HRVATSKI SVJETSKI SABORsnaga u kojima dosadašnji eksploatatorski neoliberalni kapitalizam više ne može izdržati snagu intelektualnog ili socijalnog kapitala, koji traži svoje

HRVATSKI SVJETSKI SABOR

DIJELOVI

I. SUSTAV DIREKTNE DEMOKRACIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ II. GRAĐANSKA INICIJATIVA „REFERENDUMSKI USTANAK“ III. KRATKE INFORMACIJE O AKTIVNOSTIMA HRVATSKOG SVJETSKOG SABORA NA PUTU PRONALASKA POLITIČKIH I GOSPODARSKIH RIJEŠENJA, KAKO BI HRVATSKA IZIŠLA IZ MORALNE I GOSPODARSKE KRIZE.

Split, kolovoz 2014.

SUSTAV DIREKTNE DEMOKRACIJEU

REPUBLICI HRVATSKOJ

Za nakladnika: HSSD Tehnički urednik:

Glavni i odgovorni urednik: Mr. sc Niko ŠoljakFotografije: Ivica Šoljak ing. građ.

Tisak:

Naklada:

Split, kolovoz 2014.

1

SADRŽAJ

POGLAVLJE I ...................................................................................... 3

PREDGOVOR I. ................................................................................... 3

PREDGOVOR II. .................................................................................. 4

1. UVOD ................................................................................................ 7

2. POJAM, STRUKTURA I FUNKCIJA DIREKTNE DEMOKRACIJE KAO SUSTAVA .................................................... 11

3. SAŽETAK ANALIZE POLITIČKOG I GOSPODARSKOG SUSTAVA U HRVATSKOJ .............................................................. 16

4. TEMELJNA KONCEPCIJA SUSTAVA DIREKTNA DEMOKRACIJA ................................................................................ 22

5. OKVIRNI KONCEPT IZMJENA I DOPUNA POSTOJEĆE LEGISLATIVE U HRVATSKOJ ....................................................... 25

6. PRIJEDLOG TERMINSKOG PLANA I PROGRAMA APLIKACIJE SUSTAVA DIREKTNA DEMOKRACIJA ................ 29

7. ZAKLJUČAK .................................................................................. 30

POGLAVLJE II ................................................................................... 36

1. GRAĐANSKA INICIJATIVA „REFERENDUMSKI USTANAK“ ............................................................................................................. 36

POGLAVLJE III ................................................................................. 42

1. KRATKE INFORMACIJE I AKTIVNOSTI NA HRVATSKOG SVJETSKOG SABORA NA PUTU PRONALASKA POLITIČKIH I GOSPODARSKIH RIJEŠENJA, KAKO BI HRVATSKA IZIŠLA IZ MORALNE I GOSPODARSKE KRIZE ............................................ 42

2. OBJAVE U MEDIJIMA: ................................................................ 45

3. ZNANSTVENI SKUPOVI ............................................................. 66

4. DIJELOVI PROGRAMA KOJI SE MOGU REALIZIRATI BEZ NOVIH ZADUŽIVANJA HRVATSKE DRŽAVE I BEZ PRODAJE 1M2 HRVATSKE ZEMLJE, A TO SU: .............................................. 67

5. OBJAVE U MEDIJIMA O ZNANSTVENIM SKUPOVIMA ....... 68

6. ZNANSTVENI SKUP O GOSPODARSKOJ REVITALIZACIJI HRVATSKE ........................................................................................ 82

7. NEZAVISNI STRUČNJACI U SLUŽBI NARODA I DRŽAVE HRVATSKE, ....................................................................................... 84

DES-Split

500 kom

Tehnički urednik: Nikola PrizmićZa nakladnika: HRVATSKI SVJETSKI SABOR

1

SADRŽAJ

POGLAVLJE I ...................................................................................... 3

PREDGOVOR I. ................................................................................... 3

PREDGOVOR II. .................................................................................. 4

1. UVOD ................................................................................................ 7






7. ZAKLJUČAK .................................................................................. 30

POGLAVLJE II ................................................................................... 36


POGLAVLJE III ................................................................................. 42








I. DIO

II. DIO

III. DIO

1

SADRŽAJ

POGLAVLJE I ...................................................................................... 3

PREDGOVOR I. ................................................................................... 3

PREDGOVOR II. .................................................................................. 4

1. UVOD ................................................................................................ 7






7. ZAKLJUČAK .................................................................................. 30

POGLAVLJE II ................................................................................... 36


POGLAVLJE III ................................................................................. 42








1

SADRŽAJ

POGLAVLJE I ...................................................................................... 3

PREDGOVOR I. ................................................................................... 3

PREDGOVOR II. .................................................................................. 4

1. UVOD ................................................................................................ 7






7. ZAKLJUČAK .................................................................................. 30

POGLAVLJE II ................................................................................... 36


POGLAVLJE III ................................................................................. 42








1

SADRŽAJ

POGLAVLJE I ...................................................................................... 3

PREDGOVOR I. ................................................................................... 3

PREDGOVOR II. .................................................................................. 4

1. UVOD ................................................................................................ 7






7. ZAKLJUČAK .................................................................................. 30

POGLAVLJE II ................................................................................... 36


POGLAVLJE III ................................................................................. 42








2

6.1. Podrške: .................................................................................... 87

8. PREDSJEDNICE VLADE, MOŽETE SPASITI SEBE I HRVATSKI NAROD OD KATASTROFE! ....................................... 88

8. OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE RH ZORANU MILANOVIĆU ................................................................................... 92

3

POGLAVLJE I PREDGOVOR I. Ekonomska recesija, koja je zahvatila pretežito industrijski razvijenije

zemlje Europe i Amerike, pokazala je dotrajalost i nepopravljivost mehanizama neoliberalnog kapitalizma koji je apsolutistički vladao od velike ekonomske krize, s početka tridesetih godina proteklog stoljeća, do aktualnog snažnog razvoja „Azijskih tigrova“ koji, s preko 14% udjela u svjetskom robnom izvozu 2013.g., postadoše prva svjetska ekonomska sila i to sa ne kapitalističkim društvenim uređenjem, što je pokazalo da se može i bez kapitalizma uspješno funkcionirati. Pokazalo se i ovaj put - da ekonomska recesija ne nastaje kao izolirani slučaj nego kao indikator nesklada društvenih snaga u kojima dosadašnji eksploatatorski neoliberalni kapitalizam više ne može izdržati snagu intelektualnog ili socijalnog kapitala, koji traži svoje mjesto i ulogu u upravljanju narodnim bogatstvom ili raspoloživim narodnim resursima nad kojima kapitalistička država i politička dogma više ne može i ne smije imati monopol. Zapravo, pokazalo se da politička vlast, pučana i socijalista, lijevih i desnih, HDZ i SDP, ..., međusobno se razlikuje samo u demagoškoj retorici tijekom izbora, a da koriste isti sadržaj u svome obnašanju državne vlasti, što je potaklo intelektualne snage - da gotovo spontano pokrenu procese instaliranja i razvoja sustava Direktna demokracija, kao uljudnog, intelektualnog, nenasilnog, ne dogmatskog te dugoročno pravednog i održivog načina upravljanja narodnim resursima, odnosno državnim funkcijama.

Logično, po elementarnoj fizičkoj zakonitosti o tendenciji ka izjednačenju sile akcije (ne nasilja) i protusile (sile reakcije), vladajuća dogma polako popušta uvođenje instrumenata Direktne demokracije u obliku određenih cenzusa i preferencijalnih glasovanja za ljude sa imenom i prezimenom, a ne dogmatsko glasovanje za uništavajuće dnevno-političke liste, koje sastavljaju moderni faraoni u obliku predsjednika političkih stranaka, koji zapravo vladaju narodom po nalogu kapitalista (kriminalaca), koji ih financiraju da bi stjecali brojne beneficije od državne vlasti, odnosno - da bi održali svoj kapitalistički izrabljivački sustav.

Jasno je - da proces stvaranja sustava Direktna demokracija ide jako sporo, ali je već pokazao da je referendum postao jedan od najsnažnijih demokratskih instrumenata (primjer Švicarske, nordijskih zemalja, ...), kojima se korumpirani političari sve teže suprotstavljaju iz brojnih razloga, što bi trebalo konačno iskoristiti za projektiranje, instaliranje i razvoj modernog sustava Direktna demokracija za koji postoje svi važniji infrastrukturni i tehničko- tehnološki uvjeti (Internet, društvene mreže, ...) te impozantni broj obrazovanih ljudi (gotovo oko 70%) s pravom glasa, koji ne izlaze na dogmatske izbore, jer nemaju za koga i za što glasati, ali koji su spremni preuzeti izravno upravljanje zakonodavnom i izvršnom vlašću (posredno i s pravosudnom vlasti) u svojim državama po modelu dioničarskog sustava.

2

6.1. Podrške: .................................................................................... 87

8. PREDSJEDNICE VLADE, MOŽETE SPASITI SEBE I HRVATSKI NAROD OD KATASTROFE! ....................................... 88

8. OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE RH ZORANU MILANOVIĆU ................................................................................... 92

3

POGLAVLJE I PREDGOVOR I. Ekonomska recesija, koja je zahvatila pretežito industrijski razvijenije

zemlje Europe i Amerike, pokazala je dotrajalost i nepopravljivost mehanizama neoliberalnog kapitalizma koji je apsolutistički vladao od velike ekonomske krize, s početka tridesetih godina proteklog stoljeća, do aktualnog snažnog razvoja „Azijskih tigrova“ koji, s preko 14% udjela u svjetskom robnom izvozu 2013.g., postadoše prva svjetska ekonomska sila i to sa ne kapitalističkim društvenim uređenjem, što je pokazalo da se može i bez kapitalizma uspješno funkcionirati. Pokazalo se i ovaj put - da ekonomska recesija ne nastaje kao izolirani slučaj nego kao indikator nesklada društvenih snaga u kojima dosadašnji eksploatatorski neoliberalni kapitalizam više ne može izdržati snagu intelektualnog ili socijalnog kapitala, koji traži svoje mjesto i ulogu u upravljanju narodnim bogatstvom ili raspoloživim narodnim resursima nad kojima kapitalistička država i politička dogma više ne može i ne smije imati monopol. Zapravo, pokazalo se da politička vlast, pučana i socijalista, lijevih i desnih, HDZ i SDP, ..., međusobno se razlikuje samo u demagoškoj retorici tijekom izbora, a da koriste isti sadržaj u svome obnašanju državne vlasti, što je potaklo intelektualne snage - da gotovo spontano pokrenu procese instaliranja i razvoja sustava Direktna demokracija, kao uljudnog, intelektualnog, nenasilnog, ne dogmatskog te dugoročno pravednog i održivog načina upravljanja narodnim resursima, odnosno državnim funkcijama.

Logično, po elementarnoj fizičkoj zakonitosti o tendenciji ka izjednačenju sile akcije (ne nasilja) i protusile (sile reakcije), vladajuća dogma polako popušta uvođenje instrumenata Direktne demokracije u obliku određenih cenzusa i preferencijalnih glasovanja za ljude sa imenom i prezimenom, a ne dogmatsko glasovanje za uništavajuće dnevno-političke liste, koje sastavljaju moderni faraoni u obliku predsjednika političkih stranaka, koji zapravo vladaju narodom po nalogu kapitalista (kriminalaca), koji ih financiraju da bi stjecali brojne beneficije od državne vlasti, odnosno - da bi održali svoj kapitalistički izrabljivački sustav.

Jasno je - da proces stvaranja sustava Direktna demokracija ide jako sporo, ali je već pokazao da je referendum postao jedan od najsnažnijih demokratskih instrumenata (primjer Švicarske, nordijskih zemalja, ...), kojima se korumpirani političari sve teže suprotstavljaju iz brojnih razloga, što bi trebalo konačno iskoristiti za projektiranje, instaliranje i razvoj modernog sustava Direktna demokracija za koji postoje svi važniji infrastrukturni i tehničko- tehnološki uvjeti (Internet, društvene mreže, ...) te impozantni broj obrazovanih ljudi (gotovo oko 70%) s pravom glasa, koji ne izlaze na dogmatske izbore, jer nemaju za koga i za što glasati, ali koji su spremni preuzeti izravno upravljanje zakonodavnom i izvršnom vlašću (posredno i s pravosudnom vlasti) u svojim državama po modelu dioničarskog sustava.

I. DIO

4

U Republici Hrvatskoj, koja se nalazi u zoni gotovo neizbježnog državnog bankrota, kojega su proizvele njezine državne vlasti, postoji naglašeni interes neiskorištenog intelektualnog kapitala (također oko 70% danas pasivnog biračkog korpusa) da spas svoje Domovine potraži u žurnom projektiranju i aplikaciji modernog sustava Direktna demokracija i da tako zamole aktualne političare za shvaćanje težine trenutka i da se pridruže ovom humanom i socijalno održivom projektu i procesu, koji se više ne može i ne smije zaustaviti.

Prof. dr. sc. Ivan Miloš PREDGOVOR II. Ne tako davno - socijalno i samoupravno demokratski uljuđena,

a gospodarski perspektivna Socijalistička Republika Hrvatska, u Domovinskom ratu, ostvarila je svoju državnopravnu samostalnost i dugo očekivanu mogućnost za ostvarenje zemlje blagostanja svih njezinih građana, bez mogućnosti traženja alibija u proklamiranom jugoslavenskom balastu, koji je navodno takvo narodno blagostanje usporavao i kočio, odnosno onemogućavao. Novorođena Demokratska Republika Hrvatska, oslobođena od isticanog jugoslavenskog hegemonizma, formirala je svoju državu po teorijsko-standardnom demokratskom modelu trodiobe zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti - utemeljene na funkciji ogromnog broja političkih stranaka koje su postale same sebi svrhom, što je implicirano samovlašćem njihovih predsjednika, koji su prerasli u apsolutističke vladare bez granica i bilo kakve konkretne odgovornosti[1], pri čemu Sabor i Vlada postadoše puka forma teorijski i pomodarski proklamirane demokracije kao vladavine naroda: demos (narod) kracija (vladavina).

Da bi se moglo argumentirano ocijeniti djelovanje i učinkovitost današnjih i dosadašnjih nositelja vlasti u Hrvatskoj - bilo bi korisno prisjetiti se povijesne mudrosti: U ono vrijeme reče Isus učenicima svojim: Ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe!, a učenici upitaše: Gospodine, kako ćemo prepoznati bližnjega svoga?, Isus odgovori: Prepoznati ćete ga po njegovim dobrim djelima koje čini!

Kada se danas baci pogled na stvarna (dobra?) djela tzv. hrvatske demokratske vlasti za svoj narod, zemlju i državu, u neovisnoj i samostalnoj te međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj, može se jednostavno utvrditi:

1) DEMOKRATSKA HRVATSKA od svoga nastanka 1991. g. do danas niti jednog trenutka nije osigurala uvjete da živi od svoga rada - nego od rasprodaje i uništavanja vrlo vrijedne narodne imovine, koju je hrvatski narod stvarao od stoljeća sedmog i od korištenja tuđe akumulacije (kredita) što je produciralo velike kamate, koje sustavno

5

uništavano hrvatsko gospodarstvo ne može uredno servisirati iz novostvorene vrijednosti nego novim zaduživanjem - pa je Hrvatska ušla u spiralu dužničkog ropstva iz kojega su izlazi teški, mukotrpni i dugotrajni.

2) JAVNI DUG SREDIŠNJE DRŽAVE je brzo prelazio granicu 180 milijardi kuna, a budući da država (demokratska vlast) nije pokrenula strateške projekte, koji su joj stavljeni na stol i iz EU i od hrvatskog intelektualnog kapitala, nego se nastavila zaduživati, javni dug je preletio granicu od 60% BDP, što uz deficit financiranja državnog proračuna >5%, a koji bi morao biti <3% i nepostojanje državne razvojne strategije minimalno do 2020.g., onemogućava korištenje investicijskih sredstava iz razvojnih fondova EU, kao ni korištenje izravnih inozemnih ulaganja (FDI), jer investitori aktualnu hrvatsku demokratsku vlast argumentirano drže nepouzdanom i neozbiljnom.

3) UKUPNI VANJSKI DUG od gotovo 48 milijardi EUR, skoro je premašio 100% vrijednosti BDP - što, uz ostale negativne trendove u gospodarstvu (dvostruko veći uvoz od izvoza, itd.), dovodi hrvatske obveznice (međunarodni kreditni rejting) u status smeća, pa se novo zaduživanje u inozemstvu može postizati samo uz vrlo velike kamate, koje još više guraju Hrvatsku u dužničko ropstvo i u gotovo neizbježni bankrot.

4) BROJ NEZAPOSLENIH statistički se približio razini od 400.000, a stvarna nezaposlenost je značajno još veća, jer Vlada i demokratska vlast pronalazi različite načine za formalno brisanje nezaposlenih sa popisa na Zavodu, pa mladi i stručni ljudi napuštaju svoju Hrvatsku i odlaze u inozemstvo - čime se trajno gubi intelektualni kapital kao najveća moguća vrijednost s kojom svaka zemlja raspolaže i bez koje nema napretka i razvoja.

5) Po vladajućim političarima „spasonosni“ TURIZAM SLUŽI SAMO UVOZNICIMA, koji de facto vladaju Hrvatskom i njezinom ekonomijom, a sadašnja demokratska vlast ne poduzima ništa da se tih oko 6 milijardi EUR-a resursa godišnje, koje kupuju i troše turisti, proizvodi u Hrvatskoj, jer bi to izgubili uvoznici koji financiraju izbore, odnosno osiguravaju vlast vladajućim partijama koje im služe. Na taj način hrvatski turizam ima funkciju razvoja zemalja izvoznica.

6) MITO, KORUPCIJA I NEPOTIZAM, koji su do nedavno javno i snažno osuđivani kao sramni i dokazano štetni instrumenti vladanja i funkcioniranja državne vlasti, postali su najpoželjnije javno marketinško sredstvo vladajućih partija za omasovljenje članstva i za namjensko kupovanje sigurnih glasova pomoću kojih fabriciraju svoju tzv. demokratsku vlast, koja se, po važećem Izbornom Zakonu, „legalno“ ostvaruje s oko 18 - 22% glasova biračkog tijela - hrvatskog

4

U Republici Hrvatskoj, koja se nalazi u zoni gotovo neizbježnog državnog bankrota, kojega su proizvele njezine državne vlasti, postoji naglašeni interes neiskorištenog intelektualnog kapitala (također oko 70% danas pasivnog biračkog korpusa) da spas svoje Domovine potraži u žurnom projektiranju i aplikaciji modernog sustava Direktna demokracija i da tako zamole aktualne političare za shvaćanje težine trenutka i da se pridruže ovom humanom i socijalno održivom projektu i procesu, koji se više ne može i ne smije zaustaviti.

Prof. dr. sc. Ivan Miloš PREDGOVOR II. Ne tako davno - socijalno i samoupravno demokratski uljuđena,

a gospodarski perspektivna Socijalistička Republika Hrvatska, u Domovinskom ratu, ostvarila je svoju državnopravnu samostalnost i dugo očekivanu mogućnost za ostvarenje zemlje blagostanja svih njezinih građana, bez mogućnosti traženja alibija u proklamiranom jugoslavenskom balastu, koji je navodno takvo narodno blagostanje usporavao i kočio, odnosno onemogućavao. Novorođena Demokratska Republika Hrvatska, oslobođena od isticanog jugoslavenskog hegemonizma, formirala je svoju državu po teorijsko-standardnom demokratskom modelu trodiobe zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti - utemeljene na funkciji ogromnog broja političkih stranaka koje su postale same sebi svrhom, što je implicirano samovlašćem njihovih predsjednika, koji su prerasli u apsolutističke vladare bez granica i bilo kakve konkretne odgovornosti[1], pri čemu Sabor i Vlada postadoše puka forma teorijski i pomodarski proklamirane demokracije kao vladavine naroda: demos (narod) kracija (vladavina).

Da bi se moglo argumentirano ocijeniti djelovanje i učinkovitost današnjih i dosadašnjih nositelja vlasti u Hrvatskoj - bilo bi korisno prisjetiti se povijesne mudrosti: U ono vrijeme reče Isus učenicima svojim: Ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe!, a učenici upitaše: Gospodine, kako ćemo prepoznati bližnjega svoga?, Isus odgovori: Prepoznati ćete ga po njegovim dobrim djelima koje čini!


1) DEMOKRATSKA HRVATSKA od svoga nastanka 1991. g. do danas niti jednog trenutka nije osigurala uvjete da živi od svoga rada - nego od rasprodaje i uništavanja vrlo vrijedne narodne imovine, koju je hrvatski narod stvarao od stoljeća sedmog i od korištenja tuđe akumulacije (kredita) što je produciralo velike kamate, koje sustavno

5

uništavano hrvatsko gospodarstvo ne može uredno servisirati iz novostvorene vrijednosti nego novim zaduživanjem - pa je Hrvatska ušla u spiralu dužničkog ropstva iz kojega su izlazi teški, mukotrpni i dugotrajni.


3) UKUPNI VANJSKI DUG od gotovo 48 milijardi EUR, skoro je premašio 100% vrijednosti BDP - što, uz ostale negativne trendove u gospodarstvu (dvostruko veći uvoz od izvoza, itd.), dovodi hrvatske obveznice (međunarodni kreditni rejting) u status smeća, pa se novo zaduživanje u inozemstvu može postizati samo uz vrlo velike kamate, koje još više guraju Hrvatsku u dužničko ropstvo i u gotovo neizbježni bankrot.

4) BROJ NEZAPOSLENIH statistički se približio razini od 400.000, a stvarna nezaposlenost je značajno još veća, jer Vlada i demokratska vlast pronalazi različite načine za formalno brisanje nezaposlenih sa popisa na Zavodu, pa mladi i stručni ljudi napuštaju svoju Hrvatsku i odlaze u inozemstvo - čime se trajno gubi intelektualni kapital kao najveća moguća vrijednost s kojom svaka zemlja raspolaže i bez koje nema napretka i razvoja.


6) MITO, KORUPCIJA I NEPOTIZAM, koji su do nedavno javno i snažno osuđivani kao sramni i dokazano štetni instrumenti vladanja i funkcioniranja državne vlasti, postali su najpoželjnije javno marketinško sredstvo vladajućih partija za omasovljenje članstva i za namjensko kupovanje sigurnih glasova pomoću kojih fabriciraju svoju tzv. demokratsku vlast, koja se, po važećem Izbornom Zakonu, „legalno“ ostvaruje s oko 18 - 22% glasova biračkog tijela - hrvatskog

6

naroda. Je li to demokracija, odnosno vladavina naroda ili Zakonom propisano teroriziranje većine od manjine? Tko je donio taj i takav Izborni zakon, te kome on služi i kakve rezultate producira?

Može li ova i dosadašnja vlast i ovaj politički sustav izvući Demokratsku Republiku Hrvatsku iz državnog bankrota (gospodarstvo i građani su sada već zakonski u bankrotu po odluci Sabora kao zakonodavne vlasti), kojega su međunarodne institucije najavile unutar slijedećih 12 mjeseci?

Može li MMF (Međunarodni Monetarni Fond), kao svjetski stečajni upravitelj, supstituirati hrvatsku vlast i „spasiti“ Hrvatsku zemlju, državu i narod od izgledne katastrofe?

Odgovori na sva ova i druga pitanja, koja se više ne mogu skrivati pod tepihom tzv. hrvatske demokracije, po našem dubokom uvjerenju, mogu doći samo iz funkcije sustava Direktna demokracija, kojom hrvatski narod konačno treba svoju sudbinu uzeti izravno u svoje ruke, bez mogućnosti traženja alibija za vlastitu nemoć i neuspjeh, jer nema više SFRJ, a pokušaji traženja alibija u Briselu postaju smiješnom slamkom spasa partitokratske vlasti.

Hoće li aktualna hrvatska vlast prihvatiti sustav Direktna demokracija? NE, NEĆE!

U konačnici, posebno treba naglasiti da se iz rezultata istraživanja, koje je financirala EU sa nepovratnim financijskim sredstvima, a koja se odnose na izradu strateških razvojnih projekta i programa, koje je EU usvojila za potrebe svoga strateškog razvoja, može utvrditi da Hrvatska raspolaže sa strateškim resursima, od međunarodnog interesa, čija se vrijednost procjenjuje na više od 56 milijardi EUR-a i čijom aplikacijom, koja se može izvesti bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje hrvatskog teritorija, Hrvatska može postati zemljom blagostanja. Potrebna je samo politička volja kojom će vladajući političari - partitokrati dopustiti hrvatskim stručnim timovima da Hrvatsku učine jednom od najbogatijih zemalja u Europi.

Naprotiv, danas je razvidno da vladajuće političke partije u RH nikada neće dozvoliti stručnim ljudima da pokažu što znaju i mogu, odnosno da pokrenu hrvatski New Deal za koji postoje svi potrebni uvjeti. To će biti dopušteno tek kada sustav Direktna demokracija supstituira vladajuću partitokratsku dogmu, kao izraz volje većine hrvatskog naroda (>51% ukupnog biračkog korpusa), koju će iskazati na posebnom referendumu čije rezultate neće uspjeti neutralizirati tzv. demokratska vlast, kao što to čini danas s drugim referendumima kao elementom budućeg sustava Direktna demokracija.

7

1. UVOD Danas, u Demokratskoj Republici Hrvatskoj, više nije upitno da

je, nakon više od dva desetljeća vladavine tzv. demokratske vlasti, dovedena pred gotovo neizbježni bankrot i narodnu bijedu, ali se traži konkretni odgovor na pitanje: Ima li izlaza iz aktualnog katastrofalnog stanja? Teško bi se bilo pomiriti sa činjenicom da nema izlaza, kako bi se to moglo prepoznati iz nemoći vladajućih partija i njihovih predsjednika, koje se isključivo bave sami sa sobom i smišljanjem novih laži i podvala narodu za dobivanje makar još jednog mandata vladanja. Izlaz iz recesije i sve veće bijede sasvim sigurno postoji, ali on se ne može očekivati od onih koji su tu bijedu proizveli, a koji imaju, po svome Izbornom zakonu, osiguranu pobjedu na predstojećim izborima posredstvom oktroiranih i kupljenih glasova oko 20% glasačkog tijela. To, praktično, znači da je neophodno i žurno promijeniti taj njihov Izborni zakon i druge pravne akte koji su u funkcijskoj sprezi s njime, a to se može postići isključivo usvajanjem i dosljednom primjenom sustava Direktna demokracija.

Slijedom takvog promišljanja može se utvrditi - da temeljni predmet istraživanja u ovom razvojnom programu i projektu, odnosno ovoj publikaciji, predstavlja Izborni zakon i s njime interakcijski povezana legislativa bez čije se korjenite promjene ne može niti promišljati traženje sigurnog, trajnog i dugovječnog izlaska RH iz aktualne ekonomske i moralne recesije, koja prijeti njezinim bankrotom i uništenjem.

Bilo bi gotovo idealno - kada bi se samo izmjenom postojećeg Izbornog zakona u RH moglo osigurati instrumente za izlazak iz teške ekonomske i moralne krize i sigurnog državnog bankrota. Međutim, dubina i struktura krize te načini njezinog nastajanja upućuju i na potrebu kreiranja novog sustava upravljanja državnim funkcijama, odnosno raspoloživim strateškim i operativnim resursima, čiji će nositelj biti izravno glasački korpus uz operativnu uporabu sustava Direktna demokracija, koja predstavlja glavni objekt ovoga istraživačkog pothvata. To, praktično, znači da izmjene Izbornog zakona i pripadajuće legislative trebaju poslužiti samo kao logistička potpora suvremenom sustavu za upravljanje državom od strane glasačke baze, po modelu opće poznatog dioničarstva.

Iz primjera nedavnog glasovanja za predstavnike RH u Briselu (Bruxelles, EU) gdje se prvi put koristio princip direktno-demokratskog preferencijalnog glasovanja moglo bi se zaključiti da bi hrvatska partitokratska dogma možda bila spremna prihvatiti sličan preferencijalni način glasovanja za njihove oktroirane liste na kojima se

6

naroda. Je li to demokracija, odnosno vladavina naroda ili Zakonom propisano teroriziranje većine od manjine? Tko je donio taj i takav Izborni zakon, te kome on služi i kakve rezultate producira?





U konačnici, posebno treba naglasiti da se iz rezultata istraživanja, koje je financirala EU sa nepovratnim financijskim sredstvima, a koja se odnose na izradu strateških razvojnih projekta i programa, koje je EU usvojila za potrebe svoga strateškog razvoja, može utvrditi da Hrvatska raspolaže sa strateškim resursima, od međunarodnog interesa, čija se vrijednost procjenjuje na više od 56 milijardi EUR-a i čijom aplikacijom, koja se može izvesti bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje hrvatskog teritorija, Hrvatska može postati zemljom blagostanja. Potrebna je samo politička volja kojom će vladajući političari - partitokrati dopustiti hrvatskim stručnim timovima da Hrvatsku učine jednom od najbogatijih zemalja u Europi.

Naprotiv, danas je razvidno da vladajuće političke partije u RH nikada neće dozvoliti stručnim ljudima da pokažu što znaju i mogu, odnosno da pokrenu hrvatski New Deal za koji postoje svi potrebni uvjeti. To će biti dopušteno tek kada sustav Direktna demokracija supstituira vladajuću partitokratsku dogmu, kao izraz volje većine hrvatskog naroda (>51% ukupnog biračkog korpusa), koju će iskazati na posebnom referendumu čije rezultate neće uspjeti neutralizirati tzv. demokratska vlast, kao što to čini danas s drugim referendumima kao elementom budućeg sustava Direktna demokracija.

7

1. UVOD Danas, u Demokratskoj Republici Hrvatskoj, više nije upitno da

je, nakon više od dva desetljeća vladavine tzv. demokratske vlasti, dovedena pred gotovo neizbježni bankrot i narodnu bijedu, ali se traži konkretni odgovor na pitanje: Ima li izlaza iz aktualnog katastrofalnog stanja? Teško bi se bilo pomiriti sa činjenicom da nema izlaza, kako bi se to moglo prepoznati iz nemoći vladajućih partija i njihovih predsjednika, koje se isključivo bave sami sa sobom i smišljanjem novih laži i podvala narodu za dobivanje makar još jednog mandata vladanja. Izlaz iz recesije i sve veće bijede sasvim sigurno postoji, ali on se ne može očekivati od onih koji su tu bijedu proizveli, a koji imaju, po svome Izbornom zakonu, osiguranu pobjedu na predstojećim izborima posredstvom oktroiranih i kupljenih glasova oko 20% glasačkog tijela. To, praktično, znači da je neophodno i žurno promijeniti taj njihov Izborni zakon i druge pravne akte koji su u funkcijskoj sprezi s njime, a to se može postići isključivo usvajanjem i dosljednom primjenom sustava Direktna demokracija.

Slijedom takvog promišljanja može se utvrditi - da temeljni predmet istraživanja u ovom razvojnom programu i projektu, odnosno ovoj publikaciji, predstavlja Izborni zakon i s njime interakcijski povezana legislativa bez čije se korjenite promjene ne može niti promišljati traženje sigurnog, trajnog i dugovječnog izlaska RH iz aktualne ekonomske i moralne recesije, koja prijeti njezinim bankrotom i uništenjem.

Bilo bi gotovo idealno - kada bi se samo izmjenom postojećeg Izbornog zakona u RH moglo osigurati instrumente za izlazak iz teške ekonomske i moralne krize i sigurnog državnog bankrota. Međutim, dubina i struktura krize te načini njezinog nastajanja upućuju i na potrebu kreiranja novog sustava upravljanja državnim funkcijama, odnosno raspoloživim strateškim i operativnim resursima, čiji će nositelj biti izravno glasački korpus uz operativnu uporabu sustava Direktna demokracija, koja predstavlja glavni objekt ovoga istraživačkog pothvata. To, praktično, znači da izmjene Izbornog zakona i pripadajuće legislative trebaju poslužiti samo kao logistička potpora suvremenom sustavu za upravljanje državom od strane glasačke baze, po modelu opće poznatog dioničarstva.

Iz primjera nedavnog glasovanja za predstavnike RH u Briselu (Bruxelles, EU) gdje se prvi put koristio princip direktno-demokratskog preferencijalnog glasovanja moglo bi se zaključiti da bi hrvatska partitokratska dogma možda bila spremna prihvatiti sličan preferencijalni način glasovanja za njihove oktroirane liste na kojima se

8

nema za koga glasati, jer na te liste dolaze najlošiji i 100% partiji poslušni ljudi, što otvara ključni problem mogućeg krpanja ovoga kriminalnog Izbornog načina i ujedno ogromni problem prihvaćanja novog izravnog demokratskog sustava, a što je ujedno i najvažniji problem ovoga istraživačkog pothvata.

Ovaj, na prvi pogled, nerješivi problem može se pokušati rješavati i riješiti izradom i publikacijom složenog programa i projekta Direktna demokracija, koji bi trebao snagom nepobitnih argumenata pokazati put izlaska RH iz ove teške krize, što predstavlja temeljnu svrhu njezine izrade i korištenja kao i ovoga novog sustava upravljanja državnim funkcijama.

Temeljni cilj izrade i javne uporabe ove publikacije je pokušaj jednostavne i transparentne prezentacije današnjeg stvarnog stanja na području Demokratske Republike Hrvatske i pokazivanje jednog od realnih i operativno izvedivih rješenja te problematike kroz projektiranje, prihvaćanje (preko referenduma), aplikacije i regulacije tijekom primjene pouzdanog sustava Direktna demokracija u kojemu, do sada pasivni građani s prvom glasa (oko 70% biračkog tijela), preuzimaju stvarnu državnu vlast u svoje ruke. Stupanjem na snagu ovoga novog istinskog demokratskog sustava nitko neće imati potrebe ni mogućnosti da svoj nerad i loš uspjeh opravdava s nikakvom briselskom, beogradskom, bečkom ili nekom drugom birokracijom kao alibijem.

Nastavno - na prethodno opisana praktična promišljanja i rješavanja aktualne problematike mogla bi se istaknuti slijedeća Radna hipoteza: U današnjim okolnostima i razini stručne pismenosti te odgovornosti hrvatskog glasačkog korpusa (pasivnih 70%) predloženi sustav Direktna demokracija realno omogućava definitivni izlazak Demokratske Republike Hrvatske iz teške ekonomske i moralno-političke krize na dugi vremenski rok bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje 1m2 državnog teritorija.

Razumije se da se rezultatima ovih istraživanja treba dokazati ili opovrgnuti prethodno postavljena radna hipoteza, a što će svaki korisnik/čitatelj sam prosuditi na temelju raspoloživih argumenata.

Postizanje ovako ambiciozno postavljenih ciljeva u procesima spašavanja Domovine Hrvatske od gotovo sigurne propasti, ovaj istraživački rad bilo je potrebno strukturno podijeliti u šest međusobno interakcijski povezanih dijelova, koji čine jednu homogenu, praktično izvedivu i edukativnu cjelinu:

U prvom dijelu Uvodu, bilo je potrebno ukratko naznačiti predmet, problem i objekt istraživanja, radnu hipotezu te ciljeve i svrhu ovoga programa i projekta kojemu je zadatak uvođenje sustava Direktna

9

demokracija kako bi se čitatelja transparentno upoznalo s temeljnim povodima i razlozima za pokretanje ovoga velikog i osobito složenog procesa, koji će sigurno izazvati snažan otpor vladajućih struktura koje su Hrvatsku sustavno uništavale i dalje uništavaju, ali koje ovaj proces više ne mogu i ne smiju zaustaviti, ako ga hrvatski narod prihvati, jer po Ustavu „Vlast izvire iz naroda i pripada narodu...“.

Drugi dio ove publikacije, uz naslov, Pojam, struktura i funkcija direktne demokracije kao sustava, sadrži jednostavni popis, opis i pojašnjenje svih stručnih pojmova i mogućnosti njihove aplikacije, koji se nužno koriste, ne samo u teorijskom elaboriranju sustava Direktna demokracija, nego i njegove aplikacije te regulacije tijekom primjene u praktičnom životu.

Sažetak analize političkog i gospodarskog sustava u Hrvatskoj, naslov je trećeg poglavlja ove publikacije čiji je zadatak ukratko i argumentirano pokazati svakom čitatelju u kakvom se gospodarskom, socijalnom i društveno-političkom stanju nalazi Republika Hrvatska te kakve implikacije nužno slijede i proizlaze iz takvoga stanja, koje je nastalo političkom voljom vladajućih struktura i političara pojedinaca od osamostaljenja do danas, kako bi se moglo naći pravi povod za pokretanje ovoga procesa i projekta, vodeći računa da postojeća vlast nije osvojena sa +51% glasova nego manje od -30%.

Četvrto poglavlje, koje se vodi pod naslovom: Temeljna koncepcija sustava Direktna demokracija, namijenjeno je sažetom elaboriranju ovoga strukturno složenog društvenog i tehnološki zahtjevnog sustava u kojem hrvatski glasači imaju mogućnost da, uz operativno korištenje društvenih mreža, vrlo jednostavno i učinkovito, biraju pojedince i tijela državne vlasti, da toj vlasti daju instrukcije za donošenje odgovarajućih odluka, da nadziru procese donošenja važnih odluka i njihovoga provođenja, te opozivaju dužnosnike i pojedina tijela vlasti, koji ne ispunjavaju naloge i očekivanja glasača - naroda, odmah bez čekanja novih izbora.

Razumljivo je da se u pravno uređenoj državi, kakva bi konačno trebala postati i Republika Hrvatska, treba najprije obaviti izmjene sustavnih zakona i Ustava kao podloga za izradu i uspješnu aplikaciju narodnog demokratskog sustava, što je ukratko elaborirano u petom dijelu ove publikacije pod naslovom: Okvirni koncept izmjena i dopuna postojeće legislative u Hrvatskoj.

Budući da se Republika Hrvatska nalazi pred državnim bankrotom i drugim opasnostima koje izgledaju neizbježnim, bilo je potrebno šesto poglavlje, pod naslovom Prijedlog terminskog plana i programa aplikacije sustava Direktna demokracija, namijeniti za izradu mogućeg terminskog plana za operativno provođenje važnijih

8

nema za koga glasati, jer na te liste dolaze najlošiji i 100% partiji poslušni ljudi, što otvara ključni problem mogućeg krpanja ovoga kriminalnog Izbornog načina i ujedno ogromni problem prihvaćanja novog izravnog demokratskog sustava, a što je ujedno i najvažniji problem ovoga istraživačkog pothvata.

Ovaj, na prvi pogled, nerješivi problem može se pokušati rješavati i riješiti izradom i publikacijom složenog programa i projekta Direktna demokracija, koji bi trebao snagom nepobitnih argumenata pokazati put izlaska RH iz ove teške krize, što predstavlja temeljnu svrhu njezine izrade i korištenja kao i ovoga novog sustava upravljanja državnim funkcijama.

Temeljni cilj izrade i javne uporabe ove publikacije je pokušaj jednostavne i transparentne prezentacije današnjeg stvarnog stanja na području Demokratske Republike Hrvatske i pokazivanje jednog od realnih i operativno izvedivih rješenja te problematike kroz projektiranje, prihvaćanje (preko referenduma), aplikacije i regulacije tijekom primjene pouzdanog sustava Direktna demokracija u kojemu, do sada pasivni građani s prvom glasa (oko 70% biračkog tijela), preuzimaju stvarnu državnu vlast u svoje ruke. Stupanjem na snagu ovoga novog istinskog demokratskog sustava nitko neće imati potrebe ni mogućnosti da svoj nerad i loš uspjeh opravdava s nikakvom briselskom, beogradskom, bečkom ili nekom drugom birokracijom kao alibijem.

Nastavno - na prethodno opisana praktična promišljanja i rješavanja aktualne problematike mogla bi se istaknuti slijedeća Radna hipoteza: U današnjim okolnostima i razini stručne pismenosti te odgovornosti hrvatskog glasačkog korpusa (pasivnih 70%) predloženi sustav Direktna demokracija realno omogućava definitivni izlazak Demokratske Republike Hrvatske iz teške ekonomske i moralno-političke krize na dugi vremenski rok bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje 1m2 državnog teritorija.

Razumije se da se rezultatima ovih istraživanja treba dokazati ili opovrgnuti prethodno postavljena radna hipoteza, a što će svaki korisnik/čitatelj sam prosuditi na temelju raspoloživih argumenata.

Postizanje ovako ambiciozno postavljenih ciljeva u procesima spašavanja Domovine Hrvatske od gotovo sigurne propasti, ovaj istraživački rad bilo je potrebno strukturno podijeliti u šest međusobno interakcijski povezanih dijelova, koji čine jednu homogenu, praktično izvedivu i edukativnu cjelinu:

U prvom dijelu Uvodu, bilo je potrebno ukratko naznačiti predmet, problem i objekt istraživanja, radnu hipotezu te ciljeve i svrhu ovoga programa i projekta kojemu je zadatak uvođenje sustava Direktna

9

demokracija kako bi se čitatelja transparentno upoznalo s temeljnim povodima i razlozima za pokretanje ovoga velikog i osobito složenog procesa, koji će sigurno izazvati snažan otpor vladajućih struktura koje su Hrvatsku sustavno uništavale i dalje uništavaju, ali koje ovaj proces više ne mogu i ne smiju zaustaviti, ako ga hrvatski narod prihvati, jer po Ustavu „Vlast izvire iz naroda i pripada narodu...“.

Drugi dio ove publikacije, uz naslov, Pojam, struktura i funkcija direktne demokracije kao sustava, sadrži jednostavni popis, opis i pojašnjenje svih stručnih pojmova i mogućnosti njihove aplikacije, koji se nužno koriste, ne samo u teorijskom elaboriranju sustava Direktna demokracija, nego i njegove aplikacije te regulacije tijekom primjene u praktičnom životu.

Sažetak analize političkog i gospodarskog sustava u Hrvatskoj, naslov je trećeg poglavlja ove publikacije čiji je zadatak ukratko i argumentirano pokazati svakom čitatelju u kakvom se gospodarskom, socijalnom i društveno-političkom stanju nalazi Republika Hrvatska te kakve implikacije nužno slijede i proizlaze iz takvoga stanja, koje je nastalo političkom voljom vladajućih struktura i političara pojedinaca od osamostaljenja do danas, kako bi se moglo naći pravi povod za pokretanje ovoga procesa i projekta, vodeći računa da postojeća vlast nije osvojena sa +51% glasova nego manje od -30%.

Četvrto poglavlje, koje se vodi pod naslovom: Temeljna koncepcija sustava Direktna demokracija, namijenjeno je sažetom elaboriranju ovoga strukturno složenog društvenog i tehnološki zahtjevnog sustava u kojem hrvatski glasači imaju mogućnost da, uz operativno korištenje društvenih mreža, vrlo jednostavno i učinkovito, biraju pojedince i tijela državne vlasti, da toj vlasti daju instrukcije za donošenje odgovarajućih odluka, da nadziru procese donošenja važnih odluka i njihovoga provođenja, te opozivaju dužnosnike i pojedina tijela vlasti, koji ne ispunjavaju naloge i očekivanja glasača - naroda, odmah bez čekanja novih izbora.

Razumljivo je da se u pravno uređenoj državi, kakva bi konačno trebala postati i Republika Hrvatska, treba najprije obaviti izmjene sustavnih zakona i Ustava kao podloga za izradu i uspješnu aplikaciju narodnog demokratskog sustava, što je ukratko elaborirano u petom dijelu ove publikacije pod naslovom: Okvirni koncept izmjena i dopuna postojeće legislative u Hrvatskoj.

Budući da se Republika Hrvatska nalazi pred državnim bankrotom i drugim opasnostima koje izgledaju neizbježnim, bilo je potrebno šesto poglavlje, pod naslovom Prijedlog terminskog plana i programa aplikacije sustava Direktna demokracija, namijeniti za izradu mogućeg terminskog plana za operativno provođenje važnijih

10

aktivnosti, uključujući i veliki narodni referendum bez kojeg neće biti moguće uopće pristupiti spašavanju hrvatske Domovine, koja je u velikoj opasnosti.

Na kraju u Zaključku ukratko su navedeni temeljni rezultati rada na ovome programu i projektu iz kojih se može utvrditi važnost i složenost ovoga procesa te program neophodnih aktivnosti, koje treba žurno poduzimati, ako to narod prihvaća.

11

2. POJAM, STRUKTURA I FUNKCIJA DIREKTNE DEMOKRACIJE KAO SUSTAVA

Pojam, riječ, akronim ili kako god se to zvalo, demokracija čini

redoviti sadržaj javnih nastupa političara, koji jednostavno ne mogu vjerovati da je demokracija moguća i da uopće postoji, ali su naučili da je to dobro sredstvo za osvajanje vlasti. Nije potrebno trošiti puno živaca i vremena da se spozna koliko je vlast privlačna. Dovoljno je baciti mali pogled na hrvatsku društvenu i političku scenu da se vidi kako svaki sat niču nove političke partije i njihovi savezi, kako npr. liječnici kao najhumanije profesije hrle u političke partije koje su kroz povijest dokazane kao najnehumanije skupine nekakvih čovjekolikih bića kojima živi i mrtvi ljudi, sa svojim sudbinama, čine obično sredstvo za postizanje njihovih osobnih želja i ambicija.

Poznato je da političari i prostitucija predstavljaju jedne od najstarijih osobno unosnih zanimanja, ali je također poznato da se danas i sa tim i takvim političarima može i mora upravljati od strane naroda, što se javlja pod pojmom demokracija. Svoja demokratska prava, ali i obveze narod može ostvarivati kroz institut indirektne ili posredničke demokracije, kao i sustavom Direktne demokracije, pri čemu se mora naglasiti interakcijska sprega pojmova: pravo i obveza glasovanja - upravljanja državnim funkcijama. Svako razdvajanje ovih važnih pojmova, odnosno funkcionalnih čimbenika, vodi u političarsku anarhiju, što osobito odgovara današnjim i dosadašnjim političarima, koji narodu uporno guraju riječ „pravo“, demokratsko pravo, ljudsko pravo, pravo na život i rad, itd. Hrvatskim političarima ne pada ni na kraj pameti da traže od naroda - glasača obvezno glasovanje kao čin upravljanja državom i državnim funkcijama, jer su oni zloporabom svoga vladanja kupili dovoljan broj glasova i glasača pa su sami sebi zajamčili vlast i vladanje, a što bi im bilo nemoguće postići kada bi postojala obveza glasovanja, jer bi glasovali i slobodni građani.

Dakle, pojam demokracija ili demos (narod) + kracija (vladanje) = vladavina naroda, predstavlja najveću povijesnu tekovinu borbe čovjeka, ljudi, građana, državljana, ..., naroda da vlast bira i mijenja olovkom, bez ognja i mača, bez krvi i ubijanja, bez uobičajenog rušenja i paleži, natpolovičnom i dvotrećinskom većinom svih građana s pravom glasa.

Ovako beletristički istaknuta definicija demokracije izgleda sasvim simpatično i probavljivo, sve dok se ne uđe malo temeljitije u stvarno značenje njezinog sadržaja, odnosno riječi - pojmova s kojima političari vješto manipuliraju da bi sebi priskrbili monarhijsko vladanje.

10

aktivnosti, uključujući i veliki narodni referendum bez kojeg neće biti moguće uopće pristupiti spašavanju hrvatske Domovine, koja je u velikoj opasnosti.

Na kraju u Zaključku ukratko su navedeni temeljni rezultati rada na ovome programu i projektu iz kojih se može utvrditi važnost i složenost ovoga procesa te program neophodnih aktivnosti, koje treba žurno poduzimati, ako to narod prihvaća.

11

2. POJAM, STRUKTURA I FUNKCIJA DIREKTNE DEMOKRACIJE KAO SUSTAVA

Pojam, riječ, akronim ili kako god se to zvalo, demokracija čini

redoviti sadržaj javnih nastupa političara, koji jednostavno ne mogu vjerovati da je demokracija moguća i da uopće postoji, ali su naučili da je to dobro sredstvo za osvajanje vlasti. Nije potrebno trošiti puno živaca i vremena da se spozna koliko je vlast privlačna. Dovoljno je baciti mali pogled na hrvatsku društvenu i političku scenu da se vidi kako svaki sat niču nove političke partije i njihovi savezi, kako npr. liječnici kao najhumanije profesije hrle u političke partije koje su kroz povijest dokazane kao najnehumanije skupine nekakvih čovjekolikih bića kojima živi i mrtvi ljudi, sa svojim sudbinama, čine obično sredstvo za postizanje njihovih osobnih želja i ambicija.

Poznato je da političari i prostitucija predstavljaju jedne od najstarijih osobno unosnih zanimanja, ali je također poznato da se danas i sa tim i takvim političarima može i mora upravljati od strane naroda, što se javlja pod pojmom demokracija. Svoja demokratska prava, ali i obveze narod može ostvarivati kroz institut indirektne ili posredničke demokracije, kao i sustavom Direktne demokracije, pri čemu se mora naglasiti interakcijska sprega pojmova: pravo i obveza glasovanja - upravljanja državnim funkcijama. Svako razdvajanje ovih važnih pojmova, odnosno funkcionalnih čimbenika, vodi u političarsku anarhiju, što osobito odgovara današnjim i dosadašnjim političarima, koji narodu uporno guraju riječ „pravo“, demokratsko pravo, ljudsko pravo, pravo na život i rad, itd. Hrvatskim političarima ne pada ni na kraj pameti da traže od naroda - glasača obvezno glasovanje kao čin upravljanja državom i državnim funkcijama, jer su oni zloporabom svoga vladanja kupili dovoljan broj glasova i glasača pa su sami sebi zajamčili vlast i vladanje, a što bi im bilo nemoguće postići kada bi postojala obveza glasovanja, jer bi glasovali i slobodni građani.

Dakle, pojam demokracija ili demos (narod) + kracija (vladanje) = vladavina naroda, predstavlja najveću povijesnu tekovinu borbe čovjeka, ljudi, građana, državljana, ..., naroda da vlast bira i mijenja olovkom, bez ognja i mača, bez krvi i ubijanja, bez uobičajenog rušenja i paleži, natpolovičnom i dvotrećinskom većinom svih građana s pravom glasa.

Ovako beletristički istaknuta definicija demokracije izgleda sasvim simpatično i probavljivo, sve dok se ne uđe malo temeljitije u stvarno značenje njezinog sadržaja, odnosno riječi - pojmova s kojima političari vješto manipuliraju da bi sebi priskrbili monarhijsko vladanje.

12

Pa što sadrži taj pojam „vlast“ ili „vladanje“ za koje se tako krvoločno bore ta čovjekolika bića zvana političari? Vladanje je nadređena funkcija upravljanja ljudima i strateškim resursima. Upravljati znači donositi obvezujuće odluke o ulaganju ili svjesnom (rizičnom) žrtvovanju raspoloživog kapitala radi ostvarenja dobiti ili profita, odnosno narodnog blagostanja u zemlji s kojom upravlja njezina država.

Očito je da funkciju upravljanja mogu uspješno obnašati isključivo stručni i moralno izvrsni kadrovi, što političarima, kao monarsima sa skromnim stručnim znanjima i minijaturnim moralnim kodeksom, apsolutno ne odgovara pa te funkcije povjeravaju ljudima sa kojima mogu bezuvjetno vladati, a to znači ljudima čije su stručne i moralne kvalitete značajno ispod političarevih pa je jasno zašto država i javna poduzeća strmoglavo propadaju.

U tome konglomeratu funkcija i odnosa važno je znati da pojam „kapital“ označava sve materijalne i humane resurse koji se žrtvuju za postizanje zadanog cilja, odnosno ciljeva, gdje ključnu ulogu ima intelektualni resurs (kapital) bez kojega su sve ostale sastavnice angažiranog kapitala bespredmetne. Mudri narod kaže: „Nije sirotinja onaj tko novaca nema, nego tko pameti (stručnih znanja) nema“, pri čemu se pod pojmom „novac“ ne može razumijevati kapital, kako se to često javno ističe, nego obični parametar vrijednosti uloženih resursa, odnosno kapitala.

Jedan od osobito važnih i u narodu često neprecizno interpretiranih pojmova predstavlja pojam „država“, kojega Karl Marks definira kao instrument prisile putem kojeg kapitalistička (vladajuća) klasa eksploatira radničku klasu (narod). Nasuprot tome pojam „demokratska država“ (Republika Hrvatska) može se definirati kao javno-pravna osoba koja obnaša zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu vlast na području zemlje kao izraz volje naroda - birača, pri čemu pojam „zemlja“ označava državno-pravni prostor omeđen međunarodno priznatim granicama na kojem država obnaša (1) zakonodavnu, (2) izvršnu i (3) pravosudnu vlast.

Hrvatskom državom upravlja politika ili sasvim precizno političke stranke, odnosno političari u liku i djelu njihovih predsjednika na način kako su to sami kreirali, ali pod nazivnikom „demokracije“, što znači u ime i za račun hrvatskog naroda, odnosno birača. U aktualnom trenutku nije nevažno istaknuti da su neki od vladajućih partijskih čelnika osuđeni za teška kaznena djela i veleizdaju, te da nema dosta zatvorskog prostora za sve političare koji bi tamo trebali doći, što nameće potrebu žurnog odgovora na pitanje: Može li narod, odnosno građani s pravom glasa, konačno preuzeti funkciju upravljanja

13

hrvatskom državom i tako preventivno spriječiti ili sanirati državni bankrot, koji izgleda gotovo neizbježnim?

U istraživanju konkretnog i argumentiranog odgovora na prethodno postavljeno pitanje drži se važnim prisjetiti se na neke ankete koje su provođene u cilju traženja razloga zašto građani ne izlaze na izbore i zašto ne poštuju tekovine teške i dugovječne narodne borbe za postavljanje i mijenjanje vlasti putem olovke: „Nemam za koga glasati“; „Svi su ti tamo političari isti“; „Moj glas ionako neće ništa promijeniti, jer već su to sve sredili ti naši političari pa je svejedno kako mi glasamo“; „Svi su političari lopovi pa bi još htjeli da za njih i glasam“, itd.

Jedan od realno mogućih izlaza iz ove i ovakve teške krize morala predstavlja sustav Direktna demokracija?!

Direktna demokracija predstavlja neposrednu vlast naroda (demos). Građanin prevladava svoje egoistične, a grupa svoje partikularne interese uvijek u korist općeg dobra. Direktna demokracija podrazumijeva snažno sudjelovanje i uključivanje stanovništva kod političkog odlučivanja. Direktna demokracija može biti i dio predstavničkog sustava demokracije. U novije vrijeme javlja se pojam Nova demokracija kao oblik direktne demokracije kroz referendume preko Interneta.

Direktna demokracija je postojala u staroj Ateni kada su svi slobodni ljudi izlazili na gradski trg i odlučivali o različitim pitanjima od općeg interesa. Ipak, mnogi ne smatraju staru Atenu idealnim primjerom direktne demokracije, s obzirom da je samo mali dio građanstva smio glasovati, dok žene, robovi i stranci nisu imali to pravo. Samo je oko 16% ukupnog stanovništva imalo pravo glasa. Glasanjem su se, u staroj Ateni, donosile odluke izravno, umjesto da se biraju predstavnici kao u današnjoj demokraciji.

Direktna demokracija sve je češći zahtjev, u nedavnoj europskoj povijesti uglavnom vezan uz društvene potrese i promjene. Godine 2012. uvedena je direktna demokracija i u EU zakonodavnu praksu – prvenstveno kao odgovor na sve glasnije kritike o demokratskom deficitu unutar Europske unije. Europska građanska inicijativa (European Citizen Initiative-ECI) predstavlja prvi transnacionalni, direktno demokratski mehanizam u povijesti EU, koji omogućuje građanima da predlažu pravne akte i tako uvode odgovarajuće promjene. Kroz Europsku građansku inicijativu, koja je stupila na snagu 01.04.2012., građani imaju mogućnost predložiti pravni akt, koji će vrijediti u cijeloj EU. Potreban je milijun potpisa iz najmanje 7 država članica, a inicijative se mogu odnositi samo na područja nad kojima EC (Europska Komisija) ima nadležnost.

12

Pa što sadrži taj pojam „vlast“ ili „vladanje“ za koje se tako krvoločno bore ta čovjekolika bića zvana političari? Vladanje je nadređena funkcija upravljanja ljudima i strateškim resursima. Upravljati znači donositi obvezujuće odluke o ulaganju ili svjesnom (rizičnom) žrtvovanju raspoloživog kapitala radi ostvarenja dobiti ili profita, odnosno narodnog blagostanja u zemlji s kojom upravlja njezina država.

Očito je da funkciju upravljanja mogu uspješno obnašati isključivo stručni i moralno izvrsni kadrovi, što političarima, kao monarsima sa skromnim stručnim znanjima i minijaturnim moralnim kodeksom, apsolutno ne odgovara pa te funkcije povjeravaju ljudima sa kojima mogu bezuvjetno vladati, a to znači ljudima čije su stručne i moralne kvalitete značajno ispod političarevih pa je jasno zašto država i javna poduzeća strmoglavo propadaju.

U tome konglomeratu funkcija i odnosa važno je znati da pojam „kapital“ označava sve materijalne i humane resurse koji se žrtvuju za postizanje zadanog cilja, odnosno ciljeva, gdje ključnu ulogu ima intelektualni resurs (kapital) bez kojega su sve ostale sastavnice angažiranog kapitala bespredmetne. Mudri narod kaže: „Nije sirotinja onaj tko novaca nema, nego tko pameti (stručnih znanja) nema“, pri čemu se pod pojmom „novac“ ne može razumijevati kapital, kako se to često javno ističe, nego obični parametar vrijednosti uloženih resursa, odnosno kapitala.

Jedan od osobito važnih i u narodu često neprecizno interpretiranih pojmova predstavlja pojam „država“, kojega Karl Marks definira kao instrument prisile putem kojeg kapitalistička (vladajuća) klasa eksploatira radničku klasu (narod). Nasuprot tome pojam „demokratska država“ (Republika Hrvatska) može se definirati kao javno-pravna osoba koja obnaša zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu vlast na području zemlje kao izraz volje naroda - birača, pri čemu pojam „zemlja“ označava državno-pravni prostor omeđen međunarodno priznatim granicama na kojem država obnaša (1) zakonodavnu, (2) izvršnu i (3) pravosudnu vlast.

Hrvatskom državom upravlja politika ili sasvim precizno političke stranke, odnosno političari u liku i djelu njihovih predsjednika na način kako su to sami kreirali, ali pod nazivnikom „demokracije“, što znači u ime i za račun hrvatskog naroda, odnosno birača. U aktualnom trenutku nije nevažno istaknuti da su neki od vladajućih partijskih čelnika osuđeni za teška kaznena djela i veleizdaju, te da nema dosta zatvorskog prostora za sve političare koji bi tamo trebali doći, što nameće potrebu žurnog odgovora na pitanje: Može li narod, odnosno građani s pravom glasa, konačno preuzeti funkciju upravljanja

13

hrvatskom državom i tako preventivno spriječiti ili sanirati državni bankrot, koji izgleda gotovo neizbježnim?

U istraživanju konkretnog i argumentiranog odgovora na prethodno postavljeno pitanje drži se važnim prisjetiti se na neke ankete koje su provođene u cilju traženja razloga zašto građani ne izlaze na izbore i zašto ne poštuju tekovine teške i dugovječne narodne borbe za postavljanje i mijenjanje vlasti putem olovke: „Nemam za koga glasati“; „Svi su ti tamo političari isti“; „Moj glas ionako neće ništa promijeniti, jer već su to sve sredili ti naši političari pa je svejedno kako mi glasamo“; „Svi su političari lopovi pa bi još htjeli da za njih i glasam“, itd.

Jedan od realno mogućih izlaza iz ove i ovakve teške krize morala predstavlja sustav Direktna demokracija?!

Direktna demokracija predstavlja neposrednu vlast naroda (demos). Građanin prevladava svoje egoistične, a grupa svoje partikularne interese uvijek u korist općeg dobra. Direktna demokracija podrazumijeva snažno sudjelovanje i uključivanje stanovništva kod političkog odlučivanja. Direktna demokracija može biti i dio predstavničkog sustava demokracije. U novije vrijeme javlja se pojam Nova demokracija kao oblik direktne demokracije kroz referendume preko Interneta.

Direktna demokracija je postojala u staroj Ateni kada su svi slobodni ljudi izlazili na gradski trg i odlučivali o različitim pitanjima od općeg interesa. Ipak, mnogi ne smatraju staru Atenu idealnim primjerom direktne demokracije, s obzirom da je samo mali dio građanstva smio glasovati, dok žene, robovi i stranci nisu imali to pravo. Samo je oko 16% ukupnog stanovništva imalo pravo glasa. Glasanjem su se, u staroj Ateni, donosile odluke izravno, umjesto da se biraju predstavnici kao u današnjoj demokraciji.

Direktna demokracija sve je češći zahtjev, u nedavnoj europskoj povijesti uglavnom vezan uz društvene potrese i promjene. Godine 2012. uvedena je direktna demokracija i u EU zakonodavnu praksu – prvenstveno kao odgovor na sve glasnije kritike o demokratskom deficitu unutar Europske unije. Europska građanska inicijativa (European Citizen Initiative-ECI) predstavlja prvi transnacionalni, direktno demokratski mehanizam u povijesti EU, koji omogućuje građanima da predlažu pravne akte i tako uvode odgovarajuće promjene. Kroz Europsku građansku inicijativu, koja je stupila na snagu 01.04.2012., građani imaju mogućnost predložiti pravni akt, koji će vrijediti u cijeloj EU. Potreban je milijun potpisa iz najmanje 7 država članica, a inicijative se mogu odnositi samo na područja nad kojima EC (Europska Komisija) ima nadležnost.

14

Tijekom svibnja 2013.g. aktivno je 10-ak inicijativa, a još nijedna nije dobila priliku postati legislativom, budući da samo proces sakupljanja potpisa traje godinu dana. Pravo na vodu, kao jedna od najuspješnijih pokrenutih inicijativa u trenutku pisanja ovog teksta ima već 953.942 potpisa. Ona traži od EU da prepozna vodu kao ljudsko pravo i kao esencijalnu javnu uslugu, koja treba biti dostupna svima. Svim građanima treba biti omogućena čista pitka voda i kvalitetna kanalizacija, a ovaj resurs ne smije biti podložan liberalizaciji i tržišnim principima, kažu organizatori, među kojima su i vodeće europske sindikalne organizacije. Milijun glasova je dovoljno za promjenu. Čini se lako? U praksi, predlagatelje očekuju mnoge prepreke, koje se uglavnom tiču kretanja kroz kompleksnu proceduru, te dugotrajan i u konačnici neizvjestan rad. Inicijativu mogu pokrenuti građani iz barem 7 zemalja EU, koji potom trebaju osnovati građanski odbor i registrirati ga pri EC. Za svaku zemlju je propisan minimalan broj potpisnika, ovisno o broju stanovnika. Predlagatelji moraju navesti i svoje financijske izvore, odnosno sponzore koji će inicijativu novčano poduprijeti s minimalno 500 € godišnje. Ako su ispunjeni svi uvjeti, EC će registrirati inicijativu i skupljanje potpisa može početi, uključujući ime, adresu, datum rođenja i državljanstvo potpisnika. Potpise je moguće sakupljati na papiru, ali i putem online platforme, a prikupljene potpise zatim moraju ovjeriti nadležne institucije matične države. I na kraju – čak i ako su svi prethodni uvjeti zadovoljeni i milijun potpisa zaista sakupljeno, EC zadržava pravo odluke da li će prihvatiti inicijativu ili ne. Ako ju prihvati, Komisija inicijativu šalje Europskom parlamentu i Europskom vijeću, nakon čega inicijativa može postati i zakonom.

Iz dosadašnjih primjera čini se kako EC favorizira demokratske prijedloge koji ne bi izazvali radikalne političko-ekonomske promjene (posljedice) kakve bi na primjer imao odbijeni prijedlog postupnog ukidanja nuklearne energije. Iako kritizirana zbog svoje izvedbe, ali i političkih pretpostavki, inicijativa predstavlja veliku mogućnost mobilizacije građana, posebice za područja recentnih društvenih borbi poput zaštite prirodnih resursa ili pak slobode interneta. ECI je, za hrvatske građane, postala aktualna odmah nakon ulaska Hrvatske u EU, što hrvatskim građanima omogućava pokretanje inicijativa ili uključivanje u postojeće, kao stvarni način konzumiranja prava europskog građanstva.

Direktna demokracija, na određeni način, živi i u Hrvatskoj. U Dubrovniku je održan referendum o projektu golfa na Srđu. Zbog drame petogodišnje djevojčice Nore Šitum i problema u prikupljanju novca za njezino liječenje u SAD-u, pokrenuta je online peticija za ukidanje

15

PDV-a na humanitarne donacije. Od peticije do odluke dalek je put, ali je i to korak prema pravednijem i boljem uređenju društva u kojem hrvatski građani žive. Posredstvom programa Mala Nora razotkriven je apsurd oporezivanja humanosti, koju bi hrvatski građani trebali poticati na svaki način. Također, iz sredstava javnog priopćavanja može se detektirati dugotrajno pokretanje postupka za prikupljanje potpisa, od gospodina Mijata Stanića za održavanje referenduma protiv monetizacije autocesta, ali i protiv rasprodaje hrvatskog dobra, šuma, voda, obale, profitabilnih državnih tvrtki. Zatim referendum udruge „U ime obitelji“, o braku muškarca i žene. Prikupljeni su potpisi Sindikata o zabrani Outsourcinga u javnim državnim ustanovama, kao i za referendum protiv dvojezičnih - ćiriličnih naziva u Vukovaru koji se, prema riječima aktualnog predsjednika Vlade, nikada neće održati, što se ne bi moglo podvesti pod pojam „demokracija“, pa čak ni nakon aktualne dnevno političke presude Ustavnog suda kojom se referendumsko pitanje proglašava neustavnim pa referenduma neće biti, ali ne smiju se postavljati nove dvojezične ploče u Vukovaru dokle to pitanje ne uredi vukovarska lokalna samouprava svojim Statutom, a u protivnom Vlada posebnim zakonom[2]. (Ako je nešto neustavno onda treba ili mijenjati Ustav ili sve implikacije iz inkriminiranog predmeta uskladiti s Ustavnim odredbama).

Očito je kako na pitanju Srđa, male Nore i rasprodaje hrvatske imovine te drugih predmeta, niče ista ideja uključivanja građana u direktno odlučivanje. Bit će to dug, mukotrpan i neizvjestan proces stvaranja snažnog civilnog društva i utjecajnih građanskih inicijativa. Ništa se neće dogoditi preko noći, ali je svejedno ugodna spoznaja da u Hrvatskoj živi direktna demokracija. Zasad je to krhka biljka, ali od nje nipošto ne treba odustajati nego odmah krenuti u stvaranje temeljnih preduvjeta za izravni izbor saborskih zastupnika, biranje predsjednika Vlade i njegovih predloženih ministara, ali i njihovih opoziva i zamjenjivanja prije isteka redovnog mandata, ako ne ispunjavaju zahtjeve pučanstva, itd.

Razumljivo je da sustav Direktna demokracija obuhvaća i vrlo veliki tehnološki program u vidu logistike procesima dinamičkog upravljanja svim državnim funkcijama u realnom prostoru i vremenu, koji nije predmetom ove publikacije, ali koji je u procesu izrade i operativnog testiranja preko društvenih mreža, koje će potaknuti minimalno oko 70% do sada pasivnih glasača da postanu upravljačka snaga moderne Demokratske Republike Hrvatske.

14

Tijekom svibnja 2013.g. aktivno je 10-ak inicijativa, a još nijedna nije dobila priliku postati legislativom, budući da samo proces sakupljanja potpisa traje godinu dana. Pravo na vodu, kao jedna od najuspješnijih pokrenutih inicijativa u trenutku pisanja ovog teksta ima već 953.942 potpisa. Ona traži od EU da prepozna vodu kao ljudsko pravo i kao esencijalnu javnu uslugu, koja treba biti dostupna svima. Svim građanima treba biti omogućena čista pitka voda i kvalitetna kanalizacija, a ovaj resurs ne smije biti podložan liberalizaciji i tržišnim principima, kažu organizatori, među kojima su i vodeće europske sindikalne organizacije. Milijun glasova je dovoljno za promjenu. Čini se lako? U praksi, predlagatelje očekuju mnoge prepreke, koje se uglavnom tiču kretanja kroz kompleksnu proceduru, te dugotrajan i u konačnici neizvjestan rad. Inicijativu mogu pokrenuti građani iz barem 7 zemalja EU, koji potom trebaju osnovati građanski odbor i registrirati ga pri EC. Za svaku zemlju je propisan minimalan broj potpisnika, ovisno o broju stanovnika. Predlagatelji moraju navesti i svoje financijske izvore, odnosno sponzore koji će inicijativu novčano poduprijeti s minimalno 500 € godišnje. Ako su ispunjeni svi uvjeti, EC će registrirati inicijativu i skupljanje potpisa može početi, uključujući ime, adresu, datum rođenja i državljanstvo potpisnika. Potpise je moguće sakupljati na papiru, ali i putem online platforme, a prikupljene potpise zatim moraju ovjeriti nadležne institucije matične države. I na kraju – čak i ako su svi prethodni uvjeti zadovoljeni i milijun potpisa zaista sakupljeno, EC zadržava pravo odluke da li će prihvatiti inicijativu ili ne. Ako ju prihvati, Komisija inicijativu šalje Europskom parlamentu i Europskom vijeću, nakon čega inicijativa može postati i zakonom.

Iz dosadašnjih primjera čini se kako EC favorizira demokratske prijedloge koji ne bi izazvali radikalne političko-ekonomske promjene (posljedice) kakve bi na primjer imao odbijeni prijedlog postupnog ukidanja nuklearne energije. Iako kritizirana zbog svoje izvedbe, ali i političkih pretpostavki, inicijativa predstavlja veliku mogućnost mobilizacije građana, posebice za područja recentnih društvenih borbi poput zaštite prirodnih resursa ili pak slobode interneta. ECI je, za hrvatske građane, postala aktualna odmah nakon ulaska Hrvatske u EU, što hrvatskim građanima omogućava pokretanje inicijativa ili uključivanje u postojeće, kao stvarni način konzumiranja prava europskog građanstva.

Direktna demokracija, na određeni način, živi i u Hrvatskoj. U Dubrovniku je održan referendum o projektu golfa na Srđu. Zbog drame petogodišnje djevojčice Nore Šitum i problema u prikupljanju novca za njezino liječenje u SAD-u, pokrenuta je online peticija za ukidanje

15

PDV-a na humanitarne donacije. Od peticije do odluke dalek je put, ali je i to korak prema pravednijem i boljem uređenju društva u kojem hrvatski građani žive. Posredstvom programa Mala Nora razotkriven je apsurd oporezivanja humanosti, koju bi hrvatski građani trebali poticati na svaki način. Također, iz sredstava javnog priopćavanja može se detektirati dugotrajno pokretanje postupka za prikupljanje potpisa, od gospodina Mijata Stanića za održavanje referenduma protiv monetizacije autocesta, ali i protiv rasprodaje hrvatskog dobra, šuma, voda, obale, profitabilnih državnih tvrtki. Zatim referendum udruge „U ime obitelji“, o braku muškarca i žene. Prikupljeni su potpisi Sindikata o zabrani Outsourcinga u javnim državnim ustanovama, kao i za referendum protiv dvojezičnih - ćiriličnih naziva u Vukovaru koji se, prema riječima aktualnog predsjednika Vlade, nikada neće održati, što se ne bi moglo podvesti pod pojam „demokracija“, pa čak ni nakon aktualne dnevno političke presude Ustavnog suda kojom se referendumsko pitanje proglašava neustavnim pa referenduma neće biti, ali ne smiju se postavljati nove dvojezične ploče u Vukovaru dokle to pitanje ne uredi vukovarska lokalna samouprava svojim Statutom, a u protivnom Vlada posebnim zakonom[2]. (Ako je nešto neustavno onda treba ili mijenjati Ustav ili sve implikacije iz inkriminiranog predmeta uskladiti s Ustavnim odredbama).

Očito je kako na pitanju Srđa, male Nore i rasprodaje hrvatske imovine te drugih predmeta, niče ista ideja uključivanja građana u direktno odlučivanje. Bit će to dug, mukotrpan i neizvjestan proces stvaranja snažnog civilnog društva i utjecajnih građanskih inicijativa. Ništa se neće dogoditi preko noći, ali je svejedno ugodna spoznaja da u Hrvatskoj živi direktna demokracija. Zasad je to krhka biljka, ali od nje nipošto ne treba odustajati nego odmah krenuti u stvaranje temeljnih preduvjeta za izravni izbor saborskih zastupnika, biranje predsjednika Vlade i njegovih predloženih ministara, ali i njihovih opoziva i zamjenjivanja prije isteka redovnog mandata, ako ne ispunjavaju zahtjeve pučanstva, itd.

Razumljivo je da sustav Direktna demokracija obuhvaća i vrlo veliki tehnološki program u vidu logistike procesima dinamičkog upravljanja svim državnim funkcijama u realnom prostoru i vremenu, koji nije predmetom ove publikacije, ali koji je u procesu izrade i operativnog testiranja preko društvenih mreža, koje će potaknuti minimalno oko 70% do sada pasivnih glasača da postanu upravljačka snaga moderne Demokratske Republike Hrvatske.

16

3. SAŽETAK ANALIZE POLITIČKOG I GOSPODARSKOG SUSTAVA U HRVATSKOJ

Za potrebe skraćenog istraživanja dosadašnjeg i postojećeg

političkog, odnosno demokratskog sustava u Hrvatskoj potrebno je postaviti pomoćnu hipotezu: u današnjim uvjetima života i rada istinska - direktna demokracija nema supstituta, odnosno ničim se ne može i ne smije zamjenjivati, a u Hrvatskoj istinska demokracija nije nikada bila dopuštena niti je dopušteno stvaranje uvjeta za njezinu projekciju i aplikaciju!.

Demokratska Republika Hrvatska nastala je u procesu krvavog raspadanja bivše SFRJ, što bi se moglo reći u uvjetima kada je bilo gotovo nemoguće uspostaviti i operativno aplicirati istinski demokratski sustav u formiranju zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti. Međutim, po sličnom tzv. demokratskom modelu napuštanja funkcije predsjednika Vlade i političke partije i istovremenog halabukačkog i hajdučkog ubacivanja nove osobe na te državne i političke funkcije, što nema niti jedno obilježje bilo kakve demokracije, u novoj Demokratskoj RH formalno su organizirani izbori za Predsjednika Republike i Sabora i koji je formalno donio odluku o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ izlasku RH iz SFRJ, a konstituirana je Vlada sa nekakvim ministarstvima te nekakav političko-pravosudni način rada pravosudnih tijela koja su donosila odluke po nalogu političara, o čemu svjedoči napis iz sredstava javnog priopćavanja:

„JOSIP PERKOVIĆ, bivši šef Državne bezbjednosti Hrvatske, koji čeka izručenje Njemačkoj zbog umiješanosti u ubojstvo emigranta STJEPANA ÐUREKOVIĆA, prije koji dan je u novinskom intervju otkrio/potvrdio da je on 1986. godine osobno uručio pasoš FRANJI TUÐMANU i dopustio mu odlazak u inozemstvo u nastupnu prijateljsku posjetu „neprijateljskoj emigraciji“. Desilo se to samo tri godine nakon što je, navodno, Perković osmislio Ðurekovićevu likvidaciju u Njemačkoj.

Kompetentni sudionici u večerašnjoj emisiji Forum Hrvatske televizije potvrđuju Perkovićeve tvrdnje, dokazujući, ne previše uvijeno, da je UDB-a aktivno sudjelovala ne samo u međunarodnoj promociji Franje Tuđmana, nego da je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) praktički formirana uz visoko pokroviteljstvo tajne policije na čijem je čelu bio Perković.

„UDB-a je tada predvidjela kako će izgledati raspad SFRJ i procijenila“, kaže dugogodišnji hrvatski emigrant Jakša Kušan, „da je Tuđman najmanje zlo, mnogo manje od braće Veselica, Šime Ðodana, Vlade Gotovca“.

17

Tuđman je naklonost čelnih ljudi UDB-e visoko cijenio - Perković je tokom rata bio šef vojne obavještajno-sigurnosne zajednice, a stotine drugih tajnih policajaca iz mrskog nenarodnog režima rasporedio na važne dužnosti u mladoj hrvatskoj demokraciji.

Teško je izmjeriti, izvagati, komparirati značaj i utjecaj Josipa Perkovića u hrvatskoj i exjugoslavenskoj UDB-i s reputacijom i rejtingom koju je u Kontraobavještajnoj službi JNA imao FIKRET MUSLIMOVIC. Neupitno je tek da su i jedan i drugi, prvi kod Tuđmana, drugi kod ALIJE IZETBEGOVICA imali privilegiran, povlašten status, bili ljudi od najvećeg povjerenja kojima su povjeravani najdelikatniji, najtajniji zadaci.

Pregrubo bi, ili u najmanju ruku nedokazivo, bilo povlačiti paralelu između uloge UDB-e u stvaranju Tuđmana i HDZ-a sa utjecajem KOS-a na profiliranje Stranke demokratske akcije i njenog lidera ALIJE IZETBEGOVIĆA.

Saša Perković, sin Josipa Perkovića, savjetnik je hrvatskog predsjednika IVE JOSIPOVIĆA. Istina, Josipović ga je naslijedio od svog prethodnika STIPE MESIĆA.

Fikret Muslimović je povremeni savjetnik kolektivnog bosanskohercegovačkog predsjednika BAKIRA IZETBEGOVICA. Zanimljivo je, pored ostalog, da se MIROSLAV TUÐMAN emancipirao/distancirao od Perkovića, glavnog tajnog policajca svog oca generala Franje, a da se Bakir Izetbegović, iz nekih neobjašnjivih razloga nikako nije u stanju odlijepiti od generala Muslimovića, savjetnika svog rahmetli oca Alije...

KOMENTAR: Što se tiče Miroslava Tuđmana, pa upravo on je naimenovao Perkovića na rukovodeću poziciju kada je osnovan HIS (Hrvatska izvještajna služba). Sjetimo se ovdje - da je Alija Izetbegović, odmah poslije udbinog prevrata u RBiH, poznatijeg kao Afera „Agrokomerc“, i hitnog puštanja iz zatvora ekspresno dobio pasoš i isto kao i Tuđman poslan u posjetu „neprijateljskoj emigraciji“. O tome je svjedočio Adil Zulfikarpasić na strani 19. u knjizi „Rat u BiH - politički aspekti“1.

Razumljivo je - da se u kriznim trenucima, kao što je bio Domovinski rat i ratne opasnosti, privremeno supstituira demokracija i uvodi nekakvi stečajni ili prisilni upravitelj (pa čak i postavljen od UDB-e), koji izravno donosi sve važnije odluke u dobroj vjeri i u skladu sa Zakonom. Slično je i u poduzećima, a vjerojatno će se stečajni upravitelj 1http://republic-bosnia herzegovina.com/index.php?option=com_k2&view=item&id=826:rat-u-bih-politicki-aspekti&Itemid=517

16

3. SAŽETAK ANALIZE POLITIČKOG I GOSPODARSKOG SUSTAVA U HRVATSKOJ

Za potrebe skraćenog istraživanja dosadašnjeg i postojećeg

političkog, odnosno demokratskog sustava u Hrvatskoj potrebno je postaviti pomoćnu hipotezu: u današnjim uvjetima života i rada istinska - direktna demokracija nema supstituta, odnosno ničim se ne može i ne smije zamjenjivati, a u Hrvatskoj istinska demokracija nije nikada bila dopuštena niti je dopušteno stvaranje uvjeta za njezinu projekciju i aplikaciju!.

Demokratska Republika Hrvatska nastala je u procesu krvavog raspadanja bivše SFRJ, što bi se moglo reći u uvjetima kada je bilo gotovo nemoguće uspostaviti i operativno aplicirati istinski demokratski sustav u formiranju zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti. Međutim, po sličnom tzv. demokratskom modelu napuštanja funkcije predsjednika Vlade i političke partije i istovremenog halabukačkog i hajdučkog ubacivanja nove osobe na te državne i političke funkcije, što nema niti jedno obilježje bilo kakve demokracije, u novoj Demokratskoj RH formalno su organizirani izbori za Predsjednika Republike i Sabora i koji je formalno donio odluku o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ izlasku RH iz SFRJ, a konstituirana je Vlada sa nekakvim ministarstvima te nekakav političko-pravosudni način rada pravosudnih tijela koja su donosila odluke po nalogu političara, o čemu svjedoči napis iz sredstava javnog priopćavanja:

„JOSIP PERKOVIĆ, bivši šef Državne bezbjednosti Hrvatske, koji čeka izručenje Njemačkoj zbog umiješanosti u ubojstvo emigranta STJEPANA ÐUREKOVIĆA, prije koji dan je u novinskom intervju otkrio/potvrdio da je on 1986. godine osobno uručio pasoš FRANJI TUÐMANU i dopustio mu odlazak u inozemstvo u nastupnu prijateljsku posjetu „neprijateljskoj emigraciji“. Desilo se to samo tri godine nakon što je, navodno, Perković osmislio Ðurekovićevu likvidaciju u Njemačkoj.

Kompetentni sudionici u večerašnjoj emisiji Forum Hrvatske televizije potvrđuju Perkovićeve tvrdnje, dokazujući, ne previše uvijeno, da je UDB-a aktivno sudjelovala ne samo u međunarodnoj promociji Franje Tuđmana, nego da je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) praktički formirana uz visoko pokroviteljstvo tajne policije na čijem je čelu bio Perković.

„UDB-a je tada predvidjela kako će izgledati raspad SFRJ i procijenila“, kaže dugogodišnji hrvatski emigrant Jakša Kušan, „da je Tuđman najmanje zlo, mnogo manje od braće Veselica, Šime Ðodana, Vlade Gotovca“.

17

Tuđman je naklonost čelnih ljudi UDB-e visoko cijenio - Perković je tokom rata bio šef vojne obavještajno-sigurnosne zajednice, a stotine drugih tajnih policajaca iz mrskog nenarodnog režima rasporedio na važne dužnosti u mladoj hrvatskoj demokraciji.

Teško je izmjeriti, izvagati, komparirati značaj i utjecaj Josipa Perkovića u hrvatskoj i exjugoslavenskoj UDB-i s reputacijom i rejtingom koju je u Kontraobavještajnoj službi JNA imao FIKRET MUSLIMOVIC. Neupitno je tek da su i jedan i drugi, prvi kod Tuđmana, drugi kod ALIJE IZETBEGOVICA imali privilegiran, povlašten status, bili ljudi od najvećeg povjerenja kojima su povjeravani najdelikatniji, najtajniji zadaci.

Pregrubo bi, ili u najmanju ruku nedokazivo, bilo povlačiti paralelu između uloge UDB-e u stvaranju Tuđmana i HDZ-a sa utjecajem KOS-a na profiliranje Stranke demokratske akcije i njenog lidera ALIJE IZETBEGOVIĆA.

Saša Perković, sin Josipa Perkovića, savjetnik je hrvatskog predsjednika IVE JOSIPOVIĆA. Istina, Josipović ga je naslijedio od svog prethodnika STIPE MESIĆA.

Fikret Muslimović je povremeni savjetnik kolektivnog bosanskohercegovačkog predsjednika BAKIRA IZETBEGOVICA. Zanimljivo je, pored ostalog, da se MIROSLAV TUÐMAN emancipirao/distancirao od Perkovića, glavnog tajnog policajca svog oca generala Franje, a da se Bakir Izetbegović, iz nekih neobjašnjivih razloga nikako nije u stanju odlijepiti od generala Muslimovića, savjetnika svog rahmetli oca Alije...

KOMENTAR: Što se tiče Miroslava Tuđmana, pa upravo on je naimenovao Perkovića na rukovodeću poziciju kada je osnovan HIS (Hrvatska izvještajna služba). Sjetimo se ovdje - da je Alija Izetbegović, odmah poslije udbinog prevrata u RBiH, poznatijeg kao Afera „Agrokomerc“, i hitnog puštanja iz zatvora ekspresno dobio pasoš i isto kao i Tuđman poslan u posjetu „neprijateljskoj emigraciji“. O tome je svjedočio Adil Zulfikarpasić na strani 19. u knjizi „Rat u BiH - politički aspekti“1.

Razumljivo je - da se u kriznim trenucima, kao što je bio Domovinski rat i ratne opasnosti, privremeno supstituira demokracija i uvodi nekakvi stečajni ili prisilni upravitelj (pa čak i postavljen od UDB-e), koji izravno donosi sve važnije odluke u dobroj vjeri i u skladu sa Zakonom. Slično je i u poduzećima, a vjerojatno će se stečajni upravitelj 1http://republic-bosnia herzegovina.com/index.php?option=com_k2&view=item&id=826:rat-u-bih-politicki-aspekti&Itemid=517

18

uskoro pojaviti i Demokratskoj Republici Hrvatskoj, jer je njezina demokratska vlast nastavila funkcionirati na spin parlamentarnim i drugim izborima, onim istim koji su se nužno morali koristiti u kriznim trenucima Rata i ratnih opasnosti, što možda i ne bi trebalo biti problematično da sve to nije rezultiralo uništenjem svega što se moglo uništiti u Hrvatskoj od strane tih demokratski izabranih vlasti, a što je ukratko ilustrirano i vrlo precizno argumentirano u prethodnom dijelu ove publikacije i o čemu svjedoče slijedeći napisi u sredstvima javnog priopćavanja.

Protuustavnost i nelegitimnost provedenih izbora za sedmi saziv sabora RH, održanih 04. prosinca 2011. godine.

Polazeći od temeljnih načela istinske demokracije i ustavnih odredbi: Kako sva vlast izvire iz naroda u kojemu svaki punoljetni građanin ima neotuđivo pravo birati i biti biran – kao jedini stvarni suveren u donošenju odluka – upravo provedeni državni izbori (kao i svi dosadašnji izbori u RH) su doista protuustavni i nepošteni/nelegitimni! To potvrđuju mnogobrojne činjenice:

1. Masovno krivotvoreni (nesređeni) popisi birača: 1.1. U Domovini RH popis birača je „prenapuhan“ za≈ 28%

(umjesto ≈ 3.200.000 punoljetnih građana, prema popisu pučanstva u RH od lipnja 2011. godine, na popisima birača se nalazi(lo) ≈ 4.092.499 osoba!? Otkuda i zašto tako velika razlika???

1.2. Izvan Domovine RH – u inozemstvu – broj birača je smanjen/“ispuhan“, odnosno izbrisano/nepopisano ≈ 80% građana s pravom (jedinim) glasovanja u RH; umjesto postojećih ≈ 750.000 upisano je samo 148.323 birača.

1.3. U BiH upisano je 263.435 građana s dvostrukim pravom glasovanja i to u izbornoj jedinici „za dijasporu“- što oni nikako nisu niti se tako s njima smije postupati.

1.4. Popis birača u izbornoj jedinici „za nacionalne manjine“ od ≈ 250.000 je također vrlo upitan, jer s jedne strane dolaze organizirano građani Srbije s dvostrukim pravom glasovanja (i u RH), a s druge strane se ≈ 200.000 građana ne nalaze na odgovarajućoj listi nacionalnih manjina, primjerice Bošnjaka…

2. Nepostojanje stvarnoga slobodnoga izbora – osobno s imenom i prezimenom odgovornoga – zastupnika/predstavnika građana u njihovomu izbornomu okrugu/jedinici. Zbog „fantomskih“ izbornih pravila – oblikovanja „fantomskih“ izbornih jedinica, koje obuhvaćaju područja bez ikakvoga smisla, prisilnoga odabiranja liste s četrnaest kandidata – takoreći u paketu se automatski odabiru unaprijed određeni pobjednici velike partitokracije, koje u pravilu i unatoč toga mogu po svojoj volji odabrati sasvim nekoga drugoga – svoga

19

omiljenoga predstavnika u Saboru. Dakle, građanin svojim glasom nema mogućnost utjecaja na izbor osobe, nego svih svojih četrnaest glasova daje na slobodno raspolaganje odabranoj list koju je sastavio nekakav predsjednik nekakve političke partije.

3. Nemogućnost pristupa/sudjelovanja izborima. Golemi broj građana od ≈ 600.000 u inozemstvu – koji se nisu našli na popisu – bili su isključeni od prava izbora, a mnogima je (oni koji su se našli na popisu) bilo gotovo fizički nemoguće sudjelovati na izborima, jer su trebali putovati po više stotina čak i više tisuća kilometara do izbornoga mjesta, budući ne postoji mogućnosti dopisnoga/daljinskoga sudjelovanja u izborima.

4. Besmislenost/Apsurdnost izbornih postignuća/rezultata i raspodjela zastupničkih mandata u Saboru RH. S obzirom na goleme pogrješke u popisima birača od ukupno ≈ 2.000.000 previše ili premalo popisanih što je ≈ 50% odstupanja od stvarnoga biračkoga tijela, nemaju nikakvoga smisla jer su, doista, vrlo daleko od bilo kakve „prihvatljive točnosti“.

No, ako bismo uzeli ozbiljno u razmatranje i tako lažne podatke, vidi tablice DIP-a, (Državno Izborno Povjerenstvo) onda svejedno dolazimo do niza apsurdnih činjenica, koje su za istinsku demokraciju krajnje neprihvatljive, primjerice:

4.1. (Ne)Izlazak građana na izbore – s povećanjem ukupnoga broja izbornih lista na čak 313 i dalje se smanjuje broj građana koji izlaze na izbore i broj valjanih glasova za neku od ponuđenih lista. Naime, od službeno upisanih 4.504.257 birača izbrojano je samo 2.397.663 valjana glasa ili ukupno samo ≈ 53,23%.

Pritom su u XI. izbornoj jedinici („za dijasporu“) – bez BiH – svoj valjani glas dalo samo ≈ 2,83% od upisanih odnosno samo ≈ 0,056% od stvarno postojećih birača. Čak su i uvijek „povlašteni“ birači u BiH, ovaj put masovno odustali od glasovanja za Sabor RH. Naime, od ≈ 263.435 upisanih birača valjani glas je dalo samo 16.912 (6,42%). U XII. izbornoj jedinici – „za nacionalne manjine“ – sudjelovalo je s valjanim glasom samo ≈ 18,03% od popisanih odnosno samo ≈ 10% od stvarno postojećih birača. Dakle, građani sve manje hoće sudjelovati u izborima na ovaj način!

4.2. Krajnje nepravedna raspodjela zastupničkih mandata. S prethodno opisanim „izbornim inženjeringom“ i uz pomoć „D' Hondtove“ metode stvorena je još veća nepravda – neprihvatljiva raspodjela – pri dodjeli zastupničkih mandata posebice u korist „krupne partitokracije“, primjerice:

18

uskoro pojaviti i Demokratskoj Republici Hrvatskoj, jer je njezina demokratska vlast nastavila funkcionirati na spin parlamentarnim i drugim izborima, onim istim koji su se nužno morali koristiti u kriznim trenucima Rata i ratnih opasnosti, što možda i ne bi trebalo biti problematično da sve to nije rezultiralo uništenjem svega što se moglo uništiti u Hrvatskoj od strane tih demokratski izabranih vlasti, a što je ukratko ilustrirano i vrlo precizno argumentirano u prethodnom dijelu ove publikacije i o čemu svjedoče slijedeći napisi u sredstvima javnog priopćavanja.

Protuustavnost i nelegitimnost provedenih izbora za sedmi saziv sabora RH, održanih 04. prosinca 2011. godine.

Polazeći od temeljnih načela istinske demokracije i ustavnih odredbi: Kako sva vlast izvire iz naroda u kojemu svaki punoljetni građanin ima neotuđivo pravo birati i biti biran – kao jedini stvarni suveren u donošenju odluka – upravo provedeni državni izbori (kao i svi dosadašnji izbori u RH) su doista protuustavni i nepošteni/nelegitimni! To potvrđuju mnogobrojne činjenice:

1. Masovno krivotvoreni (nesređeni) popisi birača: 1.1. U Domovini RH popis birača je „prenapuhan“ za≈ 28%

(umjesto ≈ 3.200.000 punoljetnih građana, prema popisu pučanstva u RH od lipnja 2011. godine, na popisima birača se nalazi(lo) ≈ 4.092.499 osoba!? Otkuda i zašto tako velika razlika???

1.2. Izvan Domovine RH – u inozemstvu – broj birača je smanjen/“ispuhan“, odnosno izbrisano/nepopisano ≈ 80% građana s pravom (jedinim) glasovanja u RH; umjesto postojećih ≈ 750.000 upisano je samo 148.323 birača.

1.3. U BiH upisano je 263.435 građana s dvostrukim pravom glasovanja i to u izbornoj jedinici „za dijasporu“- što oni nikako nisu niti se tako s njima smije postupati.

1.4. Popis birača u izbornoj jedinici „za nacionalne manjine“ od ≈ 250.000 je također vrlo upitan, jer s jedne strane dolaze organizirano građani Srbije s dvostrukim pravom glasovanja (i u RH), a s druge strane se ≈ 200.000 građana ne nalaze na odgovarajućoj listi nacionalnih manjina, primjerice Bošnjaka…

2. Nepostojanje stvarnoga slobodnoga izbora – osobno s imenom i prezimenom odgovornoga – zastupnika/predstavnika građana u njihovomu izbornomu okrugu/jedinici. Zbog „fantomskih“ izbornih pravila – oblikovanja „fantomskih“ izbornih jedinica, koje obuhvaćaju područja bez ikakvoga smisla, prisilnoga odabiranja liste s četrnaest kandidata – takoreći u paketu se automatski odabiru unaprijed određeni pobjednici velike partitokracije, koje u pravilu i unatoč toga mogu po svojoj volji odabrati sasvim nekoga drugoga – svoga

19

omiljenoga predstavnika u Saboru. Dakle, građanin svojim glasom nema mogućnost utjecaja na izbor osobe, nego svih svojih četrnaest glasova daje na slobodno raspolaganje odabranoj list koju je sastavio nekakav predsjednik nekakve političke partije.

3. Nemogućnost pristupa/sudjelovanja izborima. Golemi broj građana od ≈ 600.000 u inozemstvu – koji se nisu našli na popisu – bili su isključeni od prava izbora, a mnogima je (oni koji su se našli na popisu) bilo gotovo fizički nemoguće sudjelovati na izborima, jer su trebali putovati po više stotina čak i više tisuća kilometara do izbornoga mjesta, budući ne postoji mogućnosti dopisnoga/daljinskoga sudjelovanja u izborima.

4. Besmislenost/Apsurdnost izbornih postignuća/rezultata i raspodjela zastupničkih mandata u Saboru RH. S obzirom na goleme pogrješke u popisima birača od ukupno ≈ 2.000.000 previše ili premalo popisanih što je ≈ 50% odstupanja od stvarnoga biračkoga tijela, nemaju nikakvoga smisla jer su, doista, vrlo daleko od bilo kakve „prihvatljive točnosti“.

No, ako bismo uzeli ozbiljno u razmatranje i tako lažne podatke, vidi tablice DIP-a, (Državno Izborno Povjerenstvo) onda svejedno dolazimo do niza apsurdnih činjenica, koje su za istinsku demokraciju krajnje neprihvatljive, primjerice:

4.1. (Ne)Izlazak građana na izbore – s povećanjem ukupnoga broja izbornih lista na čak 313 i dalje se smanjuje broj građana koji izlaze na izbore i broj valjanih glasova za neku od ponuđenih lista. Naime, od službeno upisanih 4.504.257 birača izbrojano je samo 2.397.663 valjana glasa ili ukupno samo ≈ 53,23%.

Pritom su u XI. izbornoj jedinici („za dijasporu“) – bez BiH – svoj valjani glas dalo samo ≈ 2,83% od upisanih odnosno samo ≈ 0,056% od stvarno postojećih birača. Čak su i uvijek „povlašteni“ birači u BiH, ovaj put masovno odustali od glasovanja za Sabor RH. Naime, od ≈ 263.435 upisanih birača valjani glas je dalo samo 16.912 (6,42%). U XII. izbornoj jedinici – „za nacionalne manjine“ – sudjelovalo je s valjanim glasom samo ≈ 18,03% od popisanih odnosno samo ≈ 10% od stvarno postojećih birača. Dakle, građani sve manje hoće sudjelovati u izborima na ovaj način!

4.2. Krajnje nepravedna raspodjela zastupničkih mandata. S prethodno opisanim „izbornim inženjeringom“ i uz pomoć „D' Hondtove“ metode stvorena je još veća nepravda – neprihvatljiva raspodjela – pri dodjeli zastupničkih mandata posebice u korist „krupne partitokracije“, primjerice:

20

a) Pobjednička koalicija sa samo 21,28% osvojenih valjanih glasova biračkoga tijela dobiva 81 ≈ 53,64% mandata što je pogodovanje / „bonus od“ ≈ 252,07% .

Također i teško poraženi HDZ je sa samo 12,50% valjanih glasova biračkoga tijela dobio 47 ≈ 31,13% mandata i time nagrađen s ≈ 249,04% „bonusa“. Čak je i HDSSB sa samo 1,53% osvojenih valjanih glasova dobio 6 ≈ 3,97% mandata te uživa „bonus“ od ≈ 259,71 %. Iznimno povlaštene / nagrađene su liste tzv. nacionalnih manjina koje su sa samo ≈ 0,97% osvojenih valjanih glasova dobile 8 ≈ 5,30% mandata, što je ekstra nagrada/“bonus“ od ≈ 546%.

b) Za jedan mandat/zastupnika u Saboru trebalo je osvojiti u prosjeku ≈ 15.879 valjanih glasova. Apsurdno je da su ranije spomenute „najuspješnije liste“ osvojile znatno manje od 12.000 glasova za jedan mandat, vidi tablicu DIP-a. S druge strane nekima je trebalo čak ≈ 71.450 glasova za jedan mandat.

U nizu krajnjih nepravednosti i besmislica/apsurda su i činjenice da su nacionalne manjine sa samo ≈ 2.896 glasova u prosjeku, a neke i sa samo 863 valjanih glasova dobile jedan mandat/zastupnika u Saboru.

Istodobno „stvarna dijaspora“ s ≈ 750.000 birača i 4.202 valjana glasa ne dobiva niti jednoga zastupnika. Zato, u tzv. „dijasporu“ lažno svrstani Hrvati u BiH s ≈ 15.016 glasova donose s tri mandata HDZ-u.

c) Sve te nezaslužene nagrade/“bonuse“ povlaštenima, sukladno prethodnim opisima, platili su svi ostali gubitnici – prisilnim poklanjanjem svih svojih osvojenih glasova od ≈ 481.484 glasa, odnosno ≈ 20,08% od ukupno valjanih glasova. Uz dodatno ≈ 6,8% prosutih glasova u pojedinim izbornim jedinicama ukupan broj valjanih glasova bez ijednoga mandata je ≈ 27%! Zar to nije također krajnje besmisleno / apsurdno?

Uz kršenje izborne procedure, kupovinu ≈ „sponzoriranje“ i krađu glasova, crne fondove… ovi izbori su doista protuustavni, protuzakoniti i nepošteni/nelegitimni!

Brazilski humorist i spisatelj Millor Fernandez, postavio je čitateljima slijedeće pitanje:

„Kakva je razlika između političara i lopova?“ Jedan od odgovora, koji je pristigao, ga je oduševio: „Poštovani gospodine Millor, nakon dugotrajnog razmišljanja

došao sam do zaključka da je razlika između političara i lopova u tome što sam prvoga izabrao ja, dok je ovaj drugi izabrao mene“.

Millor Fernandez mu je odgovorio:

21

„Poštovani gospodine, Vi ste genije! Jedini koji je uopće pronašao bilo kakvu razliku!“

Kada se naprijed iznijetoj analizi kriminala u hrvatskoj demokraciji doda: (1) da je vlast zabranila referendum o ulasku RH u NATO uz obrazloženje da se to može postići odlukom Sabora, kojega su navodno birali hrvatski građani na prethodno opisani očito apsolutno nedemokratski način, jer se time ne zadire u područje promjene državnog suvereniteta i prostornog integriteta; (2) da je vlast promijenila Ustavni zakon, kada je trebalo lažirati demokratsku volju hrvatskog naroda za referendum o ulasku RH u punopravno članstvo EU, na način da nije obvezujuća većina (>50%) glasova ukupnog glasačkog tijela nego 50% od glasača koji su izašli na referendum, što je rezultiralo da je RH ugurana u članstvo EU sa samo 18% glasačkog tijela...., onda se uistinu mora konačno postaviti pitanje: Kome je i zašto u interesu da uništava ovu zemlju, državu i njezin narod i da od njezinih građana čini ono što oni nisu - ništa?

Pravi odgovor na prethodno pitanje može dati isključivo sustav Direktna demokracija, jer bilo kakav pokušaj krpanja postojećeg političkog sustava značilo bi produbljivanje i legaliziranje kriminala i definitivno uništenje onoga što je još preostalo, a što se mora žuno početi koristiti za izlazak iz sigurnog bankrota i propasti RH.

Ponekada, vrlo rijetko, može se slučajno u demokratskom procesu izbora državne vlasti dobiti vlast - vladar pojedinac - predsjednik Republike ili Vlade, koji u prvi plan svoga interesa stavlja postizanje općih i javnih ciljeva i interesa iz kojih izvlači svoje osobne ambicije, a ne obrnuto, kako to radi velika većina izabranih državnih dužnosnika. Međutim, iz raspoloživih iskustava može se utvrditi da se pomoću ovakvih ljudi dobre volje može postići kratkoročno dobre rezultate za narod i gospodarstvo, ali se poslije njih opet javljaju klasični političari koji ne mogu i ne žele, ne znaju nastaviti istim putom nego narod, zemlju i državu koriste kao najobičnije sredstvo za ostvarivanje svojih, najčešće tumorovskih, želja i ambicija, koje ne mogu postizati bez svojih suradnika s kojima moraju dijeliti osvojeni plijen, a što rezultira ovime što sada ima hrvatski narod.

20

a) Pobjednička koalicija sa samo 21,28% osvojenih valjanih glasova biračkoga tijela dobiva 81 ≈ 53,64% mandata što je pogodovanje / „bonus od“ ≈ 252,07% .

Također i teško poraženi HDZ je sa samo 12,50% valjanih glasova biračkoga tijela dobio 47 ≈ 31,13% mandata i time nagrađen s ≈ 249,04% „bonusa“. Čak je i HDSSB sa samo 1,53% osvojenih valjanih glasova dobio 6 ≈ 3,97% mandata te uživa „bonus“ od ≈ 259,71 %. Iznimno povlaštene / nagrađene su liste tzv. nacionalnih manjina koje su sa samo ≈ 0,97% osvojenih valjanih glasova dobile 8 ≈ 5,30% mandata, što je ekstra nagrada/“bonus“ od ≈ 546%.

b) Za jedan mandat/zastupnika u Saboru trebalo je osvojiti u prosjeku ≈ 15.879 valjanih glasova. Apsurdno je da su ranije spomenute „najuspješnije liste“ osvojile znatno manje od 12.000 glasova za jedan mandat, vidi tablicu DIP-a. S druge strane nekima je trebalo čak ≈ 71.450 glasova za jedan mandat.

U nizu krajnjih nepravednosti i besmislica/apsurda su i činjenice da su nacionalne manjine sa samo ≈ 2.896 glasova u prosjeku, a neke i sa samo 863 valjanih glasova dobile jedan mandat/zastupnika u Saboru.

Istodobno „stvarna dijaspora“ s ≈ 750.000 birača i 4.202 valjana glasa ne dobiva niti jednoga zastupnika. Zato, u tzv. „dijasporu“ lažno svrstani Hrvati u BiH s ≈ 15.016 glasova donose s tri mandata HDZ-u.

c) Sve te nezaslužene nagrade/“bonuse“ povlaštenima, sukladno prethodnim opisima, platili su svi ostali gubitnici – prisilnim poklanjanjem svih svojih osvojenih glasova od ≈ 481.484 glasa, odnosno ≈ 20,08% od ukupno valjanih glasova. Uz dodatno ≈ 6,8% prosutih glasova u pojedinim izbornim jedinicama ukupan broj valjanih glasova bez ijednoga mandata je ≈ 27%! Zar to nije također krajnje besmisleno / apsurdno?

Uz kršenje izborne procedure, kupovinu ≈ „sponzoriranje“ i krađu glasova, crne fondove… ovi izbori su doista protuustavni, protuzakoniti i nepošteni/nelegitimni!

Brazilski humorist i spisatelj Millor Fernandez, postavio je čitateljima slijedeće pitanje:

„Kakva je razlika između političara i lopova?“ Jedan od odgovora, koji je pristigao, ga je oduševio: „Poštovani gospodine Millor, nakon dugotrajnog razmišljanja

došao sam do zaključka da je razlika između političara i lopova u tome što sam prvoga izabrao ja, dok je ovaj drugi izabrao mene“.

Millor Fernandez mu je odgovorio:

21

„Poštovani gospodine, Vi ste genije! Jedini koji je uopće pronašao bilo kakvu razliku!“

Kada se naprijed iznijetoj analizi kriminala u hrvatskoj demokraciji doda: (1) da je vlast zabranila referendum o ulasku RH u NATO uz obrazloženje da se to može postići odlukom Sabora, kojega su navodno birali hrvatski građani na prethodno opisani očito apsolutno nedemokratski način, jer se time ne zadire u područje promjene državnog suvereniteta i prostornog integriteta; (2) da je vlast promijenila Ustavni zakon, kada je trebalo lažirati demokratsku volju hrvatskog naroda za referendum o ulasku RH u punopravno članstvo EU, na način da nije obvezujuća većina (>50%) glasova ukupnog glasačkog tijela nego 50% od glasača koji su izašli na referendum, što je rezultiralo da je RH ugurana u članstvo EU sa samo 18% glasačkog tijela...., onda se uistinu mora konačno postaviti pitanje: Kome je i zašto u interesu da uništava ovu zemlju, državu i njezin narod i da od njezinih građana čini ono što oni nisu - ništa?

Pravi odgovor na prethodno pitanje može dati isključivo sustav Direktna demokracija, jer bilo kakav pokušaj krpanja postojećeg političkog sustava značilo bi produbljivanje i legaliziranje kriminala i definitivno uništenje onoga što je još preostalo, a što se mora žuno početi koristiti za izlazak iz sigurnog bankrota i propasti RH.

Ponekada, vrlo rijetko, može se slučajno u demokratskom procesu izbora državne vlasti dobiti vlast - vladar pojedinac - predsjednik Republike ili Vlade, koji u prvi plan svoga interesa stavlja postizanje općih i javnih ciljeva i interesa iz kojih izvlači svoje osobne ambicije, a ne obrnuto, kako to radi velika većina izabranih državnih dužnosnika. Međutim, iz raspoloživih iskustava može se utvrditi da se pomoću ovakvih ljudi dobre volje može postići kratkoročno dobre rezultate za narod i gospodarstvo, ali se poslije njih opet javljaju klasični političari koji ne mogu i ne žele, ne znaju nastaviti istim putom nego narod, zemlju i državu koriste kao najobičnije sredstvo za ostvarivanje svojih, najčešće tumorovskih, želja i ambicija, koje ne mogu postizati bez svojih suradnika s kojima moraju dijeliti osvojeni plijen, a što rezultira ovime što sada ima hrvatski narod.

22

4. TEMELJNA KONCEPCIJA SUSTAVA DIREKTNA DEMOKRACIJA

Kada se pokušava koncipirati novi ili modernizirati postojeći

sustav onda se nameće potreba definiranja pojma „sustav“ kako bi se postigao učinak transparentnosti i pravog značenja korištenih stručnih pojmova. Jedan od prihvatljivih znanstveno utemeljenih definicija pojma „sustav“ kaže: Sustav je skup različitih podsustava i njihovih elementa koji su ciljano povezani interakcijskim spregama na način da se postiže značajno veći učinak sustava kao cjeline od običnog zbroja učinaka njegovih sastavnih dijelova. Razumije se da sustav sam po sebi ne jamči postizanje zadanih i očekivanih ciljeva, koji se postižu isključivo kroz proces upravljanja i stalnog razvoja predmetnog sustava.

Kao uvod u koncipiranje sustava Direktna demokracija može se korisno i edukacijski uporabiti slijedeća izjava na internetskom portalu, pod naslovom: Vladajući nemaju pojma što je demokracija, kod njih vlada oligarhija.

Mnogi saborski zastupnici upozoravaju da vladajući zasigurno neće biti sretni ovim referendumom. „Zoran Milanović više neće biti faraon niti bilo koji drugi čelnik stranke. Oni se boje demokracije, ali najveći problem je u tome da oni nemaju pojma što je demokracija, niti u njihovim strankama ima demokracije. Pa jel' vidite vi tu oligarhiju u strankama? Njih 4, 5 bira sve. To nije demokracija. Iskreno se nadam da će naši građani to shvatiti i da će izaći na referendum da žele konačno birati, a ne samo glasovati kao do sada“, zaključio je za naš portal Kovačević.“„

Pored toga mogu se detektirati i slijedeća promišljanja: „„Naime, što to znači „ljevica“, „desnica“ i „centar“? Znači prejudiciranje rješenja za probleme od kojih veliku većinu još i ne poznamo. Kako kvalitetno rješenje za određeni problem može imati jedan od tri navedena predznaka? Može samo ako je naša aktivnost dogmatske, a ne praktične prirode, odnosno ako smo odgovorni samo našim uvjerenjima, a ne narodu iz kojeg bi, prema Ustavu, trebala proizlaziti vlast.

Ako zaista želimo dobro našoj domovini trebamo znati da za bolju budućnost nije dovoljno pronaći i uposliti kvalitetne ljude. Potrebno je stvoriti sustav koji će onemogućiti djelovanje parazita, nesposobnjakovića i lopova. Nova pravila moraju privlačiti plemenite i dobronamjerne, a potpuno odbijati već spomenute štetočine. Potrebno je promijeniti vlast u službu, moć u poniznost, aroganciju u ljubaznost“„.

Kada se prethodnim opservacijama doda spontana izjava predsjednika Sabora: „Gospodo saborski zastupnici ne možemo staviti

23

na glasovanje ovu točku dnevnog reda, jer nije naređeno kako treba glasati“, onda je u cijelosti jasno da sustav Direktna demokracija nema alternative i da treba žurno projektirati, usvojiti na referendumu i kroz praktičnu primjenu dinamički razvijati.

U konceptualnom smislu može se, za potrebe ove publikacije, navesti samo glavne odrednice sustava Direktna demokracija:

1) Direktan izbor saborskih zastupnika. Jedan okrug – jedan (za manje naseljene okruge) ili dva (za više nenaseljene okruge). Hrvatska se dijeli u okruge - jedan okrug bira jednog (za manje naseljene) ili dva (za više naseljene okruge). Sveukupno bi bilo onda 100 saborskih zastupnika – kao u senatu – 100 malih kriški čine saborsku „tortu“.

2) Direktan izbor predsjednika i članova Vlade – tim stručnjaka, koji se kandidiraju (pojedinačno kao ministri ili skupno kao tim). Kandidiraju se na temelju svog životopisa i plana i programa rada, trebaju potpisati izjavu o čestitosti. Ako u određenom roku ne ispune ciljeve, ministar/Vlada se smjenjuje voljom većine birača koja se iskazuje posredstvom Interneta, društvenih mreža i otvorenog portala.

3) Portal omogućuje svim građanima da se, u realnom vremenu, izjašnjavaju o svim bitnim i aktualnim pitanjima, koja su podijeljena prema županijama (regijama), područjima, općinama gradovima ili tematski. Saborski zastupnik ima uvid kako su građani iz njegovog okruga (njegova glasačka baza) glasali o određenom pitanju, te bi shodno tome tako i sam glasao u Hrvatskom Saboru.

Ako neki saborski zastupnik glasa protiv volje i interesa svoje izborne baze (okruga) ista ga može smijeniti i izabrati novoga. Ovo vrijedi i zbog svakog drugog razloga (korupcija, sukob interesa…)

Ista tehnologija vrijedi i za promjenu članova Vlade. 4) Uvodi se sustav obveznog glasanja po modelu dioničarstva po

kojem su svi glasači porezni obveznici koji moraju sudjelovati na svim skupštinama dioničkog društva - svoje države i donositi odgovarajuće odluke, pri čemu svaki punoljetan građanin ima izborno pravo i taj njegov glas je njegova „dionica“ – kao takvi imaju pravo prisustvovati godišnjoj ili četverogodišnjoj izbornoj skupštini i dati svoj glas.

(U državi, kao i u dioničkom društvu, nitko ne kaže da mandat mora trajati četiri godine ako je dogovoreno da će trajati četiri godine - mandat se u svakom trenutku može i opozvati i za to treba postojati mehanizam. Već je sam sadašnji sustav tako dizajniran da stvara neku izvanrednu situaciju – čim se kaže izvanredni izbori. Zašto bi „izvanredni izbori“ uopće bio termin? Izbori mogu biti bilo kada – i bilo kada svatko može biti smijenjen. Što znače izvanredni izbori ? - svaki izbori su redovni. To je potrebno da se mentalno promijeni percepcija. Naravno da se to onda može pravno regulirati i terminski –

22

4. TEMELJNA KONCEPCIJA SUSTAVA DIREKTNA DEMOKRACIJA

Kada se pokušava koncipirati novi ili modernizirati postojeći

sustav onda se nameće potreba definiranja pojma „sustav“ kako bi se postigao učinak transparentnosti i pravog značenja korištenih stručnih pojmova. Jedan od prihvatljivih znanstveno utemeljenih definicija pojma „sustav“ kaže: Sustav je skup različitih podsustava i njihovih elementa koji su ciljano povezani interakcijskim spregama na način da se postiže značajno veći učinak sustava kao cjeline od običnog zbroja učinaka njegovih sastavnih dijelova. Razumije se da sustav sam po sebi ne jamči postizanje zadanih i očekivanih ciljeva, koji se postižu isključivo kroz proces upravljanja i stalnog razvoja predmetnog sustava.

Kao uvod u koncipiranje sustava Direktna demokracija može se korisno i edukacijski uporabiti slijedeća izjava na internetskom portalu, pod naslovom: Vladajući nemaju pojma što je demokracija, kod njih vlada oligarhija.

Mnogi saborski zastupnici upozoravaju da vladajući zasigurno neće biti sretni ovim referendumom. „Zoran Milanović više neće biti faraon niti bilo koji drugi čelnik stranke. Oni se boje demokracije, ali najveći problem je u tome da oni nemaju pojma što je demokracija, niti u njihovim strankama ima demokracije. Pa jel' vidite vi tu oligarhiju u strankama? Njih 4, 5 bira sve. To nije demokracija. Iskreno se nadam da će naši građani to shvatiti i da će izaći na referendum da žele konačno birati, a ne samo glasovati kao do sada“, zaključio je za naš portal Kovačević.“„

Pored toga mogu se detektirati i slijedeća promišljanja: „„Naime, što to znači „ljevica“, „desnica“ i „centar“? Znači prejudiciranje rješenja za probleme od kojih veliku većinu još i ne poznamo. Kako kvalitetno rješenje za određeni problem može imati jedan od tri navedena predznaka? Može samo ako je naša aktivnost dogmatske, a ne praktične prirode, odnosno ako smo odgovorni samo našim uvjerenjima, a ne narodu iz kojeg bi, prema Ustavu, trebala proizlaziti vlast.

Ako zaista želimo dobro našoj domovini trebamo znati da za bolju budućnost nije dovoljno pronaći i uposliti kvalitetne ljude. Potrebno je stvoriti sustav koji će onemogućiti djelovanje parazita, nesposobnjakovića i lopova. Nova pravila moraju privlačiti plemenite i dobronamjerne, a potpuno odbijati već spomenute štetočine. Potrebno je promijeniti vlast u službu, moć u poniznost, aroganciju u ljubaznost“„.

Kada se prethodnim opservacijama doda spontana izjava predsjednika Sabora: „Gospodo saborski zastupnici ne možemo staviti

23

na glasovanje ovu točku dnevnog reda, jer nije naređeno kako treba glasati“, onda je u cijelosti jasno da sustav Direktna demokracija nema alternative i da treba žurno projektirati, usvojiti na referendumu i kroz praktičnu primjenu dinamički razvijati.

U konceptualnom smislu može se, za potrebe ove publikacije, navesti samo glavne odrednice sustava Direktna demokracija:

1) Direktan izbor saborskih zastupnika. Jedan okrug – jedan (za manje naseljene okruge) ili dva (za više nenaseljene okruge). Hrvatska se dijeli u okruge - jedan okrug bira jednog (za manje naseljene) ili dva (za više naseljene okruge). Sveukupno bi bilo onda 100 saborskih zastupnika – kao u senatu – 100 malih kriški čine saborsku „tortu“.

2) Direktan izbor predsjednika i članova Vlade – tim stručnjaka, koji se kandidiraju (pojedinačno kao ministri ili skupno kao tim). Kandidiraju se na temelju svog životopisa i plana i programa rada, trebaju potpisati izjavu o čestitosti. Ako u određenom roku ne ispune ciljeve, ministar/Vlada se smjenjuje voljom većine birača koja se iskazuje posredstvom Interneta, društvenih mreža i otvorenog portala.

3) Portal omogućuje svim građanima da se, u realnom vremenu, izjašnjavaju o svim bitnim i aktualnim pitanjima, koja su podijeljena prema županijama (regijama), područjima, općinama gradovima ili tematski. Saborski zastupnik ima uvid kako su građani iz njegovog okruga (njegova glasačka baza) glasali o određenom pitanju, te bi shodno tome tako i sam glasao u Hrvatskom Saboru.

Ako neki saborski zastupnik glasa protiv volje i interesa svoje izborne baze (okruga) ista ga može smijeniti i izabrati novoga. Ovo vrijedi i zbog svakog drugog razloga (korupcija, sukob interesa…)

Ista tehnologija vrijedi i za promjenu članova Vlade. 4) Uvodi se sustav obveznog glasanja po modelu dioničarstva po

kojem su svi glasači porezni obveznici koji moraju sudjelovati na svim skupštinama dioničkog društva - svoje države i donositi odgovarajuće odluke, pri čemu svaki punoljetan građanin ima izborno pravo i taj njegov glas je njegova „dionica“ – kao takvi imaju pravo prisustvovati godišnjoj ili četverogodišnjoj izbornoj skupštini i dati svoj glas.

(U državi, kao i u dioničkom društvu, nitko ne kaže da mandat mora trajati četiri godine ako je dogovoreno da će trajati četiri godine - mandat se u svakom trenutku može i opozvati i za to treba postojati mehanizam. Već je sam sadašnji sustav tako dizajniran da stvara neku izvanrednu situaciju – čim se kaže izvanredni izbori. Zašto bi „izvanredni izbori“ uopće bio termin? Izbori mogu biti bilo kada – i bilo kada svatko može biti smijenjen. Što znače izvanredni izbori ? - svaki izbori su redovni. To je potrebno da se mentalno promijeni percepcija. Naravno da se to onda može pravno regulirati i terminski –

24

izbori nakon protekle četiri godine i izbori prije proteka četiri godine, a ne da se plaši narod izvanrednim izborima - izvanredno stanje – policijski sat – vojska na ulice. U tu svrhu mogu poslužiti iskustava iskustva nedavno u Aziji i u sjevernoj Africi – što se sve događa kad je narod nezadovoljan, a nema mehanizama kojim se to nezadovoljstvo može konstruktivno usmjeriti).

5) Omogućava se realno pravo glasanja za dijasporu – kroz fizička mjesta za glasanje (katoličke misije), poštom ili internetom.

6) Uvodi se Glasačko pravo za sve građane – od rođenja do smrti. Maloljetni građani ostvaruju glasačko pravo preko roditelja. Razloga su dva i vrlo su jednostavni: a) to je mjera pronatalitetne politike – obitelji s više djece će imati i više glasova; b) maloljetni građani su budući nositelji društva i države, te porezni obveznici, te stoga već sada imaju pravo glasa – preko svojih roditelja, čime se značajno pojednostavljuje sastavljanje i održavanje popisa birača – on je jednak s popisom živih državljana.

7) Strogo se zabranjuje financiranje političkih stranaka iz državnog proračuna na neodređeno vrijeme, bez obzira da li participiraju Saboru, vladi, odnosno vlasti.

25

5. OKVIRNI KONCEPT IZMJENA I DOPUNA POSTOJEĆE LEGISLATIVE U HRVATSKOJ

Iz prethodno istaknute, znanstveno utemeljene, definicije pojma

„sustav“ može se prepoznati da se radi o osobito složenoj tvorevini[5], koja je nužno sastavljena od većeg broja različitih podsustava i njihovih elemenata, koji trebaju biti racionalno postavljeni na postizanje maksimalno dobrih učinaka, jer u protivnom sustav ne može producirati projektirane učinke, odnosno ciljeve. U predmetnom sustavu Direktna demokracija posebno važnu ulogu ima podsustav „Legislativa“ kao operativna logistika za njegovo uspješno i racionalno funkcioniranje, u kojoj osobiti važnu imaju Ustav i Izborni zakon čije se smjernice promjena iznose u nastavku.

Opredijelivši se za demokratski sustav RH je uz višestranačje postavila, između ostalog i sljedeće temeljne Ustavne odrednice:

1. „Vlast izvire iz naroda i pripada narodu...“ 2. „Svaki punopravni građanin RH u izbornom procesu može

birati i biti biran...“ 3. „Jednakost i ravnopravnost svih građana bez obzira na

ideološku, vjersku, nacionalnu, rasnu... različitost...“ U dosadašnjih sedam izbora za Sabor RH, unatoč mnoštvu

promjena Izbornoga zakona, nisu bile poštovane, prethodno istaknute, temeljne odrednice Ustava RH te su stoga (uz mnoštvo nepravilnosti i prijevara na pojedinim izborima) svi dosadašnji izborni za Sabor RH bili protuustavni i nelegitimni! Umjesto istinske demokracije dobili smo dobro promišljenu višestranačku partitokraciju.

Stoga, a u interesu razvoja stvarne demokracije u RH – koja je najbolja podloga/preduvjet za dugoročno djelotvorni razvoj svakoga društva i Svijeta u cjelini – nužno je potrebno obaviti sljedeće promjene Ustava i Zakona:

1. Stvaranje stvarnoga popisa birača s pravom biranja u RH – svi građani RH diljem Svijeta trebaju se opredijeliti za to jedno i jedino temeljno državotvorno i građansko pravo – bez višestrukoga prava biranja.

2. Uvođenje obveze glasovanja za sve građane u RH i diljem Svijeta koji imaju pravo biranja, sukladno točki 1., ovoga prijedloga, te omogućavanje pristupanja glasovanju svakom biraču s pravom glasovanja, bez obzira gdje se u vrijeme glasovanja nalazi (na putu, godišnjem odmoru, na višemjesečnom radu putovanjem brodom, dugoročnim boravkom i radom u inozemstvu, zbog bolesti u bolnici ili nepokretni doma ...) uz odgovarajuća pomagala (pismo, internet, SMS, token...). Obveznost glasovanja proizlazi iz obveze svih građana s

24

izbori nakon protekle četiri godine i izbori prije proteka četiri godine, a ne da se plaši narod izvanrednim izborima - izvanredno stanje – policijski sat – vojska na ulice. U tu svrhu mogu poslužiti iskustava iskustva nedavno u Aziji i u sjevernoj Africi – što se sve događa kad je narod nezadovoljan, a nema mehanizama kojim se to nezadovoljstvo može konstruktivno usmjeriti).

5) Omogućava se realno pravo glasanja za dijasporu – kroz fizička mjesta za glasanje (katoličke misije), poštom ili internetom.

6) Uvodi se Glasačko pravo za sve građane – od rođenja do smrti. Maloljetni građani ostvaruju glasačko pravo preko roditelja. Razloga su dva i vrlo su jednostavni: a) to je mjera pronatalitetne politike – obitelji s više djece će imati i više glasova; b) maloljetni građani su budući nositelji društva i države, te porezni obveznici, te stoga već sada imaju pravo glasa – preko svojih roditelja, čime se značajno pojednostavljuje sastavljanje i održavanje popisa birača – on je jednak s popisom živih državljana.

7) Strogo se zabranjuje financiranje političkih stranaka iz državnog proračuna na neodređeno vrijeme, bez obzira da li participiraju Saboru, vladi, odnosno vlasti.

25

5. OKVIRNI KONCEPT IZMJENA I DOPUNA POSTOJEĆE LEGISLATIVE U HRVATSKOJ

Iz prethodno istaknute, znanstveno utemeljene, definicije pojma

„sustav“ može se prepoznati da se radi o osobito složenoj tvorevini[5], koja je nužno sastavljena od većeg broja različitih podsustava i njihovih elemenata, koji trebaju biti racionalno postavljeni na postizanje maksimalno dobrih učinaka, jer u protivnom sustav ne može producirati projektirane učinke, odnosno ciljeve. U predmetnom sustavu Direktna demokracija posebno važnu ulogu ima podsustav „Legislativa“ kao operativna logistika za njegovo uspješno i racionalno funkcioniranje, u kojoj osobiti važnu imaju Ustav i Izborni zakon čije se smjernice promjena iznose u nastavku.

Opredijelivši se za demokratski sustav RH je uz višestranačje postavila, između ostalog i sljedeće temeljne Ustavne odrednice:

1. „Vlast izvire iz naroda i pripada narodu...“ 2. „Svaki punopravni građanin RH u izbornom procesu može

birati i biti biran...“ 3. „Jednakost i ravnopravnost svih građana bez obzira na

ideološku, vjersku, nacionalnu, rasnu... različitost...“ U dosadašnjih sedam izbora za Sabor RH, unatoč mnoštvu

promjena Izbornoga zakona, nisu bile poštovane, prethodno istaknute, temeljne odrednice Ustava RH te su stoga (uz mnoštvo nepravilnosti i prijevara na pojedinim izborima) svi dosadašnji izborni za Sabor RH bili protuustavni i nelegitimni! Umjesto istinske demokracije dobili smo dobro promišljenu višestranačku partitokraciju.

Stoga, a u interesu razvoja stvarne demokracije u RH – koja je najbolja podloga/preduvjet za dugoročno djelotvorni razvoj svakoga društva i Svijeta u cjelini – nužno je potrebno obaviti sljedeće promjene Ustava i Zakona:

1. Stvaranje stvarnoga popisa birača s pravom biranja u RH – svi građani RH diljem Svijeta trebaju se opredijeliti za to jedno i jedino temeljno državotvorno i građansko pravo – bez višestrukoga prava biranja.

2. Uvođenje obveze glasovanja za sve građane u RH i diljem Svijeta koji imaju pravo biranja, sukladno točki 1., ovoga prijedloga, te omogućavanje pristupanja glasovanju svakom biraču s pravom glasovanja, bez obzira gdje se u vrijeme glasovanja nalazi (na putu, godišnjem odmoru, na višemjesečnom radu putovanjem brodom, dugoročnim boravkom i radom u inozemstvu, zbog bolesti u bolnici ili nepokretni doma ...) uz odgovarajuća pomagala (pismo, internet, SMS, token...). Obveznost glasovanja proizlazi iz obveze svih građana s

26

pravom glasa da upravljaju svojom državom radi postizanja općeg blagostanja svih građana i gospodarskih subjekata.

3. Oblikovanje izbornih jedinica/okrugova (koje istodobno sačinjavaju i temeljne jedinice buduće područne/prostorne (samo)uprave), koje će dugotrajno biti nepromjenjive i temelj prostorno uravnoteženoga i održivoga razvoja društva, gospodarstva i prostora: U ≈ 60 okrugova u RH i ≈ 20 okrugova u Svijetu birat će se po jedan predstavnik na ≈ 50.000 birača i to izravno s imenom i prezimenom osobno poznati kandidat koji živi i radi u tom okrugu, a kojega se može, s odgovarajućim postotkom biračkoga tijela (>50%) i opozvati za slučaj ako ne ispunjava svoja izborna obećanja. U svakom slučaju u Saboru bi bilo ukupno najviše 100 zastupnika svekolikoga biračkoga tijela RH diljem Svijeta.

4. Oblikovanje izbornih lista – liste kandidata. Radi ostvarivanja prava „birati i biti biran“ moraju svi subjekti (osobe/pojedinci, političke stranke, udruge, pokreti...) koji se žele natjecati za profesionalno bavljenje brigom za opće dobro (politikom) imati iste startne uvjete, primjerice: Položiti „kvalifikacijski ispit“ za kandidata zastupnika u Saboru – lustracija o neporočnosti, stručna kvalifikacija, 100% raspoloživost isključivo za poslove zastupnika (zabrana vođenja više profesionalnih poslova istodobno), prikupljanje potrebnih potpisa (primjerice ≈ 3% od biračkoga tijela u izbornoj jedinici i to za sve kandidate isto)...

5. Financiranje rada i djelovanja za opće dobro i troškova izbora – mora biti za sve subjekte jednako, primjerice:

a) Država osigurava za rad nužnu infrastrukturu (prostorije, opremu...) i nitko, pa ni političke stranke ne mogu biti vlasnici nekretnina/imovine, nego samo korisnici dok rade uspješno za opće dobro – imaju izabrane zastupnike u Saboru odnosno vijećnike u Okrugu.

b) Troškovi natjecanja kandidata (za Okrug i Sabor) svode se na nužno potrebni minimum predstavljanja i marketinga u medijima ... radi upoznavanja biračkoga tijelu s likom i djelom kandidata. Njih u prednatjecanju/kvalifikacijama snosi svaki subjekt za sebe privatno, a troškove u postupku izbora određuje i plaća država i to isti iznos za svakoga kvalificiranoga kandidata. Dodatne mjere javne promidžbe (osim internih skupova na trošak subjekta) nisu dopuštene.

c) Zabranjeno je bilo kakvo skupljanje sredstava i potpora, odnosno davanja/primanja donacija/darova od strane subjekata kandidata, u svrhu financiranja rada, kvalifikacija i troškova za provedbu izbora.

27

d) Za vrijeme trajanja mandata subjekt(i) dobivaju odgovarajući iznos za financiranje rada za opće dobro i to odgovarajući iznos po zastupniku u Okrugu odnosno Saboru. Zabranjuje se financiranje političkih stranaka iz državnog proračuna.

6. Provedba izbora obavlja se svake četiri / pet godina i to na isti dan za okrug i Sabor te za predsjednika Republike, kako bi se povećala izlaznost, smanjili troškovi i što bolje mogla uskladiti suradnja okružne i središnje vlasti, povećati djelotvornost uprave u službi građanima ... Realno je očekivati 5 do 10 lista / kandidata po okrugu, što je vrlo pregledno, demokratski široko i otvoreno te natjecateljski izazovno. Izbori su dvokružni – putem „dvoboja“ u drugom krugu, dvojice kandidata, koji su dobili naviše glasova u svojoj izbornoj jedinici/okrugu u prvom krugu (ukoliko nitko od njih u prvom krugu nije dobio potrebnu većinu od > 50%).

7. Rad zastupnika u Saboru i vijećnika i članova uprava u Okruzima je – zbog mnoštva poslova i neriješenih problema za razvoj stvarne demokracije i donošenja hitnih i nužnih rješenja – zasnovan na profesionalnoj osnovi: Kompetentnosti zastupnika za određeno područje djelovanja, radno mjesto s punom satnicom i uvjetima za svakodnevni i cjelodnevni kreativni rad u Saboru (pored sudjelovanja na sjednicama i raspravama Sabora, nužnih poslovnih putovanja...) odnosno okrugu, s odgovarajućom plaćom ... Za trajanje mandata oni ne smiju obavljati još neku drugu profesionalnu zadaću.

Izbori vijećnika za okrug obavljaju se po mjesnim zajednicama (jedan vijećnik na ≈ 1.500 birača u slabo naseljenim prostorima, na ≈ 2.500 birača u normalno naseljenim prostorima i na ≈ 5.000 birača u velikim/gradskim okruzima). Tako bi vijeće okruga imalo ≈ 20 do 25 vijećnika, koji (između sebe?) biraju upravu okruga od 8 članova (sedam članova po stručnim područjima i voditelja/upravitelja) koja tu zadaću obavlja profesionalno.

Svi ostali vijećnici trebaju/moraju proaktivno sudjelovati u radu Vijeća okruga i za to oni (koji nisu u radnom odnosu u javnoj službi) dobivaju odgovarajuću naknadu, sukladno svom osobnom doprinosu i uspjehu rada Vijeća okruga.

8. Provedba referenduma – kao oblika življenja izravne demokracije, tj. izravne vladavine, odnosno donošenja važnih odluka, mora biti Ustavom zajamčena, poželjna i obvezatna, i to:

a) Na državnoj razini za donošenje dalekosežnih odluka od strateškog značenja (u pravilu znatno duže od trajanja mandata jedne Vlade RH), primjerice: prodaja/privatizacija državnog blaga, strateške investicije veće od 500 milijuna Eura; pitanja suverenosti i

26

pravom glasa da upravljaju svojom državom radi postizanja općeg blagostanja svih građana i gospodarskih subjekata.

3. Oblikovanje izbornih jedinica/okrugova (koje istodobno sačinjavaju i temeljne jedinice buduće područne/prostorne (samo)uprave), koje će dugotrajno biti nepromjenjive i temelj prostorno uravnoteženoga i održivoga razvoja društva, gospodarstva i prostora: U ≈ 60 okrugova u RH i ≈ 20 okrugova u Svijetu birat će se po jedan predstavnik na ≈ 50.000 birača i to izravno s imenom i prezimenom osobno poznati kandidat koji živi i radi u tom okrugu, a kojega se može, s odgovarajućim postotkom biračkoga tijela (>50%) i opozvati za slučaj ako ne ispunjava svoja izborna obećanja. U svakom slučaju u Saboru bi bilo ukupno najviše 100 zastupnika svekolikoga biračkoga tijela RH diljem Svijeta.

4. Oblikovanje izbornih lista – liste kandidata. Radi ostvarivanja prava „birati i biti biran“ moraju svi subjekti (osobe/pojedinci, političke stranke, udruge, pokreti...) koji se žele natjecati za profesionalno bavljenje brigom za opće dobro (politikom) imati iste startne uvjete, primjerice: Položiti „kvalifikacijski ispit“ za kandidata zastupnika u Saboru – lustracija o neporočnosti, stručna kvalifikacija, 100% raspoloživost isključivo za poslove zastupnika (zabrana vođenja više profesionalnih poslova istodobno), prikupljanje potrebnih potpisa (primjerice ≈ 3% od biračkoga tijela u izbornoj jedinici i to za sve kandidate isto)...

5. Financiranje rada i djelovanja za opće dobro i troškova izbora – mora biti za sve subjekte jednako, primjerice:

a) Država osigurava za rad nužnu infrastrukturu (prostorije, opremu...) i nitko, pa ni političke stranke ne mogu biti vlasnici nekretnina/imovine, nego samo korisnici dok rade uspješno za opće dobro – imaju izabrane zastupnike u Saboru odnosno vijećnike u Okrugu.

b) Troškovi natjecanja kandidata (za Okrug i Sabor) svode se na nužno potrebni minimum predstavljanja i marketinga u medijima ... radi upoznavanja biračkoga tijelu s likom i djelom kandidata. Njih u prednatjecanju/kvalifikacijama snosi svaki subjekt za sebe privatno, a troškove u postupku izbora određuje i plaća država i to isti iznos za svakoga kvalificiranoga kandidata. Dodatne mjere javne promidžbe (osim internih skupova na trošak subjekta) nisu dopuštene.

c) Zabranjeno je bilo kakvo skupljanje sredstava i potpora, odnosno davanja/primanja donacija/darova od strane subjekata kandidata, u svrhu financiranja rada, kvalifikacija i troškova za provedbu izbora.

27

d) Za vrijeme trajanja mandata subjekt(i) dobivaju odgovarajući iznos za financiranje rada za opće dobro i to odgovarajući iznos po zastupniku u Okrugu odnosno Saboru. Zabranjuje se financiranje političkih stranaka iz državnog proračuna.

6. Provedba izbora obavlja se svake četiri / pet godina i to na isti dan za okrug i Sabor te za predsjednika Republike, kako bi se povećala izlaznost, smanjili troškovi i što bolje mogla uskladiti suradnja okružne i središnje vlasti, povećati djelotvornost uprave u službi građanima ... Realno je očekivati 5 do 10 lista / kandidata po okrugu, što je vrlo pregledno, demokratski široko i otvoreno te natjecateljski izazovno. Izbori su dvokružni – putem „dvoboja“ u drugom krugu, dvojice kandidata, koji su dobili naviše glasova u svojoj izbornoj jedinici/okrugu u prvom krugu (ukoliko nitko od njih u prvom krugu nije dobio potrebnu većinu od > 50%).

7. Rad zastupnika u Saboru i vijećnika i članova uprava u Okruzima je – zbog mnoštva poslova i neriješenih problema za razvoj stvarne demokracije i donošenja hitnih i nužnih rješenja – zasnovan na profesionalnoj osnovi: Kompetentnosti zastupnika za određeno područje djelovanja, radno mjesto s punom satnicom i uvjetima za svakodnevni i cjelodnevni kreativni rad u Saboru (pored sudjelovanja na sjednicama i raspravama Sabora, nužnih poslovnih putovanja...) odnosno okrugu, s odgovarajućom plaćom ... Za trajanje mandata oni ne smiju obavljati još neku drugu profesionalnu zadaću.

Izbori vijećnika za okrug obavljaju se po mjesnim zajednicama (jedan vijećnik na ≈ 1.500 birača u slabo naseljenim prostorima, na ≈ 2.500 birača u normalno naseljenim prostorima i na ≈ 5.000 birača u velikim/gradskim okruzima). Tako bi vijeće okruga imalo ≈ 20 do 25 vijećnika, koji (između sebe?) biraju upravu okruga od 8 članova (sedam članova po stručnim područjima i voditelja/upravitelja) koja tu zadaću obavlja profesionalno.

Svi ostali vijećnici trebaju/moraju proaktivno sudjelovati u radu Vijeća okruga i za to oni (koji nisu u radnom odnosu u javnoj službi) dobivaju odgovarajuću naknadu, sukladno svom osobnom doprinosu i uspjehu rada Vijeća okruga.

8. Provedba referenduma – kao oblika življenja izravne demokracije, tj. izravne vladavine, odnosno donošenja važnih odluka, mora biti Ustavom zajamčena, poželjna i obvezatna, i to:

a) Na državnoj razini za donošenje dalekosežnih odluka od strateškog značenja (u pravilu znatno duže od trajanja mandata jedne Vlade RH), primjerice: prodaja/privatizacija državnog blaga, strateške investicije veće od 500 milijuna Eura; pitanja suverenosti i

28

međunarodnih integracija (EU, NATO, BIH...), promjena Ustava... Referendum se mora održati u roku od 90 dana, od dana prijave 5% valjanih potpisa biračkog tijela koji su prikupljeni u roku od 90 dana. Za prolazak referenduma, uz obvezatan izlazak, potrebna je više od 50% glasova.

b) Na razini okruga, također za donošenje dalekosežnih odluka (u pravilu znatno duže od trajanja mandata uprave okruga), primjerice: kao točka a) samo u vrijednosti većoj od 100 milijuna Eura ... Referendum se mora održati u roku od 60 dana od predaje potrebnog broja valjanih potpisa (10% od biračkog tijela skupljenih u roku od 60 dana). Za prolazak referenduma, uz obvezatan izlazak, potrebno je više od 50% glasova.

9. Direktan izbor članova Vlade – tim stručnjaka, koji se kandidiraju (pojedinačno kao ministri ili skupno kao tim). Kandidiraju se na temelju svog životopisa i plana i programa rada. Potpisuju izjavu o čestitosti. Ako u određenom roku ne ispune ciljeve, ministar/Vlada se smjenjuje i odmah imenuje novi ministar/Vlada, bez čekanja redovnog izbornog roka.

Za djelotvorno ostvarivanje stvarne demokracije, sve u svrhu ostvarivanja temeljnog smisla/razloga postojanja suverene države: Najbolji mogući razvoj društva i države; nužno je uspostavljanje decentralizirane organizacije/ustrojstva i vođenja sustava koji počiva na subsidijarnom načelu – izgradnja sustava od temelja prema vrhu i sve u službi građana njezinih stvarnih suverena. Ovo iz razloga - jer istinska demokracija počiva na samoodgovornosti svakoga građanina i organski ne podnosi nikakav centralizam niti hegemonizam (idolopoklonstvo šefa, partitokraciju...)

29

6. PRIJEDLOG TERMINSKOG PLANA I PROGRAMA APLIKACIJE SUSTAVA DIREKTNA DEMOKRACIJA

Opće je poznato da svaki novi program, projekt i pokušaj

mijenjanja postojećeg stanja u društvu izaziva silu inercije kod svih sudionika pa je vrlo teško objektivno predviđati terminski plan. Međutim, složenost i ozbiljnosti stanja u kojem se nalazi naša Domovina Hrvatska ne ostavlja mogućnosti da se projektiranje, priprema, aplikacija i razvoj sustava Direktna demokracija izloži vremenu trajnijeg prihvaćanja od strane pojedinih čimbenika pa je nužno, makar u hipotetičkom obliku, postaviti slijedeći terminski plan: 1. Do kraja kolovoza tiskati ovu publikaciju i pripremiti je za

distribuciju najužim stručnim timovima, odnosno korisnicima. 2. Po dovršetku tiskanja publikacije, po mogućnosti do kraja

kolovoza, po gradovima organizirati timove izvršitelja i koordinatora sustava Direktna demokracija, koji će krenuti u proces organiziranja njegovih nositelja.

3. U prvoj polovici rujna održati skup - sastanak sa koordinatorima radi donošenja odgovarajućih odluka i programa operativnih aktivnosti.

4. Nakon akcije iz toče 3., ovoga terminskog plana, tijekom rujna, pokušati održati konzultativne sastanke s određenim građanskim udrugama i sindikatima radi mogućeg njihovog uključivanja u ovaj program i proces, kao i radi prihvaćanja njihovih savjeta i preporuka koje će ga unaprijediti i racionalizirati.

5. Koncem rujna ili početkom listopada zatražiti službeni prijem kod predsjednika Hrvatskog Sabora, zatim predsjednika Republike i predsjednika Vlade radi prezentacije sustava Direktna demokracija i poziva da ga prihvate na donošenje u što kraćem vremenskom roku kako bi se novi izbori održali po ovome novom programu.

6. Ako aktualna vlast ne prihvati ovaj sustav Direktna demokracija na donošenje i aplikaciju, početkom studenog počinju pripreme za organiziranje referenduma za kojeg su pitanja već pripremljena o kojima će se još raspravljati sa strateškim partnerima na operativnim sastancima.

7. Početkom prosinca započeti proces prikupljanja glasova po cijelom području Republike Hrvatske i u dijaspori.

8. Početkom siječnja 2015.g. predaja prikupljenih referendumskih glasova aktualnoj državnoj vlasti i očekivanje dana za održavanje referenduma.

28

međunarodnih integracija (EU, NATO, BIH...), promjena Ustava... Referendum se mora održati u roku od 90 dana, od dana prijave 5% valjanih potpisa biračkog tijela koji su prikupljeni u roku od 90 dana. Za prolazak referenduma, uz obvezatan izlazak, potrebna je više od 50% glasova.

b) Na razini okruga, također za donošenje dalekosežnih odluka (u pravilu znatno duže od trajanja mandata uprave okruga), primjerice: kao točka a) samo u vrijednosti većoj od 100 milijuna Eura ... Referendum se mora održati u roku od 60 dana od predaje potrebnog broja valjanih potpisa (10% od biračkog tijela skupljenih u roku od 60 dana). Za prolazak referenduma, uz obvezatan izlazak, potrebno je više od 50% glasova.

9. Direktan izbor članova Vlade – tim stručnjaka, koji se kandidiraju (pojedinačno kao ministri ili skupno kao tim). Kandidiraju se na temelju svog životopisa i plana i programa rada. Potpisuju izjavu o čestitosti. Ako u određenom roku ne ispune ciljeve, ministar/Vlada se smjenjuje i odmah imenuje novi ministar/Vlada, bez čekanja redovnog izbornog roka.

Za djelotvorno ostvarivanje stvarne demokracije, sve u svrhu ostvarivanja temeljnog smisla/razloga postojanja suverene države: Najbolji mogući razvoj društva i države; nužno je uspostavljanje decentralizirane organizacije/ustrojstva i vođenja sustava koji počiva na subsidijarnom načelu – izgradnja sustava od temelja prema vrhu i sve u službi građana njezinih stvarnih suverena. Ovo iz razloga - jer istinska demokracija počiva na samoodgovornosti svakoga građanina i organski ne podnosi nikakav centralizam niti hegemonizam (idolopoklonstvo šefa, partitokraciju...)

29

6. PRIJEDLOG TERMINSKOG PLANA I PROGRAMA APLIKACIJE SUSTAVA DIREKTNA DEMOKRACIJA

Opće je poznato da svaki novi program, projekt i pokušaj

mijenjanja postojećeg stanja u društvu izaziva silu inercije kod svih sudionika pa je vrlo teško objektivno predviđati terminski plan. Međutim, složenost i ozbiljnosti stanja u kojem se nalazi naša Domovina Hrvatska ne ostavlja mogućnosti da se projektiranje, priprema, aplikacija i razvoj sustava Direktna demokracija izloži vremenu trajnijeg prihvaćanja od strane pojedinih čimbenika pa je nužno, makar u hipotetičkom obliku, postaviti slijedeći terminski plan: 1. Do kraja kolovoza tiskati ovu publikaciju i pripremiti je za

distribuciju najužim stručnim timovima, odnosno korisnicima. 2. Po dovršetku tiskanja publikacije, po mogućnosti do kraja

kolovoza, po gradovima organizirati timove izvršitelja i koordinatora sustava Direktna demokracija, koji će krenuti u proces organiziranja njegovih nositelja.

3. U prvoj polovici rujna održati skup - sastanak sa koordinatorima radi donošenja odgovarajućih odluka i programa operativnih aktivnosti.

4. Nakon akcije iz toče 3., ovoga terminskog plana, tijekom rujna, pokušati održati konzultativne sastanke s određenim građanskim udrugama i sindikatima radi mogućeg njihovog uključivanja u ovaj program i proces, kao i radi prihvaćanja njihovih savjeta i preporuka koje će ga unaprijediti i racionalizirati.

5. Koncem rujna ili početkom listopada zatražiti službeni prijem kod predsjednika Hrvatskog Sabora, zatim predsjednika Republike i predsjednika Vlade radi prezentacije sustava Direktna demokracija i poziva da ga prihvate na donošenje u što kraćem vremenskom roku kako bi se novi izbori održali po ovome novom programu.

6. Ako aktualna vlast ne prihvati ovaj sustav Direktna demokracija na donošenje i aplikaciju, početkom studenog počinju pripreme za organiziranje referenduma za kojeg su pitanja već pripremljena o kojima će se još raspravljati sa strateškim partnerima na operativnim sastancima.

7. Početkom prosinca započeti proces prikupljanja glasova po cijelom području Republike Hrvatske i u dijaspori.

8. Početkom siječnja 2015.g. predaja prikupljenih referendumskih glasova aktualnoj državnoj vlasti i očekivanje dana za održavanje referenduma.

30

9. Informiranje javnosti će teći kontinuirano tijekom svih naprijed planiranih i održavanih aktivnosti, a svi materijali će biti objavljeni na Internetu te dostavljeni sredstvima javnog priopćavanja u inozemstvu.

7. ZAKLJUČAK Slijedom prethodno istaknutih rezultata istraživanja može se

zaključiti da je dosadašnja i sadašnja politička, odnosno partitokratska vlast Hrvatsku dovela u zonu državnog bankrota i nekontroliranog kaosa s nesagledivim negativnim posljedicama. Slijedom toga ocjenjuje prihvatljivom prethodno opisana dijagnoza sadašnjeg stanja u RH, ali i u Europi općenito, pa se donose slijedeći zaključci:

Nije moguće pa ni racionalno pokušavati popravljati postojeći politikantski sustav upravlja hrvatskom državom nego je potrebno uložiti ogromne napore i rizike za kreiranje i žurnu aplikaciju novog demokratskog političkog sustava u kojem će politikantstvo biti sustavno i preventivno isključeno.

Svaki pokušaj osvajanja vlasti kroz neku postojeću ili novu političku stranku predstavlja neodrživi koncept (utopiju) rješavanja aktualnog stanja u RH, pa je neophodno odmah projektirati i aplicirati sustav Direktna demokracija.

Vladajuće političke stranke imaju minimalno 20% kupljenih glasova na svakim izborima, a kupili su ih iz državnog proračuna i svojih politikantskih beneficija, što znači da porezni obveznici izravno financiraju svoju vlastitu propast.

Danas i jučer na izbore izlaze svi kupljeni birači, jer glasaju za svoj opstanak na položajima, a drugi birači izlaze da glasaju za političke disidente ili početnike kako bi pokazali da se ne slažu sa vladajućim strankama, što upravo odgovara tim vladajućim partijama za siguran opstanak na vlasti do definitivnog uništenja RH.

Slijedom toga nužno je potrebno stvoriti novi politički sustav u kojem će biti zadržana trodioba vlasti: (1) Zakonodavna; (2) Izvršna i (3) Pravosudna, ali kroz potpuno novi način njihovog formiranja, funkcioniranja i uzajamnih interakcijskih sprega čije će konce u rukama imati izravno birači preko Interneta i društvenih mreža.

Mora se strogo zabraniti bilo kakvo financiranje političkih stranaka iz državnog proračuna.

Mora se zakonski normirati konkretna moralna, materijalna i kaznena odgovornost svih saborskih zastupnika, članova Vlade, Nadzornih odbora i drugih javnih dužnosnika koji obnašaju javne funkcije.

31

Mora se provesti temeljita lustracija svih saborskih zastupnika i svih državnih dužnosnika koji su sudjelovali u državnoj vlasti, odnosno obnašanju javnih funkcija koje su vezane za kriminalne radnje i izdaju iz ukinutog članka 33. ZKP, koji se odmah mora vrati u Zakon.

Svim dužnosnicima koji budu predmetom lustracije treba osigurati prosječnu plaću, mirovinu i druga stvarna prava koja nisu implicirana državnim i političkim beneficijama.

Saborske zastupnike trebaju birati birači izravno i oni izravno odgovaraju svojim biračima, čime više neće biti potrebno koristiti institut „izvanredni izbori“.

Izvršna vlast - Vlada formira se kroz direktan izbor predsjednika i članova Vlade – tim stručnjaka, koji se kandidiraju (pojedinačno kao ministri ili skupno kao tim). Kandidiraju se na temelju svog životopisa i plana i programa rada, trebaju potpisati izjavu o čestitosti.

Pravosudna vlast se formira i funkcionira u cijelosti neovisno, a izbor nositelja obavlja se isključivo putem javnog natječaja.

Zaključuje se da RH raspolaže sa značajnim strateškim resursima koje političari još nisu uspjeli uništiti i koji stoje na raspolaganju za pokretanje prometnog i gospodarskog sustava, odnosno za definitivni izlazak iz recesije bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje državnog teritorija, odnosno bez monetizacije autocesta i drugih uništavajućih poteza koje postojeća vlast uporno nameće hrvatskom narodu. Ovi resursi trebaju biti prezentirani na službenim sastancima gdje je potrebno isticati konkretne strateške projekte koji će omogućiti brzo poticanje izravnih inozemnih ulaganja (FDI), a što znači otvaranje većeg broja novih radnih mjesta, porast BDP iznad 4,5% godišnje itd.

Zaključuje se da sustav Direktna demokracija, kada bude cjelovito projektiran i prihvaćen od strane nositelja, može se aplicirati na dva načina:

(1) Postojećoj vlasti treba službeno dostaviti cjeloviti projekt da ga prouči i da ga usvoji u redovitom postupku, što bi bilo najbolje i što bi značajno skratilo inače dugi put borbe za novi demokratski sustav Direktna demokracija, bez kojeg nema izlaska iz aktualne ekonomske i moralne krize.

(2) Zaključuje se da nije realno očekivati od postojeće vlasti prihvaćanje projekta političkog sustav Direktna demokracija pa preostaje Referendum putem kojega će birači prihvatiti jedino mogući način izlaska zemlje, države i naroda iz ekonomske i moralne krize, odnosno neizbježnog državnog bankrota.

Javno proklamirana navodna odgovornost biračkom tijelu političara i njihovih političkih partija pokazala se ispraznom i poznatom balkansko-boljševičkom frazom jer upravo, do sada, vladajuće partije

30

9. Informiranje javnosti će teći kontinuirano tijekom svih naprijed planiranih i održavanih aktivnosti, a svi materijali će biti objavljeni na Internetu te dostavljeni sredstvima javnog priopćavanja u inozemstvu.

7. ZAKLJUČAK Slijedom prethodno istaknutih rezultata istraživanja može se

zaključiti da je dosadašnja i sadašnja politička, odnosno partitokratska vlast Hrvatsku dovela u zonu državnog bankrota i nekontroliranog kaosa s nesagledivim negativnim posljedicama. Slijedom toga ocjenjuje prihvatljivom prethodno opisana dijagnoza sadašnjeg stanja u RH, ali i u Europi općenito, pa se donose slijedeći zaključci:

Nije moguće pa ni racionalno pokušavati popravljati postojeći politikantski sustav upravlja hrvatskom državom nego je potrebno uložiti ogromne napore i rizike za kreiranje i žurnu aplikaciju novog demokratskog političkog sustava u kojem će politikantstvo biti sustavno i preventivno isključeno.

Svaki pokušaj osvajanja vlasti kroz neku postojeću ili novu političku stranku predstavlja neodrživi koncept (utopiju) rješavanja aktualnog stanja u RH, pa je neophodno odmah projektirati i aplicirati sustav Direktna demokracija.

Vladajuće političke stranke imaju minimalno 20% kupljenih glasova na svakim izborima, a kupili su ih iz državnog proračuna i svojih politikantskih beneficija, što znači da porezni obveznici izravno financiraju svoju vlastitu propast.

Danas i jučer na izbore izlaze svi kupljeni birači, jer glasaju za svoj opstanak na položajima, a drugi birači izlaze da glasaju za političke disidente ili početnike kako bi pokazali da se ne slažu sa vladajućim strankama, što upravo odgovara tim vladajućim partijama za siguran opstanak na vlasti do definitivnog uništenja RH.

Slijedom toga nužno je potrebno stvoriti novi politički sustav u kojem će biti zadržana trodioba vlasti: (1) Zakonodavna; (2) Izvršna i (3) Pravosudna, ali kroz potpuno novi način njihovog formiranja, funkcioniranja i uzajamnih interakcijskih sprega čije će konce u rukama imati izravno birači preko Interneta i društvenih mreža.

Mora se strogo zabraniti bilo kakvo financiranje političkih stranaka iz državnog proračuna.

Mora se zakonski normirati konkretna moralna, materijalna i kaznena odgovornost svih saborskih zastupnika, članova Vlade, Nadzornih odbora i drugih javnih dužnosnika koji obnašaju javne funkcije.

31

Mora se provesti temeljita lustracija svih saborskih zastupnika i svih državnih dužnosnika koji su sudjelovali u državnoj vlasti, odnosno obnašanju javnih funkcija koje su vezane za kriminalne radnje i izdaju iz ukinutog članka 33. ZKP, koji se odmah mora vrati u Zakon.

Svim dužnosnicima koji budu predmetom lustracije treba osigurati prosječnu plaću, mirovinu i druga stvarna prava koja nisu implicirana državnim i političkim beneficijama.

Saborske zastupnike trebaju birati birači izravno i oni izravno odgovaraju svojim biračima, čime više neće biti potrebno koristiti institut „izvanredni izbori“.

Izvršna vlast - Vlada formira se kroz direktan izbor predsjednika i članova Vlade – tim stručnjaka, koji se kandidiraju (pojedinačno kao ministri ili skupno kao tim). Kandidiraju se na temelju svog životopisa i plana i programa rada, trebaju potpisati izjavu o čestitosti.

Pravosudna vlast se formira i funkcionira u cijelosti neovisno, a izbor nositelja obavlja se isključivo putem javnog natječaja.

Zaključuje se da RH raspolaže sa značajnim strateškim resursima koje političari još nisu uspjeli uništiti i koji stoje na raspolaganju za pokretanje prometnog i gospodarskog sustava, odnosno za definitivni izlazak iz recesije bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje državnog teritorija, odnosno bez monetizacije autocesta i drugih uništavajućih poteza koje postojeća vlast uporno nameće hrvatskom narodu. Ovi resursi trebaju biti prezentirani na službenim sastancima gdje je potrebno isticati konkretne strateške projekte koji će omogućiti brzo poticanje izravnih inozemnih ulaganja (FDI), a što znači otvaranje većeg broja novih radnih mjesta, porast BDP iznad 4,5% godišnje itd.

Zaključuje se da sustav Direktna demokracija, kada bude cjelovito projektiran i prihvaćen od strane nositelja, može se aplicirati na dva načina:

(1) Postojećoj vlasti treba službeno dostaviti cjeloviti projekt da ga prouči i da ga usvoji u redovitom postupku, što bi bilo najbolje i što bi značajno skratilo inače dugi put borbe za novi demokratski sustav Direktna demokracija, bez kojeg nema izlaska iz aktualne ekonomske i moralne krize.

(2) Zaključuje se da nije realno očekivati od postojeće vlasti prihvaćanje projekta političkog sustav Direktna demokracija pa preostaje Referendum putem kojega će birači prihvatiti jedino mogući način izlaska zemlje, države i naroda iz ekonomske i moralne krize, odnosno neizbježnog državnog bankrota.

Javno proklamirana navodna odgovornost biračkom tijelu političara i njihovih političkih partija pokazala se ispraznom i poznatom balkansko-boljševičkom frazom jer upravo, do sada, vladajuće partije

32

zloporabile su svoje vladanje da, kroz politički i obiteljski nepotizam, mito i korupciju, kupe tih 20-tak posto birača, čiji su im glasovi dovoljni po kriminalnom i protuustavnom Izbornom zakonu, kojega su samima sebi donijeli. Slobodni birači ne izlaze na izbore jer nemaju za koga glasati, a što je i projektirani cilj vladajućih partija koje se financiraju iz državnog proračuna dok su na vlasti, što je uistinu pravi biznis na štetu svojih građana.

Valjda bi Ustavni sud trebao znati da Vlada ne donosi zakone, a jasno je da ni Sabor ne može ili ne bi smio donijeti Zakon koji je u suprotnosti sa odredbama Ustava, kako je to politički istakao taj hrvatski Ustavni sud kojemu je sadržaj presude diktirao aktualni predsjednik Vlade, a kojega je već ranije pokazao javnosti.

Tko se može više, nakon svega opisanog i nepobitno argumentiranog, pozivati na hrvatski Ustav kao ozbiljni dokument?

Tumor se lijepi na zdravi organizam, bez njegovog dopuštenja, da bi ga iscrpljivao i skupa sa njime umro, ali on to čini u vjeri da se može obogatiti na tuđoj nesreći. Bodul kaže: „Taman kada sam tovara nauči da ne jede i da puno radi, on je krepa!“

Sustav je tvorevina koju čovjek ciljano kreira od različitih dijelova kako bi se postigli optimalni učinci uz prihvatljive uvjete i troškove. Ne postoje gotovi društveni sustavi koji se mogu jednostavno uzeti i uspješno koristiti, među kojima je i sustav Direktna demokracija, nego ih treba projektirati i stalno usavršavati prema nastalim okolnosti, što znači mijenjati uz suglasje propisane većine birača (>50%, odnosno >70%).

Ne tako davno socijalno i samoupravno demokratski uljuđena, a gospodarski perspektivna Socijalistička Republika Hrvatska, u Domovinskom ratu, ostvarila je svoju državnopravnu samostalnost i dugo očekivanu mogućnost za ostvarenje zemlje blagostanja svih njezinih građana, bez mogućnosti traženja alibija u proklamiranom jugoslavenskom balastu, koji je navodno takvo narodno blagostanje usporavao i kočio, odnosno onemogućavao. Novorođena Demokratska Republika Hrvatska, oslobođena od isticanog jugoslavenskog hegemonizma, formirala je svoju državu po teorijsko-standardnom demokratskom modelu trodiobe zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti utemeljene na funkciji ogromnog broja političkih stranaka koje su postale same sebi svrhom, što je implicirano samovlašćem njihovih predsjednika, koji su prerasli u apsolutističke vladare bez granica i bilo kakve konkretne odgovornosti[1], pri čemu Sabor i Vlada postadoše puka forma teorijski i pomodarski proklamirane demokracije kao vladavine naroda: demos (narod) kracija (vladavina).

33

Da bi se moglo argumentirano ocijeniti djelovanje i učinkovitost današnjih i dosadašnjih nositelja vlasti u Hrvatskoj bilo bi korisno prisjetiti se povijesne mudrosti: U ono vrijeme reče Isus učenicima svojim: Ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe!, a učenici upitaše: Gospodine, kako ćemo prepoznati bližnjega svoga?, Isus odgovori: Prepoznati će te ga po njegovim dobrim djelima koje čine!


1) DEMOKRATSKA HRVATSKA, od svoga nastanka 1991. g. do danas niti jednog trenutka nije osigurala uvjete da živi od svoga rada nego od rasprodaje i uništavanja vrlo vrijedne narodne imovine, koju je hrvatski narod stvarao od stoljeća sedmog i od korištenja tuđe akumulacije (kredita) što je produciralo velike kamate, koje sustavno uništavano hrvatsko gospodarstvo ne može uredno servisirati iz novostvorene vrijednosti nego novim zaduživanjem pa je Hrvatska ušla u spiralu dužničkog ropstva iz kojega su izlazi teški, mukotrpni i dugotrajni.


3) UKUPNI VANJSKI DUG od gotovo 48 milijardi EUR, skoro je premašio 100% vrijednosti BDP što, uz ostale negativne trendove u gospodarstvu (dvostruko veći uvoz od izvoza, itd.), dovodi hrvatske obveznice (međunarodni kreditni rejting) u status smeća, pa se novo zaduživanje u inozemstvu može postizati samo uz vrlo velike kamate, koje još više guraju Hrvatsku u dužničko ropstvo i u gotovo neizbježni bankrot.

4) BROJ NEZAPOSLENIH statistički se približio razini od 400.000, a stvarna nezaposlenost je značajno još veća, jer Vlada i demokratska vlast pronalazi različite načine za formalno brisanje nezaposlenih sa popisa na Zavodu, pa mladi i stručni ljudi napuštaju svoju Hrvatsku i odlaze u inozemstvo čime se trajno gubi intelektualni

32

zloporabile su svoje vladanje da, kroz politički i obiteljski nepotizam, mito i korupciju, kupe tih 20-tak posto birača, čiji su im glasovi dovoljni po kriminalnom i protuustavnom Izbornom zakonu, kojega su samima sebi donijeli. Slobodni birači ne izlaze na izbore jer nemaju za koga glasati, a što je i projektirani cilj vladajućih partija koje se financiraju iz državnog proračuna dok su na vlasti, što je uistinu pravi biznis na štetu svojih građana.

Valjda bi Ustavni sud trebao znati da Vlada ne donosi zakone, a jasno je da ni Sabor ne može ili ne bi smio donijeti Zakon koji je u suprotnosti sa odredbama Ustava, kako je to politički istakao taj hrvatski Ustavni sud kojemu je sadržaj presude diktirao aktualni predsjednik Vlade, a kojega je već ranije pokazao javnosti.

Tko se može više, nakon svega opisanog i nepobitno argumentiranog, pozivati na hrvatski Ustav kao ozbiljni dokument?

Tumor se lijepi na zdravi organizam, bez njegovog dopuštenja, da bi ga iscrpljivao i skupa sa njime umro, ali on to čini u vjeri da se može obogatiti na tuđoj nesreći. Bodul kaže: „Taman kada sam tovara nauči da ne jede i da puno radi, on je krepa!“

Sustav je tvorevina koju čovjek ciljano kreira od različitih dijelova kako bi se postigli optimalni učinci uz prihvatljive uvjete i troškove. Ne postoje gotovi društveni sustavi koji se mogu jednostavno uzeti i uspješno koristiti, među kojima je i sustav Direktna demokracija, nego ih treba projektirati i stalno usavršavati prema nastalim okolnosti, što znači mijenjati uz suglasje propisane većine birača (>50%, odnosno >70%).

Ne tako davno socijalno i samoupravno demokratski uljuđena, a gospodarski perspektivna Socijalistička Republika Hrvatska, u Domovinskom ratu, ostvarila je svoju državnopravnu samostalnost i dugo očekivanu mogućnost za ostvarenje zemlje blagostanja svih njezinih građana, bez mogućnosti traženja alibija u proklamiranom jugoslavenskom balastu, koji je navodno takvo narodno blagostanje usporavao i kočio, odnosno onemogućavao. Novorođena Demokratska Republika Hrvatska, oslobođena od isticanog jugoslavenskog hegemonizma, formirala je svoju državu po teorijsko-standardnom demokratskom modelu trodiobe zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti utemeljene na funkciji ogromnog broja političkih stranaka koje su postale same sebi svrhom, što je implicirano samovlašćem njihovih predsjednika, koji su prerasli u apsolutističke vladare bez granica i bilo kakve konkretne odgovornosti[1], pri čemu Sabor i Vlada postadoše puka forma teorijski i pomodarski proklamirane demokracije kao vladavine naroda: demos (narod) kracija (vladavina).

33

Da bi se moglo argumentirano ocijeniti djelovanje i učinkovitost današnjih i dosadašnjih nositelja vlasti u Hrvatskoj bilo bi korisno prisjetiti se povijesne mudrosti: U ono vrijeme reče Isus učenicima svojim: Ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe!, a učenici upitaše: Gospodine, kako ćemo prepoznati bližnjega svoga?, Isus odgovori: Prepoznati će te ga po njegovim dobrim djelima koje čine!


1) DEMOKRATSKA HRVATSKA, od svoga nastanka 1991. g. do danas niti jednog trenutka nije osigurala uvjete da živi od svoga rada nego od rasprodaje i uništavanja vrlo vrijedne narodne imovine, koju je hrvatski narod stvarao od stoljeća sedmog i od korištenja tuđe akumulacije (kredita) što je produciralo velike kamate, koje sustavno uništavano hrvatsko gospodarstvo ne može uredno servisirati iz novostvorene vrijednosti nego novim zaduživanjem pa je Hrvatska ušla u spiralu dužničkog ropstva iz kojega su izlazi teški, mukotrpni i dugotrajni.


3) UKUPNI VANJSKI DUG od gotovo 48 milijardi EUR, skoro je premašio 100% vrijednosti BDP što, uz ostale negativne trendove u gospodarstvu (dvostruko veći uvoz od izvoza, itd.), dovodi hrvatske obveznice (međunarodni kreditni rejting) u status smeća, pa se novo zaduživanje u inozemstvu može postizati samo uz vrlo velike kamate, koje još više guraju Hrvatsku u dužničko ropstvo i u gotovo neizbježni bankrot.

4) BROJ NEZAPOSLENIH statistički se približio razini od 400.000, a stvarna nezaposlenost je značajno još veća, jer Vlada i demokratska vlast pronalazi različite načine za formalno brisanje nezaposlenih sa popisa na Zavodu, pa mladi i stručni ljudi napuštaju svoju Hrvatsku i odlaze u inozemstvo čime se trajno gubi intelektualni

34

kapital kao najveća moguća vrijednost s kojom svaka zemlja raspolaže i bez koje nema napretka i razvoja.


6) MITO, KORUPCIJA I NEPOTIZAM, koji su do nedavno javno i snažno osuđivani kao sramni i dokazano štetni instrumenti vladanja i funkcioniranja državne vlasti, postali su najpoželjnije javno marketinško sredstvo vladajućih partija za omasovljenje članstva i za namjensko kupovanje sigurnih glasova pomoću kojih fabriciraju svoju tzv. demokratsku vlast, koja se, po važećem Izbornom Zakonu, „legalno“ ostvaruje sa oko 18 - 22% glasova biračkog tijela - hrvatskog naroda. Je li to demokracija, odnosno vladavina naroda ili Zakonom propisano teroriziranje većine od manjine? Tko je donio taj i takav Izborni zakon, te kome on služi i kakve rezultate producira?





U konačnici posebno treba naglasiti da se iz rezultata istraživanja, koje je financirala EU sa nepovratnim financijskim sredstvima, a koja se odnose na izradu strateških razvojnih projekta i programa, koje je EU usvojila za potrebe svoga strateškog razvoja, može utvrditi da Hrvatska raspolaže sa strateškim resursima, od međunarodnog interesa, čija se vrijednost procjenjuje na više od 56

35

milijardi EUR-a i čijom aplikacijom, koja se može izvesti bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje hrvatskog teritorija, Hrvatska može postati zemljom blagostanja. Potrebna je samo politička volja kojom će vladajući političari - partitokrati dopustiti hrvatskim stručnim timovima da Hrvatsku učine jednom od najbogatijih zemalja u Europi.

Naprotiv, danas je razvidno da vladajuće političke partije u RH nikada neće dozvoliti stručnim ljudima da pokažu što znaju i mogu, odnosno da pokrenu hrvatski New Deal za koji postoje svi potrebni uvjeti. To će biti dopušteno tek kada sustav Direktna demokracija supstituira vladajuću partitokratsku dogmu, kao izraz volje većine hrvatskog naroda (>51% ukupnog biračkog korpusa), koju će iskazati na posebnom referendumu čije rezultate neće uspjeti neutralizirati tzv. demokratska vlast, kao što to čini danas sa drugim referendumima kao elementom budućeg sustava Direktna demokracija.

34

kapital kao najveća moguća vrijednost s kojom svaka zemlja raspolaže i bez koje nema napretka i razvoja.


6) MITO, KORUPCIJA I NEPOTIZAM, koji su do nedavno javno i snažno osuđivani kao sramni i dokazano štetni instrumenti vladanja i funkcioniranja državne vlasti, postali su najpoželjnije javno marketinško sredstvo vladajućih partija za omasovljenje članstva i za namjensko kupovanje sigurnih glasova pomoću kojih fabriciraju svoju tzv. demokratsku vlast, koja se, po važećem Izbornom Zakonu, „legalno“ ostvaruje sa oko 18 - 22% glasova biračkog tijela - hrvatskog naroda. Je li to demokracija, odnosno vladavina naroda ili Zakonom propisano teroriziranje većine od manjine? Tko je donio taj i takav Izborni zakon, te kome on služi i kakve rezultate producira?





U konačnici posebno treba naglasiti da se iz rezultata istraživanja, koje je financirala EU sa nepovratnim financijskim sredstvima, a koja se odnose na izradu strateških razvojnih projekta i programa, koje je EU usvojila za potrebe svoga strateškog razvoja, može utvrditi da Hrvatska raspolaže sa strateškim resursima, od međunarodnog interesa, čija se vrijednost procjenjuje na više od 56

35

milijardi EUR-a i čijom aplikacijom, koja se može izvesti bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje hrvatskog teritorija, Hrvatska može postati zemljom blagostanja. Potrebna je samo politička volja kojom će vladajući političari - partitokrati dopustiti hrvatskim stručnim timovima da Hrvatsku učine jednom od najbogatijih zemalja u Europi.

Naprotiv, danas je razvidno da vladajuće političke partije u RH nikada neće dozvoliti stručnim ljudima da pokažu što znaju i mogu, odnosno da pokrenu hrvatski New Deal za koji postoje svi potrebni uvjeti. To će biti dopušteno tek kada sustav Direktna demokracija supstituira vladajuću partitokratsku dogmu, kao izraz volje većine hrvatskog naroda (>51% ukupnog biračkog korpusa), koju će iskazati na posebnom referendumu čije rezultate neće uspjeti neutralizirati tzv. demokratska vlast, kao što to čini danas sa drugim referendumima kao elementom budućeg sustava Direktna demokracija.

36

POGLAVLJE II

1. GRAĐANSKA INICIJATIVA „REFERENDUMSKI USTANAK“

Svijetla točka u borbi naroda za ponovnu uspostavu Ustavnog

poretka „Ova inicijativa je moj narod!“ Referendumski ustanak je nestranačka građanska inicijativa koju je pokrenuo Organizacijski odbor birača na području cijele RH, a ne neka stranka, crkva ili institucija. Ova inicijativa bez presedana u povijesti RH što zbog pokretanja jakih pitanja, što zbog činjenice da je prvi put u povijesti RH uspjela okupiti oko 4000 aktivista različitog političkog uvjerenja, vjera i nacija iz Hrvatske kao i iz inozemstva okupljenih i umreženih oko istih ideja i interesa koji imaju za cilj opstojnost i prosperitet Hrvatske i svih njenih građana. .“ Pored prikupljanja potpisa ova inicijativa je organizirala više tribina i brojne tiskovne konferencije s ciljem informiranja građana i podizanja svijesti. U skladu sa svojim pristupom „Istražiti uzroke - utvrditi stanje – ponuditi rješenje“ izradili su i javno objavili nekoliko vrijednih dokumenata kakvu to Hrvatsku narod želi od kojih ističemo: Opći društveni dogovor, Konstrukt novog društva, PEPS- potpuni ekološki pristup svemu, prijedlog Novog Ustava RH i prijedlog dopune Zakona o referendumu. Predsjednik ove inicijative je Zoran Mihajlović iz Siska je kao razlog za njeno pokretanje naveo: „Uvjerili smo se da se promjenom vladajuće garniture ne mijenja ništa i da je potrebno promijeniti konstrukt društva na temelju Ustava RH i Zakona o referendumu.

Način na koji želimo izvesti promjenu je nenasilan i na način kako nam to Ustav jamči člankom 1 koji govori da vlast proizlazi i pripada narodu. Do sada su bila dva kruga Referendumskog ustanka koji su imali za cilj imali prikupljanje dovoljnog broja potpisa, kako bi se stvorio pravni temelj da Hrvatski sabor raspiše referendume s jakim pitanjima. Budući da je ogroman broj pitanja koja muče ovaj izigrani narod, odlučili smo se da pomoću sinergijskog učinka nekoliko pitanja promijenimo smjer društva.

Zato se Organizacijski odbor birača za RU 1, odlučio na ova 4 pitanja: Smatrate li da postoji potreba za raspisivanjem referenduma od strane Hrvatskog sabora sa sljedećim pitanjem: 1. Jeste li za poništenje pretvorbe, privatizacije i drugih prijenosa neosobnog vlasništva od

37

1990? 2. Jeste li za zabranu rasprodaje imovine, prostora i prirodnih resursa Republike Hrvatske? 3. Jeste li za zabranu prometovanja, proizvodnje i prodaje GMO-a u Republici Hrvatskoj?4. Jeste li za ili protiv članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji? Tad je prikupljeno preko 480 000 potpisa i 15. ožujka predano Josipu Leki, predsjedniku Hrvatskog sabora, koji ih je proslijedio na provjeru Saborskom odboru za Ustav i poslovnik, a oni Ministarstvu uprave.

Odgovor na naš zahtjev da se raspiše referendum na navedena 4 pitanja nikad nije stigao. Slijedili su brojni sastanci i pregovori o novom krugu Referendumskog ustanka prije svega sa sindikatima koji nisu urodili plodom. U drugom krugu podržao nas je „Živi zid“ koji se bori protiv deložacija. Pitanja za koja smo prikupljali potpise od 1. do 15. listopada 2013. su sljedeća: Smatrate li da postoji potreba za raspisivanjem referenduma od strane Hrvatskog sabora sa sljedećim pitanjem: 1. Jeste li za poništenje pretvorbe i privatizacije u roku od 30 dana od održavanja ovog referenduma? 2. Jeste li za zabranu ovrhe i deložacije na jedinoj nekretnini u vlasništvu građana koja mu služi kao jedini prostor za stanovanje? 3. Jeste li za opoziv svih državnih dužnosnika u roku od 30 dana od održavanja ovog referenduma? Neviđena medijska blokada i opstrukcija na svim nivoima su kao posljedicu imale manji broj prikupljenih potpisa nego u prvom krugu, što je bilo i za očekivati s obzirom na jakost pitanja. To ne znači da se trebamo pomiriti s pljačkom i prestati boriti protiv daljnjeg razvlašćivanja i porobljavanja naroda, već naprotiv! Kako su nas kad su krenule akcije prikupljanja doživljavali drugi navodimo par primjera. Jedan američki novinar je lijepo zapazio da je Hrvatska država gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke, a kako nas je kao građane aktiviste i svjedoke ove opljačkane i devastirane zemlje doživio novinar hrvatskog portala Politika.hr Gordan Ponjavić u članku „Pozitivni presedani Referendumskog ustanka“ izdvajamo ovo: „Politička akcija općenito nosi vrijednost onoliko koliko uspostavi pozitivnih političkih presedana i uključenih načela prilikom kreiranja akcije.

Referendumski Ustanak, facebook inicijativa koju pratim od svojih samih začetaka, jedna je od onih rijetkih političkih inicijativa koje smatram punim pogotkom.“ Naveo je i nekoliko razloga koji su utjecali na njegov dojam od kojih izdvajamo: 1. Ovo je jedna od rijetkih inicijativa, ako ne i prva, koja nije posljedica dnevno političkih događaja, već političkog promišljanja građana. 2. Inicijativa je orijentirana od građana KA GRAĐANIMA, a ne vlastodršcima 3. Ovo je inicijativa koju nije podržao niti jedan značajniji politički subjekt (stranke, crkva, Matijašević se uključio tek kad je projekt u svom konceptu uspio).4. Inicijativa je prvi puta digla na dnevni red pitanja

II. DIO

36

POGLAVLJE II

1. GRAĐANSKA INICIJATIVA „REFERENDUMSKI USTANAK“

Svijetla točka u borbi naroda za ponovnu uspostavu Ustavnog

poretka „Ova inicijativa je moj narod!“ Referendumski ustanak je nestranačka građanska inicijativa koju je pokrenuo Organizacijski odbor birača na području cijele RH, a ne neka stranka, crkva ili institucija. Ova inicijativa bez presedana u povijesti RH što zbog pokretanja jakih pitanja, što zbog činjenice da je prvi put u povijesti RH uspjela okupiti oko 4000 aktivista različitog političkog uvjerenja, vjera i nacija iz Hrvatske kao i iz inozemstva okupljenih i umreženih oko istih ideja i interesa koji imaju za cilj opstojnost i prosperitet Hrvatske i svih njenih građana. .“ Pored prikupljanja potpisa ova inicijativa je organizirala više tribina i brojne tiskovne konferencije s ciljem informiranja građana i podizanja svijesti. U skladu sa svojim pristupom „Istražiti uzroke - utvrditi stanje – ponuditi rješenje“ izradili su i javno objavili nekoliko vrijednih dokumenata kakvu to Hrvatsku narod želi od kojih ističemo: Opći društveni dogovor, Konstrukt novog društva, PEPS- potpuni ekološki pristup svemu, prijedlog Novog Ustava RH i prijedlog dopune Zakona o referendumu. Predsjednik ove inicijative je Zoran Mihajlović iz Siska je kao razlog za njeno pokretanje naveo: „Uvjerili smo se da se promjenom vladajuće garniture ne mijenja ništa i da je potrebno promijeniti konstrukt društva na temelju Ustava RH i Zakona o referendumu.

Način na koji želimo izvesti promjenu je nenasilan i na način kako nam to Ustav jamči člankom 1 koji govori da vlast proizlazi i pripada narodu. Do sada su bila dva kruga Referendumskog ustanka koji su imali za cilj imali prikupljanje dovoljnog broja potpisa, kako bi se stvorio pravni temelj da Hrvatski sabor raspiše referendume s jakim pitanjima. Budući da je ogroman broj pitanja koja muče ovaj izigrani narod, odlučili smo se da pomoću sinergijskog učinka nekoliko pitanja promijenimo smjer društva.

Zato se Organizacijski odbor birača za RU 1, odlučio na ova 4 pitanja: Smatrate li da postoji potreba za raspisivanjem referenduma od strane Hrvatskog sabora sa sljedećim pitanjem: 1. Jeste li za poništenje pretvorbe, privatizacije i drugih prijenosa neosobnog vlasništva od

37

1990? 2. Jeste li za zabranu rasprodaje imovine, prostora i prirodnih resursa Republike Hrvatske? 3. Jeste li za zabranu prometovanja, proizvodnje i prodaje GMO-a u Republici Hrvatskoj?4. Jeste li za ili protiv članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji? Tad je prikupljeno preko 480 000 potpisa i 15. ožujka predano Josipu Leki, predsjedniku Hrvatskog sabora, koji ih je proslijedio na provjeru Saborskom odboru za Ustav i poslovnik, a oni Ministarstvu uprave.

Odgovor na naš zahtjev da se raspiše referendum na navedena 4 pitanja nikad nije stigao. Slijedili su brojni sastanci i pregovori o novom krugu Referendumskog ustanka prije svega sa sindikatima koji nisu urodili plodom. U drugom krugu podržao nas je „Živi zid“ koji se bori protiv deložacija. Pitanja za koja smo prikupljali potpise od 1. do 15. listopada 2013. su sljedeća: Smatrate li da postoji potreba za raspisivanjem referenduma od strane Hrvatskog sabora sa sljedećim pitanjem: 1. Jeste li za poništenje pretvorbe i privatizacije u roku od 30 dana od održavanja ovog referenduma? 2. Jeste li za zabranu ovrhe i deložacije na jedinoj nekretnini u vlasništvu građana koja mu služi kao jedini prostor za stanovanje? 3. Jeste li za opoziv svih državnih dužnosnika u roku od 30 dana od održavanja ovog referenduma? Neviđena medijska blokada i opstrukcija na svim nivoima su kao posljedicu imale manji broj prikupljenih potpisa nego u prvom krugu, što je bilo i za očekivati s obzirom na jakost pitanja. To ne znači da se trebamo pomiriti s pljačkom i prestati boriti protiv daljnjeg razvlašćivanja i porobljavanja naroda, već naprotiv! Kako su nas kad su krenule akcije prikupljanja doživljavali drugi navodimo par primjera. Jedan američki novinar je lijepo zapazio da je Hrvatska država gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke, a kako nas je kao građane aktiviste i svjedoke ove opljačkane i devastirane zemlje doživio novinar hrvatskog portala Politika.hr Gordan Ponjavić u članku „Pozitivni presedani Referendumskog ustanka“ izdvajamo ovo: „Politička akcija općenito nosi vrijednost onoliko koliko uspostavi pozitivnih političkih presedana i uključenih načela prilikom kreiranja akcije.

Referendumski Ustanak, facebook inicijativa koju pratim od svojih samih začetaka, jedna je od onih rijetkih političkih inicijativa koje smatram punim pogotkom.“ Naveo je i nekoliko razloga koji su utjecali na njegov dojam od kojih izdvajamo: 1. Ovo je jedna od rijetkih inicijativa, ako ne i prva, koja nije posljedica dnevno političkih događaja, već političkog promišljanja građana. 2. Inicijativa je orijentirana od građana KA GRAĐANIMA, a ne vlastodršcima 3. Ovo je inicijativa koju nije podržao niti jedan značajniji politički subjekt (stranke, crkva, Matijašević se uključio tek kad je projekt u svom konceptu uspio).4. Inicijativa je prvi puta digla na dnevni red pitanja

38

preko kojih se olako prelazi kao preko lanjskog snijega 5. Inicijativa je utemeljena na zajedničkom, općem, nasuprot divide et impera spinovima a la školski odgoj, ćirilica i slično, te je osnažila društvenu koheziju kao jamstvo pozitivnih političkih tokova. U vrijeme kada establishment zdušno traži prostore slabosti kod svojih građana kako bi ih prebacivalo u iracionalna stanja, u stanja straha, bijesa, mržnje, kada svi elementi režima gledaju načine kako da ne dođe do kreiranja zajedništva među građanima, ovakva inicijativa radi upravo suprotno, gradi mostove i otvara komunikacijske kanale. Potiče prepoznavanje ljudskosti u drugima, različitima, pokazuje kako smo svi ipak ljudi željni ipak prije svega svijeta uvažavanja, razumijevanja, solidarnosti, ljudskosti.“ – napisao je Ponjavić.

Evo kako je Referendumski ustanak izgledao iz kuta jednog građana, malog čovjeka (Goran Svetelčić): „Jučer sam razgovarao s jednim prijateljem u vezi cijelog pokreta oko Referendumskog Ustanka. Mislim da ljudi moraju shvatiti motiv iza svega ovoga i da su ovo prvi koraci u nečemu što se nikada nije događalo na ovim prostorima. Ovo je kao da gledate malo dijete koje odvažno radi svoje prve korake u svijet. Ovo je buđenje slomljenog duha jednog naroda koji je zaboravio što znači biti i živjeti kao jedno, kojem je oduzet i slomljen pobjednički i ratnički duh. Ovo je vrijeme kada ćemo prestati biti promatrači propadanja i kada ćemo stati rame uz rame, svi, nezaposleni, radnici, studenti, mladi, stari, ali prije svega ljudi. Ovo je buđenje svih nas. Politici ovdje nema mjesta, ovo je vrijeme malog čovjeka istinske životne vrijednosti. Ovo je vrijeme kada ćemo mi, građani ove zemlje reagirati. Ovo je vrijeme kada ćemo pokazati politici na vlasti da bez nas, malih ljudi, neće odlučivati o nama samovoljno. Ovdje i sada ćemo pokazati da se na narod ove divne zemlje mora računati. Ovdje i sada ćemo pokazati da ne želimo biti dijelom moderne supresije ljudskih prava skrivenih kroz lažnu demokraciju u foteljama onih koje mi plaćamo. Ovdje ćemo pokazati da mi nemamo figu u džepu nego čisto srce i želju da ovaj narod živi kako je zaslužio nakon tolikih godina opresije i uzimanja. Ovdje i sada pokazujemo njima koji žive od našeg poreza, prireza i svih drugih nameta da smo složni. Da nas ima. Ovdje pokazujemo odlučnost i volju. Ovdje pokazujemo da je prošlo vrijeme kada smo se bojali. Ovdje pokazujemo da nećemo odustati. Sada pokazujemo da ćemo nastaviti dalje, svi zajedno. Ova je inicijativa slika novog, probuđenog hrvatskog građanina, novog čovjeka. To je prijatelju moj za mene motiv, to je moj narod. Ova inicijativa je moj narod. Ovo je za mene narod.”

Zanimljiv je i komentar aktivistice iz Vukovara Goge Pumpeta na ovo što je Svetelčić napisao:” Znaš Gorane, kad sam prvi put

39

pročitala pitanja za koja se smatra da treba raspisati referendume, pomislila sam: ,Ovo je prvi put da neko kaže narodu da ga voli'!“ Prije prikupljanja potpisa rađene su višemjesečne pripreme, kontaktirano je sa svim relevantnim institucijama i faktorima ovoga društva, kao i s medijima na svim razinama od Pule do Vukovara, od Čakovca do Dubrovnika. S izuzetkom nekoliko manjih stranaka, udruga i par znanstvenika od kojih ističemo dr. Slavka Kulića te nekih lokalnih medija veća podrška je izostala. Poruka koja se iz toga može iščitati je da se trebaju zatitrati svjedoci kako bi zub vremena prekrio postojeće stanje. Ali ne možemo se miriti s činjenicom da „Tko je jamio jamio“ ostane budućim generacijama kao naša sramotna ostavština. Bojkot se nastavio i kad smo predali potpise Josipu Leki u Hrvatski sabor. Skoro pola milijuna potpisa u preko tisuću potpisnih knjiga završilo je u Ministarstvu uprave kod ministra Arsena Bauka. Nikad nam nitko nije odgovorio ima li dovoljno potpisa ili nema. Jedina informacija koja je do današnjeg dana do nas stigla je članak na tportal. hr od 22. ožujka 2013. novinarke Maje Šurine : „Saborski Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav proslijedio je Ministarstvu uprave potpise građana kojima je inicijativa „Referendumski ustanak” zatražila raspisivanje referenduma. Ministarstvo uprave treba provjeriti broj i vjerodostojnost potpisa, no već na prvi pogled pojedini članovi Odbora zaključili su da nema dovoljno potpisa.“ Tu se navodi mišljenje predsjednika Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav Peđe Grbina kao i mišljenje Dragutina Lesara koji se složio s tim mišljenjem koje je doneseno kao što rekoše „na prvi pogled“. Kakav je to način komunikacije s predstavnicima suverenog naroda preko medija? Od kojeg je to broja ovaj Saborski odbor za Ustav mogao izračunati postotak birača koji su dali svoj potpis? Kako su to izračunali, a nisu niti počeli brojati potpise koje smo im predali? Kako su znali koliko je uopće birača kad nakon objave rezultata Popisa stanovništva RH 2011. uopće nije izrađen Popis birača s pravom glasa? U kojim je Narodnim novinama objavljen? Na temelju kojeg to zakona jedan saborski odbor može donositi mišljenje „na prvi pogled“? Oglušili su se naš zahtjev, na bilo koji glas naroda bez obzira je li riječ o prosvjedima, prikupljenim potpisima, dopisima, tužbama ili usmenim prigovorima bilo koje grupe građana. Oglušili su se na nalaz Državne revizije o enormnim nezakonitostima u pretvorbi i privatizaciji, na izvješća o korupciji i alarmantna upozorenja o slomu ekonomije i društva u cjelini na koja stručnjaci stalno upozoravaju. I dalje se u našoj zemlji prodaje GMO sjeme i proizvodi unatoč činjenici što su se sve županije proglasile slobodne od GMO-a. Stručnjaci uzalud upozoravaju da je tečaj kune osjetno precijenjen na što se ne uopće ne osvrću iako je to jak uteg pod kojim tone naše gospodarstvo i raste

38

preko kojih se olako prelazi kao preko lanjskog snijega 5. Inicijativa je utemeljena na zajedničkom, općem, nasuprot divide et impera spinovima a la školski odgoj, ćirilica i slično, te je osnažila društvenu koheziju kao jamstvo pozitivnih političkih tokova. U vrijeme kada establishment zdušno traži prostore slabosti kod svojih građana kako bi ih prebacivalo u iracionalna stanja, u stanja straha, bijesa, mržnje, kada svi elementi režima gledaju načine kako da ne dođe do kreiranja zajedništva među građanima, ovakva inicijativa radi upravo suprotno, gradi mostove i otvara komunikacijske kanale. Potiče prepoznavanje ljudskosti u drugima, različitima, pokazuje kako smo svi ipak ljudi željni ipak prije svega svijeta uvažavanja, razumijevanja, solidarnosti, ljudskosti.“ – napisao je Ponjavić.

Evo kako je Referendumski ustanak izgledao iz kuta jednog građana, malog čovjeka (Goran Svetelčić): „Jučer sam razgovarao s jednim prijateljem u vezi cijelog pokreta oko Referendumskog Ustanka. Mislim da ljudi moraju shvatiti motiv iza svega ovoga i da su ovo prvi koraci u nečemu što se nikada nije događalo na ovim prostorima. Ovo je kao da gledate malo dijete koje odvažno radi svoje prve korake u svijet. Ovo je buđenje slomljenog duha jednog naroda koji je zaboravio što znači biti i živjeti kao jedno, kojem je oduzet i slomljen pobjednički i ratnički duh. Ovo je vrijeme kada ćemo prestati biti promatrači propadanja i kada ćemo stati rame uz rame, svi, nezaposleni, radnici, studenti, mladi, stari, ali prije svega ljudi. Ovo je buđenje svih nas. Politici ovdje nema mjesta, ovo je vrijeme malog čovjeka istinske životne vrijednosti. Ovo je vrijeme kada ćemo mi, građani ove zemlje reagirati. Ovo je vrijeme kada ćemo pokazati politici na vlasti da bez nas, malih ljudi, neće odlučivati o nama samovoljno. Ovdje i sada ćemo pokazati da se na narod ove divne zemlje mora računati. Ovdje i sada ćemo pokazati da ne želimo biti dijelom moderne supresije ljudskih prava skrivenih kroz lažnu demokraciju u foteljama onih koje mi plaćamo. Ovdje ćemo pokazati da mi nemamo figu u džepu nego čisto srce i želju da ovaj narod živi kako je zaslužio nakon tolikih godina opresije i uzimanja. Ovdje i sada pokazujemo njima koji žive od našeg poreza, prireza i svih drugih nameta da smo složni. Da nas ima. Ovdje pokazujemo odlučnost i volju. Ovdje pokazujemo da je prošlo vrijeme kada smo se bojali. Ovdje pokazujemo da nećemo odustati. Sada pokazujemo da ćemo nastaviti dalje, svi zajedno. Ova je inicijativa slika novog, probuđenog hrvatskog građanina, novog čovjeka. To je prijatelju moj za mene motiv, to je moj narod. Ova inicijativa je moj narod. Ovo je za mene narod.”

Zanimljiv je i komentar aktivistice iz Vukovara Goge Pumpeta na ovo što je Svetelčić napisao:” Znaš Gorane, kad sam prvi put

39

pročitala pitanja za koja se smatra da treba raspisati referendume, pomislila sam: ,Ovo je prvi put da neko kaže narodu da ga voli'!“ Prije prikupljanja potpisa rađene su višemjesečne pripreme, kontaktirano je sa svim relevantnim institucijama i faktorima ovoga društva, kao i s medijima na svim razinama od Pule do Vukovara, od Čakovca do Dubrovnika. S izuzetkom nekoliko manjih stranaka, udruga i par znanstvenika od kojih ističemo dr. Slavka Kulića te nekih lokalnih medija veća podrška je izostala. Poruka koja se iz toga može iščitati je da se trebaju zatitrati svjedoci kako bi zub vremena prekrio postojeće stanje. Ali ne možemo se miriti s činjenicom da „Tko je jamio jamio“ ostane budućim generacijama kao naša sramotna ostavština. Bojkot se nastavio i kad smo predali potpise Josipu Leki u Hrvatski sabor. Skoro pola milijuna potpisa u preko tisuću potpisnih knjiga završilo je u Ministarstvu uprave kod ministra Arsena Bauka. Nikad nam nitko nije odgovorio ima li dovoljno potpisa ili nema. Jedina informacija koja je do današnjeg dana do nas stigla je članak na tportal. hr od 22. ožujka 2013. novinarke Maje Šurine : „Saborski Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav proslijedio je Ministarstvu uprave potpise građana kojima je inicijativa „Referendumski ustanak” zatražila raspisivanje referenduma. Ministarstvo uprave treba provjeriti broj i vjerodostojnost potpisa, no već na prvi pogled pojedini članovi Odbora zaključili su da nema dovoljno potpisa.“ Tu se navodi mišljenje predsjednika Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav Peđe Grbina kao i mišljenje Dragutina Lesara koji se složio s tim mišljenjem koje je doneseno kao što rekoše „na prvi pogled“. Kakav je to način komunikacije s predstavnicima suverenog naroda preko medija? Od kojeg je to broja ovaj Saborski odbor za Ustav mogao izračunati postotak birača koji su dali svoj potpis? Kako su to izračunali, a nisu niti počeli brojati potpise koje smo im predali? Kako su znali koliko je uopće birača kad nakon objave rezultata Popisa stanovništva RH 2011. uopće nije izrađen Popis birača s pravom glasa? U kojim je Narodnim novinama objavljen? Na temelju kojeg to zakona jedan saborski odbor može donositi mišljenje „na prvi pogled“? Oglušili su se naš zahtjev, na bilo koji glas naroda bez obzira je li riječ o prosvjedima, prikupljenim potpisima, dopisima, tužbama ili usmenim prigovorima bilo koje grupe građana. Oglušili su se na nalaz Državne revizije o enormnim nezakonitostima u pretvorbi i privatizaciji, na izvješća o korupciji i alarmantna upozorenja o slomu ekonomije i društva u cjelini na koja stručnjaci stalno upozoravaju. I dalje se u našoj zemlji prodaje GMO sjeme i proizvodi unatoč činjenici što su se sve županije proglasile slobodne od GMO-a. Stručnjaci uzalud upozoravaju da je tečaj kune osjetno precijenjen na što se ne uopće ne osvrću iako je to jak uteg pod kojim tone naše gospodarstvo i raste

40

nezaposlenost. Bezobzirno se pogoduje uvoznicima i stranom kapitalu, iako po Zakonu o trgovini MORAJU zaštiti domaću proizvodnju ili joj barem osigurati iste uvjete što ne čine. Ne osvrću se na činjenicu da je po Ustavu dom nepovrjediv i da su deložacije građana kršenje Ustava. Ne služe svom narodu kojeg sad histerično razvlašćuju kroz daljnje privatizacije, štetne koncesije i tzv. monetizaciju. Prodaju dobra od općeg interesa ne pitajući narod iako po zakonu nemaju na to pravo. U ime zaštite naroda od samoga sebe stalno uvode nove zakone i propise miješajući se čak i u to što će narod jesti, kakve će lijekove i cjepiva morati kupovati i što sve ne ograničavaju mu slobodu odabira, a sve pod krinkom navodne brige za ljudska prava i slobode dok se u isto vrijeme zdušno zalažu za liberalizaciju trgovine i koječega. Hoće promijeniti Zakon o referendumu ograničavajući narodu kakvo pitanje smije postaviti čime opet ruše Ustav RH čl.1. Jedina istinska briga koju pokazuju je briga za krupni kapital bez obzira da li je riječ o bankama, uvoznim tvrtkama ili političarima.

Narod je doveden u podređeni položaj iako u Ustavu piše da na to nitko nema pravo. državno javno tužilaštvo i Ustavni sud se kao što svi vidimo drže po strani. I predsjednik Josipović i predsjednik Sabora Leko i svi drugi dobivaju pristojnu plaću od svoj jedinog poslodavca, a to je suvereni narod i trebali bi biti bar toliko obzirni prema svom poslodavcu da mu odgovore na zahtjev za Konkretnim akcijama smo pokazali u praksi golu istinu o sustavu u kojem živimo kao i o apsurdnosti zakonodavca koji institut referenduma, taj najuzvišeniji oblik izražavanja slobodne volje naroda, nije zaštitio nikakvim mehanizmima od ugroze. Nemaš javne medije iako građani plaćaju iz svog džepa RTV pretplatu. Aktivisti sami financiraju sve i kad kreneš s prikupljanjem bilo tko to može dovesti u pitanje: lokalni moćnici koji plaćaju zaštitare da rastjeruju građane koji žele dati potpis, tamo neki činovničić iz gradskog komunalnog neće izdati odobrenje za upotrebu štanda u vlasništvu grada ili za 15 dana korištenja traže enormno visoku naknadu iako je taj štand narod platio. Sad u kolovozu 2014. umjesto da ojačaju mehanizam referenduma daju se prijedlozi kojima se ovaj nenasilni način borbe naroda za promjenu smjera u potpunosti onemogućava. Peđa Grbin i Ustavni sud koji je postao politički sud, krše Ustav čl. 1 uvodeći nas u zadnju fazu totalitarizma i fašizma kojeg provodi ovaj psihokratski režim.

Ovaj narod je oduvijek znao trpjeti, ali povijest nas uči da ima granice koje preliju tu čašu. Nadamo se da do toga neće doći jer ovaj narod ne treba više stradavati kako bi se izborio za svoje dostojanstvo i opstanak već da to može ostvariti pomoću referendum, ako tako kao suveren odluči, što mu nitko nema pravo oduzeti. Mi nećemo prestati

41

sanjati lijepe snove o nekoj drukčijoj Hrvatskoj vjerujući da su ostvarivi, niti ćemo se prestati boriti za njih. U borbi za goli opstanak nema kompromisa i laganih slatkih pitanja. Mi smo pokazali pitanjima da doista nismo spremni za kompromise u toj borbi za goli opstanak naroda i tako će i dalje biti.

Za „Direktnu demokraciju“ priredila i lektorirala Nada Tušak

40

nezaposlenost. Bezobzirno se pogoduje uvoznicima i stranom kapitalu, iako po Zakonu o trgovini MORAJU zaštiti domaću proizvodnju ili joj barem osigurati iste uvjete što ne čine. Ne osvrću se na činjenicu da je po Ustavu dom nepovrjediv i da su deložacije građana kršenje Ustava. Ne služe svom narodu kojeg sad histerično razvlašćuju kroz daljnje privatizacije, štetne koncesije i tzv. monetizaciju. Prodaju dobra od općeg interesa ne pitajući narod iako po zakonu nemaju na to pravo. U ime zaštite naroda od samoga sebe stalno uvode nove zakone i propise miješajući se čak i u to što će narod jesti, kakve će lijekove i cjepiva morati kupovati i što sve ne ograničavaju mu slobodu odabira, a sve pod krinkom navodne brige za ljudska prava i slobode dok se u isto vrijeme zdušno zalažu za liberalizaciju trgovine i koječega. Hoće promijeniti Zakon o referendumu ograničavajući narodu kakvo pitanje smije postaviti čime opet ruše Ustav RH čl.1. Jedina istinska briga koju pokazuju je briga za krupni kapital bez obzira da li je riječ o bankama, uvoznim tvrtkama ili političarima.

Narod je doveden u podređeni položaj iako u Ustavu piše da na to nitko nema pravo. državno javno tužilaštvo i Ustavni sud se kao što svi vidimo drže po strani. I predsjednik Josipović i predsjednik Sabora Leko i svi drugi dobivaju pristojnu plaću od svoj jedinog poslodavca, a to je suvereni narod i trebali bi biti bar toliko obzirni prema svom poslodavcu da mu odgovore na zahtjev za Konkretnim akcijama smo pokazali u praksi golu istinu o sustavu u kojem živimo kao i o apsurdnosti zakonodavca koji institut referenduma, taj najuzvišeniji oblik izražavanja slobodne volje naroda, nije zaštitio nikakvim mehanizmima od ugroze. Nemaš javne medije iako građani plaćaju iz svog džepa RTV pretplatu. Aktivisti sami financiraju sve i kad kreneš s prikupljanjem bilo tko to može dovesti u pitanje: lokalni moćnici koji plaćaju zaštitare da rastjeruju građane koji žele dati potpis, tamo neki činovničić iz gradskog komunalnog neće izdati odobrenje za upotrebu štanda u vlasništvu grada ili za 15 dana korištenja traže enormno visoku naknadu iako je taj štand narod platio. Sad u kolovozu 2014. umjesto da ojačaju mehanizam referenduma daju se prijedlozi kojima se ovaj nenasilni način borbe naroda za promjenu smjera u potpunosti onemogućava. Peđa Grbin i Ustavni sud koji je postao politički sud, krše Ustav čl. 1 uvodeći nas u zadnju fazu totalitarizma i fašizma kojeg provodi ovaj psihokratski režim.

Ovaj narod je oduvijek znao trpjeti, ali povijest nas uči da ima granice koje preliju tu čašu. Nadamo se da do toga neće doći jer ovaj narod ne treba više stradavati kako bi se izborio za svoje dostojanstvo i opstanak već da to može ostvariti pomoću referendum, ako tako kao suveren odluči, što mu nitko nema pravo oduzeti. Mi nećemo prestati

41

sanjati lijepe snove o nekoj drukčijoj Hrvatskoj vjerujući da su ostvarivi, niti ćemo se prestati boriti za njih. U borbi za goli opstanak nema kompromisa i laganih slatkih pitanja. Mi smo pokazali pitanjima da doista nismo spremni za kompromise u toj borbi za goli opstanak naroda i tako će i dalje biti.

Za „Direktnu demokraciju“ priredila i lektorirala Nada Tušak

42

POGLAVLJE III SUDIONICI SABORA:: Akademik Baletić Zvonimir, hr dr, BILL Srđan - de., Bačić

Mladen Božo - hr., dr. Bedeković Vladimir - de, Branko Brljević, dipl.iur – hr., Ćurković Ante Toni - de., prof.dr. Žarko Dolinar - ch., umjetnik Vlado Franjević - ch., Jelinek Vesna, dip.iur. - ch., prof. Karabin Marijan - ch., mr.sc. Kamber Ivica - hr., Katavić Karlo, ing. - hr., dr. Zvonimir Kotarac - de., prof.dr.sc. Kranjčević Silvije - hr ., dr.Krilić Luka - it., Mr.Kraljić John Petar - USA., dr. Kružić Petar - de., Lacković Ivica, ing. - de., prof.dr. Laušić Ante - hr., mr. Matešić Jadranka - USA, Marović Slavko, ing. - Crna Gora, dr.sc. Plenković Juraj - hr., prof..dr. Plenković Mario, Radovan Smokvina, dipl. Ing. Ch., mr. Radoičić Vlasta - hr., mr.sc. Šoljak Niko, Šoljak Sandra, dipl. ecc.

Ispred HRT rad Sabora je pratila novinarka Eliana Čandrliić - Prijedlozi i zahtjevi Dijaspore.

1. KRATKE INFORMACIJE I AKTIVNOSTI NA

HRVATSKOG SVJETSKOG SABORA NA PUTU PRONALASKA POLITIČKIH I GOSPODARSKIH RIJEŠENJA, KAKO BI HRVATSKA IZIŠLA IZ MORALNE I GOSPODARSKE KRIZE

Sa zdušnim poštovanjem u ime HSSD i moje osobno

zahvaljujemo se Akademiku Zvonimiru Baletiću., Akademiku Davorinu Rudolfu, akademiku Ivanu Milošu - koautoru i organizatoru gospodarskih programa RH., akademiku Ivanu Supeku, prof. dr. Žarku Dolinaru iz Švicarske ,dr. Srđanu Billu iz Münchena, koji su svojim aktivnim umnim i fizičkim sudjelovanjem u svim aktivnostima, kao i svim sudionicima prvog Sabora Dijaspore koji je održan u Poreču, 21., 22. i 23. svibnja 2002. godine. Na tom Prvom Saboru Hrvatske Dijaspore donošene su odluke, zahtjevi i preporuke .,koje su danas nakon 12 godina još uvijek aktualne. Ništa se nije promijenilo - samo što je danas narod i Država Hrvatska, nekoliko puta u težoj situacije nego smo bili 2002. godine.

43

Odluke i preporuke:

1. da se donese Zakon o Dijaspori po uzoru na Izrael i Irsku; 2. da se uvede ministarstvo za Dijasporu; 3. da Dijaspora ima 3. člana u Vijeću HRT; 4. obustaviti prodaju nacionalne imovine dok se ne donese novi

Zakon o privatizaciji; 5. da se zemljište uz more i druge površine uz objekte ne prodaju

nego da se daju u najam (korištenje) vlasnicima objekata; 6. da se donese Zakon kojim kriminal ako je napravljen prilikom

privatizacije ne zastarijeva; 7. da Dijaspora ima 12 zastupnika u Saboru RH i da sudjeluje u

drugim institucijama vlasti; 8. da se donese izborni Zakon gdje građani neposredno biraju svoje

predstavnike u Sabor RH i u druge institucije vlasti; 9. da se ukine vladina uredba o ukidanju dječjeg doplatka

studentima starijim od 19 godina; 10. da Vlada i Sabor RH donesu Zakon o teritorijalnom preustroju

Republike Hrvatske - tako da se smanji broj postojećih županija na četiri, te da se odrede dosljedni kriteriji prema kojima bi neko mjesto imalo status općine, da mora imati na svom području SUD, KATASTAR, ZEMLJIŠNO-KNJIŽNI ODJEL I URBANIZAM, ostale potrebe građana da se rješavaju putem mjesnih ureda;

11. da se smanje sudske takse za 90%; 12. da se donese Zakon, kojim hrvatski građani i njihova pokoljenja,

bez obzira na državljanstvo, mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj bez ikakvih ograničenja ili prethodne suglasnosti;

13. da se osiguraju ista prava pripadnicima hrvatskog naroda koji žive izvan Hrvatske, kao što Hrvatska osigurava prava pripadnicima tog naroda u RH (dosljedna primjena načela reciprociteta);

14. da Vlada RH pronađe način ili angažira druge države i njihove agencije - da se vrati novac koji je iz Hrvatske iznesen u posljednjih 12 godina (prema nekim tvrdnjama između 20 i 30 milijardi USA dolara) te da se upotrijebi autoritet Predsjednika Republike Hrvatske, koji je u pred kampanji i obećao da ćemo mi kao država sami vratiti taj novac u Hrvatsku i da nećemo plaćati da nešto naprave u naše ime;

15. da se organiziraju uredi pri svim ministarstvima u RH za rad sa hrvatskom dijasporom;

III. DIO

SUDIONICI SABORA:

Održanog 21-23 svibnja 2002. godine u Poreču

Akademik Baletić Zvonimir, hr-počasni član Sabora, dr. Srđan Bill, de-počasni član, Bačić Mladen, hr, dr. Bedeković Vladimir, de – počasni član Sabora, Brljević Branko dip.iur. , hr- počasni član Sabora, Ćurković Ante, de, prof.dr. Žarko Dolinar, ch-počasni član Sabora, umjetnik Vlado Franjević, ch – počasni član Sabora, Jelinek Vesna dip.iur, ch počasni član Sabora, Karabin Marijan, ch, mr.sc. Kamber Ivica, hr, Katavić Karlo ing. , hr. Dr. Zvonimir Kotarac, de, prof.dr.sc. Kranjčević Silvije, hr, dr. Krilić Luka, it, mr. Kraljić John Petar, USA, dr. Kružić Petar, de, Lacković Ivica ing, de, prof.dr. Laušić Ante, hr, mr. Matešić Jadranka USA, Marović Slavko, ing. Crna Gora, prof.dr. sc. Plenković Juraj – počasni član Sabora, hr, prof.dr.sc. Plenković Mario, hr, Akademik Ivan Supek – počasni predsjednik Sabora, hr, Radovan Smokvina dipl.ing. ch, mr. Radoičić Vlasta, hr, mr.sc. Šoljak Niko – predsjednik Sabora, hr, Šoljak Sandra dip.eec.

Ispred HRT sad Sabora pratila je novinarska Eliana Čandrlić

Unaprijed hvala sa cijenjenim poštovanjem, Niko Šoljak

42








42








43

Odluke i preporuke:

1. da se donese Zakon o Dijaspori po uzoru na Izrael i Irsku; 2. da se uvede ministarstvo za Dijasporu; 3. da Dijaspora ima 3. člana u Vijeću HRT; 4. obustaviti prodaju nacionalne imovine dok se ne donese novi

Zakon o privatizaciji; 5. da se zemljište uz more i druge površine uz objekte ne prodaju

nego da se daju u najam (korištenje) vlasnicima objekata; 6. da se donese Zakon kojim kriminal ako je napravljen prilikom

privatizacije ne zastarijeva; 7. da Dijaspora ima 12 zastupnika u Saboru RH i da sudjeluje u

drugim institucijama vlasti; 8. da se donese izborni Zakon gdje građani neposredno biraju svoje

predstavnike u Sabor RH i u druge institucije vlasti; 9. da se ukine vladina uredba o ukidanju dječjeg doplatka

studentima starijim od 19 godina; 10. da Vlada i Sabor RH donesu Zakon o teritorijalnom preustroju

Republike Hrvatske - tako da se smanji broj postojećih županija na četiri, te da se odrede dosljedni kriteriji prema kojima bi neko mjesto imalo status općine, da mora imati na svom području SUD, KATASTAR, ZEMLJIŠNO-KNJIŽNI ODJEL I URBANIZAM, ostale potrebe građana da se rješavaju putem mjesnih ureda;

11. da se smanje sudske takse za 90%; 12. da se donese Zakon, kojim hrvatski građani i njihova pokoljenja,

bez obzira na državljanstvo, mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj bez ikakvih ograničenja ili prethodne suglasnosti;

13. da se osiguraju ista prava pripadnicima hrvatskog naroda koji žive izvan Hrvatske, kao što Hrvatska osigurava prava pripadnicima tog naroda u RH (dosljedna primjena načela reciprociteta);

14. da Vlada RH pronađe način ili angažira druge države i njihove agencije - da se vrati novac koji je iz Hrvatske iznesen u posljednjih 12 godina (prema nekim tvrdnjama između 20 i 30 milijardi USA dolara) te da se upotrijebi autoritet Predsjednika Republike Hrvatske, koji je u pred kampanji i obećao da ćemo mi kao država sami vratiti taj novac u Hrvatsku i da nećemo plaćati da nešto naprave u naše ime;

15. da se organiziraju uredi pri svim ministarstvima u RH za rad sa hrvatskom dijasporom;

42








44

16. da Vlada Republike Hrvatske osigura televizijski program u RH za rad s hrvatskom dijasporom, koji će biti besplatan i vidljiv u cijelom svijetu;

17. da se da izvješće gdje su utrošeni novci koje je hrvatska dijaspora dala kod stvaranja Države Hrvatske. PREDUVJETI ZA OČUVANJE SUVERENITETA

DRŽAVE HRVATSKE I PREPOZNATLJIVOG IDENTITETA HRVATSKOG NARODA:

1. preustroj Republike Hrvatske; 2. preustroj države riješiti - da Hrvatska ima 7 do 9. ministarstava; 3. da se sudstvo, policija, vojska i državna uprava oslobode

političke i stranačke pripadnosti. U tim službama treba da rade profesionalci a ne stranački podobni poslušnici;

4. da se u Hrvatskoj odvoji zakonodavna sudska i izvršna vlast te da ti stupovi vlasti funkcioniraju sukladno svojim ovlastima na temeljima Ustava i Zakona;

5. da se obustavi prodaja nacionalnog bogatstva dok se ne donese novi Zakon o privatizaciji;

6. da se donese novi Zakon o privatizaciji kojim će se građanima Hrvatske priznati pravo na nacionalno bogatstvo koje su oni stvorili;

7. da se donese Zakon kojim kriminal ako je napravljen u pretvorbi ne zastarijeva;

8. da se donese generalni urbanistički plan za sve četiri županije; 9. da se donese generalni urbanistički plan Hrvatske; 10. da se odrede komparativne prednosti Hrvatske (eko

poljoprivrede, napredni vid zdravstvenog turizma i naglašena pomorska orijentacija države s posebnim osvrtom na brodogradnju i u tom pogledu naglasak na sportske tipove brodova;

11. da se donese strategija razvoja Hrvatske za narednih 20 godina i za daljnjih 50 godina;

12. da se donesu zakoni koji će biti u funkciji razvoja i proizvodnje u Republici Hrvatskoj.

45

2. OBJAVE U MEDIJIMA Strah od Dijaspore Branka Žužić2

Neću defetizam u svojim redovima, grmio je pokojni predsjednik prve Hrvatske. Premijer druge Hrvatske u istom tonu optužuje intelektualce, novinare i sindikate za „širenje defetističke slike o Hrvatskoj“. Savez za treću Hrvatsku intelektualnih i moralnih karizmi don Ivana Grubišića i akademika Ivana Supeka, nudi građanima ove politički, gospodarski,

moralno i duhovno „posrnule“ zemlje svjetlo čije zrake tako ugodno osvjetljavaju čovjeka-građanina, demokraciju, socijalnu pravdu, red, rad i odgovornost, konkretne razvojne programe i projekte.

U „tunelu“ ostale bi ideologije i podjele na crvene i crne, partitokracija, vlastohleplje, umreženi ortakluci i interesni lobiji, mito, korupcija, kriminal, nemoral. Prava je šteta što Ivica Račan, don Grubišić i Supek nisu pratili ovotjedni Prvi sabor hrvatske dijaspore u Poreču. Da kojim slučajem jesu, onda bi prvi, valjda, počeo shvaćati da u krivom „zrcalu“ gleda Hrvatsku i njezine građane, pri tome tražeći od svog ogledalca poput Snjeguljičine zle maćehe da bude što ružičastije te da mu laska i laže.

Don Grubišić i Supek dobili bi pak samo još jednu potvrdu da su na dobrom „spasiteljskom“ putu. Naime, naši uglednici, znanstvenici, iseljenici i povratnici iz domovinske i iseljene Hrvatske vrlo su konstruktivno bez političkih „hipoteka“ kritizirali odnos HDZ-ove i sadašnje vlasti prema dijaspori nudeći Vladi i Saboru vrlo konkretne „optimistične“ zahtjeve i prijedloge. Pri tome su često spominjali treću republiku podsjećajući na vlastiti kapital, znanje, stručnost i iskustvo budući da oko dva milijuna iseljenih Hrvata u svijetu predstavlja golemi financijski potencijal, a 845 znanstvenika te oko 140 tisuća mladih koji su u zadnjih deset godina napustili Hrvatsku, respektabilan, stručno-znanstveni resurs.

Zato traže donošenje zakona o dijaspori po uzoru na pravo europsko i svjetsko gospodarsko „čudo“ Irsku i Izrael. Zatim obustavljanje daljnje prodaje nacionalne imovine do donošenja novog zakona o privatizaciji, budući je dosadašnji omogućio opći drpež, pljačku, kriminal, propast tvrtki i banaka, u korist privatnih konta i carstava. Također zahtijevaju zakon po kojem kriminal tijekom 2 Slobodna Dalmacija- 26. 05. 2002. godine

44

16. da Vlada Republike Hrvatske osigura televizijski program u RH za rad s hrvatskom dijasporom, koji će biti besplatan i vidljiv u cijelom svijetu;

17. da se da izvješće gdje su utrošeni novci koje je hrvatska dijaspora dala kod stvaranja Države Hrvatske. PREDUVJETI ZA OČUVANJE SUVERENITETA

DRŽAVE HRVATSKE I PREPOZNATLJIVOG IDENTITETA HRVATSKOG NARODA:

1. preustroj Republike Hrvatske; 2. preustroj države riješiti - da Hrvatska ima 7 do 9. ministarstava; 3. da se sudstvo, policija, vojska i državna uprava oslobode

političke i stranačke pripadnosti. U tim službama treba da rade profesionalci a ne stranački podobni poslušnici;

4. da se u Hrvatskoj odvoji zakonodavna sudska i izvršna vlast te da ti stupovi vlasti funkcioniraju sukladno svojim ovlastima na temeljima Ustava i Zakona;

5. da se obustavi prodaja nacionalnog bogatstva dok se ne donese novi Zakon o privatizaciji;

6. da se donese novi Zakon o privatizaciji kojim će se građanima Hrvatske priznati pravo na nacionalno bogatstvo koje su oni stvorili;

7. da se donese Zakon kojim kriminal ako je napravljen u pretvorbi ne zastarijeva;

8. da se donese generalni urbanistički plan za sve četiri županije; 9. da se donese generalni urbanistički plan Hrvatske; 10. da se odrede komparativne prednosti Hrvatske (eko

poljoprivrede, napredni vid zdravstvenog turizma i naglašena pomorska orijentacija države s posebnim osvrtom na brodogradnju i u tom pogledu naglasak na sportske tipove brodova;

11. da se donese strategija razvoja Hrvatske za narednih 20 godina i za daljnjih 50 godina;

12. da se donesu zakoni koji će biti u funkciji razvoja i proizvodnje u Republici Hrvatskoj.

45

2. OBJAVE U MEDIJIMA Strah od Dijaspore Branka Žužić2

Neću defetizam u svojim redovima, grmio je pokojni predsjednik prve Hrvatske. Premijer druge Hrvatske u istom tonu optužuje intelektualce, novinare i sindikate za „širenje defetističke slike o Hrvatskoj“. Savez za treću Hrvatsku intelektualnih i moralnih karizmi don Ivana Grubišića i akademika Ivana Supeka, nudi građanima ove politički, gospodarski,

moralno i duhovno „posrnule“ zemlje svjetlo čije zrake tako ugodno osvjetljavaju čovjeka-građanina, demokraciju, socijalnu pravdu, red, rad i odgovornost, konkretne razvojne programe i projekte.

U „tunelu“ ostale bi ideologije i podjele na crvene i crne, partitokracija, vlastohleplje, umreženi ortakluci i interesni lobiji, mito, korupcija, kriminal, nemoral. Prava je šteta što Ivica Račan, don Grubišić i Supek nisu pratili ovotjedni Prvi sabor hrvatske dijaspore u Poreču. Da kojim slučajem jesu, onda bi prvi, valjda, počeo shvaćati da u krivom „zrcalu“ gleda Hrvatsku i njezine građane, pri tome tražeći od svog ogledalca poput Snjeguljičine zle maćehe da bude što ružičastije te da mu laska i laže.

Don Grubišić i Supek dobili bi pak samo još jednu potvrdu da su na dobrom „spasiteljskom“ putu. Naime, naši uglednici, znanstvenici, iseljenici i povratnici iz domovinske i iseljene Hrvatske vrlo su konstruktivno bez političkih „hipoteka“ kritizirali odnos HDZ-ove i sadašnje vlasti prema dijaspori nudeći Vladi i Saboru vrlo konkretne „optimistične“ zahtjeve i prijedloge. Pri tome su često spominjali treću republiku podsjećajući na vlastiti kapital, znanje, stručnost i iskustvo budući da oko dva milijuna iseljenih Hrvata u svijetu predstavlja golemi financijski potencijal, a 845 znanstvenika te oko 140 tisuća mladih koji su u zadnjih deset godina napustili Hrvatsku, respektabilan, stručno-znanstveni resurs.

Zato traže donošenje zakona o dijaspori po uzoru na pravo europsko i svjetsko gospodarsko „čudo“ Irsku i Izrael. Zatim obustavljanje daljnje prodaje nacionalne imovine do donošenja novog zakona o privatizaciji, budući je dosadašnji omogućio opći drpež, pljačku, kriminal, propast tvrtki i banaka, u korist privatnih konta i carstava. Također zahtijevaju zakon po kojem kriminal tijekom 2 Slobodna Dalmacija- 26. 05. 2002. godine

46

privatizacije u Hrvatskoj ne zastarijeva, a u cilju otkrivanja i kažnjavanja počinitelja, čime bi se vratilo izgubljeno povjerenje u naše pravosuđe.

A nije li taj zahtjev istovjetan Račanovu vraćanju izvještaja Ureda državne revizije o privatizaciji i pretvorbi zbog neobjektivnosti i „šlamperaja“?! Također traže da se dijaspori vrate zastupnici u Hrvatskom saboru, štoviše, što Italija, Španjolska, Irska i druge europske zemlje tijekom iseljeništva mijenjaju ustave u korist prava iseljenika za ulaskom u parlament. No, pravo je pitanje zbog čega se (i) ova vlast toliko boji dijaspore i ne želi je doživjeti svojom „rukom“ pomoći za brži i lakši izlazak iz ovog defetističkog stanja, za koje je ministar Mato Crkvenac ustvrdio kako je ono ipak nakon 3. siječnja 2000. puno bolje, samo što građani Hrvatske toga još nisu svjesni. Dr. Luka Krilić iz Rima svjestan je ipak grubog pravila Zapada: „što više radiš, više imaš“, ali i, na žalost, onog koje vlada u Hrvatskoj.

- Što bolje profitiraš od režima na vlasti, više ćeš imati. A „vojska“ onih „malih“ koji sve manje imaju i mogu, morat će

zajedno s iseljenom Hrvatskom (pri)čekati treću Hrvatsku . Kontra euforije vremena3

Razgovor s Prof. dr. Slavkom Kulićem Na sveopću žalost, vrijeme konstantno

dokazuje ispravnost vaših teorija. Da smo u četvrtom svjetskom ratu u kojem bitke vode ekonomisti i gospodarski stratezi, da oružje uglavnom služi kao kulisa za stvaranje pritiska i odvraćanje pažnje od nemoralnog prodora multinacionalnih kompanija, da globalni ‘’svijet stvari’’ vrbuje domaće kadrove koji još i nisu svjesni kome služe (a

kad shvate bit će prekasno ), postaje jasno i najvećim skepticima. O svemu tome pričali ste još u ‘’Dijalogu o nacizmu i globalizaciji’’ gdje ste poprilično izjednačili ta dva pojma rekavši: « To što nacizam nije uspio osvojiti svijet vojnom silom, ne znači da svijet nije osvojiv na druge načine». Drugi način je globalizacija jedan centar moći (SAD ili G-8), a ostalo podanici, ‘’šegrti’’ i ‘’kalfe’’. Mislite li da će domaći politički moćnici uvažiti teze iz vaše nove knjige ‘’Neoliberalizam kao socijaldarvinzam’’?!

3 Objavljenu u listu Korijeni bro3, svibanj 2006

47

Ja ne očekujem da budem uvažen i priznat, pa čak ni poznat u ovoj stvarnosti koja nema potrebu za spoznajom. Politička struktura ove stvarnosti nema ni približno ispravne predodžbe o svijetu i Evropi niti o poziciji Hrvatske u takvom svijetu i Evropi u kojoj jesmo. Znači, mi nismo u mogućnosti da dođemo do pozicioniranja Hrvatske u takvu strukturu moći svijeta i Evrope već se jednostavno predajemo kao na dlanu, tim više što smatram da je Hrvatska u dobroj mjeri osvojena dužničko- vjerovničkim odnosima i da, zapravo, iznad sebe imamo više razina podređenosti od one koju mislimo da imamo. Zato smatram da politička struktura samo umišlja sebi da ona vodi nekakvu politiku. Hrvatska stvarnost je dovedena u takvu poziciju, takve odnose, da ona i ne može voditi nikakvu autohtonu, autonomnu, vlastitu politiku pozicioniranja jer smo se zatekli u jednom kumulativu dužničko-vjerovničkih odnosa koji politici diktiraju što treba da čini (u kom pravcu, u kom smislu…). Mi iz te pozicije zarobljenosti ne možemo misliti sebe, svoje samoodređenje, niti misliti međunarodno javno opredjeljenje

Znači, mi do dan danas nismo u mogućnosti da postignemo potrebnu razinu konsenzusa o tome što jesmo, što hoćemo na planu unutarnjih odnosa u smislu samoodređenja, niti smo u mogućnosti da kažemo što hoćemo u smislu tog međunarodnog javnog opredjeljenja, tj. prakticiranja socijalnih odnosa koji se inače prakticiraju u svijetu bilo da se radi o proameričkom tipu kapitalizma, bilo o tzv. proeuropskom tipu. Do danas toga konsenzusa u Hrvatskom Saboru nemamo. Hrvatska nije politički konstituirana i sva naša nastojanja (Hrvatske kao subjekta kulture koja teži da bude subjekt civilizacije) su zapravo onemogućena ili destruirana upravo u toj političkoj glavi ljudi koji misle da vode Hrvatsku na svoj način. Oni su došli u poziciju osvojenih i zapravo su instrument vanjskog odnosa snaga. Taj političko- financijski servis Hrvatske već je u funkciji stranih interesa prema hrvatskoj stvarnosti. Izišao je iz funkcije vlasti Hrvatske, hrvatskog naroda i hrvatske stvarnosti povodom hrvatske budućnosti.

Slažete li se s tvrdnjom da se knjiga F .W. Engdahla ‘’Stoljeće rata’’ odlično nadopunjuje na vaš ‘’Dijalog o nacizmu i globalizaciji’’? Potvrđuje i dokumentira na-vode kako tzv. globalisti svim silama i doktrinama kreću u osvajanje izvora, dobara i prostora (za Engdahla je to ponajviše rat za naftu dok vi uočavate i mnoštvo drugih apetita prebogatog svijeta)?

Engdahl se ograničio samo na problem nafte kao oskudnog resursa, važnog energenta na kojem počivaju civilizacijski odnosi (ustroj). Međutim, ja sam išao daleko šire i smatram da će nasilje nad stvarnošću svijeta, Evrope pa i Hrvatske biti sve jače s naslova svih

46

privatizacije u Hrvatskoj ne zastarijeva, a u cilju otkrivanja i kažnjavanja počinitelja, čime bi se vratilo izgubljeno povjerenje u naše pravosuđe.

A nije li taj zahtjev istovjetan Račanovu vraćanju izvještaja Ureda državne revizije o privatizaciji i pretvorbi zbog neobjektivnosti i „šlamperaja“?! Također traže da se dijaspori vrate zastupnici u Hrvatskom saboru, štoviše, što Italija, Španjolska, Irska i druge europske zemlje tijekom iseljeništva mijenjaju ustave u korist prava iseljenika za ulaskom u parlament. No, pravo je pitanje zbog čega se (i) ova vlast toliko boji dijaspore i ne želi je doživjeti svojom „rukom“ pomoći za brži i lakši izlazak iz ovog defetističkog stanja, za koje je ministar Mato Crkvenac ustvrdio kako je ono ipak nakon 3. siječnja 2000. puno bolje, samo što građani Hrvatske toga još nisu svjesni. Dr. Luka Krilić iz Rima svjestan je ipak grubog pravila Zapada: „što više radiš, više imaš“, ali i, na žalost, onog koje vlada u Hrvatskoj.

- Što bolje profitiraš od režima na vlasti, više ćeš imati. A „vojska“ onih „malih“ koji sve manje imaju i mogu, morat će

zajedno s iseljenom Hrvatskom (pri)čekati treću Hrvatsku . Kontra euforije vremena3

Razgovor s Prof. dr. Slavkom Kulićem Na sveopću žalost, vrijeme konstantno

dokazuje ispravnost vaših teorija. Da smo u četvrtom svjetskom ratu u kojem bitke vode ekonomisti i gospodarski stratezi, da oružje uglavnom služi kao kulisa za stvaranje pritiska i odvraćanje pažnje od nemoralnog prodora multinacionalnih kompanija, da globalni ‘’svijet stvari’’ vrbuje domaće kadrove koji još i nisu svjesni kome služe (a

kad shvate bit će prekasno ), postaje jasno i najvećim skepticima. O svemu tome pričali ste još u ‘’Dijalogu o nacizmu i globalizaciji’’ gdje ste poprilično izjednačili ta dva pojma rekavši: « To što nacizam nije uspio osvojiti svijet vojnom silom, ne znači da svijet nije osvojiv na druge načine». Drugi način je globalizacija jedan centar moći (SAD ili G-8), a ostalo podanici, ‘’šegrti’’ i ‘’kalfe’’. Mislite li da će domaći politički moćnici uvažiti teze iz vaše nove knjige ‘’Neoliberalizam kao socijaldarvinzam’’?!

3 Objavljenu u listu Korijeni bro3, svibanj 2006

47

Ja ne očekujem da budem uvažen i priznat, pa čak ni poznat u ovoj stvarnosti koja nema potrebu za spoznajom. Politička struktura ove stvarnosti nema ni približno ispravne predodžbe o svijetu i Evropi niti o poziciji Hrvatske u takvom svijetu i Evropi u kojoj jesmo. Znači, mi nismo u mogućnosti da dođemo do pozicioniranja Hrvatske u takvu strukturu moći svijeta i Evrope već se jednostavno predajemo kao na dlanu, tim više što smatram da je Hrvatska u dobroj mjeri osvojena dužničko- vjerovničkim odnosima i da, zapravo, iznad sebe imamo više razina podređenosti od one koju mislimo da imamo. Zato smatram da politička struktura samo umišlja sebi da ona vodi nekakvu politiku. Hrvatska stvarnost je dovedena u takvu poziciju, takve odnose, da ona i ne može voditi nikakvu autohtonu, autonomnu, vlastitu politiku pozicioniranja jer smo se zatekli u jednom kumulativu dužničko-vjerovničkih odnosa koji politici diktiraju što treba da čini (u kom pravcu, u kom smislu…). Mi iz te pozicije zarobljenosti ne možemo misliti sebe, svoje samoodređenje, niti misliti međunarodno javno opredjeljenje

Znači, mi do dan danas nismo u mogućnosti da postignemo potrebnu razinu konsenzusa o tome što jesmo, što hoćemo na planu unutarnjih odnosa u smislu samoodređenja, niti smo u mogućnosti da kažemo što hoćemo u smislu tog međunarodnog javnog opredjeljenja, tj. prakticiranja socijalnih odnosa koji se inače prakticiraju u svijetu bilo da se radi o proameričkom tipu kapitalizma, bilo o tzv. proeuropskom tipu. Do danas toga konsenzusa u Hrvatskom Saboru nemamo. Hrvatska nije politički konstituirana i sva naša nastojanja (Hrvatske kao subjekta kulture koja teži da bude subjekt civilizacije) su zapravo onemogućena ili destruirana upravo u toj političkoj glavi ljudi koji misle da vode Hrvatsku na svoj način. Oni su došli u poziciju osvojenih i zapravo su instrument vanjskog odnosa snaga. Taj političko- financijski servis Hrvatske već je u funkciji stranih interesa prema hrvatskoj stvarnosti. Izišao je iz funkcije vlasti Hrvatske, hrvatskog naroda i hrvatske stvarnosti povodom hrvatske budućnosti.

Slažete li se s tvrdnjom da se knjiga F .W. Engdahla ‘’Stoljeće rata’’ odlično nadopunjuje na vaš ‘’Dijalog o nacizmu i globalizaciji’’? Potvrđuje i dokumentira na-vode kako tzv. globalisti svim silama i doktrinama kreću u osvajanje izvora, dobara i prostora (za Engdahla je to ponajviše rat za naftu dok vi uočavate i mnoštvo drugih apetita prebogatog svijeta)?

Engdahl se ograničio samo na problem nafte kao oskudnog resursa, važnog energenta na kojem počivaju civilizacijski odnosi (ustroj). Međutim, ja sam išao daleko šire i smatram da će nasilje nad stvarnošću svijeta, Evrope pa i Hrvatske biti sve jače s naslova svih

48

oskudnih resursa (borba za prostor, za izvore nafte, vode pa do rijetkih metala…- svega onoga što bude služilo moćnicima u održavanju svijeta stvari i podržavanju ovog tipa civilizacijske stvarnosti koja preferira svijet stvari umjesto svijeta života). Mislim da će taj front nasilja, taj proces globalizacije kao novi oblik vladanja svijetom, poredak sile kao prava, povećat količinu nasilja bez obzira što nasilje ne može biti ničije pravo, tj. nitko nema pravo na nasilje. Smatram da će se svjetski, evropski pa i hrvatski odnosi zgušnjavat i da će sve veći broj ljudi biti isključivan iz procesa rada jer je nezaposlenost kreirana. Sve veći broj ljudi bit će isključivan iz svakog tipa društvenosti jer će društvenost biti zamijenjena sa privatnim interesima društva privatnih vlasnika u čijoj funkciji će biti političko-financijski servis današnje države. Namjera i smisao privatnih vlasnika je privatizirat državu. Jer premoć i moć nisu sami sebi cilj – uvijek je cilj VLAST. Znači, oni koji teže ka moći kao mogućnosti presudnog utjecaja na izbor alternative drugog, njima je uvijek cilj vlast ( postići moć i biti moćan ne znači ništa bez vlasti, a vlast je ništa drugo nego provođenje svoje volje bez otpora drugih). Uskoro ulazimo u okolnosti koje ne liče na ništa što se dogodilo do sada u povijesti hrvatskog naroda na ovom prostoru bez obzira da li mi znamo išta više o svojoj biogenezi i o svojoj kulturogenezi. Ako smo osporili problem svoje biogeneze (osnovnih znanja o našem pripadanju nekom narodu i nekom tipu našeg roda ili porijekla …), ono što se već sada zna je da neznanje ili gubitak znanja o biogenezi upozorava što je naša kulturogeneza s naslova budućnosti naroda ovoga prostora (u smislu da će morati napustiti svoj jezik jer on neće biti dovoljan- preuzet će francuski ili njemački ili talijanski- jezike onih dominatora, tj. vlasnika koji će vladati ovim prostorom, u čijem će se vlasništvu zateći ova stvarnost). Problem gubitka biogeneze i kulturogeneze jedno je od osnovnih pitanja koje upozorava na problem opstanka hrvatskog naroda kao subjekta kulture prije nego postanemo subjekt civilizacije.

Bilo jednom jedno kraljevstvo čiji se kralj zamjerio zlom čarobnjaku tako da ovaj odluči sve mu vode zatrovati praškom koji izaziva ludilo. Jedini zdenac u kojeg nije uspio baciti prašak bio je onaj u kraljevom dvoru. Pijući vodu, malo po malo i svi su se podanici zarazili ludilom, počeli su kralja smatrati nerazumnim i htjeli ga svrgnuti s prijestolja. Kralj odluči i sam popiti zaraženu vodu kako se ne bi razlikovao od svojih dvorjana. Narod se smiri vidjevši kralja kako je opet «razuman» te odustane od revolucije. Kraljevstvo nadalje nije bilo ni gore ni bolje, ni bogatije ni siromašnije, ni pravednije ni surovije od ostalih u susjedstvu. Jedino bi se turisti čudili kako super funkcionira ta država i to po tako šašavim zakonima.(P. Coelho: Veronika je odlučila umrijeti)

49

Koliko ima mudrosti u ovoj staroj narodnoj priči? Priznajete li intelektualne razlike između, recimo, naše civilizacije i Aborigina ili smatrate da nam se samo razlikuju svjetonazori i prioriteti? S obzirom da su oni ipak udaljeniji od ‘’svijeta stvari’’, jesu li i napredniji?!

Pitanje je na mjestu. 99,99% čovjekove povijesti pripada povijesti lovca sakupljača. U 4,5 miliona godina (posebno zadnjih 35000 godina) taj je lovac ojačavao svoje biološke i neurološke ograničenosti da bi brže osvajao prostor i brže prisvajao izvore i dobra koji su mu potrebni ( u hranjenju svoje pohlepe). Nameće se pitanje jesu li Aborigini napredniji od nas. Aborigini ipak imaju mogućnost da postanu ljudi jer pripadaju prirodnoj evoluciji (tzv. usporenoj evoluciji), pripadaju civilizaciji koja ima šanse da postane ljudskija, čovječnija, da ostvari proces očovječavanja za razliku od naše (tzv. suvremene civilizacije) koja se bitno razlikuje, ne samo po svjetonazoru i prioritetima u smislu svijeta stvari. Aborigini još uvijek preferiraju svijet života i respektiraju uvjete fizičkih zakona u prirodi. Ono što digitalna evolucija, naspram te prirodne evolucije, zapravo više ne poštuje. Oni imaju mogućnost postati judima dok je digitalna civilizacija i njen digitalni čovjek (umjetni čovjek, onaj koji se otuđio od prirode i suprotstavio fizičkim zakonima) nažalost, gotovo i nemaju. Proces očovječavanja Aborigini mogu očekivati ako ih ne uništimo i ne istrijebimo, ali mi koji idemo u pravcu tzv. transhumanizma (digitalne evolucije) ostajemo bez te šanse jer nam je mozak instrumentaliziran, emocionalna inteligencija nam je isključena spram svih drugih oblika života prije nego smo postigli onu sposobnost koju zovemo spirit inteligence (SQ). Znači, digitalni čovjek preferira, s naslova zapadnog načina proizvodnje života (brže prisvajanje prostora,…), samo IQ dok Aborigini još uvijek upotrebljavaju (na jednoj nižoj razini) i emocionalnu, intelektualnu i spiritualnu inteligenciju spram života. Preferiranje svijeta stvari spram svijeta života otvara temeljno pitanje razlike između onih ljudi koji još uvi-jek pripadaju tom bioetičkom, moralnom respektu života oko sebe i onih koji taj kodeks nemaju. Znači, ti Aborigini i ostali koji žive u „prašumskim životima“ razlikuju se po potencijalnim mogućnostima da postanu ljudi za razliku od onih koji to više i ne mogu jer su se do te mjere otuđili od svih oblika života u prehrambenom lancu da postaju izvor svih oblika ugroze ostalih oblika života samo da bi nahranili svoju pohlepu za onim što zateknu u prirodi.

S obzirom na priču želio bih da povežete i objasnite da li je njihov svijet doživljaja isto tako „svijet ludosti“ kao što je i naš svijet „svijet ludosti“ jer očito je da smo zaraženi apologetizmom i sl ?

48

oskudnih resursa (borba za prostor, za izvore nafte, vode pa do rijetkih metala…- svega onoga što bude služilo moćnicima u održavanju svijeta stvari i podržavanju ovog tipa civilizacijske stvarnosti koja preferira svijet stvari umjesto svijeta života). Mislim da će taj front nasilja, taj proces globalizacije kao novi oblik vladanja svijetom, poredak sile kao prava, povećat količinu nasilja bez obzira što nasilje ne može biti ničije pravo, tj. nitko nema pravo na nasilje. Smatram da će se svjetski, evropski pa i hrvatski odnosi zgušnjavat i da će sve veći broj ljudi biti isključivan iz procesa rada jer je nezaposlenost kreirana. Sve veći broj ljudi bit će isključivan iz svakog tipa društvenosti jer će društvenost biti zamijenjena sa privatnim interesima društva privatnih vlasnika u čijoj funkciji će biti političko-financijski servis današnje države. Namjera i smisao privatnih vlasnika je privatizirat državu. Jer premoć i moć nisu sami sebi cilj – uvijek je cilj VLAST. Znači, oni koji teže ka moći kao mogućnosti presudnog utjecaja na izbor alternative drugog, njima je uvijek cilj vlast ( postići moć i biti moćan ne znači ništa bez vlasti, a vlast je ništa drugo nego provođenje svoje volje bez otpora drugih). Uskoro ulazimo u okolnosti koje ne liče na ništa što se dogodilo do sada u povijesti hrvatskog naroda na ovom prostoru bez obzira da li mi znamo išta više o svojoj biogenezi i o svojoj kulturogenezi. Ako smo osporili problem svoje biogeneze (osnovnih znanja o našem pripadanju nekom narodu i nekom tipu našeg roda ili porijekla …), ono što se već sada zna je da neznanje ili gubitak znanja o biogenezi upozorava što je naša kulturogeneza s naslova budućnosti naroda ovoga prostora (u smislu da će morati napustiti svoj jezik jer on neće biti dovoljan- preuzet će francuski ili njemački ili talijanski- jezike onih dominatora, tj. vlasnika koji će vladati ovim prostorom, u čijem će se vlasništvu zateći ova stvarnost). Problem gubitka biogeneze i kulturogeneze jedno je od osnovnih pitanja koje upozorava na problem opstanka hrvatskog naroda kao subjekta kulture prije nego postanemo subjekt civilizacije.

Bilo jednom jedno kraljevstvo čiji se kralj zamjerio zlom čarobnjaku tako da ovaj odluči sve mu vode zatrovati praškom koji izaziva ludilo. Jedini zdenac u kojeg nije uspio baciti prašak bio je onaj u kraljevom dvoru. Pijući vodu, malo po malo i svi su se podanici zarazili ludilom, počeli su kralja smatrati nerazumnim i htjeli ga svrgnuti s prijestolja. Kralj odluči i sam popiti zaraženu vodu kako se ne bi razlikovao od svojih dvorjana. Narod se smiri vidjevši kralja kako je opet «razuman» te odustane od revolucije. Kraljevstvo nadalje nije bilo ni gore ni bolje, ni bogatije ni siromašnije, ni pravednije ni surovije od ostalih u susjedstvu. Jedino bi se turisti čudili kako super funkcionira ta država i to po tako šašavim zakonima.(P. Coelho: Veronika je odlučila umrijeti)

49

Koliko ima mudrosti u ovoj staroj narodnoj priči? Priznajete li intelektualne razlike između, recimo, naše civilizacije i Aborigina ili smatrate da nam se samo razlikuju svjetonazori i prioriteti? S obzirom da su oni ipak udaljeniji od ‘’svijeta stvari’’, jesu li i napredniji?!

Pitanje je na mjestu. 99,99% čovjekove povijesti pripada povijesti lovca sakupljača. U 4,5 miliona godina (posebno zadnjih 35000 godina) taj je lovac ojačavao svoje biološke i neurološke ograničenosti da bi brže osvajao prostor i brže prisvajao izvore i dobra koji su mu potrebni ( u hranjenju svoje pohlepe). Nameće se pitanje jesu li Aborigini napredniji od nas. Aborigini ipak imaju mogućnost da postanu ljudi jer pripadaju prirodnoj evoluciji (tzv. usporenoj evoluciji), pripadaju civilizaciji koja ima šanse da postane ljudskija, čovječnija, da ostvari proces očovječavanja za razliku od naše (tzv. suvremene civilizacije) koja se bitno razlikuje, ne samo po svjetonazoru i prioritetima u smislu svijeta stvari. Aborigini još uvijek preferiraju svijet života i respektiraju uvjete fizičkih zakona u prirodi. Ono što digitalna evolucija, naspram te prirodne evolucije, zapravo više ne poštuje. Oni imaju mogućnost postati judima dok je digitalna civilizacija i njen digitalni čovjek (umjetni čovjek, onaj koji se otuđio od prirode i suprotstavio fizičkim zakonima) nažalost, gotovo i nemaju. Proces očovječavanja Aborigini mogu očekivati ako ih ne uništimo i ne istrijebimo, ali mi koji idemo u pravcu tzv. transhumanizma (digitalne evolucije) ostajemo bez te šanse jer nam je mozak instrumentaliziran, emocionalna inteligencija nam je isključena spram svih drugih oblika života prije nego smo postigli onu sposobnost koju zovemo spirit inteligence (SQ). Znači, digitalni čovjek preferira, s naslova zapadnog načina proizvodnje života (brže prisvajanje prostora,…), samo IQ dok Aborigini još uvijek upotrebljavaju (na jednoj nižoj razini) i emocionalnu, intelektualnu i spiritualnu inteligenciju spram života. Preferiranje svijeta stvari spram svijeta života otvara temeljno pitanje razlike između onih ljudi koji još uvi-jek pripadaju tom bioetičkom, moralnom respektu života oko sebe i onih koji taj kodeks nemaju. Znači, ti Aborigini i ostali koji žive u „prašumskim životima“ razlikuju se po potencijalnim mogućnostima da postanu ljudi za razliku od onih koji to više i ne mogu jer su se do te mjere otuđili od svih oblika života u prehrambenom lancu da postaju izvor svih oblika ugroze ostalih oblika života samo da bi nahranili svoju pohlepu za onim što zateknu u prirodi.

S obzirom na priču želio bih da povežete i objasnite da li je njihov svijet doživljaja isto tako „svijet ludosti“ kao što je i naš svijet „svijet ludosti“ jer očito je da smo zaraženi apologetizmom i sl ?

50

Pitanje je dobro jer projekt o razvoju svijesti, o razvoju čovjeka, ne postoji. Postoji samo projekt o razvoju svijeta stvari. Kakav je ovaj čovjek i kakav je budući, poželjan čovjek – toga nemamo. Znači da procesa očovječavanja i procesa emancipacije (kao kriterij ponašanja) nema. Na djelu je proces kompenzacije kroz svijet stvari i profita, bogaćenja itd., za razliku od emancipacije kao jednog kulturnog respekta samog života. Taj dio istine mora da bude prisutan u smislu kriterijala ponašanja u stvarnosti pošto, u stvari, kriteriji i ne postoje. Svi sustavi socijalnog obrazovanja osposobljavaju ili pripremaju čovjeka za nasilje a ne za razvoj. Raskorak između jedne i druge krajnosti je posljedica procesa ili jednog moralnog odnosa spram pojedinca. Čovjek je ipak moralno biće ili bi to trebao postati kroz proces ukorjenjivanja morala u sebe i svoje djelovanje te kao takav, ne bi smio krenuti putem iskorjenjivanja morala (inače ćemo uvijek ostati na razini životinje) i instinktom uređivati svoje ponašanje, pribavljati i prisvajati svoja dobra

To je proces sa svrhom da ne ostanemo životinje. Ukoliko tog nema (a nema jer su proces očovječavanja izostavili svi sustavi obrazovanja), mi prešućujemo da taj proces vodi ka ljudskosti. Ostajemo zarobljeni s onim što jesmo (životinja- sisavac koja svoje potrebe zadovoljava instinktom pa makar to bilo i na štetu drugog).

Tko bi danas bio Krležin ‘’ Veliki meštar sviju hulja?’’ (vlasnik novina koje člancima potiču ljude na rat, istovremeno i vlasnik pogrebnog poduzeća koje kasnije te iste ,nekad zadojene a sada mrtve, pokapa nudeći široku lepezu skupe usluge posthumnih počasti). Mislim, koga biste izdvojili kao svjesnog negativca koji provodi legalni nemoral samo da bi sebe zadovoljio i uzdizao? Kamo spada domaći politički milje koji širi nerealni entuzijazam već za sam deklarativni stav EU o namjeri pregovora s nama - dobrano osiromašenima i obespravljenima?

Da zapravo ste samim pitanjem dali već i pola odgovora Taj otuđeni dio društva koji je otišao u pravcu potrebe za vladanjem ljudi nad ljudima je pogrešno razumio politiku (jer bi pod poli-tikom trebalo razumijevati sposobnost i odgovornost društvu u upravljanju društvenim poslovima). Znači, naša politička struktura je još na tako niskoj razini političke kulture (iako na visokoj razini političkog primitivizma) da ona gotovo i ne razlikuje ova dva pojma (politiku kao odgovornost u upravljanju društvenim poslovima i politiku kao vlast ljudi nad ljudima radi privilegija). U tu grupu ne spada samo ta uža političko-financijska oligarhija jer ona ima i svoje podaništvo koje im, zapravo, osigurava i omogućava da provode proces otuđivanja društvenog bogatstva, razbijanja društvenosti i stvaranja neke osobne, individualne ili grupne privilegije i moći manjine nad većinom.

51

Prepoznatljivo je to na razini svijeta, Evrope i hrvatske stvarnosti. Došlo je do jedne nasilne, zakonite uzurpacije svega što se zateklo u hrvatskom prostoru od samog čina pretvorbe društvenosti u državnost (društveno vlasništvo u državno vlasništvo), a državno se vlasništvo dalje dijelilo pojedincima koji su bili protiv društvenosti (a za individualnost). Oni su znači socijalni stratum koji se zalaže za društvo privatnih vlasnika, privatnu državu (privatizaciju države) na temelju privatizirane imovine i bogatstva… Također stavljanje klasičnih funkcija države u funkciju privatnih interesa privatnog kapitala (bilo stranog, bilo domaćeg). Stvaraju se neki novi oblici upravljanja društvom, Europom i svijetom gdje hrvatska stvarnost, u tom pravcu, ne zaostaje ništa.

I prošle su civilizacije muku mučile s oligarsima. Stari Grci su zato svoje poslanike birali potpuno slučajnom metodom (kuglicama). Mogli bi to protumačiti i kao bolje da nas zastupa idiot nego oligarh (vjerojatno je šteta manja kada radiš krivo nego kad namjerno zastranjuješ). No imamo i svijetao starorimski primjer - Cincinati. Današnji svijet, pokazujući da nema namjeru izbjeći vlast moćnika, šalje poruku kako misli da ih je većina izuzetak Cincinatijevog tipa?

Kada tražim odgovor na ovo pitanje s naslova vjerskog, političkog pa čak i cientističkog tzv. znanstvenog mišljenja, mogu reći da se, zapravo, Bogove pokušava zamijeniti sa stvarnim ljudima. U ovom slučaju ljudima koji su uzurpirali moć- ne samo jedan tip moći već koji su privatizirali fizičku moć (oružje), materijalno- financijsku moć i simboličku moć (državu- sustav socijalnih odnosa pomoću kojeg manipuliraju stvarnošću u kojoj se nalaze). To što se događa u Hrvatskoj ne odudara ama baš ničim od onog što se događa u Evropi i Americi. To je problem radikalizacije, maksimalizacije profita i bogaćenja, a radikaliziran je i unutar hrvatske stvarnosti. Nosioci tog procesa bogaćenja po-jedinaca u hrvatskoj stvarnosti prepoznaju se na razini političko-financijske oligarhije koja je imala i institucionalnu i financijsku moć. S obzirom da je ova stvarnost i razoružana i razvlaštena od strane tih pojedinaca, ostala je bespomoćna da se suprotstavi tim tzv. atrakcijskim silama globalizacije koje su zavladale i u ovom prostoru s naslova stečene ili pak uzurpirane moći. To je privatizirana moć pomoću političke potpore koju je uspjela ostvariti, ne samo da ima monopol nad fizičkom moći, već i monopol moći (vlast) nad financijskom akumulacijom. Novac je postao ekskluzivna politička moć i on se uz fizičku moć (vojnu) akumulirao u hrvatskoj stvarnosti kod nekolicine pojedinaca tako da smo pod im-paktom vrlo malog broja ljudi koji raspolažu kapitalom u tzv. hrvatskom gospodarstvu (ne postoji jer ono više nije hrvatsko). Financijsko- politička oligarhija uzurpirala je svu

50

Pitanje je dobro jer projekt o razvoju svijesti, o razvoju čovjeka, ne postoji. Postoji samo projekt o razvoju svijeta stvari. Kakav je ovaj čovjek i kakav je budući, poželjan čovjek – toga nemamo. Znači da procesa očovječavanja i procesa emancipacije (kao kriterij ponašanja) nema. Na djelu je proces kompenzacije kroz svijet stvari i profita, bogaćenja itd., za razliku od emancipacije kao jednog kulturnog respekta samog života. Taj dio istine mora da bude prisutan u smislu kriterijala ponašanja u stvarnosti pošto, u stvari, kriteriji i ne postoje. Svi sustavi socijalnog obrazovanja osposobljavaju ili pripremaju čovjeka za nasilje a ne za razvoj. Raskorak između jedne i druge krajnosti je posljedica procesa ili jednog moralnog odnosa spram pojedinca. Čovjek je ipak moralno biće ili bi to trebao postati kroz proces ukorjenjivanja morala u sebe i svoje djelovanje te kao takav, ne bi smio krenuti putem iskorjenjivanja morala (inače ćemo uvijek ostati na razini životinje) i instinktom uređivati svoje ponašanje, pribavljati i prisvajati svoja dobra

To je proces sa svrhom da ne ostanemo životinje. Ukoliko tog nema (a nema jer su proces očovječavanja izostavili svi sustavi obrazovanja), mi prešućujemo da taj proces vodi ka ljudskosti. Ostajemo zarobljeni s onim što jesmo (životinja- sisavac koja svoje potrebe zadovoljava instinktom pa makar to bilo i na štetu drugog).

Tko bi danas bio Krležin ‘’ Veliki meštar sviju hulja?’’ (vlasnik novina koje člancima potiču ljude na rat, istovremeno i vlasnik pogrebnog poduzeća koje kasnije te iste ,nekad zadojene a sada mrtve, pokapa nudeći široku lepezu skupe usluge posthumnih počasti). Mislim, koga biste izdvojili kao svjesnog negativca koji provodi legalni nemoral samo da bi sebe zadovoljio i uzdizao? Kamo spada domaći politički milje koji širi nerealni entuzijazam već za sam deklarativni stav EU o namjeri pregovora s nama - dobrano osiromašenima i obespravljenima?

Da zapravo ste samim pitanjem dali već i pola odgovora Taj otuđeni dio društva koji je otišao u pravcu potrebe za vladanjem ljudi nad ljudima je pogrešno razumio politiku (jer bi pod poli-tikom trebalo razumijevati sposobnost i odgovornost društvu u upravljanju društvenim poslovima). Znači, naša politička struktura je još na tako niskoj razini političke kulture (iako na visokoj razini političkog primitivizma) da ona gotovo i ne razlikuje ova dva pojma (politiku kao odgovornost u upravljanju društvenim poslovima i politiku kao vlast ljudi nad ljudima radi privilegija). U tu grupu ne spada samo ta uža političko-financijska oligarhija jer ona ima i svoje podaništvo koje im, zapravo, osigurava i omogućava da provode proces otuđivanja društvenog bogatstva, razbijanja društvenosti i stvaranja neke osobne, individualne ili grupne privilegije i moći manjine nad većinom.

51

Prepoznatljivo je to na razini svijeta, Evrope i hrvatske stvarnosti. Došlo je do jedne nasilne, zakonite uzurpacije svega što se zateklo u hrvatskom prostoru od samog čina pretvorbe društvenosti u državnost (društveno vlasništvo u državno vlasništvo), a državno se vlasništvo dalje dijelilo pojedincima koji su bili protiv društvenosti (a za individualnost). Oni su znači socijalni stratum koji se zalaže za društvo privatnih vlasnika, privatnu državu (privatizaciju države) na temelju privatizirane imovine i bogatstva… Također stavljanje klasičnih funkcija države u funkciju privatnih interesa privatnog kapitala (bilo stranog, bilo domaćeg). Stvaraju se neki novi oblici upravljanja društvom, Europom i svijetom gdje hrvatska stvarnost, u tom pravcu, ne zaostaje ništa.

I prošle su civilizacije muku mučile s oligarsima. Stari Grci su zato svoje poslanike birali potpuno slučajnom metodom (kuglicama). Mogli bi to protumačiti i kao bolje da nas zastupa idiot nego oligarh (vjerojatno je šteta manja kada radiš krivo nego kad namjerno zastranjuješ). No imamo i svijetao starorimski primjer - Cincinati. Današnji svijet, pokazujući da nema namjeru izbjeći vlast moćnika, šalje poruku kako misli da ih je većina izuzetak Cincinatijevog tipa?

Kada tražim odgovor na ovo pitanje s naslova vjerskog, političkog pa čak i cientističkog tzv. znanstvenog mišljenja, mogu reći da se, zapravo, Bogove pokušava zamijeniti sa stvarnim ljudima. U ovom slučaju ljudima koji su uzurpirali moć- ne samo jedan tip moći već koji su privatizirali fizičku moć (oružje), materijalno- financijsku moć i simboličku moć (državu- sustav socijalnih odnosa pomoću kojeg manipuliraju stvarnošću u kojoj se nalaze). To što se događa u Hrvatskoj ne odudara ama baš ničim od onog što se događa u Evropi i Americi. To je problem radikalizacije, maksimalizacije profita i bogaćenja, a radikaliziran je i unutar hrvatske stvarnosti. Nosioci tog procesa bogaćenja po-jedinaca u hrvatskoj stvarnosti prepoznaju se na razini političko-financijske oligarhije koja je imala i institucionalnu i financijsku moć. S obzirom da je ova stvarnost i razoružana i razvlaštena od strane tih pojedinaca, ostala je bespomoćna da se suprotstavi tim tzv. atrakcijskim silama globalizacije koje su zavladale i u ovom prostoru s naslova stečene ili pak uzurpirane moći. To je privatizirana moć pomoću političke potpore koju je uspjela ostvariti, ne samo da ima monopol nad fizičkom moći, već i monopol moći (vlast) nad financijskom akumulacijom. Novac je postao ekskluzivna politička moć i on se uz fizičku moć (vojnu) akumulirao u hrvatskoj stvarnosti kod nekolicine pojedinaca tako da smo pod im-paktom vrlo malog broja ljudi koji raspolažu kapitalom u tzv. hrvatskom gospodarstvu (ne postoji jer ono više nije hrvatsko). Financijsko- politička oligarhija uzurpirala je svu

52

moć i priklonila se centrima moći u Evropi i svi-jetu smatrajući se nedužnim. Oni ne osjećaju obavezu prema ljudima koji su isključeni iz mogućnosti opstanka u novim oblicima života koji dolaze. Smisao je što prije predat hrvatsku tvarnost EU, a EU je pod kontrolom SAD-a kao najjačeg centra svih moći, tako da, kada se narod zatekne u tim okolnostima, on se neće imati više kome obratiti. U EU ne postoji ni država, ni moneta iza koje ona stoji, vladaju nadnacionalne institucije s kojima naš pojedinac, pa ni narod, neće imati nikakve komunikacije. Neće imati ni od koga tražiti bilo kakav oblik rješavanja problema u koje je zapao. Doći ćemo u okolnosti u kojima ćemo svi (i poduzetnici i vlasnici i najamnici i narod) biti u funkciji uvećavanja nečijeg kapitala (vlasnika nikad nećemo saznati).

Strategija koju smo već, u nešto surovijem obliku, imali prilike vidjeti u slučaju američkih Indijanaca. Do koje mjere smatrate da je okupirana Hrvatska? Jesmo li možda i mi već ušli u onaj stadij zanesenosti zapadnim novotarijama u kojem su ti Indijanci galantno prodavali zemlju za kovčežiće pune ogledalca i drangulija?!

Jako dobra usporedba s ovim što se kod nas događa. Posebno od procesa mobitelizacije, automobilizacije i sl. kao procesa majmunizacije (konzumenata op.a.) do svega onoga što se ostvaruje u smislu tzv. permisivne potrošnje, potrošnje svega do čega se može doći. To je suvremena patologija (bolesno stanje) u kojoj nikog nije briga za stvaranje novih vrijednosti, već samo za njihovim prometovanjem. Užitak u kupovanju, prometovanju, u …gubitku smisla. Raspršio se smisao onog idealiteta, realiteta povodom Hrvatske države kao oblika reprodukcije stanovništva, kao reprodukcije sposobnosti organizacije svoga života na ovim prostorima izvan mogućnosti utjecaja drugih. Država, za budućnost hrvatskog naroda, kao da nema nikakvog smisla jer je ona osporena i prije nego smo je ostvarili. Priča da je naša država neovisna, samostalna… ne stoji ni u čemu jer mi ni u čemu nismo neovisni, nismo samostalni, država nam je rođena dužna, živi na dug i, po mom mišljenju, to će biti i njena sudbina (da nestane zbog duga).

Ima li ljudska pohlepa limite (Nije li i najvećem hedonisti svejedno posjeduje li sto ili petsto miliona dolara na štednoj knjižici?) ili bogati svijet funkcionira po nekim, samo njemu poznatim, pravilima?

U okolnostima gdje nestaje društvenost, a pojavljuje se individualnost i privatnost nema nikakvog smisla obuzdavati pohlepu. Ona postaje ta koju treba hraniti, ali ovog puta svim sredstvima. Znači, svatko je stekao pravo na nasilje, pravo na darvinizam kao način udovoljavanja svojoj pohlepi. Taj problem, unutar ovog društva Europe i svijeta, vodi svijet zakonito u jedan sukob na vrlo niskoj razini kulture,

53

posebno sociologije kulture. Sociologija kulture je ono što pretpostavlja suradnju među pojedincima i narodima. Pošto svi živimo na njenoj sve nižoj razini zbog afirmacije pohlepe i individualizma, društvenost pada a afirmacija individualnosti dolazi s naslova snage pohlepe u pojedincu i njegove amoralnosti, drskosti, bezobzirnosti spram drugih. Svijet i Evropu očekuje veliki sukob s tog naslova, a neće mimoići ni Hrvatsku povodom raspleta okolnosti u koje ona ulazi (preferiranje individualizma koji počiva na pohlepi, amoralu, kriminalizaciji socijalnih odnosa …). Razbija se svaki pojam društvenosti, svaki pojam potrebe za nekom državom, za nekim organiziranim oblikom reprodukcije vrste, stanovništva, roda, obitelji itd. Individualizam se hrani svojom pohlepom jer dolazi do uočavanja da je proces bogaćenja postao kriterij vrednovanja u društvu koje nema odgoja i obrazovanja za vrijednosti. U tom je društvu istovremeno sve podcijenjeno i precijenjeno i prepušteno tim tzv. individualnim borcima i njihovoj potrebi da bude raspoloživo. Ako je domaća pohlepa slaba, onda se ona nadopunjuje izvanjskom pohlepom za svim vrijednim što se nalazi na ovom prostoru. Pohlepa nema granica i, mislim, da je ona ta koja će dovesti i ovu stvarnost do međusobnog obračuna unutar sebe (možda čak i fizičkog sukoba).

Stavljeni smo pred nasilje da se snalazimo i nosimo s njim, no, znamo da akcija rađa i reakciju. Kakvu vrstu ozbiljnijeg otpora na globalizaciju možemo očekivati ukoliko se uspije okupiti kritična masa? Da li je ovaj, tzv. islamski terorizam upravo to – pokret mase izbezumljenih, frustriranih očajnika riješenih da se obračunaju s uzročnikom vlastitih tragedija kojeg, doduše, ne mogu jasno vidjeti ni definirati pa „grizu“ na sve što ima sličnosti s agresorovom „rasom“?

Odgovor na to pitanje traži jedan sintetički iskaz u smislu sukoba tzv. atrakcijskih sila (sila moći, uzurpirane moći na razini svijeta) spram tzv. repulzijskog otpora. Taj je otpor slab spram tih sila koje vrše globalni teror nad stvarnošću svijeta, Evrope i hrvatske stvarnosti. Nije terorizam samo ono što pruža otpor već i ono što izaziva reakciju na ovu akciju. Problem podređivanja svijeta teče frontalnim nasiljem jer je dvadeseto stoljeće već odredilo prirodu dvadeset i prvog stoljeća sa nasiljem. Moramo znati da taj odnos između atrakcijskih i repulzijskih sila ide u korist atrakcijskih. Govorimo o sukobu između G-8 i D-8, sukobu zapadne civilizacije sa islamskom a da to, zapravo, svi-jet i ne zna. Zapad je odabrao sebi, najprije kao država, piramidu moći (posebno u vojnom ustrojstvu) da održava moć u njenom fizičkom, simboličkom i materijalno-financijskom smislu kako bi onemogućio bilo kakvo širenje utjecaja tog drugog pola (D- 8). Govorimo o nametanju svijesti

52

moć i priklonila se centrima moći u Evropi i svi-jetu smatrajući se nedužnim. Oni ne osjećaju obavezu prema ljudima koji su isključeni iz mogućnosti opstanka u novim oblicima života koji dolaze. Smisao je što prije predat hrvatsku tvarnost EU, a EU je pod kontrolom SAD-a kao najjačeg centra svih moći, tako da, kada se narod zatekne u tim okolnostima, on se neće imati više kome obratiti. U EU ne postoji ni država, ni moneta iza koje ona stoji, vladaju nadnacionalne institucije s kojima naš pojedinac, pa ni narod, neće imati nikakve komunikacije. Neće imati ni od koga tražiti bilo kakav oblik rješavanja problema u koje je zapao. Doći ćemo u okolnosti u kojima ćemo svi (i poduzetnici i vlasnici i najamnici i narod) biti u funkciji uvećavanja nečijeg kapitala (vlasnika nikad nećemo saznati).

Strategija koju smo već, u nešto surovijem obliku, imali prilike vidjeti u slučaju američkih Indijanaca. Do koje mjere smatrate da je okupirana Hrvatska? Jesmo li možda i mi već ušli u onaj stadij zanesenosti zapadnim novotarijama u kojem su ti Indijanci galantno prodavali zemlju za kovčežiće pune ogledalca i drangulija?!

Jako dobra usporedba s ovim što se kod nas događa. Posebno od procesa mobitelizacije, automobilizacije i sl. kao procesa majmunizacije (konzumenata op.a.) do svega onoga što se ostvaruje u smislu tzv. permisivne potrošnje, potrošnje svega do čega se može doći. To je suvremena patologija (bolesno stanje) u kojoj nikog nije briga za stvaranje novih vrijednosti, već samo za njihovim prometovanjem. Užitak u kupovanju, prometovanju, u …gubitku smisla. Raspršio se smisao onog idealiteta, realiteta povodom Hrvatske države kao oblika reprodukcije stanovništva, kao reprodukcije sposobnosti organizacije svoga života na ovim prostorima izvan mogućnosti utjecaja drugih. Država, za budućnost hrvatskog naroda, kao da nema nikakvog smisla jer je ona osporena i prije nego smo je ostvarili. Priča da je naša država neovisna, samostalna… ne stoji ni u čemu jer mi ni u čemu nismo neovisni, nismo samostalni, država nam je rođena dužna, živi na dug i, po mom mišljenju, to će biti i njena sudbina (da nestane zbog duga).

Ima li ljudska pohlepa limite (Nije li i najvećem hedonisti svejedno posjeduje li sto ili petsto miliona dolara na štednoj knjižici?) ili bogati svijet funkcionira po nekim, samo njemu poznatim, pravilima?

U okolnostima gdje nestaje društvenost, a pojavljuje se individualnost i privatnost nema nikakvog smisla obuzdavati pohlepu. Ona postaje ta koju treba hraniti, ali ovog puta svim sredstvima. Znači, svatko je stekao pravo na nasilje, pravo na darvinizam kao način udovoljavanja svojoj pohlepi. Taj problem, unutar ovog društva Europe i svijeta, vodi svijet zakonito u jedan sukob na vrlo niskoj razini kulture,

53

posebno sociologije kulture. Sociologija kulture je ono što pretpostavlja suradnju među pojedincima i narodima. Pošto svi živimo na njenoj sve nižoj razini zbog afirmacije pohlepe i individualizma, društvenost pada a afirmacija individualnosti dolazi s naslova snage pohlepe u pojedincu i njegove amoralnosti, drskosti, bezobzirnosti spram drugih. Svijet i Evropu očekuje veliki sukob s tog naslova, a neće mimoići ni Hrvatsku povodom raspleta okolnosti u koje ona ulazi (preferiranje individualizma koji počiva na pohlepi, amoralu, kriminalizaciji socijalnih odnosa …). Razbija se svaki pojam društvenosti, svaki pojam potrebe za nekom državom, za nekim organiziranim oblikom reprodukcije vrste, stanovništva, roda, obitelji itd. Individualizam se hrani svojom pohlepom jer dolazi do uočavanja da je proces bogaćenja postao kriterij vrednovanja u društvu koje nema odgoja i obrazovanja za vrijednosti. U tom je društvu istovremeno sve podcijenjeno i precijenjeno i prepušteno tim tzv. individualnim borcima i njihovoj potrebi da bude raspoloživo. Ako je domaća pohlepa slaba, onda se ona nadopunjuje izvanjskom pohlepom za svim vrijednim što se nalazi na ovom prostoru. Pohlepa nema granica i, mislim, da je ona ta koja će dovesti i ovu stvarnost do međusobnog obračuna unutar sebe (možda čak i fizičkog sukoba).

Stavljeni smo pred nasilje da se snalazimo i nosimo s njim, no, znamo da akcija rađa i reakciju. Kakvu vrstu ozbiljnijeg otpora na globalizaciju možemo očekivati ukoliko se uspije okupiti kritična masa? Da li je ovaj, tzv. islamski terorizam upravo to – pokret mase izbezumljenih, frustriranih očajnika riješenih da se obračunaju s uzročnikom vlastitih tragedija kojeg, doduše, ne mogu jasno vidjeti ni definirati pa „grizu“ na sve što ima sličnosti s agresorovom „rasom“?

Odgovor na to pitanje traži jedan sintetički iskaz u smislu sukoba tzv. atrakcijskih sila (sila moći, uzurpirane moći na razini svijeta) spram tzv. repulzijskog otpora. Taj je otpor slab spram tih sila koje vrše globalni teror nad stvarnošću svijeta, Evrope i hrvatske stvarnosti. Nije terorizam samo ono što pruža otpor već i ono što izaziva reakciju na ovu akciju. Problem podređivanja svijeta teče frontalnim nasiljem jer je dvadeseto stoljeće već odredilo prirodu dvadeset i prvog stoljeća sa nasiljem. Moramo znati da taj odnos između atrakcijskih i repulzijskih sila ide u korist atrakcijskih. Govorimo o sukobu između G-8 i D-8, sukobu zapadne civilizacije sa islamskom a da to, zapravo, svi-jet i ne zna. Zapad je odabrao sebi, najprije kao država, piramidu moći (posebno u vojnom ustrojstvu) da održava moć u njenom fizičkom, simboličkom i materijalno-financijskom smislu kako bi onemogućio bilo kakvo širenje utjecaja tog drugog pola (D- 8). Govorimo o nametanju svijesti

54

svijetu s naslova modela zapadnog razvoja. Znači da ovo što nam zapadna neoliberalna doktrina nudi- individualizam kao oblik postojanja sve do sukoba i visokog istrebljenja, to svi-jet ne može prihvatiti jer budućnost svijeta ne može prihvatiti taj model, niti ta doktrina može biti pozvana da bude svijest svi-jeta. Ona zakonito vodi svijet u sukob zbog prisvajačke pohlepe. Svijet, s naslova modela zapadnog razvoja, ulazi, ako se uspije nametnuti globalizacija kao kodifikacija principa prava jačeg (kao novi oblik civilizacijskog ustroja, kao proces akulturiranja drugih…), onda budite sigurni da svijet čeka opasan su-kob sa svim sredstvima (od najprimitivnijih do najrazornijih). Naravno, samo ako svijet ne bude to razumio i tome se ne suprotstavi. Za sada je neorganiziran i sile, koje bi trebale pružiti otpor globalnom teroru nad svijetom, su potpuno neorganizirane i prepuštene sebi. Njima je razbijen svaki oblik društvenosti (bilo da se radi o vjerskom, političkom ili znanstvenom obliku organiziranja). Svi vjerski, nacionalni, internacionalni, socijalni pokreti u svijetu su nestali. Taj podređeni dio svijeta (većina) koji je ostao bez oblika organizacije, podređen je frontalnom nasilju moćnih (atrakcijskih) sila. Repulzijske sile i ne mogu dati neki organizirani otpor osim otpor iz očaja. Terorista je u stvari dijete koje pruža otpor nasilnom ocu i majci. U tom kontekstu treba razumjeti taj sukob sila. Dijete je nemoćno, neorganizirano, ne može pružiti otpor, a trpi teror. Pravila donosi onaj tko je jači- globalizacija kao poredak sile kao prava (pravo na nasilje).

Znači, nasilje kao oblik postojanja, a oblici nasilja ne daju razvoj. To otvara cijeli niz pitanja i problema reprodukcije ljudskog roda na kugli zemaljskoj, ali isto tako postavlja pitanje o upitnosti života jer razara um homo sapiensa i bitno utječe na opstanak života na Zemlji. U središtu pažnje znanosti je život na Zemlji, a ne samo opstanak homo sapiensa. Prema tome, o njegovoj korekciji, o njegovom osvješćivanju, o njegovom organiziranju u prehrambenom lancu života ovisi opstanak života na zemlji sa svim onim što je izumio, bez razumijevanja upotrebe tih sredstava u tzv. antropotehnikama u jačanju biološke i neurološke ograničenosti, kao najslabije biće na planetu Zemlji.

Zanima me kako bioetika gleda na pojam privatnog vlasništva. Ne bi li i ona zbog svojih široko tolerantnih načela brzo pala na praktičnom ispitu?

Etički i bioetički pristup razumijevanju privatnog vlasništva proizlazi iz onog što smo već razgovarali. Privatno vlasništvo nije tako prevažno. Ono je to postalo od tamo neke 1700. godine otkad je aristokracija i militarna grupa Engleza nametnula Amerikancima vlasništvo iznad rada. Od tada je zapravo svijetu krenulo sve kud ne treba. Vlasništvo iznad rada ne bi moglo biti ono na čemu počiva

55

konstrukt organizacije ljudske vrste i opstanak na Planetu. Prema tome, taj problem privatizacije i privatnog vlasništva kao utočišta stabilnosti i sigurnosti, upozorava da ničija sigurnost ne počiva više i jače u privatizaciji i privatnom vlasništvu svijeta stvari i novca već u društvenosti. Dok se god to ne bude razumjelo (da je izvjesnost pojedinca u njegovoj društvenosti i da se svi njegovi potencijali razvijaju ipak u okviru socijalne grupe, a ne u svijetu stvari), dotle će problemi afirmacije privatnog vlasništva, kao oblika izvjesnosti i sigurnosti pojedinca, biti kamen spoticanja. Bit će razlog za sve jači sukob povodom opstanka jer je sve manji broj ljudi sve veći vlasnik SVEGA (većina je ostala bez ičega).

Machiavelli je svojevremeno ostao zatečen činjenicom da Crkva igra pozitivnu ulogu u udaljenim katoličkim zemljama. “Čudno, ali pozitivna je samo kada je daleko od Rima“- bila je njegova hladna analitička konstatacija. Postoji li šansa da se i ratnici globalizacije solidariziraju s njenim najvećim žrtvama pa odigraju pozitivnu ulogu u otporu toj agresiji? Stanovništva neoimperijalnih sila pokazuju naznake buđenja (Farenhait 9/11, mnoštvo knjiga tipa ‘’14,95 EUR-a’’, ‘’Stoljeće rata’’, ‘’Koji zajeb!’’…- prezir spram ljudske gramzivosti ne pršti više samo iz boemskih djela, niti se treba tražiti između redaka kod ‘’ozbiljnijih’’ književnika i pisaca)?! Možete li prognozirati neki svjetliji rasplet i poredak po završetku ovog rata?

Budućnost se ne proriče, ne istražuje, ona se IZGRAĐUJE. Budućnost je bitno određena sa današnjom stvarnošću koja određuje neposrednu i daljnju budućnost (ono što činimo iz ovog što mi jesmo u smislu procesa očovječavanja ili rasčovječavanja). Ako je na djelu proces rasčovječavanja, onda se bolja budućnost ne može čak ni očekivati- ni kao buduća moguća ni kao buduća stvarna sadašnjost. Prema tome, budućnost koju svi priželjkuju (da nam nešto bude bolje od ovog što jeste) ovisi o kumulativu prošlosti u današnjoj stvarnosti i onoga što mi činimo sada za budućnost. Ona se izgrađuje a ne dočekuje jer dočekujuća budućnost krije u sebi os-kudno nadanje i siromašnu izvjesnost. Priželjkivanje da nam bude veća izvjesnost, veća sigurnost i sloboda djelovanja u društvu u kojem jesmo, je iluzija za očekivati. Smisao tog očekivanja se raspršio ili raspršiva s onim što se događa u stvarnosti spram budućnosti. Ako je u Evropi raspoređeno 1300 atomskih bombi i tko zna što još onoga što ugrožava život, ako mi to otpišemo kao da nije opasnost spram budućnosti, svako proricanje budućnosti se svodi na ono što znanost ne karakterizira. Nema više ništa lokalno, sve je planetarno, a u tom smislu ljudska vrsta (posebno znanstvenici) ne pridonosi ništa jer je danas 9/10 znanstvenika svijeta u

54

svijetu s naslova modela zapadnog razvoja. Znači da ovo što nam zapadna neoliberalna doktrina nudi- individualizam kao oblik postojanja sve do sukoba i visokog istrebljenja, to svi-jet ne može prihvatiti jer budućnost svijeta ne može prihvatiti taj model, niti ta doktrina može biti pozvana da bude svijest svi-jeta. Ona zakonito vodi svijet u sukob zbog prisvajačke pohlepe. Svijet, s naslova modela zapadnog razvoja, ulazi, ako se uspije nametnuti globalizacija kao kodifikacija principa prava jačeg (kao novi oblik civilizacijskog ustroja, kao proces akulturiranja drugih…), onda budite sigurni da svijet čeka opasan su-kob sa svim sredstvima (od najprimitivnijih do najrazornijih). Naravno, samo ako svijet ne bude to razumio i tome se ne suprotstavi. Za sada je neorganiziran i sile, koje bi trebale pružiti otpor globalnom teroru nad svijetom, su potpuno neorganizirane i prepuštene sebi. Njima je razbijen svaki oblik društvenosti (bilo da se radi o vjerskom, političkom ili znanstvenom obliku organiziranja). Svi vjerski, nacionalni, internacionalni, socijalni pokreti u svijetu su nestali. Taj podređeni dio svijeta (većina) koji je ostao bez oblika organizacije, podređen je frontalnom nasilju moćnih (atrakcijskih) sila. Repulzijske sile i ne mogu dati neki organizirani otpor osim otpor iz očaja. Terorista je u stvari dijete koje pruža otpor nasilnom ocu i majci. U tom kontekstu treba razumjeti taj sukob sila. Dijete je nemoćno, neorganizirano, ne može pružiti otpor, a trpi teror. Pravila donosi onaj tko je jači- globalizacija kao poredak sile kao prava (pravo na nasilje).

Znači, nasilje kao oblik postojanja, a oblici nasilja ne daju razvoj. To otvara cijeli niz pitanja i problema reprodukcije ljudskog roda na kugli zemaljskoj, ali isto tako postavlja pitanje o upitnosti života jer razara um homo sapiensa i bitno utječe na opstanak života na Zemlji. U središtu pažnje znanosti je život na Zemlji, a ne samo opstanak homo sapiensa. Prema tome, o njegovoj korekciji, o njegovom osvješćivanju, o njegovom organiziranju u prehrambenom lancu života ovisi opstanak života na zemlji sa svim onim što je izumio, bez razumijevanja upotrebe tih sredstava u tzv. antropotehnikama u jačanju biološke i neurološke ograničenosti, kao najslabije biće na planetu Zemlji.

Zanima me kako bioetika gleda na pojam privatnog vlasništva. Ne bi li i ona zbog svojih široko tolerantnih načela brzo pala na praktičnom ispitu?

Etički i bioetički pristup razumijevanju privatnog vlasništva proizlazi iz onog što smo već razgovarali. Privatno vlasništvo nije tako prevažno. Ono je to postalo od tamo neke 1700. godine otkad je aristokracija i militarna grupa Engleza nametnula Amerikancima vlasništvo iznad rada. Od tada je zapravo svijetu krenulo sve kud ne treba. Vlasništvo iznad rada ne bi moglo biti ono na čemu počiva

55

konstrukt organizacije ljudske vrste i opstanak na Planetu. Prema tome, taj problem privatizacije i privatnog vlasništva kao utočišta stabilnosti i sigurnosti, upozorava da ničija sigurnost ne počiva više i jače u privatizaciji i privatnom vlasništvu svijeta stvari i novca već u društvenosti. Dok se god to ne bude razumjelo (da je izvjesnost pojedinca u njegovoj društvenosti i da se svi njegovi potencijali razvijaju ipak u okviru socijalne grupe, a ne u svijetu stvari), dotle će problemi afirmacije privatnog vlasništva, kao oblika izvjesnosti i sigurnosti pojedinca, biti kamen spoticanja. Bit će razlog za sve jači sukob povodom opstanka jer je sve manji broj ljudi sve veći vlasnik SVEGA (većina je ostala bez ičega).

Machiavelli je svojevremeno ostao zatečen činjenicom da Crkva igra pozitivnu ulogu u udaljenim katoličkim zemljama. “Čudno, ali pozitivna je samo kada je daleko od Rima“- bila je njegova hladna analitička konstatacija. Postoji li šansa da se i ratnici globalizacije solidariziraju s njenim najvećim žrtvama pa odigraju pozitivnu ulogu u otporu toj agresiji? Stanovništva neoimperijalnih sila pokazuju naznake buđenja (Farenhait 9/11, mnoštvo knjiga tipa ‘’14,95 EUR-a’’, ‘’Stoljeće rata’’, ‘’Koji zajeb!’’…- prezir spram ljudske gramzivosti ne pršti više samo iz boemskih djela, niti se treba tražiti između redaka kod ‘’ozbiljnijih’’ književnika i pisaca)?! Možete li prognozirati neki svjetliji rasplet i poredak po završetku ovog rata?

Budućnost se ne proriče, ne istražuje, ona se IZGRAĐUJE. Budućnost je bitno određena sa današnjom stvarnošću koja određuje neposrednu i daljnju budućnost (ono što činimo iz ovog što mi jesmo u smislu procesa očovječavanja ili rasčovječavanja). Ako je na djelu proces rasčovječavanja, onda se bolja budućnost ne može čak ni očekivati- ni kao buduća moguća ni kao buduća stvarna sadašnjost. Prema tome, budućnost koju svi priželjkuju (da nam nešto bude bolje od ovog što jeste) ovisi o kumulativu prošlosti u današnjoj stvarnosti i onoga što mi činimo sada za budućnost. Ona se izgrađuje a ne dočekuje jer dočekujuća budućnost krije u sebi os-kudno nadanje i siromašnu izvjesnost. Priželjkivanje da nam bude veća izvjesnost, veća sigurnost i sloboda djelovanja u društvu u kojem jesmo, je iluzija za očekivati. Smisao tog očekivanja se raspršio ili raspršiva s onim što se događa u stvarnosti spram budućnosti. Ako je u Evropi raspoređeno 1300 atomskih bombi i tko zna što još onoga što ugrožava život, ako mi to otpišemo kao da nije opasnost spram budućnosti, svako proricanje budućnosti se svodi na ono što znanost ne karakterizira. Nema više ništa lokalno, sve je planetarno, a u tom smislu ljudska vrsta (posebno znanstvenici) ne pridonosi ništa jer je danas 9/10 znanstvenika svijeta u

56

funkciji globalizacije nasilja, a ne humanizma. Zato, kada govorimo o budućnosti, moramo biti objektivni. U smislu globalne koncepcije naše budućnosti, objektivno odmjeriti ono što mi sada jesmo spram onog čemu težimo. Ako težimo svijetu stvari, profitu, sukobu onda ćemo imati skupe mozgove koji su u funkciji nasilja, a ako su u funkciji humanizma- nećemo. Moje opredjeljenje za bioetiku je ispravno jer sam to naučio u humanističkoj kulturi. Primjena znanja mene obavezuje na uporabu morala prije primjene znanja. Te bi odrednice trebale karakterizirat sve one koji misle ovu stvarnost spram budućnosti (morali bi znati što mi jesmo i čemu težimo). U suprotnom, nadati se nečemu drugom izvan onog što jesmo i činimo, je raspršivanje smisla i značenja u očekivanju neke poželjne budućnosti. Proces osvješćivanja pojedinca, naroda i svijeta je proces o kojem nitko ne vodi računa. 6,5 milijardi ljudi na našem planetu upozorava da se sve nalazi u jednom (mogućnost da opstanemo i mogućnost da propadnemo svi zajedno). Problem organizacije svijeta na razini svjetskih institucija (UN …) je što one ne misle takav zajednički svijet već svijet s naslova prava jačeg. A ako se tako misli svijet, budite sigurni da će budućnost (neposredna i buduća) pripadati globalizaciji kao principu nasilja, kao nasilnom ustroju života. A ona je hegemonizacija, tj. tjeranje svega što je živo u istost, a mi u istosti ne možemo opstati. Ni kao pojedinci unutar ljudskog roda, ni kao jedna od nekoliko miliona vrsta. Zato sam za bioetiku, biorazličitost i smatram da njoj pripada bogatstvo i budućnost svijeta. Bolji svijet, na žalost, gotovo da ne misli nitko. Ostali su samo neki pojedinci, utopisti, entuzijasti, moralni ljudi koji su izgubili svaku poziciju moći i kojima je jedino ostalo da prosuđuju tu budućnost s naslova nekih ideala, s nekog utopizma koji u ovoj stvarnosti kao da nema nikakve vrijednosti.

Najradije bi produžili ovaj razgovor. Sva svjetska zbivanja, svi pokreti i stremljenja, tako su logični kada ih tumači naš sugovornik. Na pitanje da li se osjeća kao disident, odgovorio je:’’ Ne, ja sam samo znanstvenik koji se bavi znanošću.’’ Vrlo logičan odgovor za neko drugo podneblje i druge uvjete, u našoj je stvarnosti ispao iznenađujuće. Potonuli u domaćoj svakidašnjici potpuno smo smetnuli s uma da radno mjesto i pozicija ipak ne obavezuju ljude da postanu apologeti.

57

Dijaspora nije krava muzara4

Razgovor sa Predsjednikom Hrvatskog

svjetskog sabora Nikom Šoljkom Povod razgovoru sa gosp. Nikom Šoljkom

bila je peta godišnjica Hrvatskog Svjetskog Sabora, udruge kojoj je on na čelu kao predsjedatelj i kao

koordinator. Vjerojatno i ne treba bolji povod da se porazgovara o Hrvatskoj jučer, danas i sutra. To je ujedno i zgodna prilika da se, osim sa nazorima predsjednika, upoznamo i sa smjernicama udruge koja nosi (kako mnogi ističu) pretenciozno ime. Uvjeravamo se u suprotno. Ime udruge upućivalo bi da se radi o nekakvoj krovnoj organizaciji, međutim HSSD to nikako nije. Želi li to postati, pitamo gosp. Šoljka:

Ne, nikako… Naše ambicije i želje ne idu za time da budemo nekakva krovna organizacija, već prvenstveno efikasna i konkretna jedinstvena organizacija Hrvata koja ima za cilj objedinjavanje domovinske i iseljene Hrvatske. To objedinjavanje zamišljamo kao svehrvatsko, bez bilo kakve isključivosti i van utjecaja političkih silnica u zemlji. Takvo što je rijetko, jer sve se ovakve udruge manje-više vežu za političke stranke što je jako štetno. S druge strane to je njima profitabilno, jer za svoj rad dobivaju državne i druge dotacije dok mi na njih ne možemo računati. Ali, nadamo se da će se to promijeniti i da će se poticati sposobne i kvalitetne organizacije koje imaju jasan cilj, viziju kako ga postići i ljudske kapacitete koji bi ga trebali ostvariti.

Kako mislite objediniti Domovinsku i Iseljenu Hrvatsku i da li se vaše aktivnosti prepliću sa aktivnošću drugih udruga, Matice Iseljenika i dr. koji se bave sličnom problematikom…?

Mi postojimo, kao što sam prethodno naveo, pet godina. Ove udruge i organizacije postoje dugi niz godina i, ako se osvrnemo na trenutni položaj hrvatskog iseljeništva, možemo zaključiti da one ne rade svoj posao ili ga bar ne rade dovoljno kvalitetno i dobro. Ne preferiramo da budemo nikakva konkurencija bilo njima, bilo drugim državnim tijelima. Upravo suprotno, pozdravljamo i podržavamo svaku inicijativu koja ide za time da se nešto napravi. Jer, nakon Domovinskog rata hrvatsko iseljeništvo postalo je “persona non grate“ (nepoželjna osoba) u hrvatskom društvu i gospodarstvu. Brojni domoljubi, koji su znali osjetiti povijesni trenutak, stavili su sebe i sve ono što su stekli na

4 Korijeni, list domovinske i iseljene hrvatske br.2, veljača 2006

56

funkciji globalizacije nasilja, a ne humanizma. Zato, kada govorimo o budućnosti, moramo biti objektivni. U smislu globalne koncepcije naše budućnosti, objektivno odmjeriti ono što mi sada jesmo spram onog čemu težimo. Ako težimo svijetu stvari, profitu, sukobu onda ćemo imati skupe mozgove koji su u funkciji nasilja, a ako su u funkciji humanizma- nećemo. Moje opredjeljenje za bioetiku je ispravno jer sam to naučio u humanističkoj kulturi. Primjena znanja mene obavezuje na uporabu morala prije primjene znanja. Te bi odrednice trebale karakterizirat sve one koji misle ovu stvarnost spram budućnosti (morali bi znati što mi jesmo i čemu težimo). U suprotnom, nadati se nečemu drugom izvan onog što jesmo i činimo, je raspršivanje smisla i značenja u očekivanju neke poželjne budućnosti. Proces osvješćivanja pojedinca, naroda i svijeta je proces o kojem nitko ne vodi računa. 6,5 milijardi ljudi na našem planetu upozorava da se sve nalazi u jednom (mogućnost da opstanemo i mogućnost da propadnemo svi zajedno). Problem organizacije svijeta na razini svjetskih institucija (UN …) je što one ne misle takav zajednički svijet već svijet s naslova prava jačeg. A ako se tako misli svijet, budite sigurni da će budućnost (neposredna i buduća) pripadati globalizaciji kao principu nasilja, kao nasilnom ustroju života. A ona je hegemonizacija, tj. tjeranje svega što je živo u istost, a mi u istosti ne možemo opstati. Ni kao pojedinci unutar ljudskog roda, ni kao jedna od nekoliko miliona vrsta. Zato sam za bioetiku, biorazličitost i smatram da njoj pripada bogatstvo i budućnost svijeta. Bolji svijet, na žalost, gotovo da ne misli nitko. Ostali su samo neki pojedinci, utopisti, entuzijasti, moralni ljudi koji su izgubili svaku poziciju moći i kojima je jedino ostalo da prosuđuju tu budućnost s naslova nekih ideala, s nekog utopizma koji u ovoj stvarnosti kao da nema nikakve vrijednosti.

Najradije bi produžili ovaj razgovor. Sva svjetska zbivanja, svi pokreti i stremljenja, tako su logični kada ih tumači naš sugovornik. Na pitanje da li se osjeća kao disident, odgovorio je:’’ Ne, ja sam samo znanstvenik koji se bavi znanošću.’’ Vrlo logičan odgovor za neko drugo podneblje i druge uvjete, u našoj je stvarnosti ispao iznenađujuće. Potonuli u domaćoj svakidašnjici potpuno smo smetnuli s uma da radno mjesto i pozicija ipak ne obavezuju ljude da postanu apologeti.

57

Dijaspora nije krava muzara4

Razgovor sa Predsjednikom Hrvatskog

svjetskog sabora Nikom Šoljkom Povod razgovoru sa gosp. Nikom Šoljkom

bila je peta godišnjica Hrvatskog Svjetskog Sabora, udruge kojoj je on na čelu kao predsjedatelj i kao

koordinator. Vjerojatno i ne treba bolji povod da se porazgovara o Hrvatskoj jučer, danas i sutra. To je ujedno i zgodna prilika da se, osim sa nazorima predsjednika, upoznamo i sa smjernicama udruge koja nosi (kako mnogi ističu) pretenciozno ime. Uvjeravamo se u suprotno. Ime udruge upućivalo bi da se radi o nekakvoj krovnoj organizaciji, međutim HSSD to nikako nije. Želi li to postati, pitamo gosp. Šoljka:

Ne, nikako… Naše ambicije i želje ne idu za time da budemo nekakva krovna organizacija, već prvenstveno efikasna i konkretna jedinstvena organizacija Hrvata koja ima za cilj objedinjavanje domovinske i iseljene Hrvatske. To objedinjavanje zamišljamo kao svehrvatsko, bez bilo kakve isključivosti i van utjecaja političkih silnica u zemlji. Takvo što je rijetko, jer sve se ovakve udruge manje-više vežu za političke stranke što je jako štetno. S druge strane to je njima profitabilno, jer za svoj rad dobivaju državne i druge dotacije dok mi na njih ne možemo računati. Ali, nadamo se da će se to promijeniti i da će se poticati sposobne i kvalitetne organizacije koje imaju jasan cilj, viziju kako ga postići i ljudske kapacitete koji bi ga trebali ostvariti.

Kako mislite objediniti Domovinsku i Iseljenu Hrvatsku i da li se vaše aktivnosti prepliću sa aktivnošću drugih udruga, Matice Iseljenika i dr. koji se bave sličnom problematikom…?

Mi postojimo, kao što sam prethodno naveo, pet godina. Ove udruge i organizacije postoje dugi niz godina i, ako se osvrnemo na trenutni položaj hrvatskog iseljeništva, možemo zaključiti da one ne rade svoj posao ili ga bar ne rade dovoljno kvalitetno i dobro. Ne preferiramo da budemo nikakva konkurencija bilo njima, bilo drugim državnim tijelima. Upravo suprotno, pozdravljamo i podržavamo svaku inicijativu koja ide za time da se nešto napravi. Jer, nakon Domovinskog rata hrvatsko iseljeništvo postalo je “persona non grate“ (nepoželjna osoba) u hrvatskom društvu i gospodarstvu. Brojni domoljubi, koji su znali osjetiti povijesni trenutak, stavili su sebe i sve ono što su stekli na

4 Korijeni, list domovinske i iseljene hrvatske br.2, veljača 2006

58

uslugu domovini, a da bi nakon toga bili odbačeni kao krpe i postali nepoželjni. Počeo se je stvarati ponovni ponor između domovinske i iseljene Hrvatske i prije nego što on postane nepremostiv moramo se mobilizirati da se njegovo širenje zaustavi i da se ponovno uspostave pravi mostovi povjerenja, bratstva i sloge u kompletnom hrvatskom biću. Ukoliko to ne postignemo, osuđeni smo na propast…

Postoji li nada da se Hrvati opet ujedine? Nije lako povratiti izgubljeno povjerenje! Nije lako zakrpati

ranjena, obeshrabrena srca, povrijeđene ponose ljudi koji su ginuli za Hrvatsku, krvarili na njenim ratištima od Vukovara do Dubrovnika. Danas kada imaju Hrvatsku to nije onakva država kakvu su željeli, sanjali, za kakvu su ginuli njihovi djedovi i očevi i za koju su oni bili spremni dati život. To razočarenje je veliko, i ono se osjeća. Kod Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata izvan domovine sazrijeva uvjerenje da se više ne može očekivati od vlastodržaca u Hrvatskoj da će oni promijeniti stanje na bolje. Petnaest godina nesposobne vlasti državu je praktično dovelo do prosjačkog štapa budući da se i kod promjene vlasti i politike u biti ništa ne mijenja. I jedni, i drugi, vladaju na isti način te zadužuju zemlju rasprodajući nacionalno bogatstvo boreći se pri tome tko će za vrijeme svoje vladavine steći veće bogatstvo. Praktično, oni su dovoljni sami sebi i više im nitko ne treba. Posebice ne nekakva iseljena Hrvatska koja nikada nije igrala na kartu pljačkanja vlastite domovine, već sa željom i voljom da to bude zemlja svih Hrvata, a u njoj životni uvjeti takvi da će doprinijeti da se Hrvati iz svijeta vraćaju u svoju domovinu, a ne da iz nje odlaze kao prije 100-tinjak ili nešto manje godina ”trbuhom za kruhom”.

Niste odgovorili na pitanje što je sa zajedništvom Hrvata na razini svijeta o kojem stalno pričate?

Ranije su Hrvate dijelili po ideologijama, danas ih dijele po strankama. Stranačko organiziranje Hrvata izvan Hrvatske je negativno i štetno za svehrvatske nacionalne interese. Još uvijek se na hrvatsko iseljeništvo gleda kao na ”kravu muzaru” te se pri tome narod fokusira samo na njezino vime i ništa više.

To bi bio, prema mome razmišljanju, najrealniji prikaz stava političkih stranaka prema iseljeništvu. Ostvarivanje svehrvatskog jedinstva, nacionalnih interesa i dr. nije ostvarivo ukoliko ono ne povlači za sobom i njihov privatni interes. Ali, vjerujem da će to vidjeti i oni koji to trebaju vidjeti, jer svi skupa trpimo izuzetno štetne posljedice. Zajedništvo Hrvata nema alternative. Upravo, zbog toga smo planirali i organiziramo hrvatske nacionalne timove po djelatnostima.

Koliko ste tih timova do danas organizirali i što nam možete reći o njihovoj aktivnosti?

59

Do sada su organizirani timovi za: znanost, banke i štedionice, nekretnine, pravnu zaštitu Hrvata i njihovih nacionalnih interesa, likovnih umjetnika, sport, mlade, žene, informiranje i drugi. Odbor za nekretnine već ima svoju web stranicu (www. nekretnine.hssd.hr) putem koje je u samo mjesec dana rada prodano nekoliko nekretnina Hrvatima izvan domovine. Odbor za spajanje obitelji (www.spajanje-obitelji.hssd.hr), te tim likovnih umjetnika, koji u ovoj godini ide u realizaciju konkretnih pro-grama na razini svijeta kao i tim za informiranje koji izdaje i list ”Korijeni” a o tome i Udruzi možete saznati puno više putem web stranice (www.hssd.hr). U programu je radio, televizija i dnevni tisak. Uvjereni smo da će se taj program jednog dana realizirati. Jedan od najvažnijih timova koji su formirani jeste tim za pravnu zaštitu Hrvata i njihovih nacionalnih interesa, koji se treba u toku ove godine kompletirati sa pravnicima iz Hrvatske i iz svih zemalja svijeta. Taj tim bi trebali voditi vrsni pravnici što će doprinijeti da se ostvari puno povjerenje i djelotvorna pravna zaštita svih Hrvata koji se obrate sa zahtjevom da im se pruži odgovarajuća pravna pomoć.

Imate li neka konkretna imena? Ima ih dosta u svim državama svijeta ali dok se te kockice ne

poslože i dok oni ne izaberu voditelja tima o imenima ne bih govorio Uskoro ćete imati sve potrebite informacije koje će biti objavljene na službenoj web stranici udruge.

Što očekujete od tog tima? Kao prvo, tim će imati sjedište kako u Zagrebu tako i u drugim

državama svijeta. Trebaju i biti će umreženi u jedinstveni sustav. Taj tim mora biti i biti će sasvim sigurno sposoban braniti i obraniti hrvatske nacionalne interese na razini svijeta, kod svih međunarodnih organizacija, udruga i sl. Tu, u domovini, štititi će državni interes od svih institucija i pojedinaca koji ga ugrožavaju, a posebice će se obratiti pozornost na zaštitu i osiguranje svih prava koja pripadaju hrvatskom građaninu kada mu ista bivaju ugrožena od strane institucija - oduzeta, smanjena ili učinjena nedostupni-ma. Da je danas taj tim kompletiran, sasvim sigurno bi bio uključen u prikupljanju dokaza o nevinosti junaka domovinskog rata, hrvatskog generala Ante Gotovine koji, na žalost, kao perjanica pobjedničke vojske dijeli sudbinu brojnih hrvatskih sinova u njenoj povijesti koji su zbog interesa politike bili žrtvovani i prodani. Zalažemo se, a i zalagat ćemo se i ubuduće, da se to više nekada ne dogodi. Trgovini nacionalnim ponosom mora doći kraj…

Kakav je danas, po vama, položaj Hrvatske? Nije zavidan. Mislim da je danas Hrvatska, bez obzira što je na

pragu europskih integracija, u jednom teškom moralnom, materi-jalnom i društvenom položaju...

58

uslugu domovini, a da bi nakon toga bili odbačeni kao krpe i postali nepoželjni. Počeo se je stvarati ponovni ponor između domovinske i iseljene Hrvatske i prije nego što on postane nepremostiv moramo se mobilizirati da se njegovo širenje zaustavi i da se ponovno uspostave pravi mostovi povjerenja, bratstva i sloge u kompletnom hrvatskom biću. Ukoliko to ne postignemo, osuđeni smo na propast…

Postoji li nada da se Hrvati opet ujedine? Nije lako povratiti izgubljeno povjerenje! Nije lako zakrpati

ranjena, obeshrabrena srca, povrijeđene ponose ljudi koji su ginuli za Hrvatsku, krvarili na njenim ratištima od Vukovara do Dubrovnika. Danas kada imaju Hrvatsku to nije onakva država kakvu su željeli, sanjali, za kakvu su ginuli njihovi djedovi i očevi i za koju su oni bili spremni dati život. To razočarenje je veliko, i ono se osjeća. Kod Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata izvan domovine sazrijeva uvjerenje da se više ne može očekivati od vlastodržaca u Hrvatskoj da će oni promijeniti stanje na bolje. Petnaest godina nesposobne vlasti državu je praktično dovelo do prosjačkog štapa budući da se i kod promjene vlasti i politike u biti ništa ne mijenja. I jedni, i drugi, vladaju na isti način te zadužuju zemlju rasprodajući nacionalno bogatstvo boreći se pri tome tko će za vrijeme svoje vladavine steći veće bogatstvo. Praktično, oni su dovoljni sami sebi i više im nitko ne treba. Posebice ne nekakva iseljena Hrvatska koja nikada nije igrala na kartu pljačkanja vlastite domovine, već sa željom i voljom da to bude zemlja svih Hrvata, a u njoj životni uvjeti takvi da će doprinijeti da se Hrvati iz svijeta vraćaju u svoju domovinu, a ne da iz nje odlaze kao prije 100-tinjak ili nešto manje godina ”trbuhom za kruhom”.

Niste odgovorili na pitanje što je sa zajedništvom Hrvata na razini svijeta o kojem stalno pričate?

Ranije su Hrvate dijelili po ideologijama, danas ih dijele po strankama. Stranačko organiziranje Hrvata izvan Hrvatske je negativno i štetno za svehrvatske nacionalne interese. Još uvijek se na hrvatsko iseljeništvo gleda kao na ”kravu muzaru” te se pri tome narod fokusira samo na njezino vime i ništa više.

To bi bio, prema mome razmišljanju, najrealniji prikaz stava političkih stranaka prema iseljeništvu. Ostvarivanje svehrvatskog jedinstva, nacionalnih interesa i dr. nije ostvarivo ukoliko ono ne povlači za sobom i njihov privatni interes. Ali, vjerujem da će to vidjeti i oni koji to trebaju vidjeti, jer svi skupa trpimo izuzetno štetne posljedice. Zajedništvo Hrvata nema alternative. Upravo, zbog toga smo planirali i organiziramo hrvatske nacionalne timove po djelatnostima.

Koliko ste tih timova do danas organizirali i što nam možete reći o njihovoj aktivnosti?

59

Do sada su organizirani timovi za: znanost, banke i štedionice, nekretnine, pravnu zaštitu Hrvata i njihovih nacionalnih interesa, likovnih umjetnika, sport, mlade, žene, informiranje i drugi. Odbor za nekretnine već ima svoju web stranicu (www. nekretnine.hssd.hr) putem koje je u samo mjesec dana rada prodano nekoliko nekretnina Hrvatima izvan domovine. Odbor za spajanje obitelji (www.spajanje-obitelji.hssd.hr), te tim likovnih umjetnika, koji u ovoj godini ide u realizaciju konkretnih pro-grama na razini svijeta kao i tim za informiranje koji izdaje i list ”Korijeni” a o tome i Udruzi možete saznati puno više putem web stranice (www.hssd.hr). U programu je radio, televizija i dnevni tisak. Uvjereni smo da će se taj program jednog dana realizirati. Jedan od najvažnijih timova koji su formirani jeste tim za pravnu zaštitu Hrvata i njihovih nacionalnih interesa, koji se treba u toku ove godine kompletirati sa pravnicima iz Hrvatske i iz svih zemalja svijeta. Taj tim bi trebali voditi vrsni pravnici što će doprinijeti da se ostvari puno povjerenje i djelotvorna pravna zaštita svih Hrvata koji se obrate sa zahtjevom da im se pruži odgovarajuća pravna pomoć.

Imate li neka konkretna imena? Ima ih dosta u svim državama svijeta ali dok se te kockice ne

poslože i dok oni ne izaberu voditelja tima o imenima ne bih govorio Uskoro ćete imati sve potrebite informacije koje će biti objavljene na službenoj web stranici udruge.

Što očekujete od tog tima? Kao prvo, tim će imati sjedište kako u Zagrebu tako i u drugim

državama svijeta. Trebaju i biti će umreženi u jedinstveni sustav. Taj tim mora biti i biti će sasvim sigurno sposoban braniti i obraniti hrvatske nacionalne interese na razini svijeta, kod svih međunarodnih organizacija, udruga i sl. Tu, u domovini, štititi će državni interes od svih institucija i pojedinaca koji ga ugrožavaju, a posebice će se obratiti pozornost na zaštitu i osiguranje svih prava koja pripadaju hrvatskom građaninu kada mu ista bivaju ugrožena od strane institucija - oduzeta, smanjena ili učinjena nedostupni-ma. Da je danas taj tim kompletiran, sasvim sigurno bi bio uključen u prikupljanju dokaza o nevinosti junaka domovinskog rata, hrvatskog generala Ante Gotovine koji, na žalost, kao perjanica pobjedničke vojske dijeli sudbinu brojnih hrvatskih sinova u njenoj povijesti koji su zbog interesa politike bili žrtvovani i prodani. Zalažemo se, a i zalagat ćemo se i ubuduće, da se to više nekada ne dogodi. Trgovini nacionalnim ponosom mora doći kraj…

Kakav je danas, po vama, položaj Hrvatske? Nije zavidan. Mislim da je danas Hrvatska, bez obzira što je na

pragu europskih integracija, u jednom teškom moralnom, materi-jalnom i društvenom položaju...

60

Kako to mislite? Sa ekonomskog gledišta 2000.-te godine imali smo 10 a danas

imamo 30 milijardi duga Smanjili smo nacionalno bogatstvo za cca 30 milijardi dolara. Građani su siromašniji gotovo za jednu trećinu. Negativni se trend nastavlja tako da gospodarski idemo u ponor iz kojeg ćemo se veoma teško izvući. Politički gledano, jedini uspjeh u moru neuspjeha (ako se i to može nazvati time) za političare na vlasti je početak pregovora sa Europom. Mislim da se u tome zavaravaju ukoliko računaju da je narod slijep i gluh. Čudno je koliko vjeruju da će ulaskom u Europu sva prljavština nestati te da će opet, kao očišćeni, moći raditi iste poslove. To jednostavno neće ići. Hrvatska je sa svojim resursima praktično jedina zdrava oaza u Europi. Gdje danas, osim u Hrvatskoj, imate izvornu i netaknutu obalu?! Prirodni okoliš je u mnogim drugim turističkim odredištima Mediterana davna prošlost! To su gospodarski resursi koji danas, praktično, nemaju cijene. Da ne spominjemo vodu!!! Hrvatska ima više pitke vode nego cijela Europa. Tu su i nezagađene poljoprivredne površine, pašnjaci, šume, bogati prirodni resursi kao stvoreni za prirodni uzgoj stoke i sl. Tu je, naravno, i naša tradicionalna gostoljubivost i otvorenost što također ima svoju cijenu. Hrvatsku vidimo kao državu koja će biti pluća Europe, kutak raja u koji će ljudi dolaziti na odmor i uživati u svemu onome što je Europa imala prije dugog niza godi-na, a zbog gladi za novcem i kapitalom - nepovratno uništila. Na tragu te ideje moramo tražiti od te Europe da nam pomogne da sačuvamo postojeće prirodne resurse, da osmislimo i valoriziramo programe koji će ići za time da se omogući kvalitetan i sadržajan odmor svima kojima je on potreban. S toga stanovišta gledano, mi smo više Europi potrebni, nego ona nama...

Zar na taj dio kolača ne gledaju i jače turističke nacije kao što je Španjolska, Italija, Grčka i dr.?

Francuska obala nije više ono što je bila Oni imaju Azurnu obalu samo po nazivu. - Njihovo more je zagađeno i u njemu se ljudi nerado kupaju. S druge strane Španjolci i Talijani su svoje obale uništili apartmanizacijom i betonizacijom stoga je Hrvatska u značajnoj prednosti. Ona, naravno, mora učiti na greškama drugih, jer samo budale uče na svojim greškama, a idioti ih i ponavljaju.

Ako je to tako, kao što kažete, kako je onda moguće da španjolski stručnjaci rade master plan za Istru?

A što da vam kažem?? Mi smo zemlja čuda, i čudaka…Eto, zamislite apsurd! Umjesto da od Španjolaca naučimo kako da ne ponavljamo njihove greške u pogledu apartmanizacije, mi ih dovodimo da nam rade iste stvari, ali u našem okružju. Rezultat toga se na žalost, već vidi! Do dosada je izgrađeno nekoliko desetina stotina apartmana, a

61

urbanizacija i priprema gradnje koja se vodi po Španjolskom receptu vodi nas da sve više nalikujemo drugome, a sve manje sebi.

Zašto je to tako? Jednostavno prevladava osobni interes onih koje je narod izabrao

a rade u njegovu korist (dakle sviju), a oni to rade samo u svome interesu i interesu pripadnika svojih interesnih grupa. Tu se zarađuju ogromni iznosi.. Tako, ilustracije radi, kupe poljoprivredni zemljište po 5 eura, urbaniziraju ga i prodaju po 200 eura za metar kvadratni. Kome ide razlika u cijeni? Mislite državi?!!! Ma, ne budite smiješni!! Osim toga još će nešto kapnuti kod izgradnje i dozvola za gradnju jer glad a novcem davno je pokazala da je čist obraz i čiste ruke u ovome poslu toliko rijetke da ih gotovo više i nema.

O tome se je pisalo i u medijima… Recite nam zašto se to ne sprječava?

Tko će to spriječiti? Pa gospoda koja to rade znaju svoj posao. Istarska Županija stoji iza toga. Vlada RH u tome sudjeluje putem zajedničke firme. Vlada RH i Istarska županija sve to realiziraju. Normalno je da je sve što rade Vlada i Istarska županija po Zakonu. Ako nije - bit će. Pa znate i sami da se kod nas donose propisi kako je kome u interesu. Mi imamo privatizaciju kao pojam društvene pljačke koja je provedena po slovu zakona. Ma, gdje to ima? Da ne govorimo o slučajevima gdje su hotel i najatraktivnija područja uz more prodavani za 8 miliona tadašnjih maraka. Vrijednost izgradnje jednog srednjeg hotela (i to kada se ima infrastruktura) znatno je veća. Ovakvi primjeri, na žalost, nisu rijetki

Vratimo se na Hrvatsku kao turističku zemlju. Zašto cijeli teritorij Hrvatske ne pretvorimo u prostor za odmor i rekreaciju…?

Na žalost, vladajuća struktura u hrvatskoj bavi se sporednim stvarima umjesto da jasno i transparentno pokažu toj Europi program kojeg će prihvatiti ili ona, ili druge svjetske financijske sile (SAD, Japan i sl.). Pa nije Hrvatska uzalud trenutno drugu godinu zaredom najpoželjnija turistička destinacija i to ne samo na Jadranu, već i šire. Europa zna što traži i želi od Hrvatske, samo Hrvatska ne zna što bi od sebe.

Kakvi su izgledi da se tako nešto ipak napravi? U razgovoru sa istaknutim biznismenima u Europi, a proteklog

mjeseca i u Kanadi jasno mi je stavljano do znanja da za takve programe nije problem novac kojeg oni mogu osigurati u potrebitim količinama. Potreban nam je jasan program, jasna koncepcija i vizija razvoja te posebice konsenzus oko tih ključnih pitanja kako se ne bi desilo (kao što se zna dešavati) da se zbog kojekakvih privatnih interesa stvari mijenjaju preko noći, dolazi do stanja financijske nesigurnosti i sl.

60

Kako to mislite? Sa ekonomskog gledišta 2000.-te godine imali smo 10 a danas

imamo 30 milijardi duga Smanjili smo nacionalno bogatstvo za cca 30 milijardi dolara. Građani su siromašniji gotovo za jednu trećinu. Negativni se trend nastavlja tako da gospodarski idemo u ponor iz kojeg ćemo se veoma teško izvući. Politički gledano, jedini uspjeh u moru neuspjeha (ako se i to može nazvati time) za političare na vlasti je početak pregovora sa Europom. Mislim da se u tome zavaravaju ukoliko računaju da je narod slijep i gluh. Čudno je koliko vjeruju da će ulaskom u Europu sva prljavština nestati te da će opet, kao očišćeni, moći raditi iste poslove. To jednostavno neće ići. Hrvatska je sa svojim resursima praktično jedina zdrava oaza u Europi. Gdje danas, osim u Hrvatskoj, imate izvornu i netaknutu obalu?! Prirodni okoliš je u mnogim drugim turističkim odredištima Mediterana davna prošlost! To su gospodarski resursi koji danas, praktično, nemaju cijene. Da ne spominjemo vodu!!! Hrvatska ima više pitke vode nego cijela Europa. Tu su i nezagađene poljoprivredne površine, pašnjaci, šume, bogati prirodni resursi kao stvoreni za prirodni uzgoj stoke i sl. Tu je, naravno, i naša tradicionalna gostoljubivost i otvorenost što također ima svoju cijenu. Hrvatsku vidimo kao državu koja će biti pluća Europe, kutak raja u koji će ljudi dolaziti na odmor i uživati u svemu onome što je Europa imala prije dugog niza godi-na, a zbog gladi za novcem i kapitalom - nepovratno uništila. Na tragu te ideje moramo tražiti od te Europe da nam pomogne da sačuvamo postojeće prirodne resurse, da osmislimo i valoriziramo programe koji će ići za time da se omogući kvalitetan i sadržajan odmor svima kojima je on potreban. S toga stanovišta gledano, mi smo više Europi potrebni, nego ona nama...

Zar na taj dio kolača ne gledaju i jače turističke nacije kao što je Španjolska, Italija, Grčka i dr.?

Francuska obala nije više ono što je bila Oni imaju Azurnu obalu samo po nazivu. - Njihovo more je zagađeno i u njemu se ljudi nerado kupaju. S druge strane Španjolci i Talijani su svoje obale uništili apartmanizacijom i betonizacijom stoga je Hrvatska u značajnoj prednosti. Ona, naravno, mora učiti na greškama drugih, jer samo budale uče na svojim greškama, a idioti ih i ponavljaju.

Ako je to tako, kao što kažete, kako je onda moguće da španjolski stručnjaci rade master plan za Istru?

A što da vam kažem?? Mi smo zemlja čuda, i čudaka…Eto, zamislite apsurd! Umjesto da od Španjolaca naučimo kako da ne ponavljamo njihove greške u pogledu apartmanizacije, mi ih dovodimo da nam rade iste stvari, ali u našem okružju. Rezultat toga se na žalost, već vidi! Do dosada je izgrađeno nekoliko desetina stotina apartmana, a

61

urbanizacija i priprema gradnje koja se vodi po Španjolskom receptu vodi nas da sve više nalikujemo drugome, a sve manje sebi.

Zašto je to tako? Jednostavno prevladava osobni interes onih koje je narod izabrao

a rade u njegovu korist (dakle sviju), a oni to rade samo u svome interesu i interesu pripadnika svojih interesnih grupa. Tu se zarađuju ogromni iznosi.. Tako, ilustracije radi, kupe poljoprivredni zemljište po 5 eura, urbaniziraju ga i prodaju po 200 eura za metar kvadratni. Kome ide razlika u cijeni? Mislite državi?!!! Ma, ne budite smiješni!! Osim toga još će nešto kapnuti kod izgradnje i dozvola za gradnju jer glad a novcem davno je pokazala da je čist obraz i čiste ruke u ovome poslu toliko rijetke da ih gotovo više i nema.

O tome se je pisalo i u medijima… Recite nam zašto se to ne sprječava?

Tko će to spriječiti? Pa gospoda koja to rade znaju svoj posao. Istarska Županija stoji iza toga. Vlada RH u tome sudjeluje putem zajedničke firme. Vlada RH i Istarska županija sve to realiziraju. Normalno je da je sve što rade Vlada i Istarska županija po Zakonu. Ako nije - bit će. Pa znate i sami da se kod nas donose propisi kako je kome u interesu. Mi imamo privatizaciju kao pojam društvene pljačke koja je provedena po slovu zakona. Ma, gdje to ima? Da ne govorimo o slučajevima gdje su hotel i najatraktivnija područja uz more prodavani za 8 miliona tadašnjih maraka. Vrijednost izgradnje jednog srednjeg hotela (i to kada se ima infrastruktura) znatno je veća. Ovakvi primjeri, na žalost, nisu rijetki

Vratimo se na Hrvatsku kao turističku zemlju. Zašto cijeli teritorij Hrvatske ne pretvorimo u prostor za odmor i rekreaciju…?

Na žalost, vladajuća struktura u hrvatskoj bavi se sporednim stvarima umjesto da jasno i transparentno pokažu toj Europi program kojeg će prihvatiti ili ona, ili druge svjetske financijske sile (SAD, Japan i sl.). Pa nije Hrvatska uzalud trenutno drugu godinu zaredom najpoželjnija turistička destinacija i to ne samo na Jadranu, već i šire. Europa zna što traži i želi od Hrvatske, samo Hrvatska ne zna što bi od sebe.

Kakvi su izgledi da se tako nešto ipak napravi? U razgovoru sa istaknutim biznismenima u Europi, a proteklog

mjeseca i u Kanadi jasno mi je stavljano do znanja da za takve programe nije problem novac kojeg oni mogu osigurati u potrebitim količinama. Potreban nam je jasan program, jasna koncepcija i vizija razvoja te posebice konsenzus oko tih ključnih pitanja kako se ne bi desilo (kao što se zna dešavati) da se zbog kojekakvih privatnih interesa stvari mijenjaju preko noći, dolazi do stanja financijske nesigurnosti i sl.

62

A poznata je činjenica da je kapital najplašljivija životinja te da bježi i bivstvuje u sigurnim i stabilnim gospodarskim sustavima.

Ako je to tako, zašto se stvari ne pokrenu? Kao što sam prethodno rekao, na razini države ne postoji

konsenzus niti minimum zajedništva ama baš o nijednom hrvatskom pitanju. Jedini konsenzus, što je smiješno, postoji oko toga da se od Europe traži pomoć, novac i sl. O gospodarstvu nitko niti ne razmišlja, a ako se to i radi onda je to na načelnoj političkoj razini s ciljem utrživanja političkih bodova. Kao primjer toga naveo bih deklarativno izjašnjavanje vezano za program pokretanja Hrvatske. Dosad je to pokretanje dovelo do posrtanja Hrvatske i njenog gospodarstva te ukoliko ne pronađemo stabilan i jak oslonac, moglo bi se desiti da se to posrtanje u konačnici pretvori u pad. Nekakvi planovi i programi (koji lijepo zvuče poradi građanstva) donose se bez snimanja stvarnog stanja na terenu. Takav je bio i Tuđmanov farmer program na kojem je radilo 200 stranih stručnjaka i nekoliko stotina domaćih što je rezultiralo samo potrošnjom papira. Naime, isti su izdali čak 19 knjiga programa te su tako više obilježili i doprinijeli hrvatskoj naivnoj umjetnost nego gospodarstvu. Da ne spominjemo Račanovu i Granićevu strategiju razvoja koja nikad nije vidjela svjetlo dana. Možda predsjednik Sanader na proljeće, slavodobitno izvijesti naciju kako je otkrio toplu vodu…

To je jedno more pesimizma… Ima li ipak, na kraju, nekakve nade da bi ipak moglo biti bolje?

Kažu da nada umire zadnja. Kod nas je ozbiljno bolesna, a i među narodom vlada pesimizam o skorom izlasku iz ovog labirinta. Međutim, Hrvatska ima ono što druge zemlje nemaju. To treba ponuditi svijetu i to iskoristiti za svoj razvoj i dobro-bit ne samo Hrvatske nego cijele Europe i svijeta. Hrvatska se mora postaviti kao ozbiljan gospodarski partner, kao odra-stao član zajednice naroda koji je svjestan svih svojih mana, ali i prednosti. Moramo dobiti status koji nam zbog bogom dane prirode i rijetkih prirodnih ljepota s pravom pripada. Međutim, taj proizvod moramo pametno prodavati da nam se ne desi da umjesto prodaje mlijeka, mi prodamo kravu. Nakon toga nećemo imati ni mlijeka, ni krave. Svega toga je možda Europa svjesnija od nas samih i svojim uvrštavanjem u top-destinacije poručuje nam da su nas kao takve prepoznali. A mi, mi kao da glumimo i pravimo se da nismo to… To je glupost koja jednom mora prestati. Turizam, u svim svojim vidovima je proizvod kojeg su Europa, a i svijet, spremni financirati...

Mislite li da ćemo te prepreke kao narod moći i znati savladati?

Duboko vjerujem i nadam se da hoćemo. Naime, sve više sazrijeva saznanje da bez zaštite općeg interesa nema ni osobne zaštite

63

pojedinaca. Ako budemo u stanju da se izborimo za opće interese države i društva, imamo perspektivu. Ukoliko ne, nismo je ni zaslužili…

Kada će krenuti na bolje… Onda kada Hrvate u Saboru budu pred-stavljali istinski

rodoljubi, kada u Vladi budu oni koji će znati na krilima toga domoljublja izgrađivati državu za sve njene građane, a ne za tajkune i one čije se domoljublje mjeri novčanicama…

Hoćemo li imati takav Sabor? Možda, ali samo na programskim osnovama stranaka koje je

vodio akademik Ivan Supek i dr .don Ivan Grubišić. One su mogle promijeniti bit vladanja i vlast pretvoriti u istinski servis naroda i nacije. U najvišem hrvatskom domu, Hrvatskom Saboru, moraju sjediti časni i pošteni ljudi. Mora se nametnuti načelo da bavljenje politikom nije biznis, nego časna dužnost i obaveza prema državi i svim njenim građanima Jer, ako tako ne bude, što nam, osim poltrona i sluga loših gospodara, ostaje?

Hvala lijepa na razgovoru. Nadam se da će ove vaše riječi doći do onih do kojih treba... Ukoliko nisu već oglušili... Šalim se, naravno...

ŠTO RADI NARODNA INTELIGENCIJA HRVATSKE? Povijest hrvatske inteligencije duga je i teška. Nositelji naprednih

ideja, lučonoše očuvanja nacionalne i vjerske samobitnosti, zajedno s katoličkom crkvom, očuvali su hrvatski jezik, kulturu, povijest, nacionalni identitet. Borili su se svojim umom i perom za napredne ideje, prkosili stranim uplivima u nacionalno biće, svjesni činjenice da spoznajom svoje prošlosti gradimo temelje svoje budućnosti.. Moral i moralne norme, općepriznate vrijednosti za intelektualni dio hrvatske populacije, uglavnom nikad nisu bile dovedene u pitanje (osim nečasnih iznimaka, kojih je, kao i kod svakog naroda, bilo i kojih će uvijek biti). Gledano izvana, bila je to nacionalna i cjelovita inteligencija, dok je iznutra bila duboko podijeljena uplivom politike i vlasti na slobodnu hrvatsku inteligenciju i na inteligenciju koja je svoje sposobnosti stavila u funkciju službe aktualnom političkom režimu, zaboravljajući povijesnu činjenicu da se politike i vlasti mijenjaju, a narod ostaje. Režimski intelektualci nagrađivani su privilegijama, njihova djela su štampana, oni su pisali povijest, a da sami nisu morali imati ni moral ni kvalitetu. Bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost, režim ih je obožavao, a oni su uživali sve blagodati vlasti («i mane, kada su u modi, prolaze kao vrline», op. a). Oni pak intelektualci, koji su služili svom narodu i koji nisu došli pod kišobran vlasti, nisu imali nikakvih prava,

62

A poznata je činjenica da je kapital najplašljivija životinja te da bježi i bivstvuje u sigurnim i stabilnim gospodarskim sustavima.

Ako je to tako, zašto se stvari ne pokrenu? Kao što sam prethodno rekao, na razini države ne postoji

konsenzus niti minimum zajedništva ama baš o nijednom hrvatskom pitanju. Jedini konsenzus, što je smiješno, postoji oko toga da se od Europe traži pomoć, novac i sl. O gospodarstvu nitko niti ne razmišlja, a ako se to i radi onda je to na načelnoj političkoj razini s ciljem utrživanja političkih bodova. Kao primjer toga naveo bih deklarativno izjašnjavanje vezano za program pokretanja Hrvatske. Dosad je to pokretanje dovelo do posrtanja Hrvatske i njenog gospodarstva te ukoliko ne pronađemo stabilan i jak oslonac, moglo bi se desiti da se to posrtanje u konačnici pretvori u pad. Nekakvi planovi i programi (koji lijepo zvuče poradi građanstva) donose se bez snimanja stvarnog stanja na terenu. Takav je bio i Tuđmanov farmer program na kojem je radilo 200 stranih stručnjaka i nekoliko stotina domaćih što je rezultiralo samo potrošnjom papira. Naime, isti su izdali čak 19 knjiga programa te su tako više obilježili i doprinijeli hrvatskoj naivnoj umjetnost nego gospodarstvu. Da ne spominjemo Račanovu i Granićevu strategiju razvoja koja nikad nije vidjela svjetlo dana. Možda predsjednik Sanader na proljeće, slavodobitno izvijesti naciju kako je otkrio toplu vodu…

To je jedno more pesimizma… Ima li ipak, na kraju, nekakve nade da bi ipak moglo biti bolje?

Kažu da nada umire zadnja. Kod nas je ozbiljno bolesna, a i među narodom vlada pesimizam o skorom izlasku iz ovog labirinta. Međutim, Hrvatska ima ono što druge zemlje nemaju. To treba ponuditi svijetu i to iskoristiti za svoj razvoj i dobro-bit ne samo Hrvatske nego cijele Europe i svijeta. Hrvatska se mora postaviti kao ozbiljan gospodarski partner, kao odra-stao član zajednice naroda koji je svjestan svih svojih mana, ali i prednosti. Moramo dobiti status koji nam zbog bogom dane prirode i rijetkih prirodnih ljepota s pravom pripada. Međutim, taj proizvod moramo pametno prodavati da nam se ne desi da umjesto prodaje mlijeka, mi prodamo kravu. Nakon toga nećemo imati ni mlijeka, ni krave. Svega toga je možda Europa svjesnija od nas samih i svojim uvrštavanjem u top-destinacije poručuje nam da su nas kao takve prepoznali. A mi, mi kao da glumimo i pravimo se da nismo to… To je glupost koja jednom mora prestati. Turizam, u svim svojim vidovima je proizvod kojeg su Europa, a i svijet, spremni financirati...

Mislite li da ćemo te prepreke kao narod moći i znati savladati?

Duboko vjerujem i nadam se da hoćemo. Naime, sve više sazrijeva saznanje da bez zaštite općeg interesa nema ni osobne zaštite

63

pojedinaca. Ako budemo u stanju da se izborimo za opće interese države i društva, imamo perspektivu. Ukoliko ne, nismo je ni zaslužili…

Kada će krenuti na bolje… Onda kada Hrvate u Saboru budu pred-stavljali istinski

rodoljubi, kada u Vladi budu oni koji će znati na krilima toga domoljublja izgrađivati državu za sve njene građane, a ne za tajkune i one čije se domoljublje mjeri novčanicama…

Hoćemo li imati takav Sabor? Možda, ali samo na programskim osnovama stranaka koje je

vodio akademik Ivan Supek i dr .don Ivan Grubišić. One su mogle promijeniti bit vladanja i vlast pretvoriti u istinski servis naroda i nacije. U najvišem hrvatskom domu, Hrvatskom Saboru, moraju sjediti časni i pošteni ljudi. Mora se nametnuti načelo da bavljenje politikom nije biznis, nego časna dužnost i obaveza prema državi i svim njenim građanima Jer, ako tako ne bude, što nam, osim poltrona i sluga loših gospodara, ostaje?

Hvala lijepa na razgovoru. Nadam se da će ove vaše riječi doći do onih do kojih treba... Ukoliko nisu već oglušili... Šalim se, naravno...

ŠTO RADI NARODNA INTELIGENCIJA HRVATSKE? Povijest hrvatske inteligencije duga je i teška. Nositelji naprednih

ideja, lučonoše očuvanja nacionalne i vjerske samobitnosti, zajedno s katoličkom crkvom, očuvali su hrvatski jezik, kulturu, povijest, nacionalni identitet. Borili su se svojim umom i perom za napredne ideje, prkosili stranim uplivima u nacionalno biće, svjesni činjenice da spoznajom svoje prošlosti gradimo temelje svoje budućnosti.. Moral i moralne norme, općepriznate vrijednosti za intelektualni dio hrvatske populacije, uglavnom nikad nisu bile dovedene u pitanje (osim nečasnih iznimaka, kojih je, kao i kod svakog naroda, bilo i kojih će uvijek biti). Gledano izvana, bila je to nacionalna i cjelovita inteligencija, dok je iznutra bila duboko podijeljena uplivom politike i vlasti na slobodnu hrvatsku inteligenciju i na inteligenciju koja je svoje sposobnosti stavila u funkciju službe aktualnom političkom režimu, zaboravljajući povijesnu činjenicu da se politike i vlasti mijenjaju, a narod ostaje. Režimski intelektualci nagrađivani su privilegijama, njihova djela su štampana, oni su pisali povijest, a da sami nisu morali imati ni moral ni kvalitetu. Bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost, režim ih je obožavao, a oni su uživali sve blagodati vlasti («i mane, kada su u modi, prolaze kao vrline», op. a). Oni pak intelektualci, koji su služili svom narodu i koji nisu došli pod kišobran vlasti, nisu imali nikakvih prava,

64

čak su im ponekad oduzimana i osnovna građanska prava. Režimski i slobodni intelektualci nisu se u javnosti pojavljivali zajedno, niti su zajedno djelovali, budući da su režimski one slobodne doživljavali kao opasnost za svoje sluganski stečene pozicije do kojih su, kako pjesnik kaže, došli podvita repa (Gospodskom Kastoru).

Nakon osamostaljenja države Hrvatske u intelektualnom djelu populacije nastao je opći kaos. Odjednom su se na istom putu našli režimski intelektualci (nerijetko dezorijentirani u svome stečenom sluganskom odnosu spram vlasti) i slobodna inteligencija, koja je bila pokretač promjena i koja je i bila bilo i duša naroda. Režimski intelektualci, kameleonski stečenom promjenjivošću, brzo su se snašli, priklonili se novom režimu i ponovno postali (ili još uvijek postaju) moralni uzori, čak na idejama onih, protiv kojih su se do jučer, služeći bivšu vlast, zdušno borili svojim perom i umom. Za njih, ogromna povijesna činjenica koja se je dogodila, kao da se nije ni dogodila. Istodobno, oni drugi, ostali su u zrakopraznom prostoru bez cilja, ponovno osuđeni da budu na margini društva, da iz prikrajka gledaju kako lovorovi vijenci sjedaju na glave raznih Nerona, koji su do jučer žarili i palili, a sada se jednostavno prikazuju u svjetlu tuđih ideja.

Tragedija je što se to događa u vlastitoj nacionalnoj državi, oživotvorenoj ideji onih koji su zbog svojega neovisnog stava i sposobnosti za kritike u cilju njenog boljitka, ponovno prokazivani i anatemizirani. Oni su svjesni da vladajući režim državu ne vodi ka cilju kako ga oni zamišljaju, cilju koji bi bio najbolji za narod a ne za vlast. Cilj koji oni izlažu prihvatljiv je deklarativno (čak i poželjan) ali praksa postaje prava Odiseja, neizvjesna u svome trajanju i krajnjem odredištu. Ta razlika između deklaratornog i stvarnog (praktičnog) zbunjujuća je. Posebno je zabrinjavajuće da je i sama inteligencija u tome košmaru iskazala svoju bezidejnost, budući da su mnogi držali da je osamostaljenjem hrvatske države njihov cilj ostvaren. Upali su u zamku opijeni srećom da smo kao narod dobili svoju državu, svoj cilj postigli i uvjereni da će se sve drugo samo od sebe riješiti. Međutim, tu su nastali problemi koji svakog dana bivaju sve veći i veći.

Osamostaljenjem države Hrvatske, riješen je samo jedan problem, dok je stotinu drugih nastalo. Nakon što se dijete rodi, treba ga odgajati i osposobiti za život. Tek sada je trebalo zasukati rukave i sistematski raditi, postaviti temelje pravne države, uvesti vladavinu pravne i socijalne pravde, državu osposobiti za život i njen ravnopravni položaj u suvremenoj Europi. Dio inteligencije koja se priklonila režimu i stavila u njegovu službu, omogućila je vladajućima da društveno vlasništvo pretvore u državno, a državno u privatno, uz veći ili manji osobni interes. Zaprepašćuje nijemost hrvatske inteligencije i nedostatak

65

hrabrosti da se javno kaže kako bogaćenje bez rada, na kriminalnim osnovama, ne može biti temelj izgradnje društva niti uzor budućim generacijama. Iznenađujuće je kako je pretvorba i sve ostalo prošlo nijemo pored onih koji su znali, trebali, morali dignuti svoj glas, i glas naroda, protiv takvih kojima ništa nije sveto osim vlastitog kapitala, nezakonito stečenog u «pljački stoljeća» hrvatske države. Hrvatska inteligencija izgubila je svoj orijentir, nema svoj program, nema nikakav cilj niti ideal, za koji bi se borila. Umjesto da odredi zadatak i ciljeve, ona je izabrala međusobne svađe, podjele, što se kroz vjekove nije događalo. Podjela branitelja, podjele sindikata, sada pisaca, udruga i udruženja na što veći broj, tako da nitko ne znači ništa, sramota je hrvatskog naroda. Barem nekom zajedništvu, toliko poželjnom u ovim trenucima, nema ni tgraga. Skoro u svim segmentima društva postoje podjele. Te podjele nisu želje naroda, već onih koji od takvih podjela profitiraju po staroj latinskoj izreci «Divide et impera» (Zavadi pa vladaj).

Nigdje nema zajedničkog programa. U nastalim podjelama vlada se bez cilja, posljedice su razorne jer je narod izgubio vjeru da će mu biti bolje, izgubio pouzdanje u vlastite mogućnosti da promijeni tijek stvari. Umjesto da politika služi narodu, narod služi politici, dnevnoj i visokoj, kako god da se ona zvala. Narod je prije imao svoju slobodnu inteligenciju, imao je intelektualce, koji su bili uz njega, koji su bili njegova svijest, njegov jezik, njegov bunt. Sada je narod suočen s činjenicom da se sve okrenulo protiv njega. Inteligencija nema ni jedne organizacije putem koje bi se očitovala kao intelektualna snaga države i ovako rascijepana tek je «strašilo» od kojeg su «vrane» odavno izgubile strah. Osobni interes postao je osnovni moto života. Biti političar, danas je jamac osobnog prosperiteta, a služenje općem dobru (što je smisao riječi «politika») samo je otrcana fraza za udžbenike i rječnike «stranih riječi».

Danas kada se od inteligencije sve više traži da dade svoj doprinos u razvoju hrvatskog društva, nje jednostavno kao da nema, njezin glas se ne čuje. Stječe se dojam da osim režimske inteligencije, koja i te kako zna naplatiti svoje usluge, nikakve druge gotovo da i nema. Blago političarima uz takvu inteligenciju kao i inteligenciji s takvim političarima, koja ih, do dvornički uzdiže na razinu malih bogova, a njihova nedjela na čin bezgrješnosti. Umjesto da se glas naroda prospe kroz usta nezavisne inteligencije, njezin se glas ili ne čuje ili je tek šapat kroz krišom odškrinuta vrata poneke vlastite savjesti. Slušao sam dosta o metafori «hrvatska šutnja» smatrajući da je ona samo odraz jednog vremena, vremena koje je prošlo. Međutim, kada vidimo na koji se način odnarođuju nacionalna bogatstva, poduzeća, hoteli,

64

čak su im ponekad oduzimana i osnovna građanska prava. Režimski i slobodni intelektualci nisu se u javnosti pojavljivali zajedno, niti su zajedno djelovali, budući da su režimski one slobodne doživljavali kao opasnost za svoje sluganski stečene pozicije do kojih su, kako pjesnik kaže, došli podvita repa (Gospodskom Kastoru).

Nakon osamostaljenja države Hrvatske u intelektualnom djelu populacije nastao je opći kaos. Odjednom su se na istom putu našli režimski intelektualci (nerijetko dezorijentirani u svome stečenom sluganskom odnosu spram vlasti) i slobodna inteligencija, koja je bila pokretač promjena i koja je i bila bilo i duša naroda. Režimski intelektualci, kameleonski stečenom promjenjivošću, brzo su se snašli, priklonili se novom režimu i ponovno postali (ili još uvijek postaju) moralni uzori, čak na idejama onih, protiv kojih su se do jučer, služeći bivšu vlast, zdušno borili svojim perom i umom. Za njih, ogromna povijesna činjenica koja se je dogodila, kao da se nije ni dogodila. Istodobno, oni drugi, ostali su u zrakopraznom prostoru bez cilja, ponovno osuđeni da budu na margini društva, da iz prikrajka gledaju kako lovorovi vijenci sjedaju na glave raznih Nerona, koji su do jučer žarili i palili, a sada se jednostavno prikazuju u svjetlu tuđih ideja.

Tragedija je što se to događa u vlastitoj nacionalnoj državi, oživotvorenoj ideji onih koji su zbog svojega neovisnog stava i sposobnosti za kritike u cilju njenog boljitka, ponovno prokazivani i anatemizirani. Oni su svjesni da vladajući režim državu ne vodi ka cilju kako ga oni zamišljaju, cilju koji bi bio najbolji za narod a ne za vlast. Cilj koji oni izlažu prihvatljiv je deklarativno (čak i poželjan) ali praksa postaje prava Odiseja, neizvjesna u svome trajanju i krajnjem odredištu. Ta razlika između deklaratornog i stvarnog (praktičnog) zbunjujuća je. Posebno je zabrinjavajuće da je i sama inteligencija u tome košmaru iskazala svoju bezidejnost, budući da su mnogi držali da je osamostaljenjem hrvatske države njihov cilj ostvaren. Upali su u zamku opijeni srećom da smo kao narod dobili svoju državu, svoj cilj postigli i uvjereni da će se sve drugo samo od sebe riješiti. Međutim, tu su nastali problemi koji svakog dana bivaju sve veći i veći.

Osamostaljenjem države Hrvatske, riješen je samo jedan problem, dok je stotinu drugih nastalo. Nakon što se dijete rodi, treba ga odgajati i osposobiti za život. Tek sada je trebalo zasukati rukave i sistematski raditi, postaviti temelje pravne države, uvesti vladavinu pravne i socijalne pravde, državu osposobiti za život i njen ravnopravni položaj u suvremenoj Europi. Dio inteligencije koja se priklonila režimu i stavila u njegovu službu, omogućila je vladajućima da društveno vlasništvo pretvore u državno, a državno u privatno, uz veći ili manji osobni interes. Zaprepašćuje nijemost hrvatske inteligencije i nedostatak

65

hrabrosti da se javno kaže kako bogaćenje bez rada, na kriminalnim osnovama, ne može biti temelj izgradnje društva niti uzor budućim generacijama. Iznenađujuće je kako je pretvorba i sve ostalo prošlo nijemo pored onih koji su znali, trebali, morali dignuti svoj glas, i glas naroda, protiv takvih kojima ništa nije sveto osim vlastitog kapitala, nezakonito stečenog u «pljački stoljeća» hrvatske države. Hrvatska inteligencija izgubila je svoj orijentir, nema svoj program, nema nikakav cilj niti ideal, za koji bi se borila. Umjesto da odredi zadatak i ciljeve, ona je izabrala međusobne svađe, podjele, što se kroz vjekove nije događalo. Podjela branitelja, podjele sindikata, sada pisaca, udruga i udruženja na što veći broj, tako da nitko ne znači ništa, sramota je hrvatskog naroda. Barem nekom zajedništvu, toliko poželjnom u ovim trenucima, nema ni tgraga. Skoro u svim segmentima društva postoje podjele. Te podjele nisu želje naroda, već onih koji od takvih podjela profitiraju po staroj latinskoj izreci «Divide et impera» (Zavadi pa vladaj).

Nigdje nema zajedničkog programa. U nastalim podjelama vlada se bez cilja, posljedice su razorne jer je narod izgubio vjeru da će mu biti bolje, izgubio pouzdanje u vlastite mogućnosti da promijeni tijek stvari. Umjesto da politika služi narodu, narod služi politici, dnevnoj i visokoj, kako god da se ona zvala. Narod je prije imao svoju slobodnu inteligenciju, imao je intelektualce, koji su bili uz njega, koji su bili njegova svijest, njegov jezik, njegov bunt. Sada je narod suočen s činjenicom da se sve okrenulo protiv njega. Inteligencija nema ni jedne organizacije putem koje bi se očitovala kao intelektualna snaga države i ovako rascijepana tek je «strašilo» od kojeg su «vrane» odavno izgubile strah. Osobni interes postao je osnovni moto života. Biti političar, danas je jamac osobnog prosperiteta, a služenje općem dobru (što je smisao riječi «politika») samo je otrcana fraza za udžbenike i rječnike «stranih riječi».

Danas kada se od inteligencije sve više traži da dade svoj doprinos u razvoju hrvatskog društva, nje jednostavno kao da nema, njezin glas se ne čuje. Stječe se dojam da osim režimske inteligencije, koja i te kako zna naplatiti svoje usluge, nikakve druge gotovo da i nema. Blago političarima uz takvu inteligenciju kao i inteligenciji s takvim političarima, koja ih, do dvornički uzdiže na razinu malih bogova, a njihova nedjela na čin bezgrješnosti. Umjesto da se glas naroda prospe kroz usta nezavisne inteligencije, njezin se glas ili ne čuje ili je tek šapat kroz krišom odškrinuta vrata poneke vlastite savjesti. Slušao sam dosta o metafori «hrvatska šutnja» smatrajući da je ona samo odraz jednog vremena, vremena koje je prošlo. Međutim, kada vidimo na koji se način odnarođuju nacionalna bogatstva, poduzeća, hoteli,

66

otoci, obala, šume, rijeke i jezera, ta «hrvatska šutnja» opet je ne samo razumljiva i bliska, nego i vrlo zabrinjavajuća. Hrvatska šutnja danas, rekao bih, hrvatskija je nego ikada do sada, jer ona nažalost nije više samo šutnja naroda, nego i šutnja njegove inteligencije.

Vjerujemo da će ta šutnja uskoro prestati te da će se hrvatski narod opet moći osloniti na svoju inteligenciju, koja će ga htjeti i znati štititi i zaštititi, kao sto je to činila kroz vjekove.

3. ZNANSTVENI SKUPOVI Posebno se zahvaljujemo prof. dr. Ivanu Milošu, autoru i

koordinatoru gospodarskih infrastrukturnih programa, koji je ugradio dio sebe, te riječju, slikom i drugim sredstvima pomagao kod organizacije znanstvenih skupova, na kojima je znanstveno dokazivao komparativne prednosti koje hrvatska ima u odnosu na druge države svijeta. Moramo napomenuti da je njegovo fizičko sudjelovanje bilo dragocjeno, te i moralna podrška i vjera da će se jednog dana u Hrvatskoj pojaviti moralno zdravi, pošteni političari koji će omogućiti realizaciju tih programa i tako osigurati narodu i Državi Hrvatskoj sretnu budućnost za narednih 50 godina. Prof. dr. Ivan Miloš uvijek je bio i ostao na usluzi u borbi za ostvarenje boljitka i afirmaciju pozitivnih ideja kod naroda RH. Sudjelovao je u svim aktivnostima, riječju i slikom predstavljao gospodarske programe, stalno naglašavajući i dokazujući da Hrvatska ima Bogom date resurse, koji hrvatskom narodu mogu osigurati bezbrižnu financijsku budućnost za narednih 50 godina.

67

4. DIJELOVI PROGRAMA KOJI SE MOGU REALIZIRATI BEZ NOVIH ZADUŽIVANJA HRVATSKE DRŽAVE I BEZ PRODAJE 1M2 HRVATSKE ZEMLJE, A TO SU:

1. Izgradnja nizinske, dvokolosiječne i elektrificirane željezničke pruge Rijeka – Zagreb – Botovo.

2. Izgradnja matičnog kontejnerskog terminala „Zagrebačko pristanište“.

3. Izgradnja velikog poslovno-logističkog čvorišta „Miklavlje“. 4. Razvoj „Međunarodnog poslovnog centra Karlovac”. 5. Izgradnja mreže željezničkih pruga između lučkih terminala i

logističkih čvorišta za unutarnji (interni) prijevoz kontejnera po strogom normativu matičnih brodova od 75 TEU/h: a) priprema izgradnje novog matičnog terminala „Omišalj“ na

otoku Krku; b) izgradnja novog željezničko-cestovnog mosta kopno – otok

Krk; c) izgradnja novog ranžirnog kolodvora „Kraljevica“; d) izgradnja IMONODE željezničke pruge Rijeka – Koper –

Trieste; e) izgradnja plovnog kanala Dunav – Sava (Vukovar – Šamac); f) izgradnja konsolidacijskog strateškog čvorišta „Rugvica“

kod Zagreba – Karlovca.

66

otoci, obala, šume, rijeke i jezera, ta «hrvatska šutnja» opet je ne samo razumljiva i bliska, nego i vrlo zabrinjavajuća. Hrvatska šutnja danas, rekao bih, hrvatskija je nego ikada do sada, jer ona nažalost nije više samo šutnja naroda, nego i šutnja njegove inteligencije.

Vjerujemo da će ta šutnja uskoro prestati te da će se hrvatski narod opet moći osloniti na svoju inteligenciju, koja će ga htjeti i znati štititi i zaštititi, kao sto je to činila kroz vjekove.

3. ZNANSTVENI SKUPOVI Posebno se zahvaljujemo prof. dr. Ivanu Milošu, autoru i

koordinatoru gospodarskih infrastrukturnih programa, koji je ugradio dio sebe, te riječju, slikom i drugim sredstvima pomagao kod organizacije znanstvenih skupova, na kojima je znanstveno dokazivao komparativne prednosti koje hrvatska ima u odnosu na druge države svijeta. Moramo napomenuti da je njegovo fizičko sudjelovanje bilo dragocjeno, te i moralna podrška i vjera da će se jednog dana u Hrvatskoj pojaviti moralno zdravi, pošteni političari koji će omogućiti realizaciju tih programa i tako osigurati narodu i Državi Hrvatskoj sretnu budućnost za narednih 50 godina. Prof. dr. Ivan Miloš uvijek je bio i ostao na usluzi u borbi za ostvarenje boljitka i afirmaciju pozitivnih ideja kod naroda RH. Sudjelovao je u svim aktivnostima, riječju i slikom predstavljao gospodarske programe, stalno naglašavajući i dokazujući da Hrvatska ima Bogom date resurse, koji hrvatskom narodu mogu osigurati bezbrižnu financijsku budućnost za narednih 50 godina.

67

4. DIJELOVI PROGRAMA KOJI SE MOGU REALIZIRATI BEZ NOVIH ZADUŽIVANJA HRVATSKE DRŽAVE I BEZ PRODAJE 1M2 HRVATSKE ZEMLJE, A TO SU:

1. Izgradnja nizinske, dvokolosiječne i elektrificirane željezničke pruge Rijeka – Zagreb – Botovo.

2. Izgradnja matičnog kontejnerskog terminala „Zagrebačko pristanište“.

3. Izgradnja velikog poslovno-logističkog čvorišta „Miklavlje“. 4. Razvoj „Međunarodnog poslovnog centra Karlovac”. 5. Izgradnja mreže željezničkih pruga između lučkih terminala i

logističkih čvorišta za unutarnji (interni) prijevoz kontejnera po strogom normativu matičnih brodova od 75 TEU/h: a) priprema izgradnje novog matičnog terminala „Omišalj“ na

otoku Krku; b) izgradnja novog željezničko-cestovnog mosta kopno – otok

Krk; c) izgradnja novog ranžirnog kolodvora „Kraljevica“; d) izgradnja IMONODE željezničke pruge Rijeka – Koper –

Trieste; e) izgradnja plovnog kanala Dunav – Sava (Vukovar – Šamac); f) izgradnja konsolidacijskog strateškog čvorišta „Rugvica“

kod Zagreba – Karlovca.

68

5. OBJAVE U MEDIJIMA O ZNANSTVENIM SKUPOVIMA

Glas Koncila 8 (1861), 21.02.2010.

Ivan Miklenić Vizija i politička volja Hrvatska se više ne može i ne treba zaduživati,

nego pokrenuti svoj New Deal i u predstojećem srednjoročnom razdoblju otvoriti najmanje 150.000 novih proizvodnih radnih mjesta, osigurati najmanje 4,5% fiksnog i dugoročnog porasta BDP-a, te ući u red visoko razvijenih zemalja Europe i svijeta, a sve to bez

bilo kakve prodaje svoga teritorija i bez rizika za uloženi kapital - rekao je na znanstvenom skupu Hrvatskoga svjetskog sabora za dijasporu i domovinu o temi »Izlaz iz gospodarske i političke krize Republike Hrvatske«, održanom u Zagrebu u utorak 9. veljače, član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske Ivan Miloš. Te riječi nezavisnog stručnjaka u aktualnoj hrvatskoj krizi i nesnalaženju političara u traženju izlaza iz krize na prvi pogled zvuče upravo bajkovito.

Naime, akademik Miloš je rekao da je Europska komisija, dakle vlada EU-a, uložila 3,5 milijuna eura za istraživanje i izradu međunarodnih projekata za potrebno poboljšanje prometne infrastrukture, te traži da se svi njezini projekti prezentiraju na međunarodnim i domaćim javnim tribinama kako bi bili dostupni široj javnosti. On je od još većeg broja prometno-industrijskih projekata posebno predstavio sljedećih sedam: 1) Izgradnja nizinske dvokolosiječne, elektrificirane željezničke pruge Rijeka-Karlovac-Botovo i dalje do Budimpešte, Bratislave, Praga...; 2) Izgradnja matičnoga kontejnerskog terminala »Zagrebačko pristanište« na području Luke Rijeka, kao najvećega europskog prometno-logističkog čvorišta na Jadranu; 3) Izgradnja strateškog intermodalno-logističkog čvorišta »Miklavlje« koje, s korisnom površinom od 250 ha, predstavlja najveće srednjoeuropsko prometno-industrijsko čvorište; 4) Izgradnja IMONODE željezničke pruge na koti od 200 m/nv Rijeka-Koper-Trst, zbog prometne integracije luka sjevernog Jadrana u homogeni sustav; (5) Izgradnja suvremenoga intermodalnog čvorišta »Rugvica«; (6)

Tzv. hrvatske političke elite poštenim a ne politikantskim prihvaćanjem velikih projekata, koje je kao takve detektirala Europska komisija, imaju priliku učiniti velike i važne stvari za budućnost Hrvatske i svih njezinih građana, a i za sebe, jer će se prema uspješnosti realizacije tih dragocjenih međunarodnih projekata mjeriti i njihova vjerodostojnost i ugled u hrvatskom društvu.

69

Razvoj »Poslovnog centra Karlovac«; 7) Izgradnja LNG terminala na Omišlju, s integrirajućim i implicirajućim podsustavima kao što su matični frigo-kontejnerski terminal, kao svjetska burza hrane, ribe, cvijeća, terminal za izvoz pitke vode, suvremena remontna baza za remont transkontinentalnih zrakoplova... Rekao je da za sve te programe i projekte postoje konkretni interesi strateških partnera iz EU-a i cijeloga svijeta, a da Hrvatska više ne može odbacivati njihovu aplikaciju, jer je obvezuje Međunarodna konvencija o neškodljivim prolazima da mora osigurati izlaz na more svim zemljama čije državne granice izravno ne tangiraju pomorske komercijalne koridore. Također je istaknuo da sve to znači da Hrvatska može i mora odmah donijeti svoju razvojnu strategiju u kojoj će posebno odrediti prioritete za aplikaciju pojedinih projekta i utvrditi model za prihvaćanje strateškog partnerstva, da Hrvatska mora pokazati konkretnu političku volju za tu strategiju i mora znati upravljati svojim strateškim resursima, koji su procijenjeni na 50 milijarda eura.

Budući da nema razloga za sumnju u vjerodostojnost tih predstavljenih projekata (koji su opširnije predstavljeni u ovom Glasu Koncila na str. 10), nameće se pitanje zašto službena hrvatska politika o tim planovima i projektima šuti, štoviše zašto službena hrvatska politika oklijeva s odlukom za uključivanje u te projekte. Odmah upada u oči da se svi ti navedeni projekti temelje na primjeni geostrateškog položaja Republike Hrvatske i na njezinim jedinstvenim komparativnim prednostima - što dosada tzv. hrvatske političke elite nikada nisu ozbiljno uzimale u obzir. Upada u oči također da Europska komisija, za razliku od odgovornih u Hrvatskoj, ima dalekosežnu gospodarsku stratešku viziju, dok su se sve hrvatske vlasti dosada, a i sada to čine, osim u projektu izgradnje suvremenih autocesta, okupirane različitim krpanjima nedomišljene gospodarske politike, a koja je često takva da bi se pogodovalo točno određenim lobijima ili interesnim skupinama, bez obzira na to što je to na izravnu štetu zajedničkoga dobra čitave hrvatske nacije.

Predloženi projekti, koji još uvijek nisu dorađeni u obliku da bi izravno mogli konkurirati za strukturne i kohezijske fondove EU-a, zahtijevaju od Hrvatske da odmah usvoji adekvatnu metodologiju EU-a bez koje Hrvatska, ni kad uđe u EU, neće moći koristiti sredstva razvojnih fondova EU-a, a to znači da Hrvatska mora imati kompetentne ljude za rad na tim projektima, i to odmah. To je velik izazov za hrvatsku politiku i za hrvatsko visoko školstvo, a istodobno to je velika prilika za mlade stručne kadrove, za njihov ostanak u domovini. Ako bi se na tim projektima u srednjoročnom razdoblju otvorilo 150 tisuća proizvodnih radnih mjesta, a koja mogu popuniti u velikoj većini školovani

68

5. OBJAVE U MEDIJIMA O ZNANSTVENIM SKUPOVIMA

Glas Koncila 8 (1861), 21.02.2010.

Ivan Miklenić Vizija i politička volja Hrvatska se više ne može i ne treba zaduživati,

nego pokrenuti svoj New Deal i u predstojećem srednjoročnom razdoblju otvoriti najmanje 150.000 novih proizvodnih radnih mjesta, osigurati najmanje 4,5% fiksnog i dugoročnog porasta BDP-a, te ući u red visoko razvijenih zemalja Europe i svijeta, a sve to bez

bilo kakve prodaje svoga teritorija i bez rizika za uloženi kapital - rekao je na znanstvenom skupu Hrvatskoga svjetskog sabora za dijasporu i domovinu o temi »Izlaz iz gospodarske i političke krize Republike Hrvatske«, održanom u Zagrebu u utorak 9. veljače, član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske Ivan Miloš. Te riječi nezavisnog stručnjaka u aktualnoj hrvatskoj krizi i nesnalaženju političara u traženju izlaza iz krize na prvi pogled zvuče upravo bajkovito.

Naime, akademik Miloš je rekao da je Europska komisija, dakle vlada EU-a, uložila 3,5 milijuna eura za istraživanje i izradu međunarodnih projekata za potrebno poboljšanje prometne infrastrukture, te traži da se svi njezini projekti prezentiraju na međunarodnim i domaćim javnim tribinama kako bi bili dostupni široj javnosti. On je od još većeg broja prometno-industrijskih projekata posebno predstavio sljedećih sedam: 1) Izgradnja nizinske dvokolosiječne, elektrificirane željezničke pruge Rijeka-Karlovac-Botovo i dalje do Budimpešte, Bratislave, Praga...; 2) Izgradnja matičnoga kontejnerskog terminala »Zagrebačko pristanište« na području Luke Rijeka, kao najvećega europskog prometno-logističkog čvorišta na Jadranu; 3) Izgradnja strateškog intermodalno-logističkog čvorišta »Miklavlje« koje, s korisnom površinom od 250 ha, predstavlja najveće srednjoeuropsko prometno-industrijsko čvorište; 4) Izgradnja IMONODE željezničke pruge na koti od 200 m/nv Rijeka-Koper-Trst, zbog prometne integracije luka sjevernog Jadrana u homogeni sustav; (5) Izgradnja suvremenoga intermodalnog čvorišta »Rugvica«; (6)

Tzv. hrvatske političke elite poštenim a ne politikantskim prihvaćanjem velikih projekata, koje je kao takve detektirala Europska komisija, imaju priliku učiniti velike i važne stvari za budućnost Hrvatske i svih njezinih građana, a i za sebe, jer će se prema uspješnosti realizacije tih dragocjenih međunarodnih projekata mjeriti i njihova vjerodostojnost i ugled u hrvatskom društvu.

69

Razvoj »Poslovnog centra Karlovac«; 7) Izgradnja LNG terminala na Omišlju, s integrirajućim i implicirajućim podsustavima kao što su matični frigo-kontejnerski terminal, kao svjetska burza hrane, ribe, cvijeća, terminal za izvoz pitke vode, suvremena remontna baza za remont transkontinentalnih zrakoplova... Rekao je da za sve te programe i projekte postoje konkretni interesi strateških partnera iz EU-a i cijeloga svijeta, a da Hrvatska više ne može odbacivati njihovu aplikaciju, jer je obvezuje Međunarodna konvencija o neškodljivim prolazima da mora osigurati izlaz na more svim zemljama čije državne granice izravno ne tangiraju pomorske komercijalne koridore. Također je istaknuo da sve to znači da Hrvatska može i mora odmah donijeti svoju razvojnu strategiju u kojoj će posebno odrediti prioritete za aplikaciju pojedinih projekta i utvrditi model za prihvaćanje strateškog partnerstva, da Hrvatska mora pokazati konkretnu političku volju za tu strategiju i mora znati upravljati svojim strateškim resursima, koji su procijenjeni na 50 milijarda eura.

Budući da nema razloga za sumnju u vjerodostojnost tih predstavljenih projekata (koji su opširnije predstavljeni u ovom Glasu Koncila na str. 10), nameće se pitanje zašto službena hrvatska politika o tim planovima i projektima šuti, štoviše zašto službena hrvatska politika oklijeva s odlukom za uključivanje u te projekte. Odmah upada u oči da se svi ti navedeni projekti temelje na primjeni geostrateškog položaja Republike Hrvatske i na njezinim jedinstvenim komparativnim prednostima - što dosada tzv. hrvatske političke elite nikada nisu ozbiljno uzimale u obzir. Upada u oči također da Europska komisija, za razliku od odgovornih u Hrvatskoj, ima dalekosežnu gospodarsku stratešku viziju, dok su se sve hrvatske vlasti dosada, a i sada to čine, osim u projektu izgradnje suvremenih autocesta, okupirane različitim krpanjima nedomišljene gospodarske politike, a koja je često takva da bi se pogodovalo točno određenim lobijima ili interesnim skupinama, bez obzira na to što je to na izravnu štetu zajedničkoga dobra čitave hrvatske nacije.

Predloženi projekti, koji još uvijek nisu dorađeni u obliku da bi izravno mogli konkurirati za strukturne i kohezijske fondove EU-a, zahtijevaju od Hrvatske da odmah usvoji adekvatnu metodologiju EU-a bez koje Hrvatska, ni kad uđe u EU, neće moći koristiti sredstva razvojnih fondova EU-a, a to znači da Hrvatska mora imati kompetentne ljude za rad na tim projektima, i to odmah. To je velik izazov za hrvatsku politiku i za hrvatsko visoko školstvo, a istodobno to je velika prilika za mlade stručne kadrove, za njihov ostanak u domovini. Ako bi se na tim projektima u srednjoročnom razdoblju otvorilo 150 tisuća proizvodnih radnih mjesta, a koja mogu popuniti u velikoj većini školovani

70

kompetentni kadrovi, onda će, može se reći, istodobno Hrvatska zaista stati na svoje noge i moći kvalitetno rješavati sve socijalne probleme. Ti projekti, u sadašnjoj krizi, doista nude kvalitetan izlazak iz sadašnjih magla, lutanja i nesnalaženja i u gospodarskoj strategiji, za koju mnogi tvrde da zapravo u punom smislu i ne postoji, i u gospodarskoj politici koja, očito, nije dorasla sadašnjim izazovima. Tzv. hrvatske političke elite, koje ovoga časa ne uživaju ni velik ugled ni veliku vjerodostojnost u hrvatskoj naciji, poštenim, a ne politikantskim prihvaćanjem tih projekata imaju priliku učiniti velike i važne stvari za budućnost Hrvatske i svih njezinih građana, kao i za sebe, jer će se prema uspješnosti realizacije tih dragocjenih međunarodnih projekata mjeriti i njihova vjerodostojnost i ugled u hrvatskom društvu. No, ima li u tzv. hrvatskim političkim elitama spremnosti i stvarne volje da se odreknu svojih povlastica i interesa pojedinih skupina i da se počnu stvarno služiti zajedničkom dobru čitave hrvatske nacije?

Vrijeme je da peta kolona nestane

Ivan Miklenić Dr. sc. Ivan Miloš, član Akademije

tehničkih znanosti Hrvatske

Paradoksalno je što političari, premda se predstavljaju kao eurofili i premda je Hrvatska suočena s gospodarskomkrizom, ne žele ni čuti za provjerene projekte koje je naručila Europska komisija a koji Hrvatskoj jamče siguran izlaz izgospodarske krize. Najjače stranke svoju rezerviranost prema tim projektima ne mijenjaju, premda idu na izbore. Upravo radi toga zamolili smo dr. sc. Ivana Miloša, koji je kao ekspert sudjelovao u pripremi tih projekata, da predstavi te projekte pa da birači dobiju još jedan ključ za procjenu kome dati svoj glas.

Hrvatski ministri nisu se ni odazvali U Szczecinu u Poljskoj 2010. održana je konferencija o

strateškom razvitku Europske Unije u sljedećih 10 godina na kojoj

Odgovorno tvrdim da RH nema boljeg gospodarskog ili strateškog programa za siguran i pouzdan izlazak iz teške krizekoju je proizvela peta kolona od projekata EU-a, i da svi drugi politički ili izborni programi ne nude nikakav izlazak iz gospodarske krize nego samo produžavaju hrvatsku tragičnu agoniju.

71

je bilo riječi i o međunarodnim projektima iznimno zanimljivim za Hrvatsku. Kako ste Vi postali sudionik te konferencije i je li sudjelovao tko i od službenih predstavnika hrvatskih vlasti?

Akademik Miloš: Ministarska konferencija EU-a održava se svakih 10 godina na kojoj se ocjenjuju ostvarenja važeće razvojne strategije i donose se odluke o korigiranju usvojenih dugoročnih razvojnih planova. Kao podloga za rad tih ministarskih konferencija služe rezultati istraživanja specijalnih projektnih timova koje formira i čiji rad financira Europska komisija nepovratnim financijskim sredstvima. U tim timovima sudjeluje veći broj zemalja članica EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a, uključujući i eksperte iz RH. Tako je i ministarskoj konferenciji, koja je održana 28. lipnja 2010. u poljskom gradu Szczecinu, prethodilo istraživanje robnih i transportno-industrijskih tokova kroz veći broj međunarodnih projekata u kojima su sudjelovali i istraživači iz Hrvatske, kao što su: projekt IMONODE kojim je dokazana strateška opravdanost izgradnje dvokolosiječne elektrificirane željezničke pruge Rijeka-Kopar-Trst pa duž jadranske obale do grčkih luka i s odvojnim krakovima od Oštarija prema Zagrebu i Mađarskoj te od Rijeke preko Pivke prema Austriji, na maksimalnoj koti od 200 m/nv. Tom novom prugom EU želi tehnološki integrirati luke sjevernog Jadrana u ključni intermodalni centar koji će prometno i strateški povezivati EU kao državnopravnu zajednicu s 500 milijuna stanovnika s Azijom u kojoj živi i radi 2/3 svih svjetskih potrošača/proizvođača. Zatim projekt NADOX (Nord Adriatic Dunav koridor deset) kojim je projektirana prometna infrastruktura za prometno-industrijsko povezivanje Jadranskog mora sa transeuropskim koridorima X i VII, odnosno robnim tokovima na relaciji Sjeverno more-Rajna-Majna-Dunav-Crno more, što je predstavljalo tadašnju stratešku osovinu EU-a za povezivanje s Azijom. Zatim projekt ECO4LOG kojim su projektirani logistički servisi robi u međunarodnom javnom prometu kao vrijednosno dodane usluge ili ekonomski multiplikatori koji donose veliku korist zemljama preko kojih prolaze ti robni tokovi, ali su utvrđeni i ekološki standardi koji jamče zaštitu okoliša u tim velikim robno-industrijskim tokovima. Zatim projekt INTERIM kojim je utvrđeno rješenje najveće enigme današnje Europe i svijeta poznate kao »3E« (Ekološka održivost, Energetska racionalnost i Ekonomska opravdanost ulaganja razvojnog kapitala u ovaj međunarodni prometno-industrijski sustav), a koja se treba postići kroz novi intermodalni prometni sustav po kojem će elektrificirana željeznica i unutarnja plovidba sudjelovati u kopnenom prijevozu robe najmanje 85%, a cestovni promet maksimalno do 15%, uz napomenu da je današnje stanje suprotno.

70

kompetentni kadrovi, onda će, može se reći, istodobno Hrvatska zaista stati na svoje noge i moći kvalitetno rješavati sve socijalne probleme. Ti projekti, u sadašnjoj krizi, doista nude kvalitetan izlazak iz sadašnjih magla, lutanja i nesnalaženja i u gospodarskoj strategiji, za koju mnogi tvrde da zapravo u punom smislu i ne postoji, i u gospodarskoj politici koja, očito, nije dorasla sadašnjim izazovima. Tzv. hrvatske političke elite, koje ovoga časa ne uživaju ni velik ugled ni veliku vjerodostojnost u hrvatskoj naciji, poštenim, a ne politikantskim prihvaćanjem tih projekata imaju priliku učiniti velike i važne stvari za budućnost Hrvatske i svih njezinih građana, kao i za sebe, jer će se prema uspješnosti realizacije tih dragocjenih međunarodnih projekata mjeriti i njihova vjerodostojnost i ugled u hrvatskom društvu. No, ima li u tzv. hrvatskim političkim elitama spremnosti i stvarne volje da se odreknu svojih povlastica i interesa pojedinih skupina i da se počnu stvarno služiti zajedničkom dobru čitave hrvatske nacije?

Vrijeme je da peta kolona nestane

Ivan Miklenić Dr. sc. Ivan Miloš, član Akademije

tehničkih znanosti Hrvatske

Paradoksalno je što političari, premda se predstavljaju kao eurofili i premda je Hrvatska suočena s gospodarskomkrizom, ne žele ni čuti za provjerene projekte koje je naručila Europska komisija a koji Hrvatskoj jamče siguran izlaz izgospodarske krize. Najjače stranke svoju rezerviranost prema tim projektima ne mijenjaju, premda idu na izbore. Upravo radi toga zamolili smo dr. sc. Ivana Miloša, koji je kao ekspert sudjelovao u pripremi tih projekata, da predstavi te projekte pa da birači dobiju još jedan ključ za procjenu kome dati svoj glas.

Hrvatski ministri nisu se ni odazvali U Szczecinu u Poljskoj 2010. održana je konferencija o

strateškom razvitku Europske Unije u sljedećih 10 godina na kojoj

Odgovorno tvrdim da RH nema boljeg gospodarskog ili strateškog programa za siguran i pouzdan izlazak iz teške krizekoju je proizvela peta kolona od projekata EU-a, i da svi drugi politički ili izborni programi ne nude nikakav izlazak iz gospodarske krize nego samo produžavaju hrvatsku tragičnu agoniju.

71

je bilo riječi i o međunarodnim projektima iznimno zanimljivim za Hrvatsku. Kako ste Vi postali sudionik te konferencije i je li sudjelovao tko i od službenih predstavnika hrvatskih vlasti?

Akademik Miloš: Ministarska konferencija EU-a održava se svakih 10 godina na kojoj se ocjenjuju ostvarenja važeće razvojne strategije i donose se odluke o korigiranju usvojenih dugoročnih razvojnih planova. Kao podloga za rad tih ministarskih konferencija služe rezultati istraživanja specijalnih projektnih timova koje formira i čiji rad financira Europska komisija nepovratnim financijskim sredstvima. U tim timovima sudjeluje veći broj zemalja članica EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a, uključujući i eksperte iz RH. Tako je i ministarskoj konferenciji, koja je održana 28. lipnja 2010. u poljskom gradu Szczecinu, prethodilo istraživanje robnih i transportno-industrijskih tokova kroz veći broj međunarodnih projekata u kojima su sudjelovali i istraživači iz Hrvatske, kao što su: projekt IMONODE kojim je dokazana strateška opravdanost izgradnje dvokolosiječne elektrificirane željezničke pruge Rijeka-Kopar-Trst pa duž jadranske obale do grčkih luka i s odvojnim krakovima od Oštarija prema Zagrebu i Mađarskoj te od Rijeke preko Pivke prema Austriji, na maksimalnoj koti od 200 m/nv. Tom novom prugom EU želi tehnološki integrirati luke sjevernog Jadrana u ključni intermodalni centar koji će prometno i strateški povezivati EU kao državnopravnu zajednicu s 500 milijuna stanovnika s Azijom u kojoj živi i radi 2/3 svih svjetskih potrošača/proizvođača. Zatim projekt NADOX (Nord Adriatic Dunav koridor deset) kojim je projektirana prometna infrastruktura za prometno-industrijsko povezivanje Jadranskog mora sa transeuropskim koridorima X i VII, odnosno robnim tokovima na relaciji Sjeverno more-Rajna-Majna-Dunav-Crno more, što je predstavljalo tadašnju stratešku osovinu EU-a za povezivanje s Azijom. Zatim projekt ECO4LOG kojim su projektirani logistički servisi robi u međunarodnom javnom prometu kao vrijednosno dodane usluge ili ekonomski multiplikatori koji donose veliku korist zemljama preko kojih prolaze ti robni tokovi, ali su utvrđeni i ekološki standardi koji jamče zaštitu okoliša u tim velikim robno-industrijskim tokovima. Zatim projekt INTERIM kojim je utvrđeno rješenje najveće enigme današnje Europe i svijeta poznate kao »3E« (Ekološka održivost, Energetska racionalnost i Ekonomska opravdanost ulaganja razvojnog kapitala u ovaj međunarodni prometno-industrijski sustav), a koja se treba postići kroz novi intermodalni prometni sustav po kojem će elektrificirana željeznica i unutarnja plovidba sudjelovati u kopnenom prijevozu robe najmanje 85%, a cestovni promet maksimalno do 15%, uz napomenu da je današnje stanje suprotno.

72

Temeljem navedenih istraživačkih pokazatelja Europska Unija je u Szczcinu korigirala svoju dugoročnu razvojnu strategiju tako da je napustila osovinu Sjeverno more-Rajna-Majna-Dunav-Crno more i usvojila novu strategiju Baltik-Jadran, s Lukom Rijeka kao matičnim intermodalnim centrom kojim se želi osigurati maksimalno zadovoljavanje strateških interesa EU-a.

Na tu konferenciju bila su pozvana tri ministra iz RH (Regionalnog razvoja, Pomorstva i prometa te Financija), ali se tamo nije pojavio niti jedan od tih ministara. Ja sam na konferenciju došao sa strateškim partnerima iz Njemačke i Austrije kao jedan od projektanata koji su uspješno izradili ovu projektnu dokumentaciju i koji su uvjerili ministre EU-a da trebaju promijeniti svoju razvojnu strategiju u korist RH.

Na toj konferenciji zaključeno je da je najveću uštedu moguće postići razvojem kraćeg prometnog koridora koji prolazi kroz Hrvatsku. Kako i zašto je došlo do izbora Rijeke kao pomorske polazišne točke za taj koridor?

Akademik Miloš: Među ključne argumente za usvajanje područja Republike Hrvatske i Luke Rijeka, kao strateških prometno-industrijskih koridora i intermodalnih centara Europske Unije i velikih zemalja Azije, mogu se ubrojiti tri: 1)U riječku luku mogu uplovljavati svi brodovi koji plove i koji će ploviti svjetskim morima, jer ima neograničeni gaz, odnosno dubinu mora uz operativne obale bez potrebe gradnje tzv. zatvorenih lučkih bazena kao što je to slučaj u većim lukama EU-a. Gaz u drugim sjevernojadranskim lukama je limitiran na 14 m, a matični bodovi traže gaz od 18 m, koji je osiguran na budućem »Zagrebačkom pristaništu« u Luci Rijeka. 2) Nizinska dvokolosiječna elektrificirana željeznička pruga Rijeka-Zagreb-Botovo i dalje prema središnjoj Europi ima visinsku kotu 200 m/nv, dok je ta kota oko 800 m/nv u zaleđima drugih sjevernojadranskih luka. 3) RH raspolaže s izvrsnim resursima za razvoj unutarnje plovidbe i njezino izravno integriranje u već razvijeni sustav unutarnje plovidbe zemalja središnje Europe, odnosno EU-a kojoj Europska komisija daje iznimno velik prioritet u svojoj razvojnoj strategiji.

Možete li navesti o kojoj se količini robe radi koja bi se prevozila tim novim prometnim koridorom i o kolikoj je uštedi riječ u odnosu na sadašnje troškove transporta?

Akademik Miloš: Danas se preko sjevernojadranskih luka prema zemljama središnje Europe transportira oko 700.000 TEU kontejnera godišnje, što čini manje od 50% njihove stvarne potražnje. To znači da jadranske luke nisu više klasični konkurenti nego bi trebale prerasti u strateške kooperante po uzoru na udrugu »ARA« (Amsterdam-

73

Rotterdam-Antwerpen), jer sve skupa ne mogu zadovoljiti kupce njihovih usluga. Iz rezultata projekata EU-a, koje je usvojila Europska komisija, proizlazi da je prošle (2010) godine u svijetu transportirano više od 500 milijuna TEU kontejnera i da se očekuje porast prometa na milijardu TEU do kraja 2020. godine, od čega će biti oko 7 milijuna ili više odo 75 milijuna tona tereta potraživano preko sjevernojadranskih luka čija bi većina trebala i morala prolaziti preko matičnih kontejnerskih terminala, koje bi trebalo žurno sagraditi na području Luke Rijeka.

Korištenjem riječke luke kao matičnog svjetskog intermodalnog centra skraćuje se putovanje matičnih brodova između Azije i zemalja središnje Europe za čak 14 dana u odnosu na njihovo današnje kretanje preko luka u Sjevernom moru, čime se postiže ušteda u troškovima minimalno 35% po jednom putovanju borda ili gotovo za 40% u ukupnim logističkim troškovima zemalja središnje i dijela istočne te zapadne Europe, što pobuđuje poseban interes EU-a.

EU jamči poduzetnicima za ulaganja u te projekte Za realizaciju toga projekta novoga prometnog koridora

zauzela se Europska komisija, a tko je izradio konkretne projekte i utvrdio njihovu isplativost?

Akademik Miloš: Razvojne projekte izradili su specijalni međunarodni projektni timovi koji su formirani od praktično dokazanih eksperata za područja međunarodnog javnog prometa, industrije, energetike, ekonomije, financija, informatike itd., pod »dirigentskom palicom« Europske komisije, koja je uvijek određivala sadržaj i ciljeve koji se, kroz te projekte, mora postići te stroge rokove njihova dovršetka. Njihovu isplativost dokazao je poseban tim eksperata kojima stoje na raspolaganju sve baze podataka iz EU-a i koji koriste najsuvremenije metode i tehnologije za procjenu ekonomskih učinaka, a koji usko surađuju s bazičnim istraživačkim timovima. Temeljem tih projekcija Europska komisija donijela je specijalni certifikat kojim jamči svojim poduzetnicima za uloženi kapital u razvojne projekte na području riječkog, odnosno glavnoga hrvatskog prometnog pravca, što pokazuje sasvim konkretni strateški interes EU-a koji bi RH trebala prepoznati i pretvoriti u svoj New Deal.

Zahtijeva li novi prometni koridor posve novu kontejnersku luku u Rijeci i kakva bi ona trebala biti?

Akademik Miloš: Razumljivo je da nova osovina Baltik-Jadran nužno zahtijeva žurnu izgradnju nove (matične) luke u Rijeci, odnosno matičnog kontejnerskog terminala koji je namijenjen pristajanju brodova s gazom do 18 m i koji prevoze više od 7.000 TEU (kontejnerskih jedinica od 20 stopa) i čija norma prekrcaja iznosi 75

72

Temeljem navedenih istraživačkih pokazatelja Europska Unija je u Szczcinu korigirala svoju dugoročnu razvojnu strategiju tako da je napustila osovinu Sjeverno more-Rajna-Majna-Dunav-Crno more i usvojila novu strategiju Baltik-Jadran, s Lukom Rijeka kao matičnim intermodalnim centrom kojim se želi osigurati maksimalno zadovoljavanje strateških interesa EU-a.

Na tu konferenciju bila su pozvana tri ministra iz RH (Regionalnog razvoja, Pomorstva i prometa te Financija), ali se tamo nije pojavio niti jedan od tih ministara. Ja sam na konferenciju došao sa strateškim partnerima iz Njemačke i Austrije kao jedan od projektanata koji su uspješno izradili ovu projektnu dokumentaciju i koji su uvjerili ministre EU-a da trebaju promijeniti svoju razvojnu strategiju u korist RH.

Na toj konferenciji zaključeno je da je najveću uštedu moguće postići razvojem kraćeg prometnog koridora koji prolazi kroz Hrvatsku. Kako i zašto je došlo do izbora Rijeke kao pomorske polazišne točke za taj koridor?

Akademik Miloš: Među ključne argumente za usvajanje područja Republike Hrvatske i Luke Rijeka, kao strateških prometno-industrijskih koridora i intermodalnih centara Europske Unije i velikih zemalja Azije, mogu se ubrojiti tri: 1)U riječku luku mogu uplovljavati svi brodovi koji plove i koji će ploviti svjetskim morima, jer ima neograničeni gaz, odnosno dubinu mora uz operativne obale bez potrebe gradnje tzv. zatvorenih lučkih bazena kao što je to slučaj u većim lukama EU-a. Gaz u drugim sjevernojadranskim lukama je limitiran na 14 m, a matični bodovi traže gaz od 18 m, koji je osiguran na budućem »Zagrebačkom pristaništu« u Luci Rijeka. 2) Nizinska dvokolosiječna elektrificirana željeznička pruga Rijeka-Zagreb-Botovo i dalje prema središnjoj Europi ima visinsku kotu 200 m/nv, dok je ta kota oko 800 m/nv u zaleđima drugih sjevernojadranskih luka. 3) RH raspolaže s izvrsnim resursima za razvoj unutarnje plovidbe i njezino izravno integriranje u već razvijeni sustav unutarnje plovidbe zemalja središnje Europe, odnosno EU-a kojoj Europska komisija daje iznimno velik prioritet u svojoj razvojnoj strategiji.

Možete li navesti o kojoj se količini robe radi koja bi se prevozila tim novim prometnim koridorom i o kolikoj je uštedi riječ u odnosu na sadašnje troškove transporta?

Akademik Miloš: Danas se preko sjevernojadranskih luka prema zemljama središnje Europe transportira oko 700.000 TEU kontejnera godišnje, što čini manje od 50% njihove stvarne potražnje. To znači da jadranske luke nisu više klasični konkurenti nego bi trebale prerasti u strateške kooperante po uzoru na udrugu »ARA« (Amsterdam-

73

Rotterdam-Antwerpen), jer sve skupa ne mogu zadovoljiti kupce njihovih usluga. Iz rezultata projekata EU-a, koje je usvojila Europska komisija, proizlazi da je prošle (2010) godine u svijetu transportirano više od 500 milijuna TEU kontejnera i da se očekuje porast prometa na milijardu TEU do kraja 2020. godine, od čega će biti oko 7 milijuna ili više odo 75 milijuna tona tereta potraživano preko sjevernojadranskih luka čija bi većina trebala i morala prolaziti preko matičnih kontejnerskih terminala, koje bi trebalo žurno sagraditi na području Luke Rijeka.

Korištenjem riječke luke kao matičnog svjetskog intermodalnog centra skraćuje se putovanje matičnih brodova između Azije i zemalja središnje Europe za čak 14 dana u odnosu na njihovo današnje kretanje preko luka u Sjevernom moru, čime se postiže ušteda u troškovima minimalno 35% po jednom putovanju borda ili gotovo za 40% u ukupnim logističkim troškovima zemalja središnje i dijela istočne te zapadne Europe, što pobuđuje poseban interes EU-a.

EU jamči poduzetnicima za ulaganja u te projekte Za realizaciju toga projekta novoga prometnog koridora

zauzela se Europska komisija, a tko je izradio konkretne projekte i utvrdio njihovu isplativost?

Akademik Miloš: Razvojne projekte izradili su specijalni međunarodni projektni timovi koji su formirani od praktično dokazanih eksperata za područja međunarodnog javnog prometa, industrije, energetike, ekonomije, financija, informatike itd., pod »dirigentskom palicom« Europske komisije, koja je uvijek određivala sadržaj i ciljeve koji se, kroz te projekte, mora postići te stroge rokove njihova dovršetka. Njihovu isplativost dokazao je poseban tim eksperata kojima stoje na raspolaganju sve baze podataka iz EU-a i koji koriste najsuvremenije metode i tehnologije za procjenu ekonomskih učinaka, a koji usko surađuju s bazičnim istraživačkim timovima. Temeljem tih projekcija Europska komisija donijela je specijalni certifikat kojim jamči svojim poduzetnicima za uloženi kapital u razvojne projekte na području riječkog, odnosno glavnoga hrvatskog prometnog pravca, što pokazuje sasvim konkretni strateški interes EU-a koji bi RH trebala prepoznati i pretvoriti u svoj New Deal.

Zahtijeva li novi prometni koridor posve novu kontejnersku luku u Rijeci i kakva bi ona trebala biti?

Akademik Miloš: Razumljivo je da nova osovina Baltik-Jadran nužno zahtijeva žurnu izgradnju nove (matične) luke u Rijeci, odnosno matičnog kontejnerskog terminala koji je namijenjen pristajanju brodova s gazom do 18 m i koji prevoze više od 7.000 TEU (kontejnerskih jedinica od 20 stopa) i čija norma prekrcaja iznosi 75

74

TEU/h, uz napomenu da današnji gaz u riječkoj luci iznosi samo 12 m, i to na privremenom kontejnerskom terminalu koji se mora zatvoriti čim počne izgradnja matičnog terminala »Zagrebačko pristanište«, koji je već morao biti pušten u rad, prema odredbama Svjetske banke koja preko projekta Rijeka Gateway I i II logistički podupire upravo razvoj matične luke, a ne gradnje330 m nove obale na privremenom terminalu »Brajdica« koji mora uskoro postati lukom nautičkog turizma, prema službenim razvojnim planovima Rijeke i RH. Za koga se gradi ta nova obala i u koje svrhe?

Današnji prekrcajni učinak na privremenom kontejnerskom terminalu iznosi samo 19-20 TEU/h, pa ga normalno zaobilaze matični kontejnerski brodovi, čime se nanosi golema šteta i RH i EU-u.

Sadašnju tešku krizu proizvela je peta kolona Možete li iznijeti koju svoju slutnju zašto su svi najviši

predstavnici hrvatskih državnih vlasti sve dosada odbijali te projekte?

Akademik Miloš: Osobno smatram da hrvatski državni dužnosnici uopće još ne promišljaju o potrebi razvoja prometnog i gospodarskog sustava jer su stekli naviku da našu domovinu nemilosrdno zadužuju u svijetu i unutar zemlje pa uopće nemaju potrebu niti najmanju volju da prihvate informacije od nas projektanta čije usluge koristi EU. Ponašanje hrvatskih ministara osobno držim nacionalnom sabotažom ili, kako to političari kažu, petom kolonom koja sustavno razara zdravo tkivo naše domovine Hrvatske.

U prilog tome mogu posebno istaknuti npr. Isključivi gospodarski pojas na Jadranskom moru čiji sam projekt samostalno izradio i predao izravno tadašnjem predsjedniku Hrvatskoga državnog sabora Zlatku Tomčiću u kojem je argumentirano dokazano da Hrvatska mora bezuvjetno proglasiti „gospodarski pojas” radi zaštite baštine čovječanstva pod prijetnjom sankcija Skupštine UN-a i Vijeća sigurnosti. Međutim, peta kolona je to pretvorila u neko smeće koje su nazvali ZERP koje nema ni formalno-pravnu niti bilo kakvu svezu s obvezujućom Međunarodnom konvencijom o pravu mora niti s bilo kojim važećim pravnim aktom u RH. Osobno sam uvjeren da je peta kolona utvrdila da bi Republika Hrvatska mogla ostvarivati 1,3 milijarde eura godišnje od toga gospodarskog pojasa, kroz navigacijske usluge svim njegovim korisnicima i kroz druge prihode, što bi RH pomoglo da postane respektabilni međunarodni čimbenik i da polako iziđe iz teške gospodarske krize.

Bi li, po Vašem mišljenju, na predstojećim izborima građani koji žele stvarno dobro Hrvatskoj trebali uvjetovati davanje svoga glasa samo onima koji su spremni prihvatiti te europske projekte?

75

Akademik Miloš: Nisam član niti jedne političke stranke niti sam bio. I odgovorno tvrdim da RH nema boljeg gospodarskog ili strateškog programa za siguran i pouzdan izlazak iz teške krize, koju je proizvela peta kolona, od projekata EU-a i da svi drugi politički ili izborni programi ne nude nikakav izlazak iz gospodarske krize nego samo produžavaju hrvatsku tragičnu agoniju.

Politička stranka, Vlada, Sabor ili bilo koje državno tijelo naše drage Hrvatske koje prihvati rezultate istraživanja europskih projekata, u koje naša RH nije uložila niti jedne lipe, i koje započne njihovu provedbu, uz našu stručnu pomoć, dokazat će hrvatskom puku da ne pripada petoj koloni koja je ovu našu bogatu zemlju pretvorila u tešku bijedu i tako ostvarila svoj najveći strateški cilj. Vrijeme je da peta kolona nestane, i to ne oružjem nego olovkom.

Potrebna je mreža intermodalnih čvorišta Predviđena je i nova ravničarska željeznička pruga. Koje bi

karakteristike morala imati, koje bi gradove ona morala povezati i bi li bila rentabilna?

Akademik Miloš: Današnja pruga od Luke Rijeka prema Zagrebu može prihvatiti vlak od maksimalno 850 t i postiže komercijalnu brzinu od 40 km/h pa sudjeluje sa smo 12% u prijevozu tereta, a nova pruga će imati komercijalnu brzinu od 150 km/h i vlak od minimalno 3.000 t. S procijenjenom prometnom potražnjom ili sigurnim tržištem oko 4,5 milijuna TEU (oko 50 milijuna tona tereta) godišnje i udjelom u lučkom prometu s minimalno od 85%, ta pruga osigurava fiksni godišnji porast BDP oko 4-6% i otvaranje oko 150.000 novih radnih mjesta.

Za efikasnost prometnog koridora predviđena je izgradnja i važnog strateškog intermodalno-logističkog čvorišta. O čemu se točno radi, gdje bi bilo to čvorište i što bi taj projekt obuhvaćao?

Akademik Miloš: Još za vrijeme Jugoslavije Luka Rijeka je otkupila 2,5 milijuna m2 terena na području općine Matulji s ciljem razvoja velikog intermodalnog čvorišta koje treba funkcionalno integrirati luke sjevernog Jadrana sa nizinskom prugom prema Budimpešti i Beču te sa zemljama središnje Europe. Tako je nastao velik projekt intermodalnog čvorišta »Miklavlje« koji je odmah upozorio na potrebu projektiranja i izgradnje mreže intermodalnih čvorišta od Rijeke do mađarske granice, i to uz željezničku prugu i uz plovne putove unutarnje plovidbe gdje je dosada projektirano: Poslovni centar »Karlovac« i »Rugvica«, »Cargocentar Zagreb«, Slobodna zona »Varaždin«, robnotransportni centri »Sisak«, »Slavonski Brod«, »Osijek« i »Vukovar«, a projektiran je i višenamjenski kanal Vukovar-Šamac sa transverzalom do Luke Ploče.

74

TEU/h, uz napomenu da današnji gaz u riječkoj luci iznosi samo 12 m, i to na privremenom kontejnerskom terminalu koji se mora zatvoriti čim počne izgradnja matičnog terminala »Zagrebačko pristanište«, koji je već morao biti pušten u rad, prema odredbama Svjetske banke koja preko projekta Rijeka Gateway I i II logistički podupire upravo razvoj matične luke, a ne gradnje330 m nove obale na privremenom terminalu »Brajdica« koji mora uskoro postati lukom nautičkog turizma, prema službenim razvojnim planovima Rijeke i RH. Za koga se gradi ta nova obala i u koje svrhe?

Današnji prekrcajni učinak na privremenom kontejnerskom terminalu iznosi samo 19-20 TEU/h, pa ga normalno zaobilaze matični kontejnerski brodovi, čime se nanosi golema šteta i RH i EU-u.

Sadašnju tešku krizu proizvela je peta kolona Možete li iznijeti koju svoju slutnju zašto su svi najviši

predstavnici hrvatskih državnih vlasti sve dosada odbijali te projekte?

Akademik Miloš: Osobno smatram da hrvatski državni dužnosnici uopće još ne promišljaju o potrebi razvoja prometnog i gospodarskog sustava jer su stekli naviku da našu domovinu nemilosrdno zadužuju u svijetu i unutar zemlje pa uopće nemaju potrebu niti najmanju volju da prihvate informacije od nas projektanta čije usluge koristi EU. Ponašanje hrvatskih ministara osobno držim nacionalnom sabotažom ili, kako to političari kažu, petom kolonom koja sustavno razara zdravo tkivo naše domovine Hrvatske.

U prilog tome mogu posebno istaknuti npr. Isključivi gospodarski pojas na Jadranskom moru čiji sam projekt samostalno izradio i predao izravno tadašnjem predsjedniku Hrvatskoga državnog sabora Zlatku Tomčiću u kojem je argumentirano dokazano da Hrvatska mora bezuvjetno proglasiti „gospodarski pojas” radi zaštite baštine čovječanstva pod prijetnjom sankcija Skupštine UN-a i Vijeća sigurnosti. Međutim, peta kolona je to pretvorila u neko smeće koje su nazvali ZERP koje nema ni formalno-pravnu niti bilo kakvu svezu s obvezujućom Međunarodnom konvencijom o pravu mora niti s bilo kojim važećim pravnim aktom u RH. Osobno sam uvjeren da je peta kolona utvrdila da bi Republika Hrvatska mogla ostvarivati 1,3 milijarde eura godišnje od toga gospodarskog pojasa, kroz navigacijske usluge svim njegovim korisnicima i kroz druge prihode, što bi RH pomoglo da postane respektabilni međunarodni čimbenik i da polako iziđe iz teške gospodarske krize.

Bi li, po Vašem mišljenju, na predstojećim izborima građani koji žele stvarno dobro Hrvatskoj trebali uvjetovati davanje svoga glasa samo onima koji su spremni prihvatiti te europske projekte?

75

Akademik Miloš: Nisam član niti jedne političke stranke niti sam bio. I odgovorno tvrdim da RH nema boljeg gospodarskog ili strateškog programa za siguran i pouzdan izlazak iz teške krize, koju je proizvela peta kolona, od projekata EU-a i da svi drugi politički ili izborni programi ne nude nikakav izlazak iz gospodarske krize nego samo produžavaju hrvatsku tragičnu agoniju.

Politička stranka, Vlada, Sabor ili bilo koje državno tijelo naše drage Hrvatske koje prihvati rezultate istraživanja europskih projekata, u koje naša RH nije uložila niti jedne lipe, i koje započne njihovu provedbu, uz našu stručnu pomoć, dokazat će hrvatskom puku da ne pripada petoj koloni koja je ovu našu bogatu zemlju pretvorila u tešku bijedu i tako ostvarila svoj najveći strateški cilj. Vrijeme je da peta kolona nestane, i to ne oružjem nego olovkom.

Potrebna je mreža intermodalnih čvorišta Predviđena je i nova ravničarska željeznička pruga. Koje bi

karakteristike morala imati, koje bi gradove ona morala povezati i bi li bila rentabilna?

Akademik Miloš: Današnja pruga od Luke Rijeka prema Zagrebu može prihvatiti vlak od maksimalno 850 t i postiže komercijalnu brzinu od 40 km/h pa sudjeluje sa smo 12% u prijevozu tereta, a nova pruga će imati komercijalnu brzinu od 150 km/h i vlak od minimalno 3.000 t. S procijenjenom prometnom potražnjom ili sigurnim tržištem oko 4,5 milijuna TEU (oko 50 milijuna tona tereta) godišnje i udjelom u lučkom prometu s minimalno od 85%, ta pruga osigurava fiksni godišnji porast BDP oko 4-6% i otvaranje oko 150.000 novih radnih mjesta.

Za efikasnost prometnog koridora predviđena je izgradnja i važnog strateškog intermodalno-logističkog čvorišta. O čemu se točno radi, gdje bi bilo to čvorište i što bi taj projekt obuhvaćao?

Akademik Miloš: Još za vrijeme Jugoslavije Luka Rijeka je otkupila 2,5 milijuna m2 terena na području općine Matulji s ciljem razvoja velikog intermodalnog čvorišta koje treba funkcionalno integrirati luke sjevernog Jadrana sa nizinskom prugom prema Budimpešti i Beču te sa zemljama središnje Europe. Tako je nastao velik projekt intermodalnog čvorišta »Miklavlje« koji je odmah upozorio na potrebu projektiranja i izgradnje mreže intermodalnih čvorišta od Rijeke do mađarske granice, i to uz željezničku prugu i uz plovne putove unutarnje plovidbe gdje je dosada projektirano: Poslovni centar »Karlovac« i »Rugvica«, »Cargocentar Zagreb«, Slobodna zona »Varaždin«, robnotransportni centri »Sisak«, »Slavonski Brod«, »Osijek« i »Vukovar«, a projektiran je i višenamjenski kanal Vukovar-Šamac sa transverzalom do Luke Ploče.

76

Prometni koridor - najveći strateški resurs Znači li to i realizaciju uspostave plovnog puta do

zagrebačkog predgrađa, kanala Sava-Dunav? Bi li izgradnja tog kanala omogućila i izgradnju kakve hidroelektrane i navodnjavanje plodnih slavonskih ravnica?

Akademik Miloš: Veliko intermodalno čvorište »Rugvica« mora biti povezano s plovnim putom (kanalom) do Siska, a time i s višenamjenskim kanalom Dunav-Sava, jer se bez toga uopće ne može instalirati suvremeni intermodalni prometni sustav koji danas guši cijelu EU. Da je to tako, pokazuju i novi projekti EU-a kao što je npr. projekt SETA čiji je fokus usmjeren na izgradnju intermodalnih čvorišta na prometnim koridorima i njihova integracija u funkciju cilja »3E«, i u čiju su izradu obvezno uključeni eksperti iz RH. Ključnu kariku u tom lancu čini višenamjenski plovni kanal Vukovar-Šamac, koji su projektirali Rimljani, jer skraćuje put od Rijeke do Beča i Budimpešte za 411 km, navodnjava zlatna slavonska polja, sadrži čak tri hidrocentrala ne svojim prevodnicama (ustavama), pretvara luke u Beču, Budimpešti i Ennsu ufeeder (pomoćne luke) riječke luke i Luku Ploče uvlači u velik sustav europskih intermodalnih čvorišta.

Zahtjeva li realizacija toga prometnog koridora još kakve prateće projekte?

Akademik Miloš: Roba u međunarodnom javnom prometu zahtijeva doradu, industrijsku proizvodnju, preradu, oplemenjivanje, assembling, komisioniranje itd., što predstavlja ekonomske multiplikatore ili vrijednosno dodane usluge koje danas iznose oko 11. To, praktično, znači da na jedan euro prihoda Luke Rijeka svi ostali sudionici, u prometno-industrijskom sustavu, zarade još 11 eura, što predstavlja društvenu profitabilnost po stopi o čak 1100%, a što ne mogu postići niti multinacionalne kompanije. Za ostvarenje toga velikog hrvatskog cilja potrebno je projektirati logističko-industrijski sustav robi na prometnom pravcu, koji sadrži velik broj poduzetničkih objekata u kojima će pružati te logističke usluge, a koji čine input za razvoj sveukupnoga gospodarskog sustava RH za poznato i sigurno tržište. Na tom planu posebno važnu ulogu trebaju odigrati jedinice lokalne samouprave preko svojih prostorno-razvojnih planova kojima nudimo besplatnu uslugu. S ovim projektiranjem bavi se međunarodni projekt SETA, čija je izrada u tijeku.

Što bi konkretno za Hrvatsku značila realizacija tih projekata? Što bi značila za razvoj turizma u Hrvatskoj?

Akademik Miloš: Neće se otkriti nikakva velika tajna ako se kaže da to predstavlja najveći strateški resurs s kojim Vlada RH može izići na svjetsko strateško-partnersko tržište na kojem će odabrati strateške

77

partnere za razvoj tih velikih projekata. Naime, RH ne može i ne treba sama ulaziti u realizaciju tih strateških projekata, jer se više ne može zaduživatiu inozemstvu, kao što je to činila za izgradnju lijepih, ali apsolutno neproduktivnih autocesta koje ne mogu osigurati investicijska sredstva za izgradnju tih koridora, ali obrnuto bi bilo sasvim sigurno.

Dakle, Vlada RH treba izraditi najmanje šest međunarodnih tendera i preko njih, kroz koncesije, dobiti već poznate velike investitore - strateškepartnere koji su, već i bez službenoga međunarodnog natječaja, dali svoje ponude. Mi smo Vladi ponudili besplatne usluge za izradu i provedbu te koncepcije, ali je to Vlada odbacila.

Izgradnjom nizinske pruge Rijeka-Zagreb-Botovo i višenamjenskog kanala Vukovar-Šamac hrvatska će obala biti povezana s velikim izvorom cjelogodišnjeg turizma tako da će se turisti prevoziti posebno uređenim vagonima koji će se kretati brzinom većom od 200 km/h do mora, a navodnjavana slavonska polja proizvodi će ekološki i biološki fantastičnu hranu koja će se čuvati u rashladnim i kondicioniranim prostorima koje će energijom opskrbljivati ekološki čiste i ekonomski visoko profitabilne hidrocentrale na predmetnom kanalu.

Političari odguruju dijasporu jer ona želi poštenu Hrvatsku, a to bi njih ugrozilo

Intervju Niko Šoljak Razgovarao Damir Kramarić Ono o čemu hrvatski mediji godinama šute, a politički analitičari

iz nekog razloga kriju ili zamagljuju, napokon je, na nedavnom skupu u Zagrebu, jednostavnim riječima rastumačio mr. sc. Niko Šoljak, predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora. Rekao je da bi se Hrvatska vrlo lako mogla ekonomski oporaviti, no da je problem u tome što političke „elite”, odnosno hrvatske vlade svih predznaka, ne žele takav oporavak jer bi tada njihove privilegije i ‘nečisti’ izvori prihoda došli u pitanje. Zato, uostalom, ne žele ni čuti za odavno izrađenu strategiju razvoja Republike Hrvatske koja bi opustošenom hrvatskom gospodarstvu donijela milijarde eura, a osiromašenom narodu više od stotinu tisuća radnih mjesta. Budući da u srž hrvatskog problema malo tko ulazi, a još manje o tome piše, zamolili smo Niku Šoljaka za razgovor.

Na osnovu čega zaključujete da ni SDP ni HDZ ne žele zdrav gospodarski program oporavka Hrvatske?

Postoje gotovi programi koje su izradili ugledni hrvatski i europski stručnjaci, a koje je Europske komisije usvojila 28. lipnja 2010.

76

Prometni koridor - najveći strateški resurs Znači li to i realizaciju uspostave plovnog puta do

zagrebačkog predgrađa, kanala Sava-Dunav? Bi li izgradnja tog kanala omogućila i izgradnju kakve hidroelektrane i navodnjavanje plodnih slavonskih ravnica?

Akademik Miloš: Veliko intermodalno čvorište »Rugvica« mora biti povezano s plovnim putom (kanalom) do Siska, a time i s višenamjenskim kanalom Dunav-Sava, jer se bez toga uopće ne može instalirati suvremeni intermodalni prometni sustav koji danas guši cijelu EU. Da je to tako, pokazuju i novi projekti EU-a kao što je npr. projekt SETA čiji je fokus usmjeren na izgradnju intermodalnih čvorišta na prometnim koridorima i njihova integracija u funkciju cilja »3E«, i u čiju su izradu obvezno uključeni eksperti iz RH. Ključnu kariku u tom lancu čini višenamjenski plovni kanal Vukovar-Šamac, koji su projektirali Rimljani, jer skraćuje put od Rijeke do Beča i Budimpešte za 411 km, navodnjava zlatna slavonska polja, sadrži čak tri hidrocentrala ne svojim prevodnicama (ustavama), pretvara luke u Beču, Budimpešti i Ennsu ufeeder (pomoćne luke) riječke luke i Luku Ploče uvlači u velik sustav europskih intermodalnih čvorišta.

Zahtjeva li realizacija toga prometnog koridora još kakve prateće projekte?

Akademik Miloš: Roba u međunarodnom javnom prometu zahtijeva doradu, industrijsku proizvodnju, preradu, oplemenjivanje, assembling, komisioniranje itd., što predstavlja ekonomske multiplikatore ili vrijednosno dodane usluge koje danas iznose oko 11. To, praktično, znači da na jedan euro prihoda Luke Rijeka svi ostali sudionici, u prometno-industrijskom sustavu, zarade još 11 eura, što predstavlja društvenu profitabilnost po stopi o čak 1100%, a što ne mogu postići niti multinacionalne kompanije. Za ostvarenje toga velikog hrvatskog cilja potrebno je projektirati logističko-industrijski sustav robi na prometnom pravcu, koji sadrži velik broj poduzetničkih objekata u kojima će pružati te logističke usluge, a koji čine input za razvoj sveukupnoga gospodarskog sustava RH za poznato i sigurno tržište. Na tom planu posebno važnu ulogu trebaju odigrati jedinice lokalne samouprave preko svojih prostorno-razvojnih planova kojima nudimo besplatnu uslugu. S ovim projektiranjem bavi se međunarodni projekt SETA, čija je izrada u tijeku.

Što bi konkretno za Hrvatsku značila realizacija tih projekata? Što bi značila za razvoj turizma u Hrvatskoj?

Akademik Miloš: Neće se otkriti nikakva velika tajna ako se kaže da to predstavlja najveći strateški resurs s kojim Vlada RH može izići na svjetsko strateško-partnersko tržište na kojem će odabrati strateške

77

partnere za razvoj tih velikih projekata. Naime, RH ne može i ne treba sama ulaziti u realizaciju tih strateških projekata, jer se više ne može zaduživatiu inozemstvu, kao što je to činila za izgradnju lijepih, ali apsolutno neproduktivnih autocesta koje ne mogu osigurati investicijska sredstva za izgradnju tih koridora, ali obrnuto bi bilo sasvim sigurno.

Dakle, Vlada RH treba izraditi najmanje šest međunarodnih tendera i preko njih, kroz koncesije, dobiti već poznate velike investitore - strateškepartnere koji su, već i bez službenoga međunarodnog natječaja, dali svoje ponude. Mi smo Vladi ponudili besplatne usluge za izradu i provedbu te koncepcije, ali je to Vlada odbacila.

Izgradnjom nizinske pruge Rijeka-Zagreb-Botovo i višenamjenskog kanala Vukovar-Šamac hrvatska će obala biti povezana s velikim izvorom cjelogodišnjeg turizma tako da će se turisti prevoziti posebno uređenim vagonima koji će se kretati brzinom većom od 200 km/h do mora, a navodnjavana slavonska polja proizvodi će ekološki i biološki fantastičnu hranu koja će se čuvati u rashladnim i kondicioniranim prostorima koje će energijom opskrbljivati ekološki čiste i ekonomski visoko profitabilne hidrocentrale na predmetnom kanalu.

Političari odguruju dijasporu jer ona želi poštenu Hrvatsku, a to bi njih ugrozilo

Intervju Niko Šoljak Razgovarao Damir Kramarić Ono o čemu hrvatski mediji godinama šute, a politički analitičari

iz nekog razloga kriju ili zamagljuju, napokon je, na nedavnom skupu u Zagrebu, jednostavnim riječima rastumačio mr. sc. Niko Šoljak, predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora. Rekao je da bi se Hrvatska vrlo lako mogla ekonomski oporaviti, no da je problem u tome što političke „elite”, odnosno hrvatske vlade svih predznaka, ne žele takav oporavak jer bi tada njihove privilegije i ‘nečisti’ izvori prihoda došli u pitanje. Zato, uostalom, ne žele ni čuti za odavno izrađenu strategiju razvoja Republike Hrvatske koja bi opustošenom hrvatskom gospodarstvu donijela milijarde eura, a osiromašenom narodu više od stotinu tisuća radnih mjesta. Budući da u srž hrvatskog problema malo tko ulazi, a još manje o tome piše, zamolili smo Niku Šoljaka za razgovor.

Na osnovu čega zaključujete da ni SDP ni HDZ ne žele zdrav gospodarski program oporavka Hrvatske?

Postoje gotovi programi koje su izradili ugledni hrvatski i europski stručnjaci, a koje je Europske komisije usvojila 28. lipnja 2010.

78

godine. Te programe službeno su potpisali hrvatski ministri, a potvrdili župani na čijem području se trebaju provesti – još u vrijeme vrijeme vladavine HDZ-a. Primjenom tih programa Hrvatska bi dobila sedam međunarodnih koridora te investiciju od 55 milijardi eura. Ti programi bi, osim toga, otvorili 150.000 novih radnih mjesta. HDZ i SDP, međutim, zbog svojih dubioza te programe ne mogu i ne žele prihvatiti. Jer gotovi gospodarski programi su strateški nacionalni interes Republike Hrvatske. Budući da strategiju predlaže Vlada, a usvaja Sabor, tu su isključene odluke pojedinca, a time i postotak koji pojedinci dobivaju od investicijskih programa koji se realiziraju u Hrvatskoj. To je takozvani ‘know how’ postotak koji dobije pojedinac (bilo ministar ili predsjednik Vlade) koji se kreće 5 do 10 posto od vrijednosti investicije. Kod strateških nacionalnih programa nema postotaka ispod stola. Sve je transparentno. To, nažalost, ne prolazi ni kod vlade HDZ-a, ni kod vlade SDP-a.

Kakva je onda razlika između SDP-a i HDZ-a? Nikakva. HDZ ima uhodane strukture moći koje dijele političke

funkcije, privelegije i novac. Sa strankom na vlasti podijelili su političke sfere vladavine u koje se jedni drugima ne miješaju. HDZ uvažava SDP i s njima dijele vlast i privilegije. Isto tako SDP s HDZ-om dijele gospodarske i političke funkcije. Jedni drugima se ne miješaju u sustav i način vladevine u sferama gospodarskog i političkog života. HDZ i SDP i te kako vode računa da jedni druge ne ugroze, pa je svejedno tko ima vlast. Njima je uvijek dobro. Njihove privilegije i stečena materijalna dobra su sigurni.jer jedni druge štite.

Kako to čine? Jednostavno. HDZ štiteći SDP praktično štiti sebe. Isto tako,

SDP štiteći HDZ praktično štiti sebe. Gdje je tu narod? Narod služi za pokriće, kao sredstvo za zadovoljenje apetita

interesnih skupina bilo HDZ-a, SDP-a ili neke druge stranke. Svejedno, narodu će biti uvijek isto.

U kojoj su mjeri strukture bivše UDBE odnosno SDS-a, upregnute u kola nove hrvatske političke oligarhije, zaslužne za ovakvo stanje ‘zarobljene države’?

UDBA je bivša i sadašnja. Republikom Hrvtskom vlada siva eminencija, koja u rukama ima kapital te indirektnu vlast putem svojih podanika.

Što mislite zna li Josip Perković i nešto o visokoj korumpiranosti političke ‘elite’, visokih državnih dužnosnika, bankarskog sektora i gospodarstva, te o razlozima potpune nedjelotvornosti Mladena Bajića?

79

U Hrvatskoj sve se zna, a ništa se ne želi znati, niti će se znati dok o tome odlučuju ljudi koji su direktno ili indirektno u tom sustavu odgovornosti.

Nije li i to razlog zbog kojeg Milanović tako tvrdoglavo prkosi Europskoj Uniji i ne želi izručiti Perkovića unatoč najavi sankcija?

Milanović nije taj koji odlučuje. On samo stegovno partijski izvršava svoj zadatak.

Zašto je jaz između Domovine i hrvatske dijaspore danas veći nego što je bio prije osamostaljenja Hrvatske?

Jer je to u interesu vladajućih struktura. Prva mjera protiv dijaspore bilo je rezanje financijske potpore za rad organizacija u dijaspori. Pod parolom: ‘Tko nije u HDZ-u taj je protiv države Hrvatske’ raspuštene su mnoge organizacije i klubovi u dijaspori. Za novac koji je uplatila dijaspora (samo u Austriji na jednom računu uplaćeno je 6 milijardi dolara) nikad nije dano obrazloženje u što je utrošen i tko ga je podigao. A neke osobe su podizale po 4 do 5 milijuna maraka dnevno! Mnogi su opljačkani preko Glumine banke i drugim privatizacijskim igrama. Na taj način sistematski se Hrvati iz dijaspore otuđuju od države Hrvatske. Bez obzira tko bio na vlasti, prema dijaspori se uvijek negativno odbnosi.

Zbog čega je otuđena hrvatska dijaspora u interesu vladajućih struktura?

Hrvati iz dijaspore i branitelji su stupovi moralnih i nacionalnih vrijednosti hrvatskog naroda. Dijaspora je uvijek bila istinski za demokarciju i zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Ima novac i moć u svijetu, a želi pomoći Hrvatskoj, kao što su, uostalom, financijski, moralno i materijalno pomogli u Domovinskom ratu. Branitelji su dali najvrijednije što čovjek ima i obranili zemlju od agresora. Da bi osigurale moć i utjecaj interesnih skupina za koje rade, hrvatske vlade morale su riješiti se dijaspore, što je napravljeno direktnim i indirektnim djelovanjem. Morale su otarasiti se i branitelja, pa su ih podijelili u 1200 organizacija. Zato hrvatski branitelji, kao vjerodostojan politički subjekt, ni ne postoje. Hrvatska dijaspora je, primjerice, uvijek pomagala i želi pomoći Domovini, ali želi poštene i transparentne uvjete, poštenu državu koja štiti nacionalne interese, a ne državu koja štiti interese uskog kruga partitokracije i ostalih privilegiranih kasti koje već godinama u Hrvatskoj ‘love u mutnom’. Hrvatske političke ‘elite’ zato i ne žele, na čistim i fer principima, surađivati s hrvatskom dijasporom. Radije će i dalje zadržati sutav u kojem nesmetano ‘love u mutnom’.

78

godine. Te programe službeno su potpisali hrvatski ministri, a potvrdili župani na čijem području se trebaju provesti – još u vrijeme vrijeme vladavine HDZ-a. Primjenom tih programa Hrvatska bi dobila sedam međunarodnih koridora te investiciju od 55 milijardi eura. Ti programi bi, osim toga, otvorili 150.000 novih radnih mjesta. HDZ i SDP, međutim, zbog svojih dubioza te programe ne mogu i ne žele prihvatiti. Jer gotovi gospodarski programi su strateški nacionalni interes Republike Hrvatske. Budući da strategiju predlaže Vlada, a usvaja Sabor, tu su isključene odluke pojedinca, a time i postotak koji pojedinci dobivaju od investicijskih programa koji se realiziraju u Hrvatskoj. To je takozvani ‘know how’ postotak koji dobije pojedinac (bilo ministar ili predsjednik Vlade) koji se kreće 5 do 10 posto od vrijednosti investicije. Kod strateških nacionalnih programa nema postotaka ispod stola. Sve je transparentno. To, nažalost, ne prolazi ni kod vlade HDZ-a, ni kod vlade SDP-a.

Kakva je onda razlika između SDP-a i HDZ-a? Nikakva. HDZ ima uhodane strukture moći koje dijele političke

funkcije, privelegije i novac. Sa strankom na vlasti podijelili su političke sfere vladavine u koje se jedni drugima ne miješaju. HDZ uvažava SDP i s njima dijele vlast i privilegije. Isto tako SDP s HDZ-om dijele gospodarske i političke funkcije. Jedni drugima se ne miješaju u sustav i način vladevine u sferama gospodarskog i političkog života. HDZ i SDP i te kako vode računa da jedni druge ne ugroze, pa je svejedno tko ima vlast. Njima je uvijek dobro. Njihove privilegije i stečena materijalna dobra su sigurni.jer jedni druge štite.

Kako to čine? Jednostavno. HDZ štiteći SDP praktično štiti sebe. Isto tako,

SDP štiteći HDZ praktično štiti sebe. Gdje je tu narod? Narod služi za pokriće, kao sredstvo za zadovoljenje apetita

interesnih skupina bilo HDZ-a, SDP-a ili neke druge stranke. Svejedno, narodu će biti uvijek isto.

U kojoj su mjeri strukture bivše UDBE odnosno SDS-a, upregnute u kola nove hrvatske političke oligarhije, zaslužne za ovakvo stanje ‘zarobljene države’?

UDBA je bivša i sadašnja. Republikom Hrvtskom vlada siva eminencija, koja u rukama ima kapital te indirektnu vlast putem svojih podanika.

Što mislite zna li Josip Perković i nešto o visokoj korumpiranosti političke ‘elite’, visokih državnih dužnosnika, bankarskog sektora i gospodarstva, te o razlozima potpune nedjelotvornosti Mladena Bajića?

79

U Hrvatskoj sve se zna, a ništa se ne želi znati, niti će se znati dok o tome odlučuju ljudi koji su direktno ili indirektno u tom sustavu odgovornosti.

Nije li i to razlog zbog kojeg Milanović tako tvrdoglavo prkosi Europskoj Uniji i ne želi izručiti Perkovića unatoč najavi sankcija?

Milanović nije taj koji odlučuje. On samo stegovno partijski izvršava svoj zadatak.

Zašto je jaz između Domovine i hrvatske dijaspore danas veći nego što je bio prije osamostaljenja Hrvatske?

Jer je to u interesu vladajućih struktura. Prva mjera protiv dijaspore bilo je rezanje financijske potpore za rad organizacija u dijaspori. Pod parolom: ‘Tko nije u HDZ-u taj je protiv države Hrvatske’ raspuštene su mnoge organizacije i klubovi u dijaspori. Za novac koji je uplatila dijaspora (samo u Austriji na jednom računu uplaćeno je 6 milijardi dolara) nikad nije dano obrazloženje u što je utrošen i tko ga je podigao. A neke osobe su podizale po 4 do 5 milijuna maraka dnevno! Mnogi su opljačkani preko Glumine banke i drugim privatizacijskim igrama. Na taj način sistematski se Hrvati iz dijaspore otuđuju od države Hrvatske. Bez obzira tko bio na vlasti, prema dijaspori se uvijek negativno odbnosi.

Zbog čega je otuđena hrvatska dijaspora u interesu vladajućih struktura?

Hrvati iz dijaspore i branitelji su stupovi moralnih i nacionalnih vrijednosti hrvatskog naroda. Dijaspora je uvijek bila istinski za demokarciju i zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Ima novac i moć u svijetu, a želi pomoći Hrvatskoj, kao što su, uostalom, financijski, moralno i materijalno pomogli u Domovinskom ratu. Branitelji su dali najvrijednije što čovjek ima i obranili zemlju od agresora. Da bi osigurale moć i utjecaj interesnih skupina za koje rade, hrvatske vlade morale su riješiti se dijaspore, što je napravljeno direktnim i indirektnim djelovanjem. Morale su otarasiti se i branitelja, pa su ih podijelili u 1200 organizacija. Zato hrvatski branitelji, kao vjerodostojan politički subjekt, ni ne postoje. Hrvatska dijaspora je, primjerice, uvijek pomagala i želi pomoći Domovini, ali želi poštene i transparentne uvjete, poštenu državu koja štiti nacionalne interese, a ne državu koja štiti interese uskog kruga partitokracije i ostalih privilegiranih kasti koje već godinama u Hrvatskoj ‘love u mutnom’. Hrvatske političke ‘elite’ zato i ne žele, na čistim i fer principima, surađivati s hrvatskom dijasporom. Radije će i dalje zadržati sutav u kojem nesmetano ‘love u mutnom’.

80

Na koji način oni kidaju veze hrvatskih iseljenika i Domovine?

Strukture vlasti rade to raznoraznim mjerama, počev od zakona pa do praktičnih rješenja putem birokratskih struktura sustava. Birokratskim manipulacijama ogorčava se život pojedinim investitorima. Godinama ih razvlače od biroa do biroa dok ne potroše sav novac, te dok ih ne iscrpe toliko da im ne preostaje ništa drugo nego da se vrate u državu iz koje su došli. I to najčešće bez novca i bez ostvarenih ulaganja. A kada se ni na koji način nekoga iz dijaspore ne može ocrniti, onda ga proglase ustašom. Znate dobro što ta etiketa znači.

Što mislite, zna li hrvatska javnost da Hrvatski svjetski sabor ima dovršen gospodarski program oporavka Hrvatske koji bi mogao izvući Hrvatsku iz krize, a da političke elite’ neće ni čuti za taj program?

Hrvatska javnost o zdravim gospodarskim programima ništa ne zna. Mediji, a pogotovo televizija i radio, o tim programima ama baš nište ne izvješćuju. Hrvatski mediji, koje plaćaju hrvatski građani, od građana skrivaju istinu i narod tako drže u medijskoj blokadi. Time su suučesnici u vladavini manipulacijama koja je zamjenila vladavinu naroda. Mediji su, dakle, suučesnici u političkom i gospodarskom zlu koje se događa narodu i državi Hrvatskoj. Gotovo svi mediji u Hrvatskoj su u funkciji sustava. Evo vam i primjer: S tri naša znanstvena skupa održana u Hrvatskoj nacionalnoj knjižnici, nitko od hrvatskih medija nije dao ni informaciju, osim Glasa Koncila u broju 8/2010. i broju 48/2011.

Zašto hrvatska glasila ne prenose istinu, odnosno bitne informacije?

Njih plaća sustav vladavine. Mediji su zaštita tog sustava, a sustav zakone prilagođava sebi i svojim interesima. Tako sustav vladavine postaje zakonodavna, sudska i izvršna vlast. Služi samom sebi, a što je najtragičnije i odgovara samom sebi.

Kako u takvoj situaciji razbiti informativnu blokadu i kako bez zdravih medija Hrvatska uopće može ozdraviti?

Samo udruživanjem branitelja, dijaspore i svih demokratskih snaga. Demokratskim putem oni zajednički mogu tu blokadu razbiti.

Podržavate li najavljeni referendum kojim bi se tražilo poništenje pretvorbe i privatizacije, zabrana deložacija iz jedinog stana i opoziv svih državnih dužnosnika?

Referendum je najdemokratičniji način odlučivanja građana i kao takvog ga podržavam jer građani kroz referendum imaju priliku izraziti svoje stvarne želje.

81

Koje aktivnosti Hrvatski svjetski sabor priprema i na što ste posebno ponosni u dosadašnjoj svojoj aktivnosti?

Koordiniramo rad nezavisnih stručnjaka u raznim djelatnostima, te pripremamo Hrvatski svjetski sabor dijaspore, koji će se održati 21., 22. i 23. svibnja 2014. godine u Hrvatskoj.

Što mislite o brojnim novoosnovanim političkim strankama u Republici Hrvatskoj?

Čak 121 stranka, koliko ih djeluje i radi u Hrvatskoj, dokaz je da smo daleko od demokracije, a još dalje od istinske zaštite hrvatskih nacionalnih interesa. Hrvatskom narodu treba vođa koji će zastupati inetrese naroda i države Hrvatske. Jedino takvog lidera će podržati I dijaspora i hrvatski branitelji.

Možete li na kraju reći i koju riječ o sebi: Gdje ste živjeli i što ste radili prije povratka u Hrvatsku? Što ste po zanimanju i kako ste postali predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora?

Bio sam dijaspora, danas više nisam. Živim u Poreču. Prije odlaska u Njemačku radio sam kao agronom na poljoprivrednom dobru. Po zvanju sam magistar društvenih, odnosno informacijskih i komunikacijskih znanosti. Grana komunikologija. Predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora postao sam na nagovor pokojnog profesora dr. Žarka Dolinara i pokojnog dr. Srđana Billa, koji je bio predsjednik hrvatske inteligencije u Munchenu gdje je bilo 350 hrvatskih intelektualaca, te uz blagoslov pokojnog akademika Ivana Supeka, također nekadašnjeg počasnog člana Hrvatskog svjetskog sabora, Ne smijem ovdje zaboraviti ni Vesnu Jelinek iz Švicarske. Tu dužnost i obavezu prihvatio sam i zbog potrebe da Hrvati imaju organizaciju koja će objedinjavati sve pripadnike hrvatskog naroda u svijetu, a da ta organizacija ne pripada niti jednoj stranci te da služi narodu i državi Hrvatskoj.

Gospodin Šoljak na kraju nas je zamolio da objavimo link na kratki video u kojem se govori o programu gospodarskog oporavka Hrvatske, za koji sve hrvatske vlade ne žele ni čuti, iako nemaju ništa ni približno tako osmišljeno i sustavno razrađeno.5

5 http://youtu.be/mJlZTMiYGp8

80

Na koji način oni kidaju veze hrvatskih iseljenika i Domovine?

Strukture vlasti rade to raznoraznim mjerama, počev od zakona pa do praktičnih rješenja putem birokratskih struktura sustava. Birokratskim manipulacijama ogorčava se život pojedinim investitorima. Godinama ih razvlače od biroa do biroa dok ne potroše sav novac, te dok ih ne iscrpe toliko da im ne preostaje ništa drugo nego da se vrate u državu iz koje su došli. I to najčešće bez novca i bez ostvarenih ulaganja. A kada se ni na koji način nekoga iz dijaspore ne može ocrniti, onda ga proglase ustašom. Znate dobro što ta etiketa znači.

Što mislite, zna li hrvatska javnost da Hrvatski svjetski sabor ima dovršen gospodarski program oporavka Hrvatske koji bi mogao izvući Hrvatsku iz krize, a da političke elite’ neće ni čuti za taj program?

Hrvatska javnost o zdravim gospodarskim programima ništa ne zna. Mediji, a pogotovo televizija i radio, o tim programima ama baš nište ne izvješćuju. Hrvatski mediji, koje plaćaju hrvatski građani, od građana skrivaju istinu i narod tako drže u medijskoj blokadi. Time su suučesnici u vladavini manipulacijama koja je zamjenila vladavinu naroda. Mediji su, dakle, suučesnici u političkom i gospodarskom zlu koje se događa narodu i državi Hrvatskoj. Gotovo svi mediji u Hrvatskoj su u funkciji sustava. Evo vam i primjer: S tri naša znanstvena skupa održana u Hrvatskoj nacionalnoj knjižnici, nitko od hrvatskih medija nije dao ni informaciju, osim Glasa Koncila u broju 8/2010. i broju 48/2011.

Zašto hrvatska glasila ne prenose istinu, odnosno bitne informacije?

Njih plaća sustav vladavine. Mediji su zaštita tog sustava, a sustav zakone prilagođava sebi i svojim interesima. Tako sustav vladavine postaje zakonodavna, sudska i izvršna vlast. Služi samom sebi, a što je najtragičnije i odgovara samom sebi.

Kako u takvoj situaciji razbiti informativnu blokadu i kako bez zdravih medija Hrvatska uopće može ozdraviti?

Samo udruživanjem branitelja, dijaspore i svih demokratskih snaga. Demokratskim putem oni zajednički mogu tu blokadu razbiti.

Podržavate li najavljeni referendum kojim bi se tražilo poništenje pretvorbe i privatizacije, zabrana deložacija iz jedinog stana i opoziv svih državnih dužnosnika?

Referendum je najdemokratičniji način odlučivanja građana i kao takvog ga podržavam jer građani kroz referendum imaju priliku izraziti svoje stvarne želje.

81

Koje aktivnosti Hrvatski svjetski sabor priprema i na što ste posebno ponosni u dosadašnjoj svojoj aktivnosti?

Koordiniramo rad nezavisnih stručnjaka u raznim djelatnostima, te pripremamo Hrvatski svjetski sabor dijaspore, koji će se održati 21., 22. i 23. svibnja 2014. godine u Hrvatskoj.

Što mislite o brojnim novoosnovanim političkim strankama u Republici Hrvatskoj?

Čak 121 stranka, koliko ih djeluje i radi u Hrvatskoj, dokaz je da smo daleko od demokracije, a još dalje od istinske zaštite hrvatskih nacionalnih interesa. Hrvatskom narodu treba vođa koji će zastupati inetrese naroda i države Hrvatske. Jedino takvog lidera će podržati I dijaspora i hrvatski branitelji.

Možete li na kraju reći i koju riječ o sebi: Gdje ste živjeli i što ste radili prije povratka u Hrvatsku? Što ste po zanimanju i kako ste postali predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora?

Bio sam dijaspora, danas više nisam. Živim u Poreču. Prije odlaska u Njemačku radio sam kao agronom na poljoprivrednom dobru. Po zvanju sam magistar društvenih, odnosno informacijskih i komunikacijskih znanosti. Grana komunikologija. Predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora postao sam na nagovor pokojnog profesora dr. Žarka Dolinara i pokojnog dr. Srđana Billa, koji je bio predsjednik hrvatske inteligencije u Munchenu gdje je bilo 350 hrvatskih intelektualaca, te uz blagoslov pokojnog akademika Ivana Supeka, također nekadašnjeg počasnog člana Hrvatskog svjetskog sabora, Ne smijem ovdje zaboraviti ni Vesnu Jelinek iz Švicarske. Tu dužnost i obavezu prihvatio sam i zbog potrebe da Hrvati imaju organizaciju koja će objedinjavati sve pripadnike hrvatskog naroda u svijetu, a da ta organizacija ne pripada niti jednoj stranci te da služi narodu i državi Hrvatskoj.

Gospodin Šoljak na kraju nas je zamolio da objavimo link na kratki video u kojem se govori o programu gospodarskog oporavka Hrvatske, za koji sve hrvatske vlade ne žele ni čuti, iako nemaju ništa ni približno tako osmišljeno i sustavno razrađeno.5

5 http://youtu.be/mJlZTMiYGp8

82

6. ZNANSTVENI SKUP O GOSPODARSKOJ REVITALIZACIJI HRVATSKE

ZAGREB - Znanstveni skup o gospodarskoj revitalizaciji

Hrvatske u organizaciji Hrvatskog Svjetskog Sabora, održan je u utorak, u prostorijama Hrvatske Nacionalne Sveučilišne Knjižnice u Zagrebu. Pozivu za okupljanje se odazvao veliki broj hrvatskih stručnjaka i znanstvenika. Cilj ovog skupa je bio identificirati hrvatski problem u kratkim crtama te obrazložiti i ponuditi rješenja. Zadatak skupa je bio hrvatskoj javnosti dati barem tračak nade u vedriju gospodarsku zbilju6.

Skup je otvorio predsjednik Hrvatskog Svjetskog Sabora Niko Šoljak, pozdravivši sve sudionike na odazivu, a moderirao ga je poznati novinar gosp. Branimir Bilić. Na skupu su, prema programu bili nazočni prof. dr. Ivan Miloš, prof.dr.sc. Slobodan Lang, prof.dr.sc. Zvonimir Baletić, prof.dr.sc. Ante Lauc, gosp. Srećko Cvitanović, dr.sc. Zdravko Mršić, dr. Branimir Molak, Maja Jelinčić (DSŽ), Ana Barković, Ana Miloš, Gosp. Marko Frančišković i drugi. Među nazočnima je bio i gradonačelnik Zagreba gosp. Milan Bandić i dopredsjednica Gradske skupštine grada Zagreba Tatjana Holjevac.

Rasprava se vodila oko dvije osnovne teme: dijagnoza stanja u RH i ponuda Rješenja kroz gospodarske projekte. Umjesto traženja krivca, rasprava je ponudila tezu da je svaki građanin RH odgovoran za stanje u zemlji i da svatko od nas može dati svoj doprinos za rješenje stanja u zemlji.

Akademik Ivan Miloš je predstavio Prijedlog koncepta strateškog nacionalnog programa gospodarske revitalizacije RH te projekte koje bi Hrvatska ostvarila u suradnji sa EU. Naglasio je prednost Luke Rijeka nad Lukom Koper i Trst, te dokazao da Luka Rijeka može biti vodeći lider u regiji što se tiče kontejnerskog transporta, jer generira veliki ekonomski multiplikator za zemlju. Također je gosp.Miloš naglasio hitnost RH da proglasi Gospodarski pojas, jer je Hrvatska obvezna štititi nacionalne interese po ustavu RH i po Međunarodnom pravu mora.

Prof.dr. Slobodan Lang je naglasio problematiku i paradoks same države koja „guta“ svoj narod i koja je izašla iz svoje funkcije da bude na usluzi i dobrobiti svim svojim građanima. „ Mi nemamo pravo prodavati zemlju, ovu zemlju nam je Bog podario na čuvanje. Ovo nije ni demokratska ni socijalna država, hrvatskog građanina se drži podalje

6 Izvješće sa znanstvenog skupa objavljeno na portalu www.dragovoljac.hr i na portalu i na www.svijet.hr

83

pravih informacija o stanju u zemlji. Nadalje, ako ne znate poštivati one koji su se izborili za vašu slobodu, kako možete tražiti poštovanje od Boga? Zadužili smo svoju vlastitu djecu u svojoj vlastitoj zemlji!“

Gosp. Srećko Cvitanović (predstavnik hrvatskih branitelja zdruga „Nikola Šubić Zrinski”) je izjavio: „Postoji samo moja Hrvatska za koju sam ja odgovoran. I tako moramo svi reći, jer svatko je odgovoran. I ne smijemo dozvoliti da nas nitko gazi, niti obezvređuje“.

Prof. Ante Lauc je naglasio da je najvažniji ljudski kapital, i koliko je važno da ovom zemljom vladaju dobri, pošteni i pametni ljudi koji će svim građanima RH donesti dobrobit i blagostanje, a ne samo vladajućoj garnituri i odabranima. Također je naglasio važnost organiziranja poštenih građana koji jedino mogu biti oporba korupciji koja vlada ovom državom“.

Akademik Zvonimir Baletić je naglasio kako smo poslije rata preskočili fazu ekonomske obnove, te smo odmah započeli fazu razbijanja poduzeća i brzu privatizaciju istih, a u međuvremenu se naš potencijal stalno smanjivao. Naglasio je da se Stabilizacijski program iz 1993. godine pretvorio u dugoročni plan, što nije bilo u interesu ekonomije RH, jer je vodio u daljnje iscrpljivanje resursa: „Taj je program napravljen pod kontrolom vjerovnika i zato smo morali prihvatiti ekonomsku politiku koja je izvana diktirana. Mi ne možemo biti konkurenti sa skupim novcem, jer vlastita proizvodnja postaje preskupa, a na jeftinom uvozu smo više i više tonuli. Već 30 godina ova zemlja nije vidjela svoj razvoj i mi smo postali ovisnici. Stalno smo se zaduživali, i na mali razvojni potencijal nateretili smo teret otplate duga. Nažalost naša Vlada inzistira na istoj koncepciji, a zemlja tone sve dublje i dublje. Monetarna politika je od početka bila pogrešna“.

Ana Barković i Ana Miloš su prezentirali Potencijal mladih u RH, te naglasili probleme s kojima se susreće hrvatska mladež. Na tu temu se nadovezao i Roman Glas (Hrvatska mladež) ističući da već jedanaest godina radi na okupljanju mladih ljudi, ali je problem što nema mladih ljudi koji bi bili društveno odgovorni i koji su spremni nešto poduzeti da mladima bude bolje.

Nadalje, je gđa. Maja Jelinčić (predsjednica DSŽ) govorila o važnosti žena u društvu i politici danas te je spomenula koliko su žene pomagale za vrijeme Domovinskog rata u RH svojim muževima, djeci, očevima, te se osvrnula na situaciju koja vlada u RH posljednjih godina: „Pljačkanje svoje domovine je jedan vid terorizma. Ostavimo prošlost povjesničarima, jer prošlost nas dijeli, a budućnost nas spaja. Budućnost je naše zajedništvo!“

Skup je zaključio Niko Šoljak, istaknuvši da se već od 1991. radi na razjedinjenju hrvatskog korpusa, razjedinjavanju branitelja (883

82

6. ZNANSTVENI SKUP O GOSPODARSKOJ REVITALIZACIJI HRVATSKE

ZAGREB - Znanstveni skup o gospodarskoj revitalizaciji

Hrvatske u organizaciji Hrvatskog Svjetskog Sabora, održan je u utorak, u prostorijama Hrvatske Nacionalne Sveučilišne Knjižnice u Zagrebu. Pozivu za okupljanje se odazvao veliki broj hrvatskih stručnjaka i znanstvenika. Cilj ovog skupa je bio identificirati hrvatski problem u kratkim crtama te obrazložiti i ponuditi rješenja. Zadatak skupa je bio hrvatskoj javnosti dati barem tračak nade u vedriju gospodarsku zbilju6.

Skup je otvorio predsjednik Hrvatskog Svjetskog Sabora Niko Šoljak, pozdravivši sve sudionike na odazivu, a moderirao ga je poznati novinar gosp. Branimir Bilić. Na skupu su, prema programu bili nazočni prof. dr. Ivan Miloš, prof.dr.sc. Slobodan Lang, prof.dr.sc. Zvonimir Baletić, prof.dr.sc. Ante Lauc, gosp. Srećko Cvitanović, dr.sc. Zdravko Mršić, dr. Branimir Molak, Maja Jelinčić (DSŽ), Ana Barković, Ana Miloš, Gosp. Marko Frančišković i drugi. Među nazočnima je bio i gradonačelnik Zagreba gosp. Milan Bandić i dopredsjednica Gradske skupštine grada Zagreba Tatjana Holjevac.

Rasprava se vodila oko dvije osnovne teme: dijagnoza stanja u RH i ponuda Rješenja kroz gospodarske projekte. Umjesto traženja krivca, rasprava je ponudila tezu da je svaki građanin RH odgovoran za stanje u zemlji i da svatko od nas može dati svoj doprinos za rješenje stanja u zemlji.

Akademik Ivan Miloš je predstavio Prijedlog koncepta strateškog nacionalnog programa gospodarske revitalizacije RH te projekte koje bi Hrvatska ostvarila u suradnji sa EU. Naglasio je prednost Luke Rijeka nad Lukom Koper i Trst, te dokazao da Luka Rijeka može biti vodeći lider u regiji što se tiče kontejnerskog transporta, jer generira veliki ekonomski multiplikator za zemlju. Također je gosp.Miloš naglasio hitnost RH da proglasi Gospodarski pojas, jer je Hrvatska obvezna štititi nacionalne interese po ustavu RH i po Međunarodnom pravu mora.

Prof.dr. Slobodan Lang je naglasio problematiku i paradoks same države koja „guta“ svoj narod i koja je izašla iz svoje funkcije da bude na usluzi i dobrobiti svim svojim građanima. „ Mi nemamo pravo prodavati zemlju, ovu zemlju nam je Bog podario na čuvanje. Ovo nije ni demokratska ni socijalna država, hrvatskog građanina se drži podalje

6 Izvješće sa znanstvenog skupa objavljeno na portalu www.dragovoljac.hr i na portalu i na www.svijet.hr

83

pravih informacija o stanju u zemlji. Nadalje, ako ne znate poštivati one koji su se izborili za vašu slobodu, kako možete tražiti poštovanje od Boga? Zadužili smo svoju vlastitu djecu u svojoj vlastitoj zemlji!“

Gosp. Srećko Cvitanović (predstavnik hrvatskih branitelja zdruga „Nikola Šubić Zrinski”) je izjavio: „Postoji samo moja Hrvatska za koju sam ja odgovoran. I tako moramo svi reći, jer svatko je odgovoran. I ne smijemo dozvoliti da nas nitko gazi, niti obezvređuje“.

Prof. Ante Lauc je naglasio da je najvažniji ljudski kapital, i koliko je važno da ovom zemljom vladaju dobri, pošteni i pametni ljudi koji će svim građanima RH donesti dobrobit i blagostanje, a ne samo vladajućoj garnituri i odabranima. Također je naglasio važnost organiziranja poštenih građana koji jedino mogu biti oporba korupciji koja vlada ovom državom“.

Akademik Zvonimir Baletić je naglasio kako smo poslije rata preskočili fazu ekonomske obnove, te smo odmah započeli fazu razbijanja poduzeća i brzu privatizaciju istih, a u međuvremenu se naš potencijal stalno smanjivao. Naglasio je da se Stabilizacijski program iz 1993. godine pretvorio u dugoročni plan, što nije bilo u interesu ekonomije RH, jer je vodio u daljnje iscrpljivanje resursa: „Taj je program napravljen pod kontrolom vjerovnika i zato smo morali prihvatiti ekonomsku politiku koja je izvana diktirana. Mi ne možemo biti konkurenti sa skupim novcem, jer vlastita proizvodnja postaje preskupa, a na jeftinom uvozu smo više i više tonuli. Već 30 godina ova zemlja nije vidjela svoj razvoj i mi smo postali ovisnici. Stalno smo se zaduživali, i na mali razvojni potencijal nateretili smo teret otplate duga. Nažalost naša Vlada inzistira na istoj koncepciji, a zemlja tone sve dublje i dublje. Monetarna politika je od početka bila pogrešna“.

Ana Barković i Ana Miloš su prezentirali Potencijal mladih u RH, te naglasili probleme s kojima se susreće hrvatska mladež. Na tu temu se nadovezao i Roman Glas (Hrvatska mladež) ističući da već jedanaest godina radi na okupljanju mladih ljudi, ali je problem što nema mladih ljudi koji bi bili društveno odgovorni i koji su spremni nešto poduzeti da mladima bude bolje.

Nadalje, je gđa. Maja Jelinčić (predsjednica DSŽ) govorila o važnosti žena u društvu i politici danas te je spomenula koliko su žene pomagale za vrijeme Domovinskog rata u RH svojim muževima, djeci, očevima, te se osvrnula na situaciju koja vlada u RH posljednjih godina: „Pljačkanje svoje domovine je jedan vid terorizma. Ostavimo prošlost povjesničarima, jer prošlost nas dijeli, a budućnost nas spaja. Budućnost je naše zajedništvo!“

Skup je zaključio Niko Šoljak, istaknuvši da se već od 1991. radi na razjedinjenju hrvatskog korpusa, razjedinjavanju branitelja (883

84

udruge branitelja) i razjedinjavanju mladih (334 udruge mladih). „Narod se stalno stavlja u podređeni položaj. Hrvatski Svjetski Sabor je inicijator nove stranke, u kojoj nema podjele na lijevo i desno, i koja želi objediniti narod, znanstvenike, stručnjake te mlade koji žele iskrenu dobrobit svojoj zemlji. Hrvatski svjetski Sabor je organizirao tim nezavisnih stručnjaka koji su svoja znanja i sposobnosti stavili na raspolaganju narodu i državi.“

7. NEZAVISNI STRUČNJACI U SLUŽBI

NARODA I DRŽAVE HRVATSKE, Hrvatski svjetski Sabor je održao tri znanstvena skupa na temu

gospodarska obnova RH, sva tri sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Donosimo kratka izvješća s prvog znanstvenog skupa održanog 9. veljače 2010. godine. Temeljem izloženih radova i javnih rasprave utvrđeno je:

U Republici Hrvatskoj prisutna je kriza, - gospodarska, moralna i socijalna. Generalni zaključak proizlazi iz prezentiranih znanstvenih i stručnih radova i rasprava. U najkraćim crtama, ukratko naglasci iz njihovih razmišljanja:

1. Akademik Ivan Miloš – u okvirima izlaganja pod naslovom: „Nacionalni program gospodarske revitalizacije Hrvatske, s konkretnim programima i projektima za (FDI) Izravna inozemna ulaganja kapitala“, prezentirao je konkretne strateške kapitalne resurse s kojim stvarno Hrvatska raspolaže te izložio poslovno i strateško partnerstvo s partnerima iz zemlje i inozemstva, po načelu uspješnog gospodarstvenika, koji će pridonositi gospodarski razvijenu i socijalno bogatu zemlju, u korisnost svih građana.

Domaćinskim (ne sluganskim) upravljanjem sa samo jednim prometno-gospodarskim programom, a uz korištenje svojih realnih komparativnih prednosti Hrvatska može osigurati uvjete za kontinuirani porast svoga (BDP) bruto domaćeg proizvod za 4,5 % godišnje. Za stvarnu realizaciju ovoga razvojnog programa postoje zainteresirani investitori i materijalni resursi, a koji omogućava otvaranje više od 250.000 novih proizvodnih radnih mjesta.

2- Prof. dr. Slavjko Kulić, - „Globalna koncepcija razvoja života u Hrvatskoj“, ključnu problematiku koju generira sluganski odnos aktualne hrvatske vlasti prema svome europskom i svjetskom okruženju, u kojem dolazi do punog izražaja vazalstvo i dodvoravanje Hrvatskog Sabora i Vlade nekim političkim europskim i svjetskim centrima moći čime se ugrožava sloboda vlasti i društva.

85

3. Akademik Zvonimir Baletić, - Bankarski sustav - Hrvatska samostalna nacionalna banka je za gospodarstvo isto što je krv za održavanje života čovjeka.

4. Nada Landeka, - Pravni sustav Republike Hrvatske je anti-narodni. Treba ga temeljito mijenjati, kako bi bio u zaštiti pravde i slobode čovjeka. Treba biti postavljen tako da služi na čast, moralu i poštenju, a ne vladajućim strukturama i njihovoj zaštiti.

5. rof. dr. Ante Lauc, - Ljudski kapital (moralni, intelektualni i socijalni) za razvoj hrvatskog naroda“, ako se domaćinski i pravilno upotrebe u par godina Hrvatska može, po blagostanju, postati vodeća zemlja i država Europe.

6. Dr. Tomislav Sunić, - Dijaspora i Politika. Bez zajedništva domovinske i iseljene hrvatske nema boljeg sutra.

7. Pokojni Dr. Branimir Molak, - Energetika Hrvatske: „Hrvatska izvozi energente (npr. plin) unatoč tome što ih nema dovoljno niti za vlastite potrebe, a uz to ih krajnje neracionalno troši. Hrvatska 50 ili više posto ukupnih potreba za energentima namiruje iz uvoza. Racionalizacijom potrošnje energenata udio uvoza mogao bi se osjetno smanjiti (napose plina), a time i prekomjerno visoke cijene energenata u odnosu na kupovnu moć stanovnika RH.

8. Akademik Davorin Rudolf, - Međunarodno pravo i njegova dosljedna primjena je garant ravnopravnosti naroda svijeta.

9 . Prof.dr.sc. Slobodan Lang, - „Odgovornost za dobro“, Ključnu odgovornost za sadašnje stanje u RH snosi dodvaračka vlast i Vlada, koja odluke donosi prema nalozima svjetskih i europskih centara političke moći, na štetu hrvatske države i naroda. Dobro naroda treba da nadvlada interese pojedinca. Dobro je naše najjače oružje protiv zla.

10. Prof. dr. Davor Pavuna, - Povratak moralno-etičkih vrijednosti, znanstveno utemeljenih na katoličkoj civilizaciji. Promicati legalan brak kao osnovu hrvatstva. Zaštita časti i dostojanstva žene. Posebne stimulacije i prednosti za trudnice i obitelji s više djece. Omogućiti naobrazbu prema motiviranosti i sposobnosti. Kao što treba da bude etika medija iznad slobode medija tako i politika mora biti Prvo raditi, a onda upravljati. Prvo uspjeti, a onda se uspeti.

11. Pokojni prof. dr.sc. Juraj Plenković, - Socijalna briga je sastavnica općeg dobra. S obzirom na specifičnost našega društva - u svako planiranje i realiziranje treba biti uključena u strategiju razvitka.

12. Dr. sc. Majdandžić Lubomir, - Alternativna energija je budućnost za ekološki razvoj R.H.

13. prof. dr. Hrvoje Kačić, - „Proglasiti isključivim gospodarskim pojasom“, te povećati sigurnost priobalnog pojasa i

84

udruge branitelja) i razjedinjavanju mladih (334 udruge mladih). „Narod se stalno stavlja u podređeni položaj. Hrvatski Svjetski Sabor je inicijator nove stranke, u kojoj nema podjele na lijevo i desno, i koja želi objediniti narod, znanstvenike, stručnjake te mlade koji žele iskrenu dobrobit svojoj zemlji. Hrvatski svjetski Sabor je organizirao tim nezavisnih stručnjaka koji su svoja znanja i sposobnosti stavili na raspolaganju narodu i državi.“

7. NEZAVISNI STRUČNJACI U SLUŽBI

NARODA I DRŽAVE HRVATSKE, Hrvatski svjetski Sabor je održao tri znanstvena skupa na temu

gospodarska obnova RH, sva tri sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Donosimo kratka izvješća s prvog znanstvenog skupa održanog 9. veljače 2010. godine. Temeljem izloženih radova i javnih rasprave utvrđeno je:

U Republici Hrvatskoj prisutna je kriza, - gospodarska, moralna i socijalna. Generalni zaključak proizlazi iz prezentiranih znanstvenih i stručnih radova i rasprava. U najkraćim crtama, ukratko naglasci iz njihovih razmišljanja:

1. Akademik Ivan Miloš – u okvirima izlaganja pod naslovom: „Nacionalni program gospodarske revitalizacije Hrvatske, s konkretnim programima i projektima za (FDI) Izravna inozemna ulaganja kapitala“, prezentirao je konkretne strateške kapitalne resurse s kojim stvarno Hrvatska raspolaže te izložio poslovno i strateško partnerstvo s partnerima iz zemlje i inozemstva, po načelu uspješnog gospodarstvenika, koji će pridonositi gospodarski razvijenu i socijalno bogatu zemlju, u korisnost svih građana.

Domaćinskim (ne sluganskim) upravljanjem sa samo jednim prometno-gospodarskim programom, a uz korištenje svojih realnih komparativnih prednosti Hrvatska može osigurati uvjete za kontinuirani porast svoga (BDP) bruto domaćeg proizvod za 4,5 % godišnje. Za stvarnu realizaciju ovoga razvojnog programa postoje zainteresirani investitori i materijalni resursi, a koji omogućava otvaranje više od 250.000 novih proizvodnih radnih mjesta.

2- Prof. dr. Slavjko Kulić, - „Globalna koncepcija razvoja života u Hrvatskoj“, ključnu problematiku koju generira sluganski odnos aktualne hrvatske vlasti prema svome europskom i svjetskom okruženju, u kojem dolazi do punog izražaja vazalstvo i dodvoravanje Hrvatskog Sabora i Vlade nekim političkim europskim i svjetskim centrima moći čime se ugrožava sloboda vlasti i društva.

85

3. Akademik Zvonimir Baletić, - Bankarski sustav - Hrvatska samostalna nacionalna banka je za gospodarstvo isto što je krv za održavanje života čovjeka.

4. Nada Landeka, - Pravni sustav Republike Hrvatske je anti-narodni. Treba ga temeljito mijenjati, kako bi bio u zaštiti pravde i slobode čovjeka. Treba biti postavljen tako da služi na čast, moralu i poštenju, a ne vladajućim strukturama i njihovoj zaštiti.

5. rof. dr. Ante Lauc, - Ljudski kapital (moralni, intelektualni i socijalni) za razvoj hrvatskog naroda“, ako se domaćinski i pravilno upotrebe u par godina Hrvatska može, po blagostanju, postati vodeća zemlja i država Europe.

6. Dr. Tomislav Sunić, - Dijaspora i Politika. Bez zajedništva domovinske i iseljene hrvatske nema boljeg sutra.

7. Pokojni Dr. Branimir Molak, - Energetika Hrvatske: „Hrvatska izvozi energente (npr. plin) unatoč tome što ih nema dovoljno niti za vlastite potrebe, a uz to ih krajnje neracionalno troši. Hrvatska 50 ili više posto ukupnih potreba za energentima namiruje iz uvoza. Racionalizacijom potrošnje energenata udio uvoza mogao bi se osjetno smanjiti (napose plina), a time i prekomjerno visoke cijene energenata u odnosu na kupovnu moć stanovnika RH.

8. Akademik Davorin Rudolf, - Međunarodno pravo i njegova dosljedna primjena je garant ravnopravnosti naroda svijeta.

9 . Prof.dr.sc. Slobodan Lang, - „Odgovornost za dobro“, Ključnu odgovornost za sadašnje stanje u RH snosi dodvaračka vlast i Vlada, koja odluke donosi prema nalozima svjetskih i europskih centara političke moći, na štetu hrvatske države i naroda. Dobro naroda treba da nadvlada interese pojedinca. Dobro je naše najjače oružje protiv zla.

10. Prof. dr. Davor Pavuna, - Povratak moralno-etičkih vrijednosti, znanstveno utemeljenih na katoličkoj civilizaciji. Promicati legalan brak kao osnovu hrvatstva. Zaštita časti i dostojanstva žene. Posebne stimulacije i prednosti za trudnice i obitelji s više djece. Omogućiti naobrazbu prema motiviranosti i sposobnosti. Kao što treba da bude etika medija iznad slobode medija tako i politika mora biti Prvo raditi, a onda upravljati. Prvo uspjeti, a onda se uspeti.

11. Pokojni prof. dr.sc. Juraj Plenković, - Socijalna briga je sastavnica općeg dobra. S obzirom na specifičnost našega društva - u svako planiranje i realiziranje treba biti uključena u strategiju razvitka.

12. Dr. sc. Majdandžić Lubomir, - Alternativna energija je budućnost za ekološki razvoj R.H.

13. prof. dr. Hrvoje Kačić, - „Proglasiti isključivim gospodarskim pojasom“, te povećati sigurnost priobalnog pojasa i

86

osigurati razvoj pomorskog selektivnog ribarstva. Zaštititi more i sačuvati riblji fonda za sadašnje i buduće generacije“.

14. Ana Barković, - Apsolventica Političkih znanosti i Ana Miloš - „Potencijal mladih u Hrvatskoj nije iskorišten“, ali vidi perspektivu izlaska RH iz svekolikih poteškoća, ukoliko se razumno pristupi razvoju društva.

15. Mile Prpa dip. iur, - Nema potrebe za uvozom stranih radnika. Hrvati iz dijaspore mogu mnogo pridonijeti razvitku našeg društva i pomoći s iskustvima iz razvijenih država.

16. Prof. dr. sc. Mile Čuljat, - „Uskrsnuće hrvatske poljoprivrede“, utvrđuje da je moguće voditi našu poljoprivredu na najvišoj svjetskoj razini tehnologija, tehnike, prinosa, rentabilnosti i konkurentnosti. U tom cilju treba izići iz organizacijskog nereda i pristupiti zajedništvu. Ruralizirati prostor i na njemu organizirati pogone, u kojima će se proizvoditi ono što na tom području najbolje odgovara i što se može oduprijeti konkurenciji kvalitetom i cijenom na otvorenom globaliziranom tržištu.

17. Prof. Josip Jović, - Bio proizvodnja hrane jela i pića je budućnost Hrvatske.

18. Primarijus Nino Basanić, - Zdravstveni turizam je budućnost razvoja Hrvatske.

19. dr. Marko Frančišković, - Normalnim funkcioniranjem sustava RH i domaćinskim odnosom prema postojećim resursima hrvatsko je rješenje izlaska iz krize.

20. Saša Radović, dipl.ing., - Hrvatska je izgrađena na trulim temeljima. Temelje nećemo rušiti, ali ih moramo učvrstiti. Ukloniti svaki kriminal i blato, a zatim graditi Hrvatsku na zdravim temeljima.

Svim poštenim političarima treba skinuti etiketu „lopovi“. To znači da svi političari, i ne samo političari, nego i svi drugi, moraju u svako doba moći dokazati svoje visoke moralne kvalitete. Ukoliko to ne mogu, moraju vratiti ukradeno hrvatskom narodu putem zakonskog procesa. Hrvatski narod to mora provesti, može , vjerujemo da i hoće.

21. mr.sc. Niko Šoljak, - Dijaspora je „Hrvatski rudnik zlata“ (moralni, ljudski i financijski kapital ) su Hrvati koji žive i rade izvan domovine Hrvatske. Hrvatska mora širom otvoriti vrata i osigurati im uključenje u gospodarski i politički život Hrvatske. Hrvatskom narodu je Bog dao najljepši dio zemlje na svijetu (geografski položaj, zdravu vodu, planine, plodne ravnice, čisto more i otoke) Vrijeme je da s ljubavlju prihvatimo te božje darove.. Mržnju zamijenimo ljubavlju, zlo sa dobrim, kako bi Bogom date vrijednosti uživali.

87

22. Weisz Petar likovni umjetnik, - Olimpijada kulture u funkciji predstavljanja kulturološkog nacionalnog identiteta i poticanje hrvatskog kulturnog turizma.

23. Dr. Valdimr Bedekovic, - Turizam ( Zdravstveni, sportsko-rekreativni, znanstveni, nautički, kulturni, kongresni, seoski i dr.), uz poljoprivredu (prirodna zdrava jela i pića) te suvremene prateće djelatnosti potrebne za razvoj tih gospodarskih grana su hrvatske komparativne prednosti u odnosu na druge europske države. Uz korištenje postojećih resursa (ljudskih i prirodnih) Hrvatska osigurava sretnu i svijetlu budućnost.

24. Dr. Stjepan Murgić, - Hrvatska Svjetska Banka . Za nezavisnost naroda i države jedan od najvažniji segmenata je financijska samobitnost. Bez ekonomskog suvereniteta nema političkog suvereniteta. Hrvatska mora imati svoju međunarodnu komercijalnu banku. Ona mora biti financijski servis svih Hrvata diljem svijeta, ali otvorene i prema svim zainteresiranim klijentima. Zato imamo sve uvjete i program realizacije je u tijeku.

25. Stjepan Nikolić dipl. ing., - Zaštita voda, predstavio znanstveni program „Očuvanja i korištenje voda“, te program gospodarenjem otpadom.

26. Darko Petračić, - Potrebna je temeljna revizija pretvorbe i privatizacije sprovedene u Republici Hrvatskoj.

27. Srećko Cvitanović, - Zaštita nacionalnih interesa na svim područjima, uz puno uvažavanje interesa svih naroda svijeta, 29.

6.1. Podrške: Dražen Kozić, Predsjednik Hrvatskog Svjetskog Sabora

Švicarske, - Programe HSSD gospodarske i političke treba provesti u djelo.

Podršku programu Hrvatskom Svjetskom Saboru - svoj blagoslov dao je preuzvišeni kardinal Josip Bozanić sa željom da se ostvari zajedništvo Hrvatskog Naroda u domovini i svijetu .

Svoj blagoslov vizualnom slikom i riječju, programima HSSD putem kojih se u praksi realizira zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, uputio je kardinal vrh-bosanski Vinko Puljić, naglašivši: „Hvala Bogu da su Hrvati počeli vući kola u istom pravcu“, te biskup Franjo Komarica, koji je vizualmo slikom i riječju dao blagoslov programu i svim članovima HSSD.

Duhovno ću biti s Vama i moliti Svevišnjeg Boga - da se konačno pokrenu snage koje žele ostvarivati, na svim razinama, Hrvatsko zajedništvo.

86

osigurati razvoj pomorskog selektivnog ribarstva. Zaštititi more i sačuvati riblji fonda za sadašnje i buduće generacije“.

14. Ana Barković, - Apsolventica Političkih znanosti i Ana Miloš - „Potencijal mladih u Hrvatskoj nije iskorišten“, ali vidi perspektivu izlaska RH iz svekolikih poteškoća, ukoliko se razumno pristupi razvoju društva.

15. Mile Prpa dip. iur, - Nema potrebe za uvozom stranih radnika. Hrvati iz dijaspore mogu mnogo pridonijeti razvitku našeg društva i pomoći s iskustvima iz razvijenih država.

16. Prof. dr. sc. Mile Čuljat, - „Uskrsnuće hrvatske poljoprivrede“, utvrđuje da je moguće voditi našu poljoprivredu na najvišoj svjetskoj razini tehnologija, tehnike, prinosa, rentabilnosti i konkurentnosti. U tom cilju treba izići iz organizacijskog nereda i pristupiti zajedništvu. Ruralizirati prostor i na njemu organizirati pogone, u kojima će se proizvoditi ono što na tom području najbolje odgovara i što se može oduprijeti konkurenciji kvalitetom i cijenom na otvorenom globaliziranom tržištu.

17. Prof. Josip Jović, - Bio proizvodnja hrane jela i pića je budućnost Hrvatske.

18. Primarijus Nino Basanić, - Zdravstveni turizam je budućnost razvoja Hrvatske.

19. dr. Marko Frančišković, - Normalnim funkcioniranjem sustava RH i domaćinskim odnosom prema postojećim resursima hrvatsko je rješenje izlaska iz krize.

20. Saša Radović, dipl.ing., - Hrvatska je izgrađena na trulim temeljima. Temelje nećemo rušiti, ali ih moramo učvrstiti. Ukloniti svaki kriminal i blato, a zatim graditi Hrvatsku na zdravim temeljima.

Svim poštenim političarima treba skinuti etiketu „lopovi“. To znači da svi političari, i ne samo političari, nego i svi drugi, moraju u svako doba moći dokazati svoje visoke moralne kvalitete. Ukoliko to ne mogu, moraju vratiti ukradeno hrvatskom narodu putem zakonskog procesa. Hrvatski narod to mora provesti, može , vjerujemo da i hoće.

21. mr.sc. Niko Šoljak, - Dijaspora je „Hrvatski rudnik zlata“ (moralni, ljudski i financijski kapital ) su Hrvati koji žive i rade izvan domovine Hrvatske. Hrvatska mora širom otvoriti vrata i osigurati im uključenje u gospodarski i politički život Hrvatske. Hrvatskom narodu je Bog dao najljepši dio zemlje na svijetu (geografski položaj, zdravu vodu, planine, plodne ravnice, čisto more i otoke) Vrijeme je da s ljubavlju prihvatimo te božje darove.. Mržnju zamijenimo ljubavlju, zlo sa dobrim, kako bi Bogom date vrijednosti uživali.

87

22. Weisz Petar likovni umjetnik, - Olimpijada kulture u funkciji predstavljanja kulturološkog nacionalnog identiteta i poticanje hrvatskog kulturnog turizma.

23. Dr. Valdimr Bedekovic, - Turizam ( Zdravstveni, sportsko-rekreativni, znanstveni, nautički, kulturni, kongresni, seoski i dr.), uz poljoprivredu (prirodna zdrava jela i pića) te suvremene prateće djelatnosti potrebne za razvoj tih gospodarskih grana su hrvatske komparativne prednosti u odnosu na druge europske države. Uz korištenje postojećih resursa (ljudskih i prirodnih) Hrvatska osigurava sretnu i svijetlu budućnost.

24. Dr. Stjepan Murgić, - Hrvatska Svjetska Banka . Za nezavisnost naroda i države jedan od najvažniji segmenata je financijska samobitnost. Bez ekonomskog suvereniteta nema političkog suvereniteta. Hrvatska mora imati svoju međunarodnu komercijalnu banku. Ona mora biti financijski servis svih Hrvata diljem svijeta, ali otvorene i prema svim zainteresiranim klijentima. Zato imamo sve uvjete i program realizacije je u tijeku.

25. Stjepan Nikolić dipl. ing., - Zaštita voda, predstavio znanstveni program „Očuvanja i korištenje voda“, te program gospodarenjem otpadom.

26. Darko Petračić, - Potrebna je temeljna revizija pretvorbe i privatizacije sprovedene u Republici Hrvatskoj.

27. Srećko Cvitanović, - Zaštita nacionalnih interesa na svim područjima, uz puno uvažavanje interesa svih naroda svijeta, 29.

6.1. Podrške: Dražen Kozić, Predsjednik Hrvatskog Svjetskog Sabora

Švicarske, - Programe HSSD gospodarske i političke treba provesti u djelo.

Podršku programu Hrvatskom Svjetskom Saboru - svoj blagoslov dao je preuzvišeni kardinal Josip Bozanić sa željom da se ostvari zajedništvo Hrvatskog Naroda u domovini i svijetu .

Svoj blagoslov vizualnom slikom i riječju, programima HSSD putem kojih se u praksi realizira zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, uputio je kardinal vrh-bosanski Vinko Puljić, naglašivši: „Hvala Bogu da su Hrvati počeli vući kola u istom pravcu“, te biskup Franjo Komarica, koji je vizualmo slikom i riječju dao blagoslov programu i svim članovima HSSD.

Duhovno ću biti s Vama i moliti Svevišnjeg Boga - da se konačno pokrenu snage koje žele ostvarivati, na svim razinama, Hrvatsko zajedništvo.

88

Budite blagoslovljeni, poručio je dr. fra Smiljan - Dragan Kožul, O.F.M.

Zajedništvo je prava riječ i božanska vrednota ukoliko prepoznajemo ZAJEDNIČKO DOBRO kao društvenu vrednotu za koju se trebamo osobno i zajednički žrtvovati. Jednostavno - ne postoji LJUBAV bez ŽRTVE.. Vama blagoslov i uspjeh - želi fra Marijan Glamočak iz Australije.

Podršku programima HSSD daju: - voditelj „Hrvatskog Radija Vancouver“ gosp. Zlatko Jelinčić, - voditelj „Hrvatskog radija Tasmania Australija“ Zvonimir

Vugrinčić, - voditelj Radio emisije KROS gosp. Vlado Bulić iz Njemačke. 8. PREDSJEDNICE VLADE, MOŽETE SPASITI

SEBE I HRVATSKI NAROD OD KATASTROFE!

Foto Hrvatska Neodgovorno je, podcjenjivački i ponižavajuće za Hrvatski

Narod u Domovini i svijetu te za Državu Hrvatsku da Vi, kao predsjednica Vlade javno, tvrdite da podržavate gospodarstvenike i gospodarsko-investicijske programe u RH. Gospođo predsjednice, Vaša tvrdnja nije točna, te Vas molimo da ne dovodite u zabludu Hrvate u zemlji i svijetu, koji posjeduju razvojni kapital i žele investirati u Hrvatsku, a najvažniju kočnicu za sve zdrave investicije u Hrvatsku

89

predstavlja Vlada RH, kojoj ste Vi predsjednica - stoji u otvorenom pismu koje je hrvatskoj premijerki poručio Hrvatski Svjetski Sabor.

U pismu je jasno naznačen i stav kako „program Gospodarske Obnove RH ne mogu prihvatiti oni koju su Hrvatsku doveli do ponora i koji su veću ponoru i koji svim silama žele i premijerku i hrvatski narod povući u ponor“ te kako je Kosor takvima „jedina slamka spasa“. Predsjednici Vlade se iskazala i vjera kako neće dozvoliti da je ''za sobom povuku oni koji su već u ponoru''.

- Radi se o pojedincima koje ni Vi ne možete više spasiti, ali možete spasiti sebe, Hrvatski Narod i Državu Hrvatsku od katastrofe - rečeno je iz Hrvatskog Svjetskog Sabora.

Otvoreno pismo Hrvatskog Svjetskog Sabora premijerki Jadranki Kosor koje potpisuje Niko Šoljak donosimo u cijelosti:

Neodgovorno je, podcjenjivački i ponižavajuće za Hrvatski Narod u Domovini i svijetu te za Državu Hrvatsku da Vi, kao predsjednica Vlade javno, tvrdite da podržavate gospodarstvenike i gospodarsko-investicijske programe u RH. Gospođo predsjednice Vaša tvrdnja nije točna te Vas molimo da ne dovodite u zabludu Hrvate u zemlji i svijetu, koji posjeduju razvojni kapital i žele investirati u Hrvatsku, a najvažniju kočnicu za sve zdrave investicije u Hrvatsku predstavlja Vlada RH, kojoj ste Vi predsjednica.

Očekujemo od Vas da nas pod hitno pozovete i u nazočnosti Vašeg gospodarskog vijeća saslušate našu Strategiju izlaska Hrvatske iz teške gospodarske i moralne krize za što ćemo Vam oduzeti oko 15 minuta dragocjenog vremena. Bili bi zahvalni Vama i Vašim savjetnicima za gospodarstvo, da pokušaju dokazati da naša Strategija nema nikakvu vrijednost ili da Vas uvjere da ovaj Gospodarski program treba prihvatiti i to odmah, jer naša Domovina tone u duboku provaliju bez dna. Mi smo spremni baciti u smeće petnaest godišnji rad neovisnih hrvatskih stručnjaka i Hrvatskog Svjetskog Sabora kao koordinatora, ako se dokaže da ova Strategija nije dobra.

„Neodgovorno je, podcjenjivački i ponižavajuće za Hrvatski Narod u Domovini i svijetu te za Državu Hrvatsku da Vi, kao predsjednica Vlade javno, tvrdite da podržavate gospodarstvenike i gospodarsko-investicijske programe u RH. Gospođo predsjednice Vaša tvrdnja nije točna te Vas molimo da ne dovodite u zabludu Hrvate u zemlji i svijetu, koji posjeduju razvojni kapital i žele investirati u Hrvatsku, a najvažniju kočnicu za sve zdrave investicije u Hrvatsku predstavlja Vlada RH, kojoj ste Vi predsjednica.

Niko Šoljak, Hrvatski Svjetski Sabor

88

Budite blagoslovljeni, poručio je dr. fra Smiljan - Dragan Kožul, O.F.M.

Zajedništvo je prava riječ i božanska vrednota ukoliko prepoznajemo ZAJEDNIČKO DOBRO kao društvenu vrednotu za koju se trebamo osobno i zajednički žrtvovati. Jednostavno - ne postoji LJUBAV bez ŽRTVE.. Vama blagoslov i uspjeh - želi fra Marijan Glamočak iz Australije.

Podršku programima HSSD daju: - voditelj „Hrvatskog Radija Vancouver“ gosp. Zlatko Jelinčić, - voditelj „Hrvatskog radija Tasmania Australija“ Zvonimir

Vugrinčić, - voditelj Radio emisije KROS gosp. Vlado Bulić iz Njemačke. 8. PREDSJEDNICE VLADE, MOŽETE SPASITI

SEBE I HRVATSKI NAROD OD KATASTROFE!

Foto Hrvatska Neodgovorno je, podcjenjivački i ponižavajuće za Hrvatski

Narod u Domovini i svijetu te za Državu Hrvatsku da Vi, kao predsjednica Vlade javno, tvrdite da podržavate gospodarstvenike i gospodarsko-investicijske programe u RH. Gospođo predsjednice, Vaša tvrdnja nije točna, te Vas molimo da ne dovodite u zabludu Hrvate u zemlji i svijetu, koji posjeduju razvojni kapital i žele investirati u Hrvatsku, a najvažniju kočnicu za sve zdrave investicije u Hrvatsku

89

predstavlja Vlada RH, kojoj ste Vi predsjednica - stoji u otvorenom pismu koje je hrvatskoj premijerki poručio Hrvatski Svjetski Sabor.

U pismu je jasno naznačen i stav kako „program Gospodarske Obnove RH ne mogu prihvatiti oni koju su Hrvatsku doveli do ponora i koji su veću ponoru i koji svim silama žele i premijerku i hrvatski narod povući u ponor“ te kako je Kosor takvima „jedina slamka spasa“. Predsjednici Vlade se iskazala i vjera kako neće dozvoliti da je ''za sobom povuku oni koji su već u ponoru''.

- Radi se o pojedincima koje ni Vi ne možete više spasiti, ali možete spasiti sebe, Hrvatski Narod i Državu Hrvatsku od katastrofe - rečeno je iz Hrvatskog Svjetskog Sabora.

Otvoreno pismo Hrvatskog Svjetskog Sabora premijerki Jadranki Kosor koje potpisuje Niko Šoljak donosimo u cijelosti:

Neodgovorno je, podcjenjivački i ponižavajuće za Hrvatski Narod u Domovini i svijetu te za Državu Hrvatsku da Vi, kao predsjednica Vlade javno, tvrdite da podržavate gospodarstvenike i gospodarsko-investicijske programe u RH. Gospođo predsjednice Vaša tvrdnja nije točna te Vas molimo da ne dovodite u zabludu Hrvate u zemlji i svijetu, koji posjeduju razvojni kapital i žele investirati u Hrvatsku, a najvažniju kočnicu za sve zdrave investicije u Hrvatsku predstavlja Vlada RH, kojoj ste Vi predsjednica.

Očekujemo od Vas da nas pod hitno pozovete i u nazočnosti Vašeg gospodarskog vijeća saslušate našu Strategiju izlaska Hrvatske iz teške gospodarske i moralne krize za što ćemo Vam oduzeti oko 15 minuta dragocjenog vremena. Bili bi zahvalni Vama i Vašim savjetnicima za gospodarstvo, da pokušaju dokazati da naša Strategija nema nikakvu vrijednost ili da Vas uvjere da ovaj Gospodarski program treba prihvatiti i to odmah, jer naša Domovina tone u duboku provaliju bez dna. Mi smo spremni baciti u smeće petnaest godišnji rad neovisnih hrvatskih stručnjaka i Hrvatskog Svjetskog Sabora kao koordinatora, ako se dokaže da ova Strategija nije dobra.

„Neodgovorno je, podcjenjivački i ponižavajuće za Hrvatski Narod u Domovini i svijetu te za Državu Hrvatsku da Vi, kao predsjednica Vlade javno, tvrdite da podržavate gospodarstvenike i gospodarsko-investicijske programe u RH. Gospođo predsjednice Vaša tvrdnja nije točna te Vas molimo da ne dovodite u zabludu Hrvate u zemlji i svijetu, koji posjeduju razvojni kapital i žele investirati u Hrvatsku, a najvažniju kočnicu za sve zdrave investicije u Hrvatsku predstavlja Vlada RH, kojoj ste Vi predsjednica.

Niko Šoljak, Hrvatski Svjetski Sabor

90

Sve ovo poduzimamo s ciljem - da se više ne igramo gluhih telefona i da Vama, kao ključnoj državnoj funkciji i osobi koja drži, u svojim rukama, sudbinu naše Domovine, bude savjest čista pred hrvatskom javnošću i hrvatskim pukom.

Jasno nam je da Program gospodarske obnove RH ne mogu prihvatiti oni koju su Hrvatsku doveli do ponora i koji su veću ponoru i koji svim silama žele i Vas i hrvatski narod povući u ponor. Vi ste njima jedina slamka spasa. Vjerujemo da ćete imati snage i mudrosti okrenuti se budućnosti, zdravim gospodarskim programima, moralu i moralnim vrijednostima te da nećete dozvoliti da Vas, sa sobom, povuku pojedinci oko Vas koji su, kao osobe, već u ponoru. Radi se o pojedincima koje ni Vi ne možete više spasiti, ali možete spasiti sebe, Hrvatski Narod i Državu Hrvatsku od katastrofe.

Ujedno Vas moramo izvijestiti da popis razvojnih gospodarskih projekata, koje ste djelomično prepisali iz ove naše Strategije i kojega ste jučer objavili u sredstvima javnog priopćavanja, pokazuje da naša Vlada uopće nema nikakvu strategiju i koncepciju nego partizanski, kroz političke pamflete, izbacuje neke nazive nekakvih projekata koji se ne mogu korisno primijeniti na način kako prezentirani, pa ne znače zaista ništa više od običnog pokušaja obmanjivanja hrvatskog naroda s jalovim obećanjima, kao i do sada.

Dokaz da Vi Vaša Vlada ne prihvaćate zdrave programe iznosimo slijedeće:

Dokaze: U privitku br. 1. i 2 Dana 9. rujna 2010. godine održan je završni znanstveni skup, u

organizaciji HSSD, o programu gospodarske obnove RH. Na taj Skup je pozvana Vlada RH i njeno Gospodarsko Vijeće da argumentirano prihvati ili pobije predloženi Gospodarski program RH, ako ga prihvati da se počne s njegovom realizacijom.

Nitko od Vlade (barem ne službeno) nije se pojavio na Znanstvenom Skupu niti prihvatio ili odbio ponuđeni Program gospodarske obnove RH. Program, putem kojeg se može investirati u Hrvatsku cca. 55 milijardi EUR-a, osigurava otvaranje novih 350 tisuća radnih mjesta, bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje m2 hrvatske zemlje.

„Gospođo Predsjednice Vlade RH, Vi i Vaš Tim ignorirate sve prijedloge, ignorirate certifikat Europske unije, kojim garantira svojim investitorima ulaganje kapitala u ovaj program. Ignorirate 15 godišnji stručni rad hrvatskih neovisnih stručnjaka, vjerojatno zato što su neovisni i što žele dobro Hrvatskoj, što su njihovi programi zdravi, bez mita i korupcije bez postotka Vama ili Vašim ministrima. Ovo je zdravi program koji Hrvatskoj i Hrvatskom Narodu osigurava budućnost u

91

narednih 50 godina, koji Hrvatskoj osigurava da bude najrazvijenija zemlja Europe, koji Hrvatskoj osigurava da bude partner Europi, a ne sluga.

Niko Šoljak, Hrvatski Svjetski Sabor Gospođo predsjednice u Hrvatskoj su održana 3 znanstvena

skupa sva tri u Hrvatskoj nacionalnoj Knjižnici. Sa skupa od 9. veljače 2010. g. jedino je „Glas Koncila“, u broju 10. izvjesio hrvatsku javnost i dao tračak nade hrvatskom puku da će izaći iz teške gospodarske i moralne krize. Dana 17. lipnja 2010., na koji ste uredno pozvani Vi i Vaše stručne službe, nitko se nije odazvao, ovaj put ni „Glas Koncila“, a ni drugi mediji ni riječi nisu napisali o ovom znanstvenom skupu. Treći, završni, skup je održan 9. rujna 2010. g. za koji ste uredno dobili poziv Vi i vaše službe, a posebno je zamoljeno Vaše Gospodarsko Vijeće da se argumentirano očituje o Programu Gospodarske obnove RH. Ni Vi ni itko od Vašeg Gospodarskog vijeća nije se odazvao.

Gospođo Predsjednice Vlade RH, Vi i Vaš Tim ignorirate sve prijedloge, ignorirate certifikat Europske unije, kojim garantira svojim investitorima ulaganje kapitala u ovaj program. Ignorirate 15 godišnji stručni rad hrvatskih neovisnih stručnjaka, vjerojatno zato što su neovisni i što žele dobro Hrvatskoj, što su njihovi programi zdravi, bez mita i korupcije bez postotka Vama ili Vašim ministrima. Ovo je zdravi program koji Hrvatskoj i Hrvatskom Narodu osigurava budućnost u narednih 50 godina, koji Hrvatskoj osigurava da bude najrazvijenija zemlja Europe, koji Hrvatskoj osigurava da bude partner Europi, a ne sluga.

Gospođo predsjednice Vlade RH dužni ste Hrvatskom Narodu govoriti istinu. Dužni ste dati i odgovor na svako, Vama postavljeno, pitanje. Dužni ste po Ustavu RH voditi brigu o Narodu i Državi Hrvatskoj. Prema tome ne možete se ignorantski odnositi prema inicijativama građana, posebno ne kada su oni vezani za nacionalni interes Hrvatske i njezinoga naroda te države Hrvatske. Očekujemo od Vas poziv ili pismeni otvoreni odgovor kao što je otvoreno i ovo pismo upućeno Vama.

90

Sve ovo poduzimamo s ciljem - da se više ne igramo gluhih telefona i da Vama, kao ključnoj državnoj funkciji i osobi koja drži, u svojim rukama, sudbinu naše Domovine, bude savjest čista pred hrvatskom javnošću i hrvatskim pukom.

Jasno nam je da Program gospodarske obnove RH ne mogu prihvatiti oni koju su Hrvatsku doveli do ponora i koji su veću ponoru i koji svim silama žele i Vas i hrvatski narod povući u ponor. Vi ste njima jedina slamka spasa. Vjerujemo da ćete imati snage i mudrosti okrenuti se budućnosti, zdravim gospodarskim programima, moralu i moralnim vrijednostima te da nećete dozvoliti da Vas, sa sobom, povuku pojedinci oko Vas koji su, kao osobe, već u ponoru. Radi se o pojedincima koje ni Vi ne možete više spasiti, ali možete spasiti sebe, Hrvatski Narod i Državu Hrvatsku od katastrofe.

Ujedno Vas moramo izvijestiti da popis razvojnih gospodarskih projekata, koje ste djelomično prepisali iz ove naše Strategije i kojega ste jučer objavili u sredstvima javnog priopćavanja, pokazuje da naša Vlada uopće nema nikakvu strategiju i koncepciju nego partizanski, kroz političke pamflete, izbacuje neke nazive nekakvih projekata koji se ne mogu korisno primijeniti na način kako prezentirani, pa ne znače zaista ništa više od običnog pokušaja obmanjivanja hrvatskog naroda s jalovim obećanjima, kao i do sada.

Dokaz da Vi Vaša Vlada ne prihvaćate zdrave programe iznosimo slijedeće:

Dokaze: U privitku br. 1. i 2 Dana 9. rujna 2010. godine održan je završni znanstveni skup, u

organizaciji HSSD, o programu gospodarske obnove RH. Na taj Skup je pozvana Vlada RH i njeno Gospodarsko Vijeće da argumentirano prihvati ili pobije predloženi Gospodarski program RH, ako ga prihvati da se počne s njegovom realizacijom.

Nitko od Vlade (barem ne službeno) nije se pojavio na Znanstvenom Skupu niti prihvatio ili odbio ponuđeni Program gospodarske obnove RH. Program, putem kojeg se može investirati u Hrvatsku cca. 55 milijardi EUR-a, osigurava otvaranje novih 350 tisuća radnih mjesta, bez novih državnih zaduživanja i bez prodaje m2 hrvatske zemlje.

„Gospođo Predsjednice Vlade RH, Vi i Vaš Tim ignorirate sve prijedloge, ignorirate certifikat Europske unije, kojim garantira svojim investitorima ulaganje kapitala u ovaj program. Ignorirate 15 godišnji stručni rad hrvatskih neovisnih stručnjaka, vjerojatno zato što su neovisni i što žele dobro Hrvatskoj, što su njihovi programi zdravi, bez mita i korupcije bez postotka Vama ili Vašim ministrima. Ovo je zdravi program koji Hrvatskoj i Hrvatskom Narodu osigurava budućnost u

91

narednih 50 godina, koji Hrvatskoj osigurava da bude najrazvijenija zemlja Europe, koji Hrvatskoj osigurava da bude partner Europi, a ne sluga.

Niko Šoljak, Hrvatski Svjetski Sabor Gospođo predsjednice u Hrvatskoj su održana 3 znanstvena

skupa sva tri u Hrvatskoj nacionalnoj Knjižnici. Sa skupa od 9. veljače 2010. g. jedino je „Glas Koncila“, u broju 10. izvjesio hrvatsku javnost i dao tračak nade hrvatskom puku da će izaći iz teške gospodarske i moralne krize. Dana 17. lipnja 2010., na koji ste uredno pozvani Vi i Vaše stručne službe, nitko se nije odazvao, ovaj put ni „Glas Koncila“, a ni drugi mediji ni riječi nisu napisali o ovom znanstvenom skupu. Treći, završni, skup je održan 9. rujna 2010. g. za koji ste uredno dobili poziv Vi i vaše službe, a posebno je zamoljeno Vaše Gospodarsko Vijeće da se argumentirano očituje o Programu Gospodarske obnove RH. Ni Vi ni itko od Vašeg Gospodarskog vijeća nije se odazvao.

Gospođo Predsjednice Vlade RH, Vi i Vaš Tim ignorirate sve prijedloge, ignorirate certifikat Europske unije, kojim garantira svojim investitorima ulaganje kapitala u ovaj program. Ignorirate 15 godišnji stručni rad hrvatskih neovisnih stručnjaka, vjerojatno zato što su neovisni i što žele dobro Hrvatskoj, što su njihovi programi zdravi, bez mita i korupcije bez postotka Vama ili Vašim ministrima. Ovo je zdravi program koji Hrvatskoj i Hrvatskom Narodu osigurava budućnost u narednih 50 godina, koji Hrvatskoj osigurava da bude najrazvijenija zemlja Europe, koji Hrvatskoj osigurava da bude partner Europi, a ne sluga.

Gospođo predsjednice Vlade RH dužni ste Hrvatskom Narodu govoriti istinu. Dužni ste dati i odgovor na svako, Vama postavljeno, pitanje. Dužni ste po Ustavu RH voditi brigu o Narodu i Državi Hrvatskoj. Prema tome ne možete se ignorantski odnositi prema inicijativama građana, posebno ne kada su oni vezani za nacionalni interes Hrvatske i njezinoga naroda te države Hrvatske. Očekujemo od Vas poziv ili pismeni otvoreni odgovor kao što je otvoreno i ovo pismo upućeno Vama.

92

8. OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE RH ZORANU MILANOVIĆU

HRVATSKI SVJETSKI SABOR Broj: 01-1-15/2014. Poreč, 11. srpnja. 2014. godine OTVORENO PISMO

REPUBLIKA HRVATSKA

Predsjedniku Vlade gosp. Zoranu Milanoviću

Poštovani gospodine Predsjedniče!

1. MOLIMO VAS SPASITE SEBE, SDP, NAROD I DRŽAVU HRVATSKU.

2. MOLIMO HRVATSKE MEDIJE DA SVOJ ODNOS PREMA NARODU I DRŽAVI HRVATSKOJ PROMIJENE ZA 1800 U KORIST NARODA I DRŽAVE HRVATSKE.

3. POZIVAMO HRVATE DILJEM SVIJETA DA ZAŠTITE NAROD I DRŽAVU HRVTSKU OD MORALNOG I FINANCIJSKOG BANKROTA. (1) Vi možete ako hoćete spasiti sebe, svoju političku stranku,

hrvatski narod i državu Hrvatsku. Dovoljno je da prihvatite gospodarske programe, koje je prihvatila EU 28.06.2010. godine. Radi se o razvojnim programima koje je, na neki način, prihvatila i Vlada RH potpisom tih programa od strane tadašnjih dužnosnika u Vladi RH na Szczecinskoj deklaraciji. Radi se strateškim Programima koji se mogu realizirati bez novih zaduživanja Hrvatske države i bez prodaje 1m2 hrvatske zemlje, a to su:

1) Izgradnja nizinske, dvokolosiječne i elektrificirane željezničke pruge Rijeka – Zagreb – Botovo.

2) Izgradnja matičnog kontejnerskog terminala „Zagrebačko pristanište“.

3) Izgradnja velikog poslovno-logističkog čvorišta „Miklavlje“.

4) Razvoj „Međunarodnog poslovnog centra Karlovac” 93

5) Izgradnja mreže željezničkih pruga između lučkih terminala i logističkih čvorišta za

6) unutarnji (interni) prijevoz kontejnera po strogom normativu matičnih brodova od 75 TEU/h:

- Priprema izgradnje novog matičnog terminala

„Omišalj“ na otoku Krku. - Izgradnja novog željezničko-cestovnog mosta kopno

– otok Krk. - Izgradnja novog ranžirnog kolodvora „Kraljevica“. - Izgradnja IMONODE željezničke pruge Rijeka –

Koper – Trieste. - Izgradnja plovnog kanala Dunav – Sava (Vukovar –

Šamac). - Izgradnja konsolidacijskog strateškog čvorišta

„Rugvica“ kod Zagreba – Karlovca. Prošle su četiri godine od prihvaćanja strateških program od

strane EU, a niti jedna hrvatska vlada nije napravila niti prvi korak za njihovu pripremu i realizaciju iako je jasno da bi se njihovom realizacijom Hrvatska pretvorila u raj na zemlji.

Vodeći ljudi EU pitaju se: Što se to u Hrvatskoj događa? Zašto Hrvati ne žele svoj vlastiti gospodarski razvoj, kojega im omogućavaju njihovi strateški resursi nego srljaju u sve veću i još veću gospodarsku i moralnu krizu?

Hrvatskoj se približava tzv. grčki sindrom, odnosno svojevrsna prinudna uprava ako odmah ne krene u razvoj i realizaciju investicija za koje su osigurana sredstva.

Gospodine Predsjedniče! Tim hrvatskih stručnjaka, iz zemlje i svijeta, spreman je za pripremu realizacije i primjenu navedenih strateških programa u roku od 3 do 6 mjeseci kojim se može osigurati otvaranje najmanje 150.000 novih radnih mjesta, povećavanje BDP minimalno 4,5% godišnje, izlazak iz recesije itd., a sve to bez bilo kakvih državnih zaduživanja i bez bilo kakve prodaje hrvatskog teritorija.

Molimo Vas, gospodine Predsjedniče, izdignite se iznad osobnih i uskih partikularnih interesa i osigurajte hrvatskom narodu i Državi Hrvatskoj sretnu budućnost. Vi to znate i možete, a mi Vas molimo da to napravite odmah bez odgađanja i da tako spasite sebe, stranku SDP, kojoj ste predsjednik, narod i Državu Hrvatsku.

(2) Pozivamo hrvatske medije, Hrvatsku radio i televiziju, sve tiskovine i druga sredstva javnog priopćavanja da prestanu skrivati

92

8. OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE RH ZORANU MILANOVIĆU

HRVATSKI SVJETSKI SABOR Broj: 01-1-15/2014. Poreč, 11. srpnja. 2014. godine OTVORENO PISMO

REPUBLIKA HRVATSKA

Predsjedniku Vlade gosp. Zoranu Milanoviću

Poštovani gospodine Predsjedniče!

1. MOLIMO VAS SPASITE SEBE, SDP, NAROD I DRŽAVU HRVATSKU.

2. MOLIMO HRVATSKE MEDIJE DA SVOJ ODNOS PREMA NARODU I DRŽAVI HRVATSKOJ PROMIJENE ZA 1800 U KORIST NARODA I DRŽAVE HRVATSKE.

3. POZIVAMO HRVATE DILJEM SVIJETA DA ZAŠTITE NAROD I DRŽAVU HRVTSKU OD MORALNOG I FINANCIJSKOG BANKROTA. (1) Vi možete ako hoćete spasiti sebe, svoju političku stranku,

hrvatski narod i državu Hrvatsku. Dovoljno je da prihvatite gospodarske programe, koje je prihvatila EU 28.06.2010. godine. Radi se o razvojnim programima koje je, na neki način, prihvatila i Vlada RH potpisom tih programa od strane tadašnjih dužnosnika u Vladi RH na Szczecinskoj deklaraciji. Radi se strateškim Programima koji se mogu realizirati bez novih zaduživanja Hrvatske države i bez prodaje 1m2 hrvatske zemlje, a to su:

1) Izgradnja nizinske, dvokolosiječne i elektrificirane željezničke pruge Rijeka – Zagreb – Botovo.

2) Izgradnja matičnog kontejnerskog terminala „Zagrebačko pristanište“.

3) Izgradnja velikog poslovno-logističkog čvorišta „Miklavlje“.

4) Razvoj „Međunarodnog poslovnog centra Karlovac” 93

5) Izgradnja mreže željezničkih pruga između lučkih terminala i logističkih čvorišta za

6) unutarnji (interni) prijevoz kontejnera po strogom normativu matičnih brodova od 75 TEU/h:

- Priprema izgradnje novog matičnog terminala

„Omišalj“ na otoku Krku. - Izgradnja novog željezničko-cestovnog mosta kopno

– otok Krk. - Izgradnja novog ranžirnog kolodvora „Kraljevica“. - Izgradnja IMONODE željezničke pruge Rijeka –

Koper – Trieste. - Izgradnja plovnog kanala Dunav – Sava (Vukovar –

Šamac). - Izgradnja konsolidacijskog strateškog čvorišta

„Rugvica“ kod Zagreba – Karlovca. Prošle su četiri godine od prihvaćanja strateških program od

strane EU, a niti jedna hrvatska vlada nije napravila niti prvi korak za njihovu pripremu i realizaciju iako je jasno da bi se njihovom realizacijom Hrvatska pretvorila u raj na zemlji.

Vodeći ljudi EU pitaju se: Što se to u Hrvatskoj događa? Zašto Hrvati ne žele svoj vlastiti gospodarski razvoj, kojega im omogućavaju njihovi strateški resursi nego srljaju u sve veću i još veću gospodarsku i moralnu krizu?

Hrvatskoj se približava tzv. grčki sindrom, odnosno svojevrsna prinudna uprava ako odmah ne krene u razvoj i realizaciju investicija za koje su osigurana sredstva.

Gospodine Predsjedniče! Tim hrvatskih stručnjaka, iz zemlje i svijeta, spreman je za pripremu realizacije i primjenu navedenih strateških programa u roku od 3 do 6 mjeseci kojim se može osigurati otvaranje najmanje 150.000 novih radnih mjesta, povećavanje BDP minimalno 4,5% godišnje, izlazak iz recesije itd., a sve to bez bilo kakvih državnih zaduživanja i bez bilo kakve prodaje hrvatskog teritorija.

Molimo Vas, gospodine Predsjedniče, izdignite se iznad osobnih i uskih partikularnih interesa i osigurajte hrvatskom narodu i Državi Hrvatskoj sretnu budućnost. Vi to znate i možete, a mi Vas molimo da to napravite odmah bez odgađanja i da tako spasite sebe, stranku SDP, kojoj ste predsjednik, narod i Državu Hrvatsku.

(2) Pozivamo hrvatske medije, Hrvatsku radio i televiziju, sve tiskovine i druga sredstva javnog priopćavanja da prestanu skrivati

94

istinu od hrvatskog naroda te da hrvatske građane upoznaju sa zdravim gospodarskim programima, koji hrvatskom narodu osiguravaju blagostanje najmanje u narednih 50 godina.

Kratko obrazloženje, kroz službene dokumente: (a) Gospodine predsjedniče, u Hrvatskoj su održana 3 znanstvena

skupa u prostorijama „Hrvatske nacionalne knjižnice“. Sa skupa održanog 09. veljače 2010. g. jedino je „Glas Koncila“, čije je urednik vlč. Ivan Miklenić, u broju 10., izvijestio hrvatsku javnost i dao tračak nade hrvatskom puku da će izaći iz teške gospodarske i moralne krize (privitak broj 1.). I na slijedeći skup koji je održan 17. lipnja 2010., ponovno je uredno pozvana Vlada RH na akciju, ali se nitko nije odazvao, ovaj put ni „Glas Koncila“, kao ni drugi mediji. Treći, završni, skup održan je 09. rujna 2010. g. za koji je Vlada uredno dobila poziv, a posebno je zamoljeno Gospodarsko Vijeće da se argumentirano očituje o Programu Gospodarske obnove RH. Nitko od Vlade i Gospodarskog vijeća nije se odazvao. Nije pomogao ni certifikat Europske unije, kojim EU jamči svojim investitorima ulaganje kapitala u ove gospodarske programe (Preslika u privitku broj 3.). Ti programi su kapitalno djelo čijim se ne prihvaćanjem ignorira 15 godišnji stručni rad hrvatskih neovisnih stručnjaka vjerojatno zato što su neovisni i što žele dobro Hrvatskoj, što su njihovi programi zdravi, bez mita i korupcije bez postotka Predsjedniku Vlade i ministrima. Ovo je zdravi program koji Hrvatskoj i hrvatskom narodu osigurava blagostanje u narednih 50 godina, koji Hrvatskoj osigurava da postane najrazvijenija zemlja Europe, koji Hrvatskoj osigurava da postane partner Europi, a ne njena sluga.7

Jasno nam je da navedene gospodarske programe ne mogu prihvatiti oni koju su Hrvatsku doveli do ponora i koji su već u ponoru i koji svim silama žele i Vas i hrvatski narod povući u ponor. Vjerujemo da ćete imati snage i mudrosti okrenuti se budućnosti, zdravim gospodarskim programima, moralu i moralnim vrijednostima te da nećete dozvoliti da Vas, sa sobom, povuku pojedinci koji su, kao osobe, već u ponoru. Radi se o pojedincima koje ni Vi ne možete više spasiti, ali možete spasiti sebe, Hrvatski Narod i Državu Hrvatsku od katastrofe.

Vjerujemo da će kod Vas prevladati razum, da ćete imati snage i političke mudrosti te da ćete spoznati istinu koju smo Vam pokušali nekoliko puta predstaviti, nažalost bez uspjeha.

7 Kronologija aktivnosti na kratkom filmu: http://youtu.be/mJlZTMiYGp8

95

Hrvatski stručnjaci koji su i koautori tih programa spremni su Vam iste elaborirati i biti na usluzi, jer to smatramo od općeg interesa naroda i Države Hrvatske.

(b) Mediji u Hrvatskoj kriju istinu od hrvatskog naroda Gospodarske programe za razvoj RH predstavili smo na 3

znanstvena skupa. Sva tri su održana u „Hrvatskoj nacionalnoj knjižnici“. Prvi znanstveni Skup je održan 09. veljače 2010. g. Pozvani su svi mediji, ali o tom Skupu i o predstavljenim programima i materijalnim dokazima, HRT ni drugi mediji nisu izvijestili, odnosno nisu objavili niti jednu riječ, osim „Glasa Koncila“ koji je u svom broju 8. od 21. veljače 2010 godine (Preslika u privitku broj 1- a i 1- b.)i broju 48. od 27. studenog 2011. godine (Preslika u privitku broj 1-c). Jedini hrvatski list „Glas Koncila“, izvjesio je hrvatsku javnost i dao tračak nade hrvatskom puku da će izaći iz teške gospodarske i moralne krize. Dana 17. lipnja 2010., na koji su uredno pozvani hrvatski mediji nitko se nije odazvao, ovaj put ni „Glas Koncila“, a ni drugi mediji ni riječi nisu napisali o ovom znanstvenom skupu. Treći, završni, skup je održan 9. rujna 2010. g. na koji su uredno pozvani mediji opet muk ignoriranje i medijska blokada. ZAŠTO ?

Vi, direktni i indirektni vlasnici medija, prešućujete istinu o hrvatskim resursima, koji omogućavaju realizaciju gospodarskih programa, odnosno razvojnih programa koji u relativno kratkom roku njihovom realizacijom rješava se hrvatska nezaposlenost i godišnje povećanje BDP 4,5 do 7%. Naši novinari su čestiti ljudi koji ne smiju ništa pozitivno napisati i objavljivati, jer time ugrožavaju svoju egzistenciju. Hrvatski novinari prolaze kao što je ovih dana prošla samohrana majka novinarka Helena Krmpotić, samo zato što se usudila postaviti pitanje kraljici tzv. dopredsjednici Vlade RH Milanki Opačić. Kako bi ta novinarka prošla da je to objavila?

Molimo medije, koji djeluju i rade u RH, da istinito izvijeste hrvatsku javnost o gospodarskom stanju Hrvatske i njenim mogućnostima i time vrate optimizam hrvatskim građanima - hrvatskom narodu. Bog je Hrvatskoj dao najljepši komad zemlje na svijetu. Hrvatska ima resurse za bezbrižno zadovoljavanje egzistencijalnih, financijskih i drugih životnih potreba za 20 milijuna stanovnika. Nedopustivo je ovakvo neodgovorno ponašanje svih medija, koji te životne vrijednosti taje od hrvatskog naroda i time narod, koji ih plaća, drže u medijskoj blokadi namećući narodu beznađe, lažnu krizu i bezizlaznost iz ove teške moralne i gospodarske krize, a istovremeno otvaraju prostor političarima i pljačkašima da i dalje pljačkaju i

94

istinu od hrvatskog naroda te da hrvatske građane upoznaju sa zdravim gospodarskim programima, koji hrvatskom narodu osiguravaju blagostanje najmanje u narednih 50 godina.

Kratko obrazloženje, kroz službene dokumente: (a) Gospodine predsjedniče, u Hrvatskoj su održana 3 znanstvena

skupa u prostorijama „Hrvatske nacionalne knjižnice“. Sa skupa održanog 09. veljače 2010. g. jedino je „Glas Koncila“, čije je urednik vlč. Ivan Miklenić, u broju 10., izvijestio hrvatsku javnost i dao tračak nade hrvatskom puku da će izaći iz teške gospodarske i moralne krize (privitak broj 1.). I na slijedeći skup koji je održan 17. lipnja 2010., ponovno je uredno pozvana Vlada RH na akciju, ali se nitko nije odazvao, ovaj put ni „Glas Koncila“, kao ni drugi mediji. Treći, završni, skup održan je 09. rujna 2010. g. za koji je Vlada uredno dobila poziv, a posebno je zamoljeno Gospodarsko Vijeće da se argumentirano očituje o Programu Gospodarske obnove RH. Nitko od Vlade i Gospodarskog vijeća nije se odazvao. Nije pomogao ni certifikat Europske unije, kojim EU jamči svojim investitorima ulaganje kapitala u ove gospodarske programe (Preslika u privitku broj 3.). Ti programi su kapitalno djelo čijim se ne prihvaćanjem ignorira 15 godišnji stručni rad hrvatskih neovisnih stručnjaka vjerojatno zato što su neovisni i što žele dobro Hrvatskoj, što su njihovi programi zdravi, bez mita i korupcije bez postotka Predsjedniku Vlade i ministrima. Ovo je zdravi program koji Hrvatskoj i hrvatskom narodu osigurava blagostanje u narednih 50 godina, koji Hrvatskoj osigurava da postane najrazvijenija zemlja Europe, koji Hrvatskoj osigurava da postane partner Europi, a ne njena sluga.7

Jasno nam je da navedene gospodarske programe ne mogu prihvatiti oni koju su Hrvatsku doveli do ponora i koji su već u ponoru i koji svim silama žele i Vas i hrvatski narod povući u ponor. Vjerujemo da ćete imati snage i mudrosti okrenuti se budućnosti, zdravim gospodarskim programima, moralu i moralnim vrijednostima te da nećete dozvoliti da Vas, sa sobom, povuku pojedinci koji su, kao osobe, već u ponoru. Radi se o pojedincima koje ni Vi ne možete više spasiti, ali možete spasiti sebe, Hrvatski Narod i Državu Hrvatsku od katastrofe.

Vjerujemo da će kod Vas prevladati razum, da ćete imati snage i političke mudrosti te da ćete spoznati istinu koju smo Vam pokušali nekoliko puta predstaviti, nažalost bez uspjeha.

7 Kronologija aktivnosti na kratkom filmu: http://youtu.be/mJlZTMiYGp8

95

Hrvatski stručnjaci koji su i koautori tih programa spremni su Vam iste elaborirati i biti na usluzi, jer to smatramo od općeg interesa naroda i Države Hrvatske.

(b) Mediji u Hrvatskoj kriju istinu od hrvatskog naroda Gospodarske programe za razvoj RH predstavili smo na 3

znanstvena skupa. Sva tri su održana u „Hrvatskoj nacionalnoj knjižnici“. Prvi znanstveni Skup je održan 09. veljače 2010. g. Pozvani su svi mediji, ali o tom Skupu i o predstavljenim programima i materijalnim dokazima, HRT ni drugi mediji nisu izvijestili, odnosno nisu objavili niti jednu riječ, osim „Glasa Koncila“ koji je u svom broju 8. od 21. veljače 2010 godine (Preslika u privitku broj 1- a i 1- b.)i broju 48. od 27. studenog 2011. godine (Preslika u privitku broj 1-c). Jedini hrvatski list „Glas Koncila“, izvjesio je hrvatsku javnost i dao tračak nade hrvatskom puku da će izaći iz teške gospodarske i moralne krize. Dana 17. lipnja 2010., na koji su uredno pozvani hrvatski mediji nitko se nije odazvao, ovaj put ni „Glas Koncila“, a ni drugi mediji ni riječi nisu napisali o ovom znanstvenom skupu. Treći, završni, skup je održan 9. rujna 2010. g. na koji su uredno pozvani mediji opet muk ignoriranje i medijska blokada. ZAŠTO ?

Vi, direktni i indirektni vlasnici medija, prešućujete istinu o hrvatskim resursima, koji omogućavaju realizaciju gospodarskih programa, odnosno razvojnih programa koji u relativno kratkom roku njihovom realizacijom rješava se hrvatska nezaposlenost i godišnje povećanje BDP 4,5 do 7%. Naši novinari su čestiti ljudi koji ne smiju ništa pozitivno napisati i objavljivati, jer time ugrožavaju svoju egzistenciju. Hrvatski novinari prolaze kao što je ovih dana prošla samohrana majka novinarka Helena Krmpotić, samo zato što se usudila postaviti pitanje kraljici tzv. dopredsjednici Vlade RH Milanki Opačić. Kako bi ta novinarka prošla da je to objavila?

Molimo medije, koji djeluju i rade u RH, da istinito izvijeste hrvatsku javnost o gospodarskom stanju Hrvatske i njenim mogućnostima i time vrate optimizam hrvatskim građanima - hrvatskom narodu. Bog je Hrvatskoj dao najljepši komad zemlje na svijetu. Hrvatska ima resurse za bezbrižno zadovoljavanje egzistencijalnih, financijskih i drugih životnih potreba za 20 milijuna stanovnika. Nedopustivo je ovakvo neodgovorno ponašanje svih medija, koji te životne vrijednosti taje od hrvatskog naroda i time narod, koji ih plaća, drže u medijskoj blokadi namećući narodu beznađe, lažnu krizu i bezizlaznost iz ove teške moralne i gospodarske krize, a istovremeno otvaraju prostor političarima i pljačkašima da i dalje pljačkaju i

96

osiromašuju narod i Državu Hrvatsku. Za teško moralno stanje u Hrvatskoj najzaslužniji su hrvatski političari i sa njima rame uz rame hrvatski mediji. Te vrijednosti je prepoznala EU kada je 28. 06. 2010.g. usvojila gospodarske programe putem kojih preko Hrvatske prolazi 7 međunarodnih koridora. To znači da hrvatski narod može živjeti od Bogom dane položajne rente. Zašto hrvatski mediji kriju tu istinu od naroda? Zar toliko mrze hrvatski narod i Državu Hrvatsku te im medijskim blokadama nanose nenadoknadivu štetu. Zašto? Zašto i do kada će „hrvatski mediji“ od naroda tu istinu skrivati? Hrvatski narod mora znati i spoznati vlastite resurse i mogućnosti razvoja, kako bi spoznao vlastite mogućnosti i time vratio povjerenje i nadu za bolje sutra. Za današnje stanje beznađa i tuge Hrvatskog naroda isključivo su krivi političari i mediji. Mediji koji služe političarima i time zajedno s političarima građane RH dovode do prosjačkog štapa. Djeluju i rade na štetu, naroda i države u kojoj žive. Hrvatski mediji umjesto da služe narodu i Državi Hrvatskoj, oni služe beskrupuloznim pljačkašima i kriminalcima, kojima je interes osiromašiti, opljačkati i četiri milijuna hrvatskih građana pretvoriti u običnu robu. Oni žele vratit hrvatske građane u robovlasnički sustav, gdje tajkuni – robovlasnici i kriminalci imaju apsolutnu vlast, koju provode putem političara, uz pomoć medija koji im služe i sudjeluju u njihovim nečasnim radnjama. Maltretirajući hrvatske građane, nudeći im se kao spasitelji, što je isto kao da smo dali vuku da čuva janje. Uz pomoć medija hrvatski narod prolazi žedan preko vode, a da se kapi vode ne okusi.

Postavljamo pitanje hrvatskim političarima: Što je ostalo od časne dužnosti političara – BORBA ZA OPĆE DOBRO NARODA I DRŽAVE KOJOM VLADAJU? Zar im je ostalo samo sramna borba za osobni interes i interes kriminalaca na štetu naroda i države kojom vladaju?.

Postavljamo pitanje Medijima u Hrvatskoj: ŠTO JE OSTALO OD ONE ČASNE DUŽNOSTI MEDIJA DA ISTINITO I PRAVOVREMENO IZVJEŠĆUJU NAROD DA SE BORE ZA OPĆI INTERES? Zar im je ostala samo sramna borba za osobni interes i interes kriminalaca na štetu naroda i države u kojoj žive?.

Postavljamo pitanje Hrvatima koji žive i rade izvan Hrvatske: ZAŠTO NE POMOGNU NARODU I DRŽAVI HRVATSKOJ DA IZIĐE IZ MEDIJSKE BLOKADE. Oni i to mogu?. Gdje su oni pošteni požrtvovani Hrvati, koji su pod cijenu vlastitog života, u najtežim medijskim blokadama, dostavljali informacije i istinito informirali narod kojem pripadaju?.

Postavljamo pitanje imućnim Hrvatima koji žive i rade izvan Hrvatske: ZAŠTO ONI NE INVESTIRAJU U NAVEDENE

97

PROGRAME PUTEM KOJIH JE ZNANSTVENO UTVRĐENO MULTIPLIKATOR 11. Danas u svijetu nema isplativije niti sigurnije investicije od navedenih gospodarskih programa.

Pozivamo Hrvate da se organiziraju i da budu investitori svih navedenih programa. (Spremni smo im služiti i elaborirati svaki program).

Postavljamo pitanja i tražimo odgovore s NADOM da će kod onih koji znaju, mogu i hoće proraditi ljubav i moralna obaveza, prema narodu i Državi Hrvatskoj, da će prevladati razum, te da će svim sredstvima prekinuti agoniju kroz koju prolazi Hrvatski Narod.

Molimo Vas gospodine Predsjedniče Hrvatske Vlade i vlasnike hrvatskih medija, Hrvate u dijaspori - da konačno prihvatite istinu i da spasite sve što se spasiti dade.

S poštovanjem Koordinator : Mr. sc. Niko Šoljak,

Poveznica za kratki video-uradak u kojem mr. sc. Niko Šoljak

govori o programu gospodarskog oporavka Republike Hrvatske, za koji sve hrvatske vlade ne žele ni čuti, iako nemaju ništa ni približno tako osmišljeno i sustavno razrađeno: http://youtu.be/mJlZTMiYGp8

96

osiromašuju narod i Državu Hrvatsku. Za teško moralno stanje u Hrvatskoj najzaslužniji su hrvatski političari i sa njima rame uz rame hrvatski mediji. Te vrijednosti je prepoznala EU kada je 28. 06. 2010.g. usvojila gospodarske programe putem kojih preko Hrvatske prolazi 7 međunarodnih koridora. To znači da hrvatski narod može živjeti od Bogom dane položajne rente. Zašto hrvatski mediji kriju tu istinu od naroda? Zar toliko mrze hrvatski narod i Državu Hrvatsku te im medijskim blokadama nanose nenadoknadivu štetu. Zašto? Zašto i do kada će „hrvatski mediji“ od naroda tu istinu skrivati? Hrvatski narod mora znati i spoznati vlastite resurse i mogućnosti razvoja, kako bi spoznao vlastite mogućnosti i time vratio povjerenje i nadu za bolje sutra. Za današnje stanje beznađa i tuge Hrvatskog naroda isključivo su krivi političari i mediji. Mediji koji služe političarima i time zajedno s političarima građane RH dovode do prosjačkog štapa. Djeluju i rade na štetu, naroda i države u kojoj žive. Hrvatski mediji umjesto da služe narodu i Državi Hrvatskoj, oni služe beskrupuloznim pljačkašima i kriminalcima, kojima je interes osiromašiti, opljačkati i četiri milijuna hrvatskih građana pretvoriti u običnu robu. Oni žele vratit hrvatske građane u robovlasnički sustav, gdje tajkuni – robovlasnici i kriminalci imaju apsolutnu vlast, koju provode putem političara, uz pomoć medija koji im služe i sudjeluju u njihovim nečasnim radnjama. Maltretirajući hrvatske građane, nudeći im se kao spasitelji, što je isto kao da smo dali vuku da čuva janje. Uz pomoć medija hrvatski narod prolazi žedan preko vode, a da se kapi vode ne okusi.

Postavljamo pitanje hrvatskim političarima: Što je ostalo od časne dužnosti političara – BORBA ZA OPĆE DOBRO NARODA I DRŽAVE KOJOM VLADAJU? Zar im je ostalo samo sramna borba za osobni interes i interes kriminalaca na štetu naroda i države kojom vladaju?.

Postavljamo pitanje Medijima u Hrvatskoj: ŠTO JE OSTALO OD ONE ČASNE DUŽNOSTI MEDIJA DA ISTINITO I PRAVOVREMENO IZVJEŠĆUJU NAROD DA SE BORE ZA OPĆI INTERES? Zar im je ostala samo sramna borba za osobni interes i interes kriminalaca na štetu naroda i države u kojoj žive?.

Postavljamo pitanje Hrvatima koji žive i rade izvan Hrvatske: ZAŠTO NE POMOGNU NARODU I DRŽAVI HRVATSKOJ DA IZIĐE IZ MEDIJSKE BLOKADE. Oni i to mogu?. Gdje su oni pošteni požrtvovani Hrvati, koji su pod cijenu vlastitog života, u najtežim medijskim blokadama, dostavljali informacije i istinito informirali narod kojem pripadaju?.

Postavljamo pitanje imućnim Hrvatima koji žive i rade izvan Hrvatske: ZAŠTO ONI NE INVESTIRAJU U NAVEDENE

97

PROGRAME PUTEM KOJIH JE ZNANSTVENO UTVRĐENO MULTIPLIKATOR 11. Danas u svijetu nema isplativije niti sigurnije investicije od navedenih gospodarskih programa.

Pozivamo Hrvate da se organiziraju i da budu investitori svih navedenih programa. (Spremni smo im služiti i elaborirati svaki program).

Postavljamo pitanja i tražimo odgovore s NADOM da će kod onih koji znaju, mogu i hoće proraditi ljubav i moralna obaveza, prema narodu i Državi Hrvatskoj, da će prevladati razum, te da će svim sredstvima prekinuti agoniju kroz koju prolazi Hrvatski Narod.

Molimo Vas gospodine Predsjedniče Hrvatske Vlade i vlasnike hrvatskih medija, Hrvate u dijaspori - da konačno prihvatite istinu i da spasite sve što se spasiti dade.

S poštovanjem Koordinator : Mr. sc. Niko Šoljak,

Poveznica za kratki video-uradak u kojem mr. sc. Niko Šoljak

govori o programu gospodarskog oporavka Republike Hrvatske, za koji sve hrvatske vlade ne žele ni čuti, iako nemaju ništa ni približno tako osmišljeno i sustavno razrađeno: http://youtu.be/mJlZTMiYGp8

Documents

HRVATSKI SVJETSKI SABORsnaga u kojima dosadašnji eksploatatorski neoliberalni kapitalizam više ne može izdržati snagu intelektualnog ili socijalnog kapitala, koji traži svoje