna Desnica je san snova za tu kliku i ide im na ruku jer postupa na način koji manipulaciju čini mnogo lakšom. No, ne postupaju svi ti dijelovi ekstremne Desnice na takav način slučajno. Tko doista finan­cira neke od tih „ekstremno desnih" skupina? Ukoliko odgovor znate možda biste mi ga mogli prišapnuti.

U Britaniji, kako doznajem iz jednog izuzetno pouzdanog izvora vrlo bliskog oba­vještajnim organizacijama, „ekstremno desna" skupina, Combat 18, zapravo je fasada za zlokobnu Anti-klevetničku ligu (engl. Anti-Defamation League - ADL) američku produženu ruku „izraelske/rotšildske tajne službe Mossad. Anti klevetnička liga dje­luje u Britaniji i Europi barem od 1991., a njezina je uloga da antisemitom proglašava svakoga tko želi saznati istinu o onome što se događa. Ima li boljeg načina da se okr-nji ugled nekog istraživača od toga da njegove vrline počne isticati neka krajnje desna skupina poput Combat 18? Ima li boljeg načina kontrole židovskog naroda pomoću straha od toga da postupke skupine Combat 18 iznesete kao primjer onoga što ih čeka ako ne budu imali hijerarhiju koja će ih zaštititi?

Ukoliko vam je sve ovo teško za povjerovati, mnogo je primjera koji to potvrđuju. U vrijeme Kennedyjeva ubojstva nacionalni tajnik američke Nacističke stranke bio je čovjek po imenu Daniel Burros. Bio je bliski suradnik „nacista" Roya Frankhousera, čovjeka koji je jednom rekao: „Hitler je imao Židove, mi imamo crnčuge. Naravno, moramo se usredotočiti na problem s crnčugama, zato što on zaokuplja mase, ali ne smijemo zaboraviti ni Židove. Da Židovi znaju što dolazi - a vjerujte mi, to dolazi ne­umitno kao što dolazi zora - shvatili bi da je ono što se zbilo u nacističkoj Njemačkoj bilo poput izleta malih izviđača naspram onog što će se dogoditi u Americi. Mi ćemo izgraditi bolje plinske komore, u većem broju, i ovoga puta neće biti izbjeglica".11 Dra-žesno. No, pokazalo se da je „nacist" Frankhouser profesionalni savezni infiltrator Ku Klux Klana i drugih „nacističkih" i „komunističkih" organizacija. Njegovog bliskog suradnika, „nacistu" Daniela Burrosa New York Times je u listopadu 1965. raskrinkao kao Židova. Narednoga dana pronađen je mrtav, prostrijeljen, u Frankhouservoj kući u Readingu u Pennsylvaniji. Mišljenje o uzroku smrti: „samoubojstvo". Burros je bio i jedna od ključnih figura u „nacističkoj" Stranci nacionalnog preporoda koju je kon­trolirala Anti-klevetnička liga. Život nikad nije onakav kakvim se čini. „Protivnik" skupini Combat 18 u Ujedinjenom Kraljevstvu je organizacija pod nazivom Reflektor (Searchlight). Iz istog izvora saznajem da je to fasada za Odbor predstavnika britan­skih Židova i za ADL. Može li to itko potvrditi? Stara je to, vrlo stara, strategija. Čak

/ istino će vos osloboditi

ni Mossad nije ono što se na površini čini da jest. To je zapravo obavještajna agencija koja prvenstveno radi za Rothschilde, za bankarski kartel globalne Elite i za kult Sve-videćeg Oka, kao što je to i A DL. Istraživač Gary Allen vrlo je dobro opisao situaciju u svojoj knjizi iz 1973. godine Ne usuđuju se to nazvati zavjerom (None Dare Call It Conspiracy):

J e d a n od glavnih razloga za nepostojanje bilo kakvih podataka o ulozi međunaro­dnih bankara u političkoj povijesti je taj što su Rothschildi bili Židovi. [Antižidovski nastrojeni ljudi]... doveli su vodu na mlin zavjere nastojeći prikazati čitavu zavjeru židovskom. Istina je bila sasvim drukčija. Tradicionalno anglo-saksonske međuna­rodne bankarske institucije J. P. Morgana i Rockefellera u zavjeri su igrale jednu od ključnih uloga. No ne možemo zanijekati važnost Rotschilda i njihovih poslušnika. Međutim, nerazumno bi i nepošteno bilo da svu krivnju za zločine Rothschilda sva­limo na Zidove, a isto bismo učinili da sve baptiste držimo odgovornim za zločine Rockefellera.

Židovski članovi zavjere služe se organizacijom zvanom Antiklevetnička liga kao oruđem za uvjeravanje ljudi da je svako spominjanje Rothschilda i njihovih savezni­ka svojevrstan napad na Zidove. Na taj su način ugušili svako pošteno proučavanje međunarodnih bankara, učinivši tu temu tabuom na sveučilištima. Svakog pojedinca ili knjigu koji istražuju tu temu smjesta napadnu stotine isposta­va ADL a diljem zemlje. ADL nikada nije dopustio da istina ili logika ometu njego­ve iznimno profesionalne kampanje blaćenja tuđeg ugleda... Zapravo, nitko nema veće pravo da bude ljut na rotšildsku kliku od njihovih sunarodnjaka Židova. VVar-burzi, koji su činili dio Rothschildovog carstva, pomogli su u financiranju Adolfa Hitlera..."

Ugnjetavanje ima mnoge oblike, od kojih većina i nije tako lako uočljiva. Široko rasprostranjeno osudivanje Židova u Njemačkoj bilo je posljedica toga što su nacisti iznosili jednu verziju „istine" (Židovi su grozni), a suzbijali drukčije informacije koje su govorile nešto posve drugo (Židovi se ne razlikuju od bilo koga drugoga). To je očigledno ugnjetavanje preko manipulacije umom, zato što su ljudima uskraćene sve raspoložive činjenice i stajališta te su posljedično njihova gledišta bila neuravnoteže­na. No, ako ono čemu se s pravom kanimo suprotstaviti jest jedan oblik ugnjetava­nja, zašto sudjelujemo u zataškavanju drukčijih informacija o službenoj slici Drugog svjetskog rata? Koliko je ispravno da se, usred tog žustrog zataškavanja, besplatni pri­mjerci Spielbergova filma Schindlerova lista daju školama te se djeca indoktriniraju verzijom događaja koju nitko nije ni pokušao osporiti? I zašto mi, koji inače ističemo da se opiremo ugnjetavanju i zahtijevamo slobodu govora, dopuštamo da se ljude ša­lje u zatvor te da ih se ocrnjuje, da se časopisi gase na licu mjesta zato što su se usudili predložiti drukčiju verziju povijesti? Možemo li uopće izbjeći da budemo optuženi za licemjerje i kritiziranje jedne tiranije dok podupiremo drugu? Kada ljudi misle daje

naorase

sasvim u redu sputavati drugačija gledišta i dokaze, bez obzira da li se mi s potonjim slažemo, tada igramo ulogu Boga u odnosu na druge muškarce i žene, naše bližnje. Ako su dokazi nevaljani, tada će se pred očima javnosti takvima i pokazati. Ako su valjani, zašto ih, pobogu, zataškavati? Takvo je stajalište podržao i John F. Kennedy kada je u govoru na Sveučilištu Columbia u veljači 1962. rekao:

„Mi želimo slobodan protok informacija ... država koja se boji dopustiti ljudima da procijene istinu i laž na jednom otvorenom tržištu država je koja se boji svojih ljudi."

Živimo u državama koje se boje ljudi, u svijetu koji se boji ljudi. Grčevito se drži­mo dogmi koje izražavaju strah od ljudi. Oni koji svim mogućim sredstvima nastoje onemogućiti iznošenje drukčijih verzija povijesti koje osporavaju „službenu verziju" također se boje ljudi: boje se da će slobodnim protokom informacija njihova manipu­lacija bit razotkrivena. Način na koji je umovima Židova tako žestoko manipulirala židovska vrhuška tijekom stoljeća imao je za posljedicu nešto drugo. Poput Rimoka­toličke crkve te drugih vjerskih i rasnih tiranija, Judaizam, a u novije doba cionizam, koristili su se strahom i krivnjom kako bi zadržali kontrolu nad vlastitim narodom. Prisiljavali su svaki naraštaj da se prilagodava onome što mu one govore da mora vjerovati te su im programirali umove na način da na sebe gledaju kao na narod koji je uvijek bio, i koji će uvijek biti žrtvom ugnjetavanja i predrasuda od strane drugih dijelova društva. Brošura12 u kojoj se traži financijska podrška za Odbor predstavni­ka britanskih Židova na naslovnoj strani ima sliku neprijateljski raspoloženih neo­nacista. Unutar brošure se kaže da Odbor predstavlja jedan vid „zaštite" židovske zajednice od rasizma i „poricanja Holokausta" u vrijeme kada su „glasovi fašista sve jači". Sve je to samo strah, strah, strah, i kontrola, kontrola, kontrola. Mnogi su Židovi ujedno programirani da same sebe doživljavaju Božjim „izabranim narodom", iznad svih ostalih, a čitajući neke dijelove židovske literature i zakona, ustanovit ćete da su nevjerojatno rasistički, u tolikoj mjeri daje to upravo zapanjujuće. Talmud, židovska knjiga zakona, sadrži (među ostalim biserima) i sljedeće: „Samo su Židovi ljudi, ne-Zidovi nisu ljudi, već stoka" (Kerithuth 6b, strana 78, Jebhammoth 61); „Ne-Žido-vi su stvoreni da bi Židovima služili kao robovi" (Midrasch Talpioth 225); „Spolno općenje s ne-Židovima je poput spolnog općenja sa životinjama" (Kethuboth 3b); »Ne-Židove treba izbjegavati, čak i više od bolesnih svinja" (Orach Chaiim 57, 6a); »Natalitet ne-Židova mora se energično obuzdati" (Žohar II, 4b); „Kao što izgubljene krave i magarce nadomještate novima, tako ćete nadomjestiti i ne-Židove" (Lore Dea 377,1). I sve u tom stilu. Upitajmo se, koliko su često takvi „antirasistički" prosvjedi u suprotnosti s talmudskim uvjerenjima? Nikada. Naravno.

Ironija je u tome što se i rasizam ekstremnih Židova i rasizam Adolfa Hitlera teme­lje na jednom kolosalnom mitu. Kao stoje rekao Alfred M. Lilienthal, židovski pisac i istraživač:

/ istina ce vas osloboditi

„Niti jedan istaknutiji antropolog ne bi osporio da je židovski rasizam isto takva budalaština kao što je to i arijevski rasizam. Još je 1938. godine Američko antropo­loško udruženje na svojoj godišnjoj konferenciji u NewYorku arijanizam proglasilo tlapnjom te je ustvrdilo da su i 'arijevski' i 'semitski' lingvistički pojmovi bez ikakvog rasnog značenja...

...Antropološka znanost svrstava čovječanstvo u tri prepoznatljive rase: crnu, mongolsku i orijentalnu, te kavkasku ili bijelu (iako neki stručnjaci govore i o če­tvrtoj rasi - australoidskoj)... Pripadnika židovske vjere ima u svim trima rasama i podrazredima."13

Uvjetovani misaoni obrasci u kolektivnom židovskom umu uvijek iznova stvaraju fizičku zbilju prepunu tlačenja, predrasuda i rasizma koja odgovara obrascu - očeki­vanju - programiranom u njihovu kolektivnu svijest. Oni ga očekuju, oni ga stvara­ju. Kada se židovski narod kao cjelina oslobodi umne kontrole svojih hijerarhijskih struktura i riješi se osjećaja straha i predrasuda, tada će si prestati privlačiti takva iskustva. Kada budu otvoreno odbacili naslijeđeno stajalište o rasnoj nadmoći, ti će se obrasci rastvoriti i nestati iz njihovog magnetskog plašta/aure i tada će samima sebi prestati privlačiti rasizam. K tome, poput ljudi koji su odgajani u okviru ekstremnih verzija Katoličanstva, Židovi kao narod sebe trebaju voljeti i odbaciti krivnju koju im njihovi kontrolori vječno nameću. Od svih ljudi koje susrećem, oni odgajani u okviru rimokatoličke i židovske vjere nalaze se medu onima koji su najviše dezorijentirani, kako mentalno tako i emocionalno. To nije slučajno. Od najranije dobi obje te vjere djeci ispiru mozak strahom i krivnjom. Pripadnici židovskog naroda jednostavno su predivni kada si dopuste bili ono što jesu. Sviđa mi se njihova duhovitost i energija. U mnogočemu bi mogli doprinijeti dobrobiti svijeta. Ali rijetko sam kada sreo i jednoga koji sebe uistinu voli i koji ne nosi teret naslijeđene krivnje. Prijatelji dragi, tu vam se radi o kontroli. Vrijeme je da se toga riješimo.

Pripadnici židovskog naroda (koji su, poput svih nas, svijesti u razvoju, samo što u ovom životu iskustva prikupljaju u obličju Židova), nikada neće biti slobodni ukoliko ne iskorače iz mentalne i emocionalne kontrole te malobrojne klike, koja ih koristi na najbezdušnije načine pri ostvarivanju svojih bolesnih i đavolskih ambicija, u savezu s jednako tako bolesnom klikom ne-Židova.

Službena je povijest izvanredno izmanipulirana, a mi na svijet i dalje gledamo u okviru djetinje pojednostavljenih kategorija dobra i zla, junaka i zlikovaca. Stvari su rijetko kada baš takve. Nakon rata, na Nirnberškom se suđenju sudilo Nijemcima. Zavirite li iza prepravljenih povijesnih udžbenika, vidjet ćete da su ta suđenja bila lakrdija, proračunata primjena osvete i manipulacije, gdje se često kažnjavalo one koji nisu imali većeg utjecaja, da bi se prikrili tragovi onih koji su ga imali... poput Amerikanaca u upravama američko-nacističkih kartela i matičnih kompanija. Ta su

150

suđenja bila predstave na kojima se sudilo onim nacistima koji nisu smatrani dovolj­no važnima ili nisu baratali dovoljnom količinom političkih i znanstvenih spoznaja da bi ih se prebacilo u Sjedinjene Države i Južnu Ameriku gdje bi mogli nastaviti s ra­dom za Elitu.1'1 U Nirnbergu se nije priznavala obrana na temelju izvršavanja naredbi nadređenog časnika. Drugim riječima, ako su se oglušili na zapovijed tijekom rata, bili su streljani, a ako su zapovijed izvršili u Nirnbergu su osuđeni na smrt vješanjem. Presedan za oduzimanje mogućnosti obrane na temelju izvršenja zapovijedi nadre­đenih učinilo je Ministarstvo rata u Londonu u travnju 1944., baš kada su se sasta­vljali popisi nacističkih ratnih zločinaca i vršile pripreme za poslijeratna „suđenja". U to je vrijeme promijenjena formulacija teksta iz stavka 443. XIV. poglavlja Britanskog priručnika vojnog prava kako bi odražavala način formulacije jednog članka kojeg je za Britanski godišnjak međunarodnog prava za 1944. godinu napisao dr. Hersch Lauterpacht. Izmijenjeni stavak 443. glasi:

„Očigledno nezakonita narav zapovijedi - nezakonita u odnosu na općenito pri­hvaćena načela međunarodnog prava koja se u tolikom stupnju poistovjećuju s iskazivanjem čovječnosti da su bjelodana svakoj osobi prosječnog razumijevanja - činjenicu naloga pretpostavljenih čini nebitnom."

Dr. Lauterpacht bio je bivši Austrijanac zanimljivog životopisa. Između dva rata bio je predavač asistent na Londonskom ekonomskom fakultetu koji je bio pod utje­cajem Okruglog stola. Potom, 1940. godine postao je gostujući profesor za Carnegie-jevu zakladu za međunarodni mir koju je kontrolirala Elita, za koju se ispostavilo da promiče rat. Nakon što se pomoću njegovih riječi željelo uništiti obranu temeljenu na načelu vršenja naloga pretpostavljenih, dr. Lauterpacht je postavljen u britanski Izvr­šni odbor za ratne zločine te u odbore niza međunarodnih pravnih časopisa i na ra­zne funkcije, uključujući Komisiju za međunarodno pravo u okviru Ujedinjenih na­roda.15 Njegov sin, kraljevski savjetnik Elihu Lauterpacht, bio je savjetnik Nadzorne skupine središnje politike pod okriljem britanske vlade tijekom mandata premijera Edwarda Heatha (konzervativca) i Jima Callaghana (laburista), te mnogih međuna­rodnih pravnih tijela.16 Čelni čovjek Heathove politike bio je lord Victor Rothschild.

Nirnberško suđenje predstavlja uvredu prirodnom osjećaju pravde. Nije bitno što se pretpostavljalo da su optuženi učinili. Ne primjenjuju li ljudi pravdu dosljedno, tada ne mogu reći da su imalo bolji od onih koje osuđuju. Američki sudac, g. We-nersturm, predsjednik jednog od sudova, dao je ostavku i otišao kući zgrožen tamo­šnjom nepravdom i manipulacijom. Drugi američki sudac, Edward L. van Rođen, bio je jedan od trojice članova Simpsonovog vojnog povjerenstva koje je osnovano da bi istražilo metode korištene na Nirnberškom suđenju za zločine u Dachau. Njegova su otkrića u siječnju 1949. iznesena u Washington Daily Newsu i britanskom Sunday Pictorialu. Opisao je načine na koji su „priznanja" dobivena:

151

/ istina će vas osloboditi

„Pretvarali su se da su svećenici kako bi čuli ispovijedi i dali oproštenje grijeha; vršili su mučenja prilikom kojih bi zapaljene šibice gurali pod nokte zatvorenika; izbijali su im zube i lomili vilice; zatvarali ih u samicu i davali obroke na granici izgladnji­vanja ... Izjave prihvaćene kao dokaz iznuđene su od ljudi koji su najprije držani u samici po tri, četiri i pet mjeseci... Istražitelji su na glave optuženika stavljali crne kapuljače, a potom ih mlatili po licu mjedenim bokserima, udarali ih nogama i tukli gumenim cijevima ... Svi osim dvojice Nijemaca od 139 slučajeva koje smo istraži­vali, toliko su udarani po testisima da su njihove ozljede bile neizlječive. Bio je to uobičajeni operativni postupak naših američkih istražitelja ... Snažne muškarce bi slamali i svodili na ljudske ruine, spremne da mucajući priznaju sve što bi njihovi tužitelji tražili."

Eto kakvi su ljudi sjedili za sudačkim stolom i sudili drugima za ratne zločine. Je­dnom kada nasjednete na trik pa dvije strane počnete doživljavati kao „dobre" odno­sno kao „zle" bez imalo sivih nijansi medu njima tada postajete robot. Život nije film u kojem glumi John Wayne. Nedugo nakon Falklandskog rata 1982. godine jedan vojnik koji je ondje bio na zadatku rekao mi je kako ga je dotuklo kada je vidio svoje suborce, britanske vojnike, kako probadaju bajunetama argentinske ratne zarobljeni­ke koji su bili položili oružje i predali se. Opisao je kako su drugi britanski „heroji" krali prstenje mrtvih Argentinaca odsijecajući im prste. Bio je toliko potresen i ogor­čen da je napustio oružane snage. Godinama kasnije objelodanjeni su dokazi o istim tim događajima koji su doveli do policijske istrage, ali njihovi su nalazi zanemareni a britanske su vlasti odbile podnijeti tužbu protiv onih koji su u to bili umiješani. No­vine su pisale kako bi bilo nečuveno da „naši momci" budu optuženi za takve stvari, kada su se „samo borili za svoju zemlju". Vrijeme je da shvatimo kako neki od „naših momaka" postupaju isto tako užasno kao i oni u Njemačkoj i Iraku. Štoviše, time bi se rasplinula besmislica koju bismo tobože trebali prihvatiti: da Britanija, Amerika i Zapad općenito jašu na bijelim bojnim konjima, „boreći se za slobodu", uz milozvu­čne glasove anđeoskih zborova.

Možda tu simplicističku ideju o „Slobodnom svijetu" suprotstavljenom tiraniji ništa ne ruši više od Hitlerovih genetskih eksperimenata u potrazi za jednom na­dmoćnom rasom. Upitate li većinu ljudi o kompleksu više vrijednosti povezanom s rasom, uprijet će prstom u Adolfa Hitlera i naciste. Ali, opet, nije sve baš tako jedno­stavno. Plan dovođenja na scenu neke nadrase i uklanjanje „nižih" rasa nije nastao niti se okončao u nacističkoj Njemačkoj. Plan je osmišljen mnogo prije, a provodi se i danas. Sve što se dogodilo za Hitlerove vladavine bilo je moguće zato što je na tu zemlju i njemačku psihu on imao takav utjecaj da je svoje težnje mogao otvoreno promicati. Ovaj mentalitet nadmoćne rase još je jedan dio plana Elite za uvođenje Novog Svjetskog Poretka. Kada pomislite da se Zatvorski Čuvari ozbiljno bave genet­skim inženjeringom najnaprednije vrste, gotovo nimalo ne iznenađuje da to njihovi slugani na Zemlji odražavaju u vlastitim stavovima. Nacisti su javno radili i govorili

152

nadrase

ono što je Elita u Britaniji i Americi govorila i financirala mnogo prije negoli se uopće čulo za riječ „nacist".

Eugenika je, da citiramo Oxfordov kratki rječnik: „...stvaranje kvalitetnog potom­stva poboljšanjem nasljednih osobina". Izraz „eugenika" skovao je Englez Francis Galton krajem devetnaestog stoljeća. Pozivao je društvo da intervenira kako bi se sačuvala rasna čistoća. Galton je htio da se „nesposobni" prisilno steriliziraju. Drugi „pionir" tog mentalnog sklopa bio je Thomas Robert Malthus rođen 1766. Od njega je potekla teorija o „opstanku najjačih" te je preko Herberta Spencera prenesena do Charlesa Damina. Malthus je bio opsjednut probiranjem stanovništva te je predla­gao niz mjera protiv „teglećih rasa" (siromašnih) kako broj stanovništva ne bi bu­jao i, prema njegovu viđenju, kako bi se spriječilo da ljudskom genetskom strujom prevladaju takve „manje vrijedne" rasne odlike. U svom najpoznatijem djelu Ogled (Essay) predlaže da ulice budu uže te da se u kuće zbije više ljudi, čime bi se potaknuo povratak kuge. Sela bi se trebala graditi pored ustajalih bara a, iznad svega, primje­ni sredstava za sprječavanje i liječenje bolesti trebalo bi se žustro protiviti, rekao je Malthus. I nastavio:

„Pravda nas i čast obvezuju da službeno osporavamo pravo siromašnih na po­tporu. U tu svrhu predlažem da se donese odredba po kojoj se niti jednom rođenom djetetu ... nikada ne bi smjelo dati pravo na dobivanje župne pomoći ... [Vanbračno] dijete je, govoreći u relativnim kategorijama, od male vrijednosti društvu, budući da će njegovo mjesto odmah nadomjestiti druga djeca ... Sva djeca koja nadilaze broj nužan za održavanje stanovništva na toj [poželjnoj] razini neizostavno moraju nestati, osim ako se, smrću odraslih osoba, za njih ne načini mjesta."17

Iz takvog je uma proistekla ideja o „opstanku najjačih" koja odonda dominira „zna­nošću"! Pridodajte tome vjerovanje da je intelekt pojedinca genetski uvjetovan inte­lektom roditelja i dobit ćete eugenički pokret koji je na tako sablažnjiv način izbio na površinu za vladavine Adolfa Hitlera. Premda su s naprednim ezoterijskim znanjem upoznate gornje razine Elite, neke od onih koji se nalaze na nižim razinama piramide potiče se da vjeruju u svakojake gluposti. Jedna od njih je i genetska superiornost in­telekta putem međusobnog križanja. Egu to, izgleda, prilično godi. Obratite također pažnju na to kako Malthusovi prijedlozi za poticanje bolesti i nametanje nemogućih uvjeta siromašnima još uvijek čine glavni dio Elitine politike u Trećem svijetu, ali i unutar industrijaliziranih zemalja.

Ljudi čija su nam imena u ovoj knjizi sada dobro poznata, kao što su Harrimani i Rockefelleri, eugeniku su objeručke prihvaćali. Majka Averella Harrimana financira­la je formiranje pokreta o znanosti o rasi u Americi 1910. godine, te je dala izgraditi Ured eugeničke dokumentacije kao ogranak Galtonovog nacionalnog laboratorija u Londonu. Harrimani su vodili brigu o imetku obitelji Bush, a bili su vrlo bliski s još

/' istina će vas osloboditi

jednim podupirateljem obitelji Bush, Georgeom Herbertom Walkerom (u krvnom srodstvu s Prescottom Bushom, temeljem braka s pripadnicom te obitelji, i djed Ge-orgea Busha, koji će kasnije postati predsjednik Sjedinjenih Država). Već krajem de­vetnaestog stoljeća neke mentalno bolesne ljude i djecu dužnosnici iz područja ja­vnog zdravstva dali su sterilizati. Sterilizaciju psihički bolesnih i „nepoželjnih" država Indiana je učinila obaveznom te je u državnom Kazneno-popravnom domu u Indiani sterilizirano 475 muškaraca.

Nakon smjene stoljeća Harrimani i Rockefelleri potrošili su više od 11 milijuna dolara na izgradnju eugeničkog istraživačkog laboratorija u Cold Springs Harboru na Long Islandu u New Yorku, nedaleko imanja braće Dulles. Proučavanje eugenike po­ticalo se na sveučilištima pod kontrolom Elite, kao što su Harvard, Columbia i Cor­nell. U Njemačkoj istim je putem pošao Ernst Haeckel, mistik i promicatelj nadmoći arijske rase, čije će ideje utjecati na Hitlera. Haeckel je ustvrdio da je dužnost države da postavi uvjete razmnožavanja, a on i njegovi pristaše osnovali su Monističku ligu kako bi u Njemačkoj promicali svoja bolesna uvjerenja. Prvi Međunarodni kongres eugenike održan je 1912. u Londonu. Među njegovim direktorima bili su Winston Churchill i Alexander Graham Bell, izumitelj telefona. Do 1917. već je petnaest ame­ričkih država imalo zakone o eugenici, i gotovo su sve osim njih nekoliko ozakonile obaveznu sterilizaciju padavičara, psihički bolesnih i mentalno zaostalih te pravih kriminalaca.

Godine 1932., godinu dana prije nego su na vlast došli Hitler odnosno Roose­velt, Harrimani su pomogli da se organizira Treći međunarodni kongres o eugenici u američkom prirodoslovnom muzeju u New Yorku. Mary, sestra Averella Harrimana, na tom je skupu ravnala reprezentacijom (čašćenjem uzvanika). Te bogate američke obitelji, poput njihovih pandana u Britaniji, smatraju se rasno nadmoćnima te žele sačuvati rasnu čistoću. To je - uz stjecane moći, bogatstva i utjecaja - razlog zašto unutar tih obitelji dolazi do tolikog broja brakova između srodnika. Amerika možda nema službenu kraljevsku obitelj ili aristokraciju kakva postoji u Britaniji, ali ima neslužbenu, te se svojski trude povezati svoje podrijetlo, na često vrlo prevaran način, s Vilimom Oranskim i britanskom kraljevskom obitelji ili s nekim krilom britanske aristokracije.

Cilj eugeničkog pokreta bio je, i ostao, stvaranje jedne nadmoćne rase putem steri­lizacije i nametnute kontrole rađanja onim rasama koje su smatrali „nižim". Međuna­rodni kongres o eugenici u New Yorku 1932. godine dotaknuo se „problema" (kako su ga oni doživljavali) razmnožavanja i povećanja broja Afroamerikanaca i drugih „nižih" sojeva. Zaključeno je da se kao način uklanjanja te „opasnosti" po više rase (tj. njih same) nameće sterilizacija i „podrezivanje loše loze". Kongres je bio posve­ćen radu majke Averella Harrimana pa je njegovo zasjedanje Averell svojski podržao. Osobno je sredio da parobrodska linija Hamburg-Amerika Shipping Line (pod njego­vom kontrolom te Georgea Walkera i Prescotta Busha) preveze naciste iz Njemačke do New Yorka kako bi mogli sudjelovati na kongresu. Najpoznatiji od njih bio je dr.

nadrase

Ernst Rudin, psihijatar sa Instituta Kaisera Wilhelma za rodoslovlje i demografiju u Berlinu. Ondje je zauzeo čitav jedan kat sa svojim postavom eugeničkog „istraživa­nja", a sve to zahvaljujući sredstvima koja su osigurali... Rockefelleri.18

Dr. Rudin jednoglasno je izabran za predsjednika Međunarodnog saveza eugeni-čkih društava na njujorškom kongresu, što je jednim dijelom bilo priznanje njego­vom radu kao osnivaču Njemačkog društva za rasnu higijenu. Eugenički je pokret pozivao na steriliziranje psihičkih bolesnika (društva za psihičku higijenu); usmrći-vanje kriminalaca, umobolnih osoba i smrtno bolesnih (društva za eutanaziju); i na pročišćenje rase putem sterilizacije i sprječavanja začeća kod onih koje se smatralo da imaju manje vrijednu krvnu lozu (društva za kontrolu rasta stanovništva). Sve je to bilo u pogonu mnogo prije negoli je itko čuo za Adolfa Hitlera i naciste. Hitlerova Njemačka bila je samo sredstvo za promicanje ciljeva pokreta, nije predstavljala po­kret u cjelini.

Nedugo nakon što je Hitler ukinuo izbore i 1933. godine postao diktator Njema­čke, od Rockefellera financirani dr. Rudin zaduženje da napiše Zakon o sprječavanju nasljednih bolesti u potomstvu, prema kojem prisilno treba sterilizirati sve koje se smatra genetski manje vrijednim. Četvrt milijuna ljudi koji su bili psihički bolesni, slijepi, gluhi ili alkoholičari, sterilizirani su ukazom posebnih eugeničkih sudova. Rudin je nadzirao tu politiku i obučavao psihijatre i liječnike da propisuju i vrše ste­rilizacije. Ali odakle je nacist Rudin crpio nadahnuće za formulaciju svojih rasnih zakona? Iz Predloška zakona o eugeničkoj sterilizaciji iz 1922. kojeg je predstavio H. H. Laughlin, „stručnjak" za eugeniku iz Zastupničkog doma američkog Kongre­sa tj. njegovog Odbora za useljavanje i nacionalizaciju, kojeg su prihvatile mnoge američke države. Eugenika nije bila svojstvena samo nacističkoj Njemačkoj. Godine 1942. američki „psihijatar" Foster Kennedy pozivao je na usmrćivanje zaostale djece, a između 1941. i 1943. u Americi je sterilizirano više od 42.000 ljudi.19

No, premda je Hitlerova Njemačka 1945. propala, poistovjećivanja s nadrasom nije nestalo. Očito, govor o nadmoćnim rasama, rasnoj čistoći i sterilizaciji kao sredstvu za poboljšanje krvne slike nacije bilo je loš PR, čim su na vidjelo počele izlaziti priče o nacističkim projektima. No, dogodilo se samo to da su promijenjeni nazivi strategija za stvaranje nadrase kako bi se pravo značenje prikrilo. Tako smo slušali o eutanaziji i kontroli broja stanovništva umjesto o eugenici i pročišćavanju rase, ali sve je to zapravo ista stvar. Ono što su Harrimani, Rockefelleri i ljudi poput Prescotta Busha financirali i podupirali prije i tijekom rata, njihovi su nasljednici nastavili promicati pod krinkom „prihvatljivog" jezika. Na primjer, jedan od ljudi koji je radio s Harri-manima i Prescottom Bushom na financiranju Hitlera bio je William H. Draper mla­đi, čovjek koji je pripomogao financirati nacističke kartele, a Roosevelt ga je nakon rata zadužio da odluči o njihovoj sudbini.

Draper, bliski suradnik Averella Harrimana, bio je jedan od većih sponzora Me­đunarodnog kongresa o eugenici prije rata i jedan od odgovornih za postavljanje dr. Ernsta Rudina na čelo svjetskog eugeničkog pokreta. Godine 1958. Draper je ime-

/' istina će vas osloboditi

novan predsjednikom odbora koji je savjetovao predsjednika Dwighta Eisenhowe-ra (CFR) o raspodjeli vojne pomoći drugim zemljama. To je imenovanje omogućio Prescott Bush, tadašnji američki senator koji je predstavljao državu Connecticut. Bush je redovito igrao golf s predsjednikom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost Gordonom Grayom (svojim prisnim prijateljem i zagovornikom eugenike). Do tada John Foster Dulles (Bushov bivši odvjetnik tijekom financiranja Hitlera) postao je ministrom vanjskih poslova, a njegov brat Allen Dulles (ranije je radio sa Schrode-rom, Hitlerovim osobnim bankarom) bio je ravnatelj CIA-e. Blago rečeno, oko gor­ljivog pristaše eugenike poput Drapera bilo je mnogo ljudi sličnih uvjerenja. To mu je omogućilo da preusmjeri djelovanje svog odbora sa savjetovanja o vojnoj pomoći na agitiranje o prijetnji koju predstavlja buduća „eksplozija stanovništva". Njegov je odbor izradio planove za smanjenje stanovništva siromašnijih zemalja tj. onih ljudi koji nemaju bijelu kožu. Širenje takvih naroda, rekao je Draper, bilo je prijetnja naci­onalnoj sigurnosti Sjedinjenih Država.20

Eisenhower je odbacio Draperove prijedloge ali je ovaj, uz podršku svojih istomi­šljenika tj. revnosnih pristaša rasne čistoće, osnovao Odbor za populacijsku krizu /„Draperovu zakladu" koji su - zajedno s obitelji Rockefeller i DuPont - nastavili promicati eugeniku pod krinkom kontrole rasta stanovništva. Draper je bio savje­tnik predsjednika Lyndona Johnsona za takva pitanja, čija je administracija počela koristiti inozemni program pomoći za financiranje kontrole rađanja u nebjelačkim zemljama.

Još jedan Draperov21 istomišljeniku američkoj politici bio je Prescottov sin George Bush, glasni pobornik politike generala Drapera. Bush je već 1969. organizirao javne rasprave o prijetnjama koje predstavlja rađanje prevelikog broja crnih beba. Drape­rov sin i nasljednik, William H. Draper III, bio je su-ravnatelj za financijska pitanja i voditelj akcije prikupljanja sredstava u predsjedničkoj kampanji Georgea Busha 1980. godine. Nešto kasnije istog desetljeća Bush je uvjerio Ronalda Reagana da mlađeg Drapera postavi na mjesto administratora Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, organizacije povezane sa Svjetskom bankom i zadužene za kontrolu rasta svjetskog stanovništva!

Strategije eugenike i stvaranja nadrase prenosile su se tijekom mnogih naraštaja vladajućih obitelji Elite. Tijekom mandata Georgea Busha u Bijeloj kući, unutar pro­računa za pružanje pomoći prilično se izdvajao element kontrole rasta stanovništva. Pravni mu je savjetnik od 1980. bio Boyden Gray koji je postao glavni pravni savje­tnik predsjednika tijekom Bushove administracije. Gray mu je mogao dati pregršt savjeta o kontroli rasta stanovništva. Nakon rata, dok je Boyden još bio dječak, nje­gov otac Gordon Gray (bliski prijatelj Prescotta Busha), pokrenuo je projekt koji je pružao osnovu za današnji program globalne sterilizacije. Godine 1946. eugenički se pokret nastojao ponovno izgraditi nakon prilično zlosretnog publiciteta kojeg je iza­zvao jedan od njegovih glavnih zagovornika, Adolf Hitler. Tijekom rata Sterilizacijska liga Amerike promijenila je naziv u Birthright Inc. i sada je tražila načina da se vrati

IIUUIU5C

svojem glavnom djelovanju. Pokušaji da se Liga ponovno aktivira u Iowi okončani su kada je tijekom sterilizacijske operacije umro jedan dječačić, a zbog lošeg publiciteta od plana se odustalo. Umjesto toga, preselili su se na teritorij obitelji Gray u Sjevernoj Karolini. Gordon Gray utemeljio je Memorijalni medicinski fakultet Bowman Gray u Winston-Salemu. Nazvan je po Boydenovom djedu, koji je posjedovao poduzeće R. J. Reynolds Tobacco Company. Taj je fakultet postao jedan od centara eugenike. U nje­mu je prikupljana opsežna dokumentacija o obiteljima koje nose „nasljedne bolesti", a započet je i projekt kojim su... pazite ovo... prisilno sterilizirana mala djeca za koju se smatralo da nemaju dovoljno visok kvocijent inteligencije. Ne, ne, ne govorim o nacističkoj Njemačkoj za vrijeme rata, govorim o Sjedinjenim Američkim Državama 1946.-1947.! Pratetka Boydena Grava, Alice Shelton Gray, osnovala je Ligu za usavr-šenje čovjeka (sjeverno-karolinški ogranak nacionalnog pokreta za eugeničku steri­lizaciju), te je bila službena nadzornica eksperimenta stvaranja nadrase započetog na Grayovom „medicinskom fakultetu". U to su bili uključeni dr. Claude Nash Herndon, pomoćnik direktora „medicinske genetike" na tom fakultetu, i dr. Clarence Gamble (nasljednik deterdžentskog carstva Proctora i Gamblea), koji je bio šef „nacionalnih terenskih operacija". Djeci upisanoj u školskom okrugu Winston-Salema davani su „testovi inteligencije", a djeca čiji su rezultati bili ispod granice koju su ti bizarni ljudi smatrali prihvatljivom bivala su sterilizirana. Njihove preporuke prenesene su Drža­vnom eugeničkom odboru koji je imao ovlasti naložiti sterilizaciju na temelju zakona države Sjeverne Karoline. Dr. Claude Nash Herndon govorio je o svom radu u razgo­voru vodenom 1990., a objavljenom u knjizi George Bush, neautorizirana biografija:

„...Testovima inteligencije podvrgnuta su sva djeca u školskom sustavu Winston-Salema. [Za sterilizaciju su predviđena] samo ona djeca koja su postigla vrlo loše rezultate, ispod 70 bodova. Jesmo li vršili sterilizaciju male djece? Jesmo. Bila je to razmjerno bezopasna operacija ... Obično se [obavljala] tek kada je dijete na­vršilo osam ili deset godina. Kod dječaka samo načinite rez i podvežete cijev ... Operaciju smo češće izvodili nad djevojčicama negoli nad dječacima. Naravno, morate zarezati i otvoriti trbušnu šupljinu, ali, ponavljam, operacija je razmjerno bezopasna." (str. 59)

Aha, onda je to O.K. Što su radili mediji dok se sve to zbivalo? Ne mnogo, kako se čini. Dr. Herndon govorio je o njihovim „dobrim odnosima" s tiskovnim mediji­ma. Ne iznenađuje to previše kada uvidite da je Gordon Gray bio vlasnik časopisa Winston-Salem Journal, novina Twin City Sentinel i radio postaje WSJS. Eugenika je naširoko promicana nakon rata pod maskom kontrole rasta stanovništva, baš kao i danas. Početkom 1950-ih, kada je John Foster Dulles bio predsjednik one fasade No­vog Svjetskog Poretka izuzete od plaćanja poreza - Rockefellerove zaklade, odlazio je s Johnom D. Rockefellerom III na brojna putovanja svijetom agitirajući za uvođenje strategije za sprječavanje širenja nebjelačkog stanovništva. U studenome 1952. Dulles

157

/ istina će vas osloboditi

i Rockefeller osnovali su Populacijsko vijeće uz desetine milijuna dolara koje im je osigurala obitelj Rockefeller. Američko eugeničko društvo napustilo je svoje staro sjedište na Sveučilištu Yale, osnivačkom mjestu zlokobnog Društva lubanje i kostiju, pridruživši se Populacijskom vijeću. Te dvije organizacije praktički su postale jedna. Prvi predsjednik Populacijskog vijeća bio je Frederick Osborne, dugogodišnji tajnik Američkog eugeničkog društva. Sterilizator djece u Sjevernoj Karolini, dr. Claude Nash Herndon, izabran je 1953. za predsjednika Eugeničkog društva.

Kada je George Bush 1972. postao veleposlanik u Ujedinjenim narodima, on i nje­gova klika u Američkoj agenciji za međunarodni razvoj pripremili su prvi službeni sporazum između američke vlade i Sterilizacijske lige Amerike, koja je, i opet, pro­mijenila naziv u Udruženje za dobrovoljnu kiruršku kontracepciju. Na temelju tog sporazuma američka vlada (porezni obveznici) počela je financirati tu organizaciju kako bi ova u nebjelačkim zemljama svijeta provela ono što je već učinila djeci u Sjevernoj Karolini. Godine 1988. kada je George Bush izabran za predsjednika potpi­san je drugi ugovor koji je za sobom povlačio ulaganje 80 milijuna dolara američkih poreznih obveznika tijekom razdoblja od pet godina u širenje tog posla u 58 zemalja Azije, Afrike te Srednje i južne Amerike. Sterlizirani su milijuni ljudi, što je finan­cirano sredstvima poreznih obveznika. Isto čine i druge zemlje. I, usput rečeno, dr. Clarence Gamble, vatreni zagovornik sterilizacije iz sapunske obitelji Proctor i Gam­ble te s Medicinskog fakulteta Bowmana Grava, također se počastio sredstvima iz proračuna Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Njegova takozvana Zaklada krčitelja (Pathfinder Fund) plaćena je da se uvuče u nebjelačka društva i da slama opiranje steriliziciji.

Savez planiranog roditeljstva, kojeg u svakoj prilici podržavaju George Bush i ma-nipulirajuće Elite, zapravo je osnovan u Londonu, u prostorijama Britanskog euge­ničkog društva. Kao što možete vidjeti, iako se nazivi mijenjaju a retorika zaodijeva izrazima koji su smatrani prihvatljivi tadašnjem javnom mnijenju, pred nama je isti neumitni program koji se, na prijašnjim i sadašnjim naraštajima provodi desetljeći­ma. Nacistička je Njemačka bila tek najpoznatiji primjer njegove provedbe. Globalna centralizacija moći, temeljita kontrola uma i tijela golemog broja ljudi, i stvaranje jedne nadrase. To su teme koje povezuju mnoga stoljeća a još uvijek prevladavaju u tajnim planovima, kojima se manipuliraju naši životi.

No, koliko ljudi na ovome svijetu vjeruje da su rasno nadmoćni ostalima? Brojka je toliko velika da vas može zaboljeti glava. Koje li ironije, mnogi ljudi koji su propatili zbog uvjerenja jedne rase da je nadmoćna drugima, zapravo vjeruju da su oni sami genetski vredniji od drugih. Takav stav, takav misaoni obrazac, odašilje se u kolekti­vni um koji stvara kolektivnu verziju te stvarnosti.

Ako smo takvog mentalnog sklopa da vjerujemo kako smo rasno nadmoćni dru­gima mnogo je vjerojatnije da ćemo ljude sličnog načina razmišljanja privući sebi. Osjećaj rasne nadmoći jest neuravnoteženost, neka vrsta poremećaja, a naša nam podsvijest privlači vlastite poremećaje u vidu fizičkih iskustava kako bismo se s njima

uhvatili u koštac. Iz takvih bismo iskustava nešto naučili, a poremećaje proradili i nadišli. Takvi poremećaji često su povezani s misaonim obrascima kojih se držimo iz prijašnjih života kao i iz ovog sadašnjeg. Iz tog razloga netko tko na svjesnom planu nema osjećaj rasne nadmoći ipak si može privlačiti nekakvo rasom obilježeno iskustvo. Vlastitu zbilju stvaramo i podsvjesno. Mislima smo - čovječanstvo u cjelini - oživotvorili globalni mentalitet nadmoćne rase/zbilju, a sada je možemo mislima i ukloniti, ukoliko sve boje i vjere budemo smatrali jednako vrijednima, što one i jesu.

Elita uspijeva u svojoj obmani zato što ima toliko mnoštvo lica i zato što djeluje kroz mnogo različitih skupina i organizacija. U sljedeća tri poglavlja njihovu ću stru­kturu donekle razmrsiti, a onima koji se prvi put susreću s ovom temom nastojat ću olakšati uvid u sposobnost Elite da ostane skrivena od pogleda većine i da potajno kuje našu kolektivnu sudbinu.

IZVORI

1 Jewish Chronicle (7. travanj 1995.).

2 Bojnik Alojzy Dziurski, Freedom Fighter (J. A. Dewar, Portland, Victoria, 1983.). 3 Noam Chomsky, World Orders, Old And New (Pluto Press, London, 1994.), str. 205-206. 4 Ibid., str. 205-206. 5 World Orders, Old And New, str. 258-260. Ovdje je citirao YossijaTorpshteina, dopisnika novina Ha'aretz, i druge svjedoke. 6 establishment Fakes Rabin's History", The Spotlight (20. studeni 1995.), str. 1.

7 Ibid.

8 Ibid.

9 U vezi dokumentiranih dokaza središnje uloge Lanskog u financiranju i krijumčare­nju oružja židovskih terorističkih skupina i države Izrael preporučam izvanredni ekspo-ze Michaela Collinsa Pipera, Final Judgement. The Missing Link in the JFK Assassination

Conspiracy. Vidi bibliografiju. 10 Israel Shahak, Jewish History, Jewish Religion - The Weight Of Three Thousand Years

(Pluto Press, London, 1994.). 11 John George i Laird Wilcox, Nazis, Communists, Klansmen And Others On The Fringe

(Prometheus Books, New York, 1992.), str. 285. 12 „The Board of Deputies is the Voice of the Jewish Community", objavio Odbor posla­nika britanskih Židova, Tavistock Square, London WC1 OEZ. 13 What Price Israel?, str. 213-214.

14 Lako je moguće da je medu prebjezima koji su pobjegli u Južnu Ameriku bio i Hitler. Dr. Robert Dorion, direktor forenzične odontologije u Montrealu, usporedio je zube na

159

. / istino ce vos osiooooiti

navodnom Hitlerovom„lešu"i zube samog Hitlera. Ustanovio je da među njima postoje

mnoge, vrlo uočljive razlike.

15 Who's Who (1958.).

16 Who's Who (1987.).

17 Thomas R. Malthus,„An Essay On The Principle Of Population As It Affects The Future

Improvement Of Society" (Reeves and Turner, London, ponovljeno izdanje 1878.).

18 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 49.

19 Casebook On Alternative 3, str. 86.

20 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 56.

21 Godine 1971. William Draper usporedio je zemlje u razvoju sa „svjetski poznatim

rezervatom životinja - Kruger parkom u Južnoj Africi". „Tko će izdvojiti prekobrojne u

ovoj zemlji kada se pritisak zbog previše ljudi i premalo resursa pojača preko granica

izdržljivosti?", upitao je. Citirano u posebnom izvještaju „Global 2000, nacrt za genocid",

kojeg je objavila novinska služba Executive Intelligence Review, New York. Moj primje­

rak distribuirao je Contact Network International, A. B. Gorredijk, Nizozemska.

160

osmo poglavlje

tajna vlada

Svijet je, s ratom koji se bližio kraju, bio prepušten na milost i nemilost Svjetske Elite. Europa je bila opustošena, fizički, emocionalno, mentalno, duhovno i go­

spodarski, kao što je i bilo planirano. Dok okom obuhvaćate te beskrajne redove bijelih nadgrobnih ploča na ratnim

grobljima Francuske, sva grozota obmane možda je teže pojmljiva, ali ti mladi ljudi, žene i muškarci, nisu poginuli za slobodu u onom pravom smislu. Dali su život da bi se ostvario program Elite za svjetskom prevlašću i, na višoj razini, da bi se pojačala kontrola od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije. Naravno, da su to vojnici s obje zaraćene strane znali rata ne bi ni bilo. Umjesto toga, podastrta im je priča da su nacisti iznimno opaka stvorenja koja moraju zaustaviti sile dobra, slobode i vrline. Dakle, i opet je na djelu crno-bijela tlapnja. Nacistička filozofija bila je neizrecivo grozna, ali bila je to ujedno filozofija onih koji su kontrolirali Saveznike. Iste sile su financirale i manipulirale i jedne i druge.

Na kraju Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države bile su najmoćnija država na Zemlji. One su osigurale sredstva za rat i, kroz zajmovno-najmovni sustav opskrbe oružjem na osnovi „dobiješ sada, platiš kasnije" Europa je zapala u dugove. Zadužila se kod američkih - od Elite kontroliranih - bankara. Godinama ranije Roosevelt je rekao Churchillu da se Britansko carstvo mora uništiti, a sada je to bilo sigurna stvar. Britanska dominacija trajala je dugo, ali su ju pomela dva svjetska rata. Po meni, Bri­taniji uopće nije ni trebalo „carstvo", ali pogled moramo usmjeriti na razloge njegove propasti, odnosno zašto su ga priveli kraju oni koji su planirali vlastitu dominaciju u svijetu. Pročitate li Protokole lluminata (koje sam umetnuo u Pobunu robota), vidjet ćete da su korištenje dugova i ratova kao sredstava kontrole upravo ono što su mani-pulatori oduvijek imali u planu.

Ti su Protokoli objelodanjeni krajem pretprošlog stoljeća i, premda proglašavani »krivotvorinom", dvadeseto stoljeće u njima je opisano izvanredno točno. Tko god da ih je napisao, znao je što se sprema. Dugovi koje spominju trebali su još više narasti, u situaciji gdje bi se europske zemlje u velikoj mjeri zaduživale kod Amerike kako bi ponovno izgradile svoja sela i gradove nakon posljedica svekolikog i teškog bombar­diranja.

Sjedinjene Države (Svjetska Elita) uvela je svoju strategiju Velikog područja u svr­hu kontrole Zapadne Europe, cijele zapadne polutke, Srednjeg i Dalekog istoka i biv­šeg Britanskog carstva. Za uspjeh takve politike vrlo je bitan Treći svijet. Kako je to navedeno u jednom dopisu američkog Ministarstva vanjskih poslova iz 1949., Treći

161

/' istina će vas osloboditi

svijet će „...ispuniti svoju glavnu funkciju kao izvor sirovina i tržišta za industrijska kapitalistička društva".1 Drugim riječima, Treći svijet će biti mentalno, emocionalno i fizički silovan.

George Kennan iz Ministarstva vanjskih poslova tada je čak smatrao da bi ek­sploatacija Afrike mogla djelovati kao „psihološki stimulans" Europi, što otkrivaju dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti.2 Za uspješno provođenje tog plana naj­važnije je bilo osigurati da niti jedna zemlja, posebno u Trećem svijetu, ne bude u stanju prekinuti ekonomsku prevlast Elite i voditi gospodarstvo za dobrobit naroda. Ova takozvana „prijetnja dobrog primjera", kojeg bi mogli slijediti i ostali, dovela je do pokolja širom južne i Srednje Amerike i Istoka, uključujući i Vijetnam. Uvođenje društvenih i ekonomskih reformi u zemljama Trećeg svijeta Henry Kissinger (Kom. 300) će nazvati „virusom" koji će, bude li mu omogućeno da buja, „zaraziti" mnogo šire područje.3 Ili, kao što je krajem 1940-ih rekao ministar vanjskih poslova Dean Acheson (Kom. 300): „Od jedne trule jabuke u bačvi istrulit će sve". U Elitinoj bačvi.

Što se više terora bude provodilo nad vodama i narodima koji žele dokinuti ovi­snost o Elitinim bankarima i multinacionalnim kompanijama, manja je vjerojatnost da će njihovim stopama poći netko drugi. To je temeljna, poglavita motivacija što stoji iza strategije Sjedinjenih Država (Elite) kojom su počinjene strahote u Vijetna­mu, Gvatemali, Nikaragvi, Salvadoru, Brazilu, Italiji, Čileu, Dominikanskoj Republi­ci, Laosu, Grenadi, Honduras, Iranu i Indoneziji. Kada bismo ih sve naveli, ispunili bismo zemljopisnu kartu svijeta. U pozadini tih događaja i svrgavanja demokratski izabranih vlasti stajali su mnogi nacisti koje je diljem svijeta uposlila CIA. Časnika SS-a i šefa Gestapa Klausa Barbieja, „Krvnika iz Lyona", angažirali su Amerikanci da špijunira Francuze. Za stotine, ako ne i tisuće Hitlerovih ljudi koje je financirala CIA značilo je to „stanje redovno" nakon „poraza" nacizma. Manipulacija se odvijala na mnogim razinama, ali najvažniji je cilj bio da se izazove toliko sukoba između nacio­nalnih država (problem), kako bi javnost zatražila da se nešto poduzme (reakcija),a Elita bi tada mogla objelodaniti svoj dugoročni plan centralizacije svjetskih instituci­ja pod kontrolom malobrojne klike (rješenje).

Ukratko, temeljne teme Elitinog plana netom poslije rata bile su sljedeće:

. Uvesti na scenu svjetsko upravno tijelo pod nazivom Ujedinjeni narodi (s pri­druženim organima poput Svjetske zdravstvene organizacije - WITO koji bi se mo­gli razviti u jednu svjetsku vladu, dovoljno moćnu da kontrolira živote svih ljudi na Planetu.

• Nastaviti potpirivati sukobe diljem svijeta i poslužiti se strahom od Sovjetskog Saveza kao izgovorom za golemo povećanje ulaganja u razvoj nuklearnog i „konven­cionalnog" oružja. Time će se povećati bojazan od nuklearnog rata, što će rezultirati zahtjevima za očuvanje sigurnosti u svijetu. Uspostaviti američko-europski obram­beni savez (nazvan Sjevernoatlantski pakt - NATO) i „mirovne" snage Ujedinjenih

tajna vlada

naroda koji će se, pomoću isplaniranih sukoba, naposljetku stopiti u jednu svjetsku vojsku.

. Stvoriti tri područja „slobodne trgovine" u Europi, Amerikama i Aziji, koja će ljudima isprva biti prikazana kao obične ekonomske grupacije. Postupno, međutim, razvit će se u centralizirane političke zajednice s jednom središnjom bankom i je­dnom valutom. To će biti odskočna daska za uvođenje istih takvih institucija u svjet­skim razmjerima. Europska ekonomska zajednica, sada Europska unija, bila je prva na redu, ali sada su na putu i druge dvije.

• Unaprijediti kontrolu javnog mnijenja te istraživati i proširivati spoznaje o tome kako manipulirati ljudskom psihom, pojedinačno i kolektivno. Danas taj plan uključuje mikročipiranje ljudi i njihovo trajno povezivanje s jednim globalnim računalom.

• Stvoriti jednu socijalnu državu i istovremeno uništiti alternative tom ekonom­skom sustavu i, kada se postigne željena ovisnost, likvidirati taj sustav socijalne po­moći, stvarajući tako golemu obespravljenu klasu bez pomoći ili nade.

• Zaraditi fantastične svote novca tijekom ostvarivanja svih tih ambicija preko kompanija i banaka pod kontrolom Elite.

• Neprestano povećavati dužnički teret ljudi, poduzeća i države, povećavajući time nadzor koji se nad njima provodi.

Pristup kojeg su primijenili da bi obmanuli javnost bio je bolno predvidiv, ali ve­oma učinkovit: okrnjiti ugled nacionalne države. Izložio je to tijekom Rata njemački ekonomist i izbjeglica Hans Heymann, predočivši svoj „Plan za trajni mir" potpomo­gnut sredstvima... Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. U tom je djelu kazao:

„Nacije su stvorile međunarodni nesklad u taštom uvjerenju da se sklad u na­šem društvu može postići na nacionalnoj osnovi ... Takav ograničeni pristup ostavlja nam i jednu nadu; naime, da se taj varavi koncept može održati samo tijekom prijelaznog razdoblja ... Nakon onakvog neuspjeha [Drugog svjetskog rata] jedna međunarodna organizacija bit će prijeko potrebna za dobrobit društva u cjelini.'"1

Bio je to klasičan primjer primjene metode problem-reakcija-rješenje'. Godine 1945. prvobitno tajno društvo Okrugli stol imalo je dva glavna ogranka - Kraljev­ski institut za međunarodne poslove (RILA) u Chatham Houseu u Londonu (s po­družnicama u mnogim drugim dijelovima svijeta), i RIIA-in ogranak u Sjedinjenim Državama, Vijeće za vanjske poslove (CFR) u New Yorku (s podružnicama širom Sje-

/ istina će vas osloboditi

dinjenih Država). Poslijera­tnih godina pridružit će im se Bilderberška skupina (Bil.), Trilateralna komisija (TC) i Rimski klub (CR), tvoreći tako visoko učinkovitu mrežu manipulacije koja predstavlja vrlo značajan element tajne svjetske vlade - vlade koja je daleko moćnija od ijedne iza­brane vlasti (slika 7).

Članove tih organizacija naći ćete među elitnim sloje­vima svjetske politike i politi­čkih „savjetnika", bankarstva, naftnih kompanija, multina­cionalnih korporacija, vlasni­ka medija (izvršnih struktura i novinara), vojske, pravnih struktura i obrazovanja. Oni djeluju kao organizacije unu­tar organizacija; ubacuju se u sfere utjecaja i tajno promiču plan globalne Elite. Većina njihovih kolega i zaposlenika nemaju pojma što se doga­đa ili na koji ih se način iskorištava. Kao i kod Okruglog stola, unutar tih isturenih skupina postoje posebni krugovi ljudi. Imamo elitnu jezgru koja radi punom parom na ostvarenju svog cilja; jedan krug članova upoznatih s planom koji rade unutar nji­hovih vlastitih organizacija kako bi ga sproveli i vanjski krug članova koji nisu svjesni pravih i dalekosežnih posljedica plana, ali su korisni manipulatorima na kratke staze. Nisu svi pripadnici tih organizacija svjesni manipulatori pa trebamo, pomoću intu­icije i informacija koje nam podastiru istraživači, procijeniti tko je u sve upućen a koga se koristi bez njegova znanja i razumijevanja o tome u što je zapravo upleten. U ovom poglavlju u glavnim ću crtama izložiti pozadinu i utjecaj tih grupacija i njima pridruženih blokova moći, Ujedinjenih naroda i Europske zajednice.

Kraljevski institut za međunarodne poslove (RIIA)

Pripadnici anglo-američke Elite koji su se sastali na Versajskoj mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine oformili su RIIA-u i Vijeće za vanjske poslove 1920. odnosno 1921. godine, o čemu smo govorili ranije. Takozvani „posebni odnos" između Bri­tanije i Amerike je, u stvari, odnos između RIIA-e i Vijeća za vanjske poslove. Kra­ljevski institut danas, uz pokroviteljstvo kraljice, ima ogroman utjecaj na britansku i

164

tajna vlada

svjetsku politiku. To je praktički britansko Ministarstvo vanjskih poslova. S pravom se, dakle, možemo zapitati zašto je potkresana britanska ekonomska i politička moć? Odgovor: zato što britanske manipulator daleko više zanima stvaranje jedne svjetske vlade nego unaprjeđenje Britanije kao države. Ako za ostvarenje tog šireg plana treba potkresati britansku ekonomsku moć i carstvo - ha, potkrešimo je. Kao i „židovska" klika, i oni se rukovode idejama kulta Svevidećeg Oka, a ne interesom naroda.

U vrijeme pisanja ove knjige RIIA-ina trojica supredsjednika su: lord Carrington (Kom. 300), bivši konzervativni ministar tj. član kabineta (uključujući i funkciju mi­nistra vanjskih poslova), glavni tajnik NATO-a, član Trilateralne komisije i, od 1991. predsjednik Bilderberške skupine; lord Callaghan od Cardiffa, bivši laburistički pre­mijer, ministar (član kabineta, uključujući i funkciju ministra vanjskih poslova), a prisustvovao je i sastancima Bilderberške skupine; i lord (Roy) Jenkins od Hillhea-da, osnivač Trilateralne komisije u Europi, bilderberger, te bivši laburistički ministar (član kabineta) i ministar financija. Lord Jenkins je bio pripadnik „Skupine četvori­ce", zajedno s bivšim laburističkim ministrom vanjskih poslova, lordom (Davidom) Owenom (TC), koji su 1981. rascijepili Laburističku stranku pokretanjem vlastite Socijalno-demokratske partije (SDP). Takoder je bio predsjednik Europske komisije i, zajedno s ljudima poput bivšeg konzervativnog premijera Edwarda Heatha (Bil., TC), vatreni je pristaša Europske unije. Predsjednik RIIA-e je bivši konzervativni član parlamenta, Christopher (sada lord) Tugendhat, predsjednik Nacionalnog gra­đevinskog društva Abbey i ravnatelj Zaklade Ditchley, koja je paravan za Novi Svjet­ski Poredak po mišljenju mnogih istraživača i prema podacima iz objavljenih djela. Europsku uniju Tugendhat opisuje kao „jedan od najoptimističnijih i najkorisnijih političkih projekata u ovome dijelu svijeta, u ovome stoljeću ... to je smion i uzvišen [sic] pothvat te sam ponosan što mu mogu služiti".5 Kao „počasne predsjednike" In­stitut navodi „predsjednike i premijere Ujedinjenog Kraljevstva te drugih zemalja Commonvvealtha"." Govore na Institutu drže predsjednici, premijeri i politička elita iz cijeloga svijeta, uz često pozivanje na „Pravila Chatham Housea" koja nalažu tajnost. Pa kažu:

„Kada se sastanak, ili neki njegov dio, održava prema Pravilu Chatham Housea, sudionici se slobodno mogu koristiti dobivenim informacijama, ali ne smiju se otkrivati ni identitet ni politička pripadnost govornika, niti ijednog drugog sudionika; niti se smije spominjati da informacije dolaze sa sastanka u okviru Instituta."7

Toliko o transparentnom vladanju. Institut je jako tajnovit i ne otkriva identitet svojih članova iz redova vladajućih struktura. Zašto ne, ako je to samo „trust mozgo­va"? Sto se tu ima skrivati? Kada sam nazvao i upitao ih mogu li dobiti popis članova britanske Vlade i vlade u sjeni, tajnik za članstvo mi je rekao da se imena pojedina­čnih članova nikada ne obznanjuju. Da biste se učlanili moraju vas nominirati dva

/ istina će vas osloboditi

člana koja vas dobro poznaju, ali nitko vam ni tada ne jamči da ćete, po obavljenom postupku odabira, biti primljeni. Pored ovih članova ima i onih drugih kojima je dopušten jedino pristup u knjižnicu Instituta. Ovim drugim oblikom članstva zama­gljuje se ono što se zbiva na drugim razinama te organizacije. Danas Institut financi­raju, kao i na samom početku, najveće svjetske kompanije i banke. Njegov „Program za očuvanje energije i okoliša" plaćaju glavne naftne kompanije, proizvođači ugljena i struje te Uprava za atomsku energiju. Posve nepristrano, mogu se kladiti. Glavni korporacijski članovi RIIA-e su: Morgan Guaranty Trust Company iz New Yorka (J. P. Morgan); S. G. Warburg Group plc (prije preuzimanja);8 Barings plc (prije njegove zagonetne i medijski dobro popraćene propasti);9 britansko Ministarstvo za vanjske poslove i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth); Ministarstvo obrane; Veleposlanstvo Sjedinjenih Država; RTZ Corporation; Anglo-American Corporation of South África; British Petroleum; Shell International; Bank of England; Barclays Bank; Lloyds Bank; National Westminster Bank; Lazard Brothers; TSB Group; Abbey National; Midland Montagu; Coopers and Lybrand; Unilever; British American To­bacco Industries; British Aerospace; The Economist; Gerard Atkins and Co Ltd; John Swire and Sons Ltd; i Ente Nazionale Idrocarburi (ENI).

Druge korporacijske članove nalazimo na popisu vodećih svjetskih kompanija i medija. Ondje je čak i Engleska crkva, zajedno s Afričkim nacionalnim kongresom (ANC) i Amnesty Internationalom. Zašto Amnesty International podupire organi­zaciju čije strukture provode manipulaciju koja uvelike doprinosi povećanju broja političkih zatvorenika? Među medijskim organizacijama koje podržavaju RILA-u su ABC News Intercontinental Ine; CBS News; NBC News Worldwide Ine; Britain's Channel Four TV i Independent Televisión News (ITN); Fuji Televisión; DerSpiegeh The European; lite Financial Times; The Guardian; The Independent i Independent On Sunday; The Observen Daily Telegraph; The Times; Trie Scotsman; The Yorhhire Post; Reuters, međunarodna novinska agencija; The New York Times; The Washing­ton Post; The Wall Street Journal; The Reader's Digest; i, što je nečuveno za organiza­ciju koja za sebe tvrdi da je neovisna, BBC World Service; BBC Monitoring Service i BBC Radio.

Novac poreznih obveznika i potporu RIIA-i daju ne samo Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth) i Ministarstvo obrane, već i Ured premijera, Ministarstvo financija, Ministarstvo okoliša, Ministarstvo trgo­vine i industrije, Vladin ured za carinu i trošarine i mnogi drugi izvori. Međunaro­dni odjel britanske Laburističke stranke je korporacijski član, zajedno s Kongresom strukovnih sindikata (Trades Union Congress - TUC), kao i druga imena na koja nailazimo u ovoj knjizi. To su, medu ostalima, Chase Manhattan Bank (poslijeratna udružena banka nastala spajanjem Rockefellerove Chase Bank i Rothschildove/War-burgove Bank of Manhattan), Morganove i Warburgove kompanije i fuzionirana po­duzeća, N. M. Rothschild and Sons Ltd, J. Henry Schroder (koji također djeluju kao bankari BBC-jevog dobrotvornog društva, Children in Need Appeal), Ford Motor

tajna vlada

Company i, ona organizacija posvećena kontroli rasta stanovništva koju George Bush toliko voli, Savez planiranog roditeljstva [Planned Parenthood Federation). Još jedno ime koje se svako malo javlja u mojim istraživanjima je Hambros Bank Ltd, koja je također korporacijski član RIIA-e. Stvaranje Sjedinjenih Europskih Država pod centraliziranim nadzorom glavna je odskočna daska za plan uvođenja Novog Svjetskog Poretka, te je stoga prikladno i nimalo iznenađujuće što RILA-u podupi­ru Komisija europskih zajednica, Britanski ured Europskog parlamenta, European Policy Advisers (UK) Ltd, europski Okrugli stol (vrlo primjereno!) industrijalaca te Europska banka za obnovu i razvoj.10 Institut se koristi kao privatni forum preko ko­jeg Elita prodaje svoje ideje o Novom Svjetskom Poretku pozvanoj publici i onima s utjecajem u medijima, politici, obrazovanju i trgovini. Ta organizacija u stvari lobira za Novi Svjetski Poredak i sredstvo je (izvan „službene" državne mašinerije) kroz kojeg se mogu sklapati poslovi i dogovarati događaji bez znanja bilo javnosti bilo izabranih parlamenata. No, ona je i više od toga. To je središnja i moćna osovina u mreži tajne vlade, uz vrlo čvrste veze s britanskom kraljevskom obitelji i britanskim obavještajnim službama. I opet, većina ljudi povezanih s RIIA-om ne shvaća kako ona djeluje.

Vijeće za vanjske odnose (CFR) i Ujedinjeni narodi (UN)

CFR je američki ogranak Kraljevskog instituta. Jedina veća razlika između njih je ta što je popis članova CFR-a šire dostupan te što su neki njegovi članovi bih toliko potreseni onim što su vidjeli i čuli da su se otvoreno tome usprotivili. Takvih nema mnogo, ali ih ipak ima. Kad bi to barem bio slučaj i u Britaniji gdje bi, govorimo li o tajnovitosti, Amerikanci bili pioniri maleni! Većina „tajni" koje izrone na površinu u Britaniji su one koje namjerno procure kako bi se narušio ugled pojedinog političara, osobe od utjecaja, ili skupine, u svrhu postizanja nekog željenog, manipulativnog cilja. Ovo općenito pravilo također vrijedi i za SAD, ali britanski establišment imao je više vremena za usavršavanje svojih tehnika brtvljenja rupa kroz koje informa­cije cure. Od osnivanja CFR-a svaki predsjednik Sjedinjenih Država bio je njegov član osim Ronalda Reagana. Reagan, u biti, i nije bio predsjednik; predstavu je vodio član CFR-a, njegov potpredsjednik George Bush. Upravo je Vijeće za vanjske poslove, nesumnjivo uz RIIA-ine smjernice i koordinaciju, uvelo na scenu Ujedinjene naro­de (nasljednika Lige naroda). Bio je to biser poslijeratnih manipulatora i jedan od glavnih razloga krojenja Drugog svjetskog rata. Do 1945. godine svijetu je rat, razu­mljivo, dodijao, a javnost je bila otvorena za sve što bi moglo spriječiti daljnja krvo­prolića. Metoda problem-reakcija-rješenje iznjedrila je Ujedinjene narode. Povelju UN-a službeno su prihvatili predstavnici pedeset država na susretu u San Franciscu 26. lipnja 1945. No, bio je to očitovani vrhunac dugogodišnjeg manevriranja iza scene od strane Vijeća za vanjske poslove koje je kontroliralo administraciju Franklina D. Roosevelta. Pisac James Perloff otkrio je pozadinu nastanka UN-a u svojoj knjizi iz 1988. Vlast iz sjene: Vijeće za vanjske poslove i rasap Amerike (The Shadows Of Power:

i istina će vas osloboditi

The Council On Foreign Relations And The American Decline):

„U siječnju 1943. ministar vanjskih poslova Cordell Hull oformio je upravni

odbor sastavljen od Lea Pasvolskog, Isaiaha Bowmana, Sumnera VVellesa, Nor­

mana Davisa, Mortona Tavlora, ali je i sam bio njegov član. Svi ti ljudi - izuzev

Hulla - bili su u CFR-u. Poznatiji, kasnije, kao Neformalna programska skupina

(Informal Agenda Group), sastavili su izvorni prijedlog za Ujedinjene narode.Taj koncept prvi je iznio Bowman - osnivač CFR-a i član stare 'Istrage' pukovnika

Housea. Zatražili su mišljenje troje odvjetnika, odreda CFR-ovih ljudi, koji su procijenili da je koncept ustavan. Zatim su 15. lipnja 1944. razgovarali o tome s Franklinom D. Rooseveltom. Predsjednik je odobrio plan i istoga dana objavio

ga javnosti.""

U svojoj knjizi Američki jezik (The American Language) H. L. Mencken iznosi pre­tpostavku daje izraz „Ujedinjeni narodi" odabrao predsjednik Roosevelt tijekom su­sreta s Winstonom Churchillom u Bijeloj kući u prosincu 1941., nedugo prije napada na Pearl Harbor.12

Sastav američke delegacije na osnivačkom sastanku UN-a nalikovao je prozivci CFR-a. Medu inima bili su tu i Isaiah Bowman, Hamilton Fish Armstrong, Sumner Welles, Norman H. Davis, James T. Shotwell i čovjek ruskih korijena, Leo Pasvolsky. Svi su oni bili članovi CFR-a koji su tijekom rata služili u Roosevellovom „Savjetoda­vnom odboru za poratnu vanjsku politiku". Sve u svemu, u delegaciji se nalazilo se­damdeset i četiri člana CFR-a. Bilo je to sredstvo pomoću kojega se manipulacijama došlo do stvaranja Ujedinjenih naroda.

U američkoj delegaciji na konferenciji u San Franciscu bili su još: John J. McCloy (predsjednik CFR-a od 1953.-70., član Komiteta 300, predsjednik Fordove fondacije i Rockefellerove Chase Manhattan Bank, te prijatelj i savjetnik devetorice predsje­dnika, od Roosevelta do Reagana); John Foster Dulles (Hitlerov podupiratelj, osni­vač CFR-a i skorašnji ministar vanjskih poslova); i Nelson Rockefeller (manipulator bez premca, četiri puta izabran za guvernera države New York i potpredsjednik u administraciji predsjednika Geralda Forda). Stajališta Johna J. McCloya gotovo su navlas ista stajalištima manipulatora koji su stvorili UN. Bio je financijski savjetnik talijanske fašističke vlade Benita Mussolinija, a odigrao je i značajnu ulogu u nacisti­čkoj Njemačkoj za Harrimanovu/Bushevu banku koja je financirala Hitlera. McCloy je sjedio u privatnoj Hitlerovoj loži na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine na poziv Rudolfa Hessa i Hermanna Goringa." McCloy je također bio član Upravnog odbora Bilderberške skupine.

Generalni tajnik konferencije bio je dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova i član CFR-a Alger Hiss koji je kasnije raskrinkan kao tajni agent u službi Sovjetskog Saveza. Hiss je bio izvršni tajnik konferencije u Dumbarton Oaksu 1944. godine, gdje je sa Staljinovim čovjekom, Vjačeslavom Molotovom, razrađivao pojedinosti Pove-

lujnu viaau

lje UN-a. Opisan je kao „glavni stručnjak za međunarodne organizacije" predsje­dnika Roosevelta na konferenciji u Jul ti na Krimu u veljači 1945., kojoj su također prisustvovali i Churchill i Staljin. Nakon što je pripomogao da na svjetsku političku pozornicu stupi UN, Hiss je imenovan predsjednikom ozloglašene Carnegiejeve za­klade za međunarodni mir. Ondje ga je postavio John Foster Dulles koji je zanemario informacije o Hissovoj špijunskoj aktivnosti kada je o njoj obaviješten 1946. godine. Kasnije je Hiss razotkriven te je proveo 44 mjeseca u zatvoru.

Prilikom osnivanja UN-a u američkoj delegaciji u San Franciscu bili su i drugi pri­tajeni članovi Komunističke partije unutar CFR-a. Medu njima je bio i Dexter White, koji je također razobličen kao sovjetski agent. Politikom Sjedinjenih Država upravlja Vijeće za vanjske poslove, bez obzira koja je „stranka" službeno na vlasti. Kao što je jednom rekao John J. McCloy: „Kada god smo trebali čovjeka [za neki položaj u vladi] prolistali smo popis članova vijeća i okrenuli izvjesni telefonski broj u New Yorku" (tj. sjedište CFR-a na adresi Harold Pratt House, 58 East 68th Street).14 Unuka bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta, novinska kolumnistica Edith Kermit Ro­osevelt, sažeto je prikazala utjecaj takozvanog „Istočnog establišmenta" koji djeluje preko CFR-a:

„Koje je stanovište Esablišmenta? Njegova je ideologija - kroz Rooseveltovu, Tru-manovu, Eisenhowerovu i Kennedyjevu administraciju - postojana: najbolji način borbe protiv komunizma jest Jedna Svjetska Socijalistička Država kojom će upra­vljati'stručnjaci'poput njih.

Rezultat toga je politika naklonjena nastanku naddržave i postupnom gubitku su­vereniteta Sjedinjenih Država..."11*

Robert W. Lee, pišući 1992. godine u rujanskom broju The New Americana, ista­knuo je da su najmanje četrnaest od osamnaest američkih ministara vanjskih poslova od osnutka CFR-a 1921. godine bili članovi te organizacije, uključujući vršitelja du­žnosti vanjskih poslova u vrijeme pisanja članka, Lawrencea Eagleburgera. Zadnjih osam ravnatelja CIA-e, uključujući Georgea Busha, bili su članovi CFR-a, a tijekom prethodna četiri desetljeća, demokratski ili republikanski kandidati za predsjednika ili potpredsjednika koji su bili (ili postali) članovi CFR-a bili su Dwight D. Eisenho­wer, Adlai Stevenson, John F. Kennedy, Henry Cabot Lodge, Richard Nixon, Flubert Humphrey, Edmund Muskie, George McGovern, Jimmy Carter, Walter Mondale, Gerald Ford, Nelson Rockefeller, George Bush, Michael Dukakis, Geraldine Ferraro i Bill Clinton.

To je, dakle, organizacija koja je stvorila Ujedinjene narode.16 UN je čak izgradio svoje sjedište u New Yorku na tlu kojeg su mu bez ikakve naknade ustupili Rockefel-leri. Pored Rockefellera u pozadini su, iza političara i savjetnika, manipulirale osobe kao što su Morgan, Warburg, Schiff i Marburg. Ujedinjeni narodi javnosti su prodani kao sredstvo koje će svijetu donijeti mir, a međusobne će razlike rješavati dogovorom

169

/ istina će vas osloboditi

umjesto ratom. Većina ljudi koji rade za UN iskreno vjeruju da je to njegova svrha. Bojim se da će se po tom pitanju uskoro razočarati. UN nije ništa drugo doli „Trojan­ski konj" svjetske fašističke/komunističke tiranije poznate kao Novi Svjetski Poredak. Sredstvo pomoću kojeg se manipulacijom uspostavljaju jedna svjetska vlada i svjet­ska vojska te pomoću kojeg se omekšavaju stavovi javnosti, preko sukoba i propagan­de, kako bi ova prihvatila tu politiku kao jedini način uspostave mira i stabilnosti u ljudske odnose. Takvo razmišljanje prihvatilo je svih sedam glavnih tajnika UN-a od 1945. naovamo, jedan od nositelja te funkcije bio je dr. Boutros Boutros-Ghali, koji je karijeru započeo za vladavine egipatskog diktatora Gamala Abdela Nassera. Boutros-Ghali je tražio da se formira trajna Vojska UN-a (svjetska vojska) i da UN ima pravo nametanja poreza (svjetska vlada). Njegov nasljednik Kofi Annan želio je isto.

Prvotni Ujedinjeni narodi iznjedrili su niz povezanih organizacija koje koordini­raju plan Novog Svjetskog Poretka u područjima kao što su zdravlje (Svjetska zdrav­stvena organizacija), kontrola rasta stanovništva ili - točnije - eugenika (UN-ov Populacijski fond - UNFPA), ekonomski razvoj i okoliš (UN-ov Program očuvanja okoliša - UNEP), obrazovanje, znanost i kultura (UNESCO), a popis stalno raste. Te su organizacije osmišljene da globaliziraju kontrolu svih područja naših života, i zato se pod hitno moramo probuditi. UN je paravan za hijerarhiju Iluminata/Slobodnih zidara. U govoru 1970. godine Robert Welch, osnivač Društva Johna Bircha u Ame­rici, izvanredno je točno predvidio što će Ujedinjeni narodi postati:

„Ujedinjeni narodi se nadaju i planiraju - ili, da budemo točniji, tome se nadaju i to planiraju insajderi, urotničke glavešine iznad njih - vršiti kontrolu rasta stano­vništva, kontrolu nad znanstvenim i tehnološkim razvojem, kontrolu nad oružjem i vojnom moći pojedinačnih naroda, kontrolu nad obrazovanjem, kontrolu nad zdravljem i svaku moguću kontrolu koje se postupno mogu domoći pod razno­raznim izlikama za primjenu međunarodne nadležnosti kojih se mogu domisliti. Te šarolike i zasebne vrste kontrole trebaju postati sastavnice postupno nastajuće, sveobuhvatne kontrole koju oni očekuju postići prijetvomošću, prijevarama, uvje­ravanjem, obmanama i izmišljotinama, dok istodobno u pričuvi drže grubu silu I teror, kao moguća sredstva provođenja takve kontrole."'7

Ujedinjeni narodi su i osmišljeni da bi to činili, stvoreni su da bi to činili; a upravo

to sada i čine.

Europska ekonomska zajednica - sada Europska unija

Plan stvaranja tri svjetska trgovinska bloka koji bi se naposljetku spojili u jedan nije od jučer. Dugoročni je to plan centraliziranja moći u Europi, Amerikama i azijsko-australskom području, preko grupacija koje su prvotno promicane kao područja slo­bodne trgovine, ali su se kasnije razvile u Europsku uniju, Američku uniju i Pacifičku uniju. Prvo je stvorena Europska ekonomska zajednica, za kojom je uslijedio Sjever-

tajna viaaa

noamerički ugovor o slobodnoj trgovini (engl. North American Free Trade Agreement - NAFTA) kojim su obuhvaćeni SAD, Kanada i Meksiko. Ugovor je 12. kolovoza 1992. potpisao predsjednik George Bush. U desetinama svojih javnih nastupa tije­kom čitave 1994. govorio sam da će se taj Ugovor na koncu proširiti i obuhvatiti sve tri Amerike, tj. Sjevernu, Srednju i Južnu. Nije to bilo proročanstvo, već obično po­znavanje glavne strategije. Nije bitno koji je predsjednik nominalno na vlasti: bio on republikanac ili demokrat, plan se nesmetano odvija. Što je ono rekao George Bush, republikanac, kada je uspostavljena NAFTA? Da želi vidjeti zonu slobodne trgovine koja će se protezati od vrha Sjeverne Amerike do dna Južne Amerike. Što je ono rekao Bill Clinton, demokrat, na jednom skupu voda s cijelog američkog kontinenta 10. prosinca 1994?

„Narodima Amerike povijest je dala priliku da izgrade zajednicu naroda, s vizijom slobode i očekivanim blagostanjem ... početkom sljedećeg stoljeća [želim vidjeti]... ogromnu zonu slobodne trgovine od Aljaske do Argentine."

Jeste li uočili neku razliku? Niste? Nisam ni ja. Drugu stvar koju sam predviđao tijekom 1994., i opet na temelju saznanja o planu Elite, bilo je stvaranje treće „zone slobodne trgovine" koja bi obuhvaćala Aziju i Australiju. Dana 16. studenoga 1994. u London Daily Telegraphu pročitao sam da je o tome postignut dogovor prethodnoga dana. Grupacija pod nazivom Azijsko-pacifička ekonomska suradnja (engl. Asia-Pa­cific Economic Cooperation - APEC) prihvaćena je na sastanku na vrhu održanom nedaleko Džakarte u Indoneziji, u prisutnosti Billa Clintona, Paula Keatinga (austra-lijskog premijera) i čelnika azijskih vlada. Keating je ili kotačić u toj prevari ili ga je lako prevarili. Sada je mogao početi proces razvoja dva posljednja trgovinska bloka u model korišten u Europi, da bi se na kraju svi oni stopili u jedan.

Plan stvaranja Sjedinjenih Europskih Država pod centraliziranom kontrolom nastao je prije mnogo stoljeća. Bio je to jedan od ciljeva Vitezova templara. Kada su templare u njihovom uporištu u Francuskoj uništile udružene snage francu­skoga kralja i pape, mnogi od onih koji su preživjeli napad regrupirali su se u Škotskoj, a templari su se obnovili pod drugim imenom: Škotski obred Slobo­dnog zidarstva. Veliki broj svojih članova to društvo ima na visokim i utjecajnim položajima u svijetu, a nemali ih je broj u Sjedinjenim Državama. Ljudi koji su stajali u pozadini Europske zajednice, danas Europske unije, bili su Jean Omar Marie Gabriel Monnet (Kom. 300), sin francuskog trgovca žestokim pićima; grof Richard N. Coudenhove-Kalergi (Kom. 300) iz Austrije; i Joseph Retinger (Kom. 300), poljski socijalist, koji je oformio organizaciju pod nazivom Europski pokret koja se zalagala za uvođenje centralizirane kontrole u Europi. Bio je i izuzetno utjecajan u stvaranju Bilderberške skupine, jednog od ključnih instrumenata ma­nipulacije u rukama tajne vlade. No, u Europskoj uniji najvažnija figura bio je Jean Monnet.

. / istina će vas osloboditi

Monnet je 1910. - sa svega dvadeset godina - otišao u Kanadu, tražeći nova trži­šta za svoju obiteljsku kompaniju koja se bavila prodajom pića. Ondje se povezao s tvrtkom Hudson Bay Company i bankarskim poduzećem Lazard Brothers, postavši dijelom anglo-američke scene, iako je bio Francuz. Postao je osoba od povjerenja predsjednika i premijera, što mu je priskrbilo visoko unosan posao prevoženja mate­rijala iz Kanade u Francusku tijekom Prvog svjetskog rata. Kada je rat završio posta­vljen je u Zajedničko vrhovno ekonomsko vijeće i postao savjetnik skupine oko lorda Milnera (Kom. 300) i pukovnika Housea (Kom. 300) koja se pripremala za Versajski sporazum i stvarala Ligu naroda. Njegov utjecaj i ugled medu manipulatorima do 1919. bili su takvi da je imenovan zamjenikom glavnog tajnika Lige naroda. I opet ista imena. Šest godina kasnije preselio se u Ameriku i postao potpredsjednik kom­panije u vlasništvu Američke banke (Bank of America) pod nazivom Transarnerica. Monnet se sada našao u savršenoj poziciji da koordinira američko-europsku zavjeru s ciljem stvaranje Europske zajednice.

Grof Richard N. Coudenhove-Kalergi 1923. godine napisao je knjigu u kojoj pozi­va na uspostavu Sjedinjenih Europskih Država. Ime je dobio po Richardu Wagneru 0 kojem je Hitler rekao otprilike ovo: da bi se razumjelo nacističku Njemačku treba poznavali Wagnera. Bliski prijatelj grofovog oca bio je Theodore Herzl, utemeljitelj cionizma. Naslov grofove knjige bio je Pan Europa, te je on počeo raditi na stvaranju Paneuropske unije s ograncima preko cijelog kontinenta, uz podršku vodećih eu­ropskih političara, anglo-američkog establišmenta, uključujući pukovnika Housea i Herberta Hoovera i onog uobičajenog, svugdje prisutnog društvanca. U svojoj auto­biografiji grof je zapisao:

„Početkom 1924. nazvao nas je baron Louis de Rothschild. Jedan od njegovih

prijatelja, Max Warburg iz Hamburga, pročitao je moju knjigu te nas je pože­

lio upoznati. Na moje veliko iznenađenje [svakako!] Warburg nam je spontano

[svakako!] ponudio 60.000 zlatnih maraka kako bi pokret prebrodio svoje prve

tri godine ... Max Warburg, jedan od najuglednijih i najmudrijih ljudi koje sam

ikada susreo, takve je pokrete neizostavno financirao. Čitavog je svog života

ostao iskreno zainteresiran za Pan-Europu. Max Warburg je 1925. organizirao

put u Sjedinjene Države kako bi me upoznao s Paulom Warburgom i Bernar­

dom Baruchom."18

Medu pobornicima paneuropskog pokreta bio je i Winston Churchill (Kom. 300) koji je 1930. napisao članak za američke novine The Saturday Evening Post naslovljen „Sjedinjene Europske Države". Bilo je to devet godina prije Drugog svjetskog rata za kojeg je Churchill tako žustro agitirao - rata zahvaljujući kojem je stvorena Europska zajednica. Grofa Coudenhove-Kalergija oduševljeno su podupirali takvi „nepristra­ni" izvori kao što su John Foster Dulles, Nicholas Murray Butler, predsjednik Sve-učUišta Columbia i Carnegiejeve zaklade za međunarodni rat (pardon, „mir") i dr.

tajna vlada

Stephen Duggan, osnivač i prvi predsjednik Instituta za obrazovanje koji je bio pod stopostotnom kontrolom Vijeća za vanjske poslove. Oni koji su financirali boljševi­čku revoluciju i obje strane u dva svjetska rata, uključujući Adolfe Hitlera, krojili su planove za uspostavu Europske zajednice kao i Ujedinjenih naroda.

U međuvremenu Monnet je bio blizak i s Franklinom D. Rooseveltom, zahvaljuju­ći svojem odnosu s predsjednikovim utjecajnim savjetnikom Harryjem Hopkinsom, koji je Rooseveltu bio ono što je pukovnik House bio predsjedniku Wilsonu. Ho-pkinsa su financirali Rockefelleri, on je bio njihov čovjek u Bijeloj kući. Unovačio ga je Nelson Rockefeller da radi na „New Dealu" kojim se depresija Sjedinjenih Država u biti produžila.1'' I Monnet i Hopkins bili su pristaše Sovjetskog Saveza, a Monnet je bio duboko upleten u politiku zajma-najma kroz koju su ogromne količine oružja, drugih materijala i znanja o američkoj nuklearnoj tehnologiji prebačene u komuni­stički svijet. Utemeljene su organizacije poput Saveznog pokreta za ujedinjenje - ka­snijeg Odbora atlantskog ujedinjenja i Atlantskog vijeća Sjedinjenih Država - preko kojeg se željelo požuriti ujedinjenje Amerike i Britanije. U takvim su tijelima prevla­davali članovi CFR-a.

Medu ravnateljima Atlantskog vijeća tijekom 1970-ih bili su George Bush (Kom. 300) i jedan od najutjecajnijih i najustrajnijih svjetskih manipulatora - Henry Kissin­ger (Kom. 300), o kojem ćemo više toga otkriti u kasnijim fazama naše priče. Pritisak i propaganda u korist Europske unije veće su razmjere dosegli u svibnju 1948. kada je Pokret za ujedinjenu Europu održao svoj Europski kongres. Vodeći zagovornici Pokreta bili su Winston Churchill i njegov zet, britanski političar Duncan Sandys, a u pozadini su marljivo radili Jean Monnet i tvorac Bilderberške skupine Joseph Retin­ger. Na kongresu je prihvaćeno sedam rezolucija o političkom ujedinjenju Europe. U jednoj od njih se kaže: „Stvaranje jedne Ujedinjene Europe mora se promatrati kao jedan od najvažnijih koraka prema stvaranju jednog Ujedinjenog Svijeta" [svjetske vlade]. Monnet je također ravnao Odborom za Sjedinjene Europske Države koji je imao isti cilj.20

Poslijeratni američki zajmovi Europi, poznati kao Marshallov plan ili Plan obnove Europe (engl. European Recovery Programme - ERP), korišteni su ne samo da bi se osigurala sredstva za pokret Ujedinjene Europe već i da bi se potkopala nezavisnost suverenih država i pojačao pritisak pomoću kojeg se želi uspostaviti centralizirana kontrola Europe. Taj plan pružanja pomoći navodno je bio plod nastojanja generala Georgea C. Marshalla, ministra vanjskih poslova u vrijeme vladavine predsjednika Trumana, no sada se zna da su glavni arhitekti bili Jean Monnet i Vijeće za vanjske poslove.21 Tijekom 1946.-1947. oformljena je radna skupina CFR-a sa zadatkom da načini izvještaj o europskoj obnovi. Skupinu je vodio odvjetnik Charles M. Spofford, a tajnik je bio David Rockefeller (Kom. 300) koji će kasnije postati upravitelj banke Chase Manhattan, predsjednik CFR-a, jedan od ljudi s najvećim utjecajem u Bilderberškoj skupini i tvorac još jednog paravana Elite - Trilateralne komisije.

/ istina će vas osloboditi

Za nešto više od godinu dana ta je „radna skupina" CFR-a promijenila naziv u Marshallov plan, prikazujući se kao oruđe vladine politike. Čovjek izabran da pro­vodi Marshallov plan u Europi bio je... Averell Harriman (Kom. 300) koji se smjestio u Rothschildovoj pariškoj rezidenciji, u hotelu Talleyrand. Prijedlozi iz Plana nisu prihvaćeni iz prve jer mnogo je kongresnika ipak proniknulo kroz dimnu zavjesu. Stoga je CFR pokrenuo propagandnu ofenzivu pomoću Elitinih organizacija kako bi osigurao da spomenuta politika bude prihvaćena. Propagandu su vodila tijela tr­govačkih društava i sindikata pod nadzorom Elite i, dakako, mediji pod nadzorom CFR-a. Politika stvaranja Sjedinjenih Europskih Država dobila je iskrenu podršku CFR-ovih New York Timesa i Washington Posta.

Elita je osmislila i „Hladni rat" koji će se pokazati vrlo korisnim, kao uostalom i u mnogim prilikama narednih desetljeća. Nužnim se pokazalo i davanje zajmova Europi kako bi se nadvladala prijetnja komunizma (kojeg je stvorila Elita), što je iskorišteno da se ishodi odobrenje Kongresa za provedbu Marshallova plana. John J. McCloy (Kom. 300), predsjednik CFR-a u razdoblju od gotovo dvadeset godina, kaže da ga je vrijeme provedeno na funkciji američkog visokog povjerenika u Nje­mačkoj nakon rata naučilo kako se stvari mogu srediti pomoću straha od komuni­zma. „Svaki puta kad bi se spomenula prijetnja koju predstavljaju Sovjeti, ljudi bi naćulili uši",'2 rekao je. Kada su prijedlozi bili prihvaćeni, u izvršnom odboru Mar-shallovog plana bili su i Allen W. Dulles, tadašnji predsjednik CFR-a; Philip Reed, predsjednik uprave General Electrica; bivši ministri rata Henry T.. Stimson i Robert P. Patterson i bivši državni podtajnik Dean Acheson (Kom. 300), član CFR-a koji se nalazio u sastavu američke delegacije prilikom osnivanja Ujedinjenih naroda.

Prvi korak u stvaranju Europske zajednice bilo je uvođenje Europske zajednice za čelik i ugljen, počevši od srpnja 1952., kojom su spojene industrije ugljena i čelika Zapadne Njemačke, Francuske, Italije, Belgije, Nizozemske i Luksemburga pod jednim središnjim nadzorom. Ona je imala ovlasti da odlučuje o cijenama, ulaganjima, podizanju novca i da donosi odluke većinskim glasanjem. Formirana je pod nazivom „Schumanov plan" (po francuskom socijalistu, ministru vanjskih poslova i kasnijem premijeru Roberti! Schumanu), no osoba koja je stajala iza stva­ranja Zajednice i opet je bio jean Monnet, tadašnji šef francuske Komisije za opće planiranje. Ideja je pohvaljena od strane CFR-ovih članova poput johna Posterà

Dullesa i Deana Achesona, a Monnetu je dodijeljena „VVatelerova nagrada za mir

u visini od dva milijuna franaka u znak priznanja za „duh međunarodnog jedinstva kojeg je iskazao osmislivši Zajednicu ugljena i čelika..." Tko je nagradu omogućio? Carnegiejeva zaklada! Dvoje Monnetovih obožavatelja, Merry i Serge Bromberger, iznijeli su taj plan u svojoj knjizi Jean Monnet i Sjedinjene Europske Države:

„Smatralo se da će nadnacionalne vlasti postupno, pod nazorom Europskog vijeća ministara u Bruxellessu i Skupštine u Strasbourgu preuzeti upravljanje svim akti­vnostima na Kontinentu.

tajna vlada

Doći će dan kada će vlade biti primorane priznati kako je objedinjena Europa go­tova činjenica, a da neće imati nikakvog utjecaja pri uspostavi njenih temeljnih načela. Tada će sve te autonomne institucije samo trebati spojiti u jednu saveznu administraciju i proglasiti Savezne Europske Države."23

Monnet i njegovi urotnici pokušali su uvesti europsku vojsku pod svojim sredi­šnjim zapovjedništvom. Tražili su da se države razoružaju te da se formira jedna voj­ska. Isto se događa i danas u svjetskim razmjerima. Šest članova Zajednice za ugljen i čelik potpisali su 1952. o ovome sporazum, ali do realizacije istoga nije došlo jer ga je francuski parlament odbio prihvatiti. No, 25. ožujka 1957. šestorica su ipak potpi­sala dva Rimska ugovora o stvaranju Europske ekonomske zajednice ili Zajedničko tržište, te Europsku zajednicu za atomsku energiju (Euratom). Pregovore o Rimskim ugovorima nadzirao je Monnet uz stalnu podršku CFR-ove mreže u Sjedinjenim Dr­žavama. To je potvrdio predavač s Harvarda, Ernst H. van der Beugel, počasni glavni tajnik Elitine Bilderberške skupine i član Trilateralne komisije. U svojoj knjizi Od Marshallove pomoći do Atlantskog partnerstva (From Marshall Aid To Atlantic Par-tnership), uz predgovor njegovog prijatelja Henrvja Kissingera, on kaže:

„Monnet i njegov akcijski odbor neslužbeno su nadzirali pregovore i, čim su se po­javile prepreke, pokrenuta je diplomatska mašinerija Sjedinjenih Država, uglavnom preko veleposlanika Brucea ... koji je imao neposredan pristup najvišim razinama Ministarstva vanjskih poslova...

U to je vrijeme bilo uobičajeno da se, ako je Monnet smatrao da određena drža­va stvara poteškoće u pregovorima, američki diplomatski predstavnik u toj zemlji obrati tamošnjem Ministarstvu vanjskih poslova i priopći stajalište američke Vlade koje se, u praktički svim slučajevima, podudaralo s Monnetovim stajalištem."24

Monnet = Svjetska Elita. Jedinstveni europski akt, koji je od 1992. maknuo trgovin­ske prepreke diljem Europe, i Sporazum iz Maastrichta o europskoj uniji, tek su još tri odskočne daske na putu prema Sjedinjenim Europskim Državama pod nadzorom Elite. Pristup odskočnih dasaka rabi se svakodnevno u zavaravanju javnosti. Manipu-latori znaju da kada bi se od nas zatražilo da se jednim skokom prebacimo s pozicije suvereniteta nacionalnih država do svjetske vlade, tada bi se čak i smušeno stado moglo zapitati što se to zbiva, pa bi se moglo suprotstaviti. Stoga nam prodaju niz prijelaznih faza koje promiču kao izdvojene i nepovezane događaje. Čim prihvatimo jednu fazu, uvodi se druga, sve dok se, kradomice, ne postigne konačni cilj. To je kao da nekoga stavite u kadu hladne vode te ju polagano zagrijavate dok ne postane kipuća. Žrtva će tek u posljednjim fazama shvatiti što se zbiva, no tada će vjerojatno biti prekasno. Josif Staljin, okrutni diktator u Sovjetskom Savezu, pojašnjava taj proces u svojoj knjizi Marksizam i nacionalno pitanje, objavljenoj 1942. kada mu je očito bila dobro poznata anglo-američka komunistička strategija. Između ostaloga, on piše:

175

/ istina ce vas osioooaiii

„Svijet treba podijeliti u regionalne skupine kao prijelazni stadij ka svjetskoj vladi. Svoju odanost prema naciji stanovništvo će prije zamijeniti odanošću prema nekoj neodređenoj regionalnoj tvorevini negoli bi to učinili za neku svjetsku vlast. Kasni­je, regionalni savezi se mogu staviti pod jednu kapu svjetske diktature."25

A upravo se to i događa. Godine 1984. prebjeg iz redova sovjetskog KGB-a Anatolij Golitsin upozorio je da će doći do „lažne liberalizacije" u Sovjetskom Savezu i isto­čnoj Europi. Rekao je da će Zapad to pozdraviti, što će pak dovesti do spajanja Europ­ske zajednice i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Istog vikenda u prosincu 1994. kada je Bill Clinton objavio planove o proširenju zone slobodne trgovine, NAFTA-e, preko sve tri Amerike do Argentine, europski su čelnici izložili planove kojima bi se zemlja­ma bivšeg Sovjetskog Saveza omogućilo da se pridruže Europskoj uniji. Događaji se sada odvijaju velikom brzinom. U radnoj verziji ovog poglavlja bio sam napisao kako je planirano da se Sovjetski Savez s vremenom stopi sa Sjedinjenim Europskim Drža­vama i, prije negoli sam ovu knjigu završio, to je i službeno najavljeno.

Pogledajte dokle je, od uvođenja Europske ekonomske zajednice ili Zajedničkog tržišta, dospjelo iskorištavanje našeg povjerenja. Rečeno nam je da se Zajednici mo­ramo pridružiti ili će britansko gospodarstvo propasti. Ma haj'te? Tekući britanski deficit u doprinosima europskoj trgovini i članstvu, od kada smo postali pridružena članica, približava se brojci od 100 milijardi funti!26 Čim su narodi Europe zagrizli udicu i povjerovali podvalama o tome da će se, ne pridruže li se Zajednici, suočiti s katastrofom, riječ „ekonomska" maknuta je iz naziva te smo dobili Europsku zajedni­cu (odskočna daska). Kasnije je ime opet promijenjeno u Europsku uniju (odskočna daska). Ujedno imamo i pomak prema centralizaciji političke moći u zajednici i po­lagano oduzimanje mogućnosti pojedinačnim državama da donose odluke (odsko­čna daska). Potom je uslijedio pritisak kako bi se formirala jedna središnja europska banka i jedna europska valuta (odskočna daska).

A koncept Europe s centraliziranom kontrolom u rukama središnje europske ban­ke, s jednom valutom, regionalnom upravom i zajedničkim tržištem rada, te tran­sportnim i industrijskim sustavom, točno je ono što su za Europu planirali Hitler i nacisti. Svoj su plan čak i nazvali Europska ekonomska zajednica (Europaische Wir­tschaft = gemeinschaft).27

U svojoj knjizi iz 1966. godine Tragedija i nada ('Tragedy And Hope) Elitin „insaj-der" Carroll Quigley objašnjava kako se proces europske integracije na svim razinama trebao provoditi u fazama; Richard N. Gardner (Kom. 300) iz CFR-a kasnije će reći kako su planirah „nagrizati ga [suverenitet] malo po malo".28 Dana 9. studenog 1988. europski vođe okupili su se u Pantheonu u Parizu povodom proslave stote obljetnice rođenja Jeana Monneta, čovjeka prozvanog „ocem Europe". Ali što se to ima slaviti u vezi Monnetove kreacije? To što je očuvan mir u Europi od 1945.? Ne, nikako. Elita je dopustila da se to dogodi kako bi došlo do europske integracije. Uostalom, da nije

176

bilo manipulalora u ovom se stoljeću ne bi vodio niti jedan pan-europski rat. Monnel je stvorio čudovište koje se nalazi u procesu proždiranja slobode. Integracija Europe još je jedan važan instrument za uvođenje Novog Svjetskog Poretka.

Bilderberška skupina (BIL)29

Stvaranje Europske zajednice i Bilderberške skupine napose je povezano s prisustvom jednog čovjeka, poljskog socijalista Josepha Retingera, osnivača Europskog pokreta i su-urolnika jeana Monneta. Upravo su Relinger i nizozemski princ Bernhard predla­gali redovne sastanke europskih ministara vanjskih poslova. Ti su susreti iznjedrili carinsku uniju poznatu kao Zemlje Beneluksa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg), preteču Europske zajednice. U govoru u Chatham Houseu pred Kraljevskim institu­tom za međunarodne poslove (vrlo prikladno), Retinger je izložio svoju viziju Eu­rope u kojoj će se države „odricati dijela svog suvereniteta".30 U Londonu se susreo s Averellom Harrimanom, tadašnjim američkim veleposlanikom u Engleskoj. Harri-man mu je sredio da posjeti Sjedinjene Države i prikupi podršku za Nezavisnu ligu ekonomske suradnje, poznatu i pod nazivom Ekonomska liga za europsku suradnju, koju je organizirao Retinger. U Americi Retingerove su planove (prema njegovim vlastitim riječima) objeručke podupirali Russel C. Leflingvvell, viši partner u banci J. P. Morgana i službenik CFR-a; David Rockefeller, predsjednik CFR-a od 1946.-1953.; Nelson Rockefeller (CFR); sir William Wiseman (Kom. 300), partner u Rothschildo-voj kompaniji Kuhn, Loeb; George Franklin, izvršni direktor CFR-a od 1953.-1971. i „srodnik po tazbini" obitelji Rockefeller; John Foster Dulles te mnogi drugi poznati likovi." Retinger je do tada već formirao Američki odbor za ujedinjenu Europu s Al-lenom Dullesom, prvim ravnateljem CLA-e, i Williamom Donovanom, ravnateljem CIA-ine preteče OSS-a.'2 Iz tih i drugih rasprava proizašla je zamisao o grupiranju vodećih političara, političkih savjetnika, vlasnika i upravljačkih tijela medija, izvr­šnih odbora multinacionalnih kompanija i banaka, vojnih vrhovnika i prosvjetnih radnika koji bi se sastajali i odlučivali o budućnosti svijeta. Grupacija će biti poznata kao Bilderberška skupina, nazvana po Hotelu Bilderberg u Oosterbeeku u Nizozem­skoj, gdje je od 29. do 31. svibnja 1954. održan prvi susret. Idejni tvorci Bilderberške skupine bili su Rothschild i i ljudi kao što su Retinger, princ Bernhard iz Nizozemske, Paul Rykcns (predsjednik sapunskog i prehrambenog giganta Unilevera) i, opet taj isti čovjek, Averell Harriman. Harrimanov utjecaj na ovo stoljeće teško da bi se mo­gao dovoljno naglasiti iako većina ljudi za njega uopće nije čula. Harriman je bio taj koji je dogovorio opskrbu Britanije i Sovjetskog Saveza po načelu zajma-najma; bio je vodeći provoditelj Marshallovog plana u Europi (koji je usmjeravao politiku zema­lja primateljica pomoći); uveo je postupke usvajanja proračuna za obranu s Jeanom Monnetom i britanskim državnim službenikom Edwinom Plowdenom, za Sjeverno-atlantski pakt (NATO) koji se koriste i danas; ravnao je Upravom za zajedničku sigur­nost koja je ponovno naoružavala Europu tijekom Hladnog rata. Takav je bio čovjek čije su obiteljske tvrtke podržavale pojavu Adolfa Hitlera i eugeničkog pokreta. Princ

/ istina ce vas osloboditi

Bernhard, bivši njemački SS-ovski časnik, njemački špijun preko kompanije I. G. Farben,33 a kasnije i jedan od glavnih dioničara uz lorda Victora Rothschilda u Shell Oilu, otputovao je u Ameriku da utaba stazu za primanje američkih članova u Bilder-beršku skupinu. Princ Bernhard rođen je 1911. kao njemački princ od Lupp-Biester-felda, a tijekom života je radio za obavještajni odjel „NW7" I. G. Farbena. Oženio se nizozemskom princezom Julianom (Kom. 300) 1937. godine. Nakon nacističke oku­pacije Nizozemske prognani su u London, a taj „bivši" njemački obavještajac radio je kao jedan od najviše pozicioniranih ljudi za vezu sa savezničkim snagama.3'1 Čovjek koji je uvjerio Bernharda da postane paravan bilderbergera bio je onaj nenadmašni manipulator... lord Victor Rothschild. Godišnji susret anglo-europsko-američke Elite znane kao Bilderberška skupina postat će jedan od ključnih sastavnih dijelova Elitine mreže koja danas tvori svjetsku vladu u sjeni. Među onima koji su prisustvovali tom prvom susretu u Hotelu Bilderberg 1954. bili su David Rockefeller (CFR); Dean Rusk (CFR, TC, Rhodesov stipendist), ravnatelj Rockefellerove zaklade i ministar vanjskih poslova za vladavine Johna F. Kennedyja; Joseph E. Johnson (CFR), ravnatelj Carne-giejeve zaklade za međunarodni mir i „američki tajnik bilderbergera"; Denis Healey (TC, RILA, Kom. 300), britanski ministar obrane iz redova Laburističke stranke od 1964.-1970. i ministar financija od 1974.-1979.; Hugh Gaitskell, budući voda britan­ske Laburističke stranke prije svoje smrti početkom 1960-ih; i lord Boothby, koji je radio s Winstonom Churchillom na objedinjenju Europe.35 Denis Healey je od 1954. bio prisutan na više susreta bilderbergera od ijednog drugog političara Ujedinjenog Kraljevstva. Također je postao predsjednik još jedne tvorevine Elite, Prijelaznog odbora Međunarodnog monetarnog fonda, te je dobio dotaciju Fordovog fonda36 u svrhu pokretanja Elitinog Instituta za strateško istraživanje koje je počelo djelovati u Londonu 1958. godine.37 Healey, jedan od vodećih članova Fabijanskog društva, 12 je godina sjedio u vijeću Kraljevskog instituta za međunarodne poslove te je 1979. postao član Rockefellerove Trilateralne komisije.

Bilderberška skupina sastoji se od malobrojne elitne jezgre, poznate kao Upravni odbor. Članovi odbora se ne biraju, a na čelu mu je princ Bernhard, prisni prija­telj britanske Kraljevske Obitelji. Na položaju predsjednika ostao je do svoje ostav­ke 1976. kada je bio upleten u skandal s podmićivanjem u Lockheedu. Lord Home (Kom. 300), bivši britanski premijer, preuzeo je funkciju predsjednika, a od 1991. taj je položaj držao lord Carrington. On je iznimno blizak suradnik Henryja Kissingera. Carrington je bivši ministar (član kabineta), glavni tajnik NATO-a, član Komiteta 300 i sadašnji predsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Peter Ru­pert Carrington dolazi iz obitelji koja se obogatila radeći u sferi bankarstva. Carring­ton je bio član odbora banke Hambros (preporučen od strane Komiteta 300) poveza­nog s financijskim skandalom oko Michela Sindone u Italiji. To je, pak, povezano sa zloglasnom slobodnozidarskom Ložom P2 koja je raskolila talijansku politiku. Među drugim poslovnim interesima lorda Carringtona su položaj direktora u Rio Tinto Zincu, banci Barclays, Cadbury Schweppesu, Amalgamated Metalu, British Metalu,

tajna vlada

Christiesu (aukcionari) i mjesto predsjednika banke Australian New Zealand Bank. U svojoj knjizi Engleski Rothschildi (Vie English Rothschilds) Richard Davis iz­

vješćuje da je Lionel Rothschild često navraćao u Carringtonov dom u Whitehallu. Te dvije obitelji rodbinski su povezane posredstvom braka petog grofa Roseberyja i Hannah Rothschild, Mayerove kćeri, sklopljenog 1878. godine. Na svadbi ju je pre­dao, kako to Britanci kažu, premijer Disraeli.

Bilderberška Elita, poput Carringtona i osoba u upravnom odboru, koordinira redovnim sudionicima bilderberških susreta (koji su upućeni u stvarnu strategiju) i onima koje se poziva rijetko ili jednokratno (koji možda ne znaju pravi plan te or­ganizacije, ali kojima se serviraju stranačke smjernice o tome kako su svjetske insti­tucije put do mira i blagostanja). Pripadnici Elite također su vrlo vješti manipulatori ega pa mnogi političari, ako ih se pozove na sastanke te skupine, misle da su napokon „kročili" na međunarodnu pozornicu.

Bilderberška skupina sastaje se jednom godišnje, uvijek u najstrožoj tajnosti. U takvim se prilikama hoteli prazne od svih gostiju, osim bilderbergera i hotelskog osoblja. Na sastancima se raspravlja o strategiji promicanja ciljeva Novog Svjetskog Poretka za narednih dvanaest mjeseci, a priprema se i suradnja s drugim pridruže­nim organizacijama. Niti jedna riječ s rasprava ne smije dospjeti u središnja novinska izdanja, usprkos prisustvu glavnih medijskih figura poput Katharine Graham (Bil., CFR, TC), sadašnje vlasnice Washington Posta, i Conrada Blacka (Bil., TC), vlasnika poduzeća Hollinger Group koje kontrolira londonski Daily Telegraph, Jerusalem Post, Spectator i desetke drugih medijskih organizacija širom svijeta. Graham je također supredsjednik (s Arthurom Ochsom Sulzbergerom iz New York Timesa) u zajednički stvaranom International Herald Tribuneu, još jednom propagandnom listu Svjetske Elite. Graham je povezan i s časopisom Newsweek i novinskom agencijom Associa­ted Press (AP), koja informacijama opskrbljuje bezbrojne medijske agencije diljem svijeta, ali ne i informacijama o Bilderberškoj skupini, ili o CFR-u, ili Trilateralnoj komisiji.

Tri člana odbora u carstvu Conrada Blacka, kompaniji Hollinger, i/ili Daily Tele-graphu, su Henry Kissinger, lord Carrington i sir Evelyn de Rothschild. Black je bio član Upravnog odbora Bilderberške skupine. Njegova Hollinger Group ima zanimlji­vu povijest. Ranije je bila poznata kao Argus Corporation, a razvila se iz kompanije koju je uspostavio elitni britanski obavještajni odjel iz Drugog svjetskog rata, pod nazivom Izvršno tijelo posebnih operacija (engl. Special Operations Executive - SOE), zahvaljujući vodećem stručnjaku za ekonomsko ratovanje Edwardu Plunketu Taylo-ru. On je bio poslovni partner Georgea Montegua Blacka, Conradovog oca. Obojica su se bavila pivarstvom u Kanadi, a njihov razvitak nalikovao je razvitku Bronfmana, obitelji kanadskog gangstera iz doba prohibicije. Danas su Bronfmani tijesno poveza­ni s onom zloglasnom organizacijom Elite, Anti-klevetničkom ligom. U Izvršno tije­lo posebnih operacija Edwarda Plunketa Taylora 1940. postavio je osobno Winston Churchill. Kao fasada poslužila mu je funkcija predsjednika uprave privatne kom-

. / istina će vas osloboditi

parije pod nazivom War Supplies Ltd koju je stvorio SOE. Taylor i George Montegu Black preko te su kompanije stekli ogroman imetak, a nakon rata naziv je promije­njen u Argus Corporation, što je pak današnji Hollinger Group. Taylor je kompaniju napustio 1970. i posvetio se izradi nacrta za bankovne zakone za Kajmanske otoke i Bahame koji su, slijedom toga, postali „inozemna" utočišta za utaju novca. Pod ru­kovodstvom Conrada Blacka, niz bilderbergera i drugih osoba spomenutih u ovoj knjizi postavljeni su u uprave novinskih izdanja Telegrapha i Hollinger Group. Lijepo je znati da imamo slobodno novinstvo, zar ne?

Jedan od članova Upravnog odbora Bilderberške skupine je Andrew Knight, jedan od bivših čelnih ljudi Economista, Blackovog Daily Telegrapha, a kasnije i izvršni pred­sjednik grupacije News International Ruperta Murdocha, koja u Britaniji posjeduje Sun, Today, News of the World, Times i Sunday Times. Knight je i danas u upravnom odboru te organizacije. Od 1982. član je Vijeća uprave Zaklade Ditchley sa sjedištem u Ditchley parku nedaleko od Oxforda, u zamku izgrađenom za grofa od Lichfielda u šesnaestom stoljeću. Zaklada Ditchley dobila je taj posjed od Romilda i Mariette Tree. Nekoć je Ronald bio vrlo uspješni operativac britanske obavještajne službe.38

U tom zamku svoje mjesečne sastanke često održava Upravni odbor Bilderberške skupine. Zaklada Ditchley je paravanska organizacija Novog Svjetskog Poretka koja blisko surađuje s Tavistockovim institutom za ljudske odnose iz Londona, za kojeg brojni istraživači tvrde (što je vidljivo i u mnogim objavljenim radovima) daje sredi­šte za istraživanje masovne manipulacije umom. Nekoliko imena spomenutih u ovoj knjizi povezano je s Ditchleyem, uključujući Christophera (lorda) Tugendhata, pred­sjednika Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Američki ogranak Zaklade Ditchley vodi Cyrus Vance (CFR, TC, Bil., Kom. 300), ministar vanjskih poslova u doba Čartera i direktor Rockefellerove zaklade. Broj izvjestitelja i medijskih čelnika u Bilderberškoj skupini te u drugim nitima te mreže vrlo je visok, ali pokušajte o tim susretima pronaći makar i jednu riječ u središnjim medijima.

Iza bilderbergera stoje Rothschildi i Rockefelleri. Jedan od glavnih manipulatora danas je Henry Kissinger, iako je i on samo marioneta onih koji njega nadziru. Kis­singer je jedan od elitinih članova Bilderberške skupine, Trilateralne komisije i Vijeća za vanjske poslove, a povezan je s Kraljevskim institutom za međunarodne poslove, Rockefellerovom/Rothschildovom bankom Chase Manhattan i Rockefellerovom za­kladom. Ujedno vodi svoju vlastitu organizaciju Kissinger Associates, među čijim direktorima-osnivačima ćete naći... lorda Carringtona! Kissinger i Carrington imaju bliske veze s lordom Rollom od Ipsdena, još jednim bilderbergerom, trilateralistom, članom Komiteta 300 i članom odbora organizacije Kissinger Associates. Lord Roll (ranije sir Eric Roll) bio je predsjednik trgovačke banke S. G. Warburg. Još jedan od bliskih Kissingerovih prijatelja u Engleskoj bio je i operativac britanske obavještajne službe i špijun, lord Victor Rothschild.

Novine The Spotlight iz Washingtona (samoprijegorno objavljuju materijale o koji­ma središnji mediji ne žele izvještavati) neprestano se pokušavaju ubaciti na sastanke

1 8 0

tajna viaaa

bilderbergera. Plodna im je godina bila 1991. godina, kada su pribavili popis gostiju na sastanku održanom u Baden-Badenu u Njemačkoj. Medu imenima bili su i David Rockefeller i niz američkih administratora, političara i kompanijskih rukovoditelja. Ondje je bio i Bill Clinton, tada kao guverner države Arkansas, ali uskoro je postao predsjednik Sjedinjenih Država. Clinton je također član Vijeća za vanjske poslove i Trilateralne komisije, što su dvije stvari zajedničke tom demokratu i njegovom pre­teči u Bijeloj kući, republikancu Georgeu Bushu. Kao i uvijek, tamo je bio i Conrad Black, kao i još jedan elitni bilderberger, dugogodišnji čelnik Eiata Giovanni Agnelli (Kom. 300). On je najbogatija i najmoćnija figura talijanskog društva, a poslovno je angažiran u bankarstvu, osiguranju, zatim u kemijskoj, tekstilnoj, izdavačkoj indu­striji, te u trgovini oružja, i navodno je „težak" 60 milijardi dolara. Njegovim izda­vačkim carstvom obuhvaćene su dvije od triju vodećih novina u Italiji: La Štampa i Corriere dela Sera.

Kladim se da one ne spominju kako je njihov vlasnik jedan od vodećih glasova Bilderberške skupine. Henry Kissinger ga je opisao kao „jednog od meni najdražih ljudi na svijetu".1"

Europsku kraljevsku lozu predstavljalo je dvoje redovnih sudionika, nizozemska kraljica Beatrix (Kom. 300), kći princa Bernharda, i španjolska kraljica Sophia. U britanskoj delegaciji bili su John Smith,10 kasnije čelnik Laburističke stranke, koji je također bio trilateralist; Gordon Brown, ministar iz sjene iz redova laburista; Andrew Knight; lord Roll od Ipsdena; Lawrence Freedman, ravnatelj Odsjeka za ratne studije na Kings Collegeu; Christopher Hogg, predsjednik kompanije Courtaulds; i Patrick Wright, stalni državni podtajnik i šef diplomatske službe. Ondje je bio i Manfred Worner, prijašnji glavni tajnik NATO-a, kao i John R. Galvin, vrhovni zapovjednik savezničkih europskih snaga u Vrhovnom stožeru te organizacije (engl. Supreme He­adquarters Allied Powers Europe - SHAPE). Galvin je zagovarao provođenje NATO-vih operacija izvan njegove sfere utjecaja. Glavnog tajnika NATO-a na tu funkciju postavlja Bilderberška skupina. Većina njih, ako ne i svi, bili su bilderbergeri. U novije vrijeme bilderbergera Josepha Lunsa zamijenio je lord Carrington, kojega je naslije­dio Manfred Worner, a nakon njegove smrti 1994. na taj položaj dolazi još jedan pra­vi bilderberger, Willy Claes, belgijski ministar vanjskih poslova (nad kojim je kasnije vršena policijska istraga u vezi korupcije). Najnoviji čelnik NATO-a, Španjolac Javier Solana (Bil.), ustrajno provodi plan Bilderberške skupine kojim se želi uspostaviti jedna europska vojska, proširiti NATO u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i omogućiti NATO-u da djeluje izvan svog područja utjecaja. Prema navodima u novinama The Spotlight, uvođenje svjetske vojske bio je jedan od prioriteta na sastanku u Baden-Ba­denu, gdje je Henry Kissinger, najednom od svojih bilderberških foruma, rekao:

„Vojska UN-a mora biti sposobna djelovati trenutačno, bilo gdje u svijetu, bez ote­zanja koja proistječu iz činjenice da svaka zemlja donosi odluke temeljene na ma­lograđanskim prosudbama."4'

181

. / istina ce vas osloboditi

Uostalom, dragi moj Henry, ukoliko i bude mnogo sukoba u kojima se Mirovne snage UN-a pokažu neadekvatnima i nedjelotvornima, kao npr. u Bosni, Ruandi itd., ogorčenost javnosti može se ublažiti ovako: „Znate, kada biste pristali da snage UN-a dobiju veće ovlasti, one bi mogle reagirati brže te bi bile upravo onoliko učinkovite kao što vi želite". Problem-reakcija-rješenje. Kissinger je također rekao da ga je veo­ma obradovao način na koji je George Bush objavio rat Iraku - obrativši se izravno Ujedinjenim narodima iako, prema američkom Ustavu, jedino Kongres ima pravo objaviti rat. Kada bi se Amerikance uspjelo uvjeriti da donošenje odluka o ratu pre­puste UN-Li te kada bi njihova mladež ginula noseći odoru UN-a, boreći se pod UN-ovom zastavom, „malograđanski nacionalizam" u Britaniji, Francuskoj i drugdje u svijetu bi nestao, govorahu bilderberški govornici, prema informacijama doušnika Spotlighta. Bill Clinton se svojski zalagao upravo za takvu politiku u Bosni, a slična nastojanja u tom smjeru vidjet ćemo kod drugih UN-ovih operacija.

Ista imena koja se neumorno javljaju posvuda prisustvovala su sastanku bilderber-gera u lipnju 1994. u Finskoj. Medu pozvanim veličinama bio je Peter D. Sutherland (TC, Kom. 300), generalni direktor GATT-a, Općeg sporazuma o carinama i trgovini (engl. General Agreement on Tariffs and Trade), što je paravan Elite za ukidanje trgo­vinskih barijera i stavljanje svili zemalja na milost svjetskog ekonomskog sustava ko­jim upravlja Elita. Ta je funkcija Sutherlandu savršeno pristajala jer je ranije bio član Komisije europske zajednice. Prije negoli je postao čelni čovjek svjetske trgovine, bio je bilderberger. Njegov nasljednik na položaju predsjednika Svjetske trgovinske organi­zacije, Talijan Renato Ruggiero, također je bilderberger. Još jedan postojani bilderber­ger, nizozemski premijer Ruud Lubbers, također je bio na sastanku u Finskoj, zajedno s bankarima kao što su J. Martin Taylor, izvršni direktor banke Barclays. Druga dva imena od većeg značaja britanskim glasačima su Tony Blair (laburist) i Kenneth Clar­ke (konzervativac). Oni su prisustvovali sastanku Bidlerberške skupine 1993. godine u Voiiliagmentu u Grčkoj, gdje je David Owen (TC) govorio o Jugoslaviji i budućnosti Europe. Tony Blair, tadašnji oporbeni glasnogovornik za pitanja unutarnjih poslova, kasnije će postati vođa laburista i premijer, dok će Kenneth Clarke postati ministar financija. Obojica podržavaju savezno ustrojenu Europu.

U lipnju 1995. Bilderberška skupina održala je sastanke u tri ekskluzivna hotela, Grand, Park i Palace, na jednom planinskom obronku u Burgenstocku u Švicarskoj. Rijetko bi se kada sastajali na istom mjestu dvaput. Slučajno sam u Švicarskoj bio na odmoru u vrijeme kada se održavao susret bilderbergera o kojem sam saznao iz novina Spotlight nekoliko dana prije svog dolaska. Burgenstock sam posjetio prije sastanka i opet zadnjeg dana bilderberških razgovora. Kakve li razlike između mog prvog i dru­gog posjeta!

Ceste i staze do hotela blokirali su švicarska policija i vojne promatračke postaje raspoređene duž čitave planine. 1 sve to prigodom privatnog susreta organizacije koja djeluje onkraj „demokratskih" postupaka.

182

tajna viaaa

Policajca na nadzornoj točki upitao sam što se zbiva. Odgovorio je samo: „Strogo povjerljivo, strogo povjerljivo". Mnogo više i nije znao. Bila je to vrlo neobična si­tuacija. Policajcu sam ja mogao reći nad čime on to stražari, a on sam to nije znao! Izvrsno to oslikava način na koji djeluje globalna piramida moći. Po svemu sudeći, taj je policajac bio vrlo ljubazan čovjek. Nesumnjivo je imao djecu i unuke te im nije na­mjeravao ostaviti u nasljeđe jednu globalnu fašističku državu. No, stajao je ondje, na obronku jedne švicarske planine sudjelujući (ali ne znajući) u skrivanju od bijesnog pogleda javnosti istih onih ljudi koji urotnički snuju stvaranje upravo takve svjetske diktature.

Europsko-atlantska skupina (EAG) i Atlantsko vijeće (AC)

Godine 1954., kada je osnovana Bilderberška skupina, uspostavljena je još jedna or­ganizacija: Europsko-atlantska skupina. Njezino sjedište nalazi se na adresi 6 Ger­trude Street, Chelsea u Londonu. Skupinu je oformio pokojni lord Layton, tadašnji potpredsjednik Europskog vijeća, a okuplja članove parlamenta iz svih stranaka, in­dustrijalce, bankare, ekonomiste i novinare (zvuči poznato?) koji trebaju promicati bliskije odnose između „europskih i atlantskih zemalja putem uspostave foruma (u Britaniji) za raspravu upućenih sudionika o svojim problemima i mogućnostima za bolju ekonomsku i političku suradnju međusobno te s ostatkom svijeta".42 To znači, da se poslužimo njihovim vlastitim riječima, povezivanje s međunarodnim organi­zacijama, uključujući Europsko vijeće, NATO, Organizaciju za europsku suradnju i razvoj (engl. Organisation for European Co-operation and Development - OECD), Zapadnoeuropsku uniju, Europsku uniju, Europsko udruženje slobodne trgovine, GATT - svjetsku organizaciju „slobodne" trgovine i Ekonomsku komisiju za Eu­ropu. I, mogli bi oni dodati, svaku organizaciju koja želi uspostavu svjetske vlade i koja se u tu svrhu može iskoristiti. Njezinom hijerarhijom vladaju članovi Gornjeg doma, uključivši i predstavnika američkog paravana Novog Svjetskog Poretka, Vijeća za vanjske poslove. Među potpredsjednicima na tom popisu iz 1990-ih, kojeg sam pribavio, su: lord Carrington, predsjednik Bilderberške skupine; lord Chalfont, pred­sjednik „Odbora za obranu" u nadleštvu Gornjeg doma; Graham Dowson, supred-sjednik Europske lige za europsku suradnju; Douglas Fairbanks, Vijeće za vanjske poslove; lord Gladwyn, predsjednik Europskog pokreta; Robert Maxwell (pokojni), pronevjeritelj, Mossadov agent i izdavač novina Daily Mirror; sir David Nicholson, predsjedatelj Europskog pokreta; Derek Prag, predsjedatelj Londonskog europskog društva; lord Pym koji je preuzeo funkciju ministra vanjskih poslova nakon lorda Carrington u vrijeme Falklandskog rata i lord Shawcross.

Atlantsko vijeće (nekadašnje Britansko atlantsko vijeće) slična je organizacija, čak i na razini samog osoblja. Medu njegovim potpredsjednicima su: lord Carrington; lord Gladwyn; lord Pym; lord Shawcross; grof od Bessborougha, bivši predsjednik Europsko-atlantske skupine; lord Home, bivši premijer iz redova konzervativaca i prijašnji predsjednik Bilderberške skupine; Edward Heath, bivši premijer konzerva-

183

/' istina će vas osloboditi

tivac, bilderberger, trilateralist i opsesivni pobornik Europske unije; Denis Healey; William Rogers, bilderberger, bivši laburistički ministar, i jedan iz "bande četvorice" koji je oformio otpadničku Socijaldemokratsku stranku, sadašnju Liberalno-demo-kratsku stranku.

Da Kraljevski institut za međunarodne poslove nije tako plah glede popisa svojeg članstva, mnoga imena aktivna unutar tih dviju organizacija našli biste također i u RIIA-i, u to sam siguran. Europsko-atlantska skupina i Atlantsko vijeće dijelovi su mreže Novog Svjetskog Poretka.

Trilateralna komisija43

Sljedeći element mreže tajne vlade otkrio je 1972.-1973. David Rockefeller (Kom. 300), direktor banke Chase Manhattan, vodeći bilderberger i vodeći manipulator iz Vijeća za vanjske odnose, u kojem je bio dugogodišnji predsjedatelj. David Rockefel­ler jedan je od najistaknutijih, i najočitijih, manipulatora pod okriljem Novog Svjet­skog Poretka na Planeti, premda je i on samo lutak onih koji se u piramidi nalaze iznad njega. Stvorio je Trilateralnu komisiju koju, kao što se dade zaključiti iz njenog imena, čine tri grupacije: Sjedinjene Države, Europa i Japan. Za ostvarenje takve ideje Rockefellera je djelomično nadahnuo Zbigniew Brzezinski (TC, CFR, Bil.), profesor na Sveučilištu Columbia, kojeg nadzire Elita. Brzezinski je također bio istraživao potrebu za američko-europsko-japanskom suradnjom radeći pri „trustu mozgova", opet pod kontrolom Elite, Brookingsovom institutu u Washingtonu.

Brzezinski je napisao knjigu pod nazivom Između dva doba: Uloga Amerike u te-hnotronskoj eri (Between Two Ages: Americas Role In Vie Teclmotronic Era), u kojoj opisuje jedno novo društvo „...koje kulturno, psihološki, društveno i ekonomski obli­kuje utjecaj tehnologije i elektronike - naročito u sferi računala i komunikacija".44 U knjizi kaže da „državni suverenitet više nije održiv koncept" i predlaže kretanje - u fazama - „prema jednoj većoj zajednici razvijenih nacija ... preko raznoraznih posre­dnih veza i već nastajućih ograničenja državnog suvereniteta". Godine 1990. napisao je u New York Timesu, glasilu Elite, da Europa treba slijediti politiku „utemeljenu na veličanstvenom konceptu trans-europske zajednice naroda s Europskom zajednicom u svojem ishodištu. No, moramo prigrliti i Središnju Europu i ujedno se moramo otvoriti mogućem udruživanju sa Sovjetskim Savezom". Jasno vam je odakle tip dola­zi. Davida Rockefellera Brzezinski se tako dojmio da ga je ovaj postavio za direktora Trilateralne komisije, koja je novačila članove iz svih područja utjecaja i moći u Sje­dinjenim Državama, Europi i Japanu. Mnogi od unovačenih već su bili članovi Vijeća za vanjske poslove; neki su istovremeno bili bilderbergeri, a drugi, poput Henryja Kissingera, bili su povezani sa svima njima a ujedno i s Kraljevskim institutom za međunarodne poslove. Među sedamnaestero ljudi koji su se sastali na Rockefellero-vom imanju (Pocantico Hills u Tarrytownu u državi New York) gdje su osmišljavali Trilateralnu komisiju 23. i 24. srpnja 1972., bili su C. Fred Bergsten (CFR, Bil.), viši znanstveni suradnik na Brookingsovom institutu i bivši savjetnik Henryja Kissingera

tajna vlada

za međunarodne ekonomske odnose; i McGeorge Bundy (CFR, Bil.), predsjednik Fordove fondacije i ravnatelj Vijeća za nacionalnu sigurnost za vladavine Johna Ken-nedyja, a potom i Lyndona Johnsona. Prva financijska potpora Trilateralnoj komisiji došla je od Davida Rockefellera, Fordove fondacije, Zaklade Kettering, Zaklade Lilly, Fondacije Rockefeller Brothers i Thyssenove fondacije, uz manje iznose koje su doni-rale organizacije kao što su General Motors, Exxon, Coca Cola, časopis Time, CBS i banka Wells Fargo.45 Svoje sjedište Komisija je smjestila na adresi 345 East 46th Street u New Yorku.

Jedno od prvih nastojanja Davida Rockefellera i njegove Trilateralne komisije bila je postavljanje jednog člana Komisije u Bijelu kuću na funkciju predsjednika Sjedi­njenih Država stoje prije moguće. U tome je uspio prilikom narednih izbora kada je Jimmy Carter, demokrat i uzgajivač kikirikija iz Georgije, pobijedio Geralda Forda. Kao predsjedničkog kandidata, Čartera su odabrali Rockefeller i Brzezinski te je ko­rištena čitava Elitina mreža novca, medija i prljavih trikova kako bi se osiguralo da bude izabran. Carter je bio još jedan marionetski predsjednik kojeg je kontrolirala Elita. Njegove govore u izbornoj kampanji pisao je Brzezinski, a njegov pristupni go­vor kao kandidata Demokratske stranke predstavlja najveću uvredu istini. U svijetu politike ljudima nećete reći za što se točno zalažete, reći ćete im ono što žele čuti, tj. za što oni žele da se zalažete. Pogledate li odakle Carter dolazi, ima li boljeg primjera za ovo što opisujem od njegovih rečenica kada je govorio o:

političkoj i ekonomskoj eliti koja je krojila odluke i nikada nije morala odgovarati

za učinjene pogreške, niti je morala trpjeti nepravdu. Kada zavlada nezaposlenost, oni nikada ne čekaju u redu za posao. Kada oskudica proistječe iz zbrkanog susta­va socijalne skrbi, oni nikada ne ostaju bez hrane ili odjeće ili prenoćišta. Kada su državne škole manje kvalitetne ili su razdirane gloženjem i neslogom, njihova djeca pohađaju ekskluzivne privatne škole. A kada birokracija nabuja i počne ometati normalno funkcioniranje sustava, oni koji imaju moć uvijek uzmognu otkriti i zau­zeti niše posebnog utjecaja i povlastica."46

Svakako, Jimmy, svakako. Na kraju je mogao dodati: „A tako i treba". Carterova administracija vrvjela je članovima Trilateralne komisije. U njenim su

redovima bili Walter Mondale, potpredsjednik; Cyrus Vance, ministar vanjskih poslo­va; Warren Christopher, zamjenik ministra vanjskih poslova; Harold Brown (CFR), ministar obrane; W. Michael Blumenthal (CFR), ministar financija; C. Fred Berg­sten (CFR, Bil.), savjetnik ministra financija za međunarodna pitanja; Henry Owen (CFR), putujući ambasador i posebni predstavnik predsjednika za ekonomske sami­te; Paul C. Warnke (CFR), glavni pregovarač za razoružanje; Andrew Young (CFR), veleposlanik u Ujedinjenim narodima, Paul A. Volcker (CFR, Bil.), predsjednik Uprave Federalnih rezervi, i... Zbigniew Brzezinski (CFR, Bil.), Carterov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Bila je to trilateralna administracija. Kao vječita šala među

i istina će vas osloboditi

upućenima uvriježila se situacija u kojoj bi Carter, kada god bi bio suočen s odlukom ili dokumentom u vezi vanjske politike, rekao: „Provjeri to kod Brzezinskog" ili , J e li to vidio Brzezinski?"47 Paula Volckera na mjesto upravitelja Federalnih rezervi posta­vio je Carter po naputku Davida Rockefellera. To je jedan od najutjecajnijih položaja u Elitinoj mreži odakle možete kontrolirati američko gospodarstvo. Volcker je po­stao sjevernoamerički predsjednik Trilateralne komisije, a bio je i bilderberger i član Vijeća za vanjske poslove. Upraviteljem „Feda" ostao je dok nije zamijenjen tijekom Reaganove administracije sadašnjim nositeljem te dužnosti, Alanom Greenspanom, koji je također član TC-a, CFR-a i Bilderberške skupine. Naravno, čista slučajnost.

Utjecaj Trilateralne komisije proširio se po cijelom svijetu, uz članstvo koje je uklju­čivalo američku, europsku i japansku elitu. Irska je bila dobro zastupljena u izvršnom odboru TC-a u Europi preko premijera Garreta Fitzgeralda (Bil.) i tada malo poznate Mary Robinson koja će kasnije postati prva predsjednica Irske. Nakon što sam govo­rio o tim stvarima na susretu u Totnesu na jugozapadu Engleske pristupila mi je jedna gospođa iz publike. „Ovo je prvi puta da čujem kako netko govori o tome od kada mi je muž (koji je radio za južnoafričku vladu) pokazao dokument u kojem stoji da je Trilateralna komisija naredila Britaniji da se povuče iz Rodezije", rekla je. Ta gospođa, poput većine u svijetu, u doba kada je čula za taj dokument nije bila čula za Trilateral-nu komisiju. Tko je bio britanski ministar vanjskih poslova u to vrijeme, razmišljao sam, tijekom administracije Margaret Thatcher (Bil.), kada je Britanija napustila Ro­deziju, sadašnji Zimbabve? Bio je to... lord Carrington, bilderberger i član Trilateralne komisije. On je nastavljao s politikom koju je započela prijašnja laburistička vlada Jima Callaghana (Bil.), sada predsjednika, zajedno s lordom Carringtonom i lordom Jenkinsom (TC, Bil.) sa Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. A tko je bio Callaghanov ministar vanjskih poslova? David Owen, skorašnji član Trilateralne ko­misije koji je blisko surađivao s Andrewom Youngom, Carterovim veleposlanikom pri Ujedinjenim narodima i članom Trilateralne komisije. Također sam se sjetio daje, kada je Europska zajednica trebala poslati „ambasadora" da pregovara o miru u Bo­sni, odabran... lord Carrington. Kada on „nije uspio" poslali su... Davida Owena. Na prizorište sukoba kasnije je došao „nezavisni" pregovarač iz Amerike - Jimmy Carter. I, nastavili mozgati, tko je bio ministar vanjskih poslova kada se odlučivalo o politici koja je 1982. godine dovela do Falklandskog rata između Britanije i Argentine? Lord Carrington. Poslije onoga što se dogodilo on je dao ostavku, a nagrađen je mjestom glavnog tajnika NATO-a! Također duboko umiješan u pregovore o Rodeziji i prela­sku od bjelačke diktature ka diktaturi Roberta Mugabea bio je lord Soames, jedan od direktora kompanije N. M. Rothschild do 1979. Siguran sam da sve te podudarnosti imaju neko bezazleno objašnjenje. Samo što se nijednog ne mogu sjetiti.

Rimski klub i Ekološki pokret

Rimski klub javno je utemeljio 1968. talijanski Slobodni zidar Aurelio Peccei (Kom. 300) koji je svome prijatelju, bivšem američkom ministru vanjskih poslova Alexan-

lajna viaaa

deru Haigu (TC) jednom rekao da se osjeća kao ponovno utjelovljeni Adam Weisha-upt.'18 Weishaupt je bio čovjek koji je stajao iza novodobnih Iluminata. Peccei je bio glavni direktor tvrtke Fiat Motor Company u vrijeme njenog predsjednika i istaknu­tog bilderbergera Giovannija Agnellija (Kom. 300). Rimski klub je nastao tijekom sastanaka na privatnom imanju obitelji Rockefeller u Bellagiu u Italiji.49Tadašnja i sa­dašnja uloga Rimskog kluba bila je da širi propagandu o ekološkoj krizi te da se time posluži kao opravdanjem za centralizaciju moći (problem-reakcija-rješenje) i obu-zdavanje industrijskog razvoja, kako na Zapadu tako i u takozvanom Trećem svijetu. Ujedno je to još jedno „opravdanje" za kontrolu rasta stanovništva (eugenika). Peccei je bio gorljivi zagovornik svjetske vlade, a njegov Rimski klub razradio je planove za preustroj svijeta u pet regija pod kontrolom središnje svjetske vlasti. Klub je obja­vio brojne „izvještaje", uključujući Granice razvoja (Limits to Growth) 1972. godine, kojeg su sponzorirali Rockefelleri. Distribuiran je u obliku sveska mekih korica od 197 stranica i objavljen u 18 izdanja na 23 jezika. Granice razvoja naširoko su citirali pripadnici ekološkog pokreta kao potkrepu svojih tvrdnji, no trebali bi uzeti u obzir činjenicu da je sve što dolazi iz Rimskoga kluba dio plana kojim Elita želi usmjeravati rasuđivanje ljudi i uvjeriti ih da prihvate ciljeve Novog Svjetskog Poretka. Isto to čini i „duhovni/umjetnički" izdanak Kluba - Budimpeštanski klub - pod vodstvom Ervina Laszla, suradnika Aurelija Pecceia. Također bi trebali razmisliti o činjenici da je Pec­cei kasnije priznao kako je računalo koje je iznijelo njihove podatke i opravdanja bilo pretprogramirano da proizvede željene rezultate. Rekao je da je to napravljeno zato što državama treba ,,šok-tretman" kako bi prihvatile mjere kontrole rasta stanovniš­tva.50 O metodama Rimskog kluba uvaženi ekonomist Gunnar Myrdal kaže:

„Upotreba matematičkih jednadžbi i ogromnog računala, koje bilježi alternative

apstraktno koncipiranih politika unutar'simulacijskog modela svijeta', mogu impre­

sionirati prostodušnu širu javnost ali ima vrlo malo, ima li je uopće, znanstvene

valjanosti. Tvrdnja da je ta 'vrsta modela zapravo jedno novo oruđe čovječanstva'

nažalost nije točna. Ona predstavlja kvaziučenost one vrste koje, već jako dugo,

imamo i previše..."51

Upravo je pod utjecajem Rimskoga kluba i njegovih „podataka" objavljen još jedan izvještaj koji je imao presudni učinak na pospješivanje „svjesnosti o potrebi očuvanja okoliša". Studiju je naručila Carterova administracija koja je bila pod nadzorom Tri­lateralne komisije. Dana 24. srpnja 1980., posljednjih mjeseci Carterove vlasti, njegov ministar vanjskih poslova Edmund Muskie (TC, CFR) predsjedniku je predstavio izvještaj „Global 2000". U njemu je iznesena globalna slika prekomjernog broja stano­vništva, nestašice resursa i hrane te prijetnji okolišu koje će, prema navedenim pro­cjenama, do 2000. godine uzrokovati smrt najmanje 170 milijuna ljudi. Šest mjeseci kasnije objavljen je drugi izvještaj pod naslovom „Svjetska budućnost: Vrijeme je za akciju", djelo Vijeća za kvalitetu okoliša pod okriljem Bijele kuće. U njemu se poziva

187

. / istina će vas osloboditi

na niz mjera kao odgovor na krizu spomenutu u izvještaju „Global 2000", a pri vrhu popisa takvih odgovora bila je... kontrola rasta stanovništva putem sterilizacije i dru­gih sredstava. U oba se izvještaja poziva, u stvari, na sprječavanje znanstvenog razvo­ja i prijenosa tehnologije u zemlje u razvoju. Ubrzo je takva politika naišla na pohvale širom svijeta. Cyrus Vance (TC, CFR, Bil., Kom. 300), Carterov ministar vanjskih poslova prije Muskieja, u tu je svrhu predsjedao „Odborom za 2000. godinu". Van­ce je bio taj koji je potaknuo izradu izvještaja „Global 2000" i „Svjetska budućnost" tijekom svog mandata u Carterovom Ministarstvu vanjskih poslova. U svom prvom službenom govoru u Ujedinjenim narodima 1977. Vance je odbacio pozive zemalja u razvoju da se izvrše promjene u Međunarodnom monetarnom fondu i promijeni nepravedni ekonomski sustav. Umjesto toga predložio je „...novi svjetski poredak te­meljen na brizi za okoliš". Što se mene tiče, imao bih više povjerenja u probleme i rje­šenja koje su iznijeli Rimski klub i ta dva američka izvještaja da ljudi koji iza njih stoje nisu oni isti političari, bankari, industrijalci i akademici koji podržavaju i promiču politiku institucija pod kontrolom Elite: Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Banke za međunarodna poravnanja i Svjetske banke, koje su pak odgovorne za smrt, izgladnjivanje i patnje milijardi ljudi na čitavom našem planetu. Jedan od arhitekata izvještaja „Global 2000" bio je Robert McNamara (TC, CFR, Bil.), bivši predsjednik Svjetske banke, čija je politika dala maha genocidu okoliša i ljudi u Trećem svijetu!

Imao bih više povjerenja da ti »ekološki spasitelji" nisu isti oni ljudi koji priječe uvođenje sada znanih tehnologija, kao što je tehnologija besplatne energije.52 Takva bi tehnologija u nekoliko godina mogla zamijeniti današnja fosilna goriva čijim se izgaranjem pridonosi ekološkom masakru. Ne slažem se s onima koji kažu da kriza okoliša ne postoji i da je sve to samo izmišljotina i propaganda. Mislim da planetu Zemlji nanosimo grozne rane, a nastavimo li to činiti doći će do katastrofalnih po­sljedica koje se zapravo već i osjećaju. Smatram, međutim, da te rane svjesno zadaje Elita te ih u određenim područjima nesumnjivo preuveličava u propagandne svrhe, kako bi se stvorio još jedan u nizu globalnih scenarija problem-reakcija-rješenje'.

Kada bi oni koji stoje iza svega ovoga uistinu marili za okoliš i živote onih koji u sadašnjem sustavu tako strašno pate, objelodanili bi zataškane tehnologije čijom bi se primjenom uvelike smanjile štete koja se Zemlji bezobzirno nanosi. Izvještaji poput „Global 2000", „Svjetska budućnost" i oni koje je izradila Elita/Rimski klub svoje na­laze zasnivaju na onome što nazivaju „sadašnjim trendovima".

No, što su to „sadašnji trendovi"? Oni su samo rezultat sadašnje politike manipu-latora iz redova Elite. Promijenite li politiku, promijenit ćete i „trendove" i preporuke o tome kako reagirati na te „trendove". Silovanjem okoliša Trećeg svijeta stvara se ovisnost milijardi ljudi o ekonomskom sustavu pod kontrolom Elite jer se uništava njihova sposobnost održivog življenja bez vanjske „potpore". Prema tome, od štete nanesene okolišu užasno trpi velika masa čovječanstva, ali je to odličan instrument za ostvarenje težnji Elite. Promijenite li takvu politiku i promijenite „trendove" (ovisnost stvorenu zadiranjem u okoliš), učinit ćete bespredmetnima „rješenja" predložena u

izvještajima Rimskoga kluba. No, zanimljivo da takvi izvještaji nikada ne pozivaju na obustavu Elitine politike, jer su objavljeni uradci dio te politike.

Većina boraca za očuvanje okoliša iskreno agitiraju za ono što vjeruju da je ispra­vno, ali ima i onih koji svjesno rade po planu Novog Svjetskog Poretka. Moram reći da nisam pretjerano uvjeren kada čujem da se ljudi poput Ala Gorea (CFR), Clinto-novog potpredsjednika (TC, CFR, B i l ) , predstavljaju kao „borci za očuvanje okoliša". Njegovu zabrinutost za okoliš i čovječanstvo uzimao bih malo ozbiljnije da nije bio jedan od Demokrata koji je glasao s Republikancima Georgea Busha za pokretanje Zaljevskog rata 1991., kao i da njegova politika za očuvanje okoliša nije sišla ravno sa stranica izvještaja Rimskoga kluba i „Global 2000". Tijekom 1980-ih sudjelovao sam u kampanjama za zaštitu okoliša i postao nacionalni glasnogovornik britanske Stranke zelenih pa znam da su mnoge reakcije ekološkog pokreta proizašle iz pristu­pa Rimskoga kluba i izvještaja „Global 2000", kako problemima tako i rješenjima. Još uvijek se borim za očuvanje okoliša, ali sada iz jedne daleko, daleko šire perspektive i jasno mi je kako se „zelenim pokretom" manipulira na način da on sam promiče Novi Svjetski Poredak. Kada, na primjer, zeleni pokret predstavlja energiju dobivenu vjetrom i valovima kao alternativne oblike energije koji će zamijeniti fosilna goriva nisu nimalo uvjerljivi, pa se čini kako nemamo drugog izbora nego da nastavimo eksploatirati Planetu i zagađivati je. Time se dodatno prikriva činjenica da besplatna energija odavno postoji. Danas također uviđam kako je pritisak za kontrolu rasta stanovništva vršila, i oduvijek vrši, Elita, kako bi opravdala politiku eugenike.

Glavna tema raznoraznih izvještaja o stanju okoliša jest to da se gospodarski rast mora zaustaviti, s čime bi se veći dio ekološkog pokreta složio. Složio bih se, zapravo, i ja. Kao i kod svega ostalog smatram da, želimo li u bilo kojoj situaciji proniknuti istinu, moramo dobro proučiti nijanse sive boje. Na jednoj strani imate borce za oko­liš koji se protive rastu, a na drugoj imate neke od onih što proučavaju zavjeru oko Novog Svjetskog Poretka, koji kažu da su ekološki problemi jedna velika prijevara. Istinu nazirem negdje u sredini. Da, ekoloških problema ima, ali pitanja koja mo­ramo postaviti su ova: Jesu li ekološki problemi stvoreni namjerno, uglavnom da bi proizveli situaciju 'problem-reakcija-rješenje? I da li se barem neki aspekti „ekološke krize" namjerno ističu i preuveličavaju kako bi se ubrzala reakcija javnosti u obliku problema-reakcije-rješenja? Uvjeren sam da odgovor na oba pitanja glasi: da. Na isti način možemo promatrati i gospodarski rast. Neki kažu da se mora zaustaviti, a drugi kažu da rastu nema granica. Ali, što je rast? To je tek mjerilo količine novca koja se godišnje troši na robu i usluge. To je ona brojka koju zovemo bruto nacionalnim pro­izvodom (BNP) ili bruto domaćim proizvodom (BDP). „Rast" je, dakle, ukupni iznos svih pozitivnih i svih negativnih događaja u svijetu po pitanju trošenja novca, i to je sve. Novac utrošen na poboljšanje života ljudi i onaj potrošen na ratove, prometne nesreće i reagiranje na katastrofe tankera s naftom - računaju se, pri takvom sustavu mjerenja, potpuno isto, budući da svi ti iznosi pridonose ukupnom iznosu gospodar­skih kretanja - BDP-u. To je čista lakrdija. Ono što zovemo rastom ne kazuje nam

189

ništa, osim da su naši gospodarski pokazatelji besmisleni. Kada govorimo o zastoju rasta ili kada kažemo da rastu nema granica, moramo se zapitati: „Kakvog to rasta? \ - rasta čega?" Naravno, govorimo li o stalnom širenju onoga što uzimamo od Planeta a vraćamo mu u vidu zagađenja, takav rast ima svoje granice. Ali, kada se objelodane sva istinska dostignuća rizike i tehnologije i kada postanu dio našeg svakodnevnog života, tada ćemo vidjeti da nam to zataškano znanje može pružiti toplotu i energiju potrebnu za ugodan život svih naroda svijeta, i sve to bez ogoljivanja našeg plane­ta. Unutar tog sustava rast onoga što bismo mogli nazvali „uzmi-napravi-odbaci" i „kopaj-spali-zagadi" doista se može usporiti pa čak i zaustaviti, i svatko na ovome svijetu imat će - istovremeno - bolji, ali ne i tehnološki nazadan život. Prestanak ra­sta sustava „uzmi-napravi-odbaci" i stvaranje boljih uvjeta života za sve ljude nisu u proturječju. To će biti moguće stanemo li na kraj zataškavanju znanstvenih spoznaja, a one će nam pomoći da riješimo „probleme" okoliša i čovjekova življenja koji su isplanirani kako bi nas se lakše kontroliralo. Jasno je da briga o okolišu sve češće služi kao opravdanje za uvođenje centralizirane kontrole. Na tome rade, uz Rimski klub, i Ujedinjeni narodi. U veljači 1972. u The Humanistu, časopisu Američkog humani­stičkog (ovaj-svijet-je-sve-što-postoji) udruženja objavljen je oglas sponzoriran od strane Svjetskog udruženja svjetskih federalista53 (engl. World Association of World Federalists - WAWF) koje je pod kontrolom Rockefellera/CFR-a. Obratite pažnju na upotrebu riječi kao što su „problem" i „rješenje". U oglasu stoji:

„Svjetski federalisti smatraju daje ekološka kriza s kojom se suočava planeta Zemlja globalni problem i da stoga zahtijeva 'globalno' rješenje - svjetsku Agenciju Uje­dinjenih naroda za okoliš koja će usvojene odluke moći i provesti. WAWF je iznio prijedlog da se osnivanje upravo takve agencije razmotri na Konferenciji UN-a o okolišu koja će se 1972. održati u Stockholmu."

Ovdje je zanimljiv odabir trenutka: 1972. godine objavljen je izvještaj Rimsko­ga kluba pod nazivom „Granice rasta". Postrojbe su se pripremale za bitku. U toj je bitci trebalo uvjeriti javnost da imamo globalni problem s okolišem i da nam treba globalno - centralizirano - rješenje. Ta UN-ova Konferencija o okolišu urodila je stvaranjem UN-ovog programa za zaštitu okoliša (UNEP). Prvi izvršni direktor bio je Kanađanin Maurice Strong (Kom. 300), milijunaš, naftaš i bivši punomoćnik Rocke-fellerove zaklade. Na štokholmskoj konferenciji bio je glavni tajnik, a njegov je glas vrlo utjecajan u Rimskom klubu. Strong i David Rockefeller napisali su predgovor knjizi Trilateralne komisije Onkraj međuovisnosti: Preplitanje svjetske ekonomije i Ze-mljine ekologije (Beyond Interdependence. The Meshing Of The Worlds Economy And The Earths Ecology.51 Među suautorima je bio Strongov prijatelj i zemljak, Kanađanin Jim MacNeill koji mu je u Stockholmu bio savjetnik. Obojica su bila i članovi Svjet­ske komisije o okolišu i razvoju, a MacNeill, kao glavni tajnik te organizacije, imao je jednu od vodećih uloga pri pisanju izvještaja pod nazivom „Naša zajednička budu-

190

ćnost" još jedan svezak kojeg ekološki pokret neumorno citira. Također je poznat i kao Izvještaj Brundtland, po norveškoj premijerki Gro Harlam Brundtland koja je taj izvještaj potpisala. Ona zdušno podržava Europsku uniju i mjere obuzdavanja rasta stanovništava. Njen suprug Arne Olav Brundtland je bilderberger.

Godine 1992. u Rio de Janeiru u Brazilu održan je dugo najavljivani Samit Uje­dinjenih naroda o Zemlji koji je okupio čelnike svjetskih vlada i najpoznatije zago­vornike očuvanja okoliša, poput Britanca Jonathana Porritta, bivšeg predsjednika britanske udruge Prijatelji Zemlje a sada savjetnika princa Charlesa. Glavni tajnik samita u Riu bio je, ma vidi ti to... Maurice Strong, zeleni prijatelj Davida Rockefel-lera. Strongov savjetnik bio je još jedan Rockefellerov zeleni pajdaš... Jim MacNeill. Knjiga Onkraj međuovisnosti, prilog Trilateralne komisije razmatranjima o okolišu, izdana je dok se pripremao samit u Riu, a tada je i Vijeće za vanjske odnose obja­vilo knjigu Svjetsko gospodarstvo i okoliš (Global Economic and the Environment). Tema je bila... centralizacija kontrole s ciljem da se zaštititi svijet. Maurice Strong je predsjednik Svjetskog saveza udruga Ujedinjenih naroda, supredsjedatelj Svjet­skog gospodarskog foruma i član Rimskoga kluba, između bezbroj drugih tijela zadojenih Novim Svjetskim Poretkom. Strong se služi okolišem kako bi opravdao centralizaciju moći.

Još jedno dobro poznato zeleno lice iza samita u Riu bio je Lester R. Brown, „anti-establišmentski" predsjednik Instituta Worldwatch u Washingtonu. Njegovo ga zaziranje od establišmenta, međutim, ne sprječava da bude članom CFR-a. Nje­gov Institut objavljuje godišnje izvještaje o „Stanju u svijetu" u kojima se potanko opisuje uništavanje svjetskog okoliša. Njihova verzija iz 1989. koju imam na vlasti­toj polici s knjigama obavještava me da: „Fond braće Rockefeller, Zaklada Wint­hrop Rockefeiler i Fondacija George Gund pružaju glavninu financijske potpore za izvještaje iz serije „Stanje u svijetu". Ne mogu reći da sam time iznenađen. U svojem izvještaju „Stanje u svijetu" iz 1991. godine Brown kaže:

„...bitka za spas Planeta zamijenit će bitku za ovu ili onu ideologiju, kao okvirnu temu novog svjetskog poretka... [a] okončanjem ideološkog sukoba koji je prevla­davao u čitavoj jednoj generaciji međunarodnih odnosa pojavit će se jedan novi svjetski poredak, uobličen jednim novim planom."55

Elita je očigledno mobilizirana da progovara istim glasom i da koristi iste zago­vornike očuvanja okoliša - ali, naravno, ne sve - koji ne znaju da su manipulira­ni. David Rockefeller (Kom. 300), Henry Kissinger (Kom. 300), Francois Mitterand (Kom. 300), Willy Brandt (Kom. 300), Mihael Gorbačov i još mnogo njih ponavljali su poput papiga partijski stav o okolišu koji glasi, jezgrovito rečeno, globalna kriza = globalno rješenje. Gorbačov, kojeg su dobro istrenirali njegovi prijatelji Rockefeller i Kissinger, odjednom je počeo strastveno pričati o okolišu. Te je rekao:

191

. / / J I / M U L C VUD U J I U U U U / l l

„Ekološka kriza koju danas proživljavamo - od iscrpljivanja ozona do sječe šum i katastrofalnog zagađenja zraka -tragičan je ali uvjerljiv dokaz da su djelići s« jeta u kojem svi mi živimo međusobno povezani i međusobno ovisni. To znači da nam na polju ekologije treba odgovarajuća međunarodna politika. Jedino ćemo osmišljavanjem takve politike izbjeći katastrofu. Istina, razrada takve po­litike predstavlja neuobičajene i teške probleme koje će utjecati na suverenitet država u svijetu."56

Kolumnistica New York Timesa Flora Lewis (CFR) pozdravila je Gorbačovljev po­ziv na donošenje „plana globalnog kodeksa ponašanja u sferi okoliša ... [koji bi] imao značajke svjetske vlade jer bi omogućio da Svjetski sud sudi svjetskim državama".57

Mreža tajne vlade ima toliki broj članova unutar medija da joj uopće ne predstavlja problem osigurati njihovu podršku za vlastite manevre. Problemi s okolišem posto­je, a većinu je izazvala politika Elite, ali budite vrlo oprezni prije nego što prihvatite propagandu onih koji žele centralizaciju politike koja se bavi okolišem. Oni se žele dočepati vašeg uma. Mislim da ne bi bilo zgorega zaviriti u glavne financijere ekolo­ških organizacija i pozadinske informacije o njihovim istaknutim ljudima pa vidjeti postoje li kakve veze s mrežom Elite.

Rimski klub i kontrola rasta stanovništva

Još jedan zlokobni aspekt Rimskoga kluba i genijalaca koji osmišljavaju Elitine „zele­ne" kampanje njihovo je manipuliranje okolišem u svrhu promicanja kontrole rasta stanovništva - eugenike. Sasvim je jasno, kao što kažu promicatelji Novog Svjetskog Poretka, da je broj ljudi koje bi ova Planeta mogla hraniti ograničen. To je neosporno, jer kada svaki kvadratni metar Zemlje budu zauzimala po tri čovjeka bit će nas očito previše. Granice dakle postoje. Ali, ovdje si opet moramo postaviti neka pitanja.

Što znači - previše? Ne bi li noseći kapacitet Zemlje (gdje bi se moglo živjeti komotno, bez prenapuče­

nosti) bio daleko veći da industrijske i bankarske elite ne pustoše potencijale za pro­izvodnju hrane u Trećem svijetu i da su dosad zataškavane znanstvene i tehnološke spoznaje dane na uvid svima?

Da li se predviđanja o brojčanom slanju stanovništva u budućnosti namjerno preu­veličavaju kako bi se opravdala politika globalne eugenike7.

Odgovori na ta pitanja, kako mi se čini, redom su ovi:

Više negoli nas ima sada; Da; i Da.

192

pročitate li što stoji u izvještajima Rimskoga kluba i drugima kao što su „Global 2000", i pogledate li ljude koji stoje iza njih, te njihovu dosadašnju potporu eugeni-ci, vrlo će vam brzo biti jasno da su ti izvještaji samo izgovor za istrebljivanje onih područja u svijetu čije stanovništvo Elita smatra genetski manje vrijednim, tj. nebje-lačke narode pa čak i one koje smatraju manje vrijednima među bijelcima. Rečeno političkim žargonom, to otprilike glasi: „...temeljno pitanje koje zaokuplja američku vanjsku politiku je prenapučenost".58 Te je riječi izgovorio Robert McNamara (CFR, TC, Bil.), jedan od ljudi koji stoje iza izvještaja „Global 2000".

U središtu svega toga opet nailazimo na ime Rockefeller. Godine 1952., nakon de­setljeća financiranja i podržavanja eugenike, John D. Rockefeller III ustanovio je svo­je Populacijsko vijeće koje postoji i danas. Ovaj paravan Elite pozivao je na nulti rast stanovništva u Sjedinjenim Državama i, kako je to sročeno u njegovom godišnjem izvještaju iz 1979.: „širenje od vlade podržanih programa za planiranje obitelji diljem sektora u razvoju [tj. nebjelačkog]" te „širenje pokreta za nulti rast stanovništva i maltuzijanstvo Rimskoga kluba u razvijenim zemljama".59 Maltuzijanstvo je dobilo ime po Thomasu Robertu Malthusu, tipu kojeg sam spomenuo u zadnjem poglavlju. On je bio plaćeni agent britanske Istočnoindijske kompanije koji je Kineze navukao na opijum. Njegove populacijske teorije osmišljene su kako bi se opravdalo suzbijanje rasta genetski slabijih naroda, koje je smatrao tek nešto vrednijima od životinja. Do­stojanstvenici Populacijskog vijeća bili su dobro zastupljeni medu „vanjskim savjetni­cima" koje su pozvali autori izvještaja „Global 2000" i „Svjetska budućnost".

Na čelu radne skupine za izradu izvještaja „Global 2000" koju je imenovao Cyrus Vance bio je Gerald O. Barney, nadzornik jednog drugog Rockefellerovog istraživa­nja o okolišu/kontroli rasta stanovništva, pod nazivom „Nedovršeni program". Medu agencijama koje su podupirale pripremu izvještaja bile su: Svjetska zaklada za zaštitu prirode60 pod ravnanjem princa Philipa (Bil.) uz podršku princa Charlesa (Bil.), prin­ca Bernharda (Bil.), i obitelji Habsburg; Institut za svjetski poredak, kojeg je osnovao C. Douglas Dillon prema uputama Bertranda Russella (Kom. 300); i Draperova za-klada-Odbor za populacijsku krizu koje je oformio promicatelj eugenike, William Draper; i Institut Aspen koji je pod kontrolom Elite. Godine 1965. pokrenuta je or­ganizacija nadahnuta Vijećem za vanjske poslove nazvana „Plan 2000". U suradnji s Zbigniewom Brzezinskim (TC, CFR, Bil.) izradila je izvještaj u kojem se poziva na zaustavljanje rasta stanovništva u Trećem svijetu. Iste godine George Ball (TC, CFR, Bil.)> tadašnji državni podtajnik za ekonomska pitanja u Johnsonovoj administraciji, sastavio je radnu skupinu koja će ispitati „problem" rasta stanovništva. U tu su radnu skupinu, koja je kasnije postala Ured za populacijska pitanja, postavljeni ... Cyrus Vance (TC, CFR, Bil., Kom. 300), koji je potaknuo Predsjednika da naloži izradu izvještaja „Global 2000", te Richard Gardner (TC, CFR, Kom. 300), koji će kasnije po­stati veleposlanik u Italiji u doba vladavine Jimmyja Čartera i savjetnik predsjednika pila Clintona za odnose s Ujedinjenim narodima. Kao što možete vidjeti, oni koji zahtijevaju centraliziranu globalnu političku i ekonomsku kontrolu u okviru Novog

i istina ce vas osloboditi

Svjetskog Poretka ujedno su isti oni ljudi koji zahtijevaju kontrolu rasta stanovniš­tva, tj. primjenu eugenike. Takvim razmišljanjem ravna se Rimski klub i izvještaj „Global 2000" koje tako često citira ekološki pokret!

U cilju kontrole rasta stanovništva u nebjelačkim zemljama bezobzirno su i ne­milosrdno korišteni ratovi. Dvojica glavnih američkih vojnih zapovjednika u Vije­tnamu bili su Maxwell Taylor i William Westmoreland, obojica članovi Odbora za populacijsku krizu-Draperove zaklade, posvećeni obuzdavanju rasta stanovništva. Genocid kojeg je počinio Pol Pot u Kambodži jedan je od najočitijih primjera uni­štavanja nebjelačkog stanovništva. Procjenjuje se da je pobijeno nekoliko miliju­na ljudi, odnosno 32% kambodžanskog stanovništva.61 Za taj su zločin odgovorni mnogi, uključujući Henryja Kissingera, dobitnika Nobelove nagrade za mir. Kis­singer, legendarni podupiratelj kineskog komunističkog režima, jedna je od klju­čnih figura u američko-kineskim odnosima od vremena Richarda Nbcona. Njegove pokušaje podrivanja ustaljenog poretka moglo se prepoznati 1969. kada su on i njegov predsjednik odobrili nezakonito bombardiranje Kambodže. Opravdavali su se time da žele napasti sjever no vijetnamske postrojbe razmještene ondje tijekom Vijetnamskog rata.

Taj je genocid bio temom predloženih „propisa o smjenjivanju" Nixona, iznijetih pred Pravosudni odbor Kongresa 1974. godine nakon Watergatea, ali optužbe su odbačene. Kissinger je uvijek tvrdio da su Crveni Kmeri podružnica Sjevernovije-tnamaca iako je, u stvari, iza njih stajala komunistička Kina. Uz izliku da napadaju Crvene Kmere kako bi ovi prestali s napadom na kambodžanski glavni grad Pnom Pen, američke su snage započele sa strahovitim bombardiranjem te zemlje. Slu­žbeno je potvrđeno polijetanje gotovo 80.000 letećih tvrđava B-52 i jurišnih bom­bardera F - l l l koji su izbacili 539.129 tona eksploziva. Procjene broja poginulih Kambodžanaca kreću se između 30.000 i 500.000.6 2 Međutim, najgore se krvoproliće tek spremalo jer je razaranje prouzročeno politikom Kissingera i Nixona preuzimanje vlasti od strane Pola Pota i Crvenih Kmera učinilo neizbježnim. Američki „velepo­slanik" u komunističkoj Kini tijekom tog razdoblja, čovjek koji je posredovao izme­đu komunističkog režima i svoga šefa Henryja Kissingera, bio je George Bush.6 Po mojem mišljenju, zbivanja u Kambodži isplanirana su, barem djelomično, u svrhu selekcije stanovništva.

Ulogu „letećega diplomata" Elite Kissinger je preuzeo od Averella Harrimana. Kis­singer neprestano leti amo-tamo, manipulirajući američkom administracijom i stra­nim vladama. Godine 1969. bio je na čelu Ministarstva vanjskih poslova i Vijeća za nacionalnu sigurnost u Nixonovoj administraciji. Predsjednik je službeno bio Nixon, ali vladom je upravljao Kissinger. Na njegov prijedlog Nixon je postavio Laurancea Rockefellera (TC, CFR, Bil.) da vodi posebnu komisiju o rastu stanovništva. Ista je 1972. preporučila da se u Americi počnu provoditi mjere kontrole rasta stanovništva (tj. „manje vrijednog" dijela populacije). Nakon razgovora s Rimskim klubom, ciji je i sam istaknuti član, Kissinger je kasnije osnovao još dvije organizacije sa zada-

194

tajna vlada

¿0111 obuzdavanja rasta stanovništva unutar ministarstava kojima je upravljao čeli­čnom rukom. Od 1968. do 1977. godine proračun USAID-ovog programa izdvajanja

za zdravstvene projekte smanjen je za 40 milijuna dolara, dok su budžeti programa usmjerenih na obuzdavanje rasta stanovništva povećani za 100 milijuna dolara. Go­dine 1974. Kissinger i Rhodesov stipendist Brent Scowcroft (CFR, TC, Bil.) nadzira­li su izradu „Memoranduma 200: istraživanje nacionalne sigurnosti", pod nazivom „Posljedice rasta svjetskog stanovništva po sigurnost SAD-a i njegove interese u ino­zemstvu". Sada je sa spisa skinuta oznaka tajnosti te su otkrivene neke od pravih po­buda američke gorljivosti po pitanju smanjenja stanovništva u zemljama u razvoju.

Daljnjim rastom stanovništva u tim regijama, navodi se u dokumentu, povećala bi se politička, ekonomska i vojna moć brojnih tamošnjih zemalja što bi dovelo do učestalijih zahtjeva za samostalnu kontrolu resursa i do pojave antiimperijalističkih pokreta. Ovo je suhoparniji način da se kaže kako bi te zemlje poželjele voditi svoje gospodarstvo za vlastitu, a ne američku, dobrobit. U dokumentu se kaže da, stoga, treba iznaći načina da se otpori populacijskoj kontroli slome. U Kissinger-Scowcro-ftovom memorandumu istaknute su zemlje kojima se treba posvetiti posebna pozor­nost: Indija, Bangladeš, Pakistan, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Brazil, Filipini, Taj­land, Egipat, Turska, Etiopija i Kolumbija. Pogledajte što se dogodilo u tim zemljama od 1974. naovamo. U Memorandumu Kissinger kaže da je istinu koja stoji iza pobuda za obuzdavanje rasta stanovništva trebalo skrivati od vođa spomenutih zemalja:

„Veoma je bitno postići da nastojanja kojima se želi razviti i jačati osjećaj obve­ze manje razvijenih zemalja, ne budu shvaćena od strane istih kao politika neke industrijalizirane zemlje kojom se snaga tih zemalja namjerava zadržati na niskoj razini ili se njihove resurse želi sačuvati za eksploataciju od strane 'bogatih'država. Stvaranje takvog dojma moglo bi dovesti do ozbiljne protureakcije, pogubne po populacijsku stabilnost."

Početkom 1970-ih Kissinger je zatražio od Ureda za populacijska pitanja u okviru Ministarstva vanjskih poslova da izradi studiju o Srednjoj/Južnoj Americi i Africi. U velikoj je to mjeri vodilo ka režiranju „građanskih ratova" u zemljama Srednje Ame­rike i Afrike, rezultat čega su bili strašna glad i umiranje te nezamisliva patnja. Bilo je to sredstvo da se svjetsko stanovništvo ciljano smanji, kao što su to i laboratorijski proizvedene bolesti. Politiku Sjedinjenih Država-Kissingera (Elite) iznio je Thomas Ferguson, mentor obavještajnih agenata u Latinskoj Americi za potrebe Ureda za Populacijska pitanja. On je rekao:

»Sav naš rad obilježava samo jedna tema - moramo smanjiti razinu svjetskog sta­novništva. Ili će to one [vlade] učiniti na naš način, urednim i čistim metodama, ili će upasti u takav kaos kakvog imamo u Salvadoru, Iranu ili Bejrutu [sve u režiji Kissingera]. Rast stanovništva je politički problem. Kada stanovništvo izmakne nad-

. i istina će vas osloboditi

zoru smanjiti mu broj može samo jedna autoritarna vlast, pa čak i fašizam. [Bolje rečeno, treba vam 'problem'da opravdate fašizam.]

...Profesionalce ne zanima smanjivanje broja stanovnika iz humanitarnih razloga

... Mi procjenjujemo ograničenja resursa i okoliša. Procjenjujemo naše strateške potrebe i tvrdimo da ova zemlja mora reducirati svoje stanovništvo ili ćemo upa­sti u nevolje. Stoga su poduzeti određeni koraci. Salvador je primjer gdje je naš neuspjeh da smanjimo broj stanovnika jednostavnim metodama stvorio temelje za krizu nacionalne sigurnosti. Salvadorske vlasti nisu primijenile naše programe reduciranja stanovništva. Zato sada imaju građanski rat.... Očekuju ih raseljenost stanovništva i nestašica hrane. Ondje je još uvijek previše ljudi."64

Evo još nekih bisera g. Fergusona:

„Kako biste brzo reducirali stanovništvo sve muške pripadnike tog naroda mo­rate uvući u borbu te morate pobiti popriličan broj plodnih osoba ženskog roda u dobi kada mogu zatrudnjeti... [Reče on, govoreći o građanskom ratu u Salvadoru]. Trenutno, vi ubijate vrlo malo osoba muškog spola i nedovoljno plodnih osoba ženskog roda, pa će se tako izjaloviti zadatak reduciranja stano­vništva ... Kada bi ovakav rat potrajao 30 do 40 godina, tada bi se nešto moglo postići. Nažalost [sic], ovakvih primjera za proučavanje nemamo mnogo."65

Znam kako je grozno znati da bilo tko može ovako gledati na život, ali g. Fer-guson vrlo dobro opisuje, u glavnim crtama, stav Elite, njezinog Ministarstva vanjskih poslova SAD-a i Rimskoga kluba. Kada istaknuti borci za očuvanje oko­liša stoje ispred mnoštva nebjelačkih ljudi u zemljama Trećeg svijeta i pred televi­zijskim kamerama izjavljuju da moramo uvesti mjere za kontrolu rasta stanovniš­tva, oni tada navode vodu na mlin Elite i njenoga plana. Neki će to znati, mnogi neće, ali učinak je isti. Ja sam za to da svi narodi slobodno biraju hoće li imati djece ili neće, ako im je to želja. Izbor, međutim, nije riječ koju bi manipulaton znali sricati. I, opet, pogledajte odabir trenutka za pokretanje silnih inicijativa za obuzdavanje rasta stanovništva od strane Kissingera i ostalih: potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih, baš kada je na scenu stupao Rimski klub. Podudarajući se s počecima Kluba 1968. godine, pojavila se knjiga profesora Paula R. Ehrhcha Populacijska bomba (The Population Bomb) koja je prodana u preko 20 milijuna primjeraka. Profesor u knjizi piše:

„Naš položaj zahtijeva da poduzmemo trenutačnu akciju u našoj zemlji i da pro­mičemo djelotvornu akciju u svijetu. Na domaćem teritoriju kontroli rasta stano­vništva moramo pristupiti, nadajmo se, kroz sustav poticaja i kazni, ali i prisilnim mjerama ako metode dobrovoljnog pristupa podbace ... Više si ne možemo do-

tajna vlada

pustiti da samo liječimo simptome kancerogenog rasta stanovništva; sam taj rak jednostavno moramo odsjeći."66

Ehrlich je bio biolog na Sveučilištu Stanford pod nadzorom Elite, a njegova su­pruga Anne bila je članica Rimskoga kluba.67 On je izjavio da bi obaveznu kontrolu rađanja vlasti mogle nametnuti tako da dodaju „provizorne sterilizatore u vodovod ili u osnovne namirnice".68 Ubrzo, kada dođemo do „Izvještaja iz Iron Mountaina" uvidjet ćete još veću težinu te izjave. „Surove i beskompromisne" odluke za koje je Ehrlich rekao da će biti potrebne zorno su vidljive u obožavanom prebivalištu Hen-ryja Kissingera, u Kini. Ondje je provedena politika „jedno dijete po obitelji" koju su izravno, ili neizravno, platili Ujedinjeni narodi. Zapadni i kineski promatrači kažu da su vidjeli kako vlasti „grupiraju [tisuće žena] i prisiljavaju ih na pobačaj"; zatim su vidjeli žene „zaključane u zatvorima ili odvučene prije početka masovnih skupova, koje se ustrajno nagovara da pristanu na pobačaj"; pa „vigilante (pripadnike skupina samozvanih djelitelja pravde ili osvetnika; op. prev.) koji otimaju trudnice na ulicama te ih prebacuju, ponekad s lisicama na rukama i svezane, na klinike za pobačaj". No, ima i mnogo gorih priča od ovih.

Mreža organizacija Ujedinjenih naroda preplavljena je međusobno povezanim metodama kontrole rasta stanovništva i eugenikom. Iza svih njih stoji Elitina vlada u sjeni. Kada je glavni tajnik UN-a U Thant pokrenuo UN-ov Fond za populacijske aktivnosti vodio ga je stanoviti Paul Hoffman (CFR, Bil.), šef američkog programa pomoći stranim zemljama, punomoćnik Instituta za pacifičke odnose i upravitelj fondova Fordove fondacije. Bio je i član financijske klike Londona i Wall Streeta. Pro­fesorica Jacqueline Kasun, koja se otvoreno protivi UN-ovoj populacijskoj politici, u svojoj je knjizi Rat protiv stanovništva (rT\\e War Against Population) otkrila mrežu agencija povezanih s UN-ovom Zakladom za stanovništvo:

„Primajući sredstva od Sjedinjenih Država i drugih vlada, ona pruža podršku broj­nim 'nevladinim organizacijama', uključujući [Rockefellerovo] Populacijsko vijeće, Vijeće populacijske akcije, Worldwatch, Odbor za populacijsku krizu i Draperovu zakladu i Centar za populacijske aktivnosti. Te organizacije, pak, dodjeljuju potpore jedna drugoj i drugim organizacijama."69

Elitina Svjetska banka, koja bi trebala dodjeljivati potpore i poticati razvoj siroma­šnijih zemalja, pri vrhu svojih prioriteta ima i kontrolu rasta stanovništva. Godine 1992. predsjednik Svjetske banke Lewis Preston (CFR) na Skupu o Zemlji u Riu rekao je da će značajno povećati Bančine potpore kontroli rasta stanovništva, obvezavši se kasnije da će udvostručiti iznos novca u te svrhe. Međunarodna inicijativa sigurnog majčinstva pod okriljem te banke zajednički je projekt s Međunarodnim savezom planiranog roditeljstva, s udrugom Family Care International, Populacijskim vijećem (financiranim od strane američke vlade i programa pomoći) i s drugim agencijama.

/ istina će vas osloboditi

Među njima je nekoliko UN-ovih, kao što su Dječji fond (UNICEF) i Svjetska zdrav­stvena organizacija (WHO). Ta „inicijativa" obuhvaća prisilnu kontrolu rađanja, uz prijetnju poduzimanja ekonomskih protumjera. Kao što je rekao predsjednik Preston plan Sigurnog majčinstva će se „uklopiti u politiku Bančinog dijaloga sa zemljama u razvoju". Dragi gospodine Preston, mogli ste si uštedjeti trud i reći to jednostavnije: „smanjite stanovništvo ili nećete dobiti novac". Eto.

Robert McNamara (TC, CFR, Bil.), direktor Svjetske banke 1970-ih, žestoko zago­vara kontrolu rasta stanovništva. „Opasnost od nesavladivih populacijskih pritisaka umnogome je nalik opasnosti od nuklearnog rata", izjavio je za Boston Globe 1982. go­dine. Takav je svjetonazor organizacije koja upravlja financiranjem „razvoja" u zemlja­ma Trećega svijeta.

Dakle, uloga Rimskoga kluba i pridruženih mu organizacija unutar Ujedinjenih na­roda, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i nacionalnih vlada jest da promiče korištenje okoliša kao sredstva pritiska za uvođenje centralizirane kontrole i eugenike. Rimski klub javno je ustanovljen 1968., tek nekoliko godina nakon što se jedna skupina pozvanih „stručnjaka" sastala u Sjedinjenim Državama da pripremi iz­vještaj koji će, sasvim je očito, nadahnuti onu vrstu politike koju sam upravo opisao.

Izvještaj iz Iron Mountaina70

To je tajni izvještaj Posebne studijske skupine od petnaest ljudi okupljenih u doba Ken-nedyjeve vlasti. Prijedlog za formiranje te studijske skupine iznesen je otprilike 1961. godine, a skupina je formirana u kolovozu 1963. Neki istraživači tvrde da je među oku­pljenima bio i John Kenneth Galbraith (CFR), kejnzijanski ekonomist. Prvi i posljednji susreti održani su u Iron Mountainu, podzemnom postrojenju nedaleko grada Hud-sona u državi New York. To je mjesto gdje su pohranjeni važni dokumenti, a istodo­bno i krizna baza korporacijskih središnjica za korporacije kao što su Standard Oil iz New Jerseya (Rockefelleri, Exxon), Manufacturers Hanover Trust (Rothschildi) i Shell. Sadržaj izvještaja objelodanio je jedan od članova skupine koji je smatrao da javnost treba znati što sadrži. Kodno ime tog člana skupine bilo je „John Doe", a njegov prijatelj Leonard C. Lewin predočio je dokument sa sažetkom izvještaja iz Irona Mountaina. Jedan primjerak se nalazi kod mene.71 U njemu se kaže da je zamisao o studiji potekla od članova Kennedyjeve administracije kao što su Robert McNamara (TC, CFR, Bil), McGeorge Bundy (TC, CFR, Bil.) i Dean Rusk (TC, CFR, Bil.). Ukratko, cilj studije bio je proučiti popratne pojave svijeta bez ratova uz istodobno održavanje kontrole rasta stanovništva, posluživši se ratom i strahom od rata. U jednom dijelu izvještaja stoji:

„Nema nikakve sumnje [da] bi sveopći zahtjev da se razmnažanje ograniči na proizvode umjetne oplodnje pružao sasvim odgovarajuću zamjensku kon­trolu broja stanovnika. Takav reproduktivni sustav imao bi, dakako, dodatnu prednost: dopuštao bi izravno eugeničko upravljanje. Njegov predvidiv daljnji razvoj - začeće i rast embrija odvijali bi se u potpunosti u laboratorijskim uvje-

tajna vlada

tima - proširio bi te metode kontrole do njihovog logičnog završetka. Ekološka funkcija rata ne samo da bi pod tim uvjetima bila istisnuta već i, po djelotvor­nosti, nadmašena.

Nagoviješteni neposredni korak - potpuna kontrola začeća preko jedne ina­čice sveprisutne'anti-bebi pilule', preko opskrbe vodom ili određenih živežnih namirnica, uz protutežu u vidu kontroliranog 'protuotrova' - već se naveliko pripremao."

Ne smijemo zaboraviti da su to 1960-e. Od tada je prošlo više od trideset godina i takav „nagoviješteni neposredni korak" već se bio „naveliko pripremao". Možemo se stoga zapitati: „Što se to, k vragu, zbiva s našom opskrbom vodom i s osnovnim živežnim namirnicama koje u velikoj mjeri kontroliraju kompanije Elite? Također, osvrnite se samo na ono što je profesor Paul Ehrlich rekao u svojoj knjizi Populacijska bomba, objavljenoj dvije godine nakon stoje 1966. tajni izvještaj dovršen. Rekao je da bi vlasti mogle provesti kontrolu rađanja dodavanjem „provizornih sterilizatora u vo­dovodni sustav ili osnovne živežne namirnice..." Još jedna zapanjujuća podudarnost. „Izvještaj iz Iron Mountaina" iznio je one funkcije rata koje će nova politika trebati nadomjestiti:

1 Ekonomske. I drevnim i suvremenim društvima rat je pružao pouzdani sustav za stabiliziranje i nadziranje nacionalnih gospodarstava. Do sada još nije iskušana dru­gačija metoda kontrole u složenoj suvremenoj ekonomiji koja bi se pokazala makar i približno usporedivom u smislu domašaja ili djelotvornosti.

2 Političke. Stalna mogućnost rata temelj je stabilne vladavine; ona pruža osnovu za opće prihvaćanje političke vlasti. Omogućila je društvima da održe neopho­dne klasne razlike, a i osigurala je podređenost građana državi, preko rezervira­nih ovlasti za vođenje rata svojstvenih konceptu državnosti. Niti jedna današnja politička skupina na vlasti nije uspjela održavati kontrolu nad svojim biračima nakon što bi zakazala u stalnom uvjeravanju stanovništva o postojanju vanjskih neprijatelja.

3 Sociološke. Rat je, posredstvom vojnih institucija, na jedinstven način služio društvima tijekom čitave znane nam povijesti, kao nezaobilazan nadziratelj opasnog [slobodoumnog] socijalnog odmetništva i razarajućih antidruštvenih kretanja.

4 Ekološke. Rat je glavno razvojno sredstvo za održavanje zadovoljavajuće ekološke ravnoteže između sveukupnog svjetskog stanovništva i resursa potrebnih za op­stanak. Svojstven je jedino i isključivo ljudskoj vrsti.

. / istina će vas osloboditi

Krasno, nema što. Što su, dakle, ti „stručnjaci" predlagali kao alternative budućim svjetskim ratovima? Po njima, ljude treba ujediniti pod vlašću kontrolora, uz prije­tnju rata ili neki drugi oblik razaranja, te ih držati u trajnom stanju straha, zbog čega će biti ovisni o svojim zamišljenim „spasiteljima". U svjetlu te nužde da se kontrola vrši bez pribjegavanja svjetskom ratu, Izvještaj iz Iron Mountaina predlagao je da se razmotri sljedeće:

J e d n e svugdje prisutne, praktički svemoćne, međunarodne policijske snage

[jedna svjetska vojska koja se sada zove Mirovne snage Ujedinjenih naroda i

NATO]; utvrđena i prepoznata vanzemaljska prijetnja [koja se sada osmišljava s temama strašnih vanzemaljaca i moguće invazije Zemlje?]; pozamašno svjet­

sko zagađenje okoliša; izmišljeni alternativni neprijatelji; suvremeni, sofisticira­

ni oblik ropstva; nove religije i nove mitologije; opsežan program primijenjene

eugenike."

Sve gore navedeno pojavilo se, na ovaj ili onaj način, od vremena kada je izvještaj napisan. Ovdje vidimo prijedlog scenarija ekološke prijetnje/eugenike koji će uslije­diti vrlo brzo nakon toga. U izvještaju se traži osnivanje tajne Agencije za istraživanje rata/mira koja će koristiti „sredstva nepoznatog podrijetla" te istraživati opcije i rata i mira. U izvještaju se napominje kako tema istraživanja treba, između ostalog, biti i „...utvrđivanje najmanjih i optimalnih razina uništavanja života, imovine i prirodnih resursa, što je preduvjet za uvjerljivost prijetnje izvana, koja je bitan dio političkih i molivacijskih funkcija" te „učestalost događanja, dužina faze, silina fizičkog razara­nja, geografska raširenost rušilačkih djelovanja i optimalni prosječni gubici ljudstva". Eto kakvo duboko poremećeno stanje uma krasi one koji promiču i manipulacijama uvode Novi Svjetski Poredak, te izazivaju sukobe koji će se uklopiti u taj plan. Drugi primjer je rat u bivšoj Jugoslaviji.

U ovom sam poglavlju opisao mrežu Okruglog stola-Kraljevskog instituta za me­đunarodne odnose-Vijeća za vanjske poslove-Bilderberške skupine-Trilateralne ko-misije-Ujedinjenih naroda-Europske unije-Rimskoga kluba koji zajedno čine jednu tajnu svjetsku vladu koja djeluje izvan i iznad onoga što bismo, jedino šaleći se, mogli nazvati „demokratskim procesom". Nadalje sam pokazao da članovi tih skupina sli­jede dugu tradiciju manipulatora koji rade na istom planu stvaranja svjetske vlade, središnje banke, valute i vojske, te genetski oblikovanog, mikročipiranog stanovniš­tva. Ali organizacija koja leži iza prevrata Novog Svjetskog Poretka daleko je šira i složenija od te mreže isturenih organizacija. One su bitan dio, ah samo dio, Piramide Obmane.

Sada ćemo reflektore usmjeriti upravo na tu piramidu.

IZVORI

IUJIIU VIUUU

1 Noam Chomsky, What Uncle Som Really Wants (Odonian Press, peto izdanje, Berkeley,

Kalifornija, 1993.), str. 12.

2 Ibid.

3 Ibid., str. 24.

4 Hans Heymann, Plan For Permanent Peace (Harper & Brothers, New York, 1941.), str.

78.

5 „Vrijeme je da svi dobri Europljani pripomognu našem poduhvatu". The European (7.-

13. srpanj 1995.), str. 6.

6 RNA, Godišnji iizvještaj, 1992.-93.

7 Ibid.

8/9 U mojem istraživanju globalne manipulacije Barings i S. G. Warburg se pojavljuju

mnogo puta, a ne vjerujem da je krah jednog i preuzimanje drugog 1995. godine bilo

slučajno. Pomisao da bijednom trgovcu na tržištu Dalekog istoka, Nicku Leesonu, bila

dana moć dovoljna da uništi Barings je smiješna. Uvjerenja sam da je u taj krah bila

upletena Engleska banka. A Engleska banka je oruđe Svjetske Elite.

10 Svi ti podaci dolaze iz Godišnjeg izvještaja RIIA-e, iz 1993.-94.

11 The Shadows Of Power: The Council On Foreign Relations And The American Decline,

str. 71.

12 Navedeno u The World Order, Our Secret Rulers, str. 2.

13 Walter Isaacson i Evan Thomas, The Wise Men: Six Friends And The World They Made

- Acheson, Bohlen, Harriman, Kennan, Lovett, McCloy (Simon and Schuster, New York,

1986.), str. 122, 305.

14 Citirao J. Anthony Lukas u„The Council On Foreign Relations: Is It A Club? Seminar?

Presidium? Invisible Government?" časopis New York Times (od 21. studenog 1971.), str.

125-126.

15 „Elite Clique Holds Power In US", Indianapolis News (od 23. prosinca 1961.), str. 6.

16 Preporučio bih odličnu knjigu Williama F. Jaspera o UN-u: Global Tyranny... Step By

Step. The United Nations And The Emerging New World Order (Appleton, Wisconsin, We­

stern Islands, 1992.).

17 „Which World Will It Be?", American Opinion, Reprint Series (The John Birch Society,

Appleton, Wisconsin, 1970.).

18 Navedeno u The World Order, Our Secret Rulers, str. 248.

19 Gary Allen, The Rockefeller File (76 Press, Seal Beach, California, 1976.) str. 156.

20 Treason At Maastricht, str. 15.

21 Global Tyranny...Step By Step. The United Nations And The Emerging New World Order,

str. 241.

22 Walter Isaacson i Evan Thomas, The Wise Men, str. 289.

201

... /' istina će vas osloboditi tajna viada

42 Promotivni materijali, European-Atlantic Group, 6 Gertrude Street, Chelsea, London

S W 1 0 O J N .

43 Ondje gdje nakon osobnih imena stavljam izraz (TC) ili (CFR) to označava nekoga

tko jest član tih organizacija, ili je bio član, ili će to postati kasnije. Kao i u slučaju Bil­

derberške skupine, to nužno ne znači da svi ti ljudi znaju što se događa. Mnoge se od

njih vjerojatno iskorištava bez njihova znanja. Prilično je jasno tko su osobe upućene u

pravu strategiju.

44 Zbigniew Brzezinski, Between Two Ages: America's Role In The Technotronic Era (Vi­

king Press, New York, 1970.), str. 9.

45 Trilateralism, str. 78.

46 Navedeno u Trilateralism, str. 197.

47 Los Angeles Times (od 23. siječnja 1977.), str. 1.

48 Naveo dr. John Coleman u The Conspirators' Hierarchy: The Story Of The Committee

Of300 (America West Publishers, Bozeman, MT, SAD, 1992.), str. 15.

49 Gary Allen, The Rockefeller File (76 Press, Seal Beach, California, 1976.), str. 152.

50 Poseban izvještaj Izvršne obavještajne revizije Global 2000: Blueprint For Genocide,

str. 16.

51 Julian L. Simon i Herman Kahn (urednici), The Resourceful Earth: A Response To Glo­

bal 2000 (Basil Blackwell Inc., New York, 1984.), str. 34- 35.

52 Tehnologija besplatne energije koristi snagu Zemljinog polja magnetske energije

i pretvara ga u iskoristivu toplinu i energiju. Brojne su njene inačice i sve su zataškane.

Takva energija praktički ne stvara troškove i ne zahtijeva električne stupove ili nacional­

nu elektroenergetsku mrežu. Vidi The Robots' Rebellion.

53 Pokret Svjetskih federalista ustanovila su 1947. godine dva stupa CFR-a: James P.

Warburg i Norman Cousins. Krilatica pokreta bila je „jedan svijet ili nijedan". Ujedinjeni

svjetski federalisti objedinjuju tri skupine: Svjetske federaliste, Studente federaliste i

Ujedinjene Amerikance za svjetsku vladu.

54 J im MacNeil, Pieter Winsemius i Taizo Yakushiji, Beyond Interdependence: The Me­

shing Of The World's Economy And The Earth's Ecology (Oxford University Press, New York,

1991.).

55 Lester R. Brown, State Of The World 1991: A WorldWatch Institute Report On Progress

Toward A Sustainable Society (W. W. Norton, New York, 1991.), str. 3.

56 Iz govora Mihaela Gorbačova 1990. na moskovskoj „Konferenciji svjetskoga foru-

ma"gdje su se u siječnju 1990. okupili duhovni i politički vođe.

57 „Gorbachev Turns Green", New York Times (od 14. kolovoza 1991.).

58 Navedeno u Posebnom izvještaju Izvršne obavještajne revizije Global 2000, Blue­

print for Genocide, str. 3.

59 Ibid., str. 15.

60 Sadašnji Svjetski fond za prirodu (World Wide Fund for Nature).

61 Russell R. Ross, Cambodia: A Country Study (G. P. O., Washington, SAD, 1990.), str. 51.

62 Cambodia: A Country Study, str. 46.

23 Merry i Serge Bromberger, Jean MonnetAnd The United States Of Europe, str. 123.

24 Ernst H. van der Beugel, From Marshall Aid To Atlantic Partnership (Elsevier Publi­

shing, Amsterdam, New York, 1966.), str. 245.

25 Naveo James J. Drummey u The Establishment's Man (A Profile Of George Bush), (Ap-

pleton, Wisconsin, Western Islands, 1991.), str. 92.

26 Treason At Maastricht, str. 52.

27 Više o toj temi u Treason At Maastricht, str. 118-125.

28 Richard N. Gardner „The Hard Road To World Order", Foreign Affairs (časopis CFR-a),

od travnja 1974., str. 558-559.

29 Na mjestima gdje koristim izraz„Bil.", to se odnosi na ljude za koje se zna da prisu­

stvuju sastancima Bilderberške skupine. Neki su upoznati s pravim nakanama te skupi­

ne, ali drugi im se pridružuju iz neznanja, te im Elita prodaje priču o tome da je Svjetska

Vlada vrlo dobra stvar. U slučajevima gdje su ljudi prisustvovali nizu sastanaka bilder-

bergera, ili su na položaju predsjednika ili sjede u upravnom odboru, oni znaju pravu

situaciju.

30 Joseph Retinger, The European Continent? (Hodge, London, 1946.).

31 Ibid.

32 Treason At Maastricht, str. 17.

33 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 39, i Trilateralism, The Trilateral Commission And

The Elite Planning For World Management (uredila Holly Sklar, South End Press, Boston,

SAD, 1980.), str. 182.

34 Trilateralism, str. 183.

35 Trilateralism, str. 166-167.

36 Washington Observer Newsletter (od 1. srpnja 1971.).

37 Kasnije Međunarodni institut za strateška pitanja. U tri godine, Fordova fondacija je

dala 150.000 dolara, {Trilateralism, str. 187.).

38 The World Order, Our Secret Rulers, str. 267.

39 The Sunday Times (od 17. prosinca 1995.), str. 1, odjeljak 3.

40 John Smith je prisustvovao travanjskom susretu Bilderberške skupine 1986. u Gle-

neaglesu u Škotskoj, pod predsjedanjem lorda Rolla od Ipsdena. Ondje su bili i David

Steel, tadašnji vođa britanske Laburističke stranke; Denis Healey; lord Home; Garret Fit­

zgerald, irski premijer; lord Young, britanski državni tajnik za zapošljavanje; Malcolm

Rifkind, državni tajnik za Škotsku i kasnije ministar obrane i vanjskih poslova; Helmut

Schmidt, bivši njemački kancelar [Helmut Kohl, sadašnji kancelar, također je bilder-

berger]; lord Boardman, direktor uprave banke National Westminster; Henry J. Heinz

II, predsjednik tvrtke Heinz and Co; Paul R. Jolles, direktor Nestle S. A.; John Sainsbury,

predsjednik javnog dioničkog društva J. Sainsbury pic; Conrad Black; Andrew Knight; i

Paul A. Volcker, direktor američkih Federalnih rezervi, također jedan od čelnika CFR-a i

Trilateralne komisije.

41 The Spotlight, Special Report on the Bilderberg Group and the Shadow Government

(ponovljeno izdanje, rujan 1991.).

... / istina će vas osloboditi

63 U to vrijeme SAD nije imao diplomatske odnose s Kinom, a „veleposlanik" Bush je

ondje, zapravo, vodio američki Ured za vezu. Američko veleposlanstvo nije postojalo.

64 Posebni izvještaj Izvršne obavještajne revizije, str. 28-30.

65 Ibid.

66 Dr. Paul R. Ehrlich, The Population Bomb, 1. izdanje (Ballantine Books, New York,

1968.), Predgovor.

67 William Cooper, Behold A Pale Horse (Light Technology Publishing, Sedona, Arizona,

1991.), str. 71.

68 The Population Bomb, str. 88 i 135.

69 Profesorica Jacqueline Kasun, The War Against Population (Ignatius Press, San Fran­

cisco, 1988.), str. 200-201.

70 Izvještaj iz Iron Mountaina o Mogućnosti i poželjnosti mira. Uz uvodni materijal

Leonarda C. Lewina (Pirate Press, Engleska).

71 Prema predgovoru dokumenta kojeg sam nabavio, „John Doe" je profesor na je­

dnom velikom sveučilištu američkog Srednjeg zapada. Njegovo polje rada jedna je od

društvenih znanosti.

deveto poglavlje

piramida moći

Skrovita mreža kontrole tek je fizička inačica višedimenzijskog zatvora unutar ko­jeg je naša niža svijest, tijekom stotina tisuća godina, dosad bila zarobljena.

Oni na višim razinama Bratstva Elite-iluminata su, vjerujem, sredstva za mani­pulaciju fizičkog svijeta od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije. Brojne su poveznice između Elite-Bratstva i crne magije, a počnete li to prakticirati svijest vam vrlo lako može zaposjesti jedna krajnje negativna sila. Takvim se ceremonijama i obredima mogu dozvati vrlo mračne i zlokobne energije koje mogu opsjednuti u to uključene ljude. Većina Slobodnih zidara naučila je zazive tih ceremonija pa vrše obrede i ne znajući s čime se poigravaju i što sebi privlače. Većina ih misli da su čla­novi nekakvog gospodskoga kluba, ali takav je ritual osmišljen da bi privukao krajnje negativne energije koje negativnim elementima s Četvrte Dimenzije omogućuju da sudionike „opsjednu".

Kada sam govorio na duhovno-iscjeliteljskom sajmu u Birminghamu iznenadi­lo me to što se sajam održava u glavnom slobodnozidarskom centru, u drugom po veličini britanskom gradu. Slobodni zidari iznajmljuju dio tog kompleksa drugim organizacijama kako bi zaradili novac. Bilo mi je jako drago jer sam tu temu mogao proučavati u samom središtu jednog od najvećih centara Slobodnog zidarstva u Uje­dinjenom Kraljevstvu. Šećući onuda, „slučajno" sam uspio zaviriti u unutrašnjost ne­kih od hramova zatvorenih za javnost. Taj kompleks, pod nazivom Clarendon Suites, izgrađen je praktički bez prozora, što ćete zamijetiti prođete li kroz glavni ulaz. To na prikladan način simbolizira, kako mi se čini, zatiranje Svjetla. Ušao sam u hram tzv. Kraljevskog svoda (Royal Arch), ogranka Slobodnog zidarstva gdje je javnosti zabra­njen pristup, i nikad neću zaboraviti kako me zapahnula izuzetno negativna energija čim sam prešao preko praga. Bog zna što su ondje radili da bi privukli toliku količinu zloćudnosti! Ostao sam bez daha. A većina njihovih članova ne shvaćaju što čine. Jednom kad se vibracijski uskladite s takvom vrstom energije ona vas može obuzeti i vama upravljati, osobito ako ne razumijete u što se upuštate. I ne znajući, možete postati umni robot Zatvorskih Čuvara. Tako se ljude hvata u stupicu i uvlači u mrežu. Dakako, neće se to dogoditi svakom Slobodnom zidaru jer to ovisi o njegovim na­kanama i njegovoj vlastitoj vibracijskoj frekvenciji u danom trenutku, ali se događa onima čije je duševno stanje pogodno za takvu opsjednutost.

Slobodno zidarstvo, poput mreže Elite općenito, može manipulirati i zavarati većinu svojih članova zato što je ustrojeno kao piramida. Pogledate li u bilo koju organizaciju, od malih poduzeća do multinacionalnih korporacija, vidjet ćete istu

... / istina će vas osloboditi

Sliko 8

piramidnu strukturu. Na vrhu će biti vrlo malo ljudi koji znaju sve što se može znati 0 odnosnoj organizaciji, onome što ju pokreće, njene ciljeve i pravac kojim želi ići. Spuštajući se od vrha nadolje, susrećete sve više ljudi koji o sveukupnoj slici sve ma­nje znaju. Upoznati su samo sa svojom ulogom u organizaciji, a o drugima ne znaju ništa. To je san snova svakog manipulatora a ujedno i sredstvo pomoću kojeg Elita može kontrolirali tako velik broj ljudi i organizacija širom svijeta.

Većina onih koji rade na provedbi plana Novog Svjetskog Poretka ne znaju da to čine. Zavjera ne bi ni mogla postojati kada bi svatko od uključenih za nju znao. Ma­nipuliranje manipulatorima i nadziranje nadziratelja suštinski je važno za uspješnost zavjere. Uzmimo, na primjer, ClA-u. Ona ima politiku „segmentiranja". Ili, jedno­stavnije rečeno, metodu „upućenosti u najnužnije". Pri vrhu CIA-e su oni koji znaju pravu narav njenog programa. Što niže silazimo, to su uposlenici CIA-e manje svjesni šire slike. Unutar CIA-e ima mnogo onih koji svoje svakodnevne zadatke obavljaju bez ikakvih skrivenih namjera, bezazleno. Oni misle da radeći u CIA-i služe svojoj ze­mlji, Sjedinjenim Državama, i da tu nema ničega što bi bilo sporno, a kamoli opako. Ali ne znaju kako su njihove zadaće povezane sa zadaćama drugih poput njih unutar piramide te da cjelokupna slika nije nimalo dopadljiva. To znade samo šačica onih na vrhu. Ehta na taj način kontrolira i manipulira. Svaki od različitih elemenata: Vijeće za vanjske poslove, Slobodno zidarstvo itd. također su ustrojeni poput piramide te su

1 sami dio ogromne svjetske piramide s Elitom na vrhu. Ona može izgledali kao masa nepovezanih organizacija i ljudi, ali njima upravlja središnja nadziruća sila koja tu strukturu održava te ju objedinjuje zajedničkim ciljevima i politikom (slika 8).

206

piramida moći

Svjetska Elita Na samom vrhu tog svjetskoga carstva je Elita a ona je, uvjeren sam, čvrsto ispre­pletena sa sviješću Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije koja odlučuje o politici i nadzire njenu provedbu. Ne znam kako je točno moć ondje raspoređena, ali pouzda­no znam kako su uključeni barem neki od tih elemenata. Smatram da su na najvišim razinama Svjetske Elite ljudi iz sjene, javnosti nepoznati. Rekao bih da je sila koja stoji iza dinastije Rothschild baš tamo gore, ali ne vjerujem da su na samome vrhu. I oni dobivaju naredbe od nekoga drugoga, a možda je u hijerarhiji Habsburška dinastija iznad njih. Moć Elite proizlazi iz njihove zloporabe ezoterijskog znanja i svjesne po­vezanosti s njihovim „bogovima" - Zatvorskim Čuvarima. Možda nitko od onih koje spominjem u ovoj knjizi nije na toj razini. Ljudi poput Henryja Kissingera poslušnici su i savršena potrkala, mada vrlo moćna potrkala. Mnogi drugi bit će iskorišteni bez njihova znanja, ili potpunog znanja, o tome čega su dio. Navest ću imena pijuna, po­trkala i savršenih potrkala te male skupine ljudi koju nazivam Super Elitom, Crnim Čarobnjacima. To su nadziratelji kulta Svevidećeg Oka, tj. sile koja stoji iza Svjetske Elite i onih koji manipulacijama rade na uspostavi Novog Svjetskog Poretka. Neki istraživači vjeruju da su na vrhu Piramide Rothschildi (osobno u to ne vjerujem) a da je ispod njih Vijeće trinaestorice, Vijeće tridesetitrojice, a zatim Komitet 300, znan i pod imenom Olimpijci.1

U cjelini, Svjetska Elita je skupina ljudi odabranih i upućenih u više, a ponekad i najviše razine znanja unutar čitavog sustava čovječanstva. I dok danas rade na tome da ubrzaju stvaranje Novog Svjetskog Poretka, ujedno traže druge za koje procjenju­ju da su pravoga kalibra. Zatim, kada aktualno osoblje ode u „mirovinu" ili umre, uzde zavjere predaju se sljedećem naraštaju Elite, baš kao što je Averella Harrimana u njegovoj ulozi zamijenio Henry Kissinger. Na isti se način Umberto Agnelli (Bil.) priprema zamijeniti svog ostarjelog oca Giovannija Agnellija u Elitinoj hijerarhiji. Dakle, iako se „oni" - stvarno osoblje -tijekom mnogih naraštaja mijenjaju, program po kojem rade ostaje u suštini isti. To je poput predaje palice u trci štafeta i, zbog prirode obiteljskog ustroja velikog dijela Ehte, palica se često predaje kroz mnoge naraštaje određenih obitelji. To ćemo lakše shvatiti znamo li da roditelji djecu počnu indoktrinirati u najranijoj mogućoj dobi te ih kasnije uvode u ista ona tajna društva i obrede koji ih usklađuju s vibracijom Zatvorskih Čuvara.

Iluminati

Naravno da baš svaki član nekog tajnog društva ili neke druge organizacije koje navo­dim nije dio Elite. Postoji razlika između Slobodnog zidarstva i onoga što ću nazvati »Prosvijetljeno" Slobodno zidarstvo, onih dijelova Reda u koje su ubačeni agenti Ilu-niinata. Riječ Iluminati - „oni koji su prosvijetljeni" - datira još iz drevnoga svijeta. To je skrovita sila koja je stvorila ili preuzela skupine i organizacije preko kojih svijet usmjerava u željenom pravcu. Najjače oružje Iluminata napredno je ezoterijsko zna-

/ istina ce vas osloboditi

nje koje se prenosi kroz inicijacijske obrede te zloporaba ili krivo korištenje tog zna­nja. Najočitiji izraz takve prosvjećenosti bili su Bavarski iluminati koje je u svibnju 1776. službeno ustanovio njemački profesor Adam Weishaupt, a kontrolira ih dina­stija Rothschild, bankari koji su financirali bezbrojne revolucije i ratove. Upravo se Weishaupt iz svoga krila Iluminata ubacio u Slobodno zidarstvo i stao mu na čelo.

Weishaupt je obučavan kao jezuit, što je skraćeni izraz za „Isusovo društvo". Osni­vač jezuita, Španjolac Ignatius Loyola osnovao je tajno društvo unutar tog po svemu sudeći katoličkog reda, a inicijati su se zvali «Alumbrados", što znači „prosvijećeni" „obasjani". Uslijedio je sukob između jezuitskog „prosvjetljenja" i Weishauptove nje­mačke verzije, a bitke je uglavnom dobivala Weishauptova struja iako je jezuitska mreža još uvijek, u velikoj mjeri, dio Elite. U svojim Iluminatima Weishaupt je stvo­rio 13 stupnjeva inicijacije, a ključne figure trebale su biti u najviših devet stupnjeva. Iluminati su također ustrojeni po načelu piramide. Članovima su dana posebna ilu-minatska imena, nadahnuta drevnim Rimom i Grčkom. Weishaupt se nazivao Spar-takom. Ti su ljudi postajali članovi drugih tajnih društava poput Slobodnih zidara koje su „prosvijetlili"; nakon njihova preuzimanja, njima bi se poslužili da destabili­ziraju države i poguraju Novi Svjetski Poredak. Isto su, u korist Elite, činili u vladama, bankarstvu, trgovini, vojsci i medijima.

Imamo, dakle, Slobodno zidarstvo i Prosvijetljeno Slobodno zidarstvo. Ovo prvo vrši manipulacije na jednoj razini, ali i njime manipulira druga skrivena sila, Ilu­minati, koji pak služe svojoj Svjetskoj Eliti. Postoje organizacije unutar organizacija (recimo, mreža Slobodnog zidarstva unutar vlasti neke države) i druga organizacija unutar tih organizacija (članovi Iluminata unutar Slobodnih zidara). Taj prosvijetlje­ni oblik Slobodnog zidarstva postao je poznat pod nazivom Lože velikog orijenta. Slijedio je preinačenu hegelijansku tradiciju infiltracije unutar dvije krajnosti te izazi­vanja njihovog sukoba da bi se proizvela željena promjena. Služeći se tim metodama, takvi Slobodni zidari zavjetovali su se da će svrgavati vladavinu monarhija, podrivati vjeru u Boga, stali na kraj domoljublju i nacionalnim državama, ukinuti vlasništvo nad imovinom i srušiti tradicionalni društveni poredak.

Crno plemstvo

Unutar Svjetske Elite Iluminati su međusobno povezani s takozvanim Crnim plem­stvom, drevnom grupacijom „onih što imaju plavu krv". Baza mu je u Italiji, ugla­vnom u Veneciji i Đenovi. Obojica, i John Cabot (pravim imenom Giovanni Cabotto) i Kristofor Kolumbo živjeli su u Đenovi prije no što su, u razmaku od četiri godine, „otkrili" različite dijelove Amerike. Deseci istraživača danas tvrde da jedan drugi Gi­ovanni dolazi iz jedne od obitelji Crnog plemstva. To je Giovanni Agnelli, dugogo­dišnji direktor automobilske kompanije Fiat sve do 1996. i jedan od vodećih bilder-bergera. Italijom vlada obitelj Agnelli te se, samo napola šaljivo, priča da se glavna odgovornost talijanskog premijera sastoji u „laštenju kvake na Agnellijevim vrati­ma".2 Agnelli je imao medijski dobro popraćen odnos s Pamelom Churchill, Winsto-

208

piramida moći

novom snahom, prije nego što se udala za... Averella Harrimana. Ona je bila glavna skupljačica novčanih sredstava za Billa Clintona te je postala američka veleposlanica u Parizu. Obitelj Agnelli bila je vrlo prisna s Mussolinijem, a Giovannijevog djeda taj fašistički vođa učinio je doživotnim senatorom. Neke obitelji Crnog plemstva u Veneciji i Rimu tvrde da potječu od rimskoga cara Justinijana, čovjeka koji je 553. godine navodno izbacio dijelove teksta iz biblijskih spisa u kojima se spominje rein­karnacija. Oni se žele vratiti u sustav kojeg je simboliziralo Rimsko carstvo i jedna su od značajnijih sila unutar Svjetske Elite. Ta „plemićka" loza datira, čini se, barem iz desetog stoljeća, a vjerojatno iz još ranijeg doba. Djelomično se pojavila tijekom sukoba Guelfa i Ghibelina u Italiji u dvanaestom i trinaestom stoljeću.

Guelf dolazi od 'Weif, njemačkog kraljevića koji se borio za prevlast u Svetom Rimskom Carstvu, a Ghibelin dolazi od naziva zamka njihovih protivnika, obitelji Hohenstaufen. Guelfi su podupirali papu, a Ghibelini su podržavali vladavinu obitelji Hohenstaufen. Uslijedio je veliki sukob u kojem su na kraju pobijedili Guelfi. Guel­fi (Crno plemstvo) su postali iznimno bogati jer su kasnije kontrolirali bankarstvo i međunarodnu trgovinu. Uspostavili su velika financijska središta u Lombardiji i tom su scenom dominirali u tolikoj mjeri da je Lombard postalo ime koje se daje svim talijanskim bankarima u Firenci, Đenovi, Veneciji i Milanu. Naposljetku su svoj utjecaj proširili na sjever prema Hamburgu, Amsterdamu i Londonu. Danas Crno plemstvo kontrolira i financijske centre u Švicarskoj gdje se, pod plaštem švicarskog ugleda, pere novac stečen trgovinom drogom i drugim nezakonitim aktivnostima. Crno plemstvo bilo je pokretač trgovine robljem kojom su se obogatile mnoge vo­deće američke i britanske obitelji te je stajalo iza Narančastog reda koji je postavio Vilima Granskog na britansko prijestolje, što je dovelo do osnivanja Engleske banke i Državnog Duga. U novije vrijeme, Narančasti red stoji iza protestantskoga krila u sukobu u Sjevernoj Irskoj.

U Crno plemstvo spada, ili je s njime barem povezana, nizozemska kraljevska obi­telj princa Bernharda, jednog od osnivača Bilderberške skupine. Njene veze sežu sve do Londona i britanskih obitelji iz „establišmenta" i stare aristokracije te nove „nov­čane" aristokracije. Tu su i članovi europskih obitelji plave krvi koji su blisko poveza­ni s britanskom kraljevskom obitelji. Na susretima bilderbergera često se pojavljuju švedska, nizozemska i španjolska kraljevska obitelj. U Ujedinjenom Kraljevstvu sa­stancima Bilderberške skupine prisustvuju princ Philip i princ Charles, a kraljica Eli­zabeta II spominje se kao članica Komiteta 3Ö0.3 Istraživači koji su proučavali Crno plemstvo smatraju da je na toj razini britanska kraljevska obitelj podčinjena talijan­skim članovima koji podrijetlo vuku od prvotnih Guelfa te iz još ranijih vremena. Mislim da žestoki osobni napadi na princa Charlesa i prisluškivani telefonski razgo­vori objavljeni u javnosti, koji su mu nanijeli popriličnu štetu, nisu slučajnost. Je li to dio koordinirane kampanje da ga se ocrni? Je li on buntovnik kojeg oni žele uništiti? Vrlo lako moguće. Charles i njegov brat Andrew odbili su ponudu da postanu Slobo­dni zidari, čija organizacija ima dugogodišnje bliske veze s britanskom monarhijom.

/ istina će vas osloboditi

Slika 9

Nastojeći nametnuti svoju globalnu tiraniju, Iluminati/Crno plemstvo/Svjetska Elita koriste mnoge tajne i manje tajne organizacije, od kojih je najprisutnija i sveprožima-juća Slobodno zidarstvo. Prosvijećeno Slobodno zidarstvo prva je razina ispod Ilumi-nata/Crnog plemstva, a njegove ćete članove pronaći uključene u sve organizacije u mreži koju sam opisao u posljednjem poglavlju: Kraljevski institut za međunarodne odnose, Vijeće za vanjske poslove, Bilderberšku skupinu, a tu su i pripadnici raznih bratstava, njihovih istomišljenika.

Slobodno zidarstvo

Golema većina Slobodnih zidara u svijetu nikada ne prijeđe donje tri stupanjske ra­zine (Slika 9). Ali iznad njih je drugih trideset viših razina u Škotskom obredu Slobo­dnog zidarstva, koja svoje nadahnuće duguje drevnim Vitezovima templarima. Čak ni 33. stupanj ne predstavlja sam vrh jer slobodnozidarske razine postoje i iznad nje­ga, a 33. stupanj neslužbeno se dijeli na dvije struje, od kojih jedna zna daleko više od

piramida moći

druge. Na svakoj sljedećoj stepenici inicijatu se otkriva sve više znanja o pravoj naravi Slobodnog zidarstva i njegovoj pravoj strategiji. U usporedbi sa Slobodnim zidarima najniže tri razine (u smislu primljenoga znanja), oni koji su dostigli 33. stupanj kao da dolaze s nekog drugog planeta. Joseph Smith, „prorok" koji je osnovao grozomor­nu Mormonsku „crkvu", bio je Slobodni zidar 33. stupnja. Ljudi koji odlaze u lokalnu slobodnozidarsku ložu u vašem mjestu ili gradu nemaju pojma za što se njihova or­ganizacija koristi. Da bi se plan ostvario mora ih se držati u mraku, tj. neznanju, što se najbolje postiže primjenom tih razdvojenih razina upućenosti. Jedino oni koje se smatra da su „prihvatljivi" napreduju do viših razina na kojima mogu saznati o čemu se doista radi. Velika većina Slobodnih zidara nalaze se na najniže tri razine. Oni su topovsko meso i fasada. Između 4. i 33. stupnja nalazimo „čestite" osobe od utjecaja u društvu, među kojima su i predsjednici država. Zatim imamo razine Iluminata, koje nećete susresti ni u jednom vodiču o Slobodnom zidarstvu. To su ljudi koji doista drže konce u rukama i agenti su kulta Svevidećeg Oka. Svjetsko Slobodno zidarstvo ogromna je piramida manipulacije.

No, stvari nisu uvijek bile takve. Kažu da je Slobodno zidarstvo nekoć bilo druš­tvo isključivo onih koji su radili kao klesari i graditelji na crkvama i katedralama. Tada se zvalo Zidarstvo (masonstvo). Njihove su lože bile, kao što tvrde neki po­vjesničari, poput trgovinskih organizacija, a tajnošću i obredima svoju su profesiju nastojali zaštititi od nekvalificiranih pridošlica. Većinu poslova masonima je priba­vljala Katolička crkva kojom se upravljalo iz Rima. Crkva je svojim neizmjernim bo­gatstvom, većinom stečenim (izravno ili neizravno) pljačkom, plaćala za izgradnju veličanstvenih katedrala o kojima je dohodak zidara uglavnom ovisio. No, velika ih je nevolja snašla kada je 1534. Henrik VIII raskinuo odnose s Rimom i oformio vla­stitu Englesku crkvu nakon što mu papa nije odobrio razvod. Taj je događaj imao mnogostruke posljedice po budućnost (vidi Pobunu robota) i uzrokovao otkazivanje broj ih zidarskih poslova. Ne samo da nije nastavio raditi na programima izgradnje pod okriljem Rima, Henrik je pljačkao samostane i sve čega se mogao dočepati. Za­pravo je bio u bankrotu, a morao je namaknuti sredstva za brojne ratove koje je vodio. Jedna od njegovih meta bila su sredstva „bratovština, bratstava i cehova". Zidarska su društva propadala što zbog te kraljevske otimačine što zbog beznadnog manjka posla za njihove članove. Mnoge su lože nestajale, zajedno sa svojim drevnim arhi­vima, pa se o njihovoj pravoj povijesti malo toga zna. Lože (ogranci) koje su opstale u tome su uspjele jer su u svoje redove primale ljude koji nisu bili klesari, barem je tako zabilježeno u povijesnim knjigama. Te pridošlice - poslovni ljudi, trgovci, ze­mljoposjednici i aristokracija - zvali su se „spekulativni" zidari te su uskoro daleko brojčano nadmašili prvobitne članove. To su se Vitezovi templari/Iluminati očitovali na javnoj pozornici pod krinkom Slobodnog zidarstva. Prva zabilježena inicijacija nekog spekulativnog zidara u Engleskoj obavljena je 1646. kada je Elias Ashmole (nemojte mu ime izgovarati prebrzo) pridružio loži u Warrington. Bio je astrolog, a ezoterijsko znanje doista će postati važan dio novog Zidarstva na višim razinama

/ istina će vas osloboditi

inicijacije. Zidarstvo je postalo Slobodno zidarstvo, a tijekom godina jedina preostala veza s klesarima bile su simboličke parafernalije i nazivi pojedinih razina incijacije kao što su šegrt, pomoćnik i glavni zidar. Radni alat klesara - kutomjer, kompasi, libela, olovnica, baždarska mjera, drveni čekić i dlijeto - još uvijek se rabi u čudnim ceremonijama i obredima, dok je pregača Slobodnih zidara još jedan podsjetnik na klesare. Ali Slobodno zidarstvo sada je imalo sasvim drukčije ciljeve.

Tijekom obreda koje su uveli osnivači novog Slobodnog zidarstva, inicijalima golih grudiju stavljao se povez preko očiju, omča oko vrata, a uza srce se prislanjao bodež. Morali su se zakleti da će služiti Redu i čuvati njegove tajne, uz prijetnju groteskne obredne smrti. Kazna za odavanje tajni Drugog stupnja (Zidar pomoćnik) bila je ova: „Rasparat će mi se lijeva strana prsa, iščupati odande srce i bacit će se proždrljivim pticama u zraku ili halapljivim zvijerima na kopnu kao plijen". Na Trećem stupnju (Glavni zidar), značilo je to da „ću biti rastrgan na dva dijela, moja će utroba biti sažgana, a pepeo razasut preko lica Zemlje i odnesen snagom četiri vjetra nebeska, da u glavama ljudi, a posebno Glavnih zidara, ne ostane ni trunka sjećanja na tako kukavnog bijednika".1 Dražesno. Takve vrste obreda prizivaju zlokobne energije. U javnosti se istovremeno tvrdi da je Slobodno zidarstvo škola ćudoređa te da govori o bratstvu i „bratskoj ljubavi"! Javni apologete Slobodnog zidarstva reći će vam da su ti obredi samo simbolični, ali pregršt je dokaza da tako ne misle svi. Jedan od onih koji zasigurno nije tako mislio bio je Slobodni zidar poznat pod imenom Jack Trbosjek. Čvrste spone lojalnosti (i straha, kada je potrebno) usađene u članove jamče da će se vrlo malo njih usuditi odavati tajne, čak i nakon napuštanja ceha. Uostalom, mada ljudi mogu prestati plaćati članarinu ili prestati dolaziti u ložu, prisege i dalje vrijede. Ne postoji mehanizam pomoću kojega neki mason, jednom kad je već iniciran, pri­segu može raskinuti.

Takve su prisege osmišljene s ciljem usadivanja straha i nametanja kontrole. One nisu bile dio obreda klesara, kao što dokazuju njihovi malobrojni preostali pravilnici, takozvani „Gotički statuti". U ta vremena kazna za otkrivanje tajni bila je izbacivanje iz lože. Jamačno je to mnogo bolje od toga da vam utrobu spale do pepela. Obredi i prisege Slobodnog zidarstva temelje se na jednoj izmišljotini iz osamnaestog stoljeća - slobodnozidarskoj priči o Hiramu Abifu. Prema toj slobodnozidarskoj izmišljoti­ni, Hiram Abif je bio arhitekt Salomonovog biblijskog hrama. U Gotičkim statutima klesara takva se osoba uopće ne spominje, no bez obzira na to postao je mučeničkom figurom Slobodnih zidara. U toj se bajci kaže da je Hiram odbio odati tajne trojici kolega zidara oboružanih zidarskim alatom. Budući da im tajne nije htio otkriti, oni su ga, kako u tom mitu stoji, ubili, a nakon njegova nestanka kralj Salomon je naredio da se za njim organizira potraga. Hiramovo tijelo je nađeno „nedolično zakopano te je ponovno zakopan uz „sav pijetet i poštovanje". Salomon je naložio da se odgo­vorne za to ubojstvo smakne, a u nekim verzijama priče su ubojice (Jubela, Jubelo i Jubelum) bili toliko izjedani grižnjom savjesti da su sami tražili da ih se usmrti. Jubela je zatražio da mu se prereze grkljan i iščupa jezik; Jubelo je odabrao da mu se

212

piramida moći

razreze lijevi dio prsa a srce baci strvinarima; dok je Jubelum bio taj koji je tražio da nui utroba bude sažgana a pepeo prosut, da ga rasprše četiri vjetra nebeska. Sada vi­dimo odakle potječu obredi i zaldetve Slobodnih zidara. Njihovi se obredi naslanjaju na priču o Hiramu Abifu i njegovoj smrti, te si razdrljuju prsa i zavrnutih nogavica ogoljuju koljena.5

Priča o Hiramu Abifu je maštarija. Slobodnozidarski kontrolori misli udarili su na sva zvona o davnašnjoj povezanosti sa zdanjem Hrama kralja Salomona u Jeruzale­mu. Trude se proturiti sliku o Hramu kao o masonskom Vatikanu, u najmanju ruku. Ali Biblija iz koje je preuzet Hiramov lik opisuje sasvim drugačijeg čovjeka. Kao prvo, zvao se samo Hiram. Nastavak „Abif" dodali su tvorci masonskog mita. Mogli bismo reći da Abif predstavlja „lagani" otklon od istine. A što Biblija kaže o tom čovjeku? Navodi li da je on bio „najvještiji zidar na Zemlji", kao što tvrde Slobodni zidari? Ne baš. U njoj se kaže da nije bio niti zidar niti arhitekt, već da je radio s mjedi. Prema Knjizi kraljeva, doputovao je iz Tira nakon što je Hram već bio sagrađen. U Knjizi ljetopisa stoji da je stigao prije negoli je Hram izgrađen te da je izrađivao metalne ukrase. Ukoliko je i bio verziran u oblikovanju kamena, odnosilo se to na ukrašavanje a ne na gradnju. U Bibliji postoji i jedan drugi Hiram, kralj Tira, ali to nije ta osoba. No, Slobodno zidarstvo visoko ga poštuje zato što je Salomonu navodno dopremio libanonsku cedrovinu za gradnju Hrama. Što je još jedan kamen spoticanja. U Bibliji piše da je Hram izgrađen uglavnom od drveta te da nije bio veći od današnje crkvene dvorane (10 puta 30 metara). Od svih mogućih majstora najmanje su trebali klesare i arhitekte. Premda je priča o Hiramu Abifu besmislica, moguće je da motiv potječe iz drevnog Egipta kada je kralj Seqenenre ubijen zato što je odbio otkriti najtajnije ezoterijsko znanje jednom od suparnika. U tom slučaju, ovo je daljnja potvrda da ista struja znanja i manipulacija seže od davnina do suvremenog Slobodnog zidarstva i današnjeg svijeta. Dojma sam da su silu koja se pojavila u vidu Slobodnog zidarstva predstavljali, a predstavljaju je još uvijek, Vitezovi templari koji su do tada djelovali u ilegali, nakon čistke koju je proveo papa. Piramidni ustroj omogućuje Eliti, manjini s vrha Slobodnog zidarstva, da kontrolira većinu pomoću obmana i držanja ljudi u spoznajnom mraku. U Protokolima Iluminata, otkrivenim u pretprošlom stoljeću, ipak je - bez obzira na moguća sporenja o njihovom podrijetlu - sjajno opisano kako se Slobodnim zidarima manipulira:

„Stvorit ćemo i umnožiti slobodnozidarske lože u svim zemljama svijeta, primiti u njih sve koji bi mogli postati ili već jesu istaknuti u javnom djelovanju jer će nam te lože biti glavni izvor podatka i sredstvo utjecaja. Sve te lože okupit ćemo pod jednom središnjom upravom [lluminati], poznatom isključivo nama, koja će svima drugima biti posve nepoznata, a bit će sastavljena od naših učenih starje­šina ... U tim ćemo ložama povezati sve revolucionarne i liberalne elemente. Činit će ih sve razine društva. Bit ćemo upućeni u najtajnije političke spletke te ćemo ih usmjeravati po želji, od prvoga dana njihova nastanka. Među članovima loža

213

. /' istina će vas osloboditi

bit će gotovo svi agenti međunarodne i nacionalne policije jer njihova je služba

nama nezamjenjiva, s obzirom na to da policija ne samo da može koristiti vlastite

konkretne mjere protiv neposlušnih, već može prikrivati naše aktivnosti i pružati

izlike za izbijanje nezadovoljstva..."

Protokol 15

Protokoli opisuju Slobodne zidare na nižim stupnjevima - veliku većinu - kao dio „paradne vojske" čija je jedina svrha da „bacaju prašinu u oči svojih bližnjih". Svatko svakim manipulira. Ukoliko ne znamo ništa o povezanosti ljudi na vlasti s tajnim društvima, odnosno o vezama ljudi zaposlenih u institucijama nadzora - bila to poli­cija, političari, liječnici, vojni časnici, urednici i novinari ili državni službenici - i uko­liko ne znamo što njihovo tajno društvo doista zastupa, kako uopće možemo znati po kojem planu rade oni koji upravljaju nekom zemljom ili zajednicom?

U takvim obredima i ceremonijama ti se ljudi zavjetuju na posvemašnju odanost svom tajnom društvu. Što se, dakle, događa s njihovom odanošću javnosti kojoj bi trebali, budući da su izabrani ili imenovani, služiti? Sve dok ljudi u tajnim društvima budu postavljani na takve kontrolne i utjecajne položaje bez ikakve obaveze da na­vedu kojih su društava članovi, cjelokupni je sustav izložen neviđenoj korupciji. Što se upravo i događa. Sustav je neviđeno korumpiran. Naravno, nisu korumpirani svi članovi, većina nije. Ali za strahovit utjecaj na društvo ne treba vam mnogo ljudi.

Čim Slobodni zidari zauzmu rukovodeće položaje, gdje mogu odlučivati koji će ljudi biti primljeni ili promaknuti u nekoj organizaciji, možete poduzeti korake da vaši kolege Slobodni zidari dođu na ključne položaje moći. Dok štafetna palica pre­lazi iz ruke u ruku, jedan naraštaj Slobodnih zidara slijedi za drugim. Kada to posti­gnete, organizacije ili države možete voditi gotovo kako vam se prohtije. Ili možete voditi svijet. Slobodni zidari također se obvezuju da će se u nevolji međusobno po­magati. To zvuči jako simpatično, ali što je s onima koji nisu dio kluba, sa „svjetinom, kako nas nazivaju? Znači li to da nas, kada se obratimo nekom Slobodnom zidaru na vlasti, on neće naročito pomno saslušati? Barem u većem broju slučajeva odgovor je zasigurno: „Da". Slobodni zidari imaju niz znakova i riječi koji im omogućuju da se međusobno prepoznaju, uključujući ono smiješno rukovanje. Među njima su i slobo-dnozidarski znak za „nedaću i jad" (tj. 'Izbavi me iz nevolje), čija je verbalna verzija: „Hoće li itko pomoći udovičinu sinu?" Udovičin sin je Hiram Abif.

Ti znakovi i signali vrlo dobro dođu ako vas uhite slobodnozidarski policajci ili ako se morate pojaviti na sudu kojim predsjeda slobodnozidarski sudac. Naravno da se stvari ne odvijaju uvijek tako, ali zavaravamo se ako mislimo da toga nema. Poli­tička volja da se vlasti pozabave s tom opasnom nepravdom jednostavno ne postoji, bilo zato što su ti političari (iz svih stranaka) i sami Slobodni zidari ili su sa širom mrežom povezani - ili zato što se boje nešto poduzeti jer njihov položaj ovisi o tome da ne uznemiruju elite iz tajnih društava. Neki od vodećih političara visoko su ran­girani Slobodni zidari. Lord Palmerston, britanski premijer u doba Opijumskih ratova

piramida moći

uperenih protiv Kine, bio je Velilo patrijarh unutar verzije tog reda koji uključuje Ložu Velikog orijenta [IluminatiJ. Bivši francuski predsjednik Francois Mitterand (Kom. 300) također je bio Veliki patrijarh Velikog orijenta.6

Većina imena koje sam spomenuo u ovoj knjizi, oni koji su povezani s Trilateralnom komisijom, Vijećem za vanjske poslove, Bilderberškom skupinom i sličnim organiza­cijama također su Slobodni zidari ili članovi s njima povezanih tajnih društava. Ah svi oni odgovaraju istom gospodaru - Svjetskoj Eliti. U većini zemalja postoje elitne slobodnozidarske „ćelije" koje su osobito moćne i možda nepoznate čak i nekim viso-korangiranim Slobodnim zidarima. Postoji mnogo ćelija povezanih s onim oblicima Slobodnog zidarstva kojima upravljaju Iluminad, a to su Lože Velikog orijenta. Fran­cusku revoluciju djelomično je iznjedrila i koordinirala Loža Velikog orijenta u Parizu. U Britaniji imamo, prema nekim izvorima, elitnu ćeliju pod imenom Salonski klub (Parlour Club) te europsku elitnu skupinu nazvanu Klub Otočja (Club of the Isles).7

U SAD-u imaju Društvo lubanje i kostiju koje je čvrsto povezano sa Slobodnim zidar­stvom, kao što je to i Narančasti red koji je duboko upleten u sukobe u Sjevernoj Irskoj. Okrugli stol je osmišljen u skladu sa slobodnozidarskim načelima i uklapa se u mrežu.

Zloglasni Malteški vitezovi još su jedna elitna organizacija koja svoje tajne aktivnosti koordinira s Prosvijećenim Slobodnim zidarstvom te ima ogroman utjecaj unutar tog sustava. Njen službeni čelnik je papa! Najpoznatija od elitnih ćelija Slobodnog zidar­stva je Loža Propaganda Masónica Due (P2) sa sjedištem u Italiji, ali djeluje i u drugim zemljama. Kada je to razotkriveno, došlo je do jednog od najvećih političkih skandala u povijesti. Zavirimo li u pozadinu Lože P2 postat će vam jasnije kako te elitne slobo­dnozidarske ćelije djeluju u zemljama diljem svijeta i kojim se metodama služe.

Propaganda Masónica Due (P2)

Loža P2 iz Rima osnovna je 1877. za one Slobodne zidare koji su posjećivali glavni grad iz drugih dijelova Italije. Sredinom 1960-ih imala je samo četrnaest članova, ali postala je zapažena u svijetu kada ju je „preustrojio" Licio Gelli na zahtjev Velikog majstora Italije Lina Salvinija. Čim je Gelli preuzeo vlast broj članova u Loži P2 za ne­koliko se godina popeo na gotovo tisuću, iako je on skoro sigurno bio sredstvo drugih sila iza P2 koje su kontrolu vršile tajno. Neki istraživači smatraju da tu skrovitu kon­trolu provodi Alpska slobodnozidarska loža iz Švicarske medu čijim su članovima Henry Kissinger i osnivač Rimskoga kluba Aurelio Peccei (Bil). Drugi kažu da je on bio samo „posrednik" između P2 i njezinih stvarnih kontrolora, bankarskih interesa iz dinastije Rothschild. Inicijacijski obredi P2 održavali su se u njenom sjedištu u ho­telu Excelsior pod nadzorom bivšeg Velikog majstora Italije Giordana Gamberinija, ali ime koje se najčešće povezuje s P2 je Gelli.

Gelli je bio fašist i podupirao je Mussolinija za Drugog svjetskog rata te je pripo­mogao da se organizira tzv. „tajni prolaz" kojim se izvlačilo naciste kada su Njemačku napali Saveznici. Nekoliko godina kasnije, kada je na vidjelo izašao njegov socijalni milje, pobjegao je u Argentinu gdje je stekao mnogo prijatelja iz sfere politike, uklju-

/ istina ce vas osioooaiti

ćiijući diktatora Juana Perona (kojem je postao ekonomski savjetnik) i Josea Lopeza Regu, čovjeka odgovornog za osnivanje eskadrona smrti pod nazivom „Trostruko A" koji su ubili tisuće ljudi. Rega je zarađivao izdašne svote novca krijumčareći kokain u Sjedinjene Države. Kada je Peron došao iz progonstva da po drugi put preuzme vlast, Gelliju se javno zahvaljivao klečeći. Nakon rata mnogi su nacisti pobjegli u južnu Ameriku, a P2 je blisko povezana s organizacijom nazvanom Nacistička internacio-nala. Kao predani fašist, Gelli se u tom društvu osjećao kao kod kuće. Upravo je on pomogao mnogim nacistima, kao stoje Claus Barbie, da pobjegnu u južnu Ameriku (koja je postala nešto veća verzija Njemačke kakva je bila pod Hitlerom). Gelli je bio blizak s nacističkim diktatorom u Nikaragvi Somozom, a također je bio povezan s nacističkom paravojnom organizacijom koja je djelovala u Italiji pod nazivom U Gladio (paravan CIA-e).

Gelli se sredinom 1960-ih vratio u Italiju kao argentinski počasni konzul. Oko sebe je izgradio mrežu kontakata, ljudi na visokim položajima, nakon što je 1965. postao Slobodni zidar Velikog orijenta. Pri tome mu je pomoglo njegovo članstvo u Malte­škim vitezovima, čime mu je omogućen pristup najvišim razinama Vatikana, što će on i P2 vrlo uspješno iskoristiti. Gellijevi prijatelji iz američke Republikanske stran­ke pozvali su ga na inauguraciju predsjednika Reagana. (Reagan će kasnije položiti vijenac na grobove SS jurišnika tijekom ceremonija 40. obljetnice Drugog svjetskog rata, čija je upečatljiva simbolika savršeno odgovarala nacističkom mentalitetu CIA-e i Svjetske Elite, pravim kontrolorima P2.) Gelli je, osim toga, prisustvovao inaugura­cijama predsjednika Čartera i Forda, te je sebe nazivao prijateljem Georgea Busha.

U srpnju 1981. Gelli)eva je kći zaustavljena u rimskoj zračnoj luci te su zaplijenjeni dokumenti iz skrivenog pretinca njenog kovčega. Bile su to kopije američkog doku­menta pod nazivom Dodatak B (Supplement B). Radilo se o dodatku američkom terenskom vojnom priručniku FM 30-31 s datumom 18. ožujka 1970. i potpisom ge­nerala VVestmorelanda. U njemu se opisuje kako se neku državu može destabilizirati ubacivanjem kontrolnih organizacija i korištenjem agenata provokatora.8 Upravo to su radili Gelli i njegovi kontrolori.

Gelli je uspješno radio na tome da talijansko Slobodno zidarstvo bude službeno priznato od strane središnje masonske organizacije, Ujedinjene Velike lože iz Lon­dona. Talijansko Slobodno zidarstvo ima dugu tradiciju kontroverzi i miješanja u politiku. Zabranio ga je Mussollini, kao što je njemačke Slobodne zidare zabranio Hitler, a jedan od važnijih razloga bio je taj što su tajna društva obojici pomogla da dođu na vlast, pa su bili svjesni toga koliki utjecaj takva društva imaju. Nakon rata američki OSS, preteča CIA-e, izvršio je pritisak na očajne talijanske vlasti da dopuste Slobodnom zidarstvu povratak u zakonske okvire, a Matična loža iz Londona udije­lila mu je službeno priznanje. Učinivši to, službeno su priznali organizaciju najtješnje povezanu s mafijom. Te veze potječu još od „Carbonara", objedinjene grupacije Slo­bodnih zidara, mafije i vojske, osnovane u devetnaestom stoljeću s ciljem suprotsta­vljanja Napoleonu. Carbonari su ujedno bili blisko povezani s guelfskim vitezovima

216

piramida moći

_ Crnim plemstvom. Tijekom 1970-ih Gelli je u P2 novačio neke od najmoćnijh ljudi u talijanskom društvu, sve dok nije stvorio državu unutar države koja radi na za­jedničkom cilju. Imena članova bila su poznata samo njemu, možda još jednoj ili dvjema osobama. Čak niti drugi članovi nisu znali sva imena na popisu članova P2. posluživši se dobro prokušanim ustrojem Elite, članove je razdijelio na dva sektora koje je potom podijelio na niz podskupina. Jedino su vođe skupina znale identitet svojih članova, a i tada samo članova vlastite skupine. Članovi P2 kontrolirani su uz pomoć straha; predočene su im zastrašujuće kazne ne učine li kako im je rečeno. Kada je u ožujku 1981. izvršena policijska racija na Gellijeve poslovne prostorije, u sefu u njegovom uredu i kovčegu otkrili su 962 imena na popisu članstva P2. Među njima su bila i trojica ministara iz kabineta, četrdeset drugih članova parlamenta, če­trdeset i tri generala, osam admirala i stotine državnih službenika i diplomata, šefova službi sigurnosti, ravnatelja policije u četiri najveća talijanska grada, industrijalista, financijera, TV zvijezda te dvadeset i četiri novinara. Čvrsto sam uvjeren da se nešto slično događa u Ujedinjenom Kraljevstvu i mnogim drugim zemljama, što odražava metode i ciljeve P2. Neki smatraju da je Henry Kissinger član Lože P2 ili barem jedan od vodećih provoditelja njene politike i metoda. Članovi P2 nedvojbeno su moćne osobe iz inozemstva, što joj daje ogroman utjecaj unutar europskih i američkih oba­vještajnih službi i bankarstva. Talijanski premijer Giulio Andreotti bio je u bliskim odnosima s Gellijem. Kada je Andreotti optužen za šurovanje s mafijom, kao svog moralnog svjedoka naveo je bivšeg glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Pereza de Cuellara (navodnog člana P2) i... Henryja Kissingera.9 Novinar Mino Peccorelli, član P2, izjavio je da tu ložu vodi CIA. No, nisu mu dali da puno priča. Peccorelli je ubijen u obredu smrti kojeg, kako se ustanovilo, mafija izvrši nad onima koji govore previše. Daljnje dokaze o upletenosti CIA-e pružio je bivši CIA-in unajmljeni agent Richard Brenneke u intervjuu za talijansku televiziju 2. srpnja 1990. u kojem je izjavio:

„Uz pomoć tih ljudi [P2], mi [CIA] smo unosili u Sjedinjene Države i iznosili iz njih drogu i novac, a isto smo činili i u Italiji. Iskoristili smo te ljude da stvorimo situacije pogodne za rasplamsavanje terorizma u Italiji i drugim europskim ze­mljama početkom 1970-ih. P2 je još uvijek živ i još uvijek se koristi za iste ciljeve kao i početkom sedamdesetih. CIA je financirala P2 iznosom od oko 1 do 10 milijuna dolara mjesečno ...Taj CIA-in novac koristio se za razne svrhe, od kojih je jedna bila terorizam. Osim toga, željelo se osigurati potporu za krijumčarenje droge koja je iz drugih zemalja stizala u SAD. Oduvijek je postojala veza između P2 i CIA-e."

Između ostalih i Brenneke je rekao daje Ličio Gelli bio tek nominalni čelnik P2, a da se stvarna kontrola vršila iz Švicarske i Sjedinjenih Država. Italija će sedamdesete i rane osamdesete pamtiti kao godine opasnog življenja. Terorizam je sponzorirala Loža P2 rezultat čega je i podmetanje bombi na bolonjskoj željezničkoj postaji, pri

i istino će vos osloboditi

čemu je 1980. poginulo osamdeset i petoro ljudi. Teroristička skupina pod nazivom Crvene brigade držana je glavnim krivcem za većinu zlodjela, uključujući i otmicu te ubojstvo vode kršćanskih demokrata i bivšeg talijanskog premijera Alda Mora 1978. godine kada su ubijena i petorica njegovih tjelohranitelja. Terorističke skupine poput Crvenih brigada i družbe Baader-Meinhoff u Njemačkoj nisu sasvim onakve kakve se čine. Kao što je slučaj s te dvije skupine, njihove je pripadnike često obučavala CIA ili druge organizacije Elite. One su dio procesa 'problem-reakcija-rješenje', pokriće za likvidaciju „problematičnih" ljudi i sredstvo destabilizacije društva. Na saslušanju prilikom suđenja za ubojstvo Alda Mora nekoliko članova Crvenih brigada reklo je da su znali za upletenost visokih političkih krugova SAD-a u njegovo ubojstvo. Dana 10. studenog 1982. sud je čuo zaprepašćujuće svjedočenje bliskog Morovog suradni­ka Gorrada Guerzonija. On je ustvrdio da je Moru prijetio jedan visoki američki poli­tičar: ne promijeni li svoju politiku, s njime će se morati posebno pozabaviti. Moro je želio stabilnu Italiju, dok ju je američki političar želio nestabilnu. Supruga Alda Mora u svojem je iskazu ponovila da je jedna „visokorangirana politička figura Sjedinjenih Država" njenom suprugu kazala: „Ne prestanete li provoditi takvu politiku skupo ćete platiti". Tko je bio čovjek čije je ime Gorrado Guerzoni naveo na sudu?

Henry Kissinger.

U Italiji se o tome naširoko pisalo, ali nijednom riječju nije spomenuto u New York Timesu ili Washington Postu, premda je za umiješanost u ubojstvojednog od vo­dećih stranih političara - otetog i usmrćenog od strane terorističke družbe - pred sudom optužen jedan od najpoznatijih Amerikanaca. Slobodno novinarstvo? Da, sve u šesnaest. Kada je izvršena otmica Mora, talijanske su vlasti odbile pregovara­ti o njegovom oslobađanju. Krajnje neobično jer su u drugim slučajevima otmica pregovarale s otmičarima. Njegova obitelj tada to nikako nije mogla shvatiti. Kao da vlasti nisu željele da bude oslobođen. Istina je da to zaista nisu željele. Zavjere­nička Elita nije odana niti jednoj državi niti političkom sustavu. Njeni su članovi u svim strankama i zemljama te surađuju na ostvarenju svojih zajedničkih ciljeva. Granice i države za njih ne postoje, osim kao sredstvo da se jednu stranu nahuška protiv druge.

Dva značajna imena otkrivena na popisu članova P2 bili su financijeri Roberto Calvi i Michele Sindona. Gellijevu aferu s P2 policija je otkrila dok je istraživala lažnu otmicu Sindone i njegove aktivnosti u funkciji financijskog savjetnika Vati­kana i mafije. Rimokatolička crkva odavno je izopćila Slobodno zidarstvo iz svojih redova, premda su mnogi njeni svećenici i predstavnici njegovi članovi. Međutim, za vrijeme Gellija, kada je službeno neslaganje Vatikana sa Slobodnim zidarstvom značajno ublaženo, Loža P2 je preuzela uzde u papinskoj državi ubacivši u njene strukture Gellija, Calvija i Sindonu. Tijekom tih godina infiltracije P2 papa je bio Pavao VI; upravo je on smanjio neslaganja sa Slobodnim zidarstvom unutar Rimo­katoličke crkve. Zanimljivo, kanadski izdavač Daniel Scallen unajmio je Pinkerto-

piramiaa moa

novu detektivsku agenciju iz New Yorka da istraži papine postupke. Jedan je detektiv 1973. otišao u Rim te je izvijestio da u Vatikanu postoje dvojica pape Pavla! Prema njegovoj pretpostavci, lažni je papa plastičnom kirurgijom postigao izgled pravog pape. Pogledate li slike pape iz tog vremena u krupnom planu, takva se pretpostav­ka čini prilično utemeljenom. Po svemu sudeći, doista postoje nedvojbene razlike. FBI je analizirao snimke papinih govora prilikom Božića i Uskrsa te je ustanovljeno da glasovi pripadaju različitim osobama. Tijekom istrage papina je nećakinja de­tektivu priznala da lažni papa doista postoji, te da njegova obitelj (koja je redovito posjećivala pravog papu u Vatikanu) to zna, rekla je ona. Istraga je okončana kada je spomenuti detektiv uhićen u Rimu i osuđen na četiri godine zatvora. Kasnije je deportiran, nakon čega je jednostavno „nestao". Kada sam u knjizi Pobuna robo­ta govorio o tome da pojedine javne osobe zamjenjuju dvojnici, neki su čitatelji tu teoriju doživjeli prilično nategnutom. No, osobno je takvom ne smatram. Sada se pokazalo da Saddam Hussein kojeg smo vidjeli u Zaljevskom ratu nije bio isti čovjek kojeg smo imali prilike vidjeti prije rata. Bio je to plastičnom kirurgijom stvoreni dvojnik.10

Kada je izbila afera s P2 u to su bili umiješani najviši dužnosnici Vatikana, uključu­jući državnog tajnika, kardinala Villota. Prema navodima u knjizi Bratstvo (The Brot­herhood) Stephena Knighta, mnogo je onih koji smatraju da je Villot izvršio pritisak na rimokatoličku hijerarhiju da smanji svoj otpor Slobodnom zidarstvu. Spominje ga i David Yallop u svojoj istrazi pod nazivom ,,U Božje ime" kao glavnog osumnjičenog za ubojstvo pape Ivana Pavla I koji je umro 1978. nakon svega 33 dana provedena na dužnosti. Taj je papa vjerojatno nešto znao o onome što se događa, kako u smislu infiltracije Slobodnih zidara tako i u smislu pljačke vatikanskog blaga. „Kršćansko" krilo kulta Sveviđećeg Oka želi se ubaciti u kršćanske redove i uništiti ih, na isti način na koji njihovi članovi iz redova Židova rade na podrivanju judaizma. Možda je papa Ivan Pavao I bio odlučio stati na kraj toj manipulaciji, premda pojedinci govore da je bio iluminatski papa. Kako bilo da bilo, pronađen je mrtav. Ubili su ga agenti P2, iako je to zabašureno lažima o „prirodnoj smrti". Liječnici koji su dobili dopuštenje da ga pregledaju doimali su se zbunjenima, svaki od njih iznosio je drukčiju pretpo­stavku o uzroku smrti: srčani udar, rak i tumor na mozgu. Birajte. Mnogi smatraju da je otrovan, ali vlasti nikada nisu provele doličnu istragu. Pronađen je mrtav u 5.30 ujutro. Već u 9.30 prijepodne njegovo je tijelo balzamirano, a utroba izvađena i spa­ljena. Obdukcije nije bilo. Standsfield Turner (CFR), bivši direktor CIA-e, rekao je da je osobni liječnik pape Ivana Pavla, jedan od prvih koji je pregledao njegovo truplo, radio za CIA-u. Sam kardinal Villot umro je 1979., prije negoli je priča o P2 objelo­danjena. Nedugo prije smrti rekao je da će otkriti pojedinosti o papinoj smrti, ali to nije stigao učiniti. Liječnici kojima je dopušteno pregledati Villotovo tijelo kao uzrok smrti naveli su bronhijalnu upalu pluća... pardon, probleme s bubrezima... ne, čekaj­te, hepatitis... ne, ovaj... unutarnje krvarenje. Ako mi ikada zatreba liječnik, podsjetite me da nikako ne zovem one vatikanske.

219

/ istina će vas osloboditi

Michele Sindona, član P2, financijski prevarant, perač novca koji je kasnije osu­đen za ubojstvo, počeo je poslovati s vatikanskom bankom L'Istitulo per le Opere di Religione (IOR) te je svog partnera Roberta Calvija predstavio direktoru banke, biskupu Paulu Marcinkusu. Calvi je imao i vlastitu banku, Ambrosiano, u kojoj je ta vatikanska banka postala jedan od glavnih dioničara zahvaljujući slobodnozidarskim vezama i Gellijevom bliskom odnosu s najvišim dužnosnicima i s papom. Počinjena je velika prijevara, pa kada je Banco Ambrosiano 1982. krahirala imala je dugove u iznosu od 800.000.000 funti. Vatikanska je banka vjerovnicima isplatila 164.000.000 funti, što je u Rimokatoličkoj crkvi izazvalo novčanu krizu sličnu onoj u koju je ne­davno zapala protestantska Engleska crkva.

Roberto Calvi, koji je postao poznat (poput Sindone) kao „Božji bankar", pobjegao je u Austriju a odatle u Englesku, gdje je stigao 15. lipnja 1982. Dva dana kasnije nje­gova tajnica Graziella Corrocher, koja je vodila poslovne knjige za P2, „pala" je s pro­zora četvrtoga kata banke Ambrosiano. Dan kasnije bio je mrtav i Calvi. Pronađen je obješen na skelama ispod mosta Blackfriars u Londonu, džepova punih zidarskih predmeta, 6,5 kilometra od samostana Chelsea gdje je bio odsjeo.

Još dok je sastavljan izvještaj o pronađenom tijelu, talijanska policija i drugi pred­stavnici vlasti unajmljivali su zrakoplov za let do Engleske. Nisu se trebali toliko žu­riti jer je u redovima londonskih vlasti bilo napretek Slobodnih zidara koji su mogli prikriti tragove o njegovom ubojstvu. Nakon istrage kao uzrok smrti londonska je policija navela samoubojstvo, stoje upravo nevjerojatno. Čovjek koji se želi ubiti čini, dakle, sljedeće: odlazi iz svoga stana gdje je to mogao na miru učiniti, putuje do mo­sta Blackfriars i unatoč iznimno snažne vrtoglavice spušta se do skela pod lukovima mosta za koje nije mogao znati da se ondje nalaze, zatim nekako namješta uže, puni džepove krhotinama i potom se vješa. Nadasve uvjerljivo, nema što! Druga istraga u lipnju 1983. ostavila je uzrok smrti nedefiniranim, što je predstavljalo kakav-takav pomak, iako daleko od ishoda kojeg su nametali dokazi.

Njegova je smrt nesumnjivo obilježena slobodnozidarskim simbolima, a Slobodni zidari se obožavaju poigravati simbolikom. Blackfriars je nekoć bilo mjesto gdje je podignut fratarski samostan kojeg je vodio Dominikanski red, čiji su članovi nazi­vani Blackfriars (crni fratri; op. prev.) zbog crnih halja koje su nosili. Upravo su oni proširili upotrebu propovjedaonica, zbog čega su propovjedaonice jedan od motiva kamenih ukrasa na mostu Blackfriars. Pri izvođenju svojih obreda članovi Lože P2 odijevali su se poput „crnih fratara". Osim toga, kao jedna od slobodnozidarskih mje­ra kažnjavanja spominje se „...zakapanje [žrtve] u morski pijesak pri niskom vodo­staju, ili oko 200 metara od obale, gdje se plima i oseka redovito izmjenjuju dvaput u dvadeset i četiri sata..." Na jednoj od karata tarota smrt se prikazuje kao čovjek obješen pored vode. Bez obzira kakve bile pojedinosti njegove smrti, jasno je da je Calvi ubijen, bilo zbog onoga što je učinio ili zbog onoga što je znao da je učinjeno. Vjerojatno je u pitanju oboje. A to je kazna koja se izvršava nad mnogim Slobodnim zidarima koji onima s vrha piramide prestaju biti od koristi.

220

Bilo bi lijepo misliti kako je afera oko P2 bio samo izdvojen slučaj, no ja u to ne vjerujem. U većini zemalja (a zasigurno u najutjecajnijim) tek se trebaju otkriti (u što nimalo ne sumnjam) slične ćelije elitnih Slobodnih zidara koji stvaraju i nadziru državu unutar države. Ujedno ne prihvaćam teoriju da je P2 prestao postojati, niti da je Vatikan očistio svoje redove od ubačenih elemenata Elite koji njime žele upravljati. Osim toga, sam po sebi zanimljiv je i naziv - P2. Ukazuje da negdje mora postojati nekakav PI. Ali gdje? Gotovo sigurno u Sjedinjenim Državama ili u Ujedinjenom Kraljevstvu, a lako moguće u obje zemlje.

Malteški vitezovi

U doba Križarskih ratova u dvanaestom i trinaestom stoljeću, kada je papa pokušao odagnati muslimane iz Jeruzalema, pojavili su se brojni redovi „Vitezova". Među ini­ma bijahu Vitezovi templari (Vitezovi Hrama) i Red vitezova hospitalaca sv. Ivana od Jeruzalema. Nakon neuspjeha križara i jedni i drugi bili su proganjani, ali Vitezovi templari su opstali do dandanas, a njihova je vjera činila osnovu Škotskog obreda Slo­bodnog zidarstva s njegova 33 stupnja. Red sv. Ivana od Jeruzalema mijenjao je svoj naziv u skladu s promjenom lokacije. Dobivši od pape otok Rodos postali su Vitezovi Rodosa, a potom i Vitezovi Malte (tj. Malteški vitezovi) kojom su vladali kao suve­renom državom sve dok 1798. godine Napoleon nije Red ukinuo. Poslije razdoblja nomadskog življenja, barem se tako navodi u njihovim službenim povijesnim izvo­rima, papa Leo XII (dogmatski katolički ekstremist) 1834. godine utemeljio je novo sjedište Reda u Rimu. Danas se nazivaju Suvereni vojni Malteški red te uživaju sva diplomatska prava kakva imaju čelnici država. Njihovu suverenost priznaje više od četrdeset država koje imaju pune diplomatske odnose s tom službeno, o-tako-točno opisanom, državom unutar države. Papinskim ukazom međunarodni čelnik Reda, Veliki majstor, ima rang princa, važnost kardinala i naslov „Najeminentnija visost". Posvemašnji šef, barem službeno, je papa. Malteški vitezovi su glavni politički me­šetari unutar mreže Elite, uz čvrste veze s Crnim plemstvom i svjetskom politikom, između ostalog i u Sjedinjenim Državama. Alexander Haig (CFR), ministar vanjskih poslova za Reaganove vladavine, njihov je član, a neki smatraju da je to bio i Rea­gan. Valerie Giscard d'Estaing, bivši francuski predsjednik, također je bio njihov član. Upravo su d'Estaing (Bil.) i bivši njemački kancelar Helmut Schmidt (Bil.) zajednički ustrajno radili na promicanju združene Europe." Taj Red ima posebno tijesne veze sa sigurnosnim službama kao što je CIA. Godine 1948. jednu od svojih najprestižnijih počasnih nagrada Red je dodijelio generalu Reinhardu Gehlenu koji je bio šef protu-sovjetske špijunaže u vrijeme Hitlerove vlasti.

Nakon rata Gehlena je unajmila novostvorena CIA da organizira njene operacije u Europi! Direktori CIA-e za koje se zna da su bili Malteški vitezovi su John McCone i William Casey, kao i George Rocca, zamjenik šefa CIA-ine protuobavještajne službe. Gotovo je sigurno da su Malteški vitezovi bili umiješani u aferu Iran-Contra, oružje-za-drogu, u Sjedinjenim Državama, čime je pozornost svjetske javnosti usmjerena

221

/ I J il I I U l_C V U J U J I U l / U U I l l

na Olivera Northa. Na saslušanjima je Northa zastupala odvjetnička tvrtka Bennetta Williamsa, Malteškog viteza. Jedan od Amerikanaca koji se založio da odabrani naci­sti nakon rata pobjegnu iz Njemačke u Sjedinjene Države bio je industrijalac J. Peter Grace, nekadašnji glavešina Malteških vitezova u Americi.

Taj Red je krajnje desna, autoritarna organizacija povezana s najvišim razinama Eli-tine mreže. Istraživanje autorice Betty Mills za njenu knjigu iz 1990. Pukovnik North, William Cassey i Malteški vitezovi (Colonel North, William Casey, And The Knights Of Malta) pokazuje da je 1930-ih u Americi pokušan prevrat u režiji tog Reda. Glavnu je ulogu pri tome imao Malteški vitez John J. Raskob, ali je puč propao kada je mornarički general Smedley Butler odbio u tome sudjelovali, objelodanivši dokaze o planu prevra­tnika. Kao jednog od umiješanih spomenuo je Raskoba, predsjednika uprave General Motorsa (pod kontrolom J. P. Morgana) i jednog od trinaest osnivača Malteških vitezo­va u Sjedinjenim Državama. Održana su saslušanja pred Kongresom, ali iznenađujuće je, ili možda nije, da Raskob nikada nije pozvan kao svjedok. I, kao što kaže Betty Mills: „Zanimljivo je i istodobno zabrinjavajuće kada ustanovite da se, koliko je nama pozna­to, urota iz 1930-ih za preuzimanje moći u Bijeloj kući ne spominje u povijesnim knji­gama ili enciklopedijama".12 Tko kontrolira medije i službene verzije povijesti? Točno.

Još jednom vidimo kako se Malteški vitezovi uklapaju uz druge dijelove slagalice, uključujući i medije. William F. Buckley, izdavač i naftni magnat, član je Društva lu­banje i kostiju, Vijeća za vanjske poslove i Mateških vitezova. Frank Shakespeare, još jedan Vitez, bio je ravnatelj televizijske kuće CBS, potpredsjednik RKO-a i veleposlanik Sjedinjenih Država u Vatikanu. Shakespeare je također bio član od Elite kontrolirane Baštinske zaklade (engl. Heritage Foundation) pod predsjedanjem krajnjeg desničara Paula Weyricha. Ona je povezana s obitelji Habsburg, jedne od pokretačkih sila iza Pa-neuropskog pokreta koji je doveo do stvaranja Europske zajednice, i jedna od ključnih obitelji unutar Svjetske Elite. Povjesničar društva Stephen Birmingham kaže: „Malteški vitezovi predstavljaju ono što je možda najeksluzivniji klub na svijetu. Iznad su kato­ličke aristokracije ... [oni] telefonom mogu nazvati papu i s njime čavrljati".13 Otišao bih korak dalje i rekao da kontroliraju Vatikan u dosluhu s ostalim elementima Elite koji uopće nisu katolici, a kamoli katolička aristokracija. To je samo fasada za njihove aktivnosti, a oni štuju jednu sasvim različitu inačicu „boga" - Lucifersku Svijest koju simbolizira Piramida i Svevideće Oko. Vatikan je kontrolirala Elita preko Malteških vitezova prije nego se umiješao Gellijev P2.1 doista, Gelli je bio član Malteških vitezova. Sadašnji papa i službeni čelnik Malteških vitezova je Poljak Karol Wojtyla, bivši glumac i uposlenik I. G. Farbena. Na njega je izvršen neuspjeli atentat koji je možda bio upozo­renje: „Radi što ti se kaže ih...". Teško je reći.

Neupitno je da sa sobom nosi iskrivljeni ili slomljeni križ koji prikazuje izobličen lile Isusa. U petom stoljeću osmislili su ga sotonisti, kasnije rabili crnomagijaši, a izvan zakona je stavljen u srednjem vijeku. Godine 1978. kada je ubijen papa Ivan Pavao I, a papa Ivan Pavao II preuzeo papinsku vlast, izdan je set vatikanskih maraka s nacrta­nom piramidom i svevidećim okom.

222

Narančasti red i Sinn Fein TJ pozadini sadašnjih sukoba u problematičnim područjima u svijetu naći ćete mrežu tajnih društava Svjetske Elite koja manipulira objema sukobljenim stranama. Vijesti su pune priča o „borcima za slobodu" i „oružanim okršajima" širom svijeta. Većina ljudi u zemljama zahvaćenim sukobom vjeruju kako se u svojoj zemlji ili zajednici bore za „slobodu", iako ih se zapravo koristi kao djeliće koordinirane svjetske re­volucije koja treba uništiti zajednice i nacionalne države, na putu prema svjetskoj vladi. Na obje „strane" takozvane Razdjelnice katolika i protestanata u Sjevernoj Ir­skoj oružani okršaji koštali su života 3000 ljudi. Nema nikakve sumnje da, na nižim razinama, obje zamišljene „strane" postoje samo u umovima sukobljenih ljudi. No protestantske i paravojne skupine podupire jedno tajno društvo - Narančasti red. Isto je to tajno društvo (pod nadzorom Crnog plemstva) koje je postavilo kralja Vilima Oranskog na britansko prijestolje i prenijelo nizozemski središnji bankarski sustav u Britaniju u formi Engleske banke (Bank of England). Katolička politička i paravojna krila također su dio mreže tajnih društava i, ne samo što nemaju veze s „borbom za slobodu", ona čine zločinačku udrugu u stilu Meyera Lanskog. Zašto bi, na najvišim razinama, bilo nemoguće da cijelo vrijeme zajednički rade na suprotstavljanju jedne strane drugoj prema klasičnom ali prilagođenom hegelijanskom modelu, dok isto­vremeno javnost žele uvjeriti da se radi o dvije krajnje neprijateljske sile? U knjizi Tajna društva Irske (The Secret Societies Of Ireland) njen autor Pollard kaže da je sila koja stoji iza revolucija u Europi na nišanu imala Irsku:

„Ti poklisari iz Francuske namjeravali su oslabiti Englesku širenjem doktrine o svjet­

skoj revoluciji putem savezništva između katoličkih nezadovoljnika s Juga i republi­

kanskih prezbiterijanaca sa Sjevera."

Jedno od oruđa irske inačice svjetske revolucije bila je organizacija Irsko bratstvo koje je kasnije promijenilo ime u Ujedinjeni Irci. Osnovali su je Slobodni zidari - Wolfe Tone i Napper Tandy - 1791. godine. Pisac i istraživač iz osamnaestog i devetnaestog stoljeća Robert Clifford piše da je irska revolucionarna mreža održavala veze sa sličnim međunarodnim pokretima preko Kluba prosvijetljenih jakobinaca u Parizu (sila u po­zadini Francuske revolucije), Revolucionarnog društva u Engleskoj i Škotskog odbora za reformu. Fenijansko društvo, čiji je naziv kasnije promijenjen u Irsko republikansko bratstvo, osnovano je između 1857. i 1858. pod vodstvom Jamesa Stephensa koji je od početka to Bratstvo doživljavao kao dio mnogo šireg, europskog revolucionarnog po­kreta. Fenijanci su odlazih u Pariz gdje su proučavali metode Carbonara, mreže talijan­ske Elite-Bratstva, vrlo blisko povezane s Crnim plemstvom. Godine 1865. fenijanci su se pridružili mreži tajnih društava koju je vodio Karl Marx pod nazivom Međunarodno udruženje radnih ljudi, a 28. rujna 1864. u Londonu su, uz pomoć Američkog fenijan-skog društva, osnovali Irsko bratstvo kojem glavni cilj nije bio osiguranje demokracije, slobode i pravde irskom narodu. Ono je stvoreno zato da se iskoristi njihov sasvim

razumljiv osjećaj nepravde kako bi se pripremio teren za svjetsku (Elitinu) revo­luciju. Irsku je Marx sma­trao važnim instrumentom za podrivanje Engleske koji se, od tada naovamo, kori­sti upravo na takav način, pri čemu su Irci samo pi­juni manipulatora s obje „strane". Robert Clifford piše:

„Nesretnih li i zavedenih ljudi, tih nižih suradnika, koji nisu bili upućeni ni u što, a trebali su biti tek obični pokretači pobune i ubojstava. U ponor

Slika 10 strahota guralo ih je nekoli­

ko političkih besramnika koji su se jagmili za vlast, kaneći kročiti ka kormilu države kroz krv svojih sunarodnjaka! ... U onim krajevima gdje je čitavo stanovništvo bilo katoličko, dijeljeni su leci na kojima je tobože prikazan Statut narančastih, tj. propast i smrt svakom katoliku; jer, jednom kada se obični puk potakne na pobunu, tada je lako okrenuti ga protiv vlasti, kao središta Narančastih."

U međuvremenu, nešto slično kažete protestantima o katoličkim čelnicima i - bingo! - previranja i strahota u Irskoj imat ćete koliko vam srce želi u čita­vom dvadesetom stoljeću. To je klasični preinačeni hegelijanizam ili, moglo bi se također reći, kisindžerizam ili harimanizam (Slika 10). Za zemlju s tako malo stanovnika mreža tajnih društava u Irskoj neviđeno je razgranala. Ona je dovela do stvaranja Sinn Feina 1905., političkog krila Irske republikanske vojske (Irish Republican Army - IRA). Ta je mreža, pak, povezana s mrežom koju kontrolira Svjetska Elita, a preko nje se koordiniraju veze između IRA-e i drugih terori­stičkih skupina, što je izuzetno dobro dokumentirano. U izdanju časopisa New Covenant Times od siječnja/ožujka 1994. piše da je lojalistički paravojni pokret hotimično podupirala obavještajna služba MI5 svojom operacijom „Tara", namje­ravajući izazvati toliko nasilja i ubojstava tipa „ti mene, ja tebe" od strane ne samo IRA-e već i protestantske lojalističke paravojske, da parlament Ujedinjenog Kraljevstva ne bude imao drugog izbora doli dopustiti Sjevernoj Irskoj sjedinje­nje s Republikom Irskom.

>4

Djelomičnu povijesnu pozadinu svega ovoga imamo u priči o Colimi Wallaceu, temi knjige novinara Paula Foota pod nazivom Tko je smjestio Collimi Wallaceu (Who Framed Colin Wallace?). On je bio honorarni vojnik i izvanredno sposoban časnik za odnose s javnošću u vojnom stožeru u Sjevernoj Irskoj. Kasnije je premješten u drugi odjel pod kontrolom službe MI5. Bio je to odjel koji se bavio promicanjem dezinfor­macija. Ondje je Wallace saznao za operaciju „Tara" i njenu povezanost sa zataškava­njem, koje se odvijalo više od 20 godina, o historijatu seksualnog zlostavljanja djece u „Domu za dječake Kincora". Kada je Wallace zatražio da ga se s projekta makne smjesta je poslan u Englesku i optužen za „narušavanje sigurnosti". Kasnije je optu­žen za ubojstvo. Ne dijelim inače ništa zajedničkog s većinom stavova koje godinama iznosi član parlamenta Enoch Powell (Bil.), ali u jednom je po meni sasvim u pravu: ne samo da je Wallaceu podvaljeno od strane establišmenta - postupak protiv njega ukazuje na umiješanost pojedinaca na svima razinama, od ureda premijera do niže rangiranih policajaca i državnih službenika. Sukob u Sjevernoj Irskoj ima mnogo du­blju pozadinu od one kakva se želi prikazati14, a jedan moj izvor iz redova britanskog establišementa koji je radio na projektima povezanim sa Sjevernom Irskom rekao mi je da se katolički i protestantski čelnici redovito sastaju i dogovaraju o strategiji! Siguran sam da se nešto slično zbiva na Srednjem istoku gdje su „mirovni" pregova­rači, Arafat i pokojni premijer Rabin, Palestincima zajednički ponudili „dar" u obliku dugotrajnog ropstva upakiranog kao „sloboda".

Društvo lubanje i kostiju

Unutar Elitine piramide to je važno društvo s ogromnim utjecajem unutar Sjedinje­nih Država. Vođeno je u najstrožoj tajnosti iz njegova sjedišta na Sveučilištu Yale, u jednoj grobnici bez prozora prikladno nazvanoj „Grobnica", gdje se tijekom semestra članovi sastaju dvaput tjedno. Detaljna povijest Društva lubanje i kostiju obavljena je tajnom, ali smatra se da je uvedeno u SAD prije više od 150 godina kao Ogranak 322 jednog njemačkog tajnog društva, a svojevremeno je bilo znano i kao Bratstvo smrti. Iluminati pod krinkom. Čini se da simbolika inicijacijskog obreda, ako ništa drugo, ukazuje na čvrste veze sa Slobodnim zidarstvom. Pokrenuli su ga 1832.-1833. general William Huntington Russell i Alphonso Taft (potonje je slavno obiteljsko ime u Americi). Godine 1876. Taft će postati ministar rata u Grantovoj administraciji, a njegov sin William Howard Taft bio je jedini čovjek s funkcijom predsjednika i predsjednika Vrhovnog sudskog vijeća Sjedinjenih Država. Društvo lubanje i ko­stiju izuzetno je rasističko, a utemeljeno je pomoću imetka stečenog prodajom dro­ge. Registrirano je 1856. kao Zaklada Russell, a posebnom zakonskom odredbom njegovi punomoćnici su izuzeti od obaveze podnošenja korporacijskih izvještaja vlastima države Connecticut.

Inicijacijski obredi Društva lubanje i kostiju i danas se vrše na otoku Deer na rijeci St. Lawrence. Otok je u vlasništvu Udruge Zaklade Russell, uz najveći dio zemljišta na kojem stoji Sveučilište Yale. Svoje golemo bogatstvo obitelj Russell je izgradila na

/ istina će vas osloboditi

trgovini opijuma u devetnaestom stoljeću posredstvom udruge za prodaju droge pod nazivom Russell and Company. Njezino se poslovanje sastojalo u tome da pokupi opijum iz Turske i ilegalno ga prebaci u Kinu. Njihov jedini suparnik bila je Perkin-sova udruga sa sjedištem u Bostonu, čiji su se članovi međusobno ženili s drugim obiteljima britanske genetske loze otprije uključenim u trgovinu robljem.

Russelli su naposljetku otkupili Perkinsov posao s opijumom i postali središte američke trgovine tom drogom, u savezu s drugim obiteljima „plave krvi" kao što su Coolidge i Delano (obitelji-kandidatkinje za Komitet 300), a obje su iznjedrile pred­sjednike Sjedinjenih Država. U vrijeme rabote s drogom direktor tvrtke Russell and Co. u gradu Cantonu bio je Warren Delano mladi, djed Franklina Delana Roosevelta. Te američke obitelji također su bile povezane s britanskim obiteljima uključenima u trgovinu opijumom, kao što je obitelj Keswick (Jardine Matheson) i mnoge druge koje je podržavala britanska vlada u doba lorda Palmerstona, simboličkog čelnika Lože Velikog orijenta. Članovi obitelji Keswick i Jardine Matheson su članovi Komi­teta 300. Dakle, s obzirom na genezu nastanka Društva lubanje i kostiju nije nikakvo čudo da je simbol te organizacije piratska zastava.

Veze između Lubanje i kostiju te obitelji Istočnog establišmenta navedenih u ovoj knjizi održale su do današnjih dana imena kao što su... Bush, Rockefeller, Harriman, Whitney, Payne, Vanderbilt, Bundy i tako dalje. Autor Anthony C. Sutton pribavio je primjerke popisa članstva Lubanje i kostiju koji sežu do 1832. godine.15 Između 20 i 30 obitelji, u velikoj većini s Istočne obale, vode u tom Redu glavnu riječ. Većina ih tvrdi da podrijetlo vuku od britanske aristokracije ili da njihova genetska linija seže unatrag do engleskih puritanskih obitelji koje su u Ameriku došle oko 1630.-1660.. Te obitelji ili su same stekle financijsku moć ili su bogatstvo osigurale ženidbom sa sinovima mogula kao što su Rockefelleri i Harrimani. Jedna je strana imala novac, druga je imala gene tobože elitnih krvnih loza „Postojbine". Kao što vidimo, unapri­jed dogovorenih brakova ima i drugdje a ne samo u Aziji. U tim anglo-američkim obiteljima brakovi se utanačuju kako bi se zaštitile ili „poboljšale" genetske linije na-dri-plavokrvnih koji podrijetlo svojeg naslijeđenog bogatstva i utjecaja duguju švercu drogom, robovlasništvu i pomno odabranim bračnim partnerima. Te isprepletene obitelji pomažu se i međusobno podržavaju u svojoj potrazi za financijskom, politi­čkom i genetskom nadmoći.

Jedna od većih obitelji čiji članovi pripadaju Društvu lubanje i kostiju je obitelj Lord koja drži poznatu njujoršku odvjetničku tvrtku Lord, Day and Lord. Medu nji­hovim aktualnim klijentima su New York Times i Zaklada Rubin koja financira Elitin Institut za proučavanje politike u Washingtonu. Winston Lord (TC, Bil.) postao je predsjednik Vijeća za vanjske poslove 1983. godine. U Lubanji i kostima dobro je zastupljen i klan Bush. Prescott Bush je primljen za člana 1917., a potom se priženio u obitelj financijera i mahera Walkera.16 George Herbert Walker mladi također pripada lubanji i kostima. Godine 1948. Redu se pridružio Prescottov sin George Herbert Walker Bush, što će se pokazati izuzetno korisnim potezom pri usponu ka mjestu

226

piramiaa moći

ravnatelja CIA-e i funkciji predsjednika Sjedinjenih Država. Pat Buchanan, jedan od Bushovih suparnika na predsjedničkim izborima, optužio ga je da „državu vodi po­put Društva lubanje i kostiju". Sveučilište Yale te Lubanja i kosti također su izvor kadrova za CIA-u, a karijeru sa špijunskom agencijom pod kontrolom Elite Bush je gotovo sigurno započeo za svojih studenskih dana.

Među članovima Reda njegov otac Prescott Bush najpoznatiji je po pljački groba indijanskog poglavice iz plemena Apača, Geronima. U svibnju 1918. Bush i još pet članova Lubanje i kostiju ispreturali su njegov grob u Fort Sillu u Oklahomi. Naiz­mjence su čuvali stražu dok su drugi pljačkali grob i otimali artefakte i Geronimovu lubanju. Odnijeli su je u sjedište Lubanje i kostiju na Yaleu gdje se sada koristi u nji­hovim bolesnim obredima i ceremonijama. Ta grozna priča prepričava se u okviru unutarnjeg historijata Društva lubanje i kostiju. S njom je upoznat i Ned Anderson, plemenski glavešina plemena San Carlos Apača, kada je pregovarao da se Geroni-movi ostaci vrate pod skrbništvo plemena. U članku New Yorkera iz 1989. piše kako se „jedan član Društva lubanje i kostiju ... prisjeća da je tijekom ranih 1970-ih vidio otprilike 30 lubanja, iako sve nisu bile ljudske, razbacanih oko Grobnice".

Takav je mentalni sklop onih koji zauzimaju položaje moći unutar američkih vlasti - u slučaju Georgea Busha, one predsjedničke. Da ponovim, to je metalni sklop, ili vibracijsko stanje, koje se može uskladiti s frekvencijom Zatvorskih Čuvara. Petnaest studenata godišnje vrlo se pomno odabire, da bi kasnije postali članovi Lubanje i ko­stiju. Odabrani su već na prvoj godini studija, ali članovima postaju tek na završnoj godini, prije odlaska u vanjski svijet. Zatim mogu nastaviti potajno promicati ciljeve Lubanje i kostiju u svijetu politike, poslovanja, bankarstva, medija, obrazovanja i svih drugih sfera utjecaja.

Strah, prijetnje i ucjene oružje su kojim se to društvo služi da bi svoje članove dr­žalo poslušnima. Dio incijacijskog obreda je i ovo: kandidati leže goli u mrtvačkom sanduku s vrpcom privezanom za intimne dijelove tijela te masturbiraju i izvikuju pojedinosti svojih seksualnih iskustava. Moram priznati da, otkada sam to saznao, Georgea Busha više ne gledam istim očima. Navodno se te seksualne rasprave na­stavljaju voditi tijekom života članova Društva, premda se jedino pri inicijaciji oba­vljaju u lijesu. Nakon inicijacije student dobiva ime koje će se koristiti samo u okviru Društva lubanje i kostiju. On postaje „vitez" po ugledu na druga tajna društva kao što su Malteški vitezovi. Stariji vitezovi u Društvu nazivaju se patrijarsi, a nas koji se nalazimo vani - tj. mase - nazivaju poganima, barbarima i vandalima.

Pogledate li samo razdoblje koje je trajalo od Ruske revolucije pa do kraja Drugog svjetskog rata možete uočiti kako je Društvo lubanje i kostiju bilo okvirna tema tije­kom tih godina sukoba i manipulacije. U upravi Morgan Guaranty Trust Company koja je pripomogla da se financira boljševička revolucija, održi sovjetska diktatura i financiraju obje strane u dva svjetska rata pronaći ćete devet članova Društva lubanje i kostiju, uključujući W. Averella Harrimana, Harryja P. Whitneya, Knighta Woolleya i Percyja Rockefellera. U upravi tvrtke W A. Harriman (Brown Brothers, tj. Harri-

... / istina će vas osioooaiti

man od 1933.) bilo je osam članova Lubanje i kostiju, a medu njima W. A. Harriman, E. Roland Harriman, Knight Woolley i Prescott Bush. Više nego očigledno, Društvo lubanje i kostiju bilo je, i jest, važno sredstvo usklađivanja Elitinih operacija. Pri­mjer Averella Harrimana najbolje pokazuje kako su članovi Lubanje i kostiju odredili smjer Sjedinjenih Država i svijeta, ali mnogi Amerikanci koje spominjem u ovoj knji­zi također su članovi Društva. Njegovi članovi stoje iza eugeničkog pokreta, stvaranja Svjetskog vijeća crkava i izazivanja američkog Građanskog rata (u kojem su lubanje! radili s Rothschildima, koji su po jednog agenta imali na obje zaraćene strane, Judaha Benjamina i Augusta Belmonta).

Na SUci 11 prikazao sam sveukupnu strukturu globalne piramide kontrole. Ne tvrdim da je 100% točna. Na koncu konca, govorimo o sili obavijenoj lajnošću i de­zinformacijama. No, dobit ćete određeni uvid kako se elementi uklapaju u mrežu. Osmislila ju je Elita kaneći kontrolirati: vlade i političare; političke stavove svih boja; gospodarski sustav; svjetsku vojsku; medije; obavještajne agencije; manipulaciju ja­vnim mnijenjem; „zdravlje" - farmaceutsku industriju; mrežu opojnih droga; kon­trolu rasta stanovništva - eugeniku; obrazovanje; proizvodnju hrane i tako dalje. Ti međusobno povezani elementi drže se zajedno u sustavu kontroliranom od vrha. Eli-tini ljudi ubacuju se u strukture vlasti, upravljajući smjerom kojim kreće društvo, a iz ključnih Elitinih oruđa u središtu strukture - kao što su Okrugli stol i Kraljevski institut za međunarodne poslove - prikriveno se manipulira i koordinira događaji­ma. Sve te niti i zapovjedne linije vode do Ujedinjenih naroda i njegove postojano bujajuće mreže agencija i moći. Ne bih želio da steknete dojam kako je ta mreža svemoćna, niti da manipulira bez ikakvih unutarnjih pritisaka i trvenja. Mnoštvom ljudi mreža može manipulirati i nadzirati ga jedino ako joj u tome sami pomažemo. Prestanemo li se odricati vlastitog prava da mislimo svojom glavom i prekinemo su­radnju s kontrolorima, njihova će „moć" ispariti. Osim toga, u mnogim stvarima Eli­ta uopće nije složna. Jedan dugogodišnji istraživač projekta Novog Svjetskog Poretka rekao je da su pripadnici Elite poput bande pljačkaša banaka. Slažu se u tome koje će zlodjelo počiniti, ali se spore oko metoda i podjele plijena. Mislim da će takvi pritisci odigrati jednu od glavnih uloga u njihovoj neizbježnoj propasti. Ime iz tog prikaza za koje možda niste čuli je Tavistockov institut za proučavanje ljudskih odnosa na adresi 120 Belsize Lane, London NW3 5BA koji, prema mnogim knjigama i istraživa­čima, stoluje na vrhu mreže istraživačkih ustanova za masovne manipulacije umom, a njegova se otkrića koriste pri usmjeravanju politike koju vodi mreža Svjetske Elite. Godine 1921., baš kada su se osnivali Kraljevski institut za međunarodne poslove i Vijeće za vanjske poslove, vojvoda od Bedforda, markiz od Tavistocka, jednu od svojih zgrada ustupio je istraživačkom timu koji je proučavao posljedice borbene traumatske neuroze kod britanskih vojnika u Prvom svjetskom ratu. Istraživanje je provedeno pod okriljem Ureda za psihološko ratovanje britanske vojske pod ravna­njem sir Johna Rawlingsa-Reecea (Kom. 300). Jedan od studenata sir Johna Rawling-sa-Reecea bio je Henry Kissinger. Upravo je Tavistock, prema mišljenju istraživača

228

/ istina ce vas osloboditi

poput Eustacea Mullinsa i drugih, 1960-ih godina uveo kulturu droge; i osmislio ma­sovna bombardiranja civila tijekom Drugog svjetskog rata kako bi se ljudima slomio duh. Manipulacija umom i ispiranje mozga također će biti korišteni na ljudima koji su Svjetskoj Eliti korisni te će ih se „ohrabrivati" da svijet vide na zadani način.17

Tavistockovi pipci sežu na sve strane, doprli su i do Rimskoga kluba i bilderberške mreže. Tavistock je povezan sa Zakladom Ditchlev koju je 1957. osnovao sir Philip Adams, dugogodišnji namještenik britanskog Ministarstva vanjskih poslova, kojega pak kontrolira Kraljevski institut za međunarodne poslove i Bilderberška skupina. U Sjedinjenim Državama Tavistockova mreža obuhvaća Institut Stanford, Institut za društvene odnose, Institut Hudson, Baštinsku zakladu, Hooverov zavod, Centar za strateške studije u Georgetovvnu, i ustanovu pod nazivom Rand Corporation (među čijim članovima je i Zbignievv Brzezinski). Sama ta mreža kontrole uma zadire (preko zaklada oslobođenih poreza) u obrazovni sustav, uključujući poslovne i bankovne škole koje razvijaju metode kontrole ljudi kroz financijski sustav. I opet, golema veći­na ljudi u to uključenih neće imati pojma odalde politika i direktive izvorno dolaze. Zavod Brookings u SAD-u, kao i Društvo Mont Pelerin, odgovorni su za razvoj po­stupaka za manipuliranje stanovništvom putem novčanog sustava. Zvijezda vodilja takvih metoda i Zavoda Hoover je ekonomist Milton Friedman, glavni mozak iza monetarne katastrofe koju su 1980-ih uvele one političke marionete: Margaret Thatc-her i Ronald Reagan. Također možete vidjeti da se čitava struktura povezuje ne samo od vrha nadolje, različiti elementi vezuju se i poprijeko. Daleko je više poveznica i organizacija u to uključenih nego što sam iznio u prikazu. Unutar većine tih organi­zacija, niže razine neće znati u koju se svrhu koriste, a također je važno shvatiti da su­stav segmentacije i načela „ograničenog pristupa podacima" znači da različite razine slijede različite programe. Na nižim razinama unutar CIA-e, Britanske obavještajne službe i KGB-a ljudi su doista vodili Hladni rat. Njihovi agenti na terenu špijunirah su jedni druge, čvrsto uvjereni da su Istok i Zapad zaldeti neprijatelji. Ali oni na višim razinama imali su drukčije planove jer su znali da je Hladni rat varka kojom se Elita služi pri ostvarenju svojih ambicija. Ti višedimenzijski planovi kontrolirani od strane sveznajuće Elite nastavljaju se provoditi unutar današnjih ekonomskih, političkih i vojnih sustava, a dok većina ljudi upletenih u Globalnu Piramidu ne shvaćaju čega su dio, koncepcija formirana na vrhu širi se nadolje i doseže sve razine piramide. To bismo mogli nazvati „kulturom korupcije" koju tako često viđamo u društvu, čak i u nižim ešelonima biznisa, policije i politike. Sve segmente piramide prožima jedna te ista sila, pokretana jednom te istom motivacijom. Ona odlučuje o politici i drži kon­ce onih koji manipuliraju našim životima. Ta sila je svjetiost vodilja ili, bolje rečeno, tama vodilja koja upravlja mišljenjem i potezima onih na vrhu te Piramide Obmane. Svijest je to Zatvorskih Čuvara, a njeno glavno sredstvo poznato nam je pod nazivom crna magija.

230

piramida moći

Dopuna izdanju za 21. stoljeće Na predsjedničkim izborima 2004. oba kandidata, i George W. Bush i John Kerry, bili su inicijati Društva lubanje i kostiju: dvije maske na istom licu, kao i obično. A incijat slobodnozidarske Lože P2 Licija Gellija u Rimu bio je čovjek po imenu Silvio Berlusconi. Kasnije je postao talijanski premijer i najveći medijski mogul te zemlje. Čista slučajnost, nema mjesta zabrinutosti!

IZVORI

1 Secret Societies, str. 294-295. Vidi također Conspirators Hierarchy. The Story Of The Com­

mittee Of300, dr. Johna Colemana.

2 The Sunday Times (17. prosinca 1995.), str. 1, odjeljak 3. 3 Conspirators Hierarchy. The Story Of The Committee Of300. Vidi također Who's Who Of

The Elite Roberta Gaylona Rossa, starijeg. (RIE, Spicewood, Texas, 1995.). 4 Nakon 1986. opisivati takvo grozno kažnjavanje tijekom ceremonija nije više morao inicijat već je to činio Starješina. U čemu je poanta, tj. razlika, nije mi baš jasno. Promje­na je čisto kozmetičke naravi. 5 Toplo preporučam knjigu Inside The Brotherhood Martina Shorta (Grafton Books, Lon­don, 1990.). Navod se nalazi na strani 60. 6 Secret Societies, str. 282.

7 Ukoliko imate bilo kakve informacije o tim skupinama, molim vas da mi javite. 8 Alternative Press Review (Jesen, 1994., USA), str. 53.

9 ,,A State Of Terror", Ben C. Vidgen, časopis Nexus (veljača/ožujak 1996.), str. 18. 10 „Saddam Double Fools The World", Sunday Times (22. siječanj 1995.), str. I te treći odjeljak, str. 1. 11 Treason A t Maastrich t, st r. 140.

12 Betty Mills, Colonel North, William Casey And The Knights Of Malta (Private Printing,

1990.), str. 4. 13 Navedeno u američkom časopisu Matrix III, str. 680. 14 Zahvaljujem časopisu On Target na informacijama o pozadini tajnih društava u Sje­vernoj Irskoj. Vidi bibliografiju. 15 Vidi seriju knjižica Anthonyja C. Suttona, The Order (Veritus Publishing Company, Bullsbrook, Western Australia, 1985.). Tri su knjižice: Introduction To The Order, How The Order Creates War And Revolution i How The Order Controls Education.

16 Poznati trofej u golfskim natjecanjima, Walkerov kup, nazvan je po Georgeu Her-bertu Walkeru, djedu bivšeg predsjednika. 17 Više o nastanku Instituta Tavistock možete pročitati u knjizi dr. Johna Colemana Conspirators Hierarchy: The Story Of The Committee Of 300 (uz brojna spominjanja Tavi-

stocka); Eustace Mullins, The World Order, Our Secret Rulers, str. 262-265.

deseto poglavlje

super Elita - crnomagijaši

Po mojem mišljenju, oni s najviše razine Elitine ljudske piramide znaju da imaju posla sa sviješću s Četvrte Dimenzije koju simbolički znamo pod mnogim ime­

nima (kao što su Sotona, Set, Lucifer, vrag i - u ovoj knjizi - Zatvorski Čuvari). Na toj najvišoj razini oni svjesno ulaze u interakciju sa silom koja se vjerojatno javlja u mnogim oblicima. Određeni dokazi pokazuju da su mnogi u to umiješani ljudi bili uvjereni da rade za vanzemaljske „nadljude". Neki od njih možda su imali bliski su­sret, licem u lice, s nekom negativnom skupinom s Četvrte Dimenzije.

Da bismo razumjeli pravu narav ove zavjere moramo uzeti u obzir njenu ezoterij-sku pozadinu. Ezoterijsko znanje, često zvano i „okultno znanje", samo po sebi nije negativno. To je samo znanje o mogućnosti da se stvaralačke sile upregnu u pravcu dobra ili zla, te razumijevanje ljudske psihe tj. kako ju se može uravnotežiti, iscijeliti ili kako se pak njome može manipulirati. Znanje nije niti dobro niti loše, ali svaka­ko je način na koji ga koristimo. Ljudi na najvišim razinama mreže Elite-Iluminata-Bratstva često su članovi ekstremnih sekti s uporištem u drevnim obredima i štovanju Lucifera/Sotone. Da, sotonisti vladaju svijetom. Kada biste se ubacili na neke od tih bizarnih okupljanja siguran sam da biste prepoznali neka vrlo poznata lica. Sigurno­sne službe kao što su CIA i američka Vojna obavještajna služba duboko su infiltrirale sekte koje štuju ta različita imena svijesti Zatvorskih Čuvara. Potpukovnik Micha­el Aquino, viši časnik unutar američke Vojne obavještajne službe, osnovao je Setov hram, ali kada je javnost to razotkrila, vlasti su odgovorile da u tome ne vide nika­kav problem. Tijekom Drugog svjetskog rata Elitina ezoterijska tradicija prožimala je obje sukobljene strane.

Predsjednik Roosevelt, Slobodni zidar 33. stupnja, imao je i ezoterijsko ime, Vitez Pitije, te je nosio crveni fes drevnog arapskog Reda plemenitaša mističnog svetišta. Tvrdilo se daje ta organizacija povezana s Iluminatima.1 Winston Churchill, britanski premijer, bio je Slobodni zidar i nekoliko se puta sastajao sa sotonistom Aleisterom Crowleyem, još jednim ezoterijskim guruom i visokim inicijalom mnogih redova, uključujući Red zlatne zore i Red orijentalnih templara (više o njemu kasnije). Chur-chillovi susreti s Crowleyem ne predstavljaju, naravno, dokaz da je britanski premijer bio sotonist, ali pokazuju da se iza kulisa ezoterijsko znanje u svim svojim oblicima uzima daleko ozbiljnije negoli ga uzima javnost. Tako je bilo tijekom elizabetanskog doba i tijekom cijele ljudske povijesti.

Dvije najveće tvorevine crnih magova u dvadesetom stoljeću bili su Sovjetski Sa­vez i nacistička Njemačka. Uzmemo li kao primjer Adolfa Hitlera i naciste, imat ćete

233

/ istina će vas osloboditi

približnu sliku o mentalnom sklopu onih koji danas kontroliraju Elitu. Ta se priča ne odnosi samo na Hitlerovu Njemačku. Iza lica poznatih javnosti, njezine su teme pri­sutne uvijek iznova unutar raznih režima, kako autoritarnih tako i „demokratskih" diljem svijeta. Njemačka je već dugo jedno od središta ezoterijskih spoznaja i tajnih društava koja iz takvog znanja niču. Iz te filozofske struje iznikli su Hitler i njego­vi zaluđeni sljedbenici, jedan od pret-hitlerskih „proroka" bio je skladatelj Richard Wagner u devetnaestom stoljeću. Wagnerova skladba Let Valkira uprizoruje njegovu opsesiju s nadirućim silama zla, a njome je navijestio skori dolazak Nadrase. Njegovo djelo Prsten bilo je glazbeni izraz vjerovanja u njemačke superljude koji se uspinju na svjetsku pozornicu poput drevnih poganskih bogova Wotana i Thora. Hitler će ka­snije reći da za razumijevanje Njemačke treba poznavati Wagnera. Jedan od učenika tog fanatičnog vjerovanja u nadrasu bio je Gustav Mahler, čiji je nauk kod Wagnera financirao barun Albert de Rothschild.

Adolf Hitler službeno je rođen u Braunau-am-Innu, na granici Njemačke i Austro­ugarskog carstva, ali zapanjujuću priču o tome tko je on zapravo ispričat ću u jednoj od sljedećih knjiga kada prikupim sve podatke. Ezoterija će Hitleru postati ogromna strast, naročito pri njegovom usponu na vlast. Na njega su snažno utjecala djela He­lene Petrovne Blavalsky koja je rođena 1831. u Ukrajini. Neki istraživači tvrde da je bila povezana s tajnim društvom talijanskih revolucionara, Carbonarima, koji su bili blisko povezani s Crnim plemstvom, a bila je i članica egipatskog društva, Bratstva I.uksora, koje je kasnije optužila da je „leglo odvratnog nemorala, pohlepe za sebi­čnom vlašću i lova na zaradu". Madam Blavatsky 1873. stigla je u New York, a dvije godine kasnije, uz pomoć pukovnika Henryja Olcotta osnovala je Teozofsko društvo koje postoji i danas. Njegova se učenja zasnivaju na Blavatskyinim knjigama kao što je Otkrivena Izida, napisana 1877. te Tajna znanost objavljena 1888. godine. Ona je tvrdila da komunicira s Tajnim majstorima ili Superljudima. Ti Tajni majstori, tvrdila je, žive u Srednjoj Aziji, a oni koji poznaju tajne ezoterijskih misterija mogu s njima stupiti u telepatski kontakt. Danas takav postupak komunikacije nazivamo „kanalizi­ranje". Brojna viđenja NLO-a i mnoga istraživanja ukazuju da diljem svijeta, pa tako i u srednjoj Aziji, postoje podzemne i podvodne baze vanzemaljaca. Ne kažem da je Blavatsky bila negativna, već samo da su njena djela utjecala na Hitlera.

Vjerovanje u Majstore i Veliko bijelo bratstvo bestjelesnih bića, što su promicali ljudi poput teozofskih vidovnjaka iz razdoblja nakon Blavatsky, recimo Alice Baile-y,2 dobro je ušančena tema u nekim dijelovima onoga što danas znamo kao pokret Novog doba (engl. New Age). Alice Bailey je tvrdila da „kanalizira" biće kojeg je zvala „Tibetanac", a napisala je brojne knjige uključujući Hijerarhiju majstora, Sedam zra­ka, Novu skupinu služitelja svijetu i Novu svjetsku religiju. Navela je kako joj je njen tibetanski učitelj rekao daje Drugi svjetski rat nužan za obranu Božjeg plana. Meni to zvuči smiješno, ali unutar pokreta Novog doba ima mnogo onih koji vjeruju da je sve ionako zacrtano, i da je takva Božja volja, pa čak i svjetski holokaust. Zvuči mi to kao dobar izgovor da se ne poduzima ništa i kao rezignacija mega razmjera.

234

super elita - crnomagijaši

Po mojem mišljenju, te „Majstore", Veliko bijelo bratstvo" i čitav taj koncept treba uzimati s dozom opreza. Kada god čujem izraz „majstor" lagano se naježim. Orga­nizacije povezane s djelovanjem Alice Bailey, Zaklada Lucis i organizacija Svjetska suradnja, obje žustro promiču Ujedinjene narode: gotovo da su „obožavateljice" UN-a, tolika je njihova odanost. O njima nešto više u jednom od narednih poglavlja. Što to dulje proučavam, to mi je zanimljivije vidjeti kako je tijekom mnogih desetljeća Novo doba naslijedilo „istine" na isti način na koji to radi tradicionalna religija sto­ljećima. Kako su sljedbenici kršćanstva naslijedili izmanipuliranu verziju Isusa, tako su i „novodopci" naslijedili „Majstore". Mislim da se premalo provjeravaju izvori, a olako prihvaćaju naslijeđena vjerovanja. Ne budu li pobornici Novog doba opre­zni ono bi moglo postati novo kršćanstvo. Što već i postaje. Smatram da taj koncept o Majstorima može biti sredstvo pomoću kojeg um onih koji su (po meni, sasvim opravdano) odbacili start/s quo religije i znanosti i dalje mogu kontrolirati Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije.

Veliki utjecaj na Hitlera imao je roman Rasa koja dolazi (The Coming Race) En­gleza lorda Edwarda Bulwera-Lyttona (Kom. 300), britanskog kolonijalnog ministra duboko upletenog u nametanje opijumske ovisnosti Kinezima. Bio je blizak prijatelj Disraelija i Dickensa, te Veliki pokrovitelj engleskog Rozenkrojcerskog društva čiji su raniji članovi bili Francis Bacon i John Dee. Bulwer-Lytton je najpoznatiji po djelu Posljednji dani Pompeja (The Last Days Of Pompeii), ali strast mu je bio svijet ezoterij-ske magije i, kao britanskom kolonijalnom ministru, dobavljanje opijuma Kinezima. U Rasi koja dolazi pisao je o velikoj civilizaciji unutar Zemlje, bitno naprednijoj od naše. Tamošnji su ljudi otkrili silu zvanu vril koja bi se mogla, pomoću uma, iskori­stiti pri vršenju „čuda". Ti podzemni superljudi će, prema romanu Bulwer-Lyttona, jednoga dana izaći na površinu i zavladati svijetom. U to su vjerovali mnogi nacisti. Lorda Bulwera-Lyttona često spominje madam Blavatsky u svojoj knjizi Otkrivena Izida. Tema o podzemnim superljudima ili tajnovitim majstorima ima u većini ezote­rijskih tajnih društava, a takav je slučaj i s Redom zlatne zore kojeg su 1888. osnovali Slobodni zidar dr. Wynn Westcott i S. L. Mathers. Svoje su „majstore" zvali „tajnim šefovima". Tema vanzemaljaca koji žive pod zemljom poklapa se s anketom iz 1960-ih, provedenom na pojedincima koji su bili u kontaktu s vanzemaljcima. Ispitanici opisuju čistu melkedešku rasu čiji pripadnici imaju plavu kosu i plave oči. I žive, navodno, u utrobi Zemlje.

Mathers je osmislio niz obreda i inicijacija, razradivši ih na način da njegovim članovima pomognu u realizaciji njihova punog psihičkog i fizičkog potencijala. On je, međutim, smatrao da je taj dar namijenjen samo nekolicini te je zagovarao auto­ritarni oblik vladavine. Ti su obredi, nesumnjivo, mogli privlačiti i mračne energije koje su omogućavale vibracijsko usklađivanje s Čuvarima, tj. opsjednutost. Sredinom 1890-ih hramovi tog reda postojali su Londonu, Edinburghu, Bradfordu, Weston-Super-Mareu i Parizu, gdje je Mathers svio gnijezdo. Unutar Reda zlatne zore također se spominjala sila vril, a jedan od tajnih znakova Reda bio je pozdrav kojim su se ko-

/ istina ce vas osloboditi

ristili nacisti kada su izgovarali „Hcil Hitler". Ezoterijski temelji na kojima je sazdan nacizam bili su vrlo čvrsti. Mathers je poznavao madam Blavatsky, kao i majstor Reda Londonskog hrama, pjesnik William Butler Yeats, kasniji dobitnik Nobelove nagra­de. Yeatsovo viđenje Utopije poklapalo se s onim Adolfo Hitlera ili Josefa Staljina. Pjesnik je govorio o:

„...aristokratskoj civilizaciji u svojem najcjelovitijem obliku, gdje je svaka pojedinost u životu hijerarhijska, gdje se na vratima svakog velikana ranom zorom natiskuju molitelji, a veliko bogatstvo posvuda je u rukama nekoliko ljudi. Svi su ovisni o nekolicini, i na kraju o samom Caru, koji je Bog podložan jednom većem Bogu, a svugdje: na Dvoru, u obitelji, vlada nejednakost."'

Određeni oblici Reda zlatne zore prisutni su i danas, ali izvorna se skupina raz­dvojila nakon svađe između Yeatsa, Mathersa i Aleistera Crowleya, čime se članstvo raštrkalo u zavađene struje. Medu drugim značajnim misliocima i skupinama koje su utjecale na nastajuću nacističku filozofiju bili su Red orijentalnog hrama, na čijim se obredima koristio seks za stvaranje i obuzdavanje energije znane pod nazivom vril, i dvojica njemačkih ezoterijskih „čarobnjaka", Guido von List i Lanz von Liebenfels. Prilikom svetkovina ljetnog suncostaja List bi na tlu poredao vinske boce u obliku simbola Hermetičnog križa, poznatog i kao Hammerov Thor. U Redu zlatne zore to je bio Znale moći, a nama je taj simbol poznat kao svastika. Lanz von Liebenfels (pra­vim imenom Adolf Lanz) prišio je svastiku na zastavu koja se vijorila iznad njegova „hrama" s pogledom na Dunav. Tom crnomagijaškom dvojcu svastika je simbolizira­la svršetak kršćanstva i svitanje doba arijskih nadljudi. One koje su nazivali „izdanci­ma mračnih sila" - kao što su Židovi, Slaveni i crnci - smatrali su rasno inferiornima. Liebenfels se zalagao za kastraciju pripadnika tih naroda. Dvojica vonova - List i Li­ebenfels - kasnije će imati vrlo velik utjecaj na Adolfa Hitlera. Godine 1932. kada je Hitler bio nadomak vlasti jednom od svojih istomišljenika Liebenfels je napisao:

„Hitler je jedan od naših učenika ... Doživjet ćete i dan kada će on, a preko njega i mi, odnijeti pobjedu i razviti pokret od kojega će zadrhtati svijet...""

Druga dvojica koji su utjecali na uvjerenja i ideje Adolfa Hitlera bili su Englezi Aleister Crowley i Houston Stewart Chamberlain. Crowley je rođen 1875. godine u Warwickshi-reu. Bunio se protiv strogog vjerskog odgoja te je iniciran u Red zlatne zore 1898. nakon odlaska sa Sveučilišta Cambridge. Red je napustio poslije svađe s njegovim osnivačima, a zatim je putovao po Meksiku, Indiji i Cejlonu gdje se upoznao s jogom i budizmom. Po­stao je i planinar koji je kasnije obarao sve rekorde. Neko ga je vrijeme budizam zanimao više od okultnog, sve do jednog iskustva u Kairu u travnju 1904. godine. Njegova ga je žena Rose zamolila da izvrši jedan ezoterijski obred kako bi vidjela hoće U se išta dogoditi. Tijekom obreda, ušla je u stanje transa i počela kanalizirati riječi.

236

super elita - crnomagijasi

„Čekaju te", kazala je Crowleyu. Pod „oni" kako je navela, mislila je na Horusa koji je prema drevnom egipatskom vjerovanju bio bog rata i Ozirisov sin. Crowleya se to nije nimalo dojmilo, pa je svojoj ženi postavljao niz detaljnih pitanja želeći je navesti da pogriješi i razotkrije se. Ali Rose, koja je o ezoteriji znala vrlo malo, svaki je puta dala točan odgovor. Kako mi se čini, na liniji su opet bili Zatvorski Čuvari.

Crowleyu je priopćeno da bude za radnim stolom u hotelskoj sobi između podne­va i jedan poslijepodne u tri određena dana. Pristavši, Crowley je tada napisao, auto­matskim pisanjem, dokument kojeg je naslovio Knjiga zakona. Automatsko pisanje označava stanje u kojem vašu ruku vodi neka vanjska sila, a onime što je napisano često je najviše iznenađena upravo osoba koja piše. Crowleyju je saopćeno da se staro doba Ozirisa primiče kraju i da će ga zamijeniti novo doba Horusa. No, rečeno mu je da se staro doba prvo mora okončati divljaštvom i da će Zemlja biti okupana kr­vlju. Doći će do svjetskog rata, stoji u poruci. U Knjizi zakona govorilo se o jednoj rasi nadljudi, a osuđivale su se stare religije, pacifizam, demokracija, suosjećanje i čovječnost. „Moje sluge neka su malobrojne i skrovite: vladat će mnogobrojnima i znanima" nastavljao je „nadčovjek". U poruci dalje piše:

„Nemamo mi ništa s izopćenima i nesposobnima; neka umru u bijedi, jer oni ne

osjećaju. Suosjećanje je porok kraljeva; zgazite bijedne i slabe: to je zakon jačega:

to je naš Zakon i radost svijeta ...Volite jedan drugoga sa žarom u srcima; na dan

vašeg gnjeva gazite preko slabih u gorućoj požudi vašeg ponosa ... Ne žalite po­

srnule! Nikad ih nisam poznavao. Ja nisam za njih. Ja ne tješim; mrzim utješene i

tješitelje...

Ja sam jedinstven i osvajač. Nisam jedan od robova koji ginu. Neka budu prokleti i mrtvi. Amen ... Stoga, udarite snažno i nisko, i dovraga s njima, gospodaru ... Vrebaj! Povlači se! Na njih! To je zakon osvajačkog boja: tako će me se štovati u mojoj tajnoj kući ... Štujte me vatrom i krvlju; štujte me mačevima i kopljima. Neka se ženi mačem raspori utroba preda mnom; neka krv teče u moje ime. Zga­zite nevjernike; bacite se na njih, o ratnici, podarit ću vam obrok od njihova mesa ... Žrtvujte stoku, sitnu i krupnu; nakon djeteta ... ubijajte i mučite; bez milosti; navalite na njih!"5

Ukoliko vas to neodoljivo podsjeća na neke od izjava gnjevnoga Boga u Starom zavjetu, to je zato što se gotovo sigurno radi o istoj sili s Četvrte Dimenzije koja je saobraćala s ljudima iz davnine, s Crowleyjem i sa svakim na toj vibraciji tko bi pri­pomogao raspirivanju sukoba i energije ljudske nevolje kojom se Zatvorsld Čuvari hrane. To je sila koja upravlja sviješću onih koji upravljaju Svjetskom Elitom-Ilumi-natima-Bratstvom, to je žarište štovanja u kultu Svevidećeg Oka koja seže unatrag do drevnih vremena. Priopćitelj je rekao da je upravo Crowley „Zvijer 666" koja je došla uništiti kršćanstvo, a to mu je, ranije u životu, rekla i njegova majka. Nastojao je

237

. /* istina će vas osloboditi

ignorirati ono što je napisao vodenom rukom, no stvar ga nije napuštala pa ju je od 1909. počeo uzimati ozbiljno. Vrlo ozbiljno. Zapisao je:

„Nakon pet godina lakomislenosti i slabosti, promašene uljudnosti, takta, obzi­ra, skrbi za tuđe osjećaje, svega mi je dosta. Danas kažem: do vraga s kršćan­stvom, racionalizmom, budizmom i drugom stoljetnom starudijom. Donosim vam pozitivnu i prastaru istinu, magija joj je ime i njome ću si izgraditi novo Nebo i novu Zemlju. Ne želim vaše malodušno odobravanje ili plahu pokudu; želim svetogrđe, ubojstvo, silovanje, revoluciju, bilo što, loše ili dobro, samo nek'je vatreno."

Crowley je protiv svog nekadašnjeg tutora Mac Gregora Mathersa poveo psihički rat, što je potonjeg sasvim iznurilo i učinilo tek sjenom nekadašnjeg čovjeka. Obojica su prizivali „demone" kojima su jedan drugoga napadali, ali Mathers je izvukao deblji kraj. Takvi parapsihološki ratovi uvelike su dio današnjeg arsenala Bratstva. Crow-leyevi priopćitelji, ta svijest Četvrte Dimenzije, također će zaposjesti psihu Adolfa Hitlera i drugih tvoraca nacizma. Mnogo vremena nakon smrti, 1960-ih Crowley će postati junak mnogih pripadnika pokreta „Djece cvijeća", kada su mladi pozivali na mir i ljubav. Koje li ironije. Crowley je pozdravljao Prvi svjetski rat, smatrajući ga metlom koja će pomesti staro i uvesti novo doba. Objelodanivši svoja otkrića, Crowley je postavljen za svjetskog glavara Reda orijentalnog hrama (Order of the Oriental Temple - OTO) sa sjedištem u Njemačkoj, čime je povećao utjecaj na svoje istomišljenike u Njemačkoj.

Houston Stewart Chamberlain (Kom. 300) roden je l855. u Engleskoj, ali se 1882. preselio u Njemačku. Godine 1908. oženio je Evu, kćer Richarda Wagnera i postao cijenjeni pisac. Njegovo najpoznatije djelo bilo je Temelji devetnaestog stoljeća (Fo­undations Of The Nineteenth Century) na tisuću i dvjesto stranica, koje je prodano u preko 250.000 primjeraka. Postao je poznat diljem zemlje. No, bio je tjeskoban čovjek i mnogo je puta doživio živčani slom. Vjerovao je da su ga opsjeli demoni, a njegove knjige napisane su u transu i groznici, što daje naslutiti da se prikopčao na jednu vrlo negativnu svijest. Eto je opet, svijest Zatvorskih Čuvara. U svojoj autobiografiji kaže da većinu onoga što je napisao ne prepoznaje. Teme njegova djela već su dobro poznate: sve civilizacije potječu od arijske rase, a Nijemci su najčišći od svih; Židovi su neprijatelji koji će onečistiti arijsku krv. Zijev.

Kaiser Wilhelm II i Adolf Hitler rekoše da je Chamberlain prorok. Chamberlain je postao glavni savjetnik Kaisera Wilhelma te je kralja nagovarao da 1914. povede Nje­mačku u rat kako bi se ispunilo proročanstvo o njemačkoj prevlasti u svijetu. Kada je rat završio a Wilhelm odstupio s prijestolja i sklonio se na jedno imanje u Nizozem­skoj, shvatio je da je bio žrtva manipulacije. Nabavio je gomilu knjiga o okultnome i o njemačkim tajnim društvima te je bio uvjeren da su se ona urotila da bi izazvala Prvi svjetski rat i dovela do poraza Njemačke. Chamberlain, kojemu je Kaiser dodijelio

238

super elita - crnomagijasi

Željezni križ, umro je 1927. nakon godina provedenih u invalidskim kolicima, shr­vanog duha i tijela. No, njegov je utjecaj ostao živjeti u glavi Adolfa Hitlera. Usput go­voreći, Chamberlaina je Hitleru predstavio Alfred Rosenberg, izbjeglica iz Rusije, još jedan sotonski lik. „Sotonizam" nije ništa drugo doli štovanje negativnih manipulato-ra s Četvrte Dimenzije koji čovjeka potom opsjednu. Rosenberg je, usprkos svom ži­dovskom podrijetlu, dao primjerak Protokola sionskih mudraca Hitleru posredstvom jednog drugog okultista, Dietricha Eckarta.61 opet je u akciji kult Svevidećeg Oka.

Spomenuo sam neke od ljudi i uvjerenja što su oblikovali svjetonazor mladog Au­strijanca, kako je za sebe tvrdio, po imenu Schicklgruber, koji je kasnije, međutim, postao poznatiji kao Adolf Hitler. „Heil Schiklgruber" nekako ne bi dobro zvučalo. Mrzio je školu, glasi službena priča, i želio je postati umjetnik, pa ga je ta ambicija odvela u Beč. Sate i sate provodio je po knjižnicama čitajući knjige o astrologiji, mi­sticizmu i istočnim religijama. Oduševile su ga knjige Blavatske, Chamberlaina, Lista i Liebenfelsa, pa je iz svake izabrao ponešto i proizveo mješavinu po vlastitom ukusu - koktel užasa i mržnje zvan nacizam. Njegova strast bila je moć volje. Moć volje da postigne sve što želi bit će u središtu njegova interesa i voditi ga do kraja života. Dru­gim riječima, radi se o stvaranju vlastite zbilje.

Vježbao je ezoteričke vještine nastojeći pristupiti razini svijesti za koju je bio uvjeren da će ga pretvoriti u jednog od nadljudi o kojima je toliko čitao i u koje je toliko vjerovao. Njegova se psiha prikopčala na vibraciju Zatvorskih Čuvara sna­žnije nego prije. Bio je opsjednut, najvjerojatnije za vrijeme nekog obreda crne ma­gije koji je do kraja otvorio njegovu psihu za opake vibracije. Da biste se uvjerili da je imao odličan potencijal za „vibracijsku kompatibilnost" s tom sviješću dovoljno je pogledati njegova uvjerenja. Sada je, nakon opsjedanja, jedan nekarizmatičan i nesposoban čovjek mogao početi isijavati karizmu i magnetizam kojim će opčiniti i zaraziti naciju.

Često kažemo da neki ljudi posjeduju magnetizam ili „magnetičnu, privlačnu osobnost". Točno o tome se radi. Svi mi proizvodimo magnetsku energiju koja nam privlači energije (ljude, mjesta itd.) sukladne onome što se zbiva u našoj pod­svijesti. Neki ljudi isijavaju snažniji magnetizam, a neki manje snažan. Negativne energije jednako su magnetične i privlačne kao i pozitivne. Oni koji su spojeni na ekstremnu vibraciju Zatvorskih Čuvara pa je stoga i generiraju, bit će vrlo magne­tični. Za osobito negativne ljude često se kaže da posjeduju magnetičnu osobnost ili „fatalnu privlačnost". Eto zašto. Odatle su se odjednom pojavili i magnetizam i karizma Adolfa Hitlera. Kada bi stajao na govorničkoj tribini, s tim zgrčenim licem i manijakalnim načinom izlaganja, u stvari je kanalizirao svijest Zatvorskih Čuva­ra/Lucifera s Četvrte Dimenzije i golemim mnoštvima prenosio njezinu vibraciju. To je utjecalo na vibracijsko stanje ljudi i pretvorilo ih u sluđene posrednike mr­žnje. To je načelo čarobne frule, korištenje vibracijskih frekvencija umjesto frule. Kao što je pisac Alan Bullock napisao o Hitleru:

i istina će vas osloboditi

„Njegova moć da očara publiku mogla se usporediti s vještinom nekog afričkog

vrača ili azijskog šamana; drugi su je uspoređivali s osjetljivošću medija i magneti-

zmom hipnotizera."7

A Herman Rauschning, Hitlerov pomoćnik, u svojoj knjizi pod naslovom Hitler govori (Hitler Speaks) piše:

„Čovjek se ne može oteti dojmu da je Hitler bio medij. Većinu vremena mediji su obični, nevažni ljudi. Onda odjednom bivaju obdareni, kako se čini, nadnara­vnim moćima koje ih odvajaju od ostatka čovječanstva. Medij je opsjednut. J e ­dnom kada kriza prođe, ponovno se vraća u osrednjost. Nema nikakve sumnje, Hitlera su bile opsjele sile izvan njega samog - praktički đavolje sile. Čovjek zvan Hitler bio je samo njihovo privremeno sredstvo izražavanja. Mješavina ba­nalnog i nadnaravnog proizvodila je tu nepodnošljivu dvojnost koja se osjećala u njegovoj prisutnosti ...To je bilo poput gledanja bizarnog lica čiji izraz kao da je odražavao neuravnoteženo stanje uma, zajedno s uznemirujućim dojmom skrivenih moći."8

Hitler je bio pod kontrolom Zatvorskih Čuvara i činilo se da je živio u nepresta­nom strahu od „nadljudi". Rauschning je rekao daje Hitler imao užasne noćne more, budio se prestravljen i vrištao o bićima koja su bila nevidljiva svima osim njemu. Svom je pomoćniku Hitler jednom rekao:

„Kakav će biti društveni poredak budućnosti? Prijatelju, reći ću ti. Postojat će sta­lež vrhovnih gospodara, ispod njih će biti obično stranačko članstvo, hijerarhijski ustrojeno, zatim veliko mnoštvo anonimnih sljedbenika, doživotnih sluga i radnika, a na samom dnu bit će pobijeđeni strani narodi, moderni robovi. Svima njima vla-dat će novo, uzvišeno plemstvo o kojem ne mogu govoriti... Međutim, militantni članovi neće znati ništa o svim tim planovima ... Sada među nama živi novi čovjek! On je ovdje. Je li ti to dovoljno? Odat ću ti tajnu. Vidio sam novog čovjeka. Neustra­šiv je i okrutan. Bojao sam ga se."9

Preselivši se u Njemačku, Hitler je mnogo vremena provodio u Bavarskoj odakle su potekli VVeishauptovi Iluminati i vratio se tamo 1918. nakon sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu. Barem tako glasi službena priča. Sljedeće godine povezao se s malom i prilično jadnom političkom strankom zvanom Njemačka radnička stranka. To je bio ogranak krajnje nacionalistički i antižidovski nastrojenog ezoterijskog tajnog društva po imenu Njemački red. Iz tog su društva proistelda druga slična društva, među ko­jima i zloglasno Društvo Thule. Thule je navodno bila davno nestala civilizacija Nor-dijaca plave kose i plavih očiju. Kako vidimo, još jedan od temelja nacističkog sustava vjerovanja počiva na ezoteriji, kao što je počivala i svastika, hitlerovski pozdrav, ideja

240

super elita - crnomagijasi

0 arijskoj nadrasi i stav o Židovima. Utemeljitelj Društva Thule bio je Rudolf Glauer, astrolog, koje je svoje ime promijenio u mnogo zvučnije Barun von Sebottendorff. Zbog njegovih poziva na revoluciju protiv Židova i marksista Društvo Thule je po­stalo stjecište antižidovski i antimarksistički nastrojenih njemačkih „Ubermenscha". Iz toga je proistekla Njemačka radnička stranka koja će jednoga dana postati Nacisti­čka stranka. Ovdje vrlo važan postaje jedan drugi predani okultist i Sebottendorffov prijatelj - Dietrich Eckart, pijanica i uživatelj narkotika koji je vjerovao da je njegov životni zadatak pripremiti put diktatoru Njemačke. Godine 1919. upoznao je Hitlera

1 procijenio da je on taj koga traži tj. „mesija". Upravo je Eckart zaslužan za Hitlerovo napredno ezoterijsko znanje, a vjerojatno i za crnomagijske obrede koji su ga do kraja prikopčali na vibraciju Zatvorskih Čuvara. Od tog trenutka nadalje Hitlerova spo­sobnost privlačenja masa strelovito je rasla. Godine 1923. Eckart je jednom svojem prijatelju napisao:

„Slijedi Hitlera! On će plesati, noja sam odredio melodiju. Dali smo mu sredstva za komunikaciju s Njima. Ne žali me: utjecao sam na povijest više nego ijedan drugi Nijemac."'0

Hitler je bio član još jednog ezoterijskog tajnog društva - Blistave lože ili Društva Vril. Vril je naziv kojeg je engleski pisac lord Bulwer Lytton nadjenuo sili koja prebiva u ljudskoj krvi i, kako je tvrdio, budi u ljudima njihovu istinsku moć i potencijal da postanu nadljudi. Godine 1933. stručnjak za projektile Willi Ley pobjegao je iz Nje­mačke te razotkrio postojanje Društva Vril i nacističko vjerovanje da će preko ezote-rijskih učenja i širenja uma postati jednaki nadljudima u utrobi Zemlje. Smatrali su da će nanovo probuditi silu vril koja uspavana počiva u kivi. Medu inicijatima Druš­tva Vril bila su dva čovjeka koji će kasnije postati zloglasni nacisti: Heinrich Himmler i Hermann Goering. Članovi Vrila bili su uvjereni da su u savezu s tajnovitim ezote-rijskim ložama u Tibetu i jednim od takozvanih „nepoznatih nadljudi" kojeg su zvali Kralj straha. Rudolph Hess," Hitlerov zamjenik sve do zlosretnog leta u Englesku 1941. godine, bio je predani okultist i član, zajedno s Hermannom Goeringom, Druš­tva Edelweiss, mračne sljedbe koja je vjerovala u nordijsku superiornu rasu (Melke-dekance?). Hess je štovao Hitlera kao mesiju, iako nije jasno kako mu je to polazilo za rukom s obzirom da Ftihrer nije bio nimalo plavook, kao ni plavokos. Isti je problem s pomirbom tih proturječnih činjenica imao i Hitler, no siguran sam da je pronašao neko smiješno objašnjenje. Još jedna od Hitlerovih opsesija bilo je takozvano „Koplje sudbine", oružje kojim je navodno proboden Ješuin (Isusov) bok prilikom raspeća. Godine 1938. kada su nacisti anektirali Austriju, Hider je ukrao artefakt za kojeg se vjerovalo da je „Koplje sudbine" i otpremio ga u Nuremberg. Legenda govori da će onaj tko to koplje posjeduje i dešifrira njegove tajne imati vlast nad čitavim svijetom, za dobro ili zlo. Koplje koje je Hitler bio ukrao sada se nalazi u muzeju Hofburg u Beču gdje je u studenom 1992. izbio velik požar, sedam dana prije nego stoje vatrena

/ istina će vas osloboditi

stihija uništila dio Windsorske palače. Još jedan predani okultist Trećeg reicha bio je Heinrich Himmler. Bavio se brojnim, različitim vidovima ezoterije i primjenjivao ih na najgore moguće načine. Himmlera su posebno zanimali kamenčići s rimama, su­stav proricanja u kojem se kamenčići na kojima su ispisani simboli bacaju ili odabiru, a izbor ili kombinaciju zatim tumači „stručnjak". Himmler je oformio zloglasni SS i, kao što je slučaj sa svastikom, za tu grozomornu organizaciju odabrao je ezoterijski simbol dvostrukog S, odnosno runu s/gkoja izgleda poput dvije munje. SS je bio pra­ktički samostojno tijelo i ishodište cjelokupnog ezoterijskog znanja u koje su nacisti tako strastveno vjerovali. U SS su primani isključivo pojedinci koje se smatralo rasno besprijekorno čistima, a sastavni dio obuke pripadnika SS-a bio je učenje ezoterijskih vještina, uključujući uporabu runa. SS-om se upravljalo kao crnomagijskim tajnim društvom. Njegovi rituali preuzeti su od drugih društava poput jezuita i Vitezova templara. Najviši incijati bila su trinaestorica (evo ga opet) članova Velikog viteškog vijeća (na čelu s njihovim Velikim majstorom Heinrichom Himmlerom), a crni su se obredi izvodili u drevnom dvorcu Wewelsberg u Westphaliji. Vršili su obrede nordij­skih pogana i slavili ljetni solsticij. Na tim su obredima štovali Sotonu, Lucifera, Seta itd. (kojegod vam se ime sviđa), što je svijest nekadašnjih nacista i današnje Elite. Princ Bernhard, jedan od osnivača Bilderberške skupine, bio je pripadnik SS-a. Crna magija i ezoterijska znanja prožimali su sve što su Hitler i nacisti činili, što je sezalo dotle da su položaj neprijateljskih jedinica otkrivali držeći nad kartama visak. Izvorni simbol svastike bio je okrenut nadesno, što u ezoteriji označava svjetlost i stvaranje, nešto pozitivno. Hitler je inzistirao da se obrne, kako bi simbolizirala crnu magiju i uništenje. Masovni skupovi koje je Hitler tako učinkovito koristio bili su osmišljeni uz primjenu znanja o ljudskoj psihi i o tome kako njome manipulirati. U knjizi Soto­na i svastika (Satan And Swastika) Francis King piše:

„Hitlerovi javni nastupi, posebno oni na mitinzima Nacističke stranke u Nurember-gu, bili su izvrsni primjeri te vrste magijske ceremonije. Fanfare, vojni marševi i va-gnerijanska glazba, sve je to isticalo ideju njemačke vojne slave. Mnoštvo zastava sa svastikama u crnoj, bijeloj i crvenoj boji ispunjavalo je svijest sudionika mitinga nacional-socijalističkom ideologijom. Poput baleta, precizne i savršeno usklađene kretnje uniformiranog stranačkog članstva prizivale su iz podsvijesti načela rata i nasilja koja su drevni narodi simbolizirali Marsom. Glavni obred na mitinzima - Hi-tlerovo posvećivanje novih zastava'krvavom zastavom'što je bila nošena u propa­lom minhenskom puču 1923. godine - bio je kvazimagijska ceremonija osmišljena da poveže umove živih nacista s arhetipskim slikama koje su simbolizirali mrtvi nacional-socijalistički junaci prošlosti.

Religijsko-magijski aspekti mitinga naglašavani su činjenicom da su svoj vrhunac dosezali nakon sumraka i održavali se u 'Katedrali svjetlosti' - na otvorenom pro­storu okruženom stupovima nosačima na kojima su bili reflektori okrenuti u nebo.

242

super elita - crnomagijaši

Da najstručniji suvremeni obredni vrač želi prirediti obred čija je svrha 'invocirati Mars', ne bi mogao smisliti ništa efektnije od ceremonija koje su se održavale u Nurembergu."

A što je vrijedilo tada, vrijedi i danas - ezoterijsko znanje što su ga nacisti koristili za masovnu hipnozu njemačkog naroda danas se rabi za produbljivanje globalne hi­pnoze čovječanstva. Simboli, riječi, boje, zvukovi i tehnike kojih javnost uopće nije svjesna koriste se u medijima i reklamama kako bi nas se hipnotiziralo. Ministarstvo propagande Josepha Goebbelsa bilo je zasnovano na ezoterijskom znanju o ljudskoj psihi. Znao je da će ljudi povjerovati u sve ako im to dovoljno često ponavljate i ako možete režirati događaje koji kod javnosti izazivaju osjećaj da se „nešto mora podu­zeti". Goebbels je vrlo učinkovito koristio boje, simbole i slogane. Slogani su korišteni kao mantre, uvijek iznova ponavljane, hipnotizirajući kolektivnu psihu. Sva drukčija gledišta i informacije bili su cenzurirani, a ljudi programirani da reagiraju po želje­nom obrascu. Kakva je razlika između toga i plasiranja netočnih i pristranih infor­macija kojima danas neprestano pune naše glave i glave naše djece? Možda nema sva­stike, no svejedno se radi o kolektivnoj hipnozi. Na prvi pogled se čini proturječnim to što je Hitler nastojao uništiti tajna društva poput Slobodnih zidara i spriječiti pri­mjenu ezoterijskih znanja u njemačkom društvu, međutim proturječja nema. Itekako je dobro znao za moć dostupnu onima koji posjeduju znanje ezoterije, pa ga je želio zadržati za sebe. Jedan od onih koje su nacisti kanili uništiti bio je Slobodni zidar 33. stupnja dr. Rudolf Sterner, Austrijanac koji je imao dublje spoznaje o stvaralačkim silama kao i o načinima na koje se mogu koristiti za postizanje dobra ili zla. O Steine-rovim nakanama čuo sam mnoga proturječna mišljenja i tvrdnje te još nisam siguran kakve su one uistinu bile. Slutim, međutim, da nije bio tako pozitivna ličnost kakvim ga se smatra. Steiner se bio pridružio Teozofskom društvu i Redu orijentalnog hrama, ali je kasnije osnovao vlastito Antropozofsko društvo. Njegova predavanja prekidale su naoružane bande koje su prijetile da će pobiti one koji ga slušaju. Pobjegao je u Švicarsku gdje je 1925. i umro, godinu dana nakon što su njegov centar u Dornachu spalili nacisti. Godine 1934. u Berlinu su zabranjeni svi oblici gatanja, a kasnije napi­sane ezoterijske knjige zabranjene su u cijeloj Njemačkoj. Tajna društva su raspušte­na, a na meti su bili čak i Društvo Thule i Njemački red (koji su zajednički osnovali nacizam). Astrolozi su bili napadani, a taj je progon imao dva glavna motiva: u očima domaće i inozemne javnosti udaljiti Hitlera i naciste od okultnog te, ono najvažnije, zavrnuti slavinu i spriječiti sve ostale da koriste ezoterijska znanja protiv njih na na­čin kako su ih oni upotrebljavali protiv drugih. To je također jedan od razloga da je takvo znanje zataškavano i ismijavano diljem zapadnog svijeta i skrivano iza dimnih zavjesa tipa onakve znanosti koja ne priznaje druge svjetove osim ovoga, i religije koja drži da živimo samo jednom, nakon čega odlazimo u raj ili pakao.

Uloga ezoterije u usponu nacista jako se podcjenjuje ili čak zanemaruje, osim u ne­kolicini izvrsnih knjiga kao stoje Hitler i doba Horusa (Hitler And The Age OfHorus)

/ istina će vas osloboditi

Gemida Sustera. Zavirite li dublje u bilo koju povijesnu situaciju obično ćete pronaći nešto ezoterijsko. I na samog Johna Ruskina, čovjeka koji je nadahnuo Cecila Rhode-sa, Alfreda Milnera i one koji su uspostavili tajno društvo Okrugli stol, utjecaj su ima­li ezoterijska djela Platona i madam Blavatsky, knjige lorda Edwarda Bulwera-Lyttona i tajna društva nastala po ugledu na Red zlatne zore. Po mišljenju nekih istraživača, ubojstvo američkog predsjednika Abrahama Lincolna bio je rezultat trvenja između konkurentskih tajnih društva, no s time se ne bih složio. Jedan od njegovih bliskih prijatelja, Pascal Beverly Randolph, iznio je na vidjelo da je Lincoln bio član društva zvanog Bratstvo Eulisa, nakon što je iniciran u tajne „seksualne magije" na Srednjem istoku. Smatralo se da je Lincoln i visoko rangirani član Hermetičkog bratstva Lux-ora ili Svjetla." Mnoga poznata lica iz svijeta politike i ekonomije iz prošlosti i danas su maske koje skrivaju njihovu pravu narav i motivaciju. To su naizgled „različita" lica iz mreže Svevidećeg Oka. Mi gledamo glumce na pozornici čije uloge piše netko drugi. Rasputin, takozvani ludi redovnik iz povijesnih knjiga, niti je bio lud niti je bio redovnik u uobičajenom smislu. Bio je mistik koji je prošao kroz snažno duhovno iskustvo „tragajući za Bogom" u Aziji. Njegova se psiha otvorila nekoj višoj - ili nižoj - svijesti i odjednom je taj ruski seljak postao posve druga osoba. Imao je iscjeljujuće sposobnosti, snažan magnetizam i legendarni seksualni nagon. Nekoliko godina po povratku u Rusiju na cara je imao takav utjecaj da je zemljom, u stvari, vladao on. Na svjetlo dana izašle su priče o crnim ezoterijskim temeljima KGB-a u bivšem Sovjet­skom Savezu. Danas KGB pod drugim nazivima igra istu takvu ulogu u „slobodnoj" Rusiji. Jedino se ime promijenilo. U jednom se izvještaju ukazuje na manipulaciju unutar Kremlja od strane generala Georgija Georgijeviča Rogozina koji se navodno služio crnom magijom da programira psihu onoga kime želi upravljati.11 Rukovodio je vrlo tajnovitom obavještajnom skupinom u predsjedničkom timu Borisa Jeljcina. Svjetska obavještajna mreža počiva na zloupotrebi ezoterijskog znanja. Svjetska Elita i oni koji zlorabe ezoterijsko znanje također znaju da ako kontrolirate ključne ener­getske točke (akupunkturne točke i energetske vrtloge - čakre) na Zemljinoj energet­skoj mreži, tada možete utjecati na kolektivnu ljudsku svijest, budući da čovjekov um saobraća s energijama te mreže, koje predstavljaju Zemljin um.

Vidjeli smo kako temelji Sjedinjenih Država počivaju na ezoterijskim načelima i znanju. Na velikom pečatu Sjedinjenih Država nalazi se gomila ezoterijskih simbola, znakova i brojki, uključujući piramidu i svevideće oko. Na dolarsku novčanicu taj je simbol stavljen tijekom predsjednikovanja Slobodnog zidara Franklina D. Roosevel-ta. Nije slučajno ni to što je do Deklaracije o nezavisnosti i osnutka Bavarskih Ilumi-nata Adama Weishaupta došlo 1776. godine. Brojke i godine predstavljaju vibracije energije, kao što je slučaj i s planetima, zvukovima, bojama i simbolima. Neke od tih simbola nalazimo u krugovima i drugim oblicima u žitu. Oni pravi (koje nam nisu podvalile sile dezinformacije), govore našoj podsvijesti i pomažu nam da se probu­dimo na način koji još ne možemo dokraja razumjeti. Na višim razinama Svjetske Elite to ezoterijsko znanje koristi se pri određivanju vremena i mjesta isplaniranih

244

super elita - crnomagijaši

događaja kako bi isti imali najveći učinak. Iste ćele brojeve i nizove pronaći u mno­gim drevnim spisima i vjerovanjima. Popisi sedmica u Otkrivenju imaju ezoterijska a ne doslovna značenja. Biblija je krcata takvom numerologijom koju je Crkva uzela u doslovnom smislu. Trinaest, ili „dvanaest plus jedan", ima veliki ezoterijski značaj prema zakonima numerologije i prema vibracijama koje te brojke predstavljaju, kao i iz drugih povijesnih razloga. To znači preobražaj, novo rođenje, novi poredak. Zato imamo Isusa i dvanaest učenika te Velikog majstora Himmlera i dvanaest drugih „vitezova" u Velikom vijeću SS-a. To je jedno te isto znanje, korišteno s drukčijom na­mjerom. Oziris, egipatsld bog, imao je, prema legendi dvanaest sljedbenika, Buddha je imao dvanaest učenika, kao i aztečki bog Quetzalcoatl. Tu su još i dvanaest vitezo­va Okruglog stola kralja Arthura, dvanaest Jakovljevih sinova, dvanaest Išmaelovih prinčeva, dvanaest plemena izraelskih, dvanaest znakova zodijaka. Upravni odbor Bilderberške skupine ima 39 članova (13 + 13 + 13), a svoje lokacije odabire prema načelima ezoterije.15 Isti je slučaj sa svjetskim institucijama. Ženevu, dom Lige naro­da i mnogih drugih fasada Svjetske Elite, tajna društva drže jednim od najvažnijih energetskih središta Zemlje.

Brojeve 13 i 33 naći ćete u simbolima i logoima mnogih institucija i kompanija navedenih u ovoj knjizi. Ezoterijski „kodni" broj Francisa Bacona bio je 33, koji se koristi kao šifra u Shakespeareovim dramama te je pokazatelj daje njihov pravi autor Bacon (vidi djela Manlyja P. Halla). Broj 33 predstavlja stupnjeve Škotskog obreda u Slobodnom zidarstvu. Na Velikom pečatu Sjedinjenih Država i njegovom prikazu na dolarskoj novčanici imate 13 stepenica na piramidi, 13 stupnjeva Iluminata. Ta piramida ima 33 kamenova. Na velikom pečatu ćelavog orla (feniks do 1841.) nalazi se po 13 pera na svakom krilu, 13 strijela na desnoj kandži i maslinova grančica s 13 listova s lijeve strane. U kljunu drži svitak s 13 slova natpisa ,,E Pluribus Unum" tj. Tz mnoštva, jedno'. Okružen je s 13 zvijezda u obliku Davidove zvijezde. Tu je i štit s 13 pruga koje predstavljaju prvotnih 13 država. Na logu Ujedinjenih naroda karta svi­jeta raspodijeljena je na 33 dijela unutar 13 ldipova kukuruza, a zgrada Ujedinjenih naroda smještena je na jednom od najsvetijih izvora (energetskih točaka) američkih domorodaca. Logo Proctora i Gamblea starije masonski simbol s bradatim čovjekom u krugu s 13 zvijezda. Pripojena slova ,,x" u Rockefellerovom naftnom divu Exxonu (Essu) još su jedan simbol Škotskog obreda.1" Njihovi su simboli posvuda. „Razmi­šljanja" i temeljna uvjerenja prisutna u nacističkoj Njemačkoj, koje sam u glavnim crtama iznio, samo su otvoreni izraz onoga što se i nadalje zbiva u tajnom svijetu da­našnje Elite koja štuje Svevideće Oko - lucifersku svijest s Četvrte Dimenije. Nakon rata nacisti su svoju bazu premjestili u Južnu Ameriku i Sjedinjene Države, na poziv financijera nacista Allena Dullesa, a oni su mu pomogli osnovati Središnju obavje­štajnu agenciju (engl. Central Intelligence Agency - CIA). To je ključni dio današnjeg svjetskog gestapa. Isto to mračno korištenje ezoterijskog znanja i štovanja vanzemalj-skih „bogova" i „nadljudi" ostaje u srži CIA-e i Svjetske Elite do dandanas. Što je vrijedilo u slučaju Hitlera, vrijedi i u slučaju gornjih dijelova mreže Bratstva, sve do

zastrašujućih genetskih eksperimenta koji se i dalje provode u podzemnim bazama u Sjedinjenim Državama (ali i u drugim zemljama, uključujući UK). Dok mi slušamo lakrdije od „javnih rasprava" o etičnosti genetskog inženjeringa, uvjeren sam da se za to vrijeme kradom izvode najstrašniji eksperimenti na ljudima (uključujući i djecu) koji se vode kao nestali. Nakon prvog izdanja ove knjige jedan mi je čitatelj napisao da mu je njegov prijatelj iz Argentine rekao kako je Josefu Mengeleu, zloglasnom na­cističkom genetičaru, nakon rata dodijeljen čitav jedan otok kako bi mogao nastaviti sa svojim bolesnim eksperimentima. Otok se nalazi na ušću rijeke u području zva­nom Tigre, oko 50 kilometara od Buenos Airesa. Na vrhu Elitine piramide svjetske manipulacije ezoterijsko se znanje rabi u mračne svrhe pod uplivom svijesti Zatvor­skih Čuvara. Mislim da su ljudi poput Hitlera bili samo marionete koje se koristilo za izazivanje sukoba s drugim marionetama poput Staljina, kako bi se došlo do željenog poslijeratnog stanja. U toj piramidi najviša Elita dobrano je iznad razina ljudi kao što su Hitler i Staljin. S obzirom na pozadinu nacističkog vjerovanja u ezoteriju, „arijske nadljude" i moguću povezanost s pričama o Melkedekancima, moje zanimanje po­budila je organizacija zvana Raelijanska zaldada (engl. Raelian Foundation). Sjedište joj je u Ženevi u Švicarskoj, s ograncima raspršenim diljem svijeta. To je kreacija Cla-udea Vorilhona Raela, bivšeg francuskog novinara koji je pisao o motociklizmu. On tvrdi da je stupio u dodir s jednom skupinom vanzemaljaca za koje kaže da su Elohim iz Starog zavjeta. Rael kaže da su ga odveli na njihov planet i rekli mu da su Elohim genetski proizveli ljudsku rasu. Prema pričama iznijetima u anonimnoj anketi pro­vedenoj 1960-ih godina - anketi osoba koje su stupile u dodir s vanzemaljcima - oni koje znamo pod imenom Elohim bili su Melkedekanci. Rael tvrdi da je on „mesija" Elohima, „vodič vodiča", a oni su mu naložili, navodi on, da ljudima kaže kako trebaju činiti sve što im kaže da čine. Ti to ozbiljno, Rael? Moj odgovor namijenjen Elohim i

Claudeu bio bi neprimjeren ušima mlade publike. Rael (mesija, Vodič Vodiča), kaže da se Elohim pripremaju vratiti i preuzeti vlast u svijetu. To je neobično slično nacističkom vjerovanju u povratak nadljudi. A što ono Rael kaže da Elohim žele? Svjetsku vladu i valutu; da se vojske prestaju međusobno boriti i da se udruže pod stijegom svjetskih policijskih snaga; te da se samo onima za koje se znanstvenim metodama utvrdi da su intelektualno najbistriji dopusti kandidiranje za političke položaje. Ne samo to, glasat će moći isključivo oni koji prođu test inteligencije kojeg su osmislili znanstvenici, a mase jednostavno trebaju činiti što im se kaže, bez prava da odlučuju o onima koji će njima vladati. Ni za Raela ni za njegove sljedbenike nisam bio čuo sve dok mi izvor blizak britanskoj obavještajnoj mreži nije rekao da su neki koji stoje iza kampanje da me se oblati kao ,,neo-nacista" nakon prvog izdanja ove knjige povezani sa Zakladom Rael u UK-u. Istoga dana netko mi je dao knjigu Claudea Raela pod naslovom Poruka koju su mi dali vanzemaljci kada su me odveli na svoj planet (The Message Given To Me By Extra-Terrestrials. T\iey Took Me To Tlieir Planet).17

Zaklada Rael odjednom je postala vrlo plaha što se tiče simbola na koricama knjige za kojeg je Rael rekao daje simbol Elohima. Prvotni znak na koricama prekriven je jednim drugim simbolom. Možda će vam biti jasnije zašto kada pogledate Sliku 12. Ezoterijsko znanje i teme vanzemaljskih nadrasa prožimaju piramidu Elite već tisućama godina, sve do današnjih dana. No, uvijek iznova naglašavam da je ezoterijsko znanje neutral­no. Ne trebamo se protiviti tom znanju već njegovom negativnom korištenju. Ono se može rabiti, i rabi se, u vrlo pozitivne svrhe. Kada čujem kršćanske istražitelje Novog Svjetskog Poretka kako osuđuju sve ezoterijske mislioce i skupine kao „zle okultiste" i „štovatelje vraga" to, po mojem mišljenju, otkriva ozbiljno nerazumijevanje stvarnosti i zadrto pobožništvo koje im ne priliči. Kao što ću izložiti detaljnije u završnim pogla­vljima knjige, pozitivno korištenje duhovnog znanja ključno je da bismo izgradili bolji svijet kojem težimo i kojeg, ipak, pretvaramo u stvarnost, budite bez brige. Gradimo ga na temeljima ljubavi i poštivanja, a to su emocije - energije - koje će raspršiti mrak mržnje i nerazumijevanja. U ova posljednja tri poglavlja u glavnim sam crtama iznio strukturu unutar koje se manipulacija koordinira, sredstva kroz koja mračne sile njome upravljaju i mentalni sklop koji takvo ponašanje potiče. Sada možemo pobliže pogleda­ti kako se to očituje u svijetu oko nas i kako to utječe na naš svakodnevni život.

IZVORI

1 Enrique De Vicente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure,

svezak 1, br.2, str. 10. 2 Alice Bailey utemeljila je Školu misterija. I da ponovim, ne kažem daje ona bila neka

negativna sila, ali mislim da su se njenim imenom poslužili neki od njenih „sljedbenika"

u svrhu manipulacije.

247

/ istina će vas osloboditi

3 Naveo Francis King u knjizi Satan And Swastika (Mayflower Books, London, 1976.).

4 Naveo J . H. Brennan u knjizi Occult Reich (Futura, London, 1974.) i Francis King u knjizi

Satan And Swastika.

5 Stihovi iz knjige Book Of The Law. Citirao George C. Andrews u knjizi Extra-Terrestrials

Among Us, str. 159-160.

6 Naveo Trevor Ravenscroft u knjizi The Spear Of Destiny, str. 106.

7 Alan Bullock, Hitler, A Study In Tyranny (Pelican Books, London, 1960.).

8 Hermann Rauschning, Hitler Speaks (London, 1939.).

9 Ibid.

10 J. H. Brennan, Occult Reich.

11 Rudolph Hess je navodno bio zatočen u zatvoru u berlinskoj četvrti Spandau do

svoje smrti 1987. godine. No, dr. Ewen Cameron, koji je postao CIA-in „liječnik za um",

rekao je da mu je ravnatelj CIA-e Allen Dulles rekao da je„Hess"u Spandauu bio Hessov

dvojnik. Kada je Cameron pokušao ustanoviti pravi identitet zatvorenika pregledom

,,Hessa"i lociranjem njegove povrede iz Prvog svjetskog rata, to mu nije dopušteno.

12 Gerald Suster, Hitler And The Age Of Horus (Sphere, London, 1981.).

13 Enrique De Vicente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure,

svezak 1,br. 2,(1993.), str. 7.

14 „Black Magic Holds Sway Over A Paranoid Kremlin", The European (izdanje od 11.-15.

svibnja 1995.), str. 4.

15 Godine 1965., na primjer, bilderbergeri su se sastali pokraj jezera Como u Italiji,

drevnom stožeru Reda Comocinea, preteča srednjovjekovnih Slobodnih zidara. Dosta

sam vremena proveo na jezeru Como 1995. prije nego što sam, tek kasnije, uvidio nje­

gov ezoterijski značaj. Među onima koji su prisustvovali bilderberškom skupu na jezeru

Como 1965. bili su princ Philip i lord Mountbatten iz britanske kraljevske obitelji.

16 Secret Societies, str. 325.

17 Claude Vorilhon Rael, The Message Given To Me By Extra-Terrestrials. They Took Me To

Their Planet (AOM Corporation, Tokio, Japan, 1986. Peto izdanje, 1992.).

jedanaesto poglavlje

prijevara s dugovima

Nemoguće je shvatiti svjetsku zavjeru ukoliko ne upoznamo pozadinu svjetskog

novčanog sustava. O n a se ne uči u školama, niti će vam istinu reći neki ekono­

mist u elegantnom odijelu ili izvjestitelj s televizijskih vijesti. Neki od njih ne znaju

što se događa jer su programirani da vjeruju u besmislice obrazovnog sustava, dok

drugi jednostavno ne žele da to saznate. Temelji manipulacije kojom se želi uvesti

svjetsku vladu, vojsku, banku i valutu leže na neviđenoj lopovštini koju zovemo ban­

karski sustav. Jednom kada shvatimo na koji način on funkcionira, lako ćemo uvidjeti

kako nekolicina može upravljati životima svih ostalih. Ovdje bi vrijedilo ponoviti i

podrobnije iznijeti ono što sam rekao u trećem poglavlju.

Bankama je dana moć da „stvaraju" novac, pod čime se misli na „stvaranje" nepo­

stojećeg novca znanog kao zajam. Njih to ne košta ništa, ali istog trena kada taj zajam

teoretski nastane, banke na nj mogu zaračunavati kamate. To je sustav koji upravlja

životima svih nas. No, zadire on i dublje. Kada podignete zajam banka „stvara" kredit

u veličini tog zajma, recimo 20.000 funti. To je „ n o v i " novac, makar postojao samo

u teoriji. A l i vi nećete otplatiti samo 20.000 funti zato što na taj zajam morate platiti

kamate. Kamate nije „stvorila" banka, ali negdje ih se mora pronaći. Gdje dakle? U

bogatstvu i zajmovima koji već kolaju svijetom.

Na taj način, otkad je nastao taj ludi bankarski sustav, pravo bogatstvo ove pla­

nete usisava bankarski sustav putem kamata plaćenih na svaku pozajmicu svakoj

osobi, poduzeću ili v ladi. To im omogućuje da pozajmljuju još više nepostojećeg

novca povrh ovog već pozajmljenog, č ime svijet još dublje guraju u dugove. N j i ­

hovo nagomilano bogatstvo i povećanu sposobnost davanja zajma teško je uo­

pće pojmit i , al i i jedno i drugo daleko nadmašuje kapacitete Sjedinjenih Država,

najbogatije zemlje svijeta. U stvari, banke posjeduju Sjedinjene Države, kao što

posjeduju gotovo svaku zemlju na svijetu. B a n k a r i su to nagomilano bogatstvo i

kreditne mogućnosti iskoristili da kupe i kontroliraju svjetske naftne kompanije,

mult inacionalna poduzeća svih vrsta, medije, proizvođače oružja, proizvođače

lijekova, polit ičare, polit ičke „savjetnike" i praktički sve ostalo što im treba da

bi upravljali svi jetom. Istih nekoliko l judi i obitelji posjeduju sve što je vri je­

dno posjedovati! Tu istinu skrivaju iza paravanskih organizacija, niza kompanija

i marionetskih direktora, a nj ihovu želju za tajnošću podržavaju prezira vr i jedni

medij i i obrazovni sustav. Rockefelleri i Rothschi ld i sami kontroliraju divovsku

mrežu banaka, naftnih kompanija, mult inacionalnih korporacija, zrakoplovnih

kompani ja i desetke drugih organizacija.

. / istina ce vas osloboditi

Sama Rockefellerova/Rothschildova banka Chase Manhattan ima dovoljnu moć da izazove svjetsku financijsku psihozu. Godine 1995. banka Chase se udružila s Chemi­cal Bank koja je sebi već pripojila kompaniju Manufacturers Hanover. Koncentracija moći je nevjerojatna. Međutim, pravi upravljači tih carstava skriveni su od pogleda javnosti posredstvom raznoraznih predstavnika, zaklada, fondacija i kompanija. Spo­sobnost Rockefellera da prikriju razmjere svoje moći upravo je izvanredna. No, ista ta sposobnost kod Rothschilda graniči s genijalnošću. O sebi se trude promicati sliku, napose poslije Drugog svjetskog rata, sile čija moć opada i koja više ne igra u „prvoj ligi". Glupost. Oni su ta „prva liga", uz druge elemente Svjetske Elite.

Prema istraživaču Novog Svjetskog Poretka Eustaceu Mullinsu,1 Rothschildi ši­from ,,City" i „First City" (engl. „first" znači „prvi"; op. prev.) u Sjevernoj Americi označavaju banke pod njihovim utjecajem iz londonskog Cityja. On kaže da su među njima First City Properties, First City Financial Corporation iz Vancouvera, First City Trust iz Edmontona i First City Development Ltd, a svima rukovodi Sa­muel Belzberg. Koordinacija se u najvećem dijelu vrši preko kompanije Rothschild Inc., iz Rockefeller Plaze u New Yorku, prema Mullinsovim navodima. Rothschildi također djeluju preko kanadske kompanije znane kao PowerCorp koja je pak po­vezana s tvrtkom Hollinger Group, kanadskim izdavačkim carstvom u vlasništvu elitnog bilederbergera Conrada Blacka. Hollinger Group upravlja nizom svjetskih publikacija, uključujući novine Telegraph sa sjedištem u Londonu, a njezini među­narodni savjetnici su Henry Kissinger i lord Carrington, predsjednik Bilderber-ške skupine, bivši britanski ministar (član kabineta) rodbinski povezan s obitelji Rothschild. (Njih su dvojica osnovali svoju vlastitu kompaniju Kissinger Associa­tes.) Ovo skrovito umrežavanje moći u bankarstvu, politici i medijima omogućuje istoj nekolicini pojedinaca da promiču istu politiku kroz mnoštvo naizgled nepo­vezanih institucija i organizacija.

Nadzirući odobravanje kredita, bankari mogu izazvali privredni procvat ili pro­past, u tuzemstu i inozemstvu, kada god požele ostvariti svoje ambicije. Gospodar­sku depresiju ne uzrokuje pad potražnje roba i usluga. Pa, nisu valjda ljudi odlučili da ne žele raditi ili proizvoditi? Gospodarska depresija nastaje kada nema dovoljno komada papira i elektronskog „novca" u optjecaju za plaćanje roba i usluga. A tko nadzire količinu novca-zajma u optjecaju? Banke. Žele li izazvati depresiju iz nekih skrivenih motiva, kao u predratnoj Njemačkoj i SAD-u, one poduzimaju mjere za sma­njenje novca u optjecaju. Smanjuju broj zajmova koje daju i podižu kamatne stope.

Glavne banke (u vlasništvu Svjetske Elite) na taj način ubiru bogate plodove. Ljudi još uvijek moraju platiti kamate na zajmove podignute prije iskonstruiranog gospodarskog sloma, a ako u tome ne uspiju banke plijene njihovu imovinu i pove­ćavaju, za stotine tisuća, broj farmi, poduzeća i kuća koje su u njihovom posjedu. A sa svakim plaćanjem kamata od strane onih koji nastave otplaćivati svoje zajmove tijekom krize iz optjecaja se povlači još više novca koji se tako ne vraća natrag u gospodarstvo, čime se kriza samo produbljuje.

250

Postupku smanjenja novca u optjecaju i izazivanja ekonomske depresije nepresta­no smo svjedoci. Ekonomisti i njihova vjerna publika, političari i izvjestitelji o pri­vrednim pitanjima sve to nazivaju dijelom „konjunkturnog ciklusa". Bedastoća. Onu strašnu depresiju iz 1930-ih godina kada su žene, djeca i muškarci gladovali u svijetu obilja, uzrokovale su banke koje su povlačile novac iz optjecaja tako što su odbijale davati zajmove. Pa, nisu valjda ljudi odlučili da više neće jesti: jednostavno nisu imali čime kupovati hranu zato što je novac na umjetan način povučen iz optjecaja. Pre­pustit ću jednom „insajderu" da ukratko izloži situaciju koju sam opisao. Robert H. Hemphill, voditelj kreditnog poslovanja u banci Federalnih rezervi u Atlanti, kaže:

,,U potpunosti smo ovisni o poslovnim bankama, stoje nevjerojatna i vrlo zabrinja­vajuća činjenica. Netko mora posuditi svaki dolar kojeg imamo u optjecaju, u goto­vini ili putem zajma. Ako banke stvore obilne količine nepostojećeg novca živimo u blagostanju; a ako ga ne stvore, gladujemo. Nemamo nikakav pouzdan i trajan novčani sustav. Kada čovjek sagleda cjelokupnu sliku na površinu izranja gotovo nezamisliv ali tragičan besmisao našeg beznadnog položaja. To je najvažnija tema koju inteligentna osoba može istraživati te o njoj promišljati. Ona je toliko važna da čitava naša sadašnja civilizacija može propasti ukoliko se s tom situacijom ne upozna veći broj ljudi i ukoliko se greške ubrzo ne isprave."2

Nema novca, rečeno je ljudima, da se izgrade kuće i nahrani stanovništvo. No, odjednom, kada je sazrijelo vrijeme za rat Svjetske Elite, novac dostupan za

financiranje Hitlera, Japana i ratne industrije u Sjedinjenim Državama i Velikoj Brita­niji slijevao se u potocima. Ljudi često kažu kako za vođenje ratova, po svemu sudeći, uvijek ima dovoljno novaca. Naravno da ima, jer te ratove žele bankari koji nadziru svjetski gospodarski sustav. Oni ne žele da ljudi imaju primjerene uvjete stanova­nja, pun želudac i dobro obrazovanje jer tada bi ljude bilo mnogo teže kontrolirati. Ekonomsku depresiju iz 1930-ih nije okončala toliko hvaljena politika ,,New Deala" Franklina Roosevelta, već banke koje su novac vratile u optjecaj da bi financirale rat kojeg su upravo bile osmišljavale. Evo jedne od mogućih verzija života na Zemlji:

Nema nikakve potrebe da bilo tko živi u neimaštini, gladi, hladnoći ili bez krova nad glavom. Sve pobrojano dovodi do smanjenog optjecaj komada papira i elektron­skih brojki zvanih novac koji cirkulira svijetom i zaračunavanja kamata na iste. Kada bi želja za promjenom postojala mogli bismo to promijeniti već danas.

Svjetskim financijskim sustavom i politikom procvata ili propasti upravlja samo trinaestoro ljudi - članovi Međunarodne bankovne komisije (engl. International Banking Commission) u Ženevi u Švicarskoj koju je 1972. u ime Elite ustanovio David Rockefeller. Komisija je sastavljena od po dva člana iz američkih Federalnih rezervi, Engleske banke, središnjih banaka Njemačke, Francuske i Švicarske te po jednoga

i istina će vas osloboditi

Sliku n

člana iz Nizozemske, Austrije i Skandinavije. Ta skupina ima vlastitu obavještajnu agenciju poznatu kao Four-I tj. Četiri-I: International Intelligence Information In­stitute tj. Međunarodni institut za obavještajne podatke. Tom bankarskom Elitom upravljaju obitelji kao što su Rothschildi, Rockefelleri (Rockenfelderi), Bilti i Gol-dberzi. S Komisijom je povezana Banka za međunarodna poravnanja (engl. Bank oj International Settlements - BIS), također u Švicarskoj, zemlji u središtu Elitine fi­nancijske mreže. BIS pomaže pri koordinaciji politike nacionalnih središnjih banaka, poput Federalnih rezervi, privatnog bankarskog kartela koji odlučuje o gospodarskoj politici i kamatnim stopama u Sjedinjenim Državama, bez obzira što o tome mislili marionetski predsjednici i političari (Slika 13). U „Fedovom" upravnom odboru ne sjede zvjerke kalibra onih iz BIS-a, no ionako je bitna koordinacija koja se odvija iza kulisa. Federalne rezerve šalju svoje predstavnike na sve susrete BIS-a i upisuju njegove dionice.3 Većina ljudi u Americi uopće ne zna da su Federalne rezerve priva­tna organizacija. Oni misle da (a) vlada nije tako glupa ili pokvarena da privatnom bankovnom kartelu dopusti da upravlja zemljom (krivo!) ili (b) da riječ „Federalne" znači da su one dio vlade (također krivo).

Izraz „Federalni" koristi se za mnoge Elitine organizacije u SAD-u kako bi se stvo­rio privid državnog vlasništva. U Ujedinjenom Kraljevstvu prodaje nam se tlapnja da je Engleska banka nacionalizirana i da je stoga pod kontrolom države. Engleska banka je jedna od žarišnih točaka Elitine financijske mreže. Dok je službeno djelovala kao privatna banka nalazila se pod kontrolom Rotšildskog carstva, a otkad ju je naci­onalizirala poslijeratna laburistička vlada i nadalje je pod kontrolom Svjetske Elite te je postala neslužbena privatna banka.

Nakon stupanja novog laburističkog ministra financija Cordona Browna (Bil.) na dužnost u svibnju 1997., njegov prvi potez bio je dopuštanje Engleskoj banci da ka­matne stope određuje poput Federalnih rezervi, s toje najavljivao dvije godine ranije.1

Nekoliko dana nakon preuzimanja funkcije upravo je to i učinio. Eddie George, gu­verner Engleske banke, bivši je član izvršnog odbora od Elite kontrolirane Banke za međunarodna poravnanja i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a).

Cijela kula od karata, i kontrola nad čovječanstvom, sagrađena je na zaračuna­vanju kamata na novce. Pitanje kamata pri tome je ključno. Novac je sasvim u redu ako se rabi samo kao mjera razmjene za robu i usluge. No, kada zaračunate kama­te na novac, kojeg većina fizički ne postoji, javljaju se goleme opasnosti. Tada više novca možete zaraditi manipuliranjem komadima papira i elektronskih brojki negoli proizvodnjom prijeko potrebnih roba i usluga za ljude kojima su one potrebne. Uz zaračunavanje kamata novac se lijepi na one koji ga već imaju, a zaobilazi one koji ga nemaju. Kataklizmične društvene i financijske podjele posljedica su naplaćivanja kamata na novac. Proizvodnja se prilagođuje pohlepi umjesto potrebama, pa bogati postaju još bogatiji a siromašni još siromašniji. Ono što ljude najčešće sprječava da kupe kuću nije cijena već činjenica da otplaćujemo tri ili četiri kuće kako bismo mo­gli živjeti u jednoj!

U brošuri o hipotekama koju je izdala banka National Westminster stoji da ću, po­dignem li kredit od 50.000 funti, zapravo otplatiti 152.000 funti, stoje cijena tri kuće da bi se kupila jedna. Toliko su drski da su na koricama brošure napisali: „Banka Na­tional Westminster. S nama je život lakši". Zamislile preobrazbu koja bi se zbila kada bi ljudi trebali otplatiti samo glavnicu (bez kamata) za svoju kuću u razdoblju od 25 do 30 godina. Troškovi hipoteke i osnovnog čovjekovog prava (na krov nad glavom) smjesta bi pali za dvije trećine. Graditelji bi svejedno bili plaćeni jer ih se plaća iz cijene kapitala. Dobavljači materijala također bi bili isplaćeni, iz istog razloga. Jedini tko bi ostao bez pozamašnog plijena bio bi bankar koji trenutno zgrće čitavo bogat­stvo od svake stambene kupnje. Graditelji propadaju a ljudi spavaju na cesti kako bi se šačica bankara mogla debljati i bogatiti, postajući sve moćnija. Nema apsolutno nikakvog razloga da država ne tiska svoj novac i da ga pozajmljuje ljudima bez kama­ta za kupnju mjesta za stanovanje, uz možda malu, jednokratnu naplatu za pokriće administrativnih troškova. To se ne događa samo iz jednog razloga: kod političara svih stranaka ne postoji volja da se to učini jer su pod izravnim nadzorom Elite ili njenih ekonomskih manipulacija. Pogledajte kako bi se oporezivanje moglo uvelike smanjiti, ili čak ukinuti, kada naše vlade - drugim riječima, ljudi - ne bi otplaćivali basnoslovne svote kamata na novac posuđen" od banaka. Jedan moj prijatelj iz finan­cijskih krugova računa da za svaku funtu ili dolar koji postoji u gotovini, drugih 30 milijuna postoji (ili, bolje rečeno, ne postoji!) u vidu elektronskog „kredita". Takav sustav stvaranja duga od strane države vrlo je dobro opisao pastor Sheldon Emery u svojoj knjizi Bankarima milijarde, narodu dugovi (Billions For The Bankers, Debts For rT\\e People:

253

„Saveznoj vladi, budući da je potrošila više od onoga što je uzela od svojih građana putem poreza, treba, recimo za ilustraciju, 1 milijarda dolara. Kako ona tog novca nema, jer Kongres ju je lišio prava da ga„stvara", tu 1 milijardu dolara Vlada mora tra­žiti od „tvoraca". Ali Federalne rezerve, privatna korporacija, ne poklanja novac tek tako! Bankari su spremni saveznoj vladi predati 1 milijardu dolara u novcu ili kreditu u zamjenu za vladin pristanak da ga otplati - s kamatama! Tada Kongres ovlašćuje Ministarstvo financija da tiska 1 milijardu dolara u američkim obveznicama, koje se potom isporučuju bankarima iz Federalnih rezervi.

Federalne rezerve zatim plaćaju troškove tiskanja 1 milijarde dolara (oko 1000 do­lara) i vrše razmjenu. Vlada taj novac sada koristi za plaćanje svojih obveza. Kakvi su rezultati te fantastične transakcije? Pa, 1 milijarda dolara u državnim novčani­cama doista je plaćena, ali Vlada je sada zadužila svoje građane kod bankara za 1 milijardu dolara na koje građani moraju platiti kamate! Od 1913. [kada su stvorene Federalne rezerve] obavljeno je na desetke tisuća takvih transakcija, tako da je do 1980-ih godina dug američke Vlade bankarima narastao na preko 1 bilijun dolara na koje građani godišnje moraju plaćati 100 milijardi dolara godišnje samo za ka­mate, bez ikakve nade da će ikada moći otplatiti glavnicu. [Današnji dug daleko je veći]. Dugove će otplaćivati naša djeca i nadolazeći naraštaji, do u beskraj!

Reći ćete: 'Pa to je strašno!' Da, jest, ali otkrili smo vam samo dio te prljave priče. Na osnovu takvog groznog sustava te obveznice američke države sada su postale 'imovina'banaka u sustavu rezervi koje one tada koriste kao'rezerve'da bi'stvorile' još više'kredita'za pozajmljivanje. Sadašnje odredbe o'rezervama'omogućuju im da tu 1 milijardu dolara iskoriste u vidu obveznica kako bi'stvorile'čak 15 milijardi dolara 'kredita' koje mogu posuđivati državama, općinama, pojedincima i podu­zećima. Osim prvotne 1 milijarde dolara mogu imati 16 milijardi dolara'stvorenog kredita'izdanog u zajmovima na koje naplaćuju kamate, a njihov jedini trošak je onih 1000 dolara za tiskanje prvotne 1 milijarde dolara! Budući da Kongres nije izdao statutarni novac od 1863. ljudi su prisiljeni, da bi imali novac za poslovanje i trgovinu, posuđivati'stvorene kredite'monopolističkih bankara i otplaćivati im li­hvarske kamate!"5

Izraz „statutarni novac" odnosi se na Ustav Sjedinjenih Država koji kaže: „Kongres je ovlašten da tiska novac i određuje njegovu vrijednost". Nažalost, bilo slučajno ili namjerno, u Ustavu ne stoji da će Kongres uvijek tiskati novac i određivati mu vri­jednost, i da to nitko drugi ne može učiniti. Posljedice toga bile su prilično pogubne po Ameriku i po svijet: godine 1910. savezni je dug iznosio samo 1 milijardu dolara ili 12,40 dolara po osobi. Dugovi države i lokalnih zajednica bili su vrlo mali ili ih uopće nije bilo; do 1920., samo sedam godina od uspostave Federalnih rezervi, dug američke vlade iznosio je 24 milijarde dolara, 228 dolara po stanovniku; godine 1960.

nacionalni dug bio je 284 milijardi ili 1575 dolara po glavi stanovnika; do 1981. dug je premašio 1 bilijun dolara i otada stalno raste. Kada bi čitave Sjedinjene Države bile predane bankarima u svrhu otplate dugova, građani bi bankarima dugovali još dvije, a možda i tri Amerike!6 Nije bez razloga Thomas Jefferson, jedan od osnivača SAD-a, rekao:

„Ukoliko američki građani ikada dopuste privatnim bankama da upravljaju izdava­njem njihova novca, prvo inflacijom a zatim deflacijom, banke i korporacije koje će oko... [banaka]... izrasti, oduzimat će ljudima imovinu, a njihova će se djeca jednoga dana probuditi na kontinentu kojeg su osvojili njihovi oci, bez krova nad glavom."'

U Ujedinjenom Kraljevstvu krajem 1960-ih vlada je plaćala milijardu funti godi­šnje u vidu kamata za zajmove. Do 1993. kamate su narasle na 24,5 milijarde funti. Vlada je posuđivala da bi otplatila kamate na prijašnje zajmove, dok je glavnica osta­la neotplaćena. Usporedite te 24,5 milijarde dolara za otplatu kamata s 33 milijarde funti utrošenih te godine za zdravstvo i 11 milijardi funti dodijeljenih obrazovanju.8

Imajte obzira, pa se nemojte žaliti na manjak školskih udžbenika ili na dotrajale zgra­de. Pa i bankari moraju jesti.

Osim toga, stvaranjem duga kroz zaračunavanje kamata uspostavlja se struktura kroz koju preuzimanje vlasti u svijetu od strane nekolicine postaje moguće. Banka­ri mogu preuzimati poduzeća i njima manipulirati odobravanjem ili uskraćivanjem zajmova. Prema jednom od uobičajenih scenarija, bankari iz redova Elite, u među­sobnom suglasju, uskraćuju zajmove ciljanoj tvrtki ili multinacionalnoj korporaciji. Time se na burzama obara njihova vrijednost. U trenutku kada cijena dionica pada, bankari kupuju velike blokove dionica po najnižim cijenama. Bankari odjednom mi­jenjaju stav i odobravaju zajam, povećavajući tako dioničku vrijednost kompanije. Banke ili prodaju dionice i ostvaruju pozamašnu dobit ili povećavaju svoju moć, tj. kontrolu u upravnom odboru. Kada banke zadobiju kontrolu, što čine? Čine sve kako bi kompanija od banke posuđivala sve više i više, sve dok ne zapadne u tako velike dugove da banke postaju vlasnici cjelokupne njihove imovine.

Na taj je način istih nekoliko ljudi došlo u posjed svih značajnijih poduzeća, medija i ostalog. Naravno, čim su postali vlasnici medija bilo im je lako skrivati istinu od lju­di i servirati nam laži kojima nas obmanjuju i zbunjuju. Ako ste vi, čitatelju, novinar ili zaposlenik banke stanite pred ogledalo i postavite nekoliko pitanja. Ukoliko se ne probudite vaša djeca će se, kao i djeca svih drugih ljudi suočiti s posljedicama Novog Svjetskog Poretka. Život ljudi najbrže bi se poboljšao kada bi se stalo na kraj obraču­navanju kamata na novac i kada bi države tiskale vlastiti novac, bez kamata, ili kada bi banke plaćale kamate državi. Nešto slično počeo je uvoditi predsjednik Abraham Lincoln s dolarskim novčanicama zelene poleđine (takozvani ..greenbacks"). Nedugo nakon toga ubio gaje 1865. John Wilkes Booth, navodno agent dinastije Rothschild. Predsjednik John F. Kennedy također je predlagao da se to učini i neke od njegovih

255

/' istina će vas osloboditi

beskamatnih novčanica još uvijek su u optjecaju. Smaknuta ga je Elita u Dallasu u državi Teksas 1963. godine.

Još jedna od podvala zloupotrebom tuđeg povjerenja je inflacija. Rečeno nam je da inflaciju uzrokuje previše novca u optjecaju kada je na tržištu premalo roba. To se koristi za povlačenje novca iz optjecaja što pak vodi ka gospodarskoj „depresiji". Tom se lukavštinom poslužio trio Volcker-Reagan-Thatcher početkom 1980-ih kada je popularna fraza bila „inflacija se mora istjerati iz sustava". Kako je moguće da infla­ciju uzrokuje previše novca za kupnju premalo robe kada su u svakom ekonomskom procvatu ili depresiji police u trgovinama pune neprodane robe? Osim toga, ako se prodaje više robe a proizvodnja povećava, zašto takozvana ekonomija razmjera ne dovede do snižavanja cijena? Dio svega toga svakako je pohlepa, ali imamo zapravo situaciju u kojoj se previše robe natjeruje s premalo novca u optjecaju. Kamate na novac dovode do umjetnog podizanja cijena, a istodobno se cementira stanje u kojem je raspoloživo premalo novca za kupnju robe.

Svaki puta kada banka odobrava zajam ona stvara više duga negoli je sam iznos zajma. Uzmimo kao primjer ranije spomenuti zajam od 50.000 funti iz banke Wes­tminster. Vrijednost zajma je 50.000 funti, ali istovremeno stvoreni dug iznosi 102.0-00 funti. Da bi zajam otplatio, zajmoprimac mora pronaći više novca - dvostruko, u ovom slučaju - negoli je posudio. Jedini način da to učini je da zaradi novac kojeg je posudbom stvorio netko drugi. Dugovi građana i države na taj će se način vinuti do neba, ali novca za kupnju robe još uvijek će manjkati jer se vrlo mnogo novca u optjecaju troši za servisiranje duga.

U takvim okolnostima, kako nam biva rečeno, novčana masa u optjecaju mora se smanjiti jer dolazi do povećanja cijena zbog previše novca u sustavu. Glavni razlog povećanja cijena je to što one odražavaju iznos duga kojeg treba servisirati. Što je dug veći, to su više cijene unutar sustava, od materijalnih dobavljača, preko prije­voza, do oglašavanja i trgovina. Kumulativni efekt sveg tog dugovanja odražava se u cijeni proizvoda na policama. Svaki puta kada nešto kupite, od štruce kruha do Rolls Roycea, vi otplaćujete tuđi dug bankama. Kako ekonomski „stručnjaci" rea­giraju na više cijene uzrokovane potrebom servisiranja duga? Oni podižu kamatne stope kako bi odvratili ljude od daljnjeg zaduživanja i smanjili količinu novca u optjecaju. I kakav se učinak time postiže? Stvara se još veći dug medu onim ljudima koji već servisiraju zajmove. Istovremeno se postiže i to da bude još manje novca dostupnog za kupnju robe. Koju god situaciju imali, nikada se ne događa da kola previše novca za premalo robe, osim u slučaju nekih proizvoda i potrepština, s vre­mena na vrijeme, zbog mnoštva drugih čimbenika, uključujući pohlepu. Općenito je situacija obratna: premalo je novca za previše robe. U ovakvoj situaciji, između procvata ili propasti jedina je razlika u stupnju. Prestanak zaračunavanja kamata na novac snizit će cijene i preobraziti živote svih ljudi na ovoj planeti. Pa, što onda čekamo?

256

prijevara s dugovima

Brdo od zlata

Stvar koju treba naglasiti su razmjeri bogatstva kojeg je nagomilala Elita putem susta­va dugovanja i kamata, kao i krađom svjetskog zlata. Jedan moj izvor koji proučava svjetski financijski sustav radeći unutar istoga, kaže da količina zlata kojeg je ukrala Elita, poslije rata u Rusiji i u Japanu, SAD-u i drugim zemljama, iznosi ukupno oko 60 trilijuna dolara. Blago se, kaže on, čuva u riznici plemenitih metala u Cloutenu nedaleko Zuricha i u sličnim riznicama u Umbreai blizu Ženeve, u Beču te u Rheinu - glavnoj zračnoj bazi u Frankfurtu. Tijekom rata Elitino zlato pohranjeno je u ame­ričkoj vojnoj bazi u Melinomu blizu Džakarte u Indoneziji, gdje ga je čuvalo 20.000 vojnika. Moj izvor posjeduje papire koji potvrđuju mnoge od spomenutih tvrdnji.

Novčana policija

Nakon Drugog svjetskog rata, kada su europske nacije bile opustošene sukobom i dugovanjima prema Elitinim bankarima, sljedeća faza u svjetskoj dominaciji novca i kredita uvedena je preko grupacija kao što su Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond (MME) i Opći spo­razum o carinama i trgovini (GATT). O uvođenju Svjetske banke, MME-a i GATT-a dogovorili su se britanski i američki pregovarači na konferenciji u Bretton Woodsu u državi New Hampshire 1944. godine. Najutjecajniji u tim pregovorima bili su britan­ski ekonomist lord Keynes i američki ministar financija Harry Dexter White (CFR) koji će kasnije, s Algerom Hissom, glavnim tajnikom novonastalih Ujedinjenih naro­da, biti razotkriven kao komunistički špijun. Tehnički tajnik u Bretton Woodsu bio je Virginius Frank Coe, službenik američkog Ministarstva financija. Imenovan je tajni­kom novog MMF-a da bi tijekom svjedočenja pred Kongresom 1952. bilo otkriveno daje također i pripadnik komunističkog kruga oko Dextera Whitea! To su bili tipovi koji su stvorili MMF, Svjetsku banicu i GATT.

Uloga Svjetske banke (koju ne smijemo brkati sa središnjom svjetskom bankom) sastoji se u tome da odobrava zajmove državama za velike kapitalne projekte. Njima se, što im i jest izvorna svrha, financiraju projekti u siromašnim zemljama, osmišljeni da zadovolje potrebe multinacionalnih kompanija. U okviru tih projekata provodi se politika protjerivanja ljudi s njihovih ognjišta, čime se uništava samodostatni način života i stvara ovisnost o Elitinoj globalnoj ekonomiji. Uništavanje kišnih prašuma u velikoj je mjeri počinjeno uz pomoć zajmova Svjetske banke, a uvijek ga vode, kao što smo vidjeli, osobe imenovane od strane skupina kao što su CFR, TC, bilederbergeri i establišment, s eugenikom kao nosećim stupom svoje politike. To subvencionirano uništavanje okoliša ima dodatnu prednost za Elitu. Globalnu kontrolu tako lakše pra­vdaju potrebom da se „spasi naša planeta"

Jedna od uloga Svjetske banke i drugih svjetskih ekonomskih „agencija" jest da omoguće bogaćenje multinacionalnih građevinskih kompanija kao što je Bechtel Group. Obično se to postiže davanjem zajmova zemljama Trećeg svijeta za mega gra-

/ istina će vas osloboditi

devinske projekte koji lokalnom stanovništvu ne donosi nikakve koristi nego, najče­šće, neizmjernu štetu. U travnju 1995. predsjednik Bill Clinton uspješno je nominirao Jamesa Wolfensohna9 na mjesto novog predsjednika Svjetske banke. Wolfensohn, na­turalizirani Amerikanac austrijskog podrijetla, ima savršen životopis za tu funkciju. Tijekom 1960-ih radio je za banku J. Henry Schroder u Londonu, odakle je prešao u Populacijsko vijeće, Rockefellerovu organizaciju zaokupljenu „kontrolom rasta sta­novništva". Medu ostalim grupacijama Svjetske Elite kojih je bio član su Rockefelle-rova zaklada, Institut za napredna istraživanja u Princetonu i Brookingsov institut. Tomu dodajte položaj u upravnom odboru Bilderberške skupine te njegovo članstvo u Vijeću za vanjske poslove i Trilateralnoj komisiji, i imate savršenu osobu za mjesto direktora Svjetske banke, pod kontrolom Svjetske Elite. Siguran sam da ništa od toga nije utjecalo na „odluku" Bilia Clintona da ga nominira! Godine 1992. Wolfensohn je udružio snage s lordom Rodischildom i osnovao konzultantsku tvrtku J. Rothschild, Wolfensohn. Na funkciju upravitelja postavili su Paula Volckera,10 bivšeg predsje­dnika uprave Federalnih rezervi i vodećeg člana Vijeća za vanjske poslove, Trilate-ralne komisije i Bilderberške skupine. Volcker je bio čovjek koji je tijekom 1980-ih pokrenuo katastrofalnu ekonomsku politiku u Sjedinjenim Državama i UK-u, čiji su predvodnici bili Ronald Reagan i Margaret Thatcher.

Međunarodni monetarni fond (MMF) ustanovljen je zato da intervenira kada si­romašne zemlje u Africi, Aziji i ostatku svijeta u razvoju dospiju u financijske teškoće isplanirane od strane Elite. Željelo se potaknuti i podmititi političare u tim zemljama da se odreknu samodostatnosti u sferi proizvodnje hrane te da svoje zemlje otvore ulasku multinacionalnih divova u proizvodnji hrane i čokolade. Te su zemlje počele izvoziti izobilne komercijalne kulture bogatim državama, a potom su tim novcem plaćale uve­zenu hranu iz istih tih bogatih zemalja. Također, zemlje u razvoju izvozile su prirodne resurse u bogate zemlje po najnižim cijenama, a zatim su natrag kupovale (po najvišim cijenama) luksuzne proizvode koje su industrijalizirane zemlje proizvodile s tim pri­rodnim resursima. Međutim, ta luksuzna roba odlazi samo malobrojnoj, pokvarenoj političkoj i ekonomskoj kliki u tim zemljama u razvoju. Većina stanovništva gladuje jer su plodnu zemlju na kojoj se mogu uzgajati prehrambene kulture zaposjele multi­nacionalne korporacije. Elitina taktika bila je da gurnu siromašne zemlje u dugove te da preuzmu njihove resurse na isti način na koji su to učinili s multinacionalnim kom­panijama i industrijaliziranim zemljama. Kada se te države nađu u financijskim teško­ćama i kada nisu u stanju otplaćivati dugove na scenu stupa MMF koji „restrukturira plaćanje duga ili nudi nove zajmove kako bi se otplatile kamate na ranije zajmove. Ali, nametnuvši nove dugove, MMF zauzvrat traži da se slijedi njegova (Elitina) ekonom­ska politika, tj. kresanje potpora za prehrambenu industriju, zdravstvo i obrazovanje, te uvoz više resursa i tržišnih kultura. MMF to nalaže svim zemljama u razvoju, čime se stvara zasićenje svjetskih tržišta takvom robom pa cijena pada. Izvoz raste, na štetu obradive zemlje i siromašnih ljudi, ali zarada nije nimalo veća. Pobjednici su bogate države koje svoje izvore i potrepštine dobivaju jeftinije. Posljedica toga je da stotine

2 5 8

ui IJCVUI u i uuyuvimu

tisuća brazilske djece umiru zbog bolesti povezanih s neishranjenošću, iako je Brazil drugi najveći izvoznik hrane na svijetu. Kojeg li čudesnog načina primjene eugenike i selekcije nebjelačkog stanovništva! Trećina brazilskog stanovništva živi ispod granice siromaštva, a sedam milijuna napuštene djece na ulicama prosjaci, krade i snifa ljepilo. I sve to u zemlji koja bi trebala biti medu najbogatijima na svijetu, koja bi se sama mogla prehranjivati bez imalo problema. Njezini problemi nemaju prirodne uzroke. Oni su, poput problema diljem Trećeg svijeta, izazvani zato da bi korist izvukla Elita. Ne dajte da vas zavaraju sve te priče o suosjećanju i „pomoći prekomorskim zemljama".

Svake se godine daleko više bogatstva iz siromašnih zemalja prenosi u bogate negoli obratno. Mi ih iscrpljujemo do smrti. A raspoloživa pomoć prekomorskim zemljama nije namijenjena pomaganju zemljama u razvoju. Koristi se za podmićivanje korum­piranih političara, za gradnju infrastrukture potrebne multinacionalnim korporacija­ma ili za subvencioniranje industrije u bogatim zemljama, primjer čega je Bechtel koji izvodi građevinske radove kao dio dogovora o pružanju pomoći. Još jedna činjenica o mogućem životu na Zemlji:

Nema nikakvog opravdanog razloga za gladovanje i strašne patnje stanovništva u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. One nisu posljedica „prirodnih katastrofa" već hladnih i sračunatih planova.

„Slobodna" trgovina

GATT vodi politiku stvaranja ovisnosti o svjetskom gospodarskom sustavu prisilja­vanjem zemalja da uklone trgovinske prepreke. Tu koncepciju „slobodne trgovine zagovarao je u pretprošlom stoljeću škotski ekonomist Adam Smilh, a osmišljena je, barem jednim dijelom, zato što se željelo opravdati odbijanje Britanije da prekine izvoz opijuma u Kinu. Pritisak da se prihvati gledište Adama Smitha - kojeg je po­državala Elita - dovelo je do opoziva Zakona o žitaricama u svibnju 1846. čime je britanska poljoprivreda ostala nezaštićena od uvoza iz prekomorskih zemalja. Bila je to katastrofalna politika, baš kao što su njezini tvorci (poput od Elite kontrolirane Engleske banke i Poslovne banke Baring Brothers) i namjeravali. „Slobodna" trgovi­na odonda je prešla dugi put. GATT-om koordinira Elitina Svjetska trgovinska orga­nizacija, sa sjedištem u svom uporištu u Švicarskoj. Pretpostavljam da je logično da se koordinacija Elitinih banaka i trgovinske politike vodi iz iste zemlje. Zemlje koje uvode carinske pristojbe na uvezenu robu kako bi se zaštitili domaći proizvođači loša su vijest za Novi Svjetski Poredak. Takve su zemlje daleko manje ovisne o globalnom sustavu jer za sebe proizvode ono što njenom stanovništvu treba. Trgovina se, u tom smislu, temelji na zajedničkoj koristi, a ne na načelu „pobjednik dobiva sve".

U prvim godinama postojanja Sjedinjenih Država, država je glavni prihod ostva­rivala od carinskih pristojbi, 'lađa se smatralo da bi, ako se roba već uvozi, svi od toga trebali imati koristi. GATT, Europska unija, Sjevernoamerička zona slobodne trgovine i nova Azijsko-pacifička zona slobodne trgovine (APEC) osmišljene su zato da unište tu zaštitu i stvore ovisnost o globalnom sustavu kojeg kontrolira Elita. Po-

259

. /' istino će vas osloboditi

sljednjih je godina sve očitija težnja Elite da uništi raznovrsnost proizvodnje u svim zemljama te da ih učini ovisnima o uvozu osnovnih proizvoda.

Britanske konzervativne vlade Margaret Thatcher i Johna Majora svoju su ulogu u tome savršeno odigrale. Samoubilački „monetarizam" iz doba Thatcher i Reagana upropastio je raznorodnost domaće proizvodnje, dok je valom „privatizacija" u UK-u i drugdje vlast nad osnovnim uslugama poput opskrbe vodom, strujom i plinom prebačena u Elitine ruke, počesto i uz velike državne dotacije. Posljedice su sada vi­dljive svima osim najzagrižljivijim tupanima. Mediji, međutim, promiču „slobodnu trgovinu" kao dobru stvar, a „protekcionizam" kao lošu. Progutali su priču koju im prodaju ekonomisti, političari i sveučilišni profesori, a oni ju prodaju svima drugima, odnosno javnosti.

Sjećam se, kada se pregovaralo o najnovijem sporazumu GATT-a (takozvani „uru­gvajski krug razgovora"), kako su u Britaniji poznati spikeri večernjih TV-vijesti priopćavali publici, govoreći svojim najzabrinutijim i najzloslutnijim glasom, da su pregovori prekinuti. Svi bismo se, kako nas se nastojalo uvjeriti, trebali zabrinuti jer ako se ne postigne novi GATT - Opći sporazum o carinama i trgovini, uslijedit će gospodarska noćna mora. Istina, ali noćna mora za Svjetsku Elitu, a ne za obične ljude. Glavnog ravnatelja GATT-a, Petera D. Sutherlanda (Bil., TC, Kom. 300) posta­vili su pred kamere da svijetu priopći kako je od presudnog značaja da šefovi država postignu sporazum.

Sutherlanda, bivšeg člana Europske komisije i predsjednika od Elite kontroliranih Združenih irskih banaka (Allied Irish Banks), Bilderberška je skupina dobro podu­čila svojim stajalištima po tom pitanju. Njihovom je sastanku prisustvovao u lipnju 1994. u Finskoj, a zatim i u Švicarskoj 1995. Naravno, na koncu je GATT dogovoren i usvojen u Kongresu i parlamentima država, kako od strane vlađajućih struktura tako i od „oporbe" jer golema većina političara svih stranaka ili su suviše naivni da bi vidjeli dalje od svoga nosa (većina njih), ili im je glavna strategija poznata (raz­mjerno malo njih). Svjetska trgovinska organizacija ovlaštena je da nameće sankcije zemljama koje podižu barijere protoku „slobodne trgovine". Kada je takav sporazum napokon postignut, Elita je jamačno doživjela orgazam. Kojeg li sredstva za kontrolu svijeta!

„Slobodna" trgovina je sloboda jačega da iskorištava slabije. To je sredstvo po­moću kojega multinacionalne korporacije, potpomognute svojim vladama preko inozemnih proračuna za pomoć i drugih tajnih kanala, provode „kartelizam" protiv interesa općeg stanovništva. To je sloboda da se stvori ovisnost o sustavu kojim upra­vlja nekolicina, i da se tom ovisnošću manipulira po volji. Sloboda da se proizvodnja premjesti iz industrijaliziranih zemalja s visokim nadnicama u radionice Trećeg svi­jeta s teškim radnim uvjetima gdje se bezobzirno eksploatira domaće stanovništvo. Sloboda da im se otima plodna zemlja i da se, također, uništava industrija i dohodak ljudi u razvijenom svijetu. Čineći to, Elita izaziva gnjev, očaj i podjele, savršeni spoj za manipulaciju. To vam je, prijatelji dragi, „slobodna" trgovina o kojoj nam ekonomisti,

prijevara s augovima

političari i novinski izvjestitelji govore da nam očajnički treba još više. Riječ koja mi je sada pala na pamet ipak ću zadržati za sebe.

Naftni kartel pod nazivom Sedam sestara

Osim banaka, tu su i naftne kompanije koje su u vlasništvu istih ljudi. One su odgo­vorne za nebrojene državne udare i sukobe te za grotesknu manipulaciju suverenih država. Nafta je, još 1882. godine, imala malu komercijalnu vrijednost. Osim u svje­tiljkama njena je primjena bila vrlo ograničena. William „Doktor" Rockefeller tako­đer je propagirao naftu, za 25 dolara po pinti (oko pola litre; dp. prev.) kao „lijek pro­tiv bradavica, zmijskih ugriza, raka i spolne nemoći". Njegov sin John D. Rockefeller 1853. je osnovao kasnije zloglasnu tvrtku Standard Oil Company kako bi gorivom opskrbljivao rastuće tržište parafinskih svjetiljki i eksploatirao mnogo veće mogu­ćnosti, kako se tvrdilo, tvari koja curi kroz stijene i procijepe na Zemlji. S pojavom i razvojem motora s unutarnjim izgaranjem vrijednost nafte stubokom se promijenila. Kao i svjetska ekonomija i politika. Britanski admiral lord Fisher bio je jedan od prvih koji je uočio značaj nafte za vojsku a kasnije, kao Prvi pomorski lord, poveo je raspravu o tome kako pribaviti naftu za britansku mornaricu u zemlji koja u to vrijeme nije imala vlastitu naftu. Kao i obično, odgovor je bio: ako nemamo svoje, uzet ćemo tuđu. Australski inženjer, geolog i predani kršćanin po imenu William Knox dArcy pronašao je naftu sjeverno od Perzijskog zaljeva, na području današnjeg Irana. Od iranskog je šaha otkupio prava na eksploataciju nafte za 20.000 dolara te je utanačio dogovor da će plaćati 16% tantijema od prodaje. Prema ugovoru, dobio je (on i svi njegovi „nasljednici, baštinici i prijatelji") isključiva prava na eksploataciju perzijske nafte sve do 1961. godine. Britanska tajna služba, u ime vlade, otpravila je „špijunskog asa" Sidneya Rcillyja sa zadatkom da smicalicama navede dArcyja da svoja prava prenese na Britance. Reilly (pravim imenom Sigmund Georgijevič Ro-senblum iz Odesse u Rusiji) predstavio se kao svećenik te je dArcyja uvjerio da svoja isključiva prava na perzijsku naftu prepiše na jednu „kršćansku" organizaciju pod na­zivom Anglo-Persian Oil Company. Početkom 1913. na nagovor Winstona Churchil-la, Fisherovog nasljednika na položaju Prvog pomorskog lorda, Asquithova je vlada u tajnosti kupila većinsko vlasništvo u Anglo-Persian Oilu. Danas nam je ta kompanija poznatija po imenu British Petroleum - BP. Bogatstvo te kompanije počiva na djelo­vanju agenta Britanske tajne službe, zloglasnog špijuna Sidneyja Reillyja koji je lagao jednom lakovjernom čovjeku i obmanuo ga manipulirajući njegovim bogobojaznim kršćanskim uvjerenjima. No, takvo ponašanje nimalo ne odstupa od ponašanja BP-a tijekom svih ovih godina.

Između naftnih kompanija i naftom bogatih zemalja godinama se vodi bitka za prevlast nad naftnim resursima, što je dovelo do sukoba širom Europe i Srednjeg istoka. Britanija je odgovorna za poticanje ratova na Balkanu, u Turskoj i Bugarskoj prije 1914., čime je željela onemogućiti i sabotirati izgradnju njemačke željezničke trase od „Berlina do Bagdada" jer bi ova ugrozila britansku moć na Srednjem istoku.

. / istino će vas osloboditi

Britanci su, posredstvom svoje kontrole nad Kuvajtom, nastojali spriječiti dovršenje željezničke pruge od Bagdada do Perzijskog zaljeva. Posluživši se silom i korumpira­nim šeicima, britanska je vlada nesmiljeno prigrabila kontrolu nad arapskim zemlja­ma i njihovim zalihama nafte. Time je na Srednjem istoku utrt put sukobu kojem smo otada svjedoci, a stvaranje države Izrael bilo je dio strategije „zavadi pa vladaj" utemeljene na kontroli nafte. Razumijete li sada zašto su danas Arapi tako gnjevni na ono što s punim pravom doživljavaju kao zapadnjački imperijalizam? Toga im je preko glave.

Druga naftna kompanija kojom je upravljala britanska vlada bila je Royal Dutch Shell12 koju je, gledano izvana, vodio sir Henry Deterding (Kom. 300), naturalizira­ni Britanac nizozemskog podrijetla. U stvari, njome je upravljala skupina stranaka koje su glasale u korist britanske vlade. Prikrivenom podrškom i vodstvom od strane britanske vlade, Shell se preobrazio u svjetsku kompaniju koja je ugrozila Rockefel-lerov Standard Oil, čak i u njegovom vlastitom dvorištu, u Americi. Deterding je još jedna osoba koju se često povezuje s potajnim financiranjem Adolfa Hitlera, a jedan od većih budućih dioničara Shell Oila bit će princ Bernhard, jedan od predsjednika i utemeljitelja Bilderberške skupine. U svibnju 1933. Deterding je ugostio Hitlero-vog izaslanika Alfreda „Protokola" Rosenberga na svom posjedu nedaleko od dvor­ca Windsor. Istraživač Oswald Dutch tvrdi da su 1931. godine Deterding i njegovi podupiratelji (obitelj Samuel) Hitleru dali 30.000.000 funti. Naposljetku su - potkraj 1920-ih - „ratovi za naftu" između suparničkih kompanija okončani sporazumom potpisanim u Achnacarryju, škotskom zamku sir Henryja Deterdinga. Tako je nastao anglo-američki naftni kartel koji je kasnije bio poznat pod nazivom Sedam sestara. Sastanak između Deterdinga, Johna Cadmana iz Anglo-Persian Oila (BP-a) i dobrog prijatelja Franklina D. Roosevelta Waltera Teaglea iz Rockefellerovog Standard Oila (Exxona) održan je u tajnosti, pod krinkom lova na tetrijebe. Otada je kartel Sedam sestara radio kao jedna cjelina, želeći nadzirati cijene i zalihe te zadovoljiti vlastite gnjusne ambicije. Ona krajnja kontrola u rukama je Elite. Sedam sestara danas čine Shell, BP, Esso/Exxon (Standard Oil iz New jerseyja), Gulf, Mobil, Standard Oil of California (SOCAL) i Texaco. Ovo vidljivo spajanje interesa i strategija odražavalo je u određenom stupnju poratne integracije banaka, čime su stvoreni divovi poput Rockefellerove banke Chase Manhattan, nastale fuzioniranjem s Bank of Manhattan Kuhna Loeba (Rothschiida). I naftna je industrija bila podijeljena između Rockefel-lera (Rockenfeldera) i Rothschilda.

Shell i BP bih su, i do danas ostali, dio strukture moći koja je uključivala britansku vladu, Ministarstvo vanjskih poslova i obavještajne agencije. Primjera ove međupo-vezanosti vlade, naftnih kompanija i obavještajne agencije ima bezbroj. Godine 1941. Britanci i Rusi napali su neutralni Iran pod besmislenom izlikom da se ondje nalazi nekoliko njemačkih inženjera. Nema to nikakve veze s kontrolom naftnih zaliha Ira­na. Ma kakvi. Vojne postrojbe, potpomognute manjim indijskim i američkim snaga­ma, preuzele su nadzor nad zalihama živežnih namirnica te zemlje, zbog čega je de-

prijevoro s dugovima

setke tisuća Iranaca umrlo od gladi. Broju mrtvih pridonijeli su i tifus te crijevni tifus, kao i korištenje željezničkog prijevoza za otpremanje zaliha dogovorenih po načelu zajma-najma u Rusiju, zbog čega naftno gorivo nije doprlo do iranskog stanovništva tijekom strašne zime na prijelazu 1944. na 1945. godinu. Takve su države donosile presude o ratnim zločinima u Nurembergu.

Kao odgovor na to, Iranci su u travnju 1951. za premijera izabrali dr. Mohammeda Mossadegha, vodu nacionalista. On je uspostavio politiku nacionalizacije cjelokupne proizvodnje nafte, uz odgovarajuću naknadu stranim naftnim kompanijama. Iranska je vlada zajamčila Britaniji opskrbu u dotadašnjem opsegu, kao i upošljavanje britan­skih radnika u Iranu. A britanska je vlada odgovorila nametanjem ekonomskog guše­nja Irana, zamrzavanjem njegove imovine u britanskim bankama, uvođenjem punih sankcija i embarga na iransku naftu. Ovo su podržale i ostale članice kartela Sedam sestara. Mossadegh se 1953. uputio u Ujedinjene narode gdje je prosvjedovao protiv takve politike, ali Vijeće sigurnosti, uglavnom sastavljeno od Amerikanaca i Brita­naca, o prosvjede se oglušilo. Pomoć je potom pokušao potražiti u Washingtonu, no opet bez uspjeha. SAD je u Iran poslao „posrednika" s delegacijom prepunom ljudi povezanih s američkim naftnim kompanijama. A tko je taj „posrednik" bio? Opet onaj isti tip... W. Averell Harriman. On je smatrao da Iran treba prihvatiti britanska stajališta, tj. stajališta premijera Winstona Churchilla, njegovog starog prijatelja. Ma da? Ne bih to nikada pogodio, a vi?

Premda su se britanski i američki tisak dohvatili blaćenja Mossadeghove ličnosti i grubog iskrivljavanja situacije, Iran je ipak dobio taj slučaj, zahvaljujući Mossadegho-voj rječitosti pred Svjetskim sudom, lanovi za njegovu propast, međutim, već su bili načinjeni. Njegove molbe SAD-u za ekonomsku pomoć odbio je predsjednik Dwight Eisenhower (CFR) na savjet svog ministra vanjskih poslova Johna Fostera Dullesa (CFR), i njegova brata, šefa CIA-e Allena Dullesa (CFR). Braća Dulles, u dogovoru s Britanskom obavještajnom službom, uvjerila su Eisenhowera da Mossadegha treba svrgnuti. Sedamnaest glavnih članova Eisenhowerove administracije bili su članovi Vijeća za vanjske poslove.

Norman Schwartzkopf, stariji, otac „Bijesnog Normana" proslavljenog u Zaljev-skom ratu, učvrstio je veze s brojnim pripadnicima iranske vojske kada je tijekom rata obučavao neke od njihovih generala. Nudio je tim ljudima moć ako Mossadegha zbace s vlasti. Državnim udarom, kojeg su organizirali Britanska obavještajna služba i CIA, uz kodni naziv Operacija AJAX, Mossadegh je u kolovozu 1953. svrgnut. Bri­tanija i SAD postavile su, kao svoju marionetu, iranskoga šaha, da bi ga iste te sile uklonile s vlasti dvadeset i pet godina kasnije i zamijenile ga ajatolahom Homeinijem. To je bio dio Elitine strategije „svoda krize" na Srednjem istoku kojom je zajamčeno da će arapske države ostati podijeljene kako bi se njima lakše vladalo. Šah je obrnuo Mossadeghovu politiku i denacionalizirao iransku naftnu industriju. On i C1A ta­kođer su oformili SAVAK, jednu od najokrutnijih obavještajnih agencija na svijetu. Njegove operativce obučavala je CIA, a svoje su žrtve podvrgavali gnjusnim mučenji-

. /' istino će vos osloboditi

ma i utamničenju bez suđenja. Negdje od 1957. SAVAK je uspostavio bliske odnose s obavještajnom rukom Izraela/Svjetske Elite, Mossadom, koji je također obučavao SAVAK-ove ljude. A vi ste mislili da su Izrael i Iran na suprotnim stranama? Ne, na samom vrhu hijerarhije nisu.

Još jedan hrabar čovjek koji se suprotstavio kartelu Sedam sestara bio je Enrico Mat­tel, vođa najveće talijanske ne-komunističke organizacije u Drugom svjetskom ratu. Upravo je Mattei skovao izraz Sedam sestara. Želio je da Italija bude samodostatna, neovisna od anglo-američkog naftnog kartela. Kao direktor državne energetske tvrtke ENI razgranao je mrežu benzinskih crpki širom Italije koje su konkurirale Shellu i Essu. Uskoro je slično postupio s rafinerijama, jednim velikim kemijskim pogonom, tanker-skom flotom i podružnicom jednog inženjerskog poduzeća. Počeo je pregovarati s egi­patskim predsjednikom Gamalom Abdelom Nasserom i iranskim šahom, kojima je ponudio 75% sveukupne dobiti. Mattei je ugrozio monopol Sedam sestara kao nitko do tada, a veća konkurencija dovela je do sniženja cijena benzina u Italiji za četvrtinu. Kap koja je za Sedam sestara prelila čašu bio je odlazak Matteija u listopadu 1960. u Moskvu na pregovore o mogućnosti iskorištavanja golemih naftnih polja u Sovjetskom Savezu. Istog mjeseca dvije godine kasnije, u jeku izgradnje cjevovoda kojim bi potekla nafta iz sovjetskih naftnih izvora, Enrico Mattei je poginuo kada se njegov privatni zrakoplov srušio, leteći sa Sicilije, postojbine mafije, u Milano. Optužbe o namjernoj sabotaži čuju se i danas. Čelnik CIA-inog ureda u Rimu Thomas Karamessines koji će kasnije pomoći pri organiziranju udara protiv čileanskog vođe Salvadora Allendea odmah nakon te ne­sreće otputovao je iz Italije bez ikakvog objašnjenja. Tadašnji direktor CIA-e, Malteški vitez John McCone posjedovao je dionice Standard Oil of California, poznatijeg kao Chevron, u vrijednosti od preko milijun dolara. U vremenu koje je prethodilo njegovoj smrti, Mattei je dogovarao sastanak s predsjednikom Kennedyjem koji je, prema nekim istraživačima, vršio pritisak na naftni kartel da zaključi sporazum s Talijanima. Godinu dana kasnije ubijen je i sam Kennedy.

Naftne kompanije, vlade, obavještajne agencije, banke, multinacionalne korporacije, mediji nerazdvojivi su jer su svi u posjedu ili pod nadzorom iste sile. Obavještajne agen­cije rade za interese naftnih kompanija i obratno. Znalo se da je sir Henry Deterding bio povezan s Britanskom obavještajnom službom, kao i Weetman Pearson (kasnije lord Cowdray) koji je svoje naftne interese u Mexican Eagleu prodao Deterdingovom Shellu. Pearson (Kom. 300) je pomoću te dobiti osnovao Zakladu Pearson koja u svom vlasništvu drži časopis The Economist i London Financial Times. Također ima i znatniju količinu dionica međunarodne poslovne banke Lazard Freres. Pokretanjem The Eco­nomista 1843. godine željelo se izvršiti pritisak za ukidanjem Zakona o žitu i uvođenje „slobodne" trgovine.

Potresi na tržištu nafte Elita je koordinirala jedinstvenu sveobuhvatnu politiku preko mnogih a različitih elemenata u piramidi. U kakvom suglasju djeluju banke, naftne kompanije i poli-

pnjevuru s uuyuvimu

tičari najbolje pokazuju skokovi cijena nafte tijekom 1970-ih. Prema jednom dije­lu Sporazuma iz Bretton Woodsa iz 1944. godine, dolar je trebalo učiniti glavnom svjetskom valutom i povezati njegovu vrijednost sa zlatom. Odlučeno je da 35 dolara ima vrijednost unce zlata i da se američko zlato može otkupiti za dolare. No, tijekom 1970-ih vlada Sjedinjenih Država se našla u velikim teškoćama jer se tolika količina dolara razmjenjivala za zlato da američke rezerve nisu bile dostatne. Jedan moj pri­jatelj, američki financijaš koji ima brojne veze na visokim položajima u SAD-u, kaže da od tog vremena zlata u Fort Knoxu ima malo ili ga uopće nema, mada se to očito zataškava. Predsjednik Richard Nixon odlučio je obustaviti politiku razmjene dolara za zlato. Time je u svjetski financijski sustav (tj. one njegove kotačiće koji za to nisu saznali ranije) unesena pomutnja. Nixon je donio takvu odluku poslušavši savjete svog glavnog savjetnika za državni proračun Georgea Shultza (CFR, TC, Bil., Kom. 300 i kasnije Kissinger Associates), Paula Volckera (CFR, TC, Bil. i budući ravnatelj Federalnih rezervi) i Jacka F. Bennetta, budućeg direktora Rockefellerovog Exxon Oila. Naravno, u to je vrijeme Nixonu za vrat puhao Henry Kissinger. Drugi arhitekti Nixonove politike bile su financijske institucije i poslovne banke iz Cityja, poslovnog središta Londona.

„City" je preplavljen Slobodnim zidarstvom i nije nikakva slučajnost da tako mala zemlja ima tako velik utjecaj, putem institucija Cityja, na svjetsko gospodarstvo. Slo­bodni zidari, osobito oni iz redova Prosvijetljenog Slobodnog zidarstva, upravljaju Cityjem i britanskom vladom, bez obzira koja je stranka nominalno „na vlasti". Među glavnim likovima u manipulaciji Nixona u to doba bili su poslovni bankari, sir Sie-gmund Warburg, Edmond de Rothschild i Jocelyn Hambro (Kom. 300). 1 3 Dolar je revaloriziran na 38 dolara za uncu zlata, ali sada je to bilo samo teoretski, zato što se dolare nije moglo otkupiti za zlato. Ovime je stvoreno takozvano eurodolarsko tržište kako bi se lakše nadzirala ulaganja dolara koji su u ogromnim količinama pritjecali u Europu, a kojima se ranije kupovalo američko zlato. Eurodolarsko tržište temeljilo se na londonskim financijskim centrima koji su ostvarivali goleme prihode od svoje „slučajne" dobiti. Lord Roll od Ipsdena (tadašnji sir Eric Roll), bio je jedan od onih što su tu situaciju iskoristili do maksimuma i uprihodili ogromne svote novca za S. G. Warburg. Roll je bivši predsjednik Bilderberške skupine, trilateralist, član Komiteta 300 i član odbora tvrtke Kissinger Associates.

Ti su događaji izazvali pad vrijednosti američkog dolara, ali razdvajanje dola­ra od njegove razmjene za zlato bila je samo prva faza Elitine strategije. U svibnju 1973. članovi Bilderberške skupine sastali su se na jednom otoku kod Saltsjoebade-na u Švedskoj u vlasništvu švedske bankarske obitelji Wallenberg (Kom. 300). Pod predsjedanjem princa Bernharda sastanak je okupio 84 vodeća financijska i politička manipulatora. Među njima su bili: lord Roll od Ipsdena iz S. G. Warburga; Henry Kissinger; Robert O. Anderson, vlasnik Atlantic Richfield Oila; sir Eric Drake, pred­sjednik BP-a; Sir Dennis Greenhill, direktor BP-a; Rene Granier de Lilliac, iz French Petroleuma; Gerrit A. Wagner, predsjednik Royal Dutch Sheila; Olof Palme (Kom.

/ istina će vas osloboditi

300), švedski premijer koji će kasnije biti ubijen; George Ball iz Lehman Brothersa; David Rockefeller iz banke Chase Manhattan; Zbignievv Brzezinski, direktor novo­stvorene Trilateralne komisije i budući savjetnik za nacionalnu sigurnost Jimmyju Čarteru; Giovanni Agnelli, vlasnik Fiata; Helmut Schmidt, njemački ministar finan­cija; Otto Wolff von Amerongen iz njemačke Trgovačke komore; i barun Edmond de Rothschild. Britaniju su ondje predstavljali Denis Healey iz Laburističke stranke i konzervativac Reginald Maudling, još jedan redovni bilderberger tijekom 1960-ih i 70-ih. Sastanak je organizirao Robert D. Murphy koji je 1920-ih godina, kao američki konzul u Miinchenu, pisao pozitivne izvještaje o Adolfu Hilleru."

Na tom sastanku jedno će izlaganje imati utjecaja na cijeli svijet. Walter Levy, službeni ekonomist američke vlade za naftna pitanja u Marshallovom

planu nakon rata, iznio je prijedlog da se cijena nafte poveća za 4 0 0 % . S a m o pet mjeseci kasnije, u listopadu 1973., izbio je Jomkipurski rat16, kada su Egipat i Sirija neuspješno napali Izrael. Arapima je to poslužilo kao izlika da uvelike povećaju ci­jenu nafte, smanje proizvodnju i najave naftni embargo protiv SAD-a zbog njegove podrške Izraelu. Svjetsko gospodarstvo iznova je bačeno u vrtlog boli i previranja. U Britaniji se prešlo na trodnevni radni tjedan kako bi se sačuvale zalihe goriva, a mili­juni ljudi širom svijeta izgubili su posao i sredstva za preživljavanje. Siromašne zemlje Trećeg svijeta bile su očajne što ih je činilo otvorenima za sljedeću fazu strategije - neotplativi dug. Planer Jomkipurskog rata bio je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost i ministar vanjskih poslova Henry Kissinger. „Naizmjenična diplomacija" (engl, shuttle diplomacy) po kojoj je postao poznat i vrlo cijenjen bila je, zapravo, poli­tika pogrešnog prikazivanja položaja jedne strane drugoj, čineći tako rat neizbježnim. Upravo je to Kissinger učinio posredstvom izraelskog veleposlanika u Washingtonu Siniche Dinitza i njegovih diplomatskih veza u Egiptu i Siriji.17 Pogledajte za koje je ratove i teror odgovoran Kissinger i potom se prisjetite da je iste te godine, 1973., Kissinger dobio Nobelovu nagradu za mir! Nema ničeg boljeg od Nobelove miro­vne nagrade da se sakrije pravo stanje stvari. Pogledajte neke od drugih dobitnika te nagrade i odabir trenutka da se nagrada dodijeli. Kako doći do Nobelove nagrade? Jednostavno, potajnim manipulacijama izazovete neki rat, a potom primite pohvale što ste ga zaustavili. Kako li je prikladno da se Alfred Bernhard Nobel, po kojemu je ta nagrada nazvana, obogatio nakon stoje otkrio dinamit i proizvodio eksplozive!

Bilderberška je skupina postigla svoj cilj: ogroman rast cijena nafte, a sve sku­pa je tako dobro izvedeno da su manipulatori za to mogli okriviti nekoga drugoga - arapske zemlje proizvodačice nafte. To je prijeko potreban sastojak u svakoj stra­tegiji Elite. Izazovite ovakve ili onakve događaje, ali pronađite nekoga drugog kao krivca tako da vi, „nedužna strana", možete istupiti s „rješenjima" za probleme koje ste sami potajno stvorili. Sve je to odavno isplanirano. Pogledajte slijed događaja: tijekom 1972. i 1973., prije izbijanja Jomkipurskog rata, multinacionalne kompanije u SAD-Li, poput Rockefellerovog Exxona, smanjivale su opskrbu i proizvodnju siro­ve nafte na domaćem tržištu, snižavajući vrijednost dionica na alarmantnu razinu u

prijevara s dugovima

trenutku arapskog naftnog embarga i velikog povećanja cijena za koje su znali da se planiraju krajem 1973. godine. Odriješene ruke da to učine naftnim je kompanijama dao Nixon na savjet svojih pomoćnika, medu kojima su bili Henry Kissinger i George Shultz. U veljači 1973. Kissingera, Shultza i Johna Ehrichmana (koji je bio umiješan u aferu Watergate) Nixon je imenovao „energetskim triumviratom", a oni su kasnije učinkovito kontrolirali američku energetsku strategiju. Tri mjeseca kasnije održan je onaj sastanaka bilderbergera na kojem je odlučeno o 400-postotnom povećanju cijena nafte. Pet mjeseci kasnije dogodio se Jomkipurski rat te rast cijena i naftni em­bargo protiv SAD-a. Uz vrlo oskudne zalihe domaće nafte američko je gospodarstvo doživjelo slom. Svi ti događaju savršeno su se jedan s drugim poklapali.

Ne smijemo podcijeniti ulogu Britanije u ovoj priči. Diplomatski izvori citirani u knjizi Stoljeće rata ("engl A Century Of War) kažu da su Britanci i Kissinger radili rukom pod ruku u nebrojenim tajnim projektima kojima su manipulirali događajima u drugim suverenim državama. „Britanci su, znate, bili vrlo promućurni", navode ti izvori. „Kanili su pustiti Amerikance da za njih obave prljave poslove i preuzmu krivicu, dok su oni vrlo učinkovito radili na jednoj diskretnijoj razini... (preko)... Chatham Housea..."18 Pogledajte također stoje sam Kissinger rekao u govoru u Kra­ljevskom institutu za međunarodne poslove u Chatham Houseu 10. svibnja 1982. Govoreći o posebnoj naravi anglo-američkog odnosa rekao je:

„Naša poslijeratna diplomacija prepuna je anglo-američkih 'dogovora' i 'sporazuma', ponekad o ključnim pitanjima koja nikada nisu unesena u službene dokumente... Britanci su bili tako neusiljeno susretljivi da su postali sudionici u unutarnjim ame­ričkim raspravama u razmjerima kakvi dosad, između suverenih nacija, vjerojatno nisu zabilježeni. U vrijeme moga mandata Britanci su igrali jednu od vodećih uloga u određenim američkim bilateralnim pregovorima ... Dakle, za moga boravka u Bi­jeloj kući britanskom Ministarstvu vanjskih poslova davao sam potpunije obavijesti i bolje sam s njim surađivao nego s američkim Ministarstvom vanjskih poslova.

Tijekom pregovora koje sam vodio oko Rodezije radio sam na temelju britanskog nacrta sporazuma s britanskim pravopisom, čak i kada nisam dokraja shvaćao ra­zliku između radne verzije dokumenta i onoga kojeg je odobrio kabinet. Takva se bogata suradnja nastavila sve do današnjih dana..."'9

Britanski ministri vanjskih poslova uključeni u pregovore o povlačenju Ujedinje­nog Kraljevstva iz Rodezije bili su David Owen, tada jedan od vodećih ljudi Laburi­stičke stranke i član Trilateralne komisije godinu dana nakon odlaska s dužnosti te... lord Carrington, sadašnji predsjednik Bilderberške skupine, trilateralist i član upra­vnog odbora te jedan od osnivača tvrtke svog prisnog prijatelja Kissinger Associates. Vrijedi zabilježiti još jednu posljedicu: zbog skokovitog rasta cijena nafte odjednom je BP-u, Royal Dutch Shellu i ostalima postalo daleko isplativije eksploatirati britan

/ istina će vas osloboditi

ske naftne rezerve u Sjevernom moru. U siječnju 1974. Kissingerova marioneta koja to nije željela biti, iranski šah zahtijevao je i postigao još jedno 100-poslotno poveća­nje cijena nafte od strane Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). Povećanje od 400% kojeg je ranije izglasala Bilderberška skupina je ostvareno.

Dug Trećeg svijeta

Što su to Elitini bankari i naftne kompanije dobili udarom na cijene nafte? Novac, moć i umjetno izazvanu ovisnost za veliki dio čovječanstva. Gospodarski

slom omogućio je bankama da steknu još veće količine zemlje, poduzeća, ljudi i još veću kontrolu, a njihove naftne kompanije poslovale su s ogromnom dobiti. Go­dine 1974. Exxon, u vlasništvu Rockefellera, preuzeo je primat General Motorsu i postao najveća američka korporacija. Ali prava motivacija krila se mnogo dublje. Prema jednom dijelu zakulisnog dogovora s arapskim proizvođačima nafte, veli­ki se postotak milijardi dolara koje su Arapi dobivali u vidu izvanrednih prihoda trebao ulagati u Elitine svjetske banke. Glavni primatelji takve dobiti bile su ban­ke Chase Manhattan, Citibank, Manufacturers Hanover Trust, Bank of America, Barclays, Lloyds i Midland. Potom su se latili „ulaganja" tih ogromnih prihoda u siromašne zemlje u Aziji, Africi i Južnoj Americi koje su bile prisiljene posuđivati kako bi spriječile pojavu gladi nakon udara na cijene nafte. U tome je prednjačio Manufacturers Hanover Trust iz New Yorka, inače pod kontrolom Rothschilda.2 0

Milijuni žena, djece i muškaraca patili su i umirali zbog te bešćutno stvorene eko­nomske depresije.

Ti zajmovi što su uzrokovali dužničku krizu 70-ih, 80-ih i 90-ih predstavljali su bilđerberšku strategiju „recikliranja petrodolara" na djelu. S Arapima je dogovoreno da će se nafta kupovati samo za dolare, još jedan financijski uspjeh ljudima u posjedu dolara i eurodolara u SAD-u i Londonu. Kissinger se pobrinuo da Saudijski Arapi budu dobro nadzirani. David Mulford, rukovoditelj eurodolarske ispostave tvrtke White Weld and Company u Londonu, postavljen je za direktora i višeg investicij­skog savjetnika Saudijskoarapske novčane agencije (engl. Saudi Arabian Monetary Agency), središnje banke te zemlje. Godine 1974. 70% OPEC-ove dobiti uloženo je u prekomorske dionice, obveznice i zemlju. Od toga je, u samo jednoj godini, šezdeset posto (57 milijardi dolara) otišlo u financijske institucije smještene u New Yorku i Londonu.

No čak i te nevjerojatne svote bile su ništa naspram iznosa koje su banke primate­ljice praktički posuđivale zemljama Trećeg svijeta. Bankama je dopušteno da „stvo­re" novi novac (nepostojeći kredit) u iznosu mnogo puta većem od bogatstva kojeg su pohranile u svoje trezore i na zaslone računala. Ako su posudile barem desetinu novca kojeg su primile od Arapa samo u jednoj godini - toj 1974. - to bi značilo da su posudile (i zaračunale kamate na) 570 milijardi dolara. Ali zahvaljujući bankovnoj prijevari pod nazivom kreditiranje putem rezervi nekome su mogle posuditi 26 puta više sredstava negoli su imale deponiranih a, u nekim slučajevima, 66 puta! Takve je

268

prijevara s dugovima

naravi „dug" koji je prouzročio neizrecivu glad, siromaštvo i smrt u onome što zove­mo Trećim svijetom. To je kredit koji, u stvarnosti, ne postoji. A evo i treće činjenice života na planeti Zemlji:

Takozvano dugovanje zemalja Trećeg svijeta koje mori velike dijelove čovječanstva, naše bližnje širom Afrike, Azije i Latinske Amerike, uzrokujući nezamislivu bijedu, jest dugovanje nastalo posudbom novca koji nikada nije postojao, koji ne postoji sada i koji nikada neće postojati!

Banke su diljem Trećeg svijeta hrpimice odašiljale svoje predstavnike koji su no­vac posuđivali poput konfeta, posebno se usmjerivši na korumpirane i nesposobne političare za koje su znali da će novac proćerdati. Zašto su to činile? Zato što su znale da se Elita nameračila na zemlju i prirodne resurse tih država. Banke zapravo žele da te zemlje ne podmire svoje dugove jer tada bi, prema njihovu planu, tim zemljama ponudile oprost duga, a zauzvrat bi tražile pravo na neograničeno isko­rištavanje prirodnih resursa tih zemalja. To se danas događa, a čelnici koji ponudu odbiju uklanjaju se putem „narodnih revolucija" i atentata. Nepostojeći novac ban­ke su posuđivale Trećem svijetu po promjenjivim kamatnim stopama. Ukoliko bi svjetske kamatne stope porasle, rate za otplatu duga bi se povećale. Dakle, posudi im novac kada su kamatne stope razmjerno niske, a zatim ih opali naglim skokom cijena.

Tijekom 1980-ih na pozornicu stupaju Paul Volcker, Margaret Thatcher i Ronald Reagan točno u pravom trenutku da pokrenu ludilo nazvano monetarizam. Njime su kamatne stope, a time i dug Trećeg svijeta, lansirane nebu pod oblake. Ta poli­tika, uvedena od strane Elitine Međunarodne bankovne komisije u Ženevi, koja se 1980-ih iz Londona i Washingtona proširila svijetom, započela je kada je predsjednik Čarter postavio Paula A. Volckera za predsjednika odbora Federalnih rezervi. Pravo predsjednika da imenuje ravnatelja „Feda" još je jedan mali trik kojim se žeh navesti ljude da pomisle kako su Federalne rezerve jedno od državnih tijela. Da na taj polo­žaj imenuje Volckera Čarteru je naložio čovjek koji je njegove konce držao u svojim rukama - David Rockefeller. Tijekom svoje predsjedničke kampanje Reagan je rekao da će Volckera zamijeniti nekim drugim. Reagan je naposljetku izabran, ali Volcker je ostao na položaju. Volcker je visokorangirani član CFR-a, Trilateralne komisije i Bilderberške skupine. Kao i njegov nasljednik, Alan Greenspan. Uviđate li polako što se događa? Monetarizam, udari na cijene nafte, Jomkipurski rat i dugovanje zemalja Trećeg svijeta međusobno su povezani i dio su koordinirane Elitine politike da preu­zme vlast na našoj planeti u korist Zatvorskih Čuvara.

Tijekom 1980-ih primjena odredbi o tržištima dionica, bankama i financijskim centrima diljem svijeta ukinuta je u ime „slobode". Elitina kontrola svjetskog financij­skog sustava prešla je na višu razinu. Kompanije koje su služile zajednici stotinu go­dina i pružale sigurno zaposlenje tisućama ljudi prešle su u tuđe ruke pomoću posu-

i istino će vos osloboditi

đenog novca, kroz manipulaciju cijenama dionica, te je njihova imovina raspro­dana a one ugašene. Imali smo prilike čuti nova mudroslovlja tipa „Ne možete se oduprijeti tržištu" i „Ljudima treba dati odriješene ruke". Zaboravili su dodati ,,...i predati ih u ruke Elitinih kartela" U Sjedinjenim Državama Ronald Reagan je smanjio vladinu kontrolu (tj. uveo je deregulaciju) nad sustavom štedno-kre-ditnog sustava donošenjem Garn-St. Germainovog zakona 1982. godine. Tako su vrata širom otvorena za pljačku sredstava tih poduzeća od strane CIA-e, mafije i drugih oblika organiziranih kriminala. Jedan od njih, Štedno-kreditna banka Silverado (engl. Silverado Savings and Loan), bila je CIA-in operacija.2 1 Banka je propala, a s njom i milijarde dolara koje će morati nadomjestiti američki porezni obveznici. U upravi banke Silverado sjedio je, a ujedno bio i njen najistaknutiji direktor, Neil Bush, sin Georgea Busha (koji je predvodio deregulaciju).

To je bilo doba „vuppija", mladih ljudi koji su u tjedan dana znali zaraditi sto­tine tisuća dolara i više, predviđanjem budućih cijena roba koje su očajnički pro­izvodile izgladnjele zemlje Trećeg svijeta. U Africi, Aziji i Latinskoj Americi po­sljedice su bile neizrecive. Sa svakim postotnim rastom kamatnih stopa u svijetu otplatne rate i sami dugovi visoko bi narasli. Sve to i više od toga nastavlja se i danas. No, unatoč svoj toj patnji, strategija kamatnih stopa Elite i njenih politi­čkih slugu značila je da su krajem svake godine u kojoj bi očaj sve više rastao, te zemlje dugovale više negoli su dugovale dvanaest mjeseci ranije, ne posudivši niti jedan jedini cent. U međuvremenu Elitine banke kao što su Citicorp, Rockefelle-rova/Rothschildova banka Chase Manhattan i glavne britanske banke izvještavale su o rekordnim profitima.

Nastojao se izazvati dojam da su sve te dugove prouzročili glupi i korumpi­rani političari u tim zemljama. Da, u Trećem svijetu ima glupih i korumpiranih političara, kao što ih ima u britanskom Donjem domu i u američkom Kongresu, a Elita će ih smjesta prepoznati i često promaknuti na položaje moći. No mnogi političari u Trećem svijetu nisu ni korumpirani niti glupi. Njihova je nevolja, po­novimo to opet, ta što banke, multinacionalne kompanije, obavještajne agencije, mediji i vlade funkcioniraju kao jedno tijelo - prema dogovorenoj strategiji. Zbog metode segmentiranja, većina ljudi uključenih u rad tih organizacija čak niti ne shvaćaju da se to zbiva. U kolovozu 1976. čelnici 85 nestvrstanih zemalja (onih koje se nisu priklanjale ni SAD-u ni SSSR-u), sastali su se u Colombu u Šri Lanki kako bi pokušali iznaći rješenje za rastuću dužničku krizu. U svojoj su deklaraciji pozivali na preustroj svjetskog gospodarskog sustava i na uklanjanje ukorijenje­ne, usađene podložnosti zemalja u razvoju industrijaliziranom svijetu. Ujedno su zahtijevali razrješenje dužničke krize koja je te zemlje bacala u glib gladi i bolesti. Ujedinjeni narodi nisu poduzeli ništa. A jedan po jedan, čelnici koji su potpisali i promicali Kolombošku deklaraciju micani su s vlasti. Među njima je bio i Frede­rick Wills, predstavnik Gvajane. Autoru knjige Stoljeće rata je rekao:

270

pnjevuiu i uuyuvimu

Jedina sirovina iz Trećeg svijeta koja je dobro kotirala u ekonomskoj areni bila je

nafta, ali velike naftne rezerve uglavnom su se nalazile na Srednjem istoku, a ma­

nipulacije unutrašnjo-arapskim i arapsko-izraelskim sukobima zajedno s usađiva-

njem sklonosti ka prestižnim projektima, značilo je da se naftne rezerve Trećeg svi­

jeta ne mogu koristiti kao čimbenici u razvoju Trećeg svijeta. U jednoj za drugom,

u zemljama Trećeg svijeta zavladale su inflacija i glad, kratki životni vijek i visoka

stopa smrtnosti djece. Stari poredak Canninga, Castlereagha, Pitta i Disraelija živi i

dalje."22

Zanimljiv je i drugi razlog vođenja takve politike. Selektivno smanjivanje broja nebjelačkih naroda iz Trećeg svijeta. Eugenika. Castlereagh je spomenuo da je jedan britanski premijer iz devetnaestog stoljeća predao Europu bankarima Novog Svjet­skog Poretka, u prvom redu dinastiji Rothschild, na kongresu u Beču 1815. Preda­ni proučavatelj metoda tog čovjeka bio je... Henry Kissinger. Kissinger je taj koji je, ucjenama i prijetnjama, natjerao druge razvijene zemlje da se ogluše o molbe Trećeg svijeta. On je također taj koji je pokrenuo događaje kojima će ti vođe, među njima i Indirà Gandhi u Indiji, biti uklonjeni. Kao i u mnogim drugim slučajevima, radilo se to tako da se u odnosnu zemlju pošalje M M F koji je ondje nametao provedbu izuzetno oštrih mjera za koje bi onda bio optužen, i ubrzo svrgnut, vođa te zemlje. Veliki manipulator je do tada bio osnovao svoje vlastito „konzultantsko" poduzeće Kissinger Associates, u čijem su upravnom odboru sjedili on, lord Carrington, lord Roll od Ipsdena i Robert O. Anderson iz tvrtke Atlantic Richfield. Sastanku Bilder-berške skupine u Švedskoj, kada je dogovoreno 400-postotno povećanje cijene nafte, prisustvovali su svi osim Carringtona. Stručni MMF-ov izraz „restrukturiranje duga" postao je sinonim za povećanje dugova bez pozajmljivanja ijednog dolara. Posljedi­ca toga je da ljudi iz Trećeg svijeta i dalje pate, što neće promijeniti svi dobrotvorni koncerti tipa Live Aida na svijetu ukoliko se ne pozabavimo glavnim uzrokom - ek­sploatacijom koju vrši Elita s namjerom da zavlada našom planetom i svega što se na njoj nalazi, te načinom na koji su ljudi iz Trećeg svijeta programirani da takvu zbilju očekuju i stvaraju. Dobrotvorne priredbe poput Live Aida, Band Aida i Comic Reliefa su krasne po tome što nam pomažu da osvijetlimo težak položaj zemalja u razvoju. Ali moramo istražiti uzroke i potom učiniti sve kako takva milostinja ne bi više bila potrebna. Dobrotvorne ustanove simbol su svjetske neravnoteže. One i postoje samo zbog te neravnoteže. Zemljama Trećeg svijeta ne trebaju nužno milodari dobrotvor­nih organizacija, već ukidanje sustava u kojem preostali dio svijeta živi na njihovoj grbači, u kojem se novac i resursi svake godine odlijevaju u industrijalizirane zemlje (čitaj banke). Najveći dar kojega tim ljudima možemo dati je nova vizija onoga što bi mogli postići i kakav bi život mogao biti ako tu viziju i takvu zbilju odluče ostvariti.

Da ste vi rođeni u nezamislivom siromaštvu i očaju te u naizgled beznadnoj situ­aciji i vi biste, poput svih ostalih, smatrali da vam se život nikada neće promijeniti nabolje. Svakodnevna je to borba za preživljavanje. Takav će mentalni sklop, uvijek

; istinu ce vus usiuuuuui

iznova, stvarati upravo takvu zbilju. Za stvaranje drugačije, pozitivne zbilje nužno je prekinuti spiralu očaja. To se može postići na razne načine, no ljudima treba usaditi vjeru u vlastite sposobnosti i viziju da svoje živote mogu promijeniti nabolje, što je bit svakog pravog rješenja.

Preuzimanje Planete

Pred nama se danas odvija sljedeća faza u Elitinoj strategiji manipuliranja dugom Trećeg svijeta: opraštanje ili restrukturiranje duga u zamjenu za zemlju i resurse. U tome, uglavnom nesvjesno, stanovitu ulogu igra i ekološki pokret. Jedna od inicijativa koju podržavaju mnogi iz ekološkog pokreta znana je pod nazivom „dug za glavnicu". Prema predloženom modelu, međunarodni dug zemalja Trećeg svijeta se oprašta u zamjenu za ustupanje predjela netaknute prirode i „ekološki osjetljivih" područja. To se promiče kao sustav gdje su obje strane na dobitku. Dugovi siromašnih zemalja se tako smanjuju, a netaknuta priroda i drugi krajevi bivaju zaštićeni. Nažalost, zeleni pokret općenito je vrlo nemušt, da ne kažem kratkovidan, kada treba pogledati iza dimne zavjese koju diže društvance koje zagovara Novi Svjetski Poredak. Kao prvo, tom se shemom dug ne bi smanjio, promijenila bi se samo njegova priroda i ugrabila područja tih zemalja. I drugo, tko stoji iza te zamisli? Dame i gospodo, molim veli­ki pljesak za... Davida Rockefellera i baruna Edmonda de Rothschilda! Kao primjer može poslužiti nešto što se naziva Svjetska banka za zaštitu okoliša (engl. World Con­servation Bank - WCB), a zamisao o njoj očito se rodila na Četvrtoj svjetskoj kon­ferenciji o prirodi održanoj 13. rujna 1987. u Denveru u Coloradu, koja se tijekom naredna četiri dana nastavila na zloglasnom Aspenskom institutu humanističkih stu­dija. James Baker, američki ministar financija i dugogodišnji pajdaš Georgea Busha, održao je govor podrške Svjetske banke za zaštitu okoliša. Službeni domaćin Svjetske konferencije o prirodi bio je George W. Hunt, računovođa i savjetnik za ulaganja, koji je ponešto ipak pročitao o svjetskim „teorijama" zavjere. To mu je pomoglo da shvati što se odvija pred očima nekih iskrenih boraca za očuvanje okoliša koji nisu imali pojma da su manipulirani. Intervju s Georgeom Huntom izašao je u časopisu Moneychanger u Sjedinjenim Državama. Pritom je objasnio kako je Svjetska banka za zaštitu okoliša osmišljena kao središnja svjetska banka koja će povećavati dug Trećeg svijeta i otimati zemlju siromašnima, a istodobno će se hvaliti kako vrlo učinkovito smanjuje taj dug i „spašava okoliš". Rekao je i ovo:

„...bankar barun Edmond de Rothschild pratio je sastanak šest dana. Edmond de Rothschild osobno je rukovodio monetarnim pitanjima i stvaranjem te Svjetske banke za očuvanje okoliša, zajedno s I. Michaelom Sweatmanom iz Royal Bank of Canada.Ta su dvojica bili poput sijamskih blizanaca i zato kažem da se čini kako su vodili barem novčanu stranu ove konferencije, a rekao bih daje svrha konferencije dobivanje novca. Također, ondje je bio i David Rockefeller (iz banke Chase Manhat­tan) koji je u nedjelju održao govor..."23

272

fjl IJCVUI U J> UUt/VV IIIIU

Prijevara se sastojala u tome da se dugovi zemalja Trećeg svijeta prebace na Svjet­ske banke za zaštitu okoliša (WCB-a) a ove bi, zauzvrat, dijelove svoje zemlje dale WCB-u. Ukoliko bi WCB propala ili zapala u teškoće oko otplate dugova, u tom bi slučaju svoju imovinu dugovala svjetskim bankarima koji bi tada nesmetano mogli zaplijeniti pojedina područja zemalja Trećeg svijeta. Ili, unutar sve prisutnije cen­tralizacije, moglo bi doći do „preuzimanja" WCB-a od strane Ujedinjenih naroda, čime bi kontrola nad tim područjima prešla u ruke tom paravanu Novog Svjetskog Poretka. Kao što stoji u listi s podacima koju je objavilo Tajništvo konferencije o ne­taknutoj prirodi:

„...planovima za WCB predviđa se da on djeluje kao posrednik između određenih zemalja u razvoju i multilateralnih ili privatnih banaka za prebacivanje nekog kon­kretnog duga VVCB-u, gdje bi se postojeća 'nenaplativa potraživanja' u bilanci za­mijenila za novi zajam VVCB-u. U zamjenu za činjenicu da je oslobođena dužničke obveze, zemlja dužnik će VVCB-u prebaciti svoje prirodne resurse'iste vrijednosti'."

'Problem-reakcija-rješenje'. U slučaju da takvo rješenje bude prihvaćeno, Svjetska banka za očuvanje okoliša zadobila bi kontrolu nad 30% kopnene površine Zemlje isključivo tom metodom, što je tek jedno od oružja iz Elitinog arsenala. Kada je Geor­ge Hunt uručio pismeni prosvjed Davidu Rockefelleru preko tjelohranitelja tog „veli­kog čovjeka", Hunt kaže da je iz Rockefellerovog ureda primio upozorenje u kojem je stajalo: „Bolje vam je da se manete politikanstva. U suprotnom, mogli biste požaliti."

Valja također primijetiti da mada su manipulatori sasvim sretni da se zajmovi dru­gih zemalja, praktički, zaborave - da se „sačuvaju unutar zemlje" i namijene proje­ktima za zaštitu okoliša - zajmovi Elitinih banaka neće se zaboraviti. Prebacit će se iz zemalja Trećeg svijeta („nenaplativa potraživanja") u Svjetsku banku za očuvanje okohša koja bi jamčila otplatu duga u novcu ih u zemljištima Trećeg svijeta. Još je­dno dobro poznato lice na toj konferenciji kojom je pokrenut WCB bila je premijer-ka Norveške iz redova Socijaldemokratske stranke Gro Harlem Brundtland. Bilo je to nadasve prikladno jer je ona preporučila organizaciju poput WCB-a u Izvještaju Brundtland, izrađenom uz potporu UN-a, pod naslovom „Naša zajednička budu­ćnost".

Izvještaj je sastavljen u suradnji sa „zelenim" suradnicima Davida Rockefellera, Mauriceom Strongom (Kom. 300) i Jimom MacNeillom, dvjema zvijezdama vodilja­ma UN-ove Komisije o okolišu i razvoju te Samita o Zemlji održanog 1992. u Brazilu. Ista imena, isti program, i tako uvijek iznova. Da nije tragično, bilo bi smiješno. U stvari, ponešto od svega toga i jest smiješno. U jednom članku iz časopisa Moneyc­hanger George Hunt izvještava o doprinosu raspravama o okolišu od strane baruna de Rothschilda:

/ isiina ce vas osioooam

„On kaže da su inovacije ključ problema zagađenja. Rast i razvoj nama su prijeko potrebni. Na primjer, imamo problem s C02. [Barun de Rothschild je predložio] da načinimo velike uređaje sa suhim ledom koji će apsorbirati C02 iz atmosfere i da potom suhi led kojeg ćemo stvoriti odnesemo do polarnog ledenog pokrova i tako spriječimo otapanje leda."

Moneychangerov novinar (voditelj irtervjua):„Ma, šalite se."

„Ne, ne šalim se. Rekoh u sebi, ovaj tip ili je pobenavio ili...

(Ne mogavši se više suzdržati, Moneychangerov novinar valja se od smijeha)

„...ili nam se naprosto ruga. Čovjek danas može čuti svašta. Usput budi rečeno, čita­vu sam konferenciju snimio."

Svjetskoj banci za očuvanje okoliša pokušao sam ući u trag 1995. godine, ali činilo se da za nju nitko nije čuo. Zvao sam Prijatelje Zemlje, Greenpeace i Ministarstvo okoliša u okviru britanske vlade, no svi su se samo počešali po glavi. Nazvao sam Agenciju Ujedinjenih naroda za okoliš i isprva su prepoznali to ime, da bi se malo zatim njihov službenik vratio do telefona i rekao da ni oni za takvu banku nikada nisu čuli. Možda nije niti počela raditi, a možda radi u tišini, podalje od očiju javnosti, ne znam. Nadam se da se radi o onom prvom. Ako znate što se dogodilo s WCB-om, molio bih vas da mi javite.

„Žalac" nuklearne energije

Jedna od posljedica skokovitih cijena nafte koju su Elitini naftni karteli morali pre­broditi bilo je okretanje ka nuklearnoj energiji. Ne mogu reći da nuklearnu energiju bezrezervno podržavam, smatram da je ona samo srednji stadij prije nego što uvi-dimo da je moguće ukrotiti prirodne energije planete Zemlje koje će nam dati svu sigurnu, čistu toplinu i energiju koja nam je potrebna. No, očito je na djelu dobro organizirana kampanja naftnih kartela da se pouzdanost nuklearne energije, kao al­ternative nafti, ospori i odbaci. Ono što slijedi natjerat će članove ekološkog pokreta na razmišljanje i dati vam još jedan primjer kako segmenti mreže bankarskih/naftno-trgovačkih/političkih interesa zajednički rade na obmanjivanju i iskorištavanju ljudi iskrenih namjera.

U prosincu 1971. McGeorge Bundy (CFR, TC, Bil.), upravitelj Fordove fondacije, osigurao je 4 milijuna dolara za financiranje studije naslovljene „Trenutak odluke: Energetska budućnost Amerike". Izvještaj je načinjen 1974., u vrijeme rasprave o energiji potaknute porastom cijena nafte u režiji Henryja Kissingera. Bundy je bio nekadašnji Kissingerov dekan na Harvardskom sveučilištu i kraće vrijeme njegov šef kada je Kissinger bio savjetnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za mandata Johna F.

274

prijevara s dugovima

Kennedyja. U izvještaju Fordove fondacije forsirali su se „alternativni" izvori energije poput vjetrene i sunčeve energije, a zanemarivala nuklearna energija. Naftni kartel jako je sretan s uobičajenim zelenim „alternativama" zato što nisu dovoljno pouzda­na zamjena za naftu. No, oni se boje drugih alternativa poput nuklearne energije i, osobito, tehnologije besplatne energije koja se koristi energetskim poljem Zemlje. Iz tog se razloga potonja tako svojski zataškava.

Širenje nuklearne energije bio je drugi razlog za igranje ne kartu ekologije koje je u tom istom razdoblju poticano preko Rimskoga kluba i drugih Elitinih fasada. Ovdje ponovno susrećemo jednog od naftaša na tom ozloglašenom sastanku Bilderberške skupine čiji su se članovi dogovorili o skokovitim cijenama nafte, Roberta O. Ander-sona, vlasnika kompanije Atlantic Richfield Oil i člana uprave tvrtke KissingerAsso-ciates. On je velike svote novca prebacio kroz svoju Zakladu Atlantic Richfield orga­nizacijama koje se protive nuklearnoj energiji. Jedna od njih, Prijatelji Zemlje, postat će jednom od predvodnica ekološkog pokreta. Osnovana je uz pomoć Andersonove darovnice u iznosu od 200.000 dolara.2'1 Novčano je također pomagao kampanje Pri­jatelja Zemlje u borbi protiv njemačkog nuklearnog programa sredinom i krajem sedamdesetih koje su vodili ljudi poput vode Prijatelja Zemlje Holgera Strohma. For-dova i Carnegiejeva zaklada koje su bile pod kontrolom Prijatelja Zemlje/Rockefel-lera slijevale su milijune u ekološke kampanje i interesne skupine, kao što su činili i Zaklada Rockefeller Brothers, Rockefellerova zaklada, Zaklada obitelji Rockefeller i s Rockefellerom povezana Zaldada Mellon (zaljevska nafta).25

Direktor francuske podružnice Prijatelja Zemlje Brice LaLonde radio je kao par­tner u Rockefellerovoj odvjetničkoj tvrtki Coudert Brothers u Parizu. LaLondea je na položaj ministra okoliša 1989. imenovao Slobodni zidar Francois Mitterand (Kom. 300). Robert O. Anderson, multimilijunaš i naftaš, bio je predsjednik vlastite tvore­vine, Aspenskog instituta za humanističke studije. Gdje je održan najveći dio Kon­ferencije o netaknutoj prirodi na kojoj se raspravljalo o Svjetskoj banci za očuvanje okoliša? ...Na Aspenskom institutu. Anderson se poslužio Aspenom kao dijelom svo­je strategije protiv nuklearne energije kao i da bi istaknuo okoliš kao globalni pro­blem koji zahtijeva globalno - centralizirano - rješenje. Aspen djelomično financira Zaklada Rockefeller Brothers.

Neki od punomoćnika Aspenskog instituta bili su Robert McNamara (CFR, TC, Bil. i predsjednik Svjetske banke), Richard Gardner (CFR,TC, Bil., Kom. 300), lord Bullock sa Sveučilišta Oxford, Russell Paterson iz tvrtke Lehman Brothers, Kuhn, Loeb Inc., i rukovoditelji Exxona, Guifa i Mobila. Anderson je za predsjednika Aspena postavio Josepha Slatera iz Fordove fondacije. Tu smo imali usko povezanu i bezbrižnu skupinu pronaftaških manipulatora koji rade na uvođenju Novog Svjetskog Poretka. U takvom društvu zasigurno nećemo naći nekog borca za očuvanje okoliša!

Ali čekajte, koje to ime vidim na popisu članova Odbora Aspenskog instituta? Ma­urice Strong. Ma, nije moguće da je to onaj Mamice Strong kojeg sam spomenuo ranije kao prijatelja Davida Rockefellera? Onaj Maurice Strong koji je postao prvim

275

/ istina će vas osloboditi

ravnateljem UN-ove Agencije za zaštitu okoliša i ,,g. Zeleni" na Samitu o Zemlju iz 1992. godine? Naravno da je moguće. Uzmemo li u obzir da je taj „borac za okoliš" kanadski naitaš, zasigurno ima mnogo zajedničkoga sa svojim kolegama direktorima.

Aspen je financirao međunarodnu mrežu povezanu s UN-om pod nazivom Među­narodni institut za okoliš i razvoj u čijem su odboru sjedili Anderson, Strong, McNa-mara te Roy (lord) Jenkins, iz Britanije, laburistički ministar (u kabinetu), osnivač Socijaldemokratske stranke, čelnik Europske komisije, bilderberger, član Triialeral-ne komisije i predsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Anderson je svoju strategiju tempirao tako da industriju nuklearne energije napadne kada se opravdanost njena uvođenja činila neupitnom - u razdoblju nakon skoka cijena na­fte. Atlantic Richfield i Rockefelleri financirali su anti-nuklearni „zeleni" lobi, uklju­čujući Svjetsku zakladu za netaknutu prirodu, World Wildlife Fund - WWF pod predsjedanjem princa Bernharda iz Bilderberške skupine, a kasnije trilateriste i Ro-ckefellerovog suradnika Johna Loudona, rukovoditelja kompanije koje je Bernhard bio značajniji dioničar - Royal Dutch Shell.

Na čelu WWF-a, koji se sada zove Svjetska zaklada za prirodu (engl. Worldwide Fund for Nature), danas je princ Philip (Bil.), zaštitnik okoliša koji obožava ubijati ptice u letu. Princ Philip nije jedini kojeg se može vidjeti s puškom iz koje se dimi. Tu su i mnogi koji su krojili raspravu o okolišu i „rješenja" za dugove Trećeg svijeta. Krajnje je vrijeme da se oni iz zelenog pokreta koji se brinu o našoj planeti - što je većina - probude i malo bolje pogledaju u što su uvučeni. Svjedoci smo vraški učin­kovite podvale.

Istraživačica dr. Kitty Little iznosi drugu pretpostavku o Elitinom napadu na nu­klearnu energiju. Dr. Little je radila u Britanskom zavodu za atomsku energiju u Ha-rwellu između 1949. i 1958., i dala je brojne iskaze u javnoj istrazi o nuklearnim postrojenjima u Windscaleu (sadašnji naziv je Sellafield) i Hinkley Pointu. Njena istraživanja i pouzdani izvori tijekom više od 50 godina naveli su je na zaključak kako francuski ogranak dinastije Rothschild nastoji monopolizirati tehnologiju obra­de urana i nuklearne energije, zajedno s tehnologijom za preradu potrošenog goriva. Dr. Little kaže da oni planiraju ostvariti taj monopol prije negoli presuše izvori nafte i plina. Kako bi to postigli, pod izlikom da su zabrinuti za stanje okoliša, političkim manevrima nastoje uništiti industriju ugljena i spriječiti nacionalne države da ra­zvijaju nuklearnu energiju i njenu preradu. Tog se znanja sami žele dočepati kako bi prebrodili doba kada svijet iscrpi dosad poznatu energiju. Dr. Little kaže da je dio te strategije kontrohranja energetskih izvora bila privatizacija britanske industrije stru­je. Tko je privatizirao britansku struju i pripomogao uništenju industrije ugljena? Lord Wakeham. Za koga je bio radio po odlasku iz vlade? Za N. M. Rothschilda. Tko je vladu savjetovao o privatizaciji električne struje, ugljena i plina? N. M. Rothschild. Tko je savjetovao multinacionalnu kompaniju Hanson u njenim naporima da pre­uzme privatiziranu tvrtku Eastern Electricity u kolovozu 1995.? N. M. Rothschild.

: 2Z6.

prijevara s uuyuvmiu

Navodni KGB-ov špijun Donald Maclean slao je, u stvari, geološke izvještaje Guyu Rothschildu u Francusku, s detaljnim prikazima lokacije resursa, uključujući i uran. Maclean je imao pristup tim izvještajima dok je radio u Ministarstvu vanjskih poslo­va. Prema dr. Littleu, Rothschildi sada kontroliraju 80% svjetskih zaliha urana.26

Naglašavam da ne napadam Prijatelje Zemlje, Greenpeace i ekološki pokret opće­nito. Oni su, sveukupno uzevši, uradili dosta dobrih stvari. Jednostavno ukazujem na to da su možda bili, i da jesu, iskorišteni u svrhu promicanja Novog Svjetskog Poretka, uglavnom (no zasigurno ne uvijek) bez njihova znanja. Ponavljam, Elita nije niti „za" niti „protiv" ekološkog pokreta. Njime se služi kada ovaj postupa u skladu s njenim interesima, ili mu podmeće Idipove kada taj pokret čini suprotno. Direktor kampanje Prijatelja Zemlje u Britaniji Andrew Lees, čovjek koga sam upoznao i kojeg sam izuzetno poštovao, pronađen je mrtav na Madagaskaru u siječnju 1995. gdje je snimao lokaciju rudnika čija je vrijednost procijenjena na dvije milijarde funti, zaje­dnički pothvat podružnice multinacionalne kompanije sa sjedištem u Londonu, Rio Tinto Zinc (RTZ) i madagaskarskih vlasti. „Srčani napad" - kao službeno mišljenje o uzroku smrti - zvuči mi vrlo prikladno i podudarno. Kada se borce za zaštitu okoliša uspije navesti da podržavaju program Novog Svjetskog Poretka tada ih se podržava, tapše po ramenima i čestita. Kada postupaju protivno planovima vlastodržaca, za njih se priprema sasvim drukčiji pristup. Tako se odnose prema svim ljudima na svim tematskim područjima.

Kada je pakistanski premijer Ali Bhutto predložio širenje programa nuklearne energije svoje zemlje, na njega je u kolovozu 1976. strahoviti pritisak izvršio Henry Kissinger. Samostalna opskrba energijom bilo koje vrste ne odgovara onima koji žele nametati kontrolu te se, više od svega, Elita plaši da se netko ne izdvoji nekim dobrim primjerom za kojim bi se mogli povesti i drugi. Ono što se dogodilo Bhuttu također se poklapa s tvrdnjom dr. Little o monopolu nuklearne tehnologije. Prema nekim pakistanskim izvorima, Kissinger je rekao da će od Pakistana učiniti, ukoliko ovaj ne promijeni svoju politiku, „jedan strašan primjer drugima."27 Međutim, Bhutto je svoju politiku odbio promijeniti te ga je 1977. vojnim pučem svrgnuo general Zia Ul-Haq koji se odrekao pakistanske politike nepodložnosti SAD-u. Kao čovjeka koji stoji iza puča Bhutto je prozvao Kissingera a, budući da je znao previše te je bio spreman to i reći, nadziruća svjetska zajednica sjedila je prekriženih ruku dok se nad Bhuttom vršila smrtna kazna vješanjem. U svojoj zatvorskoj ćeliji Bhutto je napisao:

„Dr. Henry Kissinger, ministar vanjskih poslova Sjedinjenih Država, čovjek je briljan­tnog uma. Rekao mi je da ne bih smio vrijeđati inteligenciju Sjedinjenih Država govoreći da Pakistanu za njegove potrebe treba postrojenje za preradu nuklearne energije. Odgovorio sam mu da neću vrijeđati inteligenciju Sjedinjenih Država ra­spravljajući o energetskim potrebama Pakistana, ali da, na isti način, on ne bi smio vrijeđati suverenitet i samopoštovanje Pakistana raspravljajući o takvom postroje­nju. Za to sam dobio smrtnu kaznu."28

277

... / istina ce vas osloboditi

Popis je sve duži. Čak i kampanja protiv nuklearne energije vodi do istih ljudi i do istog plana. I, usput govoreći, za izazivanje rata u Afganistanu iskorišteno je Elitino potrkalo, general Zia Ul-Hag.

Što je sljedeće na redu?

Sto možemo očekivati da manipulatori iz bankarskog biznisa učine sljedeće? Elita želi uvesti središnju svjetsku banku koja bi upravljala ovom planetom kao što

Federalne rezerve sada upravljaju Amerikom. Sve banke i novčane tokove nadzirala bi šačica ljudi koji bi nadzirali i Središnju svjetsku banku. Prema njihovoj zamisli, moć bi se koncentrirala u područnim središtima, kao što je slučaj sa Središnjom europskom bankom, a zatim bi ih se spojilo u jedno središte. Sadašnja Svjetska banka i MMF bile bi sastavni dio te centralizirane svjetske financijske diktature. Na isti način, predložena europska valuta je odskočna daska za planiranu valutu, jedinstvenu za cijeli svijet. Kre­tanje ka takvoj centralizaciji pospješit će se povećanjem pritiska kako bi se Ujedinjenim narodima omogućilo da nameću poreze preko pristojbi na sveukupni zračni promet, prekograničnu trgovinu ili drugim sredstvima, čime bi UN dobio dohodak neovisan o suverenim državama kojima bi trebao služiti, lađa bi mogao financirati svoje vlastito carstvo i svjetsku vojsku koja se upravo stvara spajanjem NATO-a s „mirovnim" sna­gama UN-a. Zadaća svjetske vojske sastojala bi se u tome da svaku državu onemogući u suprotstavljanju svjetskim diktatorima. Manipulacijom se kani ispreplesti sva gospo­darstva i sve vlade u jedinstveni svjetski sustav, iz kojeg će i oni koji eventualno vide što se događa teško izaći. Da biste vidjeli što se sprema, trebate samo čitati novine i Elitine časopise. Godine 1984. profesor Richard N. Cooper (CFR, TC) je rekao, na vanjskopo-slovnoj propagandnoj listi CFR-a, da svijetu treba novi monetarni sustav:

„...predlažem korjenito drukčiju shemu za sljedeće stoljeće; stvaranje zajedničke valute za sve industrijske demokracije [sic], sa zajedničkom monetarnom politi­kom i zajedničkom emisijskom bankom koja bi tu monetarnu politiku određivala. ... Ključno je to da bi monetarna kontrola - emisija valute i rezervnog kredita - bila u rukama te nove emisijske banke, a ne u rukama bilo koje nacionalne vlade.... Jedinstvena valuta moguća je jedino ako postoji jedinstvena monetarna politika te jedno tijelo koje bi izdavalo valutu i usmjeravalo monetarnu politiku. Kako da to nezavisne države postignu? Tako da određivanje monetarne politike prepuste jednom nadnacionalnom tijelu."29

Takvu strategiju Svjetska Elita provodi stoljećima. Manevriranju i proračunatim govorima svjedoci smo svakoga dana. Pogledajte što su predsjednik Bili Clinton i druge glavešine iz elitne Skupine sedmorice (industrijskih država) rekli u ljeto 1994. Pod naslovom ,,G7 se okreće novom poretku - traže se reforme UN-a i financijskih sustava", London Guardian je 11. srpnja izvijestio:

278

\ J l I J C V U I U S U U U U V I I I I U

„Vodeće industrijske države Zapada jučer su poduzele prve eksperimentalne mjere

pri stvaranju ekonomskog i političkog poretka nakon Hladnog rata, pozivajući na

drugačiji, sasvim nov pogled na financijske ustanove Bretton VVoodsa i na revitali-

zirane Ujedinjene narode...

...Na poticaj predsjednika Clintona te uz podršku predsjednika Mitteranda, Skupi­

na sedmorice obvezala se da će raditi na preustroju Međunarodnog monetarnog

fonda, Svjetske banke i G7 samog. Svijetu trebaju.nove svjetske ekonomske insti­

tucije kako bi se'osiguralo buduće blagostanje i sigurnost naših naroda', rečeno je

u subotnjem priopćenju."

Svjetsku valutu neće činiti fizički novac. Bit će to isključivo kredit, brojke na zaslo­nu računala. Planira se zamijeniti sav papirnati novac i kovanice, pa čak i kreditne kartice bar-kodom umetnutim pod kožu svakog ljudskog bića. Takvi bi bar-kodovi bili programirani sa svim pojedinostima o nama, uključujući naše financijsko stanje. Otišli biste u trgovinu te biste robu platili držeći bar-kod, vjerojatno u vašem zapešću, iznad svjetlosne zrake na blagajni. Ona će očitati bar-kod, provjeriti imate li dovoljno kredita, reprogramirati vaš potkožni bankovni izvještaj i skinuti iznos koji ste upravo potrošili.

Time se pružaju ogromne mogućnosti kontrole. Danas, kada odete u trgovinu a računalo odbije vašu kreditnu karticu možete platiti gotovinom. No, što će se dogo­diti kada fizički novac više ne bude postojao, a računalo kaže „ne" vašem bar-kodu? Tada nećete imati nikakvih sredstava da bilo što kupite. I, prirodno, oni koji prosvje­duju protiv (tada već uvedene) svjetske fašističke/komunističke diktature, otkrit će da računalo ne želi znati zašto novca nemate. Mislite da je to prenategnuto? Nije, ni najmanje. Takva tehnologija već postoji i jedino još treba navesti javno mnijenje da ju prihvati. Uvjeravat će nas da se tim sustavom staje na kraj utaji poreza (neće biti gotova novca spremnog za utaju), sprječavaju prijevara kreditnim karticama i da po­maže u „ratu protiv droga", što je ldasični scenarij 'problem-reakcija-rješenje', budući da Elita vodi ilegalno tržište droga. Kredite kartice jedna su od odskočnih dasaka ka uvođenju takvih bar-kodova i ukidanju gotovine, baš kao što su mikročipirane oso­bne iskaznice također jedna od odskočnih dasaka prema potkožnim mikročipovima koji će nas trajno spajati sa središnjim računalom - ukoliko se ne probudimo i takve strahote spriječimo.

Kada sam dovršio grubu verziju ovog poglavlja, ili sam bar mislio da jesam, otišao sam u drugu sobu pročitati novine. Uzevši primjerak London Timesa od 6. siječnja 1995. naišao sam na članak autora Paula Penrosea naslovljen „Hoće li plastične pa­metne kartice biti zajednička europska valuta?" Preda mnom je bilo sve ono o čemu sam toga dana pisao, a ukratko iznio u knjizi Pobuna robota. U članku je pisalo da najbolji bankovni mozgovi Europske unije rade na stvaranju novca budućnosti. Pose-

279

... /' istina će vas osloboditi

bno je istaknuto da bi uvođenje planirane europske valute, uz sve te nove novčanice i kovanice, državama i poduzećima bilo vrlo skupo. Dakle, tu nastaje problem. Što bi moglo biti rješenje, pitate se nadobudno? Ma nije vrag da bi to moglo biti...? O da, moglo bi. Citiram:

J e d n o inovativno rješenje bilo bi postupno ukidanje sveg fizičkog novca. Prema tom scenariju, elektronski novac [kredit] zapisan na mikročipu utisnutom u plasti­čnu karticu postao bi simbolična zajednička valuta ujedinjene Europe. U saveznoj naddržavi sljedećeg tisućljeća možda nećemo čuti šuštanje euro-novčanica, niti zveckanje euro-kovanica, nego samo baterijski zvučni signal prebacivanja strojno čitanih podataka iz jednih ruku u druge."

I, dakako, nakon što se sustav uvede a novac ukloni, ustanovit će se da nije sve baš tako savršeno. Rješenje tog „problema" bit će barkodirano ljudsko biće. Kako bi se što prije uvela središnja svjetska banka i jedinstvena svjetska valuta želi se, očito, izazvati globalni gospodarski kolaps i financijski kaos - stare i prokušane metode. Da bi stvar uspjela i da bi se javnost obmanula, Elita će za taj kolaps morati pronaći žrtvenog jar­ca kako bi se na obzoru mogli pojaviti bankari i političari na bijelim konjima, nudeći svoje rješenje.

Englez po imenu Jonathan May, koji je godinama radio unutar financijskih i na-ftaških krugova, shvatio je što se događa te je svima koji su ga htjeli saslušati počeo o tome govoriti. Pokušao je oformiti skupinu bogatih ljudi koji bi osmislili novčani su­stav alternativan onome kojim upravlja Elita. U Engleskoj mu se prijetilo smrću te je svoj naum nakanio ostvariti u Americi. Kada je pokušao uvesti beskamatni kreditni sustav za farmere iz Minnesote pritisnute golemim dugovima, napale su ga Federalne rezerve. Optužen je za prijevaru i osuđen na 45 godina zatvora.

May kaže da taj zločin ne samo da nije počinio, nikakav zločin nije se uopće ni dogodio! Prema Mayovom mišljenju, skokovite cijene nafte tijekom 1970-ih i plimni val petrodolara prebačen od Arapa preko Elitinih banaka u Treći svi­jet bili su dio plana da slom svjetskoga gospodarstva nastane u nekom kasnijem trenutku. Arapski proizvođači nafte, posebno Saudijska Arabija, nisu znali za što ih se koristi, kaže May, niti to da su svjetski naftni i bankarski karteli u rukama istih ljudi. On smatra da u povoljnom trenutku planiraju oprostiti dug zemljama Trećeg svijeta u zamjenu za ustupanje prava na beskonačno iskorištavanje njiho­vih prirodnih resursa. To bi, kaže May, značilo da bi Arapi izgubili svoje oročene petrodolare u svjetskim bankama (ili, bolje rečeno, držane od strane kompanija oformljenih nadomak tih banaka kako bi ih se zaštitilo od posljedica takvog postu­pka). Potom bi arapske države morale pojačati novčani tok rasprodaj ući ogromne količine svojih dionica, zakupljenih zemljišta, imovine i poduzeća širom Sjedinje­nih Država i industrijaliziranog svijeta. Time bi, nastavlja se u Mayovom scenari­ju, došlo do sloma svjetskog gospodarstva, za što bi se okrivilo „pohlepne" Arape.

7 R ( )

prijevara s dugovima

Usred meteža i previranja, naprijed bi istupili bankari i političari iz redova Elite i mahali svojim rješenjem... ukidanjem gotovine i uvođenjem jedinstvene svjetske va­lute upravljene iz središnje svjetske banke.

Ne znam je li to sasvim točno, ali Jonathan May je očigledno govorio nešto što Elita nije željela da ljudi čuju. Siguran sam da su planirali događaje sa sličnim ishodom, uz male razlike u pojedinostima. May također otkriva da je čitava ta prijevara zloupo­trebom tuđeg povjerenja moguća zbog jedinstvenih povlastica koje uživaju bankarski trustovi koje je izvorno uspostavio John D. Rockefeller. Takvi trustovi odonda su po­stali nezakoniti, ali onima koji su već stvoreni dopušten je nastavak djelovanja. May kaže da je vlasništvo nad tim trustovima raspoređeno u trinaest starih bankarskih obitelji, većinu kojih spominjem u ovoj knjizi.

Banka hrane

Još jedan od ciljeva Elite je kontrola nad zemljištem i proizvodnjom hrane na svim razina­ma tog procesa. Prirodne biljne vrste sustavno se uništavaju i zamjenjuju genetski modifi­ciranim sjemenjem koje patentira šačica multinacionalnih kompanija pod nadzorom Eli­te. Prema odredbama o Pravima uzgajivača bilja, svatko tko koristi takvo sjemenje mora tim kompanijama platiti licencijsku naknadu ili ga čekaju šestomjesečni zatvor ili pak kazne i do 250.000 dolara. To se odnosi na sve, od zapadnjačkog farmera do siromašnog seljaka u Bangladešu. Isti „patenti" primjenjuju se kod svih biljaka, životinja, gljiva, gena i virusa na kojima su vršene genetske promjene. Urugvajskim krugom sporazuma GATT-a povećan je utjecaj kojeg kompanije poput britanskog ICI-a (poduprtog od strane BP-a) i američki divovi imaju nad svjetskim sjemenskim vrstama. Time mogu nadzirati ono što jedemo i jedemo li uopće. Takav je bio sporazum GATT za kojeg su nam političari, mediji i ugledni spikeri govorili da je tako bitan za našu gospodarsku dobrobit!

„Zelena revolucija" iz 1960-ih i 1970-ih, slavljena kao sredstvo da se nahrani stano­vništvo siromašnih zemalja u svijetu, bila je u stvari sredstvo kojim se kradu tamošnje prirodne biljne vrste i zamjenjuju hibridima ovisnim o kemijskim tvarima koje te iste kompanije monopoliziraju. Kemijski sastojci ubijaju zemlju i čovjekovo tijelo u jednom drugačijem obliku kontrole stanovništva. Planirano je nametanje kontrole i ovisnosti. Ro-ckefellerova zaklada skupila je sjemenje 95% glavnih svjetskih usjeva žitarica u godinama koje su prethodile Sporazumu GATT i Zakonima o pravima uzgajivača biljaka. Multi­nacionalne kompanije postupno ukidaju vrste na koje nisu pribavile prava i čine svijet ovisnim o vrstama na koje su pravo pribavile. Prema UN-ovim statistikama, procjenjuje se da je u ovom stoljeću izgubljeno 75% genetske raznolikosti poljoprivrednih kultura, a ono što je preostalo sada je jako ugroženo. U Engleskoj u prvih nekoliko godina nakon izrade popisa „odobrenih vrsta" iz upotrebe je povučeno više od 1500 vrsta povrtnog sjemenja.

Troškovi registriranja sjemenih vrsta tako su visoki da to mogu učiniti jedino mul­tinacionalne kompanije, no genetski izmijenjene vrste nametnute zemljama Trećeg svijeta u njihovom su vlastitom okolišu često neupotrebljive. Time se povećavaju du-

/' istina će vas osloboditi

govi i glad. U Indiji na ulice je izašlo milijun poljoprivrednika nakon što je odobren

američki patent za aktivne gene drveta tlima koje se stoljećima koristi kao biljni lijek.

Nitko ne bi trebao imati patent na bilo koje sjeme ili životinju, a posebno ne oni koji

pod sobom drže multinacionalne kompanije.

Poljoprivredna strategija Europske zajednice i ona koju zahtijeva G A T T osmišljene

su da unište male i srednje poljoprivrednike i omoguće da širom svijeta zemljišta i trži­

šte gotovo u cijelosti preuzmu multinacionalne korporacije. Prekomjerna proizvodnja,

brda maslaca i propadanje malih vinarija nisu posljedica gluposti. Sve je to sračunato

kako bi se uništilo manja seoska gospodarstva. O n o što se događa sitnim poljoprivre­

dnicima u industrijaliziranim zemljama samo je nastavak i proširenje strategije kojom

se poljoprivrednicima iz Trećeg svijeta želi ugrabiti zemlja. Devedeset posto trgovine

hranom na ovoj planeti u rukama je pet multinacionalnih kompanija. Polovinu naših

živežnih namirnica kontroliraju dvije: anglo-nizozemski div Unilever (pod kontrolom

klonova Bilderberške skupine) i korporacija Nestle u Švicarskoj, Elit inom uporištu,

još jednom vidimo da je „slobodna trgovina" u biti kartelizam, sredstvo kojim veliki

uništavaju malene i za to bivaju plaćeni javnim novcem. Kao što jednom reče John

D. Rockefeller mladi: „Konkurencija je grijeh."10 Procjenjuje se da u Europskoj uniji

multinacionalne kompanije svake godine dobivaju između 10 i 12 milijardi njemačkih

maraka, samo za prijevoz robe i sirovina preko državnih granica gdje ih prepakiravaju

i robi daju „nacionalni imidž". Najveću korist ubire Unilever koji ima bliske obiteljske

veze s carstvom samoposluga Sainsburv. U jednoj je godini Unilever povećao dobit za

25,6%, a istovremeno su prihodi u poljoprivredi u Danskoj pali za 35,3%, a u Njema­

čkoj za 27,5%. Očekuju se toliki profiti korporacija da su čak i automobilske kompanije

poput Volksvvagena i Daimlera Benza ušle na tržište uzgajivača stoke, stoje biznis koji

je doveo do uništavanja golemih dijelova kišnih prašuma.

Sve se to uklapa u svjetski plan za uvođenje podređenosti i kontrole svakog aspekta

naših života. O n i žele da doslovno postanemo roboti, programirani da radimo kako

nam se kaže, a bankarski/poslovni sustav je potporanj te strategije. Kao što je to slučaj

sa svim ratovima i sukobima, nadam se da uočavate kako nema nikakve potrebe za

svim tim siromaštvom i ekonomskom patnjom koje zgroženi gledamo na svojim tele­

vizijskim ekranima. To se ne mora događati. Mi sami dopuštamo da se to događa. Svega

ima dovoljno za sve - dovoljno hrane, dovoljno topline, dovoljno svega što nam treba

za dobar život - da, čak i uz toliki broj ljudi koji sada žive na planeti Zemlj i. Patnja i

bijeda su isplanirani sa svrhom da nas se time kontrolira, da nas se razdvoji i nad nama

vlada i da se u nas posije strah: ne pokorimo li se i ne igramo po pravilima vladara Elite

i sami ćemo upasti u gadan škripac. Svatko za sebe. Pobjednik dobiva sve. To je bitka

za opstanak, bitka do smrti. Kolektivni ljudski um prisvojio je te misaone obrasce i

stvorio ovakvu zbilju.

Al i zapamtite, zapamtile i još jednom - zapamtite: to tako ne mora biti. To ne mora

biti naša budućnost. Budućnost stvaramo svakom mišlju i djelom. Promijenimo li ono

što mislimo i radimo, promijenit će se i budućnost. Ako se ohrabrite i prestanete klečati

prijevara s dugovima

svojoj ćemo djeci moći ostaviti svijet koji je doista, stvarno slobodan. Ništa nas i nitko

ne može zaustaviti ako dovoljno ljudi zatraži okončanje te manipulacije i ako su spremni

neumorno raditi na postizanju tog cilja. Ne, tada nas ne bi zaustavila ni Svjetska Elita.

IZVORI

1 The World Order, Our Secret Rulers, str. 60-61.

2 Sheldon Emery, «Billions for the Bankers, Debts for the People" - reizdanje novina Spotlight, (3. veljače 1986.), str. 8. U članku je iznijet sažeti prikaz Emervjeve knjige istog naslova.

3 Izvor: Veleposlanstvo Sjedinjenih Država, London.

4 «Labour Hints At Bank Freedom", The Times (18. svibanj 1995.).

5 Sheldon Emery, Billions For The Bankers, Debts For The People, str. 2-3.

6 Brojke iz knjige Billions For The Bankers, Debts For The People.

7 Ibid., str. 1.

8 Dr. Kitty Little, podnesak Odboru o standardima u javnom životu (siječanj 1995.), str. 15, odjeljci 53 i 54.

9 Jewish Chronicle (17. travanj 1995.).

10 The Financial Times (3. ožujak 1992.)

11 Gary Allen, The Rockefeller File, str. 20.

12 Royal Dutch Shell je poduzeće nastalo spajanjem Deterdingove Royal Dutch Oil

Company i Shell Transport and Trading Co., čiji je vlasnik bio brodarski magnat Marcus

Samuel (lord Bearsted).

13 F.William Engdahl, A Century Of War (dr. Bottiger Verlags-GmbH, Njemačka, 1993.),

str. 147. Izvanredno razotkrivanje anglo-američke naftne strategije i njenog mjesta u

Novom Svjetskom Poretku.

14 A Century Of War, str. 150.

15 Ibid., str. 149.

16 Prije izbijanja prethodnog Arapsko-izraelskog rata 1967. viđeno je mnogo NLO-a

na nebu iznad Izraela i Golanske visoravni. Općenito se „leteći tanjuri" često spominju

u izvještajima iz ratnih zona prije i tijekom sukoba. Vidi Extra-Terrestrial Friends And Foes Georgea C. Andrewsa.

17 A Century Of War, str. 150.

18 A Century Of War, str. 180-181.

19 Henry A. Kissinger, Reflections On A Partnership: British And American Attitudes To

Postwar Foreign Policy (Kraljevski institut za međunarodne poslove, Chatham House,

London, 10. svibanj 1982.). U lipnju 1995. britanska je kraljica Kissingeru dala naslov

„počasnog viteza"za„doprinos anglo-američkim odnosima"! Postao je Počasni vitez za­

povjednik u Najuzvišenijem redu sv. Mihaela i sv. Jurja (KCMG) u ceremoniji u dvorcu

. / istino će vas osloboditi

Windsor. Počast je dodijeljena na preporuku ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda

{London Daily Telegraph, 14. lipanj 1995.).

20 A Century Of War, str. 206.

21 Rodney Stich, Defrauding America, A Pattern Of Related Scandals (Diablo Western

Press Inc., Alamo, Kalifornija, 1994.), str. 176.

22 A Century Of War, str. 179.

23 Časopis Moneychanger (prosinac 1987., Memphis, Tennessee).

24 A Century Of War, str. 159.

25 Gary Allen, The Rockefeller File, str. 146-147.

26 Podnesak Nolanovom odboru o standardima u javnom životu, str. 37-38, odjeljci

130-134. 27 A Century Of War, str. 182.

28 Benazir Bhutto, Tochter Der Macht: Autobiographie (Droemer Knaur, Minhen, 1989.)

29 Časopis Foreign Affairs (izdanje od jeseni 1984.).

30 Gary Allen, The Rockefeller File, str. 19.

dvanaesto poglavlje

skrivena ruka „Onaj tko od zločina ima najviše koristi,

najvjerojatnije ga je i počinio."

Seneka, rimski dramatičar

Tajna sila odgovorna za sve te naizgled nepovezane ekonomske događaje također je prisutna u nacionalnim i globalnim političkim krugovima. Može se dokazati

da skrivena ruka Elite i njene piramide obmane stoje iza niza službeno nepovezanih političkih atentata i skandala.

Na primjer, kakva bi očigledna veza mogla postojati između atentata na predsje­dnika Johna F. Kennedya 1963., podmetanja bombe u Oklahomi 1995., Vijetnam­skog rala, i operacije droga-za-oružje za vrijeme Reaganove i Bushcve administracije 1980-ih, poznate kao Iran-Contra? Što bi moglo povezivati atentat na Martina Luthe-ra Kinga i Malcolma X-a, skandal Watergate koji je srušio Richarda Nixona, invaziju u Zaljevu svinja protiv Castrove Kube 1961. koja je velikim dijelom diskreditirala Johna F. Kennedya, uklanjanje Margaret Thatcher s mjesta premijerke Velike Brita­nije 1990. i zataškavanje informacija 0 fenomenu NLO-a koji se pojavio nakon rata? Odgovor je: Elita i kult Svevidećeg Oka.

Ista sila stoji iza svih tih događaja i bezbrojnih drugih koji, na prvi pogled te u medijima, nisu povezani ni na koji način. U ovom poglavlju pokazat ću kako su ti po­litički atentati i događaji bili dio istog tekućeg plana koji uklanja svakoga tko se nađe na putu, bilo fizičkom likvidacijom, bilo blaćenjem ugleda. Važno je to razumjeti zato što je jedna od metoda kojima se ljudskom umu odvraća pažnja od ovih veza ta da se svaki događaj prikazuje kao zaseban slučaj. To se postiže pristupom „samostalni ubojica/nema zavjere". Ista strategija koristi se kada se za svaki nacionalni građanski rat i revoluciju govori da su ograničeni samo na odnosnu zemlju i da nisu dio svjetske revolucije koja potiče probleme širom planete radi postizanja istog cilja.

Vijetnamski rat

Rat u Vijetnamu potaknuo je brojne događaje i implikacije. Sjedinjene Države uklju­čile su se u taj debakl, kako je rečeno javnosti, da bi se suprotstavile širenju „komu­nizma". Već smo vidjeli da je „komunizam" bio djelo te iste Elite koja javno promiče »kapitalizam". Stoga postoji još jedan razlog iza rata u kojem je pobijeno tako mnogo ljudi na objema „stranama". Umirovljeni pukovnik Američkog ratnog zrakoplovstva L. Fletcher Prouty bio je šef specijalnih operacija za Združeni stožer tijekom Kenne-

285

dyevih godina i izravno je zapovijedao globalnim sustavom za pružanje vojne podr­ške tajnim aktivnostima CIA-e. Napisao je knjigu pod naslovom Tajni tim (lhe Secret Team), a čini se da se lik u filmu fFK, pukovnik X, temeljio na Proutyu koji je davao savjete režiserima filma.' Prouty je 13. travnja 1995. na radiju Free America govorio o pozadini Vijetnamskog rata. Rekao je da je 29. siječnja 1954. direktor CLA-e Allen Dulles tijekom sastanka u Bijeloj kući dobio odobrenje za osnivanje organizacije zva­ne Saigonska vojna misija. Čovjek izabran da bude na čelu te „misije" bio je Edward Lansdale, u to vrijeme pukovnik, koji je radio s CIA-om na rušenju vlade filipinskog predsjednika Ramona Magsaysaya. Ideja je bila ubaciti Lansdalea u Vijetnam kako bi tamo odradio sličan posao. Vijetnam je u to vrijeme bio podijeljen 17. paralelom na Sjeverni i Južni Vijetnam nečim što se zvalo Ženevski sporazum. Trebali su se održati izbori, i Ho Chi Minh iz Sjevernog ili Ngo Dinh Diem iz Južnog Vijetnama bili bi izabrani da vladaju cijelom zemljom. Barem je takva bila teorija.

Elita je umjesto toga htjela rat. To bi osiguralo ogromne profite bankama i proizvo­đačima oružja (istim ljudima), pomoglo destabilizirati američko društvo, podijelilo bi se Daleki istok i njime zavladalo, te bi se pružilo paravan za enormnu trgovinu teškim drogama. Prouty je rekao daje radi stvaranja prividnog neprijatelja, kako bi se opravdao rat, Saigonska vojna misija (Allen Dulles i CIA) pokrenula „psihološko ra­tovanje" - terorizam. Između 1954. i 1955. preselili su preko milijun Vijetnamaca sa Sjevera na Jug. Od toga su transporteri Američke mornarice prebacili preko 657.000, a CIA-ine zračne linije oko 300.000. Stotine tisuća drugih nagovorili su da idu pješi­ce. Ti ljudi nisu imali ni hrane ni novca i počeli su se organizirati u pljačkaške bande kako bi krah ono što im je trebalo da prežive. Kada se stvar omasovila, Amerikanci koji su namjerno stvorili problem te su skupine bandita proglasili „pobunjeničkim pokretima" sa Sjevera i dali im naziv „Vijetkong". Tako je stvoreno „opravdanje" (pro-blem-reakcija-rješenje) za Vijetnamski rat.

Robert McNamara (CFR, TC, Bil.), Kennedyev ministar obrane u vrijeme Vije­tnamskog rata i kasnije predsjednik Svjetske banke, sada je javno priznao da je Vi­jetnam bio rat koji se nikada nije trebao voditi. Rekao je da je to bio rat u kojem Sjedinjene Države nisu mogle pobijediti i nikada nisu ni pokušale pobijediti. U stvari, mogao je dodati i da je to bio rat koji nikada nije bio službeno proglašen. McNama-rino srednje ime je „Strange,, („Čudan"; op. prev), što je vrlo nadahnut izbor imena s obzirom na njegovu bogatu povijest manipuliranja. On je stajao iza uništavanja džun­gle korištenjem zloglasnog Narančastog praha. Zastoje sada odlučio „sve otkriti" nije potpuno jasno. I McNamara i Prouty slažu se da je predsjednik Kennedy želio povući vojsku iz Vijetnama i okončati rat. Prouty kaže da je Kennedy odobrio dokument pod nazivom „Akcijski memorandum o nacionalnoj sigurnosti 263". U njemu je pisalo da će se svi američki vojnici i drugo osoblje povući iz Vijetnama do 1965. Uslijedio je nakon niza sastanaka koje je sazvao predsjednik radi rasprave o Vijetnamu, od kojih je većina zabilježena u publikaciji Vladinog ureda za tisak, Vanjski odnosi Sjedinjcnili država 1961.-1963. (Svezak IV): Vijetnam (od kolovoza do prosinca 1963.). McNamara

286

kaže da je Kennedy također odbio odobriti slanje američkih vojnih snaga u Vijetnam. Elita, međutim, nije htjela da rat završi tako brzo, i nakon što je Kennedy likvidiran 1963., do povlačenja nije došlo. Prema McNamari, Kennedyev nasljednik Lyndon Johnson objavio je lažne izvještaje o sjevernovijetnamskim napadima na američke razarače u Zaljevu Tonkin. Takav napad nikada se nije dogodio, kaže McNamara, ali zahvaljujući poslušnom izvještavanju o toj „činjenici" u medijima, time je dodatno „opravdana" eskalacija rata.2 Tijekom 1960-ih zaposlenici Morganovog bankarskog carstva bili su dužnosnici u vojnim organima vlasti.

Skupina mladih Amerikanaca okupila se 4. srpnja 1971. u Detroitu, u državi Mic­higan, kako bi sastavili formalnu optužbu protiv popisa ljudi za koje su tvrdili da su odgovorni za vijetnamski pokolj. Ljudi čija su imena naveli bili su: William E. Buc­kley ml.; Daniel Ellsberg; Henry Kissinger; Henry Cabot Lodge; Robert McNamara; Andre Meyer; David Rockefeller; Nelson Rockefeller; Dean Rusk; Walt W. Rostow; i Maxwell D. Taylor. Vijeće za vanjske poslove i Bilderberška skupina vrve tim ime­nima. Istinu govoreći, taj bi popis trebao biti daleko duži. Vijetnam je bio samo još jedna isplanirana ljudska katastrofa. Dogodila se samo zato što se trebala dogoditi u stvaranju Novog Svjetskog Poretka. Ipak, ako se sjećate, boksač Muhammed Ali završio je u zatvoru zbog „zločina" koji se sastojao od odbijanja sudjelovanja u Vi­jetnamskom ratu, a na američke se muškarce još i danas gleda s prezirom ako su „izbjegli novačenje" za Vijetnam. Biti tuđe topovsko meso čini vas „muškarcem", zar ne? Druge su tretirali kao gubavce kad su se vratili iz Vijetnama zbog načina na koji je američki „ponos" povrijeđen neuspjehom u ratu. Moj Bože. Moj Bože.

John F. Kennedy

Navodni „samostalni ubojica" predsjednika Kennedya, Lee Harvey Oswald, bio je agent CIA-e kojem su namjestili da preuzme krivnju. On je bio „naivčina", kako kažu u Americi. Istraga okružnog tužitelja New Orleansa, Jima Garrisona, poka­zala je da Oswald nikako nije mogao biti odgovoran. U svakom slučaju, kao što dokazuje filmska vrpca koju je snimio promatrač Abraham Zapruder, Kennedy je bio ubijen hicima koji su došli sprijeda, a ne odostraga odakle je Oswald navodno pucao iz skladišta knjižnice.3 Atentat nije bio djelo jednog čovjeka nego dobro uvježbane i koordinirane skupine profesionalaca. Oswalda, koji je shvatio da mu je namješteno te je bio spreman reći to na sudu, sproveli su kroz javno mjesto gdje ga je ubio Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba. I sam Ruby kasnije je vrlo prikladno umro, ili je barem nestao. Plan je proveden do kraja. Imamo samostalnog uboji­cu, i taj samostalni ubojica sada je mrtav. Kraj priče. Živio predsjednik Johnson.

Okružni tužitelj Jim Garrison, prikazan u filmu JFK, još uvijek je jedina osoba koja je vodila sudski postupak protiv nekoga optuženog za ubojstvo predsjedni­ka. To je bio Clay Shaw. Garrisonovom slučaju protiv Shawa ozbiljno su naštetila zastrašivanja i ubojstva njegovih glavnih svjedoka, i Shaw je proglašen nedužnim. Kasnije se saznalo da je Shaw cijelo vrijeme radio za CIA-u. Shaw je također bio

. / istina će vas osloboditi

direktor Permindexa, Mossadove paravanske kompanije koja je služila kao biro za likvidacije.

Garrison je utvrdio da se svjedocima atentata prijetilo ako su iznijeli verziju do­gađaja koja se nije slagala sa službenom pričom. Mnogi ljudi koji su svjedočili pred Warrenovom komisijom koja je vršila „istragu" o atentatu rekli su da su njihove izja­ve bile izmijenjene u izvještaju i da su u nekim slučajevima bili krivotvoreni njihovi potpisi na izjavama koje oni nisu dali. Bilo je mnoštvo očiglednih znakova da se radi 0 službenom ubojstvu i službenom zataškavanju. Kennedyevo tijelo na brzinu je pre­bačeno iz Dallasa na „obdukciju" u Washington, pod nadzorom vojske. Dok je trajao pregled, patolog je bio okružen dužnosnicima koji su mu govorili što treba otkriti. Predsjednikov mozak, čija bi analiza pokazala iz kojeg je smjera došao metak koji ga je usmrtio, „nestao" je i nikada nije pronađen. Brojni drugi ljudi koji su očigledno znali nešto o atentatu rano su završili život u automobilskim nesrećama, pucnjavama ili u (Svjetskoj Eliti tako dragim) lažnim samoubojstvima. Događaji u Dallasu, u Te-ksasu, tog tragičnog dana 22. studenog 1963. bili su državni udar Elite na Sjedinjene Države. Bio je tako dobro izveden da je jako malo ljudi uopće i primijetilo da se dr­žavni udar stvarno dogodio.

Beskrajno se spekulira o tome tko je ubio Kennedya. Je li to bila CIA? Mafija? Tko? Kao i obično, širile su se mnoge dezinformacije radi zbunjivanja i odvraćanja pažnje, ali kada pogledate piramidalnu prirodu manipuliranja, vjerojatno je u to bilo uključeno mnogo raznih agencija pod kontrolom Elite. Tako je mogla postojati ko­ordinacija između elemenata unutar CIA-e, FBI-ja, organiziranog kriminala, policij­ske uprave Dallasa, vojske, ministarstva „pravosuđa", medija, budućeg predsjednika Johnsona i mnogih drugih. I Slobodni zidari u tome su zasigurno imali prste. Blizu mjesta ubojstva danas se nalazi spomenik Slobodnom zidarstvu u obliku obeliska s Luciferovim plamenom na vrhu. Vjerujem da su Mossad i CIA bili glavne umiješane agencije, sve do vozača Kennedyevog automobila, agenta Williama Greera. Osnovna obuka svih vozača u obavještajnim agencijama i zaštitarskim tvrtkama u cijelom svi­jetu je: ako čuješ pucnjeve, stisni gas do daske i odjuri s tog mjesta najvećom brzinom koju automobil može postići. No, Greer je stao! Možda je bio reinkarnacija tipa koji je vozio nadvojvodu Ferdinanda.

John i Bobby Kennedy očito su bili loša vijest za Elitu iz nekog razloga, vjerojatno ne samo jednog. Za vrijeme JFK-a, na vlasti je bila Bilderberška skupina, baš kao što je u Carterovo vrijeme administraciju činila Trilateralna komisija. Kennedy, koliko mi je poznato, nije bio bilderbergovac, ali mnogi od vodećih članova njegovog oso­blja jesu. Dean Rusk, George W. Ball, McGeorge Bundy, Arthur Dean, Walter Ro-scow, George McGhee, Robert McNamara i Paul Nitze bili su bilderbergovci. Njegov pomoćnik tajnika i državni podtajnik bio je... Averell Harriman, jedan od glavnih arhitekata Vijetnamskog rata. Kennedy je tražio od Harrimanovog partnera iz Brown Brothers Harrimana, Roberta Lovetta, da mu da popis mogućih kandidata za njegov kabinet! Također je prihvatio savjet Nelsona Rockefellera da za svog državnog tajnika

288

skrivena ruka

imenuje Deana Ruska, čovjeka kojeg nikada nije ni upoznao:' Rusk je uzeo dopust na položaju direktora Zaklade Rockefeller kako bi prihvatio posao. Kennedy (Vijeće za vanjske poslove) također je „izabrao" Douglasa Dillona (Vijeće za vanjske poslove) za ministra financija. Dillon je bio član upravnog odbora zaklade Rockefeller Brothers. Rockefellerovi ljudi također su bili ministri financija pod Eisenhowerom, Johnsonom i vjerojatno svim ostalim predsjednicima u novije vrijeme.

Kennedyevo ubojstvo vrijedi detaljnije proučiti zato što je ono izvrstan primjer metoda koje koristi Elita i opsega njihovog utjecaja na događaje. Za neke stvari koje ću iznijeti u ovom poglavlju moram zahvaliti briljantnoj knjizi Michaela Collinsa Pipera pod naslovom Posljednji sud, karika koja nedostaje u zavjeri oko ubojstva JFK-a (Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspiracy). John F. Kennedy bio je sin Josepha P. Kennedya, ambasadora SAD-a u Londonu u vrijeme kad je Tyler Kent bio u zatvoru zbog toga što je razotkrio šokantne predratne telegra­me između Roosevelta i Churchilla. Joe Kennedy bio je mračan tip koji je operirao u kriminalnom podzemlju i obogatio se trgujući alkoholnim pićima u vrijeme pro­hibicije. Čini se da, blago rečeno, nije baš volio židovski narod, i postao je ogorčeni neprijatelj Meyera Lanskog, šefa mreže organiziranog kriminala. U organiziranom kriminalu postojale su dvije glavne skupine, La Cosa Nostra, poznatija kao talijanska Mafija, i židovska operacija prozvana „Kosher Nostra". Lansky je bio vođa ove druge i, suprotno od popularnog mita i medijskih priča, on je, a ne Talijani, bio šef šefova u organiziranom kriminalu. Neprijateljski odnos Joea Kennedya i Lanskog se, izgleda, dodatno pogoršao nakon što su Lanskyevi ljudi oteli jednu od Kennedyjevih pošiljki ilegalno proizvedenog viskija iz Irske.5 Prema obitelji šefa čikaške Mafije, Sama Gian-cane, „židovska mafija" u Detroitu, takozvana Ljubičasta banda, naručila je ubojstvo Joa Kennedya zato što je obavljao svoje aktivnosti s alkoholnim pićima na njihovom teritoriju. Kennedy je, kažu Giancane, otišao u Chicago moliti za svoj život kod šefo­va Mafije, i njihov utjecaj ga je spasio.6 Iz takve je sredine potekao John F. Kennedy, 35. predsjednik Sjedinjenih Država.

Kad je JFK bacio oko na položaj predsjednika, imao je više prepreka koje je trebao svladati, posebno duboku nesnošljivost između Kennedya, židovskog lobija u SAD-u i gangsterske organizacije Meyera Lanskog. Kennedyu je trebao novac i podrška židovskog lobija i organiziranog kriminala ako je želio imati ikakvu šansu za pobje­du. Godine 1957. dodatno je razbjesnio Izrael (Rothschilde/Svjetsku Elitu) i njihovu golemu mrežu u SAD-u kada je, kao mladi senator, podržao zahtjeve Alžira za ne­ovisnošću od Francuske. Izrael se tome ogorčeno usprotivio. Ali otac Joe Kennedy odlučio je progutati ponos i staviti po strani svoje osjećaje kako bi osigurao da mu sin postane predsjednik. Prema DeWestu Hookeru, njujorškom uredniku zabavnog pro­grama, on je jednom pristupio Joeu Kennedyju s poslovnim prijedlogom da osnuju televizijsku mrežu koja će biti neovisna o židovskom novcu i kontroli. Hooker je o sastanku rekao sljedeće:

289

... / istina ce vas osioooani

J o e je priznao da je bio naklonjen Hitleru dok je bio ambasador u Engleskoj. Me­đutim, prema Kennedyevim riječima, 'mi' smo izgubili rat. Pod 'mi' nije mislio na Sjedinjene Države. Kad je Kennedy rekao'mi', mislio je na ne-Židove. Joe Kennedy vjerovao je da su Židovi bili ti koji su pobijedili u Drugom svjetskom ratu.

Kennedy je rekao:'Činim sve što mogu da suzbijem židovsku vlast nad ovom ze­

mljom. Pokušao sam zaustaviti Drugi svjetski rat, ali nisam uspio. Zaradio sam sav

novac koji mi je potreban i sada prenosim sve što sam naučio mojim sinovima'.

'Ne stajem uz gubitnika', rekao mi je Kennedy. 'Pridružio sam se pobjednicima. Radit ću sa Židovima. Učim moje dečke kakvo je stanje i oni će raditi sa Židovi­ma. Učinit ću Jacka prvim irskim katoličkim predsjednikom Sjedinjenih Država, i ako to znači suradnju sa Židovima, neka bude tako. Podržavam to što ti radiš, Hookeru', rekao je Kennedy,'ali neću učiniti ništa što bi uništilo Jackove šanse da postane predsjednik'."7

Događaji su svakako potvrdili Hookerove tvrdnje. Joe Kennedy uredio je da se pojave podmetnute „vijesti" o tome kako nacisti podržavaju suparnika njegovog sina, Richarda Nixona, i JFK je započeo niz sastanaka sa židovskim lobijem, posebno Abra-hamom Feinbergom, predsjednikom organizacije Izraelska veza koji je, što Kennedy u to vrijeme nije znao, prikupljao privatan novac za izraelski tajni nuklearni program na čelu s Victorom Rothschildom.8 Kennedy ga je uvjeravao da će on biti od koristi za Izrael i židovski lobi u Americi. Feinberg je o Kennedyu rekao: „Moj put do moći bila je suradnja glede onoga što je njima bilo potrebno - novcem za kampanju".9 Čini se da je Feinberg uplatio donaciju od 500.000 dolara iz židovskih izvora. Privatno je, međutim, Kennedy bio zgranut onim što je vidio. Novinski kolumnist, Charles L. Bartlett, rekao je da se Kennedy, njegov blizak prijatelj, dovezao njemu u posjet na­kon sastanka s Feinbergom i društvom. Bartlett je rekao: „Kao američki građanin bio je ogorčen što mu je cionistička skupina prišla i rekla: 'Znamo da je vaša kampanja u problemima. Spremni smo plaćati vaše račune ako dopustite da mi imamo kontrolu nad vašom bliskoistočnom politikom'."10

Barlett je rekao kako je Kennedy dao svoju riječ da će, ako postane predsjednik, okončati moć interesnih skupina, posebno onih stranih, da diktiraju ishode izbornih kampanja i vanjske politike kroz svoje financijske i političke manipulacije. U među­vremenu je očito odlučio da mu je trebao njihov novac da uopće može osvojiti vlast, kao što je učinio s Meyerom Lanskym i Mafijom. Joe Kennedy otišao je natrag Samu Giancani iz čikaške Marije, koji mu je spasio život kad su židovski gangsteri bili naru­čili njegovo ubojstvo. Obitelj Giancana kaže da je otac Kennedy preklinjao Giancanu da podrži njegovog sina na izborima i sklopio dogovor. Kad je Giancana rekao da nije uvjeren da mu Kennedy išta može dati kao naknadu za njegovu pomoć, otac Kenne­dy je navodno odgovorio:

290

J A I I VCIfu ' u/\u

„Mogu. I hoću. Pomozite mi sada, Sam, i pobrinut ću se da netko iz Chicaga - da vi - zasjednete u prokleti Ovalni ured ako hoćete. Pobrinut ću se da predsjednik usli-šava vaše želje. Ali samo mi treba vremena... Moj sin, predsjednik Sjedinjenih Drža­va, dugovat će vam život svoga oca. Nikad vas neće odbiti. Imate moju riječ.""

U međuvremenu, JFK je sldapao vlastite dogovore s gangsterima. FBI-evi telefon­ski prisluškivači i dokumenti otkrivaju da je John „Jack" Kennedy imao „izravan kon­takt" s Meyerom Lanskym tijekom predsjedničke kampanje I960. 1 2 Tako smo imali situaciju u kojoj su Kennedyevi sklopili paktove s izraelskim lobijem (to jest s Izrae­lom i Rothschildima) i organiziranim kriminalom. Za uzvrat su Izraelci/Rothschildi željeli kontrolu nad bliskoistočnom politikom predsjednika Kennedya, a gangsteri su htjeli na miru upravljati svojom međunarodnom kriminalnom mrežom, na čelu s Meyerom Lanskym, bez miješanja vladinih redarstvenih organa. I jedne i druge če­kao je šok. Kennedy ih je prevario i bili su izvan sebe od bijesa i ogorčenosti. I jedni i drugi bit će umiješani u atentat na Kennedya.

Kao što Michael Collins Piper tako sjajno otkriva u svojoj knjizi Konačni sud (Fi­nal Judgement), u priči o Kennedyu postoje ključni elementi koji su bili zataškani zbog onoga kamo bi te spoznaje odvele - do Izraela. Kennedy je na izborima 1960. pobijedio za samo 100.000 glasova, najmanjom razlikom u američkoj povijesti, što potvrđuje koliko je presudna bila financijska i politička podrška izraelskog lobija i organiziranog kriminala. Ali JFK im, čini se, nije imao namjeru dati ono što su platili. Upravo suprotno. Gotovo odmah nakon svoje inauguracije Kennedy je vodio tajni rat s Izraelom i njegovim premijerom, Davidom Ben-Gurionom, oko američke politike na Bliskom istoku i izraelskog programa nuklearnog oružja.13 Kennedy se odlučio za politiku „bez favorita" na Bliskom istoku kako bi osigurao američki utjecaj u svim tim zemljama i bio je užasnut čuvši da Izrael razvija nuklearnu bombu. Ben-Gurion je poricao da njegova zemlja ima takav program, ali kao što je pokazala povijest, la­gao je. Abraham Feinberg, koji je dogovorio financiranje Kennedyeve kampanje od strane izraelskog lobija, rekao je predsjedniku da bi njegovi zahtjevi za inspekcijama izraelskog nuklearnog postrojenja u Dimoni mogli „rezultirati slabijom podrškom na predsjedničkim izborima 1964".1'' Godine 1962. i '63. Kennedy je također Kon­gresu predstavio ukupno sedam zakonskih prijedloga kojima bi se reformirali zakoni

0 financiranju kampanja od strane interesnih skupina. Sve prijedloge porazilo je lo-biranje tih istih skupina. Kennedy je postajao vrlo nepopularan među kriminalcima 1 teroristima koji su kontrolirah i još uvijek kontroliraju Izrael, na štetu Židova kao naroda u cjelini.

Kennedy je dodatno povećao napetost time što je podržao pravedno rješenje pro­blema Palestinaca koje je prognao Izrael. Izvršio je pritisak na Izrael u Ujedinjenim narodima da se pokori UN-ovoj rezoluciji kojom se traži pravda za izbjeglice, ali izra­elska ministrica vanjskih poslova, Golda Meir (kasnije premijerka) iskazivala je „bijes

/' istina će vas osloboditi

i zapanjenost" Kennedyevom politikom. Sve je to uvelike doprinijelo neprijateljstvu s Ben-Gurionom i, barem s izraelske strane, animozitetu koji se razvio u ljutu mržnju prema Kennedyu. Ben-Gurion je 16. lipnja 1963. odstupio s položaja premijera i mi­nistra obrane. Iako su objavljeni drugi službeni razlozi za njegovu odluku, iza kulisa on je vjerovao da je Kennedyeva nepristrana politika na Bliskom istoku prijetila sa­mom opstanku njegovog voljenog Izraela. On nije mogao promijeniti Kennedyeve stavove pa je želio da to pokuša učiniti netko drugi. U jednoj od svojih posljednjih komunikacija s Kennedyem, rekao je: ,,G. predsjedniče, moj narod ima pravo posto­jati... i to je postojanje ugroženo."15 Prema istraživanju Michaela Collinsa Pipera u knjizi Konačni sud:

,,...u svojim posljednjim danima na premijerskom položaju, [Ben-Gurion] je naredio

izraelskom Mossadu da organizira atentat na Johna F. Kennedya. Na temelju doda­

tnih otkrivenih dokaza, vjerujemo da je Mossad poduzeo nužne korake i postigao

taj cilj."'6

Mossad je svakako imao mnoge bliske veze s drugima koji su htjeli vidjeti Kenne­dyev kraj, posebno CIA-om i Meyerom Lanskym. Kennedy je obojicu držao na oku. Iako je Kennedy bio prihvatio novac za kampanju od Lanskog i Mafije, zapravo ih je želio uništiti. Kad je osvojio položaj, imenovao je svog brata Bobbya ministrom pravosuđa i on je započeo masovnu akciju protiv mreže organiziranog kriminala. Lansky i Mafija bili su ogorčeni onim što su doživljavali kao prevaru. Zahvaljujući svojim bliskim vezama s CIA-om i Mossadom, Lansky je dotad bio nedodirljiv, ali sada su on i njegova međunarodna operacija postali ugroženi. Kennedy je također shvatio daje CIA izvan kontrole i da provodi vlastiti plan. Katastrofa u Zaljevu svinja, propali pokušaj uklanjanja Castra iz Kube, dovelo je do strahovitih kritika na njegov račun. Lanskyeva kriminalna mreža također je u to bila umiješana zato stoje Castrov dolazak uništio njihove poslove s kockarnicama i prostitucijom na Kubi. Kennedy je otpustio Allena Dullesa, direktora CIA-e i financijera Adolfa Hitlera, i zakleo se da će „smrviti CIA-u u tisuću komadića koje će raspršiti vjetar".17 CIA je, poput Lanskog i izraelskog lobija, znala da su John i Bobby Kennedy zaprijetili opstanku njihove stru­kture moći. Svaka od tih skupina imala je moć i organizaciju da ukloni Kennedya, a on se bio okomio na sve tri.

Štoviše, odlučio je povući Sjedinjene Države iz Vijetnamskog rata, na veliki očaj Lanskog, Mossada i CIA-e, koji su taj sukob koristili kao paravan za svoje operacije krijumčarenja droge u jugoistočnoj Aziji, i Izraela koji je vjerovao da SAD ne može posvećivati veliku pažnju onome što se događa na Bliskom istoku dok je usredotočen na Vijetnam. Proizvođači oružja i svjetske banke također su, dakako, željeli nastavak rata. A postojao je još jedan razlog zašto je Kennedy bio vrlo nepopularan medu Svjetskom Elitom kad su njegove predsjedničke politike postale jasne. On je želio uništiti moć Odbora Federalnih rezervi izdavanjem nekreditnog novca. U stvari, već

SKrivena ruKa

je bio započeo s time prije svoje smrti, a neke od njegovih nekreditnih novčanica u opticaju su još i danas. Bila je to Elitina najgora noćna mora. Posljednji predsjednik koji je izdao nekreditni novac bio je Abraham Lincoln, i poznato je što mu se dogodi­lo. Snage koje su se do 1963. okrenule protiv Kennedya bile su jednostavno enormne. Zapravo, kad se pogleda iza kulisa, sve su one bile ista organizacija koju kontrolira šačica ljudi. To će postati jasno kada pogledamo koje su organizacije radile zajedno na ubojstvu Johna F. Kennedyja (Slika 14 na sljedećoj stranici).

Izrael, Mossad i Antiklevetnička liga

Izrael nije dom židovskog naroda. Nemojmo ovdje birati riječi. Nemamo više vre­mena za okolišanje. Izrael je baza za teroriste koji su stvorili i kontroliraju tu državu kako bi, u korist kuće Rothschild i Elite, upravljali svjetskom mrežom terorizma i manipulacije. To je razlog zašto je stvorena nakon rata, i utjecaj njenog obavještajnog organa, Mossada, toliko je ogroman (za tako malenu zemlju) zato što je Mossad za­pravo obavještajna agencija Rothschilda-Rockefellera-Svjetske Elite, dok se pošteni židovski narod koji živi u Izraelu (ogromna većina) iskorištava za to kao nedužan paravan, dimna zavjesa.

[sto je, također, vrijedilo i za patnje Židova u nacističkoj Njemačkoj, što je bilo rezultat dovođenja nacista na vlast manipuliranjem koje su, pored ostalih, provele „židovske" financijske i političke sile. Način na koji je židovskom narodu smješteno da izgleda kriv upravo je nevjerojatan. Nepravedno je opisivati cijelu stvar kao Židov sku zavjeru, kao što rade neki autori. Ona to nije. Golema većina židovskog naroda žrtve su, a ne počinitelji, događaja koje opisujem. Oni koji kontroliraju Izrael, a ne Židovi kao narod, medu onima su koji stoje iza zavjere, na što neki hrabri rabini i drugi Židovi imaju hrabrosti ukazivati.

Mossad su poput, same države Izrael, stvorile skupine kao što je Sternova banda i druge, koje su terorizmom zatirale Palestince nakon rata, pod financijskim i politi­čkim vodstvom dinastije Rothschild. Na čelu toga bio je Lord Victor Rothschild, bivši britanski tajni agent i špijun KGB-a. Prema knjizi Simona Schame Dvojica Rothschil-da i zemlja Izrael (Two Rothschilds And Vie Land Of Israel; Collins, London, 1978.), dinastija Rothschild bila je kupila 80% teritorija Izraela. Oni su također platili tro­škove ranih naseljenika, manipuliranjem doveli do Balfourove deklaracije iz 1917. kojom je Izrael priznat kao židovska domovina, financirali naciste i stvorili Mossad i terorističko podzemlje u Palestini. Izrael su osnovali, i cijelo vrijeme kontroliraju, Rothschildi i ostatak Elite. Prevara sa „židovskom domovinom" samo je dimna zavje­sa, a židovski narod je pijun u igri. Vođe i sudionici u toj terorističkoj mreži kasnije su postali vode i premijeri novog Izraela. To su ljudi poput Davida Ben-Guriona, Menachema Begina, Yitzhaka Rabina, i Yitzhaka Shamira, vode Mossadovog odre­da za atentate u vrijeme Kennedyjevog ubojstva. Antiklevetnička liga je Mossadova (Rothschildova) fasada u Sjedinjenim Državama i šire. Kao što smo vidjeli, razvila se iz organizacije osnovane prije Prvog svjetskog rata kako bi kao „antisemita" oznaci

/ istina ce vas osioooani

la jednog njujorškog policijskog komesara odlučnog u namjeri da uništi gangstere. Do današnjeg dana Antiklevetnička liga (ADL) radi, uglavnom u tajnosti, na osu­di vanj u kao „antisemita" svakoga tko se približi istini. Bivši Mossadov agent Victor Ostrovsky potvrdio je sve to u svojim knjigama Pomoću obmane (By Way Of Decepti­on) i Druga strana obmane (rIhe Other Side Of Deception), koje opsežno razotkrivaju razmjere Mossadovih operacija širom svijeta i, kako ih on zove, „judeonaciste" koji kontroliraju Izrael i Mossad. ADL ima strahovit utjecaj, pa čak i kontrolu, nad sre-dnjostrujaškim medijima putem drugih dijelova Elitine mreže. Kao i Mossad, radije koristi druge ljude i organizacije kao fasade za svoje aktivnosti, kako nitko ne bi znao odakle zaista potječe motivacija za priče, napade i atentate. Mossad („Institucija za obavještajni rad i specijalne zadatke") je briljantan u odvraćanju pažnje od vlastite odgovornosti stvaranjem žrtvenih jarčeva koji će preuzeti krivnju - „lažnih zastava kako ih zovu rječnikom obavještajaca. ADL, koji je dio B'nai B'ritha, ima sjedište na Trgu Ujedinjenih naroda u New Yorku. B'nai B'rith znači „Sinovi zavjeta" i osnovan je

294

skrivena ruka

1843. Mnogi od njegovih govornika otvoreno su podržavali ropstvo tijekom Ameri­čkog građanskog rata, i on potajno podržava i kontrolira Ku KIux Klan. Danas taj isti B'nai B'rith nastoji etiketirati crnačke vođe kao „antisemite" i rasiste!18

Kriminalna mreža Meyera Lanskog

Meyer Lansky bio je odan Izraelu, a time i Rothschildima. Njegova mreža odigrala je ključnu ulogu u opskrbljivanju oružjem i financijskim sredstvima terorističkih sku­pina Rabina, Begina, Ben-Guriona, Shamira i drugih, dok su oni puškama i podme­tanjem bombi stvarali državu Izrael. Kasnije je postao veliki dobavljač iste robe za Izrael. Lansky, Mossad, Antiklevetnička liga i Izrael bili su kao jedno. Morris Dalitz, intiman prijatelj Lanskog u njegovoj gangsterskoj mreži, dobio je godišnju nagradu „Baklja slobode" Antiklevetničke lige. Njegove terorističke aktivnosti nisu smatrali toliko važnim kao njegove doprinose Izraelu i Antiklevetničkoj ligi. U stvari, njegove terorističke aktivnosti u korist ADL-a možda su mu donijele odlučujuće glasove.

Svaki put kad bi u Sjedinjenim Državama zagustilo, Lansky bi pobjegao u Izrael, i na kraju se tamo trajno naselio. Lansky (Izrael) je dugo tajno pratio Johna Kennedya i, naravno, Lansky je mrzio obitelj Kennedy zbog svog sukoba s ocem Joeom. Lan-skyev pomoćnik sa Zapadne obale po imenu Mickey Cohen stajao je iza upoznavanja Kennedya s filmskom zvijezdom Merilyn Monroe, nakon čega su oni započeli vezu o kojoj se danas mnogo govori. Posrednik u tom sastanku bio je Cohenov bliski pri­jatelj, zabavljač Joey Bishop, koji je bio član klike Franka Sinatre poznate kao „Čo­por štakora". Ideja je bila iskoristiti Monroe za izvlačenje informacija od Kennedya o njegovom stavu prema Izraelu, ako postane predsjednik. Ona je kasnije, naravno, ubijena, iako je sređeno da to izgleda kao „samoubojstvo". Oni koji su je ubili tako­đer su ubili Kennedya. Mickey Cohen bio je Lanskyev čovjek u Hollywoodu, gdje je filmska industrija odavna bila propagandna mašinerija za plan Elite i njenu verziju „povijesti". Tako je i danas, promijenila su se samo imena. Cohen se također bio spe­cijalizirao za seksualno kompromitiranje filmskih zvijezda i njihovo ucjenjivanje. Fin čovjek. On je bio još jedan od financijera i političkih manipulatora u korist židovskih terorističkih skupina i države Izrael. Ipak, siguran sam da bi „Bog" to odobrio. Jedan od Cohenovih bliskih suradnika bio je... Menachim Begin tadašnji vođa te­rorističke skupine Irgun. Jimmy „Lasica" Fratianno, vođa Mafije sa Zapadne obale, ispričao je o sastanku kojem je prisustvovao u Bel Airu za prikupljanje novca za Beginove teroriste:

„Nakon (Cohenovog) malog govora, počinjemo se vrzmati po sobi i Mickeyev rabin upoznaje nas s tipom po imenu Menachim Begin, koji je vođa Irguna, podzemne organizacije u Palestini. Taj tip nosi crnu traku oko ruke i priča nam da je tamo tražen zato što je podmetnuo bombu u hotel od koje je poginulo gotovo stotinu ljudi. On je jebeni bjegunac."19

... / istino će vos osloboditi

Begin je, kao izraelski premijer, kasnije dobio Nobelovu nagradu za mir! Gary Wean, policijski inspektor u Policijskoj upravi Los Angeles, bio je zadužen za pra­ćenje Cohenovih aktivnosti. U svojoj knjizi Evo ribe u sudnici {There's A Fish In The Courthouse, Wean potvrđuje priču o Marilyn Monroe te vezi Cohena i Begina:

„U to vrijeme rabini su ih pritiskali svom snagom da iz Hollywooda izvuku svaki novčić koji mogu za Izrael. Begin je provodio više vremena viseći oko Cohena u Hollywoodu nego u Izraelu. Begin je očajnički želio znati kakvi su bili Kennedyevi planovi za Izrael ako postane predsjednik."20

Još jedan od Cohenovih suradnika i glavni teklić i agent Meyera Lanskog bio je Jack Rubinstein. On je danas poznatiji kao... Jack Ruby, čovjek koji je ubio Kennedy-evog „žrtvenog jarca", Leeja Harveyja Oswalda.

CIA

Veze između ClA-e, mreža organiziranog kriminala i Mossada bezbrojne su, posebno među globalnim operacijama krijumčarenja druge u kojima to troje surađuju. Tije­kom rata Amerikanci su iskoristili Meyera Lanskog i Mariju u planu poznatom kao Operacija podzemlje, i opće je poznato da su također bili iskorišteni u zavjerama za uklanjanje Fidela Castra s Kube, operaciji u kojoj je Jack Ruby također imao ulogu. Elementi Svjetske Elite unutar CIA-e i podružnica u 100%-tnom vlasništvu Svjet­ske Elite, Mossad, ista su organizacija. Prije, za vrijeme i nakon atentata na Johna i Bobbyja Kennedya ključni koordinator tih veza bio je izvjesni James Jesus Angleton, koji se u svojim ranim godinama obrazovao u Engleskoj u Chartridge Hali Houseu u Buckinghamshireu i Malvern Houseu u Worcestershireu. Unovačio ga je CIA-in prethodnik, Ured za strateške usluge (OSS), nakon što je otišao sa Sveučilišta lubanje i kostiju, Yalea. Godine 1947. pridružio se novoj CLA-i i napredovao do vrlo osjetlji­vog i ključnog položaja šefa CIA-ine protuobavještajne djelatnosti. Prema njegovom biografu Tomu Mangoldu, njegovi glavni pokrovitelji bili su Allen Dulles, CIA-in di­rektor kojeg je Kennedy otpustio, i Richard Helms, kojeg je direktorom CIA-e imeno­vao Lyndon B. Johnson nakon Kennedyevog ubojstva. Mangold kaže daje, praktično, Angleton imao toliko slobodne ruke da provodi svoje planove da nije bilo gotovo nikakvog nadzora ili kontrole nad njegovim aktivnostima. Sam je sebi bio zakon. To postaje vrlo važno za priču kada shvatimo da je jedna od Angletonovih glavnih uloga bila službena veza CIA-e sa združenim stranim obavještajnim službama... posebno s Mossadom (Rothschildima). Bio je šef CIA-inog ureda za komunikaciju s Izraelom! Pored toga, imao je duge u intimne veze s Davidom Ben-Gurionom, izraelskim pre­mijerom, koji je prezirao Kennedya i doživljavao ga kao prijetnju postojanju Izraela. Kennedyev rat s CIA-om također je bio prijetnja postojanju Angletonovog položaja i političkog uporišta. Angleton je imao mnogo razloga da želi maknuti Kennedya s puta, ali najvažniji je bila njegova veza i vjerojatno kontrola od strane Izraela, koji je

296

skriveno ruko

tada, kao i danas, kontrolirao velik dio CIA-inog djelovanja. Wilbur Crane Eveland, bivši savjetnik CIA-e i član osoblja za planiranje politike u Bijeloj kući i Pentagonu, rekao je:

„Na temelju svojih ratnih veza izOSS-a sa židovskim skupinama otpora smještenim u Londonu, James Angleton dogovorio je sporazum o operacijsko-obavještajnoj razmjeni s izraelskim Mossadom, na kojeg se CIA velikim dijelom oslanjala u pogle­du svojih obavještajnih podataka o arapskim zemljama."21

Tako mi svega, Idadim se da su ti obavještajni izvještaji bili sasvim nepristrani!

Lord Victor Rothschild

Ovdje također postoji i britanska veza koju treba uzeti u obzir. Dok je radio u Lon­donu za OSS, James Angleton postao je blizak prijatelj špijuna Kima Philbya, i radio je s lordom Victorom Rothschildom, „petim čovjekom" u špijunskoj mreži Philbyja, Burgessa, Macleana i Blunta. Lord Rothschild, prijatelj Winstona Churchilla, bio je u stvari daleko više od „petog čovjeka". On je povlačio konce britanske obavještajne službe, te je kontrolirao i bio agent Mossada22 i predani manipulator u korist kuće Rothschild i Svjetske Elite. Kad je OSS 1944. Angletona rasporedio u Rim, Rothsc-hildi su mu dali kontakte u tamošnjem židovskom podzemlju.23 Angleton je tako­đer bio prijatelj britanskog obavještajnog agenta Petera Wrighta, čovjeka iza knjiga Njihov posao je varanje (Their Trade Is Treachery) i Hvatač špijuna (Spycatcher), koje je predložio i organizirao lord Rothschild. Knjige su kao „petog čovjeka" imenovale bivšeg šefa MI5, sir Rogera Hollisa, odvlačeći tako pažnju od Rothschilda. Wrightovu tvrdnju daje Hollis bio sovjetski špijun, Angleton je potvrdio u Rothschildovu korist. Angleton je bio Rothschildov dužnik zbog ranijih usluga i podrške. Veza Britanaca (Rothschilda) s Angletonom i klikom CIA-e/Mossada bila je od temeljne važnosti. Rothschild je imao snažne veze sa svim uključenim stranama; britanskom obavještaj­nom službom, Mossadom, CIA-om s njenim direktorom protuobavještajnog odjela Jamesom Jesusom Angletonom, i drugim kontaktima na najvišim razinama Elite u Sjedinjenim Državama.

Lord Victor Rothschild bio je glavni pokretač i organizator izraelskog programa nuklearnog naoružanja koji je Kennedy želio zaustaviti. Nekoliko mjeseci nakon na­stanka Izraela, Rothschild i njegov bliski prijatelj, Chaim Weizmann, osnovali su po­seban odjel za nuklearnu fiziku u Rehovothu. Nazvan je po Weizmannu, vodi britan­skog cionizma i prvom predsjedniku novog Izraela. Weizmann je također bio ključni manipulator iza Balfourove deklaracije, pisma koje je britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour 1917. poslao stricu Victora Rothschilda, Walteru, potvrdivši britansku podršku židovskoj državi u Palestini. Victor Rothschild u tajnosti je pri­kupljao informacije za nuklearne znanstvenike u Weizmannovom institutu od istra­živača i stručnjaka iz cijelog svijeta, uključujući Alberta Einsteina, člana Britanskog

udruženja atomskih znanstvenika, te matematičara i filozofa Bertranda Russela, koji je, zajedno s Einsteinom, pomogao u stvaranju Konferencija u Pugwashu o nuklear­nom oružju.21 U svojoj knjizi Peti čovjek, Roland Perry piše:

„San o izraelskoj bombi bio je zaista ambiciozan, ali je poticao Rothschilda da bude u toku sa svim nuklearnim stvarima, kako bi mogao prenositi podatke Weizman-novom institutu, koji je planirao nuklearni reaktor u Dimoni u pustinji Negev. Pod izmijenjenom izlikom zabrinutosti zbog širenja i opasnosti od nuklearnog oružja, bio je u mogućnosti održavati kontakte s odgovarajućim znanstvenicima širom svijeta."25

Na taj način, Rothschild je imao pristup Projektu Manhattan koji je doveo do atomskog napada na Japan, i bio je suradnik Klausa Fuchsa, njemačkog fizičara koji je kasnije smješten u zatvor zato što je odavao nuklearne tajne Sovjetskom Savezu. Rothschildi, koji su radili istu stvar, izvukli su se nekažnjeno. Njegova vodeća uloga, s novcem i informacijama, u stvaranju izraelskog nuklearnog oružja javno je nagra­đena 1962. kada je Rothschild proglašen počasnim članom Weizmannovog instituta. Shimon Peres, koji je postao izraelski premijer nakon ubojstva Yitzhaka Rabina 1995., radio je s Rothschildom na uvjeravanju Francuza da sagrade nuklearno postrojenje u Dimoni. Francusko krilo dinastije Rothschild imalo bi golem utjecaj na francu­sku vladu. Peres, koji je tada bio ministar obrane, obećao je da će zauzvrat podrža­ti Francuze i Britance u njihovim naporima da povrate Sueski kanal od egipatskog predsjednika Nassera, nešto što je Izrael ionako želio da se dogodi!26 Peres i Asher Ben-Natan, Mossadov agent u ministarstvu obrane, potpisali su supertajni sporazum s Francuzima i francuskim premijerom Bourgès-Maunouryem. 2 7 Roland Perry piše:

,,U njemu, Francuzi su obećali da će izgraditi moćan reaktor od 24 megavata i pru­žati tehnička znanja o njegovom upravljanju i nešto uranija. Za tajni dogovor znalo je samo oko dvanaest ljudi, uključujući Rothschilda, i s dobrim razlogom. Sitnim slovima u dokumentu dopušteno je uključivanje opreme koja će Izraelcima omo­gućiti proizvodnju nuklearnog goriva upotrebljivog za oružja.

Francuski građevinski inženjeri započeli su 1957. gradnju dvokatnog reaktora u Di­

moili na rubu pustinje Negev, koji se tajno nastavljao još šest katova ispod zemlje.

Podzemna konstrukcija bila je mjesto na kojem će se izrađivati nuklearna oružja."28

To je bio nuklearni program, Rothschildovo djelo koje je predsjednik Kennedy že­lio okončati. Tako imamo lorda Victora Rothschilda (čovjeka koji je stajao iza primje­ne Uredbe 18b pri zatvaranju ljudi bez suđenja zbog razotkrivanja Drugog svjetskog rata kao prevare) s nizom razloga da želi maknuti Kennedya s puta. Također je bio blisko povezan sa svim ljudima i organizacijama koje su izvršile atentat na predsje-

298

skrivena ruka

dnika. U vrijeme Kennedyeve smrti Rothschild je radio za Shell Oil, ali to je mjesto bilo fasada za njegove tajne manipulacije i smicalice unutar britanske obavještajne mreže u korist Elite. Kuća Rothschilda bila je duboko umiješana u atentat na Kenne­dya, u što nimalo ne sumnjam.

Permindex

Ta kompanija bila je središnji dio u koordinaciji između Mossada, CIA-e i Lanskyeve mreže. U njenom upravnom odboru bio je Clay Shaw, CIA-in operativac kojeg je za atentat na Kennedya optužio okružni tužitelj New Orleansa, Jim Garrison, kao što je prikazano u filmu JFK. Zbog toga što je Shaw bio povezan s Permindexom, osovinom cijele zavjere, Garrison je bio izvrgnut neviđenom blaćenju. Shaw je također bio dire­ktor International Trade Marta, i u odboru te kompanije bio je Edgar Stern ml., čiji su roditelji bili glavni financijski podupirači izraelskog lobija u SAD-u.29 Sternovi su bili među Shawovim najbližim prijateljima, i on je također bio povezan s Lanskyevom kriminalnom mrežom.

Permindex (skraćeno od Permanent Industrial Expositions) bio je tvrtka-kći kom­panije zvane CMC, koju je 1961. osnovao istočnoeuropski Židov Georges Mandel, koji je sebe zvao Giorgio Mantello. Njena paravanska djelatnost, kao i Permindexa, bila je predstavljanje poslovnih izložbi. Jedan od njegovih najvećih dioničara bila je Banque De Credit International (BCI) sa sjedištem u Elitinom uporištu Ženevi. Tu je banku osnovao rabin Tibor Rosenbaum, dugogodišnji direktor Mossada30 za fi­nancije i opskrbu. Rosenbaum je također bio međunarodni potpredsjednik Svjetskog židovskog kongresa, suosnivač Svjetskog cionističkog kongresa i direktor Židovske agencije u Ženevi, nasljednice Ureda za oslobođenje Palestine, koordinatora židov­skog terorizma protiv Arapa i Britanaca u Palestini. Dnevni list Haaretz, jednom je objavio „Tibor Rosenbaum je Izrael". Blisko je surađivao s Rothschildima (uključu­jući, nesumnjivo, i lorda Victora), i zajedno s barunom Edmondom od Rothschilda, francuskim aristokratom, osnovao je Israel Corporation koji je u inozemstvu tražio novac za izraelske razvojne projekte, tako omogućujući da se njegov porezni novac troši na financiranje vojske.31

Među imenima koje je Rosenbaum sponzorirao bio je „financijer" i Lanskyev pe­rač novca od droge, Bernie Cornfield.32 Kroz Rosenbaumovu banku Lanskyeva je kriminalna mreža prala većinu svog novca u Europi. Tako su radili i Mossad i CIA.3 3

Predsjednik uprave Permindexa bio je bojnik Louis M. Bloomfield, predani podu­pirač Izraela. Sjedište Permindexa bilo je u njegovom rodnom gradu Montrealu u Kanadi, prije nego što je preseljeno u Rim, gdje je CIA-in James Angleton imao be­zbrojne veze u obavještajnim krugovima i podzemlju. Bloomfield je bio uključen u Operaciju podzemlje, zajedničku operaciju američke obavještajne službe s Lanskim i Mafijom, dok je on radio za britansku protuobavještajnu elitu za vrijeme rata, Upra­vu za specijalne operacije (SOE). Operacija podzemlje bila je vođena iz Rockefeller centra u New Yorku. Bloomfieldov šef bio je sir William Stephenson, koji je organi-

. i istino će vos osloboditi

zirao britanske obavještajne operacije u Sjedinjenim Državama prije rata i također je bio povezan s Lanskim, Mossadom i Rockefellerima.3'1 Priča se da je Stephenson lik na kojem se temeljio James Bond. Operacija podzemlje kasnije je postala središte za operacije krijumčarenja oružja židovskom terorističkom podzemlju u kojem su Stephenson, Bloomfield i Victor Rothschild igrali ključne uloge. S Bloomfieldom su u tome radili Meyer Lansky i Samuel Bronfman iz obitelji kanadskog podzemlja.

Kompaniju koju je osnovala Uprava za specijalne operacije Williama Stephensona danas znamo kao Hollinger Grupu, i kontroliraju Kanađanin i vodeći bilderbergovac Conrad Black, vlasnik globalnog medijskog carstva koje uključuje novine London Telegraph i Vie Jerusalem Post. U upravi Hollinger Grupe nalazi se niz bilderbergo-vaca i članova CFR-a/TC-a, uključujući Henrya Kissingera i lorda Carringtona. To je još zanimljivije kada znamo da je Permindexov predsjednik uprave i agent SOE, Louis Bloomfield, zapravo bio frontmen i odvjetnik za kanadsku obitelj Bronfman, koja se obogatila krijumčarenjem alkoholnih pića za vrijeme prohibicije i općenito gangsterskim aktivnostima. Banda Bronfman bila je bliska s ocem Conrada Blacka, još jednim trgovcem pićima i obavještajnim agentom SOE, a Bronfmani su stari fi­nancijski podupirači i članovi Mossadovog paravana, Antiklevetničke lige.

Bloomfield je Clava Shawa upoznao dok je ovaj drugi služio u Uredu za strateške usluge (OSS) za vrijeme rata, organizaciji kojoj je Bloomfield također bio dodijeljen. Shaw je živio u Londonu i postao je prijatelj premijera Winstona Churchilla (Kom. 300), čiji je osobni savjetnik bio... sir William Stephenson. Za OSS je u Londonu u to vrijeme također radio James Jesus Angleton, šef CIA-ine protuobavještajne djelatno­sti i ureda za komunikaciju s Izraelom u vrijeme kad je Kennedy ubijen. A tko je bio čovjek koji je kontrolirao britansku obavještajnu službu u tom istom razdoblju? Lord Victor Rothschild, još jedan blizak prijatelj Churchilla, čovjek iza izraelskog projekta nuklearnog oružja i jedan od ključnih ljudi iza stvaranja Izraela. Rothschild je pozna­vao Shawa, Bloomfielda, Stephensona, i Angletona, koji su bili dio urotničkog tima za atentat na Kennedya. Bilo izravno ili preko te grupe, Rothschild je morao znati Mey-era Lanskog ili imati načina da s njime komunicira. Rothschildove veze s Mossadom i Izraelom bile su od temeljne važnosti. On je bio u središtu židovskih terorističkih i obavještajnih skupina koje su stvorile Izrael. Jedna od tih obavještajnih skupina, Hammah ili Hammah „B", terorističko krilo, postala je ono što znamo pod imenom Mossad.35 Interna obavještajna agencija samih Rothschilda, koja je djelovala od ranih dana dinastije Rothschild, također se ujedinila s Mossadom.

Bloomfield i Shaw još jednom su se našli zajedno u upravi Permindexa i zajedno su radili na njegovoj paravanskoj djelatnosti, postavljanju poslovnih izložbi širom svijeta. Predsjednik Kennedy je 22. studenog 1963. bio na putu da održi govor u novoo-tvorenom trgovačkom centru Dallas Trade Martu, no tada je ubijen. Taj zakazani govor u trgovačkom centru bio je razlog zašto je njegova automobilska povorka prošla kroz Dealeyev trg gdje su ispaljeni fatalni hici. Slučajnost? Nekako mi se čini da ne.

skriveno ruko

Francuska obavještajna agencija Smrt predsjednika Kennedya i brojne pokušaje atentata na francuskog predsjednika, ge­nerala Charlesa DeGaullea, organizirala je ista organizacija pod kontrolom Rothschilda - Mossad. Jedan od pokušaja atentata na DeGaullea ovjekovječen je u „romanu" Frede-ricka Forsytha, Dan šakala (The Day Of The Jackal). Zanimljivo, u tom istom razdoblju postojala je teroristička skupina poznata kao Židovska protukomunistička liga ili JACL,36

i ta je skupina surađivala s odmetnutom „ćelijom" unutar francuske obavještajne službe zvanom OAS.

OAS, koji je uživao podršku Izraela i ClA-e, bila je skupina koja je izravno stajala iza pokušaja ubojstva DeGaullea. Suprotstavljali su mu se zbog davanja nezavisnosti Alžiru, što su oni shvaćah kao izdaju Francuske. Tome su se također protivili Izrael i Mossad, i oko toga su se pitanja često sukobljavali s Kennedyem, koji je kao mladi senator podr­žavao alžirsku neovisnost. Još jednom se razotkrivaju bezbrojne povezanosti. Tijekom Drugog svjetskog rata CIA-in šef ureda za komunikaciju s Izraelom, James Jesus Angle­ton, služio je kao američki časnik za vezu s francuskom obavještajnom službom SDECE, i održavao je brojne kontakte s njihovim operativama koji su dijelili njegovu ljubav prema Izraelu. Također je imao jake veze s korzikanskom Mafijom u Francuskoj koja je surađi­vala s Lanskyevom kriminalnom mrežom. Droge koje je korizikanska Mafija proizvodila u marsejskim laboratorijima Lansky i Angletonova CIA dopremali su do američkih ulica. Izrael i Mossad rijetko sami radi svoje prljave poslove a, kad smo već kod toga, niti CIA. Bivši francuski obavještajni agent i diplomat rekao je Michaelu Collinsu Piperu, autoru knjige Konačni sud, da je Mossad iskoristio francuski tim za atentat na Kennedya:

„Čak i CIA kupuje usluge obavještajne zajednice (sviđa im se francuski stil) za svoje

prljave poslove. Desnica ne zna što radi ljevica.Tim za zataškavanje ne zna tko izvr­

šava. A izvršitelje ne zanimaju posljedice njihove misije. Uopće ih nije briga."3'

Obavještajni agent rekao je da je Yitzhak Shamir, tadašnji vođa Mossadove jedini­ce za atentate i kasnije izraelski premijer, dogovorio da francuski tim ubije Kennedya u suradnji s pukovnikom Georgesom deLannurienom, zamjenikom direktora fran­cuske obavještajne službe. Kako je Collinsov doušnik rekao:

„Nije slučajno, na sam dan kad je francuski tim likvidirao predsjednika, da je u Lan-

gleyu (središnjici CIA-e), na sastanku s Jamesom Jesusom Angletonom, Mossado-

vom krticom - bio de Lannurien."38

Zanimljivo, Shamir ništa od toga nije spomenuo u svojoj „autobiografiji" Rezimi­ranje (Summing Up). U njoj kaže da je Mossad predstavljao „poštenje" i „moralne standarde".39 Ne, ne šalim se. Shamir također kaže da je za atentat na Kennedya sa­znao „sa zapanjenošću i nevjericom" te je nekako znao da će odsad sve biti drugači­je. 4 0 Hm, oprosti Yitzhak, ali zar to nije i bio cilj?

... /' istina će vas osloboditi

New Orleans

U zavjeri je važan bio i grad New Orleans. U njemu je čovjek po imenu Guy Banni­ster, bivši agent FBI-a i Mornaričke obavještajne službe, vodio „detektivsku agenciju", paravan za CIA-in obavještajni rad. Prema bivšem CIA-inom unajmljenom agentu Robertu Morrowu, koji je bio u blizini operacije u New Orleansu, Bannisteru je izra­vno bio nadređen... Clay Shaw, direktor Permindexa i jedini čovjek optužen na sudu za Kennedyevo ubojstvo. Optužbe je oslobođen zahvaljujući ubojstvima i zastrašiva­nju ključnih svjedoka, jedan od Bannisterovih bliskih prijatelja bio je A. I. Bosnick, glavni lik u njuorlinskom uredu Mossadove fasade, Antiklevetničke lige. Bannisterov ured na adresi 544 Camp Street u New Orleansu također je bio neformalan ogranak odmetnute francuske obavještajne ćelije, OAS-a, koji je dao ubojice za Mossad i CIA-u u Dallasu. OAS-ov predstavnik koji je djelovao iz Camp Streeta bio je plaćenik Jean Souetre, koji je imao veze sa saveznicima Meyera Lanskog u korzikanskoj Mafiji. Jedan CIA-in dokument koji je 1977. otkrila istraživačica Mary Ferrell iz Dallasa, otkrio je da je francuska obavještajna služba pokušavala locirati Souetrea, OAS-ovog terorista, zato što su ga smatrali prijetnjom po život Charlesa DeGaullea. U doku­mentu datiranom 1. travnja 1964. navedena su neka od mjesta na kojima je viđen So­uetre. Tvrdi se da je bio u Fort Worthu ujutro 22. studenog 1963. (kao i Kennedy) i da je također bio u Dallasu to isto poslijepodne kad je Kennedy ubijen. Unutar 48 sati od atentata, tvrdi se u dokumentu, Souetre je uhvaćen u Teksasu i izbačen iz Sjedinjenih Država.41 Souetre je rekao daje čovjek o kojem govori dokument zapravo drugi fran­cuski ubojica, imenom Michel Mertz, koji je, tvrdi Souetre, koristio njegovo ime.

Preko Bannisterovog je ureda Leeju Harveyu Oswaldu, koji je i sam bio CIA-in tajni agent, bez njegovog znanja namješteno da bude žrtveni jarac. CIA mu je ispri­čala lažnu priču i naložila mu da se izdaje za prokastrovskog komunista, bez ikakva objašnjenja. Čini se da je plan A bio uvjeriti javnost kako je Oswald ubio Kennedya iz podrške Castru. Moguće je da je Oswalda financirala Antiklevetnička liga. Sigurno je da je plan da se Oswalda javnosti predstavi kao Castrovog pristalicu imao podr­šku medija pod ADL-ovom kontrolom. Podružnica NBC televizije i radija u New Orleansu, WDSU, intervjuirala je Oswalda o njegovim „prokumunističkim, proka-strovskim" gledištima u kolovozu 1963. i onda predala snimku FBI-ju. Također su ga pozvali na raspravu o Castru i snimili kako dijeli prokastrovske letke u Dallasu. Zašto je Oswald uživao toliku medijsku pažnju u mjesecima prije atentata na Kennedya? Možda odgovor leži u činjenici da je WDSU bio u vlasništvu obitelji Stern, vrlo bli­skih prijatelja Claya Shawa i velikih podupirača Izraela i Antiklevetničke lige. Nakon atentata, WDSU-ove intervjue s Oswaldom odmah je na nacionalnoj razini objavio NBC, pruživši tako podršku ideji da je Oswald bio „samostalni luđak" koji je ubio Kennedya iz podrške Castru. (Johann Rush, mladi kamerman koji je snimio Oswalda kako dijeli letke, pojavio se 30 godina kasnije kao „stručnjak" čije je „izoštrenje" Za-pruderovog filma navodno „dokazalo" da je Oswald bio jedini ubojica!)'12

302

sKnvena ruKa

Policijska klopka Na temelju izvrsnog istraživanja u knjizi Final Judgement, čini se da su Dallas i Dea-leyev trg bili puni različitih ljudi i skupina koje su, nakon događaja, istražitelji mogli povezati s atentatom. To je učinjeno kako bi se pružilo što više mogućih ubojica i scenarija za istražitelje, kako bi se voda što više zamutila. Radi se o klasičnoj taktici odvraćanja pažnje. Samo je šačica njih na mjestu događaja, ubojice Mossadovog/CIA-inog/OAS-ovog ZR-Rifle tima, znala da je plan ubiti Kennedya. Ostali su bili tamo iz drugih razloga, i među tim skupinama, čini se, bio je CIA-in tim koji je vjerovao da se planira izvesti lažan pokušaj atentata na predsjednika. Zamisao je, kako su oni mislili, bila da se za pokušaj okrivi Castro i u Americi izazove toliki bijes da bi Kennedy mo­rao odbaciti svoj plan za postizanje neke vrste mira s Kubom ili bi, u idealnom razvo­ju događaja, mogao čak biti prinuđen pokrenuti invaziju i ukloniti Castra. Vjerojatno je da je CIA-in E. Howard Hunt, sa svojom povezanošću s katastrofom u Zaljevu svinja i kubanskim skupinama otpora protiv Castra, bio u jednom od tih CIA-inih timova za „lažni atentat", možda čak i njegov vođa. Ako je ta priča istinita, nitko nije bio iznenađen više od Hunta i njegovih suradnika kada je Kennedy stvarno ubijen, i u CIA-in Huntov tim gotovo je sigurno bio uključen Lee Harvey Oswald. To je misija koja je Oswaldu navodno bila dodijeljena prije nego što se počeo javno predstavljati kao prokastrovski komunist, iako to nipošto nije bio. Priča o CIA-inom timu za „la­žni atentat" u Dallasu ispričana je Garyu Weanu, bivšem pripadniku kriminalističke obavještajne skupine odreda policije u Los Angelesu. Wean je svog doušnika upoznao preko dalaskog šerifa Bilia Deckera, koji je rekao:

,,U Dallasu je čovjek kojeg već dugo poznajem. On zna cijelu istinu o Oswaldovoj

umiješanosti. Nasmrt se boji otići u policijsku upravu u Dallasu ili FBI. Negdje je

došlo do strašne prevare i svi se boje svih ostalih.

Ne bi vjerovao kakvim su ludim sumnjama i optužbama imbecili iz D. C.-a zasuli sve

policijske organe na Jugu i kakav je kaos to izazvalo."43

Kasnije je Wean upoznao Deckerovog doušnika, ali ga je spominjao samo kao ,,Jo-hna". Weanu je rekao da je E. Howard Hunt (koji je kasnije postao jedan od proval­nika u Watergate) informirao Oswalda da sam Kennedy nije svjestan plana lažnog atentata, ali da su visoko rangirani pripadnici kabineta za njega znali. Oswaldu je rečeno da će pobjeći iz zemlje nakon lažnog „atentata", ali da će mu biti dopušten povratak nakon što Castro bude uklonjen.44 Tako je Oswald mislio da je atentat bio zamišljen tako da propadne i sigurno je odmah nakon što je Kennedy ubijen shvatio da mu je namješteno da preuzme krivnju. Obavještajne agencije ne djeluju kao jedan entitet, koriste podjelu na ćelije kako bi osigurale da različiti elementi nemaju pojma što rade drugi. Gary Wean nije otkrio „Johnov" identitet iz očiglednih razloga, ali nakon 1991. mogao je to učiniti bez opasnosti. „John" je bio senator John Tower, koji

303

. / istina ce vas osioooaiti

je 1961. postao prvi republikanac u tom stoljeću koji je u Teksasu osvojio mjesto u senatu. Tower je bio čvrsti podupirač i saveznik CIA-e tijekom cijele svoje karijere, i kasnije je pomogao u zataškavanju duboke umiješanosti Georgea Busha u Iran-Con-tra skandal razmjene oružja za drogu. Dana 5. travnja 1991. John Tower je poginuo u eksploziji svoga zrakoplova.

Zataškavanje

Zataškavanje je počelo od trenutka kad su ispaljeni fatalni hici, a zapravo su lažne pri­če bile dogovorene davno prije. Oswald je širom svijeta predstavljen kao samostalni ubojica koji je to učinio za Castra i Kubu. Oswald je, međutim, nakon svog uhićenja rekao da mu je bilo namješteno. Nije namjeravao otići tiho, pa ga je trebalo fizički ukloniti. Na scenu stupa Jack Ruby (Rubenstein), koji je upucao Oswalda iz nepo­sredne blizine dok ga je policija „pratila" kroz javno mjesto nakon njegovog uhiće­nja. Ruby je prikazan kao dalaski vlasnik noćnog kluba koji je ubio Oswalda kako bi osvetio Kennedyevu smrt. Hm, ne bih baš rekao. Rubyev prvi telefonski poziv nakon njegovog uhićenja bio je upućen Alu Gruberu, bliskom suradniku Mickeya Cohena, pomoćniku Meyera Lanskog u Hollywoodu. Cohen je s Menachimom Beginom ra­dio na stvaranju veze između Johna Kennedya i Marilyn Monroe koja je završila tako što je filmsku zvijezdu ubila ista ekipa. Gruber je stigao u Dallas kratko prije atentata na Kennedya kako bi posjetio Rubya, čovjeka kojeg nije bio vidio deset godina.'15 Ru­byev odvjetnik na njegovom suđenju bio je Melvin Belli, prijatelj i odvjetnik Mickeya Cohena.4 6 Potvrđen je barem jedan sastanak između Bellija, Cohena, i Begina.47

Jack Ruby je radio za Ala Caponea i proveo je veći dio svog života djelujući unu­tar mreže organiziranog kriminala, posebno za njenog šefa šefova, Meyera Lanskog. Ruby je bio prikazivan kao Mafijin čovjek kako bi se odvratila pažnja od njegovog pravog poslodavca - Lanskog. Njegova povezanost s Lanskim dovela je do Rubyevih veza s CIA-om, Izraelom i skupinama koje su se borile protiv Castra. Marita Lorenz, bivša agentica CIA-e, rekla je na saslušanju zbog klevete u koje su bili uključeni E. Howard Hunt iz CIA-e i novine The Spotlight, da se dan prije atentata na Kennedya u Dallasu sastala s Huntom i grupom drugih CIA-inih operativaca uključujući... Ja-cka Rubya. Hunt je, kako je rekla, financirao strogo povjerljivu operaciju o cilju koje ona nije znala ništa. Rečeno joj je da je njena uloga da služi kao „mamac".48 No, ona je napustila Dallas i nije u tome sudjelovala. Čini se vjerojatnim da je Ruby, poput Oswalda, na kraju shvatio da mu je bilo namješteno. Njegova obitelj otpustila je nje­govog odvjetnika, Melvina Bellija, nakon što je Ruby proglašen krivim i osuđen na smrt. Ali prije nego što se mogla čuti njegova žalba, Ruby je u zgodno vrijeme umro u zatvoru.49 Rubyeva smrt, ili barem nestanak, dogodila se nakon što je jasno dao do znanja da ima neke vrlo važne stvari za reći o Kennedyevoj smrti. Zatražio je od Earla Warrena, voditelja komisije koja je istraživala atentat, da ga se zbog njegove sigurno­sti premjesti iz Dallasa u Washington kako bi ispričao svoju priču. Warren je odbio i priča nikada nije ispričana. Pitam se zašto.

3 0 4

sKrivena ruKa

U svjetlu onoga što ste pročitali u ovoj knjizi, a posebno na posljednjih nekoliko stranica, pogledajmo sastav Warrenove komisije koja je zaključila da je Lee Harvey Oswald zaista radio sam. Warrenovu komisiju imenovao je Lyndon Baines Johnson, čovjek koji je postao predsjednik nakon Kennedyeve smrti. Primijenite li pitanje: „Tko je imao koristi?" na Kennedyevo ubojstvo, onda je Johnson visoko na popisu. Osim toga, bio je blisko povezan sa svim drugim igračima koji su tim ubojstvom obilno profitirali. Johnson je imao dugogodišnje veze s Meyerom Lanskim i uzimao je mito od gangstera kao naknadu za političke usluge otkad je postao teksaški sena­tor. Johnson je, kao što pojašnjava Final Judgement, bio megakorumpiran, i samo je zahvaljujući Elitinoj mreži izbjegao odlazak u zatvor na vrlo dugo vrijeme. Kad je Johnson zamijenio Kennedya, rat administracije protiv organiziranog kriminala odmah je bio ukinut. Johnson je također bio favorit i gorljivi podupirač Izraela. Opet, nakon što je Kennedy uklonjen, Johnson je brzo izmijenio američku neutralnu poli­tiku na Bliskom istoku u politiku gotovo neograničene financijske i političke podrške Izraelu. Istraživač i autor Stephen Green u svojoj je studiji američko-izraelske politike o Johnsonovom razdoblju napisao sljedeće:

„...tijekom tog vremena financijska podrška SAD-a Izraelu daleko je premašivala po­tpore bilo kojoj drugoj naciji u svijetu, po glavi stanovnika. A američka diplomatska podrška Izraelu u UN-u i drugdje nije bila ništa manje velikodušna."50

Johnson je također obrnuo Kennedyevu politiku povlačenja iz Vijetnama i taj je rat eksalirao, stoje uvelike koristilo operaciji krijumčarenja droge Lanskya, CIA-e i Mos-sada u jugoistočnoj Aziji i blagajnama proizvođača oružja i bankara. Johnson je brzo zaustavio Kennedyev plan izdavanja nekreditnog novca i obuzdavanja moći banko­vnog kartela Saveznih rezervi. Lyndon Johnson, još jedan korupcionaš na položaju u Bijeloj kući, svim je sudionicima u Kennedyevom ubojstvu dao sve što su tražili kada je postao predsjednik nakon JFK-ove smrti. Johnson je bio čovjek čije je samo preživljavanje ovisilo o tome da istina o atentatu (i njegovoj umiješanosti) nikada ne postane poznata javnosti. To je bio isti čovjek koji je imenovao Warrenovu komisiju da utvrdi tko je ubojica! Među njenim članovima bili su:

Predsjednik Vrhovnog suda SAD-a Earl Warren: Mason 33. stupnja i čovjek pod kon­trolom mreža organiziranog kriminala, prema nekim istraživačima.To bi se svakako uklopilo u sliku. Warren je također bio blizak prijatelj istaknutog novinskog kolu­mnista Drewa Pearsona i, preko njega, još jednog kolumnista, Jacka Andersona. Pearson je pisao priče s ciljem odvraćanja pažnje od pravih ubojica. On je kroz svo­je kolumne servilno podržavao Izrael, a njegov je biograf napisao:„Tijekom godina, Antiklevetnička liga pružila je ogromnu pomoć Pearsonu. Pružala mu je informaci­je koje nije mogao dobiti drugdje, podupirala njegove predavačke turneje, čak je i pomagala u širenju njegovog tjednog biltena".

. / istina ce vas osloboditi

Allen Dulles: Direktor CIA-e kojeg je Kennedy otpustio. Dulles je pomagao u fi­nanciranju i podršci boljševicima i Adolfu Hitleru, a Dullesova odvjetnička tvrtka pomagala je u rješavanju američkih poslova nacističkog kartela, I. G. Farbena. Bio je na čelu CIA-e tijekom njenog jezivog projekta kontrole uma MK Ultra, i bio je član Vijeća za vanjske poslove i Bilderberške skupine. Dulles je bio nacist po svojim stavovima i oduševljeno je podržavao eugeniku.

John J. McCloy: U vrijeme Kennedyeve smrti i Warrenove komisije, on je predsjedao Vijećem za vanjske poslove. McCloy je također bio predsjednik Fordove zaklade i Chase Manhattan banke Davida Rockefellera. Bio je američki izaslanik na osnivanju Ujedinjenih naroda, član Komiteta 300, i pomogao je Jeanu Monetu (Kom. 300) u stvaranju Europske zajednice. Tijekom rata protivio se politici prihvaćanja predaje Japana bez bacanja atomskih bombi. Nakon rata, naredio je oslobađanje Hitlero-vog bankara, Hjalmara Shachta, od njegove kazne za ratne zločine, kao stoje učinio i s drugim nacistima.

Gerald Ford: Slobodni zidar 33. stupnja, član CFR-a, Bilderberške skupine i istočnog establišmenta (pod kontrolom Rockfellera i Elite). Bio je Nixonov potpredsjednik u vrijeme Watergatea. Nixonova prisilna ostavka dala je Fordu mjesto predsjednika i on je imenovao Nelsona Rockefellera na čelo „komisije" o sigurnosnim službama nakon Watergatea kako bi osigurao da se ništa konkretno ne poduzme. I nije. Dok je bio predsjednik, Ford je pisao senatoru Franku Churchu, predsjedniku Senatskog odbora za obavještajne službe, zahtijevajući da izvještaj odbora o zavjerama oko atentata u SAD-u, uključujući onu s JFK-om, ostane u tajnosti.51

Još jedan čovjek uključen u „istragu" o atentatu na Kennedya bio je J. Edgar Hoo­ver, Slobodni zidar 33. stupnja i legendarni direktor i manipulator FBI-a. On je mrzio Kennedya, koji ga je namjeravao smijeniti nakon izbora 1964. Hoover je bio povezan i s Lanskim i s Antiklevetničkom ligom. Michael Milan, bivši Lanskyev suradnik i tajni agent FBI-a, rekao je: „Također sam znao da su J. Edgar Hoover i Meyer Lansky ponekad zajedno ručali. Gospodinu L.-om nikada nisu pravili racije, rijetko je dobi­vao pozive na savezni sud i općenito su ga puštali da na miru radi svoje poslove."52

Hoover je imao vrlo jake veze s Mossadovim paravanom, Antiklevetničkom ligom. Godine 1947. osnovana je zaklada u njegovo ime zahvaljujući novcu ADL-a. Prvi predsjednik Hooverove zaklade bio je rabin Paul Richman, vašingtonski direktor ADL-a.53 Hoover je također bio blizak prijatelj Louisa Bloomfielda, predsjednika pa­ravana za Mossadove likvidacije, Permindexa!

To su, dakle, ljudi koji su zaključili da je Oswald bio jedini ubojica! Štoviše, CIA-in odjel zadužen za suradnju s Warrenovom komisijom na istrazi bio je kontraobavje-štajni odjel pod kontrolom... Jamesa Jesusa Angletona, Mossadove krtice i glavnog

skrivena ruka

organizatora atentata. Koordinator suradnje FBI-a i Warrenove komisije bio je Willi­am Sullivan, blizak prijatelj... Jamesa Jesusa Angletona.

Zataškavanje se nastavilo do današnjeg dana knjigama i časopisima koje su finan­cirali ubojice i njihovi nasljednici tvrdeći da su Kennedya ubili Mafija, Castro, KGB itd., itd. Svi oni služe kako bi dodatno zamaglili prave krivce, mrežu Izrael-CIA-Mey­er Lansky-OAS koji su djelovali zajedno pod središnjim zapovjedništvom, vjerojatno pod dinastijom Rothschild. Mislite li da mediji nisu dovoljno kontrolirani da se istina može skrivati od javnosti duže od trideset godina? Kao što kaže bivši Mossadov agent Victor Ostrovsky:

„(Shvatio sam) daje okupacija medija u Sjevernoj Americi završena. U temama koje se tiču Bliskog istoka općenito, a posebno Izraela, više ne postoji slobodni tisak... Oduvijek sam znao da postoje dvostruki standardi kada se radi o pokrivanju tema koje su važne židovskoj zajednici. Međutim, nisam znao koliko licemjerna ta zaje­dnica i mediji koji joj leže pred nogama mogu biti. Znao sam da su gotovo sasvim zavladali filmskom industrijom i da drže Washington u čvrstom stisku... Sada su, kroz zastrašivanje i dvoličnost, očigledno preuzeli velike dijelove američkih medija. Svi vi koji ste to cijelo vrijeme znali, a šutjeli ste, i vi koji sada šutite - sramite se."5'1

Urednik časopisa Life, Richard Billings, vodio je žestoku kampanju diskreditiranja istrage Jima Garrisona o atentatu, kao što je Garrison dokumentirao. Billings je ka­snije bio u Odboru Zastupničkog doma za atentate, zajedno s njegovim direktorom, G. Robertom Blakeyem, suradnikom prijatelja Meyera Lanskog, Morrisa Dalitza. Zaključak odbora: „to je učinila Mafija". Organizacija Time-Life kasnije se ujedinila s Warnerom i stvorila medijsko carstvo Time-Warner. To je organizacija pod kon­trolom Elite koja je sada vlasnik Turner Broadcastinga i njegovog kanala za globalne „vijesti", CNN-a. Warner Brothers je preuzela kompanija pod nazivom Seven Arts koju je osnovao agent Meyera Lanskog, Louis Chesler, koristeći ju za pranje gang­sterskog novca. Kad je Seven Arts dobio kontrolu nad Warnerovim studijima, velike blokove dionica te kompanije bili su u vlasništvu Investors Overseas Servicea Berni-ea Cornfielda, frontmena za Rothschilde i Mossadovog rabina Tibora Rosenbauma, pokrovitelja Permindexa. Godine 1993. Bronfmani (gangsterska obitelj koja je kon­trolirala šefa Permindexa, Louisa M. Bloomfielda) kupili su kontrolni paket dionica Time-Warnera. Kako je, onda, fascinantno što je film JFK Olivera Stonea, kojim je „razouoivena" istina o atentatu na Kennedya, distribuirao Warner Brothers. Stoneov film, mješavina činjenica i fikcije, optužio je vojnoindustrijski kompleks i CIA-u, a ne prave zavjerenike, Mossad. Stone je kasnije izveo slično odvlačenje pažnje u vezi s Richardom Nixonom. Izvršni producent JFK-a, čovjek odgovoran za pronalaženje novca za film, bio je Arnon Milchan, koji je identificiran kao važan opskrbljivač oru­žjem i tajni agent Izraela. Novinar Alexander Cockbum napisao je u The Nationu 18. svibnja 1992. daje Milchan ,,u jednom izraelskom izvještaju iz 1989. identificiran kao

307

. /' istina će vas osloboditi

'vjerojatno' (izraelski) najveći opskrbljivač oružjem. Kompanija koju je nekada posje­dovao uhvaćena je kako Iraku krijumčari detonatore za nuklearna oružja". Kompanija za odnose s javnošću koju je Stone unajmio da vodi promidžbu za film JFK bila je Hill and Knowlton iz Washington D.C.-a, tvrtka koja je koordinirala propagandu u korist američke uključenosti u Zaljevski rat. Direktor Hill and Knowltona koji je vodio pro­midžbu JFK-a bio je Frank Mankiewicz. Karijeru je bio započeo u Antiklevetničkoj ligi u Los Angelesu.

Do dana današnjeg, Kennedyevo ubojstvo i dalje smrdi. John Kennedy znao je iz vlastite obiteljske sredine i svojih iskustava u politici da Skrivena ruka kontrolira Sjedi­njene Države. Pročitao sam mnoge izvještaje prema kojima je na Sveučilištu Columbia, deset dana prije svoje smrti, rekao sljedeće:

„Visoki položaj predsjednika koristio se za kovanje spletke protiv američkog naroda. Prije nego što napustim ured, moram obavijestiti građane o njihovoj nevolji."55

Nikada nisam uspio potvrditi ovaj citat i gotovo je sigurno da se radi o urbanom mitu, ali ono što kaže o predsjedničkom položaju očigledno je točno.

U svojoj knjizi Varanje Amerike (Defrauding America), Rodney Stich također otkriva nove dokaze o CIA-inoj umiješanosti u atentat na Kennedya i zataškavanje istog. Stich, bivši inspektor, koristi vlastito znanje, iskustvo i doušnike iz obavještajnih krugova za razotkrivanje mreže međusobno povezanih korupcija širom američke vlade. Jedan od njegovih kontakata bio je pukovnik Trenton Parker, bivši visoki operativac CIA-e, koji je bio povezan s agencijinom protuobavještajnom jedinicom poznatom kao Pegaz. Par­ker je rekao da je skupina Pegaz imala vrpce sa snimkama na kojima ljudi planiraju atentat na Kennedya. Također ih je imenovao: ..Rockefeller (koji, pitam se), Allen Dul­les, Johnson iz Teksasa, George Bush i J. Edgar Hoover". Parker dalje kaže:

„Sada nemam vrpce, jer su sve snimke bile predane [kongresniku] Larryu McDonal-

du. Ali čuo sam snimke i na njima su bili razgovori između Rockefellera i Hoovera,

u kojima je Rockefeller pitao: 'Hoćemo li imati kakvih problema? Provjerio sam s

Dullesom. Ako oni obave svoj posao, mi ćemo obaviti svoj.' Postoji cijela gomila

vrpci, jer Hoover nije znao da mu prisluškuju telefon."

Parker je rekao daje skupina Pegaz kongresniku McDonaldu također predala do­kumente o CIA-inim kriminalnim aktivnostima između 1976. i 1982. McDonald, član Združenog odbora oružanih snaga, dao je na znanje da će objaviti zapanjujuće dokaze o korumpiranosti CIA-e i vlade nakon što se vrati s puta na Daleki istok. Ali nije se vratio. Bio je na letu 007 Korean Airlinesa kojeg je srušio „Sovjetski Savez". Letno računalo aviona bilo je reprogramirano da skrene zrakoplov u ruski zračni prostor, a oni su čekali da ga obore.56 Dvije „strane" - isti gospodari.

skrivena ruka

Bobby Kennedy JFK-ova smrt potaknula je bujicu političkih atentata u Sjedinjenim Državama tijekom 1960-ih dok se nametao Novi Svjetski Poredak. Njegov brat Bobby Kennedy, ministar pravosuđa koji je predvodio borbu protiv Lanskyeve mreže, ubijen je 1968. nakon što je održao govor u Hotelu Ambassador u Los Angelesu u sklopu svoje kampanje za demokratsku predsjedničku nominaciju. Tvrdi se da ga je ubio još jedan „samostalni ubojica" Sirhan Sirhan. Od Bobbyeve smrti imao je koristi Richard Nixon, kojeg je u njegovoj političkoj karijeri podržavao Prescott Bush, Georgeov otac. Nixon je ka­snije postao predsjednik na izborima na kojima bi mu Bobby Kennedy bio ozbiljan protivnik. Nixonov direktor osiguranja na njegovoj izbornoj kampanji 1968. bio je James Golden, koji je uzeo dopust od svog mjesta direktora osiguranja u korporaciji Lockheed. Slučajno je čuvar iz Lockheeda, Thane Eugene Caesar, stajao odmah uz Bobbya Kennedya kad je ovaj ustrijeljen. Caesar, zaposlenik Lanskyeve mreže, radio je u Lockheedovom centru u Burbanku na tajnom području rezerviranom za CIA-in projekt špijunskog aviona U-2. Lee Harvey Oswald također je bio povezan s U-2. Još jedan Lockheedov zaposlenik bio je Richard Gernt Butler, suradnik neonacista Keit-ha Gilberta. Taj isti Keith Gilbert bio je optužen za propali pokušaj atentata na vodu borbe za građanska prava crnaca, Martina Luthera Kinga, u veljači 1965., četiri dana nakon što je ubijen još jedan crnački voda, Malcolm X. Gilbert je u zatvoru rekao da su ga podržavale neke jake sile, i kasnije se doznalo da ga je financirao još jedan bijeli rasist, Loren Eugene Hall. Hall je, pak, bio svjedok Edwinu Meeseu, pravnom savjetniku Ronalda Reagana (tadašnjeg guvernera Kalifornije), u slučaju povezanom s atentatom na JFK-a. Okružni tužitelj Jim Garrison poslao je Reaganu zahtjev za izručenje kalifornijskog građanina Edgara Eugenea Bradleya, u vezi sa smrću JFK-a, i Reagan je zatražio od Meesea da to riješi. Za to je vrijeme Loren Hali bio jedan od njegovih doušnika. Reagan je odgađao Garrisonov zahtjev dok Nixon nije postao predsjednik, a onda ga je odbio bez komentara. Meese je kasnije postao američki mi­nistar pravosuđa, najviši predstavnik zakona, pod predsjednikom Reaganom. Loren Hali i njegovi sin Loren mladi bili su optuženi za vođenje narko-lanca u Oklahomi 1989. godine. Loren mlađi sazvao je konferenciju za tisak kako bi rekao da su se po­slovi s drogom koristili za prikupljanje sredstva za kontraše u Nikaragvi, tako drage Ronaldu Reaganu i Georgeu Bushu.

Iza scene, oni koji su ubili JFK-a također su ubili Bobbya. Postajalo je sve vjeroja­tnije da bi Bobby osvojio demokratsku nominaciju i imao izvrsne izglede da postane predsjednik. Time bi se obnovila JFK-ova politika prema Bliskom istoku i organizi­ranom kriminalu. Što je jednako važno, s Bobbyem u Bijeloj kući postojala bi prilika da se razotkrije JFK-ovo ubojstvo. Zato je Bobby ubijen uz pomoć umno kontrolira­nog ubojice, i ako je vjerovati bivšem CIA-inom agentu Robertu Morrowu, Mossad i CIA taj su put iskoristili SAVAK, Iransku (Mossad-CIA) tajnu policiju, za obavljanje njihovog prljavog posla.57 U svakom je slučaju istina da se u tjednima prije ubojstva, u kampanju Bobbya Kennedya infiltrirao Khyber Khan, visoko rangirani pripadnik

/ istina će vas osloboditi

SAVAK-a, koji je koristio lažnu priču o svađi sa šahom. Nakon prethodnih iskustava s Khanom, Bobby Kennedy mu je vjerovao, ali Khan je doveo druge SAVAK-ove agente koji su mu se pridružili u Kennedyevom izbornom stožeru.

Lord Victor Rothschild, koji je bio blizak prijatelj šaha, zajedno s CIA-inim Jame-som Jesusom Angletonom, bio je umiješan u svrgavanje iranskog vođe Mohammeda Mossadegha 1953., koje je dovelo do stvaranja SAVAK-a. Žrtveni jarac kojeg su isko­ristili za atentat na Bobbya Kennedya bio je jedan Arapin, Sirhan Sirhan. U tjednima prije nego što je ubio Kennedya, Sirhan Sirhan se pridružio Drevnom mističnom redu ruže i križa i slijedio je njihov dopisni tečaj o „kontroli vlastitih moždanih va­lova". Naučio je kako sebe dovesti u trans zureći u vlastite oči u zrcalu. Tijekom tih transeva počeo je pisati nesuvisle prijetnje nasiljem i ubojstvima. Nije se sjećao da je to činio, ali kasnije je prepoznao rukopis kao vlastiti. Čini se da je Sirhan obožavao Bobbya Kennedya, ali se, navodno, osjetio izdanim kada je Kennedy podržao slanje 50 borbenih aviona u Izrael. Prema pričama, Sirhan je mrzio Židove otkad su ga kao arapskog dječaka Izraelci gađali bombama i granatama u Palestini 1948. Nakon što se osjetio izdanim, dva tjedna prije nego što je pucao na Kennedya Sirhanova iskustva u transu postajala su sve ekstremnija. Mislio je da je vidio Kennedyevo lice kako izlazi iz zrcala prema njemu te je u svoj dnevnik o svojim stanjima transa zapisao: „Ubij Kennedya". Također je zapisao: ,,Kennedya treba ubiti prije 5. lipnja 1968." Taj datum je obljetnica izraelske pobjede nad Arapima. Pitanje glasi: Tko je kontrolirao Sirha-nov podsvjesni um? On sam ili netko drugi? Prema mišljenju Sirhanovog psihijatra, Bernarda L. Diamonda, on je sam sebe programirao da ubije Kennedya.58 Molim? Da, kako da ne.

Razmotrimo izvanredne „slučajnosti" koje su omogućile tom „samoprogramira-nom" čovjeku da izvrši zadatak. Na noć ubojstva, 4. lipnja, Sirhan je rekao da se na ručku našao s prijateljem i da je namjeravao otići na sastanak rozenkrojcera. Ali nje­gov „prijatelj" imao je novine u kojima je Sirhan vidio oglas za paradu kojom će biti proslavljena godišnjica izraelske pobjede. U oglasu je pisalo da će se događaj održati „večeras", ali ono čega Sirhan nije bio svjestan jest to da je nekako dobio primjerak sutrašnjih novina. Parada je zapravo bila naredne noći, 5. lipnja. Nesvjestan toga, Sir­han je promijenio svoje planove za tu večer i otišao na paradu. Naravno, od parade ni traga. Prema priči koju ju Sirhan pod hipnozom iznio Bernardu L. Diamondu,59 tada se osjetio usamljeno i jednostavno mu je pala na pamet djevojka koju je poznavao u srednjoj školi i za koju je vjerovao da se nalazi u hotelu Ambassador gdje se, igrom „slučaja", te iste noći održavao događaj na kojem je bio Bobby Kennedy. Sirhan je tumarao oko hotela nekoliko sati, opijajući se. Otprilike oko jedanaest sati odlučio je otići kući - to je bilo zadnje čega se svjesno sjećao iz te noći. Pod hipnozom je opisao kako je nakon toga otišao do svog automobila, ali se osjećao previše bolesno i pijano da vozi. Primijetio je svoj pištolj na stražnjem sjedalu i, zabrinuvši se da bi ga netko mogao ukrasti, sakrio ga je za pojasom hlača. Vrativši se u hotel, popio je kavu s „cr­nom, privlačnom" (nikada identificiranom) ženom. Na putu po još jednu kavu, rekao

310

skrivena ruka

je da se zatekao u maloj prostoriji sa „zasljepljućim svjetlima i ogledalima". Osjetio se ošamućeno i zbunjeno. Vrata prekrivena ogledalom vodila su do hotelske kuhinje, ali prošao kroz njih nije prošao. Umjesto toga je otišao do kuhinje dužim putem. Sirhan se našao u hipnotičkom transu poput onih koje je doživljavao na rozenkroj-cerskom tečaju. Ispričao je Diamondu kako se naslonio na stol osjećajući se pospano i izgubljeno. Iznenada je podigao pogled i vidio kako prema njemu ide skupina ljudi. Primijetio je da je jedan od njih Bobby Kennedy i u svom svjesnom umu odlučio se s njime rukovati. Umjesto toga, izvukao je pištolj i počeo pucati. Kako je rekao psi­hijatar Diamond: „Sirhan je počinio zločin u pomračenom stanju, ne znajući gotovo ništa o onome što se događalo".60

Kako to da je Bobby Kennedy prolazio kroz hotelsku kuhinju upravo u krivo vri­jeme? Želio je proći kroz gomilu nakon svog govora, ali njegovi „čuvari" inzistirali su da ode kroz kuhinju kako bi izbjegao moguću opasnost! Čovjek koji je najviše inzistirao da Kennedy prođe kroz kuhinju bio je... Frank Mankiewicz, bivši stručnjak za odnose s javnošću Antiklevetničke lige koji je vodio promidžbu za film Olivera Stonea, )FK\bl Pored Kennedya je bio i Thane Eugene Caesar, „zaštitar" zaposlen u posljednjem trenutku, i čovjek povezan s kriminalnom mrežom Meyera Lanskog. Samostalni ubojica? Nema zavjere? Sigurno se šalite. Kako bi bili sigurni da neće biti nikakve greške, prema CIA-inom Robertu Morrowu, jedan američki Pakistanac također je pucao u Kennedya CIA-inim pištoljem zamaskiranim u kameru. U svojoj knjizi Senator mora umrijeti (Senator Must Die), Morrow je objavio sliku Pakistanca s njegovom „kamerom" nekoliko sekundi prije negoli je Kennedy ubijen. Drugi istra­živači iznose mišljenje da nijedan od metaka koje je ispalio Sirhan Sirhan nije stvarno pogodio Kennedya i daje pravi ubojica zapravo bio Thane Eugene Caesar.

Sto god da se točno dogodilo, Bobbya Kennedya ubile su iste sile koje su ubile njegovog brata, i iskoristile su umno kontroliranog ubojicu koji je nakon toga ostao zauvijek programiran i mentalno poremećen. Od te su iste metode hipnotičke kon­trole uma mnogi računalni programeri u obrambenoj industriji Ujedinjenog Kra­ljevstva poginuli u čudnim „samoubojstvima" i na druge načine. Mnoge žrtve radile su za kompaniju General Electric i njenu tvrku-kći Marconi, pa ipak je, još jednim zataškavanjem, istina potisnuta.

Još jedno ime za koje vjerujem da je bilo povezano s ubojstvima i Johna i Bobbya Kennedya bio je grčki brodarski magnat Aristotel Onassis, koji je stekao nevjerojatno bogatstvo koristeći svoje brodove za transport droge. Zanimljivo je da se, prema gr­čkom običaju - ubijete li čovjeka, morate brinuti o njegovoj ženi i obitelji. Onasis je oženio Jackie, udovicu Johna Kennedya.

Malcolm X

Malcolm X je ubijen dok je držao govor u Audubon Ballroomu u New Yorku. Svi drugi govornici na tom događaju povukli su se u posljednji trenutak. Prekoputa se nalazila Prezbiterijanska bolnica Columbia, ali oni su odbili reagirati. Na kraju su

. / istina će vas osloboditi

Malcolmovi pomoćnici morali otrčati u bolnicu, uzeti nosila i sami ga tamo odnijeti. Jedan od njegovih bliskih pomoćnika, Leon 4X Ameer, otišao je u FBI reći kako su u to umiješani elementi unutar vlade i crnačke organizacije, Nacija islama. Par dana ka­snije, u dobi od 32 godine, on je umro. Objavljeno je da je uzrok smrti samoubojstvo, pa onda predoziranje drogom, i na kraju prirodni uzroci. Pitam se nije li se njegov liječnik možda školovao u Vatikanu! U pokrete za crnačku osviještenost odavno su se bili infiltrirali FBI i CIA, i atentati su mogli biti organizirani iznutra, kao i izvan tih crnačkih organizacija. Ta operacija FBI-ja zvala se Cointelpro, i na njenom čelu bio je... William Sullivan, prijatelj Mossadove krtice u CIA-i, Jamesa Jesusa Angletona! Sullivan je bio časnik za vezu između FBI-ja i Warrenove komisije, i njegova operaci­ja Cointelpro uvelike se oslanjala na informacije dobivene od Antiklevetničke lige.62

(Elitina kontrola i manipuliranje crnačkim skupinama jednako vrijedi i za protucrna-čke skupine poput Ku Klux Klana. Klan je stvorila Elita, osnovao ga je sotonist Albert Pike, Vrhovni veliki zapovjednik Drevnog i priznatog obreda škotskog masonstva na američkom Jugu. On je bio kolega Giuseppea Mazzinija, vode bavarskih Iluminata nakon smrti Adama Weishaupta.63 Pikeov kip i danas stoji u Washingtonu D.C. u čast njegovog rada u korist Elite.) FBI je iskoristio protukomunističku skupinu zvanu BOSSI za infiltraciju u Naciju islama i odcijepljenu grupu Malcolma X-a, Organizaci­ju afroameričkog jedinstva. Voda BOSSI-ja bio je Anthony Ulazowitz, a njegov glavni agent bio je John Caulfield. Obojica su tijekom skandala Watergate bila razotkrivena kao glavni likovi u odjelu za prljave trikove Richarda Nixona. Warrenova komisija je Caulfieldu dala da „istraži" jednu protukastrovsku skupinu. Između ubojstava braće Kennedy, Malcolma X-a i Martina Luthera Kinga, skandala Watergate te niza manje poznatih ubojstava i događaja, mogu se identificirati zajednička imena i veze.

Martin Luther King

Kampanja Martina Luthera Kinga za crnačka prava i protiv Vijetnamskog rata ko­štala ga je života 4. travnja 1968. Jedan bivši agent FBI-a kasnije je rekao Odboru Zastupničkog doma za atentate da je osoblje FBI-jevog ureda u Atlanti klicalo kad su objavljene vijesti o ranjavanju. „Sredili su ga", rekao je jedan od njih, „sredili su Zor-roa" - što je bilo FBI-jevo kodno ime za Kinga. „Nadam se da će umrijeti, kurvin sin", rekao je netko drugi. Prisjećajući se te priče, bivši agent je briznuo u plač . Dr. King je također bio meta operacije Cointelpro Williama Sullivana u FBl-ju. Ista imena, isti ljudi, ista sila.

Prije dolaska dr. Kinga u motel Lorraine u Memphisu, u državi Tennessee, jedan čovjek prišao je recepcijskom pultu i rekao da je „prethodnik" dr. Kinga. Inzistirao je da se Kingova soba promijeni zato jer bi, kako je rekao prethodnik, „on želio imati sobu na drugom katu s pogledom na bazen".61 Osoblje motela reklo je da im se činilo da on nije bio crnac, nego bijelac lica obojenog crnom šminkom. To je trik koji ko­riste obavještajne službe za agente provokatore koji izazivaju probleme na crnačkim demonstracijama i za to svaljuju krivicu na crnce. Ta osoba u svakom slučaju nije

312. . ^ — ^

skrivena ruka

imala nikakve veze s Martinom Luterom Kingom jer on nije imao nikakvog „pretho­dnika". King je smrtno pogođen kad je izašao na balkon kako bi razgovarao sa svojim vozačem.

Crni policajac zadužen za sigurnost dr. Kinga bio je poslan kući protiv svoje volje par sati prije nego što je King ubijen, i dotad je tim osiguranja bio sveden s osam ljudi na jednog jedinog policajca. Jedina dva crna vatrogasca u postaji pored motela bila su poslana, samo na taj dan, u druge postaje. Kad je King pogođen, kola hitne pomoći su kasnila zato što je prolaz bio blokiran opremom te iste vatrogasne postaje. Kao što je rekao umirovljeni pukovnik Ratnog zrakoplovstva L. Fletcher Prouty: „Nitko ne treba organizirati atentat - on se dogodi. Aktivna uloga igra se u tajnosti tako što mu se dopusti da se dogodi... To je najveći pojedinačni trag ... tko ima ovlasti otkazati ili smanjiti uobičajene mjere sigurnosti...".65 To je ono što se dogodilo Martinu Lutheru Kingu, kao i izraelskom premijeru Yitzaku Rabinu 1995. Prema izraelskom tisku, Ra­bin je, u tjednima prije atentata, imao više tajnih sastanaka s Henryem Kissingerom. Izraelsko osiguranje je fantastično, kao što sam se i sam uvjerio na aerodromu u Tel Avivu, i nitko ne bi mogao ubiti izraelskog premijera onako kako se to dogodilo ako nije bilo dopušteno da se to dogodi.

Svjedoci su rekli da su bili sigurni kako su hici koji su ubili dr. Kinga došli iz pri­zemlja, a ne s drugog kata kuće sa stanovima za iznajmljivanje u kojoj je odsjeo još jedan „žrtveni jarac", James Earl Ray. Točke ulaska i izlaska metka iz dr. Kinga to su i potvrdile. James Earl Ray to nije mogao učiniti. Bivši FBI balistički stručnjak rekao je da je dio puške morao biti ukopan 15 cm u zid da bi Earl Ray mogao pogoditi dr. Kinga s mjesta gdje je navodno bio. Ali James Earl Ray je ipak osuđen. Još jedan sa­mostalni ubojica. Nema zavjere. Naravno.

Čini se daje središnji lik u Kingovom ubojstvu bio Jack Youngblood, obavještajni agent SAD-a kojeg su neki istraživači nazvali „čovjek od jaja i kobasica" jer se počeo redovno pojavljivati u restoranu blizu kuće u kojoj je boravio James Earl Ray. Kad su mu pokazali Youngbloodovu sliku, James Earl Ray potvrdio je da je to čovjek koji ga je pratio prije Kingovog ubojstva. Jedan od Youngbloodovih suradnika bio je Frank Fiorini, koji je kasnije promijenio ime u Frank Sturgis. Taj je čovjek bio jedan od pro­valnika spomenutih u aferi Watergate.66

Novinar Lewis Loman istražio je ubojstva Kinga i Malcolma X-a i napisao knjigu Ubiti crnog čovjeka (To Kili A Black Man). Otkrio je da je John Ali, blagajnik organi­zacije Nacija islama s kojom je Malcolm X neko vrijeme bio povezan, radio za FBI. U jednom razdoblju Ali je bio najmoćniji čovjek u Naciji islama. Lomas je slijedio tragove koji su mogli povezati ubojstva JFK-a i Martina Luthera Kinga, posebno pre­ko „detektivske" agencije Guya Bannistera u New Orleansu koja je odigrala ključnu ulogu u atentatu na JFK-a. Lomas je namjeravao optužiti obavještajne agencije za umiješanost u smrt dr. Kinga u filmu koji je bio unajmljen da snimi. Par dana nakon početka snimanja, njegovom su automobilu otkazale kočnice i on je poginuo. Slje­dećeg ljeta nakon ubojstva u Memphisu, brat dr. Kinga zagonetno se utopio u svom

313

. / istina će vas osloboditi

bazenu. Susjedi su čuli vrisku, pljuskanje po vodi, i onda tišinu. Dvije godine nakon toga, majka dr. Kinga ubijena je kada je „jedan luđak" ušao u njenu crkvu i otvorio vatru. Svatko može provjeriti da su se svi ti događaji odigrali u vrijeme dok je FBI J. Edgara Hoovera tajno radio na zaustavljanju pokreta za crnačka prava i sprečavanju onih koji se protive Vijetnamskom ratu. Isto je radila i Antiklevetnička liga u korist terorista koji kontroliraju Izrael.

Ovdje se pojavljuje još jedno slavno ime, Jesse Jackson. On je postao najpoznatiji crni čovjek u Americi, i na prvi dan Božića 1994. britanska mrežna televizijska posta­ja Channel Four objavila je njegov „alternativni kraljičin govor", istovremeno s onim koji je kraljica Elizabeta II održala na drugim kanalima. To je bila prilično velika čast, ako volite takve stvari. Jackson je bio u družini dr. Kinga kada je King ubijen, iako je King svojim pomoćnicima bio rekao da se s njime namjerava razići. Odmah nakon ubojstva, Jackson se pojavio na konferenciji za tisak u košulji umrljanoj krvlju i ispričao priču kako je držao umirućeg dr. Kinga na rukama. Jackson je zahvaljujući tome postao slavan. To je jako razbjesnilo druge ljude s mjesta događaja koji su znali da to nije istina. Gotovo dvadeset godina kasnije, Jackson je na televizijskoj govornoj emisiji Phila Donahuea priznao da je lagao. Uopće nije bio držao Kingovu glavu na svojim rukama. Otkud je potjecala krv s njegove košulje nikada nije uvjerljivo obja­šnjeno. Nakon što je George Bush (CFR) 1988. izabran za predsjednika, on i Jackson (CFR) održali su zajedničku tiskovnu konferenciju u kojoj je Jackson podržao mi­šljenje da Jamesa Earla Raya ne bi trebalo pustiti iz zatvora na uvjetnu slobodu. To je rekao čovjek koji je bio tamo kad je dr. King umro i koji je mnogo puta rekao da to nije djelo samostalnog ubojice? Tko je tu lud?

Te 1960-e bile su posebno krvavo razdoblje za atentate u Sjedinjenim Državama, ali oni se nastavljaju i danas širom cijelog svijeta, kako bi se uklonilo osobe koje ne igraju Elitinu igru i zamijenilo ih onima koji to hoće. Postoje deseci lažnih priča ko­jima se skrivaju pravi poticatelji tih ubojstava. To je mogao biti „samostalni luđak", „teroristička" skupina koju kontrolira Elita, pad aviona (lako je destabilizirati mah avion pomoću tehnologije koju oni danas imaju), samoubojstvo, izazvani srčani udar, i mnoštvo drugih malih „nesreća".

VVatergate Na svjetskoj sceni, jedan od najboljih eksponenata umijeća političkog manipuliranja u modernim vremenima je Elitin putujući ambasador, Henry Kissinger, koji je za svoje poslove koristio niz paravana. Jedan od najpoznatijih je George Bush. Od Wa-tergatea i ranih 1970-ih, ta su se dva imena počela pojavljivati posvuda. Kissinger se nije rodio i odrastao u Sjedinjenim Državama. Rođen je u Njemačkoj 1923. i odrastao je kao Židov pod Adolfom Hitlerom. Došao je u Sjedinjene Države 5. rujna 1938., i kasnije je postao naturalizirani Amerikanac. Poljski agent KGB-a Michael Goleniew-ski je 1972. rekao britanskoj vladi da su KGB-ovi dokumenti koje je vidio prije negoli je, 1959., prebjegao, sadržavali ime Henry Kissinger na popisu tajnih agenata Sovjet-

SKnvena ruKa

skog Saveza. Prema Goleniewskom, KGB je Kissingera unovačio u špijunsku ćeliju zvanu ODRA. Dobio je kodno ime BOR ili PUKOVNIK BOR, tvrdio je Goleniewski. Kissinger je svoje političko uporište i ugled izgradio na Flarvardu prije nego što je postao vodeća figura u Novom Svjetskom Poretku.

Američka vanjska politika pod Kissingerom slijedila je isproban i pouzdan pristup koji su stoljećima koristili Britanci - održavaj ravnotežu snaga po pravilu koje kaže „neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj". Taj je pristup, dijelom, stajao iza stra­tegije Kissingerove-Nixonove administracije koja je gradila veze s komunističkom Kinom. U to je vrijeme, prije i nakon Watergatea, Kissinger (Kom. 300) bio u bliskom kontaktu sa svojim prijateljima u britanskim obavještajnim krugovima s kojima je surađivao tijekom desetljeća. Medu njima su bili drugi članovi Komiteta 300 poput sir Erica Rolla (lorda Rolla od Ipsdena) i lorda Victora Rothschilda, manipulatora britanske obavještajne službe i Mossada, te sovjetskog špijuna zajedno s Philbyem, Burgessom, Macleanom i Bluntom. Blunt je otišao s mjesta nastavnika u institutu Warburg kako bi radio za MI5. 6 7 Kissinger je imao bliske veze s Britanijom i nimalo ne sumnjam da su britanski elementi, uključujući Victora Rothschilda, bili uključeni u atentate na Kennedye, Watergate i smjenjivanje Richarda Nixona. U svom govoru u Chatham Houseu, koji je trebao ostati privatan, Kissinger je i sam priznao da je često bio bliži britanskom Ministarstvu vanjskih poslova nego vlastitom Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a.6 8

Kissinger je imao golem utjecaj na Georgea Busha, kojeg neki Bushovi biografi opi­suju kao tek malo više od „Kissingerovog klona". Bush je rođen u srcu zavjere za Novi Svjetski Poredak kao sin Prescotta Busha, i dobio je svo zaleđe i iskustvo koji su mu trebali da postane njegov frontmen. Bio je član Društva lubanje i kostiju, Slobodni zidar 33. stupnja, član Komiteta 300, Vijeća za vanjske poslove i Trilateralne komisije, naftaš, ambasador u Kini i Ujedinjenim narodima (ijedno i drugo pod Kissingerom), predsjednik Nacionalnog odbora Republikanske stranke, direktor CIA-e, potpredsje­dnik, a nakon toga - premija za koju je bio pripreman od dječje dobi - predsjednik Sjedinjenih Država.

Nakon stoje u studenom 1972. Richard Nixon vraćen na položaj, postavio je Busha na položaj predsjednika Nacionalnog odbora Republikanske stranke. Bush je preu­zeo položaj „slučajno", u siječnju 1973., tijekom suđenja provalnicima u Watergate. Oni su bili ušli u sjedište Demokratske stranke u zgradi Watergate u Washingtonu lijekom noći 17. lipnja prethodne godine. To su bili takozvani „Vodoistalateri", nad­zorni tim Bijele kuće koji je špijunirao Demokrate u predizbornom razdoblju. Ili nas žele navesti da u to vjerujemo. U stvari, oni su traljavo obavili posao zato jer je bilo planirano da budu uhvaćeni. To je bio cilj.

Mnogi istraživači danas vjeruju, a ja se s njima svakako slažem, da je iza tog „skan­dala" stajao Henry Kissinger, frontmen Rockefellera i Rothschilda. Kissinger je napu­stio direktorski položaj u Vijeću za vanjske poslove kako bi se pridružio Nixonovoj administraciji, koja je sadržavala preko 115 članova CFR-a.6 9 Nelson Rockefeller, koji

/ istina ce vas osioooaizi

je (kao rezultat Watergatea) postao potpredsjednik, rekao je da je Kissinger prihvatio taj posao jer mu je to on naložio.7" Watergate je bio namještaljka kako bi apsolutna moć prešla u ruke Kissingera, a time i Elite. To je bilo ključno razdoblje u globalnim manevrima manipulatora Novog Svjetskog Poretka kojim su se uklonili posljednji tragovi vlade „za narod, od naroda". Watergate i uklanjanje Richarda Nixona bili su još jedan državni udar na Ameriku. Nixon nije bio politički anđeo, ali je bio samo još jedna marioneta. George Bush postao je predsjednik Nacionalnog odbora Re­publikanske stranke točno u vrijeme kad se priča o Watergatu stvarno pročula, a njegov mentor, Henry Kissinger, bio je i savjetnik za nacionalnu sigurnost i državni tajnik, jedini čovjek u američkoj povijesti koji je istovremeno bio na ta dva položaja. Bob Woodward i Carl Bernstein, novinari iz Washington Posta koji je pod Elitinom kontrolom, dobili su „tragove" za Watergate od svog doušnika, tzv. „Dubokog grla", i pretvorili ih u udarne naslove. Vlasnica Posta, Katharine Graham (CFR, TC, Bil.), sigurno je bila ushićena njihovim dobro informiranim novinarstvom. Njihove priče stvorile su toliki pritisak na Nixona da on nije imao vremena nadgledati državnu vla­du. Zato je to umjesto njega učinio prijatelj Katharine Graham, Henry Kissinger.

Opće je poznato da je Kissinger bio taj koji je nagovorio Nixona na stvaranje Je­dinice Bijele kuće za posebne istrage (Vodoinstalateri) čiji je zadatak bio spriječili curenje informacija iz Bijele kuće. Kissinger je Nixonu naveo curenje „Pentagonovih dokumenata" iz 1971. kao opravdanje za osnivanje takve jedinice. Kasnije se otkrilo da je jedan od provalnika u Watergate, E. Howard Hunt, CIA-in planer invazije na Zaljev svinja koja je diskreditirala Kennedya, čovjek koji je na nekoj razini bio umi­ješan u operaciju na Dealeyevm trgu, bio u CIA-inoj postaji u Miamiju kako bi uno­vačio ljude za Kissingerovu Jedinicu Bijele kuće dva mjeseca prije nego što procurili dokumenti iz Pentagona.71 Stvorite problem, i onda ponudite rješenje. Jedinica Bijele kuće bila je puna CIA-inih i drugih obavještajnih agenata, a financirao ju je Bili Lied-tke, predsjednik Busheve kompanije Pennzoila i blizak prijatelj Georgea Busha, pred­sjednika Republikanske stranke. Wright Patman, predsjednik Odbora Zastupničkog doma za bankarstvo i valutu, potvrdio je daje predsjednik teksaškog odbora Kampa­nje za ponovni izbor predsjednika, poznate, prikadno, kao CREEP (engl. jeza, gnjida; op. prev.) poslao 100.000 dolara jednom od provalnika u Watergate. Provalnik koji je primio novac bio je Bernard Barker, CIA-in čovjek od invazije u Zaljevu svinja. Čo­vjek koji je poslao novac bio je... Bili Liedtke, poslovni partner Georgea Busha i jedan od njegovih najboljih prijatelja.7- Kongresni istražitelj Wright Patman utvrdio je da je 100.000 dolara zapravo donirao Robert H. Allen, Liedtkeov glavni financijski slu­žbenik u teksaškom CREEP-u. Novac je prebačen iz Houstona u Meksiko na pranje i onda natrag preko Liedtkea provalniku iz Watergatea, Bernardu Barkeru.73 Robert H. Allen je 1982. primio nagradu Baklja slobode od Antiklevetničke lige (ADL), stra­šnog paravana Elite-Mossada kojeg je tako energično podržavao Henry Kissinger.

Još jedan poslovni partner i blizak prijatelj Busha, Robert Mosbacher, također je bio umiješan u CREEP-ovu politiku pranja novca. Pa ipak je Bush rekao da nije znao

ništa o svemu što se događalo! Zar se od nas zaista očekuje da vjerujemo kako Ge­orge Bush, predsjednik republikanskog Nacionalnog odbora, čovjek s prstima u više pita od udruženja pekara, nije znao da su njegovi najbliži prijatelji i poslovni sura­dnici uključeni u pranje donacija CREEP-u i njihovo kanaliziranje provalnicima iz Watergatea? Stvarno bismo to trebali vjerovati? Senator Patman bio je blizu toga da optuži neka slavna imena za umiješanost u provalu u Watergate, ali nije bio u stanju nastaviti svoju istragu. Njegov odbor, koji je imao demokratsku većinu, naredio mu je da stane, i plan da se pozovu dvadeset tri službenika CREEP-a radi svjedočenja pred Kongresom je otkazan. Zašto su to učinili? Možda je demokrat iz Kentuckya, William Curlin, dao odgovor kad je rekao:

„...određene članove odbora podsjetili su na razne političke indiskrecije iz prošlosti,

ili na rođake koji bi mogli trpjeti ako oni glasaju za poziv pred Kongres."74

Žestok napad na Patmana i njegovu istragu predvodio je voda republikanskih za­stupnika, Gerald Ford (CFR, Bil.), Slobodni zidar 33. stupnja, član Warrenove ko­misije i marioneta carstava Rockefeller-Morgan-Harriman-Mellon Istočnog establi-šmenta. Kad je Nixon bio prisiljen odstupiti s položaja zbog Watergatea, predsjednik je postao Gerald Ford. Nixonu je sudbina bila zapečaćena nakon objavljivanja zlogla­sne „dokazne vrpce", snimke razgovora između njega i njegovog šefa osoblja, H. R. Haldemana od 23. lipnja 1972., u kojem on raspravlja o načinima da se osujeti istraga Watergatea. Kad je Bush čuo da je vrpca objavljena, bio je izuzetno uznemiren. Znao je da se „Teksašani" spomenuti na vrpci odnose na njega i njegove bliske suradnike, Bilia Liedtkea i Roberta Mosbachera. U knjizi Woodwarda i Bernsteina Posljednji dani (Final Days), iznesen je razgovor o Bushevoj reakciji između Williama Timmon-sa, časnika za vezu Kongresa i Bijele kuće, i Deana Burcha, savjetnika Bijele kuće:

„Dean, zna li Bush već za (dokazni) transkript?"

„Da." „Pa, stoje učinio?"

„Počeo je vikati da su šupci i nasmrt se usrao."

Ali Bush je mogao odahnuti. Vrpca ga nije razotkrila široj javnosti. Robert Mos­bacher je također preživio neozlijeđen, i kasnije je postao ministar trgovine pod Bu-shevim mandatom. Kissingerovi razgovori u Bijeloj kući nisu bili snimani, ali Nix-onovi uvijek jesu. Čovjek zadužen za snimanja i vrpce koje su osudile Nixona bio je David Young, odvjetnik s Wall Streeta kojeg je postavio Kissinger i čovjek koji je radio za Rockefellere. Postojanje „dokaznih vrpci" razotkrio je Alexander Butterfield, časnik za vezu Bijele kuće s tajnom službom. Vrhovni šef tajne službe bio je Kissinger. Još jedan čovjek kojeg je postavio Kissinger i koji je imao vrlo važnu ulogu u odlasku Nixona bio je Rockefellerova marioneta i malteški vitez Alexander Haig (TC, CFR),

317

kasniji vojni zapovjednik NATO-a i državni tajnik Ronalda Reagana. Nixon je i dalje odbijao povući se usprkos vrpcama, i noćna mora Kissingera, Haiga i ostalih zavjere­nika bila je da će se Nixon pojaviti na postupku za opoziv gdje bi se mogla razotkriti cijela spletka. Na kraju su ga Bushov i Kissingerov pritisak prisilili da popusti.

Ford (CFR, Bil.) je preuzeo položaj kao Kissingerov frontmen (koristeći titulu predsjednik Sjedinjenih Država), i dao je Nixonu oprost za sve prijestupe koje je-mogao počiniti, time izbjegavši daljnje istrage ili suđenja. Ford je imenovao Nelsona Rockefellera (CFR, Bil.) za svog potpredsjednika i postavio ga na čelo „istrage" o aktivnostima obavještajnih agencija u svjetlu Watergatea. U Rockefellerovoj komisiji bio je i Ronald Reagan. Ona nije otkrila ništa značajno. Elita je sada imala potpuni kontrolu nad administracijom Sjedinjenih Država. Uz pomoć Forda i Rockefellera, i pod Kissingerovim nadzorom, vladino upravljanje pretvorilo se u potpunu diktaturu. To traje do današnjeg dana, kroz političke i ekonomske kartele koji su birali i kontro­lirali kasnije predsjednike: Čartera, Reagana, Busha i Clintona. Tko god došao nakon Clintona, bit će izabran na isti način. Watergate je bio više od obične provale. To je bilo uništenje onoga što je bilo preostalo od demokratskog procesa i svi glavni ljudi koji su bili iza toga izbjegli su sudski progon.

Iran-Kontra

Nakon razdoblja u kojem je bio predstavnik Sjedinjenih Država u Kini dok su Kinezi i Henry Kissinger podržavali Pola Pota u Kambodži, George Bush se 1975. vratio kući. Primio je telegram od Kissingera s porukom da ga je Ford (Kissinger) nominirao za di­rektora CIA-e. To je važna Elitina organizacija, kao i britanska obavještajna služba, koja je vjerojatno iznad CIA-e u Elitinoj piramidi. Britanska obavještajna služba pomogla je u osnivanju CIA-e nakon rata. Opet se javljaju poznata imena. Ključna figura iza osni­vanja Ureda za strateške usluge, kasnije CIA-e, bio je general William J. Donovan. On je studirao pravo na sveučilištu Columbia pod profesorom Harlandom F. Stoneom, koji je kasnije postao američki ministar pravosuđa i imenovao Donovana za svog pomoćnika. Još jedan od Stoneovih štićenika bio je J. Edgar Hoover, koji je došao na čelo FBI-a, a jedan od Donovanovih drugova iz razreda bio je Franklin D. Roosevelt, budući predsje­dnik SAD-a. Tijekom Prvog svjetskog rata i između ratova Donovan je prihvatio brojne obavještajne zadatke od krugova Novog Svjetskog Poretka, uključujući J. P. Morgana, Rockefellere i Rothschilde, a jednom je prilikom proveo večer s Adolfom Hitlerom. Go­dine 1941. njegov prijatelj s Columbie, Franldin Roosevelt, imenovao gaje direktorom nove obavještajne agencije, OSS-a. Donovanov pomoćnik bio je James Paul Warburg, sin Paula Warburga. James Warburg je bio taj koji je rekao: „Imat ćemo svjetsku vladu sviđalo se to vama ih ne - osvajanjem ili uz dobrovoljni pristanak."75 Međutim, čini se da Donovan zapravo nije upravljao OSS-om. Prema Eustaceu Mullinsu, u knjizi Svjetski poredak, naši tajni vladari (The World Order, Our Secret Rulers), u rujnu 1941. bojnik Desmond Morton Church, premijerov časnik za vezu s britanskom obavještajnom slu­žbom, rekao je vojnom tajniku Winstona Churchilla, pukovniku E. I. Jacobu:

318

J o š jedna vrlo tajna činjenica koje je premijer svjestan jest da američku sigurnost,

na predsjednikov zahtjev, za njih praktički vode Britanci. Iz tog razloga, jedan bri­

tanski dužnosnik sjedi u Washingtonu s g. Edgarom Hooverom i generalom Billom

Donovanom. Naravno, nužno je da ta činjenica ostane u tajnosti."

Vodeći britanski koordinator OSS-a i njegove politike bio je William Stephenson, direktor Specijalnog obavještajnog odjela Tajne obavještajne službe (SIS-a), koji je dobio na raspolaganje čitav kat Rockefellerovog centra bez najamnine. Odatle je upravljao mrežom britanskih agenata u Sjedinjenim Državama koja je, prema Mul­linsu, bila umiješana u ubojstva njemačkih mornara u New Yorku, s namjerom da se Hitlera potakne da objavi rat Americi. Stephenson i Louis Bloomfield, predsje­dnik Permindexa, također su vodili operaciju Podzemlje s Lanskyevom kriminalnom mrežom. Mullins smatra da su ostala trojica britanskih načelnika stožera koji su sta­jali iza stvaranja OSS-a bili: lord Louis Mountbatten (Kom. 300, Bil.), Kingov bratić (u rodu s frankfurtskim bankarskim obiteljima, Rothschildom i Casselom); Charles Flambro, direktor Hambros banke i Uprave za specijalne operacije; i pukovnik Stew­art Menzies, šef Tajne obavještajne službe (SIS-a). U središtu toga bio je i lord Victor Rothschild.

OSS-ovi agenti u Europi obučavali su se u sjedištu britanske špijunaže u Bletchley Parku, blizu Woburn Abbeya, odakle je Sefton Delmer (agent novinskog tajkuna iz Komiteta 300, lorda Beaverbrooka) upravljao britanskim odjelom za prljave trikove. Woburn je bio dom vojvode od Bedforda, markiza od Tavistocka. Britansld Ured za psihološko ratovanje postao je poznat kao Institut Tavistock. Donovan je nakon rata bio posebni pomoćnik američkog tužitelja na Nirnberškim procesima kako bi se osi­guralo da se ne razotkrije britanska i američka povezanost s nacistima. Predsjednik Truman ukinuo je OSS 1945., ali je 1948. ponovno formiran kao CIA pod kontrolom Allena W Dullesa, velikog financijera Adolfa Hitlera. Prikladno, Dulles, direktor Hi-derovih bankara, korporacije J. Henry Schroder (Kom. 300), izabrao je njih za upra­vljanje CIA-inim novcem. CIA je organ mreže zaklada oslobođenih plaćanja poreza pod kontrolom Rockefellera/Rothschilda, poput Zaklade Rockefeller, Fordove fon­dacije i organizacije Carnegie, kroz koju se odlučuje velik dio CIA-ine politike.

Ali iako je CIA izuzetno važna za Novi Svjetski Poredak, pravu moć u američkim obavještajnim krugovima ima Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA), organizacija koja ostaje pritajena dok CIA radi njen prljavi posao. Tako je Bush, dok je bio na čelu CIA-e, pa čak i dok je bio predsjednik, bio podređen višim gospodarima unutar Elite. U svojoj knjizi The Matrix Valdamar Valerian iznosi sljedeći razgovor s čovjekom koji je tvrdio da je agent CLA-e:

„Nemojte se zavaravati... CIA je samo dežurni krivac. NSA je ta koja ima timove za likvidacije. Pogledajte njihove dosjee - nećete naći ništa. Pogledajte njihov budžet

319

/ í M / n u c e v e o usiuuuuiu

- ne možete. CÍA je samo obična figura, ali što se obavještajnog rada tiče, NSA im

je daleko nadređena - daleko naprednija u 'crnim vještinama'. CIA-u se optužuje za

stvari koje radi NSA. NSA je daleko podmuklija i daleko vještija u svojim operacija­

ma... CIA dobiva informacije, ali vojska vodi predstavu...

Ovu zemlju vodi oko 18 do 20 ljudi. Oni nisu bili izabrani. Izabrani ljudi samo su figure za tipove koji imaju daleko više moći čak i od predsjednika Sjedinjenih Država. [Valerian]:'Hoćete reći daje predsjednik nemoćan?'

'Ne baš nemoćan. Ima moć donositi odluke o onome što mu se predstavi. Obavje­

štajne agencije govore mu samo ono što mu žele reći'"''6

Bush nije bio na čelu nezavisne CIA-e, nego elementa unutar takozvanog „Unu­tarnjeg saveza" tajne vlade koji se sastoji od CIA-e, NSA, FBI-ja, NASA-e i Saveznih rezervi. Velik dio novčanih sredstava za taj manipulacijski kartel potječe od njegove umiješanosti u trgovinu teškim drogama.

Mnoge od ljudi uključenih u invaziju u Zaljevu svinja početkom 1960-ih, koji su se također pojavili 1980-ih u skandalu Iran-Contra, razmjeni oružja za novce, zaposlio je George Bush tijekom svog razdoblja u CIA-i. Bush nije bio nov u obavještajnoj igri, i vjerujem da njegove veze s CIA-om sežu u prošlost do 1950-ih. U knjizi Bezgrešna obmana (The Immaculate Deception)77 Russell S. Bowen navodi ga kao visokog agen­ta CIA-e još od vremena prije invazije u Zaljevu svinja, kada je radio s Felixom Ro-driquezom i drugim protukastrovskim Kubancima. Zanimljivo je da je tajno kodno ime za invaziju u Zaljevu svinja bilo „Operacija Zapata".78 Busheva naftna kompanija zvala se Zapata Oil.

Rodriquez se tijekom administracije Reagana-Busha ponovno pojavio u skandalu Iran-Contra, koji je mladim ljudima u Sjedinjenim Državama učinio dostupnim više teških droga. Kada pogledate članove Vodoinstalaterske skupine koja je bila umije­šana u provalu u VVatergate, možete vidjeti da je zapanjujući broj njih također bio umiješan u Zaljev svinja. CIA-in koordinator William Buckley izjavio je da kada bi rekao što zna o Zaljevu svinja i atentatu na Kennedya, „to bi bio najveći skandal koji je ikada potresao naciju".79 Buckley je kasnije ubijen u atentatu na Bliskom istoku. Po­stoji obilje dokumentiranih dokaza daje George Bush bio dugogodišnji agent CIA-e, od vremena prije Kennedyevog ubojstva kad je obiteljski prijatelj, Alien Dulles, bio na čelu CIA-e. Ima dokaza da je Bush bio bliži Kennedyevom ubojstvu nego što su ljudi mislili ili misle.80

Iz svog ureda u sjedištu CIA-e u Langleyu, u Virdžiniji, Bush je sastavio svoj tim. U njemu je bio zloglasni Theodore Shackley, kojeg je Bush imenovao za CIA-inog pomoćnika zamjenika direktora za tajne operacije. Shackley je tijekom ranih 1960-ih bio na čelu CIA-ine postaje u Miamiju, odakle su došli E. Howard Hunt i njegovi provalnici u VVatergate. Shackley je kasnije došao na čelo CIA-ine postaje u Saigonu

320

za vrijeme Vijetnamskog rata, gdje je bio mozak operacije Feniks. To je uključivalo smrt desetaka tisuća vijetnamskih civila za koje se „sumnjalo" da rade za Vijetkong. Samo ako ste znali čitati i pisati, to je, čini se, bilo dovoljno da budete sumnjivi. Oli­ver North, „zvijezda" Iran-Contre, radio je sa Shackleyem u operaciji Feniks, u kojoj je navodno ubijeno 40.000 južnovijetnamskih seljaka za Meyera Lanskog i CIA-u. Shackley je vodio golemu operaciju likvidacija i trgovine drogom u jugoistočnoj Aziji 1970-ih, u koju su bila uključena još dvojica Bushevih ljudi, Donald Gregg (Bil.) i Felix Rodriquez. Toj je operaciji zaprijetio Kennedyev pokušaj povlačenja iz Vije­tnama. Taj isti Theodore Shackley sada je bio imenovan na važan položaj u Bushevoj CIA-i, a kasnije ga je Bush unovačio za svog „pisca govora" tijekom izborne kampanje 1979-80.

Ideja da se nekoga poput Shackleya unajmi da Bushu piše govore nema veze s pameću. Nema sumnje da su pravi razlog za njegovu prisutnost bili njegovi drugi „ta­lenti". Danas Shackley živi, navodno, u Medellinu u Kolumbiji, sjedištu narko-kartela. Kako prikladno. Thomas Clines, bivši zamjenik šefa CIA-ine postaje u Miamiju, još je jedan od ljudi koje je Bush postavio u svoju CIA-inu administraciju i koji je kasnije bio umiješan u Iran-Contra, skandal za koji je Bush tvrdio da o njemu ne zna ništa. Tijekom Bushevog službovanja u CIA-i agenti su znali da mogu raditi gotovo što god im se hoće, jer je njihov direktor imao dar za gledanje na drugu stranu. Vlast nad američkim obavještajnim operacijama bila je koncentrirana u Bushevim rukama kao rezultat niza mjera predsjednika Forda. Prema riječima Elitinog New York Timesa, Ford je: „...centralizirao više moći u rukama direktora Središnje obavještajne agencije nego što je imao bilo koji direktor od osnutka CIA-e."81

Bush je vršio pritisak na novinare koji su postavljali neugodna pitanja dok je, isto­vremeno, plaćao drugim „novinarima" da budu CIA-ini doušnici, jedan od reportera koji su osjetili Bushev gnjev bio je Daniel Schorr (CFR) iz CBS-a. Bush je prikazan na naslovnoj stranici Washington Stara kako bijesno kritizira Schorra na Capitol Hillu zbog objavljivanja informacija koje su CIA-u prikazale u ne baš najboljem svjetlu. Schorr, koji je bio na Nixonovom popisu „neprijatelja" tijekom afere VVatergate, dobio je otkaz u CBS-u. Pokojni vlasnik CBS-a, William Paley (Kom. 300), mnogo je dugo­vao obitelji Bush. Kredit koji mu je omogućio da kupi TV mrežu osobno je dogovorio Prescott Bush, koji je bio direktor CBS-a tijekom 1950-ih.

Kontakti koje je George Bush ostvario u CIA-i bili su mu neprocjenjivi kad je 21. siječnja 1981. postao potpredsjednik Ronalda Reagana. Reaganovo osobno bogatstvo potječe iz vremena nedugo nakon što je postao kalifornijski guverner, kad je jeftino kupio neku zemlju i prodao ju uz ogroman profit skupini dobrotvora koji nikada nisu javno identificirani.82 (Kladim se da ne bih trebao puno pogađati tko su oni bili!) Sa svojih 70 godina bio je najstariji čovjek ikada inauguriran za predsjednika. Um mu je otkazivao i bila su mu potrebna svakodnevna duga popodnevna spavanja. Gotovo svaku riječ koju bi trebao reći, čak i u relativno neslužbenim situacijama kod pozdra­vljanja stranih voda, njegovi su mu pomoćnici pisali na kartice. George Bush je bio

/ istina će vas osloboditi

faktični predsjednik, ako već ne i nominalni. Nakon pokušaja atentata na Reagana koji je izveo još jedan „samostalni luđak", John Hinckley," oštrina njegovog uma do­datno je oslabila i njegova potreba za snom se povećala. To je Georgeu Bushu dalo gotovo potpunu kontrolu nad poslovima, a u pozadini je stalno stajao njegov mentor, Henry Kissinger.

Bush je unutar vlade izgradio mrežu organizacija na čijem je čelu bio on sam. To su bile Stalna skupina za predplaniranje kriza, Centar za upravljanje krizama, Radna skupina za terorističke incidente, Radna skupina za suzbijanje terorizma, i Podskupina za operacije. Sve su one bile podređene, i pod kontrolom, Skupine za posebne situacije čiji je predsjednik bio Bush. Ako je ikada postojao zbor organi­zacija za problem-reakciju-rješenje i „upravljane krize", to je bilo ovo. Kroz tu je mrežu organizirana operacija oružja-za-drogu, Iran-Contra.

Bush je unajmio svog bivšeg suradnika iz CIA-e, Donalda P. Gregga, za svog gla­vnog savjetnika za nacionalnu sigurnost, a Gregg je sa sobom doveo „bivšeg" CIA-inog direktora za atentate, Felixa I. Rodriqueza, kojeg je Bush poznavao od vremena invazije u Zaljevu svinja i tijekom svog razdoblja na čelu CIA-e. Gregg i Rodriquez su s Theodoreom Shackleyem bili umiješani u operaciju ubojstava i trgovine dro­gom u jugoistočnoj Aziji, a sad su ta dvojica radila iz ureda Georgea Busha! Prema američkim zakonima bilo je strogo protuzakonito da vlada opskrbljuje oružjem Iran ili da opskrbljuje nikaragvanske „borce za slobodu", kontraše, u njihovom ratu protiv sandinističke vlade. U svakom je slučaju bilo protuzakonito prihvatiti plaća­nje u drogi. Reaganova-Busheva administracija radila je sve te stvari.

Jedan od načina na koje je vlada SAD-a tajno iscrpljivala sandiniste bilo je mi­niranje luka u Nikaragvi. To je radila kompanija pod nazivom Continental Shelf Associates Inc. sa sjedištem u Jupiter Islandu, Florida. Jupiter Island je zanimljivo mjesto. Postao je posjed Harrimanove klike... uključujući Georgea Busha, koji tamo ima kuću. Jupiter Island je bio baza generacijama obitelji Novog Svjetskog Poretka. Na popisu klijenata Continental Shelf Associatesa (CSA) nalaze se mnoge naftne kompanije i vladine agencije. To uključuje Exxon obitelji Rockefeller i Pennzoil Busha-Liedtkea.

Američka vojska koristila je CSA za kartiranje obale i izviđanje terena u Grenadi prije invazije u listopadu 1983. i tijekom američkih operacija u Libanonu. Kompa­niju je vodio Robert „Stretch" Stevens, bliski suradnik Theodorea Shackleya i Felixa Rodriqueza iz vremena kada su svi bili umiješani u Vijetnam i Zaljev svinja. Na istoj adresi nalazi se CSA-ina kompanija Acta Non Verba, što znači „djela, ne riječi". Jedan visoki službenik CIA-e, citiran u George Bush, neslužbena biografija (George Bush, The Unofficial Biography), o toj je tvrtki-kćeri rekao sljedeće:

„Kompanija za operacije likvidacije i obuke, pod kontrolom Teda Shackleya, pod maskom privatne korporacije s regularnim upravnim vijećem, dioničarima itd., smještena u Floridi. Oni potajno dovode ilegalne imigrante iz Haitija i jugoistočne

322

_> |\ I I V L M U I U A U

Azije za novake, kao i Korejce, Kubance i Amerikance. Pružaju usluge likvidacija i priku­pljanja obavještajnih podataka vladama, korporacijama i pojedincima..."84

Bombe postavljene u lukama Nikaragve digle su toliku prašinu u SAD-u da su zakoni protiv takvih akcija, takozvani Bolandovi zakoni, bili dodatno pooštreni. Ah na tajnom sastanku Nacionalne grupe za planiranje od 25. lipnja 1984., Reagan, Bush, Casey i ostali najviši dužnosnici odlučili su ignorirati zakon. Odlučili su da će financirati kontraše pre­ko Hondurasa, baš kao što su koristili El Salvador protiv sandinista. Bush i Oliver North, član Vijeća za nacionalnu sigurnost, zajedno su otputovali u El Salvador. Dok je Bushu u javnosti tako strastveno stalo do „Rata protiv droga", krijumčarenje teških droga stalno se odvija neugodno blizu njega. Poznato je da se 18. siječnja 1985. Felix Rodriquez sastao sa svojim prezimenjakom (smatra se da nisu u rodu) Ramonom Milianom Rodriguezom,85

računovođom i peračem novca koji je radio za kokainski kartel iz Medellina u Kolumbiji. Iz svoje zatvorske ćelije u Burneru, u Sjevernoj Carolini, Ramon je istraživačkoj novinarki Marthi Honey rekao:

«...[Felix je ponudio] da će u zamjenu za novac za borbu kontraša iskoristiti svoj utjecaj na visokim mjestima da [kokainskom] kartelu nađe klijentelu u SAD-u ... Iskreno, jedan od aduta bilo mu je to što je mogao razgovarati izravno s Bushom. Pitanje klijentele nije bilo nešto što bi išlo preko 27 birokratskih ruku. To je bilo nešto što se dogovaralo izravno između njega i Busha."86

To se moglo jednostavno učiniti, s obzirom da je Felix Rodriquez radio iz Bushevog ureda. Dopis koji je početkom rujna 1986. Oliveru Northu poslao umirovljeni general-bojnik John K. Singlaub, kaže da je Rodriquez pričao da ima „svakodnevne kontakte" s Bushevim uredom i da je to, stoji u dopisu, moglo naštetiti predsjedniku Reaganu i Re­publikanskoj stranci. Oliver North je također zapisao u svoju bilježnicu da ,,Felix previše priča o PP-u [potpredsjedniku]".87 U svojoj knjizi iz 1987., Izvan kontrole (Out Of Control), Leslie Cockburn predstavlja šokantne dokaze o Bushevoj umiješanosti u aferu Iran-Con­tra i trgovinu drogom. On kaže da su avioni puni kokaina koje je unajmila CIA letjeli izravno u Zrakoplovnu bazu Homestead na Floridi koristeći CIA-in kodni signal.

Reaganova-Bushova administracija je 1986. priznala da su kontraši Adolfa Chamorra, koje je podržavala CIA, pomagali kolumbijskom krijumčaru droge pri transportu droge u Sjedinjene Države. Svjedočenje Johna Stockvvella, bivšeg visokog dužnosnika CIA-e, otkrilo je da je krijumčarenje droge bilo važan dio CIA-ine operacije s kontrašima. Ge­orge Morales, jedan od najvećih južnoameričkih krijumčara, svjedočio je da je 1984. od njega zatraženo da zračnim putem prebaci oružje kontrašima. Zauzvrat, kaže, CIA mu je pomogla da prokrijumčari tisuće kilograma kokaina u Sjedinjene Države preko im­provizirane piste na rancu Johna Hulla, agenta CIA-e po vlastitom priznanju i suradnika Olivera Northa. U to vrijeme George Bush vodio je rat protiv droga - samo za javnu upotrebu.

323

/ lòllllU c e V U J U Ò I U U U U I I I

U međuvremenu, drugo krilo Iran-Contre nastavljalo je voditi razmjenu oružja za zarobljenike s Iranom. Oliver North bio je duboko umiješan u opskrbljivanje Ira­na oružjem preko Izraela, u zamjenu za taoce. Oslobađanje talaca bilo je službeno objašnjeno, jednim dijelom, naporima Terrya Waitea, predstavnika canterburyskog nadbiskupa. Waitea je bez njegovog znanja iskoristio North, koji je bio vrlo sretan što si je Waite pripisao zasluge za oslobađanja koja su, zapravo, bila rezultat prodaje oružja preko Izraela. Waite je na kraju i sam postao talac. Bush, koji je, kao što je George Shultz javno potvrdio, podržavao politiku oružje-za-taoce, naciji je govorio: „Nećemo pristati na ustupke teroristima". Novac i droge uključene u transfer oružja Iranu bili su prani preko Švicarske, tog centra aktivnosti Svjetske Elite, jean Ziegler, član švicarskog parlamenta, piše u svojoj knjizi Švicarska pere bjelje (Switzerland Wa­shes Whiter):

„Trgovina koju su razvili North i njegovi ortaci bila je jednostavna koliko i unosna. Uz stručnu pomoć švicarskih magnata, kao i određenu diskretnu pomoć Švicarske tajne službe, isporučivali su američko i izraelsko oružje imamu Homeiniju. Imam je dio oružja platio u dolarima, ali veći dio platio je u drogama [baza za morfij i hero­in).'Kumovi'turskih i libanonskih mreža sa sjedištem u Zurichu pretvorili su droge u gotovinu na međunarodnom tržištu. Nakon što su uzeli svoj dio profita, kumovi su ostatak položili na numerirane račune koji su bili otvoreni u glavnim bankama i financijskim institucijama Ženeve i Zuricha."

U intervjuu za talijansku televiziju u svibnju 1990., CIA-in agent Ibrahim Ražin rekao je da je od vodećeg šefa Mafije saznao da je Ličio Gelli iz masonske lože P2 u veljači 1986. poslao telegram Philu Guarinu, bliskom suradniku Georgea Busha. Pre­ma Razinu, u telegramu je pisalo: „Reci našem dobrom prijatelju Bushu da će švedsko stablo biti posječeno". Tri dana kasnije švedski premijer i bilderbergovac, Olof Palme, bio je ubijen. Ražin, koji se počeo skrivati bojeći se za svoj život, rekao je da je Palme ubijen zato jer je znao previše o američkom krijumčarenju oružja Iranu u koje je, kako je rekao Ražin, bio umiješan P2. Dio razloga za slanje oružja Iranu, rekao je, bilo je to što su se Bush i njegovi kolege time odužili Homeinijevom režimu za odgađanje oslobađanja američkih talaca u takozvanom „Listopadskom iznenađenju". Bilo je to u vrijeme Reaganove-Busheve kampanje i dogovora s Irancima da ovi ne oslobode američke taoce dok ne prođu izbori na kojima su se natjecali protiv jimmya Čartera, kako bi spriječili da Carter dobije zasluge, a time i glasove, za njihovo oslobađanje. U trenutku inauguracije Reagana i Busha, zrakoplov kojim je 51 od 52 taoca prebačeno kući upravo je bio napuštao Iran.

Iako su svi vodeći političari umiješani u Svjetsku Elitu ili su pod njenom kontro­lom, među nekima od njih postoji veliko suparništvo, i to omogućuje Eliti da ih drzi u sukobu kako bi ih bolje kontrolirala. Čak i na višim razinama piramide, ljudima manipuliraju oni koji su vrhu još bliže. George Bush odletio je u Pariz kako bi se sa-

3 2 4

^rivelici ruKU

stao s iranskim dužnosnicima, uključujući ajatolaha Mehđija, u hotelu Ritz 19. listo­pada 1980. U Bushevoj pratnji bili su William Casey, koji je nedugo nakon toga po­stao direktor CIA-e; Donald Gregg, CIA-in agent; Robert McFarlane, koji je bio član Vijeća za nacionalnu sigurnost u doba predsjednika Čartera; senatori John Tower i John Heinz; i dugogodišnji agent CIA-e i Obavještajnog ureda Američke mornarice, Gunthar Russbacher. John Tower, teksaški senator u vrijeme atentata na Kennedya, ispričao je CIA-inom policijskom detektivu Garyu Weanu o CIA-inoj spletki oko „lažnog" atentata u koju je bio uključen E. Howard Hunt. Russbacher je događaj de­taljno opisao Rodneyu Stichu, bivšem saveznom inspektoru i autoru knjige Varanje Amerike. Russbacher tvrdi da je prebacio Busha natrag u Sjedinjene Države u avionu dvosjedu SR-71, što je Bushu omogućilo da stigne na vrijeme i održi govor u vašing-tonskom Hiltonu. Taj je događaj iskorišten kako bi se opovrgnuo sastanak u Parizu na temelju vremena i logistike. Ali Ari Ben-Menashe, agent izraelskog (i rotšildskog) Mossada, također potvrđuje da se sastanak odigrao. On je bio tamo zato što je Izrael bio posrednik u trgovini oružjem između SAD-a i Irana. Bush je uvijek poricao daje bio u Parizu i da je išta znao o Listopadskom iznenađenju i slanju oružja Iranu. Knji­ga Varanje Amerike sadrži kopije brojnih pisama iz Agencije za nacionalnu sigurnost koja opisuju operaciju s Iranom. Svako je označeno s „Kopija za potpredsjednika Georgea Busha"». Jadni stari George trebao bi potražiti savjete iz one knjige Kako poboljšati pamćenje.

Možda izgleda teško povjerovati da se operacija droga-za-oružje koja je ilegalno vođena iz ureda Georgea Busha mogla tako dobro zataškati da je on nakon toga iza­bran za predsjednika, ali ne smijemo podcijeniti razmjere kontrole nad medijima. Zataškavanja su Elitin kruh svagdašnji. Ne mogu sve zataškati, baš kao što ne mogu sve kontrolirati, i imali su neke spektakularne neuspjehe na oba polja. Ali u pravilu su izuzetno djelotvorni u skrivanju od javnosti onih informacija koje bi igru razotkrile.

Krajem 1986. izbio je skandal Iran-Contra. Jedan je avion 5. listopada poletio iz zračne baze Ilopango u El Salvadoru s oružjem i municijom za kontraške teroriste u Nikaragvi. Let su koordinirali službenici iz ureda Georgea Busha. Kad je avion sma­njio visinu kako bi izbacio teret, srušen je sandinističkom raketom. U padu su po­ginule tri osobe, ali rukovatelj teretom Eugene Hasenfus prizemljio je padobranom u ruke sandinista. Krijumčar droge Felix Rodriguez uzbunio je Busha nazvavši ga u njegov ured. Istina je izbila na vidjelo. Ili barem dio istine.

Moć Elilinih kanala može biti jedino objašnjenje kako je, usprkos neoborivim do­kazima protiv njega - daleko, daleko više od onoga što sam ovdje spomenuo - Bush izbjegao krivični postupak, iako je utvrđeno da je Buz Sawyer, pilot srušenog avio­na, u svom džepu imao broj privatnog telefona ureda Georgea Busha! Hasenfus je također ustvrdio da je George Bush znao za cijelu stvar. Ali Bush je poricao svaku umiješanost ili znanje o onome što se događalo, i kola su se prelomila na njegovim podređenima poput Dona Regana, admirala Johna Poindextera, Olivera Northa i ge-neral-bojnika Richarda Secorda. Oni su bili duboko umiješani, u to nema sumnje, ali

3 2 5

/ istmo ce vub usiuuuuní

Bush se s time izvukao, kao i Reagan i njegov ministar obrane, Casper Weinberger (CFR, T C ) . North, koji je bio do grla u spletki, suočio se sa saslušanjima i, s obzirom na dokaze, bilo je zapanjujuće da ne samo što je izbjegao kaznu, nego je gotovo ispao američki junak. Od svih naroda na svijetu, neke aspekte američke psihe najlakše je nasamariti. Drugi uključeni u aferu, poput direktora ClA-e Williama Caseya, imali su zdravstvenih problema. Nakon razotkrivanja Iran-Contre, Casey (koji je znao cijelu priču) doslovno nije mogao govoriti nakon operacije „tumora na mozgu" koja mu je oduzela sposobnost govora. Dva mjeseca kasnije je umro. U svojoj predsjedničkoj izbornoj kampanji, Bush je obećao da će izgraditi „ljubazniju, obzirniju" Ameriku.

Za istragu o aferi Iran-Contra imenovana je Towerova komisija, čiji je predsjeda­telj bio naš stari prijatelj, teksaški senator john Tovver. To je isti john Tower koji je, prema CIA-inom čovjeku Guntharu Russbacheru, bio u avionu s Bushem kad je ovaj odletio u Pariz na sastanak o Listopadskom iznenađenju s Irancima! John Tower koji je znao pravu priču o Leeju Harveyu Oswaldu. U Towerovoj komisiji također su bili Brent Scowcroft (CFR, TC, Bil.), Kissingerov poslušnik i direktor Kissinger Associ-atesa; i Ed Muskie, još jedan radi-kako-ti-se-kaže političar kojeg se moglo stisnuti kako bi se suzbila istina. Muskie je i sam bio umiješan u listopadsko iznenađenje i Iran-Contru. Kao što možete vidjeti, komisija je bila stvarno nezavisna. Oslobodila je Georgea Busha svake krivnje i umiješanosti. Kad je Bush postao predsjednik, posta­vio je Johna Towera za svog ministra obrane. Novinari su upitali Towera da li mu se tim imenovanjem Bush odužio. Njegov odgovor?

„Budući da se Komisija sastojala od trojice ljudi, Brenta Scowcrofta i Eda Muskiea

pored mene, to bi na neki način bio napad na integritet Brenta Scowcrofta i Eda

Muskiea ... Nismo otkrili ništa što bi ukazivalo na umiješanost potpredsjednika...!

Pitam se kakvu će oni nagradu dobiti?"88

Mogu muja reći. Bush je Brenta Scowcrofta imenovao svojim savjetnikom za nacio­nalnu sigurnost. Senat je odbio prihvatiti Towerovo imenovanje i on je počeo govoriti o nepravdi za koju je vjerovao da mu je učinjena. Poginuo je u padu aviona 5. travnja 1991. godine. Kad je Senat odbio Towera, što je odluka koju je vjerojatno namjestio Bush, on je izabrao Dicka Cheneya (CFR) za ministra obrane. Cheney je bio visoki predstavnik republikanaca u još jednom odboru koji je oslobodio Busha sumnje u umiješanost u Iran-Contru, Izabranom odboru Zastupničkog doma za istraživanje tajnog prodavanja oružja Iranu. Drugoj skupini ljudi, u kojoj je bio i bivši ministar obrane Casper Weinberger, Bush je dao oprost za njihovu umiješanost u aferu Iran-Contra. To se dogodilo na Badnjak 1992., par tjedana prije nego što su se oni trebali suočiti sa suđenjem koje bi razotkrilo Bushevu umiješanost. U siječnju 1993. predao je dužnost predsjedniku Billu Clintonu, koji je nastavio sa zataškavanjem zato što je - kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju - i on bio umiješan! The Washington Post i ostali mediji glavne struje koji su od relativno beznačajne provale u zgradu Wa-

skrivena ruka

tergatea napravili skandal koji je svrgnuo Richarda Nixona, držali su pognute glave dok je vlada Sjedinjenih Država prodavala oružje teroristima u zamjenu za drogu za američku djecu. Zaista je moguće koordinirati operaciju trgovine drogom i oružjem iz Bijele kuće. I proći nekažnjeno. Nevjerojatno, možda, ali svejedno istinito.

Bomba u Oklahomi

Vjerujem daje 19. travnja 1995. Svjetska Elita, preko elemenata iz vlade SAD-a, CIA-e i Mossada, ubila oko 168 muškaraca, žena i djece u bombaškom napadu na Saveznu zgradu Alfreda P. Murraha u Oklahoma Cityu.

Ne slažem se s pristupom „narodnih paravojnih skupina" koje su se uvelike pro­širile po Sjedinjenim Državama, u svjetlu dokaza da plan Novog Svjetskog Poretka uključuje državni udar protiv disidenata koji se suprotstavljaju tiraniji. Paravojne skupine se naoružavaju i obučavaju kako bi bile spremne za, kako smatraju, neizbje­žan dan kada će vojska Novog Svjetskog Poretka doći na njihov prag. Ja nisam za suprotstavljanje nasilju nasiljem. Okidač ne bih povukao ni da mi o tome ovisi život. Koji bi bio smisao? Želim vidjeti kraj nasilja, a ne provoditi nasilje, a moj vlastiti po­gled na život i stvaranje teško bi mogao biti u većoj suprotnosti s onim „kršćanskog domoljublja" koje je u središtu sustava vjerovanja ovih paravojski. Ali mjesecima prije bombe u Oklahomi čitao sam izvještaje iz Amerike o tome kako vlada napada i pro­goni te paravojske, ponajviše zato što su imale znatnog uspjeha u širenju informacija o planovima Svjetske Elite. Onda se, iznenada, dogodila ta strašna bomba i krivnja je svaljena ne samo na nekoliko ljudi nego na čitav pokret paravojnih skupina.

Koji je bio odgovor Billa Clintona i njegove ministrice pravosuđa, Janet Reno, pre­dmeta mnogih kritika koje su upućivale paravojne skupine? Iskoristili su napad kao izgovor da povećaju ovlasti FBI-ja da se infiltriraju i napadnu te skupine i, kako se Clinton izrazio, „ublaže restrikcije uključivanja vojske u provedbu zakona u zemlji". To je slično politici premijera Ujedinjenog Kraljevstva Johna Majora, kad je dopustio obavještajnoj agenciji MI5 da se umiješa u provedbu zakona u zemlji. Zamisao je pre­tvoriti obavještajne agencije i vojsku u svjetsku policiju koja će održavati Novi Svjetski Poredak. Clinton je također iskoristio Oklahomu da pozove medije da „protuvladi-nim ekstremistima" zabrane pristup do svojih novina, ekrana i mikrofona. Također je napao radijske govorne emisije otvorene za javljanje slušatelja, jer one pružaju rijetku priliku za objavljivanje informacija različitih od službene priče. Jedan bivši službenik Ureda za alkohol, duhan i vatreno oružje (BATF) postao je meta harange i optužbi da je poticao stavove koji su doveli do Oklahome. Kako je taj čovjek to navodno učinio? Time što je rekao da je BATF, koji je bio odgovoran za masakr u Wacu, bio truo do srži dok je on radio za njega i da je ostao takav do danas.

Pitam se koliko je Amerikanaca vidjelo ironiju u tome što je predsjednik poricao da Amerika postaje autoritarna država dok je istovremeno koristio bombaški napad da ju još više učini upravo takvom. A tko je u tome podržao „demokratskog" pred­sjednika? Njegov glavni „protivnik", Newt Gingrich, „republikanski" predsjednik Za-

327

/' istino će vos osloboditi

stupničkog doma. Kakvo iznenađenje. Ford, Carter, Reagan, Bush, Clinton, Gingrich, svi su oni sluge iste Jednostranačke države u kojoj ista sila kontrolira i republikance i njihove „protivnike" demokrate.

Bombaški napad u Oklahomi lako je mogao biti problem-reakcije-rješenje naj­grotesknije vrste. Mislite li da sila koje pokreće ratove koji odnose desetke miliju­na života, ubija predsjednike i raznosi putničke avione ne bi žrtvovala živote dje­ce za svoje bolesne ambicije? Da je barem tako. FBI i ministarstvo pravosuđa Bula Clintona/Janet Reno tvrde da je jedna eksplozija razorila Saveznu zgradu Alfreda R Murraha i da su bombu izradili bivši vojnici Timothy McVeigh i Terry Nichols od umjetnog gnojiva i loživog ulja. McVeigh je rekao da su ga mikročipirali dok je služio u američkoj vojsci. To se radi mnogim američkim vojnicima i, kao što ćete vidjeti u kasnijim poglavljima, mikročipirana osoba može se iskoristiti da učini skoro bilo što. Međutim, za događaj kao što je bio bombaški napad u Oklahomi, trebala bi im podrška moćnih izvora. Ted Gunderson iz Santa Monice, Kalifornija, čovjek koji ima 28 godina iskustva u FBI-u, vjeruje da je službeno objašnjenje o bombi smiješno i nemoguće.8'' Gunderson i drugi kontakti iz FBI-a vjeruju da je eksploziju uzrokovao elektrohidrodinamički uređaj na plinovito gorivo poznat kao barometarska bomba. Da biste znali napraviti takvu bombu trebala bi vam odobrenja za pristup najvišim razinama vlade/vojske i trebali biste imati na raspolaganju širok raspon kemikalija i elektroničke tehnologije. Barometarska bomba ima razinu pristupa „Q", što ju stavlja na istu razinu sigurnosti i tajnosti s komponentama nuklearnog oružja. Ako je Gun­derson u pravu, netko poput McVeigha i drugih koji su bili optuženi s njim nikako nisu mogli imati takva znanja ili sredstva. Sama ta ideja bila bi apsurdna.

Gunderson kaže daje razgovarao s jednim od izumitelja barometarske bombe koji mu je rekao daje razaranje nastalo na zgradi točno u skladu s onim što bi takav uređaj postigao. Bomba funkcionira na sljedeći način. Postoji početna eksplozija uzrokova­na eksplozivom poznatim kao PETN, i ona oslobađa smrtonosni oblak kemikalija, amonijevog nitrata i aluminijevog silikata. Oblak je, kaže Gunderson, energiziran „elektrostatičkim poljem visokog potencijala". Nakon toga slijedi druga detonacija nekoliko sekundi kasnije korištenjem drugog eksploziva zvanog PDTN koji zapali taj oblak i izazove eksploziju veće snage od TNT-a. Kako bi se potvrdilo da je tajna barometarska bomba bila upotrijebljena u Oklahomi trebali bi biti prisutni tragovi odgovarajućih kemikalija, i morale su se dogoditi dvije eksplozije u razmaku od ne­koliko sekundi, a ne samo jedna, kao što tvrde Clintonova administracija i FBI. Na sudskom saslušanju u El Renu, u Oklahomi, 28. travnja 1995, specijalni agent FBI-a John Hersley rekao je da su na majici koju je McVeigh nosio kad je uhićen pronađeni tragovi eksploziva PDTN. 9 0 A kad je Gunderson provjerio seizmografske zapise na Geološkom zavodu Oklahoma na Sveučilištu u Oklahomi, pokazalo se... da su bile dvije eksplozije, u razmaku od deset sekundi. Prva se dogodila u 9.02 i 13 sekundi ujutro, a druga je uslijedila u 9.02 i 23 sekunde ujutro. To se nikako nije moglo do­goditi s bombom od umjetnog gnojiva, za koju ionako nema nikakvih uvjerljivih

skriveno ruka

dokaza. Drugi stručnjaci za bombe predložili su drugačije naprave od one koju je opisao Gunderson, ali slažu se s njim da je vladino „objašnjenje" smiješno. Krhotine s Murrahove zgrade bile su nagomilane uz zgradu općeg arhiva preko puta, s druge strane kamiona u kojem je navodno bila bomba od goriva i gnojiva koja je eksplo­dirala. Jedini način na koji su krhotine mogle biti odbačene u tom smjeru je ako se eksplozija dogodila unutar Murrahove zgrade. Vrlo zgodno, vlasti su srušile zgradu i uklonile krhotine prije nego što je mogla biti primjereno istražena.

Postoje vrlo veliki izgledi da su elementi vlade SAD-a i njenih agencija digli u zrak vlastitu zgradu i ubili oko 168 muškaraca, žena i djece radi ostvarivanja ciljeva No­vog Svjetskog Poretka po modelu problem-reakcija-rješenje. Zapanjeni ste? Tko ne bi bio? Ja, međutim, mislim da je Elita ovom bombom otišla predaleko. Vjerujem da će istina s vremenom izaći na vidjelo i razotkriti daleko širu sliku.

Vlada je neprestano povećavala veličinu „bombe od gnojiva" za koju tvrdi da su je izradili McVeigh i društvo, zato što su veličina bombe i razmjeri uništenja u očigle­dnom raskoraku. Prvo je objavljeno da je „bombe od gnojiva" bila teška 454 kg, ali to je u međuvremenu postupno raslo dok nije dosegnulo oko 2180 kg. Kao rezultat toga, opis vozila u kojem je prevožena morao se mijenjati u skladu sa sve većom težinom. Bomba je prvo bila dovezena u dostavnom kombiju, prema vladinim obja­vama, ali sad se pretvorio u kamion za selidbe. Još malo pa će se pojaviti šleper s prikolicom! Kao što je rekao Michael J. Riconosciuto, tvorac barometarske bombe, bomba od gnojiva razbacala bi gnojivo po čitavom mjestu događaja. To se nije dogo­dilo u Oklahomi.91 Mnogi vladini službenici koji su toda dana normalno trebali biti u zgradi - tamo nisu bili, uključujući neke iz Ureda za alkohol, duhan i vatreno oružje (BATF) koji su navodno bili meta bombe zbog njihovog genocida u Wacu. Također, Michael J. Riconosciuto je za The Spotlight otkrio da su dokumenti i komponente za njegovu barometarsku bombu ukradeni u dvjema provalama u dobro čuvano skla­dište u Aberdeenu, u državi Washington, 1988. U prvom slučaju, rekao je, policija je umiješane pustila bez optužbi, a drugi put je gledala kako lopovi provaljuju i nije učinila ništa!92 Cijela ta stvar smrdi, pa ipak si je američki narod dopustio da ga toliko nasamare da dopusti, pa čak i traži, da se vladi povećaju ovlasti kako bi mogla otvarati poštu, prisluškivati telefone, pretraživati domove i oduzimati isprave i dokumente po volji. Te su ovlasti postignute tako što je kao izgovor iskorištena bomba za koju su gotovo sigurno odgovorni elementi iz vlade. Problem-reakcija-rješenje. Vjerujem da će se pokazati kako je Antiklevetnička liga ozbiljno umiješana, i možemo očekivati još „namještaljki" takve prirode kako bi se diskreditirali oni koji razotkrivaju istinu.

Probudi se Ameriko... Probudi se svijete! Sve se to dogodilo i ranije već mnogo puta. Atentat na Kennedya iskoristio je nje­

gov nasljednik, Lyndon Johnson, za povećanje ovlasti države, kao i u drugim takvim režiranim događajima i „problemima". CIA je, često u suradnji s Mossadom, odgo­vorna za neke stravične terorističke napade u inozemstvu u koje su uključena uboj­stva djece, i to tisuća njih, ako ćemo reći cijelu istinu. U Bejrutu je 1983. eksplodirao

i istina će vas osloboditi

automobil-bomba koji su postavili C1A i Mossad. Nije ubio željeni cilj, jednog musli­manskog svećenika, ali je umjesto toga ubio 91 prolaznika, što je priča koju je kasnije razotkrio bivši CIA-in analitičar operacija u Vijetnamu i Latinskoj Americi, Gordon Thurlovv.9'

Svijesti s kojom imamo posla i koja djeluje kroz te ljude ništa nije toliko stravično da to ne bi iskoristila za postizanje svojih ciljeva, i kao što smo vidjeli u Oklahomi, ima podršku medija u kojima radi kombinacija malobrojnih koji znaju što se događa i velikog broja onih koji nisu ništa više od glasnogovornika svojih manipulatora, uo­pće nemajući pojma da je tako. Način na koji su „novinari" i televizijski „izvjestitelji" samo ponavljali vladinu verziju događaja bio je nevjerojatan. Svatko tko je natuknuo da se događa Novi Svjetski Poredak bio je odbačen kao „paranoičan", pa ipak barem 99,9% tih izvjestitelja nikada nije pročitalo nijednu riječ o zavjeri. Lijepo je znati da su oni koji nas informiraju jako dobro informirani!

Margaret Thatcher

Metode tajnog manipuliranja i zataškavanja koje sam ovdje spomenuo događaju se širom svijeta svakog dana. Čak je i odlazak Margaret Thatcher s mjesta premijerke Ujedinjenog Kraljevstva 1990. povezan s pričama koje sam ovdje iznio.

Atentati mogu postati problem ako ih istražitelji ne žele pustiti na miru, kao što je posebno bio slučaj s ubojstvom JFK-a, a iz perspektive Elite lakše je i „čišće" uklo­niti ljude na suptilnije načine stvaranjem događaja, često ekonomske prirode, koji podrivaju lidere i dovode do njihovog uklanjanja „demokratskim" putem. Margaret Thatcher, koja je prisustvovala sastancima Bilderberške skupine, bila je izbor Elite koji je ekonomski dobro služio njihovim ciljevima tijekom 1980-ih kad su ona i Ro-nald Reagan oblikovali događaje desetljeća pod kontrolom Patila Volckera, direktora Saveznih rezervi i Međunarodne bankarske komisije, jedan od ljudi koji su napravili najviše kako bi osigurali da Margaret Thatcher postane vođa konzervativne stranke 1970-ih bio je sir Alfred Sherman, koji je kasnije postao savjetnik srpskog lidera Ra­dovana Karadžića, čovjeka odgovornog za tako brojne patnje i užase u građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji. Thatcher je bila izabrana od Elite, možda i bez njenog znanja o tome što se stvarno događalo. Ali političari su tu samo kako bi ih se iskoristilo u skladu s planovima Svjetske Elite, a ona je prestala biti poželjna kada se ustrajno pro­tivila ukidanju nacionalnog suvereniteta od strane Europske zajednice kroz europsku valutu i središnju banku. U svibnju 1989. novine rLhe Spotlight izvijestile su daje tog mjeseca, na sastanku skupine Bilderberg održanom na otoku La Toja blizu Španjol­ske, odlučeno da ona mora otići. Godinu dana kasnije smijenili su je vlastiti članovi parlamenta dok je još bila u uredu.

Gđa Thatcher nije bila uklonjena tako što su ljudi otišli do konzervativnih članova parlamenta i rekli: „Hej, Bilderberška skupina kaže da ona mora otići." To se radi puno skrovitije. Mediji se koriste za podrivanje mete kap po kap, i potiču se nemiri, sumnje i strahovi među ministrima i članovima parlamenta koji žele zadržati svoje

330

skrivena ruka

položaje. Prijetnja da će izgubiti svoje povlastice zato jer „Nikada nećemo dobiti slje­deće izbore s Margaret Thatcher kao vodom" odličan je način da se umovi političara usmjere na uvjerenje da se „nešto mora poduzeti". Pokreće se lavina koja, na koncu, uklanjanje ciljanog političara čini neizbježnim. Kada u Britaniji čujemo o „ljudima u sivim odijelima" koji odlučuju kada će vođa Konzervativne stranke doći i otići, to se odnosi na predstavnike Elite/Bratstva unutar te stranke. Ne ljude s vrha piramide, ili bilo što tome slično, nego one koji rade kako im se kaže kad se naredi promjena. Isto je i s drugim strankama u drugim zemljama. Mogao bih nabrojati tako mnogo događaja koji su se odigrali u svijetu u posljednjih 40 godina čije bismo uzroke mogli pratiti do iste skupine ljudi.

Zataškavanje NLO-a

Kroz čitavo razdoblje od rata naovamo vlasti su neprekidno odbacivale sve izvještaje javnosti o NLO-ima. Oni ne postoje, kažu nam. Otprilike u isto vrijeme kad je VVar-renova komisija objavila svoju zataškanu verziju atentata na Kennedva, objavljen je Condonov izvještaj koji je obavio sličan posao s NLO-ima. U njemu je pisalo da u tom fenomenu nema ničega što bi bilo vrijedno istražiti. Ako je tako, zašto su dosjei s izvještajima o NLO-ima označeni kao „iznad strogo povjerljivog"? Zato što je to vjerojatno najveće od svih zataškavanja, eto zašto. Zataškavanje istine da američka Elita ima leteće tanjure, antigravitacijsku tehnologiju pored koje raketoplan izgleda kao antikvitet, i kako bi se prikrila činjenica da vanzemaljci posjećuju ovaj planet iz Četvrte Dimenzije. Cijelo to područje je minsko polje dezinformacija i tu mora­mo zadržati vrlo otvoren i fleksibilan um, posebno zato što su se u polje istraživanja NLO-a ozbiljno infiltrirali oni koji nas žele zavesti na krive tragove. Ali danas se u prosjeku prijavljuje 150 viđenja NLO-a dnevno. Prihvatite li tvrdnju da se prijavljuje samo deset posto viđenja, to je blizu brojke od 1500 na dan, širom svijeta. Nemogu­će je da svima upravljaju ljudi sa Zemlje, i iako Elita možda koristi svoje letjelice za pokretanje određenih događaja radi manipuliranja ljudskim umom, također je, po mom mišljenju, sve više pravih vanzemaljaca koji djeluju u ovoj dimenziji. Neki su ovdje kako bi nam pomogli, drugi kako bi spriječili preobrazbu čovječanstva i planete Zemlje. Ovi drugi povezani su sa Svjetskom Elitom, bilo kontaktom lice-u-lice, ili kroz kanaliziranje i kontrolu svijesti. Predstavio sam mnoge dokaze u vezi s NLO-ima u Pobuni robota, ali mnogo je više toga na raspolaganju onima koji žele istraživati dublje. Ono što je sigurno jest da postoji čitava knjižnica informacija o NLO-ima i vanzemaljcima o kojoj se javnosti ne govori, uključujući pozadinu otmica ljudi i sakaćenja stoke i drugih domaćih životinja širom svijeta, na načine koji su mogući samo pomoću tehnologije koja nije poznata u javnosti. Ili se radi o djelu vanzemalja­ca, ili to rade ljudske znanstvene elite u podzemnim bazama u Sjedinjenim Država­ma (na mjestima kao što su Područje S-4 blizu Groom Lakea u Nevadi i postrojenja Dulce u Novom Meksiku). John Lear, nekadašnji pilot CIA-e, rekao je jednoj skupini istraživača NLO-a iz Dallasa:

/' istina će vas osloboditi

„Naciji je mozak isprala CIA-ina operacija kontrole uma koja se temelji na strahu od

ismijavanja. U SAD-u je od 1947. bilo najmanje milijun otetih osoba. U posljednjih

13 godina u SAD-u je bilo preko 40.000 slučajeva sakaćenja stoke. Postoji otprilike

70 vanzemaljskih civilizacija za koje se zna da nas u ovom trenutku posjećuju.

Gordon Cooper, jedan od naših najboljih astronauta, izgubio je priliku da ode na letove Apolla zato što se usudio progovoriti o NLO-ima u pismu Ujedinjenim naro­dima. Tijekom zadnjih nekoliko godina dolazi do naglog povećanja broja nestalih osoba. Procjenjuje se da postoji oko deset milijuna Sivih [navodna rasa izvanzema-Ijaca] u bazama na Zemlji i Mjesecu, ali nije poznato jesu li u stanju vratiti se u svoju matičnu bazu. Oni ulaze i izlaze iz svojih podzemnih baza pomoću međudimen-zionalnog prijenosa, hiperprostornim manevrom koji je objašnjenje za naizgled besmislene priče svjedoka NLO-a koji kažu da su vidjeli kako NLO-i ulaze ili izlaze iz planina. Ti svjedoci istinito opisuju manevar koji je u ovom trenutku našoj znanosti neshvatljiv.

Predsjednik Eisenhovver bio je taj koji je dopustio da vlast pređe iz ruku predsje­dnika pod kontrolu Pentagona. Cijelo vrijeme nakon Eisenhovvera pravi vladar ove nacije je vojna hunta."9'1

Learove tvrdnje opet bi mogle biti dezinformacije. Ali te teme u skladu su s ogro­mnim brojem drugih izvještaja (koji bi, naravno, također mogli biti dezinforma­cije), ja sam osobno danas siguran da su ljudski oblik stvorili vanzemaljci; da su negativno motivirani vanzemaljci iz Četvrte Dimenzije nastojali kontrolirati ovaj planet kroz čitavu poznatu povijest svojim pojavljivanjem i (češće) kontrolom svi­jesti onih ljudi koji djeluju unutar negativnog raspona frekvencija; da su oni koji su se urotili da uvedu Novi Svjetski Poredak od drevnih vremena marionete tih bića (koja bi, dijelom, mogli biti „Melkedekanci" ili „Elohim"), a isto vrijedi za današnju Svjetsku Elitu. Smatram da se kontakt vjerojatno dogodio između Elite i određenih negativnih vanzemaljskih rasa, a neopisivo grozni genetski eksperimenti provo­de se u podzemnim bazama širom svijeta, posebno u Sjedinjenim Državama, na onima koji su otpisani kao „nestale osobe". Nacistički mentalitet živ je i zdrav, i kontrolira Ameriku pod ravnanjem vanzemaljske svijesti koja je nacistički mentali­tet. Vjerujem da se ti vanzemaljci iz Četvrte Dimenzije hrane negativnim ljudskim emocijama. Hrane se energijama straha, krivnje i jada, i zato nastoje povećati našu patnju te osjećaj straha i beznađa, kako bi se hranili i kako bi umanjili naš osjećaj vrijednosti i potencijala, da bi mogli lakše kontrolirati ovaj vibracijski zatvor. Kada volimo i poštujemo sami sebe, prekidamo njihovu opskrbu hranom i otvaramo naše umove i srca, čime razbijamo blokirajuću vibraciju. Mi to možemo učiniti i učinit ćemo.

skrivena ruka

Razlog za zataškavanje NLO-a je kako ne bismo saznali informacije o drugim ci­vilizacijama i svjetovima koje bi otvorile ljude za daleko širi pogled na život i univer­zum, i kako bi i dalje ostala skrivena globalna piramida manipulacije koja je (na svo­jim najvišim razinama) svjesno u kontaktu - i pod vodstvom -negativne sile iz druge dimenzije. Broj znanstvenika i računalnih programera u UK-u i SAD-u koji rade s naprednom tehnologijom i koji su umrli na čudne, neobjašnjene načine je apsurdan. Takvi su slučajevi većinom bili otpisani kao... „samoubojstva". Umiru jedan za dru­gim, a mnogi od njih povezani su s projektom Zvjezdanih ratova i Marconijem, po­družnicom General Electrica u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ako Elita zaista ima „leteći tanjur", antigravitacijsku letjelicu (a ja vjerujem da svakako ima), ili tehnologiju iz polja „obrane" za koju ne žele da itko sazna, upravo bi takvi znanstvenici i računalni programeri mogli znati o tome, bilo slučajno ili namjerno. Možda su saznali previše o tome ili o tehnologiji povezanoj sa Zvjezdanim ratovima, koja bi zapravo mogla biti dio globalne elektronske komunikacijske mreže namijenjene nadziranju milijardi mikročipiranih ljudi. Za svaku zagonetnu smrt tvrdilo se da nije povezana s ostalima, po poznatom pristupu: samostalni ubojica - nema zavjere. Tajna tehnologija sastavlja se prema pravilima razdvajanja na odjele. Svaka kompanija ili znanstvenik rade samo na dijelu projekta. Vrlo mali broj ljudi zna kako se svaki dio uklapa s ostalima kako bi dao gotov proizvod.95

Jedna od najpoznatijih znanstvenih žrtava Elite bio je dr. Wilhelm Reich, koji je umro u saveznom zatvoru 1957. dok su vlasti uništile sve njegove radove koje su mo­gle naći. Na „obdukciji" su mu uklonili organe koji nikada više nisu viđeni. Reichova zadnja knjiga nosila je naslov Kontakt sa svemirom (Contact With Space), u kojoj je iznio detalje svojih istraživanja o NLO-ima. On je shvaćao kako Zemlja odražava ljudski um i smatrao je da su pustoš i dezertifikacija nekada prekrasnih krajolika po­sljedica emocionalne praznine čovječanstva. Identificirao je energije životne sile, koje je nazvao orgonskom energijom. Pozitivnu energiju označio je kao ,,OR", a negativnu ,,DOR". Reich je vjerovao da posebno štetan oblik negativne energije, koji je zvao Me-lanor, emitiraju neke od vanzemaljskih letjelica za koje je tvrdio da posjećuju planet. Taj Melanor poprimao je oblik crne praskaste tvari koja je „smrdjela poput mrtvih tijela". To se spominje u mnogim pričama ljudi koji tvrde da su vidjeli NLO.

Reich je rekao da su koristeći znanja o pozitivnoj orgonskoj energiji, životnoj sili, on i njegov tim uspjeli uzgojiti travu visoku do koljena u pustinji Arizona, gdje ni­kada prije toga nije rasla u moderno vrijeme. On je također otkrio da se ta energija može iskorištavati kako bi se osigurala „slobodna energija" za svu toplinu i struju koja nam je potrebna, bez zagađenja i (praktički) besplatno.

To bi se moglo događati širom svijeta kada znanje o tome kako to ostvariti ne bi bilo suzbijano. „Nerješivi" problemi ovog svijeta nerješivi su samo zato što se rješenja od nas čuvaju. Tijekom cijele njegove karijere u Sjedinjenim Državama nakon što je pobjegao iz nacističke Njemačke, Reicha su zlostavljali oni koje je nazivao „siledžije iz vlasti". On je razvio oružje koje je, kako je tvrdio, činilo da NLO-i nestanu te je ot-

. i istina će vas osloboditi

krio kako može mijenjati vremenske prilike i izazivati kišu u pustinji. To je bio samo tehnološki nastavak onoga što su američki Indijanci mogli postići svojim plesovima kiše. Oboje je koristilo istu energiju. U knjizi Kontakt sa svemirom, koja je ubrzala kraj njegovog života, Reich se približio istini. Napisao je:

J e s a m lija svemirac? Pripadam li novoj rasi na Zemlji, koju su uzgojili ljudi iz svemi­ra u zagrljaju sa zemaljskim ženama? Jesu li se pripadnici međuplanetarnog druš­tva već asimilirali na Zemlji, kao što su se prije 190 godina u Sjedinjenim Državama asimilirale sve nacije svijeta? Ili se ta misao odnosi na stvari koje će se dogoditi u budućnosti? Zahtijevam svoje pravo i povlasticu da imam takve misli i postavljam takva pitanja bez da mi bilo koja administrativna agencija društva prijeti da će me smjestiti u zatvor... Kada smo suočeni s krutom, doktrinarnom, samozvanom, na ubojstvo spremnom hijerarhijom znanstvene cenzure, čini se ludim objavljivati ta­kve misli. Svatko tko je dovoljno zloban mogao bi ih bilo kako iskoristiti. Ipak, mora se braniti pravo da se bude u krivu. Ne bismo se trebali bojati ući u šumu zato jer u njoj ima divljih mačaka na stablima. Ne bismo trebali odustati od našeg prava na dobro kontroliranu spekulaciju. Određena pitanja koja takve spekulacije povlače ono su čega se upravitelji priznate znanosti boje... Ali ulazeći u svemirsko doba sva­kako bismo trebali ustrajati na pravu da postavljamo nova, čak i budalasta pitanja, a da nas se zbog toga ne zlostavlja."96

Nažalost, Reichu je sloboda za koju se s tolikom pravom zalagao bila uskraćena, kao što je bilo i s mnogim drugima koji su ubijeni zbog zločina stjecanja znanja o znanosti i NLO-ima za koje Elita i njihovi vanzemaljski/luciferski gospodari žele da ostane skriveno. Njegovi kolege „znanstvenici" samo su gledali kako ga razapinju. Čak se spekulira da je drugi razlog zašto je predsjednik Kennedy ubijen taj što je sa­znao za vanzemaljce i zakleo se da će tu informaciju objaviti javnosti. Godine 1965. vodeća novinarka Dorothy Kilgallen istraživala je zataškavanje NLO-a i atentat na Kennedya. U svojoj kolumni u Los Angeles Examinent od 22. svibnja 1965. rekla je da je upoznala „visokog britanskog dužnosnika iz ranga kabineta" u Londonu koji joj je rekao da su britanski znanstvenici proučili srušeni NLO u kojem su bili mali ljudi, niži od 120 centimetara.97 Iste godine intervjuirala je jacka Rubya u dalaskom zatvoru. Ruby, čovjek koji je ubio „žrtveno janje" Leeja Harveya Oswalda, rekao joj je nešto što bi, kako je ispričala bliskim prijateljima, „od Kennedyevog slučaja napravi­lo bombu." Nakon par dana pronađena je mrtva. Službeni zaključak: samoubojstvo. Njeni prijatelji pretražili su njen stan želeći pronaći bilješke s njenog sastanka s Ru-byem. Nisu našli ništa.98

NLO scena prepuna je dezinformacija, a to znači da se događa nešto za što oni na vlasti ne žele da javnost sazna. Vjerujem da postoji scenarij po kojem će Svjetska Elita napuhati prijetnju od vanzemaljske sile do točke u kojoj će joj zastrašenost javnosti omogućiti uspostavljanje svjetske vlade i vojske. To je bio jedan od prijedloga u Iz-

SKrivena rum

vještaju iz Iron Mountaina. Osobno ne sumnjam, kao što sam rekao u Pobuni robota, da barem neke od otmica koje se pripisuju „vanzemaljcima" provode ljudi u sklopu operacije manipulacije umom i mikročipiranja. Rockefelleri su (preko milijardera Laurancea Rockefellera) povezani s „istraživanjima" o vanzemaljcima.

U trenutku dovršavanja ove knjige primio sam informaciju o onome za što se tvrdi da je politika masovne manipulacije uma koju nad narodom Ujedinjenog Kraljevstva provodi Agencija za nacionalnu sigurnost u Americi uz blagoslov bri­tanskih vlasti. To poreci ostalog uključuje insceniranje viđenja „NLO-a", „vanze­maljske" otmice i mikročipiranje ljudi, uključujući neke od onih koji su povezani s istraživanjem NLO-a. Volio bih saznati mnogo više o tome kako bih vidio je li to istina. Ako znate nešto i želite popričati s otvorenim umom, molim vas da me kontaktirate.

Iz moje perspektive, jedna je stvar sigurna: postoji podzemni objekt povezan s RAF-ovim Rudloe Manorom u VViltshireu, Engleska, za koji bi britanski narod morao znati, a isto vrijedi za mjesta kao što su tajni podzemni grad Mount Weat-her blizu gradića Bluemonta u Virginiji, oko 74 km zapadno od VVashingtona D.C. Neke od stvari koje vidite u filmovima o Jamesu Bondu nisu potpuno izmišljene. Nijedan od tih kompleksa, ili drugih, ne radi u interesu naroda. Mount VVeather je vjerojatno centar iz kojeg paralelna vlada Sjedinjenih Država, ona koja zaista upravlja zemljom, koordinira svoje operacije. To je također mjesto koje nadgleda nadzor Amerikanaca koji se suprotstavljaju tiraniji. Kongresu, „izabranim" pred­stavnicima naroda, uskraćene su sve informacije o tome što se tamo događa. Da, dame i gospodo, to je slobodni svijet.

Ista Skrivena ruka koje je bila iza Zaljeva svinja, Vijetnama, atentata na Kenne-dya, Kinga i Malcolma X, VVatergatea, Iran-Contre, terorističkih bombaških napada i smjene Margaret Thatcher, također je odgovorna za dezinformacije i zataškavanja NLO-a i vanzemaljaca. Na prvi pogled se te često vrlo različite teme i događaji čine nepovezanima, dok su zapravo bili - i jesu - koordinirani istom silom: Svjetskom Elitom, koju kontroliraju Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije, luciferska svijest. Ali istina o NLO-ima, kakva god ona bila, nije daleko od razotkrivanja, i veo se diže s mnogo stvari koje su generacijama bile čuvane u tajnosti. Ovo je vrijeme kad će se skriveno razotkriti i kad će se uzrok manipuliranja ukloniti.

Kad se, za naših života, Elitina mreža raspadne, kakav će to drugačiji svijet biti. Jer to je ono što stoji iza svjetskih sukoba, prodaje teških droga mladim ljudima i neprestane zloupotrebe onoga što zovemo demokracijom i slobodom. Pa ipak, masa ljudi i dalje dopušta da im umovi budu zavedeni poput zečeva opčinjenih farovima dolazećeg automobila.

Ovdje sam skicirao samo kostur (ili bih možda trebao reći lubanju i kosti) karijere Georgea Busha do 1989. Nisam ni spomenuo njegove beskrajne poslovne aktivnosti, ili broj slučajeva kada su njegovi poslovni suradnici imenovani na položaje s vladinog platnog popisa. Samo bi mi za to trebalo mnogo poglavlja, ali sve su te informacije

335

/ istina će vas osloboditi

dostupne. Ako želite saznati nešto više, preporučio bih knjigu George Bush, neautori­

zirana biografija (George Bush, Tlie Unauthorised Biography). On je stalna tema u No­vom Svjetskom Poretku već preko četrdeset godina. Pročitali ste dio njegove prošlosti i kako je njegova ruka simbolično držala dimeći pištolj dok su se odvijali neki užasni događaji. I što je američki narod poduzeo u vezi s tim? Reći ću vam.

Izabrali su ga za predsjednika.

IZVORI

1 O filmu JFK i Oliveru Stoneu može se još mnogo toga reći, kao što ćemo uskoro vi­

djeti.

2 The Spotlight (11. prosinca 1995.). str. 3.

3 Kad je CBS-ov voditelj vijesti Dan Rather prvi put vidio Zapruderov film, otrčao je

u CBS-ov studio kako bi se uživo pojavio na vijestima i objavio naciji da on potvrđuje

službeni stav o događajima. U stvari, on potpuno očigledno čini upravo suprotno. Ili je

Ratheru (CFR) hitno trebao okulist, ili je imao drugi plan koji nije imao nikakve veze s

objavljivanjem istine njegovim gledateljima.

4 The Rockefeller File, str. 157.

5 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspi­

racy (The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. 32.

6 Sam i Chuck Giancana, Double Cross: The Explosive Inside Story Of The Mobster Who

Controlled America (Warner Books, New York, 1992.), str. 75.

7 Intervju s Michaelom Collinsom Piperom od 20. siječnja 1992. za Final Judgement.

8 Final Judgement, str. 35.

9 Citirao Seymour M. Hersh, The Samson Option: Israel's Nuclear Arsenal And American

Foreign Policy (Random House, New York, 1991.). str. 94.

10 Ibid., str. 97.

11 Double Cross: The Explosive Inside Story Of The Mobster Who Controlled America, str. 75.

12 C. David Heymann, A Woman Named Jackie (New American Library, New York,

1989.), str. 151.

13 Final Judgement, str. 46.

14 The Samson Option: Israel's Nuclear Arsenal And American Foreign Policy, str. 108.

15 Dan Kurzman, Ben-Gurion: Prophet Of Fire (Simon and Schuster, New York, 1983.),

str. 121.

16 Final Judgement, str. 57.

17 Mark Lane, Plausible Denial (Thunder's Mouth Press, New York, 1992.), str. 93.

18 Secret Societies, str. 128.

19 Ovid Demaris, The Last Mafioso (Bantam Books, New York, 1981.), str. 32. Također

citirano u Final Judgement, str. 159.

336

sKrivena ruKa

20 Gary L. Wean, There's A Fish In The Courthouse (Casitas Books, Oak View, California,

1987.) str. 679.

21 Wilbur Crane Eveland, Ropes Of Sand: America's Failure In The Middle East (W. W. Nor­

ton and Company, 1980.), str. 95.

22 Roland Perry, The Fifth Man (Sidgwick and Jackson, London, 1994.), str. 223.

23 Ibid., 129.

24 Ibid., str. 222-223.

25 Ibid., str. 222.

26 Ibid., str. 224.

27 Ibid.

28 Ibid.

29 Final Judgement, str. 90.

30 Ibid., str. 89.

31 /b/d.,str. 191.

32 /6/d.,str. 187.

33 Ibid.

34 Za više detalja o vezi Lansky-Mossad, pogledati Final Judgement.

35 The Fifth Man, str. 79.

36 Ibid., str. 79-80.

37 Final Judgement, str. 245.

38 Ibid., str. 241 -242.

39 Yitzhak Shamir, Summing Up, An Autobiography (Weidenfeld and Nicholson, Lon­

don), str. 81.

40 /6/d.,str. 13.

41 Henry Hurt, Reasonable Doubt: An Investigation Into The Assassination Of John F. Ken­

nedy (Holt, Rinehart and Winston, New York, 1985.), str. 417- 419.

42 Final Judgement, str. 255.

43 There's A Fish In The Courthouse, str. 695.

44 Ibid., str. 699.

45 Final Judgement, str. 166.

46 Ibid., str. 178.

47 Ibid.

48 /6/đ.,str.213.

49 Ili možda nije? Barem jedna osoba koja je dobro poznavala Rubya rekla je da gaje vidjela

kako se ukrcava na avion za Izrael nakon stoje tobože umro {Final Judgement, str. 183).

50 Stephen Green, Taking Sides: America's Secret Relations With A Militant Israel (William

Morrow and Co, New York, 1984.), str. 243-244.

51 Pismo koje je poslao Ford 31. listopada 1975. Sadržaj je objavila Crkva i kasnije je

citiran u George Bush, The Unauthorised Biography, str. 291 -292.

52 Michael Milan, The Squad: The US Government's Secret Alliance With Organised Crime

(Shapolsky Publishers, New York, 1989) str. 206.

337

/' istina će vas osloboditi

53 Final Judgement, str. 81-82.

54 Citirano u australskom magazinu za duhovnost/istraživanje zavjera New Dawn, (stu­

deni/prosinac 1995.), str. 20.

55 Citirano u Extra-Terrestrials Friends And Foes, str. 289.

56 Rodney Stich, Defrauding America (Diablo Western Press, Alamo, Kalifornija, 1994.),

str. 316-317; 615.

57 Robert D. Morrow, The Senator Must Die: The Murder Of Robert F. Kennedy (Roundta-

ble Publishing, Santa Monica, 1988.).

58 Psychology Today (rujan 1969.), sv. 3, br. 2.

59 Ibid.

60 Ibid.

61 Privatni intervju za Final Judgement s jednim od dobrovoljaca iz Kennedyeve kam­

panje koji je bio prisutan kad je Kennedy pogođen.

62 Final Judgement, str. 83.

63 Secret Societies, str. 125.

64 David Emery, Conspiracy Nation, sv. 1, br. 88.

65 J im Marrs, Crossfire: The Plot That Killed Kennedy (Carrol and Graf Publishers, New

York, 1989.), str. 582.

66 Conspiracy Nation, sv. 1, br. 88.

67 The World Order, Our Secret Rulers, str. 80.

68 Chatham House, London, 10. svibnja 1982.

69 The Rockefeller File, str. I58.

70 Ibid., Str; 180. 71 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 250.

72 Ibid., str. 247.

73 Ibid.

74 Ibid., str. 249.

75 Svjedočenje pred Senatskim odborom za vanjske odnose, 17. veljače 1950.

76 Valdamar Valerian, The Matrix (Arcturus, 1988.).

77 Russell S. Bowen, The Immaculate Deception, The Bush Family Crime Exposed (Ameri­

can West Publishers, Carson City, SAD, 1991.), str. 30-31.

78 The World Order, Our Secret Rulers, str. 123.

79 The Immaculate Deception, The Bush Family Crime Exposed, str. 30-31.

80 Pogledati Final Judgement, str. 306-313.

81 The New York Times (18. veljače 1976.).

82 George C. Andrews, Extra-Terrestrials Among Us, str. 173.

83 Novinari i istražitelji utvrdili su da postoje barem posredne veze između obitelji

Hinckley i Bush.

84 George Bush, The Unofficial Biography, str. 397.

85 Taj sastanak potvrdio je Felix Rodriquez, izvijestivši o njemu Miami Herald 30. lipnja

1987. Ramon Rodriguez, ozloglašeni perač novca od droge, bio je pozvan na inaugura-

skrivena ruka

cijsku ceremoniju Ronalda Reagana 1981. Imao bi mnogo toga zajedničkog s drugim

gostom, Liciom Gellijem iz masonske lože P2.

86 George Bush, The Unoffical Biography, str. 399.

87 Bilješka iz Northovog dnevnika od 9. siječnja 1986. godine. Objelodanjena na sud­

skom saslušanju u travnju 1988.

88 The New York Times (2. ožujka 1989.).

89 The Spotlight (Washington D C , 15. svibnja 1995.), str. 1,12,13.

90 USA Today (28. travnja 1995.), str. 3A

91 The Spotlight (5. lipnja 1995.), str. 5.

92 Ibid., str. 3.

93 Ibid., (8. svibnja 1995.), str. 4-5.

94 Sastanak dalaske grupe MUFON-a, 10. kolovoza 1988.

95 Pogledati Open Verdict Tonya Collinsa, istragu o 25 zagonetnih smrtnih slučajeva

ljudi koji su radili u obrambenoj industriji, (Sphere Books, London, 1990).

96 Contact With Space, citirano u Extra-Terrestrials Friends And Foes, str. 47.

97 Extra-Terrestrials Friends And Foes, str. 238.

98 Priča koju je iznio Richard Deacon u The Truth Twisters (MacDonald, London, 1987.).

99 „Watching For Aliens", The Spotlight (25. rujna 1995,), str. 2. Razotkriva podršku Lau-

rancea Rockefellera Centru za proučavanje vanzemaljske inteligencije.

trinaesto poglavlje

jednostranačke države

Prije dvije-tri godina gledao sam televizijsku emisiju o istraživanju ponašanja živo­tinja u kojoj je prikazan prilično neugodan eksperiment u kojem su miša stavili

u mrežu staklenih cijevi. Svakih nekoliko sekundi došao bi do račvanja i mogao je ići lijevo ili desno. Miš je mislio da je slobodan ići gdje god želi, ali izbori su zapravo bili strogo kontrolirani. Njegova sloboda bila je privid. Ljudska vrsta danas si je dopustila da bude poput tog miša u cijevima. Multidimenzionalni manipulatori vrlo su mudri u korištenju pomodnih riječi. Povezuju ih zajedno kako bi stvorili prihvaćeno zna­čenje koje je često suprotno stvarnoj situaciji. Ponavljate li nešto dovoljno često ljudi će u to povjerovati. Riječ 'sloboda izjednačuje se s 'demokracijom', a demokracija se izjednačuje s parlamentarnim sustavima u 'slobodnom svijetu*. Programirani smo da vidimo tri elementa slobode-demokracije-parlamenta kao istu stvar, ali one to nisu. 'Demokratski' sustavi dio su dimne zavjese koja služi našem obmanjivanju. Ako ste svjesni toga da živite u autoritarnom režimu koji kontrolira vaše misli i ponašanje, medije i ekonomske uspone i padove, želja za slobodom u ljudskom će se srcu s vre­menom protiv toga pobuniti. Ljude je daleko lakše nadzirati i obuzdavati ukoliko se to radi dok oni misle da su slobodni. Takva je priroda naše 'demokracije'.

Možemo kao primjer uzeti Westminster, tu Majku parlamenata, da vidimo kakvu lažnu demokraciju imamo. Većinu članova parlamenta nije izabrao narod nego odbor ili članovi stranice njihovog izbornog kotara! Parlamentarni sustav Ujedinjenog Kra­ljevstva sastoji se od izbornih kotara koji na općim izborima daju predstavnika u par­lament. Međutim, relativno je malen broj tih izbornih kotara graničan u smislu da je rezultat neizvjestan. U većini uvjerljivo prevladavaju konzervativci ili laburisti. Javnost je umno kontrolirana da vjeruje kako bi njihove plaće trebale određivati za koga će glasati. Konzervativci imaju 'imidz niskog oporezivanja, pa je glasanje za konzervativce za velik broj ljudi - deprimirajuće velik broj ljudi - samo još jedan dio njihovog soci­jalnog statusa. Samostojeća kuća, dva automobila, glas za torijevce (konzervativce, op. prev.), U siromašnim i nerazvijenim područjima koja je u mnogim slučajevima uništila stambena politika ljudi-su-brojke laburističkih vlada i vijeća, većina ljudi glasa za La­burističku stranku zato što su oni «stranka radničkih klasa». Da, to je stranka koja vidi ekonomski uspjeh u tome da više ljudi stoji osam sati dnevno pored tvorničkih strojeva ili milju ispod zemlje u rudniku ugljena. Ti kruti načini razmišljanja znače da izborni kotari u kojima prevladava obilje biraju konzervativne članove parlamenta, bez obzira koliko osoba s plavom značkom bila kompetentna, dok će u siromašnim područjima onaj s crvenom značkom, tko god on bio, postati član parlamenta.

. /' istina će vas osloboditi

U tim izbornim kotarima - golemoj većini njih - kandidat za člana parlamenta samo treba nagovoriti lokalne članove stranke da izaberu njega ili nju da se natječe na izborima i mogu biti praktično sigurni da će biti izabrani u parlament. To znači biti izabran za natjecanje u «sigurnom mjestu». Stoga, ako Elita želi da netko bude izabran kako bi radio na jačanju Novog Svjetskog Poretka, to nije nikakav problem. Nađite im jedno od bezbrojnih sigurnih mjesta i oni su unutra. Čak i ako se pojedini članovi parlamenta koji koriste vlastiti mozak provuku kroz mrežu, njihova će im stranka reći kako trebaju glasati ili će se suočiti s kaznenim mjerama poput blokiranja njihovog napredovanja ili, kao u slučaju konzervativnih članova parlamenta koji su se protivili daljnjoj integraciji u Europsku uniju, suspendiranja članstva u stranci. To je demokracija u Elitinom stilu budući da su oni stvorili parlamentarnu strukturu nakon što su 'narodne revolucije ograničile ili dokinule moć monarhija. Ukoliko naš novi član parlamenta radi kako mu se kaže može napredovati do vlade ili čak postati premijer. Štoviše, ako su ldonovi Elite napredovanje može biti iznimno brzo.

U Sjedinjenim Državama, koliko sam shvatio, još uvijek ima ljudi koji vjeruju da predsjednika bira javnost. Kad bi to barem bila istina. Predsjednika biraju dvije stva­ri: novac i mediji. Elita kontrolira oboje. Potrebne su vam fantastične količine novca da se natječete za predsjedničku nominaciju unutar vaše stranke, da i ne govorim o samim predsjedničkim izborima. Za to vam trebaju sulude svote. Samo bankarski/ trgovinski establišmenti imaju ta sredstva, a njihov novac ide onom kojeg oni žele. Ponekad zna otići kandidatu za kojeg znaju da nema šanse pobijediti jer time osigu­ravaju da će njegov suparnik - onaj kojeg stvarno žele - biti sljedeći stanovnik Bijele kuće. Dodajte tome i medijsko praćenje koje podržava jednog kandidata a ometa drugog i imate namještene izbore koji se promiču kao demokratski proces. Nakon što je kandidat izabran vrijeme je za naplatu računa. Oni koji plaćaju svirača biraju pjesmu.

Određeni zakoni i dogovor da se na glavne položaje unutar administracije biraju određeni ljudi uređuju se prije nego što sredstva za izbore počnu pritjecati. Nazovite Davida Rockefellera i pitajte ga tko će biti sljedeći predsjednik. Dosad će sigurno već znati. Ljudi iz pozadine daleko su moćniji od premijera ili predsjednika djeluju li za­jedno. Oni ne moraju biti popularni zato što javnost ne zna da postoje ili što u stvari rade. No, političari moraju paziti na popularnost, posebno u vrijeme izbora. To ih čini lakim plijenom za one iz pozadine. U Ujedinjenom Kraljevstvu imamo humori­stičnu seriju zvanu Da, ministre u kojoj jedan državni službenik manipulira ministra da radi točno onako kako on hoće. Vrlo je zabavna, ali u stvarnosti političkog sustava takvo je manipuliranje smrtno ozbiljno.

Političari i mediji održavaju opsjenu i time odvraćaju pažnju od onih koji stvarno upravljaju svijetom. Političari stvaraju dojam da oni imaju moć, a mediji podržavaju taj gigantski mit izvještavajući o događajima i odlukama, kao da su političari ti koji su donijeli najvažnije odluke. Iz sata u sat prikazuju se i citiraju predsjednici, pre­mijeri i njihovi podređeni. Gledamo ih kako se sastaju na samrtima' i daju izjave o

jednostranačke države

događajima nad kojima imaju malo ili nimalo ovlasti. Mediji, međutim, moraju uvje­ravati javnost da su 'izabrani' političari globalni donositelji odluka. Ne prihvaćamo li tu iluziju počinjemo postavljati pitanja o tome tko u tom slučaju doista kontrolira događaje. Mediji izvještavaju o svijetu kao da su političari na vrhu piramide dok su oni zapravo marionete, izvršitelji i glasnogovornici onih koji su uistinu na vrhu. Kao rezultat toga, oni koji nadziru naše živote mogu ostati u sjeni, dok su oni koji su samo naizgled na vlasti neprestano u središtu pozornosti. Odvraćanje pažnje briljantno je organizirano.

Za one među nama koji žive u 'demokracijama' od vitalne je važnosti da shva­te kako u stvari žive u jednostranačkoj državi. Kada toga postanemo svjesni prestat ćemo tražiti od političara da nam kažu što da radimo i počet ćemo sami misliti i djelovati. Prestat ćemo vjerovati da glasanjem za drugu stranku u vrijeme izbora mo­žemo išta važno promijeniti. Političari ili bilo koja stranka neće promijeniti svijet zato što su oni samo pijuni. Svi mi moramo preuzeti tu odgovornost i prestati ju prepuštati «njima», političarima, ekonomistima i svima koji je žele. Iluzija da možemo 'birali' tko će nama upravljati nastavljat će nas uvjeravati da predajemo našu odgovornost drugima, ne osvijestimo li činjenicu da taj izbor nemamo.

Sve političke pokrete kontrolira ista sila (slika 15). Ako imate dvije glavne stranke iz kojih se svaki put bira vlada i one pritom glasaju jednako o svim zakonima koji su stvarno bitni, za birača u tom slučaju ne postoji 'izbor'. To je slučaj s Demokratskom i Republikanskom strankom u Americi. SAD, ta domovina 'slobode' kao što nam predsjednici konstantno govore, jednostranačka je država. Isto vrijedi i za Ujedinje­no Kraljevstvo. Nema bitne razlike između Laburističke i Konzervativne stranke. U Britaniji je nemoguće glasati za stranku koja ima bilo kakve izglede formirati vladu

343

/ istina će vas osloboditi

a da se ne zalaže za daljnju centralizaciju moći u Europi, s jednom valutom i sredi­šnjom bankom. Siguran sam da ćete na istu situaciju naići diljem svijeta. Kada ljudi upozoravaju na druge, manje stranke koje nude prividnu alternativu promašuju bit stvari. Ukoliko se stranke koje imaju bilo kakve izglede za pobjedu slažu oko temelj­nih stvari izbori postaju nevažni, obična farsa.

Ono što ljude zbunjuje je način na koji se za političare koji rade za iste ciljeve u javnosti, pa čak i privatno među njihovim kolegama i prijateljima, čini da promiču posve različite, ponekad i suprotne stavove o životu. To im omogućuje da se prikazu­ju kao protivnici dok su zapravo na istoj strani. Dr. Kitty Little, koja više od 50 godina istražuje infiltraciju u britansku politiku i obavještajne agencije, objasnila je tehniku u svojoj knjižici Treason At Westminster (Izdaja u Westminsteru):

«Vjerojatno je da su neki od onih infiltratora koji su u posljednjih 20 godina stigli do vrha Laburističke i Konzervativne stranke prošli obuku iz vještine skrivanja svojih pravih gledišta. Fuchs [njemački fizičar koji je radio na projektu atomske bombe] opisao je svoju formalnu obuku iz onoga stoje zvao'kontrolirana shizofrenija', čak se hvalio da i pijan može zadržati glumljeni lik s političkim mišljenjima onih s kojima je radio. Slično tome, jedan drugi pripadnik [subverzivne] organizacije, Philby [Kim Philby, špijun] napisao je:'Za kraj ću spomenuti faktor koji je nepotrebno zbunjivao neke zapadne komentatore mog slučaja. To je liberalna dimna zavjesa iza koje sam skrivao svoje pravo mišljenje. Jedan autor koji me znao u Bejrutu izjavio je da su liberalna mišljenja koja sam izrazio na Bliskom istoku'sigurno'moja prava mišljenja. Drugi komentar, od osobnog prijatelja, bio je da nisam mogao imati tako dosljedna liberalno-intelektualna načela osim ako nisam zaista u njih vjerovao. Obje primje­dbe vrlo su laskave. Prvi zadatak podzemnog radnika je da usavrši ne samo svoju lažnu priču nego i lažnu ličnost.»'

Kada promatramo naizgled 'različita politička gledišta često promatramo fasadu. Niz ljudi koji nose maske kako bi prikrili svoje prave namjere i mišljenja. Iza maski stoje globalna Elita i Svevideće oko, a ta 'demokratska' maskarada2 služi kao dimna zavjesa za Jednostranačke države.

Američka jednostranačka država

Nigdje to nije tako očigledno kao na primjeru Georgea Busha i Billa Clinto-na, dvojice prividnih 'protivnika. Jedan je Republikanac, a drugi Demokrat, ali obojicu kontrolira ista skupina. Obojica su frontmeni Jednostranačke države, a povezuju ih Vijeće za vanjske odnose, Trilateralna komisija, masonstvo, droge, ubojstva, Iran-Kontra, Bank of Credit and Commerce International ( B C C I ) , nji­hova podrška invazijama na suverene zemlje, centraliziranim institucijama, spo­razumu GATT, Sjevernoameričkoj zoni slobodne trgovine (NAFTA), Zaljevskom ratu... i tako dalje.

jednostranačke države

Bush je s lakoćom pobijedio Michaela Dukakisa 1988. na plimnom valu elitinog novca. Henry Kissinger opet je bio prisutan u središtu Bushove vlade s dvojicom članova njegove kompanije Kissinger Associates na vodećim položajima. To su bili Brent Scowcroft, direktor vašingtonskog ureda Kissinger Associatesa i Lawrence Ea-gleburger, predsjednik kompanije. Scowcroft je bio predsjednik Vijeća za nacional­nu sigurnost, a Eagleburger podtajnik u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a. Član osnivačkog odbora Kissinger Associatesa, lord Carrington, bio je generalni tajnik NATO-aod 1984. do 1988. Kakav tim za jednu kompaniju! Bush je također promicao Elitinu strategiju 'očuvanja' okoliša, baš kao što su radili i Bill Clinton (CFR, TC, Bil.) i Al Gore (CFR). S druge strane Atlantika, točno u isto vrijeme Margaret Thatcher (Bil.) napravila je mentalnu piruetu i počela zagovarati potrebu za zaštitom okoliša nakon što je borce za okoliš nekada zvala «unutarnjim neprijateljima«. Riječ «droge» također je konstantna tema koja povezuje Bushove i Clintonove mandate. Droge su ogroman izvor prihoda za Elitu i glavno oružje u destabilizaciji društva. Prvo ćemo proučiti republikansko krilo Jednostranačke države u liku gospodina Georgea Busha.

Invazija na Panamu

Bushov napad na Panamu 20. prosinca 1989. bio je povezan s drogama, iako ne na način kako su to prikazali vlada i mediji. To je još jedan lijep primjer načina na koji se istina o nekoj situaciji skriva političkom retorikom i medijskom kamuflažom. Pri­općili su nam da su američke snage izvršile invaziju na Panamu i otele predsjednika Manuela Noriegu zbog njegove trgovine drogom te kako bi spasile američku djecu od zla droge. Postoji mogućnost da je istina bila upravo suprotna. Noriega je bio na CIA-inom platnom popisu dok je Bush bio direktor: plaćali su mu oko 110.000 dolara godišnje za njegove 'usluge', što je uključivalo krijumčarenje droge. Kad su od Busha - nakon invazije na Panamu - zatražili da to objasni, odgovorio je da Noriegu nikada nije sreo, ali onda se iznenada sjetio susreta. Noriega je bio umiješan u tržište droge i namještanje izbora, a američka vlada i CIA su to znale kad su ga zaposlile. Na izbo­rima u Panami 1984. pobijedio je Arnulfo Arias, vlast je međutim - kombinacijom ekstremnog nasilja i prijevare - preuzeo Noriega. Predsjednik Ronald Reagan poslije toga je poslao državnog tajnika Georgea Shultza (CFR, TC, Bil., Kom. 300) kako bi dao legitimitet Noriegi. Štoviše, čak je objavio da su panamski demokratski principi lekcija sandinističkoj vladi u Nikaragvi!

Prema Noriegi, odnos Busha i Noriege počeo se mijenjati tijekom razdoblja Iran-Kontre, kad ga je 17. prosinca 1985. posjetio admiral John Poindexter, predsjednik Vijeća za nacionalnu sigurnost. Poindexter je osuđen zbog svoje uloge u aferi Iran-Kontra. Noriega je CBS-ovom izvjestitelju Mikeu Wallaceu rekao da je Poindexter zahtijevao od njega da podrži američki rat protiv sandinističke vlade u Nikaragvi. Kad je odbio, Poindexter je zaprijetio ekonomskim ratom i destabilizacijom Pana­me. Poindexter je želio da Panama uz američku podršku izvrši invaziju na Nikara­gvu, izjavio je Noriega.3 Ni u jednom trenutku nije spomenuta Noriegina navodna

/ istino ce vas osloboditi

umiješanost u droge. Ali američka Agencija za suzbijanje droga (DEA) zaista ga je kontaktirala u vezi s drogom. Pisali su mu kako bi mu čestitali što im je pomogao u sprječavanju da se Panama koristi kao centar za drogu i pranje narko-novca!'1 Samo mjesec dana kasnije Reaganova-Bushova administracija zahtijevala je da se Noriegu ukloni zbog droge, korupcije i nedovoljne demokracije. Potreba za 'demokracijom' u Panami je uvreda. Noriega, doduše, nikako nije bio svetac, ali CIA je podržavala i nametala neke od najgrotesknijih ultradesničarskih diktatora širom svijeta kada je to odgovaralo njihovim planovima, uključujući financiranje terorista da ubijaju na tisuće žena i djece.

Nije lako razumjeti motive Agencije za suzbijanje droga zato što unutar nje posto­je ljudi koji su predani suzbijanju priljeva droge u Ameriku i drugi koji su jednako odlučni u namjeri da taj priljev povećaju. Više agenata CIA-e i DEA-e opisalo je kako su neki službenici Agencije za suzbijanje droga umiješani u širenje dostupnosti teških droga u Sjedinjenim Državama. Noriegin bivši glavni savjetnik Jose Blandon tvrdio je da DEA štiti najveće igrače u narko-carstvima te da su DEA-ini službenici platili Noriegi 4,7 milijuna dolara da šuti. U veljači 1988. Noriega je optužen zbog droge, a sve točke optužnice osim jedne odnosile su se na aktivnosti od prije 1984. kad je on bio na CIA-inom platnom spisku! Uslijedile su ekonomske sankcije protiv Paname - ekonomski rat koji je obećao Poindexter. Da je Noriega pristao podržati američki rat protiv Nikaragve, ili da se nije na neki način posvađao s Bushom, umjesto u ame­ričkom zatvoru i dalje bi bio panamski diktator.

Kad je Bush postao predsjednik iznio je komičnu tvrdnju da Panama predstavlja «neuobičajenu i izuzetnu prijetnju« nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici SAD-a. Magazin US News And World Report od 1. svibnja 1989. objavio je da je Bush CIA-i odobrio 10 milijuna dolara za troškove projekata protiv panamske vlade. Dio nov­ca predao je CIA-in Carlos Eleta Almaran, nedavno uhićen zbog trgovine drogom. Bush je naredio odbacivanje tih optužbi nakon što je Noriega uklonjen. Dana 20. prosinca 1989. s Noriegom koji je još bio tamo usprkos najboljim naporima CIA-e, snage SAD-a izvršile su invaziju na Panamu. Ubijene su stotine, možda i tisuće civila, uključujući djecu. Noriega je otet i odveden u Ameriku kako bi bio osuđen i zatvo­ren zbog droge. Ostatak 'slobodnog' svijeta, uključujući britansku Margaret Thatcher, nije uputio nijednu riječ prosvjeda. Sudac je na suđenju odbio da se pokaže bilo koji CIA-in dokument koji bi išao njemu u prilog i on je osuđen na 40 godina zbog trgo­vine drogom.

Koliko bi dobili vlada i CIA-ini službenici kad bi došli na suđenje! Morali bi se više puta reinkarnirati da do kraja odsluže kazne. Kada gledate pozadinu Noriegi-nog uhićenja izuzetno je važno znati da je čovjek kojeg je Bushov režim nametnuo narodu Paname kao zamjenu za Noriegu bio blisko povezan s pranjem novca i tr­govinom drogom. Novi predsjednik Guillermo Endara bio je službenik barem šest banaka uključenih u pranje novca od droge. Novac koji se prao preko tih izvora po­tjecao je od kolumbijskog narko-kruga na čelu s Augustom Falconom i Salvadorom

Maglutom koji je, prema izvještajima, od kraja 1970-ih do 1987. krijumčario tonu kokaina mjesečno u Floridu.5 Novi potpredsjednik Paname kojeg je postavio Bush bio je Ricardo Arias Calderon, čiji je brat bio predsjednik First Internamericas Banka u vrijeme dok je tu banku kontrolirao narko-kartel Cali. Službene brojke pokazuju da su trgovina drogom i pranje novca u Panami nakon Noriege bili veći nego u vrijeme dok je on bio na vlasti. Jedan od onih koje su američke snage zarobile prilikom inva­zije bio je Mossadov agent Michael "Freddy" Harari koji je, s drugim agentima poput Davida Kimchea, za Mossad s CIA-om surađivao s narko-kartelima Medellin i Cali. Dopušteno mu je da pobjegne izraelskim avionom jer bi, da mu je bilo suđeno, cijela operacija s drogom CIA-e i Mossada bila razotkrivena.6

Rat protiv droge

George Bush postao je najveći američki borac protiv droge. Teško za povjerovati kada pogledate kakvo mu je bilo društvo i u koje je operacije bio umiješan za vrijeme Iran-Kontre i invazije na Panamu. Bush je globalni trgovac drogom!

Vodio je kampanje 'protiv droge' za vrijeme mandata Nixona i Reagana, i još jednu za vlastitog mandata. Nijedna od njih nije bila uspješna, a prema riječima kongresni-ka Glenna Englisha, njegov rat protiv droga bio je «tek malo više od praznih riječi priopćenja za tisak». U jednom od njih tvrdilo se da je njegova radna skupina za Ju­žnu Floridu, osnovana pod Reaganom, okončala trgovinu marihuanom u Južnoj Flo­ridi. To je bila besramna tvrdnja, ali kad je Francis Mullen mlađi iz Agencije za suzbi­janje droga (DEA) to osporio, dobio je otkaz. Bush je čak koristio CIA-u za režiranje zapljena droge koje su u javnosti trebale stvoriti dojam da je uspješan. CIA-in agent Trenton Parker ispričao je kako su kolumbijski narko-dileri donirali kokain koji je u ožujku 1980. avionom dopremljen na Međunarodni aerodrom u Miamiju i osta­vljen na mjestu gdje će ga pronaći carinici.7 To se često radi kako bi se stvorio privid uspješnosti. U drugim prilikama na meti se nađu sitne ribe dok se velikim igračima, s njihovim vezama u najvišim razinama svjetske politike i obavještajnim krugovima, dopušta da neometano rade svoj posao. Tek u rijetkim slučajevima pošteni službenici uhvate važna imena. Čak i tada to može biti zato što su ovi manipulatorima prestali biti korisni. Parker je, osim toga, opisao kako je CIA sazvala vodeće kolumbijske nar-ko-dilere na dva sastanka krajem 1981. pod administracijom Reagana-Busha kako bi formirali kartel radi poboljšanja slanja droge u Sjedinjene Države. Prvi se sasta­nak, kako je rekao, održao u Hotelu International u Medellinu, a prisustvovalo mu je dvjestotinjak narko-dilera. Danas zloglasni Medelinski kartel službeno je stvoren u prosincu 1981.8 CIA je osnivala kolumbijske narko-kartele? Da. Ali, opet, što bi nas još moglo začuditi?

Ništa bitno od onoga što je Bush obećao u svojim raznim 'kampanjama' protiv droge nikada nije ostvareno i, štoviše, sve se više razotkrivaju njegove veze s narko-dilerima, kao što je slučaj i s Jimmyem Čarterom i Billom Clintonom. Već smo vidjeli veze Shackley-Gregg-Rodriguez preko skandala razmjene oružja za drogu Iran-Kon-

347

/ I S L I I I U L C V U S U J I U U U U 1 1 1

tra kada je više - a ne manje - teških droga dopremano u Sjedinjene Države kako bi se dodatno destabiliziralo američko društvo. Bush je četrnaest godina također bio prijatelj Dona Aronovva koji je (prema jednoj objavljenoj priči9 i mnogim drugim istraživačima) bio povezan s kriminalnom mrežom Mevera Lanskog i pranjem novca od droge. Zatim je tu i Zapata Oil Corporation koju je osnovao George Bush. Ta je kompanija bila paravan za CIA-u, a njena kompanija-kći, Zapata Offshore, bila je umiješana u krijumčarenje druge dok je Bush bio na njenom čelu. Michael Maholy, koji je dva desetljeća radio za američko Ministarstvo vanjskih poslova i CIA-u, izjavio je da je droga bila dopremana morem do platformi Zapata Offshorea, iskrcavana i za­tim transportirana do obale helikopterima koji su konstantno prevozili robu i osoblje između platformi i američkog kopna. Rekao je da je vidio kako se to odvija. Maholy je još ustvrdio da su brodovi kompanije Pacific Seafood korišteni za transport droge između država."1

Znam da je velik mentalni skok prihvatiti da svjetsko tržište ilegalnih teških droga kontroliraju i nadziru elementi Elite unutar organizacija kao što su CIA i britanska obavještajna služba, koje navodno postoje zato da bi društvo štitile od posljedica ovi­snosti o teškim drogama. Ali tako stvari stoje. Ništa nikada nije onako kako izgleda. Poznato je da je CLA eksperimentirala s LSD-om prije nego što se on 1960-ih počeo promovirati kao droga 'slobode'. Elita je već vrlo dugo umiješana u manipuliranje društvom uz pomoć droga. To traje stoljećima a dosegnulo je novi vrhunac s Opi­jumskim ratovima protiv Kine 1840. i 1858. kad je kineske napore da zaustave dotok opijuma u njihovu zemlju osujetila moć Britanskog carstva. Premijer kraljice Victo-rie, koji je bio uključen u oba rata, bio je Lord Palmerston, Veliki patrijarh ili Majstor masona Velikog Orijenta (Iluminata) i član Komiteta 300. Posrednik u toj trgovini opijumom iz Indije u Kinu i drugdje bila je Istočnoindijska kompanija, skupina škot­skih trgovaca koji su bili povezani s Vitezovima sv. Ivana Jeruzaleskog i Družbom Isusovom (jezuitima). Neki istraživači vjeruju da su pravi gospodari kompanije bile bankarske obitelji iz sjeverne Italije, Crno plemstvo."

Strategija koju su Britanci koristili u Kini postala je trajni obrazac za invazije po­moću ovisnosti o drogama. Sponzorirali su masovnu ovisnost o opijumu sve dok nisu potpuno slomili kinesko društvo i vitalnost. Britanska vlada koristila je mrežu terorizma i organiziranog kriminala, poput Trijada, društva Hong i Asasina, koja je za njih vodila trgovinu. Kad su kineski vladari reagirali kako bi opskrbu prekinuli, Britanci su iskoristili svoju vojnu i pomorsku snagu da ih poraze. A 'mirovni' spora­zum nakon sukoba Britancima je dao zajamčeno pravo da povećaju priljev opijuma, da im se plati naknada za opijum koji su kineski vladari bili konfiscirali te da imaju suverenitet nad strateškim lukama i priobalnim otocima. Tako je Hong Kong došao pod britansku vlast. Koristili su ga kao središte dalekoistočne trgovine drogom, što je njegova uloga i dan danas.

Većina transakcija u novcu i zlatu na hongkonškim financijskim tržištima isplate su i pranje novca iz trgovine drogom. Nankinški sporazum iz 1842. dao je Britaniji

348

kontrolu nad Hong Kongom i 21 milijun dolara u srebru. Napisao ga je kolonijalni ministar Edward Bulwer-Lytton (Kom. 300) čija su djela toliko nadahnula Hitlera, naciste i druge poput gospode Blavatsky. Njegov je sin bio vicekralj Indije na vrhuncu trgovine opijumom između Indije i Kine, razdoblju koje su kamuflirala djela Ru-dyarda Kiplinga o britanskom Radžu (Britanskim trgovcima drogom). U knjizi T1w Opium Clippers (Opijumski kliperi) Basil Lubbock navodi imena vlasnika britanskih brodova uključenih u trgovinu opijumom posredstvom Istočnoindijske kompanije: jardine Matheson, Dent and Co, Pybus Bros, Russell and Co, Cama Bros, Duchess of Atholl, the Earl of Balcarras, King George IV, The Prince Regent, The Marquis of Camden, i lady Melville. Upravo je predak lady Melville, George, dočekao Williama Oranskog na prijestolje i postao čuvar državnog pečata.

Nakon drugog Opijumskog rata koji je završio 1860. britanske poslovne banke i trgovinske kompanije osnovale su Hong Kong and Shanghai Corporation kao sre­dišnju banku dalekoistočne industrije droge. Prema svim istraživanjima koja sam pročitao o narko-mrežama, Hong Kong and Shanghai Bank, sa svojim globalnim vezama, ostala je financijsko središte industrije droge do današnjeg dana.12 To je bila i Nugan Hand Bank (sa sjedištem u Sydneyu u Australiji), još jedna CIA-ina/Mossado-va operacija koju su vodili Francis Nugan i Michael Hand, pripadnik Zelenih beretki i pukovnik Američke vojske dodijeljen CIA-i. Prema CIA-inom agentu Trentonu Par-keru, Hand je bio u čestom kontaktu s Georgeom Bushom nakon što je ovaj izabran za potpredsjednika.13

Pogledajmo neke od vodećih ljudi banke Nugan Hand: admiral Earl F. Yates, pred­sjednik, načelnik stožera za strateško planiranje američkih snaga u Aziji i Pacifiku za vrijeme Vijetnamskog rata; general Edwin F. Black, predsjednik havajske podružnice, zapovjednik američkih snaga u Tajlandu tijekom Vijetnamskog rata; George Farris, agent u podružnicama u Washingtonu i Flong Kongu, vojni obavještajni stručnjak; Bernie Houghton, predstavnik banke u Saudijskoj Arabiji, tajni agent američke Mor­naričke obavještajne službe; Thomas Clines iz Nugan Handa u Londonu, direktor obuke u CIA-inoj tajnoj službi koji je bio uključen u Iran-Kontru i radio s Michae-lom Handom i Theodoreom Shackleyem za vrijeme Vijetnama; Dale Holmgreen iz tajvanskog ureda, direktor letne službe u Vijetnamu za Civilni zračni transport koji je kasnije postao zloglasni CIA-in avioprijevoznik, Air America. Walter McDonald, direktor podružnice u Annapolisu u Marylandu, bivši zamjenik direktora CIA-inog Odjela za ekonomska istraživanja; general Roy Manor, filipinska podružnica, načel­nik stožera američkog pacifičkog zapovjedništva i vladin časnik za vezu s predsjedni­kom Ferdinandom Marcosom; William Colby, odvjetnik banke Nugan Hand, bivši direktor CIA-e.14

Baš tip ljudi od kojih biste očekivali da vode banku, zar ne? Pa, bili bi ukoliko biste od menadžera svoje banke očekivali da vas savjetuje o vođenju tajnih operacija i obučavanju terorista. Direktor Nugan Handa Donald Beazley bio je predsjednik City National Bank of Miami koja je rukovala novcem Antiklevetničke lige.15 Michael

349

Hand krajem 1970-ih pronađen je mrtav u svom Mercedes Benzu na jednoj zabače­noj cesti izvan Sydneya. Navodno se ubio. Bilo je to nevjerojatno samoubojstvo jer je povukao okidač i onda, prije nego što je umro, morao je obrisati sve svoje otiske prstiju s pištolja budući da nijedan nije pronađen. Istraga australske vlade otkrila je da milijuni dolara nisu bili zavedeni u knjige Nugan Handa i da je ta banka služila za pranje novca trgovaca drogom. Te je profite CIA koristila za financiranje krijum­čarenja oružja i ilegalnih tajnih operacija širom svijeta. Bilo je i dokaza da je CIA koristila banku za plaćanje političkih kampanja protiv političara u raznim zemljama, uključujući Australiju, kako bi osigurala da glasači podrže CIA-in izbor. Da, to je taj 'slobodni' svijet o kojem govorimo.

Banke koje su poznate širom svijeta posrednici su u pranju novca od droge koji se prebacuje s jednog računa na drugi dok mu se podrijetlo u mreži transakcija ne izgu­bi. Industrije zlata i dijamanata, kojima kroz kompanije kao što je DeBeers upravljaju Rothschildi i Oppenheimeri, također se koriste za pranje novca od droge. Novcem se od tih kompanija kupuju zlato i dijamanti, a zatim se oni prodaju kako bi se dobio 'čist' novac. Međusobno isprepletene angloameričke obitelji u Elitinoj mreži mani­pulacije, koje su odgovorne za organiziranje sukoba i ekonomskih depresija tijekom niza naraštaja, ujedno stoje iza svjetskog tržišta ilegalnih droga.10 Neke od najslavni­jih osoba, poslovnih banaka i kompanija u svijetu dobar dio svog bogatstva izravno ili neizravno stječu na ovisnosti mladih o drogama. Dolazi vrijeme kad će se ti ljudi morati javno suočiti s tom odgovornošću u sklopu njihove vječne evolucije, pa će javnost ostati zapanjena umiješanošću nekih od njih.

Iste obitelji i organizacije bile su odgovorne za trgovinu robovima i prohibiciju. Ova potonja bila je sredstvo za stvaranje goleme mreže organiziranog kriminala u Sjedinjenim Državama. Tako stvorena struktura bila je savršena - što je bio i cilj - za trgovinu drogom nakon završetka prohibicije. Najvažnije medu grupama koje su se zalagale za prohibiciju i kraj «zala od pića», skupine kao što su Kršćanska unija žena za trijeznost i Liga protiv saluna, financirah su Rockefelleri, Vanderbilti i VVarbur-zi preko Rockefellerove zaklade, Zaldade Russel Sage i sličnih zaklada oslobođenih plaćanja poreza. Prohibicija je bila još jedna prijevara Elite iskorištena za dugoročne ciljeve. Usput, na njoj se obogatio i Joseph Kennedy, JFK-ev otac.

Klasik profesora Alfreda McCoya iz 1972. pod naslovom The Politics Of Heroin In South East Asia (Heroinska politika u jugoistočnoj Aziji) i njegov nastavak iz 1991. The Politics Of Heroin - CIA Complicity In The Global Drug Trade (Heroinska politika - umiješanost CIA-e u svjetsku trgovinu drogom) govore o tome kako su CIA-ini helikopteri u Vijetnamu prevozili heroin od polja do distribucijskih točaka, dok je američka javnost mislila da su tamo kako bi se borili protiv 'komunizma'. Opisuje kako je za tu trgovinu iskorištena tvornica za punjenje boca Pepsi Cole i kako su mediji gušili te informacije. U tom je sukobu poginulo 58.000 Amerikanaca i bogzna koliko Vijetnamaca. Ništa ne opisuje bolje manjak poštovanja tog mentalnog sklo­pa prema ljudskom životu od načina na koji je CIA krijumčarila drogu u Ameriku:

350

u plastičnim vrećicama skrivenim u tjelesnim šupljinama mrtvih vojnika koje su iz Vijetnama vraćali kući na pokop. CIA-in operativac Gunthar Russbacher ispričao je kako je nekim tijelima vadena utroba kako bi ih napunili drogom prije slanja natrag u Sjedinjene Države.17 Na tijelima koja su sadržavala drogu bile su ispisane tajne šifre koje su omogućavale njihovo prepoznavanje po dolasku u zrakoplovne baze na Za­padnoj obah, posebno u Zrakoplovnu bazu Travis u Kaliforniji. Droga je nakon toga vađena i raspačavana mladima u Americi.

Jedan od ljudi kojima je sve to postalo jasno tijekom Bushovog mandata bio je potpukovnik James «Bo» Gritz, jedan najodlikovanijih američkih vojnika sa šezdeset i dvije pohvale za hrabrost, pet Srebrnih zvijezda, osam Brončanih zvijezda, dva Pur­purna srca i Predsjedničku pohvalu. Moj pogled na život i onaj Boa Gritza teško da bi se mogli više razlikovati, ali njegova iskustva trebaju čuti svi oni koji misle da je vlada još uvijek - ili da je ikada bila - 'za' i 'od' naroda. U obraćanju američkom Liberty Lunch klubu, snimljenom i objavljenom pod naslovom A Nation Betrayed (Izdana nacija), Gritz opisuje kako je dvaput posjetio čovjeka po imenu Khun Sa koji je bio priznati «gospodar» krijumčarenja droge u Zlatnom trokutu Dalekog istoka. Heroin je derivat opijuma. Gritz se u to umiješao kad su mu rekli da oslobađanje američkih ratnih zarobljenika (koji su ostali zarobljeni nakon sukoba u Laosu) blokiraju du­žnosnici američke vlade umiješani u krijumčarenje droge. Utvrdio je da je to istina. Vlada nije htjela da zarobljenici budu oslobođeni zato što su oni znali za umiješanost njihovih dužnosnika u trgovinu drogom i mogli su progovoriti o tome nakon što se vrate kući. Khun Sa i njegovi agenti u Zlatnom trokutu ispričali su Gritzu o nekima od Amerikanaca s kojima su u prošlosti surađivali. Naveli su Theodorea Shackleya, kojeg je George Bush imenovao na visoki položaj u CIA-i i koristio kao svojeg 'pi­sca govora'. Također su naveli Richarda Armitagea, tadašnjeg službenika Američke ambasade i kasnijeg člana osoblja u kampanji Ronalda Reagana koji ga je imenovao pomoćnikom ministra obrane. Nije ni čudo što je pokazano tako malo zanimanja za oslobađanje američkih ratnih zarobljenika koji su cijelu stvar mogli razotkriti. Armi-tage je navodno blizak prijatelj i savjetnik Colina Powella, američkog načelnika stože­ra za vrijeme Zaljevskog rata, koji je predstavljen kao mogući predsjednički kandidat koji će se natjecati kao samozvani «Rockefellerov Republikanac«.18

Elita se bavi drogama iz tri glavna razloga. Prvi: kako bi zgrtala nezamislive količi­ne novca - milijarde godišnje - za financiranje tajnih operacija protiv izabranih vlada i društva općenito. Profit od droge daje novac koji ne treba kanalizirati iz vladinih izvora gdje bi mu se moglo ući u trag. Kao drugo, 'problem' droga izazvao je (razu­mljivo) takvu reakciju - «nešto se mora poduzeti« - da ljudi pristaju na ograničavanje prava i sloboda onako kako nikada ne bi pristali da nema potrebe za 'rješenjem' koje će 'zaustaviti' priljev droga i njihov strašan utjecaj na strukturu društva. To SAD-u (globalnoj Eliti) ujedno pruža izgovor da se upliće u poslove drugih zemalja. Kao treće, imamo sindrom opijuma i Kine. Želite li zavaditi pa vladati i spriječiti ljude da manifestiraju svoj puni potencijal koji je bolji način od toga da znatan dio mlade

/ isana ce vas osioooani

generacije (i mnoge druge pored toga) navučete na teške droge? Ono što su Britanci dokazano radili Kinezima je ono što Elita nastoji raditi mladim ljudima svijeta, crpiti njihovu prirodnu vitalnost, njihov osjećaj vrijednosti i znanje o njihovom beskraj­nom potencijalu kako bi postigli sve što žele postići. Rat protiv droga još je jedan lažni rat. Kao što je rekao Bo Gritz:

«Nijedan od predsjednika koji su objavili rat drogama nikada nije vodio takav rat.»19

A Michael Levine, bivši agent Agencije za suzbijanje droga, izjavio je daje rat pro­tiv droga bio:

«...najveća, najdiplomatskija i najsmrtonosnija laž koju je građanima SAD-a njihova

vlada ikad servirala.«20

A tko su bila dvojica paravana za sve «ratove protiv droge» od Nixonove admini­stracije naovamo? George Bush i Bili Clinton. O Clintonovim poslovima s drogom govorit ću nešto kasnije.

Zaljevski rat

George Bush je naftaš. Velik dio njegovog kolosalnog bogatstva potječe od nafte. Te kompanije osigurale su najveći dio sredstava za njegovu izbornu kampanju. Kad je Bushova politika dovela do porasta cijene nafte, i njegova osobna zarada i zarada naftnog kartela enormno su porasle. Isto je vrijedilo za još jednog naftaša, Jamesa Bakera, Bushovog ministra vanjskih poslova. U širem smislu, što su arapski proizvo­đači nafte podjeljeniji to Sjedinjene Države, Britanci i druge industrijske zemlje imaju veću moć nad njima. Sukob na Srednjem istoku, koji podiže cijenu nafte i uzrokuje previranje i neprijateljstvo unutar arapskog svijeta, dobar je za naftaše i za politiku 'zavadi pa vladaj'. Uspijete li urediti da u takav sukob bude umiješana skupina ze­malja koje se bore pod zastavom Ujedinjenih naroda, ubrzavate prijelaz na svjetsku vojsku pod središnjom globalnom kontrolom što je jedan od temeljnih ciljeva Novog Svjetskog Poretka. Zaljevski rat postigao je sve navedeno. Ako Saddam Hussein, koji je godinama bio blizak prijatelj Busha, nije bio uključen u zavjeru onda su mu bri­ljantno smjestili.

U srpnju 1990. Bush je prisustvovao samitu NATO-a u Lancaster Houseu u Lon­donu kojim je predsjedao NATO-ov generalni tajnik Manfred Vvorner, koji je (po­put njegovog prethodnika, lorda Carringtona) bio bilderbergovac. Neki istraživači utvrdili su da se raspravljalo o mogućnosti novog rata na Srednjem istoku, kao i o raspoređivanju snaga NATO-a izvan njihovih dodijeljenih regija, takozvanom raspo­ređivanju «izvan područja«. Na tom je samitu nastala Londonska deklaracija koja je pozivala na bliskiju suradnju između NATO-a i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. To se u međuvremenu razvilo, kao stoje bilo i planirano, u politiku primanja tih zemalja

352

jednostranačke države

u NATO u sklopu strategije stvaranja svjetske vojske. Elita očigledno silno želi da ta politika primanja bude prihvaćena, jer kad se NATO počne širiti i djelovati izvan Europe i Sjevernog Atlantika bit će sve bliže tome da postane svjetska vojska. Cilj je širiti NATO-ovo područje operacija pozivanjem novih zemalja na priključenje i reži­ranjem događaja kroz strategiju 'problem-reakcija-rješenje koji vode do ujedinjenja NATO-a i UN-ovih 'mirovnih' snaga i formiranja svjetske vojske. To je pozadina u sklopu koje Zaljevski rat treba promatrati.

Prepirke između Iraka i Kuvajta nisu nove. Kuvajt je bio pod kontrolom Britanaca i Elite još od dana kada je otkriven ekonomski potencijal nafte. On je diktatura, i to neugodna, i ideja da je cilj Zaljevskog rata bio osloboditi' Kuvajt jednostavno je smiješna. Ako Kuvajt treba osloboditi, diktatori elite moraju se odreći svoje vlasti, i britansko manipuliranje tom zemljom i njenim narodom treba prestati. Amerikanci i Britanci poticali su Saddama Husseina da uđe u rat s Iranom 1980. Ako su otkrića nekih istraživača točna, Saddama su britanske i američke obavještajne službe navele da povjeruje da je Homeinijev režim u takvom kaosu da će rat biti brzo gotov. Bila je to laž. Rastegao se na osam godina uz stravične patnje i gubitak života. Ali to je bilo dobro za naftne kompanije, banke, proizvođače oružja i strategiju 'zavadi pa vladaj'.

Britanska vlada naoružavala je obje strane u tom sukobu, i dio (ali samo dio) tog skandala izbio je na svjetlo dana kroz Scottovu istragu o ilegalnoj prodaji oružja Ira­ku. Pitam se je li ta istraga čula za kompaniju Midland Industrial Trade Services, koja je navodno tajna operacija trgovine oružjem Midland Banka. To se, kako mi je rečeno, skriva iza fasade 'obične' podružnice Midlanda u Ulici Victoria, Westminster, London SW1H ONJ. Također se pitam je li Scottova istraga čula za tvrdnje da je Iračane s kompanijom Midland Industrial Trade Services povezala tvrtka Kissinger Associates. Siguran sam da nema nikakve istine u tim glasinama iz vrlo dobro oba­viještenih izvora. Da je Midland Bank, taj stup ugleda, uključen u tajnu trgovinu oružjem? I sama pomisao je smiješna. Nije li?

Iračko-iranski rat groteskan je primjer modificiranog hegelijanizma. CIA se bri­nula o Homeiniju tijekom njegovog izgnanstva u Parizu kako bi osigurala da bude spreman preuzeti vlast kada šah, još jedna CIA-ina marioneta, prestane biti od kori­sti. U isto vrijeme Wall Street Journal od 16. kolovoza 1990. izvijestio je da je upravo CIA 1968. podržala stranku Baath u Iraku i postavila Saddama za diktatora. Sada je Saddam bio iskorišten, svjesno ili ne, da započne još jedan rat u Zaljevu, još jedan rat koji je bio odavno planiran. George C. Andrews izvještava u svojoj knjizi Extra-Ter­restrial Friends And Foes (Izvanzemaljski prijatelji i neprijatelji):

«Nedovoljno poznata činjenica o Zaljevskom ratu je da je mjesec dana prije naše objave rata, 15. prosinca 1990. državni tajnik James Baker potpisao izvještaj Ame­ričke vojske iz 352. zapovjedništva civilnih poslova o Novom Kuvajtu [dokument nije tajan i dostupan je onima koje zanima]. Taj izvještaj detaljno opisuje koliko će Kuvajt biti razoren, kako će naftni izvori biti zapaljeni i kako će onda sve biti pono-

. / istina će vas osloboditi

vno izgrađeno'bolje nego ranije', s despotizmom umjesto demokracije, još čvršće

ukorijenjenim nego što je bio ranije. Izvještaj uključuje popis američkih korporacija

kojima će biti dodijeljeni unosni poslovi obnove Kuvajta i gašenja naftnih izvora,

kao i arapskih imena pod kojima će djelovati. «Zasto nikom od njegovih političkih protivnika nije palo na pamet postaviti očigle­dna pitanja: Što se događalo s imovinom Georgea Busha, predanom u tzv. 'slijepi fond', tijekom vremenskog okvira Zaljevskog rata? Zašto javnost još uvijek nema pra­vo saznati pojedinosti ogromnih poslovnih dogovora između Busha i Husseina?»21

Čitateljima ove knjige odgovori na ta pitanja bit će očigledni. Usput rečeno, 'slijepi fond' je farsa koja inzistira da predsjednik za trajanja mandata mora prepustiti sve svoje poslove na čuvanje svom predstavniku, čime bi se trebalo osigurati da ne mogu donositi političke odluke koje će utjecati na njihove investicije i kompanije. Vjerujete li da to doista tako funkcionira? Ne, ja ne. Bushov 'slijepi fond' kontrolirao je William Farish III., njegov bliski prijatelj i unuk Williama Farisha, predsjednik Standard Oila iz New Jerseya iz vremena kada su surađivali s I. G. Farbenom i opskrbljivali Adolfa Hitlera. Uskoro ću se vratiti na Bushove poslovne veze sa Saddamom.

Američki izviđači su otprilike 16. ili 17. srpnja 1990. obavijestili predsjednika Bu­sha da se iračke snage okupljaju uz granicu s Kuvajtom. Ništa se nije poduzelo. Dana 25. srpnja Saddam Hussein sastao se s američkom ambasadoricom u Bagdadu April Glaspie koja mu je rekla da djeluje prema uputama predsjednika Busha. Rekla je da Bushova vlada nema «nikakvo mišljenje o arapsko-arapskom sukobu, poput vašeg pograničnog spora s Kuvajtom.»" Pitam se jesu li argentinskoj vladi rekli nešto slično prije invazije na Falklande? Glaspie je dodala da je dobila upute od predsjednika da nastoji poboljšati odnose s Irakom. Nakon toga je otišla na ljetni odmor, s toje Sadda-mu bio još jedan znak da su Amerikanci nezainteresirani za cijelu stvar.

Taj datum - 25. srpnja - posebno je važan jer su u danima prije toga, prema CIA-i i operativcu Mornaričke obavještajne službe Guntheru Russbacheru, George Bush, Brent Scowcroft (Kissinger Associates) i drugi bliski savjetnici sastavili sporazum za slanje predsjedniku Gorbačovu, kojim se on trebao složiti da neće intervenirati ukoliko Sjedinjene Države izvrše invaziju na Irak. Sjetite se da je to bilo prije nego što se Glaspie sastala sa Saddamom i dok je Bush ignorirao gomilanje iračkih trupa. Russbacher kaže da su ga Scowcroft i Bushov šef CIA-e, William Webster, obavijestili o planu sredinom srpnja. Russbacher je bio jedan od pilota četiriju CIA-inih aviona SR-71 koji su 26. srpnja odletjeli za Moskvu iz mornaričke zrakoplovne baze Crows Landing u Kaliforniji, uz dva punjenja gorivom na putu. U zrakoplovima su bili Sco­wcroft and Webster. Rusbacher, koji je govorio ruski, sastao se s Gorbačovom koji je

potpisao sporazum.23

Dok se sve to događalo Bush i dalje nije imao ništa za reći u javnosti o gomila­nju vojnih snaga duž kuvajtske granice. Do 31. srpnja u to je bilo uključeno možda 100.000 vojnika. Bush je i dalje šutio. Dva dana prije invazije Johna Kellya (CFR),

354

jcu/iyji/u/iuunc UIZ.UVC

pomoćnika ministra vanjskih poslova, na kongresnom saslušanju upitali su hoće li SAD branili Kuvajt u slučaju napada. On je odgovorio: «Nemamo nikakav sporazum o obrani s bilo kojom zaljevskom zemljom».21 Dana 2. kolovoza Saddam je napao Kuvajt. Tog istog dana, i ponovno 6. kolovoza, Bush se sastao s Margaret Thatcher u Aspenu u Coloradu, i u Bijeloj kući. Britanska premijerka se, kao i obično, ratoborno zalagala da se Saddamu očita lekcija. Henry Kissinger je također bio iza kulisa, u obli­ku Brenta Scowcrofta, savjetnika za nacionalnu sigurnost, dugogodišnjeg Kissinge-rovog pomoćnika još od dana Nixonovog mandata i direktora Kissinger Associatesa. Scowcroft je poticao na vojnu intervenciju. Bush je počeo mijenjati ton. Amerikanci su Saudijskoj Arabiji rekli da će njihova zemlja vjerojatno biti Saddamova sljedeća meta - što je bila potpuna besmislica - i Bush je naredio američkim trupama da se rasporede uzduž 'ugrožene' saudijske granice. Svijetu je poslana poruka da neće biti intervencije. Američke snage bile su tamo samo radi zaštite Saudijske Arabije, go­vorio je Bush. Oružje koje će se koristiti protiv Saddama bit će ekonomske sankcije. Saudijce, Nijemce i Japance nagovorit će da velikim svotama novca doprinesu pokri­vanju američkih troškova.

Ali nikada nije bilo u planu da sankcije budu pravo oružje. Retorika je postajala sve oštrija. Bush je Saddama nazvao «novim Hitlerom» i rekao je daje Drugi svjetski rat pokazao da popuštanje takvim ljudima nije rješenje. Mogao je dodati i da nije rješe­nje novčano podupirati obje strane istovremeno i pomagati u financiranju hitlerove ratne mašinerije kao što je činio njegov otac. Onima koji su razumjeli igru bilo je lako prepoznati što se događa. Dana 23. kolovoza Kissingerov čovjek Brent Scowcroft re­kao je sve: « Vjerujemo da stvaramo početak novog svjetskog poretka iz kraja ameri-čko-sovjetskih antagonizama».25 Izraz Novi Svjetski Poredak počet će koristiti i Bush, a izraz će postati zamorno čest u političkom jeziku diljem svijeta. Bush (Kom. 300) je dobio oduševljenu podršku Margaret Thatcher i francuskog predsjednika, masona Francoisa Mitterranda (Kom. 300) koji su u Zaljev poslali svoje snage kao podršku Amerikancima. Predstavljali su se kao snage Ujedinjenih naroda. Praktički, svjetska vojska. U svom govoru pred Kongresom 11. rujna Bush je rekao:

«Jasno je da diktator više ne može računati da će sukobi Istoka i Zapada bloki­rati koordiniranu akciju Ujedinjenih naroda protiv agresije. Započelo je novo par­tnerstvo nacija i danas se nalazimo u jedinstvenom i izvanrednom trenutku. Kriza u Perzijskom zaljevu, koliko god bila teška, također nudi rijetku priliku da uđemo u povijesno razdoblje suradnje. Iz ovih teških vremena može nastati naš peti cilj - Novi Svjetski Poredak...»26

Umjesto 'peti' čitajte 'prvi'. Bush je 8. studenog objavio da će se snage u Saudijskoj Arabiji znatno povećati. 'Obrambene' snage sada su trebale biti prebačene u 'ofan-zivni' način djelovanja. Tjedan dana kasnije Bush je krenuo na turneju po Europi i Srednjem istoku s ciljem prikupljanja podrške za invaziju. Tri je sata razgovarao sa

355

. / istina ce vas osioouuui

sirijskim predsjednikom Assadom, instrumentom Elite, koji je obećao da će povećati svoj doprinos Bushovim snagama na 20.000 ljudi. Bushove 'UN-ove' snage započele su napad u srijedu 16. siječnja. Na Irak je poslano 120.000 borbenih letova, ugla­vnom, kako se pokazalo, protiv civilnih područja. Na čelu operacije bio je Bushov načelnik Združenog stožera Colin Powell, član Vijeća za vanjske poslove, koji ima predačke veze s mnogim starim američkim i britanskim porodicama. Svi saveznički vrhovni zapovjednici i američki ministri obrane od Drugog svjetskog rata naovamo bili su članovi CFR-a. Broj poginulih i ozlijeđenih zbog bombardiranja Iraka, bolesti koje su se zbog loga raširile i ekonomskih sankcija koje još traju nepojmljiv je. Uvjeti u kojima žive nevini civili u Iraku grozni su zbog ekonomskog stiska, ali Zapad okre­će glavu. Dalde, to su Ujedinjeni narodi u svom njihovom sjaju, to je bastion pre­govora umjesto rata'. To su zagovornici mira. To je Novi Svjetski Poredak. Budući predsjednik Bill Clinton podržao je Zaljevski rat i politiku Ujedinjenih naroda. U svemu tome ima još jedna iznenađujuća stvar. Vlada Sjedinjenih Država financira­la je Saddama Husseina u njegovom ratu protiv snaga Sjedinjenih Država i UN-a! To su radili preko podružnice banke Banca Nazionale del Lavoro (BNL) u Atlanti. Kongresnik Henry Gonzalez razotkrio je skandal s BNL-om 1991. nakon što je primijetio da je ta mala podružnica talijanske vladine banke Iraku dala zajmove u vrijednosti od 5 milijardi dolara. To se dogodilo nakon studenog 1989. kada je Bi­jela kuća dala jamstvo na bankovne zajmove Iraku ako se oni koriste za kupovanje američkih poljoprivrednih proizvoda. Ukoliko Saddam ne bi otplatio zajam teret bi pao na američke porezne obveznike, a kako ih nikad nije otplaćivao od početka je bilo jasno da će takav biti ishod i s ovim zajmom. Umjesto da kupi hranu, Saddam je novac potrošio na oružje, uključujući narudžbe od Matrix Churchilla, engleskog proizvođača alatnih strojeva (koji je bio optužen u sudskom predmetu u kojem je pala sumnja i na britansku vladu, što je dovelo do Scottove istrage). Iako su mnogi američki istražitelji Busha upozoravali da se novac koristi za oružje, zajmovi su se nastavili.

Prijevara je bila više nego očigledna, pogledate li ostale dokaze. Sin George radio je isto što je otac Prescott radio s Hitlerom. Financirao je agresora kako bi s njim mogao započeti rat. Dio novca potrošen je na kupovanje otrovnog plina od CIA-inog paravana zvanog Cardeon Industries iz Čilea.27 Kad je počeo rat Saddam je prestao vraćati zajmove i američki porezni obveznici sada otplaćuju novac koji je Irak potrošio na borbu protiv njihovih sinova i kćeri. Zataškavanje toga je, kao i obično, dovelo do žrtvovanja sitnih riba. Za cijeli slučaj optužen je menadžer po­družnice BNL-a u Atlanti Christopher P. Drogoul, koji nikako nije mogao odobriti toliki novac bez dozvole viših instancija. Američki okružni sudac Marvin Schoob rekao je da je tvrdnja da je podružnica iz Atlante mogla odobriti zajmove u vrije­dnosti od 5 milijardi dolara bez odobrenja središnjice u Rimu mogla poteći samo iz «zemlje snova». Sudac je zaključio da su Drogoul i četvero ostalih zaposlenika podružnice:

356

jeanosvranacKe arzave

«...bili pijuni ili sporedni glumci u mnogo većoj i dalekosežnijoj, sofisticiranoj zavjeri u koju je bio uključen rimski BNL, a možda i velike američke i strane korporacije te vlade Sjedinjenih Država, Engleske, Italije i Iraka... Dim kulja iz svih prozora. Moram zaključiti da zgrada gori.»28

To je bila posljednja stvar koju su Bushova administracija i globalna Elita htjeli čuti. Sudac Schoob maknut je sa slučaja. Zamijenio ga je sudac Ernest Tidwell koji je odbio predstavljanje bilo kakvih dokaza o povezanosti CIA-e ili Bushove Bijele kuće s bankom. Drogoula je njegov odvjetnik, suprotno njegovim željama, nagovorio da prizna krivicu. Financiranje gomilanja iračkog oružja prije Zaljevskog rata i UN-ove optužbe zbog toga bili su dio proračunatog plana za poticanje sukoba, u što su bili uključeni Bushova administracija, britanska vlada Johna Majora, talijanska vlada, So­vjetski Savez i druge vodeće vlade pod kontrolom svjetske Elite. Umiješano je bilo još jedno poznato ime: Flenry Kissinger.

Još 1984. Kissinger Associates dogovarao je s BNL-om zajmove Iraku za finan­ciranje kupovine oružja od slabo poznate kompanije-kćeri talijanskog proizvođača automobila Fiata (na čijem je čelu vodeći bilderbergovac Giovanni Agnelli). Riječi Charlesa Barlette, bivšeg istražitelja Ministarstva pravosuđa, citirane su s tim u vezi u novinama Spotlight od 9. studenog 1992. Članak kaže:

«Barletta je dodao da su savezni istražitelji prikupili desetke takvih inkriminirajućih povijesti slučaja o Kissingerovoj tvrtki [čiji je direktor lord Carrington]. Ali čini se da Henry Kissinger ima posebnu vrstu imuniteta. Nisam siguran kako mu to polazi za rukom, ali Kissinger danas ima jednaku moć nad vašingtonskom birokracijom nacionalne sigurnosti kao u danima dok je bio car vanjske politike Nixonove admi­nistracije. On pokupi vrhnje, ostali pokupe krivnju. Kissinger će ostati čist sve dok Kongres ne pronađe hrabrosti za provedbu temeljite istrage protiv tog nedodirlji­vog političkog mesetara.»

Upravo tako.

Bankof Credit and Commerce International (BCCI)

Bushovo (republikansko) i Clintonovo (demokratsko) krilo Jednostranačke države imaju još jednu zajedničku vezu - Bank of'Credit and Commerce International - koja je bila snažno povezana s talijanskim BNL-om. BCCI je osnovan početkom 1970-ih i brzo se proširio na zadivljujućih 400 podružnica u 78 zemalja. Njegovo ime vrlo je slično imenu Banque De Credit International (BC1), banke Mossadovog agenta ra­bina Tibora Rosenbauma, koja je bila korištena za financiranje Permindexa i pranje CIA-inog i Mossadovog gangsterskog narko-novca u vrijeme atentata na Kennedya. Njen «nasljednik», BCCI, imao je važnu ulogu u mreži pranja narko-novca i za tu su

. / istina će vas osloboditi

ga svrhu koristili elementi Elite iz CIA-e, britanske obavještajne službe, izraelskog (ili rotšildskog) Mossada i drugih službi koje kontroliraju svjetsko tržište ilegalnih droga. Novac za financiranje tajnih operacija, terorističkih grupa kao što je Abu Nidal, državnih udara po cijelom svijetu i za financiranje Iran-Kontre i Saddama Husseina, također je išao preko BCCI-a. Novac se kroz tu mrežu mogao prebaciva­ti između prividnih neprijatelja, kao što je bio slučaj sa saudijskim novcem koji je završio kod Mossada. U tom je slučaju saudijski i ostali zaljevski novac bio opran preko BCCl-ja i prebačen u CenTrust u Miamiju, koji su kasnije zaplijenili savezni istražitelji. BCCI je imao 2 8 % vlasničkog udjela u CenTrustu. Pojavile su se optu­žbe da je Robert Gates, čovjek kojega je Bush predložio za direktora CIA-e, sprije­čio istragu o pranju novca u BCCI-u. Gates je odustao od svoje nominacije za dire­ktora CIA-e, položaja na kojem je već ranije bio, kad je osumnjičen za umiješanost u aferu Iran-Kontra. BCCI je 1991. propao u skandalu svjetskih razmjera. To je bio najveći svjetski bankarski slom koji je investitore koštao milijarde dolara. Tri go­dine prije sloma Robert Gates je opisivao BCCI kao banku lopova i kriminalaca.2 9

BCCI je počeo s radom u Pakistanu 1972. i većinu njegovih sredstava osigurali su Bank of America i CIA. Bank of America također je ljudima pozajmljivala novce za kupnju BCCI-jevih dionica, vjerojatno kako bi sakrila razmjere njene kontrole, a Bank of America znala je sve o pranju novca. Godine 1986. platili su kaznu od 7 milijuna dolara za 17.000 djela pranja prljavog novca. Neki istraživači kažu da je Bank of America u vlasništvu Rothschilda. U središtu umiješanosti Rothschilda u BCCI bio je dr. Alfred Hartmann koji je u isto vrijeme bio generalni direktor švicarske podružnice BCCI-a; direktor ciriške rotšildske banke Bank A.G.; član uprave N.M. Rothschilda u Londonu; i direktor... talijanskog BNL-a.3 0 Poslušni mediji nikada nisu spomenuli ili istražili umiješanost Rothschilda u samo središte BCCI-a, kao ni navodnu umiješanost rotšildskog potrkala i deviznog špekulanta Georgea Sorosa (Bil.). 3 1 1 George Bush i Bill Clinton imali su važnih veza s BCCI-jem, među kojima je bila osoba po imenu Jackson Stephens, vlasnik Stephens In-corporateda, velike investicijske banke sa sjedištem u Little Rocku u Arkansasu, domu Billa Clintona. Stephens je bio jedan od osnivača BCCI-a. Imao je veze s kompanijom Harken Energy i dogovorio im je zajam od strane jedne švicarske podružnice BCCI-a. To je moralo biti vrlo drago Georgu Bushu mlađem, predsje­dnikovom sinu, koji je bio u upravi Harkena. Drugi sin, Jeb Bush, također je imao brojne poslove s BCCI-jem. Bio je često viđan u podružnici te banke u Miamiju,32

a zamjenik voditelja kampanje Gorgea Busha, James Lake, radio je za većinskog vlasnika BCCI-ja u to isto vrijeme. Kad se Bushov protivnik' Bill Clinton natjecao za predsjednika, njegov glavni financijski podupirač bio je Jackson Stephens koji je slao donacije preko svoje banke Worthen National Bank koja je bila povezana s BCCI-jem. Stephens je bio umiješan u poslove u kojima je BCCI tajno i protuza­konito preuzeo vašingtonsku banku First American Bank i druge. To je bio čovjek koji je financirao predsjednika.

jednostranačke države

Upletenosl Georgea Busha u BCCI bila je velika, prema čikaškom novinaru Shermanu Skolnicku koji je napravio detaljnu analizu banke. On je javno tvrdio, između ostalog i u intervjuu za Radio Free America, da su Bush, Saddam Hussein i drugi iskoristili BCCI kako bi podijelili 250 milijardi dolara od naftnih «provizija», postotka od novca koji su plaćale zapadne naftne kompanije u Zaljevu. Tvrdi da su dokumenti koji optužuju Busha za poslove sa Saddamom i Manuelom Ortegom bili u rukama Bank of Englanda i da je novac bio kanaliziran kroz američke podružnice banaka BCCI i Banca Nazionale del Lavoro (BNL). Henry Gonzalez, predsjednik Odbora Zastupničkog doma za bankarstvo, utvrdio je veze između BCCI-a i BNL-a. Skolnick je voditelju intervjua na Radio Free America Tomu Valentineu rekao slje­deće:

«Vedna novca išla je preko BCCI-ja. Ta je banka osnovana 1970-ih s početnim ka­pitalom iz Bank of America, čiji su najveći dioničari Rothschildi iz Chicaga, Pariza, Londona i Švicarske... Banka je također povezana s financijskim aferama bivšeg predsjednika Jimmya Čartera i njegovog prijatelja i nekadašnjeg direktora Ureda za budžet, bankara Berta Lancea.

« Neki od... demokrata koji su bili umiješani u cijelu tu aferu objavljeni su, na primjer, u časopisu Wall Street Journal od 3. svibnja. Osim toga, tijekom predsjedničke kam­panje 1988. BCCI je bio jedan od glavnih financijera kampanje Michaela Dukakisa. ...BCCI je financirao Demokratsku stranku u Sjedinjenim Državama i dogovarao po­slove za Republikance izvan Sjedinjenih Drzava.»33

Jimmy Carter osobno je svečano otvorio više BCCI-jevih poslovnica, a one su dale donaciju od 8,5 milijuna dolara jednoj od njegovih najdražih dobrotvornih organizacija. Carterova putovanja u inozemstvo nakon što je napustio Bijelu kuću plaćao je BCCI, a njegovog prijatelja, bankara Berta Lancea iz velikih je financij­skih teškoća izvukao čovjek po imenu Ghaith Pharaon, BCCI-ova fasada.34 To bi se slagalo s tvrdnjom jednog mog izvora da je čovjek koji je stajao iza BCCI-ja bio Arapin Gaph Feherton, važan financijer predsjedničke kampanje Jimmya Čartera. And rewu Youngu, Carterovom bivšem ambasadoru rpi Ujedinjenim narodima i članu Trilateralne komisije, BCCI je otpisao zajam od 160.000 dolara te je bio pla­ćen da reklamira tu banku pojedincima i vladama u Africi i Srednjoj Americi.3 5 Re­publikanski senator Utaha Orrin Hatch držao je vatrene govore podrške BCCI-ju čak i u vrijeme kad je ta banka bila optužena za pranje novca od droge. Demokrat Clark Clifford i njegov partner Robert Altaian, BCCI-jevi odvjetnici, također su bili u središtu priče. Price Waterhouse, BCCI-jevi revizori tijekom gotovo 20 godi­na, uglavnom su banci davali pozitivnu ocjenu dok su sve te korupcije trajale. Skol­nick je rekao da su spisi s detaljima navodnih poslova između Busha i Saddama bili čuvani u čikaškoj podružnici BCCI-ja koju je Reaganova-Bushova administracija

/' istina će vas osloboditi

zaplijenila 1988. (zajedno s drugom BCCI-jevom imovinom u Sjedinjenim Država­ma). Skolnick dalje kaže:

«lsta banka ima spise koji pokazuju zajednička poslovna ulaganja bivšeg panam­skog diktatora, generala Manuela Noriege i Georgea Busha. U siječnju 1990. save­zni tužitelj uTampi imao je na suđenju bivše članove uprave floridske podružnice. Dopustili su im da se izvuku iz zatvora samo uz packu po prstima i male novčane kazne. Evo zašto: rekli su Ministarstvu pravosuđa da odu li oni u zatvor, imaju do­kumente iz svoje banke koji pokazuju da je George Bush imao privatna poslovna ulaganja preko njihove banke s nizom diktatora, uključujući ne samo Saddama i Noriegu, nego i druge...

«...Saddamova nafta bila je transportirana Texacu. Teksaški sud je 1985. na zahtjev Pennzoila dosudio najveću odštetu u američkoj povijesti protivTexaca. Pennzoil je tvrdio da ih jeTexaco oštetio u poslu s Getty Oilom.Tko je vlasnik Pennzoila? Geor­ge Bush i njegovi prijatelji [braća Liedtke, ranije spomenuta u vezi s Watergateom]. ...Kao rezultat toga Texaco je došao pod vlast i nadzor Pennzoila. Odakle je provizija za Saddama navodno dolazila? Od poslova između Texacoa i njegovih kompanija-kćeri koje su kupovale naftu od lraka.»36

Kad biste jedno za drugim poredali sva pitanja na koja George Bush treba odgo­voriti ali neće, ona bi se protezala od Washingtona do Bagdada. Preko Panama Citya. Naređena je službena istraga kojom bi se razotkrio skandal s BCCI-jem. Predsjednik joj je bio demokratski senator John Kerry iz Massachusetsa. Nije razotkrila ništa. Senator Kerry bio je predsjednik Demokratskog odbora za senatsku kampanju koji je primao velike novčane priloge od BCCI-a. Senator Kerry također je član društva Lubanja i kosti, kao i George Bush. Korupcija u čitavoj američkoj politici, medijima i poslovnom svijetu zapanjujuća je, a isto je i u britanskom krilu operacije svjetske Elite, gdje je BCCI imao svoje glavno uporište.

U izvještaju lorda vrhovnog suca Binghama o banci zaključuje se da je slom bio posljedica «tragedije grešaka, nesporazuma i propusta u komunikaciji«. Zaboga, to je bila jedna od najvećih operacija pranja novca od droge i ilegalne trgovine oružjem koju je svijet vidio. U nju su bila umiješana neka od najvećih imena globalne politike, bankarstva i poslovnog svijeta; CIA, Mossad i drugi pomoću nje su financirali tero­riste, narko-kartele i tajne operacije. Bank of England dovršila je zataškavanje kroz dogovor s većinskim vlasnicima banke u vrijeme sloma, Abu Dhabijem. Taj dogovor omogućio je da važni dokumenti i svjedoci napuste Britaniju. Kako zgodno. U svojoj analizi prljavog novca, knjizi o BCCI-u, novinar Robert Sherrill iznio je:

«Prljavi novac očigledno ostavlja dojam da mnogi službenici nisu baš zainteresirani

za dublje proučavanje skandala. Bi li to moglo biti zbog onog navodnog popi-

jednostranacKe države

sa 100 političara koje je BCCI podmićivao? Ili zato što su 'ključni istražitelji'dali do znanja da bi ih nastavak njihove istrage mogao dovesti 'do najviših razina političke moći širom svijeta'na načine koji bi zasjenili i najluđe teorije zavjera? A joj! To nikako ne bi bilo dobro.«37

Time bismo završili s Georgeom Bushom i prešli na g. Bilia Clintona. On je pora­zio Busha, uz podršku Washington Posta, pored mnogih drugih, i 20. siječnja 1993. službeno postao 42. predsjednik Sjedinjenih Država. Georgea Busha (CFR, TC, druš­tvo Lubanja i kosti, mason 33. stupnja i Republikanac) u Bijeloj kući zamijenio je Bili Clinton (CFR, TC, bilderbergovac, Rhođesov stipendist, mason 33. stupnja i Demo­krat). Imena su se promijenila, oni koji njima upravljaju nisu. Jednostranačka država ide dalje.

Bill Clinton

William Jefferson Clinton roden je u Hopeu u Arkansasu, a odrastao je u Hot Spring-su. Njegova Rhodesova stipendija za Sveučilište Oxford pružila mu je osnovna znanja iz filozofije Svjetske vlade, pa je od mladosti znao što je potrebno za političko napre­dovanje. U jednom intervjuu 1994. Clinton je rekao da je iz knjiga Carroll Quigley sa­znao za postojanje trajne vlade u sjeni, sastavljene od bankara i vladinih dužnosnika, koja iz zakulisja kontrolira provedbu političkog plana. Rekao je da je, još dok je bio mladić, shvatio da je za njega nužno da dobije pristup tom unutarnjem krugu želi li postati dio procesa donošenja odluka koji oblikuje svijet.38 Točno je to i učinio. Nje­gova želja za predsjedničkim položajem nesumnjivo se rasplamsala kad se kao dječak rukovao s Kennedyem. On je još jedan produkt globalne Elite s njihove proizvodne linije za predsjednike: lako je njime manipulirati, zna raditi kako mu se kaže i imaju gomilu neugodnih informacija o njemu koje čekaju da budu razotkrivene postane li neposlušan. Gotovo da možete čuti kako manipulatori kažu: «Dat ćemo im demo­kratskog predsjednika ovaj put, tek toliko da misle kako još uvijek imaju izbora.» Da­vid Rockefeller, američki politički mešetar, sastao se s Clintonom sredinom 1980-ih u Winrocku, farmi koju je izgradio Winthrop Rockefeller, bivši guverner Arkansasa.39

Država Arkansas je Elitin centar. Ondje je sjedište južnog krila američke masonerije Škotskog obreda, organizacije iz koje je nastao Ku Klux Klan. Grb Klana je malteški križ, kao i kod Vitezova templara, Malteških vitezova i Vitezova zlatnog kruga koji su igrali važne uloge u rotšildskoj manipulaciji Američkog građanskog rata. Ku Klux Klan su zapravo stari Vitezovi zlatnog kruga pod drugim imenom, a kontrolira ih ista sila. Danas ih navodno financira Mossad.40 Prema njemačkom magazinu Neue Solidarität, guru i poočim Bilia Clintona bio je Parson Wo Vaught koji je bio iniciran u 32. stupanj Škotskog obreda.41

Ako mislite da je prošlost Georgea Busha nevjerojatna, pa, i stari Bill nam sprema pokoje iznenađenje. U stvari, ta dvojica 'protivnika imaju mnogo toga zajedničkog. On je politički napredovao i postao guverner Arkansasa. Na tom je položaju bio kad

i istina će vas osloboditi

gaje David Rockefeller 1991. pozvao na sastanak grupe Bilderberg u Baden Ba-denu u Njemačkoj. Poziv je upućen nakon što su kontrolori odlučili da će on biti sljedeći predsjednik Sjedinjenih Država.

Bill Clinton je, prema Američkoj mreži za slobodu (engl. American Freedom Network), član mnogih tajnih društava, uključujući red Prosvijetljenih masona koji tvrde da su odani mučeničkom vodi Vitezova templara Jacquesu de Mola-yu. Clinton je u Arkansasu bio na čelu složene mreže trgovine drogom, pranja novca i opće korupcije. Njegov najveći financijski podupiratelj tijekom predsje­dničke kampanje bio je, kao što smo već rekli, Jackson Stephens, jedan od osniva­ča BCCI-ja. Organizacija Građani za poštenu vladu 1994. izradila je istraživački film o prošlosti Bilia Clintona. Intervjuirali su Larrya Nicholsa, bivšeg Clinto-novog prijatelja iz vremena dok je bio u Arkansasu. Izgleda da je Clinton krivo procijenio Nicholsa. Mislio je da mu se može vjerovati, da će šutjeti i uživati u povlasitcama. Clinton ga je postavio na položaj marketinškog direktora Uprave za financiranje razvoja Arkansasa (ADFA). To je bila vladina operacija koju je stvorio Clinton radi, kako je javno rekao, investiranja poreznog novca u nisko-kamatne kredite na temelju obveznica za lokalne poduzetnike, koledže, škole i crkve. To će stimulirati poslove, rekao je. Kad je Larry Nichols prihvatio njegov posao vidio je što se događa. Nichols je izjavio:

«...bio sam tamo oko mjesec dana i shvatio sam da sam u epicentru onoga o čemu sam slušao cijeli svoj život... Doslovno sam radio, sjedio, usred političke mašinerije Bilia Clintona. Tu je on davao svoja mita, oduživao se za usluge ljudima koji su ga podržali u kampanji. To je bio zanimljiv položaj i ja sam to znao. Ako vam je trebao milijun dolara, morali ste dati da vaš zahtjev pripremi tvrtka Rose Law Firm i platiti im 50.000 dolara. U državi Arkansas bilo je pet drugih kompanija koje su zapravo bile kvalificiranije za strukturiranje obveznica i zahtjeve, ali sve je dobivala Rose Law Firm.» [To je, slučajno, bila odvjetnička tvrtka koju je vodila Hillary Clinton (CFR).]

Počeo sam provjeravati uokolo i stalno sam pitao... revizora Bilia Wilsona. ...kako lju­di otplaćuju te zajmove? On me pogledao i odgovorio:'Nikako.'Mislio je da znam. Pa, to me zaprepastilo. A to je bilo nakon što sam tamo proveo dva mjeseca. Tada je postalo gusto. Zato sam počeo prikupljati dokumente. Nakon što bi svi otišli kući nastavio bih se motati kao da radim na godišnjem izvještaju. Zbog toga sam imao pristup dokumentima i sve sam ih kopirao.»

Nichols je utvrdio daje Clintonova Uprava za financiranje razvoja Arkansasa prala novac od droge! ADFA je bila fasada za davanje zajmova njegovim poslovnim prijate­ljima koji bi onda pokrivali troškove njegovih izbornih kampanja, dok se istovreme­no koristila i za pranje zarade od droge. Nichols je dalje rekao:

362

jednostranačke države

«Mjesecno je sto milijuna u kokainu stizalo i odlazilo s Mene [zrakoplovne piste] u Arkansasu. Imali su problem... u maloj državi kao stoje Arkansas to stvori problem. Kako oprati sto milijuna dolara mjesečno? ADFA do 1989. nikada nije držala novce u bankama u Arkansasu. Napravili bi sljedeće... prebacili bi novac dolje do... banke u Floridi koja bi kasnije bila povezana s BCCI-jem. Prebacili bi novac u banku u Geor-giji koja je... kasnije bila povezana s BCCI-jem. Prebacivali su u Citicorp u New Yorku, koji je slao novac u inozemstvo.«42

U središtu te operacije bio je Clintonov najbliži prijatelj Dan Lasater koji je bio uhićen s predsjednikovim bratom Rogerom Clintonom zbog kaznenih djela u vezi s kokainom. Doc Delaughter, policijski istražitelj zadužen za slučaj Lasater, rekao je da je prikupio detaljne izjave od ljudi povezanih s Clintonovim prijateljem o tome kako je koristio drogu da od mladih djevojaka napravi ovisnice i stavi ih pod svoj nadzor radi seksualnih usluga. Policajac je otkrio kako je tijekom istrage trpio šikaniranje u vlastitom policijskom odjelu i, kako je rekao, znao je da je to zbog veze između dr­žavne policije i ureda guvernera Clintona. Lasater je za svoja kaznena djela odslužio manje od godinu dana kazne zatvora s minimalnim stupnjem sigurnosti, a kad je pu­šten na slobodu Bill Clinton mu je dao puni oprost. Zakoni koje je odobrio guverner Clinton pomogli su Tyson Foodsu da postane najveća kompanija u državi. Njenom vlasniku Donu Tysonu ADFA je dala 10 milijuna dolara, a on nikada nije vratio ni centa. Međutim, donirao je 700.000 dolara za Clintonovu izbornu kampanju. Doc Delaughter rekao je da je imao dovoljno dokaza protiv Tysona za pokretanje istrage o mogućem lancu distribucije droge. Međusobno povezana korupcija bila je zapanju­juća. Larry Nichols je rekao:

«Prvi zajam koji je ADFA dala bio je Park-O-Meteru... Kad sam počeo istraživati otkrio sam da je tajnik-blagajnik bio Webb Hubbell... Pogodite tko je izradio nacrt zakona... koji je stvorio ADFA-u? Webb Hubbell. Pogodite tko je podnio prijedlog zakona našim zakonodavcima i provukao ga kroz naš Zastupnički dom? Webb Hubbell. Za­mislite to. Pogodite tko je obavio reviziju i evaluaciju (Park-O-Meterovog) zahtjeva. Rose Law Firm, pogodili ste. Tko ju je potpisao? Webb Hubbell, Hillary Clinton.»43

Nichols je rekao da kad su izvjestitelji počeli istraživati zajmove Park-O-Meteru, otkrili su da je Park-O-Meter umjesto satova za parkiranje zapravo proizvodio pre­tince za naknadnu ugradnju u nos aviona koje su slali u Menu. Nosovi aviona koristili su se za krijumčarenje droge u zemlju i na američke ulice! Nichols dalje kaže:

«Webb Hubbell i Rose Law Firm krivi su, kažem vam, za zavjeru kojom su prevarene država Arkansas i savezna vlada, za zavjeru s ciljem poticanja prodaje ilegalnih dro­ga i pranja narko-novca. To je vaš predsjednik. To je njegov krug moći. To su ljudi koje je, kad je izabran za predsjednika,... poveo sa sobom ravno u Washington.»

/ istina će vas osloboditi

Kaci je Bill Clinton izabran u Bijelu kuću imenovao je Webstera "Webba" Hubbella vršiteljem dužnosti američkog ministra pravosuđa! Međutim, Hubbell se uskoro vra­tio u Arkansas kako bi priznao krivnju za varanje klijenata u tvrtki Rose Law Firm Hillary Clinton u procijenjenoj vrijednosti od pola milijuna dolara. To je čovjek koji je bio odgovoran za Zakon o etici u vladi, koji je od arkansaških zakonodavaca zahti­jevao da prijavljuju sukobe interesa. Nevjerojatno je što su u tom zakonu izrijekom izuzeti guverner Bill Clinton, osobe koje je on imenovao i njegovi rodaci. Samo dajte, uštinite se. Ne sanjate. Prije nego što je Hubbell napustio Washington bio je odgo­voran za pronalaženje stalnog ministra pravosuđa za Bilia Clintona. To je bila Janet Reno koja je došla na čelo komično nazvanog američkog Ministarstva pravde (koje odlučuje tko će, kada, gdje i hoće li biti tužen). Webb Hubbell nije jedini od vlade imenovani lopov s kojim je Janet Reno bila u doticaju u svojoj karijeri. Bila je ja­vni tužitelj okruga Dade, uključujući centar Miaimija, koji je razotkriven kao možda najkorumpirani)i pravosudni sustav u zemlji. Nedostatak djelovanja tužiteljice Reno usprkos dokazima rezultirao je FBI-jevom tajnom istragom koja je 1990. dovela do toga da je gotovo polovica sudaca u Miamiju bila optužena za iznuđivanje. Odluke i presude za vrijeme mandata Janet Reno u Ministarstvu pravosuđa savršeno su služile ciljevima Novog Svjetskog Poretka, uključujući genocid u Wacou (više o tome nešto kasnije) i zataškavanje informacija o operacijama trgovine drogom (uključujući one iz Meksika u koje su bili umiješani čelnici meksičke vlade). Istraživači vjeruju daje Reno paravan Webstera Hubbella, koji je pravi ministar pravosuđa.

Jednu od najvećih američkih operacija trgovine drogom, možda i najveću, 1982. je na avionskoj pisti Mena u Arkansasu organizirao Barry Seal, pilot Agencije za su­zbijanje droga!" On je svoj posao preselio u Arkansas jer su mu vlasti u državi gdje je živio, Louisiani, pravile probleme. U Arkansasu nije imao takvih problema. Rus­sell Welch, policajac zadužen za istragu o Sealu, otkriva: «Rekao je da je 1983. bila najprofitabilnije razdoblje u krijumčarenju kokaina koje je ikad imao. Rekao je da je avione smjestio na aerodrom Mena, bilo ih je četiri, par Cessili i par Panthera, i jedan ili dva odvojena tu i tamo, različiti avioni. Rekao je da su kupljeni isključivo za krijumčarenje kokaina.» Welch je rekao da su avioni imali specijalna, protuzakonita, vrata za teret koja su se mogla otvoriti u letu radi izbacivanja droge i novca na drugim mjestima u državi Arkansas.

Ali gdje su bile sudske tužbe? U deset godina tijekom kojih je narko-operacija u Meni bila općepoznata stvar nije bilo ni jedne veće sudske tužbe. Pa ipak, kad je Clinton postao predsjednik, najavio je... pogodite što? Da, da - rat protiv droge. To je bilo nedugo nakon što je ukinuo nasumično testiranje na drogu za osoblje Bijele kuće te ukinuo 121 radno mjesto u Uredu za nacionalnu kontrolu droga. Barry Seal je također dio veze između Bilia Clintona, Olivera Northa, administracije Reagana-Busha i Iran-Kontre. Prema sudskim spisima, izvještajima očevidaca i pričama iz ti­ska, Oliver North je početkom 1980-ih održao niz sastanaka u Little Rocku kako bi

jednostranačke države

organizirao kanale za ilegalnu dostavu oružja kontrašima. Jedan od glavnih operativaca bio je Barry Seal, a drugi je bio Terry Reed, bivši borbeni pilot u Laosu, koji se 1983. preselio u Little Rock i osnovao bazu za obuku kontraških terorista u Nella Arku, 17,6 km sjeverno od Mene. Reed je na suđenju za prijevaru 1989. rekao daje barem jednom od prvih sastanaka radi planiranja centra u Nella Arku prisustvovao brat Bilia Clintona Roger, te ustvrdio da je drugim sastancima prisustvovao Clintonov bliski suradnik i trgovac drogom Dan Lasater. Još jednom vidimo Jednostranačku državu na djelu. Dok je republikanska vlada Reagana-Busha bila umiješana u aferu Iran-Kontra opozicija ju je, kroz demokratskog guvernera Bilia Clintona, tajno podržavala u Arkansasu.

U siječnju 1995. još jednom smo svjedočili moći Elite da nadzire glavne novine i elektronske medije kada je članak od 4.000 riječi u kojem je razotkrivena narko-opera­cija Barrya Seala u Meni i njene veze s Iran-Kontrom i CIA-om povučen iz Washington Posta. Odmah je prozvan «Najveca priča nikad ispričana«. Članak je trebao biti obja­vljen u odjeljku «Nedjeljni pogled», nakon jedanaest tjedana rasprava i svađa među uredništvom. Odvjetnici su proučili svaki redak i odobrili ga s pravne strane, pripre­mljen je tiskarski slog i dovršene su ilustracije. Potpisani su ugovori s autorima, glavni urednik Leonard Downie dao je svoj pristanak. Onda je iznenada povučen. Generalni direktor Posta Robert Kaiser (CFR) rekao je da je to «nepostojeca prica» i «repriza gla­sina i tvrdnji«. Naravno da je bila. Vlasnik Washington Posta je bilderbergovka, trila-teralistica i članica Vijeća za vanjske odnose Katherine Graham. Autori članka bili su doktor Roger Morris, bivši član Vijeća za nacionalnu sigurnost iz vremena Johnsona i Nixona, i Sally Denton, bivša voditeljica Jedinice za posebne istrage u novinskoj agenci­ji UPI. Oboje imaju dugo iskustvo u takvoj vrsti istraga. Njihovo razotkrivanje sastojalo se od detaljnog istraživanja koje je uključivalo pristup bankovnim izvodima i ispisima telefonskih poziva Barrya Seala, njegovim računima, rokovnicima, pisanim bilješkama, osobnim dnevnicima i snimljenim razgovorima, pored policijskog dosjea i izvještaja o praćenju. U članku su tvrdili da je Seal avionima iz Mene izvozio oružje u Boliviju, Argentinu, Brazil i kontrašima u Nikaragvi, a vraćah su se puni kokaina za prodaju u New Yorku, Chicagu, Detroitu, St. Louisu i drugim gradovima. Morris i Denton kažu daje Seal imao tako bliske veze s CIA-om da je vjerovao kako može krijumčariti što god hoće, i kad god hoće te ističu daje devet odvojenih pokušaja državnih i saveznih organa da ga se zaustavi bilo blokirano. Sve se to, usput rečeno, događalo za vrijeme Reagano-vog i Bushovog «Rata protiv droge«. U članku koji je Washington Post povukao pisalo je: «Nad čitavom epizodom nadvija se prepoznatljiva tamna sjena umiješanosti vlade SAD-a u goleme poslove krijumčarenja droge i trgovine oružjem«. I postavio je pitanje koje su mediji glavne struje propustili postaviti:

«Za trojicu predsjednika iz obiju stranaka - gospodu Reagana, Busha i Clintona

- vječna pitanja političkih skandala opet su aktualna: Sto su znali o Meni? Kad su to

saznali? Zašto nisu učinili ništa da to spriječe?«45

/' istina će vas osloboditi

Umiješanost Bilia Clintona, Georgea Busha i CIA-e u trgovinu drogom također su razotkrili biznismen Terry Reed i njegov suautor John Cummings u njihovoj knjizi iz 1994. Compromised: Clinton, Bush, And Vie CIA (Kompromitirani: Clinton, Bush i CIA). 1 6 Reed je bio bivši službenik američke Zrakoplovne obavještajne službe koji je postao uspješan poslovni čovjek. CIA ga je unovačila da u Meksiku osnuje kompani­ju za prodaju visokih tehnologija i konzultantske usluge koja je trebala biti paravan za CIA-u. Kad je Reed shvatio da se koristi za transport droge pokušao se povući iz operacije i vratiti u Arkansas, gdje je u to vrijeme Clinton bio na vlasti. Kao i obično, Clinton i CIA pokušali su ušutkati i diskreditirati Reeda optužujući ga za stvari koje su sami radili. Clinton i arkansaške vlasti optužili su ga za trgovinu drogom! Reed u svojoj knjizi također otkriva kako su magazin Time i druge publikacije i časopisi bili uključeni u dezinformiranje i zataškavanje kako bi se istina o drogi sakrila od javnosti.

Barry Seal nije bio osuđen za svoja kaznena djela u vezi s drogom. Umjesto toga, bio je ubijen. Dogodilo se to kad je počeo otvoreno govoriti o onome što je znao. Ispričao je kako su mu CIA i Agencija za suzbijanje droga naredili da fotografira kako sandinistički dužnosnici u Nikaragvi ukrcavaju drogu na avion za transport u Sjedi­njene Države. Tu je fotografiju iskoristio predsjednik Reagan u svom televizijskom govoru iz ožujka 1986. kao propagandu protiv nikaragvanskog režima. Zahvaljujući tome Kongres je izglasao dodatnih 100 milijuna dolara pomoći kontraškim terori­stima u Nikaragvi koji su u suradnji s CIA-om trgovali drogom. Ta operacija trgo­vine drogom vođena je uz znanje tadašnjeg potpredsjednika Busha. Seal je kasnije novinarima priznao da sandinisti na njegovim fotografijama uopće nisu ukrcavali drogu. Također je govorio o kontraškoj mreži krijumčarenja droge i njenim vezama s kolumbijskim kartelima. Ubrzo nakon toga, u veljači 1987. Seal je bio mrtav.

To je razdoblje u Arkansasu bilo prepuno ubojstava i sumnjivih smrti. Dana 23. kolovoza 1987. dvojica dječaka, Kevin Ives i njegov prijatelj Don Henry, šetali su u ranojutarnjim satima područjem u blizini avionske piste u Meni. Kasnije su prona­đeni mrtvi na željezničkoj pruzi. Državni mrtvozornik Fahmy Malak, čovjek kojeg je postavio Bill Clinton, zaključio je da su smrti bile nesretan slučaj. Roditelji se nisu slagali s tim i zatražili su drugo mišljenje. Taj je zahtjev naišao na otpor vlasti na sva­kom koraku. Dobili su sudski nalog da se uzorci svega što je kriminalistički labora­torij imao pošalju na drugo mišljenje, ali Malak ih je i dalje odbijao predati. Na kraju je drugo mišljenje pokazalo da je Don Henry bio uboden u leđa i da je Kevinu Ivesu bila razbijena lubanja prije nego što su položeni na željezničku prugu. Malak je i dalje tvrdio da se radilo o nesreći. Oba dječaka zaspala su na tračnicama, rekao je. To je baš mjesto koje biste izabrali za spavanje, zar ne?

Šest osoba koje su policiji dale izjave o ubojstvu dječaka i same su ubijene. Keith McKaskie znao je što mu se sprema. Oprostio se od svoje obitelji i prijatelja 1988. i nekoliko dana kasnije bio je ubijen. Sljedeće godine Jeff Rhodes, mladić iz Bentona u Arkansasu, nazvao je svog oca da mu kaže da mora otići iz grada jer zna previše o

jeanostranacKe arzave

smrti dječaka i McKaskiea. Dva tjedna kasnije Rhodes je pronađen mrtav, ubijen iz vatrenog oružja. Keith Coney je bježao na svom motociklu spašavajući glavu kad se sudario s kamionom; Gregory Collins je upucan; Richard Winters i Jordan Ketelson ubijeni su hicima iz sačmarice. Zapovjednik Odreda za borbu protiv droge okruga Saline, koji je otkrio dokaze o umiješanosti arkansaškog policijskog odjela u krijum­čarenje droge i zataškavanje ubojstva dvojice dječaka, bio je prisiljen skrivati se. Sve se to događalo dok je predsjednik Clinton bio guverner Arkansasa.

Na temelju bezbrojnih dokaza čini se da je istraživanje o Billu Clintonu ili iznoše­nje optužbi protiv njega vrlo opasan posao. Danny Casolaro, izvjestitelj koji je istra­živao o Clintonu i navodnom reketu s obveznicama, pronađen je mrtav u hotelu u Zapadnoj Virginiji. Vašingtonski odvjetnik Paul Wucher vodio je istragu o Clintonu i trebao se sastati s bivšim odvjetnikom Dannya Casolara. Wucher je pronađen kako mrtav sjedi na zahodskoj školjci u svom apartmanu. Tužitelj Charles Black zatražio je od guvernera Clintona sredstva za nastavak istrage o krijumčarenju droge u Meni. Novac nikada nije stigao, ali je Blackova majka brutalno ubijena. Policija je rekla da jedno s drugim nije bilo povezano. Ed Willey, menadžer financijskog odbora Clin-tonove kampanje, pronađen je ubijen s ranama iz vatrenog oružja. Službeni uzrok smrti: «Samoubojstvo». John Wilson, gradski vijećnik u Washingtonu za kojeg se izvještavalo da planira razotkriti Clintonove prljave trikove, 1993. pronađen je obje­šen. Službeni uzrok smrti: «Samoubojstvo». Kathy Ferguson, supruga arkansaškog pohcajca pozornika i Clintonovog tjelesnog čuvara Dannya, govorila je o brojnim seksualnim incidentima u koje je bio umiješan Clinton, rekavši da je njen suprug odveo Paulu Jones u Clintonovu hotelsku sobu gdje je on, navodno, spustio svoje hlače i predložio joj seks. Kathy Ferguson pronađena je mrtva s pištoljem u ruci. Službeni uzrok smrti: «Samoubojstvo». Suprug Danny tada je porekao Clintonovu vezu s Paulom Jones. Danny je još uvijek živ. Paula Jones kaže da je Kathy govorila istinu. Jon Parnell Walker, viši istražitelj za Resolution Trust Corporation, zahtijevao je istragu o propaloj kompaniji Madison Guaranty Savings and Loan, povezanoj s Clintonom pod naslovom «Afera White water». Pao je s balkona novog stana u Ar-lingtonu u Virginiji. Službeni uzrok smrti: «Samoubojstvo». C. Victor Raider II. bio je supredsjednik Clintonove predsjedničke kampanje, ali su se razišli. Raider i njegov sin Montgomery poginuli su u padu njihovog malog aviona. Herschel Friday bio je član Raiderovog odbora i iskusan pilot. Poginuo je kad je njegov avion eksplodirao. Stomatolog Ronald Rogers krenuo je naći se s novinarom kako bi govorio o Clintonu kad se njegov avion po lijepom vremenu srušio. Luther "jerry" Parks iz Little Rocka sastavio je studiju o Clintonovim seksualnim aktivnostima. Clinton mu je dugovao 81.000 dolara za zaštitarske usluge tijekom predsjedničke kampanje, a njegova su­pruga kaže da je prijetio kako će objaviti informacije koje je imao ako mu se ne plati. Parks je ubijen vatrenim oružjem 26. rujna 1993. Parksov sin Gary Parks rekao je da je njegov otac imao imena, datume, mjesta - sve o Clintonovim seksualnim vezama. Kaže daje također raspolagao detaljima o drogiranju Clintona i njegovog brata Roge-

/ istina će vas osloboditi

ra. Neposredno prije nego što je njegov otac ubijen, telefonske linije u njegovoj kući su se prekinule, sigurnosni sustav se isključio, a spisi o Clintonu nestali. U Arkansasu nije obavezna obdukcija na osobi za koju se zaključi da je počinila samoubojstvo, čak i ako dokazi ukazuju na ubojstvo. Taj je zakon uveo Bill Clinton jednom od svojih posljednjih odluka na funkciji guvernera.

Od smrti povezanih s Bilioni Clintonom najviše se pisalo o onoj njegovog prijatelja iz djetinjstva Vincenta Fostera, pravnika iz Rose Law Firma, kompanije Hillary Clinton. Njegova smrt u 'samoubojstvu' dogodila se tijekom istraga o financijskom skandalu po­znatom kao afera Whitewater. Clintoni su rekli da im je njihova investicija u kompaniju Madison Savings and Loans donosila gubitke. Drugi kažu da je to bila prijevara radi ubiranja postotka od saveznog novca. Ono što je neupitno je da je to porezne obveznike koštalo 60 milijuna dolara. Robert Fiske imenovan je za specijalnog tužitelja kako bi proveo 'istragu' o Whitewateru, i taj isti tjedan Rose Law Firm počeo je uništavati do­kumente. Jedan od uništavača, Jeremy Hedges, rekao je: «Imali su njegove [Fosterove] inicijale manje-više posvuda... na svemu od kutije i fascikala do - čak sam vidio njegov potpis najednom od memoranduma Rose Firma.»17 Ispred ureda Rose Law Firma odr­žavali su se prosvjedi nakon što su ljudi čuli što se događa. I opet u tom istom tjednu izbio je požar u zgradi Worthen Banka u vlasništvu Jacksona Stephensa, jednog od osnivača BCCI-ja i Clintonovog glavnog financijera. Stephensova banka poklonila je Clintonovoj predsjedničkoj kampanji 2,8 milijuna dolara. Manje od dvije godine ranije banka je stekla profit na transakcijama oko studentskih zajmova koje je kontrolirao Bili Clinton. Koliki je bio profit? 2,8 milijuna dolara.48 Clinton je nakon 1988. kanalizirao ADFA-in novac kroz Worthen Bank. Požar koji je tamo izbio uništio je dokumente povezane s istragom o Whitewateru.

Dana 20. srpnja 1993. Vincent Foster, koji je bio stariji partner s Hillary Clinton i Webbom Hubbellom u Rose Law Firmu prije nego što će biti imenovan za pomoćnika savjetnika u Bijeloj kući, i čovjek koji je vodio Clintonove osobne pravne poslove, pro­nađen je ubijen iz vatrenog oružja u Fort Marcy Parku, blizu Aleje Georgea Washing-tona na zapadnoj obali rijeke Potomac, preko puta glavnog grada. Službeni uzrok smrti naš je stari prijatelj: samoubojstvo. Pištolj mu je još uvijek bio u ruci, što se teško moglo dogoditi uz reakciju njegovog tijela na posljedice pucnja. Zaključeno je da se radi o samoubojstvu prije nego što je obavljena obdukcija ili balistički test. Larry Nichols ima policijski memorandum koji dokazuje da je Foster pronađen u svom automobilu, a ne u parku.

U ožujku 1994. kako nagađanja nikako nisu prestajala, Bijela kuća objavila je foto­grafiju Fosterovog tijela na mjestu događaja koja je navodno dokazivala da se radilo o samoubojstvu. Pištolj mu je bio u desnoj ruci. Foster je bio ljevak. Fotografija prikazuje tijelo okruženo smeđim lišćem. A umro je u ljeto i izvjestitelji koji su bili na mjestu ubrzo nakon što je umro rekli su da na tlu nije bilo lišća. Bijela kuća također je objavila (pet mjeseci nakon Fosterove smrti) da je četvoro pripadnika osoblja Bilia Clintona pretražilo Fosterov ured u noći kad je umro! Među njima je bila Patsy Thomasson,

368

jeanosiranacKe arzave

osobna pomoćnica Hillary Clinton. To je, kako su rekli, učinjeno iz razloga «nacional-ne sigurnosti». Bože, pomozi! Patsy Thomasson bila je glavna pomoćnica Clintonovog kompanjona Dana Lasatera u vrijeme dok je on, kao što je dokazano na sudu, raspa-čavao drogu.4'' Thomasson se također navodi u policijskim spisima u vezi s prodajom droge; ona je bila ta koja je prekinula testiranje zaposlenika Bijele kuće na drogu.

To je predsjednik Sjedinjenih Država o kojem ovdje govorimo. To je Bijela kuća, navodni centar moći u najmoćnijoj zemlji na svijetu. A ljudi i dalje dopuštaju da se to događa. Clinton je 1996. čak i ponovno izabran za predsjednika!

Postoji još jedan intrigantan aspekt priče o Fosteru. Dokumenti koji su pokazani londonskom Sunday Tdegraphu otkrivaju da je Foster letio avionom po svijetu i odla­zio u čudne posjete Švicarskoj dok je još uvijek radio kao privatnik u Rose Law Fir­mu.50 Spisi pokazuju da je letio Delta Airlinesom (uz poseban popust koji je dostupan samo visokim vladinim dužnosnicima ili onima koji obavljaju poslove za saveznu vla­du) prije nego što je bio na bilo koji način javno povezan s vladom. Dvaput je letio za Švicarsku American Airlinesom i Swiss Aironi, zadržavši se tek nešto više od 24 sata prije povratka kući. Švicarska je glavni koordinacijski centar za svjetsku Elitu. Ti posjeti dogodili su se 3. studenog 1991. i 7. prosinca 1992. Ovaj drugi bio je u prijelaznom razdoblju između Bushove i Clintonove administracije. Dana 1. srpnja 1993. Foster je iskoristio svoju American Exprès karticu da kupi još jednu kartu za Ženevu, ali ju je

kasnije otkazao. Kasnije tog mjeseca je umro. Njegova supruga Lisa, čini se, nije znala ništa o tim putovanjima u Švicarsku. Mnogi istraživači povezuju Fostera s arkansaškom računalnom tvrtkom Systematics čiji je vlasnik... Jackson Stephens. Također ga pove­zuju s Mossadom.

Sumnjive smrti i zastrašivanja i dalje traju. Usred svega toga Larryu Nicholsu obratio se odvjetnik Gary Johnson koji mu je želio pomoći da razotkrije pranje novca i opću korupciju u Clintonovoj prijevari s ADFA-om. Johnson je igrom slučaja bio prvi susjed Gennifer Flowers, jedne od žena s kojima je Clinton poricao seksualnu vezu. Ono što bilo tko radi u svom privatnom životu njegova je stvar, ali ono što se ovdje dogodilo Amerikanci bi mogli smatrati vrijednim istraživanja. Gary Johnson je na svojim ula­znim vratima imao sigurnosnu kameru koja je snimila Clintona kako ulazi u stan Gen­nifer Flowers. Ušao je uz pomoć vlastitog ključa. Johnson je to imao snimljeno na vrpci i mogao je dokazati da je Clinton lagao. Odvjetnik Gary Johnson napadnut je u svojoj kući i pretrpio je užasne ozljede. Ljudi koji su to učinili ukrali su vrpcu s Bilioni Clin­tonom. To je Amerika 1990-ih. Kako su sve te stvari mogle biti zataškane, uljepšane, i kako su Clintoni mogli izbjeći javnu istragu o svim tim pitanima koja sam iznio? Larry Nichols ima odgovor:

«Mnogi ljudi pitaju se kako je Bill Clinton mogao kontrolirati državu veličine Arkan-sasa s apsolutnom vlašću, kao što je činio. To nije teško. Vidite, nakon dvanaest go­dina, nakon ljubljenja ljudi koji imaju novac, Bill Clinton kontrolirao je pravni sustav, kontrolirao je suce, kontrolirao je odvjetnike, kontrolirao je banke.»51

369

/ istina će vas osloboditi

A to je upravo ono što Elita radi na svjetskoj razini. A kad je Clinton preselio u Bijelu kuću nastavio je igrati po istim pravilima. Demokracija više nije samo lažna, doslovno više ne postoji. Novi dečko u američkim medijima je predsjednik Zastupni­čkog doma, najnovija 'zvijezda Republikanske stranke, koja kritizira Clintona i za­htijeva 'promjene'. To je i Clinton zahtijevao prije nego što je nastavio po starom. Što se dogodilo s Clintonovim predloženim obračunom s medicinskim sustavom? On i Hillary namjeravali su se suprotstaviti farmaceutskim kompanijama, kako su rekli, pa je cijena dionica tih kompanija počela padati. Onda su se Clintoni predomislili i cije­na dionica je porasla. Što se dogodilo u međuvremenu? Nije važno tko je predsjednik Sjedinjenih Država ili premijer Ujedinjenog Kraljevstva, jer će ista sila biti na vlasti dok s tim u vezi nešto ne poduzmemo.

Predsjednik Bush pomogao je u organiziranju Zaljevskog rata, vršio je pritisak za uvođenje GATT-a, sporazuma o 'slobodnoj trgovini' i širenje Sjevernoameričke slobodne trgovinske zone (NAFTA) na obje Amerike. Njegovi nasljednici iz 'proti­vničke stranke, Bill Clinton i Al Gore, podržali su Zaljevski rat, nadgledali su prihva­ćanje GATT-a u Kongresu i predlagali su širenje NAFTA-e na Južnu Ameriku.52 Tko je predvodio Republikansku stranku u njenoj podršci GATT-u i glasao kao i Clinto-novi Demokrati? Tko je također glasao za NAFTA-u? Clintonov veliki 'kritičar', Newt Gingrich, i još jedan republikanski voda, Bob Dole. Na sastanku Trilateralne komisije u Kopenhagenu u Danskoj u svibnju 1995. dva američka člana, bivšeg predsjednika Zastupničkog doma Toma Foleya i senatora Williama Rotha navodno su ispitivali o tome zašto su Gingrich i Dole iznijeli blage kritike Svjetske trgovinske organizacije prije nego što su je podržali. Foley i Roth objasnili su članovima Trilateralne komisije da su Gingrich i Dole samo bili uključeni u «neophodno političko poziranje« i da njihova podrška «nikada nije bila upitna».53 To doista govori sve o političkom pro­cesu. Kad se 'Republikanac' Dole natjecao za predsjednika, njegov supredsjednik za financije bio je... Jackson Stephens... podupiratelj 'Demokrata' Bilia Clintona!

Isti je taj Newt Gingrich, žestoki zagovornik Izraela, održao govor na skupu vojnih i obavještajnih časnika u Washingtonu 1995. u kojem je pozvao na subverziju Irana. Plan o kojem je govorio prvi je put iznio jedan propagandist izraelske vlade po imenu Martin Indyk, koga je Bill Clinton imenovao u Vijeće za nacionalnu sigurnost kao 'stručnjaka za srednjoistočnu politiku. Ista protuiranska i protuiračka politika poja­vila se u Foreign Affairsu od ožujka/travnja 1994., magazinu Vijeća za vanjske poslove čiji je Gingrich, kako kaže, «ponosni clan». Bill Clinton također je član CFR-a, kao i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake koji je u magazinu Foreign Affairs pozvao na «dvostruko obuzdavanje» Irana i Iraka. Kako je lijepo što imamo tako zadivljujuće slaganje između 'protivnika. Dana 2. rujna 1994. Avonoam Bar-Yosef, pišući za ugledni izraelski dnevni list Ma'Ariv, rekao je da su sedam vodećih članova Vijeća za nacionalnu sigurnost Bilia Clintona Židovi. U članku čiji je naslov bio «Zidovi koji upravljaju Clintonovim dvorom» citiran je rabin iz sinagoge Adath Yisrael: «...po prvi put u američkoj povijesti... SAD više nemaju vladu sastavljenu od

jednostranačke države

goja [nežidova] nego administraciju u kojoj su Židovi punopravni partneri u dono­šenju odluka na svim razinama.»

Supruga Newta Gingricha Marianne dobiva 2.500 dolara mjesečno kao potpred­sjednica za poslovni razvoj kompanije Israel Export Development koja nastoji privu­ći američke poslove u visokotehnološki poslovni park u Izraelu. Svog je šefa Davida Yerushalmia upoznala na putu po Izraelu koji je sponzorirala izraelska lobistička grupa Odbor za američko-izraelske javne poslove.54 Arne Christianson, bivša službe­nica tog istog Odbora za američko-izraelske javne poslove, sada je visoka politička savjetnica njenog supruga, Newta Gingricha. Bushova i Clintonova administracija, kao što je slučaj s Clintonom i Gingrichem, imaju mnogo dodirnih točaka, i o svemu što je povezano s planom za Novi Svjetski Poredak svi oni glasaju jednako. Također su prepune članova Vijeća za vanjske poslove i Trilateralne komisije, instrumenata pomoću kojih Rockefelleri i Elita manipuliraju SAD-om i svijetom.

Britanska jednostranačka država

U Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i drugdje, postoji splet ljudi i organizacija koji pove­zuje bankarstvo, poslovni svijet i politiku. Imamo vladine ministre koji su povezani s kompanijama i organizacijama na koje utječu njihovi zakoni. Imamo članove par­lamenta koji dobivaju mito kako bi u Donjem domu postavljali pitanja u ime kom­panija. Plaćeni su da 'lobiraju' za interesne grupe. Imamo bivše članove kabineta koji odlaze iz vlade na visoke položaje u industriji. Lord VVakeham bio je ministar ener­getike koji je nadgledao privatizaciju britanske državne industrije električne energije. Poslovna banka N.M. Rothschild zgrnula je bogatstvo svojim radom na vladinim privatizacijama - uključujući onu industrije električne energije i industrije ugljena, zahvaljujući ugovorima potpisanim dok je lord VVakeham bio na čelu ministarstva energetike. Nakon što je napustio vladu, lord VVakeham postao je direktor... N. M. Rothschilda. Normana Lamonta, ministra financija, otpustio je premijer John Major, pa je on postao direktor... N. M. Rothschilda. Lamont je radio za Rothschilde prije nego što je ušao u vladu, kao i ministar financija SAD-a, Anthony Nelson, i bivši velški ministar Johna Majora, John Redwood koji se s njim neuspješno natjecao za položaj u srpnju 1995.

Priča o Redwoodovom izazovu vrlo je zanimljiva. John Redwood, koji je ranije bio član All Souls Collegea, Oxford, 'premješten' je iz N. M. Rothschilda na čelo «poli-tičke jedinice» Downing Streeta premijerke Margaret Thatcher, položaj koji je lord Victor Rothschild, politički manipulator i navodni špijun, uživao pod premijerom Edwardom Heathom (konzer vati vac, Bil.) i neslužbeno pod Haroldom Wilsonom (laburist, Bil.). Redwoodova politička jedinica stajala je iza orgije privatizacija dr­žavnih komunalnih službi koja je predala kontrolu nad osnovnim javnim službama bankarskoj eliti. Taje politika donijela enormne iznose novca N. M. Rothschildu. Re­dwood se onda vratio Rothschildima prije nego što je postao član parlamenta preko sigurnog konzervativnog položaja u Wokinghamu in Berkshireu. Da u Wokinghamu

/ istina će vas osloboditi

konzervativci kandidiraju majmuna, bio bi izabran. Po ulasku u parlament (Redwo­od, a ne majmun) postavljen je u Ministarstvo trgovine i industrije u vrijeme kad su se počeli provoditi njegovi izvorni privatizacijski planovi.55 Kakve li slučajnosti. Nije li život čudesan?

Početkom lipnja 1995. grupa Bilderberg sastala se u Burgenstocku u Švicarskoj. Prema Spotlightovim izvorima,56 bilderbergovska elita odlučila je da će John Major biti stavljen pred izbor: ili će se vratiti u red i podržati federalnu Europu sa sredi­šnjom bankom i zajedničkom valutom, ili će biti smijenjen. Tog istog mjeseca Majora su nagovorili da podnese ostavku na mjesto čelnika vladajuće Konzervativne stranke, nakon čega se kandidirao za ponovni izbor. Rekao je da se umorio od glasina da će članovi parlamenta koji su se protivili daljnjoj centralizaciji moći u Europi zatražiti njegovu smjenu. Poruka je bila «Ucinite nešto ili sutite». Čovjek koji je «nešto uči-nio» bio je John Redwood koji se javno protivio federalnoj Europi. Njegov glavni podupiratelj na izborima bio je njegov ortak iz N. M. Rothschilda, Norman Lamont, još jedan od onih koji su se 'protivili' centraliziranoj Europi. Međutim, kakav je bio rezultat tog izazova? Redwood je izgubio, a Major je iskoristio priliku da očisti svoj kabinet od svih onih koji su se protivili federalnoj Europi. Štoviše, vjerojatno je po­stignut dogovor u kojem je Major pristao da će predati vlast Michaelu Heseltineu koji zagovara federalnu Europu. Major i Heseltine održali su trosatni sastanak na dan glasanja, i nakon svoje 'pobjede' Major je Heseltinea imenovao «zamjenikom» premijera na čelu mreže moći. Moguće je da je Heseltine dobio vlast u ruke (pod kontrolom globalne Elite), dok si je Major zauzvrat osigurao dovoljno glasova da op­stane samo kao figura, marionetski premijer. Dalde, tko je imao koristi od tog izazova od strane Johna Redwooda i Normana Lamonta, dvojice «antifederalista» iz N. M. Rothschilda? Oni koji žele vidjeti Sjedinjene Europske Države - upravo ono čemu se Redwood navodno protivio. Kakva je to onda još jedna zadivljujuća slučajnost što je nekoliko dana prije Redwoodovog 'izazova'jedno od imena među gostima na sastan­ku Bilderberga u Švicarskoj bilo... Norman Lamont. Otišao je tamo kao predstavnik Rothschilda zajedno s Emmom Rothschild, kćeri lorda Victora Rothschilda. Tko bi to rekao. Norman «spasile naš suverenitet« Lamont bio je na sastanku organizacije koja stoji iza manipuliranja s ciljem stvaranja federalne Europe već preko 40 godina. To je isti sastanak na kojem je odlučeno da John Major mora popustiti u vezi s Eu­ropom ili otići. Normane, sine, pročitali smo te. Laburistički član parlamenta Giles Radice, predsjednik Europskog pokreta, morao je vidjeti Lamonta u Burgenstocku jer je Radice također bio tamo. Kako je čudno što to nije spomenuo dok se Olujni Norman tako javno 'protivio' federalnoj Europi. Radice je to sigurno zaboravio. Još jedno 'ime iz britanske vlade u Burgenstocku bio je Lamontov kolega konzervati-vac William Waldegrave, tadašnji ministar poljoprivrede i čovjek umiješan u skandal slanja oružja Iraku. Waldegrave je imao bliske veze s Rothschildima i pod lordom Victorom Rothschildom bio je član «politicke jedinice» Downing Streeta u vrijeme Teda Heatha (1971.-73.). Zanimljivo, James Goldsmith, milijarderski financijer koji

372

jednostranačke države

je osnovao političku stranku radi «suprotstavljanja» europskoj superdržavi, paravan je kuće Rothschilda i drugi bratić baruna Edmund de Rothschild. Također je dobar prijatelj Georgea Busha. Važno je zapamtiti da Elita nastoji upravljati organizacijama koje su za i «protiv» onoga što žele postići, kako bi osigurala potpunu kontrolu nad «debatom» i njenim ishodom.

U upravi N. M. Rothschilda također je lord Armstrong (TC, B i l ) , bivši šef državne uprave i član kabineta za vrijeme privatizacijske manije premijerke Margaret Thatc­her. Tu su i sir Clive Whitmore, bivši šef upravnog odjela Ministarstva unutarnjih poslova, sir John Fairclough, bivši glavni znanstveni savjetnik. N. M. Rothschild ima dvadeset i šest neizvršnih direktora u upravnom odboru, a nekoliko ih je povezano s vladom. Kompanija je bila uključena u privatizaciju British Gasa, British Coala, in­dustrije električne energije, vodovoda, Komisije za šumarstvo i kraljevskih tvornica eksploziva i municije. Prema Daily Telegraphu od 26. siječnja 1995., stelda je imidž «vladine najdraže banke» u svjetlu svog uspjeha da tako često biva izabrana proce­som koji je «neovisan» o vladinim ministarstvima, kojim se biraju banke za davanje savjeta kompanijama koje se privatiziraju. Sir Michael Richardson bio je potpredsje­dnik N. M. Rothschilda i predsjednik rotšildske kompanije Smith New Court kad je dobiven taj privatizacijski posao za vrijeme godina Margaret Thatcher. Sir Michael, mason visokog stupnja, blizak je suradnik Margaret Thatcher.

Međutim, uvijek možemo računati da će mediji razotkriti te stvari. Sunday Tele­graph od 29. siječnja 1995. objavio je članak koji je pravdao veze između Rothschilda, Wakehama i vlade, ne vidjevši u njima ništa loš. Sunday Telegraph je, poput Daily Telegrapha, u vlasništvu bilderbergovca Conerada Blacka, a u upravnom odboru Tele­graph Newspapers je Evelyn de Rothschild, predsjednica... N. M. Rothschilda! U član­ku su to propustili spomenuti. Vjerojatno su isto zaboravili. Registar interesa članova Donjeg doma otkrio je da je 200 od 243 konzervativna člana parlamenta tijekom Majorove vlade izabrane 1992. imalo ukupno 276 plaćenih direktorskih položaja i 365 plaćenih savjetničkih položaja. Potencijal za korupciju je jako, jako ogroman. A kada nađu vremena zastupati svoje birače? Možda je to razlog zašto skoro nijedan član parlamenta ili Kongresa nije pročitao detalje sporazuma GATT prije nego što ga je odobrio! Isto je sa zastupnicima diljem Europe koji nisu pročitali detalje Ugovora iz Maastrichta o centralizaciji moći u Europskoj uniji prije nego što su za njega gla­sali. A što je s Laburističkom strankom, drugim krilom Jednostranačke države? Oni su podržali i GATT i Ugovor iz Maastrichta, kao što su učinili i Liberalni demokrati. Ovdje opet vidimo modificirani hegelijanizam. Dvije 'suprotne' sile - socijalizam i kapitalizam - Elita je sukobila u ranim godinama dvadesetog stoljeća u Britaniji, i one su se stopile u jednu silu koja se sada razlikuje samo po riječima, a ne djelima. Svakako postoje stotine neodgovorenih pitanja u vezi s vođama i visoko rangiranim članovima Laburističke stranke tijekom proteldog stoljeća.

Dr. Kitty Little odavna istražuje korupciju i infiltraciju u britanske obavještajne agencije. Njena znanstvena karijera obuhvaćala je istraživanja za Ministarstvo proi-

. /' istina će vas osloboditi

zvodnje zrakoplova tijekom Drugog svjetskog rata, nakon čega je devet godina radila za Zavod za istraživanje atomske energije u Harwellu. U svom podnesku iz 1995. Nolanovom odboru za standarde u javnom životu iznijela je priču o pokušaju da ju se unovači u Komunističku stranku na Sveučilištu Oxford 1940. Sveučilište Oxford je, kao što se sigurno sjećate, bilo uporište Milnerovog kruga i Okruglog stola, posebno All Souls, New Chapel i Balliol. Komunisti su, kako je rekla, prešli u «podzemlje» pridru-živši se sveučilišnoj Laburističkoj stranci; ona je prisustvovala sastanku «studijske grupe» Laburističke stranke u jednoj prostoriji na University Collegeu. Glavni govornik na sa­stanku, koji je očigledno vjerovao da je medu «prijateljima», počeo je otkrivati zavjeru za «destabiliziranje Ujedinjenog Kraljevstva i Commonwealtha, pripremu za marksističko preuzimanje vlasti». Ona je kasnije shvatila da je to dio plana za uvođenje globalne cen­tralizirane kontrole zvane Novi Svjetski Poredak. Govornik je na tom sastanku u Oxfor-du objasnio da zavjera uključuje uništenje obrane Ujedinjenog Kraljevstva, organizira­nje marksističkog preuzimanja vlasti u Rodeziji i Južnoafričkoj Republici i iskorištavanje onoga stoje postalo poznato pod nazivom Europska zajednica kao dimne zavjese za skri­vanje prijelaza na centraliziranu, marksističku vlast u Europi. Plan je također bio uništiti britansku proizvodnu industriju. Zatim je opisao kako će se članovi političke sekcije te subverzivne organizacije infiltrirati u britanski parlament i državnu upravu te kako će ući u sve političke stranice. Mnogi će ići u desno krilo Laburističke stranke, drugi u lijevo krilo Konzervativaca. Na kraju će doći do stapanja u novu stranku «centra». Rekao je da Britanci nemaju povjerenja u ekstremiste i da će im zato glumljenje «umjerenih» koji zauzimaju centralni položaj omogućiti da svoje protivnike odbacuju kao «desnicarske ek­stremiste«. Ta subverzivna organizacija nije imala ime, rekao je, jer će to ljudima otežati dokazivanje da je ikad postojala. Govornik je rekao da je izabran da bude na čelu političke sekcije te organizacije i da očekuje da će jednog dana postati premijer Ujedinjenog Kra­ljevstva. Sve ovo izgovoreno je 1940. a taj je čovjek zaista postao premijer.

Zvao se Harold Wilson.

Wilson je bio britanski premijer u razdoblju od 1964. do 1976., osim tijekom četiri godine od 1970. do 1974. kad je u uredu bio vođa Konzervativne stranke Edward He­ath. I Harold Wilson i l ed Heath bili su bilderbergovci i bliski suradnici lorda Victora Rothschilda. Wilson je postao voda Laburističke stranke nakon smrti bilderbergovca Hugha Gaitskella 1963. Značajno je što Gaitskell nije bio sklon federalnoj Europi. Nje­gova smrt bila je vrlo zgodna jer je Wilson postao vođa u pravo vrijeme. Konzervativni premijer Harold Macmillan (Kom. 300, RILA) morao je otići iz ureda zbog špijunskog skandala Profumo iste godine kad je Gaitskell umro, što je bilderbergovcu sir Alecu Douglasu Humeu (lord Home) omogućilo da postane premijer. Hume je kasnije postao predsjedatelj grupe Bilderberg i također je bio u Komitetu 300. Sljedeće se godine Hume suočio s Haroldom Wilsonom i pretrpio poraz na izborima 1964. Politička previranja u Velikoj Britaniji odražavala su ona u Sjedinjenim Državama gdje je Lyndon Johnson postao predsjednik 1963. nakon atentata na Kennedya u koji je, po mom mišljenju, bio umiješan lord Victor Rothschild.

Dr. Little kaže da je, kad je objavila svoju priču javnosti, novinar Daily Expressa i autor obavještajnih 'razotkrivanja, Chapman Pincher, pokazao kopiju njenih tvrdnji Haroldu Wilsonu. On se to vrijeme razbacivao tužbama zbog ldeveta kao konfetima, ali njegova jedina reakcija na dr. Little bila je da je rekao kako ga je zamijenila s To­mom Wilsonom. Ona je znala da to nije učinila, ali je provjerila sve sveučilišne arhive i tamo nije bilo ni jednog «T» Wilsona upisanog u tom stoljeću! Wilsona je znala kao predavača ekonomije na Oxfordu jer je on bio taj koji je istražio i sastavio veći dio Beveridgeovog izvještaja koji je stvorio državu blagostanja i sustav socijalnog osigu­ranja nakon rata. Beveridge je, kako ona kaže, bio tek nešto više od figure koja je na to stavila svoj potpis. Izvještaj je, na prvi pogled, bio po mnogo čemu dostojan divljenja, ali iz perspektive 1990-ih možda se mogu vidjeti njegove šire implikacije. On je stvo­rio ovisnost i kontrolu, uništivši prilike za autonomnost i neovisnost izvan sustava koji kontrolira Elita. Sada kad je stvorena ovisnost, država blagostanja se rasformira i ono što je ostalo predaje se 'privatizaciji' - drugim riječima, elitnim bankarima. To ostavlja narod na milost i nemilost nekih krajnje neugodnih ljudi i organizacija. Ako najniži slojevi društva na to reagiraju nasiljem, Elita će dobiti još jednu priliku da uvede strože zakone po modelu 'problem-reakcija-rješenje'.

Dr. Little je u svom podnesku Nolanovom istražnom odboru rekla da su namjere koje je iznio mladi Harold Wilson u Oxfordu bile prenesene Moskvi, i do kraja 1941. dvostruki agent iz Kremlja dao je pojedinosti britanskom MI5. O tome su obaviješte­ni viši časnici MI5, ah ništa nije poduzeto. Tijekom tog razdoblja, kako je rekla Kit­ty Little, «visoki subverzivni infiltrator» u britansku obavještajnu službu bio je lord Victor Rothschild, čovjek koji je kontrolirao primjenu Uredbe 18b za vrijeme rata. Također je u knjizi iz 1994. imenovan kao neidentificirani «peti covjek» u skandalu s komunističkim špijunima Burgessom, Macleanom, Philbyem i Bluntom, iako je njegova umiješanost u tajne aktivnosti bila daleko, daleko veća nego što se tvrdi u toj knjizi.

Dr. Little je tijekom posljednjih pedeset godina imala izvore na nekim vrlo viso­kim razinama. Kaže da lord Rothschild nije bio "peti čovjek" u KGB-ovskom špijun­skom skandalu nego pauk u središtu mreže infiltracije i korupcije. On je kontrolirao Philbyja, Burgessa, Macleana, Blunta i Guyja Lidella, tadašnjeg šefa tajne službe MI5. Dr. Little kao još jednog čovjeka u tom krugu spominje Tommyja Harrisa, o kojem se, osim toga da je bio vrlo dobar kuhar, malo zna. Llarris je kuhao za njih prilikom redo­vitih sastanaka skupine u njegovu domu. Maclean nije bio direktno povezan s njima. Njegov posao u Ministarstvu vanjskih poslova bilo je slanje geoloških izvještaja Guy-ju Rothschildu u Francusku koje je ovaj koristio za kontroliranje ključnih prirodnih izvora, posebno uranija. Prema dr. Little, Rothschildi danas kontroliraju osamdeset posto svjetskog uranija. Ta paukova mreža korupcije u britanskom establišmentu nije se bavila špijuniranjem za Sovjetski Savez. To je još jedna dimna zavjesa. Njezin je cilj bilo promicanje ambicija Novog Svjetskog Poretka. Bezimena subverzivna organiza­cija Harolda Wilsona imala je (tj. ima) tri odjela, politički (s njim na čelu), ekonomski

375

... / istina ce vas osioooaiti

i "biološki". Šef biološkog odjela bio je na čelu čitave organizacije. Sve do svoje smrti to je bio lord Victor Rothschild. Tko je to sada?

Lord Rothschild je financirao knjigu agenta službe MI-5 Petera Wrighta i Chap-mana Pinchera pod naslovom Njihova trgovina je izdaja (l\\eir Trade is a Treachery), koja pokojnog šefa službe MI5, sira Rogera Hollisa, "razotkriva" kao petog čovje­ka te "oslobađa krivnje" lorda Rothschilda. Lord Rothschild je kasnije organizirao da Wright izda još jednu knjigu, zloglasnog Lovca na špijune (Spycatcher), u kojoj se također spominje Hollis. To što se Margaret Thatcher žustro protivila njezinom objavljivanju knjizi je priskrbilo da postane svjetski bestseler i stekne potrebnu vje­rodostojnost. Na čelu protivnika Lovca na špijune u vladi bio je lord Armstrong, tajnik kabineta Margaret Thatcher i Rothschildov prijatelj. Svoju slavnu izjavu o ra­zlici između laganja i "ekonomičnog postupanja s istinom" lord Armstrong (Bil, TK) izrekao je upravo na sudskoj raspravi oko objavljivanja Lovca na špijune. Po izlasku iz vlade postao je direktor investicijske banke N.M. Rothschild. U pismu predsjedni­ku Donjeg doma britanskog Parlamenta od 1. svibnja 1987. godine dr. Kitty Little navodi:

Već na početku rata zapovjednik zrakoplovnog puka Arnold, tada šef jednog odje­la MI-5, imao je razloga vjerovati da se Rothschildu ne treba vjerovati. Poduzeo je korake da mu se onemogući pristup najosjetljivijim materijalima, no otkrio je da su Rothschildovi pristaše premoćni da učini više od toga. Kasnije je novi ravnatelj MI-5 sir Roger Hollis od zapovjednika zrakoplovnog puka Amolda zatražio detaljan izvještaj o događajima iz tog razdoblja.

Kada je Wilson postao predsjednik Laburističke stranke nastao je vrlo ozbiljan pro­blem, budući da je on trebao postati novi premijer, a bio je na čelu političkog odje­la subverzivne organizacije. Nedugo prije svoje smrti, sir Theobald Matthew, tada­šnji ravnatelj Državnog javnog odvjetništva, rekao mije da smatra da on i ravnatelj MI-5 imaju dovoljno pravno prihvatljivih dokaza za kazneni progon. 5/rTheobald je rekao da po njegovom mišljenju ministar koji koristi svoj službeni položaj za pro­micanje ciljeva zločinačke organizacije — što bi bilo kriminalno da to radi kao obi­čan građanin — također čini kriminalnu radnju. To je jedino logično, budući da su ministri u boljoj poziciji od običnih građana da nanesu nepopravljivu štetu državi. Sir Theobald je preminuo, a protiv sira Rogera Hollisa i zamjenika ravnatelja MI-5 Wright je uz pomoć lorda Rothschilda i Philbyja pokrenuo kampanju ocrnjivanja. Tako je Wilson izbjegao kazneni progon.57

Zapanjujuće je koliko ljudi umire u najnezgodnijim trenucima. Dr. Little kaže da je lord Rothschild aktivno pokušavao diskreditirati MI-5 te da je nakon 1979. godi­ne naredio Peter u Wrightu i Chapmanu Pincheru da započnu blaćenjem ugleda te službe i širenje dezinformacija. Upada u oči da se u "Lovcu na špijune" tvrdilo da

376

jednostranačke države

je u razdoblju o kojem govorimo postojala urota MI-5 za destabilizaciju Wilsonove Laburističke vlade. Nije li to još jedna dimna zavjesa kojom se nastojala sakriti činje­nica da je Ml-5 u stvari provodio legitimnu istragu? Rothschild je tajno surađivao sa "socijalistom" Haroldom Wilsonom (Bil.) i otvoreno surađivao s "konzervativcem" Edwardom Heathom (Bd., T K ) , koji su u Downing Streetu 10 zajedno proboravili 11 godina. Heath je pozvao Rothschilda da upravlja razvojem vladinih politika, to jest Glavnom radnom skupinom za reviziju politike (engl. Central Policy Review Staff) i da sam odabere njezine!58 Jedan od Rothschildovih poslova bilo je provođenje nad­zora nad britanskim obavještajnim službama i reorganizacija Ministarstva vanjskih poslova. Pitam se je li to uključivalo Grupu 13, Foreign Officov odred za ubojstva. Da, britansko Ministarstvo vanjskih poslova imalo je vlastiti odred za ubojstva. Od tog vremena pa nadalje ubrzalo se propadanje britanske zrakoplovne industrije, bro­dogradnje, automobilske, metalne i industrije strojnih alata — točno kao što je 1940. godine Wilson predvidio. A čovjek iza plana kojeg su provodili Wilson i Heath bio je Victor Rothschild, čiji je cilj bio europska superdržava i odbacivanje državnog suve­reniteta. Tijekom svojih premijerskih mandata, i Heath i Wilson su provodili organi­zacijske promjene u MI-5. Wilson je ograničio dozvoljene tehnike istrage i zatražio da ga se obavijesti ako pod istragom bude bilo koji član parlamenta. Heath je otišao korak dalje te je i mnoge druge donositelje odluka stavio "izvan dohvata" sigurno­snih službi i policije. Ta dva protivnika imali su mnogo toga zajedničkog, uključujući njihov entuzijazam u pogledu Europske zajednice. Edward Heath uveo je Veliku Bri­taniju u Europu te je i dandanas gorljivi pobornik pune integracije u centraliziranu Europu s centraliziranom europskom bankom i valutom. Wilson je započeo prelazak na metrički sustav jedinica u Velikoj Britaniji, dakle ukidanje britanskih oblika mje­renja i njihovo zamjenjivanje europskom verzijom. Dr. Little kaže da su joj rekli da su Heath i Wilson bili prijatelji za vrijeme studija na Oxfordu tijekom 1930-ig godina. O iznenadnoj ostavci Harolda Wilsona malo više od godinu dana nakon što je pobijedio na općim izborima 1974. godine kaže:

"Sve mi govori da su (MI-5) pred kraj 1975. bili nadomak toga da prikupe dovoljnu količinu pravno prihvatljivih dokaza za kazneni progon. Wilson je dao ostavku. Na premijerskom mjestu ga je naslijedio Callaghan, a on je dao smijeniti službenike MI-5 koji su provodili istragu Wilsonovih kriminalnih aktivnosti s obrazloženjem da su'desničarski ekstremisti'"59

Jim Callaghan (Bil.) sve otada vanjsku politiku drži na istoj liniji kao supredsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne poslove (engl. Royal Institute of International Affairs). Ostali predsjednici tog instituta su lord Carrington (TK, Bil., Kom 300) te Wilsonov bivši kancelar i ministar unutarnjih poslova lord (Roy) Jenkins (TK, Bil.), koji je početkom 1980-ih zajedno s lordom (Davidom) Owenom (TK, Bil.), Bilioni Rogersom (Bil.) i Shirley Williams napustio Laburističku stranku kako bi osnovali

. / istinu će vas osloboditi

stranku centra, SDP, sadašnje Liberalne demokrate. Svi ti ljudi tijesno su surađivali s jednim drugim istaknutim ministrom u vladama Harolda Wilsona i Jamesa Cal-laghana: to je Denis Healey, član Bilderberške skupine, Trilateralne komisije, pred­sjednik MMF-ovog Privremenog odbora, član Odbora 300 i član vijeća Kraljevskog instituta međunarodnih poslova. Pitam se jesu li se, dok su vršili najviše političke dužnosti u državi, Wilson, Heath, Jenkins i Healey ikada našli zajedno i prodiskutirali

0 izvanrednom migu sudbine koji je četvoro ljudi koji su u istom periodu studirali na Oxfordu doveo do toga da postanu vodeća politička imena u 1960-ima i 1970-ima, baš kada se Velika Britanija opredjeljivala za Europsku zajednicu. Doista, Jenkins je kasnije postao predsjednik Europske komisije, a Heath je uveo Veliku Britaniju u Za­jednicu. Wilson (Jesus College, University College), Healey (Balliol), Jenkins (Balliol) 1 Heath (Balliol) veliko su nadahnuće svima nama. Eto što vam može pružiti obra­zovanje na Oxfordu. U istom razdoblju su čak i vođe liberalne struje osvjetlah obraz Oxforda, i to u liku Joa Grimond, (Balliol, Bil.) i Jeremyja Thorpa (Trinity College), autora knjige Europa: razlozi za ulazak (erigi Europe: The Case For Going In). Kasniji vođe Liberalne stranke (sadašnja Liberalno-demokratska stranka), David Steel i Pad­dy Ashdown, također su Bilderbergeri i pristaše europske superdržave. Još jedanput, možda su sve te veze jednostavno slučajnost, međutim imate svako pravo znati za njihovo postojanje. To se zove demokracija. Svi ti članovi Bilderberške skupine koji su bili uključeni u stvaranje Europske unije, kao i u njezino članstvo, malko pobijaju ideju o slučajnosti, ne čini li vam se? Međutim, kao što je rekao George McGhee, američki veleposlanik u Zapadnoj Njemačkoj i član Bilderberške skupine: "Rimski sporazum, kojim je stvoreno zajedničko tržište, proizveden je na sastancima Bilder­berške skupine."6U Upravo tako.

Jedna druga stvar kod otkrića Katty Little i sličnih istraživača tiče se Rodezije, dr­žave nazvane po njezinom utemeljitelju Cecilu Rhodesu. Sada se ta država zove Zim-babve. Novi rodezijski ustav samo je, u korist Svjetske Elite, bijelu diktaturu zamijenio diktaturom Roberta Mugabea. Ustav je utanačen u jesen 1979. godine na konferenciji u Lancaster Housu u Londonu. Konferencijom je predsjedavao lord Carrington koji je nakon što je Margaret Thatcher nekoliko mjeseci ranije pobijedila na izborima na mjestu ministra vanjskih poslova zamijenio Davida Owena. Ustav je okupljenim rodezijskim političkim vođama, crnim i bijelim, predstavio Carrington, koji je inzi-stirao da odgovore do kraja tjedna. Jedan čovjek u rodezijskoj delegaciji koji bi uvidio inherentne nedostatke u tom ustavu bio je John Giles, ustavni stručnjak. U utorak 4. listopada 1979. godine upravo na dan kada su Rodežani trebali raspravljati o Car-ringtonovim prijedlozima, John Giies je nestao, a kasnije je pronađen mrtav. Dr. Kitty Little tog je dana bila u Lancaster Housu kako bi se sastala sa svojim dugogodišnjim prijateljem lanom Smithom. Sve od tada pokušava javnosti razotkriti pozadinu kako konferencije tako i smrti Johna Gilesa. Dan prije toga je, kaže dr. Little, Giles bio u Hamley su (glasovita londonska trgovina s igračkama) te je tamo kupio božične da­rove za svoju djecu. Tog jutra kad je nestao nazvao je svoju suprugu i zvučao je vrlo

jeanosiranacKe arzave

vedro i raspoloženo, međutim kasnije istog jutra primijećeno je kako se odjednom zbog nečega ozbiljno zabrinuo. Poslijepodne je po njega došao službeni automobil, Granada Ghia, i to je bilo posljednji put što su ga vidjeli živog.

Dok su prijedlozi lorda Carringtona u odsutnosti Gilesa doveli rodezijsku delega­ciju do zida tako da su na kraju prihvaćeni, policija je obaviještena da je Giles nestao. Sutradan ujutro Giles je pronađen mrtav u prolazu nedaleko od stražnjeg ulaza u Lancaster House. Presuda: "Samoubojstvo". Njegova smrt uopće ne bi bila otkrivena javnosti da bolničar iz kola hitne pomoći nije obavijestio medije. Mrtvozornik, koji na mjesto pronalaska tijela nije pozvao policiju da uzme dokaze, odlučio je daje Giles skočio s prvog kata Lacnaster Housa, no oni koji su bili na tom mjestu kažu da je to nemoguće s obzirom na to gdje je tijelo pronađeno. Tu je još jedna stvar. Ta stražnja vrata koristilo je osoblje Lancaster Housa, te su u tom slučaju morali prelaziti preko tijela prilikom ulaska ili izlaska. Po toj teoriji tijelo je tamo trebalo ležati čitavo posli­jepodne, večer i cijelu noć. A ipak, pronađeno je tek sljedećeg jutra.

Slučaj je preuzela lokalna policija i vlasti su odbile o tome razgovarati s rodeškom tj. zimbabveškom Državnom sigurnosti. Koliko znam, ne postoji policijski dosje o smrti Johna Gilesa. Kitty Little odlučno tvrdi da je ravnatelj rodeške središnje oba­vještajne agencije Ken Flowe bio član britanske obavještajne službe MI-6. Također kaže da se sada zna da je MI-6 radio na destabilizaciji Rodezije kako bi se Rodeziji nametnula nova diktatura, što je bila prava svrha konferencije u Lancaster Housu. Prema nepogrješivim izvorima dr. Kitty Little, Ken Flower bi se mogao prijaviti za Guinessovu knjigu rekorda kao najdvostrukiji od svih dvostrukih agenata! Dok je bio na čelu rodezijske obavještajne zajednice istovremeno je radio i za MI-6, KGB, istočnoeuropske obavještajne službe, CLA-u i čitav niz afričkih obavještajnih mreža. Surađivao je sa skupinom " D " operativaca iz agencije MI-6 koji su, da citiram dr. Lit­tle, "učinili strašne stvari i krivnju svalili na lana Smitha." Zimbabve je očigledno vrlo važan Svjetskoj Eliti i multinacionalnim korporacijama od kojih je jedna, Rio Tinto Zine, u svom pravnom odboru imala čast imati lorda Carringtona.

Mnogo je dokaza koji potkrjepljuju tvrdnje Kitty Little. Dva mjeseca nakon kofe-rencije u Lancaster Housu otkriveno je da su Margaret Thatcher (Bil.) i lord Carring­ton (TK, Bil., RILA, Kom 300) bili naredili golemu operaciju nadziranja sudionika konferencije. Prisluškivali su se telefoni, sobe su bile ozvučene, nadzirala se diplo­matska komunikacija, a za prevođenje s afričkog jezika Britanci su koristili rodešku sigurnosnu službu. To je u londonskom Sunday Tirnesu od 3. veljače 1980. u članku pod naslovom "Tajne službe prisluškivale ministrov telefon" otkrio novinar Barrie Penrose. Zato je, pisalo je u članku, "lord Carrington na konferenciji mogao voditi politiku visokog rizika. Obavještajne službe su ga obavještavale gdje su ti rizici." A to nas vodi do drugog pitanja: ako su sobe bile ozvučen, a telefoni prisluškivani, zašto nisu znali što se dogodilo s Johnom Gilesom sve dok nije pronađen mrtav sutradan ujutro? Hm-hm. Kitty Little tvrdi da je lord Carrington Margaret Thatcher držao ne-obaviještenom o mnoštvu vanjskopolitičkih tema te da su joj prenosili samo izabrane

3 7 9

/ istina će vas osloboditi

informacije. To je očigledno uvjetovalo njezine odluke. Ispostavlja se da je pored sve njezine prividne moći "Željezna lady" bila samo još jedna marioneta, možda čak više od drugih.

U svjetlu onoga što govori Kitty Little, zanimljivo je da (kao što sam ranije spo­menuo) mi se javila supruga bivšeg dužnosnika u južnoafričkoj vladi i rekla da je vidjela dokumente koji objašnjavaju da je Trilateralna komisija naredila Britaniji da se povuče iz Rodezije. Oba u to upletena ministra vanjskih poslova, lord Carring-ton (konzervativac) i David Owen (laburist) povezana su s Trilateralnom komisijom. Carrington je bio njezin član, a Owen je postao član nedugo nakon što ga je Carring-ton zamijenio na mjestu ministra vanjskog poslova.

Nakon iznenadne smrti Johna Smitha (TK, Bil.), "nova" Laburistička stranka do­šla je na vlast pod premijerom Tonyjem Blairom, izabranikom Svjetske Elite, kojeg su podržavali establišment i medijsko carstvo Ruperta Murdocha. Gordon Brown, njegov bilderberški ministar financija, odmah je upotrijebio vladino pravo da odredi kamatne stope nacionalne Bank of England. Vodstva triju glavnih stranaka u Velikoj Britaniji složila su se oko praktički svega što je bilo bitno za plan Novog Svjetskog Poretka, kao u danima Wilsona, Heatha i Joa Grimonda odnosno Jeremyja Thorpa. Kada pogledate iza riječi i dimnih zavjesa, njihova politika praktički je jednaka — in­tegracija u Europsku uniju te zajednička valuta i banka. Razlikuju se samo, barem što se tiče javnosti, po vremenskim rokovima u kojima to kane ostvariti. No, što se tiče temeljnih odrednica ekonomske politike, gotovo ih je nemoguće razlikovati.

Dakle, kakav je bio učinak svega toga na glavnu ambiciju manipulatora — stva­ranje federalne Europe s centraliziranom vlašću? Iako smo u Velikoj Britaniji imali farsu od debate oko toga trebamo li pristati na jedinstvenu valutu i središnju europ­sku banku, na to smo se zapravo već obvezali. Upleteni političari to znaju. Samo vas zavaravaju, vjerojatno vam se i smiju. Britanska Konzervativna stranka tvrdi (samo za javnu upotrebu) da se protivi centralizaciji vlasti u Europi mada su konzervativni članovi Europskog parlamenta istovremeno i članovi Europske narodne stranke, koja otvoreno poziva na stvaranje Sjedinjenih Europskih Država. To je čak zapisano u njezinom statutu.61

Jedan od načina skrivanja te prijevare dramatično je povećavanje broja zakona koji se uvode na svim razinama vlade, posebno na razini Europe. Sredinom 1980-ih broj donesenih zakona koji su došli iz Bruxullesa, zajedno sa parlamentarnim zakonodav­stvom, ministarskim odredbama i propisima Vijeća, u samo šest mjeseci premašio je broj svih zakona donesenih u Velikoj Britaniji prije 1900. godine.62 Taj plimni val novih zakona nije slučajan. Njegova svrha je osigurati da se milijuni stranica izglasa­ju u zakone a da ih parlamentarci koji samo glasaju po napucima svojih stranačkih vodstava, čak ni ministri u vladi, ne stignu ni pročitati, a kamoli, u moru besmislica i dvosmislenosti, procijeniti koje je njihovo pravo značenje. Još jedna dimna zavjesa je uvjerenje da su oni koji vode Europsku uniju glupi i nekompetentni. Na najvišim razinama nisu. Brda maslaca i jezera vina možda izgledaju kao rezultat nekompeten-

380

cije, međutim kome je takva politika išla na ruku? Multinacionalnim kompanijama koje su tako mogle progutati sve manje farmere i proizvođače koji su zbog viškova ostali bez posla. To je bio cilj. Sve se to mora činiti tajno, jer da je javnost znala što Europska federacija doista znači, ne bi na nju pristala. Godine 1947. skupina konzer-vativaca i liberala sastavila je dokument zvan Plan za Europu a jedan njegov odlomak vrlo jasno otkriva njihov pristup:

Štoviše — a dobro je to otvoreno reći na početku — nijedna vlada koja ovisi o demokratskom glasu nikako ne bi mogla podnijeti žrtvu potrebnu za provođenje bilo kojeg primjerenog plana. Ljude se mora polako i skriveno voditi do napuštanja njihovih tradicionalnih ekonomskih obrana..."63

Edward Heath je odobravao politički savez Britanije i Europe već u travnju 1962. godine kada je služio kao Lord čuvar tajnog pečata. Tada je Vijeću ministara Zapa­dnoeuropske unije rekao: "...odlučili ste da se oni koji se pridruže ekonomski zaje­dnicama kao punopravni članovi moraju pridružiti i političkoj uniji. Siguran sam da je to bila ispravna odluka. " (Vladin izvještaj br. 1720.) U međuvremenu se ljudima govorilo da je zajedničko tržište samo zona slobodne trgovine. Prije nego što je g. Heath (Bil.) uveo Veliku Britaniju u Europu, 1972. godine sastao se u Parizu s fran­cuskim predsjednikom Georgesom Pompiduom (Bili.), bivšim zaposlenikom Guyja Rothschilda, kako bi pregovarali o uvjetima ulaska. John Davies, Heathov ministar industrije, prisustvovao je sastanku te je kasnije na sastanku kluba Konzervativne stranke rekao da je dogovoreno sljedeće: britanska tehnologija će se udružiti s eu­ropskom industrijom. Britanija je više od pedeset godina predvodila u istraživanjima i razvoju i tako je sada "jedino pošteno" da na red dode netko drugi - Francuska. Nakon što Velika Britanija smanji svoju proizvođačku industriju, London bi postao središte europskog novčarskog tržišta. Heath je nadalje pristao ukinuti funtu i ukinut monarhiju/'' (Obasipanje kraljevske obitelji lošim publicitetom posljednjih godina ima za cilj ukidanje monarhije. Tko je prisluškivao njihove telefonske razgovore? Ma-nipulatori. Princa Charlesa i princeza Dijanu zavadili su njihovi "savjetnici". Ciljna godina za kraj monarhije je 1999.) Edward Heath (Bil.) i sir Alee Douglas Hume (Bil.) potpisali su u ime Velike Britanije Sporazum o pristupanju Rimskom sporazumu i našli smo se u mreži europskih paukova.

Prihvaćeno je također od strane g. Heatha u trenutku ulaska Britanije, te od strane Harolda Wilsona i Jamesa Callaghana tijekom "ponovnih pregovora" o britanskom članstvu, da se Velika Britanija odrekne državnog suvereniteta i postane dio fede­ralne Europe. Lokalna je uprava bila reorganizirana i promicalo se prenošenje vlasti britanskim regijama, sve kako bi se zemlja preoblikovala i pripremila za "regionalnu" Europu . Tim regijama bile bi dane ograničene ovlasti nalik ovlastima kakve danas imaju vijeća grofovija i njima bi upravljali oni koji upravljaju europskom superdr-žavom. Sporazum iz Maastrichta o Europskoj uniji čak koristi izraz "mjesni " izbori

381

kada govori o nacionalnim izborima u Europi.65 Doista prikladno, s obzirom na širi plan. Godine 1980. Vijeće Europe je objavilo svoju kartu regija. Regije koje su bile predložene u bivšoj Jugoslaviji kao posljedica rata su praktički jednake onima na toj karti. Kada je kritizirano izostavljanje "Engleske" na spomenutoj karti, dr. Little i nje­zinim kolegama je odgovoreno da nacionalna vlada više neće biti "upravna jedinica". S druge strane, dok su se svi ti sporazumi u vrijeme britanskog ulaska sklapali iza kulisa, g. Heath je u javnosti govorio da neće doći do nikakvog gubitka britanskog su­vereniteta. Manjak zanimanja za želje ljudi dosegao je novo dno kada je u dokumentu što ga je u veljači 1984. godine objavio Europski parlament navedeno da će se čak za svakoga tko je glasao na europskim izborima u lipnju 1984. godine smatrati da podr­žava ideju Europske unije! Jednako sramotno bilo je to da Sporazum iz Maastrichta o Europskoj uniji nije čak bio ni objavljen u vrijeme britanskih općih izbora na kojima je premijer John Major tvrdio da je prihvatio taj dokument! Nije li demokracija je­dnostavno fantastična? Sada imamo izbore na kojima samo vidovnjak može donijeti informiranu odluku. Kada je u veljači 1992. godine Douglas Hurd, tadašnji ministar vanjskih poslova, potpisao Sporazum iz Maastrichta, predao je Veliku Britaniju Sje­dinjenim Europskim Državama. On i vlada će vam tvrditi drukčije. Reći će da postoji klauzula o izlasku koja glasi:

"Ako Velika Britanija ne obavijesti Vijeće da namjerava prijeći u treći fazu (političku i

monetarnu uniju), Velika Britanija neće biti obvezana da to učini."

Zašto vam ne kažu da je taj protokol stavljen van snage drugim koji se nalazi na stranici P/UP-UEM/en61, koja sadrži sljedeće odlomke.

"Visoke ugovorne stranke... potpisivanjem (moj naglasak; op. a.) novih odredbi

Sporazuma o ekonomskoj i monetarnoj uniji potvrđuju nepovratni karakter ulaska

Zajednice u treću fazu ekonomske i monetarne unije."

"Stoga će sve države članice, bez obzira ispunjavaju li potrebne uvjete za prihvaća­nje zajedničke valute ili ne, poštovati volju Zajednice o brzom ulasku u treću fazu, i stoga nijedna država članica neće sprječavati ulazak u treću fazu."

G. Hurd je potpisao te odredbe i tako obvezao Veliku Britaniju na ispunjavanje tih uvjeta. Drugim riječima, nakon što je izgubila pravo veta, Velika Britanija ili prihvaća političku i monetarnu uniju ili se potpuno povlači iz igre. Javna "debata" je prijevara. G. Hurd, g. Major i proeuropski kancelar Kenneth Clark (Bil.) to znaju. To znaju i Tony Blair, "izabranik" Elite, i Paddy Ashdown (Bil.). G. Hurd je ušao u vodstvo Konzervativne stranke nakon što je Margaret Thatcher, po naredbama Bilderberške skupine, uklonjena zbog svog protivljenja političkoj i monetarnoj uniji. G. Hurd, koji je Henryja Kissingera predložio za viteza, bio je dobro upućen u europske poslove.

382

y C U / I U J U U / I U L ( \ C LI I /- LI V c

Bio je osobni tajnik Teda Heatha (1968.-1970.) kada je Heath bio voda opozicije, a zatim je imenovan za njegovog političkog tajnika (1970.-1974.) kada je Heath postao premijer. Hurd je također bio ministar vanjskih poslova u vladi lorda Carringtona u vrijeme pripremanja Falklandskog rata. Jedan od ljudi koji je pomogao u zagri­javanju atmosfere koja je dovela do odlaska gde. Thatcher bio je sir Geoffrey (sada lord) Howe (Kom. 300), bivši predsjednik Europskog vijeća ministara. Dakle, ako se u vrlo kratkom roku ne pokrenemo, što nas sada čeka? Europa regija kojom upravlja­ju neizabrani europski povjerenici i šest članova izvršnog odbora Središnje europske banke koji će imati kontrolu nad zajedničkom valutom i rezervama svake "države" članice. Tih šestoro ljudi, koji će upravljati čitavom Europskom unijom, bit će "ime­novani između osoba priznatog ugleda i stručnog iskustva na monetarnom odnosno bankarskom području". (Sporazum iz Maastrichta, članak 109a, stranica UP-UEM/ eu41.) U svojih osam godina garantirane sigurnosti mandata tih šest superbankara Svjetske Elite "neće tražiti ni primati upute od institucija Zajednice... ni od bilo kojeg drugog tijela." Europska diktatura tako će biti potpuna.

To je ono na čemu su zagovornici jednostranačke države radili pod krinkom opozi­cije. Njihove ambicije gotovo su ostvarene. Samo ih vi — mi — možemo zaustavili.

Globalna jednostranačka država

U međuvremenu se ratovi, putem kojih je Sjetska Elita postigla toliko mnogo, na­stavljaju. Kada istina o ratu između Iraka i Irana, Zaljevskom ratu i sukobu u Bosni izađe na vidjelo, a jednog dana će izaći, tragovi će voditi do nekih vrlo slavnih ljudi i do nekih vodećih kompanija — posebno onih koje se bave oružjem — u Velikoj Britaniji. Tko je naoružao Saddama Husseina? Britanija i Amerika. Tko je naoružao Irance? Britanci i Amerikanci. Tko je naoružao Srbe u Bosni i Hercegovini? Britanija i Amerika. Doći će vrijeme kada će biti dovoljno dokaza za to i neke vodeće kompa­nije koje proizvode oružje i vodeći političari morat će se suočiti s ozbiljnim pitanjima. Ako znate nešto više o tome, molim vas da mi javite.

U jednom članku u tjedniku Spotlight od 19. prosinca 1994. godine autor Warren Hough tvrdi daje francuski predsjednik François Mitterand bio optužio Henryja Kis­singera da je "glavni manipulator" jugoslavenskog sukoba. Optužba je navodno bila izrečena na sastanku Europskog vijeća sigurnosti u Budimpešti. U članku VVarrena Hougha dalje stoji:

"Kao dio njihovih ratnih planova, srpski vođe su potrošili milijune dolara na ugo­vore i isplate na američkom Wall Streetu. Izvori kažu da je većina tih kratkoročnih poslova očito bila sklapana kako bi se zaradio novac za Kissingerovu konzultantsku tvrtku Kissinger Associates (čijijedirektor-osnivač bio lord Carrington,"mirovni" po­srednik u bivšoj Jugoslaviji) te za dva Kissingerova kompanjona, Lawrenca Eagle-burgera i Brenta Scovvcrofta.Taj list je, nakon pregledavanja povjerljivih bankovnih podataka u NewYorku, upozorio da su Eagleburger (bivši državni tajnik) i Scowcroft

383

/ ibiiiiu ce vub ubiuuuuiLi

(ravnatelj nacionalne sigurnosti pri Bijeloj kući za vrijeme Bushove administracije) već 1992. godine sakrili za Srbe kompromitirajući "tok novca", dok su istovremeno kreirali tobože nepristrane pozicije Sjedinjenih Država prema zaraćenim etničkim skupinama u bivšoj Jugoslaviji."

Zanimljivo je da je "savjetnik" srpskog vođe Radovana Karadžića bio sir Alfred Sher­man koji je, prema objavljenom istraživanju, djelovao iz stana na Palama nadomak Sarajeva, odmah pokraj Karadžićevog ureda. Sherman je poznat kao "izumitelj Marga­ret Thatcher" i bio je glavni u njezinom dovođenju na čelo Konzervativne stranke. Ona mu se kasnije odužila dodjeljivanjem viteške časti i zajedno su osnovali "trust mozgova" Centar za politička istraživanja (engl. Centre for Policy Studies)''1' iz kojeg je djelomično poteldo ekonomsko ludilo u 1980-ima. Srbe je financirala Svjetska Elita preko beograd­skih banaka uključenih u golemo pranje novca od trgovine drogom. Također je zapa­njujuće koliko mnogo "fondacija" je u bivšoj Jugoslaviji utemeljio financijski mešetar i Rothschildov paravan George Soros (Bil.). On ima fondacije u Bosni i Hecegovini, Hr­vatskoj, Sloveniji i Beogradu. Soros je prisan prijatelj Lawrenca Eagleburgera iz tvrtke Kissinger Associates, bivšeg američkog veleposlanika u Beogradu i bliskog saveznika Slobodana Miloševića! Dalde, smrdi li tu nešto? Ima li netko osvježivač zraka? Prema autoru i istraživaču Benu C. Vidgenu, iz članka u časopisu Nexus od veljače 1996. go­dine, Sjedinjene Države, Njemačka i Izrael od samog su početka sukoba imali usposta­vljen tajni zračni most za dobavu oružja Hrvatskoj i Bosni.

Francuski novinari su 1994. godine otkrili da su CIA-ini agenti mamili bosan­ske muslimane u vratolomne i beznadne protunapade na Srbe, lažno im obećavajući američku potporu. Bijela kuća je te izvještaje nazvala "zlobnim lažima". Međutim, George Kenney, američki dužnosnik u američkom State Departments zadužen za Ju­goslaviju, sve dok 11. kolovoza 1992. godine zgađen nije dao otkaz, kaže da su musli­mani doista bili obmanuti da pod pretpostavkom da će im američka pomoć osigurati pobjedu odbiju niz mirovnih ponuda. Warren Hugh kaže da je, dok se muslimanima namještalo, Kissingerova mreža igrala igru "dobrog i lošeg momka" koju manipula­tor! često koriste. Igra je uključivala dvojicu srpskih vođa, Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića. Hough je napisao:

"Po tom scenariju se Milosevic — klijent tvrtke Kissinger Associates — odrekao nezakonitih napada Karadžićevih snaga na bosanske muslimane i javno ih osudio. Međutim, Milosevic je tajno opremao 'odmetnute'Karadžićeve snage svim oružjem i potporom koji su im bili potrebni za vođenje nesmiljenog 'rata istrebljenja' protiv svojih susjeda muslimana. Muslimanska opskrba oružjem je, naravno, bila blokira­na UN-ovim embargom."

U istraživanju se također tvrdi daje tim planom bilo smješteno i Saudijskoj Arabiji koja je i sama fašistička tiranija. Prema Spotlightu, kralja Fahda je njegov veleposlanik u Wa-

384

shingtonu više puta uvjeravao da SAD namjerava podići embargo na oružje na vrijeme da muslimanima stignu presudna pojačanja. Sukladno tome, kralj je uvjerio druge islamske čelnike da imaju vjere u Washington. Sada je Saudijska Arabija stigmatizirana kao lako­vjerni simpatizer CLA-e ili kao izdajnik islama. Što, naravno, odlično odgovara manipula-torima. U svjetlu svega toga, postoje neke zanimljive veze između "mirovnih" posrednika u Bosni. Lord Carrington (RIIA, Bil., TK, Kom 300), lord Owen (RIIA, Bil., TK, Kom 300) i Šveđanin Carl Bildt (Bil.) jedan za drugim bih su mirovni posrednici Europske unije u bivšoj Jugoslaviji. Mirovni posrednik Ujedinjenih naroda, koji je tijesno surađivao sa svojim velikim prijateljem lordom Owenom, bio je državni tajnik Jimmyja Čartera i direktor Rothschildove banke, Manafacturers Hanover Trust, Cyrus Vance (VMO, TK, Bil., Kom 300). Kada se Vance povukao, UN je imenovao drugog posrednika da surađuje s lordom Owenom — Norvežanina Thorvalda Stoltenberga. Da, opet ste pogodili, člana Trilateralne komisije i Bilderberške skupine. A kada oni nisu uspjeh postići mir, tko je iznenada, uz svjetski publicitet, kao "nezavisni" mirovni posrednik doletio u Bosnu? No, pa to je bio Jimmy Carter (VMO), prvi predsjednik Sjedinjenih Država iz Trilateralne komisije. Kasnije je došao Richard Holbrooke (TK, Bil., VMO), mirovni poslanik Bil­ia Clintona (VMO, TK, Bil.) te američki veleposlanik u Jugoslaviji Warren Zimmerman (također TK i VMO) koji je, kao i Holbrooke, izvještavao Clintonovog državnog tajnika Warrena Cristophera, člana Vijeća za međunarodne odnose i Trilateralne komisije. A tko je došao u Ruandu u tajnoj "diplomatskoj misiji" nekoliko dana prije izbijanja užasnog sukoba? Lord Carrington i Henry Kissinger!

Možda u svem tom dimu nema vatre. Možda Trilateralna komisija i Bilderberška sku­pina slučajno organiziraju tečajeve za mirovne posrednike. Možda svinje mogu letjeti. Prosudite sami. Moje mišljenje glede bivše Jugoslavije kada sam pisao prvo izdanje ove knjige bilo je to da je taj sukob najvećim dijelom iskorišten da bi se dovelo u neugodan položaj mirovne snage UN-a i NATO. Skriveni motiv je bilo stvaranje situacije "nešto se mora poduzeti" koja će dovesti do veće moći saveza UN/NATO i, naposljetku, stvaranja svjetske vojske. Kao i obično, što je više zlodjela i patnji koje je javnost vidjela, to je snažniji zahtjev da se "nešto mora učiniti". Što se nakon toga dogodilo? Sukob u Bosni i Hercego­vini doveo je do stvaranja NATO-ovih "mirovnih" snaga od 60.000 vojnika iz 30 država. To je svjetska vojska sa središnjom upravom — upravo kao stoje zahtijevao plan svjetske Elite. To je najveća međunarodna vojna sila okupljena nakon Drugog svjetskog rata, a to je omogućeno neopisivom ljudskom patnjom. Glavni čovjek u stvaranju te NATO-ove svjetske vojske bio je Bill Clinton (VMO, TK, Bil), poslušnik Davida Rockefellera i glo­balne elite. Jedan od ljudi zaduženih za nadzor civilnih operacija u Bosni i Hercegovini nakon "mirovnog" sporazuma bio je Carl Bildt (Bil.), a časnik na čelu međunarodnih snaga (svjetske vojske) bio je američki admiral Leighton Smith (VMO). Želite fi potvrdu da je svjetska vojska u Bosni i Hercegovini dio plana globalne elite, samo pogledajte pre­ko cijele stranice objavljen oglas u Washington Postu od 6. Prosinca 1995. godine. Platila gaje organizacija nazvana Odbor za američko vodstvo u Bosni (engl. Committee for American Leadership in Bosnia) i u oglasu se izražava podrška Clintonovom planu

385

/ istina ce vas osioooaizi

za svjetsku vojsku u Bosni i Hercegovini. Oglas su između ostalih potpisali Zbigniew Brzezinski (VMO, Bil. i osnivač Trilateralne komisije); kongresnik Stephen Solarz (VMO); Rothschildov paravan i valutni spekulant George Soros (Bil.); Michael Ar-macost (VMO), predsjednik Instituta Brookings globalne elite; te Leslie Gelb (TK), predsjednik Vijeća za međunarodne odnose i kolumnist New York Tirnesa. Politika za Bosnu od početka do kraja politika je Svjetske Elite. Imamo jednostranačke države u jednostranačkom svijetu koji je pod kontrolom jednostranačke vojske.

Koliki još moraju patiti prije nego što se političke sluge osvijeste i odupru obmanji­vanju? Koliko još tragedija se mora dogoditi prije nego što čovječanstvo kaže "dosta!" i preuzme svoju sudbinu u vlastite ruke? Da bi se to dogodilo moramo prestati tražiti odgovore od političara i početi se organizirati u vlastitim zajednicama da izgradimo lokalne ekonomije i organizacije koje će biti izvan domašaja te manipulacije. Do­bra izjava namjere bi, po mom mišljenju, bio bojkot svih državnih, nacionalnih i europskih izbora. Glasanje u sadašnjim okolnostima znači davanje vjerodostojnosti sustavu koji je uvreda za slobodu i demokratski izbor, sustavu kojem je svrha da nas kontrolira, a ne da nas oslobodi. Odbijanjem glasanja i imanja bilo kakvog udjela u izborima možemo pokazati što mislimo. Možemo poručiti manipulatorima: 'Znamo što radite, igra je gotova.' Nećemo se više dati manipulirati da podupiremo i održava­mo jednostranačku državu i jednostranački svijet.

IZVORI

1 Treason At Westminster. Tekst memoranduma koji je dr. Kitty Little u listopadu 1978.

predala Kraljevskom odboru za kazneni postupak (str. 3). Philbvev citat potječe iz nje­

gove knjige My Silent War. Dr. Klaus Fuchs napustio je Njemačku prije rata i, zahvaljuju­

ći lordu Victoru Rothschildu, otputovao u Sjedinjene Države kako bi radio na Projektu

Manhattan koji je doveo do atomskih bombi bačenih na Japan. Kasnije je završio u

zatvoru zato stoje Rusima otkrio britanske i američke atomske tajne.

2 Rječnik Concise Oxford Dictionary definira riječ maskerada kao: «bal pod maskama,

lažna predstava; pretvaranje, pojavljivanje pod maskom; prikazivanje pod lažnim izgle­

dom«. To je ono što vidite u parlamentima i vladama svijeta.

3 "Panama: Atrocities of the'Big Stick'," American Leviathan, str. 39-40

4 American Leviathan, str. 41 -42

5 George Bush, The Unofficial Biography, str. 537

6 Defrauding America. A Pattern Of Related Scandals, str. 512

7 Ibid., str. 312-313

8 Ibid., str. 306-307

9Thomas Burdick i Charlene Mitchell, Blue Thunder (Simon and Schuster, New York, 1990)

10 Defrauding America, str. 312-314

386

jeunusiruriucKe arzave

11 The World Order, Our Secret Rulers, str. 279

12 «Kriminal koji organizira država«, predsjedničko obraćanje Williama J. Chamblissa

Američkom kriminološkom udruženju, 1988.

13 Defrauding America, str. 355

14 Defrauding America, str. 355

15 Final Judgement, str. 92

16 Za detaljno objašnjenje globalne narko-industrije i tko stoji iza nje pogledati Dope Incorporated. The Book That Drove Kissinger Crazy, urednika Executive Intelligence Revie-

wa (Washington DC, 1992.)

17 Defrauding America, str. 295

18 The Spotlight (8. svibnja 1995.) str. 2

19 Video A Nation Betrayed

20 Michael Levine i Lauri Kavanau-Levine, The Big White Lie. Također citirano u Defrau­ding America, str. 293

21 Extra-Terrestrial Friends And Foes, str. 288

22Transkript sastanka koji su objavili Iračani, citiran u The Immaculate Deception. The Bush Family Crime Exposed, str. 146-147

23 Defrauding America, str. 433

24 Extra-Terrestrial Friends And Foes, str. 287

25 Bushov govor «New World Order: Foreign Policy Tool or Mere Slogan?«, Washington Post (26. svibnja 1991)

26 Washington Post (12. rujna 1990)

27 Defrauding America, str. 426

28 Defrauding America, str. 430

29 Gatesova izjava načelniku carinske službe, Williamu von Raabu, 1988. Defrauding America, str. 416

30 Secret Societies, str. 287

31 Na istom mjestu

32 Defrauding America, str. 410

33 Citirano u The Immaculate Deception, str. 165

34 Defrauding America, str. 408-409

35 Ibid.

36 The Immaculate Deception, str. 166

37 Washington Post National Weekly Edition (13.-19. travnja 1992.) str. 34: Mark Potts, Nicholas Kochan iRobert Whittington, «Dirty Money. BCCI: The inside story of the world's sleaziest bank».

38 Intervju s Jamesom K. Kilpatrickom iz The Wanderera. Također objavljeno u Don Bell Reports (br. 15,1. kolovoza 1994.)

39 Arkansas Democratic Gazette (21. svibnja 1995.)

40 Secret Societies, str. 128

41 Ibid., str. 130

387

/' istina će vas osloboditi

42 The Clinton Chronicles, pripremio 1994. Citizens Video Press, odjel Citizens For Ho­

nest Government, PO Box 220, Winchester, CA 92596

43 The Clinton Chronicles

44 «Kriminal koji organizira država«, predsjedničko obraćanje Williama J. Chamblissa

Američkom kriminološkom udruženju, 1988. 45 Detalje članka objavio je London Sunday Telegraph (29. siječnja 1995.) str. 18

46 Terry Reed i John Cummings, Compromised: Clinton, Bush, And The CIA (1994.)

47 Intervju o videu The Clinton Chronicles

48 Citat Jima Johnsona, bivšeg senatora Arkansasa i suca Državnog vrhovnog suda iz

videa The Clinton Chronicles

49 Nicholas Guarino, urednik The Wall Street Undergrounda, napisao je članak u kojem

je optužio Billa Clintona za umiješanost u ubojstva, trgovinu drogom, iznude, silovanje,

prijetnje, premlaćivanja, provale, podmićivanja, krađe, palež, sukobe interesa, pranje

novca, insajdersko trgovanje, izbornu prijevaru, zastrašivanje svjedoka i uništavanje

sudski zaštićenih dokumenata. Sadržaj članka sažet je u The Spotlightu (19. prosinca

1994.) str. 1,3

50 «Secret Swiss Link to White House Death», Sunday Telegraph (21. svibnja 1995.) str. 22

51 Intervju za The Clinton Chronicles

52 The Spotlight (8. svibnja 1995.) str. 6

53 David Rockefeller javno je pohvalio Clintona za njegovu podršku GATT-u u Arkansas De­

mocratic Gazetteu od 21. svibnja 1995. i Rockefeller je opisan kao «vodeći glas koji Clintona

savjetuje o trgovinskim politikama u Srednjoj i Južnoj Americi. Savjetovanje? Diktiranje. 54 The Spotlight (27. veljače 1995.) str. 6

55 Magazin Private Eye, br. 875 (petak, 30. lipnja 1995.) str. 5

56 The Spotlight (3. srpnja 1995.) str. 6

57 Pismo Bernardu Weatherillu, predsjedniku Donjeg doma, 1. svibnja 1987.

58 «Subverzivni infiltratori u Westminster i Whitehall. Zagovaranje federalne Europe.«

Podnesak dr. Kitty Little Odboru za standarde u javnom životu, siječanj 1995. Nolanov

odbor odlučio je da neće prihvatiti njene detaljne informacije o sračunatom razaranju

Britanije. Rekli su da je to «izvan njihovog zadatka«. Kako da ne.

59 Pismo Bernardu Weatherillu predsjedniku Donjeg doma, 1. svibnja 1987.

60 Robert Eringer, The Global Manipulators (Pentacle Books, Bristol, 1980). Citirano u

Treason At Maastricht, str. 17

61 Treason At Maastricht, str. 82,89

62 Dr. Kitty Little, «Subversive Infiltrators into Westminster and Whitehall. Promotion of

a Federal Europe« (siječanj 1995) str. 5, odlomak 19

63 Ibid., str 8, odlomak 29

64 Dr. Kitty Little, «Subversive Infiltrators into Westminster and Whitehall. Promotion of

a Federal Europe« (siječanj 1995) str. 10, odlomak 34

65 Treason At Maastricht, str. 54

66 Secret Societies, str. 279

četrnaesto poglavlje

psihološki fašizam „Sofisticirana primjena kontrole koristi se mogućnošću da

se ljude drži potlačenima, a ipak zadovoljnima. Mnogo je

bolje nagnati ih da misle kako je odlazak na vješala njihova

vlastita ideja."

Anon

Tema koja je u osnovi svega što ste pročitali jest manipulacija ljudskog uma. Mili­jarde ljudi ne možete kontrolirati tenkovima na ulicama i vojnicima pred ulaznim

vratima. To se može učiniti jedino politikom „podijeli pa vladaj" i programiranjem masovne svijesti (javnog mnijenja) na način da vjeruje kako je ono što vi želite učinili dobra ideja ili jedina opcija.

Ovo je od ključne važnosti za razumijevanje načina na koji djeluje manipulaci­ja, ali i za razmišljanje vodeno životnim iskustvom koje će znatno otežati da nas se zavede i obmane. Na primjer, recimo da želite uvesti kamere na ulice, naoru­žane policijske snage većih ovlasti i ograničavanje osobnih sloboda. Ne želite da se javnost protivi takvoj politici. Štoviše, želite da ona zapravo zatraži da se takva politika uvede. Što vam je potrebno da se to i dogodi? Treba vam više upadljivih, nasilnih zločina koji stvaraju ogroman strah u zajednici. Postignite to i ljudi će vam kucati na vrata sa zahtjevima da se na njihove ulice stave kamere, a policiji da više oružja i ovlasti. Problem-reakcija-rješenje. A ima li boljeg načina da se izazove više kriminala od stvaranja društva bogatih i siromašnih koji ovise o socijalnoj skrbi, i da potom započnete s rušenjem socijalne države? Ljudima se nametne izbor izme­đu života bez osnovnih stvari potrebnih za život i posezanja za tuđim novcem i imovinom. Kad učine ovo drugo, žrtve kriminala i mase ljudi koji vide izvještaje o kriminalu zahtijevaju „da se nešto učini".

Da bi se potaknuo ovakakav psihološki državni udar koriste se svi aspekti druš­tva. „Obrazovni" sustav ne obrazuje djecu i mladež, on je tu da ih indoktrinira. Isto je i s medijima i oglašavanjem. Od poreza oslobođene fondacije koordiniraju »obrazovnu" politiku Elite u školama i na sveučilištima u Sjedinjenim Američkim Državama, a u Ujedinjenom Kraljevstvu to djelomično radi tajna skupina poznata kao All Souls Group. Njezini se članovi sastaju triput godišnje u (kako se i pristoji) Rhodes Houseu na Sveučilištu Oxford. Takva je obrazovna politika osmišljena kako bi proizvodila klonove sustava i pobornike svjetske vlade, premda ogromna većina nastavnika i profesora to neće uvidjeti.

. / istina ce vas osioooam

U knjizi Pobuna robota izložio sam izvadak iz dokumenta koji je, vjerojatno slučajno, pronađen 1986. godine, a nosi naziv „Nečujno oružje za tihi rat". Jedna se druga verzi­ja navodno nalazila u rukama Američke mornaričke tajne službe 1969. godine. U tom dokumentu izvrsno se objašnjava tehnika masovnog ispiranja mozga. Verzija koju sam pronašao na IBM-ovom fotokopirnom stroju kupljenom polovno na nekoj rasprodaji u Americi, opisuje politiku masovne kontrole uma. Ovaj podugački i opširan dokument potječe iz 1979. godine, ali prikazuje politiku koja se provodi još od 50-ih godina 20. sto­ljeća. U dokumentu se kaže sljedeće: „Tihi rat... je objavila međunarodna elita na sastanku održanom 1954." Bilderberška se skupina prvi puta sastala 1954. Vjerojatno su metode izložene u dokumentu pronašle nadahnuće u Tavistockovom institutu za ljudske odnose u Londonu te njegovim ograncima. Evo što u dokumentu, između ostalog, piše:

„Iskustvo je pokazalo daje najjednostavnija metoda za korištenje nečujnog oružja i pridobivanja kontrole nad javnošću držati ih nediscipliniranima i bez znanja o osnovnim načelima sustava sjedne strane, a istovremeno ih zbunjivati, dezorgani­zirati i ometati stvarima bez prave vrijednosti s druge. To se postiže:

1. Isključivanjem njihovog mozga; sabotiranjem njihovih mentalnih aktivnosti; lošim obrazovnim programom matematike, razrade sustava i ekonomije, kao i destimu-lacijom tehničke kreativnosti.

2. Upošljavanjem njihovih emocija i poticanjem ugađanja vlastitim strastima te pre­puštanja emocionalnim i fizičkim aktivnostima pomoću:

a) neprestanih nasrtaja i napada na emocije (mentalnog i emocionalnog silovanja) kroz stalnu prisutnost seksa, nasilja i ratova u medijima, posebno na televiziji i u novinama.

b) davanja svega što žele - i to u većoj mjeri nego što žele - „bezvrijedne hrane za misli"te istovremenog uskraćivanja onoga što im doista treba.

c) ponovnog pisanja povijesti i prava te podvrgavanja javnosti nastranim kreacija­ma, čime si dajete mogućnost da odvraćate njihove misli od osobnih potreba prema fabriciranim vanjskim prioritetima.

Na ovaj se način onemogućuje njihovo zanimanje za nečujno oružje kojim se od članova društva stvaraju 'automati', i otkriće istog. Opće pravilo glasi da se u zbrci skriva profit; stoje veća zbrka, i profit je veći. Najbolji je pristup stoga stvoriti pro­bleme, a zatim ponuditi rješenja. Sažeto rečeno:

U medijima: odvraćajte pozornost javnosti od pravih društvenih problema i zano­site ih stvarima bez ikakve stvarne važnosti.

U školama: pobrinite se da mladi ne poznaju pravu matematiku, pravu ekonomiju, pravo pravo i pravu povijest.

U svijetu zabave: zabavu za mase održavajte na stupnju nižem od zabave za djecu šestog razreda osnovne škole.

psinoiosKi rasizam

U poslu: držite ljude zaposlenima, zaposlenima i još malo zaposlenima i ne dajte im

vremena da razmišljaju; vratite ih natrag na farmu s ostalim životinjama."

Nema to nikakve veze s današnjim svijetom, zar ne? Predočeni su nam svi glavni aspekti državnog udara, a ovu strategiju na djelu gledamo svakodnevno. Kada neka vlada planira uvesti zakone protiv neke ciljne skupine kao dio svog plana da nametne konformizam i ukine slobode, proces omekšavanja javnog mnijenja protiv te cilj­ne skupine započinje mjesecima, a ponekad i godinama prije postojanja i najmanje naznake nove legislative. Javno mnijenje se nastoji okrenuti protiv ciljne skupine uz pomoć propagande i pomno isplaniranih i osmišljenih događaja. Kada se zakoni na kraju izlože javnosti, potencijalno suprotstavljanje već je: ili smanjeno u velikoj mjeri ih u potpunosti zatrto. Kao primjer uzmimo kazneni zakon koji je 1994. godine uvela britanska vlada. Bilo je to grozno djelo i strašan udar na temeljne slobode koje se, međutim, kroz Parlament provuklo uz podršku gotovo svih stranaka. Jedna od nje­nih mnogobrojnih meta bili su i tzv. ..travellers" („putnici") - skupine ljudi koji žive u najrazličitijim vrstama pokretnih domova seleći se kroz godinu s jednog mjesta na drugo. Mediji su ih prozvali „Nevv Age" putnicima. Oni nisu savršeni - a tko jest? - ali puno toga nam govori način na koji ih se tretiralo. U razdoblju od godine do godine i pol prije najave uvođenja novog kaznenog zakona, jedva ste mogli otvoriti novine ili pogledati televiziju a da ne naletite na priču koja bi sugerirala da su ovi putnici „problem" koji zahtijeva „rješenje". Policija je zaustavljala i šikanirala njihove konvoje na putu od jednog mjesta do drugog: lokalne vlasti su im odbijale dati dopu­štenje da prijeđu njihove granice; s gomilanjem njihove srdžbe i frustracije izbijali su i sukobi s policijom. Sve se pratilo i prikazivalo na glavnim televizijskim pregledima vijesti. Agenti provokatori povezani s britanskom tajnom službom ondje su „zaku­havali" stvari uz prisutnost kamera, što je jedan od načina djelovanja takvih agencija diljem svijeta.

Jednom kad se negativni događaji i negativna propaganda usmjere na javno mni­jenje, na scenu stupaju organizacije za ispitivanje javnog mnijenja sa svojim upitni­cima. Ljudi koji postavljaju pitanja na ulici ne znaju u što su uključeni. Oni samo postavljaju pitanja za koja su plaćeni da ih postavljaju. Međutim, kod istraživanja javnog mnijenja, ono se ne kani ocjenjivati s ciljem da se ljudima dade ono što žele. Njihova je svrha da to mišljenje usmjeravaju, često pritom koristeći zamršena trik pitanja kako bi se došlo do željenog odgovora. Recite ljudima da 80% stanovništva vjeruje u nešto, i oni s ovčjim - beee beee - načinom razmišljanja brzo će se prikloniti i početi u to vjerovati. Osamdeset posto ljudi ne može biti u krivu, zar ne? O, može, može - ako su se olako odrekli svog uma. Druga uloga ispitivanja javnog mnijenja je provjeriti funkcionira li propaganda protiv dotične ciljne skupine. Kad ankete poka­žu da dovoljna većina ljudi sada misli da je ciljna skupina problem i da se u vezi s tim problemom „nešto mora poduzeti", legislativa (rješenje) se vadi na stol i stavlja pred parlament. Ovaj pristup ima još jednu prednost, a ta je da se potencijalna politička

391

. / istina ce vas osloboditi

oporba, ono malo što je ima, plaši izbornih posljedica suprotstave li se zakonima usmjerenim na „rješavanje" pojedinog „problema" za koji sada javnost programirano vjeruje da se u vezi s njim „nešto mora poduzeti". Na taj način vrlo sporne zakonske odredbe poput prijedloga Zakona o kaznenoj odgovornosti (koji lišava ljude temelj­nih sloboda) prolaze kroz parlament i stupaju na snagu kimanjem većinskih glava. Kada je ovaj prijedlog zakona postajao zakonom, iznenada su sve priče o tome kako „putnici" predstavljaju problem iščezle te se, kada je ova knjiga pisana, više nisu spo­minjale. Ponovno će se pojaviti kada se protiv „putnika" budu planirali još stroži zakoni. Do tada će se javno mnijenje oblikovati tako da prihvati zakone protiv drugih ciljnih skupina na Hlitinoj listi za odstrel, a javnost će i dalje reagirati poput robota, upravo na željeni način. Osim ako odlučimo preuzeti kontrolu nad vlastitim umom.

Organizacije poput Tavistockovog instituta za ljudske odnose (i njihove bratske organizacije u Sjedinjenim Američkim Državama, poput Istraživačkog instituta Stan­ford i korporacije Rand) istražuju kako će ljudi reagirati, pojedinačno ili kolektivno, na događaje, promjene i „trendovske" riječi. Prema istraživanju kojeg sam pročitao1, upravo je Tavistock osmislio politiku „budućih šokova" kao sredstvo kojim se kole­ktivni ljudski um bombardira tolikom količinom promjena, događaja i kontradiktor­nih informacija da se preopterećuje, isključuje i postaje servilan. To se u današnje vrijeme zbiva diljem svijeta, a najočiglednije u SAD-u i Japanu, gdje se stanovništvu servira događaj za događajem kako bi ga se ispunilo strahom i nesigurnošću. Cilj je destabilizacija japanskog društva i slom njegovog otpora korjenitim promjenama.

Ove i druge organizacije nameću mnoge od takozvanih „spontanih" trendova za kojima se povode mladi, a potom ih se uzdiže do besvijesti reklamiranjem i kontro­liranim medijima. Ljudi govore o „zadnjim hirovima mode", a vrlo ih se malo zapita gdje su započeli i tko iza njih stoji. Čujemo o „modi koja hara Amerikom", i to je sve. Razdoblje „Flower Powera" tijekom 1960-ih režirala je ista sila koja manipulira umom. CIA i Britanska obavještajna služba eksperimentirale su s djelovanjem droge LSD u 50-im godinama 20. stoljeća, prije negoli je puštena na tržište. Ona je uništila svaku mogućnost za bilo kakvu konkretniju pozitivnu promjenu u tom razdoblju. Godine 1953. CIA je upravljala cjelokupnom nabavom LSD-a od švicarskog proizvo­đača Sandoza (čiji je vlasnik bio S. G. Warburg iz Londona). Kasnije su to isto učinili s Eli Lilly kad su započeli proizvoditi LSD u Sjedinjenim Američkim Državama. Ljudi su bili toliko omamljeni i obmanuti da su mislili da je LSD „oružje slobode". Neki još uvijek tako misle, no nisam baš siguran da su tako mislile CIA i Britanska obavještaj­na služba.

Tehnika odvraćanja pažnje

Sve o čemu ovdje govorim može se svrstati u metodu „odvraćanja pažnje". To je je­dno od najučinkovitijih oružja manipulacije uma koje se koristi protiv ljudske psihe. Pojavljuje se u mnogo oblika. Ako vas se drži u zatočeništvu, jedan od načina da se iz njega istrgnete i pobjegnete jest da započnete s odvraćanjem pažnje. To može biti

392

psihološki tdšizam

prepirka ili svađa među ostalim zatočenicima. Kad metež započne, svačija se pažnja, uključujući i stražare, usredotočuje na incident. Time dobivate priliku da se nepri­mjetno iskradete. Drugi očiti oblik odvraćanja pažnje je tehnika koju koriste torea-dori kad usmjeravaju pozornost bika na svoj crveni plašt te na taj način uspijevaju izbjeći vlastite ozljede.

U svijetu propagande i manipuliranja umom javnosti, ovome smo neprestano izlo­ženi. Optužbe protiv istraživača Novog Svjetskog Poretka za antisemitizam klasičan je primjer odvraćanja pažnje. Pozornost se svraća na glasnika i njegov navodni ra­sizam te se na taj način odvraća pozornost od onoga što on ili ona govore o svom istraživanju. Imamo strategiju infiltriranja „umjerenih" krila političkih stranki dok istovremeno skrovito slijedimo ekstremni plan igre. Ovo je odvraćanje pažnje kojim se sprečava prepoznavanje ekstremista, dok oni sami svoju legitimnu oporbu optužu­ju za ekstremizam. S vremena na vrijeme čujemo za neka „otkrića" o obavještajnim službama, ali u koliko se slučajeva radi o stvarnim otkrićima, a u koliko je takvih slučajeva riječ samo o sustavnom plasiranju informacija kako bi se ljude odvratilo od onoga što se doista zbiva? Primjer: recimo da objavite knjigu čiji je autor „špijun" koji određene ljude razotkriva kao strane agente. Razglasite je na sva zvona u medijima nad kojima držite kontrolu, a vladu navedete da joj se silovito suprotstavi, čime joj (knjizi) povećavate vjerodostojnost. Ljude zatim uvjerite da su imena koje otkriva „zviždač" točna, čime stvarno upletene osobe oslobađate svake sumnje. Kada želite uvesti sporne zakone ili kada je vlada prisiljena otkriti neke neugodne informacije o sebi, tada se po pravilima odvraćanja pažnje to treba učiniti na dan kada znate da će osvanuti neka druga velika priča. Na taj se način ono što govorite manje ističe i daje mu se manje prostora zbog masovnog medijskog praćenja te druge priče.

Na dan kad je britanski ministar vanjskih poslova Michael Howard najavio uvo­đenje osobnih iskaznica, lojalističke paravojne skupine u Sjevernoj Irskoj najavile su prekid vatre u skladu s onime koji je dogovorila republikanska IRA. Time su se uveli­ke smanjili medijska popraćenost i reakcija u medijima na Howardove iskaznice. Ne vjerujem da je to bila samo slučajnost, posebno kada znamo da su paravojne skupine i britanska vlada u redovitom kontaktu putem tajne društvene mreže i drugih kanala, neovisno o onome što iznose javno. Štoviše, tajna komunikacija između IRA-e i nje­nih „neprijatelja" britanske vlade i javno je otkrivena.

Pokušaji da se dva Libijca okrive za postavljanje bombe na letu 103 kompanije Pan Am kada je ubijeno 270 ljudi kod Lockerbieja u Škotskoj u prosincu 1988., još je jedan primjer odvraćanja pažnje. Nijedan dokaz ne upućuje na Libiju. Ona je samo prikladno žrtveno janje koje je poslužilo za odvraćanje pozornosti s onog što se do­ista dogodilo kako bi se potkopao Gaddafijev režim. Dokazi prikupljeni nezavisnim studijama i iz dokumentaraca jasno upućuju na druge bliskoistočne veze, CIA-u i druge obavještajne službe. Prema riječima tamošnjeg stanovništva i novinara, mje­sto nesreće kod Lockerbieja vrvjelo je američkim agentima. Policijski kirurg David Fieldhouse kaže da je izdao potvrde o smrti nakon što je pregledao 59 tijela, ali je

393

. / istina će vas osloboditi

kasnije otkrio da su policijski dosjei sadržavali podatke o samo njih 58.2 Čini se da nitko ne zna što se dogodilo s tijelom nestalim s popisa. Možda je to naprosto bilo ti­jelo koje bi rasvijetlilo događaj i počinitelja? I, ako vlasti nisu znale što će se dogoditi, zašto su VIP osobe upozorene da ne idu tim zrakoplovom nakon što su im mjesta u njemu bila vec rezervirana? Medu njima je bio i Pik Botha, južnoafrički ministar, i drugi u njegovoj pratnji, uključujući i šefa BOSS-a, južnoafričke obavještajne službe, koji ima bliske veze s CIA-om i Mossadom. Nedugo prije polaska, oni su otkazali svoje rezervacije za Let 103 nakon što im je iz obavještajnih izvora stiglo upozorenje.3

Pik Bothaje britanskom biznismenu Tinyju Rowlandsu rekao da se radilo o izvorima čije se upozorenje naprosto „nije moglo zanemariti".'1

Libiju godinama koriste za odvraćanje pažnje. Pukovnika Gadaffija se prikazivalo kao čudovište nad čudovištima sve dok takvu titulu nije postalo korisnije predati starom prijatelju Georgea Busha, Saddamu Husseinu. Dio svega toga bilo je i bom­bardiranje Tripolija 1986. iz američkih zrakoplova koji su poletjeli iz britanskih baza. Amerikanci su (uz britansku potporu) ubili na desetke libijskih civila, uključujući djecu, u znak odmazde za „libijski terorizam" u jednoj zapadnoberlinskoj diskote­ci za koji također, kao što su kasnije zaključili njemački istražitelji, nije bilo doka­za. Nemam nikakvih pouzdanih saznanja o Gaddafiju, ali sam čuo da ga Sjedinjene Američke Države mrze. Postoji i mišljenje da je ta „mržnja" samo maska za CIA-inu terorističku obuku u Libiji, kojom su, kako se navodi, svoje vještine izbrusile i IRA, Crvene brigade i druge terorističke skupine. Teško je reći, ali ovdje govorim samo o čudnim poveznicama koje okružuju ono što se dogodilo kod Lockerbieja. Čovjek koji je napisao izvještaj za Ronalda Reagana u kojem se predlaže kampanja za slom Gaddafijevog režima lažima i dezinformacijama bio je (po svom vlastitom priznanju) CIA-in operativac Vincent Cannistraro. Na kampanji je radio tri godine s Oliverom Northom, što je kasnije dovelo do bombardiranja Tripolija. Tko je bio čovjek imeno­van da predvodi CIA-inu „istragu" o slučaju Lockerbie na temelju koje je zaključeno da su krivci dvojica Libijaca? Ma, nije moguće? Naravno da je: Vincent Cannistraro. Dio CIA-ine kampanje protiv Libije uključivao je CIA-ino ubojstvo britanske po­licajke Yvonne Fletcher na londonskom Trgu St. James 17. travnja 1984. Za ovo su ubojstvo okrivljeni djelatnici libijskog veleposlanstva. Neki istražitelji smatraju da je policajku ubio CIA-in snajperist iz zgrade na Trgu St. James br. 8, nedaleko zgrade veleposlanstva. U tu se zgradu pred samo nekoliko mjeseci uselila kompanija koja je, kao što se zna, bila povezana s CIA-om.

Usprkos tim podacima i činjenici da nema dokaza koji bi upućivali na umiješanost Libije u slučaj Lockerbie, toj zemlji Ujedinjeni narodi (Svjetska Elita) i dalje nameću sankcije! A britanski je premijer odbio dopustiti da se suđenje dvojici Libijaca održi u nekoj neutralnoj zemlji. Ili je, dalde, britanska vlada u svojim najvišim instancama neviđeno glupa, ili pak zna više o slučaju Lockerbie nego što su spremni otkriti ljudi­ma koji su ih izabrali. Sjedinjene Države i Elita stalno upotrebljavaju taktiku „stvori­mo čudovište" kako bi odvratili pozornost od činjenice da postavljaju daleko ekstre-

394

psihološki tasizam

mnije režime po cijelome svijetu, i potežu njihove konce. O čudovištima i terorizmu nije bilo govora 1988. godine kad je američki bojni brod USS Vincennes „slučajno" ispalio projektil i oborio iranski putnički zrakoplov s 290 putnika.5 Vincennes se na­lazio u Perzijskom zaljevu kao podrška Saddamu Husseinu, tadašnjem američkom prijatelju i savezniku u iračkom ratu s Iranom. Zapovjednik tog bojnog broda „naj­strože je kažnjen" - George Bush ga je odlikovao za „iznimne zasluge i istaknuta djela za vrijeme službe" te za „mirno i profesionalno ozračje" tijekom svog zapovjedništva u razdoblju kada je zrakoplov uništen.6

Strategija postupnih koraka u ostvarivanju ciljeva još je jedan primjer odvraćanja pažnje. Elita zna cilj koji želi postići i korake koji su joj potrebni da izmanipulira ja­vno mnijenje u svrhu njegova ostvarenja. Žele li, međutim, uvjeriti ljude da prihvate te korake, svaki se od njih mora predstaviti odvojeno. Ako ih javnost vidi kao karike u lancu koji vodi prema globalnoj centraliziranoj tiraniji, tada je igra sasvim očito završena. Želite li imati ljudska bića označena bar kodom i povezana sa središnjim ra­čunalom, prvo ih morate navesti da prihvate kreditne i osobne iskaznice. Možete po­stupiti i suptilnije pa prvo najaviti da osobne iskaznice neće biti obvezne, kao što je to na konferenciji Konzervativne stranke 1994. učinio Michael Howard. Zdvojni povici iz onog dijela publike koji želi da budu obvezne učinit će vas, kada se sve zbroji, po­prilično umjerenima. Osim toga, početno protivljenje skupina za zaštitu građanskih sloboda neumitno će slabiti jer vlada će govoriti: „Ali one nisu obvezne; ljudima je dano na izbor." Naravno, plan je učiniti ih obveznima i potom prijeći na označavanje bar kodom, ali pristup odvraćanja pažnje utemeljen na postupnim koracima zahtije­va da se to učini u više etapa kako ljudi ne bi uvidjeli o čemu je riječ. Ova se taktika upotrebljava na svim razinama društva. Kada biste poželjeli graditi na nekom koma­du izolirane, netaknute zemlje, pa kada biste najavili planove za izgradnju stambenog naselja ili industrijskog kompleksa, time biste izazvali snažno protivljenje. Umjesto toga, prvi korak je predložiti cestu koja bi ljudima omogućila bolji „pristup" tom po­dručju. Kada se to postigne, počne nicati nekoliko zgrada, a zatim sve više i više sve dok postupno, u etapama, ne izgradite sve što ste cijelo vrijeme i namjeravali. To je jedan od razloga zašto su informacije u ovoj i sličnim knjigama toliko važne. Jednom kad znate krajnje ciljeve, koraci koji vode prema njima postanu lako uočljivi.

„Slobodni" tisak

Nikakav oblik ovakve manipulacije ne bi bio ostvariv bez medija. I opet, samo ne­kolicina ljudi iz medija zna da igraju ključnu ulogu u programiranju ljudskih umova tako da slijede put koji vodi globalnoj tiraniji. Ogromna većina novinara nema pojma kako ih se i za što koristi. No, ovdje bih rekao još nešto. Na temelju mnogih godina iskustva u medijima i, u skorije vrijeme, s druge strane mikrofona i notesa, vjerujem da su dva zanimanja u kojima općenito ima najmanje znanja i životne mudrosti - no­vinarstvo i politika. Kao što sam naveo i ranije, oni su dva aspekta iste opsjene. Poli­tičari se ponašaju kao da vladaju svijetom, a mediji izvještavaju o događajima kao da

395

/ istina će vas osloboditi

su političari globalni donositelji odluka. Na taj način, stvarni nadziratelji mogu ostati u sjeni, neidentificirani i izvan svih izvještaja. Postoje i iznimke pa možete sresti i vrlo pametnog novinara čiji pogled seže i iza fasade. Takvi znaju da su zarobljeni unutar medijskih struktura koje im značajno ograničavaju ono što mogu reći i učiniti. Oni međutim, koriste svaku priliku da prenesu što je moguće više informacija. Upoznao sam nekoliko takvih ljudi i s njima je užitak razgovarati. Kada bi to, barem, vrijedilo i za ostale. Većina novinara u lokalnim i regionalnim novinama i radio postajama su ili oportunisti programirani za hod uz bok establišmentu bez propitkivanja (koji misle da ih radni staž u njihovoj profesiji čini životno mudrima), ili pak mladež tek izašla iz sveučilišnih klupa koja nema iskustva o svijetu i manipulaciji koja se u njemu odvija. Naravno da časnih iznimaka ima, ali ovdje govorim općenito. Ne želim ovime nekoga ili nešto osuđivati, ali budući da ovakav mentalni sklop stoji između zbivanja u svijetu i načina na koji se informacije o njima prenose javnosti, važno je znati o filtraciji koja se događa i o prirodi tih filtera.

Sjećam se kako sam jedne večeri u južnoj Engleskoj govorio o temama koje izla­žem u ovoj knjizi. U publici je bila jedna osoba nad čijom glavom kao da je stalno visio upitnik. Ispostavilo se daje to lokalna novinarka. Zagolicao me je njen izvještaj naslovljen „Ickeova stara teorija o Novom Svjetskom Poretku". „Stara teorija?" Znači li to da su njene novine o svjetskoj zavjeri pisale i ranije? Ispostavilo se da nisu. Na­slov se odnosio na tvrdnju izvjestiteljice da ono što sam te noći rekao o prirodi Novog Svjetskog Poretka nije novo jer je godinama prije toga George Bush upotrijebio te iste riječi. Da je to izolirani primjer razmišljanja iz kojeg nam dolaze naše vijesti, to i ne bi bio neki problem. Međutim, on to nije. Mogao bih napisati čitavu knjigu o iskustvima koja sam imao s ljudima koji smjelo tvrde da su novinari, a koji su postavljali pitanja i pisali članke pored kojih se dvogodišnja djeca čine neizmjerno zrelima.

Na nacionalnoj i međunarodnoj razini, broj novinara koji svjesno manipuliraju ljudskim umom daleko je veći od njihovog broja u lokalnim i regionalnim medijima, ali on je još uvijek srazmjerno malen. Ostali se jednostavno priklanjaju tradicional­nim strukturama i pristupima te dopuštaju da budu manipulirani, da bi naposljetku i sami izmanipulirali svoju publiku. Godinama sam radio u informativnoj redakciji za domaće vijesti BBC-ja i svi su mi novinari izgledali poprilično iskreni. Većina njih bijahu vrlo dragi ljudi koji su voljeli svoju djecu i koji ne bi željeli da im djeca budu izložena centraliziranoj svjetskoj diktaturi. Međutim, svakoga dana oni plasiraju pri­če koje milijune njihovih gledatelja informiraju na način na koji to želi čuti i vidjeti Elita.

Da izmanipulirate ljude ne trebaju vam ljudi koji će stalno juriti naokolo poput onih zabavljača s desetak tanjura koje vrte na štapu. Kad ste jednom stvorili željenu strukturu, svatko tko dolazi u tu organizaciju, na primjer novinsku ili televizijsku re­dakciju, mora se prikloniti i prilagoditi onome stoje već tamo. Ako svoje predstavni­ke uspijete ugurati na položaje s kojih oni imenuju druge na različite funkcije unutar organizacije, tim bolje, jer prostor tada možete popuniti klonovima svojih stavova i

396

psmoiosKi Tdsizam

mišljenja. Također, novinari su tu da izvještavaju o događajima. Ako možete izrežirati značajne događaje, novinari će o njima izvijestiti. Da bi to bilo učinjeno, pod kon­trolom ne morate imati svakog novinara; o događaju će se ionako pojaviti izvještaj. U većini slučajeva popratne informacije i dodatna objašnjenja tog događaja doći će iz službenih izvora. Ako ste u prilici, pogledajte današnji pregled vijesti na TV-u i uočit ćete odakle riječi koje izgovara izvjestitelj u ogromnoj većini slučajeva dolaze: iz službenih izvora. To znači da se o vašem izrežiranom događaju, bilo da je riječ o „terorističkoj bombi" ili „ekonomskom problemu", čak i bez manipulacije ijednog novinara, izvještava te ga se objašnjava - na način na koji to vi želite.

Izvještavanje o stravičnom bombaškom napadu u Oklahoma Cityju u travnju 1995. godine bio je još jedan primjer marionetskog novinarstva. Kakva god službe­na priopćenja bila, mediji su ih smjesta objavili i prihvaćali kao gotove činjenice bez ikakvog propitkivanja. U to sam vrijeme slušao BBC-jev Radio Five i ondje su predstavili jednu damu iz neke američke organizacije za koju nikada nisam čuo. Nije bilo niti jednog pitanja o tome čime se bavi njena organizacija, tko je financira ili tko i što iza nje stoji. Novinar koji je vodio intervju samo je postavio pitanja i dopustio joj da bez ikakvih osporavanja i suprotstavljanja izloži svoje „stručno" mišljenje o ljudima za koje je ona vjerovala da su počinitelji napada. U BBC-jevoj emisiji 1995. godine John Humphreys, takozvani voditelj vijesti „teške kategorije" poput papige je ponavljao stav vlade o slučaju Oklahoma, proglasivši McVeigha i građansku vojsku „unutarnjim neprijateljima" prije negoli se suđenje uopće održalo. I takvi se nazivaju „novinarima". Da čovjek ne povjeruje.

Kada budete pratili vijesti, pogedajte koliko je svaka od njih pojedinačno kratka. Obično ima tek dovoljno vremena, čak i kod najvažnijih vijesti, da se kaže što se do­godilo i koje je (službeno) objašnjenje događaja. Kada sam izrazio sumnju da je osoba na televizijskim vijestima 1991. pravi Saddam Hussein, smijali su mi se milijuni ljudi. Na ekranu je bio čovjek za kojeg je izvjestitelj ili voditelj tvrdio da je Saddam. Rečeno nam je s kim se toga dana susreo i kako je preplivao rijeku kako bi svom narodu po­kazao da je živ i zdrav nakon Zaljevskog rata. Sada znamo od prebjega iz Iraka da to nije bio pravi Saddam nego njegov dvojnik. Medije se vara iz dana u dan, a onda oni varaju svoju publiku. Pitajte 99% novinara o Bilderberškoj skupini, Vijeću za vanjske poslove, Trilateralnoj komisiji te Eliti općenito i samo će vas zbunjeno pogledati. Za njih nisu ni čuli, a kamoli da znaju koja im je uloga.

Međutim, ima nekih novinara na strateškim položajima koji znaju i podupiru ono čime se te organizacije bave. Mediji su tako moćno sredstvo za državni udar da bi, u slučaju da ikad padnu u ruke Eliti, njihov potencijal bio bezgraničan. Međutim, ne moramo se brinuti jer, kao što nam se toliko često govori, imamo neovisne medije. Hmmm. Neovisne od koga i čega? U izdanju za kolovoz i rujan 1993. nizozemskog časopisa Exposure objavljeni su detalji o nadzornim odborima triju američkih tele­vizijskih mreža: NBC-ja, CBS-a i ABC-ja. Ove mreže su navodno „konkurentske" i upravo je ta „konkurencija" dio „neovisnosti" koja nam omogućuje da imamo nepri-

397

. /' istina će vas osloboditi

strane vijesti. Tako je barem u teoriji. Istraživanje u Exposureu proističe iz saznanja američkog istražitelja Novog Svjetskog Poretka Eustacea Mullinsa. Iz onoga što sam pročitao rekao bih da Eustace i ja u većini stvari imamo vrlo malo dodirnih točaka, no ili su ljudi čija imena navodi kontrolirali mreže u vrijeme objavljivanja članka ili pak nisu. Dokazive činjenice su ove: NBC je u vlasništvu RCA - medijskog konglomerata koji se često pojavljuje u profesionalnim profilima velikog broja ljudi spomenutih u ovoj knjizi. Medu direktorima NBC-ja koji se spominju u Mullinsovom članku su i: John Brademas (CER, TC, Bil.), direktor Rockefellerove zaklade; Peter G. Peterson (iz Vijeća za vanjske poslove - CFR), bivši šef Kuhn, Loeb and Co. (Rothschild) i bivši tajnik za trgovinu; Robert Cizik, predsjednik RCA i First City Bancorp, za koju u kongresnom iskazu stoji daje Rothschildova banka; Thomas O. Paine, predsjednik Northrup Co. (velikog dobavljača oružja za Ministarstvo obrane) i direktor Instituta za strateške studije u Londonu (pod kontrolom Elite); Donald Smiley, direktor dviju Morganovih kompanija, Metropolitan Lifea i US Steela; Thornton Bradshaw, pred­sjednik RCA, direktor Zaklade braće Rockefeller, Atlantic Richfield Oila i Aspenskog instituta za humanističke studije (ovim dvama zadnjima upravlja „borac za zaštitu okoliša" i elitni bilderbergovac Robert O. Anderson). Rockefeller, Rothschild i Mor­gan očito imaju značajan utjecaj na odbor NBC-ja.

U upravnom odboru druge američke TV mreže, ABC-ja, bili su: Ray Adam, dire­ktor J. P. Morgana, Metropolitan Lifea (Morgan) i Morgan Guaranty Trusta; Frank Cary, predsjedavajući IBM-a i direktor J. P. Morgana i Morgan Guaranty Trusta; Do­nald C. Cook (CFR, Bil.), generalni partner bankarske kuće Lazard Freres; John T. Connor (CFR) iz odvjetničkog ureda Kuhn, Loeb (Rothschild), te iz tvrtke Gravath, Swaine and Moore, bivši pomoćnik tajnika Mornarice, američki ministar trgovine, direktor banke Chase Manhattan (Rockefeller/Rothschild), General Motorsa i pred­sjedavajući banke J. Henry Schroder i Schroders Inc. iz Londona (vidi financiranje Hitlera); Thomas M. Macioce, direktor Manufacturers Hanover Trusta (Rothschild); George Jenkins, predsjednik Metropolitan Lifea (Morgan) i Citibanka (koji ima mno­gobrojne veze s Rothschildom); Martin J. Schwab, direktor Manufacturers Hanovera (Rothschild); Alan Greenspan (CFR, TC, Bil.), predsjedavajući u Federal Reserve, direktor J. P. Morgana, Morgan Guaranty Trusta, Hoover Institutiona, časopisa Time i General Foodsa; Ulric Haynes mladi, direktor Fordove fondacije i banke Marine Mi­dland (u vlasništvu Hong Kong i Shanghai Bank). Ponovno vidimo istu Rockefeller-Rothschild-Morgan postavu u odboru mreže ABC koja je, kažu, neovisna od NBC-ja. Kompaniju ABC preuzela je Cities Communications, čiji je najistaloiutiji direktor Robert Roosa (CFR, Bil.), stariji partner banke Brown Brothers Harriman, koja ima bliske veze s Bank of England. Smatra se da su Roosa i David Rockefeller zaslužni za odabir Paula Volckera na mjesto predsjednika Odbora Federalnih rezervi.

Tako dolazimo do CBS-a - treće „neovisne" mreže. Njenu je financijsku ekspan­ziju dugo vremena nadzirala banka Brown Brothers Harriman i njen stariji partner Prescott Bush, koji je bio i direktor CBS-a. Finacijsko poslovanje CBS obavlja pre-

398

psihološki tasizam

ko Morganove jamstvene zaklade (Morgan Guaranty Trust), a među istražiteljima Novog Svjetskog Poretka kolaju priče o povezanosti CBS-a s CIA-om i Britanskom obavještajnom službom. Kompaniju CBS neki nazivaju ..Conspiracy Brainwshing Sy­stem" diti „Zavjereničkim sustavom za ispiranje mozga". U odboru CBS-a bili su i: William S. Paley (Komitet 300), predsjedavajući, za kojeg je Prescott Bush osobno sredio novac za kupnju kompanije; Harold Brown (CFR), izvršni direktor Trilateral-ne komisije i bivši ministar zračnih snaga i obrane; Roswell Gilpatric (CFR, Bil.) iz pravne tvrtke Kuhn, Loeb (Rothschild), Cravath, Swaine, and Moore i bivši direktor banke Federalnih rezervi u New Yorku; Henry B. Schnacht, direktor banke Chase Manhattan (Rockefeller/Rothschild), Vijeća za vanjske poslove, Brookings Institutio­na i Odbora za ekonomski razvoj; Michel C. Bergerac, predsjedavajući tvrtke Revlon i direktor Manufacturers Hanover Bank (Rothschild); James D. Wolfensohn (CFR, TC, Bil.), bivši šef banke J. Henry Schroder, koji ima uske veze s Rothschildovima i Rockefellerovima (Bill Clinton gaje 1995. uspješno nominirao za direktora Svjetske banke); Franklin A. Thomas (CFR), šef Fordove fondacije; Newton D. Minow (CFR), direktor korporacije Rand i, između mnogih drugih, Zaklade Ditchley, koja je usko povezana s Institutom Tavistock iz Londona i Bilderberškom skupinom. Ljudi po­vezani s istraživanjem o tome kako javnost reagira na događaje i informacije sjede u odboru jedne od televizijskih mreža Sjedinjenih Država? Ma nemojte reći?

I u CBS-u za kormilom vidimo ista imena, a sve tri mreže usko su povezane s Vije­ćem za vanjske poslove i Trilateralnom komisijom. Kako se uopće može tvrditi da su te tri televizijske mreže u Americi, putem kojih ogromna većina Amerikanaca dobiva svoje svijesti, neovisne? Njih nadziru i na njih snažan utjecaj vrše isti ljudi! Pogledajte samo te mogućnosti za zapošljavanje svih onih producenata, novinara i urednika koji podržavaju vaše stavove i ciljeve te za uručivanje otkaza onima koji se suprotstave vašem miješanju u ono što će se prikazati, a što ne. Pogledajte te mogućnosti ser­viranja jedne vizure događaja i informacija kako svi Amerikanci ne bi imali drugih objašnjenja od onih u koje želite da vjeruju. U srpnju 1995. godine ABC se spojio s carstvom Walt Disney, a gigant Westinghouse Electric krenuo je u kupovinu CBS-a. Dva mjeseca poslije je Turner Broadcasting, kompanija koja stoji iza Televizije CNN, najavila svoje planove da se spoji s Time Warnerom. Dogovor su sklopili predsjednik Time Warnera Gerald M. Levin (TC) i Ted Turner (Kom. 300), vodeći zagovornik novog globalnog poretka. Povijest Time Warnera vidjeli smo u 12. poglavlju. Kon­centracija moći uzima maha.

Ista ta Elita drži kontrolu nad trima televizijskim mrežama i vodećim američkim novinama, kao što su New York Times, Washington Post i Los Angeles Times. Da i ne spominjemo druge medijske izvore i međunarodne novinske agencije (poput Reuter-sa) koje nadzire Elita, pa agencije u vlasništvu vodećih novina koje serviraju jedno­obrazne informacije manjim listovima telegrafski i putem istaknutih suradnika više novina. Mogućnosti za manipulaciju uma koje sve ovo pruža su neizmjerne. Mnogo­brojni vodeći američki novinari i urednici su članovi Vijeća za vanjske poslove i Trila-

/ istina će vas osloboditi

teralne komisije te rade tajno, u interesu svoje stranke - u odabiru, analizi i prezenta­ciji vijesti i informacija. Tipičan je bio „izvještaj" slavnog CBS-ovog voditelja Waltera Cronkitea o bogatstvu i moći Rockefellerovih. Završio je riječima da kad već neka obitelj ima toliko moći i novca kao Rockefellerovi, dobro je da su to baš oni.7 Čujem li to violinu u pozadini? Zahvalan sam na istraživanju o vlasništvu britanskih medija iz ranih 1990-ih koje je napravio pukovnik Barry Turner i objavio ga 1992. kao rad pod nazivom „Kontrola komunikacijskih medija i uvjetovanje uma javnosti". Mnogo daljnjih podataka o imenima i novinama mogu zahvaliti njegovom neumornom i pomnom radu. Vodeći „kvalitetni" list u Ujedinjenom Kraljevstvu je Daily Telegraph. U vlasništvu je Kanađanina Conrada Blacka preko Hollinger Grupe. Grupa posjeduje više od 200 novina i časopisa u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Izraelu. Započela je kao paravanska tvrtka koju je osnovala bri­tanska obavještajna služba, kao što sam već prethodno objasnio. Conrad Black je član elitnog Upravnog odbora Bilderberške skupine, trilateralac i član Instituta za strate­ške studije. Viši međunarodni savjetnici Hollinger Grupe su Henry Kissinger (CFR, TC, Bil., RIIA, Kom. 300) i lord Carrington (TC, RILA, Bi l , Kom. 300). Neki članovi Međunarodnog nadzornog odbora Hollinger Grupe su Zbigniew Brzezinski (CFR, TC, Bil.); Giovanni Agnelli (Bil., Crno plemstvo, Kom. 300); David Brinkley (CFR), komentator u ABC News; Paul Volker (CFR, TC, Bil.), predsjednik Odbora Federal­nih rezervi zadužen za reganomiku i tačerizam; lord Rothschild, predsjednik Rothsc­hild Holdings; te lord Hanson, predsjednik Hanson pie. U odboru Daily Telegrapha je Evelyn de Rothschild, predsjednica trgovačke banke N. M. Rothschild. Prikladno za upotpunjavanje ove lijepo povezane grupice, tu je i podatak da kompaniju N. M. Rothschild čine trgovački bankari Hollinger Grupe.

Bivši glavni urednik i član odbora Daily Telegrapha je Andrew Knight, još jedan član Upravnog odbora Bilderberške skupine i Zaklade Ditchley, a prije toga i časo­pisa The Economist (direktorica Evelyn de Rothschild), publikacije uvedene kako bi promicala načelo „slobodne trgovine". Knight je postao izvršni predsjednik News In­ternationale Ruperta Murdocha koji u svom vlasništvu ima Trie Sun, News Of The World te Times i Sunday Times. Murdoch posjeduje novine, časopise i televizijske mreže za koje se procjenjuje da imaju publiku od tri milijarde ljudi, ne računajući pri­tom njegove udjele u filmskoj industriji. Sada se povezuje s globalnom telefonskom i komunikacijskom mrežom MCI, a dao je i ponudu za neke dijelove golemog Ber-lusconijevog medijskog carstva u Italiji. Prema listu The European, planira također značajno povećati svoje udjele u medijima diljem Europe.8 U prilogu pod naslovom „Što smjera Murdoch i tko ga podržava?" u listu Trie Spotlight, autor Dan McMahan povezuje uspon ovog medijskog mogula s imenima kao što su Harry Oppenheimer (južnoafrikanac, Angloamerikanac, De Beers), Armand Hammer (Occidental Pe­troleum), obitelj Bronfman (koji su bliski s Hollinger grupom i Antiklevetničkom ligom) te obitelj Rothschild9. Nije toliko bitno gledati ljude koje vidimo kao isturene, koliko one koji stoje iza njih i povlače konce. Oni su ti koji zarađuju novac i mani-

400

psinoiosKi rasizam

puliraju političare kako bi dopustili velika medijska preuzimanja i kartele. S velikom dozom licemjerja, Daily Telegraph Conrada Blacka o Murdochovom je carstvu rekao sljedeće: „Ovo je ogromna i potencijalno opasna koncentracija medijske moći..."10 A carstvo vlasnika Telegrapha to, kao, nije?

Kontrolirani mediji javnosti mogu podastirati iste osnovne poruke i hipnotizirati kolektivnu svijest tako da ih prihvati. Ako iste poruke dolaze iz naoko nepovezanih medijskih izvora, onda mora da su i točne jer „tako svi kažu". Baš kao što imamo jednostranačke političke sustave, tako imamo i one jednomedijske. Čovjek bi možda pomislio da su u Ujedinjenom Kraljevstvu Murdochov Sun i Independent ili Guardi­an miljama daleko jedan od drugoga i da nude različita mišljenja. Međutim, analizi­rate li ono oko čega se svi oni slažu i način na koji funkcioniraju, nijedan od njih ne služi kao korjenita alternativa onome što imamo. Svi oni zapravo govore isto, samo to čine na drukčiji način. Najneradikalniji list u Britaniji je upravo onaj za koji se tvrdi daje najradikalniji - Guardian, namijenjen mentalnim sklopovima koje ja nazivam „robotskim radikalima". Osnivač Guardianovog rivala Independents bio je Andreas Whittam Smith. On je tijekom vremena koje je proveo na čelu tog lista bio član Tri-lateralne komisije. Politički „izbor" je iluzija, a takav je i „izbor" medija, jedno od drugog zapravo su nerazdvojivi.

Kada sam, sve uspješnije, prenosio ove zatajene informacije javnosti, kampanja blaćenja mog ugleda se pojačala. Na neki mi je način zbog toga bilo neobično drago jer je to bio dokaz da sam pogodio u živac one koji nastoje kontrolirati ljudski um. Jewish Chronicle, koji do besvijesti ponavlja riječi kao što su sloboda i istina, počeo je iznositi nečuvene laži i izvrnuta tumačenja onoga što govorim i radim. Vodio sam razgovore i s PR osobom Odbora zastupnika britanskih Židova - divnom ženom koja je razgovarala s jednim Davidom Ickeom, a u Jewish Chronicleu je bila čitala o nekom sasvim drugom Davidu Ickeu. Razumljivo, bila je zbunjena, ja nisam, jer to što se do­gađalo bilo je vrlo predvidivo. Vidjeti list kao što je Chronicle kako forsira moralnost a istodobno bestidno laže, nije nimalo lijepo.

Međutim, meni najzanimljiviji bio je Guardian, dnevna tiskovina za mentalne sklopove robotskih radikala. Jedan od njegovih izvjestitelja, Paul Brown, došao je na susret u Glastonbury i napisao članak u kojem se sve vrtjelo oko nekog čovjeka koji nije pročitao moje knjige, ali je dijelio letke u kojima im se suprotstavljao! Takav jedan antiajkovski uradak pojavio se u novinama za koje se smatra da predstavljaju slobodu. Ispričajte me, pao sam na pod i valjam se od smijeha. Članak se sastojao od (jedva) jednodimenzionalnih klišeja o „sljedbenicima" te od drugih djetinjarija, ali nigdje nije bilo ni spomena mreže Bilderberške skupine, RIIA, CFR i TC-a o kojima sam pričao velik dio večeri. A što kažu Protokoli lluminata7.

„Sve naše novine bit će svih mogućih profila - aristokratske, republikanske, revo­lucionarne, čak i anarhističke - sve dok, naravno, postoji ustav ... Kao indijski idol Višnu, imat će stotinu ruku i svaka će od njih uperiti prst na bilo koje traženo javno

401

. / istina ce vas osloboditi

mišljenje. Kad se puis ubrza, ove će ruke voditi mišljenje u smjeru naših ciljeva jer uzbuđeni pacijent gubi svaku moć rasuđivanja i lako se podaje sugestiji. One buda­le koje budu mislile da ponavljaju mišljenje novina svog vlastitog tabora ponavljat će naše mišljenje ili ono koje se nama čini poželjnim. Zaludu vjerujući da slijede organ svoje stranke, oni će ustvari slijediti zastavu koju mi za njih izvjesimo." Protokol 12

Većina novinara, vjerojatno uključujući i gospodina Browna, neće imati pojma na koji ih se način iskorištava. Pisao mi je i gospodin koji je pročitao knjigu Pobuna robota, a inače je redovito čitao Guardiana jer je mislio da te novine odišu poštenjem koje drugim listovima nedostaje. Bio je osupnut Brownovim člankom za koji je rekao da je užasno izvrtanje mojih riječi i djela. „Mislio sam da Guardianu mogu vjerovati", rekao je. Ne, ne možete. Ne možete vjerovati nijednom od njih. Isto je bilo i s „no­vinarkom" Rosemary Carpenter iz Daily Expressa. Dobila je pristup informacijama koje se otkrivaju u ovoj knjizi, ali ih je ipak odbacila, bez imalo provjere ili istraživa­nja. Da ne povjeruješ. Odalde javnost dobiva informacije o političkim strankama u vrijeme izbora? Iz kontroliranih medija. Ako vas mediji ne podržavaju ili su se na vas okomili, gotovo je nemoguće da budete izabrani. Ako ste političar koji nastoji pobi­jediti ili ostati na vlasti, morate slušati ono što zahtijevaju mediji. Ako to ne učinite, okrenut će se protiv vas pa čak i objaviti neke neugodne informacije za koje su dugo znali, ah su ih držali skrivene od javnosti dokle god ste igrali njihovu igru. Kad je Rupert Murdoch počeo pozitivno govoriti o britanskom laburističkom vođi Tonyju Blairu (Bil.) nakon „prerane" i iznenadne smrti njegovog prethodnika Johna Smitha, to se smatralo iznimno značajnim za Blairove šanse da postane premijer. Tužno je što se to doista pokazalo značajnim.

Mediji moraju paziti da banke i oglašivači budu zadovoljni. Tu zapravo leži moć. Piramida Svjetske Elite navodi velike oglašivače da pritiskom na novine uvjetuju nji­hovu podršku ili suprotstavljanje određenoj opciji. „Objavite to i povući ćemo naše reklame" rečenica je koja služi kao vrlo moćno oružje. Tu su, naravno, i „psi čuvari" koji nas štite od zloporabe medija. Predsjednik takvog novinskog „psa čuvara", Ko­misije za pritužbe na tisak, je lord Wakeham, bivši ministar (član kabineta) koji je kontroverzno prešao iz vlade u odbor N. M. Rothschilda. Isto tako, dok je bio pred­sjednik Komisije za pritužbe na rad televizije i radija, lord Rees Mogg (Bil.), inače bivši urednik Timesa, istovremeno je direktor u Rothschildu. Sir Zelman Cowan, još jedan bivši predsjednik starog pritužbenog tijela - Vijeća za tisak - bio je 1991. uklju­čen u preuzimanje australske tvrtke Fairfax Group koje je izvršila tvrtka Hollinger Group Conrada Blacka. Lord Armstrong, bivši šef Civilne službe i tajnik u kabinetu (koji je postao direktor N. M. Rothschilda), pridružio se odboru televizije Carlton koja emitira u Londonu i televizijskoj mreži „Independent" („Nezavisnoj" mreži; op. prev.) u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ovako bih po raznim britanskim medijima mogao unedogled otkrivati međusobne veze između određenih imena i kompanija. No, bu-

psiholoski rasizam

dite s mirom, doista nema mjesta zabrinutosti. Kao što je ondašnji ministar vanjskih poslova Douglas Hurd rekao za Financial Times 19. siječnja 1989.: „Radiotelevizij-skim emitiranjem neće upravljati tajkuni". Uf, kojeg li olakšanja! Više mi se ipak sviđa mišljenje o pravom stanju stvari u medijima koje je iznio John Swinton, novinar New York Timesa, koji je svojim kolegama na oproštajnoj večeri povodom umirovljenja navodno rekao:

„Slobodni tisak ne postoji. To znate vi, i to znam ja. Nitko od vas ne bi se usudio napisati svoje iskreno mišljenje. Posao novinara je uništiti istinu, bezočno lagati, iskriviti, ocrniti, ponizno se klanjati mamonu, prodati samoga sebe, svoju zemlju, svoju rasu za kruh svoj svagdašnji. Mi smo sredstvo u rukama bogatih koji stoje iza pozornice, njihovi vazali. Mi smo lutke koje plešu na njihovim uzicama; naša darovitost, naše mogućnosti i naši životi u rukama su tih ljudi. Mi smo intelektualne prostitutke."

Ovdje se, međutim, opet vraćamo na istu temu. Mediji su naša tvorevina. Oni odražavaju kolektivnu svijest ljudi i, da to ne čine, ne bi mogli opstati i napredovati na način na koji to čine. Možemo raspravljati što je postojalo prvo - stavovi kolektivnog uma ili programiranje tih stavova - ali ako pročitate prosječni tabloid i zatim prove­dete sat vremena u prosječnom kafiću, vidjet ćete da su način mišljenja koji nudi taj list i način na koji misle ljudi uglavnom jednaki. Ogroman broj ljudi razmišlja i dje­luje poput tabloida. Dopustili su si da postanu tabloidne osobe tabloidnog uma. Sada također imamo tabloidni radio i tabloidnu televiziju, koji slijede iz uspjeha tabloidnih novina. Svi oni žele da sve bude kratko, nevjerojatno površno, a svaka njihova vijest ili priča puna ruganja, osudivanja, nepromišljenih sudova, službene dominantne po­litike i/ili obrane statusa quo. Eh da, još ako u sve to ubacite mnogo ženskih grudi i stražnjica u svakoj mogućoj prilici, tim bolje, jer žene su tu ionako samo zato da bi se za njima žudjelo. Jesam li upravo opisao sadržaj nekog tabloida ili sadržaj razgovora koji ćete čuti u gotovo svakom kafiću kad se skupi „ekipa"? I jedno i drugo. A o tome se upravo i radi. Takvi uzorci mišljenja u kolektivnom umu stvorili su stvarnost koju nazivamo medijima. Tabloidi odražavaju i programiraju misli velike ljudske rase i tonu sve dublje. Što su nam misli isprogramiranije, to smo otvoreniji za još snažnije programiranje. Mediji se neće promijeniti dok se ne promijeni kolektivni um, a to će doći samo s promjenama u pojedinačnom mišljenju. Mi stvaramo svoju vlastitu zbilju, a mediji tu nisu ništa drukčiji. Sve što prevladava u mišljenju kolektivnog uma bit će i fizička stvarnost. Pripadnici ljudske rase općenito žele da netko drugi misli umjesto njih te su svojim umovima dopustili da se previše približe stupnju na ko­jem ne žele raspravljati ni o čemu što nije površno ili prepuno ruganja i brzih osuda drugih. Odatle mediji kakve imamo danas. I njih smo svojim mišljenjem pretvorili u stvarnost. Kad se promijenimo mi, promijenit će se i oni.

. i istina će vas osloboditi

Masovna hipnoza

Najveći utjecaj medija na ljudski um ne sastoji se toliko u pojedinostima koliko u masovnoj hipnotiziranosti koju stvaraju iste osnovne teme koje se ponavljaju uvijek iznova. Većina ljudi ne zapaža detalje iz novina, a kamoli u radiotelevizijskim mediji­ma gdje vam se daje samo jedna prilika da nešto čujete te se ne možete vratiti unazad i čuti to ponovno, a kamoli iz svega izvući još detalja. Te teme uključuju kriterije po kojima bismo trebali procjenjivati sebe i druge; što je vjerojatno, a što nevjerojatno, razumno ili ludo. U informacijama, ovakvo bombardiranje naše podsvijesti iz poza­dine sa zajedničkim „partijskim" smjernicama, igra najznačajniju ulogu u načinu na koji naša svijest i podsvijest vide sebe i svijet. Kao rezultat toga, medijima dopuštamo da programiraju naše mišljenje i stvaraju našu zbilju. O ovome sam procesu naučio jako puno kad sam bio predmet neviđene poruge nacije ranih 1990-ih. Većina onoga što su mediji o meni rekli bilo je 100% suprotno od onoga što sam govorio i pisao, ali su ljudi pretežno vjerovali onome što su im mediji servirali. Ismijavali su me miliju­ni ljudi zbog stvari koje nisam govorio i u koje nisam vjerovao. Drugim se ljudima to događa svakodnevno. Masovna hipnoza pretvorila je milijune ljudi u promatrače svijeta, a ne u njegove sudionike. Dopuštamo da drugi djeluju dok mi promatramo i čekamo, gledajući kako njih nekolicina igraju igru koja odlučuje o budućnosti ljud­ske rase... naše ljudske rase. Simboli takvog stanja su sport i beskrajne televizijske sapunice pored kojih smo mi promatrači fabriciranih života površnih, plošnih, je­dnodimenzionalnih likova. Često živimo njihov život umjesto svoj. I ja volim sport, a u nekim sapunicama i uživam, ali opasnost se javlja kad je to jedino čemu se u životu posvećujemo. Kao s toje 1800-ih godina rečeno u jednom od Protokola lluminata:

„Kako mase ne bi bile u stanju spoznati zašto su tu i koja im je svrha, dodatno im odvraćamo pozornost zabavom, igrama, hobijima, strastima, blještavim palača­ma... Uskoro ćemo kroz tisak započeti predlagati natjecanja u umjetnosti i raznim sportovima: ti će ih interesi naposljetku odvratiti od postavljanja nama nezgodnih pitanja. Kako postaju sve manje vični odražavati i oblikovati vlastita mišljenja, ljudi će početi govoriti istim tonom kao i mi, jer mi ćemo im sami nuditi nove smjernice za način razmišljanja... naravno, sve to putem osoba za koje nitko ne bi rekao da su s nama solidarne." Protokol 13

Kad razmišljamo o hipnozi, najčešće si predočavamo neku osobu kako leži na ka­uču i sluša riječi hipnotizera koji joj tiho šapuće na uho. Ili pak vidimo hipnotizera koji skupinu ljudi na pozornici navodi da rade šašave stvari pred publikom koja se grohotom smije. Neki čak zahtijevaju da se to zabrani jer može biti opasno. To su svima nam poznati oblici hipnoze. Međutim, ne uviđamo da nas se suptilno hipno­tizira i potiče da radimo i mislimo šašave stvari svaki dan u svome životu. Ne, sada ne ležimo na kauču i ne slušamo blage riječi hipnotizera, nego sjedimo u naslonjaču i

psinoiosKi rasizam

slušamo urednike vijesti, filmske zvijezde, glasove u reklamama i svakojake voditelje. Poruke zasipaju naš svjesni i nesvjesni um te nas progamiraju da razmišljamo onako kako to žele kontrolori i vlasnici medija, banaka, farmaceutskih kompanija, tvornica oružja, naftnih kompanija i tako u nedogled. Ima li ikoga tko sada čita ovu knjigu i tko još uvijek vjeruje da je ideja svjetske zavjere - s nekolicinom ljudi u glavnoj ulozi koji drže kontrolu nad ogromnom većinom - samo neka neostvariva tlapnja? Nara­vno da nema.

Pri tom se uvelike koristi ezoleričko znanje o prirodi čovjekove psihe. I dok se po­jedince iz duhovnog pokreta ismijava zbog njihovog tumačenja ljudskog uma i duha, to isto znanje koriste manipulatori kako bi nas potajice hipnotizirali i programirali našu podsvijest. Doktor Wilson Bryan Key, profesor novinarstva, istražio je ove te­hnike i napisao tri knjige: Medijsku seksploataciju (Media Sexploitation), Orgije uz pladanj školjaka ('The Clam Plate Orgy) i Zavođenje podsvijesti (Subliminal Seduction). Otkrio je da oglašivači troše milijune dolara na subliminalnu" manipulaciju (progra­miranje podsvijesti) i indoktrinaciju potrošača. Dr. Key je razotkrio postojanje tahi-stoskopa, filmskog projektora sa zatvaračem objektiva visoke brzine koji svakih pet sekundi bljesne poruke koje traju 3000-ti dio sekunde. Takve se poruke golim okom ne vide, ali ih upija naša podsvijest. Zatim se te poruke polagano probijaju iz podsvi­jesti do svjesne razine u vidu misli, želje ili mišljenja koje pojedinac smatra vlastitima. Prije dosta godina takva jedna slika boce Coca-Cole ubacivala bi se u kino-film prije stanke. Publika je nije mogla vidjeti, ali njihova podsvijest jest. Prodaja Coca-Cole tijekom stanki u kinima značajno je porasla.

Tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća eksperimenti s takvom subliminalnom interakcijom s podsviješću naglo su se širili. Liječnik Hal. C. Baker je 1962. i 1964. patentirao subliminalne uređaje koji su povećali mogućnosti takve tehnologije. On je vodio uspješnu kliniku za mršavljenje u New Orleansu koristeći subliminalne poruke usmjerene na podsvijest, a njegov program protiv krađa proveden je u robnim kuća­ma u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. U trgovinama su se puštale poruke sa sadržajem „Ne kradi!" koje uho nije moglo čuti. Broj krađa se poprilično smanjio. Godine 1986. pojavio se napredniji sigurnosni sustav koji je poruke odašiljao podno zvukova ugodne pozadinske glazbe. Zvuk poruke rastao je ili padao s glasnoćom gla­zbe, što se podešavalo pomoću računala. Pokazalo se da ovakve subliminalne poruke djeluju. Za što se, dakle, još koriste?

Pred nekoliko se godina u Francuskoj digla velika buka kad je primijećeno da slika Francoisa Mitteranda bljeska u naslovima vijesti. To je bilo u doba kad je Mitterand bio u utrci za predsjednika. Bila je to zacijelo greška TV kuće, ali kakva? Greška: jer je slika uopće stavljena u naslove, ili greška: jer ju se predugo zadržalo pa je viđena i svjesno i nesvjesno? Mogućnosti subliminalnih poruka za utjecanje na ishod izbo­ra i usmjeravanje mišljenja masa jednostavno su fantastične. Ako ovim tehnikama manipulatori mogu navesti ljude da u većem broju kupuju boce Coca-Cole, zar ne mogu navesti i veći broj ljudi da glasuju za stranku i kandidata koje oni žele? Mogu.

405

... / istina će vas osloboditi

Naravno da mogu. Uzmete li u obzir sve ovo što ste dosad pročitali, mislite li da bi iskoristili te mogućnosti za manipulaciju uma ljudi ili bi to odbili učiniti zato stoje to nedemokratski? Jednom kad su tehnologija i znanje dostupni, ne postoji ništa što se ovom tehnikom masovne hipnoze ne bi moglo prenijeti u podsvijest.

I opet se vraćamo ezoterijskom znanju. Manipulatori znaju kako psiha funkcio­nira i kako se reakcije mogu programirati a da svjesna razina svijesti ne zna da se to događa. Danas postoje uređaji koji se mogu postaviti blizu radio ili televizijskog odašiljača da bi odašiljali poruke koje se ubacuju u valnu dužinu televizijske emisije kao „val nosilac", tj. nosilac subliminalne poruke. Takve subliminalne poruke izlaze iz televizora a da čak ni televizijske postaje ne znaju da se to događa. Poruke mogu govoriti ljudima kako da glasuju, koga bi trebali voljeti, a koga mrziti, što bi trebali kupiti te što misliti. Recimo da ste naumili potaknuti nerede. Neko vrijeme šaljite subliminalne poruke na određenom području, a potom nađite jednog ili dva agenta provokatora i neki događaj kojim će se gnjev razbuktati. Začas ćete imati ljude, subli-minalno već pripremljene, koji će naprosto pomahnitati. A zatim kažete da policiji i vojsci treba dati veće ovlasti kako bi taj „problem" uspješno „riješile".

Televizija je postala najveće sredstvo manipulacije uma i započinje već s tek neko­liko godina starom djecom. Neki istraživači smatraju da su djeca posebno prijemčiva za ovakav oblik programiranja. Većina ljudi gleda televiziju kao da su ekranom opči­njeni. Nema više razgovora. Umjesto da razgovaramo s ljudima, govori nam televizij­ski aparat. Živote nam uvjetuju teme i indoktrinacija koje se slijevaju s ekrana. Govori nam se što je ispravno a što krivo, što je uspjeh a što neuspjeh, što je „in" a što ,,out". Televizor je naš kućni hipnotizer u kutu sobe. Mnogi ljudi zaspu ispred televizora jer im se mozak do zasićenja bombardira neprestanom bujicom mišljenja i informaci­ja. Što čini hipnotizer prije nego što započne davati one podsvjesne sugestije? Svoje klijente prvo dovede u opušteno stanje, u dremljiv polusan, jer svjesni je um tada utišan pa se podsvijesti najlakše pristupa. Ima li stoga boljeg načina da se televizij­ske gledatelje programira subliminalnim porukama nego da ih se dovede u takvo polusnovito snanje u njihovim naslonjačima? U stvari, ljude se čak može dovesti u to stanje subliminalnim porukama koje dopiru iz televizora. A koji je stvarni učinak računalnih igrica i tehnologije virtualne stvarnosti koje neku djecu pretvaraju u zom-bije? Virtualna stvarnost je dobar naziv jer je čitav sustav osmišljen kako bi ljudsku rasu poticao da prihvati virtualnu stvarnost i nazove ju životom. Dr. Wilson Bryan Key, istraživač ove problematike, rekao je da subliminalna tehnologija može utjecati na mnoge ljude tako da ih se programira da započnu previše jesti i piti, da promijene svoje seksualne navike i ispolje ekstremno ponašanje na gotovo beskonačan broj dru­gih načina. Podsvijest se programira uzorcima mišljenja, čime se stvara posljedična fizička zbilja. Iz dana u dan, te su tehnike sve sofisticiranije i naprednije. Susan Bryce ukazuje na jedan takav trend u svom članku u lipanjsko-srpanjskom izdanju časopisa Exposure 1993. godine:

406

psihološki fašizam

„Podaci o odnosu između otkucaja srca i prijemljivosti pokazuju da glazba ili glas

čiji je tempo usklađen s ritmom ljudskog srca od 72 otkucaja u minuti mogu imati

utjecaj na ljudsko ponašanje ... Eksperimentalne reklame u kojima su se koristila

72 udara bubnjeva, glazbe ili glasa u minuti testirane su u posebnoj dvorani sa

slučajno odabranom publikom sastavljenom od kućanica i njihovih supruga. Ra­

dilo se o reklami za novi analgetik protiv glavobolje. Rezultati su pokazali da kada

bi ta reklama bila prikazana gledateljskoj publici od 30 milijuna ljudi koji su gledali

NBC-jeve večernje vijesti, njih pet milijuna dobilo bi glavobolju u roku od tri sata

o.d gledanja te reklame."12

Razvijena je tehnologija slanja poruka u obliku mikrovalova i valova iznimno ni­skih frekvencija (ELF) koji se mogu obraćati podsvijesti i uzrokovati fizička obolje­nja. Važno je imati na umu da je znanje koje se tajno čuva o ljudskom tijelu i umu daleko naprednije od bilo čega što nam je dopušteno vidjeti u javnoj areni. I opet, to je dio strategije kojom se javnosti podastiru samo najnužnije, šture, informacije, jer one druge nisu za svačije oči. Ako netko posjeduje znanje i tehnologiju za koje većina ljudi nije niti svjesna da postoje, mogućnosti manipulacije su ogromne. Ezoterijsko znanje koje se godinama prenosilo kroz mrežu tajnih društava bilo je glavni čimbe­nik u stvaranju ove dvobrzinske znanosti. Javnosti se govori o ograničenoj znanosti s namjerno naglašenim nedostacima koja seže u prošlost još do Darwina i ostalih, dok njezina daleko naprednija verzija ostaje skrivena. Sklop uma i duha, taj neprola­zni dio nas, niz je međusobno povezanih i međudjelujućih magnetskih energetskih polja. Ona reagiraju na druga magnetska energetska polja i zato su ljudi koji žive pod električnim vodovima skloniji određenim bolestima. Elektromagnetsko polje koje isijavaju vodovi narušava ravnotežu magnetskog sklopa uma i duha ljudi koji žive u blizini. Takva se neravnoteža prenosi kroz više razina našeg bića do fizičkog tijela, gdje se ispoljava kao rak ili neka druga bolest. Također može izravno utjecati na rad stanica i dovesti do fizičkog oboljenja. Prema tome, ako manipulatori mogu emiti­rati vijesti na određenim frekvencijama, mogu narušiti i ravnotežu naših staničnih i nefizičkih magnetskih razina i prouzročiti fizička, mentalna i emocionalna oboljenja. Ted Gunderson, bivši FBI-jev agent, rekao je da se magnetski radioaktivni diskovi već dugo tajno koriste kao „tihi ubojice" koji izazivaju rak, kako bi se uklonili nepo­željni političari i drugi. Mogu izazvati karcinome koji bujaju zapanjujućom brzinom. Eksperimenti o djelovanju ELF valova i supstanci za kemijski rat rutinski se provode na ljudima diljem svijeta koji ništa ne sumnjaju. O tim stvarima čujemo u vijestima i izvještajima o „neobičnim i neobjašnjivim epidemijama/bolestima" koje izbijaju na manjem području neke zemlje. Kažu mi da u dijelu New Mexica stanovnici pate od „niskofrekventnog zujanja u ušima" koje nitko ne zna objasniti, a uzrokuje glavobolje i bolesti u prijemljivih pojedinaca.

Nekim je ljudima teško povjerovati da se poruke mogu emitirati podsvijesti. Me­đutim, što su radio i televizija? Oni su riječi i slike emitirane u obliku valova koje

/' istina će vas osloboditi

tehnologija potom dekodira natrag u riječi i slike. Kad razmislite o postojanju tajnog a naprednog znanja o prirodi ljudskog mozga/psihe, je li doista tako teško uvidjeti da je moguće emitirati slike na valnim dužinama osmišljenima da se obraćaju podsvi­jesti? U stvari, kao što detaljno objašnjavam u knjizi Pobuna robota, postojanje takve tehnologije može se i dokazati. Eksperimenti su pokazali da ako su ljudi izloženi tim valovima nešto duže od minute, počinju reagirati onako kako im poruke nalažu. U njihovim se glavama te poruke čine kao njihove vlastite misli, dok se, zapravo, one podešavaju prema valnim dužinama koje se emitiraju van njihove psihe. U takvoj situaciji, ti su ljudi vrlo isplativi roboti. Dvije takve tehnike zovu se „Radijska hipno-tička intracerebralna kontrola" i „Elektronički rasap sjećanja". Istraživači kažu da one mogu daljinski izazvati hipnotički trans, prenositi sugestije i izbrisali cjelokupno sje­ćanje, ne samo na te upute već i na sve što je osoba učinila reagirajući na njih. Kakvo li je to izvanredno sredstvo ako želite ukloniti „problematične" osobe; stvoriti neki strašan događaj koji će diskreditirati osobu ili skupinu; oteti nekoga i za to okriviti „vanzemaljce"; ili pak stvoriti situaciju tipa problem-reakcija-rješenje. Novinar James Moore je 1975. godine tvrdio da je došao do priručnika od 350 stranica o toj temi, iz CIA-inih izvora. U jednom dijelu tog dokumenta stajalo je sljedeće:

„Medicinski gledano, ti radio signali usmjeravaju se prema određenim dijelovima mozga. Kada neki dio vašeg mozga primi mali električni impuls iz vanjskih izvora, kao što su vid, sluh itd., proizvodi se emocija - kao npr. ljutnja kada biste ugledali skupinu mladića kako tuku staricu. Isti taj osjećaj ljutnje može se stvoriti umjetnim radio signalima koje vašem mozgu šalje kontrolor. Upravo takav bijes mogli biste osjetiti istog trena, bez nekog vidljivog razloga."

Navodi nas to da se zapitamo o nekim porukama koje primaju mediji i kanaliza-tori. Psihički osjetljivi ljudi svjesno se uključuju na druge valne dužine stvarnosti. Moguće je, štoviše vjerojatno, da se neki uključuju na valne dužine emitirane tehno­logijom s naše planete. Praktičari tajne znanosti znaju da kanalizatori mogu komu­nicirati s drugim valnim dužinama stvarnosti. Oni znaju kako se to radi te u svojim eksperimentima koriste medije tj. kanalizatore. Prema knjigama o kontroli uma i na­prednom znanstvenom establišmentu u Montauku" u Sjedinjenim Američkim Drža­vama 1970-ih, znanstvenici Elite mogli su na ekranu računala proizvesti sliku onoga što je mislio njihov medij. Kasnije su emitirali valove njegovih misli s odašiljača u bazi i otkrili da su emitirane misli imale utjecaja na mišljenje lokalnog stanovništva. Manipulatori također znaju da sve više ljudi sluša ono što govore kanalizatori. Krasne li prilike da se taj proces iskoristi za daljnju manipulaciju. Još jednom treba ponoviti da ćemo se najboje zaštititi ako mislimo svojom glavom i ne prihvaćamo nikakve informacije zdravo za gotovo bez dubokog promišljanja o njima i provjere činjenica, koliko je god moguće. Isto se odnosi i na ono što čitate u ovoj knjizi.

Projekt MK Ultra Uz razvoj tehnika masovne kontrole uma pojavile su se i one usmjerene na konkre­tne pojedince. Najzloglasniji je program MK Ultra koji je vodila CIA. Inačice ovog programa bili su programi poznati pod nazivima Monarch, Bluebird, Artichoke, MK Delta i MK Naomi. Njihovi napredniji sljednici provode se i danas, a njihove žrtve često vidimo u novinskim naslovima kao ubojice koji su na zločin ponukani nekim unutrašnjim glasom. Projekt MK Ultra započet je 1950-ih godina pod vodstvom škotskog psihijatra s prebivalištem u Kanadi, dr. Ewena Camerona, koji je postao bliski prijatelj šefa ClA-e Allena Dullesa nakon što je na nirnberškom suđenju za ratne zločine Cameron sudjelovao kao kanadsko-američki psihijatar. Cameron je bio jedan od psihijatara koji su ispitivali čovjeka koji je tvrdio da je Rudolf Hess. To je za Camerona bio prikladan zadatak jer ono što je činio svojim „pacijentima" u sklopu CIA-inog programa MK Ultra, odražavalo je neke stvari koje su nacisti radili svojim žrtvama. Prije dolaska saveznika a pod nadzorom ljudi kao što su braća Dulles i drugi članovi američkog elitnog establišmenta, iz Njemačke su kradom izbavljeni mnogi nacistički stručnjaci za kontrolu uma i vodeći znanstvenici. Odvedeni su u Sjedinje­ne Američke Države kako bi nastavili svoj rad na kontroli uma i onome što ćemo nazivati letećim tanjurima i antigravitacijskom tehnologijom. Neki procjenjuju da je pobjeglo i do 10.000 aktivnih nacista, ostavivši iza sebe farsu od Nirnberškog procesa da dijeli „pravdu" onima koji su u mnogo slučajeva bili krivi za daleko manje zločine od zločina onih kojima su Amerikanci pomogli da pobjegnu. Da, nacisti su izvodili stravične eksperimente na ljudima, uključujući djecu - u to ne sumnjam. Međutim, misli li netko doista da se to ne provodi i danas u podzemnim pogonima u Americi i drugdje? Nacistički mentalitet nije nestao 1945., samo je promijenio lokacije i, u doslovnom smislu, sišao u podzemlje.

CIA je nastala od ratnog OSS-a (Ureda za strateške usluge). Stvaranje ove nove središnje obavještajne agencije izvedeno je uz nadzor britanske obavještajne službe koja je iza sebe imala stoljeća iskustva s tajnim operacijama. Mnogo ključnog ka­dra u CIA-i bili su nacisti koji su služili Hitleru. Jednog od njih, SS-ovca Reinharda Gehlena, zaposlio je Alien Dulles da uspostavi CIA-inu mrežu u Europi nakon rata. Kažem „zaposlio", no Gehlen je zapravo rekao da je to više bilo partnerstvo izme­đu CIA-e (pod vodstvom Hitlerovog pristalice Allena Dullesa) i svjetske nacističke mreže. Gehlen je izjavio daje suradnja s Dullesom bila „džentlmenski dogovor" koji „iz više razloga nikada nije izložen crno na bijelo ... povjerenje koje se razvilo medu dvjema stranama tijekom intenzivnih osobnih kontakata bilo je toliko da nijedna od njih nije ni najmanje oklijevala čitavu operaciju zasnovati na usmenom dogovoru i stisku ruke".14 Pretpostavljam da „usmeni dogovor" nema nikakve veze s opasnošću da procure pisani dokazi i razotkriju čitavu priču. Pisac i istraživač Noam Chomsky kaže da je Gehlen utemeljio tajnu američko-nacističku vojsku koja je svoje operacije proširila i na Latinsku Ameriku (gdje je podržavala režime nacističkog tipa nametnu­te ljudima od strane Sjedinjenih Američkih Država). CIA-u su formirali nacisti, za

409

/ I^LIIIU ce vub ubiuvuuiii

naciste i za promicanje nacističkog mentaliteta. Jedna od glavnih ortakinja CIA-e je britanska obavještajna služba jer je u svojoj srži i ona nacistička organizacija, kao što je to i duboko korumpirana međunarodna „policijska" služba poznata kao Interpol, koju su predvodili i predvode poznati nacisti. CIA je pod vodstvom Ailena Dullesa financirala psihijatra Ewena Camerona od ranih 1950-ih, kao što potvrđuju doku­menti objavljeni 1977., na temelju američkog Zakona o slobodi informacija. Većina je dokumenata uništena ili neobjavljena, ali bilo ih je dovoljno da pruže kratak uvid u noćnu moru pod nazivom MK Ultra. Projekt je uključivao upotrebu droga (poput LSD-a) i grotesknih tehnika manipulacije uma poznatih kao „razbijanje obrazaca" i „psihičko navođenje". CIA je priznala daje podržavala istraživanja kontrole ljudskog uma i ponašanja na 150 ustanova, medu kojima su bile bolnice, zatvori, farmaceutske kompanije i 44 sveučilišta. U tome je sudjelovalo najmanje 185 znanstvenika. Slično kao i u nacističkim eksperimentima, predmet pokusa bili su oni koje se smatralo nižim ljudskim bićima, poput prostitutki, stranaca, ljudi ne-bijele boje kože i nar­komani. Na tisuće zatvorenika također je prisiljeno da u tome sudjeluju, a pacijenti bolnica i mentalnih ustanova iskorištavani su bez svog pristanka kao pokusni kunići za ove poremećene ljude. Neka mi nitko ne kaže da se ovo više ne događa u svijetu, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo. Koristili su i pripadnike američkih vojnih sna­ga. Tijekom 1970-ih, tisućama njih davali su LSD govoreći im da testiraju gas-maske i drugu zaštitnu opremu. Ovo baca novo svjetlo na teška oštećenja zdravlja vojnika kojima su se tijekom Zaljevskog rata davala cjepiva, a koji sada traže odštetu.

CIA je financirala Ewena Camerona putem organizacije zvane Društvo za ljudsku ekologiju, još jedne CIA-ine paravanske organizacije, koja je bila povezana sa Sveuči­lištem Cornell u New Yorku. Cameron i Dulles htjeli su razviti droge i oblike elektro­ničke stimulacije i hipnoze kojima bi se ljudima uklonila njihova prirodna osobnost i zamijenila s malo „poboljšanom". Još jedan bitan cilj bio je preprogramirati ljude da izvode atentate koji bi se onda mogli prikazati kao djelo nekog poremećenog luđaka. Cilj je vrlo brzo i postignut. CIA-in psiholog Jose Delgado je 1969. objavio knjigu Fi­zička kontrola uma: Prema psihociviliziranom društvu (Physical Control Of The Mind: Toward A Psychocivilised Society). Napisao je sljedeće:

„Fizička kontrola funkcija mozga dokazana je činjenica ... čak je moguće poticati i pratiti namjere, razvoj misli i vizualnih doživljaja. Radio-upravljanom električnom stimulacijom određenih cerebralnih struktura mogu se inducirati pokreti, može se pojavljivati i nestajati agresija, mogu se promijeniti društvena hijerarhija i seksualno ponašanje, a daljinskim upravljačem može se utjecati na sjećanje, emocije i proces mišljenja..."15

Govoreći na jednom skupu 1966., Delgado je rekao da njegovi eksperimenti „... potvrđuju neugodan zaključak da se pokreti, emocije i ponašanje mogu usmjeravati električnim putem i da se ljude može kontrolirati poput robota pritiskom na dugma-

410

jjòiiiuiusM lusizam

d".16 A upravo se to događalo ubojicama koji su ubijali ljude poput Johna Lennona17, zatim nesuđenom ubojici predsjednika Reagana i, gotovo sigurno, ubojici kralja Fai-sala iz Saudijske Arabije, koji je ustrijeljen 1975. godine. Kralja, koji je rutinski dao da se besplatni primjerci Protokola podijele stranim turistima, ubio je rođak koji je do­putovao iz Amerike da to učini. Ova se tehnika također koristi za: programiranje lju­di koji istrče na ulicu ili uđu u restorane i započnu pucati svuda naokolo te za vršenje najgroznijih zločina kojima se šire strah i mišljenje „da se nešto mora učiniti". Ovo zahtijeva - što se na koncu i postiže - oštrije zakone i presude, bolje naoružane po­licijske snage i kamere na ulicama. Usput rečeno, Lennonovog ubojicu Marka Chap-mana „mentalno" je procijenio Bernard Diamond, isti psihijatar koji je „procijenio" i Sirhana Sirhana, žrtveno janje u ubojstvu Bobbyja Kennedyja. Čista slučajnost!

LSD se mnogo koristio u Cameronovim eksperimentima. Ta droga izaziva konfu­ziju - ključni aspekt kontrole uma. Jedna od prvih žrtava bio je Frank Olsen, kemičar specijaliziran za bolesti dišnih puteva. Dok je patio od „depresije i paranoje" davan mu je LSD, i dva se tjedna poslije bacio u smrt s prozora jednog njujorškog hotela. CIA je financirala niz „sigurnih kuća" za provođenje eksperimenata u San Franciscu i New Yorku. Tu su operativa MK Ultre kroz dvostrana ogledala promatrali kako se klijenti prostitutki koje je uposlila CIA ponašaju nakon što im je kradomice dan LSD. U Cameronovom sjedištu, Memorijalnom institutu Allan u Montrealu, on je ljude koji ništa nisu sumnjali „liječio" od raznih mentalnih problema i sustavno im uništa­vao osobnost u MK Ultrinim eksperimentima. U časopisu Observer od 16. listopada 1994. autorica Elizabeth Nickson iznijela je priče mnogobrojnih Cameronovih žrtava, uključujući i njezinu majku. Jedna je pacijentica, žena iz Vancouvera, patila od pos-tporođajne depresije i iscrpljenosti. Cameron ju je 86 dana držao u snu izazvanom lijekovima, a kad je s njom završio, u potpunosti je bila izgubila pamćenje i sjećanje na svoj život, uključujući i vještinu čitanja i pisanja. Trebalo ju je čak učiti odlaziti na WC. Kao rezultat tog pritiska na njenu obitelj, izgubila je i supruga i šestero djece. Bio je to isti onaj Ewan Cameron kojeg su veličali kolege iz struke i koji je biran za predsjednika niza vodećih psihijatrijskih tijela, uključujući i Svjetsku psihijatrijsku udrugu. Među predsjednicima i direktorima projekta MK Ultra bili su i predsjednik Medicinskog centra Cornell u New Yorku i šef Instituta Smithsonian. Bili su tu najviši dužnosnici establišmenta, a ne neki ludi profesor koji radi sam, na svoju ruku.

Jedna od Cameronovih tehnika povezana je s onim što sam rekao ranije. Koristio je uređaj za snimanje kojeg je nazvao Cererofon i stavljao ga, s neprestano ponavlja-nim porukama, pod jastuk žrtvi koja spava. Također bi snimao ključnu frazu koju je u razgovorima s njim koristila žrtva i zatim je ponavljao u razmacima od 30 sekundi dok bi žrtva spavala. To je bilo takozvano „psihičko navođenje", što bi dovelo do žrtvi-ne opsjednutosti odnosnom frazom i nemogućnosti da misli o bilo čemu drugome. Emocionalne posljedice bile bi takve da su se koristili lijekovi za smirenje. „Psihičko navođenje" , tj. umetanje „nove" osobnosti, često bi slijedilo elektroterapiju kao oblik uništavanja prirodne osobnosti. To se nazivalo procesom „razbijanja obrazaca".

. / isuna ce vos osioooam

Cameron je koristio tehniku koja se zvala Page-Russellov šok-tretman, nazvan p0

dvojici britanskih liječnika koji su ga i razvili. Žrtvama bi se davao inicijalni elektro-šok, nakon kojega bi uslijedilo još pet do devet manjih, dvaput ili triput dnevno u razdoblju od trideset dana. Bolničko osoblje je u to doba izjavljivalo da su bolnicom odjekivali vriskovi. „Pacijenti" su, zacijelo, pokušavali umaći takvoj strahoti. Kad bi „razbijanje obrazaca" završilo a žrtva bila potpuno zbunjena, na glavu bi joj se stavila kaciga te ponavljale negativne poruke i do dvadeset sati dnevno. U porukama bi se ponavljale fraze poput: „Moja me majka mrzi, moj me suprug mrzi, ja sam propali-tet" itd., a korišene su snimke žrtvinog vlastitog glasa. Uz to, po svršetku svake poru­ke Cameron bi im noge prekrivao žicama i davao elektrošok.

Kada bi stara osobnost na taj način bila uništena, proces se koristio za stvaranje nove po Cameronovim zamislima. Ovo je, ne zaboravimo, financirala CIA novcem poreznih obveznika po nalogu Allena Dullesa, čovjeka koji je, uz još neke druge, nad­zirao nirnberško suđenje za ratne zločine na kojem su mnogobrojni niže rangirani nacisti osuđeni na smrt za zločine mnogo manje strašne od onoga što su radili on i Cameron. Sve se ovo nastavlja, na mnogo napredniji način, i danas. Čuo sam za slična takva istraživanja kontrole uma na nekim britanskim sveučilištima, pa ako o tome znate nešto više, molim vas da mi javite.

Većina ljudi nema pojma da zatvaranje pojedinca u mentalnu ustanovu zakon čini vrlo jednostavnim. To je doista lako postići, jednog prijatelja koji je prolazio kroz traumatično duhovno buđenje (sagledavao je svijet onakvim kakav doista jest) obi­telj je prisilila da pristane na odlazak u privatnu duševnu bolnicu. Kad su već toliko navaljivali, neka im bude. Međutim, kad je odlučio napustiti bolnicu nakon ležernog razgovora s liječnicima, nasilno je u tome spriječen. Također su ga prisilili da uzima lijekove. Ono što su djelatnici bolnice radili bilo je savršeno u skladu sa zakonom. Kad jednom date pristanak da vas se liječi na takvom mjestu, gubite sva svoja prava na odlazak ako osoblje smatra da bolnicu ne biste trebali napustiti. Budući da liječni­ci na toj razini svoje profesije uglavnom nemaju pojma o prirodi psihe, premda ih se naziva „psihijatrima", mogu vas zatvoriti i prisiliti da uzimate lijekove kako bi „liječili" neke posve prirodne pojave. Ne budemo li na oprezu, upotrijebit će „duševnu bolest" kao izgovor da zatvore one koji govore da mogu komunicirati s drugim frekvencija­ma („shizofrenija") i one koji tvrde da postoji svjetska zavjera („paranoja"). Oni koji, poput mene, govore o obje ove stvari postaju „paranoidni shizofrenici". Upravo su na taj način sovjetski disidenti pozatvarani u psihijatrijske ustanove.

Na početku Bushevog predsjedničkog mandata CIA se s devetoro žrtava MK Ultre nagodila izvan suda za najveću moguću svotu novca bez suglasnosti državnog tuži­telja. Još ih se 69 još uvijek bori za odštetu. Tomu nimalo ne doprinosi niti priznanje Richarda Helmsa, šefa CIA-e u doba Vvatergatea, daje 1973. uništio glavninu doku­menata o MK Ultri. Ono o čemu ovdje pričamo najteži je oblik politike pretvaranja ljudske rase iz jedinstvene, slobodoumne kreacije Tvorca u krdo ovaca i robota. Riječ je o kombinaciji tehnologije, režiranih događaja i kontrole politike i (što je najvažnije)

412

medija. Iza svega stoji poznala lista imena. Dokument pod nazivom „Nečujno oružje

za tihi rat" razotkriva ulogu Zaklade Rockefeller u financiranju istraživanja na Sveu­čilištu Harvard o mogućnostima računala pri kontroli čovjekovog mišljenja. Cilj je u potpunosti zamijeniti opipljivi novac kartičnim elektronskim novcem, a zatim zami­jeniti kreditne kartice i osobne iskaznice potkožnim mikročipom. Korporaciji Intel dodijeljen je petogodišnji ugovor 1994. da razvije takav uređaj u svom postrojenju u Rio Ranchu, u državi New Mexico. Takav bi čip bio povezan s globalnim računalom pod izgovorom da se sve financijske transakcije moraju zabilježiti u novoj središnjoj svjetskoj banci. To bi računalo znalo sve o nama u svako doba i moglo bi nam slati poruke, programirajući pritom našu svijest. Tada bismo, u pravom smislu riječi, po­stali roboti.

Ovakav razvoj događaja nije ništa novo. ClA-in psiholog dr. Jose Delgado je 1966. rekao da će doći dan kada će se kontrola mozga moći prebaciti na ne-ljudske opera­tore uspostavom dvosmjerne komunikacije između implantiranog mozga i računala. Tijekom 1970-ih Švedska je bila u čudu kad je čula da se mikročipovi ugrađuju bol­ničkim pacijentima bez njihova znanja, kao dio eksperimenta kontrole uma. Odobre­nje je dao bilderbergovac, švedski premijer Olof Palme. Opasnosti su goleme i očite. Kao što je senator Sam J. Ervin, šef senatskog pododbora za promjene ponašanja, 1973. rekao:

„...behavioralna tehnologija ... u Sjedinjenim Američkim Državama, zadire danas u najosnovnije temelje individualnosti i samu srž osobne slobode. Po mom mišlje­nju, najozbiljnija prijetnja ...jest moć koju ova tehnologija daje jednom čovjeku da nameće svoje poglede i vrijednosti na drugog... Ako naše društvo želi ostati slobo­dno, jednom se čovjeku ne smije dati ovlaštenje da mijenja osobnost drugoga i da diktira vrijednostima, razmišljanjem i osjećajima drugih.18

U čitavom dokumentu o nečujnom oružju te u filozofiji Elite, općenito je razvidna želja da se učini upravo to. Vidimo kako izabrana elita kontrolira „glupo stado" u svim područjima života. Sve započinje s djecom u školama i mladima na sveučilištima. Zgra­bite ih dok su još mladi i bit će vaši zauvijek. Ne mogu se načuditi kada vidim, govoreći na sveučilištima, u kolikoj je mjeri glavnina studenata već u dobi od sedamnaest ili osa­mnaest godina isprogramirana da misli poput klonova sustava. Njihova nesposobnost da misle samostalno, čast izuzecima, jednostavno zapanjuje. U dokumentu „Nečujno oružje za tihi rat", namijenjenom vlastitim prevoditeljima takve politike, naglašava se važnost kontroliranja onog što se govori djeci i mladima. Nastavnici su obučeni da razmišljaju na određeni način i da vjeruju da su informacije koje prenose točne. Čak i ako gaje sumnje, vlasti inzistiraju da se ipak podučava baš na taj način. „Ako Vam se to ne sviđa, gospodine nastavnice ili gospodo nastavnice, maknite se pa ćemo Vas zamijeniti nekim tko će činiti ono što mu se kaže." Kao što poznata rock grupa Pink Floyd kaže u svojoj poznatoj pjesmi, obrazovni sustav programira djecu da budu „samo još jedna cigla u zidu". No, koliko se

413

o takvim pitanjima uopće raspravlja? Nastavnici, roditelji, sindikati učitelja i političari raspredaju unedogled o financiranju škola i manjku udžbenika. Gdje je tu briga za ono što se u školi zapravo uči i što piše u udžbenicima? A na svijetu zapravo nema teme koja je va­žnija od programiranja ljudskog uma. Iz toga proizlazi sve ostalo. Dokument o nečujnom oružju sjajno opisuje tehniku kontrole uma. O tihom ratu kaže sljedeće:

„On ispaljuje situacije umjesto metaka; pokreće ga obrada podataka umjesto baru­

ta; računalo umjesto puške; vodi ga računalni programer umjesto snajperista; vodi

se pod zapovjedništvom bankarskih magnata umjesto vojnih zapovjednika. On ne

proizvodi čujnu buku i ne uzrokuje očite tjelesne ili duševne ozljede i ne miješa se

očito u svakodnevni društveni život ljudi.

Pa ipak, on stvara'očitu'buku, uzrokujući očite tjelesne i duševne posljedice, i očito

se miješa u svakodnevni društveni život - stoje očigledno istreniranom promatra­

ču koji zna na što treba obratiti pozornost. Javnost ne može pojmiti takvo oružje i

stoga ne može ni vjerovati daju ono napada i pokorava.

Javnost može instinktivno osjetiti da nešto nije u redu, ali zbog tehničke prirode

nečujnog oružja ne može izraziti svoje osjećaje na racionalan način ili se inteligen­

cijom nositi s problemom. Zbog toga ne zna kako zavapiti upomoć i kako se, u

svrhu zaštite, udružiti s drugima.

Kad se nečujno oružje primjenjuje postupno, ljude se privikava na njegovu prisu­

tnost i uči podnositi njegove nasrtaje na svoj život sve dok pritisak (psihološki pre­

ko ekonomskog) ne postane prevelik, i dok se ne slome. Prema tome, nečujno je

oružje jedna vrsta biološkog rata. Ono napada vitalnost, mogućnosti i pokretnost

pojedinaca u društvu, i to tako što poznaje, razumije, manipulira i napada njihove

izvore prirodne i društvene energije te njihove fizičke, mentalne i emocionalne vr­

line i slabosti."

Drugim riječima, podijeli pa vladaj. Uvedi svoju svjetsku dikaturu metodom postu­pnih koraka do cilja i malo će njih, prije negoli bude prekasno, shvatiti što se zapravo zbiva. U stvari, mnogi će čak i ismijavati ili osuđivati one koji ukazuju na ono što se ui­stinu zbiva. Čitatelji ove i sličnih knjiga znaju što se uistinu zbiva. Ako smo doista pre­dani izgradnji boljeg svijeta i slobodi mišljenja i izražavanja, te je informacije nemoguće zanemariti. Posao koji svi moramo obaviti da bismo nadvladali vlast koju programeri imaju nad tolikim ljudskim umovima vrlo je velik, ali i savršeno izvediv. Izvest ćemo ga budemo li spremni latiti se takvog zadatka. Nema ničeg moćnijeg od ljudskog uma odlučnog da misli i radi samostalno. To je noćna mora svakog manipulatora a vi, kao i svatko na ovoj planeti, takvu moć imate.

Morate je samo upotrijebiti.

414

IZVORI

1 Vidi knjigu dr. Johna Colemana Conspirators'Hierarchy: The Story Of The Committee Of

300.

2 Sunday Telegraph (5. veljače 1995.).

3 Oswald Le Winter, operativac ClA-e 1968.-85., govoreći o dokumentarcu The Maltese

Double Cross, prikazanom zastupnicima Britanskog parlamenta 1994. 4 Ibid.

5 Tijekom 1980-ih dogodila se još jedna zrakoplovna nesreća u kojoj je život izgubilo

329 osoba. U zrakoplovu kompanije Air India eksplodirala je 1985. godine bomba u

irskom zračnom prostoru. Otkriveno je da počinitelje treba tražiti u paravojnoj bazi Ala­

bama gdje se plaćenici obučavaju za terorističke aktivnosti.

6 Noam Chomsky, Letters From Lexington (AK Press, Edinburgh, Scotland), str. 119-120.

7 The Rockefellers, CBS (petak, 28. prosinca 1973). Danas je ABC-jev voditelj i urednik

Peter Jennings, bilderbergovac.

8 „ls Rupert Murdoch preparing an assault on fortress Europe?", The European (7.-13.

srpnja 1995.), str. 2 1 .

9 „Murdoch takes five days to win news group for £800m", Daily Telegraph (4. veljače

1986.). 10 Three Part Series, 30. siječnja, 6. veljače, 13. veljače 1984.

11 „Subliminalno" se odnosi na poruke koje zaobilaze svjesnu razinu naše svijesti i pro­

gramiraju našu podsvijest, razinu koja stvara našu zbilju.

12 Časopis Exposure (lipanj/srpanj 1993.), str. 12.

13 Preston B. Nichols i Peter Moon, The Montauk Project and Montauk Revisited (Sky

Books, New York, 1992., 1994.). 14 Casebook On Alternative 3, str. 32.

15 J. M. Delgado, Physical Control Of The Mind: Toward A Psychocivilised Society (1969.).

16 Citat iz When The State Rapes: The Mind Control Papers, Part II, str. 2 i 6. Ovu studiju

distribuiraju Mediaecco i Contact Network International, PO Box 66,8400 AB Gorredijk,

Nizozemska.

17 Dosjei objavljeni na temelju Zakona o slobodi informacija otkrivaju kolika je prije­

tnja u očima američkih vlasti bio utjecaj kojeg je imao John Lennon.

18 Uvod u izvještaj senatskog pododbora iz 1974. o ulozi američke vlade u modifikaciji

ponašanja.

415

petnaesto poglavlje

kult ili varka?

Najbolji primjer pristupa manipulaciji uma zasnovanog na trendovskim riječima i frazama je izraz „kult". Plan je bio izrežirati događaje i propagandu koji obezvre­

đuju riječ „kult" u javnosti, a onda, kad se to postigne, lijepiti oznaku „kult" svakoj skupini ili organizaciji koju Elita želi diskreditirati i uništiti. Time se misli na sve one koji osporavaju srarws quo ili žive na način koji potkopava centraliziranu kontrolu.

Definicija kulta u rječniku The Concise Oxford Dictionary kaže da je to „sustav religioznog štovanja koji se izražava u ceremonijama; odanost ili posvećenost osobi ili stvari". Dakle, svaka je religija po toj definiciji kult, baš kao što su to i bankarski i financijski sustav, u kojima vlada odanost i posvećenost jednoj „stvari", a to je novac. Mreža tajnih društava Svevidećeg Oka je kult jer štuje lucifersku svijest Zatvorskih Čuvara kroz ceremonije, obožavanje i posvećivanje. Čitavo Ujedinjeno Kraljevstvo je kult, ili barem oni mnogobrojni ljudi koji su monarhiji odani i posvećeni. Prema tom kriteriju, gotovo sve postaje kult. Međutim, nije to ono što manipulatori žele da mislite. Poslužili su se raznim događajima da bi značenje riječi „kult" uvelike suzili i ograničili ga na opasne vjerske „luđake", ispranih mozgova, programirane da štuju mesiju. Plan je dobro razrađen, u smislu da umove ljudi puni sličnim porukama do te mjere da sve čemu se pripiše oznaka „kult" izaziva refleksnu reakciju: „Opasni luđaci - nešto se mora učiniti."

Tri su načina na koje možete izmanipulirati događaje i pripomoći ostvarivanju tog plana. Možete osnovati sasvim novi „kult" i njime upravljati; možete ubaciti agente provokatore u neku skupinu ili zajednicu koji će djelovati tako da diskredi­tiraju nedužne članove, ili naprosto možete okriviti skupinu ljudi ili sektu za nešto što nisu učinili. Koji god način odabrali, rezultat je isti - u kolektivnoj svijesti riječ „kult" biva dodatno obezvrijeđena. Dva događaja koja su bila iznimno uspješna u okretanju javnosti protiv riječi „kult" bili su masakri u Jonestownu 1978. i Wacu 1993. godine. Tabor Jonestown u Gvajani bio je sjedište sekte Hram naroda pod vodstvom „mesije" Jima Jonesa. Njezini su članovi, većinom crnci, pratili Jonesa u Gvajanu iz njihove izvorne baze u Kaliforniji, čiji je tadašnji guverner bio Ro­nald Reagan. Procjenjuje se da je 18. studenog 1978. godine oko 900 ljudi umrlo u Jonestownu u, kako se navodi, „masovnom samoubojstvu" cijanidom i vatrenim oružjem. U Wacu u Teksasu 15 godina poslije ponovno se od nas tražilo da povje-rujemo u službenu priču o „masovnom samoubojstvu" sekte davidijanaca (Branch Davidian) kojoj je vođa bio „mesija" David Koresh. Tko ima koristi od toga da ljudi povjeruju ovim službenim objašnjenjima? Oni koji žele da riječ „kult" znači

417

/ istinu ctr vus usiuuuuiti

„opasni luđaci". Zanimljivo je, stoga, da možemo ukazati na mnoge poveznice s oba­vještajnim agencijama.

Jedan od glavnih mecena Jonestowna bio je dr. Lawrence Layton stariji koji je pri­je bio zadužen za istraživanje i razvoj u jednom od najvećih istraživačkih centara američkih vojnih snaga za kemijsko i biološko oružje u Dugway Proving Groundu u Utahu. Istraživači ga povezuju sa sakaćenjem stoke koje se pripisivalo „vanzemalj-cima", biološkim ratovanjem i genetskim pokusima. Layton je također bio direktor Razvojnog centra za projektile i satelite u Odjelu za mornaričke propelere u Indian Headu u Marylandu. Bogatstvo njegove supruge dijelom je poteklo od kartela I. G. Farben. Njihov sin Lawrence Layton mlađi bio je u streljačkom vodu te sekte koji je pogubio predstavnika Kongresa Lea Ryana, nakon što je ovaj doputovao u Jonestown da istraži Hram naroda. Ryan je bio poprilično nepopularan u CIA-i. Bio je koau­tor Hughes-Ryanovog amandmana, koji je obvezao CIA-u da prethodno obavještava Kongres o tajnim operacijama. Kakve li slučajnosti da se Ryan, čovjek koji se borio da CIA narodu polaže račune, našao u Jonestownu, u Gvajani, baš u trenutku kad je započela pucnjava.

Laytonovi su ugledna južnjačka obitelj koja se tijekom Američkog građanskog rata borila za konfederacijske snage. Imaju mnoge veze s obavještajnim službama. Sestra Lawrencea Laytona mlađeg, Debora Layton Blakey, bila je udana za Georgea Philipa Blakeyja, čovjeka koji je platio predujam za imanje u Jonestownu kojeg je kupio Jim Jones. Blakey je bio bivši ugovorni agent za CIA-u u Angoli, a velik broj istraživača tvrdi da je Jonestown korišten kao paravan za obuku „buntovnika" za CIA-ine tajne operacije u Angoli. Postoje i druge poveznice CIA-e s masakrom u Jonestownu. Poznato je da je Richard Dwyer, zamjenik šefa veleposlanstva SAD-a u Gvajani i lokalni CIA-in šef, također bio umiješan. Na vrpci snimljenoj u Jonesto­wnu, nakon što se nasilje razbuktalo, čuje se glas Jima Jonesa kako viče: „Izvucite Dwyera odavde!" Dwyer je viđen, a poslije je to i priznao, kako krade novčanike i osobne dokumente mrtvima po nalogu Zbigniewa Brzezinskog, utemeljitelja Tri-lateralne komisije i tadašnjeg savjetnika Jimmyja Čartera za nacionalnu sigurnost.1

Članovi Hrama naroda bili su aktivni u svojoj podršci gvajanskom predsjedniku Forbesu Burnhamu, koji je otvoreno priznao svoje veze s CIA-om. Kad je Jim Jo­nes 1961. otišao u Brazil „pomoći podjarmljenima", prijevoz i hranu platilo mu je Američko veleposlanstvo, a lokalnim je stanovnicima rekao da radi za Mornaričku obavještajnu službu. Bio je u društvu svog dugogodišnjeg prijatelja Dana Mitri-onea, koji je radio za CIA-u, upoznajući policijske snage zemalja Trećeg svijeta s tehnikama ispitivanja i mučenja. Mnogobrojne su veze između Jonesa, Jonestowna i obavještajnih agencija. James T. Richardson, profesor sociologije na Sveučilištu Nevada, objavio je studiju o Hramu naroda u časopisu za znanstveno proučavanje religije The Journal For The Scientific Study Of Religion 1980. godine. Napisao je sljedeće:

418

„Zbog propusta američkih dužnosnika, koji nisu odmah naredili autopsiju mrtvih u Gvajani, nikad nećemo saznati koliko ih je izvršilo samoubojstvo, a koliko ih je pobijeno. Dr. Leslie Mootoo, glavni medicinski vještak gvajanske vlade i prva osoba s medicinskim znanjem koja je stigla u Jonestown nakon događaja, rekao je novi­narima: 'Ne vjerujem da je bilo više od 200 osoba koje su umrle svojevoljno.'To je izjavio nakon stoje ispitao broj tijela i mjesta na kojima su ti ljudi umrli. 0 ovome se problemu opširno raspravljalo u nizu članaka Deirdre Griswold u listu Worker's World... člancima u kojima se također postavljaju pitanja o mogućoj umiješanosti CIA-e u tragediju u Jonestownu. Griswold, koja optužuje američku vladu za na­mjerno uništavanje dokaza ne-vršenjem autopsija, ukazuje na niz neobičnih pove-znica između Hrama naroda i CIA-e. Ona kaže da su neki od bjelačkih vođa u Jone­stownu možda bili CIA-ini agenti, a da je Jonestown možda bio zalog u političkim borbama u kojima su sudjelovale Sjedinjene Američke Države, Kuba i Gvajana..."

Postoje i dokazi da je Jonestown bio eksperiment kontrole uma i dio MK Ultre. Tamo su pronađene velike količine psihijatrijskih lijekova, dovoljno za liječenje 20-0.000 ljudi godišnje, a poznato je da su članovi nosili identifikacijske oznake slične onima koje se ljudima daju u bolnici. 1 doista, unutar kompleksa u Jonestownu na­lazila se velika i moderna bolnica, dok su istovremeno uvjeti u ostatku kompleksa bih loši. Mješavina crnaca, žena i zatvorenika odgovarala je profilu žrtava biranih za eksperimente kontrole uma u sklopu MK Ultre. Crnci su, po dolasku u Gvajanu, bili svezani te su im zapušena usta, a odvedeni su na kompleks gdje su radili 18 sati dne­vno. Poveznice između Jonestowna, MK Ultre i ideologije nacističkog tipa istražio je Michael Meiers u knjizi Je li Jonestown bio CIA-in medicinski ekseperiment? Pregled dokaza (Was Jonestown A CIA Medical Experiment? A Review OfTFie Evidence). On tvrdi da je Jonestown bio završni terenski eksperiment MK Ultre i da je Jim Jones bio dugogodišnji CIA-in suradnik kojeg je tajno podržavala Reaganova kalifornijska administracija u godinama prije nego što se operacija preselila u Gvajanu. Meiers kaže da počeci priče o kontroli uma sežu barem do 1965. kad su se Jones i Hram na­roda prvi put preselili u Ukiah u Kaliforniji. On navodi sljedeće:

„...skupina se odmah infiltrirala u Državnu duševnu bolnicu Mendocino, koja će mu [Jonesu] dati ne samo pokusne kuniće [PK, kako su ih zvali nacisti] za njegove preli­minarne medicinske eskperimente, nego i prostor za obuku medicinskih tehničara potrebnih za onaj krajnji eksperiment. U vrlo kratkom roku svaki je zaposlenik bol­nice bio član Hrama naroda. Od medicinskih sestara do terapeuta, od savjetnika do čistačica, svaki je djelatnik u toj ustanovi zamijenjen nekim članom Hrama. Kalifor-nija je doslovno predala Duševnu bolnicu Mendocino Jimu Jonesu."2

Službena objašnjenja i sve ono stoje uslijedilo nakon masakra bila je poznata priča sastavljena od dokazivih laži i kontradikcija. Broj ljudi za koje se govorilo da su ži-

/ ibliiiu ce vus usiuuuuui

vjeli u Jonestownu kretao se oko 1100. Ta brojka temeljila se, čini se, na prebrojenim putovnicama. Nakon tragedije, međutim, objavljeni broj mrtvih iznosio je samo 400 a kasnije 913. Čak ih je oko 200 „nestalo". Ovo je bitan broj jer se broj pripadnika elitne garde oko Jima Jonesa kretao između 120 i 200.1 dok su članovi Hrama naroda bili u velikoj većini crnci, elitna garda bila je većinski sastavljena od bijelaca. Elitna garda ili CIA-ina garda? Usprkos službenoj brojci od 900 mrtvih, samo ih je 400 pro­nađeno i bilo je mnogo spekuliranja o tome što se dogodilo s preostalih 500. Prema svjedočenju vojnog zapovjednika koji je istraživao slučaj Jonestown, upravo mu je tada Robert Pastor, dužnosnik američke vlade, rekao da obustavi identifikaciju tije­la. Pastor je bio glavni pomoćnik Zbigniewa Brzezinskog. Pa valjda je identifikacija tijela ključna želite li saznati što se uistinu dogodilo! U danima nakon ovog naloga Brzezinskijevog pomoćnika, 500 nestalih tijela nekim je čudom pronađeno. Gdje su li se samo skrivala? Kunem vam se da se ne šalim kada kažem da su, prema službenoj verziji događaja, pronađena ispod ostalih 400! Dovoljno je pogledati fotografije prvih pronađenih tijela da se vidi kako nema ni najmanje šanse da su ležala na preostalih 500. Međutim, to je do dana današnjeg ostala službena verzija tragedije.

Dame i gospodo, oni nam se smiju. Izgorjelo tijelo za koje se tvrdi da je Jonesovo nikad nije identificirano kako treba i on je gotovo sigurno pobjegao s bijelcima stra-žarima. Cijela stvar gadno smrdi, baš kao i atentati na Martina Luthera Kinga i JFK-a, koje je, „pukom slučajnošću", upravo u vrijeme događaja u Jonestownu, ponovno istraživao Posebni senatski odbor. Mark Lane, jedan od odvjetnika, imao je veze i sa saslušanjima u vezi s Jonestownom i sa saslušanjima o atentatima. On je bio tužitelj Hrama naroda i Jamesa Earla Raya, žrtvenog janjeta i navodnog „jedinog ubojice" dr. Kinga. Mark Lane, koji je također radio za Liberty Lobby, izdavače lista The Spotlight, nazivao je Hram naroda „rajem na zemlji". To ga je toliko diskreditiralo nakon do­gađaja u Jonestownu da su nakon toga mnogi njegovu tvrdnju da je James Earl Ray nevin dočekali s prezirom i omalovažavanjem.

Kružile su glasine da je Hram naroda imao i odred smrti koji se rješavao svakoga tko bi predstavljao prijetnju ili bi o sekti loše govorio. Vlada je to uvijek poricala, ali poznato je da je Jim Jones imao listu za odstrijel i da su vodeća imena na njoj umrla nasilnom smrću u mjesecima nakon masakra. Na vrhu popisa bio je George Mosco­ne, gradonačelnik San Francisca. Ustrijeljen je devet dana nakon tragedije. Mosco-neova izborna kampanja podupirala se pozamašnim donacijama Hrama naroda, a Jima Jonesa on je imenovao za šefa Ureda za stambena pitanja San Francisca. Mnogi Jonesovi sljedbenici također su bili zaposleni u gradskom Odjelu za socijalnu skrb, što su iskoristili da u sektu unovače siromahe i beskućnike. Drugo ime na Jonesovom popisu bila je Jenny Mills, bivša dužnosnica Hrama naroda, koja je sa svojim supru­gom napisala knjigu Mojih šest godina s „bogom" (My Six Years With God) u kojoj iznosi oštru kritiku Jonesa i njegove skupine. U ljeto 1979. godine Jenny Mills, njen suprug i kći ustrijeljeni su u svom domu u Berkeleyju. Njihovo je ubojstvo ostalo ne­riješeno. Kathy Hunter, novinarka koja je izvijestila o smrti sedam članova zbog po-

420

KU/I /// VUII\U:

kušaja napuštanja prvotnog sjedišta sekte u Kaliforniji, također je umrla pod čudnim okolnostima. Stara je to, vrlo stara priča, koju smo toliko puta ponovili u ovoj knjizi. Međutim, upitate li danas o tome ljude, ako se masakra u Jonestownu sjećaju, većina će vam govoriti o vjerskim „luđacima" koji su počinili samoubojstvo pod utjecajem svog „ludog mesije" i vođe kulta. To je ono što se od njih očekuje da misle.

Jonestown, masakr i njegove posljedice dobro su poslužili manipulatorima. Bio je to paravan za obuku plaćenika za CIA-ine tajne operacije u Angoli; Forbes Bum-ham, CIA-in suradnik, time si je odmah osigurao političku podršku; Leo Ryan, CIA-in uporni politički suparnik, time je eliminiran; Posebni senatski odbor za istragu atentata potkopan je diskreditiranjem Marka Lanea, odvjetnika Jamesa Earla Raya; projekt MK Ultra dobio je vrijedne informacije o kontroli uma; a stav javnosti prema riječi „kult" dodatno je zatrovan.

Mnoge elemente slučaja Jonestown naći ćete i u slučaju Waco. Dana 19. travnja 1993. godine više od 80 muškaraca, žena i djece izgorjelo je kad je američka vlada u ruhu FBI-ja i Ureda za alkohol, duhan i vatreno oružje (BATF) napala kompleks Mount Carmel davidijanske sekte u blizini Waca u Teksasu. Od nas se još jednom traži da povjerujemo da je ovdje riječ bila o „masovnom samoubojstvu" skupine po­ludjelih sljedbenika čudnog i opasnog „mesije" Davida Koresha, čiji su mozgovi bili potpuno isprani. Ne bih se mogao manje složiti s pogledima koje je David Koresh navodno imao (ako je ono što se tvrdi točno). Čini se da je bio vrlo kaotičan čovjek. Međutim, usredotočenost na Koresha iskorištena je da se zamagli pitanje kako su i zašto svi ti ljudi umrli od ruke vladinih agencija.

Kod svih tih događaja kojima se manipulira um, situacija je ista. Kada se dogode, službena verzija preplavljuje novine i televizijske ekrane. Javnost je upija i u velikoj većini prihvaća. Nakon toga, kako tjedni prolaze a slobodoumniji istraživači zapo­čnu razotkrivati pravu pozadinu, pojavi se posve drukčija verzija događaja. Međutim, službena se verzija servira ogromnoj publici diljem svijeta kad su publicitet i popra-ćenost događaja na svom vrhuncu, dok istinita, ili barem istinitija, verzija na svjetlo dana izlazi kasnije, kada se zanimanje za događaj stišalo. Srednjostrujaški mediji obi­čno ignoriraju takve informacije, a osporavanja uljepšanih službenih verzija odlaze na marginu: u knjige poput ove ili u časopise koje kupuje razmjerno malo ljudi. I dok tako alternativna objašnjenja, pa čak i dokazi, postoje i mogu svladati propagandu prepunu neistina, ogroman broj ljudi nikad ne zna što je zapravo posrijedi. Oni na­stavljaju vjerovati da je ono što im je rečeno na samom početku istina o svemu što se dogodilo. Zbog toga golema većina ljudi još uvijek vjeruje da se u Wacu dogodilo masovno samoubojstvo sljedbenika poremećenog kulta. No, je li baš tako bilo?

BATF je prvi put upotrijebio oružje za napad protiv davidijanaca 28. veljače 1993. Napad je službeno opravdan tvrdnjama da su članovi sekte prekršili zakone o oružju. Kupovali su i prodavali oružje kako bi zaradili novac, kao što to rade mnogi u Teksa­su. Ja ne razumijem kako vjerska grupa može kupovati i prodavati, pa čak i posjedo­vati oružje, ali ono što su učinili nije bilo protuzakonito. Međutim, tu su se ipak našli

421

/ I5LIIIU L C V U J UilUUUUlil

BATF-ovi agenti pokušavajući se vatrenim oružjem probiti do kompleksa u kojem se nalazila sekta. Prema Ronu Englemanu, voditelju na Radiju KGBS iz Dallasa, BATE je obavijestio medije o raciji. Zato su kamere i bile ondje. Istražni video uradak pod nazivom Waco: Velika laž načinila je tužiteljica Linda Thompson iz Američke pravne federacije. I opet moram reći, sustav vjerovanja Linde Thompson i njen pristup živo­tu posve su drukčiji od mog, no ako prihvaćamo jedino istraživanje onih s kojima se u svemu slažemo, postajemo san svakog obmanjivača. Njen video sadrži snimku fe­bruarskog napada i masovnog umorstva na kraju 51-dnevne opsade koja je uslijedila. Ne slažem se nužno sa svime što se u videu tvrdi i mnogo je pitanja o njemu koja bih htio postaviti, ali on svakako otkriva vrlo različitu verziju onoga što se dogodilo.

U prvom napadu u veljači vidimo četvoricu BATF-ovih ljudi odjevenih u crno na zgradi Mount Carmela. Svi su naoružani, ali iz zgrade se ne čuju pucnjevi. Vidi se kako se trojica ovih muškaraca penju kroz prozor dok četvrti ostaje vani na krovu. Nakon što mu kolege nestanu kroz prozor, on baca granatu unutra i otvara vatru u tom smjeru. Iznutra kroz zid probijaju meci. Međutim, je li to uzvratna vatra davi-dijanaca ili to trojica BATF-ovaca uzvraćaju kao odgovor na čin svog „pajdaša"? Sva trojica muškaraca koji su ušli kroz taj prozor pronađeni su mrtvi, tvrdi se u videu. Za­što bi ih njihov kolega ubio, ako je to ono što se dogodilo? To zna samo on, a budući da je bio odjeven u crno i imao otkrivene samo oči, nitko izvan krugova vlasti ne zna njegov identitet. Međutim, prema Lindi Thompson, sva trojica ubijenih muškaraca bili su tjelesni čuvari Billa Clintona tijekom njegove predsjedničke kampanje. Neld srednjostrujaški novinari to su zanijekali, ali vi imate pravo znati da postoje i takva, drugačija, objašnjenja.

U tjednima opsade koja je uslijedila nakon početnog napada, službena verzija pri­če o događaju u VVacu odaslana je u svijet. I nisu samo Amerikanci i njihovi mozgovi bili usmjereni na negativno značenje riječi „kult", nego svi koji su bilo gdje na svijetu čitali novine ili gledali televiziju. Propaganda protiv Koresha i njegovih davidijanaca nije jenjavala. Noću je kompleks osvjetljivan kako bi svi ostali budni, a audio snimke klanja zečeva puštane su uz ton pojačan do „daske". Takvi, eto, umovi nadziru agen­cije kao što su BATF, FBI i CIA. Na kraju su Bill Clinton i njegova (uz pomoć Webba Hubbella izabrana) državna tužiteljica Janet Reno dali dopuštenje za akciju koja će uzeti živote tolikih nevinih ljudi. Janet Reno je izjavila da je akcija poduzeta „zbog djece". Bila su to ista ona djeca koja su živa izgorjela ubrzo nakon toga. Ovo opravda­nje („spašavanje djece") proizašlo je iz tvrdnji da su davidijanci krivi za zlostavljanje djece. Možda je takav bio i slučaj s Davidom Koreshom, a možda i nije, ali Janet Reno je odonda priznala da nije bilo dokaza koji bi to potvrdili u vrijeme kad se dogodio masakr, a „dokazi" koji su se podastirali otada vrlo su upitni, a često i dokazivo ne­vjerodostojni.

Kada su se događaji u VVacu počeli odvijati, javnosti nije rečeno da je današnja te­hnologija izuzetno razvijena i da su - uz upotrebu sićušnih kamera, osjetljive zvučne opreme i infracrvenih kamera - BATE i FBI točno znali što se zbiva unutar zgrade i

422

Kult ili varka!

gdje su okupljeni drugi ljudi. Napad na kompleks izvršen je tenkovima rano ujutro 19. travnja. U video uratku Linde Thompson vidimo tenk u 6 sati ujutro kako se kreće naprijed-nazad na malom prostoru ispred zgrade. To je, tvrdi Thompson, bilo baš na mjestu iznad podzemnog skloništa gdje su se žene i djeca noću skrivali od prodornog svjetla i zvukova. Tenk je, gotovo sigurno, gnječio sklonište i tjerao ljude u klopku. Zašto bi se inače micao naprijed-nazad na mjestu? Nakon toga vidimo druge tenkove kako ruše zidove zgrade te vatru kako izbija i velikom brzinom proždire kompleks i ubija sve ljude unutra. Otkud ova vatra? Rečeno je da se radilo o masovnom samou­bojstvu, ali zašto se iz video snimke čini da su neki tenkovi na prednjem kraju imali bacače plamena? I zašto je FBI nazvao bolnicu Parkland u Dallasu u 6 sati ujutro i pitao ih koliko kreveta imaju na svom odjelu za opekline?3 Naravno, neki novinari osporavaju ovu verziju događaja, ali javnost ima pravo čuti sve strane, a ne samo vla­dinu. Tek onda mogu donijeti vlastiti sud.

Ovaj propagandni udar manipulatori uma maksimalno su iskoristili. Davida Ko­resha su uspoređivali s masovnim ubojicama iz povijesti, a Steven V. Roberts, kolu­mnist US News And World Reporta,* Waco je usporedio s Bosnom. Nevjerojatno. U svom se članku pita i ovo: „Kako da društvo postupi s mesijanskom osobnošću koja se opire svim pokušajima uvjeravanja ili pritiska?" Odgovor, gospodine Roberts, jest da takvu osobu društvo obično izabere za predsjednika Sjedinjenih Američkih Drža­va. Kad smo već kod toga, Bill Clinton, koji je odobrio napad, pokušao je opravdati ono što je uslijedilo riječima: „Diljem svijeta, nažalost, svjedočimo porastu ovakve vrste fanatizma. Možda ćemo se tomu ponovno morati suprotstavljati". Ma bravo, Bille! Ja mislim da je zastupnik John Padfield, koji sasvim sigurno nije podržavao stavove davidijanaca, bio puno bliže istini kad je rekao:

„Mislim da je BATF namjerno priredio ogroman spektakl kaneći demonizirati oružje i neovisne pojedince te pridobiti naklonost novog predsjednika - borca protiv oru­žja. Doista vjerujem da će dokazi pokazati da BATF nije kanio djelovati po nalogu ili postupati profesionalno. Na kraju krajeva, ako je Koresh bio toliko opasna osoba, zašto ga jednostavno nisu uhvatili dok je išao na redovitu turu trčanja ili u grad?"5

Ovo nije bilo prvi put da je smrtonosni dvojac: BATF i FBI, bio odgovoran za ubijanje nedužnih ljudi u opsadi. Tu je i zloglasni slučaj Randyja Weavera kad je 400 agenata raspoređeno protiv obitelji Weaver u njihovu domu na vrhu planine u Iđahu u kolovozu 1992. godine. Sud je kasnije doznao da je Randyja Weavera BATF posta­vio za agenta provokatora. Zamisao je bila da ga se lažno optuži zbog nošenja oružja i prisili da postane doušnik. On je to, međutim, odbio, a teroristički odred FBI-ja i BATF-a naposljetku je ubio njegovog četrnaestogodišnjeg sina dok je od njih bježao nazad prema kući. Suprugu su mu ubili na kućnom pragu dok je držala bebu u naru­čju, zatim su usmrtili obiteljskog psa, a Weavera i njegovog prijatelja Kevina Harrisa su ranili. Na temelju onog što sam čuo, složio bih se s vrlo malo onog u stoje vjerovao

423

/ istina ce vas osloöoaiti

Randy Weaver, ali to je nebitno. Ako ne tretiramo sve ljude jednako, bez obzira slagali se s njima ili ne, stvaramo tiraniju.

Godine 1994. rečeno nam je za još jedno „masovno samoubojstvo" nekog kulta, ovaj put u Švicarskoj. S obzirom na ono što znam o Jonestownu i Wacu, pratio sam izvještaje o ovoj priči s povećanim zanimanjem. Kad se priča pojavila u medijima, radilo se o „masovnom samoubojstvu" sljedbenika dvojice „mesijanskih" vođa. Slje­deći dan, samoubojstvo je odjednom postalo masovno ubojstvo, čiji su počinitelji bili dvojica voda te je pokrenuta međunarodna policijska potjera. Dan ili dva kasnije, jednog od dvojice voda pronašli su medu ubijenima. Sada je to postalo masovno ubojstvo koje je počinio onaj drugi vođa. Nakon još nekoliko dana i on je sam pro­nađen među mrtvima. U prosincu 1995. pronađeno je još 16 mrtvih članova, ili navodnih članova, „kulta" u Francuskoj. Tko je, dakle, ubio njih? Čini se da nitko ne zna ili da nikoga nije briga, ali raspon pažnje i sposobnost pamćenja detalja kod čitatelja novina i televizijskih gledatelja je takav da će većina njih zapaziti samo po­datak da se ovdje radi samo o još jednom ludom, lošem i opasnom kultu. U moru informacija kojima smo svakodnevno izloženi, ovo neobraćanje pažnje detaljima od strane većine ljudi iznimno je učinkovito sredstvo za manipulatore našeg uma. Pre­ma profesoru Massimu Introvigneu iz Centra za proučavanje nove religije u Torinu, postoje barem uzgredne i povijesne veze između Reda Sunčeva hrama umiješanog u švicarsku tragediju te francuske tajne službe i masonske lože P2.6 Odonda smo imali optužbe protiv jedne japanske sekte za ispuštanje otrovnog plina u sustav podzemne željeznice, a kad ovo budete čitali, pojavit će se možda i druge priče kojim će se riječ „kult" dodatno obezvrijediti". Ili je ova organizacija Vrhovne istine Elitin paravan (posve moguće) ili je i sama žrtva propagande protiv „kultova". Dan Curtis, BATF-ov agent, sažeto je izložio bit svega kad je na suđenju jedanaestorici davidijanaca kult definirao kao „skupinu ljudi koji žive zajedno, drukčije od ostatka društva".7 A takva je definicija daleko od željene, zar ne? Kao što Elita nastoji uništiti zemlje koje su u opasnosti da budu primjer alternativnih životnih stilova i ekonomije, tako čine i sa skupinama koje žive na načine koji pokazuju da status quo nije jedini izbor. „Izbor" postaje „loš", a „različito" postaje „opasno".

Mediji ponovno savršeno igraju svoju igru kao glasnici ove propagande. Kad se pojavila priča o slučaju Waco, mediji su me ispitivali o mom „kultu", ja ne pripadam nikakvom „kultu" jer ne štujem i ne obožavam ništa, ali me je list Daily Record opisao kao „gospodara kulta" i nedugo zatim u tim je novinama moja slika osvanula po­red slike ubojice, Charlesa Mansona! Na istoj je stranici bila i slika Davida Koresha. Možete li vjerovati što sve čine ti ljudi koji vode novine!? Na dan kad je otkriveno „masovno samoubojstvo" u švicarskoj zajednici, zamolili su me iz Newsnighta, navo­dne BBC-jeve informativne emisije za „misleće ljude", da im dam intervju o takvim „kultovima", vjerojatno zato jer su me smatrali „vodom kulta". Možda su bili čitali Da­ily Record. Toliko o krajnjoj jednodimenzionalnosti! Zaista jadno. Ali, kako je divno imati takav mentalni sklop na raspolaganju ako ste manipulator, ja nisam nikakav

K U H n i varKar

voda - ne vodim ništa osim vlastitog uma. Mediji bi to ponekad trebali pokušati. Osjećaj je krasan, neponovljiv.

U svjetlu ovih tragedija povezanih s „kultovima", važno je da se skupine za „istje­rivanje kultova" ispituju i istražuju jednako kao i „kultovi" koje napadaju. Takve su skupine niknule diljem svijeta. Motive iza nekih od njih mogu razumjeti jer postoje sekte koje kontroliraju um i vrebaju emocije ljudi, osobito mladih. Mnoge od njih, ako ne i većina, mogu se dovesti u vezu s obavještajnim agencijama. One su dio niza problem-reakcija-rješenje u kojem Elita stvara i iskorištava „kult" i kontrolira njegove protivnike - „istjerivače kultova", jedan od ovih posljednjih je i Mreža za podizanje svijesti o kultovima (CAN) iz SAD-a, inače paravan za Antiklevctni-čku ligu. Glenn Krawczyk, slobodni pisac i bivši znanstveni suradnik u znanstve­noj emisiji Beyond 2000 na satelitskoj televiziji, napravio je studiju o spomenutom CAN-u, a otkrića do kojih je došao objavljena su u časopisu Nexus u izdanju od listopada/studenog 1994.8 Otkrio je da je jedan od najvažnijih pokretača iza CAN-a doktor Louis Jolyn „Jolly" (veseli; op. prev.) West, koji je povezan sa sličnom sku­pinom koja se zove American Family Foundation. West je bio psihijatar kojeg su vlasti izabrale da „analizira" Jacka Rubyja u Dallasu nakon što je Ruby ubio Leeja Harveya Oswalda, žrtveno janje u atentatu na Kennedyja. West je 1973. godine bio direktor Instituta za neuropsihijatriju Kalifornijskog sveučilišta i predsjednik Odsjeka za psihijatriju tog sveučilišta, odakle je došao i Tom Grubbs, psiholog po­vezan sa slučajem Jonestown.

West je predložio osnivanje Centra za istraživanje i smanjenje nasilja, u kojem je planirao liječiti „nepoželjno ponašanje" uporabom najmodernijih neuropsihija­trijskih tehnika i tehnika genetske manipulacije. Tko će ga znati što je mislio raditi, ali ga je u tome ipak oduševljeno podržao kalifornijski guverner Ronald Reagan. Srećom, kalifornijsko zakonodavstvo dokučilo je što se zbiva i ideju označilo kao „nacističku znanost". West je znao sve o tome jer je, kako potvrđuju CIA-ini do­sjei, dugo vremena bio operativac u programima agencije usmjerene na kontrolu uma, uključujući i MK Ultru. Westova specijalnost su ispitivanja uz uporabu tehni­ka deprivacije, hipnoze, psihoaktivnih lijekova, promjene ponašanja električnim podražavanjem mozga te elektroničkih uređaja za pronalaženje i nadzor žrtava. Eto kakvog je mentalnog sklopa jedna od glavnih osoba koja stoji iza CAN-a. Što, dakle, neku skupinu čini „kultom", u glavi ovog, na krivi put zavedenog, čovjeka? Prema njegovim vlastitim objavljenim radovima, u kultove spadaju:

„1) neokršćanski kultovi; 2) hinduistički i istočnjački kultovi; 3) okultni, čarobnjački i sotonistički kultovi; 4) spiritualistički kultovi; 5) zen i drugi kinesko-japanski filozof­ski kultovi; 6) rasni kultovi; 7) kultovi povezani s letećim tanjurima i vanzemaljskim svjetovima; 8) psihološki kultovi (kao stoje i CAN, po svoj prilici); 9) politički kultovi; 10) neke skupine za samopomoć i rad na sebi koje se preobražavaju u kultove."

... / istina ce vas osloboditi

A što je s kultom „odlaska u trgovinu po namirnice za večeru"? Kako li je njega zaboravio? Ovaj popis potvrđuje ono o čemu sam govorio prije, o načinu na koji Elita želi diskreditirati riječ „kult" i zatim je prilijepiti bilo kojoj skupini ili životnom stilu koje žele potkopati i uništiti. Cilj im je marginalizirati i ukloniti svako razmišlja­nje koje se opire željenom standardu. Jedan od VVestovih starih drugova, dr. Martin Orne, bivši šef Odbora za hipnozu pri Uredu za pomorska istraživanja, rekao je slje­deće: „Čak i u današnjoj Americi, kad netko čuje kako mu se obraća Bog, nije sigurno hoće li postati uspješan vođa novog vjerskog kulta ih će na sebe skrenuti zanimanje psihijatrijskih odjela." Rick Ross, CAN-ov „deprogramer" tj. „reprogramer", bio je taj koji je dojavio BATF-u o postojanju oružja u Wacu. On je „deprogramirao" četrnae­stogodišnju Kiri Jewell, koja je tvrdila da ju je Koresh seksualno zlostavljao - „dokaz" koji je ozbiljno doveden u pitanje. Ross je tada radio s Priscillom Coates, glasnogo­vornicom CAN-a. Upotrebu „ubojite sile" protiv davidijanaca preporučila je Patricia Ryan, predsjednica CAN-a.9

Značajno je da je upravo tijekom Westove kampanje za uspostavu odjela za „mo­difikacije ponašanja" u Kaliforniji 1974., u središte javne pozornosti dospjela Symbi-onese Liberation Army (SLA) kad su njeni pripadnici oteli Patriciju Hearst, kćerku novinskog tajkuna Randolfa Hearsta. Dogodilo se to u istoj toj Kaliforniji pod vod­stvom Ronalda Reagana, u kojoj se pojavio i Hram naroda Jima Jonesa. SLA je trebala biti marksistička urbana gerilska skupina, a propaganda o njima terorizirala je državu mjesecima. Ustvari, u nju je bilo uključeno samo devetoro ljudi. Patricia Hearst se nakon svoje otmice uključila u njihove akcije, što je uključivalo i oružanu pljačku banke. Počele su kolati priče o tome kako joj je taj „kult" isprao mozak. SLA je unište­na kad je 150 policajaca i agenata u najgledanijem terminu uživo pred televizijskim kamerama ispalilo 5000 komada streljiva. Kasnije su Patriciju Hearst pregledala dva „stručnjaka" za ispiranje mozga... dr. Louis Jolyn West i dr. Martin Orne iz CAN-a.

Osnivač CAN-a Ted Patrick puno je puta osuđivan zbog svojih tehnika „savjeto­vanja", primjenjivanim na „žrtvama" kultova. One uključuju otmice, zavjere, neopra­vdana zatočeništva, otmice i napade, posjedovanje kokaina i kršenje uvjetne kazne. Parnica protiv Patricka 1976. otkrila je da je jednu od svojih otetih žrtvi držao u zatočeništvu 86 dana na 12 različitih lokacija i da ju je podvrgavao „stravičnim isku­stvima".10 To su samo neki od ljudi koji štite nedužne od kultova! Danas sve više i više možete vidjeti kako se riječ „kult" koristi za omalovažavanje skupina i alternativnih zajednica koje ni u kom slučaju nisu „opasni luđaci ispranih mozgova". Kad se neče­mu nakalemi riječ „kult", smatra se primjerenim tretirati one koji su u njega uključeni kao niža bića, bez ljudskih prava. Pa ipak, kao što je američki sudac T. S. Ellis rekao „deprogrameru,, Galenu Kellyju: „Ono što je nekome kult drugom je čovjeku zaje­dnica, koliko god vi ili ja to smatrali šašavim."

Ima i drugih skupina koje se nazivaju „kultovima", no neke od njih Eliti odgovaraju te im je dopušteno da postanu globalna carstva. Jedna od takvih je i Unifikacijska cr­kva, koja je započela u Koreji, a sada joj je sjedište u New Yorku. Vodi je Sun Myung

426

Kult Hi varka(

Moon, pa su poznati i kao munovci. To je vrlo mračna organizacija s elementima No­vog Svjetskog Poretka. Dana 15. siječnja 1995. godine London Sunday Express otkrio je da je bivši britanski premijer Edward Heath (Bil.) dobio dobar novac za govor koji je održao na samitu munovaca za svjetski mir u Koreji. U ožujku 1994. govorio je i na Moonovoj konferenciji za mir u svijetu, gdje je glavni govornik bio bivši sovjet­ski vođa Mikhail Gorbačov, prijatelj Henryja Kissingera i Davida Rockefellera. Ale­xander Haig, malteški vitez i bivši američki ministar vanjskih poslova i zapovjednik NATO-a, također je govorio na skupovima Unifikacijske crkve. Isto je radio i bivši američki ministar obrane Frank Caducei (CFR, T C ) . Unifikacijska crkva po cijelom svijetu ima svoje poslovno carstvo, koje uključuje i Washington Times, New York City Tribune i Middle East 'Times. Njihov popis isturenih skupina i poduzeća u sustavu NameBase proteže se na 28 stranica i broji 667 imena." Justin, Moonov sin i naslje­dnik, vodi kompaniju Saeilo Incorporated u Massachusettsu, koja se bavi oružjem.12

I opet je ustanovljeno da postoje veze s obavještajnim agencijama Elite. Munovci su platili 50.000.000 dolara za kupovinu Sveučilišta Bridgeport u Connecticutu, a jedan od njihovih novih punomoćnika bio je Jack E. Thomas, pomoćnik kadrovskog dire­ktora u obavještajnoj službi američkih zračnih snaga i, tijekom devet godina, posebni pomoćnik direktora CIA-e. Unifikacijska crkva ima podršku Južnokorejske centralne obavještajne agencije (KCLA). Bo Hi Pak, časnik za vezu KCLA-e s američkom obavje­štajnom službom stacioniran u korejskom veleposlanstvu u Washingtonu, postao je jedan od Moonovih glavnih pobočnika i upravitelj Washington Timesa. Moonov ure­dnik u Washington Timesu je Arnaud de Borchgrave, bivši vodeći dopisnik s CIA-om povezanog Newsweeka, u vlasništvu kompanije Washington Post koju vodi Katherine Graham (CFR, TC, Bil.). De Borchgrave je bračnom vezom blisko povezan s obitelji Rothschild, dugogodišnjim i vodećim financijskim i političkim podupirateljima Izra­ela, države za čije stvaranje su, praktički, i bili odgovorni.

Scijentološkoj crkvi (koju je utemeljio L. Ron Hubbard) ime je dao Miles Cope-land, bivši CIA-in časnik. Bila je to jedna od dviju skupina vjerskog tipa s kojom je CIA sklopila „dogovore". Druga je bila Moral Re-Armament (Moralno naoružava­nje). Elita pazi da operira kroz obje strane kad god je to moguće, u ovom slučaju kroz „kult" i kroz „istjerivače kultova". Na taj način upravljaju događajima i postupcima koje javnost vidi i upija. Iz dokaza koje sam vidio i na temelju vlastite intuicije, osje­ćam da se približava vrijeme kad će započeti koordinirana globalna kampanja kojoj će cilj biti diskreditirati sva alternativna razmišljanja, pokrete i stilove života. Ovo je doba kad moramo biti jaki i odlučni te omogućiti da pobijedi snaga ljubavi.

Ista se tehnika koristi protiv istražitelja svjetske zavjere. Budući da se mreža ra-spliće te se otkriva sve više pozadinskih informacija, Elita ima očajničku potrebu da te informacije diskreditira ocrnjivanjem glasnika. Ta je tehnika poznata kao „ad ho­minem": saopćava li se neka vama mrska istina, napadnite glasnika, a ne prenesenu poruku. Pada mi sada na pamet čitav niz članaka o „teoretičarima zavjere" i kako su svi oni „desničarski ekstremisti". Kao i kod riječi „kult", širitelji propagande žele po-

427

/ istino če vos osloboditi

taknuti takvu reakciju javnosti da u svima koji razotkrivaju informacije o globalnoj manipulaciji vidi „naciste". Tu su „ljevičari" - oni koje ja zovem robotskim radikali-ma - Eliti jako korisni. Te besmislice oni ponavljaju refleksno, poput papiga. Još je­dan popularan izraz je „povijesni revizionist". I njega se koristi u negativnom smislu, Takva se osoba opire konvencionalnoj verziji povijesti. Da li oni koji povijesne revi-zionistima nazivaju nacistima doista vjeruju da je sve što nam se govori o povijesti istina? Zasigurno ne. Zašto onda ne možemo biti dovoljno odrasli da pogledamo što revizionisti kažu i sami donesemo zaključak o onome što mi smatramo da je ispra­vno. Zato što bi Elita izgubila kontrolu nad poviješću, eto zašto.

Moje iskustvo i zapažanja navode me na pomisao da je neke grupacije s „Nevv Age" scene vrlo zahvalno manipulirati. Takvima ih čini naivnost. Imao sam prilike čuti da Billa Clintona neki sljedbenici New Age pokreta nazivaju ,,lightworker" (osoba koja stalno traga za znanjem i pravom istinom; op. prev.) a da nisu ni najmanje istražili pozadinu tog čovjeka. Čujem nepromišljene instant-reakcije na „kultove" od ljudi koji su dio skupina, organizacija i životnih stilova protiv kojih je riječ „kult" uperena! Neki od onih koji su se najviše trsili da o meni šire lažne priče i ogovaranja bili su oni koji pričaju o istini i svjetlosti. Nekoć me je to čudilo; danas više ne. Jedna takva priča koja obilazi New Age krugove jest i ta da imam toliko novca da sam otišao živjeti u Jersey, u porezni egzil. Budući da sam u Jerseyju proboravio sveukupno četiri dana u svom životu, svome se domu očito rijetko vraćam! U duhovnim časopisima čitam o potrebi za svjetskom vladom kao izrazom Jedinstva i spajanja svih naroda u Jedan Svijet. Zvuči sjajno, dok malo ne istražite i shvatite da se New Age pokretom također manipulira.

U ljeto 1994. prisustvovao sam jednom zgodnom duhovnom susretu na Wemble-yju u Londonu. Na njemu se slavilo Jedinstvo svih stvari i potreba za izražavanjem ljubavi u svijetu, s čime se u potpunosti slažem. Međutim, manipulacija ljudskog uma ne dolazi u jednom obliku koji prožima sve. Imamo i dizajnersku manipulaciju usmje­renu na određeni sustav vjerovanja. Dok su ljudi napuštali Wembley, jedna je skupina vani dijelila male letke blistave površine s porukom Babajija Francesca, „čovjeka koji je došao donijeti ljubav i mudrost čitavoj Zemlji". Gospodin Francesco, ispostavlja se, osnivač je organizacije Associazione S. U. M. - Stati Uniti del Mondo (Ujedinjene Države Svijeta). Na prvoj stranici letka nalazi se poruka o ljubavi g. Francesca u kojoj nam govori da su naše suze njegove suze i da će onima koji ga slijede nestati sva bol. Oprostite, odjednom mi je pozlilo. On kaže da nas je došao naučiti da je sve Jedno. Baš mu hvala. Ali čekajte, što nas je još došao naučiti? Da se problemi na Zemlji mogu prevladati samo ako se rješavaju na svjetskoj razini. Ne znači li to (ili znači) da su nam potrebne svjetska vlada, valuta i vojska? Dakako da znači! Na letku piše:

„Babaji Francesco, u želji da riješi sve probleme, predlaže ujedinjenje Nacija na Ze­mlji i drži da nam treba jedna i jedina Svjetska vlada sastavljena od delegata iz sva­ke nacije. On smatra da je važno oformiti jednu i jedinu svjetsku vojsku sastavljenu

KUII ni varKor

od dobrovoljaca iz svake zemlje za zaštitu svih Naroda na Zemlji, koja bi trebala reagirati brzo i pravovremeno kako bi se izbjegao genocid poput onoga u Ruandi, Jugoslaviji, Somaliji itd.... On također tvrdi da bi, kako bi se poništio javni dug svake zemlje, sve zemlje trebale poništiti dugove između sebe te da je nužno eliminirati sve postojeće valute i zamijeniti ih jednom i jedinom svjetskom valutom, koja bi u svakom narodu trebala imati istu vrijednost tako da bi špekulacije, konkurenciju i ratove zamijenili jedinstvo, bratstvo i mir među svim ljudskim bićima."

Sve ovo kao da je istrgnuto iz plana rada Svjetske Elite i Protokola lluminata. Dvije su mogućnosti - ili taj čovjek koji nas je došao podučiti i odvesti u Utopiju pod hitno treba pomnije istražiti Novi Svjetski Poredak ili pak ima druge razloge za izje­dnačavanje potreba za ljubavlju i Jedinstvom s centraliziranom globalnom tiranijom. Raelijanska zaklada o kojoj sam govorio ranije također promiče sve ambicije Elite, sudeći po onom što njihov „mesija" Claude Rael tvrdi da mu je rekao vanzemaljski „Elohim". Kada sam bio na jednoj svojevrsnoj New Age izložbi u sjevernoj Engleskoj, bilo je fascinantno na koliko sam organizacija naišao koje ili podržavaju Ujedinjene narode i ideju svjetske vlade i/ili nude ljudima još pokoji razlog da se odreknu svog uma u korist nekog „Vrhovnog Učitelja" ili slično. Nemojte da vam misli kontroli­ra religija - neka to umjesto nje čini guru! Uzeo sam časopis pod znazivom Share International kojeg uređuje slikar i „ezoterik" rođen u Škotskoj, Benjamin Creme, kojega je, kako se tvrdi, „niz godina obučavao i nadgledao [njegov] vlastiti Učitelj". Ovaj časopis, u kojem se tvrdi da cirkulira u 70 zemalja, sjedište ima u Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, s ograncima i vezama u mnogim drugim zemljama, uklju­čujući SAD. Časopis promiče ,,Maitreyu", „Svjetskog Učitelja" koji se, prema Cremeu, „čudesno" pojavio ljudima diljem svijeta. Creme kaže da će se „Svjetski Učitelj" po­javiti svima kada ga pozovu mediji. Na to čekamo već od 1977. godine dok je, kako kaže Creme, „Svjetski Učitelj" nastavio živjeti u azijskoj zajednici u Londonu izme­đu svojih materijalizacija širom svijeta. Kada ga pozovu mediji, Maitreya će se, kaže Creme, obratiti na međunarodnoj konferenciji za medije koja će dovesti do „Dana objave", kada će se „Svjetski Učitelj" pojaviti na radiju i televiziji diljem svijeta i isto­vremeno duhovno zasjeniti sve ljude. Navodno će svi čuti njegove riječi telepatskom komunikacijom. Hmmm, zar opet? Pitam se, što se ovdje zbiva? Skupi oglasi o ,,Ma-itreyi" stalno se pojavljuju u New Age časopisima. Svaki oglas prikazuje ,,Maitreyu" kako se „čudesno" pokazuje tisućama ljudi u Nairobiju 1988., premda ne mogu reći da mi slika imalo liči na išta slično. Nikada nisu objavljena točna mjesta Maitreyinih „manifestacija". Učiniti to značilo bi kršiti slobodnu volju u to uključenih ljudi, kaže nam Creme.

Izdanjem Share Internationala iz travnja 1995., kojeg sam kupio na izložbi, do­minirao je intervju sa sir Shridathom Ramphalom, bivšim glavnim tajnikom Com-monwealtha, koji poziva na stvaranje svjetske vlade i upozorava na potrebu za vo­đom kalibra Franklina D. Roosevelta. Nakon intervjua daje se izvještaj o Komisiji za

429

/ istina če vas osloboditi

globalnu vlast, kojoj je Ramphal na čelu, a u kojem se, zapravo, poziva na uspostavu svjetske (UN-ove) vojske, centralizirane globalne gospodarske kontrole i svjetske vlade Nakon toga slijede tri stranice teksta pod naslovom „Prioriteti Svjetskog Novog Pore­tka". U odgovorima na pisma čitatelja Benjamin Creme nas također obavještava da je jedini način da se suprotstavimo događajima poput onih u Bosni ili u Ruandi „imati Ujedinjene narode s dovoljno snažnom vojskom podržavanom od svih naroda, koji moraju dati dovoljno ljudstva i naoružanja". Koje li slučajnosti, upravo to govori Henry Kissinger, i Babaji Francesco. Creme dodaje i sljedeće: „Ako jimmy Carter dovoljno dugo pozivi, vjerujem da će postati član skupine mudrih ljudi' koja će funkcionirati kao budući vladajući odbor Sjedinjenih Američkih Država". Siguran sam da će Trilateralna komisija biti oduševljena. A što znači ovo spominjanje nekog „vladajućeg odbora"? Što li se dogodilo s demokracijom? Pazite, članak u časopisu nam kaže da:

pravi učenik će se posvetiti'zadanom zadatku'svom svojom energijom koju ima,

ne mareći za vlastitu osobnost, samo s ciljem davanja svega što ima u sebi za slu­ženje Planu i ostvarivanje istoga. Ovo također neizbježno mora voditi njegovom vlastitom napretku - ne prema samodopadnosti, već buđenjem svojih uspavanih kapaciteta koji će ga oblikovati u sve učinkovitije sredstvo služenja u rukama go­spodara." [moj naglasak]

Ajoj, ajoj, ajoj. Evo ga opet. Ljudi slijede, a gospodari vladaju. „Maitreya" je jedan od „Učitelja" Alice Bailey, a na njezinom se „učenju" zasniva Cremeova organizacija. Na istoj sam New Age izložbi naišao i na dvije druge organizacije nadahnute radom Alice Bailey - Lucis Trust (prije toga pod imenom Lucifer" Trust) i njezin ogranak World Goodwill. Ovu potonju utemeljila je Alice Bailey 1932. lijekom zahuktavanja za Drugi svjetski rat, koji je doveo do stvaranja Ujedinjenih naroda. Iz svojih sjedišta u londonskom Whitehall Courtu, Ženevi i New Yorku, World Goodwill je danas tek jedan iz niza promicatelja Ujedinjenih naroda. Njegove mnogobrojne publikacije ve­ličaju Ujedinjene narode kao odgovor na probleme našeg planeta, jedna brošura nosi naziv „Usrdni poziv na suradnju s Ujedinjenim narodima" u kojoj piše:

„Udruživanje uma, srca i aktivne suradničke dobre volje među narodima nužan su preduvjet za utemeljenje novog svjetskog poretka mira i blagostanja za cijelo čovječanstvo ... Kao rezultat mentalnog sukoba, odvojenosti i nedostatka razumi­jevanja, u svjetskim je odnosima sada došlo do napetosti; stoga je tu nova prilika za kreativni napredak, a njegov su simbol Ujedinjeni narodi.... Oni su danas instru­ment univerzalnosti i agencija za jedinstvo, mir i blagostanje u svijetu."

Poštedite me! World Goodwill, ogranak Lucis Trusta, distribuira članke UN-ovih djelatnika i povezuje duhovnu ideju jedinstva i cjelovitosti s centraliziranim svjet­skim ustanovama. Tromjesečno izdaje novinsku brošuru koja je poput kluba obo-

kult ili varka?

žavatelja UN-a. Ona koju sam ja uzeo u proljeće 1995. sadržavala je, kao i Cremeov Share International, članak o sir Shridathu Ramphalu i njegovoj Komisiji za globalnu vlast [svjetska vlada i svjetska vojska jedini su put naprijed]. Sadržavao je i poruku isturene marionete Svjetske Elite dr. Boutrosa Boutrosa-Ghalija, glavnog tajnika UN-a, koji nam kaže da: „... novi niz problema neporecivo globalnih dimenzija ne mogu riješiti pojedinačne države ili skupine država". Bolje da imamo jednu svjetsku vladu, je li, Boutrose? Druge publikacije u distribuciji World Goodwilla traže da se svim ljudima daju osobne iskaznice, a jedna kaže sljedeće:

„Ujedinjene narode mora se podržati kroz Glavnu skupštinu, specijalizirane agen­cije, razna vijeća, komisije i odbore; trenutno ne postoji nijedna druga organizacija u koju se čovjek može pouzdati. Stoga, Ujedinjenim narodima moramo pružiti po­dršku, no toj skupini svjetskih vođa moramo istodobno dati do znanja što nam je potrebno."

Vrijedi se pretplatiti na bilten World Goodwilla, ako ni zbog čega drugog, a ono da se vidi stupanj infiltriranosti Svjetske Elite, tj. njenog načina razmišljanja, u područja kao što su duhovnost i obrazovanje. Čitam da samo jedan UN-ov projekt uključuje mrežu od 3200 škola u 122 zemlje. UNESCOV Projekt udruženih škola „posvećen je pripre­manju djece i mladih za život u globalnom društvu i razvijanju stavova zemaljskog patriotizma [vidi globalno selo, globalno susjedstvo itd.], koji su od vitalnog značaja za svijet u kojem međusobna zavisnost sve više raste". Djecu i mladež se indoktrinira da odgovore traže u Ujedinjenim narodima, a organizacije Lucis Trust i World Goodwill to podržavaju. Kao što je slučaj i s većinom ljudi koji pomažu Svjetsku Zavjeru, 99% njih neće imati pojma za kakvu ih se promidžbu koristi. Većina ljudi koji podržavaju ove organizacije to čine jer vjeruju u njihove programe. Oni imaju djecu i unuke, i za­dnje što bi željeli jest ostaviti im iza sebe globalnu fašističku tiraniju. To je, međutim, upravo ono što pomažu stvoriti, a da toga nisu ni svjesni.

Na već spomenutoj New Age izložbi razgovarao sam s jednim simpatičnim čovje­kom na štandu Share Internationala. On nije imao pojma u što je uključen i na svako je pitanje odgovarao sa: „Pa, ako sam dobro shvatio..." i „Pa, piše u časopisu..." Dopu­stio je da mu oduzmu vlastiti um. Na drugom sam štandu naišao na skupinu iskrenih ljudi koji su promicali Brahma Kumaris - Svjetsko duhovno sveučilište s više od 3000 nastavnih centara u 62 zemlje. To je nevladina organizacija udružena s UN-ovim Odje­lom za javno informiranje i dobitnica sedam UN-ovih nagrada za glasnika mira. Ima savjetodavni status pri Gospodarskom i socijalnom vijeću UN-a i UNICEF-u te nebro­jene veze s Ujedinjenim narodima. Godine 1988. pokrenula je prvu inicijativu Glasnika mira posvećenu UN-u. Dio te inicijative bilo je objavljivanje knjige pod naslovom Vizije jednog boljeg svijeta (Visions Of A Better World), u kojoj su međunarodni vođe i poznate osobe iz svih sfera života dali svoj doprinos. I opet, barem 99% uključenih u Brahma Kumaris neće uvidjeti za kakvo ih promicanje koristi „brigada" za uvođenje Jedne

• - • " J 1

... / istina ce vas osioooaiti

Svjetske Vlade. Isto tako, nikad me ne prestaje čuditi broj navodno slobodoumnih

ljudi koji su u stvarnosti predali svoj um jednom čovjeku, pardon „živućem bogu na

Zemlji", Sai Babi . Takvi su, eto, ljudi koji odbacuju religiju kao oblik kontrole uma i

tjeraju druge da misle svojom glavom!

Razrađena manipulacija sustava vjerovanja vrlo je suptilna, ali iznimno učinkovi­

ta. Ista se centralizirana tiranija može prikazati na mnogo različitih načina kako bi

odgovarala mentalnom sldopu različitih skupina ljudi. Možemo očekivati navalu ko­

jekakvih kvazigurua i „duhovnih" organizacija koje bivaju manipulirane da to čine ili

pak to čine svjesno. Ako duhovni pojedinci i skupine prihvate plan za jednu svjetsku

vladu kao dio puta koji vodi prema jedinstvu i cjelovitosti, podržat će ih UN i mani-

pulatori. A k o to ne učine, prozvat će ih se „kultom". To je taj dualni pristup koji ma-

nipulatori koriste po pitanju nove duhovnosti. M o r a m o zapamtiti da ništa nije onako

kakvim se čini na prv i pogled. A k o sve sagledavamo iz te perspektive, postaje nas

sve teže dezinformirati. O v o je od ključne važnosti jer postoji jedan „kult" koji vlada

svim ostalima na ovoj planeti. To je „kult" posvećen izrazito negativnoj svijesti koja se

izražava kao štovanje moći i kontrole. Naziva se Svjetska Elita i Svevideće Oko.

IZVORI

1 Kenneth Wooden, The Children Of Jonestown (McGraw-Hill, New York, 1981.), str. 196.

2 Michael Meiers, Was Jonestown A CIA Medical Experiment? A Review Of The Evidence,

Studies in American Religion, svezak 35 (The Edward/Merlin Press, 1988.).

3 Voditelj na postaji KGBS Ron Engleman rekao je za Radio Free America da je dobio

potvrdu preko veze u bolnici da je ovaj poziv upućen.

4 US News And World Report (3. svibnja 1993.).

5 The Spotlight (24. travnja 1995.), str. 18.

6 Časopis New Dawn (Melbourne, Australija, svibanj/lipanj, 1995.), str. 7.

7 Dick Reavis, „Witness for the Prosecution", The San Antonio Current (10. veljače 1994.),

str. 6.

8 Časopis Nexus je izvrsna publikacija, a objavljuje priče i informacije koje srednjostru-

jaški mediji ne žele tiskati. Vidi bibliografiju.

9 Houston Chronicle (8. travnja 1993.).

10 Helander vs. Patrick, Bridgeport, Connecticut, SAD, 1976.

11 Investigative Research Specialists,„List of Moonie Fronts", 1992.

12 The Spotlight (11. prosinca 1995.), str. 2.

13 Neki smatraju da izraz Lucifer znači „Donositelj Vatre", kao što sam objasnio u knjizi

Pobuna robota. Rabin Marvin S. Antelman u svom djelu To Eliminate The Opiate tvrdi da

je do promjene imena Lucifer u Lucis došlo 1924. godine kako bi se prikrila činjenica o

kontaktima sa skupinama štovatelja Sotone povezanih s kultom Svevidećeg Oka. (str. 54).

432

šesnaesto poglavlje

„globalno selo" „Pojedinačni primjeri tiranije mogu se pripisati nečijem dnevnom raspo­loženju, ali čitav niz činova ugnjetavanja započetih u određeno vrijeme, koji ne prestaju nijednom promjenom vlasti, najočitiji je dokaz postoja­nja osmišljenog, sustavnog plana da nas se svede na roblje."

Thomas Jefferson

Novi Svjetski Poredak prešao je dalek put od početaka sadašnjeg bankarskog su­

stava, stvaranja Slobodnog zidarstva, Sjedinjenih Američkih Država i Francuske

revolucije.

Kada pogledate u kolikoj se mjeri omogućuje da plan Elite uznapreduje, taj će vas

zaključak poprilično otrijezniti. Vjerujem da će upravo on pokrenuti odlučnost u

svakom od nas da ponovno zadobijemo kontrolu nad svojom sudbinom. To možemo

i hoćemo učiniti, ali bit svega je znati da manipulacija postoji, kako funkcionira i s

kojim ciljem. Bez tog znanja stojimo na milost i nemilost manipulatorima jer će se

proračunata dugoročna strategija i dalje prikazivati kao niz zasebnih i međusobno

nepovezanih događaja. Za sve one koji još uvijek vjeruju da je plan o svjetskoj vladi,

središnjoj banci, valuti i vojsci te stanovništvu s implantiranim mikročipovima pove­

zanima s globalnim računalom - samo još jedna „teorija" zavjere, ovaj ću dio knjige

završiti sažetkom o tome koliki smo put ovom cestom prevalili, a da toga nismo ni

bili svjesni.

Svjetska vlada Ujedinjeni narodi ubrzano se razvijaju u baš takvu instituciju. Od svojih ranih poče­

taka kada je to bila globalna brbljaonica bez konkretnih rezultata, stvorila je golemu

mrežu međusobno povezanih organizacija koje pokrivaju sva područja života: od

zdravstva, preko pomoći, okoliša, svjetske policije, do znanosti, religije itd. Bliži se

vrijeme kada će dobiti vlastiti izvor financiranja, neovisan od država članica. Možda

se izrežira i kakva „kriza" financiranja u kojoj neke velike nacije neće davati dopri­

nose te će se morati pronaći „rješenje" - neki oblik U N - o v o g poreza. Joseph Connor

( C F R ) je 1993. imenovan za zamjenika glavnog tajnika za administraciju i upravljanje

pri U N - u . On je bio predsjednik Priče Vvaterhousea, računovodstva Elite, koji imaju

svog izabranika u Komitetu 300. Gospodin Connor je upozoravao da je UN pred

bankrotom i da se nešto mora učiniti.1 Nešto mi je to poznato. Više sukoba zahtijevat

će više „rješenja" i ljudi će se u očaju okretati U N - u u potrazi za odgovorima. Centra-

433

/ istino ce vas osloboditi

liziranim odgovorima. Većina ljudi koji rade za UN vjeruju da rade pravu stvar. Ne znaju u što su uključeni. Oni su pijuni u igri koju ne razumiju. Pravi program djelo­vanja skriva se iza izraza kao što su „globalno selo", „globalno susjedstvo", „globalno zajedništvo" i potreba za „Jednim Svijetom". Tajni plan za UN istovjetan je onome koji se odvija u Europi. Sve je jači pritisak za centralizaciju političke moći i donošenja odluka unutar Europske unije koja se neprestano širi. Ona je sada labirint centrali­ziranih struktura moći i zakonodavstva koji utječu na svaki aspekt svakodnevnog života. U zadnjih 40 godina izgled te organizacije nevjerojatno se promijenio. Od tr­govačke zone pretvorila se u centraliziranu tiraniju, a isti takav postupni proces odvi­ja se i u Ujedinjenim narodima. Klaus Hansch, predsjednik Europskog parlamenta, jasno je dao do znanja koje su mu ambicije kad je u listu The European u svibnju 1995. pozvao na stvaranje Europske unije u kojoj bi nacije „udružile" svoje suverenitete za više dobro [centraliziranu kontrolu]; Unije koja preuzima punu odgovornost za mir i sigurnost, blisko surađujući s Ujedinjenim narodima [svjetska vojska]; Europe koja „ispunjava snove i vizije svojih utemeljitelja" [svjetska vlada, središnja banka, valuta i vojska]. U ljudima treba pobuditi oduševljenje tim „novim europskim projektom", rekao je. Nemoj mi zamjeriti, dragi Klaus, ali u tome ipak ne bih sudjelovao.

Jedan od najžešćih zagovornika političke i monetarne unije u Europi je njemački kancelar Helmut Kohl. To nije nikakvo iznenađenje kad znamo da je on, baš kao i njegovi prethodnici Willy Brandt i Helmut Schmidt, odani član Bilderberške skupi­ne. Kohl je navodno Slobodni zidar Lože Velikog orijenta i povezan s organizacijom B'nai B'rith koja gaje odlikovala svojim najvišim odličjem - Josipovim redom.2 Kohl itekako zna plan igre i s puno entuzijazma radi da se on uspješno i ostvari. Jacques Santer, predsjednik Europske komisije, još je jedan bilderbergovac koji vodi tiransku kampanju za političku i monetarnu uniju.

Ova metamorfoza u centraliziranu kontrolu izvedena je postupno, tiho i u tajno­sti. Bacimo li pogled više godina unazad, možemo vidjeti kolike su se moći odrekle pojedinačne nacije i države, regije i zajednice. Donošenje odluka koje utječu na našu svakodnevnu egzistenciju pomiče se sve dalje i dalje od gradova, sela i zemalja u kojima živimo. Odluke su prvo prepuštene nacionalnim parlamentima i kartelima državne službe, potom europskim tijelima, a ako ne prestanemo biti samo lutke na koncu, glavne će odluke, na koncu, donositi samo svjetska vlada. Utjecaj Trilateralne komisije vidljiv je u podršci koju Europska komisija pruža Japanu da postane stalni član Vijeća sigurnosti UN-a i da ima veće pravo glasa u poslovima koje vodi UN.3

Trilateralna komisija osnovana je da koordinira rad manipulirajućih elita u SAD-u, Europi i Japanu kao korak na putu prema svjetskoj vladi. Plan igre svakog mjeseca sve više izbija na površinu, jer Svjetska Elita počinje ubacivati pojam svjetske vlade u javnu domenu. Bivši glavni tajnik Commonvvealtha sir Shridath Ramphal objavio je taj plan na Međunarodnoj konferenciji za razvoj u Washingtonu u siječnju 1995. kad je rekao da bi UN trebalo ovlastiti za „prikupljanje globalnih sredstava za globalne svrhe". Konferencija je tu politiku oduševljeno podržala. Ramphal, supredsjednik Ko-

434

„globalno selo"

misije za svjetsku vlast u Ženevi, dodao je još da je nacionalni suverenitet zastarjeli koncept. „Došlo je vrijeme da se dogovore i stvore uvjeti za svjetsku vlast", rekao je. „Potreban nam je novi poredak u svijetu. Velik broj ljudi prepoznaje tu potrebu i pod 'novim svjetskim poretkom' ne podrazumijevaju ni manje ni više nego rađanje novog svijeta."

Pokušaj ovakvog udara na ljudsku rasu izvest će se tako da se sadašnji svijet učini toliko groznim i kaotičnim mjestom da će mase, iz čistog očaja, slijediti svakoga tko obeća neki novi svijet (baš kao stoje bio slučaj s Hitlerom - „spasiteljem" iz njemačke poratne bijede). Vjerujem da Elita ima globalno računalo u koje unosi sve poda­tke o zbivanjima u svijetu. Računalo je programirano tako da obrađuje te podatke i izbacuje popis zbivanja projiciranih godinama unaprijed, koji se trebaju dogoditi ako ljudski um prihvati svjetsku vladu. Na taj način plan Elite može se pripremiti daleko unaprijed. Ramphal je dugogodišnji stjegonoša agitacije za svjetsku vladu. Služio je i u drugim globalnim komisijama poput Brandtove komisije i Brundtlandove komisije za okoliš i razvoj. Upravo su članovi tih komisija (koje je osnovala Svjetska Elita, i jedne druge koju je utemeljio ubijeni bilderbergovac Olof Palme, švedski premijer) bili ti koji su 1992. osnovali Komisiju za svjetsku vlast, kojom predsjedaju Ramphal i, još jedan švedski premijer, Ingvar Carlsson. A koga ja to vidim na popisu članova Komisije za svjetsku vlast? Pa to je... Maurice Strong (Kom. 300), naftni milijunaš, isti onaj koji je predsjedao Samitom o Zemlji u Brazilu 1992. i koji sjedi u odboru Instituta Aspen, čiji je vlasnik elitni bilderbergovac Robert O. Anderson iz Adantic Richfield Oila. Na popisuje i Jacques Delors, glavni centralizator i nekoć čelni čovjek Europske unije. Komisija za svjetsku vlast = Novi Svjetski Poredak. Još jedan događaj za lobiranje za svjetsku vladu, Svjetski forum o prvoj globalnoj civilizaciji, organizi­rala je zaklada Gorbachev Foundation USA u jesen 1995. godine. Gorbačov je mae-stralno odigrao svoju ulogu aktivirajući unaprijed priređenu „slobodu" u Sovjetskom Savezu i njegovim podređenim državama kako bi pripremio teren za primanje tih zemalja u Europsku uniju i Sjedinjene Svjetske Države. „Hladni rat" je također bio slučaj s formulom: teza vs. antiteze = sinteza. „Oslobađanje" Sovjetskog Saveza bilo je planirano, a ne spontano. Među pozvanima na događaj, koji se održavao u San Fran­aseli, službenom rodnom gradu UN-a, bili su George Shultz (TC, CFR, Bil., Kom. 300, Kissinger Associates), George Bush (TC, CFR, Kom. 300), Margaret Thatcher ( B i l ) , Al Gore (CFR), Zbigniew Brzezinski (TC, CFR, Bil.), Paul Volcker (TC, CFR, Bil.) i Ted Turner (Kom. 300), šef CNN-a, koji se spojio s carstvom Time Warnera. U materijalima koje je prije tog događaja objavila Zaklada Gorbachev govorilo se da će forum potaknuti političke vođe na izradu okvira za stabilnost i regulirane ljudske međuodnose [moj naglasak]. Zaklada je dodala da je forum osmišljen da:

»... se usredotoči na temeljne izazove i prilike čovječanstva dok ulazimo u sljedeće stoljeće i tisućljeće. Drži ga se u vjerovanju da na ovoj prekretnici povijesti stvara­mo prvu svjetsku civilizaciju."

435

. / istina će vas osloboditi

Drugim riječima, svjetsku vladu i sve što ide uz nju. Očekujte niz „komisija", „kon­ferencija" i „samita" o uvođenju svjetske vlade u mjesecima i godinama koje slijede. Također očekujte i pokušaj izmjene američkog ustava kako bi se Novom Svjetskom Poretku omogućilo nametanje njegove politike Sjedinjenim Američkim Državama. Još jedna skupina koju treba dobro zapamtiti je Nova atlantska inicijativa (NAI), povezana s bilderbergovcima, na čijem je čelu ista ekipa, s Margaret Thatcher kao pokroviteljicom. Ona nastoji sjediniti SAD s Europskom unijom te od NATO-a na­praviti svjetsku vojsku.

Središnja svjetska banka i valuta

Ramphal poziva i na osnivanje krovnog ekonomskog tijela u sklopu Ujedinjenih na­roda - Vijeća za ekonomsku sigurnost. To se uklapa s planom Svjetske Elite da pod jedan krov ili u jedno računalo strpa svu ekonomsku moć. Ujedinjeni narodi i njihovi ekonomski ogranci Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond (IMF), Organiza­cija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i gomila njihovih međusobno poveza­nih podogranaka kontroliraju ekonomski razvoj svijeta, zajedno s drugim grupaci­jama Elite, kao što su Banka za međunarodna poravnanja i Međunarodna bankarska komisija. Oni odlučuju tko dobiva novac iz fondova za razvoj, na što se troši i koje su to ekonomske promjene nužne u pojedinim državama prije negoli im se uruči bilo kakav novac. Riječ je o svjetskoj ekonomskoj diktaturi koja se provodi po na­logu nekolicine. U ovoj se mreži nalazi i Svjetska trgovinska organizacija i GATT - Sporazum o „slobodnoj trgovini", koji postaje sve moćniji u sprečavanju država da zaštite domaću industriju i proizvodnju od neželjenog uvoza. Mnogi od tih uvoznih proizvoda dolaze iz dijelova svijeta u kojima se domaće stanovništvo iskorištava na najnehumanije načine.

Budući da su zemlje sve nemoćnije u zaštiti svog stanovništva od ovog ekonom­skog rata, ljudi diljem svijeta postaju sve ovisniji o globalnom ekonomskom sustavu nad kojim nemaju nikakvu kontrolu. Budući da GATT uklanja prekogranične pri­stojbe na uvoznu robu, gubitak prihoda snosi stanovništvo dotičnih zemalja. Oni subvencioniraju Novi Svjetski Poredak. Američko Ministarstvo financija je u lipnju 1994. nagovijestilo da će GATT tijekom narednog desetljeća smanjiti carine za goto­vo 750 milijardi dolara. Uz pritisak za centralizaciju političke moći u Europi, pojavili su se i zahtjevi za Središnjom europskom bankom i jedinstvenom europskom valu­tom. Kako bi politička moć bila učinkovita, mora imati podršku ekonomske moći. Ako kontrolirate valutu i središnju banku, kojoj su sve druge banke podređene, tada kontrolirate i čitavu Europu. Ovo će u dogledno vrijeme na kraju obuhvatiti i države bivšeg Sovjetskog Saveza. Dopustimo li da se to dogodi, centralizirana europska tira­nija ostvarit će se mentalnim državnim udarom bez ijednog ispaljenog medca. Verzija te tvorevine na američkom kontinentu, Sjevernoamerička organizacija za slobodnu trgovinu (NAFTA), kao sjevernoamerička verzija, i APEC kao azijsko-australska,

„globalno selo"

osmišljene su da se razvijaju navlas isto, sve dok se svi ne povezu s Ujedinjenim naro­dima u vidu svjetske vlade, središnje banke i valute. Plan je da NAFTA postane Ame­rička unija, APEC Pacifička unija, a zajedno s već utemeljenom Europskom unijom, došli bi pod vlast svjetske vlade. Na sastanku Trilateralne komisije 1995. u Danskoj unutarnji su izvori naveli da je predstavljen plan za Transatlantsku zonu slobodne trgovine (TAFTA) koja bi spojila Europsku uniju s NAFTA-om. Sir Leon Brittain („Gosp. GATT"), europski povjerenik za trgovinu, od tada poziva na osnivanje nečeg sličnog, a britanski ministar vanjskih poslova Malcolm Rifkind (Bil.) učinio je to isto na konferenciji Konzervativne stranke 1995. godine. Irac Peter Sutherland (Bil., TC), GATT-ov pregovarač i prvi generalni direktor Svjetske trgovinske organizacije, bio je na sastanku Trilaterale i govorio o „svjetskoj ekonomiji koja se mijenja". Istovremeno je njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel bio u Chicagu i obraćao se Vijeću za vanjske poslove o Transatlantskoj zoni slobodne trgovine. Bill Clinton i Europska unija prethodno su se složili o „zajedničkoj akciji" u mnogim pitanjima, uključujući trgovinu. Svatko tko ospori plan Elite za Europu smjesta bude napadnut. Bernarda Connollyja, britanskog ekonomista koji radi za Europsku komisiju na planu uvođe­nja jedinstvene valute, suspendirao je Jacques Santer (Bil.) jer je napisao knjigu u ko­joj razotkriva muljažu. Neila Kinnocka, povjerenika Europske komisije i bivšeg vodu britanskih laburista, Santer je javno ukorio samo zato što je na privatnom sastanku primijetio da bi rok za uvođenje jedinstvene valute mogao biti prekratak. Europska unija već jest centralizirana diktatura. Troši 40 milijuna funti našeg novca na kampa­nju pridobivanja ljudi za svoju politiku jedinstvene valute, eura.4

Prisjetite se motivacije i metoda. Želite li uvesti jedinstvenu valutu i banku, mo­rate stvoriti privid potrebe za njima. Zbog toga izazovete bankarsku krizu i kaos s valutama. Kada se takve stvari zbivaju i kada se o njima izvještava u vijestima, one se, gledane površno, čine lošima za bankare i financijere, a za mnoge to i jesu. Međutim, ne i za Svjetsku Elitu, jer takve su krize njoj potrebne kako bi svoj plan manipulaci­jom sprovela u stvarnost. Budući da znaju što slijedi, ne samo da mogu izolirati svoja vlastita sredstva od posljedica svojih djela, već ekonomski zapravo mogu profitirati. George Soros (Bil.), Mađar s američkom putovnicom, jedan je od najslavnijih špeku-lanata valutom. On „kocka" milijardama dolara kako bi destabilizirao valute i tržišta, ostvarujući pritom nezamislive dobitke. Soros, bivši student na Londonskom eko­nomskom fakultetu, preselio se u SAD kako bi utemeljio svoj motor za „špekulacije" - Quantum Group, kojom dominiraju švicarski i talijanski financijeri. Zanimljivo, Švicarska i Italija također su sjedišta Crnog plemstva. Istraživač William Engdahl navodi Sorosa kao predstavnika anglo-francuske bankarske grupacije Rothschild.5

Jedan od članova odbora „Sorosovog" Quantum Funda je Richard Katz, ravnatelj kompanije Rothschild Italia S. p. A. u Milanu i član odbora tvrtke N. M. Rothschild.6

Još jedan direktor Quantuma je Nils O. Taube, partner lorda Rothschilda iz St James' Place Capitala.7 Sorosev suradnik u nekoliko špekulacija bio je sir James Goldsmith8, Rothschildov rođak koji sada tvrdi da se „protivi" centralizaciji moći u Europi. Upra-

. /' istina će vas osloboditi

vo je Soros predvodio napad na funtu koji je doveo do toga da britanski Ministar financija Norman Lamont (Bil.) povuče Ujedinjeno Kraljevstvo iz europskog mo­netarnog sustava, pojačavši tako pozive za uvođenje jedne europske valute. Lamont je zaposlenik Rothschildovih, a Soros im je paravan. Valutne „špekulacije" niti su špekulacije, niti su slučajne. One su pažljivo planirane i izvršene kako bi dovele do određenog rezultata.

Kasne 1994. i rane 1995. Elita je gurnula Meksiko u ekonomski kaos koji je ozbiljno narušio vrijednost dolara, kao što su to učinili i ranije kad je Meksiko htio iskoristiti svoje naftne potencijale da postane ekonomski neovisan o Sjedinjenim Američkim Državama. Pritom su one američke banke koje su znale da slijedi kolaps pezosa za­radile bogatstvo. I dok je meksički narod trpio posljedice, Citibank je prijavio porast zarade od 8 1 % u zadnjem kvartalu 1994., a njujorški dnevnik Newsday izvijestio je daje Chemical Bank ostvarila 22%, a Rockefeller/Rothschild Chase Manhattan 19% profita u istom razdoblju. Svi su oni bili veliki ulagači u pezos, ali su tempirali svoja ulaganja točno u pravi trenutak kako bi iskoristili njegov predstojeći pad.

Meksiko strovaljuju u ekonomsku katastrofu kroz dugove bankama Svjetske Elite jer oni žele otpisati dug, ili barem njegov dio, u zamjenu za kontrolu nad meksičkom naftom i drugim prirodnim resursima. Tko je predložio 40 milijardi dolara za sanaci­ju meksičkog gospodarstva, što je značajno uvećalo njegov dug Americi i na taj način ubrzalo muljažu? Demokrat Bill Clinton. Tko mu je bila podrška? Republikanci Newt Gingrich i Bob Dole. U lipnju 1995. vođe 67 industrijaliziranih zemalja svijeta sastali su se u Halifaxu, u Novoj Škotskoj, tjedan dana nakon sastanka bilderbergovaca u Švicarskoj, i složili se da povećaju ulogu i ovlasti Međunarodnog monetarnog fonda. A koja im je bila izlika? Financijski kolaps meksičkog pezosa! Bill Clinton također je pozvao na izradu nacionalne osobne iskaznice u SAD-u kako bi se suprotstavilo „valu ilegalne imigracije [iz Meksika] koji je bio neminovan". U isto to vrijeme mali po­slovni ljudi diljem svijeta propadaju na tržištu uređenom u korist multinacionalnih banaka i korporacija koje kontroliraju političare koji donose zakone.

Svjetska vojska

Napredovanje prema uspostavi svjetske vojske je tijekom 1980-ih i 1990-ih bilo vrlo brzo. Ideja je da se manipulira sukobima koji će stvoriti potrebu za većim vojnim ovlastima Mirovnih snaga UN-a. Zatim će se sjediniti s NATO-om u svjetsku vojsku. Što bi takva vojska radila? Upadala bi u bilo koju zemlju ili zajednicu koja se odbija pokloniti svjetskoj vladi, središnjoj banci i valuti. Zaljevski rat 1991. dijelom je stvo­ren kako bi se ubrzao ovaj proces sa zemljama članicama NATO-a koje su financirale i vodile taj sukob pod zastavom Ujedinjenih naroda. Sukob u bivšoj Jugoslaviji izma-nipuliran je s istim ciljem. Kao posljedicu strahota u Bosni sada u bivšoj Jugoslaviji imamo okupljenu svjetsku vojsku od 60.000 vojnika iz 30 nacija koja radi pod cen­traliziranim nadzorom - najveća je to multinacionalna sila od Drugog svjetskog rata. Točno prema planu Elite. Svaka prilika u kojoj vidimo snage NATO-a da operiraju

„globalno selo

izvan za njih određenog prostora još je jedan presedan koji nas dovodi bliže svjetskoj vojsci. Možemo očekivati i korake koji proširuju NATO-vo područje djelovanja, na­ročito na Bliskom istoku i bivšem Sovjetskom savezu, a vidjet ćemo i nastojanja da se poveća broj zemalja u NATO savezu na isti način na koji se širi Europska unija. UN-ove trupe će se nastaviti razvijati od snaga očuvanja mira do snaga nametanja mira, a zatim, kad se dogodi i prihvati taj presedan, do nametanja politike koja do­lazi po nalogu svjetske političke i ekonomske elite. Kad su UN-ove trupe na nekim prostorima neučinkovite, kao u Ruandi, Jugoslaviji i Somaliji, percepcija u javnosti je negativna. No, manipulatorima je takav neuspjeh mirovnih snaga nasušno potreban. Da UN-ove mirovne operacije funkcioniraju savršeno, ne bi bilo potrebe davati im dodatne ovlasti. Mora se izazvati dojam da ne funkcioniraju („problem") kako bi pro­izveli željenu reakciju („nešto treba poduzeti") i otvoriti put prema većim ovlastima („rješenje"). Neposredne žrtve toga su muškarci, žene i djeca što pogibaju u krvopro­lićima i građanskim ratovima u režiji Elite, koji služe kao znak da snage UN-a trebaju još ovlasti. Možemo očekivati još Ruanda i Bosni sve dok se javno mišljenje ili pokori manipulaciji za uspostavu svjetske vojske, ili stane na kraj Novom Svjetskom Pore­tku. Na sastanku Bilderberške skupine 1991. godine, dr. Boutros Ghali, bivši glavni tajnik UN-a i pomoćnik Elite, podsjetio je na riječi Henryja Kissingera kad je pozvao na osnivanje UN-ove vojske pod zapovjedništvom UN-a s ovlastima da svojevoljno upada u nacionalne države bez potrebe da se posavjetuje s drugim zemljama i zatraži dopuštenje. U svom govoru u Washingtonu sir Shridath Ramphal je rekao da bi Uje­dinjeni narodi trebali biti „zaštićeni mogućnošću da brzo razviju svoje vojne postroj­be" i da se zaštita sigurnosti država jasno odobrava Poveljom UN-a. Sljedeći je dan Jessica Mathews, članica Vijeća za vanjske poslove, pozvala na gotovo isto - na stalnu vojsku UN-a - istovremeno pišući za Washington Post, koji je pod kontrolom Elite.

Čitatelji lista The Spotlight slali su redakciji slike UN-ovih postrojbi u SAD-u na manevrima diljem zemlje, s UN-ovim tenkovima i opremom koji se prevoze pose­bnim kamionima na šinama. Postojanje nečega takvog vlasti su zanijekale. Kao što podrobnije govorim u knjizi Pobuna robota, vladine organizacije kao što je Save­zna agencija za vođenje kriznih situacija (Federal Emergency Management Agency - FEMA) samo su paravani za stvaranje prostora za zadržavanje (koncentracijskih logora) onih koji se suprotstavljaju zavjeri Novog Svjetskog Poretka nakon što je već izvršio svoj fizički napad diljem svijeta, osobito u Americi i Europi, protiv onih koji se opiru tiraniji. Na nekim je prostorima ovo već započeto. FEMA je osnovana izvr­šnom uredbom (koja nije zahtijevala raspravu u Kongresu) s potpisom predsjednika Jimmyja Cartera, poslušnika Trilateralne komisije. FEMA-i se time omogućuje da tijekom bilo kakve „nacionalne izvanredne situacije" koju objavi predsjednik preu­zme kontrolu nad Sjedinjenim Američkim Državama. Njene ovlasti uključuju i vojni zakon i pravo da vojne snage provedu silom sve što FEMA odluči. Svi zakoni koji omogućuju vojno preuzimanje SAD-a već su na snazi. Doneseni su predsjedničkom izvršnom uredbom i svaki put kad predsjednik proglasi izvanredno stanje, na njih

439

... / istina će vas osloboditi

se može pozvati. U prvom planu ovog plana nalaze se Delta snage u svojim crnim uniformama i neobilježenim crnim helikopterima. Njih se često viđalo na lokacijama gdje je pronađena osakaćena stoka, što neki istraživači povezuju s vanzemaljskom aktivnošću. Ljudi ovo mogu ignorirati i odmahnuti rukom ako žele, ali posljedice će snaći njihovu djecu nastavimo li i dalje prebacivati odgovornost na nekog drugog.

rIfie Spotlightje u svom izdanju od 5. prosinca 1994. razotkrio osnivanje zajedni­čkih UN-ovih i NATO-vih snaga pod nazivom Savezničke snage za brzo djelovanje (Allied Rapid Reaction Corps - ARRC), koje će imati četiri „multinacionalne" divi­zije od nekih 80.000 vojnika u punoj pripravnosti. Prema članku, planira se da glavni zapovjednik bude sir Jeremy MacKenzie, general pukovnik u britanskoj vojsci. Opra­vdanje za formiranje ovih snaga je neuspjeh UN-ovih i NATO-vih operacija u bivšoj Jugoslaviji! Izvještaj koji citira The Spotlight iz North Atlantic Assemblyja, ogranka NATO-a, kaže da su multinacionalne intervencije na Balkanu bile „obilježene maso­vnim neuspjesima i nedostacima" (problem). Kako bi se uhvatio u koštac s tim izazo­vom, nastavlja izvještaj, NATO-u je trebala nova organizacija (rješenje). Zajedničke UN-ove i NATO snage ARRC već su u vrijeme objavljivanja članka u Tlie Spotlightu obavile svoje prve vježbe pod pokroviteljstvom UN-a. Potvrdio je to izvještaj NATO-a do kojeg je došao list. Oko 2000 trupa sudjelovalo je u brzoj intervenciji snaga za kontrolu nereda od sjeverozapadne Njemačke do „...zamišljenog kliznog žarišta u Ujedinjenom Kraljevstvu". Umirovljeni vojni analitičar pukovnik Matthew Coultern o ovome je rekao sljedeće:

„Postrojbe koje izvode multinacionalne vojne intervencije u internim domaćim čarkama u Velikoj Britaniji danas, pripremat će se da to isto učine u Sjedinjenim Američkim Državama sutra. Ovom čudovištu koje dolazi iz samo jednog svijeta moramo odrubiti glavu prije nego što nas ugrize."9

Ironično, kad se dogodila bosanska talačka kriza u svibnju 1995. godine, neld po­litičari pozvali su UN-NATO snage za brzu intervenciju. One su tamo već postojale! Proces centralizacije svjetske vojske događa se i u policijskim snagama. U Sporazu­mu iz Maastrichta nalazi se klauzula o kojoj se malo raspravljalo i pisalo, a kojom je utemeljen Odbor K4 s ciljem stvaranja europske policijske mreže koja operira van demokratskog nadzora. Ovo mora da je bila jedna od klauzula koja je političarima (koji glasačko tijelo doživljavaju tek izvorom glasova za sebe) promakla kad nisu pro­čitali sporazum prije no što je prešao u zakon. K4 bi trebao koordinirati paneuropske policijske akcije protiv trgovine drogom, pranja novca i ilegalne imigracije. Također će formirati europsku policijsku mrežu zvanu Europol i golemu bazu podataka o stanovništvu. Neki ga opisuju kao europski FBI. Po Sporazumu iz Maastrichta, „de­mokratski" izabrani Europski parlament imat će pravo da ga se „konzultira" o politici K4, ali je nema pravo mijenjati ili na nju stavljati veto. Članstvo u K4 mora se držati u tajnosti, a novinari i skupine za ljudska prava ne mogu imati pristup podacima o

440

„giooamo seio

njemu. Tony Bunyan, direktor skupine za građanske slobode Statewatch, rekao je da je K4 „veliki korak naprijed u stvaranju europske državne infrastrukture koja će veli­kim dijelom biti ne-odgovorna i nedemokratska". Britanska vlada koja s vremena na vrijeme priča o svojoj zabrinutosti zbog centralizacije moći u Europi, gorljivo podr­žava K4. Tomu je tako jer je retorika onih na vlasti namijenjena samo javnoj upotrebi. Ogromna većina njih podržava centralizaciju Europe, ma što inače govorili.

Mikročipirano stanovništvo

Ovo je dio Elitine strategije koji je nekim ljudima najteže prihvatiti. Svi mi vjerujemo da nikada ne bismo dopustili da se to dogodi. Pogledajmo, stoga, koliko je to zapravo blizu. Već se i domaćim životinjama sve više ugrađuju mikročipovi te ih se povezuje na računalo. Vlasnicima kućnih ljubimaca taj je postupak prodan logikom: „Nikada više nećete izgubiti svog Rovera ili Fida". Engleska kraljica je nekim svojim korgijima dala ugraditi mikročipove. Uz ovo, sve se više ubrzava proces napuštanja kovanica i novčanica i sve će se novčane transakcije obavljati elektronski, putem kreditnih i/ili smart kartica. Planira se da to postane sveobuhvatna novčano-identifikacijska kartica sa svim osobnim podacima pohranjenima na mikročip. Ako sve bude po planu, sve transakcije bilježit će globalno računalo - „Zvijer", možda ona spomenuta u biblij­skim Otkrivenjima. Planira se premjestiti „znak Zvijeri", mikročip, sa smart kartice na ljudsko tijelo, kada se uspije plasirati priča koja će ljude uvjeriti da ga prihvate. Neki istraživači sugeriraju da će taj sustav barkodiranja ljudi uključivati tri skupa od po šest znamenki u računalu - odatle 666, „broj Zvijeri". Kad jednom pristanemo na­pustiti gotovinu i više ne bude povratka, morat ćemo prihvatiti i implantirani mikro­čip ili nećemo imati čime kupovati kad odluče povući smart kartice. Uz to, ljudima će se on „prodavati" kao nešto jako praktično uz opravdanje da će se njime stati na kraj gubitku kartica i kartičnim prevarama. Riječ je o apsolutnoj kontroli. Sve o vama, uključujući i lokaciju na kojoj se trenutno nalazite, pratit će računalo. Vrlo pouzdan izvor mi je rekao da se računalni sustav Svjetske Elite nalazi pod zemljom u Bruxel-lesu. Naziva se Kripta (Krypt ili Crypt) jer je smješten na više od 9000 m2 uredskog prostora ispod Crkve Svete krvi Isusove, lokalno poznate kao Krvava crkva. Glavni ulaz u podzemni kompleks nalazi se unutar zgrada na drugoj strani ceste od crkve. Slični računalni centri smješteni su u Akademiji zračnih snaga na planini Cheyenne u Colorado Springsu, u SAD-u, te u Centru za satelitski nadzor u Alice Springsu u Australiji. Takvi sustavi priključuju se na vladina računala po cijelom svijetu kako bi prikupili informacije o svakome na planetu tko ima broj socijalnog osiguranja ili neku vrstu identifikacijskog koda. Vaši su detalji već sada na ovom računalu i čekaju da započne ugradnja mikročipova.

Ako danas odete u trgovinu po hranu i računalo vam odbije kreditnu karticu, pla­titi možete gotovinom. Što se događa kad gotovine nema? Stojite na milost i nemilost računala. Ako vam odbije karticu ili mikročip, nemale više nikakvih sredstava da išta kupite. Tada ćemo u svakom smislu biti roboti, tek produžetak računalnog programa.

441

... / istina ce vas osloboditi

U Sjedinjenim Američkim Državama, bonovi za hranu za osobe s malim prihodima i neke druge beneficije prebacuju se na tzv. Electronic Benefit Transfer (EBT) i cijeli sustav socijalnog osiguranja planira učiniti isto. Plan povlačenja gotovine ubrzano se ostvaruje. Britanska kompanija AIM UK, koja je specijalizirana za „automatsku identifikaciju", u svom je reklamnom materijalu izložila lice s bar kodom na čelu. Jedan od njihovih proizvoda je i radiofrekvencijska identifikacija (Radio Frequency Identificatioon - RFID) kojom se čitaju elektroničke oznake u proizvodnji, skladi­štenju, trgovinama te na ljudima. Tehnologija koja se sada razvija omogućit će da se svaka misao ili čin nadziru i bilježe. Londonski Sunday Times od 16. travnja 1995., također je izvijestio:

„Sljedeće računalo koje kupite možda će biti i posljednje koje će vam trebati. U budućnosti, znanstvenici žele staviti elektroničke čipove u našu glavu kako bismo se mogli izravno priključiti na informacijsku magistralu. Britanski istraživači su dio međunarodnih timova koji rade na implantatu koji će ljudsku misao prevoditi na računalni jezik. Već u idućem naraštaju, kaže jedna skupina, ljudi s čipom veličine zrna papra na potiljku moći će razgovarati sa strojevima."

Ili će ti strojevi moći razgovarati s njima. Ljudi koji imaju satelitsku televiziju za­prepaste se kad saznaju da se njihove pojedinačne kartice za dekodiranje mogu pro­gramirati iz sjedišta TV kuća. Kada nazovete da se pretplatite na neki kanal za koji nemate dobar signal, operator aktivira zraku koja programira vašu karticu i slika se pojavi dok ste još na telefonu! Ako to mogu učiniti kartici, mogu i mikročipu u ljudskom biću. Plan Elite uključuje ugradnju mikročipova svoj novorođenčadi pri rođenju. To bi trajalo djelić sekunde. Tehnologija već postoji i sve što preostaje jest uvjeriti javnost da tu zamisao prihvati ili da je čak zatraži. Jedan od načina na koji će se ovo izvesti jest potenciranjem priča o nestaloj djeci, uključujući otmice djece iz rodilišta. Dok sam pisao ovu knjigu, takvih je slučajeva bilo u Ujedinjenom Kraljev­stvu, a kao „rješenje" odmah je ponuđeno elektroničko obilježavanje. To je tek sitan korak dalje od ugrađenih mikročipova. Elektroničko obilježavanje kriminalaca tako­đer je jedan od postupnih koraka do mikročipova za sve. Uz tehnike kontrole uma

0 kojima sam govorio u prethodnom poglavlju, nije nikakav problem programirati ženu da ode u bolnicu i otme dijete kako bi se stvorio scenarij tipa „nešto se mora poduzeti". Ona se ne bi sjećala da je programirana i vjerovala bi da je to bila njena voljna odluka. Priznati inženjer elektronike iz Sjedinjenih Američkih Država radio je na razvoju mikročipa za implantaciju kako bi se pomoglo pacijentima s ozljedom kralježnice kad je brigada „jednog svijeta" prisvojila taj projekt. Priča o dr. Carlu W. Sandersu pojavila se u istraživačkom časopisu Nexus u ljeto 1994. Rekao je da je bio na 17 sastanaka pristalica Jednog Svijeta održanima po mjestima kao što su Bruxelles

1 Luksemburg. Svrha tih sastanaka, tvrdio je, bilo je „povezivanje svjetskih financija". Dr. Sanders je rekao:

442

„Bio sam na jednom sastanku na kojem se raspravljalo o tome kako se mogu kon­

trolirati ljudi ako ih se ne može identificirati. Sastancima su prisustvovali ljudi poput

Henryja Kissingera i članova CIA-e. Raspravljalo se i o tome kako ljude učiniti svje­

snim potrebe za nečim poput ovoga čipa. Odjednom se pojavila ideja: 'Treba ih

upozoriti na nestalu djecu itd.'

0 ljudima se na tim sastancima razglabalo kao da su stoka. CIA se dosjetila stavlja­nja slika izgubljene djece na tetrapake mlijeka. Budući da je čip sada prihvaćen, sada te slike više ne viđate, zar ne? Poslužile su svojoj svrsi."10

Dr. Sanders je rekao kako manipulatori žele da čip sadrži ime i sliku lica, među­narodni broj socijalnog osiguranja, otisak prsta, fizički opis, obiteljsku i medicinsku prošlost, adresu, zanimanje, podatke o porezu na dohodak i kaznenu evidenciju. U prilog mikročipovima išao bi, nesumnjivo, i obećani kraj putovnicama. Čip se po­novno puni tako da promjene u tjelesnoj temperaturi pretvara u sustav dinama, a najučinkovitija mjesta koja su za to pronašli su čelo i stražnji dio ručnog zgloba. BBC-jeva „znanstvena emisija" pod nazivom Tomorrows World u rujnu 1995. razotkrila je kako se ljudima u Ujedinjenom Kraljevstvu već stavljaju mikročipovi u njihovim zdravstvenim kartonima. Ovo se sve događa SADA! Implikacije našeg pristanka da budemo mikročipirani su šire negoli sam ovdje naveo. Uključuju i suzbijanje du­hovne preobrazbe. Sandersov čip, rekao je on, može se koristiti za modifikaciju po­našanja. Za Nexus je izjavio da su tijekom rata u Vijetnamu imali „Rambo čip" koji je poticao brži protok adrenalina. Timothy McVeigh, čovjek optužen za bombaški napad u Oklahomi, kaže da su mu ugradili mikročip dok je služio u američkoj vojsci. Koliko je takvih kontroliranih aktivnih i bivših pripadnika oružanih snaga s ugrađe­nim mikročipovima koji se mogu aktivirati bilo kada? Dr. Sanders je naglasio da ako zaustavite lučenje hipofize, možete zaustaviti kolanje estrogena, prouzročiti menopa-uzu i spriječiti začeće. Čip se može koristiti kao oblik masovne kontrole rađanja, što je još jedna od tema Novog Svjetskog Poretka. Poruke s računala na implantirani čip mogu promijeniti masovno ponašanje, služiti za pojačavanje ili ublažavanje osjećaja, kao seksualni stimulans ili depresiv te za izazivanje nasilja po želji. Najvažniji koraci koji vode do mikročipovima obilježenih ljudskih bića su osobna iskaznica s mikroči-pom i povlačenje gotovine iz opticaja. Ne dopustite da do toga dođe.

Supermarketi sada eksperimentiraju s barkodiranim karticama koje će kupci ko­ristiti da uračunavaju i bilježe ono što su kupili, a da račun plaćaju nakon što odu, te neće biti potrebe za radnicima na blagajnama. Veliki lanci supermarketa kupcima već daju mogućnost da plaćaju kreditnim karticama na način vrlo sličan ovome. Sljedeći korak će biti da se kaže koliko bi praktičnije bilo kada bi kupci imali sićušni mikročip pod kožom i kad ne bi morali upotrebljavati karticu. Odrecite se svoje slobode. Pa znate da to ima smisla. Pogledajte samo redove u supermarketima koje ćete izbjeći! U

443

/ istina ce vas osioooaia

veljači 1995. list London Today, koji sada više ne izlazi, objavio je članak na središnjoj strani u kojem se predviđa da će gotovina iščeznuti do kraja desetljeća i da će je zami­jeniti elektronski novac. U Engleskoj su trenutno u tijeku „pokusi i testiranja", baš kao i posvuda u svijetu. Nova europska valuta gotovo će sigurno biti elektronička.

Dok ovo pišem, na vijestima je objavljeno da će nova europska valuta biti odgođe­na do sljedećeg stoljeća zbog vremena potrebnog za tiskanje novca i kovanje kovani­ca. Već sada čujem poantu svega ovoga: ,,Oh, pronašli smo način da proces ubrzamo - imat ćemo elektroničku valutu!" Britanska vlada je svoju zemlju učinila prvom ze­mljom koja je uvela obvezan DNA profil za svakoga tko je optužen za neko kazneno djelo. Sastav DNA ljudskog bića u krivim rukama može postati katastrofalno oružje jer znanost iz podzemlja o tim stvarima zna daleko više od onoga što se govori javno­sti, pa čak i onoga što zna srednjostrujaška znanost. U svjetlu svih ovih događaja koje možemo dokazati, okrenimo se predviđanjima u biblijskom Otkrivenju:

„Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili proda­vati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest." Otkrivenje 13:16-18

Američki Hopi Indijanci također imaju drevno proročanstvo koje kaže da nitko neće moći kupovati i prodavati bez znaka medvjeda. Kad taj znak postane vidljiv, kaže pro­ročanstvo, doći će Veliki rat. Pogledate li trag koji medvjed ostavlja na drvetu kad ošri svoje kandže, vidjet ćete da jako nalikuje bar kodu koji je danas svuda oko nas. Novi Svjetski Poredak danas brže nego ikad grabi za kontrolom hrane, kontrolom energije, kontrolom poslovanja i kreditiranja te nadasve - kontrolom ljudi. Na to manipulatori misle kad govore o Jednom Svijetu i Globalnom Selu. To je globalna fašistička tiranija. Globalna plantaža. Plan je podijeliti i destabilizirati društva terorizmom i ekonomskim prevratima kako bi um ljudi obmanuli i dobili od njih dopuštenje da se uništi ono što je ostalo od temeljnih sloboda. Japan je jedna sasvim očita meta destabilizacije, ali na njihovom smo nišanu svi, ukoliko ne dođemo pameti. Naumili su izazvati strah u svim srcima. U ostvarivanju svog cilja Svjetska Elita ne preže ni pred čim. Sve to možemo zaustaviti, a to ćemo i učiniti, ali tek kada ljudi odluče da više ne budu pijuni i žrtve. Svjetska Elita nije svemoguća. Ona postoji i održava kontrolu samo zato što je ljudski um odlučio odreći se odgovornosti te je Eliti dopustio da upravlja svijetom. Sa svakom osobom koja povrati kontrolu nad svojim umom, zadatak Elite postaje sve teži.

Drago mi je ako su oni koji su ovo pročitali šokirani. Vidio sam jedan bedž, napra­vljen u Americi, na kojem je pisalo: „Istina će te osloboditi, ali će te prvo razljutiti!" Stvarnost često doista šokira i vrijeme je da joj ljudi pogledaju u oči - i promijene je nabolje. Stvarnost izložena u ovoj knjizi je stvarnost koju je stvorio ljudski um. Vri­

jeme je da odrastemo. Ljudska bezvoljnost i naivnost najjače su oružje Elite. Divno je iskustvo duhovno se otvoriti i shvatiti punu veličanstvenost stvorenog svijeta. Me­đutim, ako ljudi lebde u nekoj duhovnoj izmaglici, s nogama koje im vise negdje sa stropa, oni, po meni, biraju lakši put, a samozadovoljstvo kojeg vidim u tolikim po­dručjima duhovnog pokreta upravo je zapanjujuće, u svjetlu svih zbivanja u svijetu.

Čujem ljude koji misle da se razgovor o nečem „negativnom" ili bavljenje njime pod svaku cijenu moraju izbjegavati. Čovjeku se time oduzima energija, čujem kako govore. Znanje nikada ne uzima energiju. Ignoriranje, međutim, da. Ima li što nega-tivnije, što krade više energije, od činjenice da vas se svakodnevno manipulira i vodi prema globalnoj fašističkoj diktaturi, a da ni ne znate da se to događa? Što je negati-vnije od toga da nam se u um usađuju misli za koje vjerujemo da su naše vlastite? I što čini negativna energija ako se s njome ne suočimo? Ostaje negativna ili postane još negativnija. Je li to ono što žeh duhovni pokret? Dobiva li se time energija? Ili je puno lakše živjeti u nekom polusnovitom svijetu u kojem se riječi kao što su ljubav i mir prosiplju uokolo kao konfeti dok za to vrijeme Elita nastavlja dalje svojim putem bez ikakvog otpora jer se otkrivanje njezinih manipulacija smatra „suviše negativnim"?

Riječi je lako izgovarati, a puno ih je teže živjeti. Želimo li ovaj svijet promijeniti nabolje, tada se riječi kao što su ljubav, mir, poštovanje i sloboda moraju živjeti, a ne samo mehanički ponavljati, kao što često čine pripadnici New Age pokreta. U svojoj osnovi, svaki priručnik o slobodi također mora sadržavati i spoznaje o tome zašto je i kako ta sloboda, uopće, nestala. Bez tog znanja ne može se doći do odgovora. No, na koncu ćemo ih ipak pronaći, budemo li imali smjelosti i viziju da prestanemo s glupiranjcm i krenemo u potragu za odgovorima.

Ljudi Planete Zemlje. Vrijeme je da se, lagano, probudimo.

Postskriptum izdanju za 21. stoljeće

Deset godina nakon što su ove riječi napisane, jasno vidimo da je ovdje opisani plan zbivanja sada stvarnost. Imamo Europsku središnju banku, čiji neizabrani bankarski diktatori kontroliraju jedinstvenu valutu - euro. Imamo bivše zemlje Sovjetskog Saveza koje se uvlači u NATO savez i Europsku uniju, a iz tjedna u tjedan svjedoci smo pokušaja da se Europu pretvori u pravu centraliziranu diktaturu. Od 11. rujna 2001. plan o ugradnji mikročipova snažno je podržan, i na tisuće ljudi sada nose čip, baš kao što se u ovom poglavlju knjige i predvidjelo. Otkriveni su i prijedlozi da se kreditne kartice zamijene s mikročipovima ispod kože.

Koliko će još dugo velika većina ignorirati ono što je očito?

Svakodnevno ažurirane podatke možete vidjeti na mojoj internetskoj adresi:

davidicke.com pod rubrikom headlines.

445

IZVORI

1 The Guardian (12. prosinca 1995.). str. 12.

2 Secret Societies, str. 218.

3 Izvijestio londonski Financial Times (9. ožujka 1995.), str. 4.

4 Sunday Times (17. prosinca 1995.), str. 2.

5 Secret Societies, str. 285.

6 Ibid.

7 Ibid.

8 Ibid.

9 „NATO, UN Contract, Marriage Made In Hell", The Spotlight (5. prosinca 1994.), str. 1.

10 Časopis Nexus (lipanj/srpanj 1994.), str. 15.

446

drugi dio

sloboda

Ja vjerujem u... sebe

Naš najveći strah nije onaj da smo nepotpuni. Najviše se bo­jimo svoje neizmjerne snage. Ono što nas najviše plaši nije naša tama, nego naša svjetlost. Pitamo se:„Tko sam ja da bu­dem tako sjajan, veličanstven, divan i darovit?" Pa, tko ste da to ne biste bili? Vi ste Božje dijete. Umanjivanjem sebe ne pomažete svijetu. Nema ništa prosvijetljeno u umanjivanju sebe iz obzira prema drugima: da se oni ne bi osjećali ne­sigurno. Svi mi trebamo blistati, kao što blistaju sva djeca. Rođeni smo da izrazimo Božju slavu koja je u nama.

Pustimo li svoju svjetlost da blista, podsvjesno drugima da­jemo dozvolu da učine isto. Oslobađajući se vlastitog straha, pomažemo oslobađanju drugih.

Nelson Mandela

sedamnaesto poglavlje

mi smo zatvorski čuvari

Dok čitamo o globalnoj manipulaciji, čini se da je sloboda vrlo daleko. Međutim, od nje nas dijeli samo misao. Ta misao je naša sloboda. Želimo li ukloniti glo­

balnu diktaturu - a želimo - to ćemo postići promjenom načina na koji osjećamo i mislimo o sebi. Tko su pravi Zatvorski Čuvari koji nas neprestano i sustavno odvajaju od naših pravih, bezgraničnih mogućnosti?

Mi.

Vi, ja, svi mi. U Pobuni robota izložio sam neke prijedloge za organiziranje i razvoj naših društava na način koji će osigurati slobodu misli i izražavanja kojoj težimo. No, to su bile samo ideje a ne krute strukture. Društvo i način na koji je društvo organi­zirano odražava, poput svega, ljudsku misao. Osjećamo li strah, krivnju, ogorčenost i mržnju, ti će misaoni obrasci stvoriti diktatorske institucije kakve imamo danas. Međutim, osjećamo li ljubav i poštovanje, ako smo spremni oprostiti sebi i drugima, želimo li ponovno steći kontrolu nad svojim umovima i preuzeti odgovornost, tada će društvo odražavati takve misli. Rješenje za zla koje sam opisao u ovoj knjizi nalazi se u nama i u načinu na koji sebe vidimo. Sve što se dogodi u ovom fizičkom svijetu posljedica je misli. Mijenjanjem misli mijenjamo fizički svijet. U zaključnom dijelu ove knjige bavit ću se tim procesom jer to je sredstvo kojim možemo, i hoćemo, stvoriti novi svijet. Unutarnja revolucija postaje vanjska revolucija. Zemlja je odraz ljudskog uma.

U ovoj fazi korisno je ponoviti jednu od središnjih tema ove knjige: stvaranje naše vlastite stvarnosti. Pogledajte svoj svijet i svoju stvarnost i vidjet ćete ono što u samoj srži svog bića mislite o sebi. Krivca za ono što nam se događa lakše je tražiti u nekom drugom. No, takva smo iskustva sami privukli, te se rješenje nalazi u nama a ne izvan nas. Mi cijelo vrijeme upijamo magnetsku energiju iz svemira i vlastitih viših razina te kroz sustav čakri, odnosno energetskih vrtloga, odašiljemo tu energiju u svijet. Prolazeći kroz nas, ta energija „pokupi" naš energetski obrazac. Upravo taj obrazac odražava naše fizičko, emocionalno, mentalno i duhovno stanje bivanja. Podsvijest time stvara fizičku repliku sebe, pred našim očima, u obliku ljudi, mjesta i iskustava, tako da oni odražavaju našu podsvjesnu predodžbu o sebi. U svakom trenutku sva­kog dana odašiljemo oko sebe magnetsku sliku onoga što o sebi mislimo. To stvara našu zbilju, magnetski nam privlačeći iskustva koja odgovaraju obrascu. Mislite li da ćete uvijek biti siromašni, taj će se magnetski obrazac odašiljati oko vas. To će vam, na

449

/ istina ce vas osioooam

temelju načela da slično privlači slično, privlačiti siromaštvo. Pogledajte sebe i većinu ljudi koje poznajete. Razmislite malo koliko mnogo negativnih zaključaka donosite o svijetu i samima sebi. „Ne mogu ovo", „Nikad ne bih mogao ono". Svemu tome je zajedničko: „Nisam dovoljno dobar." Posljedično, postižemo malo, jer je to ono što očekujemo da ćemo postići.

To je donekle razumljivo zato što smo, zahvaljujući vjerskom i obrazovnom/me­dijskom sustavu, preplavljeni porukama koje nam govore da smo „grešnici" ili da, na ovaj ili onaj način, ne vrijedimo. Ako ste žena i nemate savršeno tijelo - niste vrijedni; ako ste nizak muškarac ćelave glave - niste vrijedni; ako radite u tvornici, u usporedbi s čovjekom u odijelu - manje ste vrijedni; ako ste rođeni izvan braka, u usporedbi s onima koji imaju „službene" roditelje - manje ste vrijedni. Ukoliko se ne prilagodimo nekoj od predodžbi s te beskonačne liste, ili svima njima, smatraju nas, i smatramo se, neuspješnima ili manje vrijednima od nekoga drugog. Sve su to gluposti, no ako vam ih od djetinjstva dovoljno često ponavljaju, te gluposti postaju jako uvjerljive. U stvari, to je najmoćnija i najdjelotvornija umna manipulacija koju razotkrivam. Ako nas se može navesti da se osjećamo manje vrijednima i beznačajnima, da mislimo da smo tu samo zato da radimo što nam govore „bolji od nas", tada ćemo odašiljati takvo polje magnetske energije i stvarati takvu zbilju. Time svoje umove i svoj svijet predajemo onima koji emitiraju stvarnost u kojoj oni imaju pravo upravljati svime i sa svima.

Prije mnogo godina, kao novinar sam posjetio sklonište za zlostavljane žene. Za­panjio sam se otkrivši da su mnoge od tih žena bile sa svojim drugim, trećim ili čak četvrtim po redu partnerom koji je prema njima bio fizički nasilan. Sada više nisam zapanjen jer znam koji je tome razlog. Žene su tu kaznu privlačile na sebe onime što su mislile o sebi. Nijedna žena koju sam sreo u tom utočištu nije imala nimalo samopoštovanja, a razgovarajući s njima postalo mi je jasno da je taj nedostatak sa-mopoštovanja postojao davno prije nego što ih je napao prvi muškarac. Ovime ne pokušavam umanjiti to što im se dogodilo, niti opravdati to što su im učinili njihovi partneri. Muškarci također odražavaju ono što misle o sebi, jer svatko tko ispolja-va mržnju i nasilje prema drugima projicira u stvari mržnju samog sebe. Žrtve su samo odrazi onoga što muškarci misle o sebi. Razlog zbog kojeg te dvije unutarnje neuravnoteženosti privlače jedna druguje taj što žena (koja ima tako nisko samopo-štovanje da misli da zaslužuje biti kažnjena) privlači muškarca (koji želi kažnjavati druge kako ne bi pogledao unutar sebe). Poput privlačenja dva magnetska pola. Kada se jedan nasilni odnos prekine, žena jednostavno privlači drugi, sve dok ne nestane uzroka (nedostatka ljubavi prema sebi). Isto vrijedi za muškarca. Ljubav na prvi po­gled, odbojnost na prvi pogled... sve takve reakcije rezultat su istog procesa.

Ovdje je važno naglasiti obiteljsku vezu. Izuzev nekolicine koji se naposljetku oslo­bode umne i emocionalne dominacije svojih roditelja, većina ljudi je pod snažnim utjecajem poruka iz djetinjstva. Svi su do neke mjere pod njihovim utjecajem. Te po­ruke mogu biti pozitivne ili - prečesto - negativne. Glavni izvor informacija u prvih

450

U l i J / I f l V £ U i V U I J J V J K - U V U I I

nekoliko ključnih godina fizičkog života naši su roditelji. A ono što nam oni govore 0 svijetu odraz je njihovog vlastitog odgoja i onoga što su njihovi roditelji mislili o sebi. Ukoliko su našim roditeljima i našim djedovima i bakama usađene negativne slike o samima sebi i njihovim mogućnostima, oni su to najvjerojatnije prenijeli na nas. Nisu to napravili iz mržnje nego iz pukog neznanja. Naši su roditelji proizvod svog odgoja jednako kao što smo mi proizvod svog. Svaka generacija žrtava stvara, najvećim dijelom nesvjesno, novu generaciju žrtava. Međutim, to ne mora biti tako, krug se može prekinuti - zato smo ovdje. Ovdje smo da od svojih roditelja uzmemo štafetu uvjetovanja i ograničenja, prekinemo te uzorke i svojoj djeci predamo štafetu slobode.

Budući da su se kontrola uma i ljudske podjele s obzirom na klasu, posao, spol, boju kože i vjeroispovijest pojačali, većina je u djetinjstvu dobila izrazito negativne poruke. Ako ste žena, naveli su vas da mislite da ste ovdje da služite muškarcima i prilagodite se svojem mjestu u muškom svijetu. Vi biste uspješnu karijeru? A što je s vašim mužem? U tim okolnostima ženina stvarnost postaje život u sjeni muškarca, 1 to je život koji ona privlači i stvara. Ako smo rođeni u golemoj radničkoj četvrti prepunoj siromaštva i nezaposlenosti, razumljivo da u djetinjstvu i kasnije, u zreloj dobi, možemo biti uvjereni da će život uvijek biti upravo takav. Mislit ćemo da iz tog kruga nema izlaza. On postaje naša stvarnost. Ne očekujemo da ćemo se odvojiti od sebi sličnih i zato nam to i ne polazi za rukom, jer čovjek privlači ono što očekuje. Ne očekujemo da ćemo imati utjecaja na ono što se događa u svijetu i to je, opet, ono što stvaramo. Isto je s ljudima koji žive u neljudskim uvjetima u nekim dijelovima Afrike, Azije te Srednje i Južne Amerike. Djeca rođena u tim uvjetima, razumljivo, ne pozna­ju ništa drugo i stoga vjeruju da život mora biti takav. Oni nasljeđuju i zatim prenose dalje mentalni sklop da je Zapad bogat, a oni siromašni i da će tako biti dovijeka. Posljedica toga je da ostaju siromašni i izrabljivani, jer to je magnetska stvarnost koju privlače. Pode li vam za rukom da stvorite određeni mentalni sklop, stvarate takvu fizičku stvarnost i to je ono što manipulatori pokušavaju učiniti.

Pogledajte to sada sa stajališta Svjetske Elite. Djeca glavnih obitelji na vrhu pirami­de se tijekom čitavog djetinjstva odgajaju na način da vjeruju ne samo da će zauvijek biti materijalno bogati, nego ih programiraju da vjeruju da su rođenjem stekli pravo i genetsko nasljeđe koje im jamči da će upravljati svijetom te da zaslužuju upravljati svijetom. To je ono u što oni vjeruju, što postaje njihova magnetska stvarnost. Taj energetski obrazac kojeg emitiraju oko sebe privlači im iskustva i prilike da u svojim životima ostvare ono što se događa unutra. Oni doista i upravljaju svijetom koji se najvećim dijelom sastoji od ljudi koji emitiraju i stvaraju stvarnost da su manje vri­jedni i nemaju vlast nad svojim životima. Jedna stvarnost dominira drugom i nije teško otkriti zašto. Naravno, stav Svjetske Elite koja kaže da su oni nadmoćni i da imaju pravo vladati drugima odraz je duboke neravnoteže u njima, manjka ljubavi i poštovanja prema sebi, što se na vanjskom planu očituje kao nedostatak ljubavi i poštovanja za druge. To ih čini nesretnim i neispunjenim ljudima koji sreću i osjećaj

451

... / ibiinu ce vub vbiuuuuiu

ispunjenja stalno traže u sve većoj kontroli i dominaciji nad drugima. Međutim, na razini upravljanja svijetom, njihova svakodnevna stvarnost upravo je ta da su piti gospodari. Zato to i jesu. I svaki naraštaj u obiteljima Svjetske Elite program i rat će to u svoje potomstvo i tako desetljećima održavati upravo takvu stvarnost. Bez obzira na sve drugo što se u njima odvija, netko tko misli da je doista rođen da vlada uvijek će dominirati onima koji vjeruju da su manje vrijedni i da im drugi trebaju reći što da misle i što da rade. „Gospodar" i „rob" stvaraju jedan drugog.

Bit će onih koji tvrde da sve to ne može biti točno, jer sami sebi govore da će postići ovi ili dobiti ono, a ipak to ne ostvare. Naravno da ne ostvare, zato što u to istinski ne vjeruju. Ne samo da riječima rijetko kada opisujemo ono što osjećamo u sebi, nego ih često koristimo da prikrijemo ono što se događa u našoj nutrini. One su paravan, dimna zavjesa ispred našeg pravog ja. Riječi imaju istinsku moć samo kada vjerujemo u ono što govorimo. Zato dva čovjeka mogu održati isti govor, no jedan će dobiti ovacije i publiku na nogama, a drugi kurtoazni aplauz. Ukoliko istinski osjećamo riječi koje izgovaramo, one projiciraju energiju ogromne snage jer tada se radi o spoju riječi i našeg unutarnjeg ja. Ako neka druga osoba samo čita, stručno i profesionalno, a da ne osjeća riječi svim svojim bićem, te iste riječi neće imati istu potencijalnu snagu. Ja mogu reći da sam crnkinja. Lako mije to reći. Međutim, ja ne vjerujem u to, zato što nisam crnkinja; ja sam bjeloputi muškarac. Ne vjerujemo li u njih, riječi su samo riječi. Našu stvarnost ne stvaraju riječi, nego ono što se odvija u našem višedimenzijskom, magnetičnom jastvu.

Kada ljudi verbalno napadaju političare ili ljude na vlasti bilo koje vrste, vjeru­ju da time pokazuju kako ne dozvoljavaju da se njima manipulira. Često vrijedi upravo suprotno. Ljudi mogu napadati političare kao „beskorisne" ili bankare kao „pohlepne parazite", no što se događa ako nešto pode po zlu? Kome se ti isti ljudi obraćaju za rješenja i preuzimanje odgovornosti? Samima sebi? Ne. Političarima i bankarima. Što će „oni" učiniti u vezi s tim, pitaju. Riječi su samo fasada, iluzija da ljudi preuzimaju vlast nad svojim životima. Unutarnje biće i dalje prepušta svoju svijest i život drugima i to nastavlja biti fizička stvarnost bez obzira na ono što se govori.

Svaka se generacija odriče svoje odgovornosti i moći pa je Novi Svjetski Poredak prirodna posljedica. Kolektivni um čovječanstva skup je svih ljudskih misli. Sto god prevladava ljudskim mislima, prevladavat će kolektivnim umom i stvarati glo­balnu magnetičnu stvarnost. Ukoliko dominantni misaoni obrasci u kolektivnom umu uključuju želju da netko drugi preuzme odgovornost za naše živote i čini sve ono što mi izbjegavamo, tada će proizvedeni magnetski obrazac stvoriti kolektivnu, globalnu verziju istoga - mrežu zvanu Novi Svjetski Poredak. Povezat će neura­vnotežena energetska polja Svjetske Elite da ostvari tu stvarnost. Globalna Elita je kolektivni ekvivalent dominantnog supruga koji svojoj ženi naređuje što da radi i što da misli. Žena će privući tog muškarca i obrnuto zbog onoga što se zbiva unutar njih. Isto vrijedi za kolektivni um i Novi Svjetski Poredak. Sve je to naša kreacija.

452

mi srnu z u i v u r b K i tuvun

Mi smo globalni manipulatori budući da su ljudi o kojima je riječ u ovoj knji­zi globalni odraz načina na koji mi manipuliramo jedni drugima. Pogledajte kako manipuliramo ljudima koristeći strah i krivnju da bismo postigli da bude kako mi želimo. Budući da se to toliko ukorijenilo u ljudskoj psihi, često to činimo nesvjesno. Svjetska Elita jednostavno radi to isto na globalnoj razini. Pogledajte kako manipuli­ramo jedni drugima da u obitelji ili na poslu postignemo željeno. Elita čini isto, samo na drugoj razini. Oni predstavljaju zbir ljudskog ponašanja na toj vibraciji kontrole i dominacije koju milijarde ljudi svakog dana koriste u vlastitim životima. Dakle, razni Rothschildi, Henrvji Kissingeri i Davidi Rockefelleri, koji dokazano manipuli­raju čovječanstvom i vode ga mračnim i krajnje neugodnim putem, po mom su mi­šljenju samo odraz onoga što se zbiva u kolektivnom ljudskom umu. Kada budemo voljeli i poštivali jedni druge, kada oprostimo sebi i drugima, kada budemo željeli preuzeti odgovornost za vlastite živote to će biti stvarnost koju ćemo stvoriti oko sebe, i svi zajedno ćemo je stvoriti na globalnoj razini. U takvim okolnostima Novi Svjetski Poredak centralizirane diktature neće moći postojati budući da to neće biti kolektivna želja i, shodno tome, kolektivna stvarnost. Snagom misli ćemo ga izbaciti iz našeg života. Ne postoji nešto kao što je „prirodni poredak". Ono što nazivamo „prirodnim poretkom" samo je fizički izraz prevladavajućih misaonih obrazaca u bilo kojem društvu ili na određenoj frekvenciji. S promjenom misaonih obrazaca, mijenja se i „prirodni poredak".

Mnogo je misaonih obrazaca koji se isprepliću i zajedno stvaraju naš nutarnji po­gled na sebe i našu vanjsku fizičku stvarnost. Nije to samo način na koji sada mislimo. Obuhvaća sve misaone obrasce, unutarnju bol, ljutnju, strah i krivnju iz prijašnjih razdoblja naših života, kao i iz prijašnjih fizičkih života, ponekad tisućama godina unatrag. Ako vaš današnji život ne odražava način na koji svjesno mislite, za to mogu postojati mnogi razlozi. Jedan od njih je da se pridržavate obrazaca iz prošlosti kojih možda niste ni svjesni. Kako možete znati koji su to obrasci? Pogledajte svoj život. On odražava ono što se u vama događa. Što je to u vašem stavu prema samom sebi što privlači vaše sadašnje iskustvo? Ono što nosimo duboko u svojoj psihi možemo pre­poznati samo putem vanjskog, fizičkog odraza podsvjesnog. Mnogi ljudi u ovo vrije­me velike preobrazbe Zemlje i čovječanstva prolaze kroz izrazito negativna iskustva. Ta iskustva najvećim dijelom pogađaju emocionalnu razinu na kojoj je akumulirano vrlo mnogo psihološke prtljage iz prošlosti. Iako se trenutno možda ne čini tako, taj proces je (što znam iz vlastitog iskustva) u stvari vrlo pozitivan jer nam daje priliku da se suočimo s našim unutarnjim ja i otpustimo bol i težinu prošlosti kako bismo se mogli posvetiti budućnosti.

Druge dvije sile koje djelovanjem na naše unutarnje obrasce pridonose stvaranju našeg sadašnjeg iskustva su naša želja da služimo Zemlji i čovječanstvu te, povezano s tim, astrološke vibracije koje osjećamo svakog dana. Kada dođemo s određenim zadatkom da damo svoj doprinos u poboljšanju života na Zemlji, a u ovom se trenu­tku na Planeti nalaze milijuni, a možda i milijarde takvih ljudi, u sebi nosimo pro-

/ ibiina ce vas osiuuouin

gramirane obrasce koji će nam pomoći da obavimo posao. Takvi ljudi ponekad neće raditi ono što bi svjesno željeli raditi nego će slijediti obrazac svoje više svijesti koji će ih privući iskustvima potrebnim da izvrše svoj zadatak u ovoj inkarnaciji. Kao i kod svih ljudi, dio toga bit će i astrološki faktori. Svaka planeta je poput odašiljača koji emitira specifičnu vibraciju. Ovisno o tome gdje se, u odnosu na Zemlju, nalaze na svojim orbitama, razhčite planetarne vibracije ili njihove kombinacije u određenim razdobljima imaju snažnije djelovanje na ovu planetu. Dobar astrolog prepoznaje te kombinacije i opisuje njihov najvjerojatniji učinak. Budući da imamo slobodnu volju, stvari se ne događaju isključivo kao reakcija na te astrološke promjene, no u određe­nom je stupnju vjerojatnije da će se dogoditi.

Prilikom rođenja upijamo energetski obrazac koji se nalazi u atmosferi našeg mje­sta rođenja. On odražava položaje planete u tom trenutku. Dakle, dok planete tijekom našeg životnog vijeka putuju nebesima, one utječu na nas drugačije nego na nekoga rođenog u drugo vrijeme i na drugom mjestu budući da je naš unutarnji „obrazac po rođenju" drukčiji. Ponavljam, dobar astrolog - a njihova stručnost jako varira, kao i u svakoj drugoj profesiji - moći će predvidjeti navjerojatnije utjecaje na ljude ako zna njihovo točno vrijeme i mjesto rođenja. Ti su elementi rijetko kada slučajni. Kretanje planeta i promjene Zemljinih vibracija koje planete uzrokuju utječu na nas svake sekunde, i mislim da će se, kada preobrazba uznapreduje, pokazati da je naša DNK sinkronizirana s planetarna.

Na naš unutarnji energetski obrazac, a time i fizičku stvarnost koju on stvara, utječe mnogo faktora. Međutim, ono što će nas dovesti do pozitivne slobode pune radosti, djelotvornije od bilo čega drugog, jest ljubav i poštovanje prema sebi te samoopra-štanje. Prvi korak prema tome je deprogramiranje naših umova od manipulacijskih poruka Svjetske Elite i omogućavanje sebi da budemo, mislimo i osjećamo ono što doista jesmo. Da budemo pravi mi, a ne naša robotska verzija.

Deprogramiranje uma

Sve veći broj ljudi deprogramira suptilnu i manje suptilnu mentalnu diktaturu kojoj su cijeli život podložni. Neprestane poruke iz medijskog, vjerskog i „obrazovnog" sustava zajedno s naslijeđenim „vrijednostima" koje usvajamo bez pitanja smišljene su da u našoj svijesti proizvedu čvrsti zatvor sazidan od dogmi. Ja religiju i druga carstva manipulacije nazivam psihološkim fašizmom. Ona naš um pretvara u tvrdog neprijatelja, dok bi zapravo trebao biti naš fleksibilni prijatelj.

Ključ je - otpuštanje dogmi. Nije bitno koji je oblik vaše dogme: uvijek će posto­jati suprotna dogma koja osporava vašu. Kada se te dvije dogme dovedu u sukob, nastupa scenarij „zavadi pa vladaj". Zato su stvorene religije i političke stranke. Za Svjetsku Elitu, a stoga i svijest Zatvorskih Čuvara, takozvana „krajnja ljevica" jednako je važna kao i „krajnja desnica". Dogmatski kršćani jednako su važni kao dogmatski muslimani ili hindusi. Sindikati su jednako važni kao i „šefovi". Za ples i za borbu potrebno je dvoje. Stvaranje krajnosti i potom izazivanje sukoba medu njima jedno

454

mi smo zatvorski čuvari

je od najdjelotvornijih oruđa tamničarske vlasti nad ovim fizičkim svijetom. Tira­nija poprima razne oblike, no mnogi od njih nisu očiti. Štoviše, većina ljudi koji se ponašaju diktatorski i autoritarno čak nisu svjesni da to čine. Toliko su sigurni da su u pravu da ne primjećuju kako pod parolom „slobode" svoja uvjerenja nameću drugima. Mentalni diktatori ne izgledaju poput Adolfa Hitlera ili Josifa Staljina. Oni mogu sudjelovati u radničkim demonstracijama, marševima za slobodu ili sjediti oko svijeće na Glastonburyju.

Povratak ženske energije na ovu Planetu očajnički nam je potreban, ali ne u toj mjeri da jednu dogmu zamijenimo drugom. Na prijedlog da budem gost u BBC-evoj radijskoj emisiji Woman's Hour (Ženski sat), pomoćnica producenta pitala je što bi jedan muškarac mogao ženama govoriti o ženskoj energiji. Ta se gospoda protivila, s punim pravom, muškom šovinizmu, ali onda je izrazila ženski šovinizam, drugu dogmu koja se temelji na potpuno istom misaonom obrascu kao i dogma kojoj se protivila! Neki homoseksualci koji, opet s potpunim pravom, zahtijevaju prestanak ugnjetavanja i tiraniziranja homoseksualaca, bore se za svoja prava na načine koji ugnjetavaju i tiraniziraju druge, često druge homoseksualce. Oni će kolektivno pre­stati privlačiti diskriminaciju kada sami prestanu diskriminirati. Jedna zastupnica u britanskom parlamentu zahtijevala je da se na javnoj televiziji, nakon izvlačenja lutri­je, nasilne kriminalce dobro izbatina. Kakav će, po njoj, to imati učinak na društvo? Manje nasilja u društvu! A u Sjedinjenim Američkim Državama, vjerojatno najbole-snijem i najnasilnijem društvu na svijetu, smrtna kazna primjenjuje se u više država. Zašto? Da bi se s njome smanjili nasilje i stopa ubojstva. Ubijaju ljude na električnim stolicama i streljačkim vodovima jer jamačno je, kažu, život svet i svakoga tko neko­me oduzme život treba ubiti. Od ovakve me umne gimnastike boli svaki ganglij. Svi ti primjeri su isti misaoni obrasci predstavljeni kao suprotnosti. To su dogme, zatvori za um. Ono što smatramo dobrim za sebe, svakako trebamo smatrati dobrim i za druge. U suprotnom, nismo ozbiljni u svojoj želji da svi budu slobodni; želimo samo slobodu za sebe i svoju dogmu.

Diktatura i sloboda razlikuju se po tome što se u potonjoj javnosti daju sve infor­macije i što se poštuje pravo drugoga da o njima sam prosuđuje. Neslaganje i sklad nisu proturječja ukoliko je prisutno poštivanje tuđeg gledišta. Kada u ovoj knjizi kri­tiziram ljude i organizacije, nije to zbog onoga što misle. Mogu misliti što žele, to je njihovo pravo. Kritiziram ih zato što, kako ja to vidim, svoja gledišta nastoje nametati drugima. Oni mogu iz sveg srca vjerovati da je svjetska vlada i mikročipirano stano­vništvo odlična ideja. Međutim, kada te stvari nameću drugima, kritika postaje legi­timna i nužna. Trebamo znati na što mislimo kada govorimo o slobodi. U suprotnom bismo i ne znajući mogli djelovati tako da onemogućujemo sebe i druge da budemo slobodni. Zanimljivo je vidjeti kako se stari načini razmišljanja i dogme mogu pred­stavljati kao nove. Ne uviđamo li razliku, ostajemo programirani i izmanipulirani, a sloboda će biti izvan našeg dohvata.

. / istina će vas osloboditi

Robotski radikali Tim imenom nazivam one koji su vezani za „ljevičarski" odnosno „radikalni" men­talni obrazac u spektru navodnih političkih „suprotnosti" - Ljevice i Desnice - kojeg je stvorila Svjetska Elita. U tom misaonom obrascu cjelokupan se pogled na život temelji na tome da sebe i druge vidite na toj mitskoj skali Ljevica-Desnica. Ili ste lijevo, ih ste desno. Za robotskog radikala nema ničeg „između", baš kao što su mani-pulatori htjeli. Sve se čini tako jednostavno. Lijevo je dobro, a desno loše, a vi morate biti jedno ili drugo. To je misaoni obrazac koji govori o slobodi, no u stvari vjeruje u sve osim slobode. To je još jedan oblik rigidne umne diktature zaodjenute u ruho slobode: slobode da se slijedi i nameće vlastita dogma. Robotski radikali su idealni za manipulatore. Potucite torijevce i sve će biti dobro. Pokrenite narodnu revoluciju protiv fašističke države. To su govorili u Francuskoj za vrijeme njihove revolucije. To su govorili i u Rusiji tijekom njihove. Milijuni su bili pobijeni u ime „moći naroda". Jednu tiraniju zamijenila je druga. Oni na vibraciji robotskih radikala nisu svjesni da sila koja upravlja njihovim protivnicima upravlja i njima. Oni su samo pijuni i pro­pagandisti Svjetske Elite, no ogroman dio njih nije toga svjestan. Svako izražavanje mišljenja da Ljevicom i Desnicom manipulira Svjetska Elita smatraju velikim napa­dom na svoje skučene poglede na svijet u kojima postoje samo krajnosti - dobri/loši momci, sloboda/fašizam - i lakše im je ignorirati ili osuđivati glasnika nego otvoriti svoje umove za dokaze.

Priroda tog mentalnog sklopa postala mi je jasna kada je 1994. godine u Velikoj Britaniji objavljena knjiga Pobuna robota. Ta knjiga sadrži mnoštvo informacija o pozadini zala za koje robotski radikali kažu da im se suprotstavljaju. Ne tvrdim daje točna do posljednje riječi i pojedinosti jer, konačno, ovdje se bavimo poviješću tajne strategije, no vrlo je značajan doprinos ovoj raspravi (osim mene to smatra i velik broj drugih ljudi). Jesu li je kao takvu prihvatili robotski radikali? Ne baš. Moje kori­štenje odlomaka iz Protokola sionskih mudraca za političke je puritance bilo previše. Bez obzira na to što sam naglasio - što činim i u ovoj knjizi - da se ne radi o uroti Zidova; bez obzira na to što sam ih, samo zato da ih se ne bi povezivalo sa Židovima, preimenovao u Protokoli Iluminata; bez obzira na to što ti Protokoli, koji su na svjetlo dana došli krajem devetnaestog stoljeća, sadrže pojedinosti o programu manipulacije koji se dokazivo provodi tijekom cijelog dvadesetog stoljeća. Sve je to nevažno zato što su nacisti Protokole upotrijebili protiv Židova nakon stoje Mitler jedan primjerak dobio od čovjeka židovskog porijekla po imenu Alfred Rosenberg. Zato se svakoga Uco spominje Protokole treba osuditi. Elita se na to vjerojatno grohotom smije. Robot­ski radikali odbijaju biti selektivni i oštroumni te ne odvajaju pitanje: tko je okrivljen za Protokole?, od pitanja: što u njima zapravo piše? Nedostaje im fleksibilnosti uma, a mogu je imati odmah, ovog trena, samo kada bi imali dovoljno hrabrosti da takvu odluku donesu.

Tijekom osamdesetih, nekoliko sam godina bio nacionalni glasnogovornik britan­ske Stranke zelenih. Privukla me je njihova želja da zaštite Planetu i njihova navodna

456

potpora slobodi informiranja. Kada je skupina Zelene stranke u Salfordu u Manche-steru zamolila da na nacionalnoj konferenciji Zelene stranke u jesen 1994. govorim o svojoj knjizi, stranačka hijerarhija to je zabranila zbog mog navodnog poticanja na rasnu mržnju. Hajku su pokrenula dva robotska radikala, Dereck Wall i David Black, autori šarmantnog, kratkog članka o meni pod naslovom „Sin Boga ili vraga?" Podr­žali su ih drugi iz robotsko-radikalne klike u Zelenoj stranci, kao na primjer Penny Kemp. Imam pismo od organizatora konferencije u kojem stoji da su samo dvojica članova odbora koji je izdao zabranu pročitali moju knjigu i da su došli na sastanak s čvrstom odlukom da kažu da ja nisam rasist. Na kraju su ih oni koji knjigu nisu ni pročitali uvjerili da glasuju za zabranu! I članstvo stranke, koje je toliko „antihijerar-hijski" nastrojeno, dopustilo je vlastitoj hijerarhiji da im oduzme njihovo pravo da čuju moj govor.

U skupinama povezanim sa Zelenom strankom u Velikoj Britaniji mnogo je istin­ski otvorenih ljudi, međutim na kolektivnoj razini to je samo još jedna nit u mreži kontrole uma i samozavaravanja koju je isplela Svjetska Elita. Žalosno je da oni toga nisu svjesni. Namjeravao sam na konferenciji iskoristiti priliku da govorim o mani­pulaciji koja se nalazi u pozadini problema kojim se Zelena stranka bavi te o načinu na koji se guše čisti izvori energije koji nadmašuju sve ono što Zelena stranka pro­miče. Međutim, članstvo nije dobilo priliku da to čuje. Hijerarhija u toj „antihijerar-hijskoj" stranci odlučila je što trebaju a što ne trebaju čuti. To im je bilo mnogo bolje nego da dopuste da se ugrozi njihov crno-bijeli sustav vjerovanja. Na hijerarhijskoj razini postala je to još jedna stranka robotskih radikala koja govori o slobodi, ah je odbija živjeti.

Takav se stav stalno izražava u različitim oblicima robotskog radikalizma, kojeg u Velikoj Britaniji predstavljaju novine kao što su Guardian, New Statesman i Socialist Worker . Tako je i s drugim „radikalnim" strankama i organizacijama koje slobodu vide kao pravo da svojim uvjerenjima preplave središta kontrole onih s kojima se ne slažu, te ih preuzmu. Jedan oblik nametanja mijenja drugi. I svaka nova generacija se namami u mrežu tog robotsko-radikalnog misaonog vala koji ne samo da olakšava život manipulatorskoj eliti nego zarobljava nove članove u taj jedva jednodimenzijski pogled na svijet koji isključuje njihovu višu svijest. Samo još jedan umni zatvor.

Odraz je to misaonih obrazaca Svjetske Elite. Ona manipulira umovima stavlja­jući neke informacije u prvi plan te gušeći ili ignorirajući druge. Isto čine i robotski radikali. Tvrde da su antirasisti dok su u stvari samo protiv politički nekorektnog rasizma. Tvrdite li da ste protiv rasizma, tada se to zacijelo mora odnositi na svaki rasizam. Smatrati bilo koju rasu inferiornom ne samo da je krajnje neukusno nego je, sa životnog stajališta kojeg ja zauzimam, potpuno besmisleno. Naš um, naša svijest, utjelovljuje se u nebrojenim fizičkim tijelima i životnim situacijama, bijelim, crnim, žutim, židovskim, arapskim, u svima njima. Suditi o nekome po njegovom genet­skom „odijelu" - tijelu - po mom je mišljenju krajnje nerazumijevanje. No, robotski radikali iskazuju svoju političku slobodu (ili svjesno rade za manipulatore) napadaju-

457

/ isiina ce vas osioooaiii

ći kao rasiste one koji legitimno istražuju globalnu zavjeru, a u isto vrijeme potpuno ignoriraju eklatantne primjere židovskog rasizma.

Djetinjasti um robotskog radikala ne može kritizirati židovski rasizam zato što su nacisti koje ovi toliko preziru bili antisemiti, pa tako ne smiju reći ni riječi protiv židovskog rasizma jer bi netko mogao pomisliti da podržavaju naciste. Pokazivanje da su protiv svakog rasizma robotskim je radikalima daleko manje važno od njihovih djetinjastih političkih igara na crno-bijeloj šahovskoj ploči. I tako, dok se istraživači Novog Svjetskog Poretka osuđuju kao rasisti zato što spominju neke ljude koji su slučajno Židovi (i mnogo više onih koji to nisu), robotski radikali ništa ne govore o Talmudu, židovskoj Knjizi zakona, jednom od najstrašnijih rasističkih spisa na svi­jetu. Šuti se i o rabinima koji kažu da nikada ne bi pili vino koje nije flaširao Židov. S druge strane, žestoko će osuditi nekoga tko izjavi da nikada ne bi pio vino koje je flaširao Židov. U zraku se osjeća zadah licemjerja.

Robotski radikali također šute kada se ljude poput Francuza Jeana Briera zbog iznošenja mišljenja osudi na novčanu ili zatvorsku kaznu. Brier, bivši glasnogovornik francuske Stranke zelenih, osuđen je na tri mjeseca uvjetnog zatvora i morao je platiti 1800 funti kazne zbog „antisemitskih i protuizraelskih izjava." Izjavio je daje židovski lobi utjecao na SAD da započne Zaljevski rat, a Izrael je opisao kao „rasističku, mili­tarističku, teokratsku i ekspanzionističku" državu. Robotski radikali su se ujedinili u svojoj osudi Briera, međutim - da je iste riječi izgovorio o Americi i Amerikancima, isti ti robotski radikali počeli bi mu spontano pljeskati.

Kakva je razlika između protužidovskih zakona u nacističkoj Njemačkoj i zakona po kojima vas se može kazniti zatvorom i novčanom kaznom ukoliko kažete ono što je Briere rekao? Kakva je razlika između kontroliranih protužidovskih medija pod Hitlerom i načina na koji je 1995. godine japanski časopis Marco Polo ugasila njegova izdavačka kuća zbog kampanje globalne židovske hijerarhije da oglašivači prestanu u njemu oglašavati, nakon što je u časopisu objavljen članak koji je kritički propitivao neke od službenih priča o nacističkim koncentracijskim logorima? Oboje je rezultat autoritarizma, no nemojte očekivati da će robotski radikali to uvidjeti. Njihova se do­gma s tim ne bi mogla nositi. Ove prividne suprotnosti - „Ljevica" i „Desnica", fašisti i robotski radikali - u stvari funkcioniraju po istim misaonim obrascima. Samo koriste različite riječi da opišu istu stvar: nametanje svoje dogme svima drugima, dok istodo­bno nastoje spriječiti iznošenje svih onih pogleda i informacija s kojima se ne slažu.

Kada sam 1996. godine govorio u Glastonburyju u Somersetu, robotski radikal iz lokalnog ogranka Zelene stranke dijelio je letke i u medijima osuđivao mene i Pobunu robota za širenje rasne mržnje. Aktivist za slobodu David Taylor kanio se pobrinuti da ne dobijem priliku da ponovno govorim u Glastonburyju i time oduzeti ljudima pravo da sami donesu zaključak. U tu je svrhu na svom letku naveo niz sra­motno pogrešnih tumačenja i neistina. Nije me to iznenadilo nakon što sam shvatio da gospodin Taylor, usprkos svojoj kampanji i posuđivanju, knjigu nije ni pročitao! Ne šalim se. Kada su ga upitali o manipulaciji Slobodnih zidara, odgovorio je da su

458

mi smo zatvorski čuvari

oni organizacija koja se bavi mnogim dobrotvornim akcijama, a kada su ga suočili s informacijama o tome kako je Roosevelt dokazano manipulirao Amerikom da uđe u Drugi svjetski rat - koji je i sam bio proizvod manipulacije - odgovorio je da bi Hitler pobijedio da u rat nisu ušli Amerikanci. Gospodin Taylor je govorio i djelovao za ko­lektivni mentalni sklop koji vlada sviješću stotina milijuna robotskih radikala diljem svijeta. Nije čudo daje Svjetska Elita dosad mogla tako slobodno djelovati.

Mentalni sldop robotskih radikala dojmljiva je mješavina naivnosti i bahatosti. Paklena kombinacija! A imamo i popriličnu dozu ironije: ljudi koji su me najviše napadali zbog toga što sam pokušao razotkriti prešućivane informacije oni su koji u svom anđeoskom, politički korektnom, ružičastom dojmu o vlastitoj moralnosti tvrde da se zalažu za oslobađanje od tiranije. Robotski radikali jesu tiranija, ali su previše puni vlastite političke savršenosti da bi to shvatili. S druge strane „ekstrema" imate robotsku Desnicu, isti tiranski misaoni obrazac kao u robotskih radikala, ali u drukčijem odijelu. Robotski radikali uvjereni su u svoju moralnu čistoću, dok su robotski desničari uvjereni u svoj genetsku čistoću. Međutim, oni pripadaju istom misaonom obrascu prerušenom u suprotnosti.

Bahatost i naivnost mentalnog sklopa robotskih radikala najbolje razotkriva moje nedavno iskustvo s dvojicom ljudi koji se zovu Matthew Kaiman i John Murray. U Velikoj Britaniji oni objavljuju časopis Open Eye (Otvoreno oko). Koje li ironije, jer rijetko sam kada naišao na oči i umove koji su očitije bili čvrsto zatvoreni. Tvrde da ih zanima razotkrivanje manipulacije i korupcije, međutim čini se da koriste svaku pri­liku da napadnu i potkopaju one koji su uspješni u iznošenju tih problema u javnost. Obmanuli su ljude da sam ja nacist, odnosno nacistički simpatizer i antisemit. Napi­sali su dva traljava članka, od kojih je jedan objavljen u tjedniku robotskih radikala New Statesmanu, pod naslovom „Nacizam novog doba". Činjenica da nisam pripa­dnik ni „New age" pokreta ni nacist izvrsno govori o standardu njihova istraživanja. Kako se čini, Kalmanu i Murrayju svatko tko kritički propitkuje povijest i službenu verziju, po definiciji je potencijalni nacist. Osim toga, priznaju da su „informacije" o meni dali Guardianu, i „novinaru" Marku Honigsbaumu za nečuveni članak u Lon­don Evening Standardu pod naslovom „Mračna strana Davida Icka". Kaiman i Murray prije pisanja tih članaka nisu se potrudili ni razgovarati sa mnom. Kaiman je ujedno urednik židovskog „alternativnog" časopisa New Moon (Novi Mjesec) na čijoj sam naslovnici u studenom 1995. prikazan kao Hitler. U časopisu je bila i Kalmanova i Murrayjeva „recenzija" ove knjige, u kojoj su tvrdili da govorim da je sve židovska zavjera s ciljem preuzimanja vlasti nad svijetom. Čitali ste knjigu i možete vidjeti da je istina upravo suprotna. Zašto onda to govore? Praktički svaki članak u kojem me se tako napada napisali su Kaiman i Murray. Ili su autora članka opskrbili „informa­cijama". Taj je dvojac ili samo nevjerojatno nezreo i ograničen (velika vjerojatnost) ili to rade planski. Po mom mišljenju, bez obzira na njihovu motivaciju, izvrsno su po­kazali koliko Svjetska Elita ima dobru obranu od razotkrivanja robotsko-radikalnog mentaliteta.

/ istina će vas osloboditi

Kad bi ljudi gospodarili vlastitim umovima, besmislice koje šire Kalman i Murray ne bi imale važnosti. Na nesreću, um robotskih radikala ne može izdržali a da se ne oda. Najtužnije je to da je mnoštvo ljudi povjeravalo smiješnom „istraživanju" na temelju kojeg su članci napisani. Neki su čak počeli dijeliti prosvjedne letke na mojim predavanjima. Mnogi su bili iz Antinacističke lige. Leci su bili jednako, često zapanjujuće, netočni. Većina ljudi koji su to radili nije pročitala moje knjige niti čula što govorim. Reagirali su na ono što su pročitali u medijima, a gotovo sve je bilo in­spirirano od strane mojih prijatelja Kalmana i Murrayja! Uz to, na temelju tih istih informacija, povučeni su neki pozivi da održim predavanje. Manipulator] zacijelo umiru od smijeha. Drugi koji stoje iza nastojanja da me se prozove nacistom, kako sam doznao iz pouzdanog izvora, povezani su s Raelijanskom fondacijom o kojoj sam pisao ranije.

Ono što robolski radikali ne žele vidjeti je da Svjetska Elita financira kako židov­ske tako i protužidovske skupine; komunističke skupine i antikomunističke skupi­ne; krajnju Ljevicu i krajnju Desnicu. Elita nema potrebe dovoditi te „protivnike" u sukob jer oni su toliko neuravnoteženi sami po sebi, da jedni druge nalaze poput projektila s toplinskim navođenjem i nastoje uništiti jedni druge iz čista mira. Kad netko istupi kako hi upoznao javnost sa zataškavanim informacijama, mreža Svjet­ske Elite u kampanji diskreditiranja koristi obje strane. Koristi svoje organizacije robotske Desnice da podupru pisca ili govornika, a zatim aktivira svoje organi­zacije robotskih radikala da napadne tu osobu zato što je oruđe krajnje Desnice. Upravo to su pokušali sa mnom, pri čemu većina ljudi upletenih u to ne shvaća da se njima manipulira.

Kada nekoga doista želite diskreditirati, organizirate neki događaj usmjeren pro­tiv Židova ili protiv koga drugog, kao što je uništavanje grobova, napadi na ljude, u ekstremnom slučaju čak i bombaški napad. Zatim uperite prst u osobu ili sku­pinu koja je vaša meta. Reći ćete da su ili izravno odgovorni ili da su „poticali " te akcije svojim pisanjem i govorom. I sam je Adolf Hitler uporabio tu tehniku kada su nacisti 1933. godine spalili Reichstag (zgradu njemačkog parlamenta) i okrivili za to komuniste. Ta metoda ima i dodatni dobitak za manipulatora - stvara strah u njihovoj vlastitoj zajednici koju je tako lakše kontrolirati. Ne kažem da nema autentičnih napada na Židove i druge skupine od strane očajno neuravnoteženih i zavedenih ljudi, međutim jednako je naivno reći da su svi autentični. Spoj naivnosti i bahatosti omogućuje da većina članova kako „Ljevice" tako i „Desnice" ne shvate da ih koristi ista sila (slika 16). I robotskim radikalima i robotskoj Desnici prepo­ručio bih da uvijek iznova ponavljaju sljedeće riječi Johna F. Kennedyja. Je li ih on izgovorio iskreno ili nije, manje je važno. Riječi same izvanredne su:

„Tražimo slobodan protok informacija... država koja se boji dopustiti ljudima da prosude stoje istina a što laž je država koja se boji svojih ljudi."

mi smo zatvorski čuvari

To imamo u dana­šnjem svijetu. Skupine koje se brinu za vlastite interese boje se ljudi, a robotski radikali i ro-botska Desnica isti su kao i svi ostali.

Novo doba - ili repriza starog?

Nefleksibilnost misli o kojoj ovdje govorim može se pronaći na svim područjima „alternati­vne" misli i „alternati­vnih" životnih stilova, uključujući onaj poznat kao New Age (Novo doba). Znatan dio New Age pokreta, po mom

mišljenju, zamalo postaje religija čiji sljedbenici vjeruju u reinkarnaciju i nastoje svoju dogmu nametnuti drugima. Fasciniralo me je kako oni koji govore o slobodi mišljenja i izražavanja misle, zapravo, na slobodu mišljenja i izražavanja mišljenja koje se podudara s njihovim. Tako djeluje staro razmišljanje, kao što pokazuju ro­botski radikali, no starije način razmišljanja ovdje zapakiran kao novo razmišljanje za novo doba. Mislim da s time moramo biti oprezni jer mnogo tog „novog razmi­šljanja" meni sliči na ponovno obojen stari auto. Izvana izgleda novo i svježe, ali ispod boje je isto staro vozilo, na kojem se nazire hrđa.

Jedan od temelja New Age razmišljanja pozivanje je ljudi da ignoriraju ono što im svijet nalaže da misle te da slušaju ono što im govori vlastito srce i intuicija. Potpuno se slažem. Međutim, što vidim da se događa? Vidim kako neki elementi unutar New Age pokreta ljudima govore što trebaju misliti i činiti. Ne radi se to u obliku prijedloga nego gotovo kao naredba. Neprihvaćanje „savjeta" smatra se potvrdom da ste „skrenuli s puta". „Skretanje s puta" čitajte kao „skretanje s puta za koji netko drugi smatra da biste njime trebali ići." Zar takvi ljudi ne nastoje na­metnuti svoju intuiciju i svoj sustav vjerovanja drugima, umjesto da poštuju pravo drugoga da slijedi vlastito srce i instinkte? Mislio sam da je to nešto protiv čega bi se New Age trebao boriti, a ne to provoditi. Vidim cenzuru u New Age pokretu koja nastoji isključiti sve ono što bi osporilo nastajuću i sve kruću dogmu u njezinoj srži, pa ako se ljude koji se sada bude za novu stvarnost uspije uvući u to, mogli bi završiti na tome da jedan oblik kontrole misli zamijene drugim. Ono što je dobro

. / istina ce vas osloboditi

za jednoga nije dobro za sve, a jednom kada počnete nametati dogme, to je repriza starog doba.

Pogledate li bilo koju organizaciju, udrugu ili pokret, svi bez iznimke slijede isti obrazac. Najprije osporavaju status quo nekog vremena koristeći drukčiji skup uvje­renja. No zatim, umjesto da evoluiraju u svjetlu novih informacija i iskustava, učvr­šćuju i pretvaraju ta izvorna uvjerenja u dogmu koja postaje status quo za sljedeće generacije. Ta dogma se brani istom nepopustljivom žestinom kao što su se branile i stare dogme iz prošlosti. Svatko tko nastoji nastaviti tražiti i napredovati u svojem razmišljanju i opažanjima osuđuje se kao „ekstreman", „budalast" ili netko koga ne treba shvaćati ozbiljno, što je ista obrambena reakcija stare dogme. U tom trenutku takav pokret ili organizacija prestaje biti sredstvo pozitivne promjene i postaje pro­mjeni zapreka. Pokret Zelenih prošao je kroz taj proces. On je sada zapreka napre­dnijim shvaćanjima zato što odbija obuhvatiti područja duhovne i znanstvene misli koja dovode u pitanje njegovo izvorno shvaćanje. New Age pokret otišao je dalje od hijerarhije Zelenih, obuhvativši višedimenzijski pogled na ljude i na Planetu. Među­tim i on sada postaje krut u svojoj dogmi. Velikim dijelom postaje ono što je pokret Zelenih već postao: oblik potiskivanja, dogme i zavaravanja a ne slobode. New Age kaže da smo svi jednaki, no istovremeno stvara iste hijerarhijske podjele između nas i njih, učitelja i učenika, gurua i sljedbenika, kao što je činilo i staro doba.

Jedan mentalni sklop koji se raširio New Ageom je ideja da će nekakvo „zapovje­dništvo Aštar"1 poslati na Zemlju svemirske brodove koji će nekolicinu izabranih odvesti sa sobom. Možda mi se samo čini, ali to mi strašno sliči na izbjegavanje odgo­vornosti i još jednu verzija prastare teme - mesija koji dolazi spasiti dobre momke i djevojke. Sve što se time može postići (i postiže se) je stvaranje još jednog oblika ovisnosti, još jednog rigidnog sustava vjerovanja, dok se preobrazba čovječanstva za­sigurno sastoji u tome da se aktivira potencijal svih ljudi da budu ono što žele biti. Saznao sam za projekt Svjetske Elite zvan operacija Bluebeam (Plava zraka) u sklopu kojeg se šalju misaoni valovi na valnim dužinama koje koriste mediji. Svrha projekta je obmanuti ljude da te poruke dolaze od vanzemaljaca ili iz drugih dimenzija. Prema jednom mom odličnom izvoru, dvije izmišljotine operacije Bluebeam su „zapovje­dništvo Aštar" i informacije o „Uzašašću". No, prosudite sami.

Radionice, sastanci i slično odlični su ukoliko su napravljeni da oslobađaju, da omoguće ljudima da otkriju tko su i koje su im sposobnosti. Međutim, ako su stru­kturirane na način da „prosvijetljeni" poučava manje prosvijetljene, to je još jedno sredstvo za prepuštanje nadzora nad vlastitim umom. Vidim kako se razne ljude na­ziva „vodećim britanskim medijem", „vodećim britanskim vidovnjakom" ili čak ,,Ma-itrejom, Kristom i Učiteljem svijeta". Što se tu, pobogu, zbiva? Pa svi smo mi iscjelitelji i svi imamo medijske sposobnosti. Tko uopće može reći da je bolji od drugih i zašto uopće osjećamo potrebu da tako nešto tvrdimo? Svi smo mi jednaki, svi smo dio iste cjeline, svi imamo sposobnost spajanja na izvor iscjeliteljske sile i prenošenja te sile drugima. Smatram da trebamo surađivati, a ne tvrditi da smo superiorniji od drugih.

462

fill SIIIU ĆUIVUISKI LUVUII

Međutim, dijelovi New Age pokreta, po svemu sudeći, predstavljaju staro doba u drugom pakovanju.

New Age je dao pozitivan doprinos i na mnogim je područjima danas pozitivan u svojim namjerama i postignućima. S New Age pokretom svijet je prosvjetljenije mje­sto nego bez njega. To donekle vrijedi i za Zeleni pokret. Međutim, damo li se uvući u njihovu dogmu, to će nas sprečavati u daljnjim otkrićima. Nitko ne zna sve, čak ni približno. Dakle, uvijek ima novih stvari koje možemo spoznavati. Krutost naše percepcije udaljit će nas od tog beskrajnog toka znanja koji nam stoji na raspolaganju ako, i samo ako, ne dopustimo da nam u srce i um udu dogme.

Kršćansko domoljublje

Fenomen istih misaonih obrazaca ogrnutih u različita ruha prisutan je i na brojnim područjima istraživanja globalne zavjere. Tu je uključen golem broj ljudi i pozadina, pa ne bih želio generalizirati. Međutim, i tu nalazim dogmu i privid slobode. Pitanje koje uvijek postavim nekome tko mi govori o „slobodi" je: „Sloboda od čega?" Ana­lizirate li mnoge pojedince i organizacije koji se bave zavjerama, posebno u Sjedinje­nim Državama, često ćete vidjeti da uopće ne govore o slobodi. U SAD-u, najglasniji glas koji kritizira Novi Svjetski Poredak je glas kršćanskog domoljublja. Taj misaoni obrazac drži da su problemi Amerike i svijeta posljedica udaljavanja od Kršćanstva te da odgovor leži u obnavljanju Sjedinjenih Država kao domoljubne kršćanske nacije. To će, jamačno, popraviti stvar. Je h to ista domoljubna kršćanska nacija koja je bez milosti uništila civilizacije sjevernoameričkih Indijanaca koji su na tom kontinentu živjeli tisućama godina? Je li to ista nacija koja je naraštajima prisiljavala djecu da uče tuđa uvjerenja i osuđivala ih ako ih nisu prihvaćala? Naravno da jest. Ironija nad iro­nijama je da su te dvije dogme, kršćanstvo i domoljublje, dva kruta mentalna sklopa koji su se stoljećima neprekidno koristili kao sredstvo pri stvaranju Novog Svjetskog Poretka kojemu se kršćanski domoljub sada toliko protivi. Iskorišteni su zato jer su to pogledi na život bez nijansi sive boje, a kad god se pojavi neko takvo crno-bijelo razmišljanje, manipulacija nikad nije daleko. I djetetu bi pošla za rukom.

Slušam i čitam o stajalištima nekih koji nastoje razotkriti Novi Svjetski Poredak i drago mije da progovaraju. Međutim, kada vidim otkuda sve dolaze, iz kakvih alter­nativnih društava, ponekad me spopadne jeza. Pisao sam jednom momku u Americi čestitajući mu na njegovim nastojanjima da razotkrije zavjeru, no kada mi je poslao materijale o njegovoj udruzi i njezinim stajalištima, ostao sam zgrožen. Gledao sam u tiraniju zaogrnutu plastom slobode. Ako pokušavamo samo zamijeniti kontrolu i nametanje Svjetske Elite kontrolom i nametanjem kršćanskog doboljublja ili neke druge dogme, tada samo tratimo vrijeme. Postoji razlika između sustava s manjim upravnim jedinicama, u kojem je vlast u rukama ljudi i zajednica, te domoljublja pod parolom „Isprsi se, glavu gore, bori se za svoju zemlju, podigni zastavu, Bog je na našoj strani" kojim se Elita stoljećima koristila kako bi, u svoju korist, međusobno zavadala nebrojene države. Dakle, ponavljam, damo li se uhvatiti u zamku dogme, to

. / IÒLIIIU (.tr vub usiuuuuiu

je prelazak s konja na magarca. Moramo biti selektivni glede onoga što prihvaćamo jer nitko nema sve odgovore.

Taj proces osobne selekcije se ne potiče, a često čak i ne razumije. Na primjer, misaoni obrazac robotskih radikala vjeruje da se po definiciji, uzmete li neku in­formaciju od neke osobe ili skupine, morate slagati sa svime što ta osoba ili skupina govori i za što se zalaže. Ukoliko koristim neke informacije iz izvora kao što su no­vine The Spotlight u SAD-u moram se, prema robotskim radikalima, slagati sa svim mišljenima tih novina. A ne slažem se. U pogledu na život koji se u tim novinama iznosi, ogromna je količina onoga što ne samo da je drukčije od mojih pogleda, nego im je suprotno. Za početak, te su novine bastion kršćanskog domoljublja. Međutim, u njima se mogu pronaći neka izvrsna istraživanja, a već su dugo (i dokazivo) u svom pisanju vjerodostojni. Ja ne namjeravam ignorirati ta istraživanja samo zato što se ne slažem sa svime za što se te novine zalažu. Ja tražim istinu, a ne nečiju verziju politi­čke korektnosti.

Budući da citiram istraživanja koja je provela organizacija Lyndona Laroucha Ex­ecutive Intelligence Review neizostavno se moram, smatraju robotski radikali, slagati sa svime što oni rade i govore. Ne moram. Ni blizu. Međutim, kod robotskog radika­la to svejedno izaziva zaprepaštenje. Razmatrate li samo informacije koje dolaze od ljudi koji dijele vaše životne poglede, uskraćujete si nezamislive količine informacija iz drugih izvora. Upravo to čine robotski radikali i zato su oni toliko naivni i ograni­čeni u svom razumijevanju onoga što se u svijetu događa. Njih ne zanima je li neka informacija točna, zanima ih samo njezin izvor. Ako izvor nije politički korektan u njihovim djetinjastim glavama, informacija se odmah osuđuje i odbacuje.

Jedan od najdojmljivijih aspekata istraživanja zavjera je to da se tisuće ljudi koji se ne bi složili o gotovo ničemu drugom slažu u pogledu osnova manipulacije, glavnih imena, organizacija i događaja. Ima ljudi koji se bave istraživanjem zavjere s kojima nemam praktički ništa zajedničko u smislu pogleda na život. Međutim, dođu li s informacijama koje se podudaraju s informacijama s kojima dolaze drugi, te ću in­formacije upotrijebiti.

Pukovnik Barry Turner u Velikoj Britaniji s vremena na vrijeme daje mi neke izvr­sne podatke. Ne dijelim njegove poglede na neke stvari kao ni on moje, međutim zajednička nam je strastvena želja da razotkrijemo globalnu tiraniju. Stoga razmje­njujemo informacije i uzajamno se podržavamo u ostvarivanju tog cilja. To znači biti odrastao. Godinama sam kritizirao politiku britanskih konzervativnih članova parla­menta kao što su Teddy Taylor i Theresa Gorman, ali to ne znači da ih ne podržavam kada kažu da je Velika Britanija predala previše svog suvereniteta centraliziranom europskom kartelu. Crveni ili zeleni robotski radikal dobio bi infarkt od same pomi­sli na podržavanje zastupnika Konzervativne stranke u bilo čemu. Pa ipak, upravo ta selektivnost i nedostatak dogme oslobađa nas programiranja brže od svega drugoga i vodi prema mentalnoj, emocionalnoj i fizičkoj slobodi. Selektivnost i osluškivanje vlastite intuicije jedini je način da to izbjegnemo. Biti otvoren ne znači da moramo

464

im sinu /.UIVUISKI LUVUII

prihvatiti sve što čujemo. Otvorenost zahtijeva da uzmemo u obzir sve poglede i in­formacije i izvučemo iz njih ono što se nama čini ispravnim, a ne nekom drugom.

Naveo bih još jednu stvar o sceni istraživanja zavjera usko povezanu s temom istih misaonih obrazaca koji se manifestiraju pod različitim krinkama. Na nekim podru­čjima „istraživanja" zavjera prisutna je nadmenost tipa: „Ja znam sve". Konkretno, je­dan istraživač zavjera ljudima govori da sam prestao odlaziti u njegovu trgovinu zato što sam uvidio da on zna više od mene. Ne znam ništa ni o tom čovjeku ni o njegovoj trgovini, međutim njegova izmišljena priča mnogo otkriva o karakteru pojedinih lju­di aktivnih na tom području. Zašto ne razmjenjujemo informacije i ne podržavamo jedni druge umjesto da se smatramo superiornima? Istraživanje zavjera postaje još jedan „klub" s vlastitom hijerarhijom „gurua". S obzirom na takvu krutost, manipu­lacija i infiltracija postaju igrarija. Kada počnemo misliti da znamo sve, otkrivamo koliko malo znamo. Ova knjiga proteže se na pet stotina stranica, a samo je zagrebla po površini onoga što se događa.

Stoje dakle sloboda? Te tri verzije „slobode" - robotski radikali, elementi pokreta New Age i kršćanske do­moljublje - što se mene tiče, uopće nisu sloboda. To su tri različita načina da kažete: „Ja znam najbolje". Za mene je sloboda kada svi imaju pravo slijediti put koji smatraju ispravnim i poštivanje prava drugoga da izabere drugačiji put. Kritiku zaslužuju samo onda kada svoje poglede pokušavaju nametnuti drugima. Takva sloboda zahtijeva promjenu u našim stavovima. Dakle, to znači dopuštanje ljudima da vjeruju u stvari s kojima se mi ne slažemo i poštivanje njihovog prava da otvoreno i bez zadrške govore o tim pogledima. Trebamo početi vjerovati sami sebi. Ukoliko nam netko kaže nešto što nam je odbojno, a mi pravilno na to odgovorimo, ljudi će općenito odbaciti ono što im se nameće. U svakom slučaju, bolje je biti otvoren. Kada se svim informacija­ma i stajalištima dozvoli da dospiju u javnost, ljudi mogu donijeti autentičnu odluku o tome u što žele vjerovati. Na taj način imamo fuziju, a ne isključivanje znanja.

Stoljeća potonjeg dovela su do neuravnoteženih spoznaja čovječanstva, budući da smo bili podvrgnuti neuravnoteženom, jednostranom informiranju. Istina ne dolazi u lijepo zapakiranim pošiljkama s imenima kao što su socijalizam, fašizam, kršćanstvo ili New Age. Trebamo je tražiti uzimajući u obzir sve informacije i slijedeći svoje srce. Pa ipak, ono na što često nailazim jednosmjerna je sloboda. Jednosmjerna sloboda je kada kršćanski ili muslimanski fundamentalist pokušava onemogućiti skupove onih koji se ne slažu s njihovim pogledom na život i kada se ljudi osuđuju na zatvorske i smrtne kazne zato što vjeruju u nešto drugo. Kao što ste mogli primijetiti, ja se ne slažem s robotskim radikalima, ali ipak smatram da imaju svako pravo iznositi svoja stajališta. Ako sloboda išta znači, znači slobodu za sve.

To je ključna stvar za proces osobnog deprogramiranja. Ne možemo biti slobodni sve dok u svojim srcima i umovima ne dopustimo drugima da budu slobodni. Ideja da smo mentalno i duhovno slobodni zato što slijedimo ono za što vjerujemo da je

465

. / istina ce vas osioooaiti

ispravno jest iluzija. Istinski smo slobodni tek onda kada smo jednako tako odlučni da i drugi moraju imati isto pravo. Potiskivanje jednog ljudskog bića ili životinje poti­skivanje je svih nas. Tek kada ne budemo imali želju nametati svoje poglede drugima i kada budemo mogli slaviti raznolikost mišljenja i načina života koji su rezultat slo­bodnog izbora, moći ćemo reći da se programiranje ovog svijeta i mašinerija Svjetske Elite počinje slamati i nestajati u nama. Tek tada.

Pamet u glavu

Kada ljudi počnu omekšavati svoje nefleksibilne misli i reakcije, slabi i utjecaj sva­kodnevnog programiranja na njih same. Počinju uviđati suptilnosti mentalne mani­pulacije, za što kruti um nije sposoban. Za tu mentalnu promjenu sposobni su svi, bez obzira na to koliko su im umovi sada kruti. To se može dogoditi u trenu, jednom kada odlučite da želite da se dogodi. Analiza informacija i stajališta koja su nam na raspolaganju i biranje onih aspekata koji nam se čine dobrima uključuje uzimanje dijelova odasvud i njihovo uklapanje u našu vlastitu istinu koju gradimo. Kada se u tim okolnostima od nas traži da stavimo etiketu na ono što mislimo i u što vjerujemo, to više nije moguće. Nismo ni „Ljevica" ni „Desnica" a ni „Centar". Nismo „religija". Jednostavno jesmo. Za to ne postoji instant-etiketa. Uopće nema etiketa. Odbijamo se svrstati u neku kategoriju jer neumorno tražimo i razvijamo se. Kada se oslobodite etiketa i konfekcijskih mišljenja koja se promiču „izmima", dolazi do promjene koja se riječima ne da opisati. Dimne zavjese počinju se razilaziti. Otvoren um nije naivan um. Upravo suprotno. Deprogramiranje zahtijeva od nas da neprekidno budemo selektivni prema svemu što nam svake minute dolazi iz medija i drugih izvora. Na primjer, ako se ljudi nečemu protive, bilo bi logično da su protiv toga. No, je li uvijek tako?

Želite li učiniti nešto kontroverzno, to vam je mnogo lakše kada kontrolirate opo­ziciju, one koji se tome protive. Ljudi mogu imati iluziju demokratske opozicije i prava na prosvjed, no vi ćete se pobrinuti da oni koji vode glavnu opozicijsku skupinu ili skupine odvedu svoje pristaše u poraz, pa makar i „slavan". Potom se svi razilaze misleći da su dali sve od sebe i da nisu mogli učiniti više, a cijela je stvar bila kontroli­rana vježba „demokracije", smišljena da ne uspije u svom cilju zaustavljanja politike o kojoj je riječ. Mentalitet ovce toliko je ukorijenjen u čovječanstvu da je za infiltraciju i kontrolu dovoljan tek malen broj ljudi. Pogledajte kako je jedan od glavnih dužno­snika organizacije Nacija islama (Nation of Islam) u razdoblju Malcolma X i pokreta za građanska prava crnaca iz 1960-ih radio za FBI. U „radikalnim" organizacijama diljem svijeta milijun je takvih priča. Neke prosvjedne skupine koriste nasilje. Fronta za oslobođenje životinja (Animal Liberation Front) i Klasni rat (Class War) dvije su takve organizacije. Kada skupina Klasni rat, koja tvrdi da je „protudržavna", za vrije­me miroljubivih prosvjednih marševa pokrene nasilne sukobe s policijom, tko ima koristi od toga? Oni na vlasti koji miroljubive protivnike svoje politike žele etiketirati kao „nasilne ekstremiste" i oni koji žele uvesti autoritarnije zakone kako bi odgovorili

466

mi smo zatvorski čuvari

na rastući broj (proizvedenih) „nasilnih ekstremista". Pogledajmo to na drugi način. Ako je Klasni rat ogranak britanskih tajnih službi, tajne službe nisu mogle bolje sa­botirati golemu većinu ljudi koji žele miroljubivo prosvjedovati. Kada se tisuće lju­di okupe kako bi miroljubivo prosvjedovali protiv zlostavljanja životinja a nekoliko idiota postane nasilno i postavlja bombe, kome to ide u prilog? Onima na vlasti koji i dalje kane izrazito okrutno postupati sa životinjama dok prosvjednike nehajno na­zivaju „nasilnim ekstremistima". Otvoren um to može prepoznati, rigidan ne.

Osjećanje i zacjeljivanje

Još važnije od samostalnog mišljenja samostalno je osjećanje. U sredini grudiju ima­mo osjećajno središte koje nazivamo srčana čakra ili srčani vrtlog. Iz tog mjesta izra­žavamo ljubav u njezinom najpunijem obliku. Osim toga, u tom mjestu, kao i u solar-nom pleksusu, instinktivno osjećamo kada je nešto za nas dobro. Nisu potrebne riječi i objašnjenja, jednostavno osjećamo da je ispravno. To nam govori naša intuicija. Intuicija je naša veza s našom višom sviješću. Kada moram izabrati između onoga što mi govori moj um i onoga što mi govori moja intuicija, u posljednje se vrijeme uvijek priklanjam intuiciji. Često ne mogu objasniti zašto idem na određeno mjesto ili se upuštam u određeno područje istraživanja. Jednostavno osjećam da to trebam učini­ti. Um, čak i onaj otvoren, uvijek je donekle podložan svakodnevnom programiranju i uvijek može navesti niz razloga zašto ono što nam nalaže naša intuicija nije dobra stvar. „Što će misliti moji prijatelji? Što je s ovom ili onom posljedicom? Budalo, ne­moj to raditi!" Centar osjećanja nije podložan tim pritiscima budući daje povezan s razinom znanja i svijesti koja nadilazi manipulacije ovog fizičkog svijeta. Kako duho­vna renesansa napreduje kod onih koji se bude, osjećajni se centar snažno reaktivira, tako da ćemo se u budućnosti voditi intuicijom. Ona nas neće uvijek odvesti tamo gdje naš racionalni um želi da budemo, no uvijek će nas odvesti tamo gdje trebamo biti za svoj vlastiti razvoj i za razvoj Planete. Da sam od 1990. slijedio svoj racionalni um, još uvijek bih sjedio u televizijskim studijima i komentirao sportske događaje. Pomisao da se time još uvijek bavim naprosto mi je mrska!

Intuicija nam može više od bilo čega drugog pomoći da slijedimo pravi put u la­birintu obmanjujućih poruka i manipulacija na koje svakog dana nailazimo. Kada postanemo osjetljiviji za taj osjećajni centar, instinktivno ćemo osjećati je li nešto ispravno ili pogrešno. Što je um otvoreniji i manje podložan utjecaju dogmi i trivi­jalnosti, intuiciju ćemo snažnije osjećati. Um odlazi u stranu, sklanja se s puta. On ima svoju ulogu, naravno, kao dio ravnoteže, međutim um ne bi smio dominirati. Kruti um, prepun programiranih percepcija, potiskuje intuiciju i odvaja nas od to­kova nadahnuća i vodstva s viših razina razumijevanja. U tim okolnostima osjećajni centar zatvoren je poput neaktivnog vulkana. Stoga ne prihvaćam da svi na Planeti rade upravo ono zbog čega su tu, kako neki iz New Age pokreta misle. Svi smo rođeni u okolnostima koje smo izabrali, no prihvatimo li programiranje i onemogućimo po­tencijal osjećajnih centara - posebno srčanog centra - da nas usmjeravaju, drugi će nas

. / istina će vas osloboditi

utjecaji skrenuti s odabranog puta. Dopustimo li to, postajemo brod bez kormilara i ostvarujemo vrlo malo zadataka zbog kojih smo došli. Siguran sam daje trenutno na svijetu mnogo ljudi čija je životna svrha odigrati veliku ulogu u preobrazbi, međutim njihovi programirani umovi učinili su ih toliko zatvorenima da ismijavaju ili osuđuju ljude koji rade ono zbog čega su oni sami došli! Usprkos tome, ta se situacija može vrlo brzo ispraviti. Jednom kada dopustimo da tok nadahnuća s viših razina ojača i vodi nas, magnetska interakcija s drugim energetskim poljima - ljudima, mjestima, situacijama - privući će k nama svu podršku, iskustva i prilike koje su nam potrebne da se razvijemo, kako pojedinačno tako i kolektivno. Taj tok inspiracije i vodstva ne znači da se odričemo svoje odgovornosti. Vodstvo ne dolazi od neke vanjske sile. Dolazi s viših razina nas samih. To je još uvijek „ja", višedimenzijsko jastvo. Kada se s time snažno povežemo, istog se trenutka deprogramiramo.

Mnogi me ljudi mole za savjet u vezi toga što trebaju činiti, a ja im uvijek odgova­ram na isti način. Ne znam što je najbolje za drugoga. Znam samo ono što osjećam da je najbolje za mene. Jedina osoba koja zna što trebate činiti, kamo trebate ići ili što trebate misliti i govoriti ste - vi.

Što vam govori vaše srce? U redu. Idite za tim!

IZVORI

1 Informacije o „Zapovjedništvu Aštar" zvuče mi vrlo dvojbeno. Svaki put kad čujem to ime dobivam izrazito negativne vibracije. No ipak, kao i sa Sai Babom, svakome njegovo.

osamnaesto poglavlje

sloboda zvana ljubav stinski slobodni možemo biti samo onda kada poštujemo i volimo sebe, međutim čovječanstvu, i na kolektivnoj i na individualnoj razini, to dosta teško polazi za

rukom. Kao posljedica toga, tu antipatiju, čak mržnju prema sebi, duhovni rak u nama samima, projiciramo u svijet. Unutarnji kaos tako postaje vanjski kaos o kojem slušamo na vijestima. Neki od najagresivnijih ljudi koje sam sreo bili su oni koji nisu imali nimalo ljubavi i poštovanja prema sebi. Promijenimo li svoje misli i stavove, promijenit će se i život na ovoj planeti. Iscjeljujući sebe, iscjeljujemo svijet. Svijest Zatvorskih Čuvara sve to zna. Znaju da u ljudima trebaju stvoriti unutarnji kaos i sukob žele li održati vanjski kaos i sukob. U energetska polja Zemlje tada emitira­mo misaone valove, energije koje odražavaju naše unutarnje stanje nelagode i time stvaramo vanjsku, planetarnu nelagodu i nesklad, koji su iznimno bitni za održava­nje vibracijskog zatvora. Za poticanje i iskorištavanje osjećaja kao što su strah i kri­vnja te osjećaj manje vrijednosti tisućama se godina izvanredno djelotvorno koristila dogmatska religija. Ljude se moglo izmanipulirati da se u korist Biblije i svećenika odreknu svog prava da misle i osjećaju zato što nisu imali dovoljno samopouzdanja ni vjere u sebe da shvate kako imaju pravo donositi vlastite odluke, što im je dano na dar, ničim ograničen. Kada je moć religije počela slabiti pred „znanošću", politikom i ekonomijom, to su postale nove religije s novim knjigama i svećenicima - znan­stvenicima, političarima, ekonomistima - kojima možemo prepustiti svoje pravo na mišljenje i osjećanje. Potiče nas se da se odreknemo svog neograničenog potencijala. Govore nam da smo se „rodili kao grešnici". Prođe me jeza kada vidim da se široke mase čovječanstva nazivaju „mali ljudi" ili „obični muškarci i žene na ulici", ili kada političari stanovništvo opisuju kao „svoje ljude", kao da smo djeca za koje se njihova viša inteligencija treba brinuti.

Ne postoje „obični ljudi". Postoje samo veličanstveni izrazi jedne svijesti koja jest u svemu što postoji. Svaki njezin aspekt jedinstven je, jednako poseban i voljen od strane izvora svega što jest. Svatko je na vječnom putovanju evolucije putem iskustava i svi imamo potencijal činiti sve i biti sve što želimo.

Proces buđenja i deprogramiranja će se prigušiti i, u najgorem slučaju, ugušiti, ne oslobodimo li se programiranih reakcija kao što su strah, krivnja i osjećaj bezvri­jednosti. Svake sekunde upijamo energije iz svemira i s drugih razina naše vlastite svijesti. To su „osjećajne", „intuitivne" energije o kojima sam govorio. Taj tok dolazi

469

/ iszma ce vas osioooaiti

nam kroz korijensku čakru (energetski vrtlog) u područje genitalija i penje se kroz središnji kanal do drugih glavnih čakri. Odatle utječe na sva područja našeg fizičkog emocionalnog, mentalnog i duhovnog postojanja. Kada je taj tok snažan i uravnote­žen, iskorištavamo svoj puni intuitivni potencijal, međutim to se može postići samo ako smo u miru sami sa sobom. Osjećaji poput straha, krivnje i ogorčenosti energija su kao i sve drugo. Ti duboko ukorijenjeni i često dugovječni osjećaji su poput ta­mnih čvorova energije koji nas izjedaju. Ukoliko se s njima ne pozabavimo i ne razri­ješimo ih, postaju glavni uzroci bolesti kao što su rak i srčani problemi. Oni blokiraju ili smanjuju snažni, prirodni tok intuitivnih energija dok prolaze kroz različite razine našeg bića.

Te čvorove energije možete simbolički zamisliti kao brane ili velike stijene u rijeci koje usporavaju njezin brzi tok, izazivajući neravnotežu u obliku vrtloženja i virova. Vibracijski zatvor na neki je način poput golemog čvora negativne energije koji za­država energetske tokove u ovom dijelu svemira, stoga je drugim razinama i civili­zacijama stalo da ga uklone jednako kao i nama. Kada nam nedostaje osjećaj vlastite vrijednosti i osjećamo strah ili krivnju, to nas priječi u povezivanju s našim pravim, cjelovitim jastvom. Pa ipak, kada ono zbog čega se osjećamo krivi ili zbog čega stra­hujemo sagledamo iz duhovne perspektive, tada to izgleda besmisleno. Strah, krivnja i ogorčenost nisu osjećaji koje nužno moramo osjećati. To su osjećaji koje si sami stvaramo kada dopustimo da na nas utječe programiranje koje se prenosi i pojačava generacijama.

Strah

Razmislite o sljedećem ključnom aspektu ljudskog postojanja, nečemu što nam se ne može oduzeti: danas je prvi dan ostatka naše vječnosti, a Izvor svega toga posjeduje ljubav za sve nas: neopisivu i vječnu. Kada se ponovno povežemo sa svojim razinama koje nisu podložne ometajućim vibracijama, počinjemo osjećati tu nevjerojatnu ljubav i emitirati je u ovaj fizički svijet. Kada se povezete s tom ljubavi, ljubavi bez osuđivanja i uvjeta, strah i krivnja jednostavno prestaju postojati. Tada znate da se nemate čega bojati. Strah je naša vlastita kreacija, a naš um i srce imaju moć da ga unište. Čuo sam kako je netko rekao da je strah ključan za naše preživljavanje zato što nas sprečava da, na primjer, prelazeći ulicu izletimo pred automobil ili da skočimo u kavez s lavovima. Međutim, strah i svjesnost nisu jedno te isto. Ne trebate se bojati da biste znali posljedi­ce nekog čina i izbjegli te posljedice. Štoviše, strah je često uzrok neugodnih događaja, a ne zaštita od njih.

Iskorištavanje straha i manipulacija njime omogućila je ljudima kao što su Averell Harriman i Henry Kissinger da dovode razne države u sukob na način da im iznesu (često izmišljene) agresivne namjere jedne zemlje prema drugoj. Svaka zemlja iz stra­ha od onoga što druga zemlja planira ili navodno planira učiniti poduzima energične korake. Svaka misli: „Moramo ih uništiti prije nego što oni unište nas." „Prvi započnite kontranapad", kao što je jedan nogometni trener znao govoriti. Rat je najvećim dije-

470

lom fizička manifestacija straha. Strah je suprotnost ljubavi, poštovanja i povjerenja - zaštitnika od rata i nesklada. Uklonimo li strah u sebi, uklonili smo svoj doprinos strahu u svijetu. A uklanjanje straha iz svijeta uklanja rat i nesklad. Još jedanput, stvar počinje s nama.

Strah je nedjeljivo povezan s manjkom osjećaja vlastite vrijednosti i samopošto-vanja. Sve troje posljedica je toga što potvrdu da smo u redu tražimo izvan sebe. Razlog zbog kojeg većina ljudi kaže da ne mogu govoriti u javnosti je strah. A strah proizlazi iz brige oko toga što će publika o njima misliti. U publici traže potvrdu da je ono što govore i rade ispravno i strahuju od ljudi koji će odbaciti ono što govore ili će ih smatrati budalama. Stavite budućeg javnog govornika u praznu prostoriju ili među pouzdane članove obitelji i prijatelje i bit će dobar u izražavanju svojih gledišta. Stavite ga pred publiku i jedva će govoriti zbog nesigurnosti i nedostatka samopou­zdanja. Kada se počnete povezivati s pravom prirodom ljudskog bića i razumijevati tu prirodu, potvrde da ste ispravan čovjek počet ćete tražiti u sebi. Nije bitno što ljudi 0 vama misle i govore. Imaju pravo misliti što žele - a imate i vi.

Jedina osoba koju morate uvjeriti da je ono što radite ispravno ste vi sami. Nara­vno, treba čuti sva stajališta i informacije, međutim ako ste usklađeni s tim tokom intuicije s viših razina vašeg postojanja, vi i samo vi ćete znati što je za vas ispravno činiti i govoriti. Jednom kada to shvatite i živite, više nećete stajati pred publikom zabrinuti zbog toga što će ljudi misliti, jer ćete prihvaćati da imaju potpuno pravo da se s vama ne slažu. Tada ćete znati da je ono što je doista važno ono što o sebi mislite. Možda najučinkovitiji oblik gušenja informacija je sam strah onih koji razmišljaju drukčije od statusa quo, ali se boje progovoriti i prenijeti drugima ono što znaju i osjećaju. Vrijeme je da tomu dođe kraj.

Mnogi ljudi mi govore da se boje za moju sigurnost zbog „sila" koje kritiziram i ra­skrinkavam u ovoj knjizi i u Pobuni robota, kao i zbog onoga što govorim u medijima 1 na predavačkim turnejama. Mogu iskreno reći da, ruku na srce, ja ne osjećam taj strah. Nastojim izbjegavati nepotrebnu gnjavažu koja će utjecati na moju sposobnost prenošenja svojih saznanja široj publici, međutim kada vjerujem u neku stvar i u to da ju treba prenijeti drugima, ne bojim se posljedica. Kao prvo, osjećam se izuzetno zaštićenim na način koji ne mogu opisati riječima, a kao drugo, što je najgore što mi se može dogoditi? Da moje vječno jastvo napusti ovu fizičku ljusku i prijeđe u drugi, paralelni svijet, drugu valnu dužinu stvarnosti. To mi ne zvuči previše loše. Imao sam tu blagodat da sam u Velikoj Britaniji godinama bio podvrgnut intenzivnom i jedno vrijeme stalnom ismijavanju. Bilo mi je nemoguće prošetati ulicom, praktički bilo gdje otići, a da netko u mene ne upire prstom, viče na mene ili mi se smije. To je prestalo, no i dandanas je prisutno kod onih koji su bez razmišljanja i bez pitanja prihvatili ono što mediji govore o stvarima za koje se zalažem. Ta su mi iskustva po­kazala da golema većina vlastite umove prepušta drugima i, što je na osobnoj razini najvažnije, da vas nitko ne može zaustaviti, bez obzira na to što ljudi govore o vama ili kako se prema vama odnose, ako se ne date zastrašiti i ako samopouzdanje tražite

471

u sebi, a ne u drugima. Od kakve je važnosti što drugi misle o vama? Ljudi cijelo vrijeme mijenjaju svoja mišljenja i ako se neprestano nastojimo prilagoditi prevlada­vajućim uvjerenjima, samo postajemo klonovi tuđih mišljenja - često programiranih mišljenja - umjesto da budemo vladari vlastitog srca, uma i sudbine. Ne postoji ništa čega bismo se trebali bojati.

Krivnja

Kada na vikend-radionicama koje priređujem govorimo o krivnji, nikada me ne pre­stanu iznenađivati divni ljudi preda mnom koji na dirljiv način govore o krivnji koju osjećaju. Prekrasne duše koje zrače toplinom i ljubavlju ponekad razotkrivaju čitav život unutarnjeg previranja i emocionalne boli uzrokovane krivnjom. Krivnja uništa­va njihove živote i strašno je destruktivna za osjećaj vlastite vrijednosti i tok intuiti­vnih energija iz viših domena. Krivnja je, kao i strah, tvorevina čija je svrha kontrola. Međutim, ponavljam, kada analizirate ono što nas tjera da osjećamo krivnju, vidite da su to programirane „vrijednosti" koje najvećim dijelom potječu iz generacija koje su daleko iza nas. Diljem svijeta postoje rimokatolički svećenici sa seksualnim po­rivima koje nastoje potisnuti te zbog tih prirodnih poriva osjećaju krivnju, što nji­hove dane ispunjava duševnim bolima. Znate li zašto su prisiljeni prolaziti kroz tu besmislicu? Zato što je jedan papa 1074. godine odlučio da svećenstvo treba živjeti u celibatu. Seks i partnerske veze možda su najstrašnije od svih nebrojenih sredstava za izazivanje krivnje. Ako je čovjek imao seksualno iskustvo s nekim tko nije njegov službeni partner osjeća se krivim, a ako se to pročuje društvo koje je programirano da bez pitanja preuzima naslijeđene „vrijednosti" tjera ga da se još više osjeća krivim.

Čime bi tabloidi svakog dana punili stranice da ne osuđuju moral bogatih i sla­vnih? I koliko je kvalitetnih ljudi, koji svijetu imaju mnogo za ponuditi, uništeno ta­kvim „ekspozeima" u novinama koje ne bi znale što je moral ni da ih pogodi ravno u lice? No, čekajte malo. Tko je rekao da je izražavanje ljubavi za drugo ljudsko biće (još jedan aspekt nas samih) pogrešno, osim ako se radi o službenom partneru? Jeste li to odlučili vi? Momak na ulici? Tko? Religija je to odlučila, prije više tisuća godina, kao što objašnjavam u Pobuni robota. A tko ili što upravlja religijom? Dok su odlučivali 0 tom obliku „moralnosti", ti isti ljudi također su gorljivo tvrdili da je Zemlja ravna i da je Jeruzalem središte svemira. Unatoč tome, mi i dalje osuđujemo sebe i druge te se ili osjećamo krivima ili tjeramo druge da se osjećaju krivima na temelju toga što su odlučili ljudi prije više tisuća godina. To je jednostavno suludo.

Tko je vlasnik vašeg tijela? Vi ili netko drugi? Tko je vlasnik vaših osjećaja i vašeg duhovnog jastva? Vi ili netko drugi? Prihvatite li gore spomenuto nametanje, odgo­vor glasi - „netko drugi". Dopuštate im da vam nameću obrasce razmišljanja i po­našanja koji vam, ako im se opirete, stvaraju strašnu krivnju. Područje ljubavi, seksa 1 odnosa minsko je polje krivnje koje mnoge ljude sprečava da se povezu sa svojim pravim i cjelovitim jastvom. Pogledamo li što se nalazi iza riječi i klišeja koji okružu­ju odnose, ne nalazimo ljubav. Nalazimo jednu vrstu posjedovanja. Volim te, dakle

posjedujem te. No, što je prava ljubav? To je ljubav koja je beskrajna, koja ne osuđuje i ne postavlja uvjete, to je ljubav kada osobu volimo zbog toga što ona jest, a ne ono što mi tražimo da bude ako želi da je volimo. To je ljubav kada nekoga volimo toliko da želimo da iskusi koja god iskustva su mu potrebna da bi se razvijao, napredovao i ostvario ono zbog čega je ovdje. Tada nemamo želju posjedovati drugo ljudsko biće, želimo ga samo voljeti. Koliko ljudi može iskreno reći da nekoga na taj način voli? Ne govorim da ne trebamo poštivati osjećaje partnera. Naravno da trebamo, međutim i mi imamo osjećaje i životni plan za iskustva, služenje svijetu i razvoj. Kada pogle­date što ljude tjera da osjećaju emocionalnu bol zbog seksa i odnosa, to je najvećim dijelom rezultat programiranja. Nema veze s onim stoje ispravno ili pogrešno. Sve je povezano s onime stoje društvo tijekom stotina godina isprogramiralo kao ispravno ili pogrešno.

Rodi li se osoba u krutom društvu koje potiskuje seks, kada njezin partner po­čne izražavati fizičku ljubav prema nekom drugom, osoba će se osjetiti emocionalno ugroženom, premda se ljubav koju je njezin partner osjećao prema njoj nije smanjila ili se čak povećala. Međutim, da se ta ista osoba rodila u društvu koje je puno ljubavi i koje je seksualno otvoreno, u kojem je međusobno izražavanje fizičke ljubavi jednako prirodno kao i more ili nebo, u potpuno istim okolnostima neće se pojaviti ista emo­cionalna bol. Seks je, duboko sam uvjeren, pretvoren u oblik potiskivanja, kontrole i ograničavanja. A glavni faktor za postizanje sve tri stvari je krivnja. Nadalje, ako se smanji snaga korijenske (seksualne) čakre, tada ne apsorbiramo dovoljno energije za ostvarivanje svog punog potencijala. To utječe na naš životni vijek i kreativnost. S jedne strane, seks se predstavlja, zahvaljujući utjecaju religije, kao nešto grešno i prljavo, a s druge strane je za mnoge postao isključivo fizičko iskustvo, sredstvo za oslobađanje fizičkih želja i frustracija. Po mom mišljenju, oboje je nakarada onoga što seks doista jest. Doista bih volio naglasiti da postoji ogromna razlika između se­ksa (fizičkog) i duhovne ljubavi (fizičke i duhovne).

Čin duhovne ljubavi eksplozija je duhovne energije. To je višedimenzijski izraz du­hovne, emocionalne i fizičke ljubavi i sve te energije se stvaraju i sjedinjuju na način da pozitivno utječu na oba uključena pojedinca i na Zemlju. Duhovna ljubav između dvoje ljudi pozitivan je doprinos svijetu zbog obrasca ljubavi i misli koji proizvodi. Dakle, zašto bi se zbog tog osjećali krivima? Neke istočne filozofije prihvaćaju tu isti­nu i njihovi pogledi na seks i na odnose znatno su drukčiji od zapadnih verzija koje su, kao što sam vidio u groznoj publikaciji britanskog Ureda za zdravstveno obrazo­vanje (Health Education Authority)1, seks pretvorile u duhovni ekvivalent umjetne oplodnje.

U trenutku orgazma naše fizičke, emocionalne, mentalne i duhovne razine postaju Jedno i mi postajemo Jedno s našim najvišim potencijalom. Svi naši energetski centri tada su širom otvoreni. Ako je namjera duhovna i zasnovana na ljubavi, to je trenutak kada se možemo povezati i osjetiti blaženstvo tog iskustva. Međutim, kao i kod svega, postoji loša strana toga kada je namjera negativna. U tim okolnostima orgazam otva-

/ istina će vas osloboditi

ra naše energetske centre za zlonamjernu svijest s nižih vibracija i to je, čini mi se, ra­zlog zbog kojeg mnogi mračni ezoterijski obredi uključuju iskustvo seksa i orgazma. Svaki puta kad pogledam nešto što nam pomaže da se nanovo povežemo sa svojim najvišim potencijalom - bila to seksualna ljubav, ljubav prema sebi ili slobodan pro­tok informacija - otkrivam da je to, sračunatom namjerom s razine Zatvorskih Ču­vara, iskrivljeno i izmanipulirano. Naš pogled na seks i na odnose ogledni je primjer: u kolektivnom ljudskom umu on stvara plimne valove krivnje. Toj temi posvetit ću jednu od svojih sljedećih knjiga. I opet, trebamo slijediti intuiciju. Osjećamo li kao ispravno izražavati fizičku ljubav prema nekome, tko god to mogao biti? Vaš um će vam možda, u sve većoj panici, vikati „krivnja". Međutim, što govori vaš osjećajni centar, vaše srce? Ako u srcu osjećate da je to najprirodnija stvar na svijetu, što bi u tome moglo biti loše? Moguće je voljeti više od jedne osobe istovremeno. Moguće je, na mnogo različitih načina, istovremeno voljeti sve ljude i sve oblike života. Moguće je voljeti i one koji vole nas i one koji nas mrze. Zašto govorimo da svi trebamo voljeti sve kako bi izgradili bolji svijet, a osjećamo krivnju u situacijama kada su uključena naša tijela? Sve je to krajnje proturječno. Naposljetku, tijelo je samo nosilac našeg vječnog jastva. Veličanstven nosilac, da, i naš produžetak dok se nalazimo u inkarna­ciji, međutim ono je svejedno nosilac, a ne vječno jastvo. Ne radi se o tome da zazi­vam društvo slobodne ljubavi, „kuća je otvorena, svi su pozvani". Na pojedincu je da vidi što mu govori njegovo srce i intuicija te da odluči. Ako ljudi žele živjeti zajedno i nemati seksualna iskustva s nikim drugim, izvrsno, divno, fantastično. Međutim, dok oni imaju pravo donijeti odluku, sukladno tome što misle da je ispravno za njih - drugi imaju jednako pravo donijeti drukčiju odluku. Ne radi se o tome da je odluka bolja ili lošija, samo je različita. Dakle, nema razloga da osjećamo krivnju ni opravda­nja za nametanje krivnje od strane onih koji žele da se svi drugi prilagode njihovom pogledu na ćudoređe.

Društvo od nas traži da se osjećamo krivima zbog poprilično mnogo stvari. Pam­timo kako smo se odnosili prema svojim roditeljima. Osjećamo krivnju ako u svojim životima nismo postigli ono što su naši roditelji željeli. Smatramo da smo ih izne­vjerili. Možda osjećamo krivnju zbog toga kako smo se odnosili prema svojoj djeci ili drugima koje volimo. Osjećamo se krivima ako mnogo radimo i nismo dovoljno sa svojom obitelji. Osjećamo se krivima ako ne radimo dovoljno i ne možemo svojoj djeci priuštiti stvari koje su programirani željeti. Navedite što bilo, i netko će, negdje, zbog toga osjećati krivnju.

Dosta!

Strah i krivnja su tu da nas kontroliraju, da nas podijele, da nas umanje i da nas ograniče. Otpustimo ih. Te se stvari moraju promatrati iz mnogo šire, duhovne per­spektive. Prije svega, mi izabiremo gdje ćemo se i s kime inkarnirati. Biramo svoje roditelje i oni biraju nas. Umjesto da se držimo krivnje i ogorčenja zbog, kako nam

474

sloboda zvana ljubav

se čini, nesretnog djetinjstva, ili zato što smo iznevjerili svoje roditelje, upitajmo se zašto smo izabrali ta iskustva i zašto su ih izabrali naši roditelji. Što je to što bi se tre­balo iznjedriti, za sve strane, iz te interakcije ljudi? Koja je njezina svrha? Moj mi je otac zadavao nevolje i na mentalnoj i na emocionalnoj razini, međutim to se iskustvo pokazalo ključnim za to da postignem mentalnu i emocionalnu čvrstoću koja mi je bila potrebna da izađem na kraj s onim što mi se događalo od 1990. godine. Iskustva koja su moja djeca i žena proživljavala zbog onoga što sam ja govorio i činio, na njih su imala jednak učinak. Kad iskustva koja su nam se u nekom trenutku činila užasna promotrimo s vremenskim odmakom, sa znanjem koje su nam donijele protekle go­dine, prepoznajemo ih kao darove koji su nam pomogli da prekinemo programiranje plitkog, izmanipuliranog i površnog svijeta u koji smo se dah zarobiti. Nismo ovdje da bismo ispunjavali ambicije svojih roditelja. Ovdje smo da na najdjelotvorniji na­čin služimo Planeti, da rastvorimo vrata zatvora i da ubrzamo ne samo vlastiti već i kolektivni razvoj. Isto tako, nismo ovdje da namećemo svoja uvjerenja i ambicije svojoj djeci. Nismo ovdje da bismo služili sustavu kojeg su stvorili manipulatori i koji zahtijeva da dan za danom radimo pod tuđom kontrolom i osjećamo se krivima ili manje vrijednima ukoliko to ne radimo. Niti smo tu da igramo materijalnu igru, dopuštajući da se osjećamo užasno zbog krivnje zato što svojoj djeci ne možemo priuštiti nešto što njihovi prijatelji možda imaju. Možemo im dati nešto što je ne­procjenjivo. Možemo im pružiti svoju bezuvjetnu ljubav i možemo im pomoći da se povezu sa svojim najvišim potencijalom. To se ne može kupiti u prodavaonici s kompjuterskim igrama.

Još jedan oblik krivnje koji osjećaju ljudi koji se bude jest krivnja zbog toga što nemaju „savršene" misli pune ljubavi svo vrijeme i za sve. Tu prema sebi moramo biti blagi. U ovom neuravnoteženom svijetu događaju se neke strašne stvari i nismo imuni na osjećaje koje one privlače. Kada sam vidio Billa i Hillary Clinton kako pred kamerama u Bijeloj kući sjede okruženi malom djecom i izvlače političku korist iz užasnog bombaškog napada u Oklahoma Cityju, mogu vam reći da nisam imao pre­tjerano lijepe misli. Niti sam imun na frustriranost kada me napadaju oni koji govore

0 „slobodi". Ono što je bitno jest na koji se način s takvim osjećajima nosimo. To je bitno različito od toga da ih ne osjećamo. Da ih ne osjećamo, bili bismo roboti. Što smo otvoreniji za višu svijest, to nam je lakše misliti pozitivno, međutim evolucija je proces, i ako se osjećamo loše zato što se osjećamo loše, to će nas samo zadržavati na mjestu stvaranjem dodatne krivnje.

Slamanje obrazaca

Još jedan oblik krivnje je riječ - karma. Spominje se u mnogim religijama i kulturama 1 može se opisati kao: „ono što ste činili drugima, dogodit će se vama". Prihvaćam da karma postoji i mislim da se može opisati kao stvaranje naše vlastite stvarnosti. To nije kazna, nego dar. Također mislim, kao što sam iznio u drugim knjigama, da se karma proizvodi namjerom u pozadini nekog čina, a ne samim činom. Učinimo li

475

. /' istina će vas osloboditi

nešto s dobrom namjerom i to se izjalovi, iz log iskustva izvući ćemo pouku, no tada se ne stvara (negativna) „karma". Međutim, ako učinimo nešto što se čini pozitivnim ali u pozadini imamo skrivenu, negativnu namjeru, proizvest ćemo karmičku rea­kciju koja će nas dovesti u situaciju u kojoj ćemo se suočiti s onime što smo učinili drugome. To je zato što pozitivna namjera i negativna namjera stvaraju različite mi­saone obrasce, čime se privlače različite stvarnosti. Kod karme, međutim, treba na­glasiti dvije stvari, jedna je ta da se karma prečesto predstavlja kao kazna, pa se ljudi osjećaju krivima kada im se dogode negativne stvari zato što misle da je to zacijelo rezultat nečeg groznog što su učinili u prošlosti. A druga je da je smatrati sve što nam se događa svojom „karmom" (rezultatom onoga kako smo se ponašali u prošlosti), po mom mišljenju, previše pojednostavljeno i pogrešno.

U ovom čudesnom vremenu duhovne, a stoga i fizičke preobrazbe, velik broj ljudi prolazi kroz ponekad ekstremna iskustva, kako negativna tako i pozitivna. S moje točke gledišta, nisu sva ta iskustva „karmička". Ona su unaprijed pripremljena kako bi nam pružila priliku da se deprogramiramo. Ta iskustva mogu biti prekid dugotraj­ne veze, gubitak posla, bolest ili neka druga vrsta velikog preokreta u životu. Svemu tome zajednički je nazivnik da poništava naš status quo. Bez obzira na to koje odluke u svjetlu tih događaja donesemo, jedno sigurno: nastavak statusa quo, života kakav smo dotad poznavali, više nije moguć. Ta iskustva jamče neku vrstu promjene, koja je često ogromna.

Kolosalno duhovno buđenje koje sam doživio 1990./91. godine dogodilo se toliko javno da je moja televizijska karijera bila uništena. Moj status quo bio je razoren i u mom se životu morala dogoditi velika promjena. To nije bila moja „karma", u smislu kazne za prošla djela; bila je to prilika da se oslobodim iz zatvora i kontrole misli. Postane li život previše lagodan i udoban u istom misaonom obrascu - ako prijeđe u kolotečinu - može biti vrlo teško iz nje izaći i krenuti dalje. Ponekad je nužan potres u životu da bi nam se za to pružila prilika. U tom trenutku to se čini strašnim, međutim na temelju vlastitog iskustva i iskustva nebrojenih ljudi koje sam upoznao i koji su prošli kroz taj proces, mogu reći da nakon vremenskog odmaka, na takve događaje uvijek gledate kao na darove, a ne kao na kaznu. Energetsko kodiranje u našoj svije­sti se aktivira, često uslijed astroloških utjecaja, kako bi proizvelo promjenu u našoj magnetskoj auri, a time i u našim fizičkim životima. Posebno to vrijedi za današnje vrijeme, kada prolazimo kroz veliku preobrazbu.

Proces koji sam opisao slamanje je obrazaca, u ovom slučaju naših osobnih misa­onih obrazaca. Međutim, dok se otvaramo za više frekvencije, na nas utječu i drugi, kolektivni misaoni obrasci. Mnogi ljudi pitaju zašto život ponekad mora biti tako težak, čak i kada smo se posvetili tome da učinimo sve što treba za tu preobrazbu. I sam sam si mnogo puta postavljao isto pitanje! Kao što sam spomenuo ranije, ne­što od toga bit će rezultat suočavanja s nekim unutarnjim misaonim obrascima iz prošlosti za koje nismo znali te s njihovim čišćenjem, no smatram i da ljudi koji su došli posebno zbog toga da u preobrazbi pomognu, djeluju i kao duhovni umjetni

bubreg. Upijaju negativne emocionalne i misaone obrasce u svoja energetska polja i preobražavaju ih u drugo, više stanje. Međutim, dok prerađuje te negativne obrasce, osoba će u svom životu proživljavati odnosnu emociju i iskustvo. Osoba može biti vrlo potištena, ljuta ili očajna dok se u njenom životu naizgled ne događa ništa zbog čega bi se tako osjećala. Nakon toga ti osjećaji iznenada nestanu, bez ikakvog očitog razloga. Po mom sudu, to je proces kolektivnog slamanja obrazaca i raspršivanja ne­gativne energije. To je vrlo pozitivan doprinos. Međutim, ljudi koji to rade a da to ne znaju često osjećaju krivnju zbog osjećaja koje proživljavaju. Događa se mnogo stvari koje ne razumijemo i tek kada prestanemo osuđivati sebe sa stajališta programiranog statusa quo moći ćemo otpustiti svoje osjećaje krivnje i straha.

Ogorčenost Ogorčenost je još jedan emocionalni rak koji je vrlo izražen kako u individualnom tako i u globalnom samouništavanju. Ako stvaramo vlastitu stvarnost, sve što doži­vimo naše je djelo. Privlačimo sebi energetsko polje - osobu ili iskustvo - koje odra­žava naše unutarnje ja kao fizičku stvarnost pred našim očima. Ili, kao što je slučaj s robotskim radikalima, napadajući neku informaciju, oni nesvjesno pomažu u nje­zinom isticanju i time nam olakšavaju da ispunimo svoj zadatak. Drugi ljudi koji su nas ogorčili time što su nam učinili moraju se suočiti s vlastitim neravnotežama i možda im mi, svojom reakcijom na njihovo ponašanje, u tome pomažemo. Način na koji reagiramo prilika je da promotrimo svoje unutarnje ja. I zasigurno nema opravdanja da budemo dugo ogorčeni na drugu osobu jer je ona vanjski izraz, zrcalo, našeg unutarnjeg jastva. Odgovornost za ono što nam se događa počinje i završava s nama. Ljudi su ogorčeni zbog uspjeha drugih, mada je jedina razlika medu njima u različitim stvarnostima koje su stvorili. A tko pati zbog ogorčenosti koju osjećamo prema drugima? Mi. Kažnjavamo se vežući se za takve obrasce koji negativno utječu na našu percepciju sebe i stvarnosti. Na taj način gubimo mi, a ne oni na koje smo ogorčeni. Jedan meni dobar način za otpuštanje krivnje i ogorčenosti je vizualizacija osobe ili iskustva u pitanju s niti koja ga sa mnom povezuje. Zatim projiciram ljubav na osobu i iskustvo, zahvalim im na daru znanja koji su mi dali, a potom vizualiziram kako se nit presijeca te se osoba ili iskustvo udaljava od mene i prestaje biti dio mog unutarnjeg obrasca. Svjetska Elita vrlo djelotvorno koristi ogorčenost za započinjanje i održavanje sukoba, kada je svaka strana sve više ogorčena na postupke one druge. Jedna manifestacija toga su takozvana ubojstva „milo za drago" na problematičnim područjima u svijetu. Otpustimo li svoju ogorčenost, pomažemo Planeti i čovječan­stvu kao cjelini da otpusti svoju. Međutim, najveći pobjednik kada to učinimo smo mi sami.

Ukoliko ste učinili nešto u životu zbog čega žalite ili osjećate krivnju zbog učinka koji je to imalo na druge, upamtite sljedeće: imate cijelu vječnost da ispravite to što ste učinili, a iskustvo koje ste nekome priuštili bilo je upravo ono što je ta osoba treba­la za svoj razvoj. Sjedite i osjećate se krivima, a učinili ste, gledano s više razine razu-

477

mijevanja, pozitivan doprinos njihovom vječnom putovanju. Kada to stavite u drugu perspektivu onoga što su drugi učinili vama, ogorčenost ćete vidjeti u istom svjetlu Nadalje, ako ste činili „pogreške", kako znate da one nisu ključan, unaprijed planirani dio vašeg vlastitog učenja koje može pomoći i vama i drugima? Tko je najbolja osoba da pomogne alkoholičaru ili ovisniku o drogi? Netko tko je čitao o tome ili položio ispit? Ili netko tko je to proživio i zna točno kako je to? Pogreške ne postoje, postoji samo učenje iz iskustava. Prihvatite „pogreške" kao dar, upijte znanje i krenite dalje. Strah, ogorčenost i krivnja nusproizvodi su dogme. Posljedica su rigidnih reakcija na rigidne „vrijednosti". Oslobodite se dogme i oslobodili ste se njezinih nusproizvoda.

Ja sam ono što jesam

Ima jedna izvrsna pjesma Shirley Bassey pod naslovom „ ja sam ono što jesam". Jedan njezin posebno dojmljiv stih kaže: „Ja sam ono što jesam, i toga se ne stidim." Time je rečeno sve. Kada slijedite vodstvo osjećajnog centra, svoje srce, tada činite štogod trebate učiniti i s kim god to trebate učiniti. Vi niste vaš brat ili momak preko puta ulice ili slavna osoba na televizijskom ekranu. Vi ste vi, vi ste predivni vi. Posebni ste i jedinstveni kao i svi drugi. Vaš put nije moj put, ni put bilo koga drugog. Vaš je i samo vaš. Dalde, premda smo svi dio iste cjeline, premda smo svi dio jedni drugih, mi smo skup svih iskustava od trenutka kada smo prvi put postali svjesni, a to znači da smo u različitim fazama putovanja, s različitim stvarima koje imamo za ponuditi i različitim stvarima koje imamo za naučiti. Dopustimo li strahu, krivnji i ogorčenosti da nas natjeraju da se prilagođavamo tuđem misaonom obrascu i sustavu vrijednosti, odričemo se jedinstvenosti svog doprinosa svijetu i gubimo priliku prolaženja kroz iskustva koja su posebno za nas pripremljena. Nije bitno što ste učinili u prošlosti. To je iza vas. Važno je ono što ste sada, ovog trenutka. Nije me briga jeste li služili zatvorsku kaznu zbog nekog neugodnog zločina. Nije me briga jeste li bili Isus Krist ili Adolf Hitler. Što ste sada, ovog trena?

Sačuvajte svoju jedinstvenost. Zašto biste se ravnali prema obrascu nekog dru­gog? Zašto da budete ono što netko drugi želi da budete? Razvijali ste tu jedinstve­nost čitavu vječnost. Zašto da sada budete klon? Pritisak da se prilagodite naprosto je pritisak da budete pod kontrolom. Svjetska Elita i njezino iluminatsko Bratstvo ne mogu kontrolirati milijarde ljudi koji izražavaju svoj puni potencijal i jedin­stveno gledanje na stvari. To se može postići isključivo masovnom kontrolom uma koja golemu većinu ljudi navodi da misle isto. Samo, tada imate mentalitet stada, ovce koja ne razmišlja i ne postavlja pitanja, već samo slijedi onoga ispred sebe. Kako biste upravljali stadom ovaca kada bi sve ovce išle različitim putovima, kada bi odbijale slijediti onoga na čelu i umjesto toga slijedile vlastita srca i ono što misle da je za njih ispravno? Njima jednostavno ne biste mogli upravljati. Dakle, kada ste jedinstveni i odbijate popustiti pritisku da budete klon, vi ne samo da slijedite i izražavate svoje pravo ja, nego također, po definiciji, uništavate sredstvo globalne kontrole.

478

U nijekanju naše jedinstvenosti ništa nije bilo uspješnije od religije. Neka nas Bog sačuva od religije. Religija je oruđe i tvorevina Zatvorskih Čuvara; tijekom stoljeća je učinila više od bilo čega drugog u nametanju jednoobraznosti nužne za kontroliranje masa. Kao što sam spomenuo ranije, religija je psihološki fašizam. Podjele na osnovi rase i boje kože djeluju na isti način. Rodite li se u određenoj religiji ili kulturi, morate poštivati njihova pravila. Ukoliko to ne činite, izdajica ste. Takav pristup nije izraz ljubavi i slobode. To je potiskivanje ljubavi i slobode. Ako ste žrtva takve religije ili kulture po rođenju, imate izbor. Možete se prilagoditi, i kratkoročno (ali samo kra­tkoročno) ići linijom manjeg otpora. Ili možete, poput sve većeg broja ljudi, prepo­znati i priznati vlastitu jedinstvenost, vlastiti um i svoju moć da upravljate vlastitom sudbinom. Osim toga, nemojte zaboraviti da ste se izabrali inkarnirati u situaciji koju imate. Zašto ste donijeli takvu odluku? Samo da budete još jedan klon? Mnogo je vjerojatnije da ste je donijeli da si pružite priliku da služite svijetu, vlastitoj evoluciji i svojim bližnjima, da se probijete iz mentalnog zatvora i viknete svima koji mogu čuti: „Ne želim da me ograničava um drugoga! Ja sam ono što jesam i toga se ne stidim!"

Pročitao sam članak jednog pisca židovskog podrijetla po imenu Jon Ronson koji je pisao o tome kako su njegova religija i kultura reagirale na njegove stavove. Jedna­ko je tako mogao pisati o ekstremnim verzijama kršćanstva, islama, hinduizma ili mnogim drugim kulturama koje funkcioniraju pod parolom „vjerovat ćeš u to, jer ja tako kažem." Ronson je u londonskom časopisu Time Out napisao članak o tome kako je sa svojom bakom prisustvovao jednom židovskom sprovodu. U članku se prisjeća:

Ja sam jedina osoba u prostoriji koja ne shvaća što se dovraga zbiva. Zavidan sam

im na toplini njihovog osjećaja pripadnosti, osjećam sram i krivnju zbog svog ne­

znanja. Svi pjevaju hebrejske stihove, a ja čitam engleski prijevod ... Dvije tisuće

godina stopostotnih, čistokrvnih ortodoksnih Ronsona bez trunke gojskog (neži-

dovskog) u genima, a loza se tu završava."

Tri tjedna kasnije Ronson je napisao još jedan članak u jednom časopisu ili no­vinama u kojem opisuje reakcije drugih Židova na njegove dojmove. Netko mi je poštom anonimno poslao fotokopiju tog članka tako da vam ne mogu reći datum objave ni ime publikacije. Istaknuo je jedno pismo u kojem je „ispljunuto", kako se on izrazio, da nije bolji od Davida Irvinga, čovjeka na kojeg je bacano drvlje i kamenje zbog njegovih sumnji u službene priče o nacističkim plinskim komorama. U pismu je dalje stajalo: „Govorim u ime svih Židova kada kažem da ste nas izdali i posramili. Drago nam je što vaša loza tu završava." Još jedan slučaj da netko tvrdi kako govori u ime svih i nalaže svima što trebaju misliti i raditi. Klon koji vodi klonove. Ljudi koji imaju tijela koja su židovska ili rimokatolička ili islamska i tako dalje, ne mogu se legitimno nazivati i smatrati jednim entitetom. Oni su, poput pripadnika svih rasa i naroda, primjer bezgranične ljepote i jedinstvenosti kreacije. Židovska hijerarhija,

479

I O I / / I U L C V C O USIUUUUIll

u svom očajničkom nastojanju da kontrolira, niječe puni izraz mišljenja i potenci­jala koji Židovi mogu ponuditi svijetu. Isto je i s drugim ekstremnim religijama. A to stvara mnogo boli onima koji žele biti ono što jesu, a ne ono što žele samozvani kontrolori naših misli. U svojem članku Ronson se osvrnuo na pismo čovjeka koji je tvrdio da govori u ime svih Židova:

„Isprva me je pismo posve šokiralo,, no kasnije mi je bilo smiješno. Fotokopirao sam ga i poslao - kao odgovor - mnoštvu Židova koji su u svojim pismima pokazali razumijevanje za ono za što sam u kolumni napisao: Židovima koji su otkrili da im je poganstvo ugodnije i održivije od nesmiljenog, nasrtljivog svijeta službenog judaizma ... Na vrhu fotokopije sam napisao: To je ono što ostavljam iza sebe. Tre­bam se ponositi, zar ne?

I, da li se ponosim zbog toga? Teško je biti dio nove generacije mladih Židova ko­jima je oduzeto pravo glasa: Židova koji duboko u sebi osjećaju da je naša kultura destruktivna, opskurna, rasistička i sektaška. (Ne podnosim kada Židovi loše govore o Crncima i Azijatima. Zašto to čine? Da zaniječu svoju prošlost? Da nam pomognu da zaboravimo da smo bili potlačena manjina/prljavi imigranti'? Da bi se više osje­ćali kao Britanci?)

Još uvijek svojoj djeci ne dopuštamo da se miješaju s ne-Židovima. Još uvijek se bezuvjetno držimo cionizma, čak i njegovih neugodnih aspekata. To je autode-struktivno..." Jedna moja teta, pročitavši kolumnu, nazvala je ostatak moje obitelji i optužila me za antisemitizam. Moja se obitelj bila podijelila.... Glupan koji me je usporedio s Davidom Irvingom sigurno je to pročitao pa se još više raspalio. Ali, zar ne shvaćate, vi ste ti koji nas tjerate. A sudeći po količini pisama koju sam primio, tjerate mnoge."

Pa ipak, sloboda za jednoga mora značiti slobodu za sve, i Ron jonson kasnije će otkriti svoj jednodimenzijski pogled na slobodu. On želi biti slobodan kako bi mogao biti ono što jest, no manje je sklon ideji da i drugi moraju uživati istu povlasticu. Kao novinar londonskog Guardiana nazvao je urednike BBC-eve radio-emisije „Dobro jutro s Anne i Nickom", u koju sam bio pozvan da govorim o prvom izdanju ove knji­ge. Nakon Ronsonovog poziva urednici su povukli poziv pod izgovorom koji vrijeđa čovjekovu inteligenciju. Ronson je kasnije napisao članak o meni u kojem je, kao što će svjedoci potvrditi, dao sramotno netočan izvještaj o našem kratkom sastanku. G. Ronson, kada budete poštivali slobodu drugoga, i sami ćete uživati slobodu. Tek tada. Vi sami stvarate svoju stvarnost, kao i svi mi.

Ako ste se našli u mentalnom zatvoru judaizma, katolicizma, islama, hinduizma ili neke druge religije, imate priliku dati velik doprinos vlastitoj slobodi i slobodi drugih koji su u vašem položaju. To buđenje ljudske svijesti pokrenut će plimni val ljudi koji

sloboda zvana ljubav

će napuštati tu međugeneracijsku kontrolu misli i ponašanja. U ovom vremenu u tim su se kulturama i tim religijama mnogi dobrovoljci upravo radi toga i utjelovili. Kada se te strukture raspadnu i sruše, hijerarhije će se pokazati onakvima kakve doista jesu: kao skupine koje mogu voditi i zadržati se na vlasti jedino pomoću straha, krivnje te mentalnog i emocionalnog potiskivanja.

Nemojte nijekati ono u što vjerujete, ono što mislite i osjećate samo zato što je to različito od dominantne kulture u kojoj živite. Ta uvjerenja i osjećaji ste vi. Poričete li ih, poričete svoje pravo ja. Od kakve je to koristi bilo komu? Strah, krivnja, dogma: to su sredstva kontrole nad ljudima. Bez njih ne može biti kontrole, kao ni Svjetske Elite. Ako tako odlučite, možete ih otpustiti već sada. Time ćete doprinijeti stvaranju svijeta kakvog želimo za sebe i za one koji će doći iza nas. Sredstva za izgradnju tog svijeta nalaze se u vama i u meni. Pa - što čekamo?

IZVORI

1 „69 (sic) najhrabrijih pitanja o seksu"(smiona, pikantna, iskrena... to su pitanja koja

ste uvijek željeli postaviti!). Zijev. Objavio časopis Company u suradnji s Uredom za

zdravstveno obrazovanje.

devetnaesto poglavlje

napokon slobodni Rijeka teče, teče, i buja, Teče rijeka, vraća se moru svom.

Nosi me Majko Zemljo, dijete u srcu tvom, Nosi me Majko Zemljo, vrati me oceanu mom.

Ne poznajem osobu čije oči čitaju ove riječi. Ne znam odakle ste, niti znam vašu rasu, vjeru, boju kože, niti koliko zarađujete. Iskreno, uopće me to ne zanima jer

ta privremena stanja ionako su samo sredstva za doživljavanje iskustva. No o vama ipak znam mnogo, na druge načine. Znam da ste vi dio mene i da sam

ja dio vas, jer smo svi mi aspekti iste beskonačne svijesti koju zovemo Bogom i Tvor­cem. Znam da ste vi jedinstvani izražaj te svijesti, kao ukupni zbir svih vaših isku­stava. Znam da je vaša sposobnost da volite i stvarate bezgranična i beskrajna. Sve to znam jer svaki oblik života na ovoj planeti i bilo gdje drugdje ima te iste sposobnosti, iste te neograničene mogućnosti. Vi možete raditi sve što želite raditi i biti sve što že­lite biti. Samo u to trebate vjerovati i to će se i dogoditi. To je početak razumijevanja našeg pravog jastva i kraj ograničenjima, što će okončati manipulaciju o kojoj sam pisao u ovoj knjizi. Sve se to već događa.

Brzina kojom se mijenja život na Zemlji u našoj generaciji gotovo je nezamisliva. Znam da mnogi ljudi koji su prigrlili drukčije spoznaje teško prihvaćaju vjerojatnost nastanka jednog novog svijeta i nove Zemlje u narednih 35 godina, pa čak i u nare­dnih deset. No, pokušajte to sagledati na ovaj način: mi smo zatočeni u jednom vibra-cijskom zatvoru. Zamislite da je to fizička zatvorska ćelija. Dok se nalazimo unutar te ćelije, naše mogućnosti da djelujemo i stvaramo jako su sužene. Ali čim se vrata otvore, te se mogućnosti šire. Odjednom, ne otvaraju nam se samo vrata nego i čitav svijet. A vremenski raspon između ta dva stanja strogog ograničenja i slobode je dje­lić sekunde potreban da se kroz vrata prođe. U vremenu potrebnom da se načini taj jedan korak, promijenit će se naši životi. Kod vibracijskog zatvora vlada isto načelo. U onom trenutku kada se ta ometajuća, zakrčujuća frekvencija rasprši a čovječanstvo vrati „cjelovitosti" i multidimenzijski se ponovno poveže sa svojom višom sviješću, ovaj će se svijet promijeniti nabolje u neviđeno kratkom vremenu. Sada smo u prije­laznom razdoblju između ta dva stanja bitka - zatočeništva i slobode.

Mislim da je razdoblje Atlantide bilo zadnji sveobuhvatni pokušaj probijanja te blokirajuće frekvencije. U naš je trodimenzijski zatvor ušla visokorazvijena svijest s namjerom da se bori protiv vibracije Zatvorskih Čuvara. Čini mi se da su mnogi od

483

... / istina ce vas osioooaia

tih duhovnih dobrovoljaca (koji su došli s najboljim namjerama) bili opijeni ovim rijetko doživljenim vibracijskim okruženjem te je ono na njih negativno djelovalo pod baražnom vatrom misli s Četvrte Dimenzije. Oni atlantidski dobrovoljci koji su dopustili da im vibracijsko stanje padne ispod stanja te ometajuće frekvencije, našli su se u stupici. Izbaviti se nisu mogli, sve dok, stjecanjem iskustva, nisu ponovno povisili svoju frekvenciju na razinu koja im je omogućila da umaknu. Oni su, poput preostalih zatočenika, ušli u krug inkarnacija i reinkarnacija kaneći stvarati iskustva i spoznaje koje bi ih vratile u stanje ljubavi i prosvijetljenosti, čime bi se se ta vibra-cijska vrata otvorila. Za one koje su to uspjeli, govorilo se, simboličkim jezikom, da su „uzašli Ocu". Takvo je postignuće bilo izuzetno teško ostvarivo jer se svijest unutar zatvora odvojila od svoje snažne povezanosti s višom sviješću izvana. Time je stvoren reinkarnacijski ciklus, u kojem se neki, čini mi se, inkarniraju bez nekog smislenijeg plana ili koncepta. Gusti fizički svijet postao je poput droge umovima - dušama - pri­vučenim određenim načinom života i iskustvima, baš kao što se ovisnik ili ovisnica o kokainu teško odupire svojoj ovisnosti. Siguran sam da su mnogi ljudi koje nazivam Elitom živjeli desetke fizičkih života u kojima su slijedili isti obrazac kontrole i ma­nipulacije. Raznorazni misaoni obrasci mogu postati poput utora na gramofonskoj ploči u kojeg je zapala igla gramofona, kada se isti djelić pjesme ponavlja unedogled. Mogu ih privlačiti određene obiteljske loze zato što znaju da će im te loze omogućiti da sa svojom ovisnošću nastave.

Drugi Atlantiđani uspjeli su ostati u boljem kontaktu sa svojom višom sviješću mada su i dalje boravili u ovom zatvoru. Svoje su inkarnacije nastavili odabirati s namjerom da steknu iskustva o ovoj čudnoj i sputavajućoj vibraciji pripremajući se za jednu buduću masovnu inkarnaciju u kojoj će tu ometajuću frekvenciju pokušati razbiti. To je razdoblje u kojem živimo danas. Od doba Atlantide, u ovaj zatvor ušle su druge razvijene svijesti kako bi stelde potrebna iskustva i pripremile se za tu priliku.

Mišljenja sam da se „dobrovoljna" svijest vratila iz budućnosti te da veliku ulogu u svemu igra zvjezdani sustav poznat pod nazivom Plejade. Povezano je to s idejom o simultanom „vremenu" u kojem se istovremeno odvijaju prošlost, sadašnjost i bu­dućnost. Da ti pamet stane, znam. Samim razmišljanjem o nečemu takvom počne me boljeti glava. No, doista vjerujem da je svijest onih koji su ovamo došli s jedinim ciljem da Zemlju i ljudsku rasu oslobode od sputavanja i ugnjetavanja stigla iz jedne vremenskoprostorne stvarnosti iz daleke „budućnosti" ovog svemira. Putovanje kroz vrijeme itekako je ostvarivo, što su dosad shvatili čak i elitni znanstvenici. Moguće je, gledano iz perspektive dobrovoljaca i vanzemaljaca, da su došli promijeniti tijek svoje „povijesti" kako bi izbjegli nekakvu katastrofu koja se odvijala u njihovoj „sadašnjo­sti". Možda je čak i Atlantida postojala u nekoj drugoj dimenziji vremena i prostora na Zemlji, a ne u ovoj. Ne brinite, ovo je samo jedna u nizu mojih zabludjelih misli. Ispričajte me na trenutak, idem provjeriti je li mi stražnjica još na istom mjestu!

Bilo je upečatljivih grupnih inkarnacija dobrovoljaca koji su na ovu planetu željeli donijeti više frekvencije i rastvoriti negativne vibracije, jedna od tih grupnih inkar-

484

napoKon sioooam

nacija dogodila se prije 2000 godina kad se pojavio čovjek znan vjerojatno kao Ješua (što podrobnije istražujem u knjizi Pobuna robota).

Vjerujem da je i ta svijest došla iz budućnosti, i da je danas ponovo na Zemlji. Pogledate li proročanstva mnogih naroda te ona iz spisa poput Nostradamusovih, iz nekih dijelova Biblije, Maya iz Srednje Amerike, američkih Indijanaca i mnogih drugih tijekom povijesti, u svima se provlači jedna zajednička tema: razdoblje fanta­stične promjene kada iskrsava jedan novi svijet i nova Zemlja. Neki smatraju da će do promjene doći u ovom desetljeću te po svršetku ovog tisućljeća, u prvim godinama novog stoljeća. Još jedna zajednička tema ovih predviđanja, sasvim sam u to uvjeren, jest to da su u ovu stvarnost kanalizirana iz frekvencija nastalih izvan ovog zatvora, gdje nam je dostupno znanje o onome što će se dogoditi.

Dva su glavna razloga, po meni, zašto sva pretskazanja ukazuju na završne godi­ne 1990-ih i razdoblje nakon toga. Povezano je to s astrologijom i nečim što se na­ziva Fotonskim pojasom ili Fotonskom zrakom. Prema astrolozima, tijekom kasnih 1990-ih dogodit će se mnoga ali neuobičajena poravnanja i nizanja planeta, što će vjerojatno izazvati ogromne promjene na svim razinama života ljudi i naše planete - uistinu velika preobrazba starog evolucijskog ciklusa. Vibracije planeta imaju na nas snažan utjecaj. Baš kao što Mjesečeva snaga privlačenja utječe na plime čita­vih oceana, tako su i naša tijela pod utjecajem istovrsnog duhovnog magnetizma. Naša se tijela najvećim dijelom sastoje od vode jer su poput baterija; pohranjuju i prerađuju energiju. Krv je fizička verzija naših energetskih meridijana i podlo­žna je utjecaju planeta, kao i naše tijelo općenito. Neka vrlo značajna astrološka zbivanja već su se dogodila, poput poravnanja Urana i Neptuna 1993. i učinaka Plutona 1995., čime se ubrzava buđenje onih koji su za buđenje spremni. Godina 2000. podudara se s najvišom točkom gornjeg ciklusa sazviježda Orion s kojim su graditelji piramida očito uskladili svoju geometriju. Osim toga, u 11. tisućljeću pr. Kr., unutar okvirnog razdoblja pretpostavljenih velikih geoloških gibanja, Orion je dosegnuo najnižu točku svog cikusa. Astrološki događaji utječu na potrese i vre­menske sustave zbog vibracijskih promjena koje stvaraju na Zemlji, kao što čini i kolektivna svijest čovječanstva. Također, 5. svibnja 2000., Sunce i planete Neptun, Uran, Venera, Merkur i Mars poravnat će se u jednoj liniji. Vibracijski učinci takvog poravnanja mogli bi biti neviđeni. Još jedan važan datum sasvim bi lako mogao biti 21. prosinca 2012., kada kalendarski sustav kojeg su nam ostavili Maye u Srednjoj Americi prije više od 1600 godina, predviđa da će veliki zemaljski ciklus završiti. Čini mi se da je 5. svibnja 2000. trenutak kada će vibracije slobode početi nadvlada­vati vibracije straha, kao dominantne sile u ljudskoj psihi, kada Uran, planeta koja simbolizira otkrića, prekretnice, buntovništvo, slobodu i eksperimentiranje, uđe u kolosalno vibracijsko natezanje na nebu sa Saturnom, planetom tradicije, starih vrijednosti, ograničenja, discipline, pravila, propisa i kontrole. Nadarena britanska astrologica, Gloria Treloar,1 o tom događaju kaže:

485

. / istina ce vas osiuuuuni

„Kada se te dvije planete pograbe, bit će to početak promjene u kolektivnoj svijesti Događaji i okolnosti tijekom tog tranzita uzdrmat će lažnu „sigurnost" temeljenu na starim društvenim vrijednostima i sustavima vjerovanja poduprtima strahom. Eksperimentiranje s novim koceptima koji pružaju veći osjećaj slobode i neovisno­sti bila je ključna stvar otkad su se tijekom šezdesetih osjetile prve vibracije Doba vodenjaka. Pojavili su se buntovnici s razlogom koji su se borili protiv nepravde kratkovidnog gledanja na stvari i nametljivih utjecaja. Bila je to generalna proba za posljednje desetljeće tog stoljeća kada će do prekretnica (Uran) početi dolaziti na sveobuhvatnoj razini, a ne samo na generacijskoj. Taj će se učinak očitovati rasa­pom, što mu je i svrha - jer do kreativnih i harmonijskih promjena može doći samo kroz kaos!"

Astrološka zbivanja u tom razdoblju bit će pojačana djelovanjem Fotonskog poja­sa. Mnogi vidovnjaci i ezoterijski znanstvenici sada se slažu da postoji nekakav po­jas visoko nabijene energije koja izbija iz zvjezdanog sustava Plejada, udaljenog oko 500 svjetlosnih godina od Zemlje. Navodno da upravo odande dolazi mnogo kana­liziranih informacija koje se meni čine autentične. Smatram da su Plejade (iz naše „budućnosti" možda) baza pozitivne vanzemaljske podrške koju u ovom trenutku dobivamo, a vrlo moguće i dom onih drugih vanzemaljaca, koji Zemlju i ljude isko­rištavaju. Kao što je slučaj sa Zemljom, i na Plejadama ima onih s pozitivnim i onih s negativnim namjerama. Također nije slučajno da su Plejade bile u žarištu mnogih mitova drevnih civilizacija: Grčke, Kine i drugih. Astronom jose Comas Sola izradio je posebnu studiju o Plejadama - poznatim i pod nazivom „Sedam sestara" - u ko­joj iznosi pretpostavku da one čine sustav koji uključuje naše Sunce i brojna druga. Svako Sunce, rekao je, imalo je svoj vlastiti planetarni sustav. U svojem istraživanju zvjezdanog sustava, Paul Otto Hesse tvrdi da je otkrio pojas iznimno snažne energije kojeg je nazvao Fotonskim pojasom. Prema procjenama, ovom Sunčevom sustavu treba 24.000 (neki kažu 26.000) godina da napravi puni krug oko Plejada i zvijezde Alcyone za koju se smatra da se nalazi u središtu tog pojasa (slika 17). O ovoj zvijezdi također ima mnogo drevnih legendi u mnogim kulturama. Čini se da smo stigli do točke u kojoj će ovaj Sunčev sustav ući u Fotonski pojas, ispunjen vrlo, vrlo snažnom energijom. Upliv tog pojasa na Zemlju počeo se osjećati ranih 1960-ih kada je utjecao na razmišljanje mnogih ljudi, no gotovo da je bio beznačajan u usporedbi s onim što se događalo tijekom narednih 35 godina. Iako za potpuni prolazak kroz Pojas treba 2000 godina, najveći se utjecaj osjeća po ulasku u nj, a vibracije i molekularna stru­ktura svega postojećeg suočeni su s dramatično izmijenjenim uvjetima. To će imati utjecaja na razmišljanje, ponašanje i fizička tijela svih oblika života.

Sada i srednjostrujaška znanstvena zajednica potvrđuje postojanje pojava koje su odavno predvidjeli vidovnjaci a koje instinktivno osjećaju senzitivni ljudi. Otkrivaju se kozmičke zrake neviđene snage (iz gledišta današnjeg doba). Obično se takve zra­ke mjere u milijunima elektron volta, ali znanstvenici u Eksperimentalnom području

486

napokon slobodni

Dugway u Utahu, kozmičke su zrake mjerili energijom od 320 milijardi, milijardi elektron volta. Prije se to smatralo „nemogućim". Nešto slično također su mjerili znanstvenici u Japanu. Roger Highfield, urednik znanstvene rubrike londonskog Da­ily Telegrapha piše:

„Nešto što se nalazi u svemiru - nitko ne zna što - nabacuje se visokoenergetskim

česticama po svemiru, u ovom slučaju česticama prožetima najvećom energijom

koju su znanstvenici dosad susreli... S time se ne može usporediti čak niti sila oslo­

bođena najžešćim eksplozijama zvijezda. Zapravo, konvencionalna teorija kaže da

takve čestice ne bi smjele postojati..."2

To su energije koje mijenaju život na ovog planeti iz minute u minutu, a ne iz dana u dan, i te iste energije uravnotežuju Četvrtu Dimenziju, rastvarajući negativnost i manipulaciju koja odande proizlazi. Svjetska Elita gubi svoj izvor moći. Također sam bio fasciniran vidjevši da se ciklusi sunčevih pjega savršeno podudaraju s ciklusima Zemljine evolucije o kojima nam govore drevni Maye iz Srednje Amerike. Sunčeve pjege se stvaraju kada Sunce odašilje neizmjerno snažan magnetizam koji dopire do Zemlje na takozvanom sunčevom vjetru.3 Vjerujem da su ti ciklusi od temeljne va­žnosti za duhovnu preobrazbu i za višedimenzijske promjene, kroz koje prolaze naša planeta i čovječanstvo. Suočavamo se s golemom magnetskom promjenom, što ima značajne posljedice po elektronske i računalne sustave koji su, dakako, osnova svjet­skog financijskog sustava.

487

. / istina će vas osloboditi

Danas na Zemlji, u ovom razdoblju nevjerojatnih mogućnosti, nalaze se milijuni dobrovoljaca iz mnogih univerzuma i civilizacija te vremenskoprostornih stvarnosti koji su ovamo došli da sjednu za volan „buldožera". Neki od njih su svijesti iz pri­jašnjih civilizacija, Lemurije i Atlantide, a drugi su u ovaj zatvor stigli nakon njih. No ono što se dogodilo u prošlosti sada nam nije bitno, osim u vezi prikupljenih iskustava i znanja, čime se takva zadaća olakšava. Nije bitno je li vaša svijest u nekom od ranijih života bila nekakav Atlantiđan ili pak brodski mali; vi ste ukupni zbir svih vaših iskustava a važno je ono što radite sada. Danas takvi dobrovoljci na Zemlji vode ono što bismo nazvali „normalan" život, uglavnom ne znajući zašto su zaista ovdje ili odakle su došli.

To je bilo vrlo bitno, kako bi se upoznali sa današnjim svijetom, i na nj se privikli, te da bi se prikopčali na krute misaone obrasce koje su došli razbiti.

Iskustva, mnoga od njih burna a ponekad i vrlo negativna na površini, privučena su im kako bi se njihovom umu pomoglo da se probiju i izađu izvan programa ovog svijeta i pristupe svojoj višoj svijesti. Često se događa da, kada ste na samom dnu i dalje više ne možete, da tada odbacujete svoju staru, programiranu kožu i otkriva­te novu kožu koja se nalazi ispod ove, a predstavlja pravog vas. Kao što je rečeno u jednoj kanaliziranoj poruci: „Prilika je često maskirana kao gubitak".4 Meni se to dogodilo 1991., kada mi je neviđeno ismijavanje kojem sam bio izložen u praktički čitavom Ujedinjenom Kraljevstvu omogućilo da otpustim staro gledanje na stvari i ne zamaram se više s onim što drugi o meni misle. Zašao sam u drugu stvarnost u kojoj je bivalo daleko važnije slijediti sebe i svoje srce, a ne brinuti o tome što netko o meni misli. Takvo postupanje toplo preporučam.

Unutar suptilnih razina dobrovoljaca nalazile su se pretprogramirane „budilice" koje se od 1980-ih sve više aktiviraju. Oni su se odjednom otvorili drugačijem razu­mijevanju i sada stvaraju drugačiju zbilju. Neki su se bavili financijama, ili biznisom, religijom, obrazovanjem ili medicinom. Drugi su imali ulogu majki unutar doma, ili ulogu nezaposlenih osoba, ili onih koji su se povukli iz aktivnog života. Njihovo zaleđe i uloga u životu do ovoga trenutka bitna je jedino u smislu stjecanja iskustva. Pravi razlog za ovu inkarnaciju za većinu njih tek se počinje otkrivati, a njihov broj raste iz dana u dan, jer sve ih se više budi i spoznaje tko su. Oni se ponovno pove­zuju, iznad ometajuće vibracije, s cjelovitošću, a njihovi životi i spoznaje dramatično se mijenjanju. Oni se prisjećaju. Na ovoj planeti, ista je prilika dostupna svakome. U nadolazećim godinama, koprene će se skinuti. Vidjet ćemo koliko ima duhovnih dobrovoljaca unutar sustava kontrole. Kako se budu budili, tako će rušiti uporišta Elite iznutra. Istovremeno, vidjet ćemo da su mnogi od onih čija su usta puna New Agea, ekologije i „radikalnih" stavova, zapravo podešeni na frekvenciju jedne manje ugodne svijesti. Prepoznat ćemo ih po njihovim djelima, a ne po riječima.

Proces razbijanja i uklanjanja ometajuće frekvencije na jedan je način vrlo jednosta­van, ali, u ovom pogrešno usmjerenom svijetu, možda će biti potreban neki ogroman emocionalni i duhovni potres u našim životima koji bi nas deprogramirao do točke u

napoKon sioooani

kojoj bismo to mogli postići. Istodobno, dok se ljudi bude i napuštaju programirane obrasce, njihova svijest također napušta vibracijsku blokadu karakterističnu za takvo programiranje, koja sputava njihove vlastite frekvencije. Kada se središta uma i osje­ćaja otvore te im se dopusti da se šire, njihova frekvencija raste. Omogućimo li tom procesu da se nastavi, dosegnut će točku u kojoj će se moći uskladiti s frekvencijama stvarnosti izvan vibracijskog zatvora. Time će se ovim višim frekvencijama omogućiti da se kroz nekoliko razina našeg bića probiju do ove svjesne razine, a potom da se prenesu u ovaj fizički svijet. Kada se dosegne takvo stanje postojanja, ti će ljudi po­stati živi odašiljači jedne više frekvencije. Što se više ljudi probudi i počne to činiti, to će više kumulativni efekt dizati frekvenciju planete u cjelini. Time se nefizičkim fre­kvencijama unutar zatvora omogućuje da se podignu, jer će ova gusta fizička razina, na neki način, držati druge u mjestu ukoliko se ta razina ne promijeni i ne podigne. Ona djeluje kao kočnica ili kao sidro za druge frekvencije unutar zatvora i sve dok se ova gusta fičika razina ne pokrene, neće se moći pokrenuti ni te frekvencije.

U ovom razdoblju preobrazbe, nalazimo se pred višedimenzijskom promjenom u mnogo paralelnih univerzuma, a ne samo na ovoj planeti. Kada se ta višedimen-zijska promjena dogodi, uglavnom kao posljedica onog što radimo na Zemlji sada, uz pridruženo djelovanje planeta i Fotonskog pojasa, ta ometajuća frekvencija bit će nadjačana, a vrata zatvora širom će se otvoriti. Ponovno ćemo biti slobodni i cjeloviti. Noćnoj će mori doći kraj. Blokirajuća frekvencija već slabi i raspada se, a naš se svijet prožima svjetlošću. Kako se taj proces zahuktava, portali ili prolazi prema drugim stvarnostima (dimenzijama) vremena i prostora počinju se otvarati. Razdoblje ka­rantene također se primiče svršetku. Ti prolazi, na mjestima kao što su Stonehenge, Machu Picchu u Peruu, Tibet, Knossos na Kreti, Ayers Rock, jezero Titicaca u An-dama, planina Fuji, planina Shasta i područja drevnog Sumera i Babilona (sadašnjeg Iraka) otvaraju se koliko to okolnosti dopuštaju. To je poput otvaranja ventila koji energijama i vibracijama iz drugih dimenzija omogućuje da preplave ovu.

Polako dolazi do spajanja raznih dimenzija i stvarnosti, što pruža priliku onima koji su spremni, emocionalno i mentalno (drugim riječima, vibracijski spremni), da napreduju do jednog daleko višeg stanja svijesti, ljubavi, mudrosti i razumijevanja. Te energije i djelovanje Fotonskog pojasa aktiviraju podatke pohranjene u našoj svijesti i našim fizičkim tijelima. Sve se više znanja otkriva o našim stanicama, kostima i DNK kojoj će se, naposljetku, vratiti njen dvanaest-lančani potencijal. Time ćemo povratiti pun kapacitet mozga, umjesto ovih 8 do 20% s kojim ljudska rasa trenutno funkcio­nira. Svaka stanica ima vlastitu svijest, a njenim kodiranjem upravljaju naše misli. Iz tog se razloga, gajeći određene misli, možemo ili razboljeti ili npr. obogatiti. U našim tijelima, naše emocije podražavaju i otpuštaju kemijske spojeve koje imaju pozitivne i negativne fizičke učinke. Smijeh je veliki iscjelitelj zbog kemijskih spojeva koji se njime otpuštaju u tijelu, a mržnja, ljutnja, strah i krivnja uzrokuju bolest, iz istog razloga. Zdravlje je zapravo svima dostupno, a svoje ćemo stanice moći regenerirati vlastitim mislima. Naša tijela stare i slabe zato stoje takva stvarnost isprogramirana u

489

. / isnna ce vas osioboani

ljudski um te je takva zbilja koju stvaramo. Ne moramo stariti na način na koji stari-mo. Starenje izazivaju naše misli, a ne naša tijela. Moć misli upregnuta za iscjeljivanje tijela je nešto što farmaceutske kompanije (Svjetska Elita) ne žele da znamo. Naša tijela prolaze kroz nevjerojatne promjene, a svake će godine biti sve veće.

Kako se vremensko-prostorni portali budu nanovo otvarali, ovu će dimenziju posjećivati sve više vanzemaljaca i nazočit ćemo sve intenzivnijoj aktivnosti NLO-a. U svijetu se svakodnevno izvijesti o prosječno 150 viđenja NLO-a, a računa se da se zapravo zabilježi jedno od deset viđenja letećih tanjura. Međutim, ovdje moramo postupati vrlo promišljeno, jer znanstvenici i vojska Svjetske Elite imaju tehno­logiju letećih tanjura i antigravitacijskog pogona te moramo biti vrlo oprezni da ne nasjednemo kada ih Elita bude koristila pod krinkom nekakve „vanzemaljske" prijetnje kako bi opravdala uvođenje centralizirane kontrole. Uvjeren sam da je to vrlo izrazita mogućnost, za koju se teren naveliko priprema. Čitavo ovo područje NLO-a i vanzemaljaca je minsko polje koje zahtijeva velik oprez i vrlo fleksibilan um. Vanzemaljci, kao i svi mi, mogu imati i pozitivne i negativne nakane, i bitno je da ih ne tretiramo kao „bogove". Ne trebamo ih se plašiti, jer ćemo takvu stvarnost privlačiti, niti ih trebamo štovati kao spasitelje. Mi smo svoji vlastiti spasitelji.

O vanzemaljcima i NLO-ima kruži jako mnogo dezinformacija, a odvajanje žita od kukolja zahtijeva stalno otvoren ali filtrirajući um, i stalnu budnost. Preko portala koji se otvaraju i spajanja dimenzija kidaju se katanci linearnog vremena podijeljenog na prošlost, sadašnjost i budućnost. Ta se verzija vremena urušava i mi ćemo uvidjeti, kako god se to činilo zapanjujućim, da se prošlost, sadašnjost i budućnost zbivaju istovremeno. Učinak urušavanja linearnog vremena je takav da će se činiti kako sati i dani prolaze nevjerojatno brzo, sve dok ne stignemo do točke kada će se pojaviti drukčija inačica vremena. Takve je koncepte teško poj­miti jer nam je uskraćeno jako mnogo znanja a nametnuto jako mnogo skučenog rezoniranja.

Mnoge ljude, više nego ikad u novije doba, privlače drevna svetišta, no većina ljudi nije sigurna što se točno događa kada onamo odu i osjete (često) snažne ener­gije kako kroz njih prolaze u Zemlju. Oni znaju da se nešto dogodilo jer to mogu osjetiti i znaju da, s buđenjem sve više pojedinaca, o istim takvim iskustvima mogu posvjedočiti milijuni ljudi diljem svijeta. Ja sam postavljao ista takva pitanja kada mi se to počelo događati 1990.1 Smatram da su energije koje u takvim trenucima osjećamo da prolaze kroz nas više frekvencije koje se probijaju nadolje ka našim razinama bitka te ih mi uzemljujemo na ovoj frekvenciji, čime se ubrzavaju njene vibracije. Godine 1987., stotine tisuća ljudi okupilo se na svetim mjestima širom svijeta prigodom takozvanog Harmonijskog stapanja, kada je došlo do masovnog uzemljivanja viših frekvencija na ovu razinu. To je bio okidač za aktiviranje moje vlastite duhovne budilice, a otad se tempo buđenja velikim skokovima ubrzao. Taj proces pomaže da se frekvencija ove fizičke razine povisi i nadvlada nerazumijeva­nje koje uzrokuje pomutnju u ovome svijetu.

•90

napokon slobodni

Frekvencija je nosilac informacija, znanja, i što je frekvencija viša, to je razvijenije i naprednije znanje. Upravo će ta promjena frekvencije preobraziti svijet u kojem živimo, jer informacija je sloboda. Često govorimo o slobodi informiranja, ali sama informacija predstavlja slobodu. Ono što mislimo je ono što stvaramo, a ono što mi­slimo zasniva se na onome što osjećamo i znamo - na informacijama, na znanju. S dizanjem frekvencije, doći će do eksplozije znanja koje će ponovno zapljusnuti naš svijet. Nitko i ništa više neće biti isto. Saznat ćemo pravo podrijetlo znamenitih sve­tih mjesta, a budući da se sva duhovna promjena odražava na fizičkoj razini, to je ra­zdoblje kada će se nezaustavljivo nizati znanstvena, povijesna i geološka otkrića koja će izokrenuti čitav naš pogled na povijest i na nas same. Uvjeren sam da informacije koje će uzdrmati svijet čekaju da budu otkrivene u Egiptu. Na isti način na koji rastu­će frekvencije aktiviraju podatke i šifre pohranjene u našim tijelima, do istog procesa dolazi s misaonim šiframa pohranjenim u kamenju na drevnim svetištima. Energije tih mjesta pune se znanjem, koje je dostupno svakome tko djeluje na vibraciji dovolj­no visokoj da mu pristupi.

Više frekvencije mogu se probiti u niže sfere i prizemljiti bilo gdje, a jednom kad se povezete s tim višim razinama, s njima ćete cijelo vrijeme biti povezani, a da toga često nećete ni biti svjesni. No, na Zemljinoj površini ima točaka - od kojih su mno­ge obilježene uspravnim kamenjem i krugovima, humcima, brdima, a tu su i druga mjesta držana svetim od strane drevnih naroda - gdje se to može, uz strujanje sna­žnih energija, vrlo uspješno učiniti. Kao što su drevni praktičari akupunkture oda­vno uvidjeli, fizičko tijelo održava se živim preko mreže energetskih linija znanih kao meridijani koji se također povezuju u vrtložne točke, spirale energije poznate pod nazivom čakre, gdje se te linije sijeku. One su poput elektrana u vidu vrtložnih spirala na energetskoj mreži električnih vodova. Kada te energije teku uravnoteženo i skladno, osoba je fizički, emocionalno i mentalno zdrava. Kada su pak neuravnote­žene ili blokirane, osoba će patiti od nekog oblika fizičke, emocionalne ili mentalne ne-ugode, ne-ravnoteže.

Isti je slučaj sa Zemljom. Na ovu energetsku mrežu Zemlje uvelike su utjecali ne­gativni događaji i ograničene misli. Energija koja prolazi kroz te linije jedan je oblik svijesti, jer sve je svijest u različitim stanjima postojanja. Tako na ove linije utječu druge svijesti - kao što je ona prožeta mislima ljudskih umova. Kada su te misli pune straha, tjeskobe, krivnje, boli i drugih negativnih emocija, negativne misaone obrasce upija energetska mreža a njena snaga i ravnoteža se smanjuju. Također se prenose preko globusa na energetskoj mreži, pa tako negativna energija stvorena ratom na jednoj strani svijeta utječe na svakoga jer se prenosi planetom. Te linije stvorene su da bismo uživali u skladu pozitivnog i negativnog te muškog i ženskog, ali njima su zavladale negativne i muške energije koje su posljedica unutrašnjeg previranja i ne­uravnoteženosti čovječanstva. U ovom prijelaznom razdoblju, neophodno je mrežu popraviti uklanjanjem negativnih blokada, i usmjeriti energije visokih frekevencija u njegov sustav da bi se povisila frekvencija. Sada su u to uključeni milijuni ljudi.

4 9 1

/ istina ce vas osloboditi

Druge razine njihove svijesti vode ih prema pravom mjestu u pravo vrijeme, preko centra za osjećaje i preko magnetizma. Svoja fizička tijela koriste kao transformatore i odašiljače koji će ovoj planeti odašiljati nove frekvencije. Točka najvećeg utjecaja na ometajuću frekvenciju je kolektivni um čovječanstva. Sa svakim pojedinačnim umom koji se otvori i deprogramira svoje misli, još smo korak bliži toj točki kritične mase sindroma „stotog majmuna" kada će se dogoditi veliki kolektivni preokret. Oni koji sada rade na tome da svoju vlastitu svijest otvore te da se iscijele i deprogramira-ju, na čelu su „buldožera", pioniri, koji doprinose toj kritičnoj masi i veliki preokret čine mogućim. Ako ste vi jedan od njih, imate svako pravo da na sebe budete pono­sni. To može učiniti svatko, baš svatko, jednostavno donesete odluku, stalno prateći svoje srce, i krenete. Ako sada pogledamo na Elitinu manipulaciju iz perspektive koju sam u glavnim crtama ovdje izložio, možemo vidjeti da su teme duhovne preobra­zbe, slobode i svjetske zavjere nedjeljive. Također možemo sagledati širu sliku unutar koje manipulaciju u ovome svijetu trebamo promatrati želimo li u potpunosti shvatiti njezinu narav:

1. Kada zatvorimo svoje umove i svoja srca, naša frekvencija opada (postajemo slabi­je informirani, a ponekad i neizmjerno glupi). Kada otvorimo naše umove i naša srca, naša se frekvencija podiže (postajemo upućeniji, mudriji i razboritiji). Našu frekvenciju također možemo povisiti do točke u kojoj možemo nadići ometajuću vibraciju i uteći iz zatvora.

Da ste vi svijest Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije koja želi očuvati ovaj vibracijski zatvor i pogon za stvaranje negativne energije kakvo je taj zatvor postao, to biste mogli učiniti jedino ako ljudski umovi, u cjelini, ostanu zatvoreni. Stoga razvijete mrežu manipulacije na ovoj fizičkoj razini osmišljenu da ljude drži po­dalje od višeg znanja i njihovog vlastitog beskonačnog potencijala. Stvorite religije koje ljudima govore što da misle - ili da ne misle. Stanovništvo potaknete da se mislima fokusiraju na besmislene i beznačajne stvari, te da umove prepuste reli­gijskim knjigama koje većina ljudi, pa čak ni „vjernici", ne mare pročitati, a kamoli razumjeti.

Time svećenstvo dobiva priliku tumačiti stanovništvu što u vjerskim knjigama piše i kakvo je značenje napisanih riječi. Kada ovo religijsko nametanje započne jenjati (a čak i ljudi najčvršće zatvorenih umova počinju uviđati da je to sredstvo ugnjetavanja), vi uvedete novu „znanost" koja tvrdi da ne postoji nikakav život posli­je života i da se po svršetku ovog fizičkog života svjetla zauvijek gase. Pobrinete se da se znanstvenik takvog soja percipira kao izdanak najnaprednijeg ljudskog znanja, pa ako on ili ona kažu da života poslije smrti nema, onda ga jednostavno nema, i točka. Također krenete u razradu drugog sredstva za širenje ovakvog baljezganja i nazovete ga humanizmom. Ljude se time potiče da dignu ruke od ponovnog povezivanja sa svojim višim razinama jer postaju sve uvjereniji da u njima nikakvih viših razina niti nema. Um je mozak a mozak je um, i to je to; ne postoji ništa drugo.

492

napoKon slobodni

2. Kada se ljudi povezani sa svojim višim razinama utjelove na Zemlji, pobrinete se da budu osuđivani i ismijavani, da se o njima šire laži, njihovu vjerodostojnost potkopavate na sve moguće načine, potrudite se da se ono što govore ne prihvati i ne uzima ozbiljno. Kada odu, čak iskoristite prigodu da izokrenete njihove riječi i stvorite religiju u njihovo ime koja je idealan primjer svega protiv čega su se došli boriti.

3. Ispletete medijsku, poslovnu i političku mrežu kontroliranu od strane ljudi koji operiraju na vašoj vibraciji kako biste manipulirali ljudskim umom i držali ga za­tvorenim, neobaviještenim i zbunjenim. Zatim stvorite novčani sustav koji ljude cijeloga života drži pod pritiskom gole borbe za opstanak. Tako neće imati vreme­na razmišljati i osjećati i postavljati pitanja o životu i svijetu. Suviše će biti zaoku­pljeni preživljavanjem do sutra a da bi o takvom nečem uopće brinuli. Promišljanje 0 dubljim razinama svijeta je luksuz kojeg si ne mogu priuštiti, ili barem tako vje­ruju. Ljudi previše rade, a premalo razmišljaju i osjećaju.

Vi ih lijepo držite u zavadi da biste njima lakše vladali pomoću umjetnih podjela na rase, boje kože, uvjerenja, religije, visine dohotka i beskrajnog popisa drugih sredstava podjele na „nas" i „njih". Time se stvara isti rascjep i zbunjenost u ko­lektivnom umu, i osigurava da nikada ne bude dovoljno ujedinjen ili na dovoljno visokoj vibraciji, jer bi se tada blokirajuća vibracija trenutačno dokinula. Oni koji surađuju s Elitom samo su oruđa svijesti Zatvorskih Čuvara koja preko njih djeluje 1 slijedi program koji služi daleko širem planu čiji pravi smisao ne naziru čak niti pripadnici Elite. Oni misle da imaju kontrolu, ali zapravo je nemaju. Oni su slugani - oruđe u tuđim rukama, za postizanje tuđeg cilja.

4. Kada uvidite da se kristalizira jedan pokušaj uklanjanja vaše kontrole nad Zemljom putem podizanja frekvencija unutar zatvora, tada pojačate svoja nastojanja da do­minirate ljudskom sviješću. Izvršite još veći pritisak za bržu uspostavu globalne kontrole upravnih struktura, bankarstva, valute, informacija i vojske, te još brže nastojite uvesti mikročipiranje stanovništva jer znate da ćete, ako budete mogli elektronski obilježiti svako ljudsko biće i povezati ga sa središnjim računalom, moći na umjetan način sputati njihove umove i frekvencije. Tako ćete ih spriječiti da budu sredstva dovođenja vibracija koje bi zatvor razorile ili omogućile pristup razinama spoznaje na kojima bi shvatili da se u zatvoru nalaze. Također aktivirate svoje agencije prljavih trikova kako biste podrovali alternativne zamisli i pristupe žigošući ih kao sulude i opasne „kultove".

Na djelu je globalni pokušaj da se unište „dokazani" alternativni pokreti dok, istovremeno, drugi jedan tim izvođača prljavih trikova nastavlja manipulirati New Age pokretom navodeći njegove simpatizere da lebde uokolo u nekakvoj duhovnoj izmaglici slijedeći upute „majstora" ili „Komande Aštar". Manipulatori žele iza-

493

/' istino će vos osloboditi

zvati neravnotežu jer time zadobivaju kontrolu, a ljudima se nameće ograničeno gledanje na stvari i svoje mogućnosti. Njih ne zanima zašto se ljudi odriču svojih umnih sposobnosti, glavno da ih se odriču. Odašiljanje poruka na, kako bismo ih nazvali, „frekvencijama vidovnjaka" kojima žele zavesti ljude s New Age scene po mom se mišljenju nedvojbeno događa. Ako uspiju duhovno nastrojene ljude navesti da svoj um predaju nekom majstoru ili vanzemaljskoj „zapovjedi" tada mogu neutralizirati njihov učinak u fizičkom svijetu. Manipulatori se boje onih ljudi koji imaju duhovno-tjelesnu ravnotežu, onih koji duhovne vrijednosti žele manifestirati promjenom na fizičkoj ravni; takvih se pojedinaca boje, a ne New Age dogme.

5. Vi znate da se, podigne li se frekvencija energetske mreže, tada podiže i frekvencija čitave planete. Preko s vama usklađenih ljudskih umova gradite ceste, tvornice, elektrane i tornjeve odašiljača na ključnim mjestima na toj mreži. Crni magovi Svjetske Elite znaju da ako možete kontrolirati energiju koja kroz tu mrežu prolazi, tada možete kontrolirati kolektivni um ljudske rase. Selo i cesta sagrađeni kroz središte kamenih krugova kod Aveburyja u pokrajini Wiltshire, u Engleskoj, jako su dobar primjer toga. Ovom strategijom ulijeva se negativna energija u mrežu na tim mjestima, slabeći protok energije unutar linija, i ometajući frekvenciju.

U zadnje sam vrijeme razgovarao s mnogo ljudi koji su u Ujedinjenom Kraljev­stvu počeli prepoznavati obrazac rasporeda cesta i odašiljača raznih vrsta koji su smješteni vrlo blizu ili na samim dobro poznatim zemaljskim akupunkturnim to­čkama i vrtložnim čakrama. To nadilazi granice puke slučajnosti. Ljudi koji donose takve odluke često nemaju pojma o značaju mreže energetskih čvorišta Zemlje, ali tko im svijest puni mislima ili tko prenosi upute iz gornjih sfera globalne piramide manipulacije? Manipulatori s Četvrte Dimenzije. Također možete izazvati ratove i patnju u naročito važnim područjima te mreže, kao npr. u Iraku te na području nekadašnje Mezopotamije, između rijeka Eufrata i Tigrisa, na području drevnog Sumera i Babilona čiji su stanovnici znali daleko više o mreži energetskih čvori­šta nego što srednjostrujaška znanost znade danas. Sve o čemu sam u ovoj knjizi govorio ranije o manipulaciji na fizičkoj razini i izazivanju ratova je odraz mnogo višeg razumijevanja energija, vibracija i svijesti, i njihovog odnosa naspram Zemlje i ljudskog uma. Teško da bi George Bush rekao: „Napast ćemo Irak i uliti negativnu energiju u mrežu energetskih čvorišta zato što će to utjecati na svijet". Ali što god i tko god da je potezao konce sa svrhom izazivanja rata u Iraku, jako je dobro znao implikacije koje će to imati po mrežu energetskih čvorišta.

Djelovanje Fotonskog pojasa i vibracijsko natezanje koje je sada na djelu na Pla­neti Zemlji između ometajuće vibracije i vibracije slobode sve su vidljiviji, iz tjedna u tjedan. U prethodnim sam knjigama izložio kanalizirane informacije još iz 1990. u kojima se govori o dramatičniom promjenama vremenskih prilika u ovom desetlje-

ću i kasnije, s nemjerljivim kišnim padalinama i poplavama, te o mnogim drugim ekstremnim meteorološkim i geološkim pojavama. Promjene vremenskih prilika ši­rom svijeta sada su očite, i svjedoci smo da se ogromne površine leda veličine nekih država kidaju od polarnih ledenih grebena koji su se nekad smatrali vječnim. Ništa nije vječno osim života samog. Rekordi napadalih kiša nastavljaju se rušiti iz godine u godinu; mora se dižu, a rijeke preplavljuju zemlju na načine koji se ne daju opisa­ti. Druga područja pogađaju velike suše. Pročitajte ponovno drevna proročanstva i ustanovit ćete da govore o svim tim stvarima.

Govore nam, često nimalo uvjerljivo, da je to posljedica globalnog zatopljenja, „efekta staklenika". Ne bih se složio. Smatram da je to odvraćanje pažnje od onoga što se uistinu zbiva. Svjedoci smo djelovanja Fotonskog pojasa i prizemljenja viših frekvencija, otvaranja portala, i kretanja iz jedne trodimenzijske stvarnosti ka četvr­toj i petoj dimenziji.5 Istovremeno, stara vibracija trudi se zadržati na svom polju djelovanja ono što se odražava na fizičkoj ravni: imamo one koji se bude i mijenjaju svoj način razmišljanja te Elitu koja nastoji još žešće nametati stare obrasce kontrole i dominacije. To je ono natezanje simbolizirano Uranom i Saturnom. Ovo i energije iz Fotonskog pojasa pobuđuju suptilne razine svijesti ove planete - Majke Prirode, Gaje, Duha Zemlje - što utječe na magnetske vibracije u Zemljinoj mreži energetskih čvorišta. Planeta je fizičko tijelo jedne svijesti koja posjeduje um i emocije. Zemlja nije samo fizička kugla koja se vrti u svemiru. Ona misli i osjeća, baš kao i mi. Ona je dio nas, a mi smo dio nje. Mislim da vremenske i geološke promjene vode ka izmjeni magnetskih polova i, moguće, fizičkog pomicanja Zemljine osi. Koliko će sve to biti traumatično na putu prema jednom boljem svijetu, ovisi o nama, ljudskoj rasi. Nije slučajno da su, pogledamo li samo podatke iz evidencija osiguravajućih društava, geološke i meteorološke pojave u vrlo značajnom usponu ne samo u razmjeru već i u broju od doba Harmonijskog stapanja 1987. godine.

Ova ogromna preobrazba koju proživljavamo vjerojatno će biti obilježena krajno­stima i suprotnostima prije negoli se sve uravnoteži. Ovo je doba kaosa, kada se jedna vibracija raspada a na njeno mjesto stupa druga. Pojedinci otvorena uma i srca prihva­tit će nove realitete prostora i vremena. Drugi koji slijede propagandu Svjetske Elite i svijesti Zatvorskih Čuvara grčevito će se držati za staru vibraciju, u svojoj očajničkoj potrazi za sigurnošću. Još gorljivije će braniti svoje religijske, političke i ekonomske dogme. Odaberu li taj put, odupirat će se uzdižućim vibracijama, što će se odraziti na mentalnoj, emocionalnoj i fizičkoj razini. Dva stanja bitka, programirani um i otvore­ni um, svakim mjesecom bit će sve vidljivija onima koji znaju što se zbiva. Zatvorski Čuvari, preko Svjetske Elite, pojačat će svoja nastojanja da ubrzaju uspostavu Novog Svjetskog Poretka, ali na koncu će doživjeti neuspjeh. Ovo prijelazno razdoblje doista bi moglo potaknuti mnogo negativnih diogađaja, no ako našu vlastitu svijest uzdignemo i držimo se našeg pozitivnog osjećaja jastva, takve događaje nećemo si privlačiti osim, naravno, ako na svom putu stjecanja iskustava nismo izabrali da ih doživimo. Stanje našeg uma je naša zaštita od povređivanja. Astrologinja Gloria Treloar mi je rekla:

495

/ isnna ce vas osioooaiti

„Uran u kvadratu s Jupiterom (5. svibnja 2000.) ukazuje na vrijeme društvenih i eko­nomskih promjena i preustrojstvo vrijednosti. Promijenit će se sustavi vjerovanja. Oni koji su već otvoreni drugačijem istraživanju istine od onog kojim su bili indok­trinirani godinama, sada će načiniti još veći skok u otvaranju svijesti; oni koji su bili na sporednoj pruzi, zazirući čak i od malih koraka, odjednom će se riješiti svojeg straha, pogledati izvan sebe samih i krenuti u to više stanje - velikim iskorakom! To neće biti lako, ali jedan tako zapanjujuć i osvježujuć preobražaj ne možemo uspo­ređivati s blagim povjetarcem. To je uragan koji bjesni unutar psihe, prevrćući stara stabla znanja i ljuljajući temelje kako bi načinio mjesta za nova. Premda će tranzit ovih planeta biti neugodan, što god pojedinac ili kolektivni proces bude doživlja­vao, naposljetku će se to pokazati neznatnom žrtvom pri postizanju slobode."

Slijedimo li svoju intuiciju, magnetski ćemo si privlačiti sve što nam je potrebno da kroz odnosno razdoblje prodemo neozlijeđeni. Mnogi ljudi su mi rekli da su im

• moje knjige, i druge, pale pred noge s police u knjižari. To zvuči kao neka „misteri­ja", ali zapravo nije. Polje magnetske energije knjige i podsvijest neke osobe dolaze u interakciju jer podsvijest zna da bi njenoj svjesnoj razini koristilo da se knjiga pro­čita. Ovim magnetskim privlačenjem, u njegovom najizraženijem obliku, knjiga biva izvučena s police. Slično je to dvama magnetima koji se međusobno privlače. Imamo li otvoren um, ovaj proces će omogućiti da se nađemo na pravom mjestu u pravo vrijeme, s pravim ljudima, bez obzira kakav se kaos odvija oko nas.

U idealnoj situaciji, prijelaz s jedne frekvencije na drugu vrlo je jednostavan proces. No, s obzirom na vibracijski zatvor u kojem se nalazimo i ogroman broj zatvorenih umova na našoj planeti u ovom trenutku, situacija nije idealna. Svijest ljudi i Zemlje još uvijek se ne uzdižu zajedno, kao jedno. Mnoštvo je vrlo različitih umova povezanih s vrlo različitim frekvencijama koji potežu i vuku na sve strane. Po onome kako ja to shvaćam, gusta fizička razina je jedno mjesto gdje svijesti po­vezane s neograničenim brojem valnih dužina mogu zajedno živjeti jedna pokraj druge u istom svijetu. Umjetno izazvane podjele koje su naši naraštaji naslijedili i nastavili posljedica su rascijepljenih misaonih obrazaca. Ovi obrasci koji se bore za prevlast ionako bi uzrokovali određeni kaos, ali to se sada događa u razdoblju u kojem mnogo više frekvencije također postaju dio ove stvarnosti, i podižu čitavu vibraciju Zemlje. Suptilne energetske razine naše planete izložene su iznimnim vi-bracijskim pritiscima, zbog kojih se i vrijeme stubokom mijenja. Oni će, nastave li se pojačavati, dovesti do gibanja Zemljine kore kakva čovječanstvo u novije doba nije doživjelo pa čak ni sanjalo da bi se mogla dogoditi. Pojavljuje se sve više nago­vještaja koji ukazuju na velike promjene u našem okolišu. U Ujedinjenom Kraljev­stvu, razine podzemnih voda u Londonu, Birminghamu i drugim gradovima naglo rastu, neke od njih i do dva metra na godinu. To može uvelike utjecati na čovjekov svakodnevni život.6

496

napoKon sioooani

Možda je to teško isprva prihvatiti, ali vremenske i geološke katastrofe uglavnom su uzrokovane djelovanjem čovjekova uma i valnih dužina koje on odašilje. Način na koji kolektivni um misli utječe na planetarni um, Gaju, a ako ona postane neuravno­težena mentalno i emocionalno, to će se odraziti na fizičkoj ravni, kao što se događa s ljudskim tijelom. No takvi razmjeri fizičkih promjena nisu nužni. Naši umovi i naša srca imaju u sebi moć da taj prijelaz učine daleko lakšim. S deprogramiranjem sve većeg broja ljudi koji će svojem umu i srcu dopustiti da se otvore, oni će prestati biti dijelom stare vibracije jer će biti u stanju povezati se s višim, oslobađajućim vibraci­jama ljubavi i sklada koje će prizemljiti. Što bude veći broj onih koji iskorače iz stare vibracije u novu, to će prelazak biti lakši i skladniji. No, kako god bilo, vibracijskom zatvoru dani su gotovo odbrojani. Preostalo je samo pitanje koliko će burni biti nje­govi posljednji dani, a ako negativan utjecaj želimo smanjiti, moramo hitro krenuti u akciju.

Dakle, kao i uvijek, odgovori se nalaze u nama. Uspijemo li se iscijeliti i zaustaviti manipulaciju od strane svijesti Zatvorskih Čuvara, a preko Svjetske Elite, cijeli proces će biti lakši a blokirajućoj frekvenciji brže će doći kraj. Ako sebe iscijelimo, otvorimo i sebi vjerujemo, iscijelit ćemo jedni druge i iscijelit ćemo svijet. To se događa sada.

IZVORI

1 Vidi bibliografiju. 2 „Hunt for the Most Powerful Particle of AH", Daily Telegraph (5. srpnja 1995.). 3 Vidi djela Mauricea Cotterella, naročito The Mayan Prophecies (Element, Shaftesbury, Dorset; Rockport, Massachusetts, i Brisbane, Australija, 1995.). Napisano u suradnji s Adrianom Gilbertom. 4 Earth - Pleiadian Keys To The Living Library kanalizirano Barbari Marciniak (Bear &

Company, Sante Fe, 1995,), str. 135. 5 Ništa, međutim, nije crno i bijelo. Elita na raspolaganju ima tehnologiju koja može utjecati na vremenske prilike i izazvati velike oluje, posebno na manjim područjima, manipuliranjem polja magnetske energije. To znanje vanzemaljci zasigurno imaju.

6 „VVater levels undermine safety of city buildings", The Times (6. listopad 1995.), str. 12.

497

dvadeseto poglavlje

volim vas, dr. Kissinger va je knjiga napisana iskreno, bez straha, te u želji da ukaže na uzrok nedaća i tegoba na ovoj planeti te na sredstva pomoću kojih ih možemo iscijeliti.

Ne mogu jamčiti da će 100% točan biti svaki izneseni podatak, niti svaka pretpostav­ka, jer imamo posla s ljudima i organizacijama koji žele da takve informacije ostanu skrivene. Uklanjanje dimnih zavjesa dugotrajan je posao. Nisam zadojen nikakvom religijskom, rasnom ili političkom dogmom, jedino se želim boriti protiv nametanja sustava vjerovanja od strane onih koji se služe nasiljem, osjećajem krivnje i straha te za­taškavanjem informacija. Također bih želio da ovu planetu preplavi ljubav i da cijelo čo­vječanstvo ostvari svoj puni i beskonačni potencijal. Ukoliko dijelove ove knjige netko odluči izvući iz konteksta i proglasi je „rasističkom" time će nešto reći o svome stanju postojanja, a ne o mome. Ja ne bih znao kako biti rasist čak i da mi o tome ovisi život.

Tražim slobodu za sebe, za čovječanstvo, te za ovu planetu i sve njene životne oblike. Ima li onih koji vjeruju, ili tvrde da vjeruju, u nešto drugo, to je njihovo pravo. Ali ja znam što mi je u srcu, i meni je to dovoljno. Gore spomenutim ljudima bit će, također, od koristi da se prisjete da će njihova djeca i unuci, ma koje boje kože, kulture, ili po­drijetla, morati živjeti u svijetu kakvog im ostavimo. Biste li im radije ostavili slobodu ili Novi Svjetski Poredak? Kada vas netko optuži za rasizam, mada vam u srcu caruje ljubav i sloboda, to vas može frustrirati, ali nikakve kritike mene neće zaustaviti. Vrije­me je da čovječanstvo prestane bježati. Vrijeme da se riješi straha.

Siguran sam da ste zamijetili kako je prvi dio knjige mnogo duži od drugog dijela. Ne radi se tu o neravnoteži. Time se simbolički pokazuje koliko su jednostavni odgovori na sve što sam u ovoj knjizi u glavnim crtama izložio. Načela unutar ovih zadnjih nekoliko poglavlja sadrže sve što nam treba da bismo promijenili stvarnost ovoga svijeta. Mi tre­bamo voljeti, poštivati i opraštati sami sebi i, kroz to, voljeti i opraštati svima drugima. Jedno dolazi s drugim. A počinjemo od samih sebe. Ja ne moram izlagati nove ekonom­ske i političke teorije i govoriti ljudima kako bi trebali živjeti da stvore bolje društvo. Tko sam ja uopće da bih nekome drugome govorio što treba činiti? Ja znam što je dobro za mene, a ne za vas. Svi će ti odgovori prirodno proizaći iz preobrazbe uma koju će potaknuti ljubav, poštovanje i opraštanje. Danas imamo ugnjetavačke strukture jer je to zbilja koju je stvorio kolektivni um svojim stavom prema samome sebi. Kada taj stav promijenimo, promijenit ćemo i svijet. Piramida postaje krug. Ljudska rasa, općenito, samu sebe ne simpatizira, a kamoli voli. To se odražava u fizičkoj stvarnosti. Kada smo puni ljubavi, ona će svojim rukama obgrliti cijelu planetu, i na tom će temelju izrasti

/' istina će vas osloboditi

sve ostalo.

Ljubav Pod ljubavlju mislim na mnogo veću ljubav od emocionalne povezanosti i posjedo­vanja, što je „ljubav" na Zemlji uvelike postala. Ne mislim na: „Voljet ću te ako mi se sviđaš, dušo". Niti: „Voljet ću te ako mi bude prihvatljivo ono što činiš, ili ako se uklapaš u moju sliku nekoga tko zaslužuje da ga se voli".

Mislim na: „Volim te, ma što da radiš". To znači da, kada pročitate ovu knjigu, možete reći: Volim vas, dr. Kissinger. Volim vas, Davide Rockefelleru, George Bushu i Bille Clintone. Takva vrsta ljubavi. Bez uvjeta ili posjedovanja. To je ljubav kakvu osjećamo za svoju djecu. Ne slažemo se uvijek s onim što rade i govore, ali ih svejedno volimo.

Promotrimo li jedni druge u takvom svjetlu, nedaće ovog svijeta lagano će nesta­ti. Kada bismo se vodili takvom bezuvjetnom ljubavlju za sebe i sve druge, tada ne bismo iznosili ekonomske argumente koji bi potkrepljivali neumitnost činjenice da beskućnici moraju spavati na ulici. Ekonomski sustav bio bi podređen ljubavi te bi tu ljubav i odražavao. Sama pomisao na to da neka osoba bude bez krova nad gla­vom bila bi nezamisliva. Tada bismo prestali zaračunavati kamate na novac, oprostili bismo dosad nagomilani dug, i utrošili onoliko koliko je potrebno, bez kamata, da sagradimo dovoljno kvalitetnih stanova u kojima bi ljudi mogli pristojno živjeti. Lju­bav u našim srcima ne bi prihvaćala ništa manje od toga. Dokinuli bismo ekonomsku tiraniju i ohrabrivali bismo zajednice da svoj život ponovno preuzmu u svoje ruke, te bismo pribavljali sve što je potrebno za dobrobit naroda, a ne Svjetske Elite. Ljubav bi uklonila svu bol i patnju koju zadajemo životinjskom carstvu.

Uvidjeli bismo da povlaštena manjina na ovoj planeti ne može, vodi li se načelom ljubavi, i nadalje živjeti na grbači Trećeg svijeta a potom olakšavati savjest ubacivši tu i tamo par funti u milodarsku škrabicu. Ljubav bi ustrajala na tome da se povu­čemo iz takve ekonomske diktature i omogućimo ugnjetenim milijardama ljudi da svoj život žive u skladu sa svojom dobrobiti, a ne multinacionalnih korporacija. Kada kolektivno srce čovječanstva bude prepuno ljubavi, tada više neće biti CIA-inih fa­šističkih pučeva kojima će svrgavati legalno izabrane vlade voljne da služe narodu i njegovim potrebama.

Ljubav će prestati surađivati sa sadašnjim strukturama globalne moći, i time će po­kazali koliko malo moći takve strukture zapravo imaju. One postoje samo zato jer smo ili mi stvorili i zato jer i dalje s njima surađujemo i podvrgavamo se njihovoj volji. Prava moć u piramidi leži u njenoj bazi, a ne na njenom vrhu. Ne može se održati ništa što nije temeljeno na ljubavi, i sadašnje se strukture kontrole neće održati. Vlade koje se izabiru u svijetu punom ljubavi odražavat će želju služenja bližnjem, potrebu da oslobađamo a ne namećemo svoju volju. Koliko ljudi danas glasuje s ljubavlju u svom srcu? Ljudi glasuju, pretežno, za ono što smatraju daje najbolje (u materijalnom smislu) za njih, ali kratkoročno. Takva je zbilja koju stvaraju - izabiru vlade koje služe sebi, kratkoročnim osobnim interesima a ne interesima drugih. Mi dobivamo ono za što smo glasali, zato

voum vas, ar. russmger

što dobivamo ono što osjećamo u srcu kada, kolektivno, odlučimo kako ćemo glasati. Kada bi ljudska rasa glasala iz ljubavi, na upravljačke bi funkcije privlačila (i iza­

birala) ljubavlju ispunjene ljude. Nema smisla svaljivati svu krivnju za ono što se događa u svijetu na političare. Političari mogu biti izabrani jedino ako ljudima govore ono za što su ovi isprogramirani da žele čuti. Ono što ljudi žele čuti je ono od čega će imati (materijalne) koristi. Vrsta političara koje izabiremo upravo su odraz kole­ktivnih stavova ljudi koji su za njih glasali. Kada se promijeni kolektivni ljudski um, promijenit će se vrsta političara koje ćemo izabirati. Pokušajte dobiti izbore slijedeći politiku okončanja zapadnjačke diktature nad Trećim svijetom, što bi utjecalo na pri­hod industrijaliziranih zemalja. Nema šanse. To će biti moguće jedino uz postojanje ljubavi u kolektivnom srcu. Dajmo moć ljudima, uz pomoć moći ljubavi.

Ljubav za sebe preobrazit će naše živote, što će se uvelike odraziti i na način na koji iscjeljujemo sebe i druge. Zdravstvene su usluge danas pod kontrolom multinacio­nalnih farmaceutskih kompanija. Šezdeset posto američke farmaceutske industrije posjeduju samo Rockefelleri. Kao posjedica toga, djelatnost koja samu sebe naziva vrhunskom „medicinom", kao lijek za gotovo svaku boljku nudi kirurški nož ili ta­blete. Oboje, i medicina i proizvođači lijekova, motivirani su, na svojim razinama kontrole, profitom, a ne zdravljem ljudi. Bogatstvom, a ne zdravljem. Neizmjerno znanje iscjeljivanja u svijetu koje sadrži spoznaje o tome kako neravnoteže u našim vječnim jastvima stvaraju fizičku bolest drži se podalje od „službene" medicine. „Tije­lo je stroj" - taj pristup Darwina i ostalih još uvijek se uči na medicinskim fakultetima i prakticira u bolnicama. To je postalo toliko apsurdno da stanoviti bolnički liječnik kojeg sam jednom prilikom upoznao liječi bolničarke pomoću homeopatije, ali tim načinom ne smije liječiti svoje pacijente, osim potajno, jer bi ga snašao gnjev službe­nog zdravstvenog establišmenta koji se nalazi pod kontrolom farmaceutskih kompa­nija. Milijuni ljudi umiru od raka jer se mnoga ljekovita sredstva zataškavaju. Ako se nešto ne može prodati uz ogroman profit na osnovi ugovora s nekom farmaceutskom kompanijom, tada se na sve moguće načine nastoje ocrniti metode liječenja koje bi mogle stati na kraj takozvanim „neizlječivim" bolestima današnjice. Ne postoje ne­izlječive bolesti. Svaka je uzrokovana energetskom neravnotežom - neravnotežom koja se može vratiti u stanje ravnoteže i sklada, čime bi se tijelu povratilo zdravlje. Slične se stvari događaju svakodnevno izvan medicinskog establišmenta.

Ljubav prema samima sebi ustrajat će na vraćanju moći koju smo nekoć imali za liječenje vlastitog tijela. Farmaceutske kompanije dominiraju zato jer je ljudska rasa, uglavnom, prepustila kontrolu nad tijelom liječnicima i ljekarnicima. To je još jedan odraz načina na koji ljudi odgovore traže izvan sebe. Vani tražimo potvrdu da je s nama sve u redu; tražimo krivca kada nešto pođe po zlu; i vani tražimo odgovore za naše bolove kada nam je tijelo bolesno. Odgovori na sve tri stvari nalaze se u nama, u našem pogledu na same sebe. Samopreziranje i frustracija dovode do raka i srčanih bolesti, a i svaka se druga bolest može povezati s mentalnom, emocionalnom ili du­hovnom neravnotežom. No, sve se to može ispraviti. Najtoplije bih preporučio knjigu

501

/* istina će vas osloboditi

pod naslovom Iscijelile svoj život (You Can Heal Your Life) autorice Louise Hay1, gdje je sve to opisano podrobnije. Kada počnemo voljeti sebe te otpustimo strahove, kri­vnje i ogorčenosti nagomilane tijekom godina i eona vremena, uvelike će se smanjiti pojave bolesti u svijetu. Njihovih će uzroka biti manje. Bolest koja nas ipak snađe, bit će nam pokazatelj na neki poremećaj u našoj nutrini. Tada ćemo se s njime pozabavi­ti, i svoje ćemo misli upregnuti da ozdravimo. Naša fizička boljka također je posljedi­ca naše unutrašnje boljke, magnetskog obrasca kojeg stvaraju naše misli.

Ljubav nije samo riječ. To je sila koja sve stvoreno drži na okupu. To je sila koja nas drži u zajedništvu i, kao što možemo vidjeti, kada god negdje nedostaje ljubavi, nečiji se život, ili svijet, naprosto raspada.

Poštovanje

Ovo je, uz ljubav, samouravnotežujući mehanizam svakog uravnoteženog društva. Neuravnoteženo društvo stvara beskrajna pravila i propise kojima nalaže što se „smi­je" a što „ne smije", kako bi time nadoknadilo nedostatak poštovanja. Kada ste pre­ma Zemlji puni poštovanja, ne trebaju vam zakoni ili vladine agencije koje će vam govoriti da se okoliš ne smije uništavati ili zagađivati. Tada vam takvo što ne bi ni palo na pamet. Kada život poštujete i držite ga svetim, ne trebaju vam zakoni protiv okrutnosti prema životinjama jer vam ni na kraj pameti neće biti da naudite nekom drugom izražaju Tvorčeve moći. Kada poštujete pravo neke osobe da živi svoj život po svom nahođenju, tada joj nemate potrebu nametati svoje stavove. Tada ćete po­štovati i slaviti njeno pravo da bude različita. Njeni stavovi mogu biti različiti, što ne znači da su pogrešni. Kada takvim poštovanjem bude ispunjen kolektivan ljudski um, ljudi će živjeti svoj život na način na koji smatraju da je ispravan, a isto će to dopuštati drugima. Svoje će ponašanje svi prilagoditi na način da nikome ne nameću svoja mi­šljenja. Neće biti potrebe za zakonima kakve poznajemo danas jer ljubav i poštovanje bit će prevaga koja će osobama različitih uvjerenja omogućiti da žive u skladu, jedni pored drugih.

Ovo poštovanje drugih potječe, kao i uvijek, iz poštovanja sebe. Manjak poštova­nja prema drugima je vanjski izraz smanjenog poštovanja prema sebi. Kada poštu­jemo sebe, tada prestajemo od drugih tražiti da nam kažu što da radimo i mislimo. Tada ćemo poštovati svoju vlastitu neizmjernu sposobnost da odlučimo što treba uraditi u svakoj situaciji. Dakako da možemo pitati za nečiji savjet i mišljenje, no na kraju samopoštovanje odlučuje samo za sebe. Samopoštovanje također rađa smjelost da se u odgovarajućim prilikama suprotstavimo većinskom mišljenju i da zastupa­mo vlastite vrijednosti i ćudoređe. Ono se odbija klanjati svakom nametanju: da se „treba" učiniti ovo ili „mora" učiniti ono, čemu smo (inače) podvrgnuti, a tomu se i sami podvrgavamo, od najranijeg djetinstva. Većinu smo toga naslijedili iz prijašnjih generacija, što ponekad seže tisućama godina unazad. Moraš ovo, trebaš ono, moram uraditi ovo, trebam uraditi ono. Tko kaže da moram? Američki psihoterapeut Albert Ellis nazvao je tu pojavu „mustabation". Naredbe da se nešto mora učiniti ustuknut

volim vas, dr. Kissinger

će pred samopoštovanjem. Ljubav i poštovanje za samog sebe najsnažnija su kombi­nacija u stvorenom svijetu. Uzmemo li ih kao svjetlost vodilju, njihov će sjaj raspršiti sav strah, ili krivnju, ili psihološki fašizam. A bez svega toga, ne bi bilo ni Novog Svjetskog Poretka.

Opraštanje

Teret krivnje na plećima ljudske rase (čemu je korijen često u prijašnjim životima) uzrokovan je našom nespremnošću da sebi oprostimo. Ako ne možemo oprostiti sebi, teško da ćemo moći oprostiti drugima. Ne uspijemo li sebi oprostiti, izjedat će nas stalna ogorčenost, te ćemo se htjeti osvetiti onima za koje smatramo da su se prema nama ponijeli loše. Odatle potječu sukobi i gloženja prisutni tijekom mnogih naraštaja, kao i naslijeđene predrasude i podjele koje Svjetska Elita na tako uspješan način iskorištava. Iskalimo li svoju ljutnju i ogorčenost na ljudima koje sam ime­novao u ovoj knjizi, od kojih neki niti ne znaju čega su zapravo dio, kakva svrha od toga? Mi imamo pravo saznati što se događa i tko nas želi kontrolirati. Ne budemo li ta saznanja dobili, ostat ćemo i dalje manipulirani. No, ljudima povezanim s Novim Svjetskim Poretkom ne treba naša mržnja, niti ju zaslužuju. Mržnju ne zaslužuje ni­tko. I oni su žrtve, fizička posljedica emocionalnih i duhovnih neravnoteža unutar njih samih, koje ili tjeraju da kontroliraju i dominiraju drugima. Zadnje što im treba je dodatna doza mržnje. Treba im naša ljubav. Pod time ne mislim na ljubav koja diže ruke od svega i dopušta da se sve ovo neometano nastavi. Mislim na ljubav koja se toj prisili suprotstavlja, no lišena mržnje ili želje za osvetom.

Volim vas, volim vas, volim vas, dr. Kissinger. Ja sam vi i vi ste ja. Mi smo jedno s drugim. Ali opirat ću se mentalitetu Novog Svjetskog Poretka sve do trenutka kada dođe vrijeme da napustim ovu planetu i krenem dalje. Ta dva pristupa, ljubav i borba, nisu nespojiva. A nije niti opraštanje provoditeljima tog plana i istodobno nastojanje da se razotkrije njihova strategija.

Opraštanje sebi i svima drugima okončat će priču koju iznosim. Odbacimo podjele između nas, jer one su umjetno stvorene prema klasičnom načelu: „podijeli (zavadi), pa vladaj". To je uzrok svih isplaniranih ratova i podjela na temelju rase, boje kože, zemlje iz koje netko dolazi, staleža i visine dohotka. Dokle se god budemo svrstavali u ladice tipa „mi" i „oni", bit ćemo lutke čije će konce potezati manipulatori. Kada se mi i oni stope u jedno, što zapravo i jesmo, jer svi smo dijelovi jedni drugih, ma­nipulaciji će doći kraj. Zagrlimo se svi zajedno, Arapi i Židovi, kršćani i muslimani, manipulatori i manipulirani. Svi zajedno živimo u jednoj noćnoj mori, ali ta noćna mora uskoro završava. Vrijeme je za ljepše snove.

Vi ste divan duh. Možete biti što god poželite biti. Vi ste jedinstveni i voljeni ste na jedan način kojeg na ovoj planeti teško možemo shvatiti.

Povremeno osjećam da ta ljubav zrači iz svega što je stvoreno, te da i sam zračim ljubav prema svemu stoje stvoreno. To je ljubav lišena straha, krivnje, ogorčenja, pro­suđivanja ili podjela. To je iskustvo neiskazivo riječima, ali možemo ga doživjeti svi,

503

... / istina će vas osloboditi

i vi, te obogatiti njime naše misli i osjećaje. Predugo smo bili odsutni, prijatelji moji. Vrijeme je da pođemo kući i ponovno se povežemo sa svime što postoji. Ili, iskazano riječima simpatične pjesme snimljene za Comic Relief Appeal:

Bit će to najljepši dani Kad stanemo jedni uz druge

Vjerom u moć ljubavi

Učiniti možemo sve, baš sve sve sve.

Ljubav može sagraditi most, Između srca tvog i mog, Ljubav može sagraditi most, Vrijeme je, zar ne, za to?2

Iz milijuna grla zaorit će se „DA!" kao odgovor. Kad ljudski um zapljusne ljubav, poštovanje i opraštanje te kad ljubavlju istisnemo nesuglasja iz prošlosti,

neminovno ćemo postati prvi naraštaji nakon tisuća godina koji će svojoj djeci ostaviti bolji svijet od onog kojeg smo našli. To je dar kojeg smo dobili od ove veli­čanstvene planete, i dar kojeg ćemo i mi njoj dati.

Drage moje su-tvorevine Boga, nije li iznimno ovo vrijeme u kojem živimo?

IZVORI

1 Louise Hay, You Can Heal Your Life (Eden Grove, London, 1988.). Prva objavila izdava­

čka kuća Hay House Inc., SAD, 1984.

2 Love Can Build A Bridge (N. Judge, J. Jaruis, P. Overstreet, © London Records 90 Ltd.).

504

postskriptum

dobra večer, g. Predsjedniče

Kada sam ovu knjigu poslao na tiskanje, otišao sam na jednu kazališnu predstavu a karte sam bio nabavio, uobičajeno, na blagajni kazališta. Penjući se stepeništem

do prostora za gledatelje, susreo sam jednu prijateljicu koja je izgledala zabrinuto i zbunjeno. U čemu je bio problem? Par sekundi ranije čula je osobu iz osiguranja kako nekome govori da se posebno čuvana i provjeravana sjedala nalaze u redu S, a njihovi su brojevi 25, 26, 27 i 28. Shvatio sam zašto je zbunjena. Na temelju našeg ranijeg razgovora znala je da imam karte za sebe i jednu drugu moju prijateljicu, Ayem, za sjedala broj 25 i 26 u redu S! Što je sad ovo? Otišli smo do naših sjedala, da vidimo što će se dogoditi, i dok smo sjedali, sve su se glave okrenule prema stražnjem dijelu gledališta. Netko je dolazio, okružen VIP-ovcima, usred svjetlosne eksplozije blje­skalica fotoaparata. Moja nam je prijateljica tada prišla i razriješila misterij. „Došao je Jimmy Carter", rekla je. „Što?" U tom je trenutku Jimmy Carter, prvi predsjednik Sjedinjenih Država iz redova Trilateralne komisije, ušao u naš red i sjeo zajedno sa svojom suprugom... pokraj mene! Kada se smjestio, rukovali smo se.

„Dobra večer, g. Predsjedniče." Jedva sam se odupro napasti da ga pitam kako je David Rockefeiler. Sjedio sam ondje, ja koji sam razotkrio Čartera u Pobuni robotu a još i više u ovoj knjizi, pored istog tog čovjeka okruženog CIA-inim čuvarima. Po­čeo sam se smijati, i smijao sam se toliko da su mi na oči navrle suze. Nadošla mi je krasna spoznaja da je energija koja djeluje kroz osobe istinski predane duhovnoj pre­obrazbi tako snažna da Novi Svjetski Poredak nema nikakve šanse da uspije. Gotovo je, dragi moj g. Rockefeller, dr. Kissinger, g. Carter i kompanijo. Mogao sam dobiti bilo koje sjedalo između tri i pol tisuće mjesta u gledalištu. Mogao sam otići na bilo koju izvedbu predstave tijekom više od jedne godine. Ali Ayem i ja našli smo se ondje baš te večeri, i sjedili pored tog čovjeka. Nevjerojatno.

Tijekom predstave rekao sam Ayem da osjećam na sebi energiju iz Carterove aure. Nisam znao što se točno događa, ali nekakav tok energije definitivno je bio prisutan. Na svršetku predstave osjećao sam stanovitu uznemirenost, koja je kasnije prešla u popriličnu uznemirenost. Na kraju, došavši kući, previjao sam se po krevetu te urlao i režao poput neke bjesomučne zvijeri. Dvoje prijatelja, uključujući Ayem, klečali su pored mene šaljući mi ljubav. Jedna razina moje svijesti bila je sasvim mirna i prise­bna, jer znao sam što se događa. Nekih 15 do 20 minuta, bio sam izložen emanaciji svijesti koja upravlja svijetom i čini to tisućama godina. Njezina zlonamjernost, baha­tost, bijes i manjak pozitivnih vibracija naprosto me je osupnula. Kada sam osjetio da

505

/ istina ce vas osloboditi

mije njenog djelovanja dosta, otvorio sam energiju svog srca (ljubav) i za par sekundi Svijest Zatvorskih Čuvara je nestala. Iz tog sam iskustva naučio dvije stvari. Prvo, Svijest Zatvorskih Čuvara nema nikakvu moć nad ljubavlju, i drugo, ličnosti koje su stajale iza Novog Svjetskog Poretka tijekom proteklih tisuća godina taje zlonamjerna energija bila opsjela. Kao što je bila opsjela i naciste. Sasvim mi je jasno zašto su se tijekom čitave povijesti ponašali na takav način.

Ležeći ondje, osjećajući groteskne emocije Svijesti Zatvorskih Čuvara, u svojem sam umu jasno razabrao sljedeće riječi...

Oprosti im, jer ne znaju što čine.

506

bibliografija

Ovo je popis knjiga u kojima možete potražiti detaljnije informacije o određenim temama.

One sadrže neka izvanredna istraživanja. Ne slažem se sa svime što kažu, zapravo, snažno

se protivim gledištima izraženim u nekima od njih, ali ono što me zanima je njihovo istra­

živanje imena, mjesta i datuma, a ne njihov sustav vjerovanja.

Allen, Gary; The Rockefeller File, (76 Press, Seal Beach, Kalifornija, 1976).

Andrews, George C; Extra-Terrestrials Among Us, (Llewellyn Publications,

St Paul, Minnesota, 1993).

Andrews, George C; Extra-Terrestrial Friends And Foes, (lllumiNet Press, Lilburn, GA, SAD, 1993).

Antelman, rabin Marvin S.; To Eliminate The Opiate, (Zahavia Ltd, New York-Tel Aviv, 1974).

A r m s t r o n g , George; The Rothschild Money Trust, (1940).

A t k i n s o n , Rodney i Norris McWhirter; Treason At Maastricht, The Destruction Of The Nation

State, (Compuprint Publishing, Newcastle-Upon-Tyne, 1995).

Baigent, Michael, Richard Leigh i Henry Lincoln; Holy Blood, Holy Grail, (Jonathon Cape,

London, 1982).

Bhutto, Benazir; Tochter Der Macht: Autobiograhie, (Droemer Knaur, 1989).

B o w e n , Rüssel S.; The Immaculate Deception, (American West Publishers, Carson

City,1991).

Bromberger, Merry i Serge; Jean Monnet And The United States Of Europe, (Coward-Mc-

Cann Publishers, New York, 1969).

Brzezinski, Zbigniew; Between Two Ages: America's Role In The Technetronic Era, (Viking

Press, New York, 1970).

Bullock, Alan; Hitler, A Study In Tyranny, (Pelican Books, London, 1960).

Burdick, Thomas i Charlene Mitchell; Blue Thunder, (Simon and Schuster, New York, 1990).

C h o m s k y , Noam; Letters From Lexington, Reflections On Propaganda, (Common Courage

Press, Monroe, Maine, SAD i AK Press, Edinburgh, Škotska, 1993).

C h o m s k y , Noam; What Uncle Sam Really Wants, (Odonian Press, Berkeley, Kalifornija, peto

izdanje, 1993).

C h o m s k y , Noam; World Orders, Old And New, (Pluto Press, 345 Archway Road, London,

N65AA).

C o l e m a n , Dr. John; Conspirators' Hierachy: The Story Of The Committee Of 300, (American

West Publishers, Bozeman, MT, SAD, 1992).

Collins, Tony; Open Verdict, An Account Of 25 Mysterious Deaths In The Defense Industry,

(Sphere Books, London, 1990).

Cooper, William; Behold A Pale Horse, (Light Technology Publishing, Sedona, Arizona, 1991).

Cowles, Virginia; The Rothschilds, A Family Of Fortune, (Weidenfeld and Nicolson, London,

1973).

507

Deacon , Richard; The Truth Twisters, (Macdonald, London, 1987).

Delair, J .B. , i D.S. Allan; When The Earth Nearly Died, (Gateway Books, Bath, 1995).

Demaris, Ovid; The Last Mafioso, (Bantam Books, New York, 1981).

Deyo, Stan; The Cosmic Conspiracy, (West Australian Texas Trading, dopunjeno izdanje, 1992).

Drummey, James J . ; The Establishment's Man, (Western Islands, Appleton, Wisconsin, 1991).

Dubo is , Josiah E. ml.; Generals In Grey Suits, (The Bodley Head, London, 1953).

Dul les, John Foster; American Red Cross, (Harper, New York, 1950).

Dziurski , bojnik Alojzy; Freedom Fighter, (J.A. Dewar, Victoria, Australija, 1983).

Ehrlich, dr. Paul R.; The Population Bomb, (Ballantine Books, New York, 1968).

Engdah l , F. William; A Century Of War: Anglo-American Oil Politics And The New World Order,

(dr Bottiger Verlags-GmbH, u SAD distribuira Paul and Co., Massachusetts, 1992).

Essene, Virginia i Sheldon Nidle; You Are Becoming A Galactic Human, (S.E.E. Publishing,

Kalifornija, 1994).

Eveland, Wilbur Crane; Ropes Of Sand: America's Failure In The Middle East, (W.W. Norton

and Co, 1980).

George , David Lloyd; Is It Peace?, (Hodderand Stoughton, London, 1923).

George , John i Laird Wilcox; Nazis, Communists, Klansmen And Others On The Fringe, (Pro­

metheus Books, New York, 1992).

Giancana, Sam i Chuck; Double Cross: The Explosive Inside Story Of The Mobster Who Con­

trolled America, (Warner Books, New York, 1992).

G o o d m a n , Linda; Star Signs: The Secret Codes Of The Universe, (Pan, London, 1987).

Green, Stephen; Taking Sides: America's Secret Relations With A Militant Israel, (William Mor­

row and Co, New York, 1984).

Hall, Manly P.; America's Assignment With Destiny, The Adepts In The Western Esoteric Tradi­

tion, Part Five, (The Philosophical Research Society, Los Angeles, Kalifornija, 1979).

Hancock, Graham; Fingerprints Of The Gods, (Heinemannv London, 1995).

Hanfstaengl , Ernst; Hitler-The Missing Years, (London, 1957).

Hay, Louise L; You Can Heal Your Life, (Hay House Inc and Eden Grove Editions, London, 1988).

Hels ing, Jan van; Secret Societies And Their Power In The 20th Century, (Ewertverlag, Gran

Canaria, Spanjolska, 1995).

Hersh, Seymou r M.; The Samson Option: Israel's Nuclear Arsenal And American Foreign Poli­

cy, (Random House, New York, 1991).

H e y m a n n , David C;A Women Named Jackie, (New American Library, New York, 1989).

H e y m a n n , Hans; Plans For Permanent Peace, (Harper and Brothers, New York, 1941).

House , pukovnik Edward Mandell; Philip Dru: Administrator, (B.W. Huebsch, 1912).

Hurt, Henry; Reasonable Doubt: An Investigation Into The Assassination Of John F. Kennedy,

(Holt, Rinehart and Winston, New York, 1985).

I ssacson , Walter i Thomas Evan; The Wise Men: Six Friends And The World They Made, (Simon

and Schuster, New York, 1986).

Jasper, William R; Global Tyranny.Step by Step: The United Nations And The Emerging New

World Order, (Western Islands, Appleton, Wisconsin, 1992).

Kasun , Jacqueline; The War Against Population, (Ignatius Press, San Francisco, 1988).

Keith, J im; Casebook On Alternative 3: UFOs, Secret Societies, And World Control, (HlumiNet

Press, Lilburn, GA, SAD, 1994).

Knight , Stephen; The Brotherhood, (Panther Books, London, 1983).

Koestler, Arthur; The Thirteenth Tribe - The Khazar Empire And Its Heritage, (Hutchinson,

London, 1976).

Kurzman, Dan; Ben-Gurion: Prophet Of Fire, (Simon and Schuster, New York, 1983).

Lane, Mark; Plausible Denial, (Thunders'Mouth Press, New York, 1992).

Lilienthal, Alfred M.; What Price Israel? (Henry Regnery, Chicago, 1953).

MacNei l , J im, Pieter Winsemius i Taizo Yakushiji; Beyond Interdependence: The Meshing Of

The World's Economy And The Earth's Ecology, (Oxford University Press, New York, 1991).

Marciniak, Barbara; Bringers Of The Dawn, (Bear and Co., Sante Fe, 1992).

Marciniak, Barbara; Earth: Pleiadian Keys To The Living Library, (Bear and Co., Sante

Fe, 1995).

Marrs, Jim; Crossfire: The Plot That Killed Kennedy, (Carrol and Graf Publishers, New York, 1989).

Mclllany, William H. II; The Tax Exempt Foundations, (Arlington House, Westport CT,

SAD,1980).

M e a d , professor G.R.S.; Fragments Of A Faith Forgotten, (TheTheosophical Publishing So­

ciety, London, 1906).

Meiers, Michael; "Was Jonestown A CIA Experiment? A Review Of The Evidence." Studies in

American Religion, sv. 35, (The Edward Merlin Press, 1985).

M i l a n , Michael; The Squad: The US Government's Secret Alliance With Organised Crime,

(Shapolsky Publishers, New York, 1989).

Morgenstern , George; Pearl Harbor: The Story Of The Secret War, (Institute for Historical

Review, Costa Mesa, Kalifornija, 1991).

Morrow, Robert D.; The Senator Must Die: The Murder Of Robert F. Kennedy, (Roundtable

Publishing, Santa Monica, 1988).

Mull ins, Eustace; The World Order, Our Secret Rulers, (vlastito izdanje, SAD, drugo izdanje,

1992).

Nichols, Preston B. s Peterom Moonom; The Montauk Project, (Sky Books, New York, 1992).

Nichols, Preston B. s Peterom Moonom; Montauk Revisited, (Sky Books, New York, 1992).

O 'Brien, Christian; The Genius Of The Few, (Turnstone Press, Wellingborough,

Northamptonshire, 1985).

Perloff, James; The Shadows Of Power: The Council On Foreign Relations And The American

Decline, (Western Islands, Appleton, Wisconsin, SAD, 1988).

Piper, Michael Collins; Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspira­

cy, (The Wolfe Press, Washington DC, 1995).

Quigley, Carroll; The Anglo-American Establishment, (Books in Focus, New York, 1981).

Quigley, Carroll; Tragedy And Hope, (Macmillan, New York, 1966).

Rael, Claude Vorilhon; The Message Given To Me By Extra-Terrestrials, They Took Me To Their

Planet, (AOM Corporation, Tokio, Japan, 1986).

Ramsey, kapetan A.H.M.; The Nameless War, (Omni Publications, London, 1952).

Reed, Douglas; Controversy Of Zion, (Dolphin Pres, London, 1978).

Schafly, Phyllis i kontraadmiral USN (umirovljeni) Chester Ward; Kissinger On The Couch,

(Arlington House, New York, 1975).

Sedir, P.; Histoire Et Doctrine Des Rose-Croix, (Pariz, 1910).

Shast i , Hari Prasad; TheRamayanaOfValmiki, (Shanti Sadan, London, 1976, tri sveska).

Short , Martin; Inside The Brotherhood, (Grafton Books, London, 1990).

Sitchin, Zecharia; The 12th Planet, (Avon, New York, 1976).

Sklar, Holly, (urednik); Trilateralism: The Trilateral Commission And The Elite Planning For

World Management, (South End Press, Boston, SAD, 1980).

S k o u s e n , W. Cleon; The Naked Capitalist, (vlastito izdanje, Salt Lake City, Utah, 1970).

Snow, John Howland; The Case Of Tyler Kent, (The Long House, New Canaan, Connecticut,

1946,1962).

Stich, Rodney; Defrauding America, (Diablo Western Press, Alamo, Kalifornija, 1994).

Suster, Gerald; Hitler And The Age OfHorus, (Sphere Books, London, 1981 ).

Sut ton , Anthony C; Wall Street And The Bolshevik Revolution, (Veritas Publishing Company,

Morley, Zapadna Australija, 1981 ).

Sut ton , Anthony C; Wall Street And The Rise Of Hitler, (Heritage Publications, Melbourne,

Australija, i Bloomfield Books, Sudbury, Suffolk, Engleska, 1976).

Sut ton, Anthony C; An Introduction To The Order, How The Order Controls Education, and

How The Order Creates War And Revolution, (Veritas Publishing Co., Bullsbrook, Zapadna

Australija, 1985).

Tarpley, Webster Griffin i Anton Chaitkin; George Bush, The Unauthorised Biography, (Ex­

ecutive Intelligence Review, Washington D.C., 1992).

Taylor, lan T; In The Minds Of Men, Darwin And The New World Order, (TFE Publishing, To­

ronto, Kanada, 1984).

T h o m p s o n , Richard L; Alien Identities, (Govardhan Hill Publishing, San Diego, 1993).

Uredništvo Executive Intelligence Review, "Dope Inc.", (Executive Intelligence Review, Wash­

ington D.C., 1992).

Valenan, Valdamar; The Matrix, (Arcturus Books, 1988).

Van der Beugel , Ernst H.; From Marshall Aid To Atlantic Partnership, (Elsevier Publishing

Co., Amsterdam, New York, 1966).

Viereck, George Sylvester; The Strangest Friendship In History: Woodrow Wilson And Colonel

House, (Liveright, New York, 1932).

Walker, Martin J . ; Dirty Medicine, (Sling Shot Publications, London, 1993).

Wean, Gary L; There's A Fish In The Courthouse, (Casitas Books, Oak View, Kalifornija, 1987).

Wise, Jennings C; Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution, (Paisley Press, New York, 1938).

W o o d e n , Kenneth; The Children Of Jonestown, (McGraw-Hill, New York, 1981).

510