HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005.2 Nakladnik/Publisher/Editorial Hrvatska matica iseljenika/Croatian Heritage Foundation/ Fundación para la Emigración Croata Zagreb, Trg Stjepana

1

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005.

Hrvatska matica iseljenikaZagreb, 2004.

2

Nakladnik/Publisher/EditorialHrvatska matica iseljenika/Croatian Heritage Foundation/Fundación para la Emigración CroataZagreb, Trg Stjepana RadiÊa 3

Za nakladnika/For Publisher/Por la editorialNikola JelinËiÊ

Urednica/Editor/Editora en jefeVesna Kukavica

Uredniπtvo/Editorial Board/Consejo EditorialNikola JelinËiÊ, Vesna Kukavica, Diana ©imurina-©oufek

Prevoditelji/Translators/TraductoresKristina BediÊ ∑ za engleski/for English/croata ∑ inglésIvana Barbara BlaæeviÊ ∑ za πpanjolski/for Spanish/para español

Lektori/Language Editors/Correctores de estiloDiana ©imurina-©oufek, Jadranka Varoπanec ∑ za hrvatski/for Croatian/croataKristina BediÊ ∑ za engleski/for English/inglésLuis Miguel Blazevic ∑ za πpanjolski/for Spanish/para español

Fotografije/Photographs/FotografiasDarko Horvat, Ratko Mavar, FAH, Arhiva

DTPMicromarket, Zagreb

DesignLuka GusiÊ

Tiskara/Printing-house/ImprentaDENONA, Zagreb

Naklada/Publisher/Edición2000

http://www.matis.hr/zbornik

3

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005.

CROATIAN EMIGRANT ALMANAC 2005

ANUARIO PARA LA EMIGRACIÓN CROATA 2005

ISSN 1330-3724ISBN 953-6525-30-5

NaslovnicaDubrovnik

CoverDubrovnik

PortadaDubrovnik

4

5

PREDGOVOR

Tamburaπki festival Omladinske kulturne federacije Hrvatske bratske Zajednice SAD-a iKanade, trideset i osmi po redu, odræan u Zagrebu (srpanj, 2004.) na kojem su uspjeπnonastupili brojni mladi ameriËki Hrvati, te jubilarni Deseti tjedan hrvatskih manjina (rujan,2004.) u organizaciji Hrvatske matice iseljenika ∑ uporiπne su toËke prema kojima smoizabirali pristigle radove za novi broj MatiËina godiπnjaka. Posebne je teme potaknuo iPrvi kongres hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva (Zagreb - Vukovar, 15. ∑19. studenoga 2004.) u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i πporta. HrvatskiiseljeniËki zbornik 2005., sa saæecima na engleskom i πpanjolskom jeziku, stoga ima 8tematskih cjelina, koje se sastoje od 32 samostalna autorska priloga, a ima elektroniËkuinaËicu na internetu na adresi http://www.matis.hr/zbornik. Tematske cjeline: Znacivremena, Baπtina, Dijaspora, Mostovi, KroatistiËki obzori, Duhovnost, Znanost, Noveknjige ∑ prate veze dijaspore i domovine u procesu kulturne integracije hrvatskogaiseljeniπtva s domovinom. Priloge su pisali uglavnom mlai struËnjaci SveuËiliπta uZagrebu (TanjiÊ, Holjevac, PeriÊ, MesariÊ, ©alat…) ili SveuËiliπta u Córdobi (©prljan….),ali i naπi pouzdani stalni suradnici. Proπirenjem Europske unije na zemlje Srednje Eu-rope, gdje obitavaju hrvatske manjine, na dnevni se red stavlja pitanje buduÊnostimanjinskog statusa Hrvata u ujedinjenoj Europi. Perspektive manjinskog statusa uujedinjenoj Europi mogu se najjasnije izvoditi, za sada, ne samo iz Okvirne konvencijeVijeÊa Europe o zaπtiti nacionalnih manjina, nego i iz Europske povelje o regionalnimi manjinskim jezicima. VrsnoÊom oËuvanja kulturnog identiteta izdvaja se hrvatskamanjina u Maarskoj, unatoË teritorijalnoj rasprπenosti i viπestoljetnoj odvojenosti odstare domovine. Izvrsno je organizirana pa tako, osim πkolstva, radija, televizije inacionalnoga kazaliπta, ima i vlastito nakladniËko poduzeÊe Croatica, koje je za samopet godina objavilo viπe od 70 knjiga. Preko oceana meu hrvatskim iseljeniπtvomodvijaju se zapaæeni kulturni projekti (Kanada, SAD, Argentina, »ile, Australija…)koje stvaraju pojedinci i naπe udruge. Zadivljuje interes mladih hrvatskoga podrijetlaπirom svijeta za zemlju svojih predaka. Tako je argentinski mladiÊ hrvatskog podrijetlanapravio diplomski rad na SveuËiliπtu u Córdobi na temu æivota naπe tamoπnje zajednice,koji je potaknuo mnoπtvo djece hrvatskih iseljenika iz Amerike da mu ushiÊeno piπuelektroniËkom poπtom i kliËu: Sada znamo svoje podrijetlo! Trideset i dva samostalnapriloga naπega godiπnjaka, u svakom sluËaju, donose pregled najznaËajnijih kulturnih idruπtvenih procesa u hrvatskim zajednicama u dvadesetak zemalja svijeta.

6

INTRODUCTION

The 38th Tamburitza Festival of the Junior Cultural Federation from the Croatian Frater-nal Union of the USA and Canada, where many young American Croats participatedsuccessfully, took place in Zagreb, as well as the Tenth Week of Croatian Minorities,organized by the Croatian Heritage Foundation - both starting points for the selection ofworks for this year’s Croatian Emigrant Almanac of the Foundation. The First Congressof Croatian Scientists from the Homeland and Abroad (Zagreb-Vukovar, 15-19 Novem-ber, 2004), organized by the Ministry of Science, Education and Sports, stimulatedspecial themes as well. Therefore, the Almanac of the Croatian Heritage Foundation2005 with summaries in English and Spanish contains 8 thematic units comprising 32contributions from independent authors, and is also published electronically on theInternet in the web page: http://www.matis.hr/zbornik. So the thematic units: The Signsof Times, Croatian Heritage, Diaspora, Bridges, Horizons of Croatian Studies, Spiritu-ality, Science, New Books - follow the connections between the Diaspora and the home-land in the process of cultural integration of the Croatian emigration with their home-land. The contributions were written mainly by young experts from the University ofZagreb (TanjiÊ, Holjevac, PeriÊ, MesariÊ, ©alat …) and the University of Córdoba (©prljan…), as well as by our faithful permanent collaborators. With the expansion of the Euro-pean Union towards the countries in Central Europe where there are Croatian minori-ties, the question of their status within unified Europe arises. The prospects of the statusof Croatian minorities in unified Europe can, for the moment, be seen most clearly notonly from the General Convention of the European Council on the Protection of Na-tional Minorities, but also from the European Charter on regional and minority lan-guages. Excellence in maintaining the cultural identity sets apart the Croatian minorityin Hungary, despite their territorial dispersion and centuries-long separation from theold country. They are excellently organized, so that, beside schools, radio and televisionprograms and the national theatre, they have their own publishing house, Croatica, whichpublished over 70 books in only five years. On the other side of the Ocean, there aresome amazing cultural projects (Canada, the U.S.A., Argentina, Chile, Australia …)within the Croatian emigration, created by individuals and our associations. the interestof the young people of Croatian origin all over the world in the country of their ances-tors is amazing. So we find a young Argentinean of Croatian origin who prepared hisdegree paper at the University of Córdoba that made a great number of children ofCroatian emigrants in America to e-mail him: Now I know where I come from! Anyway,thirty two independent contributions to our Almanac present a general picture of themost important cultural and social events in the Croatian communities from over twentycountries all over the world.

7

INTRODUCCIÓN

El trigésimo-octavo Festival de Tamburitsa de la Federación Cultural de Jóvenes de laComunidad Fraternal Croata de los E.E.U.U. y Canadá, en el que con éxito actuaronmuchos jóvenes norteamericanos croatas tuvo lugar en Zagreb, así como la Décima Semanade las Minorías Croatas, bajo la organización de la Fundación para la Emigración Croata- ambos puntos de partida desde los cuales elegimos los trabajos enviados para el nuevonúmero del Anuario de la Fundación. El Primer Congreso de Científicos Croatas de lapatria y del exterior (Zagreb-Vukovar 15-19 de noviembre de 2004) bajo la organizacióndel Ministerio de Ciencias, Educación y Deportes estimuló temas especiales. Por lo tantoel Anuario de Fundación para la Emigración Croata 2005 con resúmenes en inglés y encastellano, cuenta con 8 unidades temáticas que comprenden 32 contribuciones de autoresindependientes y está publicado en forma electrónica en la dirección de internet http://www.matis.hr/zbornik. De modo que las unidades temáticas: Signos del Tiempo, Herencia,Diáspora, Puentes, Horizontes Croatísticos, Espiritualidad, Ciencias, NuevasPublicaciones - acompañan la relación entre la diáspora y la madre patria en el proceso deintegración cultural de la emigración croata con la madre patria. Las contribuciones fueronescritas principalmente por jóvenes expertos de la Universidad de Zagreb (TanjiÊ, Holjevac,PeriÊ, MesariÊ, ©alat …) y de la Universidad de Córdoba (©prljan …), como así tambiénpor nuestros fieles colaboradores habituales. Con la ampliación de la Unión Europeahacia los países de Europa Central, donde viven minorías croatas, se pone en cuestión elestatus de minoría de los croatas en la Europa unificada. Las perspectivas del estatus deminoría en la Europa unificada se pueden ven más claramente, por el momento, no sólode la Convención General del Consejo Europeo sobre la protección de las minoríasnacionales, sino de la Carta Europea sobre las lenguas regionales y de las minorías. Por suexcelencia en el cuidado de la identidad cultural se destaca la minoría croata en Hungría,a pesar de la dispersión territorial y la separación centenaria de la antigua patria. Estáorganizada de manera excelente, de modo que además de la escuela, radio, televisión yteatro nacional, cuenta con una propia Casa Editorial, Croatica, que en tan sólo cincopublicó más de 70 libros. Cruzando el Océano, entre la emigración croata se estándesarrollando proyectos culturales sorprendentes (Canadá, E.E.U.U., Argentina, Chile,Australia …) que surgieron por iniciativas individuales y por nuestras comunidades. Essorprendente el interés de los jóvenes de origen croata en todo el mundo, por el país de susancestros. Así vemos a un joven argentino de origen croata que preparó su trabajo final enla Universidad de Córdoba y que llevó a una gran cantidad de hijos de emigrantes croatasen América a escribirle por medios electrónicos exclamando: ¡Ahora conozco mi origen!De todos modos, 32 contribuciones independientes de nuestro anuario, presentan un cuadrogeneral de los procesos culturales y sociales más importantes en las comunidades croatasde una veintena de países en el mundo.

8

9

ZNACI VREMENA

Europski parlament • Dræavno izaslanstvo za pregovore o pristupanju Hrvatske Europskojuniji izvrπit Êe povijesnu zadaÊu i potvrditi naπu pripadnost europskom kulturnom krugu

10

11

Æeljko TanjiÊ

KULTURALNI KORIJENI EUROPSKIHINTEGRACIJA

Misliocima u Europi sve viπe postaje jasno kako Êe biti nemoguÊe ostvaritijedinstvo, stabilnost i buduÊnost europskih integracija ako se ne otkrije vaænosteuropskog duha i vaænost govora o europskom Ëovjeku, govora i naËinarazmiπljanja koji Êe iÊi onkraj svih ekonomskih, politiËkih i pravnih analiza• Samo zajedniËki duh europskog Ëovjeka koji prepoznaje svoje vlastitekorijene i koji je otvoren svim novim obogaÊenjima i izazovima moæe omoguÊitistabilnost i dugovjeËnost ujedinenje Europe • Smatram da je u naπemsadaπnjem govoru i promiπljanju o pristupu Europskoj uniji premalozastupljen govor o zajedniËkim kulturnim korijenima

Kada je rijeË o kulturalnim korijenima Europe, tada mi se Ëini vaænim kao polaziπnutoËku za naπe promiπljanje imati u vidu neka temeljna shvaÊanja kulture.1 U mnoπtvurazliËitih shvaÊanja kulture kao krπÊani ne smijemo zanemariti govor II. vatikanskogsabora. Tako Pastoralna konstitucija o Crkvi u svijetu “Gaudium et spes” (GS) u br. 53pod kulturom u opÊem smislu podrazumijeva sve ono Ëime Ëovjek usavrπuje i razvijarazliËite sposobnosti vlastitoga duha. GS uvia i prihvaÊa promjenu koja se dogodila ushvaÊanju kulture i uzima u obzir tri njezina znaËenja: ono klasiËno znaËenje premakojem je kultura “oblikovanje sebe”, zatim fenomenoloπko i antropoloπko shvaÊanjekulture koje se moæe prepoznati u socijalnim izriËajima i sustavima te na kraju uzima uobzir i pluralizam kultura. AnalizirajuÊi koncilski govor o kulturi Gallagher istiËe petdimenzija koncilskog shvaÊanja kulture od kojih tri (1, 4, 5) po njegovu miπljenjupripadaju klasiËnom shvaÊanju kulture, dok druge dvije (2, 3) proizlaze iz jednog gotovosocioloπkog shvaÊanja kulture. On istiËe da sabor vidi kulturu kao (1) “oblikovanje ikultiviranje” vlastitih fiziËkih i intelektualnih darova (klasiËno shvaÊanje kulture); kao

1 Kao temelj sljedeÊeg razmiπljanja usp. M. P. GALLAGHER, Clashing Symbols. An introduction to Faith-and-Culture,London 1997.

12

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Æeljko TanjiÊ: Kulturalni korijeni europskih...

(2) oblikovanje svijeta putem istraæivanja i rada (tu su ukljuËena podruËja modernihznanosti i tehnologije); kao (3) napor za humanizaciju druπtva i obiteljskog æivota kroztradiciju i institucije (dakle razvoj u podruËjima kao πto su politika, odgoj, zdravstvo isvi ostali faktori koji ukljuËuju moderno druπtvo); kao (4) duhovni samoizriËaj velikihljudskih nada (od umjetnosti do religija); kao (5) oËuvanje i posredovanje onih zasadakoji su vaæni za “napredak ËovjeËanstva” (kultura shvaÊena kao posredovanje vrijednostiiz proπlosti za buduÊnost). IstiËuÊi da socioloπki i antropoloπki gledano postoji“pluralizam kultur GS naglaπava da razlog tomu leæi u razliËitim religijskim shvaÊanjimasvijeta, u razliËitim naËinima izricanja sebe samoga i vlastitoga rada, kao i u razliËitimsocijalnim strukturama i institucijama. U svakom sluËaju moæe se reÊi da GS 53 povezujeklasiËno shvaÊanje kulture kao podruËja intelektualnog rasta i usvajanja intelektualnihi estetskih postignuÊa s empirijskim shvaÊanjem kulture ili kulturâ kao neËega πto jeugraeno u socijalne strukture i povijesno razliËite pristupe æivotu. Na tragu koncilskogpromiπljanja sadaπnji papa Ivan Pavao II., koji je u svojim govorima dosta paænje posvetioi pitanju kulture opÊenito, ali i pitanju europskog ujedinjenja naglaπava da bi u srediπtupromiπljanja o kulturi uvijek trebala biti osoba, Ëovjek kao transcendentalno biÊe, dakleda kulturu ne bi trebalo uvijek identificirati s produktima ili kulturalnom aktivnoπÊu. Usvojem govoru u Parizu Ëlanovima UNESCO-a 1980. Papa je istaknuo razliËite principeza shvaÊanje kulture: 1. Uzimati osobu u njezinoj “integralnosti” znaËi poπtovati njezineduhovne i materijalne dimenzije; ovo neapstraktno shvaÊanje osobe u povijesti temeljje shvaÊanja kulture. 2. Kultura je kljuËni teren na kojem ljudi doseæu svoju punuhumanost. 3. »ovjek je subjekt i stvaralac kulture i u isto vrijeme njezin objekt i svrha.4. Povijesno religija i kultura su meu sobom bile ujedinjene na jedan organski ikonstitutivan naËin. 5. Kulturu u zapadnom svijetu na poseban je naËin oblikovalokrπÊanstvo i to zbog vaænosti koje pridaje transcendentalnosti ljudske osobe. 6. Prvizadatak kulture je odgoj, ne u uskom smislu, nego u sluæbi duhovnosti i moralne kulture.7. Jedna nacija postoji kroz svoju kulturu, koja je Ëuvar njezina pravog identiteta. Kadase promotre ova promiπljanja, onda se sve viπe otvaraju nove perspektive glede pitanjakulturalnih korijena same Europe, πto pak bitno proπiruje naËin pristupa samojproblematici ujedinjenja Europe i iz hrvatske perspektive, koja je gotovo uvijek zarobljenasamo unutar ekonomske i politiËke vizije ujedinjenja. Ona jasno pokazuju kako kulturanije neπto sporedno i pridodano svim ostalim ljudskim djelatnostima, a time niti nekimdrugim temeljnim pitanjima oko ujedinjenja Europe, nego upravno obrnuto. Pitanjeujedinjenja kulture prvenstveno je i nuæno vezano uz pitanje kulturalnih korijenaeuropskog ujedinjenja.

13

Æeljko TanjiÊ: Kulturalni korijeni europskih integracija

Koji su korijeni europske kulture?

Upravo je cjelokupna rasprava oko novoga europskog ustava pokazala temeljnu dvojbuu kojoj se trenutno nalazi proces europskog ujedinjenja, a to je pitanje kulturalnih iduhovnih korijena na kojima poËiva cjelokupna konstrukcija nove Europe. Tome sepitanju, uz sve duæno poπtovanje, nije do sada pridavala prevelika pozornost pomalo istoga πto se smatralo kako je to pitanje ili veÊ rijeπeno ili pak da su pitanja ekonomskei politiËke naravi puno vaænija. Ali, zaπto je upravo to pitanje vaæno? Moæda najboljiodgovor na to pitanje nudi Max Scheler koji je jednom napisao: “Nie und nirgendssstiften blosse Rechtsverträge allein wahre Gemeinschaft; sie drücken sie höchstens aus”(nikada i nigdje pravni ugovori ne stvaraju, ne oblikuju pravu zajednicu; oni je ponajviπeizriËu).2 KomentirajuÊi ovu Schelerovu tvrdnju G. Reale, talijanski filozof jasno istiËeda jedna zajednica ima kulturalne i duhovne korijene koji nadilaze samo racionalneprincipe i dimenzije pravnih i ekonomskih propisa. Tako se i europski ustav i europskeintegracije nalaze u opasnosti da se pretvore u umjetnu konstrukciju bez temeljnogodnosa sa subjektom koji pokraj svih razliËitosti posjeduje temeljno duhovno jedinstvo.Naime, sadaπnji trenutak u razvoju europskih integracija pokazuje da se viπe paænjeposveÊuje funkcioniranju unije, pravnim i ekonomskim pitanjima, a ne promiπljanju otome πto bi to uopÊe bila ideja i vizija Europe koja bi omoguÊila da se integracije nepretvore u mozaik razliËitih, katkad suprotstavljenih stavova bez ikakvog zajedniËkogtemelja.3 Stoga je prije svakog govora o praktiËnim pitanjima europskog ujedinjenjavaæno znati da se Europa ne shvaÊa, kao veÊina kontinenata, prvenstveno kao geografskipojam pa niti politiËki nego zapravo kao duhovna stvarnost. Ona je jedna metageografskai metanacionalna stvarnost i njezin temeljni identitet leæi, kako reËe E. Morin, u europs-kome duhu, koji se Ëini teπko uhvatljiv, ali koji oblikuje njezin kompleksni identitet.4

Jasno dajuÊi do znanja da je europski identitet oblikovan kroz mnoπtvo razliËitih silnicaE. Nolte, njemaËki povjesniËar, je miπljenja da je danaπnji najveÊi izazov za europskiidentitet zadræati posebnost razliËitih razina i pluralnost razliËitih odnosa meu kojespada i religiozni odnos sa svijetom koji ne dopuπta nestanak “teoretske transcenden-talnosti” koja Ëovjeka otvara totalnosti svijeta na jedan poseban i drukËiji naËin.5

Christoph-E. Palmer promiπlja isto pitanje kroz odnos izmeu prostora, povijesti i kulturei naglaπava kako se Europu moæe promatrati kroz niz podjela, ali isto tako kako jeglavno obiljeæje Europe njezina kompleksnost i povijesni procesi koji uvijek iznovagrupiraju i dalje razvijaju njezine razliËitosti. Europa je prije svega jedan stalni razvojkoji je katkad obiljeæen i suprotnostima, moæe se slobodno reÊi dijalektikom.6

2 M. SCHELER, Vom Ewigen im Menschen, Bonn 62000., str. 407.3 Usp. G. REALE, Radici culturali e spirituali dell’Europa, Per una rinascita dell”uomo europeo”, Milano 2003.4 E. MORIN, Pensare l’Europa, Milano 1988., str. 29.5 E. NOLTE, “L’enigma dell’identit_ europea”, u: www.liberalfondazione.it/archivio/speciali/il futuro di Dio/nolte.htm,6.02.2003.6 Usp. CH.-E. PALMER, “Der christliche Faktor in Europa”, u: Stimmen der Zeit 2002., 127/12, str. 804.

14

Upravo na tom tragu Ëini mi se da se zajedno s G. Realeom moæe govoriti o tri kulturnai duhovna korijena Europe: grËka kultura, krπÊanska dimenzija europske kulture,znanstveno-tehniËka revolucija. Time se naravno ne tvrdi da su ova tri korijena jedina iliiskljuËiva. Ona su sigurno oni izvori koji su najviπe utjecali na razvoj europskog duha iËovjeka, a ostavljaju prostor i u svojemu duhu omoguÊuju utjecaj drugih tradicija kojesu isto tako utjecale na stvaranje Europe, ali uvijek u suËeljavanju i susretanju s ovimizvorima europskoga duha.

GrËka kultura

E. Husserl je u svojem poznatom govoru odræanom u BeËu 1935., pod naslovom Krizaeuropskog humanizma i filozofija, jasno istaknuo da Europa ima vlastito mjesto roenja,a to je GrËka. U GrËkoj se oblikovala filozofska misao koja se shvaÊala kao univerzalnaznanost, kao znanost o totalitetu svega i u njoj se nalazi izvoriπte fenomena duhovneEurope.7

Filozofija je roena kroz jednu pravu “kulturalnu revolucija” i to oblikovanje dijalektiËkemetode roene kroz Sokratovo pitanje o pravom smislu stvari i pojava. Filozofiji jeprethodila mitologija koja se temeljila na slici i naraciji koja je zahtijevala stalnoponavljanje zapamÊenog sadræaja. Sve je to dovodilo da emotivne identifikacije subjektasa sadræajem i potrebe njegove asimilacije i imitacije. Raanje filozofije mijenjacjelokupni pristup stvarnosti. Subjekt koji spoznaje, poËinje se razlikovati od objektakoji spoznaje i time se raa samospoznaja i sasvim novi i drukËiji naËin promiπljanja,terminologije i sintakse. Iz takvoga naËina razmiπljanja roena je znanost. GrËka nijeizmislila racionalnost, nego je orijentirala spram teoretske misli tj. oblikovala jeracionalnost kao sustavni i metodoloπki razvoj uma. Sve je to dovelo do stvaranjageometrijske znanosti; medicine i drugaËijeg shvaÊanja metafizikom. Osim toga, timeje omoguÊeno nastajanje znanosti kao spoznaje partikularnoga: Aristotel naglaπava kakose metafizika bavi “cjelinom” bitka dok se posebne znanosti bave samo jednim odreenimdijelom. Jasno je da logika dijela ne moæe biti proπirena na cjelinu niti obrnuto, ali neketemeljne tvrdnje poput naËela identiteta i izostanka kontradikcije moraju biti poπtovane.Unutar grËke filozofije Ëovjek se otkriva kao subjekt i moæe se reÊi da jedan od temeljaEurope nalazimo u govoru o “brizi za duπu”. Jan PatoËka, ærtva Ëeπkog komunistiËkogreæima i po mnogima jedan od najboljih modernih poznavatelja Platona napisao je da jepovijest Europe velikim dijelom, barem do petnaestog stoljeÊa, povijest pokuπajaostvarenja “brige o duπi”. Europa je, tvrdi on, roena zbog toga motiva i umire zato πtonestaje briga oko duπe. Ta briga oko duπe predstavlja zapravo oblikovanje Ëovjekovenutrine, tj. oblikovanje savjesti koja je Ëvrsto usidrena i nesalomljiva.8 Briga za duπutemelji se na novom i revolucionarnom naËinu shvaÊanja Ëovjeka Ëija bit je poistovjeÊena

7 E. HUSSERL, Die Krisis des europäischen Menschentums und die Philosophie, Weinheim 1995.8 Usp. J. PATO»KA, Platone e l’Europa, Milano 1997., str. 116.


15

sa psyhe, tj. s njegovom inteligencijom i njegovom sposobnoπÊu shvaÊanja i htijenja.Poznato je da Aristotel u Nikomahovoj etici piπe: “Stoga se ne treba povoditi za onimakoji nagovaraju da kao ljudi moramo misliti o ljudskim stvarima i kao smrtnici osmrtnima, nego - koliko god je to moguÊe ∑ moramo se obesmrtiti i sve uËiniti kakobismo æivjeli u skladu s onim πto je najizvrsnije u nama. Pa iako je to obimom maleno,ono svojom moÊi i ËaπÊu nadmaπuje sve ostalo.” Iz brige o duπi raa se i temeljni stav“spoznaj sebe samoga” jer kako reËe Sokrat, duπa nam zapovijeda da upoznamo onogakoji nam zapovijeda “spoznaj sebe samoga”. Upravo je takav stav i takav naËinrazmiπljanja ono πto predstavlja prvi kulturalni korijen Europe, korijen koji je utjecaona cjelokupni kasniji razvoj Europe. Ono πto se danas Ëini najugroæenijim iz te baπtinejest upravo ona temeljna briga oko najvaænijeg elementa, a koji se nalazi u brizi okoduπe. Taj vidik pod kojim se odvija cjelokupni ljudski æivot izgleda danas najugroæenijimi Ëini se da takvim stavom Europa podriva svoje vlastite temelje.

Utjecaj krπÊanstva9

Premda su Grci oblikovali mnoga promiπljanja o Ëovjeku kao psyche, nisu promiπljali oËovjeku kao osobi, niti su imali generalno pozitivan stav o tijelu. Platon je smatrao da jeËovjek vrsta igraËke koju su stvorili bogovi i da on svoju vrijednost ima polazeÊi samood ovoga izvoriπta, a Aristotel je smatrao da su zvijezde i druga nebeska tijela ona kojau svakom smislu nadilaze Ëovjeka. Tek polazeÊi od æidovsko-krπÊanske misli Ëovjekotkriva da ima apsolutno znaËenje kao osoba.Svaki je Ëovjek subjekt dostojanstva koje mu nitko ne moæe oduzeti i koje nije niËimuvjetovano. Istina je da je Ëovjek dio prirode, ali za razliku od drugih stvorova u prirodiËovjek je teoloπki shvaÊen kao “osoba”. A osoba se postaje kroz poziv Boga koji Ëovjekastvara i oblikuje. Time æivot svakoga Ëovjeka postaje neponovljiv i nezamjenjiv.Danas se zaboravlja da se ne moæe dijeliti shvaÊanje osobe od ljudske naravi. Ovdjenastaje problem arbitrarnoga procesa kojim se ljudima pridaje znaËaj osobe zato πto seËini da takav naËin razmiπljanja negira to pravo npr. onima koji su uronjeni u san. Stogase moæe reÊi da postoje razlozi “pragmatiËke transcendentalnosti” protiv povezivanjaosobnosti i odreenih stanja svijesti. Pri tome se moæe pozvati i na Kanta koji je istosmatrao da se shvaÊanje osobnosti treba povezati sa zaËeÊem. Jasno je da se ovdje radio odreenom pravu koje je praktiËno utemeljeno tj. koje pretpostavlja da ljudi u svakomtrenutku djeluju kao da su osobe. A jesu li stvarno osobe, izravno je povezano, smatraR. Spaemann, s pitanjem o Boæjem postojanju. Dakle, jasno je da se Ëovjek nalazi ustalnoj dijalektici izmeu naturalizma i duhovnoga i ta se dijalektika moæe razrijeπitisamo ako se shvati da narav ima i duhovnu stranu i da duhovna dimenzija uvijek u sebinosi dio naravi. A to znaËi prihvatiti da se narav shvaÊa kao stvorena i da je paradigma

9 VeÊim dijelom ovaj dio predavanja slijedi Æ. TANJI∆, “KrπÊanska baπtina i ujedinjena Europa”, u: Nova Prisutnost,»asopis za intelektualna i duhovna pitanja I/1, 2003., str. 61-80.


16

bitka æivot. Danas upravo nedostaje shvaÊanje æivota kao neËega πto pripada i subjek-tivnome i objektivnome, shvaÊanje æivotnoga iskustva, a ne objektivnih agregatnih stanjakao izvora znanosti. Iza takvoga naËina shvaÊanja æivota jasno leæi princip “etsi Deusnon daretur” πto jasno pokazuje da se ateistiËkim postavkama ne moæe formuliratiadekvatno shvaÊanje i pomirenost izmeu subjektivnosti i prirode tj. naravi. U svojemuslavnome Ëlanku iz 1942. Benedetto Croce je objavio poznati Ëlanak “Zaπto se ne moæemone zvati “krπÊanima”, u kojem piπe sljedeÊe: “KrπÊanstvo je bila najveÊa revolucija kojuje ËovjeËanstvo ikada izvrπilo: tako velika, tako obuhvatna i duboka, tako bogataposljedicama, tako neoËekivana i nezaustavljiva u svom ostvarivanju, da ne Ëudi da sedogodilo i da se joπ moæe dogoditi Ëudo, objava odozgo, direktno djelovanje Boga uljudske stvari, koje su od njega primile zakon i novo usmjerenje. Sve druge revolucije,sva veÊa otkriÊa koja oznaËavaju epohe u ljudskoj povijesti, ne izdræavaju njezinosuËeljavanje, pokazujuÊi se pred njim partikularne i ograniËene. Sve, ne iskljuËujuÊione koje je GrËka uËinila od poezije, umjetnosti i filozofije i Rim od prava: da negovorimo o najstarijima pisma, matematike, astronomije, medicine i koliko drugoga seduguje Istoku i Egiptu. I revolucije i otkriÊa koja su slijedila u modernim vremenima,ukoliko nisu bile partikularne i ograniËene na naËin njihovih antiËkih prethodnica, negosu obuhvatile cijeloga Ëovjeka, samu Ëovjekovu duπu, ne mogu se misliti bez krπÊanskerevolucije, u neovisnom odnosu od nje, kojoj pripada primat jer temeljni impuls bijaπei jest njegov.”10 KrπÊanstvo je joπ na mnogo naËina utjecalo na oblikovanje europskekulture. Tu je prije svega krπÊanski korijen govora o slobodi koji je postao sastavnimdijelom europskog, a potom i svjetskoga civilizacijskog kruga. »ak i kada se pitanjeslobode u kontekstu Francuske revolucije oblikovalo u suprotstavljenosti krπÊanskomnaËinu razmiπljanja, ono nije moglo i ne moæe pobjeÊi od Ëinjenice da i ta suprotstav-ljenost svjedoËi da se korijeni govora o slobodi i ljudskom dostojanstvu nalaze upravo ukrπÊanskom poimanju svijeta i Ëovjeka.

Znanstveno-tehnoloπka revolucija

Najmlai i nama povijesno najbliæi kulturalni korijen Europe zapoËinje u XVI. st. i imasvoga paradigmatskog predstavnika u Galileju. H. G. Gadamer istaknuo je da se u XVII.st. dogodila promjena koja je na nove osnove postavila odnos izmeu filozofije i znanosti,odnos koji je istovremeno postao i temeljan i problematiËan za naπu kulturu. Rodila senova ideja znanja koja je, polazeÊi od Galilejevog shvaÊanja mehanike koja prouËavaËiste, apstraktne uvjete pokreta, polazila od neËega πto se ne moæe direktno promatratiu prirodi: padanje u praznom prostoru. BuduÊi da se to nije moglo ponoviti na ekspe-rimentalni naËin, stvorila se potreba za novom vrstom apstrakcije i izraËunavanja odnosaπto je dovelo i do novoga promiπljanja odnosa izmeu Ëovjeka i stvarnosti. Upravo je ta

10 Usp. B. CROCE, Discorsi di varia filosofia, Vicenza 31994., str. 5.


17

znanstvena paradigma oblikovala novu kulturalnu paradigmu koja je postalauniverzalnom i kao univerzalna je postala danas autarkiËnom i dominantnom. Drugoπto je vaæno u kontekstu govora o ovome kulturalnom korijenu Europe jest Ëinjenica daje on pridonio “europeizaciji svijeta” i “mondijalizaciji Europe” i s pozitivnim i snegativnim efektima te da ne poznaje nikakvih granica i nije vezan niti uz jednuspecifiËnu kulturu.11 Jasno je da je znanstveno-tehnoloπka revolucija u mnogoËemuutjecala na razvoj europskoga duha i kulture i postala vaænim Ëimbenikom ne samo uprocesu ujedinjenja Europe nego i u afirmaciji europskih vrijednosti i naËina æivota i usvijetu. Ipak, danas je premoÊ ovoga kulturalnog korijena, koji je u mnogoËemupromijenio i naËin i shvaÊanje æivota i odnosa dovela do toga da gotovo svi æivimo uiluziji potpune moguÊnosti ovladavanja stvarnosti. No isto tako smo svjedoci datehnoloπki i tehniËki te znanstveni razvitak ne znaËi nuæno i, proporcionalno tome,duhovni rast Ëovjeka. Zapravo smo svjedoci da se dogaa obrnuto. ©to je Ëovjek, a timei naπa kultura znanstveno bogatija i razvijenija, Ëini se da se meu ljudima gubisposobnost i potreba za duhovnim rastom i razvitkom πto nas sve viπe Ëini robovimastvari koje je Ëovjek sam stvorio.

Hrvati i graani hrvatskog podrijetla, te hrvatske autohtone manjine æiveu brojnim zemljama Europske unije, kamo su se u proπlosti raselili iz matiËne zemlje

11 Usp. H.-G. GADAMER, Naslijee Europe, Zagreb 1997.


18

Naπa pripadnost europskom kulturnom krugu

Smatram da je u naπem sadaπnjem govoru i promiπljanju o pristupu Europskoj unijipremalo zastupljen govor o zajedniËkim kulturnim korijenima. Taj bi govor jasno pokazaonaπu pripadnost europskom kulturnom krugu, uz sve duæno poπtovanje razliËitosti. Osimtoga, on bi pokazao i Ëinjenicu da se pripadnost Europi ne moæe i ne smije mjeriti samoekonomskim i politiËkim kriterijima. To ne istiËem zbog toga πto bi nam to moglo sluæitikao utjeha zbog stalnog odgaanja naπeg ulaska u Europsku uniju nego zbog toga πto imnogim misliocima u Europi sve viπe postaje jasno kako Êe biti nemoguÊe ostvaritijedinstvo, stabilnost i buduÊnost europskih integracija ako se ne otkrije vaænost europskogduha i vaænost govora o europskom Ëovjeku, govora i naËina razmiπljanja koji Êe iÊionkraj svih ekonomskih, politiËkih i pravnih analiza. Samo zajedniËki duh europskogËovjeka koji prepoznaje svoje vlastite korijene i koji je otvoren svim novim obogaÊenjimai izazovima moæe omoguÊiti stabilnost i dugovjeËnost ujedinjene Europe.

Summary

CULTURAL ROOTS OF EUROPEANINTEGRATION

Culture is not something secondary and attached to other human activities, and thusneither to some other basic issues of the European integration, but quite the opposite.The issue of cultural integration is a primarily and necessarily related to the issue ofcultural roots of the European integration. What are the roots of European culture? Theauthor speaks of three cultural and spiritual roots in Europe: Greek Culture, the Chris-tian dimension of European culture and the scientific-technological revolution. It wasprecisely the whole discussion about the new European Constitution that pointed to thebasic uncertainty of the process of European integration at the moment, and this is thequestion of the cultural and spiritual roots on which the whole structure of New Europerelies. I believe that too little is said about the common cultural roots in our speechesand deliberations over the integration of the European Union. To talk about this wouldclearly show that we belong to the circle of European culture, with all the due respectfor diversity. Moreover, it would also point out the fact that belonging to Europe cannotand should not be measured only by economic and political criteria. I am not pointingthis out because it could comfort us for the constant delay in our own integration intothe European Union, but because many thinkers in Europe are now becoming aware


19


that it will be impossible to reach a final unification, stability and future for Europeanintegrations unless the importance of the European spirit and the importance of speak-ing about European people, speaking and a way of thinking that will go beyond alleconomic, political and legal analyses is understood. Only the common spirit of Euro-pean man, which recognizes his own roots and is open to all new enrichments andchallenges, will enable a stable and permanent unification of Europe.

Resúmen

RAÍCES CULTURALES DE LAINTEGRACIÓN EUROPEA

La cultura no es algo secundario y agregado a todas las otras actividades humanas, ycon ello, tampoco lo es respecto a otras cuestiones básicas sobre la unificación europea,sino todo lo contrario. La cuestión de la unificación cultural es primaria y estáesencialmente ligada a la cuestión de las raíces culturales de la unificación europea.¿Cuáles son las raíces de la cultura europea? El autor habla de tres raíces culturales yespirituales de Europa: la cultura griega, la dimensión cristiana de la cultura europea yla revolución científico-técnica. Justamente toda la discusión sobre la nueva constitucióneuropea mostró la duda básica en que se encuentra el proceso de unificación europea eneste momento y es la cuestión de las raíces culturales y espirituales en las que se apoyatoda la estructura de una nueva Europa. Considero que en nuestros discursos ydeliberaciones sobre la integración a la Unión Europea se habla muy poco de las raícesculturales comunes. Hablar de ello demostraría claramente nuestra pertenencia al círculocultural europeo, con todo el debido respeto a la diversidad. Además, mostraría que elhecho de pertenecer a Europa no se puede y no se debe medir solamente por criterioseconómicos y políticos. No destaco todo esto porque nos podría servir como consuelopor la constante prórroga a nuestra integración a la Unión Europea sino porque a muchosde los pensadores en Europa les está resultando cada vez más claro que será imposiblelograr la unificación, estabilidad y un futuro de la integración europea si no se descubrela importancia del espíritu europeo y la importancia del debate sobre el hombre europeo,el habla y el modo de pensar que vendrá al final de todos los análisis económicos,políticos y legales. Solamente el espíritu común al hombre europeo que reconoce suspropias raíces y que está abierto a todo nuevo enriquecimiento y nuevos desafíos,posibilitará la estabilidad y permanencia de una Europa unificada.

20

21

Æeljko Holjevac

PERSPEKTIVE GRADI©∆ANSKIH HRVATA UEUROPSKOJ UNIJI

Pristupanjem Austrije Europskoj uniji i nedavnim proπirenjem Unije naMaarsku i SlovaËku, gdje obitavaju manji gradiπÊanskohrvatski ogranci,na dnevni se red stavlja pitanje perspektive manjinskog statusa GradiπÊanskihHrvata u ujedinjenoj Europi. • Iako nacionalne manjine ne spadaju upodruËja izravne nadleænosti Europske unije nego su viπe prepuπtenenacionalnim zakonodavstvima dræava Ëlanica, odreene perspektive odræivostimanjinskog statusa GradiπÊanskih Hrvata u ujedinjenoj Europi mogu se zasadnajjasnije izvoditi ne samo iz Okvirne konvencije VijeÊa Europe o zaπtitinacionalnih manjina nego i iz Europske povelje o regionalnim i manjinskimjezicima

Prije pola stoljeÊa potpisan je Dræavni ugovor o uspostavi neovisne i demokratske Austrije.Sedmim Ëlankom Ugovora definirana su prava slovenske i hrvatske manjine u toj zemlji,prije svega prava GradiπÊanskih Hrvata. U prigodi 50. obljetnice Austrijskog dræavnogugovora vrijedi ukratko podsjetiti hrvatsku javnost u domovini i svijetu na manjinski poloæajGradiπÊanskih Hrvata u proπlosti i sadaπnjosti. BuduÊi da su preci danaπnjih GradiπÊanskihHrvata od 16. stoljeÊa æivjeli na jedinstvenom geopolitiËkom, multikulturnom imultijeziËnom prostoru koji se nazivao zapadnom Ugarskom, prve odredbe koje su seodnosile na prava hrvatske zajednice na zapadnim rubovima Panonije sadræavao je veÊugarski Zakon o narodnostima iz 1868. Iako ih je u politiËkom smislu tretirao kao dijelovemaarskog naroda, taj je zakon davao nemaarskim narodima u povijesnoj Ugarskojodreene koncesije u smislu prava na uporabu vlastitoga jezika na niæim razinama graanskeuprave, Crkve i πkole. On, doduπe, nije mogao sprijeËiti maarizaciju, ali je u vremenuposlije definitivnog ukidanja feudalnog sustava 1848. pozitivno djelovao na postupno“buenje” narodne energije Hrvata zapadne Ugarske. Svojevrsna kruna toga neprekinutograzvoja bile su Naπe novine, pokrenute 1910. u MiloradiÊevu preporodnom krugu, iako jeveÊ tzv. Apponyjev zakon iz 1907. sadræavao znatno restriktivnije odredbe koje su reducirale

22

skromna prava nemaarskih zajednica i poticale snaæniju maarizaciju. Poslije Prvogasvjetskog rata i raspada stare Austro-Ugarske glavnina Hrvata na zapadnim rubovimaPanonije naπla se unutar granica nove austrijske pokrajine Burgenland (GradiπÊe), stvorene1921. od veÊeg dijela podruËja bivπe zapadne Ugarske (manji su dijelovi ostali u sastavuMaarske, odnosno pripojeni su tadaπnjoj »ehoslovaËkoj). Ugovor o miru Antante sAustrijom, sklopljen 1919. u Saint-Germainu, sadræavao je naËelne odredbe o zaπtitimanjina od diskriminacije “zbog rase, jezika ili vjere”. One su 1921. protegnute i napripojeno podruËje GradiπÊa. Ukupan opseg zajamËenih prava bio je razmjerno malen, anjihova provedivost nedovoljno uËinkovita. Stoga su se GradiπÊanski Hrvati u Austriji urazdoblju izmeu dva svjetska rata morali boriti za vlastito etniËko odræanje u uvjetimaizraæenih marginalizacijskih i asimilacijskih tendencija. Senæermenski mirovni ugovorpredviao je osnivanje osnovnih πkola s manjinskim jezicima kao nastavnim jezicima usredinama u kojima æivi “razmjerno znatan broj” austrijskih dræavljana kojima njemaËkinije materinji jezik. U skladu s tim donesen je 1937. u GradiπÊu zemaljski Zakon o ureenjupuËkog πkolstva. Zakon je predviao da se manjinski jezik uvodi kao nastavni jezik uπkolskim opÊinama s najmanje 70% pripadnika dotiËne manjinske zajednice, da se rabiravnopravno s dræavnim jezikom u πkolskim opÊinama s najmanje 30% pripadnika manjine,odnosno da se moæe uvesti kao neobvezan predmet u πkolskim opÊinama s manje od 30%pripadnika dotiËne manjine. To je rjeπenje bilo vaæan instrument manjinske odræivostiGradiπÊanskih Hrvata, ali je zakon nakon pripojenja Austrije NjemaËkoj prestao vrijediti.Austrija je 1938. pripojena TreÊem Reichu. Pokrajina GradiπÊe bila je ukinuta, a tamoπnjiHrvati bili su na razliËite naËine potiskivani. U ratnom vrtlogu koji je uslijedio nije moglobiti ni govora o bilo kakvom promicanju njihovih manjinskih prava.Nakon Drugoga svjetskog rata u osloboenoj je Austriji uspostavljena okupacijska upravaËetiriju savezniËkih sila pobjednica (SAD, Velika Britanija, Francuska, SSSR). Iako suveÊ prvi poslijeratni meunarodni ugovori o ljudskim pravima kao individualnim pravima(npr. OpÊa deklaracija UN-a o pravima Ëovjeka iz 1948., Europska konvencija o zaπtititiprava Ëovjeka i temeljnih sloboda iz 1950. i dr.) propisivali standarde vaæne i za pravamanjina kao kolektivna prava, manjinsko se pitanje nametnulo kao nezaobilazno pitanjeprilikom rada na pripremi Austrijskog dræavnog zakona, poglavito stoga πto je u Koruπkoji obnovljenom GradiπÊu æivjela znatna slovenska, odnosno hrvatska manjina. BuduÊida je poslijeratna okupacijska uprava u Austriji trebala biti zamijenjena samostalnomvladom, bilo je potrebno formulirati takvo rjeπenje manjinske problematike, koje bibilo dugoroËnije naravi.

Pola stoljeÊa: Dræavni ugovor o uspostavi neovisne i demokratske Austrije

U Dræavni ugovor o uspostavi neovisne i demokratske Austrije, potpisan 15. svibnja1955. u BeËu, ugraen je Ëlanak 7. o pravima slovenske i hrvatske manjine, koji ucijelosti glasi:

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Æeljko Holjevac: Perspektive GradiπÊanskih...

23

»lanak 7.

Prava slovenske i hrvatske manjine

1. Austrijski dræavljani slovenske i hrvatske manjine u Koruπkoj, GradiπÊu i ©tajerskojuæivat Êe ista prava uz jednake uvjete kao i svi ostali austrijski dræavljani, ukljuËujuÊipravo na vlastite organizacije, sastanke i tisak na vlastitom jeziku.2. Oni imaju pravo na osnovnu nastavu na slovenskom ili hrvatskom jeziku i na razmjernibroj vlastitih srednjih πkola; s tim u vezi πkolski nastavni programi bit Êe revidirani iosnovat Êe se odsjek nadzorniπtva za nastavu u slovenskim i hrvatskim πkolama.3. U upravnim i sudskim kotarima Koruπke, GradiπÊa i ©tajerske, gdje se nalazi slovensko,hrvatsko ili mjeπovito puËanstvo, slovenski ili hrvatski jezik bit Êe prihvaÊen kao sluæbenijezik uz njemaËki. U takvim kotarima bit Êe topografsko nazivlje i natpisi na slovenskomili hrvatskom jeziku baπ kao i na njemaËkom.4. Austrijski dræavljani slovenske ili hrvatske manjine u Koruπkoj, GradiπÊu i ©tajerskojsudjelovat Êe u kulturnim, upravnim i sudskim ustanovama uz jednake uvjete s ostalimaustrijskim dræavljanima.5. Bit Êe zabranjena djelatnost organizacija kojima je cilj da liπe hrvatsko ili slovenskopuËanstvo njihova manjinskog znaËaja ili prava.

U vremenu koje je slijedilo GradiπÊanski Hrvati u Austriji polako su se etablirali u duhuDræavnog ugovora, iako je bilo razliËitih poteπkoÊa oko provoenja svih elemenatanavedene odredbe. Austrijski savezni Zakon o pravnom poloæaju narodnih skupina iz1976. predviao je ustanovljavanje savjetodavnih vijeÊa manjinskih zajednica,subvencioniranje manjina, postavljanje topografskih oznaka na manjinskim jezicima iuvoenje manjinskih jezika u sluæbenu uporabu. Godine 1987. hrvatski jezik priznat jekao drugi upravni jezik u pokrajini GradiπÊe. Suvremeni Zakon o manjinskom πkolstvuza GradiπÊe donesen je 1995. Topografske oznake na hrvatskom realizirane su tek prijenekoliko godina.

GradiπÊanski Hrvati u Europskoj uniji

Pristupanjem Austrije Europskoj uniji i nedavnim proπirenjem Unije na Maarsku iSlovaËku, gdje obitavaju manji gradiπÊanskohrvatski ogranci, postavlja se na dnevnired pitanje perspektive manjinskog statusa GradiπÊanskih Hrvata u ujedinjenoj Europi.Osnovni europski dokument o manjinskoj problematici je Okvirna konvencija VijeÊaEurope o zaπtiti nacionalnih manjina iz 1994. Ona vrijedi i za Austriju kao jednu oddræava potpisnica Konvencije. Posebno je vaæan Ëlanak 5. koji propisuje:

Æeljko Holjevac: Perspektive GradiπÊanskih Hrvata u Europskoj uniji

24

»lanak 5.

1. Stranke se obvezuju unaprijediti uvjete potrebne osobama koje pripadaju nacionalnimmanjinama radi odræavanja i razvijanja njihove kulture, te uvaæavanja bitnih sastavnicanjihova identiteta, odnosno njihove vjeroispovijesti, jezika, tradicije i kulturne baπtine.2. Bez prejudiciranja mjera poduzetih u voenju opÊe integracijske politike, stranke Êese suzdræati od politike ili prakse usmjerene asimilaciji osoba koje pripadaju nacionalnimmanjinama protiv njihove volje, te Êe takve osobe zaπtititi od svakog djelovanja kojemje cilj takva asimilacija.


Valja naglasiti da manjine ne spadaju u podruËja izravne nadleænosti Europske unijenego su viπe prepuπtene nacionalnim zakonodavstvima dræava Ëlanica, iako se poπtivanjeprava manjina izrijekom nalazi meu kriterijima za pristup novih dræava Uniji, npr.Republike Hrvatske. U Okvirnoj konvenciji o zaπtiti nacionalnih manjina nema striktnedefinicije manjina, dok u recentnom nacrtu Povelje o temeljnim pravima Europske unijekao sastavnom dijelu nacrta europskog Ustava stoji uglavnom samo to da je zabranjena“svaka vrsta diskriminacije na temelju … pripadnosti nacionalnoj manjini”. Stogaeuropska buduÊnost manjinskog statusa GradiπÊanskih Hrvata implicira niz izazova, alinudi i odreene perspektive. One se zasad pomalo najjasnije mogu izvoditi iz Europskepovelje o regionalnim i manjinskim jezicima iz 1994. Taj dokument πtiti i promiËe

Forum hrvatskih autohtonih manjina iz Europe koji je okupio sudionika iz 9 zemalja, kojeg jevodio dr. Neven ©imac, u sklopu jubilarnog MatiËinog 10. tjedna hrvatskih manjina potakao je

niz aktualnih pitanja vezanih uz europske integracijske procese, ukljuËujuÊi i perspektiveGradiπÊanskih Hrvata u ujedinjenoj Europi

25

Æeljko Holjevac: Perspektive GradiπÊanskih Hrvata u Europskoj uniji

regionalne i manjinske jezike, meu koje se moæe ubrojiti i gradiπÊanskohrvatski jezik,poglavito stoga πto taj jezik sada, s RjeËnikom iz 1982. i Gramatikom iz 2003., posjedujeverificiranu normativnu osnovu. Osim toga, prekograniËna suradnja i kulturoloπkojedinstvo GradiπÊanskih Hrvata u Austriji te Hrvata u zapadnoj Maarskoj i onih uSlovaËkoj (oko Bratislave), koje se sada, nakon 80-ak godina njihove podvojenosti,iznova kristalizira, pouzdanije su jamstvo manjinske odræivosti GradiπÊanskih Hrvata uujedinjenoj Europi nego πto bi to bio sluËaj u uvjetima dugoroËnijeg produæavanja ranijepodvojenosti.

Summary

EUROPEAN PROSPECTS OF BURGENLANDCROATS

National minorities do not belong to the fields of direct jurisdiction of the EuropeanUnion, but are more left to national legislation in the member countries, although therespect for national minorities is one of the criteria for approaching of the new membersto the European Union, for example, the Republic of Croatia. Therefore, the Europeanfuture of the minority status of the Burgenland Croats implies a series of challenges, butit also offers certain perspectives. For the moment, those can be inferred most clearlynot only from the European Council on the Protection of National Minorities, but evenmore from the European Charter on Regional and Minority Languages.Namely, the State Accord on the restoration of independent and democratic Austria wassigned half a century ago. Article seven of the Accord defines the rights of the Slovenianand Croatian minorities in that country. Since then, the Burgenland Croats in Austriahave been getting organized in the spirit of the Accord, although they have come acrossvarious difficulties in the realization of all the elements included in the abovementionedAccord. With the integration of Austria into the European Union and the recent admis-sion of Hungary and the Slovak Republic to the Union, where there are smaller minor-ity groups of the Burgeland Croats, the question of the prospects of the minority statusfor the Burgenland Croats in unified Europe arises.

26


Resúmen

LAS PERSPECTIVAS DE LOS CROATAS DEGRADI©∆E EN LA UNIÓN EUROPEA

El tema de las minorías nacionales no se encuentra bajo la jurisdicción directa de laUnión Europea sino que se dejó al nivel de la legislación nacional en los países miembros,aunque el respeto de los derechos de las minorías es uno de los criterios en el proceso deintegración de los nuevos países a la Unión Europea, como por ejemplo, la Repúblicade Croacia. De modo que el estatus futuro de los croatas de GradiπÊe implica una seriede desafíos, pero también ofrece determinadas perspectivas que, por ahora, se puedendeducir no sólo de la Convención del Consejo Europeo sobre la protección de las minoríasnacionales sino, más aún, de la Carta europea sobre las lenguas regionales y minoritarias.O sea, hace medio siglo que se firmó el Acuerdo estatal sobre la instauración de Austriaindependiente y democrática. En el artículo siete del Acuerdo se definen los derechosde las minorías eslovenas y croatas en ese país. A partir del Acuerdo los croatas deGradiπÊe en Austria se fueron organizando en el espíritu del Acuerdo estatal, aunqueexistieron varias dificultades en la realización de todos los elementos incluidos en elmencionado Acuerdo. Con la integración de Austria a la Unión Europea y la recienteintegración de Hungría y Eslovaquia, donde viven grupos minoritarios de croatas deGradiπÊe, se presenta la cuestión de la perspectiva del estatus de minoría de los croatasde GradiπÊe, en la Europa unida.

27

Marina PeriÊ

STATUS HRVATA U SLOVENIJI

AnalizirajuÊi poloæaj Hrvata u Sloveniji unutar slovenskog druπtva, te unutarvlastite iseljeniËke skupine, moæe se smatrati da je Hrvate u Sloveniji veÊzahvatio proces asimilacije • Kako bi se oËuvao etniËki identitet Hrvata uSloveniji, potrebna je uËinkovitija suradnja matiËne i domicilne zemlje, kakobi se barem zaustavio proces brzog gubljenja materinskog jezika, buduÊi jenastava hrvatskoga jezika, kao obveznog u petim razredima osnovne πkole uSloveniji, ukinuta joπ 1992. godine

Hrvatska i Slovenija do 1991. godine pripadale su istom krugu viπenacionalnih dræava(Austro-Ugarske, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije i SFRJ). U bivπoj Jugoslaviji,nekada zajedniËkoj dræavi Hrvata i Slovenaca, pokretljivost stanovniπtva s jednog teritorijana drugi spadala je u unutraπnje migracije i smatrana je prirodnim procesom, buduÊi da jepripadnost zajedniËkoj dræavnoj tvorevini oba naroda dræala u stalnom meusobnomkontaktu. Do 1945. godine Hrvatska i Slovenija imale su negativan migracijski saldo, tj.viπe se iselilo u druge dijelove zajedniËke dræave negoli se doselilo na njihov teritorij.Odmah u poslijeratnom razdoblju Slovenija, a nakon toga i Hrvatska postaju useljeniËkapodruËja. Pozitivan migracijski saldo Slovenije posljedica je doseljavanja stanovniπtva izHrvatske i Bosne i Hercegovine. Do 1971. godine broj dræavljana hrvatske nacionalnostipoveÊao se uglavnom doseljavanjem iz Hrvatske, a nakon 1971. godine doseljavanjemHrvata iz Bosne i Hercegovine. U Sloveniju su se doselili Hrvati s podruËja srednjeHrvatske, Like i Hrvatskog primorja, uglavnom privuËeni regionalnim razvojem iprosperitetom Slovenije nakon Drugoga svjetskog rata. Tada se u Sloveniji otvorio velikibroj radnih mjesta za koje je nedostajalo radne snage.Hrvati su uglavnom naseljavali urbana i gospodarska srediπta: Ljubljanu, Maribor, Celje,Novo Mesto. Nalazimo ih u blizini granice: Breæicama, Metliki, i u primorskom dijeluSlovenije: Izoli, Kopru, Piranu. Broj Hrvata u Sloveniji stalno se poveÊavao do 1981.godine. Osamostaljenjem dviju dræava unutraπnje migracije postaju meudræavne,poprimaju druge razmjere, te zahtijevaju drukËiju pravnu regulativu.

28

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Marina PeriÊ: Status Hrvata u Sloveniji

Tablica 1. Broj Hrvata u Sloveniji od 1953.-2002.

GODINA BROJ HRVATA1953. 17 9781961. 31 4291971. 41 5561981. 53 8821991. 52 8762002. 35 642

Izvor: StatistiËni urad Republike Slovenije, Popis prebivalstva, gospodinjstev in stanovanj2002.

Tablice 2. Doseljeno stanovniπtvo iz Hrvatske u Sloveniju godine 1940.-1971.

Doselili iz Do 1940. 1941.-1945. 1946.-1963. 1964.-1971.Slavonije 294 225 2 060 1 924

Srednje Hrvatske 2 883 1 286 12 033 9 409Like, Istre 1 214 353 6 246 3 155

i sj. PrimorjaDalmacije 334 242 1 495 1 313Ukupno 4 725 2 106 21 834 15 801

Izvor: Popis stanovniπtva i stanova 1971. (Preuzeto iz: Hrvati u Sloveniji (ur.) DominiMirjana, 1991:129.)

Integracija Hrvata unutar slovenskog druπtva

Slovenija je etniËki i kulturno pluralistiËko druπtvo. Spada u relativno homogene etniËkedræave. Promjene etniËkog sastava stanovniπtva na teritoriju Slovenije osobito su znaËajnenakon Drugoga svjetskog rata uslijed intenzivnih iseljavanja unutar teritorija jugo-slavenske dræave. U tom razdoblju sluæbena slovenska politika priznaje etniËkipluralizam, te razvija posebnu politiku zaπtite nacionalnih manjina. Prema Ustavu iz1991. godine Slovenija osigurava posebna prava autohtonim skupinama Talijanima iMaarima, te romskoj zajednici. U Sloveniji æivi i manji broj autohtonih stanovnikanjemaËkog govornog izraza i Æidova. To su male zajednice rasprπene po cijelomslovenskom teritoriju. Postoji i tzv. imigrantska populacija koja iznosi 11% ukupnogstanovniπtva Slovenije. Nju Ëine doseljenici pristigli na ovaj teritorij nakon Drugogasvjetskog rata i veÊina je pripadnika nekadaπnjih jugoslavenskih naroda, koji su nakonosamostaljenja Slovenije dobili slovensko dræavljanstvo. Dræavljanstvom su dobili sva

29

Marina PeriÊ: Status Hrvata u Sloveniji

prava, posebice pravo na oËuvanje identiteta. U Sloveniji postoje i imigranti doseljenicikoji nemaju slovensko dræavljanstvo, ali u Sloveniji imaju stalno ili privremeno prebivaliπte.Nakon raspada jugoslavenske federacije Slovenija je zbrinula i veÊi broj izbjeglica, posebnoiz Hrvatske i BiH. Njihov je status rijeπen povratkom u Hrvatsku ili omoguÊavanjemtrajnog naseljavanja u Sloveniji. Slovenija je zakonski sankcionirala autohtonost za oko0,7% neslovenskog puËanstva, dok se ostali neslovenci (Hrvati, Srbi, muslimani, Crnogorcii sl.) smatraju migrantskom populacijom. Uz temeljna prava Ëovjeka i zabranudiskriminacije, jamËi im se pravo na slobodno izraæavanje pripadnosti svojem narodu ilinacionalnoj zajednici i izraæavanje i njegovanje vlastite kulture.1 Uz slovensko oni moguimati i dræavljanstvo dræave iz koje dolaze. Hrvati s boraviπtem izvan Slovenije, a legalnimradnim mjestom u toj dræavi Ëine populaciju tzv. dnevnih, odnosno tjednih migranata.Hrvati koji u Sloveniji borave s radnom ili poslovnom vizom (trajnim ili privremenimboraviπtem) imaju status stranca. Nakon stupanja na snagu Zakona o zapoπljavanju stranaca(1992.) svi djelatnici koji su u trenutku donoπenja zakona imali deset godina radnog staæau Sloveniji dobili su dozvolu na neodreeno vrijeme, dok je ostalima prestao radni odnospo isteku te godine. Studenti i osobe na πkolovanju u Sloveniji ne smatraju se strancima.Od πkolske godine 1993./94. hrvatsko-srpski jezik viπe nije obvezan predmet u petimrazredima slovenskih osnovnih πkola. Tu je odluku 17. prosinca 1992. donio StruËni savjetRepublike Slovenije za odgoj i obrazovanje. Dopunske nastave hrvatskoga jezika i kultureu Sloveniji nema. Hrvatski jezik i knjiæevnost mogu se studirati na Filozofskom fakultetuu Ljubljani u okviru studijske grupe hrvatski, srpski, makedonski jezik i knjiæevnost. Iakosu Hrvati najbrojnija nacionalna skupina neslovenaca u Sloveniji, nisu priznati kaoautohtona manjina, nego spadaju u imigrantsku populaciju. Prihvatili su dominantnu kulturuimigrantskog druπtva, dobro se integrirali i stvorili novi sustav druπtvenih veza uËvrπÊujuÊisvoj status u novoj sredini. VeÊina hrvatskih imigranata ima srednjoπkolsko i visokoπkolskoobrazovanje. Uglavnom su to lijeËnici, inæenjeri elektrotehnike, arhitekture i graevinarstvai sl. Znatan broj zaposlenih je u proizvodnim zanimanjima: zidari, elektriËari, vozaËi,ribari, pomorci, medicinsko osoblje i sl. Visokospecijalizirani struËnjaci uglavnom tehniËkihznanosti najbræe su se uklopili u novu sredinu, a najteæe niæe obrazovani. Integracijuhrvatskih imigranata u Sloveniji pospjeπilo je nekoliko Ëimbenika: velika rasprπenost naodreenom prostoru, pripadnost istom srednjoeuropskom i mediteranskom kulturnomkrugu, sliËan odnos prema radu i obitelji, religiji, sliËnim obiËajima. Sve ovo dovodi doubrzanog procesa asimilacije Hrvata u slovensko druπtvo.

Integracija Hrvata unutar vlastite imigrantske skupine

Prije Drugoga svjetskog rata Hrvati su na podruËju danaπnje Slovenije bili organiziraniu nekoliko hrvatskih druπtava. U Mariboru je djelovalo poznato hrvatsko kulturno druπtvo

1 Iz Ustava Republike Slovenije (Ël. 61.).

30

Napredak, te je imalo kulturni i prosvjetni znaËaj, potom Druπtvo trgovaËkih i privatnihsluæbenika. Nakon 1945. godine Hrvati u Sloveniji nisu bili posebno organizirani. Naime,Hrvati koji su naselili Sloveniju πezdesetih i sedamdesetih godina, doπli su s namjeromda ostanu trajno. Uglavnom su dolazili sa zavrπenim πkolama i fakultetima, pojedinaËno,rijetko u grupama. Radilo se o heterogenom doseljavanju u urbana srediπta: Ljubljanu,Maribor, Kranj, Novo Mesto.Oni nisu osjeÊali potrebu za stvaranjem kulturnih i πportskih druπtava na etniËkoj podlozi.Moderni oblik zajedniπtva i udruga zapaæa se u Sloveniji tek nakon osamostaljenjaSlovenije i Hrvatske. Nakon osamostaljenja dviju republika probudila se ideja zaorganiziranjem hrvatskih druπtava. Godine 1991. utemeljeno je viπe druπtava kao πto jeHrvatski kulturni dom u Ljubljani s viπe podruænica, Hrvatsko kulturno druπtvo i Hrvatskodruπtvo. Druπtva su osnovana i u Mariboru, Kopru, Jesenicama, Velenju, Novom Mestu.UkljuËena su u Savez hrvatskih druπtava koji je osnovan joπ 1994. Tijekom 1991. i1992. godine druπtva su se bavila humanitarnom djelatnoπÊu, skupljanjem pomoÊi zaHrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te su se angaæirala oko zbrinjavanja izbjeglica. Takoersu se aktivirala na druπtvenom i kulturnom polju tako pridonoseÊi razvitku hrvatskekulture. Hrvatska udruga iz Novog Mesta Ëesto je organizirala i joπ uvijek organizirakulturne priredbe. U Novom Mestu izlazi i biblioteka Most, te dvomjeseËnik Hrvatskivjesnik.Aktivna je i hrvatska iseljeniËka zajednica æupe Zovik i BoËe sa sjediπtem u Jesenicama,potom Hrvatski klub Komuπina iz ©kofje Loke. U Sloveniji djeluje i Druπtvo slovensko-hrvatskog prijateljstva koje surauje s Druπtvom hrvatsko-slovenskog prijateljstva izZagreba, te zajedno podræavaju rad znanstvenih, gospodarskih, kulturnih i drugihustanova koje se bave hrvatsko-slovenskim vezamaKatoliËka crkva osamdesetih godina osnovala je katoliËku misiju u Sloveniji. Osimpastoralnih djelatnosti znaËajnih za svaku misiju, ona nastoji udovoljiti kulturnim idruπtvenim potrebama vjernika. Prije Domovinskog rata HKM organizirala je nizznaËajnih izloæbi, predavanja s nacionalnom tematikom. Nakon osamostaljenja Hrvatskeu suradnji s hrvatskim veleposlanstvom redovito je organizirala i sluæila misu za mir idomovinu koju je predvodio neki hrvatski biskup ili nadbiskup.Takoer je znaËajno spomenuti i misijski informativni listiÊ Izlazak Ëiji je prvi brojizaπao u prosincu 1989. godine. U hrvatskim druπtvima u Sloveniji mali je broj pripadnikamlae generacije. Pod tim mislimo na pripadnike druge i treÊe generacije koja jeuglavnom roena u Sloveniji. Hrvatski identitet odræavaju samo unutar obitelji. Oni setek djelomiËno identificiraju kao Hrvati i viπe su orijentirani prema slovenskoj, a manjehrvatskoj kulturi.Zanimljivi su podaci istraæivanja o razlikama hrvatskih imigranata i njihove djece kojidonose sljedeÊe podatke: 1. Odrasli i djeca najËeπÊe govore oba jezika: hrvatski islovenski, dok odrasli viπe upotrebljavaju samo hrvatski, a djeca viπe slovenski jezik; 2.VeÊina odraslih sa svojom djecom govore oba jezika, dok veÊina djece s braÊom/sestrama


31

govori samo slovenski; 3. Odrasli s prijateljima uglavnom komuniciraju na hrvatskom,a djeca upotrebljavaju oba jezika. Materinji jezik koriste uglavnom za komuniciranje sroditeljima; 4. Odrasli bolje govore, Ëitaju i piπu hrvatski od slovenskog, a djeca obrnuto.2

Kako bi se odræao materinji hrvatski jezik u Sloveniji, nuæno je uvoenje dopunskenastave hrvatskog jezika i kulture, i razliËitih oblika usavrπavanja hrvatskoga jezika iupoznavanja kulture pri Ëemu je potrebna pomoÊ matiËne dræave i dræave u kojoj æive.Brzu integraciju i gotovo potpunu asimilaciju pospjeπuje i velik broj mijeπanih brakovaizmeu Slovenaca/ka i Hrvata/ica i to poglavito meu inteligencijom. Oni su uglavnomdaleko od vjerskog i kulturnog, te gotovo svakog drugog organiziranog oblika javnogdjelovanja svojih sunarodnjaka. Prema procjenama nekih znanstvenika moæe se oËekivatida Êe tek pripadnici treÊe generacije Hrvata nakon potpune integracije i preuzimanjasvih vrijednosti u zemlji u kojoj su roeni intenzivnije poËeti istraæivati svoje korijene ipokazivati jaËe zanimanje za zemlju svojih predaka.

Summary

STATUS OF CROATS IN SLOVENIA

According to the last census in the year 2002, there were 35,642 Croats in Slovenia,which is considerably fewer compared to 1991, when there were 52,876. This can beattributed to the fact that most Croats declared themselves as Slovenian citizens. Al-though the Croats belong to the most numerous group of non-Slovenian citizens, theyare not recognized as a national minority in Slovenia, so they don’t enjoy many of therights that laws and regulations allow for minorities.Although, after the independence of both republics, the Croats founded several organi-zations to meet and to maintain their ethnic identity, among the members of these orga-nizations there are no young generations. Even the mother tongue is dying away, sinceteaching the Croatian language in the fifth grade of primary school was abolished al-ready in 1992. Children speak Croatian exclusively with their parents within the family,whereas they use Slovenian with their siblings and among their friends. Much in thesame way, children are oriented more towards Slovenian culture than towards Croatian.Analyzing the position of the Croats in Slovenia within the Slovenian society and withintheir own emigrant group, we concluded that the Croats in Slovenia have already en-

2 Podaci iz istraæivanja: Vesna Poægaj Hadæi, Karmen Medica: Hrvatski jezik u Sloveniji, u knjizi Hrvati u Sloveniji1997: 359.

Marina PeriÊ: Status Hrvata u Sloveniji

32


tered the process of assimilation. To maintain the Croatian ethnic identity in Sloveniasupport, co-operation and understanding is needed, both, from the homeland - Croatia,as well as from the country of residence - Slovenia.

Resúmen

EL ESTATUS DE LOS CROATAS ENESLOVENIA

Según el último censo de habitantes del año 2002, en Eslovenia había 35.642 croatas,que es considerablemente menos con respecto a 1991, cuando había 52.876. Esto loatribuimos al hecho de que la mayoría de los croatas se declaró como ciudadano esloveno.Aunque los croatas pertenecen al grupo de no eslovenos más numeroso, no estánreconocidos como minoría nacional en Eslovenia, por lo que no gozan de muchos de losderechos que las leyes otorgan a las minorías.Aunque después de la independencia de las dos Repúblicas los croatas fundaron y sereúnen en agrupaciones para mantener su identidad étnica, entre los miembros de esasagrupaciones no hay generaciones jóvenes. Hasta se pierde la lengua materna debido aque el estudio de la lengua croata como materia obligatoria en el quinto grado de laescuela primaria se abolió en el año 1992. Los niños hablan croata únicamente con suspadres dentro del ámbito familiar, mientras que con los hermanos y amigos utilizan elesloveno. Del mismo modo, los niños están orientados más hacia la cultura eslovenaque hacia la croata.Al analizar la situación de los croatas en Eslovenia, dentro de la sociedad eslovena ydentro de las agrupaciones de inmigrantes, llegamos a la conclusión que los croatas enEslovenia ya entraron en el proceso de asimilación. Para cuidar la identidad étnica croataen Eslovenia hace falta apoyo, cooperación y comprensión tanto por parte de la tierrapatria - Croacia, como del país de residencia - Eslovenia.

33

Sanja VuliÊ

NAKLADNI©TVO HRVATA U MA–ARSKOJ

Hrvatska manjina u Maarskoj, unatoË teritorijalnoj rasprπenosti te narjeËnoji dijalekatnoj raznolikosti, izvrsno je organizirana pa tako, osim πkolstva,radija, televizije i nacionalnoga kazaliπta ima i vlastito nakladniËko poduzeÊeCroatica, koje je za samo pet godina, izvelo nakladniËki pothvat koji obuhvaÊaviπe od 70 knjiga • U rujnu 2004. djelatnici toga nakladniËkog poduzeÊa izBudimpeπte predstavili su matiËnoj domovini cjelokupnu svoju djelatnost sposebnim osvrtom na ediciju Hrvatski pisci u Maarskoj, u sklopu MatiËinajubilarnoga desetoga Tjedna hrvatskih manjina

U nepunih pet godina nakladniËko poduzeÊe Croatica moæe se podiËiti s viπe od 70objelodanjenih knjiga, uz usporedno objavljivanje serijskih publikacija i periodike. UCroatici se tiskaju knjige razliËitoga profila, a najviπe πkolske knjige. Kad je rijeË obeletristici, velika se pozornost posveÊuje hrvatskim piscima u Maarskoj. U tom jesmislu najzapaæeniji niz knjiga Hrvatski pisci u Maarskoj, u okviru kojega je do sadatiskano πest knjiga. Prva knjiga, koja je objavljena 1999., sadræava Sabrana djela IvanaPetreπa, najomiljenijega knjiæevnika baËkih Hrvata u razdoblju prije 1945. Ta je djelaza tisak priredio ugledni kulturni djelatnik iz redova Hrvata u Maarskoj Marin MandiÊ.Da bi Ëitatelji dobili πto bolji uvid u povijest knjiæevnosti subetniËke skupine bunjevaËkihHrvata u Maarskoj, Marin MandiÊ je u posebnoj studiji (koja u knjizi prethodiPetreπevim djelima) objavio podatke o æivotu i radu svih hrvatskih pisaca koji su na timprostorima roeni i djelovali prije Petreπa. Iza toga slijedi Petreπev pjesniËki opus kojise sastoji od 54 duæe ili kraÊe pjesme, uglavnom izvorne, uz nekoliko prepjeva. Proznomdijelu Petreπeva opusa pripada 75 kraÊih tekstova, preteæito novelistiËkoga karaktera.Meu njima je nekoliko tekstova kojima nedostaju elementi beletristike. Ta se tvrdnjaodnosi na tekstove Sveti Ivan Krstitelj, zatim Sveto misto: Jud (Gyud) i Iz æivota Kristovihapoπtola, koje bi valjalo svrstati u propovjednu prozu. Osim tih propovijedi, meunebeletristiËke tekstove valja ubrojiti i teoloπki tekst Oblik Isusa Krista, kao i u dijaloπkojformi iznesena razmiπljanja o vaænosti vjere pod naslovom Crvendaπ i krπÊanin. U svojim

34

je beletristiËkim proznim tekstovima Petreπ pisao gotovo iskljuËivo o bunjevaËkimHrvatima u Maarskoj, za koje je svoja djela i pisao, hrabreÊi svoj narod da ustraje uoËuvanju svojega nacionalnoga identiteta, vjere, obiËaja i morala. Premda je ulogaPetreπevih djela u nacionalnom smislu neprocjenjiva, ta djela uglavnom nemaju veÊuumjetniËku vrijednost. Likovi su preteæito crno-bijelo karakterizirani, s eventualnomnaglom preobrazbom loπih u dobre. Ta je proza u znatnoj mjeri odgojnoga znaËaja, jerna usta dobrih likova i pokajnika Petreπ redovito iznosi svoje vlastite stavove i savjetepuku. Druga knjiga, koja je objavljena 2000., sadræi sabrana djela Miπe JeliÊa, po kojemje naslovljena, te djela joπ nekoliko njegovih sumjeπtana, πokaËkih Hrvata rodom izSantova u maarskom dijelu BaËke. To su Brnja Andrin, Grga Andrin, Marko Fucin iMarin Pejin. Ta je djela za tisak priredio Æivko MandiÊ, takoer kulturni uglednik meuHrvatima u Maarskoj. Æivko MandiÊ je 2001. priredio treÊu knjigu u ovom nizu ukojoj su sakupljene pjesme Ante EvetoviÊa Miroljuba, te kraÊi prozni tekst KristoforKolumbo. »etvrta i peta knjiga posveÊene su Ivanu AntunoviÊu, tj. Ëetvrta sadræi iscrpanæivotopis i glavninu AntunoviÊevih djela, dok je u petoj tiskana njegova Rasprava opodunavskih i potisanskih Bunjevcih i ©okcih. »etvrtu su knjigu priredili Matija EvetoviÊi Lazar Ivan KrmpotiÊ, a peta je pretisak izdanja iz g. 1882. ©esta i za sada u nizuposljednja knjiga Kazaliπni komadi i novele Antuna KaragiÊa objavljena je 2003. godine.U toj je knjizi poznati publicist i etnograf iz redova Hrvata iz Maarske –uro FrankoviÊsakupio sva do sada objavljena, kao i sva dostupna rukopisna KaragiÊeva djela. Ta djelatakoer pripadaju angaæiranoj knjiæevnosti koja je cijela posveÊena oËuvanju narodnemanjine i njezinih moralnih i druπtvenih vrijednosti, dok je knjiæevnoumjetniËkavrijednost tih djela nedvojbeno manje znaËajna, premda se KaragiÊ smatra najboljimhrvatskim piscem u maarskom dijelu BaËke do sredine 20. stoljeÊa. U okviru svojihdjela koristi svaku priliku da upozori i pouËi narod. UnatoË izrazito pouËnom znaËajuKaragiÊeva knjiæevnoga djela, ne smijemo zanemariti njegova dramaturπka nastojanja.BuduÊi da mnogi njegovi tekstovi istoga sadræaja usporedno supostoje kao scenskitekstovi i kao proze, KaragiÊ nije samo dramski pisac nego i dramaturg. Tako je npr.njegov igrokaz Katica prema noveli Sluæavka, a scenski tekst Poπteni varalica premaproznomu tekstu »ika Marko.

Knjiæevni niz Hrvatski pisci u Maarskoj i druga izdanja Croatice

Sve do sada objavljene knjige u ediciji Hrvatski pisci u Maarskoj odnose se naknjiæevnike koji pripadaju bunjevaËkohrvatskoj subetniËkoj skupini, osim druge knjigeu kojoj su djela pisaca πokaËke subetniËke skupine. Izvan spomenutoga niza u Croaticise objavljuju i druga beletristiËka djela hrvatskih pisaca u Maarskoj. Pjesnikinja KatarinaGubrinski TakaË, πokaËka Hrvatica koja veÊ dugo æivi u Maarskoj, a rodom je iz Boanau Vojvodini, objavila je 2000. godine zbirku Dragoljubi i krizanteme koja se sastoji od66 haiku pjesama. Knjiga je tiskana dvojeziËno. Tu je i zbirka Mirisi vrbika poznatoga

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Sanja VuliÊ: Nakladniπtvo Hrvata u Maarskoj

35

pjesnika Marka DekiÊa, koji je takoer rodom iz maarskoga dijela BaËke. Zbirka jeobjavljena 2001., a autor ju je nazvao po prvoj pjesmi u knjizi. Svoja je djela podijeliou πest cjelina. Prva tri dijela saËinjavaju njegove pjesme, tematski rasporeene, a Ëetvrtidio poema “Traæila je majka”. U petom su dijelu prepjevana i prevedena DekiÊeva djelana maarski, dok u posljednjem dijelu donosi svoje prijevode i prepjeve drugihknjiæevnika. Prvi povijesni roman u knjiæevnosti Hrvata u Maarskoj takoer je tiskanu Croatici, g. 2001., kao prva knjiga Biblioteke ©koruπ. Autor Ivan Horvat, pripadniksubetniËke skupine gradiπÊanskih Hrvata u zapadnoj Maarskoj, pretoËio je u knjiæevnodjelo povijesni dogaaj opsade zapadnougarskoga grada Kisega 1532. godine i njegovuuspjeπnu obranu pod vodstvom kapetana Nikole JuriπiÊa Senjanina. Glavni su protagonistitoga romana djeËaci iz Kisegu nedalekoga hrvatskoga sela Æidana koji, proæivljujuÊiniz uzbudljivih pustolovina, pomaæu braniteljima da uspiju. Prema glavnim nositeljimaradnje roman je nazvan Æidanski diËaki. »etvrto beletristiËko djelo izvan niza Hrvatskipisci u Maarskoj jest maarski prijevod romana Divlji konj Boæidara Prosenjaka. Tajje prijevod objavljen 2002.

NakladniËko poduzeÊe Croatica je za samo pet godina izvelo nakladniËki pothvat kojiobuhvaÊa viπe od 70 knjiga

Osim beletristiËkih, u Croatici se tiskaju i razliËita znanstvena i publicistiËka djela. Utom je nizu posebice zanimljiva knjiga Povijest Hrvata Dalmatina u Segedinu koja jeobjavljena godine 2004. Autor knjige je Ladislav Heka, joπ jedan uglednik meu Hrvatimau Maarskoj.

Sanja VuliÊ: Nakladniπtvo Hrvata u Maarskoj

36

Knjiga je spomenik u potpunosti asimiliranoj subetniËkoj skupini dalmatinskih Hrvatakoji su u 18. stoljeÊu imali vaænu ulogu u æivotu grada Segedina. Ladislav Heka je uCroatici tiskao joπ dvije knjige. Jedna od njih je Hrvatsko-maarski povijesni kalendar,a druga Obrana i posljednji dani ∑ Publikacije. U toj knjizi, objavljenoj 2003., autoruglavnom prati politiËka zbivanja posljednjih godina u cijelom svijetu. Tu je joπ knjigaFranje PajriÊa Postaju li GradiπÊanski Hrvati opet jedna cjelina?.

Predsjednik Saveza Hrvata iz Republike Maarske dr. Mijo KaragiÊ u rujnu 2004. predstavioje s ravnateljstvom NakladniËkog poduzeÊa Croatica iz Budimpeπte, u sklopu MatiËina

jubilarnoga desetog Tjedna hrvatskih manjina, matiËnoj domovini cjelokupnu djelatnost togpoduzeÊa s posebnim osvrtom na ediciju Hrvatski pisci u Maarskoj

Na maarskom su jeziku objavljene knjige A magyarországi horvát fiatalok életmódja,koja sadræi rezultate socioloπkih istraæivanja o poloæaju hrvatske mladeæi u Maarskoj,i A magyarországi horvát média, u kojoj su objavljeni rezultati socioloπkih istraæivanjao poloæaju hrvatskih medija u Maarskoj. Autori prve knjige su Arpad BaraÊ, Ivica –uroki Dinko ©okËeviÊ. Posljednja dvojica, tj. –urok i ©okËeviÊ, takoer su i autori drugeknjige.

Knjige raznorodnog karaktera

U Croatici se tiskaju i knjige teoloπkoga i naboænoga karaktera. Tako je 2002.objelodanjeno dvojeziËno izdanje knjige poznatoga prosvjetnog djelatnika i istraæivaËaMiπe MandiÊa Vjerski æivot katolika u »avolju, a 2004. pjesmarica Duhovna radostkoju je sastavio János Priszlinger. To je knjiga crkvenih pjesama koju je njezin autor


37

namijenio hrvatskim kantorima. Glazbenoga je znaËaja i Tamburaπka poËetnica StipanaKrekiÊa, koja je objavljena 2003. Meu knjigama koje su joπ u tisku izdvojit Êemoovom prigodom dvojeziËno izdanje GradiπÊanski Hrvati u Maarskoj autora iz HrvatskeTomislava JeliÊa i Æeljka Holjevca. Zbornici s meunarodnih kroatistiËkih znanstvenihskupova u organizaciji Hrvata u Budimpeπti, takoer se tiskaju u Croatici. Radovi sËetiriju znanstvenih skupova koji su u Budimu i Peπti odræani u razdoblju od 1997. do2000. objavljeni su 2001. u zajedniËkom zborniku naslovljenom Hrvati u Budimu iPeπti. S prvoga je skupa prikupljeno i objavljeno deset radova, s drugoga pet radova, a streÊega i Ëetvrtoga po sedamnaest radova. U drugom su zborniku radovi sa skupa Hrvatskiknjiæevni jezik koji je odræan 2001. u Peπti. Zbornik sadræi dvadeset i osam radova, aobjavljen je 2003. Urednik obaju zbornika jest sveuËiliπni profesor iz Budimpeπte dr.Stjepan LukaË, koji je rodom pomurski Hrvat iz Maarske. Croatica je takoer preuzelaobvezu tiskanja zbornika radova s regionalne konferencije Kajkavci med GradiπÊanskimiHrvati, koja je 2001. odræana u Koljnofu u zapadnoj Maarskoj.

Serijske publikacije

Pod okriljem Croatice utemeljen je i pokrenut Ëasopis za kulturu i druπtvena pitanjapod nazivom Pogledi. Glavni je urednik toga Ëasopisa poznati etnolog iz PeËuha –uroFrankoviÊ, koji je rodom iz maarskoga dijela Podravine. »asopis izlazi povremeno.Prvi broj toga periodiËnika izaπao je 2002. U godini 2003. objelodanjena su Ëetiri broja,a u 2004. za sada jedan, pa je ukupno do sada tiskano πest brojeva. U Pogledima suravnopravno zastupljene sve subetniËke skupine Hrvata u Maarskoj, od zapadnihgradiπÊanskohrvatskih Ëakavaca i kajkavaca do jugoistoËnih baËkih Bunjevaca i ©okaca.To znaËi da autori tekstova pripadaju razliËitim subetniËkim skupinama, ali i da se njihovitekstovi odnose na razliËite subetniËke skupine. Pritom dominiraju knjiæevne teme.BeletristiËki su prilozi srazmjerno brojni, a takoer i etnografski i povijesni. Vrlopopularna serijska publikacija meu Hrvatima u Maarskoj jest godiπnjak Hrvatskikalendar, kojega je tiskanje od 2000. godine takoer preuzela Croatica. Poput ËasopisaPogledi, i taj je puËki kalendar zajedniËko πtivo svih subetniËkih skupina Hrvata uMaarskoj. Do 2002. kalendar je ureivala Milica KlaiÊ-Taraija, a potom je uredniπtvopreuzela Branka PaviÊ-Blaæetin. U tom se godiπnjaku objavljuju prilozi razliËitogaprofila, od politiËkih, kulturnih, povijesnih i etnografskih, do knjiæevnih, prosvjetnih,jezikoslovnih i dr. U kalendaru za 2004. meu inim je objavljen i razgovor s ravnateljemCroatice »abom Horvatom, te s urednicom Zoricom BabiÊ-AgatiÊ. U svakom jekalendaru vrlo zapaæen i niz kvalitetnih fotografija na kraju knjige, koje takoer svjedoËeo æivotu i djelatnosti hrvatske manjinske zajednice u Maarskoj. Autori svih vrsta prilogau zborniku uglavnom su maarski Hrvati. Hrvati u Maarskoj imaju i svoj tjednikHrvatski glasnik koji je pokrenut 1991., a nakon osnutka nakladniËke kuÊe Croatica,uredniπtvo Ëasopisa smjeπteno je u toj kuÊi u kojoj se od tada taj tjednik i tiska. Tim je


38

poslom i poËela konkretna djelatnost Croatice. Osim priloga na suvremenom hrvatskomknjiæevnom jeziku, u Hrvatskom se glasniku redovito tiskaju i tekstovi na gradiπ-Êanskohrvatskom knjiæevnom jeziku. Sadaπnji glavni urednik toga tjednika jest LadislavGujaπ.

NosaËi zvuka i nacionalna baπtina maarskih Hrvata

SlijedeÊi znakove vremena Croatica poËinje publicirati i CD-ove koji promiËu hrvatskukulturnu baπtinu. Do sada su svojoj zajednici podarili CD s uglazbljenim pjesmamajednoga od najpoznatijih hrvatskih pjesnika iz Maarske –use ©imare Puæarova, koji jebio rodom iz maarskoga dijela Podravine. CD je nazvan po ©imarinoj pjesmi U blatutragovi. ©imarine stihove uglazbio je Gábor Lengyel, a izvodi ih pjevaË Jozo Matoric.CD-u je pridodan ispis ©imarinih pjesama. Drugi CD, pod nazivom »estit BoæiÊ, sadræiboæiÊne pjesme i Ëestitke razliËitih subetniËkih skupina Hrvata u Maarskoj, koje jepriredio Zoltán Horváth. IzvoaËi na CD-u su Sastav Siget, Klapa Koljnof, Æenski zboriz Pogana, Æenski zbor iz Petrova Sela, Mjeπoviti zbor iz Sumartona te solisti OrsolyaKuzma i Andor Végh. VeÊ je iz do sada navedenoga jasno da je nakladniËka djelatnostCroatice vrlo raznovrsna i plodna.

Udæbenici i drugi priruËnici na materinskom jeziku

Meu knjigama tiskanim u tom poduzeÊu daleko je najviπe razliËitih πkolskih knjiga ipriruËnika. Za hrvatsku manjinu tiskane su πkolske knjige za potrebe nastave hrvatskogajezika i knjiæevnosti, za glazbeni odgoj, hrvatski narodopis i vjeronauk. Zanimljivo jeda su, kad je rijeË o hrvatskom jeziku i knjiæevnosti, najprije tiskane knjige nagradiπÊanskohrvatskom knjiæevnom jeziku, koje su namijenjene djeci u osnovnimπkolama na gradiπÊanskohrvatskom govornom podruËju u zapadnoj Maarskoj. Pritomsu vrlo zahtjevan i odgovoran posao obavile Ana i Judita ©krapiÊ koje su2000. objavilesedam knjiga naslovljenih Naπ materinski jezik s rednim brojevima od 1. do 7. To suudæbenici za nastavu hrvatskoga jezika od 1. do 7. razreda osnovne πkole. Iste je godine»aba Horvat objavio priruËnike pod nazivom Naπ materinski jezik ∑ Vjeæbenica grama-tike, od kojih je jedan za uËenike 5., a drugi za uËenike 6. razreda, te Radnu biljeænicuza uËenike 7. razreda osnovne πkole. U 2001. »aba Horvat je objavio dvije πkolskeknjige pod nazivom »itanka, od kojih je jedna za uËenike od 2. do 4. razreda, a druga zauËenike 5. i 6. razreda. Iste je godine objavio i Radnu biljeænicu za govorne vjeæbe od 1.do 4. razreda., a godinu dana poslije, tj. 2002. »itanku za uËenike 7. i 8. razreda osnovneπkole. ©kolske knjige za nastavu suvremenoga hrvatskoga knjiæevnoga jezika poËinjuse u Croatici tiskati od 2003. godine. Te je godine tiskano πest razliËitih πkolskih knjigai priruËnika za taj predmet. Za nastavu hrvatskoga jezika u 1. razredu osnovne πkoletiskana je slikovnica Moj hrvatski te radna biljeænica s istim naslovom, autorice Anice


39

Torjanac. Ista je autorica sastavila »itanku i Radnu biljeænicu za 2. razred. »itanka iradna biljeænica za 5. razred osnovne πkole opet nose naslov Moj hrvatski, a sastavila ihje poznata prosvjetna djelatnica i pjesnikinja Jolanka Tiπler, pomurska Hrvatica izMaarske. Udæbenici za nastavu hrvatskoga jezika i knjiæevnosti vrlo su kvalitetni i navisokoj profesionalnoj razini. ©kolske knjige za glazbeni odgoj sastavio je Stipan PanËiÊ.Za sada su izaπle knjige za uËenike od 1. do 4. razreda. Sve Ëetiri knjige nose nazivPjesmarica. Knjige za uËenike 1. do 3. razreda tiskane su 2000., dok je knjiga za uËenike4. razreda osnovne πkole objavljena 2001. godine. U nastavnom programu za hrvatskudjecu u Maarskoj posebice je zanimljiv predmet hrvatski narodopis. ©kolske knjige iztoga predmeta ne istiËu se samo vrlo luksuznom opremljenoπÊu nego i sadræajem. Dosada su tiskane tri knjige pod nazivom Narodopis. Prva je od njih namijenjena uËenicimaod 1. do 4. razreda osnovne πkole, druga uËenicima 7. i 8. razreda osnovne πkole, a treÊauËenicima 9. i 10. razreda, tj. polaznicima srednje πkole. Autor prvih dviju knjiga je –uroFrankoviÊ, a treÊe Ladislav Heka. Sve su tri knjige objavljene 2001. Knjiga za uËenike5. i 6. razreda osnovne πkole na æalost joπ nije tiskana. Kaæem na æalost jer su te knjigeiz narodopisa iznimno zanimljivo πtivo. Udæbenik namijenjen uËenicima od 1. do 4.razreda dobro bi doπao i djeci u Hrvatskoj, kao i svoj drugoj hrvatskoj djeci. Ta je knjigaprava riznica pjesmica, pitalica i simpatiËnih zagonetki prikladnih za djeËju dob. Svojesu mjesto u knjizi naπle i narodne poslovice i pripovijetke. Posebna je pozornostposveÊena obiËajima vezanim uz pojedine blagdane, a svi su ti sadræaji predstavljeni nadjeci prihvatljiv naËin. Iz toga Êe udæbenika djeca uËiti o stoljetnim duhovnimvrijednostima hrvatskoga puka, a velika je vjerojatnost da Êe ih nauËiti poπtivati, moædai zavoljeti te neke i sami prakticirati u kasnijoj dobi. Druge dvije knjige iz narodopisanalaze i naÊi Êe svoje Ëitatelje i meu odraslima. Narodopis za 7. i 8. razred predstavljahrvatske velikane iz proπlosti i sadaπnjosti, od knjiæevnika, politiËara, teologa imuzikologa do etnologa, slikara i jezikoslovaca. U galeriji zasluænika susreÊemo i onekoji su u πkolskim knjigama Ëesto bivali nepravedno preskoËeni, kao npr. Ivana»esmiËkoga (Janusa Pannoniusa), Julija KloviÊa, Bartola KaπiÊa, Frana Kurelca, –uruDeæeliÊa, Miπu JeliÊa, Balinta Vujkova, Antuna KaragiÊa, Stjepana Velina, StjepanaKrpana, Matu ©inkoviÊa, Luju BrigoviÊa i dr. Uz njih, autor se sjetio i zasluænihpojedinaca koji se nisu isticali po svojem obrazovanju, ali su takoer bili zasluæni zaoËuvanje narodne svijesti i jezika. Zato je u svoju knjigu uvrstio i posebice nadarenoganarodnoga pripovjedaËa Andriju Hidega, siromaπnoga, nepismenoga ratara i ribara naDravi, koji je bio rodom iz Martinaca u maarskom dijelu Podravine. Autor takoer nijezaboravio ni peËuπkoga kanonika Krstu PejkiÊa koji je bio bugarske nacionalnosti, ali jeprvu svoju knjigu objavio na hrvatskom jeziku. Narodopis za 9. i 10. razred vodi ËitateljeantiËkim spomenicima na hrvatskom tlu, πeÊe s Ëitateljima kroz hrvatske srednjovjekovne,renesansne i barokne gradove, kroz pavlinske i franjevaËke samostane, kroz crkve, utvrde,dvorce i ljetnikovce. Drugi dio te knjige, koji je posveÊen slikarstvu, skulpturi, arhitekturii hortikulturi, takoer je vrlo zanimljiv. Od πkolskih priruËnika za vjeronauk, u Croatici


40

je tiskan prvi katekizam u Maarskoj na hrvatskom jeziku koji je namijenjen prvo-priËesnicima. Katekizam nosi naslov Isus je æiv, a sastavila ga je Milica KlaiÊ-Taraija,koja je inaËe i vrsna novinarka iz PeËuha. U katekizmu je na djeci prihvatljiv naËinpredstavljen sadræaj Novoga zavjeta. Evanelja se povezuju s pojedinim sakramentimai molitvama, ili pak s Boæjim zapovijedima. ÆeleÊi da se djeca zainteresiraju za pojedinevjerske sadræaje, autorica je za potrebe vjeronauËne nastave metodiËki obradila Evanelja,pa se na kraju svake cjeline daju mali zadaci koji pomaæu da se ti sadræaji πto temeljitijei trajnije usvoje. BuduÊi da je katekizam ponajprije namijenjen prvopriËesnicima, osobitaje pozornost posveÊena sakramentima ispovijedi i priËesti. ZnaËaj i smisao sakramentapriËesti objaπnjava se djeci razumljivim pojmovima. Knjiga sadræi i dodatak koji sesastoji od popisa Boæjih zapovijedi, popisa svetih sakramenata, zatim glavnih grijeha tedjela milosra. Slijedi cjelovit misni obrazac, te uz njega mali teoloπki leksikon u kojemsu objaπnjeni razliËiti vjerski pojmovi. Slikovni prilozi u knjizi takoer su prilagoenidjeËjoj dobi. Tu su i fotografije s prizorima iz vjerskoga æivota mladih Hrvata i Hrvaticau Maarskoj, a obuhvaÊaju gotovo sve veÊe hrvatske subetniËke skupine u toj zemlji.BuduÊi da Croatica æeli prerasti u nakladniËko srediπte za sve manjinske zajednice uMaarskoj, veÊ od 2000. poËinju se tiskati πkolske knjige za predstavnike drugihnacionalnih manjina. Te je godine tiskano pet udæbenika na njemaËkom jeziku autoriceVere Galambos. To su LOS Deutsches Bilderbuch 1., zatim tri knjige LOS Deutschbuch(Za 1., 2. i 3. razred osnovne πkole) te LOS Arbeitsheft za 3. razred. Ista je autorica2001. objavila LOS Deutsches i LOS Arbeitsheft za 4. razred, a 2002. za 5. razred, pa jena njemaËkom do sada tiskano ukupno devet priruËnika.U godini 2000. tiskane su i tri knjige na rumunjskom za glazbeni odgoj. Naslovljene suCînt si muzicã. Prvu je sastavila Veronika Garami, a namijenjena je uËenicima 3. i 4.razreda osnovne πkole. Druga je namijenjena uËenicima 5., a treÊa uËenicima 6. razreda.Te su dvije knjige zajedno sastavile Veronika Garami i Gh. Fluera√.U Croatici je tiskan i velik broj knjiga na slovenskom jeziku. Godine 2002. tiskane sutri knjige iz slovenskoga narodopisa kojih su autori Marija Kozar i Francek MukiË. Oddviju knjiga pod naslovom Spoznavanje Slovenstva jedna je namijenjena uËenicima od1. do 4. razreda, a druga uËenicima od 7. do 10. razreda, koji su usto joπ dobili i Ëitankuiz narodopisa naslovljenu Spoznavanje Slovenstva Berilo. ©kolske knjige za predmetslovenski jezik tiskane su 2003., i to ukupno devet priruËnika. Pod naslovom Igraje vslovenπËino objelodanjene su slikovnica za 1. razred osnovne πkole autora Cvetka Mariete,te udæbenik i vjeæbenica za 2. razred. koje su sastavile Irena Fasching, Eva Lazar iIbolya Neubauer. Knjige za 5. i 6. razred naslovljene su Pozdravljena, SlovenπËina, asastavila ih je Valerija Perger. Autorica preostalih Ëetiriju knjiga jest Erika Glanz, kojaje za 9. i za 10. razred sastavila Ëitanke (Berilo) te radne biljeænice pod naslovomSpoznavanje slovenskega jezika. Po jedna πkolska knjiga tiskane su na bugarskom igrËkom jeziku, i to iz nastavnoga predmeta narodopis. Autorica bugarske knjige je AsjaSabeva Juricskai, a grËke Antigone Szabo. Navedeni naslovi pokazuju da je nakladniËka


41


kuÊa Croatica nedvojbeno stekla veliki ugled meu manjinskim zajednicama uMaarskoj. Nadamo se ipak da zbog opseænosti posla neÊe biti zanemareno nakladniπtvobeletristike, periodike i znanstvenih knjiga i zbornika na hrvatskom jeziku.

Summary

CROATIAN PUBLISHERS IN HUNGARY

Despite being dispersed over the whole territory, The Croatian minority in Hungary isvery well organized so that besides schools, radio and television programs, and a na-tional theatre, they also have their own publishing house “Croatica” which has pub-lished over 70 books in only five years. In September 2004, the employees of that pub-lishing house from Budapest made a presentation of all its activities to the homeland,with a special review of the publication of Croatian writers in Hungary, within the frame-work of the jubilarian Tenth Week of Croatian Minorities at the Foundation. The maga-zine for culture and social issues “Pogledi” (“Views”) came out under the patronage ofCroatica. In accordance with the signs of time, Croatica started with the edition of CDspromoting the Croatian cultural heritage. Among the published books, there are variousschool books and manuals. For the Croatian minority, they publish school books for theneeds of classes of the Croatian language and literature, music, national writing andreligious education. Since Croatica wants to become the publishing centre for all theminorities in Hungary, they started with the publication of school books for the repre-sentatives of other national minorities already in the year 2000. Nevertheless, we hopethat the publication of novels, periodicals and scientific books and collections of worksin Croatian shall not be neglected due to that wider range of work.

42


Resúmen

LA EDITORIAL CROATA EN HUNGRÍA

La minoría croata en Hungría, a pesar de la dispersión territorial, está excelentementeorganizada de modo que además de escuelas, radios, televisión y teatro nacional cuentatambién con su propia casa editorial “Croatica” que en sólo cinco años logró una laboreditorial que comprende más de 70 libros. En septiembre del 2004 esta casa editorial deBudapest presentó en su madre patria toda su actividad, con una reseña especial a lapublicación de escritores croatas en Hungría, dentro del marco de la Décima Semana delas Minorías Croatas en la Fundación. Patrocinada por Croatica nació la revista para lacultura y cuestiones sociales bajo el nombre de “Pogledi” (Miradas). Siguiendo lossignos del tiempo, Croatica comenzó con la edición de CDs (discos compactos) quepromueven la herencia cultural croata. Entre los libros publicados por esta casa haydiversos libros escolares y manuales. Para la minoría croata se publican libros escolaresque cubren las necesidades para las clases de lengua croata y literatura, cultura musical,escritura nacional y religión. Debido a que Croatica desea ser el centro editorial paratodas las minorías en Hungría, ya en el año 2000 comenzaron con la publicación delibros escolares para los representantes de otras minorías nacionales. Sin embargo,esperamos que por la gran variedad de trabajo no descuidarán las publicaciones denovelas, periódicos, publicaciones científicas y anuarios en lengua croata.

43

BA©TINA

38. tamburaπki festival OKF HBZ-a u Zagrebu (srpanj, 2004.) i 10. tjedan hrvatskih manjina(rujan, 2004.) u organizaciji Hrvatske matice iseljenika pokazuju, meu ostalim, kako je

tradicijska kultura neiscrpno nadahnuÊe hrvatskome iseljeniπtvu

44

45

Mirjana PiskuliÊ

AMERI»KA MLADOST I TRADICIJSKAKULTURA STARE DOMOVINE

Slika za pamÊenje: 400 izvoaËa, mahom druge, treÊe i daljnje generacijepotomaka hrvatskih iseljenika iz Sjedinjenih Dræava i Kanade, ËlanovaHrvatske bratske zajednice, najveÊe iseljeniËke udruge, odjeveni u hrvatskenarodne noπnje, na pozornici prepune KD Vatroslava Lisinskog u srpnju 2004.u Zagrebu, u nazoËnosti Predsjednika Republike Hrvatske pjevaju Lijepunaπu, The Star Spangled Banner i O Canada!, hrvatsku, ameriËku i kanadskuhimnu! • U Pittsburghu u rujnu 2004. je uz nazoËnost kardinala JosipaBozaniÊa, premijera RH dr. Ivu Sanadera i mnoπtvo drugih uglednika i gostijusveËano proslavljena 110. obljetnica Hrvatske bratske zajednice

Tako je zapoËeo 38. tamburaπki festival mladih Hrvatske bratske zajednice koji se podpokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana MesiÊa, koji je festival iotvorio, odræao 3. srpnja 2004. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.Nastupilo je 15 ansambla, od kojih 14 iz Sjedinjenih Dræava i Kanade te jedna iz Hrvatske,odnosno Koprivnice. Skup su pozdravili Joan Kutz, predsjednica Omladinske kulturnefederacije HBZ-a, Morana PalikoviÊ-Gruden, predsjednica Gradske skupπtine GradaZagreba, Nikola JelinËiÊ, ravnatelj HMI, Bernard Luketich, predsjednik HBZ-a te StjepanMesiÊ, predsjednik Republike Hrvatske ∑ koji je kao pokrovitelj festival proglasiootvorenim. “Odræavanjem ovog 38. po redu godiπnjeg festivala naπih mladih Hrvatskebratske zajednice, ovdje u Zagrebu, dajemo rijetku, ali ujedno i idealnu priliku Ëlanovimanaπe Zajednice i hrvatskom narodu u Hrvatskoj da se sastanu sa svima nama koji smose na ovom festivalu okupili iz Sjedinjenih Dræava, Kanade i domovine nam Hrvatske.Dakle, sastali smo se ovdje da proslavimo naπu divnu hrvatsku kulturnu baπtinu a ponaπem miπljenu to se bolje ne moæe proslaviti nego ovakvim programom, ovakvim divnimnastupom naπih mladih. ViπemjeseËna kulminacija proba te usavrπavanje hrvatske glazbei plesova, otkriva se danas ovdje pred naπim oËima u ovoj prekrasnoj dvorani VatroslavaLisinskog. Ovaj dolazak u Hrvatsku je vrlo neobiËan i predivan doæivljaj za mnogo naπe

46

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Mirjana PiskuliÊ: AmeriËka mladost...

djece koja su o njoj uglavnom saznavala iz pojedinih povijesnih knjiga ili priËa svojihoËeva, djedova i pradjedova. Mi se ponosimo Ëinjenicom, πto naπe mlade generacijepokazuju toliku ljubav prema svojoj hrvatskoj kulturnoj baπtini i tradicijama i πto smoovime omoguÊili naπoj mladeæi da iz prve ruke vide ljepotu naπe hrvatske kulturnebaπtine. Prekrasne uspomene na ljude koje su upoznali i mjesta koja su konaËno vidjeli,ostat Êe im u vjeËnoj uspomeni” rekao je predsjednik HBZ-a Bernard M. Luketich.Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan MesiÊ, otvarajuÊi festival je istakao: Osobitomi je zadovoljstvo da sam mogao prihvatiti poziv i biti na otvorenju 38. tamburaπkogfestivala mladih kulturne federacije Hrvatske bratske zajednice. Hrvatska danas imadobre odnose s mnogim zemljama svijeta upravo zahvaljujuÊi hrvatskom iseljeniπtvu.StoljeÊima su se Hrvati iseljavali u potrazi za boljim æivotnim uvjetima i u mnogimsredinama stvarali su novi æivot, a ugled koji su stjecali, ulagali su u izgradnju mostovakojima su uspostavljali prve veze s mnogim dræavama svijeta, a u tim vezama temeljnikamen postavila je Hrvatska bratska zajednice iz Amerike. Tijekom mog boravka glavnomuredu HBZ-a u Pittsburghu, imao sam priliku osobno se upoznati sa znaËajem radaZajednice i njezinim nastojanjima da mladi Ëlanovi njeguju svoje hrvatske korijene.Rezultate tih napora vidimo i danas u ovoj dvorani: s velikim brojem hrvatskih iseljenikai njihovih potomaka iz Sjedinjenih Dræava i Kanade te Ëlanovima njihovih obitelji iprijatelja iz Hrvatske prisustvovat Êemo nastupu druge, treÊe i daljnje generacijeAmerikanaca i Kanaana hrvatskog podrijetla.Predsjednik MesiÊ je okupljenima Ëestitao 110. obljetnicu Hrvatske bratske zajednice,rekavπi da Êe Hrvatska uvijek svoje ljude doËekivati otvorena srca. Danas je Hrvatskademokratska i moderna dræava na putu prema ujedinjenoj Europi, a pri tome raËunamoi na vaπu pomoÊ. Bez pomoÊi iseljeniπtva pitanje je bi li se Hrvatska mogla odræati, nouz vaπu pomoÊ to je bilo moguÊe, zahvalio se predsjednik RH Stjepan MesiÊ svimiseljenicima.

Proslava 110. obljetnice u Domovini

Pod pokroviteljstvom Vlade RH u petak, 2. srpnja u prepunoj dvorani VatroslavaLisinskog odræan je sveËani koncert u Ëast 110. obljetnice HBZ-a u nazoËnosti dr.Miomira Æuæula, ministra vanjskih poslova RH i izaslanika premijera dr. Ive Sanadera,gospodina Bernarda Luketicha, predsjednika HBZ-a, kulturnih i javnih djelatnika temnogobrojnih gostiju iz SAD-a i Kanade i Hrvatske.Bernard Luketich tom je prilikom uruËio Ëek sestri Veri PupaËiÊ, glavnoj sestri KBCRijeka na iznos od sakupljnih $ 50.000,00 πto su ih Ëlanovi HBZ-a sakupili proπle godineza nabavu posteljine, madraca i ostale neophodne opreme za KBC Rijeka. Nikola JelinËiÊ,ravnatelj HMI, u povodu obljetnice darovao je gospodinu Luketichu skulpturu Gnijezdoljubavi, rad kipara Josipa DiminiÊa. U ime premijera dr. Ive Sanadera, nazoËne jepozdravio ministar Æuæul, (i kao Ëlan HBZ-a), rekavπi kako je imao mnogo prilika

47

Mirjana PiskuliÊ: AmeriËka mladost i tradicijska kultura stare domovine

susretati se s hrvatskim iseljenicima, Ëlanovima HBZ-a i zahvalio im πto su 110 godinauspjeli saËuvati gnijezdo i toplinu hrvatstva na ameriËkom kontinentu.

S obzirom da je predano njegovanje hrvatske folklorne i glazbena baπtine povezivalaËlanove HBZ-a svih generacija meusobno i da je njegovanje hrvatske kulturne baπtinebila i Ëvrsta poveznica koja je pratila nizanje godina, do danas njih 110, uspjeπnog radai poslovanja ove najveÊe hrvatske iseljeniËke organizacije dolikovalo je s vrhunskimhrvatskim umjetnica naπe tradicijske kulture proslaviti ovu i za hrvatsku nacionalnupovijest iznimno vaænu godiπnjicu.Stoga je slijedio raskoπan program u kojem su sudjelovali: Ansambl za pjesme i plesoveHrvatske LADO, Tamburaπki orkestar HTV-a pod ravnanjem maestra Siniπe Leopolda,solisti Barbara Othman i –ani StipaniÊev, te dugogodiπnji prijatelj HBZ-a KiÊe Slabinacsa Slavonskim beÊarima.

Proslavljena 110. obljetnica Hrvatske bratske zajednice u Americi

U Pittsburghu je uz nazoËnost kardinala Josipa BozaniÊa, premijera RH dr. Ivu Sanaderai mnoπtvo drugih uglednika i gostiju sveËano proslavljena 110. obljetnica Hrvatskebratske zajednice.

Slika za pamÊenje: 400 izvoaËa, mahom druge, treÊe i daljnje generacije potomaka hrvatskihiseljenika iz Sjedinjenih Dræava i Kanade, Ëlanova Hrvatske bratske zajednice, najveÊe

iseljeniËke udruge, odjeveni u hrvatske narodne noπnje, na pozornici prepune KD VatroslavLisinski u srpnju 2004. u Zagrebu

48

Veliko uzbuenje vladalo je u Glavnom uredu Hrvatske bratske zajednice u Pittsburghu,25. rujna, u subotu prijepodne. Stotinjak gostiju i Ëlanova HBZ-a iπËekivali su dolazakkardinala Josipa BozaniÊa. Njegovim dolaskom, nakon burnog pljeska dobrodoπlicekakve se upuÊuju najdraæem gostu, u predvorju Glavnog ureda zapoËela je srediπnjaproslava 110 obljetnice Hrvatske bratske zajednice, jedne od najstarijih a najveÊihorganizacije u hrvatskom iseljeniπtvu. PoËela je kratkim programom u sklopu kojeg jeprovedena odluka delegata na proπlogodiπnjoj konvenciji HBZ-a u Atlanti: Muzej HBZ-akoji se nalazi na treÊem katu Glavnog ureda proglaπen je Muzejom Bernarda Luketichau Ëast Ëovjeka koji veÊ 27. godinu obnaπa duænost predsjednika Zajednice. Joseph M.Brigich, potpredsjednik HBZ-a i Richard Major, predsjednik odbora Glavne porote otkrilisu spomen-ploËu u tu Ëast koju je potom kardinal blagoslovio. Slijedio je bogat prijemkojemu je prema veÊ utvrenim obiËajima “kumovao” chef Ivo SvirËiÊ, iz Hrvatskogveleposlanstva iz Washingtona. Kasnije popodne kardinal BozaniÊ uputio se premanajstarijoj hrvatskoj æupnoj crkvi u svijetu, crkvi svetoga Nikole na North Sideu tekrizmanicima udijelio sakrament Svete potvrde.


Sutradan popodne odræano je u pittsburπkoj katedrali svetoga Pavla sveËano euharistijskoslavlje zahvale za minulih 110 godina Zajednice. Predvodio je kardinal BozaniÊ akoncelebriralo oko dvadesetak sveÊenika Ëlanova hrvatskih zajednica diljem Amerike.“Udruæivanje Hrvata na ovim prostorima a i πire nastalo je iz potrebe konkretnog Ëovjekada se poveæe kako bi mogao lakπe raditi i svladati æivotne poteπkoÊe. Od samog poËetkaHrvatska bratska zajednica je imala duboku notu krπÊanske solidarnosti; Ëlanovi su se

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan MesiÊ, osobno je kao pokrovitelj pratio 38.tamburaπki festival OKF HBZ-e u nazoËnosti predsjednika Hrvatske bratske zajednice

Bernarda M. Luketicha (SAD), ravnatela Hrvatske matice iseljenika Nikole JelinËiÊa i brojnihuglednika iz hrvatskog javnog æivota

49

meusobno oslovljavali s brate i sestro, a duh te izuzetne solidarnosti odræao se dodanas, stotinu i deset godina nakon osnivanja. Naπi preci razumjeli su jako dobro da uteπkim æivotnim uvjetima koji su tada vladali, zajedno i sloæno mogu puno viπe napraviti.DolazeÊi u novi svijet hrvatski je Ëovjek sa sobom nosio bijeli izvezeni ruËnik imolitvenik. Taj znak proπlosti je i potreba danaπnjici. Neka takav odnos prema svojojbraÊi i orijentiranost prema Bogu ostanu i dalje prisutne u ovoj Zajednici”, naglasio jekardinal BozaniÊ u svojoj propovijedi. U vrlo prijateljskom raspoloæenju kardinala jepozdravio biskup Pittsburgha Donald Wuerl istaknuvπi doprinos koji iseljeni Hrvatidali i daju Americi i katoliËkoj zajednici Pittsburgha, te je kardinalu BozaniÊu u imePittsburπke biskupije uruËio Ëek na $ 25.000,00 za potrebe KatoliËke crkve u Hrvatskoj.


Guest Conductor/GostujuÊa dirigentica Nancy A. Pozgay predanim je glazbenim djelovanjemdobila poËast ravnanja Festivalom u Zagrebu i potvdila kako vrhunsko glazbeno umijeÊe te

glazbenice i psihologinje iz SAD-a osvaja srca kako izvoaËa tako i publike

Kardinal BozaniÊ biskupu Wuerlu darovao je medalju s likom blaæenog Alojzija Stepincai pozvao ga da posjeti Hrvatsku. Euharistijskom slavlju prisustvovali su mnogobrojniËlanovi HBZ-a iz Sjedinjenih Dræava i Kanade te uzvanici i gosti iz Hrvatske: hrvatskipremijer dr. Ivo Sanader sa suprugom dr. Mirjanom Sanader, ministar vanjskih poslovaRH dr. Miomir Æuæul, ministar kulture mr. sc. Boæo BiπkupiÊ sa suprugom Ljerkom,veleposlanik RH u Washingtonu Neven Jurica, ravnatelj HMI Nikola JelinËiÊ, generalniravnatelj HRT-a Mirko GaliÊ sa suprugom Mirjanom, æupan vukovarsko-srijemski Nikola©afer, potpredsjednik Skupπtine Grada Zagreba i Predsjednik skupπtine TuristiËkezajednice Grada Zagreba Vladimir VelniÊ i ravnatelj TuristiËke zajednice grada ZagrebaMario ZmajeviÊ. Slavlje je nastavljeno u vrlo sveËanom ozraËju u pittsburπkom HiltonHotelu.

50

Nakon veËere kojoj je prisustvovalo viπe od 600 gostiju zapoËeo je protokolarni diokojeg je vodio glavni tajnik i rizniËar HBZ-a Edward Pazo. Predstavio jeviπe od 50-akuzvanika sve goste iz Hrvatske i Glavnu upravu HBZ-a. Slijedili su pozdravni govoriznaËajnih gostiju poput Daniela Onorata, predstojnika okruga Allegheny, bivπeg ËlanaUpravnog odbora Hrvatske katoliËke zajednice Johna StarËeviÊa, ameriËkog kongres-mena Mikea Doylea i mnoπtvo drugih. Mnogi su govornici istakli i svoju osobnu vezu sHBZ-om. Tako je ministar kulture BiπkupiÊ rekao kako iako mu je ovo prvi posjetPittsburghu ali da je veÊ davnih dana povezan sa Zajednicom, jer je sudjelovao u stvaranje


Nastup u Zagrebu za mnoge je mlade ameriËke Hrvate bio prvi susret sa zemljom podrijetlanjihovih oËeva i djedova

Omladinska kulturna federacija HBZ-a Ëuvarica je hrvatske tradicijske kulture meugraanima hrvatskog podrijetla u SAD-u i Kanadi

51

mape koju je Ivan LackoviÊ Croata, prijatelj mnogih dobrih ljudi, radio za HBZ. Usvome govoru ministar vanjskih poslova i dugogodiπnji prijatelj i Ëlan HBZ-a dr. MiomirÆuæul istaknuo je znaËenje uloge koju je HBZ odigrao u oËuvanju hrvatskog identitetai kulture Hrvata u SAD-u i Kanadi, te zahvalio na pomoÊi koju je ova organizacijapruæila u meunarodnom priznanju Hrvatske i tijekom agresije na zemlju. KardinalBozaniÊ poruËio je Ëlanovima HBZ-a da ostanu vjerni svojim hrvatskim korijenima teda nastave graditi zajedniπtvo, uzajamno poπtovanje i brigu za Ëovjeka. Nikola JelinËiÊ


Sudionici Milwaukee CFU Junior Tamburitzans from Milwaukee, Wisconsin, bili su ponosnina svoju dirigenticu Nancy PozgaY kojoj je pripala Ëast ravnanja Festivalom u Zagrebu

Omladinska kulturna federacija Hrvatske bratske zajednice danas okuplja 44 tamburaπkasastava mladih sviraËa, pjevaËa i plesaËa u kojima hrvatsku glazbenu baπtinu upoznaje i πiri

na tisuÊe mladiÊa i djevojaka hrvatskoga podrijetla i ostalih ljubitelja hrvatske narodneumjetnosti u SAD-u i Kanadi

52

pozdravio je dugogodiπnju suradnju Hrvatske bratske zajednice i Hrvatske maticeiseljenika koja je meu ostalim rezultirala s do sada pet odræanih Tamburaπkih festivalamladih HBZ-a u Zagrebu i obiËajnim turnejama ansambala naglasivπi posljednji odræanproteklog ljeta u sklopu kojeg je odræan i sveËani koncert 110 obljetnice. “ U to imeHrvatska matica iseljenika i danas daje svoj doprinos ovoj proslavi te Vam je na dardovela najbolje πto je mogla: Tamburaπki orkestar Hrvatske radio-televizije s maestromLeopoldom na Ëelu, i vama poznate soliste Barbaru Othman i –anija StipaniËeva davam zasvira pjesma i glazba iz staroga kraja. Neka se naπa uspjeπna suradnja nastavi i


Happy Hearts Junior Tamburitzans from Youngstown, Ohio, utemeljena je 1962. godine i sposebnim marom njeguje hrvatsku glazbenu baπtinu

Svi su ansambli nakon uspjeπnog festivala u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu krenuli nadvotjedne turneje po Hrvatskoj

53

daljnjih 110 godina”, zakljuËio je JelinËiÊ. Premijer Sanader je Ëestitavπi na obljetniciistaknuo znaËaj hrvatskog iseljeniπtva nazvavπi ga “na samo drugim pluÊnim krilomnaπeg naroda”, nego da ono jest, bilo je i treba biti motor daljnjeg ostvarivanja prosperitetai promicanja interesa Hrvatske i hrvatskog naroda u cjelini te dodao da “Hrvatska bratskazajednica od poËetka nije bila samo humanitarna, nego i rodoljubna organizacija koja jepoticala sve Ëlanove da odræavaju veze sa starim krajem. Takoer, nametala se potrebada se u Americi govori o Hrvatskoj i Hrvatima. ZahvaljujuÊi toj viziji, evo, danas slavimo


Folklorni ansambli Lado iz Zagreba izveo je vrsne koreografije narodnoga plesa u Ëast 110.obljetnice HBZ-a i mladih ameriËkih Hrvata

Tamburaπka misa dio je tradicijske kulture meu hrvatskim iseljeniπtvom πto je bilo oËito usudjelovanju mladih ameriËkih Hrvata u dirljivom euharistijskom slavlju u Katedrali sv.

Stjepana u Zagrebu

54


110. obljetnicu Hrvatska bratske zajednice i kontinuitet hrvatskog imena na ameriËkomkontinentu. Veliki doprinos zaæivljajanju te ideje dala je i KatoliËka crkva, odnosno onisveÊenici koji su dolazili u duhovnu sluæbu naπih iseljenika.” NaglaπavajuÊi, dalje, kakoHrvatska sada teæi realizaciji dva svoja strateπka cilja ∑ ukljuËenje u Europsku uniju i

Zahvalnosti za Boæju milost, uz prinoπenje darova, za vrijeme mise u Katedrali sv. Stjepana uZagrebu bila je nazoËna i voditeljica 38. tamburaπkog festivala OKF HBZ-a u Zagrebu

profesorica Mirjana PiskuliÊ

38. tamburaπki festival OKF HBZ-a (Zagreb, srpanj, 2004.) bio je praÊen nizom sveËanosti uorganizaciji HMI-a, te radionica u kojima su uæivali sudionici Festivala, poput Glazbene

radionice koju je vodio maestro Siniπa Leopold ili Radionice izrade narodnoga ruha koje suuspjeπno prezentirale Petrine pletilje

55


NATO ∑ Sanader je dodao kako Hrvatska istodobno stvara zajednicu koja πtiti ljudskaprava, promiËe demokraciju i træiπnu ekonomiju. Ustvrdio je kako Hrvatskoj treba procvatmalog i srednjeg poduzetniπtva, bolja porezna politika, ali i orijentiranost premaposlovnim i financijskim potencijalima hrvatskog iseljeniπtva jer hrvatsko iseljeniπtvomora u Hrvatskoj vidjeti i prepoznati iste one uvjete koji postoje u svim razvijenimzapadnim zemljama. Bernard Luketich je u svom govoru pozdravio velikoduπnu donaciju

Srpanj, 2004. Prinoπenje darova i molitva vjernika za vrijeme euharistije, koju su predvodilihrvatski biskupi, upeËatljiv je prizor nadahnute molitve djece hrvatskih iseljenika za zdravlje

i boljitak svoga naroda u Katedrali sv. Stjepana u Zagrebu

Folklorni ansambli Lado razvija uspjeπnu kulturnu suradnju s tamburaπkim i folklornimansamblima kojih u hrvatskome iseljeniπtvu ima oko 300 u Ëetrdesetak zemalja svijeta

56


od 350 tisuÊa dolara, koju su Richard i Kathrine Jordan darovali CFU Scholarship Foun-dation (©kolarinskom fondu). To je najveÊi dar koji je Fond do sada primio. Naglasio jeda Êe jedan od osnovnih aktivnosti Hrvatske bratske zajednice biti stvaranje i odræavanjebogatih veza s hrvatskom domovinom te ulaganje u mlade, na kojim ostaje bogatonaslijee i tradicija. Zanimljiv trenutak je bio kad je premijer uruËio dar gospodinuLuketichu: muπku i æensku splitsku narodnu noπnju, taman onu koja nedostaje u inaËeoriginalnim hrvatskim noπnjama bogatom Muzeju Bernard Luketich. Slijedio je nastupTamburaπkog orkestra HRT sa svojim dirigentom maestrom Siniπom Leopoldom telijepom i izvrsnom solisticom Barbarom Othman te πarmantnim i osebujnim glasomdarovanim tenorom –anijem StipaniËevim. Njihovim nastupom zavrπila je sveËanostproslave 110. obljetnice Hrvatske bratske zajednice, ali i njihova prva, vrlo uspjeπnaturneja po Sjedinjenim Dræavama.

57


Summary

AMERICAN YOUTH AND CULTURALTRADITION OF OLD HOMELAND

The Croatian Fraternal Union of America (CFU) - the Junior Cultural Federation cel-ebrated its 38th Tamburitza Festival in Zagreb in July 2004, organized by the CroatianHeritage Foundation in Zagreb, under the auspices of the President of the Republic ofCroatia, Stjepan MesiÊ. Alongside the 38th Tamburitza Festival, in July 2004, the CroatianFraternal Union of America- the Junior Cultural Federation organized two-week toursacross the Republic of Croatia and the Federation of Bosnia and Herzegovina for eachguest group from the USA, so that the American youth of Croatian origin, about 1.000in number, could get acquainted with cultural and historic places of their parents’ andgrandparents’ homeland: the Republic of Croatia and the Federation of Bosnia andHerzegovina. The Junior Cultural Federation of the Croatian Fraternal Union of Americaand Canada (CFU) was founded in 1966. With the thirty-year-old tradition, under theindustrious guidance of Joan Kutz, they continue their tradition into the 21st century.Today, the Junior Cultural Federation numbers 44 tamburitza groups within which youngplayers, singers and dancers get acquainted with their Croatian musical heritage andpresent it to thousands of young people of Croatian origin, as well as other devotees ofCroatian folklore in the USA and Canada, who mostly don’t speak Croatian. They speakEnglish and sing in Croatian - they sing in the language of their ancestors, they lovetheir American homeland and the homeland of their grandparents.The Croatian Fraternal Union (CFU) is the largest and most important organization ofemigrants in the USA and Canada. It was founded in 1894 in Allegheny City (today,part of Pittsburgh). According to the data from the last decade of the 20th century, at theturn of the 21st century, the Union had about 100,000 members in its 785 centres in theUSA and Canada. In September 2004, in the presence of the highest officials from theRepublic of Croatia, the Union celebrated its 110th Anniversary of fruitful existence inthe USA.

58

Resúmen

LA JUVENTUD NORTEAMERICANA Y LATRADICIÓN CULTURAL DE LA ANTIGUAMADRE PATRIA

La Federación Cultural de la Juventud de la Comunidad Fraternal de los E.E.U.U.(Croatian Fraternal Union of America (CFU) - Junior Cultural Federation) celebró su38vo. Festival en Zagreb en julio del 2004, que organizó la Fundación para la EmigraciónCroata en Zagreb, bajo el auspicio del presidente de la República de Croacia, StjepanMesiÊ. Junto al 38vo. Festival, en julio del 2004, la Federación Cultural de la Juventudde la Comunidad Fraternal de los E.E.U.U. realizó giras quincenales por la Repúblicade Croacia y la Federación de Bosnia y Herzegovina para cada conjunto invitado de losE.E.U.U. - de modo que los jóvenes norteamericanos de origen croata, alrededor de1000, pudieran conocer los lugares históricos de la patria de sus abuelos y padres: laRepública de Croacia y la Federación de Bosnia y Herzegovina. La Federación Culturalde la Juventud de la Comunidad Fraternal de los E.E.U.U. y Canadá fue fundada en elaño 1966. Con una tradición de treinta años y la aplicada dirección de Joan Kutz, continúasu tradición en el siglo XXI. La Federación Cultural de la Juventud de la ComunidadFraternal de los E.E.U.U. hoy cuenta con 44 conjuntos de tamburitsa con jóvenesejecutores, cantantes y bailarines que propagan la herencia musical croata y la dan aconocer a miles de jóvenes de origen croata y a otros amantes del arte folclórico croataen los E.E.U.U. y Canadá, quienes en su mayoría no hablan croata. Hablan inglés ycantan en croata - cantan en el idioma de sus ancestros, aman su patria norteamericanay la patria de sus abuelos.La Comunidad Fraternal de los E.E.U.U. (Croatian Fraternal Union (CFU)), es laorganización de emigrantes croatas más grande y más importante en los E.E.U.U. yCanadá. Fue fundada en el año 1894 en Allegheny City (hoy parte de Pittsburg). Segúndatos del último decenio, a fines del siglo XX y comienzos del siglo XXI, la Comunidad,en sus 785 sedes, cuenta con alrededor de 100.000 miembros en los E.E.U.U. y Canadá.En septiembre del 2004, en los E.E.U.U., con la presencia de los más altos funcionariosde la República de Croacia, la Comunidad celebró los 110 años de exitosa actividad.


59

Jagoda MartinËeviÊ

SVIJET GLAZBE

Autori glazbe 20. stoljeÊa, Ëije je djelovanje vezano za svijet, zasluæuju posebnupozornost, a meu njih desetak izdvajamo dvojicu: Milka Kelemena i IvuMaleca ∑ skladatelje koji pripadaju tzv. suvremenoj hrvatskoj glazbi, onojavangardi koja zapoËinje s odvijanjem MuziËkog biennala Zagreb kojemu jeMilko Kelemen jedan od utemeljitelja • U dvojnoj ulozi skladatelja-dirigentau inozemstvu trajno djeluju joπ trojica glazbenika: Silvije ForetiÊ (1940.) uNjemaËkoj, Kreπimir ©ipuπ (1930.) u Norveπkoj te Sandro ZaninoviÊ (1934.)u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama • Lista hrvatskih dirigenata svjetskogaglasa od kojih su neki velik dio karijere ostvarili u inozemstvu dulja je odskladateljske, a ovom prigodom izdvajamo Lovru pl. MataËiÊa, najstarijeg(1899.-1985.), i najmlaeg, Vjekoslava ©uteja (1951.)!

Glazbena zadaÊa ovoga broja godiπnjaka Hrvatske matice iseljenika glasi: skladatelji idirigenti. U odnosu na proπlogodiπnju u kojoj je rijeË bila o vokalnim umjetnicima.ZadaÊa je za nijansu lakπa, jer imena je manje, osobito skladatelja koji su æivjeli i djelovaliu inozemstvu kao hrvatski autori. To je donekle i razumljivo s obzirom na umjetniËkuvokaciju koja je preteæito vezana za domovinu skladatelja barem πto se naπih autoratiËe. U svijetu velikih, a osobito kroz povijest, skladatelji, iako autentiËni pripadnicikultura vlastitih zemalja, bili su æivotom i radom kozmopoliti, nerijetko su i desetljeÊimaæivjeli i djelovali u raznim zemljama, s iznimkom, jednog od najveÊih, J. S. Bacha kojise nije micao iz rodne NjemaËke, a ipak mu je opus bio i ostao meu najvaænijima ucjelokupnoj povijesti glazbe.No vratimo se naπim hrvatskim autorima glazbenoga pera 20. stoljeÊa Ëije je djelovanjevezano za svijet. Desetak je takvih imena i to u velikom rasponu od poËetka stoljeÊa svedo naπih dana, iako su samo dvojica meu njima, Milko Kelemen i Ivo Malec, autentiËnipredstavnici naπe teme. Stoga je valja proπiriti i onim rubnim osobama koje suzahvaljujuÊi razliËitim okolnostima tek dio æivotnog i stvaralaËkog vijeka proboravili uinozemstvu ostavljajuÊi zamjetan umjetniËki i kulturoloπki trag.

60

Meu njih Êe se kao prvi na ovom popisu proπvercati i naπ popularni Ivan pl. Zajc kojidijelom æivota pripada 20. stoljeÊu, a jednim stvaralaËkim razdobljem ostvarenim uinozemstvu i 19. vijeku. Otac najpoznatije hrvatske herojske opere “Nikole ©ubiÊaZrinjskog” Ivan pl. Zajc (1832.-1914.) ostaje u povijesti naπega glazbenog æivota i ocemkazaliπnoga i glazbenoga, pedagoπkoga i reproduktivnoga profesionalizma. No pitanjeje bi li on ustanovio hrvatsku operu i pokrenuo mnoge djelatnosti u Hrvatskom glazbenomzavodu da ga zov domoljublja nije naveo na povratak iz BeËa u kojem je proboraviopunih osam godina (1862.-1870.) kao jedan od najpopularnijih operetnih skladatelja sviπe od desetak izvedenih djela. Bio je omiljen i izvoen u druπtvu Straussa, Suppéa(roenog u Splitu!) i Millöckera, no danas je taj dio njegova stvaralaπtva u domovinigotovo posve zanemaren. Prije koju godinu rijeËko kazaliπte, koje nosi ZajËevo ime,izvelo je πarmantnu komiËnu operu “Momci na brod” upravo iz beËkog razdoblja, doksu primjerice “Fizli-Puzli”, “Bojsijska vjeπtica” i mnogi drugi naslovi i danas za hrvatskuglazbenu scenu potpuna nepoznanica. Neπto mlai skladatelj, takoer i dirigent poputZajca, SreÊko Albini (1869.-1933.) bio je bolje sreÊe. Iako je kraÊe vrijeme djelovao uGrazu i BeËu, a potom do kraja æivota u Zagrebu, njegovo najpoznatije djelo, i danas uprogramima hrvatskih kazaliπta, praizvedeno je s golemim uspjehom upravo uinozemstvu. Opereta “Barun Trenk”, neodoljive dopadljive glazbe, a posveÊena galantnimpustolovinama toga povijesno autentiËnog marijaterezijanskog pandura, osvanula je nasceni 1908. godine u Leipzigu i vrlo brzo obiπla mnoge njemaËke i druge pozornice usvijetu. SliËnu sudbinu doæivjelo je joπ nekoliko djela naπih autora: opera “Morana”Jakova Gotovca praizvedena je 1930. godine u Brnu, balet Frane Lhotke “–avo u selu”

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Jagoda MartinËeviÊ: Svijet glazbe

Ivan pl. Zajc

61

(koji je do danas ostao najpoznatije djelo hrvatske baletne scene) ugledao je svjetlapozornice 1935. u gradskom kazaliπtu u Zürichu gdje je dvije godine kasnije praizvedeni balet “Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi”, dok je plesna poema “Lûk” prvi putizvedena 1939. u Dræavnoj operi u Münchenu. Najmlai meu skladateljima koji jeimao Ëast doæivjeti praizvedbu opere u inozemstvu je Miro BelamariÊ (1935.) autor idirigent koji i danas æivi u BeËu, a Ëija je opera “PriËe iz beËke πume” (prema igrokazupisca hrvatskog podrijedtla Ödöna von Horvátha) praizvedena 1993. godine u Gradskomkazaliπtu Karlsruhe. NajneobiËnija skladateljska liËnost koja barem djelomice pripadaovome krugu autorskih imena je Antonio Smareglia (1854.-1929.) talijanski skladateljhrvatskog podrijetla po majci, roen u Puli. Njegovo najpoznatije djelo “Istarska svadba”praizvedeno je 1895. godine u Trstu i oduπevilo je slavnog Puccinija, ali i velikog piscaJamesa Joyca koji je za boravka u Puli upoznavπi Smareglinu glazbu rekao: “Pamtit Êega stoljeÊima”. Na æalost nije se obistinilo, unatoË i drugim velikim uspjesima koje sunjegove opere postizale na scenama milanske Scale, beËkog Hofftheatra, Dresdena, Praga,Ëak i njujorπkoga Metropolitana. Smareglia je umro slijep i siromaπan, a njegov opusdanas djelomiËno poznaje i hrvatska publika zahvaljujuÊi naporima skladatelja, dirigentai glazbenog istraæivaËa, ravnatelja opere HNK u Zagrebu Zorana JuraniÊa koji se sjednakim marom posveÊuje i djelima Ivana pl. Zajca.I sada stiæemo do uglednog dvojca, skladatelja Milka Kelemena i Ive Maleca koji gotovocijeli stvaralaËki vijek borave u inozemstvu gdje su stekli velik ugled, primili brojnavisoka priznanja i doæivjeli najveÊi broj praizvedbi.

Jagoda MartinËeviÊ: Svijet glazbe

Milko Kelemen

62

Obojica pripadaju tzv. suvremenoj hrvatskoj glazbi, onoj avangardi koja zapoËinje sodvijanjem MuziËkog biennala Zagreb 1961. godine kojemu je Milko Kelemen (1924.)jedan od utemeljitelja. Vrlo osoban i svestran skladatelj Kelemen od kraja 60-ih godina20. stoljeÊa æivi i djeluje u inozemstvu kao profesor kompozicije najprije na Konzer-vatoriju “Robert Schumann” u Düsseldorfu, a zatim na visokoj glazbenoj πkoli u Stuttgartu.No Kelemen je svjetski putnik koji kao gost-profesor, a osobito kao skladatelj, boravi uSjedinjenim AmeriËkim Dræavama, Japanu, Kini, Australiji, Brazilu i mnogim drugimzemljama. Autor je vrlo opseænog i raznorodnog opusa koji sklada najrazliËitijim tehnikamakomponiranja, od klasiËnih djela kakve su primjerice Koncertantne improvizacije za gudaËeiz 1955. godine, skladba koju je ansambl ZagrebaËkih solista izvodio nekoliko stotinaputa diljem svijeta, sve do elektronskih i eksperimentalnih djela. Na glazbenoj sceniKelemenova opusa istiËu se opere “Novi stanar” (prema E. Ionescu) izvedena u Münsteru1964. godine, “Opsadno stanje” (prema A. Camusu) izvedena u Hamburgu 1970. godinei osobito “Apocalyptica” (na tekst F. Arrabala) zamiπljena kao multimedijalno djelo smoguÊnoπÊu izvedbe u raznim inaËicama od baleta do pantomime, izvoena u Grazu,Dresdenu, i, dakako, u Hrvatskoj. UnatoË æivotu i djelovanju u iznozemstvu Kelemen jevrlo Ëvrsto vezan uz svoju domovinu, a od prije nekoliko godina u njegovoj se rodnojPodravskoj Slatini odræavaju i “Dani Milka Kelemena”. Godinu dana mlai Ivo Malec(1925.), poput Kelemena zagrebaËki je student MuziËke akademije, od 1959. godine stalnoboravi i djeluje u Parizu. »lan je znamenite Skupiπne za glazbena istraæivanja koju je1960. utemeljio Pierre Schaeffer, a od 1972. do 1990. profesor je kompozicije na Pariπkomekonzervatoriju. Jedan je od najuglednijih kulturnih djelatnika u Francuskoj te nositeljbrojnih francuskih priznanja i odliËja. Autor je viπe od pedesetak djela svih vrsta i tehnika,a glasoviti “Petit Larousse” kaæe da “uspijeva napraviti sintezu izmeu tradicionalne glazbei elektroakustiËke tehnike”. Djela mu izvode najveÊi svjetski orkestri i ansambli, i samnastupa kao dirigent. U domovini je, za razliku od Kelemena, rijetko prisutan sa svojomglazbom. U dvojnoj ulozi skladatelja-dirigenta u inozemstvu trajno djeluju joπ trojicaglazbenika: Silvije ForetiÊ (1940.) u NjemaËkoj, Kreπimir ©ipuπ (1930.) u Norveπkoj teSandro ZaninoviÊ (1934.) u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama.

Dirigenti

Lista hrvatskih dirigenata svjetskoga glasa od kojih su neki velik dio karijere ostvarili uinozemstvu dulja je od skladateljske. Njihov umjetniËki habitus nomada koji putuju odorkestra do orkestra zadræavajuÊi se s pojedinim ansamblima kraÊe ili dulje, utkan je unekoliko primjera zlatnim slovima u svjetsku dirigentsku elitu. Ta tko, Ëak i ako nijeosobit glazbeni znalac, nije Ëuo barem za dvojicu iz te plejade: najstarijeg Lovru pl.MataËiÊa i najmlaeg Vjekoslava ©uteja! A izmeu njih dvojice ostvarilo se joπ nekolikodirigentskih karijera na koje doista moæemo biti ponosni jer su vaæni dijelovi svjetskihzbivanja u 20. i sada u 21. stoljeÊu.


63

Na poËetku te plejade uzdiæe se visoko ime glasovitog svjetskog maestra Lovre pl.MataËiÊa (1899.-1985.), najslavnijeg hrvatskog dirigenta uopÊe. Djelovao je gotovosedam desetljeÊa, osim u domovini kao doæivotni poËasni πef-dirigent ZagrebaËkefilharmonije i kao operni ravnatelj u Berlinu, Dresdenu, Frankfurtu i Monacu te gost nasvim vaænim svjetskim festivalima, od BeËa i Salzburga do Wagnerova Bayreutha,istodobno nastupajuÊi i u milanskoj Scali te sa svim vodeÊim svjetskim orkestrima.SjeÊam se berlinskih naslova nakon nastupa s tada Karajanovom Berlinskomfilharmonijom, najuglednijim svjetskim orkestrom: “Grand segneur aus Balkan” (Velikigospodin s Balkana). Na prvi pogled nije mi se svidjela takva “balkanska” atribucija,no bio je to zapravo veliki kompliment glazbeniku koji je stizao iz zemlje “iza æeljeznogazastora”, a bio je i ostao jedan od najcjenjenijih interpreta glazbe Antona Brucknera iRicharda Wagnera, dakle “njihovih” autora. Nakon Drugoga svjetskog rata zbognavodnog neprijateljskog djelovanja u NDH (a zbog Ëega je stanovito vrijeme i “odsjedio”u zatvoru u Novoj Gradiπki) bilo mu je u prvi mah zabranjeno djelovati u bivπoj dræavi,kasnije je po kazni otiπao u Skoplje no uskoro su vlastodrπci shvatili da je nemoguÊezaprijeËiti rad umjetnika za kojeg se veÊ tada znalo u svijetu. I tada se nastavlja putdirigenta (povremeno i opernog redatelja i skladatelja) koji dirigira gotovo do zadnjihdana æivota u osamdeset πestoj godini. MataËiÊ je bio mnogo viπe od izvrsnog dirigenta.Bio je darovit, vrlo obrazovan, duhovit i nadasve karizmatiËan, liËnost koja od glazbenije traæila mehaniËku perfekciju, traæila je i dobivala glazbenu duπu, svjetonazor svihumjetnosti, svih stilova i razdoblja, renesansna osobnost glazbe 20. stoljeÊa. Karijeromblizak MataËiÊu je Berislav KlobuËar (1924.), meu ostalim i uËenik plemenitog Lovre,koji je veÊi dio æivota proveo na rukovodeÊim dirigentskim mjestima u BeËkoj dræavnoj


Lovro pl. MataËiÊ

64

operi, u Grazu, Stockholmu i Nici, gostujuÊi i nastupajuÊi diljem svijeta (Scala Metro-politan, Teatro Colon) s najveÊim orkestrima te na mnogim uglednim festivalima. Uzπirok operni i simfonijski repertoar Berislav KlobuËar zabiljeæen je kao jedan odnajistaknutijih æivuÊih interpreta glazbe Richarda Straussa o Ëemu svjedoËe i brojnitrajni tonski zapisi. Iznimno samozatajan nikada nije javno objasnio zbog Ëega se gotovopola stoljeÊa nije vratio u domovinu. UËinio je to tek nedavno s dva zagrebaËka koncertai vratio se u BeË u kojem trajno obitava.

Milan Horvat (1919.) danas doæivotni poËasni πef-dirigent ZagrebaËke filharmonijeostvario je vrlo dugu i vrlo plodnu karijeru u inozemstvu, iako je ostao i trajno vezan zasvoj matiËni orkestar. Bio je dugogodiπnji ravnatelj glazbenog programa DubrovaËkihljetnih igara, πef-dirigent Simfonijskog orkestra Irskog radija u Dublinu, kao i πef-dirigentSimfonijskog orkestra Austrijskoga radija te profesor dirigiranja na Visokoj glazbenojπkoli u Grazu. Perfekcionist velikih zahtjeva ostvario je brojne interpretacije glazbesvih stilova, osobito se zalaæuÊi i za hrvatska suvremena djela kao i za opere 20. stoljeÊaProkofjeva i ©ostakoviËa za Ëije je prve hrvatske izvedbe iznimno zasluæan. I danas jeaktivan na koncertnom podiju, poznat po sjajnoj memoriji koja mu omoguÊuje izvedbezahtjevnih djela bez partiture. Meu dirigentima koji su opseæan dio karijere ostvarili uinozemstvu je i Mladen BaπiÊ (1917.), nekad dirigent i jedno vrijeme direktor ZagrebaËkeopere te stalni dirigent ZagrebaËke filharmonije, ali i dugogodiπnji prvi Ëovjek glazbenihzbivanja u Meinzu. Djelovao je i u Salzburgu te Frankfurtu gostujuÊi diljem Europeposebno se istiËuÊi istanËanim tumaËenjima glazbe W. A. Mozarta.


Milan Horvat

65


I tako stiæemo do najmlaeg i danas najslavnijeg hrvatskog dirigenta u svijetu, Vjekoslava©uteja (1951.) koji je planetarnu popularnost stekao beËkim koncertima na kojima sunastupali F. Domingo, J. Carreras, D. Ross i mnogi drugi.Nakon poËetaka u Zagrebu i Splitu, ©utej vrlo rano postaje πef-dirigent opere u Houstonu,Teatro La Fenice u Veneciji te u Sevilli gdje osniva Simfonijski orkestar. Iznimnamuzikalnost i temperament priskrbljuju mu dugogodiπnju suradnju i prijateljstva s velikimpjevaËima poput L. Nuccija i M. Cabellé te trajnu prisutnost u BeËkoj dræavnoj operi ukojoj biljeæi viπe od stotinu nastupa. Danas dirigira diljem svijeta od Japana do Berlinai glasovitog festivala Arena di Verona, a u Zagrebu obnaπa duænost πefa-dirigentaZagrebaËke filharmonije i predaje dirigiranje na MuziËkoj akademiji. Bili bismonepravedni kada ne bismo zabiljeæili i inozemne korijene joπ nekolicine hrvatskihdirigenata, ponajprije Nikπe Bereze (1936.) koji je godinama djelovao u Zürichu i Grazu,gostujuÊi u niz navrata u milanskoj Scali, a danas je πef-dirigent Simfonijskoga orkestra“Robert Schuman” u Chemnitzu te πef-dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskeradiotelevizije.U Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, kao πef-dirigent Florida Symphony Orchestra uOrlandu od 1967. do 1980. djelovao je ugledni glazbenik Pavle Deπpalj (1934.), uËeniklegendarnog Stjepana ©uleka i sam skladatelj. Akademik Deπpalj (Ëlan HAZU od 1988.godine) i danas je vrlo zaposlen, nastupa u ZagrebaËkoj operi i Filharmoniji te vodiHrvatski komorni orkestar. U inozemstvu su trajno djelovali ili joπ danas djeluju ZdenkoPeharda (1923.), dirigent Kraljevske norveπke opere u Oslu, Baldo PodiÊ (1942.) uBaselu i Kasselu, Aleksandar KalajdæiÊ (1961.) u Dræavnom kazaliπtu Gärtnerplatz uMünchenu te Davor Krnjak koji se specijalizirao kao dirigent baleta djelujuÊi u Salzburgu,Düsseldorfu i Stuttgartu, a gostujuÊi diljem svijeta od londonskog Royal Ballet CoventGarden do Rimske opere, Berlina, Ankare i dr.

Vjekoslav ©utej

66

©to reÊi na kraju ∑ malo ili mnogo?! Moæda brojËano vrednovanje i nije tako vaæno.Svatko od spomenutih glazbenika dao je svoj prinos svjetskom skladateljstvu iizvodilaπtvu, a dugotrajnost nekih umjetniËkih karijera zorno svjedoËi da ih je svijetglazbe prepoznao, trebao i znao zadræati. Karijere su se odvijale i trajale katkad izahvaljujuÊi okolnostima u tom svijetu kojemu skladatelja i dirigenata nije nikadnedostajalo. No spomenimo na kraju i kao posebnost naπeg Jakova Gotovca i njegovuoperu “Ero s onoga svijeta”. Djelo je to koje je obiπlo svijet s nekoliko tisuÊa izvedbi,prevedeno je na desetak jezika (meu ostalim i na finski!), nadobivalo se superlativakao niti jedna druga hrvatska skladba, pa ipak Gotovac nije nikada ostvario inozemnukarijeru, ali ga glazbeni svijet poznaje i joπ danas voli.

Summary

WORLD OF MUSIC

Our Croatian composers and conductors from the 20th century, whose activities arerelated to the world, deserve special attention. We can mention some ten names, in thelarge time span from the beginning of the past century until today, although only two ofthem, Milko Kelemen and Ivo Malec, are true representatives of our theme. Therefore,it is worth extending it to those “marginal” composers who, due to different circum-stances, lived only part of their personal and creative lives abroad, leaving an importantartistic and cultural trace. Among them, we can mention, among others: the father of thebest-known Croatian heroic opera “Nikola ©ubiÊ Zrinski”, Ivan Zajc (1832-1914), whoperformed in Vienna (1862-1870) as one of the most popular operetta composers withover a dozen performed works; the young composer, also a conductor like Zajc, SreÊkoAlbini (1869-1933), who was active in Graz and Vienna for a shorter period; the young-est composer who had the honour of seeing the first performance of his opera abroad isMiro Belamari? (1935), a composer and conductor who currently lives in Vienna, andwhose opera “Stories from the Viennese Woods” (based on the production by Ödön vonHorváth, a writer of Croatian origin) was first performed in the City Theatre in Karlsruhein 1993.The most unusual composer, which partially belongs to this group of artists, is AntonioSmareglia (1854-1929), an Italian composer of Croatian origin on his mother’s side,born in Pula. His best-known production, “The Istrian Wedding”, which delighted fa-mous Puccini, as well as great James Joyce, was first performed in Trieste in 1895.


67


The prestigious duo, the composers Milko Kelemen and Ivo Malec, belong to the so-called contemporary Croatian music, that avant-garde which begins with the MusicBiennials in Zagreb in 1961, with Milko Kelemen (1924) as one of its founders.In the double-role of the composer-conductor performing abroad, three other musiciansare active: Silvije Foreti? (1940) in Germany, Kreπimir ©ipuπ (1930) in Norway andSandro ZaninoviÊ (1934) in the USA.The list of world-renowned Croatian conductors, some having achieved their careersabroad, is much longer than that of the composers. But who, even not being a particularmusic connoisseur, hasn’t heard of at least two from that pleiad: the eldest, Lovre MataËiÊ(1899-1985) and the youngest Vjekoslav ©utej (1951)!

Resúmen

EL MUNDO DE LA MÚSICA

Nuestros compositores croatas del siglo XX y los dirigentes, cuya actividad estárelacionada con el mundo, merecen especial atención. Encontramos una decena denombres en el largo período desde comienzos de siglo hasta nuestros días, aunque sólodos entre ellos, Milko Kelemen y Ivo Malec, son representantes auténticos de nuestrotema. Por ello vale extenderla también a esas personas “marginales” quienes debido alas diversas circunstancias vivieron parte de su vida y período creativo en el exterior,dejando una importante huella artística y cultural. Y entre ellos, entre otros, se puedennombrar: al padre de la ópera heroica croata más conocida “Nikola ©ubiÊ Zrinski”, IvanZajc (1832-1914), que actuó en Viena (1862-1870) como uno de los compositores deoperetas más populares con más de una decena de obras presentadas; al joven composi-tor, también dirigente como Zajc, SreÊko Albini (1869-1933) quien actuó un períodomás corto en Graz y en Viena. El más joven de los compositores que tuvo el honor depresenciar el estreno de su ópera en el exterior es Miro BelamariÊ (1935), compositor ydirigente que actualmente vive en Viena, cuya ópera “Cuentos de los Bosques de Viena”(según la producción del escritor de origen croata Ödön von Horváth) fue estrenada en1993 en el teatro de la ciudad de Karlsruhe.El compositor más inusual que parcialmente pertenece a este círculo de autores es An-tonio Smareglia (1854-1929), compositor italiano de origen croata por parte de la madre,nacido en Pula. Su obra más conocida “Boda Istriana” se estrenó en 1895 en Trieste yencantó al gran Puccini y al gran escritor James Joyce.

68


El distinguido dúo, el compositor Milko Kelemen e Ivo Malec, pertenece a la asídenominada música croata contemporánea, esa vanguardia que comienza con la BienalMusical de Zagreb en 1961, de la que Milko Kelemen (1924) es uno de los fundadores.En el doble papel de compositor-dirigente en el exterior actúan permanentemente otrostres músicos: Silvije ForetiÊ (1940) en Alemania, Kreπimir ©ipuπ (1930) en Noruega ySandro ZaninoviÊ (1934) en los E.E.U.U.La lista de dirigentes croatas reconocidos internacionalmente, algunos de los cualeshicieron gran parte de su carrera en el exterior, es más larga que la de compositores.¡Pero quién, aún sin ser especialmente conocedor, no escuchó por lo menos de dos deesta pléyade: el mayor, Lovre MataËiÊ (1899-1985) y el más joven Vjekoslav ©utej(1951)!

69

Lilijana DomiÊ

HRVATSKA RENESANSA

Izloæba Hrvatska renesansa u Musee national de la Renaissance u Parizukoja je prenesena u KloviÊeve dvore u Zagrebu obiljeæila je 2004. godinu,podastiruÊi nove spoznaje o percipiranju hrvatske renesanse u europskomkontekstu • Ovom izloæbom napokon je osvijetljena vaæna dimenzija Hrvatskekao integralnog dijela europske renesanse

Mnogobrojne su izloæbe u novije vrijeme posveÊene renesansi u Italiji, Francuskoj,©panjolskoj, NjemaËkoj i sjevernim zemljama. Nedostajala je Hrvatska premda jeposrijedi jedna od zemalja koja je meu prvima prihvatila renesansu, dapaËe, sudjelovalaje u stvaranju toga “pokreta” zaËetoga u Firenci koji Êe iz temelja obnoviti europskukulturu. Tako se doslovce u uvodnom slovu izrazio Jean Jacques Aillagon ministar kulturei javnoga priopÊavanja Republike Francuske u prigodi otvaranja izloæbe Hrvatskarenesansa u Nacionalnom muzeju renesanse u Parizu (Chateau d Econen Musee na-tional de la Renaissance). Pri tome je joπ naglasio kako je ovom izloæbom napokonosvijetljena vaæna dimenzija europske renesanse. Izloæba Hrvatska renesansa istinski jepokazatelj jedinstvenoga europskoga prostoran kojega je Hrvatska integralni dio, rijeËisu drugoga uglednog uvodniËara Izloæbe, ministra kulture Republike Hrvatske BoæeBiπkupiÊa. Globalizacija koju proæivljavamo omoguÊuje nam da shvatimo europeizaciju16. stoljeÊa, ustvrdili su, k tome, u zajedniËki potpisanom predgovoru Alen Erlande-Brandenburg i Miljenko JurkoviÊ znanstvenici koji su osmislili projekt. In medias res,izloæba Hrvatska renesansa postavljena u KloviÊevim dvorima u cijelosti rekonstruiraHrvatsku u doba renesanse upuÊujuÊi nas na sintagmu: hrvatska renesansa ∑ biranimvisokovrijednim eksponatima, osvjetljavajuÊi ulogu naruËitelja i mecena, rekonstruirajuÊigraditeljske baπtine na sjeveru i jugu Hrvatske. Izloæba je najprije postavljena u Parizuu Chateau d Econen u Musee national de la Renaissance gdje je, na europskoj razini,afirmirala joπ uvijek nedovoljno poznate Ëinjenice o europskoj Hrvatskoj u 15. stoljeÊu,a to je doba kada se u Firenci na antiËkoj podlozi oblikuje renesansa.

70

Renesansa je viπe od stila, renesansa mijenja odnose snaga, afirmira samosvijestumjetnika i naruËitelja, mijenja komunikaciju, kreativnost, etiku. Na tom tragu izloæbaHrvatska renesansa podastire obilje poznatih Ëinjenica, ali povezanih i prezentiranih nanov fenomenoloπki naËin, stvaljajuÊi u prvi plan kreativnu suradnju naruËitelja iumjetnika, ukazujuÊi takoer na specifiËnosti hrvatskoga prostora koji, u doslovceantiËkoj Dalmaciji nalazi autentiËnu podlogu za rast novoga stila. (Poznato je da Firenzanema takve antiËke podloge.)

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Lilijana DomiÊ: Hrvatska renesansa

Dobre komunikacije s Italijom i politiËko srediπte u Budimu odredile su lokalne ieuropske osobine hrvatskoga graditeljstva i umjetnosti u to doba. Projekt izloæbe osmislilaje skupine vrhunskih struËnjaka, meu njima spomenuti uvodniËari Alain Erlande-Brandemburg i Miljenko JurkoviÊ. Neven Budak podastro je fenomenoloπki koncipiranPovijesni okvir, Dunka Faliπevac i Darko NovakoviÊ potpisali su sintezu Hrvatskaknjiæevnost renesanse i humanizma. Slijedi Arhitektura renesanse u Hrvatskoj iz peraPredraga MarkoviÊa, DubrovaËki ljetnikovci Nade GruiÊ, Kapela bl. Ivana TrogirskogaJoπka BelamariÊa, Figuralne umjetnosti renesansna doba u Hrvatskoj Igora FiskoviÊa.Izloæba i katalog zaokruæeni su prilogom Milana Pelca Minijatura, tipografija, grafika

Trogir, Kapela bl. Ivana Trogirskoga

71

i zlatarstvo. RijeËju, reprezentativno, temeljito, fascinantno ∑ svaki tekst podræavakoncepciju izloæbe, pojaπnjavajuÊi fenomen hrvatske renesanse kao πto je svaki eksponatsvjedoËanstvo onodobne europske Hrvatske koja se ovom sintezom afirmira kaonositeljica novoga ∑ renesansnoga stila, istodobno s Italijom odnosno Firenzom. O tomenajbolje svjedoËi katedrala u ©ibeniku, remek-djelo Jurja Dalmatinca ∑ koji 1441., nakonpovratka iz Italije, potpisuje novi ugovor o nastavku gradnje katedrale. Premda oËaranonime πto je vidio i studirao na Apeninskom poluotoku, a πto prepoznajemo u novomdekorativnom repertoaru koji se nadovezuje na Squarcionea i Donatella, Juraj Dalmatinacovdje primjenjuje neke autentiËne, sasvim originalne zahvate. Naime, u gradnji svodaπibenske katedrale primjenjuje (antiËku) izvornu tehniku slaganja kamenih blokova kojaje autentiËna ∑ nije inovacija talijanske renesanse. Ovu tehniku primijenio je i usavrπioNikola Firentinac u kapeli blaæenoga Ivana u Trogiru, a takva konstrukcija svoda, slaganjekamenih ploËa, ovoga puta s metalnim spojnicama, oslanja se na izvornu lokalnu antiËkutradiciju. Nalazimo je na terenu, u Jupiterovu hramu u Splitu.

Lilijana DomiÊ: Hrvatska renesansa

Portret naruËitelja, potpis umjetnika

Renesansni platonizam uz umjetnika afirmira mecenu dakle naruËitelja, ali kao sudionika,partnera, kao plemenito obrazovano biÊe duha. U danaπnjem izriËaju kao renesansni

Nikola Firentinac, Aneo Navjeπtenja s trijumfalnoga luka Kapele

72

manager u kulturi pojavljuje se Grad. Bilo je to πibensko Veliko vijeÊe kada je 1441.potpisalo ugovor s Jurjem Dalmatincem. Zadarski biskup Valeresso 1453. godine traæiod biskupa u Trevisu da mu poπalje Feste romane, Ëuvene Donatellove crteæe koji supostali likovni uzorci domaÊim autorima. Mecena hrvatskim umjetnicima je kralj MatijaKorvin koji u dvor u Budimu prihvaÊa kipara Ivana DuknoviÊa. DuknoviÊ je, o Ëijemdjelovanju struËnjaci s razlogom traæe svjedoËanstva u Zagrebu, zatvorio, tragom pozivanaruËitelja, danas bi rekli, mediteransko-srednjoeuropski krug. Vasari u VITAMA piπeo KloviÊu, don Julio Clovio di Crouatia, kao mladi umjetnik iz Venecije odlazi u Budim,potom se opet vraÊa u Italiju.


U sjevernoj Hrvatskoj naruËitelji su joπ zagrebaËki biskup Osvald i Toma BakaË, uDubrovniku je naruËitelj Feliks PetanËiÊ, u Trogiru obitelj Cipiko. Petar Cipiko je zapravoprvi arheolog humanist: napisao je Codex Tragurinus koji postaje podlogom suvremenojepigrafici. Njegov sin Koriolan evocirajuÊi svoju ratniËku proπlost svjedoËi pohodeMaloj Aziji tekstom De bello asiatico.

Lovro DobriËeviÊ, Sv. Julijan, detalj poliptiha, Dubrovnik, Dominikanski samostan

73


Kako je u Trogiru, ali i na ratniËkim pohodima dobro upoznao antiËku baπtinu, spomenutitekst De bello asiatico izmeu ostaloga govori o vrijednostima umjetniËkih djela. VeÊtada je utvrena (povijesno-suvremena metoda) umjetniËko djelo proizlazi iz dijaloga sproπloπÊu koju aktualizira. Kao aktivni naruËitelj Koriolan Cipiko doslovce je obiljeæioarhitektonski identitet Trogira, a obliËje njegova sina Alvizea ovjekovjeËio je IvanDuknoviÊ u liku sv. Ivana Krstitelja u Ëuvenoj kapeli blaæenoga Ivana Trogirskoga.Mecena, naruËitelj, donator, osvijeπteni ljubitelj starina, znalac, najËeπÊe ostavlja svojportret pa je biskupa Tomu Nigera portretirao Lorenzo Lotto; Petra HektoroviÊa u prizoruOplakivanja Krista Tintoretto; jednoga GuËetiÊa i Ëlanove obitelji PuciÊ portretira Tizian;a DobriÊa DobriËeviÊa s otoka Lastova (Boninus de Boninis) portretirao je venecijanskimajstor Bissolo. Petar HektoroviÊ, primjerice, naruËuje oltar Pieta za dominikanskucrkvu Sv. Petra u Starome Gradu na Hvaru. Postoji ugovor koji potvruje da je HektoroviÊ1546. dobio dozvolu za podizanje oltara. Nakon πto su Turci 1571. zapalili crkvu Sv.Petra i samostan, crkva se obnavlja pa dokumenti uz obnovu navode oπteÊenu slikuOplakivanje Krista. Iz dokumenata je vidljivo da je restauraciju slike u treÊoj generacijinaruËila HektoroviÊeva unuka Julija LuciÊ. Izvorni oltar je zbog obnove dijela crkveuklonjen u 19. stoljeÊu pa je ova Tintorettova slika dospjela u samostansku zbirku.Oplakivanje Krista iz Staroga Grada na Hvaru u liku Josipa iz Arimateje prikazujepjesnika Petra HektoroviÊa, uz njega u likovima Marije Magdalene i Nikodema nalazimoobliËje HektoroviÊeve kÊeri Lukrecije i HektoroviÊeva zeta Petra GazaroviÊa.Manja mjesta jednako kao i gradovi biljeæe znaËajne donacije, svjedoËeÊi renesansneveze odnosno mreæu kojom su se πirile humanistiËke ideje na lokalnoj razini. Primjerice,malo se Lastovo diËi donacijom DobriÊa DobriËeviÊa poznatog tiskara koji je tiskarskinauk zapoËeo u Kotoru, krenuvπi potom na naukovanje u Italiju. (DobriÊ DobriËeviÊspominje se kao Boninus de Boninis u radionici Kotoranina Andrije PaltaπiÊa.) DobriËeviÊje djelovao kao tiskar u Veroni, Breschi, u Lyonu. MletaËka Republika imenovala ga jedekanom katedrale u Trevisu. Kao tiskar klasiËnih autora, spominjemo samo EzopoveBasne, DobriÊ DobriËeviÊ ulazi u povlaπteno druπtvo umjetnika koje u renesansi povezujeljubav za antiku, humanistiËke ideje. Tako se slikar Francesco Bissolo potpisuje kaosvjedok u DobriËeviÊevoj oporuci pisanoj 1528. u Veneciji, a DobriËeviÊ od BissolanaruËuje oltarnu palu za crkvu Gospe od polja na Lastovu. U liku donatora koji kleËipred prijestoljem Bogorodice u donjem lijevom uglu prepoznajemo DobriÊa DobriËeviÊauz biljeπku ∑ Boninus de Boninis Decanus Travisianus.U svakom sluËaju Hrvatska odnosno Dalmacija je u razdoblju od ugovora Grada ©ibenikas Jurjem Dalmatincem 1441. godine do testamenta DobriÊa DobriËeviÊa pisanog 1528.u Veneciji renesansni teritorij par excelence. To je prostor sa æivom antiËkom tradicijomkoji je unatoË turskoj opasnosti doslovce postao prostor visoke kreativnosti, paËeinovativnosti, njegujuÊi uz to dobre veze s Europom. Vrijednost izloæbe Hrvatskarenesansa, osim πto hrvatsku renesansu zasluæno stavlja u ravan s talijanskom, svakakoje u sintezi kojom se obalni i kontinentalni prostor Hrvatske napokon povezuje u cjelinu.

74


Izloæba govori o povezanosti obale i kontinenta, Padove i Zagreba, Rima i Budima. KaosvjedoËanstvo ovih veza navodim tek jedan primjer: Andrea Mantegna u kapeli Ovetariu Padovi portretira Janusa Panoniusa.

Fenomen Laurana

Puno je reËeno o Franji Vranjaninu (Francesco Laurana), no kako je izloæba Hrvatskarenesansa obiljeæena njegovim Portretom mlade æene iz muzeja Louvre, svakako valjaponoviti. Roen u Vrani 1430., umro u Avignonu 1502. ovaj je Ëuveni kipar iz joπ Ëuvenijeobitelji Laurana za sobom ostavio portrete fascinantne ljepote. Djela Francesca Lauranenastala su u renesansnoj Italiji, u doba kada se, na tragu antike a u slogu renesanse,obnavlja zanimanje za portretnu bistu. Na izloæbi u Parizu i Zagrebu zastupljen je s dvaiznima rada. Ponajprije tu je Portret mlade æene. Portret se Ëuvao u spremiπtu dvorca uVersaillesu. Bista je prenesena u Louvre u doba Druge Republike. Potkraj 19. stoljeÊaova prelijepa bista potaknula je struËnjake na ponovno otkrivanje opusa FranjeVranjanina. Vranjaninov odnosno Lauranin æivot obiljeæen je brojnim putovanjima kojasu ga vodila zemljama zapadnoga Mediterana. Boravio je u Napulju gdje sudjeluje uizgradnji trijumfalnoga luka za Castelnuovo. Nalazimo ga potom u Provansi gdje djelujekao medaljar kralja Renea Anæuvinskog. No, Ëuveni su upravo njegovi portreti, poglavitoæenski portreti. Kuriozitet na izloæbi Hrvatska renesansa svakako je poprsje vojskovoeAntonia Baaressea koje se pripisuje Franji Vranjaninu, a Ëuva se u Hrvatskomrestauratorskom zavodu. Ovo su samo neki primjeri hrvatske renesanse koja izloæbomu Parizu i Zagrebu potvruje sliku europske Hrvatske u renesansno doba.

Franjo Vranjanin: Bista mlade æene

75


Summary

CROATIAN RENAISSANCE

In recent times, numerous exhibitions have been dedicated to the Renaissance in Italy,France, Spain, Germany and Nordic countries. Although it was one of the first coun-tries to endorse the movement, moreover, to participate in the development of that move-ment which started in Florence, which renewed European culture from its foundations,Croatia was missing in this series of exhibitions. The exhibition “Croatian Renais-sance” at the Renaissance National Museum in Paris (Musée National de la Renais-sance), which was brought to the KloviÊ Palace (KloviÊevi dvori) in Zagreb, marked theyear 2004 by presenting new learning on the perception of the Croatian Renaissancewithin the European context. This exhibition has finally thrown light on an importantdimension of the European Renaissance. The “Croatian Renaissance” exhibition is atrue indicator of the unity of the European region, of which Croatia is an integral part.Apart from placing Croatia deservingly on a par level with Italian Renaissance, thevalue of the “Croatian Renaissance” exhibition is positively in the synthesis that fi-nally integrates Croatia’s coastal and continental regions into a unified whole. The exhi-bition speaks about the connection between the coastal region and the continent, be-tween Padua and Zagreb, Rome and Budim. As an evidence of this connection, I herebymention only one example: Andrea Mantegna in the Ovetar Chapel in Padua portrayingJanus Panonius.

76


Resúmen

EL RENACIMIENTO CROATA

Muchas de las exhibiciones en los últimos tiempos están dedicadas al renacimiento enItalia, Francia, España, Alemania y en los países nórdicos. Faltaba Croacia porque setrata de uno de los primeros países que aceptó el renacimiento, más aún, contribuyó enla creación de este movimiento que se originó en Firenze y que renovó la cultura europeadesde sus cimientos. La exhibición “El Renacimiento Croata” en el Museo Nacionaldel Renacimiento (Musée Nacional de la Renaissance) de París, que se trasladó al PalacioKloviÊ (KloviÊeve dvori) en Zagreb, caracterizó el año 2004 y presentó una nueva visiónde la percepción del renacimiento croata en el contexto europeo. Con esta exhibiciónfinalmente se ilumina una importante dimensión del renacimiento europeo. La exhibiciónEl Renacimiento Croata muestra verdaderamente la unidad de la región europea, delcual Croacia es parte integral. El valor de la exhibición El Renacimiento Croata, ademásde poner merecidamente al renacimiento croata al mismo nivel del italiano, seguramenterevela la síntesis que finalmente enlaza la región continental y costera de Croacia unaunidad. La exhibición habla de la conexión entre la costa y el continente, Padua y Zagreb,Roma y Budimac. Como testimonio de esta conexión menciono tan sólo un ejemplo:Andrea Mantegna en la Capilla Ovetara en Padua retrata a Janus Panonius.

77

Boæo Skoko

©PORTSKI VELEPOSLANICI

Dugo Êemo pamtiti ovogodiπnje Olimpijske igre u Ateni (2004.) zahvaljujuÊizlatnoj medalji hrvatskih rukometaπa te srebrnim uspjesima Duje Draganje ibraÊe Skelin, odnosno bronci Nikolaja Peπalova i tenisaËkog para AnËiÊ-LjubiËiÊ

ZahvaljujuÊi zlatnoj medalji hrvatskih rukometaπa te srebrnim uspjesima Duje Draganjei braÊe Skelin, odnosno bronci Nikolaja Peπalova i tenisaËkog para AnËiÊ-LjubiËiÊzasigurno Êemo dugo pamtiti ovogodiπnje Olimpijske igre u Ateni. Baπ kao πto pamtimoSalt Lake City iz 2002. zahvaljujuÊi trostrukom zlatu i srebru Janice KosteliÊ, Sidney iz2000. zahvaljujuÊi zlatu Nikolaja Peπalova, Atlantu iz 1996. zahvaljujuÊi takoer zlatnimrukometaπima i srebrnim vaterpolistima ili Barcelonu iz 1992. zahvaljujuÊi srebrnimkoπarkaπima. Atena Êe tako zasigurno oæivjeti i dopuniti sjeÊanja i na ∑ proπlogodiπnjitrijumf rukometaπa na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Portugalu, bronËanonogometno prvenstvo u Francuskoj 1998. ili osvajanje Wimbledona Gorana IvaniπeviÊa2001. To su dogaaji koji su nas dræali prikovanima uz televizijske ekrane i koji surazvijali hrvatske barjake po gradskim trgovima a Hrvatskoj priskrbili planetarnupopularnost. ZahvaljujuÊi tim uspjesima, koje ne moæemo smatrati samo πportskima,mnogi u domovini i inozemstvu su bili “ponosni πto su Hrvati”, a mnogi stranci su prviput Ëuli za ime Hrvatska. Mnogobrojni πportaπi, ali i istinski ljubitelji πporta posvjedoËitÊe vam kako nema ljepπeg osjeÊaja od toga kad vidite hrvatski barjak kako se uzdiæevisoko na jarbol, dok se intonira hrvatska himna. To je trenutak pobjede, najljepπa nagradaza sav fiziËki trud i napore πportaπa. To je ujedno priznanje dræavi da je najbolja u tomπportu i golem prilog njezinoj promociji u konkurentskim zemljama. A πportske supobjede ∑ najËiπÊa i najpozitivnija promocija, jer su u πportu izjednaËene πanse svihzemalja, a svi natjecatelji imaju jednaku priliku za uspjeh. Barjaci, dresovi, himne inavijaËka euforija jasno pokazuju kako πport predstavlja jasnu odrednicu nacionalnogidentiteta, ali isto tako sve viπe postaje i moderni oblik nacionalizma. Doduπe, ne nacio-nalizma u smislu politiËke ideologije veÊ nacionalnog osjeÊaja temeljenog na uspjehu,

78

odnosno prirodnoj antropoloπkoj nadmoÊi. Prema tome, πport ima golemu kulturnu igospodarsku vaænost te znatno politiËko znaËenje. Primjerice, dok sve nacije usuvremenoj Europi govore o europeizaciji, ujedinjenju i zajedniËkom identitetu,istodobno traæe putove za nove artikulacije moderne nacionalne ideje i vlastita identiteta.U πportu zasad nemaju ograniËenja. Joπ je Orwel govorio kako je πport na dræavnojrazini samo oponaπanje ratovanja, odnosno nadomjestak ratnog rivalstva u mirnodopskomrazdoblju. Jedan od najveÊih πportaπa dvadesetog stoljeÊa, deveterostruki olimpijskipobjednik Carl Lewis znao je reÊi kako svi svjetski prvaci s ponosom trËe poËasni krugsa zastavom svoje dræave, identificirajuÊi se i ponoseÊi se sa svojom nacijom. Prematome, ovakvi trenuci πportskih uspjeha vrijeme su posebne nacionalne euforije, jedinstvaali i osjeÊaja nadmoÊi, koji se pamte ali i urezuju u mozaik nacionalnog identiteta.Meutim, uz osjeÊaje Proud to be Croat, treba znati kako su πportski uspjesi i njihoviakteri znaËajni kamenËiÊi u mozaiku stvaranja imidæa Hrvatske u globalnom svijetu.Naime, zahvaljujuÊi svojem πportskom uspjehu pojedina zemlja na sebe skreÊe pozornost,najprije ljubitelja toga πporta, a potom i πire javnosti. Uspjeπni πportaπi tako postajusimbolima svoje zemlje, a pored njihovih uspjeha popularnim Ëinjenicama postaju ipodaci vezani uz njihovu zemlju. A malo se zemalja u svijetu moæe pohvaliti πportskimpodvizima i vrsnim πportaπima po kojima je svijet prepoznao i upoznao “malu” i gotovonepoznatu Hrvatsku. Zato s pravom pojedine hrvatske πportaπe i reprezentacije nazivamo“πportskim veleposlanicima Hrvatske”. Njima uspijeva ono πto ne uspijeva najvrsnijimhrvatskim poklisarima. Janica KosteliÊ i Goran IvaniπeviÊ s hrvatskim barjacima urukama tako su dobivali naslovnice i sekunde najprestiænijih svjetskih medija kako biuputili ne samo πportsku veÊ i politiËku poruku. Nenadmaπni prvak u borilaËkimvjeπtinama Cro Cop na ravnopravnoj osnovi je razgovarao s japanskim premijerom,predstavljajuÊi mu zemlju iz koje dolazi. Hrvatski nogometaπi promovirali su besplatnoturistiËke potencijale svoje zemlje bolje nego turistiËki djelatnici putem skupih sajmovai milijuna kuna potroπenih oglaπavanjem na CNN-u i drugim globalnim TV postajama...Zvonimir Boban oËito lakπe uvjerava talijanskog premijera Berlusconija od hrvatskihdiplomata. Stipe BoæiÊ hrvatskim barjakom osvaja daleka prostranstva bolje nego su tonekada Ëinile moÊne osvajaËke vojske. U razgovorima hrvatskih lidera i europskihpolitiËara u prigodi predaje kandidature za Ëlanstvo u Europskoj uniji svjeæ uspjehhrvatskih rukometaπa na prvenstvu u Portugalu bio je atraktivnija tema nego hrvatskipolitiËki nedostaci... Jednostavno reËeno ∑ kune uloæene u πportaπe i njihove talenteiznimno su isplative! Ono πto vrijedi za promociju branda nekoga proizvoda kroz πport,za πto se troπe milijuni dolara, u puno veÊoj mjeri vrijedi i za promociju dræave, buduÊiona predstavlja brand nad brandovima tijekom utakmice.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Boæo Skoko: ©portski veleposlanici

79

©portska velesila

»esto Ëujemo procjene kako je Hrvatska prava πportska velesila. Uistinu, u usporedbi sbrojem stanovnika, moguÊnostima profesionalnog stasanja i dræavnim poticajima ∑ sjedne, a πportskim dosezima s druge strane, to je toËno! Pri procjeni πportskih uspjehaHrvatske na globalnoj razini treba imati u vidu Ëinjenicu kako je rijeË o zemlji s okoËetiri i pol milijuna stanovnika, πto nam daje veliku prednost pri usporedbi s veÊim,mnogoljudnijim i razvijenijim zemljama u pogledu omjera talenata i ukupnog brojastanovnika. Uz to, buduÊi se radi o priliËno nepoznatoj zemlji u globalnim okvirimaovakva vrsta promocije ima i dodatnu vrijednost u usporedbi s primjerice veÊim ipoznatijim dræavama kojima ovakva vrsta promocije (zbog postojeÊe prepoznatljivosti)ne znaËi puno. O izravnoj povezanosti πportskih i politiËkih uspjeha progovorio je bivπihrvatski premijer Ivica RaËan 2. veljaËe 2003. uoËi finalne utakmice izmeu Hrvatskei NjemaËke na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Lisabonu, kada je Hrvatska postalasvjetski prvak. Istaknuo je kako su naπi rukometaπi puno viπe uËinili za promocijuHrvatske nego politiËari te da Êe hrvatski uspjeh na svjetskom prvenstvu biti izvanredanuvod za pregovore oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju, buduÊi je sluæbeni zahtjev zaËlanstvo uruËen GrËkoj, predsjedateljici EU, samo petnaestak dana nakon πto je Hrvatskapostala svjetski πampion u rukometu.

Boæo Skoko: S©portski veleposlanici

Duje Draganja i Goran IvaniπeviÊ

80

©portski velikani

Spomenimo neke od najuspjeπnijih hrvatskih πportskih veleposlanika, pokraj naπihzlatnih rukometaπa koje Êemo dugo pamtiti ne samo po olimpijskoj pobjedi iz AteneveÊ i po zlatnoj medalji iz Atlante 1996. i osvojenom Svjetskom rukometnom prvenstvuu Portugalu 2003. Naπa najveÊa skijaπica Janica KosteliÊ, nakon Ëetiri medalje iz SaltLake Cityja i osvojenih zlatnih skijaπkih globusa, zacijelo iza sebe ima najveÊa postignuÊau hrvatskoj πportskoj povijesti. Hrvatske nogometne reprezentativce dugo Êemo pamtitizahvaljujuÊi osvajanju bronËane medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu uFrancuskoj 1998., iako se u kasnijim nastupima nisu proslavili. Hrvatska je ondje sjajnomigrom i talentima svojih πportaπa, u iznimno oπtroj konkurenciji, osvojila treÊe mjesto.ZahvaljujuÊi izvrsnoj medijskoj popraÊenosti, nogometni spektakl pratilo je viπe odmilijarde ljudi. Zavrπna natjecanja, ukljuËujuÊi i polufinale, pratili su i milijuni ljudikoji do tada nikada nisu Ëuli za Hrvatsku. ©to je to znaËilo za malu zemlju, nedavnoizaπlu iz rata moæda najbolje svjedoËi nesluÊeni interes za informacijom viπe o Hrvatskojkoji se tih dana pojavio u medijima. U televizijskim i radijskim emisijama, novinskimËlancima te promotivnim materijalima odjednom se poËelo govoriti ne samo o hrvatskimnogometaπima nego i o politiËkoj situaciji, turizmu, kulturi, povijesti...Godine 2001. nakon osvajanja Wimbledona Goran IvaniπeviÊ je u anketi meunovinarima iz dvadesetak zemalja svijeta bio ocijenjen najboljim hrvatskim πportaπemi jednim od najpoznatijih Hrvata u svijetu.Koπarkaπki reprezentativci stekli su popularnost osvajanjem srebrene medalje naOlimpijskim igrama u πpanjolskoj Barceloni 1992. Srebreni koπarkaπi pamte se po medalji,ali i po detalju da su u jednom trenutku vodili protiv ameriËkog Dream teama s dva koπaprednosti. Posebno treba istaknuti i dvojicu hrvatskih koπarkaπa, Ëija su imena trajnozapisana u KuÊi slavnih u Springfieldu. To su Kreπimir ∆osiÊ (klasa 1996.) i DraæenPetroviÊ (klasa 2002.). Hall of Fame najpoznatiji je i zasigurno najbolji πportski muzej nasvijetu, a u njemu su, uz povijest koπarke, predstavljeni i najbolji koπarkaπi svijeta.Nogomet zauzima posebno mjesto u πportskoj promociji zemlje jer je najrasprostranjeniji,izaziva najviπe emocija i privlaËi najviπe publike, i to ravnomjerno sve demografskeslojeve puËanstva. Meutim, zahvaljujuÊi medijima, utjecaju sponzora ali i popularizacijiπporta opÊenito, i drugi momËadski πportovi dobivaju na svjetskoj vaænosti, ali i globalnojpozornosti. A uz nogomet, koπarku, rukomet i vaterpolo kao najpopularnijih kolektivnihπportova, posebnu promotivnu moÊ imaju i pojedinaËni πportovi u kojima se zrcaliosobnost πportaπa. Idealan primjer za to su uspjesi Janice KosteliÊ i Gorana IvaniπeviÊa.Primjerice, Amerikanci su posebno druπtveno orijentirani na individualne uspjehe i velikepobjede, πto se u πportu sjajno zrcali. Stoga, svijet oko sebe Ëesto mjere prema“katapultiranim” pojedincima kao πto su IvaniπeviÊ, KukoË, KosteliÊi... Kada pak netkoiz male zemlje i ni iz Ëega ostvari takozvani ameriËki san, i kada iza svega toga ne stojicijela industrija nego on sam, u oËima Amerikanaca javlja se (straho)poπtovanje.


81

Boæo Skoko: ©portski veleposlanici

Promocija Hrvatske putem πporta

O vaænosti πporta za promociju Hrvatske moæemo govoriti i s drugog aspekta. Bivπiπportaπ, a danas teoretiËar πporta Damir ©karo kaæe: Ako usporedimo broj pojavljivanjaimena odabranih hrvatskih πportaπa s brojem imena politiËara, znanstvenika ili umjetnikana stranicama razliËitih pretraæivaËa interneta shvatit Êemo koliki marketinπki potencijalleæi u hrvatskom πportu i vrhunskim hrvatskim πportaπima kao predstavnicima proizvodai djelatnosti s obiljeæjem ∑ Made in Croatia. U svakom sluËaju moguÊnosti promocijekroz πport su neograniËene, a jaËanje hrvatskog imidæa u svijetu na ovakav naËinuglavnom ima pozitivne posljedice. A ako se πportska promocija uskladi s onomgospodarskom, turistiËkom, kulturnom pa i politiËkom, posljedice bi bile viπe negopozitivne za hrvatsku buduÊnost. Jer πportaπi mogu uËiniti mnogo, ali ne i sve za Hrvatsku.Pokraj uspjeha hrvatskih πportaπa u svijetu, promociji Hrvatske kroz πport iznimnopridonose i velike πportske manifestacije i priredbe, odnosno prvenstva koja seorganiziraju u Hrvatskoj, poput Skijaπkog kupa koji ove zime dolazi na zagrebaËkoSljeme. ZahvaljujuÊi njima Hrvatska se prezentira ne samo kao izvrstan domaÊin iorganizator veÊ moæe iskazati i zavidne gospodarske, odnosno marketinπke moguÊnostii sposobnosti. Uz sve to vrijedi spomenuti kako su vaæni promotori Hrvatske kroz πporti inozemni πportaπi koji su nastupali ili nastupaju u Hrvatskoj, hrvatski klubovi u svijetukoji najËeπÊe nose ime Croatia te uspjeπni inozemni πportaπi hrvatskoga podrijetla.

Summary

SPORT AMBASSADORS

This year’s Olympic Games in Athens (2004) will certainly be remembered for a longtime thanks to the team hand-ball players’ gold medal and the silver medals of DujeDraganja and the Skelin brothers, as well as the bronze medals of Nikolaj Peπalov andthe tennis couple AnËiÊ-LjubiËiÊ. The same way as we remember Salt Lake City in2002 thanks to Janica KosteliÊ’s triple gold and silver medal, and Sydney in the year2000 thanks to Nikolaj Peπalov’s gold medal, Atlanta in 1996 for the golden team hand-ball players’ and the silver water-polo players’ or Barcelona in 1992 thanks to the bas-ketball team’s silver medal. Athens will certainly live in our memories and complete thememories of the triumph in the last year’s Basketball World Championship in Portugal,the bronze medal from the Football World Cup in France in 1998 or Goran IvaniπeviÊ’s

82

achievement in Wimbledon in 2001. These are the events that kept us glued to the tele-vision and raised Croatian flags in squares of cities, and brought worldwide popularityto Croatia.

Resúmen

EMBAJADORES DEL DEPORTE

Gracias a la medalla de oro de los jugadores de basquet y las medallas de plata de DujoDraganja y los hermanos Skelin, como a las medallas de bronce de Nikolaj Peπalov y lapareja de tenis AnËiÊ-LjubiËiÊ seguramente vamos a recordar los juegos olímpicos deeste año en Atenas (2004). Del mismo modo en que recordamos Salt Lake City en elaño 2002 gracias a las tres medallas de oro y la medalla de plata de Janica KosteliÊ,Sindney en el año 2000 gracias a la medalla de oro de Nikolaj Peπalov, Atlanta en el año1996 gracias también a la medalla de oro de los jugadores de balonmano y la medallade plata de los jugadores de waterpolo o Barcelona en el año 1992 gracias a la medallade plata de los jugadores de basquet. Atenas seguramente también vivirá en la memoriay completará el recuerdo del triunfo del año pasado de los jugadores de basquet en elCampeonato Mundial de Basquet en Portugal, la medalla de bronce del CampeonatoMundial de Fútbol en Francia en 1998 o el logro en Wimbledon de Goran IvaniπeviÊ enel 2001. Estos sucesos nos tuvieron pegados frente al televisor y las banderas croatasflameaban por las plazas centrales de las ciudades y a Croacia le trajeron popularidaden todo el planeta.


83

DIJASPORA

Plaza Colón, predsjedniËka palaËa Casa Rosada i panoramski pogled na Buenos Aires

84

85

Cristian ©prljan

ÆIVOT U CÓRDOBI

Istraæivanje obrauje temu useljavanja Hrvata u Argentinu, s posebnimosvrtom na grad Córdobu i njegovu okolicu, iz sadaπnje Republike Hrvatskete Bosne i Hercegovine tijekom XX. stoljeÊa • Useljeniπtvo iz razdoblja poslijeDrugoga svjetskog rata, potpomognuto mnogobrojnim Hrvatima koji su veÊæivjeli u Córdobi, zapoËelo je stvarati najvaæniju hrvatsku instituciju ∑ Hrvatskidom u unutraπnjosti Argentine, koja je i kroz Ëetiri generacije oËuvala naduu uskrsnuÊe Hrvatske • Prema procjenama Hrvata i graana hrvatskogpodrijetla u Argentini ima oko 130 tisuÊa

Dvadeseto stoljeÊe obilovalo je dogaajima koji su ljudima promijenili æivot (dva svjetskarata, komunizam, faπizam…), a kao posljedice svih tih velikih zbivanja, pojavile su seuobiËajene znaËajke ljudske bijede: glad, smrt, nezaposlenost, razaranje, raseljavanje,useljavanje u druge zemlje… Zato, minulo XX. stoljeÊe koje je bilo nazivano raznovrsnimimenima kao πto su StoljeÊe ratova ili Otvoreno stoljeÊe, ne moæemo ne smatrati iStoljeÊem raseljavanja zbog dva milijuna ljudskih æivota koji su u tom stoljeÊu odreenimigracijskim faktorom. Da bih analizirao ovaj fenomen, uzet Êu jedan konkretan sluËajkoji Êu pokuπati obuhvatiti u njegovoj cjelovitosti i objasniti ga. Takoer, moja je namjerada on posluæi kao zrcalo u kojemu se mogu ogledati imigracijska strujanja iz razliËitihzemalja i pronaÊi sliËnosti i razlike izmeu njih. U ovome istraæivanju obradit Êu temuuseljavanja iz sadaπnje Republike Hrvatske u naπu zemlju, Argentinu, ograniËavajuÊi sena grad Córdobu i njegovu okolicu. Ovo Êe istraæivanje obuhvatiti razdoblje XX. stoljeÊa,iako Êu uvrstiti i neke ranije dogaaje. Useljeniπtvo nije lagano za prouËavanje; ono jesloæeno i raznovrsno. Na kraju, cilj ovog istraæivanja jest osvijetliti manje poznate karikeonoga velikog ljudskog lanca koji su saËinjavali useljenici koji su doπli sa svih stranasvijeta u Republiku Argentinu.

86

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Cristian ©prljan: Æivot u Córdobi

Most izmeu dviju domovina

Veze izmeu druπtva iz kojega se odlazi i onoga u koji se dolazi, poput argentinskog,kombinacija su Ëimbenika kojima su se zadovoljavale potrebe jednoga i drugoga,nadopunjavajuÊi se na dobrobit obaju. Kao πto vidimo, postojao je znaËajni spoj onoga πtonetko traæi i onoga πto netko drugi daje. Ipak, do prve polovice XX. stoljeÊa argentinskadræava nije nikad poslala svoje predstavnike za useljeniπtvo u Hrvatsku jer je ti useljenicinisu zanimali. Hrvati su ipak poËeli dolaziti i lokalne su ih vlasti dobro primile. Vezano uzDrugi svjetski rat, Argentina je imala namjeru prihvatiti Hrvate. KonaËno, nisu bili pozvani,ali niti odbaËeni; bili su slobodni u nastojanju da svoje æivote provedu u toj zemlji. S dvijeËvrsto definirane migracijske struje, hrvatski je useljenik ponudio svoje ruke, svojusposobnost, svoju tvrdoglavost i svoju inteligenciju za dobrobit domovine svoje djece isvojih unuka. U Argentini su naπli mir koji na ratobornom Balkanu nisu imali. Pronaπli suposao koji im je omoguÊio da se nastane i napreduju. Imali su slobodu izraæavanja svojihideja koje su bile protivne reæimu koji je vladao u njihovoj zemlji, a mogli su govoritisvojim jezikom, organizirati svoje zabave i njegovati svoje obiËaje. Vezano za sadaπnjiæivot zajednice u Córdobi, mogu reÊi da sam zbog ovog istraæivanja posjetio nekolikodesetina kuÊa i da u svima postoji barem jedan suvenir koji podsjeÊa na primljeno naslijee.Jezik su saËuvala samo djeca Ëija su oba roditelja Hrvati, a malo je unuka koji ga govore;iako ima nekih svakodnevnih izriËaja, pozdrava i rijeËi koji su se joπ uvijek odræali. Hrvatskanezavisnost dala je znaËajan poticaj mnogih potomcima Hrvata budeÊi u njima æelju daotkriju svoje korijene.

Hrvatska zajednica Cordobe (1956.)

87

Cristian ©prljan: Æivot u Córdobi

Ni do danas uprava Hrvatskog doma nije upoznala ni upisala sve Ëlanove jer svaki se danu gradu i u pokrajini pojavljuju novi. Osim toga, moguÊnost da Hrvatska za nekolikogodina postane Ëlanicom Europske unije joπ viπe jaËa zanimanje kako doÊi do prijevodapodataka o moguÊnostima da se dobiju hrvatsko dræavljanstvo i putovnica. I kao vaænumisao, æelio bih dodati sljedeÊe. Kad sam pisao ovu svoju diplomsku radnju iz koje samza MatiËin godiπnjak saËinio pregledni Ëlanak, mislio sam, izmeu ostaloga, da ona budejedan od naËina zahvale Argentini πto je zbrinula tolike useljenike. Kad sam traæiobibliografski materijal ili sluπao priËe onih s kojima sam razgovarao, zaplamsale bi rijeËi,u trenutku kad je trebalo definirati zemlju koja ih je prihvatila, poput obeÊana zemlja,æitnica svijeta, hrana u izobilju, napredak, rad, buduÊnost. Zanimljivo, ali izgleda da nasje sudbina, u vrijeme aktualnih socijalno-ekonomskih poteπkoÊa stavila na isto raskrπÊekao i puno useljenika prije mnogo desetljeÊa. I pitam se: Koji Êemo put odabrati? Svakatua zemlja tuga je golema. (Toda tierra extranjera es tristeza gigantesca.)

Argentina ∑ zemlja useljenika

Useljenici koji su stigli na naπe obale krajem XIX. i poËetkom XX. stoljeÊa, doπli susanjajuÊi da Êe u ovoj zemlji na drugoj strani svijeta pronaÊi ono πto je nedostajalo uzemlji njihova podrijetla. Ono πto su oni æeljeli i πto je Ëovjek oduvijek æelio bili su mir,kruh i rad. Godine 1876., 6. listopada, odobrena je uredba br. 817 o useljavanju ikolonizaciji, πto je bio znaËajan dogaaj koji je pozitivno utjecao na demografskubuduÊnost zemlje. Stupila je na snagu trinaest dana kasnije, tj. 19. listopada 1876. godine.Inicijativu za ovu naprednu odluku dao je tadaπnji predsjednik Republike dr. NicolásAvellaneda koji je tu duænost obavljao od 12. listopada 1874. do12. listopada 1880.

Hrvati pred Hrvatskim domom πezdesetih godina proπlog stoljeÊa

88

Od toga je datuma priliv useljenika vrlo snaæan. Prema statistikama, znaËajan poraststranaca zapaæa se u popisu stanovniπtva 1914. godine. Od ukupnog broja stanovnika(7.885.237) 2.357.952 tj. 29,9% su stranci. Ako taj broj reduciramo samo na grad BuenosAires, onda je to 49,3%. Od ukupnog broja muπkaraca starijih od dvadeset godina 1.150.000 su stranci, a autohtonoga stanovniπtva ima 950.000. Naravno, taj se broj poveÊava uBuenos Airesu jer je na svakoga roenog Argentinca doπlo troje stranaca. Krajem ratapolako opada pritjecaj useljenika. U razdoblju od 1920. do 1930. godine broj useljenika jebio izuzetno velik jer se u zemlju uselilo viπe od 900.000 osoba. Slom burze u New Yorku1929. godine u cijelom je svijetu izazvao veliku depresiju. Taj gospodarski dogaajprouzrokovao je pustoπ na Ëitavom planetu, ali prije svega, poveÊao je razinu nezaposlenostina dotad neviene brojke. Zbog toga useljenik koji nije vidio rjeπenja svojih problema udrugim zemljama, radije ostaje æivjeti u svojoj zemlji, a migracije prema Argentini suprestale. ZakljuËno, Argentina je svoje iskustvo kao zemlja primateljica useljenika zapoËelaformalno i masovno 1876. godine. Moæe se reÊi da se postupno pokuπavalo stvaratizemljoradniËke zadruge u pokrajinama kao πto su Santa Fe ili Entre Ríos, ali se to polakoizjalovljivalo, a Argentina je postala zemlja koja je doËekivala useljenike koji su je svojimsposobnostima uzdigli do samih vrhova zemalja s mjeπovitim stanovniπtvom, temeljeÊina svojoj moÊnoj poljoprivredi i stoËarstvu solidarno druπtvo koje je pruæilo krov nadglavom i posao milijunima obespravljenih ljudi bez nade koji su se samo zbog æelje zaboljim æivotom naseljavali po gradovima i oblikovali argentinsko druπtvo.

Nikola Plantich ∑ prvi Hrvat u Córdobi

Prvi Hrvat koji je kroËio na tlo Córdobe, nije bio ni pustolovni mornar ni seljak, nipobijeeni vojnik. Bio je to jedan isusovac. Otac Nikola PlantiÊ, ili Nicolás Plantich iliNikolaus Planch, iz reda Svetog Ignacija. Gotovo sto pedeset godina kasnije, 1748.godine, Plantich dolazi u Río de la Platu s ekspedicijom prokuratora Ladislaoa Orosza.Roen 1720. godine u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, Plantich je svoje vjerskoπkolovanje pohaao u BeËu od 1736. do 1747. godine. Tamo je postao sveÊenikom. Od1. sijeËnja 1749. radi kao predavaË na IsusovaËkom sveuËiliπtu u Córdobi gdje 1752.godine predaje logiku, a od 1753. radi kao profesor filozofije. Predavao je razne predmete,ali nije bio misionar. Otac Plantich se 1768. vratio u Europu, æivio je u Austriji do1773., kad je isusovaËki red zabranjen i u toj zemlji. Iste godine nastanjuje se u Varaædinugdje je æivio do svoje smrti 1777. godine.

©to je hrvatski useljenik?

Potrebno je odrediti podrijetlo hrvatskog useljenika. Na prvi pogled, to bi bilo jednostavnojer Ëovjek misli da Hrvati dolaze iz Hrvatske. Ja samo hoÊu istaknuti sloæenost temigracijske struje kad je veÊ praktiËki nemoguÊe utvrditi sluæbene izvore, i æelim da


89

ova studija govori o osobama koje do 1991. godine nisu imale niti jedan hrvatskidokument i koje se moglo identificirati kao Hrvate samo na temelju tvrdnje Ja samHrvat ili Ja sam potomak Hrvata. Definirat Êu podrijetlo useljenika koje Êu prouËavati,jer je zemlja koju Êemo nazvati podruËjem iseljavanja kroz stoljeÊe promijenila ime iopseg. Prvo polaziπte u odreivanju pojma hrvatskog useljenika bit Êe mi srodstvo pokojemu Êemo useljenika koji dolazi u Córdobu nazivati Hrvatom ako ga se etniËki ilizemljopisno smatra Hrvatom tj. zbog njegova podrijetla ili zbog podrijetla njegovihroditelja.

Hrvatsko useljeniπtvo u Argentini

Hrvatske se migracijske struje u Argentinu dijele na tri ∑ prve su dvije sliËne, a treÊanema zajedniËkih dodirnih toËaka s dvjema prethodnima. Prvo razdoblje obuhvaÊavrijeme od 1870. do 1914. godine. Drugo traje od 1918. do 1935. TreÊa struja rezultat jezavrπetka Drugoga svjetskog rata. Gospodarska i politiËka pitanja koja su Hrvate poticalana iseljavanje isprepliÊu se. U ovim su valovima dolazile osobe koje su pomogle razvitkuzemlje. Nije jednostavno nabrojiti sve one koji su se u Argentini istaknuli, ovdje Êunavesti samo nekoliko imena iz XIX. stoljeÊa koja su ostavila zapaæen trag u argentinskomdruπtvu: Juan Vucetich (Ivan VuËetiÊ), Nicolás Mihanovich (Nikola MihanoviÊ), MiguelMihanovich (Miho MihanoviÊ), Mayor Ingeniero Santiago Buratovich (viπi inæenjerJakov BuratoviÊ).

Koliko Hrvata ima u Argentini?

Hrvata u naπoj zemlji, koristeÊi statistiËke podatke, ima prema procjenama 130 tisuÊa,dok se neke druge procjene kreÊu i do 200 tisuÊa graana hrvatskog podrijetla. Dadokaæem tu Ëinjenicu odluËio sam se na statistiËku procjenu prema uobiËajenimpokazateljima. Uzeo sam imena nogometaπa (23 igraËa) koji su predstavljali Hrvatskuu eliminacijskim utakmicama i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. ZahvaljujuÊiinternetu, mogao sam se spojiti na informativnu stranicu tvrtke za telefonske uslugeTelecom (www.teleinfo.com.ar). Na toj stranici nalaze se telefonski podaci. S te samstranice uzeo popis prezimena hrvatskih nogometaπa. Moram napomenuti da se na mojojlisti ne pojavljuju sve osobe koje imaju isto prezime kao hrvatski nogometaπi, negosamo one spomenute u telefonskom imeniku. Isto tako, ne pojavljuju se ni Ëlanovinjihovih obitelji (djedovi i bake, roditelji, djeca, itd., s istim prezimenom), niti oni kojiposjeduju telefon koji glasi na osobu s kojom æive, ni supruge koje koriste prezimesvojega muæa koji nije Hrvat, ni potomci Hrvata po majËinoj strani ni, naravno, oni kojinemaju telefon. Prvih pet imena s liste su: Tomislav Erceg (39 imena), na petom mjestu.Na Ëetvrtom je Goran JuriÊ s 44. Na vrhu se nalaze Niko KovaË ∑ na treÊem mjestu s 45,Dario ©ariÊ na drugom sa 67, i na prvom mjestu Mario StaniÊ sa znaËajnom brojkom od


90

97 bodova. Pronaπao sam 452 ista prezimena. Tako da Êe svatko moÊi zakljuËiti vaænostzajednice koja je skupila 452 ista prezimena samo s 23 prezimena nogometaπa. S timznaËajnim podacima moæemo dobiti pribliænu predodæbu o veliËini hrvatske zajedniceu Argentini, ali mi se Ëinilo vaænim, nastavljajuÊi s metodom prezimena iz telefonskogimenika, dodati spomenutim sportaπima neke od najznaËajnijih Hrvata svih vremena:Rudjer BoπkoviÊ (1711.-1787.) : 20 prezimena; Marko MaruliÊ (1450.-1524.) : 6prezimena; Ante StarËeviÊ (1823.-1896.) : 17. prezimena; Eugen Kvaternik (1825.-1871.): 6 prezimena; Josip JelaËiÊ (1801. - 1859.) : 3 prezimena; Ivan MeπtroviÊ (1883.-1962.): 18 prezimena; Ivan MaæuraniÊ (1814.-1990.) : 2 prezimena; Stjepan RadiÊ (1871.-1928.) : 24 prezimena; Josip Broz (1892.- 1980.) :19 prezimena; Ante PaveliÊ (1889.-1959.) : 4 prezimena; VeÊeslav Holjevac (1917.-1970.) : 8 prezimena; Jure FrancetiÊ(1912.-1942.) : 13 prezimena; Ivo AndriÊ (1892.-1975.) : 53 prezimena; Lavoslav RuæiËka(1887.-1976.) : 7 prezimena; Vladimir Prelog (1906.-1998.) : 2 prezimena; NikolaTesla (1856.- 1943.) : 4 prezimena.Od imena suvremenih politiËara kao πto su Franjo Tuman, Stjepan MesiÊ, Ivica RaËanili Draæen Budiπa, nema niti jednoga.Mislim da sam ukazao na vaænost i veliËinu hrvatskoga useljeniËkog vala. Sad Êu seusredotoËiti na hrvatsko useljeniπtvo u Córdobi.

Córdoba: 1920.-1960.

Znamo da su u hrvatskom stanovniπtvu, meu ostalim, postojala dva osnovna migracijskastrujanja: jedno nakon Prvoga svjetskog rata i drugo nakon Drugoga svjetskog rata. TimeobuhvaÊamo pribliæno Ëetrdeset godina (1920.-1960.). U tom se razdoblju podruËjeprihvaÊanja hrvatskih useljenika mijenjalo, buduÊi da su grad Córdoba i njegova okolicado tada doæivjeli niz promjena u infrastrukturi, stanovniπtvu, gospodarstvu i druπtvu. Tepromjene su bile tako radikalne da je Córdoba s kojom su se susreli takozvani stari useljeniciu mnogim sluËajevima drugi grad, ako se usporedi s kordobskim druπtvom s kraja 40-ih iu 50-im godinama proπlog stoljeÊa kad su doπli novi useljenici. Industrijski rast u gradupromijenio je zauvijek njegov izgled. Tradicionalan i miran grad znanstvenika iz 20-ihgodina, pretvorio se u industrijski, napredan i dinamiËan. Njegovo se stanovniπtvo rasprπilopred velikim brojem osoba koje su u nj dolazile iz unutraπnjosti pokrajine i iz susjednihpokrajina, privuËene radnim mjestima. Od 600 tisuÊa stanovnika krajem 50-ih godina,Córdoba je 1970. godine imala milijun stanovnika. Izmeu 1948. i 1968. godine, 160tisuÊa osoba, uglavnom glava obitelji, doπlo je u taj grad s ciljem da dobiju posao u dræavnimili privatnim tvrtkama. S vremenom se raala nova idiosinkrazija stanovnika Córdobe,stvarajuÊi nove druπtvene Ëimbenike koji Êe imati znaËajan utjecaj 60-ih i 70-ih godina.Ni hrvatski useljenici nisu bili daleko od svega toga. Bez sumnje, novi su se useljenicinaπli pred drugaËijim socijalnim scenarijem, razliËitim od onoga koji su bili upoznali stariuseljenici i koji im je omoguÊavao njihov temeljni cilj: moguÊnost druπtvenog uspona.


91

Uzroci gospodarske emigracije

Iseljeniπtvo koje se iz Hrvatske iselilo u Argentinu prije Drugoga svjetskog rata nazivase starim useljenicima i ono je posljedica ekonomskih (ne)prilika u matiËnoj zemlji.Razloge za termin ekonomsko useljeniπtvo treba traæiti u motivaciji Hrvata da se otisnuu potragu za novim obzorjima. Tako da moæemo citirati VeÊeslava Holjevca, jednog odnajistaknutijih intelektualaca koji se bavio temom hrvatskog iseljavanja po svijetu. Premanjegovim prouËavanjima od 1923. do 1933. godine u prekomorske zemlje iselilo jemalo viπe od 150 tisuÊa osoba. U jednoj statistiËkoj tablici Holjevac kaæe da je 97% tihHrvata izjavilo da su razlozi njihova iseljavanja iskljuËivo ekonomske prirode. Ekonomskiuzroci odlaska samo su jedno od obiljeæja te emigracije. ©to se tiËe toga vremenskograzdoblja, iako je bilo sluËajeva iseljavanja od kraja XIX. stoljeÊa do Prvoga svjetskograta, oni nisu bili izuËavani kao jedinstveno useljeniπtvo, osobito u Argentini, a osimtoga, ti su iseljenici ostavili nejasne tragove i nisu baπ bili jako reprezentativni u Córdobi.To su bili uglavnom pustolovi i neæenje, tako da Êu se usredotoËiti na dvadesete i napoËetak 30-ih godina, i govorit Êu o hrvatskim muπkarcima i æenama koji su se doseliliu Argentinu, i osobito u Córdobu, uglavnom zbog ekonomskih razloga. Motivi zbogkojih su Hrvati iseljavali 20-ih godina proπlog stoljeÊa bili su snaæni. To je useljeniπtvopoticalo iz godina 1927., 1928. i 1929., a prosjek je bio od 7 000 Hrvata na godinu.Jasno da nisu svi ostali i bilo je razvidno da je slom iz 1929. uËinio svoje. Pad useljavanjabio je spektakularan i znatno se poveÊao broj povratnika. U tom se razdoblju vratiloneπto viπe od 10 300 osoba πto nas navodi na procjenu da se od Ëetiri osobe koje sudoπle jedna vratila, i da je hrvatsko useljavanje u Argentinu u tom razdoblju rezultiralos 30 000 Hrvata. Ta je imigracija naselila buenosaireπku pampu, masovno stigla na jugSanta Fea, radila je na plantaæama pamuka u Chacu, prodrla u divlju Patagoniju, slavilaberbu u Cuyu, izgradila putove u Salti i nastanila se u svima velikim urbanim srediπtimau zemlji. Radila je u hladnjaËama i u golemim nacionalnim industrijama πirom zemlje,gradila svojim grubim rukama kuÊe, zgrade i spomenike, od umjetniËki obraenogkamena koji se poistovjeÊuje s Hrvatima, kao nijemo svjedoËanstvo dolaska muπkaracai æena koji su u naπu zemlju stigli s obeÊanjem da Êe biti osobe dobre volje koje æelenaseliti argentinsko tlo, a to su i bili.

Uzroci politiËkog useljavanja

Stigli smo do razdoblja koje obiljeæavaju politiËke neprilike: koje bismo mogli poËeti subojstvom Stjepana RadiÊa, ili moæda i prije, s ustrojstvom Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca. Posljedica raspada te tvorevine je Nezavisna Dræava Hrvatska, Ëiji je kraj uBleiburgu rezultirao velikim brojem prognanih Hrvata koje se definira kao politiËkuimigraciju. Onaj tko nije bio za novi komunistiËki reæim koji je Hrvatskoj nametnut od1945. godine, bio je protiv njega. Velikom broju Hrvata koji su uspjeli pobjeÊi na kraju


92

rata, pridruæivali su se svi koji su, u malim skupinama, uspijevali prijeÊi granicu jer suveÊ bili vidjeli obrazac onoga πto bi za njih bila Nova Jugoslavija. Uzrok izgnanstvaovih Hrvata nije bila ni glad ni slaba æetva, kao ni osiguranje gospodarske buduÊnostinjihovih potomaka. Uzrok izgnanstva iz Hrvatske bio je ideoloπke ili politiËke prirode.Zbog toga su se obiljeæja useljenika promijenila. Viπe nije bilo seljaka, radnika, zidara,viπe nije bilo osoba koje se iseljavaju jako mlade s idejom da Êe im snaga za rad ilisposobnost u njihovu poslu pruæiti moguÊnost da se zaposle i ostvare sretnu buduÊnostkoju u zemlji svojeg podrijetla nisu vidjeli. Useljavanje nakon Drugoga svjetskog rata,buduÊi da se dogaalo zbog ideoloπkih razloga, imalo je puno πiri spektar. Zapravo,iseljavalo se Ëitavo jedno druπtvo. Tu je bilo odvjetnika, lijeËnika, inæenjera, sveuËiliπnihprofesora, uËitelja, umjetnika, trgovaca, knjiæevnika, pjesnika, slikara, sveÊenika (kojesu nove vlasti posebno proganjale), politiËara, vojnika i, naravno, takoer seljaka, zidarai obiËnih ljudi kojima bi æivot bio u opasnosti da su ostali u Hrvatskoj. Cjelokupno, ta jeimigracija imala puno viπu intelektualnu razinu od one iz 20-ih godina. Osim toga, naizgnanstvo ih je prisilio kraj rata koji ih je zatekao na polovici njihovih æivota. Ako su seu ekonomskoj emigraciji iseljavali mladi, u politiËkoj su se iseljavali djedovi, sinovi iunuci. OpÊenito, iseljavali su se zreli ljudi, veÊina starija od trideset godina. U Argentinusu uglavnom dolazili muπkarci i æene od Ëetrdeset godina i trebali su obnoviti svojeæivote. Prema nekim istraæivanjima u Argentinu je, u godinama nakon Drugoga svjetskograta, doπlo neπto manje od pet tisuÊa Hrvata. Druga istraæivanja govore o veÊem broju,ali on nikad nije veÊi od deset tisuÊa. Ta imigracija je znaËajna po muπkarcima koji suuspjeli pobjeÊi i doπli su sami u svoju novu domovinu, buduÊi da su bili vojnici ili senisu mogli vratiti i potraæiti svoje obitelji jer su njihova mjesta bila okupirana. Tu sumorali raditi i kasnije su, uz pomoÊ institucija kao πto je Crveni kriæ, mogli obavijestitisvoje obitelji prvo da su æivi, a zatim im platiti put i tako se ponovno naÊi s njima. Ovase emigracija rasprπila po svijetu i po njemu utemeljila hrvatske institucije, bile onekulturne, πportske, folklorne itd. I ona, zbog svega πto je proæivjela, najviπe uæiva usadaπnjoj nezavisnosti Republike Hrvatske.

Logor Fermo

Logor Fermo bio je u talijanskoj pokrajini Marche, na istoËnoj obali. Gradovi te pokrajineAncona, Macareta y Ascoli Piceno najvaæniji su u toj regiji. Logor je bio smjeπten izvangrada Ferma po kojemu je dobio ime. Taj je grad bio staro biskupsko srediπte. KuÊe suizgraene u starinskom stilu i okruæene zidom. VeÊina izbjeglih Hrvata koji su se rasprπilipo Europi, doπla je ovamo 15. kolovoza, na dan Ukazanja Gospe. S vremenom su stiglehrvatske izbjeglice iz Ëitave Italije i Austrije. Logor za izbjeglice namijenjen Hrvatima,ranije je bio tvornica tekstila koja se sastojala od dva paviljona za boravak, desetak prostranihhala za strojeve i skladiπta. U paviljonima za boravak æivjeli su Britanci i tamo su imalisvoje urede. Hale su se koristile za izbjeglice. U svaku je baraku moglo stati izmeu tristo


93

i Ëetiristo osoba. U mnogim su barakama nedostajali dijelovi krova. Kreveta je bilo maloi bili su opremljeni dekama i slamom koja je sluæila kao madrac. Kao πto sam veÊ spomenuo,hrvatsko useljeniπtvo iz razdoblja poslije Drugoga svjetskog rata bilo je πirokoga druπtvenogspektra. Vrijedna divljenja u tome hrvatskom malom druπtvu, bila je, prije svega, Ëinjenicada je tragedija izbrisala sve druπtvene razlike. U logoru Fermo bilo je nevaæno jesi li bioplemiÊ ili Ëuvar koza; bol zbog proæivljenoga i nastojanje da se preæivi bili su isti. Osimtoga, taj ljudski instinkt, taj predivni ljudski poriv, da se gradi na sruπenom i da se iz blatauspijeva iπËupati cvijet, Hrvati su se poËeli organizirati prema svojim vjeπtinama. LijeËnicisu napravili male ordinacije, zidari su zidali, æene πivale i izraivale odjeÊu itd. Ali, nesamo da su se posvetili obnovi tijela, kuÊa i odjeÊe, nego su si takoer obnavljali duπe.Otvorili su tiskaru u kojoj se izdavao jedan Ëasopis i knjige. UËiteljice su organiziraleimprovizirane πkole za djecu, od osnovne do srednje. Vezano za kulturu, postavljala sukazaliπna djela i koncerti malih, tipiËno hrvatskih orkestara. Biser koji je proistekao izFerma bio je zbor u kojem je pjevalo dvjesto glasova i koji je zatim izvodio koncerte pocijelom tom podruËju, Ëak i u Vatikanu. Iz toga je zbora kasnije nastao zbor Jadran kojiviπe od pedeset godina djeluje u Buenos Airesu pronoseÊi hrvatsku glazbu po ËitavojArgentini. Bilo je i πportskih aktivnosti jer se vjeæbala atletika, malo i plivanje, a osnovanje Ëak i Nogometni klub Croatia koji je igrao s raznim timovima iz Ancone i postigaoznaËajne pobjede. Logor Fermo je 1947. bio poznat u cijeloj regiji. Organizirale su sezabave i vjerske sveËanosti na koje su dolazili ugledni ljudi iz Ferma i Rima. »asnicivisokog ranga, sicilijanski kardinal Ruffini, æupan, sveÊenici, profesori i druge liËnosti stoga podruËja s vremenom su postali hrvatski dobroËinitelji.

Egzodus

Krajem 1947. i poËetkom 1948. u Fermo su doπla povjerenstva prvenstveno iz Argen-tine i poslije iz Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, Kanade i Australije kako bi sestanovnicima logora ponudila moguÊnost da emigriraju kao izbjeglice. Argentina jebila jedno od najcjenjenijih odrediπta, ne samo zato πto je njezino ime simboliziralo (zaone koji su to znali) ideju o naprednoj zemlji s velikim rezervama hrane, nego i zato πtosu mnogi odabrali upravo tu zemlju jer je bila neutralna u oba svjetska rata: Moja djecaneÊe doæivjeti drugi rat, ponavljali su muπkarci i æene iz logora Fermo. TisuÊe Hrvataæivjelo je ili proπlo kroz logor Fermo. To je bio mali predah, ako se moæe nazvati predahomkad si stalno pod prijetnjom Titovih πpijuna, izmeu rata i poËetka onoga najteæeg:zapoËinjanja novog æivota u nekoj novoj zemlji… S vremena na vrijeme dolazile sunam vijesti o ocu, da je ovdje ili ondje. Jedino πto smo æeljeli bilo je da ponovno budemos njim. Neki su nam govorili o njegovim podvizima… drugi su priËali da bi mogao bitimrtav, ali mama se uvijek nadala da Êe ga ponovno vidjeti jednoga dana…( En la fronterade Occidente. Na granici zapada). Neobjavljen rukopis. Ante Sudar. Córdoba, 1999.).


94

Cerro i Pueyrredón: dvije hrvatske Ëetvrti

Ako izvrπimo povijesnu i zemljopisnu analizu dijelova grada Córdobe u kojima suhrvatski useljenici formirali svoje domove, susret Êemo se s dvije Ëetvrti gdje su senajradije nastanjivali. Zanimljivo je potvrditi da je jedna od njih bila naseljenauseljenicima koji su doπli prije Drugoga svjetskog rata, a druga onima koji su doπliposlije njega. Te dvije Ëetvrti su: Engleska Ëetvrt ili Pueyrredón (koju su izabrali stariuseljenici) i Brijeg ruæa (el Cerro de las Rosas) i susjedna podruËja (koje su izabralinovi useljenici).

Hrvatski dom u Córdobi

Useljeniπtvo iz razdoblja poslije Drugoga svjetskog rata, potpomognuto mnogobrojnimHrvatima koji su veÊ godinama æivjeli u Córdobi, zapoËelo je stvarati najvaæniju hrvatskuinstituciju u unutraπnjosti zemlje Hrvatski dom, koja je desetljeÊima i kroz Ëetirigeneracije oËuvala nepopustljivu nadu u uskrsnuÊe Hrvatske. Iz prvih godina organi-ziranja Hrvatskog doma od 1947. do 1959. ima malo pisanog materijala. Kako bi seistraæilo to razdoblje koristio sam usmena svjedoËanstva. Kontakti izmeu zemljakazapoËeli su u malim lokalima i trgovinama koje su pridoπlice iznajmljivali kako bizapoËeli sa svojim poslovima. Barovi i duÊani bili su srediπta na kojima su se okupljali.Mnogi su se veÊ poznavali iz logora Fermo, s putovanja brodom, iz hotela za useljenikeili preko poËetnog kontakta s nekom kulturnom ili vjerskom organizacijom u BuenosAiresu (zbor Jadran).Tim prvim kontaktima mogu se dodati i oni veÊ uspostavljeni od1920. godine. Nakon πto se upoznalo djelovanje Doma u Buenos Airesu, u Córdobi se,za vrijeme proslave 10. travnja 1956. godine koja se odræala u Poljskom druπtvu koje jeposudilo svoje prostorije, odluËilo da ovdaπnji Hrvatski dom krene istim putem ∑ kaopodruænica onoga iz Buenos Airesa i da se primjenjuje isti model koji se tamo koristioËetiri godine. On se temeljio na dvije glavne postavke: »lanovi su bili ujedinjeni u politiËkipokret H.O.P. ∑ Hrvatski oslobodilaËki pokret koji je u Córdobi imao ogranak nazvanHrvatski domobran, i koji Êe se tom prigodom preimenovati u Ogranak: Josip Predavec.Druga postavka bila je da Hrvatski dom u Córdobi bude anonimno druπtvo sa svojimdioniËarima i ujedno podruænica srediπnjice u Buenos Airesu. To je bilo motivirano strahomod prigovora jugoslavenskog veleposlanstva jer Hrvatska nije postojala kao nezavisnadræava ili zbog toga da se ukljuËivanjem novih Ëlanova jedno hrvatsko srediπte ne pretvoriu jugoslavensko. Na taj se naËin moÊ Hrvata bila ograniËila samo na posjedovanje dionica;i ma koliko je to bio pomalo kompliciran naËin zbog birokracije i dodatnih troπkova kojisu se morali snositi dok neko neprofitno druπtvo ili druπtvo uzajamne pomoÊi, to nijemoralo, pruæao je sigurnost da dionice osiguravaju nadzor Doma. Tako da je ovdje djelovaoHrvatski dom, podruænica Córdoba, koji je imao svoju srediπnjicu u Buenos Airesu. Godine1959. zavrπava jedno razdoblje znaËajno za Hrvatski dom u Córdobi. Dogovoreno je da se


95

æeli posjedovati neko mjesto u blizini srediπta grada koje bi bilo podjednako udaljenosvim Hrvatima u gradu. U razdoblju izmeu kraja 1959. godine i poËetka 1960. poËinje setraæiti prostor za Hrvatski dom. KonaËno je prikupljeno dovoljno novca da bi se kupilajedna kuÊa u Ëetvrti General Paz. Adresa Hrvatskog doma u Córdobi bila je: Lima 1314.Ta velika kuÊa samo je djelomiËno zadovoljavala postavljene zahtjeve kad se kupovala.Jer, iako se nalazila blizu srediπta grada, nije bila u samom srediπtu i mnogi su Hrvatimorali promijeniti dva autobusa kako bi do nje stigli. S druge strane, izgradnja nove kuÊezahtijevala je mnogo novca. Od devet dioniËara iz 1960. pojavljuju se imena ne samo dotada nepoznatih æena, nego i djece koja nisu imala viπe od trinaest godina (Adriana Chavich,Lela KovaË, Adriana i Susana KovaË, Ante MamiÊ i Ante BeπliÊ), koja su veÊ imala svojuprvu dionicu. Ti su se sluËajevi ponavljali kroz povijest i odraæavaju Ëeænju zaposjedovanjem, zadræavanjem i prenoπenjem jednog osjeÊaja na nove generacije. Od togatrenutka poËinje se raati novo zajedniπtvo s ciljem da se doe do vlastita krova. Godine1963. potpisuje se uredba kojom se daje ime Av. Croacia (Avenija Hrvatska) jednoj ulici uËetvrti Deán Funes.

Zapisnici Hrvatskog doma do 1994. na hrvatskome, a potom na πpanjolskome

Godine 1964. poËinje se pisati zapisnik Hrvatskog doma i to 22. sijeËnja, kad jepredsjednik bio Vlado KovaË, a tajnik Branko OzvaËiÊ. Taj materijal Ëine dvije knjige s345 odredbi na hrvatskom jeziku, a bit Êe mi okosnica od sada na dalje, iako Êu setakoer oslanjati na pisma koja je tajniπtvo napisalo ili primilo. Te i narednih dvadesetgodina, realizirat Êe se tri do Ëetiri glavne sveËanosti i dvije sporedne. Glavne su bile:10. travnja (dan proglaπenja Nezavisne dræave Hrvatske), sveËanost u Ëast svetog Antuna(13. lipnja) i sveti Nikola (6. prosinca). SveËanosti koje su se katkad odræavale, bile suSvibanjski junaci (godiπnjica atentata na Stjepana RadiÊa) i Dan proljeÊa. U prosincu tegodine ©ime »aviÊ predlaæe da se pogleda jedno zemljiπte u ulici Cerro de las Rosaskako bi se Dom mogao premjestiti. Tada je oko 50% dioniËara æivjelo u ulici Cerro napodruËju gdje su æivjeli ugledni graani. Tim premjeπtajem zapoËinje novo razdoblje:konaËni smjeπtaj i izgradnja Hrvatskog doma u Córdobi u ulici Cerro de las Rosas.Za Hrvatski dom u Córdobi znaËajno je razdoblje od 1968.do 1989. kada je Dom u uliciCerro de las Rosas. Zemljiπte na kojemu se danas nalazi Hrvatski dom konaËno jekupljeno 14. lipnja 1967. Kao πto smo veÊ vidjeli, glavni uzrok promjene je moguÊnostlakπeg pristupa velikog broja Hrvata koji su se smjestili na tom podruËju, njihovu sjediπtu.Od toga se trenutka trebalo poËeti iznova jer novac od prodaje kuÊe dostajao je samo zakupnju novog zemljiπta, tj. trebalo je skupiti novac, pronaÊi vremena i zapoËeti raditi naizgradnji novoga Doma na Brijegu. U arhivima tajniπtva nalazi se pozivnica ocu LiniPediπiÊu, duhovnom voi Hrvata u Argentini na otvaranje i posveÊenje Doma. OtvorenjeDoma odræalo se 17. kolovoza 1968. godine. Dogaaj godine bio je dolazak nadbiskupasplitsko-dalmatinskog Franje FraniÊa i ravnatelja Inozemne pastve Crkve u Hrvata mons.


96

Vladimira StankoviÊa iz Hrvatske, koji se dogodio u prosincu. Veliki dogaaj bio je iKongres hrvatske mladeæi u Argentini koji se odræao u naπemu gradu, a organizirali suga mladi Córdobe. Naπ grad ponovno posjeÊuju zbor Jadran i rijeËki nadbiskup PavliπiÊ.Nakon mnogo godina skupljen je novac potreban za zavrπetak izgradnje Doma. Ukolovozu se radilo Ëitav vikend na raznovrsnim dijelovima istoga ∑ na grijanju su radiliMarko, Jure i ©ime »aviÊ, a na poploËavanju Jure i Nikola »aviÊ, Ivo Videc i KriæanBeπliÊ. Roπtilj su postavili Jole »aviÊ i Ante AdæiÊ. Bar u dvorani drvom je obloæioKuzma »aviÊ. Gredu nad barom prekrili su Kuzma »aviÊ i Ljubo »ikliÊ. U tim suradovima takoer sudjelovali Vlado KovaË i Andrija JuratoviÊ. Kulturne aktivnostiobiljeæile su 1977. godinu. U njoj su se u Hrvatskom domu organizirale tribine. Izlagalisu profesor Zlatko Tanodi, profesor Mirko EteroviÊ, Ante MarπiÊ, Vlado Pravidur, VladoGovediÊ, Mirko ÆivkoviÊ i Duπko ©everdija.Mladost se organizira: u kolovozu glume u kazaliπtu Rivera Indarte, a u listopadu naSveËanosti piva u mjestu General Belgrano. U svojim narodnim noπnjama bili su naposveÊenju biskupa mons. KarliÊa. Mladost aktivno sudjeluje na sastancima uprave ivrlo uspjeπno nastupa na festivalu u La Faldi. Rat na Malvinima 1982. godine ne prolazinezapaæeno. »lanovi Hrvatskoga doma primaju potvrdu da su darovali novacDomoljubnoj zakladi za Argentinu. Godine 1986. predsjednik Hrvatskoga doma jeTomislav Chavich. On je, do danaπnjeg dana, jedini predsjednik koji nije roen uHrvatskoj. (Naravno, njegovi roditelji jesu.) Novoj je upravi cilj organizirati posjetkardinala Franje KuhariÊa iz Hrvatske. Posjet je planiran za 25. i 26. listopad, i iz BuenosAiresa Êe ga pratiti mons. Vladimir StankoviÊ, otac Lino PediπiÊ i otac Joso PeraniÊ.Posjet pape Ivana Pavla II. naπemu gradu obiljeæio je 1987. godinu. U vrijemepredsjedavanja Tomislava Chavicha, posljednja godina zabiljeæena u toj knjizi zavrπavas tri uredbe. Na taj naËin prestaje tradicija od dvadeset pet godina s 345 uredbi nahrvatskom jeziku. Joπ Êe samo jedna biti napisana na tom jeziku, 7. kolovoza 1994.godine, a sve ostale bit Êe na πpanjolskome.

Hrvatska sloboda i neovisnost

Od 1990. godine zapoËinje nova era. U emocionalnom pogledu ta je godina bila napetajer su svi predviali pad Berlinskog zida i Sovjetskog Saveza, te neizbjeæan krajJugoslavije. Ti su dogaaji navjeπÊivali kulminaciju putovanja zapoËetog prije Ëetrdesetpet godina, kad se krenulo u izgnanstvo na samo petnaest dana. U Hrvatskom domuuspostavljaju se nova pravila. Od 1990. do 1993. dogaaji Êe se registrirati u dokumentimapisanim pisaÊim strojem. Tu je metodu uveo Ante Sudar, koji je tih godina bio tajnik.No tema godine je posjet ministra za iseljeniπtvo Vlade Republike Hrvatske gospodinaGojka ©uπka. Svrha posjeta je upoznati probleme hrvatskih useljenika u Juænoj Americii omoguÊiti im lakπi povratak. Od 1991. godine meu veÊ spomenute izvore dodaje se imoje osobno sudjelovanje, kao i moje primjedbe kao sudionika u djelatnostima te


97

institucije. Meunarodne vijesti duboko diraju one koji, udaljeni 10 000 kilometara,pate zbog svoje rodbine i domovine. U okruænicama se komentiraju viπestrukabombardiranja desetaka hrvatskih gradova od jugoslavenske vojske. U jednoj se okruæniciobjavljuje dogaaj koji se oËekivao tolike godine. U tekstu je pisalo: S velikom radoπÊuprimili smo vijest o proglaπavanju hrvatske nezavisnosti dana 25. lipnja tekuÊe godine.Ovaj proglas odraæava volju hrvatskog naroda, koji se na plebiscitu organiziranom kakobi stanovnici Hrvatske izabrali zemlju u kojoj æele æivjeti, u 94% izjasnio za nezavisnu,slobodnu i suverenu Hrvatsku. Potaknuta tim dogaajima, odræana je misa u Katedraliu Córdobi koju je sluæio otac Ilija Kozina, hrvatski franjevac iz Buenos Airesa. Vezanoza kulturna zbivanja ponovno se zapoËelo sa satovima hrvatskog jezika koje je u poËetkupohaalo Ëetrdeset uËenika. Osim toga, poËinju se prenositi osnovne informacije odogaajima u Hrvatskoj 90-ih godina. Polovicom 1991. godine mladi iz hrvatskezajednice osnivaju ansambl hrvatskih folklornih plesova Kolo Velebit. Ta skupina mladihkoja se uspjela odræati do danas, mogla je, sudjelujuÊi na razliËitim festivalima ipriredbama, detaljno objaπnjavati zaπto se Hrvati bore, povlaËiti za sobom Ëitavuzajednicu i Ëak dovoditi nove pristalice i potomke Hrvata u zajednicu. Godina 1992.bila je ispunjena aktivnostima iako su odjeci rata i dalje snaæno odjekivali. ZapoËela jeprvim sudjelovanjem Hrvatskog doma na Susretu zajednica u Alta Graciji u veljaËi.

Kolo Velebit privlaËi mladeæ hrvatskog podrijetla

Nastupima u Alta Graciji i u πkoli La Salle, Kolo Velebit je nastavilo s izvedbama narazliËitim lokacijama u Córdobi i u drugim pokrajinama: u Srediπnjemu atletskom institutuu Córdobi, u mjestu General Belgrano, kao i u mjestima Ceres (pokrajina Santa Fe), LasRosas, Oliva, La Carlota, te u Sajmiπnom centru Córdoba u okviru sajma Expo América.Ti uËestali nastupi pridonose jednoj vaænoj Ëinjenici. Ako ansambl ËeπÊe nastupa predargentinskom javnosti, Hrvatski dom moæe pridobiti nove Ëlanove. Oni su potomci hrvatskihuseljenika, veÊinom pristiglih u Argentinu prije Drugoga svjetskog rata, koji su se poËelizanimati za svoje korijene kad je buknuo rat u Hrvatskoj. Zbog toga se pribliæavanjapojavilo novo mnoπtvo ljudi koje je sudjelovalo u aktivnostima Doma i uspjelo se nametnutikao istinski predstavnik svih Hrvata iz grada i iz pokrajine. Iz Hrvatske dolazi poznatiorkestar ZagrebaËki solisti i pjevaËi Krunoslav Cigoj i Mirjana Bajzec, koji nastupaju uæutom paviljonu Sajmiπnog centra u Córdobi i posjeÊuju zgradu Hrvatskog doma. Oni suputovali po svijetu kako bi skupili novac za hrvatski Caritas ∑ za ratnu siroËad. Njihov jenastup u Córdobi organizirao Hrvatski dom. Za taj se dogaaj prodalo 528 ulaznica, aprikupljena sredstva su darovana. Tome se moæe pridodati poπiljka od 35 kutija s odjeÊomi novcem koja je poslana u Hrvatsku preko hrvatskog Caritasa. U kolovozu 1994. godineispravlja se prethodno spomenuta posljednja uredba iz Zapisnika. U njoj se utvruje izbornovoga predsjednika koji je isti do naπih dana: Nikola NakiÊ. Prvu godinu treÊeg tisuÊljeÊai posljednju o kojoj Êu govoriti, obiljeæila su dva iznimno vaæna posjeta. Prvi je bio


98

ostvarenje sna koji su mladi iz Kola Velebit sanjali godinama: dolazak Alena SuskoviÊa,Ëlana profesionalnog Folklornog ansambla narodnih pjesama i plesova Hrvatske Lado.Alen SuskoviÊ je pet godina davao satove iz plesa, pjevanja i hrvatskih obiËaja. Na timsatovima SuskoviÊ je uspio usavrπiti korake i popraviti pjevanje, ali prije svega je poboljπaoi dotjerao ono πto se s naporom bilo nauËilo predstavljajuÊi Hrvatski dom i Hrvatsku.Drugi zapaæen posjet bio je onaj prvog veleposlanika Republike Hrvatske koji je doπao unaπ grad. San da se moæe primiti predstavnika neovisne Hrvatske ostvario se. PredavanjuUpoznajte turistiËka mjesta Hrvatske koje je odræao veleposlanik Republike Hrvatske,gospodin Rikard Rosetti bilo je nazoËno mnoπtvo ljudi. To je predavanje odræano u okviruciklusa predavanja: Kulturne srijede ∑ ObiËaji i tradicije svijeta. Organizirala ga je U.C.I.C.,i odvijalo se u Povijesnoj dvorani. Godina je zavrπila sa sjajnom sveËanosti, 24. studenoga.Proslave su se odræavale u povodu obiljeæavanja desetgodiπnjice djelovanja Kola Velebit injegova prvog nastupa u πportskoj dvorani πkole Otac Claret. Na sveËani koncert bilo jepozvano pedeset troje mladih ljudi koji jesu ili su bili Ëlanovi te folklorne skupine koja jedanas glavni motor pokretaË Ëitave zajednice.

Integracija i njegovanje tradicijske kulture zemlje podrijetla

Tako smo doπli do danaπnjih dana, vrlo razliËitih od onih s kraja 40-ih godina proπlogastoljeÊa, kad je ta institucija tek poËela djelovati. Proπli su naraπtaji. Oni koji su juËerbili djeca, danas su roditelji koji uæivaju kad njihova djeca nastavljaju s njegovanjemtradicijske kulture koju su oni ili njihovi djedovi donijeli iz svoje matiËne zemlje.Hrvatski dom jest institucija koja je zacrtala svoje jasne ciljeve i njezina je vrijednost toπto ih je odræavala tolika desetljeÊa. Danas je glavni problem traæiti nove razloge koji Êemotivirati i oæivjeti zajednicu koja pati zbog istih problema kao i sve druge doseljeniËkezajednice: umiru osnivaËi, njihovi potomci se razilaze, ne nastavlja se s tradicijom,teπko je privuÊi mlade, ima ekonomskih poteπkoÊa itd. Svi ti problemi i poteπkoÊe tipiËnisu ne samo za manjinske zajednice nego i za sva neprofitna druπtvena i πportskaudruæenja. Danas je gotovo nepotrebno naglaπavati koliko je bilo vaæno okupljanje uHrvatskom domu, u kojem su se Ëlanovi osjeÊali malo bliæe svojoj dalekoj domovini.Da barem joπ uvijek imamo vremena posvetiti se bilo kojoj neprofitabilnoj zajednici sjedinim ciljem da njegujemo naπe duπe i naπu kulturu! KonaËno, cilj nam je da stvaramozdravo, kulturno i duhovno ozraËje za nas i za one koji Êe doÊi.

Hrvatsko druπtvo za uzajamnu pomoÊ

Da bismo mogli govoriti o povijesti ovoga druπtva, moramo znati πto se dogaalo ugodinama koje su prethodile njegovu osnivanju u kolovozu 1939. godine, koje seodraæavaju na njegovim Ëlanovima i povijesti njihovih æivota. Isto tako, zahvaljujuÊisuradnji naπih sadaπnjih Ëlanova, odredbe koje sam prethodno analizirao, omoguÊit Êe


99

nam da na najbolji naËin upoznamo ovo udruæenje i da prikaæemo njegovo djelovanjedo naπih dana. Ovdje se naglaπava niz obiljeæja svojstvenih useljenicima iz toga vremena.ObiËno se iseljavao mladi muπkarac izmeu 15 i 30 godina. To su bili mladiÊi iz malihmjesta i sav njihov kapital bila je snaga njihovih ruku, sve njihovo tehniËko znanjenjihov zanat, a sva nauka, bogata puËka mudrost seljaka. Prve su se dvije godineorganizirali. Najprije su se sastajali u restoranu Marijana LovrinËeviÊa, zatim u kuÊiNikole MiπetiÊa i na kraju u kuÊi Antonija Zohila. U tim godinama - od 1939. do 1941.,posveÊivali su se prikupljanju sredstava i pribliæavanju drugim zemljacima, iako sepolovina Ëlanova koji su osnovali druπtvo u kolovozu 1939. godine nikad viπe nije pojavilau spisima. U rujnu 1941. godine kupuje se zemljiπte na kojemu se gradi sjediπte. Nalazilose meu prvim kuÊama koje su se poËele graditi u Engleskoj Ëetvrti i u odreenom setrenutku pokazalo relativno jeftinim. U najboljem razdoblju za Dom, izmeu 1950. i1960. godine, svaki petak i nedjelje sastajalo se izmeu trideset i Ëetrdeset Hrvata kakobi proveli dan meu svojim zemljacima. Nedjeljom su obiËno dolazili nakon ruËka iostajali do sumraka na πportskom terenu boÊajuÊi ili kuglajuÊi, zabavljajuÊi se kartanjemili pijuÊi i jeduÊi neπto u restoranu. Te su se veËeri oËekivale poslije tjedna napornograda, i sastajanje s drugim Hrvatima bilo je isprika kako za odmor, tako i za ubijanjenostalgije pjevanjem starih hrvatskih pjesama, rame uz rame, glavu uz glavu, dajuÊijedni drugima snagu. Zbog teme ovoga dijela istraæivanja, proËitao sam knjigu suredbama, koja je posebno vaæan materijal, i koju mi je ustupilo Hrvatsko kulturnodruπtvo. Spomenuta knjiga odredaba je fotokopirana doπla u moje ruke. Ukupno tristonumeriranih listova obuhvaÊa dvadeset godina postojanja Druπtva poËevπi s 1939.godinom i zavrπavajuÊi s 1959. Ona, zapravo, obuhvaÊa treÊinu cjelokupnog postojanjaDruπtva πto je, po mojem shvaÊanju, vrlo vaæno jer se odatle moæe izvuÊi i analizirativelika koliËina vaænih Ëinjenica vezanih za nj. Najvaænije su: 1. stvaranje Druπtva; 2.Izgradnja i odræavanje sjediπta kao i druπtvene aktivnosti koje su se u njemu organizirale;3. Promjena imena Druπtva iz “hrvatsko” u “jugoslavensko”.

Ostala hrvatska udruæenja, srediπta, institucije i sliËno

SljedeÊa udruæenja imala su svoje trenutke veÊeg ili manjeg znaËaja, i na svoj su naËinpridonijela odræavanju, njegovanju i prenoπenju hrvatske kulture: Hrvatski oslobodilaËkipokret: ogranak: “Josip Predavec” (El Movimiento Libertador Croata: rama “JosipPredavec”), Hrvatsko narodno vijeÊe. (Consejo Nacional Croata), Hrvatska mladeæ(Juventud Croata), Mala πkola (Escuela para niños), Hrvatska kulturna zajednica (CentroCultural Croata), ©ahovski klub Croatia (Club de Ajedrez “Croatia”), Hrvatski tamburaπkizbor Vatroslav Lisinski (Conjunto Orquestal Croata Vatroslav Lisinski), Hrvatskoprosvjetno druπtvo August KoπutiÊ (Sociedad de instrucción Croata August KuπutiÊ),Hrvatski Karitas (Caritas Croata) te Savez useljeniËkih zajednica Córdobe (Unión deColectividades de Inmigrantes de Córdoba. (U.C.I.C.).


100

Slavoluk Córdobe, la Cañada i druge graevine koje su izgradile hrvatske ruke

Glavni posao skupine hrvatskih radnika odvijao se na dvije graevine koje su simboliCórdobe. Mislim na Slavoluk Córdobe i na La Cañadu. Zanat obraivanja kamena jeArgentincima nepoznat, tako da su za tu djelatnost, za gradnju tih simbola graenih odkamena, uglavnom bili potrebni talijanski ili hrvatski useljenici koji su znali zanatskevjeπtine obrade kamena. Hrvatski su useljenici bili u skupini radnika specijaliziranih zaono πto su najbolje znali raditi: za obradu kamena, obrtniËki zanat koji su znali zahvaljujuÊidugoj tradiciji. U velikoj su veÊini bili Dalmatinci, Istrani i Hercegovci, naviknuti daobrauju kamen jer je to bio najraπireniji graevni materijal u njihovim krajevima. Ti suradnici viπe nego zidari i klesari, bili umjetnici. Grubi kipari uspijevali su svojom gipkoπÊui profinjenoπÊu dati æeljeni oblik i traæenu veliËinu ogromnim kamenim blokovima i malomkamenju, stvarajuÊi krasna djela isklesana od kamena. U skupini koja je radila na slavolukubilo je izmeu 20 i 30 Hrvata, ali buduÊi da se nisu pronaπli popisi s njihovim imenima,


Zemljopisna karta Republike Argentine

101

ona su veÊinom nepoznata. Kao nadglednik se istaknuo Toma Barac, koji je odgovarao zaskupinu. Od ostalih sam radnika pronaπao imena Matea LuπiËiÊa, Francisca LuπiËiÊa,Matea LuπiËiÊa, sina, Francisca StriæiÊa, Roka RadetiÊa, Ludovica RadetiÊa, Joséa Zlopaπei Juana GasparoviÊa. Kamen je dolazio neobraen, spuπtali su ga s teretnih kamiona πtomu je davalo Ëetvrtast oblik i iπaranost poput mramora. Ostali stari useljenici radili su narazliËitim poslovima u Ëitavoj pokrajini. Na brani rijeke Tercero bili su Joso Matijak iClemente KarliÊ koji se istaknuo kao nadglednik i kao Ëovjek koji je zasadio stotinjakborova na tom podruËju. Tadija Bago je bio uËitelj svojim zemljacima u obradi kamena.Glavne poslove realizirao je oblaæuÊi kamenom πkolu La Salle, osobito glavno stubiπte, iπkolu del Carmen. Za te su poslove radnici skupljali kamenje iz obliænje rijeke i zatim suga dovozili na kolima s konjskom zapregom. Pomagali su mu drugi zemljaci kao πto suCvitan LonËar, Milan Bago, Ivan JuriÊ i Blaæ KovaË. Bago je uz to radio na graevinamau mjestima Diquecito i Casa Bamba. Izraivao je i djela od rezanog kamena u desetakkuÊa u ulici Cerro de las Rosas. S novim valom useljenika poslije Drugoga svjetskog rata,u zemlju su stizali novi obraivaËi kamena. PojedinaËno ili u skupinama od tri do petljudi, svoju su umjetnost i zanat izvodili po Ëitavom gradu i pokrajini. NajËeπÊe su obavljaliposlove po kuÊama. ObiËno su se postavljali podovi, proËelja i zidne ograde od kamena ilisu se gradile peÊi obloæene kamenom i oblutkom. Novi useljenici koji su se tim radovimaproslavili u pokrajini bili su: Jole, Nikola i Kuzma »aviÊ, Joso i Stjepan BeπliÊ, Ivo Videc,Ante AdæiÊ, Tadija »ule. Treba dodati ugovorne djelatnike Grgu »aviÊa i Ivana Thona teNikolu ©pehara, struËnjaka za izgradnju krovova. ObiËno se razlikuje klesara, πto je sliËnozidaru, od onoga koji radi na obradi kamena, πto je viπe umjetniËki posao. U gradu Córdobi,osim grbova na Slavoluku, ima i drugih umjetniËkih radova te vrste. Na trgu San Roque(Sveti Rok), iznad ulice San Jerónimo (Sveti Jeronim), nalaze se dva djela koja je izradioKriæan BeπliÊ. ZahvaljujuÊi tom zanatu, mnogi hrvatski useljenici uspjeli su osiguratisvoju buduÊnost u novoj zemlji. Savjesni i kvalificirani radnici uvijek su imali posla.KuÊe su si gradili u trenucima odmora (svi su klesari imali vlastitu kuÊu) i svojim supotomcima ostavili stabilan ekonomski poloæaj koji im je omoguÊio odlazak na studij. Istiti radnici bili su i najaktivniji Ëlanovi zajednice, zanemarujuÊi umor kako bi gradili hrvatskeinstitucije i svladavajuÊi gospodarske peripetije kako bi darovali sredstva i sudjelovali uaktivnostima zajednice.

Intelektualci

Hrvatski ljudi koji su doπli nakon zavrπetka Drugoga svjetskog rata, bili su uglavnomobrazovani, i valja ih se s pijetetom prisjetiti, njima pribrajam i profesora i inæenjera IvanaJagπiÊa koji je u Córdobu stigao puno ranije. profesor i inæenjer Ivan JagπiÊ: (1886. -1956.); profesor Zlatko (Aurelio) Tanodi: (1914.); profesor Mirko EteroviÊ: (1913. - 2001.);profesor Leonardo Nola: (1915.); profesor Ilija JuriÊ: (1913. - 1991.); profesor doktorBranka Tanodi de Chiapero (1943.); doktor Zlata Drnas de Clément (1947.) …


102

Hrvatski slikari

Hrvatsko slikarstvo bilo je podloæno zapadnoeuropskim umjetniËkim strujanjima. Snaænose nametnulo u renesansi (oko 1500.) te u razdoblju baroka (1650.) OpÊenito, hrvatskoje slikarstvo imalo politiËko-socijalno-vjerski sadræaj i umjetnici su zabiljeæili velikapovijesna zbivanja. Ako postoji dio umjetnosti u kojoj su briljirali Hrvati i njihovi potomciu Córdobi, onda je to slikarstvo. O tome najbolje svjedoËe likovni umjetnici: PetarSvjetloπak, Zdravko DuËmeliÊ i Pero Maruna. Meu potomcima Hrvata pronaÊi Êemomnoge koji su se isticali u slikarstvu razliËitih smjerova. To su: Juan Carlos Chuljak,Bernardo Sincich, Gabriela Sincich, Moyra Mihocevich, Miguel Albino Sablich…

Sada znam svoje podrijetlo!

Pregledni Ëlanak za MatiËin godiπnjak saËinio sam prema svojoj diplomskoj radnji.Naime, ta radnja bila je moj diplomski rad na Fakultetu za novinarstvo za koji samdobio ocjenu 10. Kad bih morao objasniti zaπto sam je napisao, rekao bih da je to bilojer: a) ne æelim da se zaboravi povijest naπih predaka; b) mnogi potomci Hrvata nisuimali moguÊnosti razgovarati sa svojim roditeljima ili djedovima i bakama, i ima mnogostvari vezanih za njihove korijene koje æele znati; c) hrvatskom se useljeniπtvu ne pridajevaænost kakvu zasluæuje u kontekstu povijesti Argentine. Tome se dodaje Ëitav niz ciljevakoje æelim ostvariti: 1. postiÊi da se Ëitava hrvatska zajednica, kad upozna svoju povijest,ujedini kako bi njegovala svoju tradiciju; 2. potaknuti izradu ovakvih radova i u ostalimhrvatskim zajednicama u zemlji i meu drugim zajednicama u Córdobi. Ovo istraæivanjepotaklo je mnogo djece, unuka i praunuka Hrvata sa πpanjolskoga govornog podruËjada mi poπalju desetke e-mail poruka koji su mi posvjedoËili da su putem moje radnjeponovno osjetili svoj identitet. Mahom su ushiÊeno pisali: sada znam svoje podrijetlo.

Biljeπke

1. Æivotopis: Christian ©prljan roen je 28. sijeËnja 1977. godine u Córdobi. Otac mu jeHrvat, a majka Argentinka. Od svoje je mladosti sudjelovao u svim aktivnostima Hrvatskogadoma u Córdobi. »lan je folklorne skupine Kolo Velebit kojemu je bio i voditelj. Studijnovinarstva na Visokoj πkoli za informacijske znanosti, koja pripada NacionalnomsveuËiliπtu u Córdobi, upisuje 1995. U dobi od 20 godina, 1997., poËinje prikupljatiinformacije s idejom da u jednom radu objavi doæivljaje Hrvata iz grada i pokrajine.Godine 2000. odobren mu je projekt da to istraæivanje predstavi kao diplomski rad. Radpod nazivom “Analiza hrvatskog useljeniπtva. Njegovi uzroci, struje i institucije” brani15. oæujka 2002. Komisija je rad ocijenila ocjenom 10 i postao je diplomirani novinar ∑smjer institucionalne komunikacije. TrenutaËno je Cristian ©prljan tajnik Hrvatskoga domau Córdobi i glavni je koordinator Saveza zajednica useljenika Córdobe (U.C.I.C.).


103


2. Diplomska radnja Cristiana ©prljana objavljena je u Ëasopisu Studia Croatica (146,2004.). Tema je Historia de la inmigración croata en Córdoba ili Povijest hrvatskoguseljavanja u Córdobu. Pregledni Ëlanak prema diplomskoj radnji pod naslovom Æivotu Córdobi prevela je mr. Æeljka LovrenËiÊ, ugledna hispanistica i voditeljica ZbirkeiseljeniËkog tiska Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice iz Zagreba. Nakon uvida ucjelokupnu raspoloæivu arhivsku i knjiænu grau, Cristian ©prljan je okupio reprezen-tativan uzorak kazivaËa meu argentinskim Hrvatima. Arhivska i knjiæna graa koju jeautor saæeo u recentnu bibliografiju pohranjena je u Srediπnjoj knjiænici NarodnogsveuËiliπta u Córdobi, te u arhivu Hrvatskog doma.U Argentini najviπe Hrvata ima u pokrajini Buenos Aires, zatim u pokrajini Santa Fe,dok se u pokrajini Córdoba nalazi neπto manje Hrvata. Ukupno, argentinski Hrvatibroje oko 130 tisuÊa osoba u Argentini, dok se procjene kreÊu i do 200 tisuÊa graanahrvatskog podrijetla.

Literatura

1. Useljeniπtvo u Argentini. (Inmigración en la Argentina.) José Panettieri. EdicionesMacci, Buenos Aires, 1970.

2. NazoËnost Hrvata u kolonijalnoj Americi. (La presencia de los croatas en la Américacolonial.) Milan BlaæekoviÊ. Studia Croatica, godina XXXII, br. 122, BuenosAires, 1992.

3. El estallido industrial. (Industrijska eksplozija.) StoljeÊe kordobske pjesme.Posebni prilog iz Voz del Interior. (Glas iz provincije.) 12. prosinca 2000.

4. Hrvati izvan domovine. VeÊeslav Holjevac. Matica hrvatska. Zagreb. 1967.Napomena: VeÊeslav Holjevac (1917.-1970.) je osoba koju su Hrvati jako poπtovalii prihvaÊali. Bio je Ëlan KomunistiËke partije i istaknuo se u borbama na stranipartizana u zapadnoj Hrvatskoj. Nakon Drugoga svjetskog rata bio je upravitelj“Istarske vojne oblasti” i zatim ministar za “Osloboene teritorije”. SjeÊaju ga sekao izvrsnog gradonaËelnika Zagreba. S toga su ga poloæaja smijenili zbog togaπto je potaknuo i potpisao “Deklaraciju o hrvatskome knjiæevnom jeziku” zavrijeme Hrvatskoga proljeÊa.

5. Hrvati u Argentini i njihov doprinos hrvatskoj kulturi. Marko SinovËiÊ. BuenosAires, 1991.

6. Y mañana… qué será? (A sutra πto Êe biti?) Stjepan Fistrovich Sabolovich. Imp.Mercagra PH. S.A. Lima. Peru. Godina 1961.

104

Summary

LIFE IN CÓRDOBA

Christian ©prljan (Córdoba, Argentina, 1977) prepared and defended his degree report,“History of the Croatian Emigration to Córdoba”, at the School of Journalism in Ar-gentina In the year 2004, and got the highest grade (A). In this collection of works, weare presenting his article inspired by this topic, since the Croatian community and thecitizens of Croatian origin in that part of the world haven’t been described so much indetail in local publications so far. This young researcher tried to get acquainted with anddescribe the life of our community in Córdoba, to which he belongs himself.“If I had to explain why I wrote this,” says the young Argentine-Croatian Christian©prljan, “I should say I don’t want to see the history of our ancestors forgotten. On theother hand, many of the Croatian descendents haven’t had the opportunity to talk abouttheir origins with their parents or grandparents. In the third place, the Croatian emigra-tion hasn’t been given the place it deserves within the historical context of Argentina.”“The ultimate objective I wish to achieve is that the whole Croatian community, when ithas becomes acquainted with its history, would integrate into a unity to cultivate itstradition. Apart from this, I would like to motivate the youth of Croatian origin to mak-ing similar works in other Croatian communities in Argentina, in Latin America andwherever Croats may be living.”

Resúmen

LA VIDA EN CÓRDOBA

En el 2004, el autor Christian ©prljan (Córdoba, 1977) escribió y defendió su trabajofinal titulado “Historia de la Emigración Croata en Córdoba” ante la Facultad dePeriodismo en la Argentina y por el que recibió la calificación más alta (10 - diez). Eneste Anuario publicamos el artículo de presentación inspirado en ese tema, porque lacomunidad croata y los ciudadanos de origen croata en esa parte del mundo no fueronanteriormente descriptos con tanto detalle en las publicaciones locales. El joveninvestigador intentó primero conocer y luego describir la vida de nuestra colectividaden Córdoba, de la cual es miembro.


105


Si tuviera que explicar porqué lo escribí, dice el joven argentino-croata Christian ©prljan,tendría que decir que no quisiera que se olvide la historia de nuestros ancestros. Por otrolado, muchos de los descendientes de croatas no tuvieron la posibilidad de hablar sobresus orígenes con sus padres y abuelos. En tercer lugar, a la emigración croata no se le dala importancia que merece en el contexto histórico de la Argentina.Mi objetivo es lograr que toda la comunidad croata, una vez que conozca su historia, seuna para cuidar su tradición. Además, deseo estimular a los jóvenes de origen croatapara que realicen trabajos similares en otras comunidades croatas en la Argentina,América Latina y en todas partes donde viven croatas.

106

107

Rebeka MesariÊ ÆabËiÊ

HRVATI U NORVE©KOJ I ©VEDSKOJ

U Norveπkoj æivi viπe od 2000 Hrvata i njihovih potomaka, dok ih je u ©vedskojizmeu 15 000 i 20 000 • Autorica prikazuje dostignuÊa hrvatskih udruga iustanova u Norveπkoj i ©vedskoj na planu kulture, obrazovanja i znanosti,πporta, socijalnih pitanja te procjenjuje interes mladih Hrvata za djelovanjeu naπim tamoπnjim udrugama • Uspjeπnost udruga za hrvatske iseljenike odposebne je vaænosti, jer mnoge imaju viπe od tristo Ëlanova i svjedoËe oustrajnosti naπih ljudi koji su svojim dugogodiπnjim radom oËuvali svojeetniËko podrijetlo i nacionalni identitet u multikulturalnim druπtvimaskandinavskih zemalja

Svojim ekonomskim, tehniËko-tehnoloπkim napretkom, socijalnom sigurnoπÊu,tolerantnijim meunarodnim odnosima, najrazvijenije zemlje svijeta privlaËe i privlaËitÊe stanovniπtvo iz nedovoljno razvijenih ili nerazvijenih zemalja svijeta. Smjerovimigracija, vezanih za Europu, iz zemalja jugoistoËne i istoËne Europe danas u odnosuna trend tijekom proπlog stoljeÊa nije se promijenio o Ëemu svjedoËe postojeÊi dokumenti,mediji i svakodnevica. Zemlje jugoistoËne i istoËne Europe i dalje su prostori s kojihstanovniπtvo emigrira, a πto je posebno bilo pojaËano od devedesetih godina proπlogstoljeÊa zbog politiËkih previranja i ratnih sukoba na tim prostorima. U 20. stoljeÊu naprostoru Europe u kojima je sudjelovao hrvatski narod bile su tri faze vanjske migracije:1. poslijeratna, uzrokovana tzv. politiËkim terorom komunistiËke vlasti nad hrvatskimnarodom, potpomognuta nedovoljnom razvijenosti i siromaπtvom; 2. zapoËetaliberalizacijom dræavne politike prema odlasku na tzv. privremeni rad u inozemstvo uzapadne i sjeverne europske zemlje πezdesetih i sedamdesetih godina proπloga stoljeÊa,ekonomske je prirode, a uzrokovana je loπim stanjem træiπta rada u Hrvatskoj i zavidnimu zapadnim i sjevernim europskim zemljama; 3. emigracija Hrvata s veÊeg dijela teritorijaRepublike Hrvatske i BiH uzrokovana velikosrpskom agresijom. Za potrebe ovog radausmjerili smo se na drugu i treÊu fazu emigracije. Ovo istraæivanje obuhvaÊa skandi-navske zemlje Norveπku i ©vedsku, a tematski okvir usmjeren je prema Hrvatima u

108

navedenim zemljama, te ulozi i djelovanju hrvatskih udruga u Norveπkoj i ©vedskoj.Istraæivanje se temelji na vanjskoj migraciji koju definiramo kao oblik prostornog kretanjastanovniπtva koji je viπe ili manje permanentan i odnosi se na svako kretanje stanovniπtvakod kojeg ono napuπta okvire dræave u kojoj je æivjelo i nastanjuje se u nekoj drugojdræavi. Isto tako, mehaniËko kretanje stanovniπtva sa svojom komponentom emigracijeutjeËe na pad, odnosno porast stanovniπtva nekoga prostora. U potrazi za boljim uvjetimarada i æivota mnogi su Hrvati napuπtali svoje domove i odlazili su u zapadne i svjeverneeuropske zemlje traæeÊi posao. Statistike i evidencije pokazuju da svaki Ëetvrti Hrvatdanas æivi izvan Hrvatske. Iseljavanje Hrvata u Norveπku i ©vedsku sluæbeno pratimood 1971. godine kada Dræavni zavod za statistiku popisom stanovniπtva po prvi putprati vanjsku migraciju. Hrvati u istraæivanim skandinavskim zemljama Ëine vrlo malipostotak od ukupnog broja svih iseljenika u Europi i svijetu (vidi tablicu). EmigracijuHrvata u Norveπku i ©vedsku 1960-ih godina u poËetnoj fazi moæemo okarakteriziratikao migraciju na privremenom radu u inozemstvu, a koja je s vremenom preπla u trajnuekonomsku emigraciju. Novi val emigracije Hrvata od 1990. godine prema istraæivanimskandinavskim zemljama pojaËan je velikosrpskom agresijom na Republiku Hrvatskute stoga tu emigraciju nazvamo ratno-izbjegliËkom emigracijom koja je danas kodnajveÊeg broja iseljenika postala (zbog njihove æelje za trajnim ostankom) trajnaekonomska emigracija.

Potreba za povezivanjem

Hrvati su se zbog osjeÊaja domoljubnosti, potrebe za Ëvrstim organiziranjem, æelje zadruæenjem i povezivanjem, ali i meusobnim pomaganjem poËeli okupljati u mnogimudrugama koje su osnivali po Norveπkoj i ©vedskoj. U poËetku su se Hrvati organiziralii okupljali po pojedinim lokalnim druπtvima, druæili su se najËeπÊe oko sporta i kulture,prigodom raznih vrsta razonode, ali i po ugostiteljskim objektima gdje su prepriËavalipriËe i dogodovπtine iz domovine. Od 1970-ih poËinje ozbiljnije formiranje mnogihudruga s ciljem zbliæavanja kruga ljudi istih interesa, istoga mjesta podrijetla.Udruge djeluju na opÊenacionalnoj razini, πire nacionalnu svijest, osjeÊaj hrvatstva idomoljublja, razvijaju osjeÊaj zajedniπtva i solidarnosti s ciljem razvitka zajedniËkihvrijednosti. To primjeÊujemo u nazivima (imenima) udruga i druπtava kao. npr. Croatia,Mladi Hrvat, Tomislav, Velebit, Jadran, Ljudevit Gaj, Plitvice, Dubrovnik, Katarina Zrinskiitd. Hrvatski su iseljenici zbog nacionalnog osjeÊaja hrvatskoj pripadnosti, udrugama idruπtvima davali imena po svojem rodnom zaviËaju unutar Republike Hrvatske ili istaknutojosobi koja je znaËajna za prostor gdje su roeni. Na taj su se naËin stvarale i povezivalemanje skupine hrvatskih iseljenika koje pripadaju istome zaviËajnom krugu. Takoer, poimenima veÊine udruga i druπtava moæemo saznati Ëime se udruga ili druπtvo bavi, npr.hrvatsko kulturno-πportsko druπtvo bavi se kulturnim radom i πportom, Nogometni klubCroatia trenira mlade hrvatske iseljeniËke nogometne nade, Druπtvo bivπih studenata i

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Rebeka MesariÊ ÆabËiÊ: Hrvati u Norveπkoj...

109

prijatelja hrvatskih sveuËiliπta Almae Matris Croaticae Alumni bavi se studentskim pravimai sl. Hrvatske udruge svoje djelovanje najËeπÊe pokuπavaju usmjeravati preko prosvjete,kulture i razonode s ciljem oËuvanja hrvatskih korijena. Istraæivanje je pokazalo da svakaudruga najËeπÊe djeluje sama za sebe, bez organizirane povezanosti u kojoj se “mali Ëovjeku bijelom svijetu” osjeÊa sigurno i vrijedno. Socioekonomske i kulturalne razlike mladihHrvata u istraæivanim skandinavskim zemljama uvjetovane su pripadnoπÊu njihovih roditeljaiseljenicima u valu 1960-70-ih godina, ili kasnijem valu iseljavanja 1990-ih godina.Demografski profili prve i druge generacije u ovisnosti od vremena iseljavanja razlikuju sei po stupnju obrazovanja, poznavanja πvedskog i norveπkog jezika i formalnomprofesionalnom statusu. Stariju skupinu karakterizira izrazito isticanje vlastitoga etniËko-jeziËnog identiteta. Skupina mladih odrasla je u raznolikoj vjerskoj, etniËkoj i lingvistiËojstvarnosti, ali je utjecaj obiteljsko-susjedskih uniformnih vrijednosti obojio njihovo vienjei oblikovao vrijednosne stavove. Ponikli su ili iz manjih hrvatskih udruga, ruralnih sredina,dobrostojeÊih graanskih obitelji, prosjeËnog ili ispod prosjeËnog obrazovanja. Manju skupinumladih obiljeæava i praktiËna multikulturalnost, u kojoj rade ali i æive, te provode svojeslobodno vrijeme. Zbog suvremenih potreba πirokog otvaranja træiπta rada, karakterizira ihvisoki stupanj socijalne i prostorne mobilnosti i emocionalne integracije sa zajednicom. UnajveÊoj mjeri participiraju rad hrvatskih druπtava, iako pasivno, kao konzumenti ponuenoga.Iako ih ponueno Ëesto i ne zadovoljava, tek rijetko sami preuzimaju organizacijske inicijative.Na srediπnjem je mjestu osjeÊaj identifikacije i pripadnosti, dom, obitelj i etniËka zajednica.Nastoje saËuvati “petrificirane” pakete vlastite baπtine i hrvatskih tradicionalnih vrijednosti,nepromijenjene, kakve su sa sobom donijeli njihovi roditelji ili djedovi i bake. Dugogodiπnjise voditelji brojnih udruga i druπtava trude zadræati ih, Ëak i osmisliti, te mladima pruæitineke nove programe i sadræaje, te ih time privuÊi, zadræati i angaæirati. U velikoj mjeri sesudjelovanje mlae generacije svodi na koriπtenje postojeÊeg i zabavu, dok se istodobnoljudski kapaciteti dovoljno motiviranih i entuzijazmom voenih voditelja, najËeπÊe godinamaistih, previπe angaæiranih ljudi, iscrpljuju unutar istih druπtava. BrojËano najmanja, a uperspektivi vjerojatno najkorisnija razvitku pozitivne percepcije hrvatskih druπtava uNorveπkoj i ©vedskoj, te prestanku negativnog stereotipiziranja, je skupina obrazovanih isamosvjesnih “zrelih” ljudi, ponosnih na vlastiti identitet. Svoj tradicionalni jeziËno-kulturniidentitet s ponosom afirmativno predstavljaju, ali ne meusobno unutar hrvatskih udruga,nego u πvedskom i norveπkom druπtvu, πto znaËi da su s njim i duboko srasli, poπtujuÊi to πtosu iz njega izrasli. Iz paketa naslijea, koje naravno, kao i sve “zrele” osobe nastoje kritiËkiprosuditi, nastoje izvuÊi najatraktivnije elemente, preispitati njihovu autohtonost, i onda ih unajboljem svjetlu, profesionalno (bez obzira na financijske moguÊnosti, dostupnost ili nekedruge probleme, kojima se drugi rado opravdavaju) prezentiraju kao ono najljepπe u svojemidentitetu i identitetu zemlje iz koje potjeËu. Svoju samosvijest i samouvjerenost uspjehomnoπeni Hrvati u istraæivanim skandinavskim zemljama iskazuju prezentacijom vlastitanaslijea. Time, bez puno teoretiziranja, ono Ëime se bave, pretvaraju u jednostavnu lijepusliku o zemlji iz koje potjeËu oni ili njihovi preci.

Rebeka MesariÊ ÆabËiÊ: Hrvati u Norveπkoj i ©vedskoj

110

Norveπka (udruge, druπtva, broj Hrvata)

Konzularno-diplomatsko predstavniπtvo Republike Hrvatske smjeπteno je u Oslu podsluæbenim nazivom: Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Oslu.Prema posljednjem popisu stanovniπtva iz 2001. godine u Norveπkoj je bilo 1 043hrvatskih iseljenika, πto u odnosu na ukupno hrvatsko iseljeniπtvo u Europi i svijetuiznosi 0,42%. Najviπe se osoba iselilo iz onih hrvatskih podruËja gdje ih je na to primoralavelikosrpska agresija; Vukovarsko-srijemska æupanija, Brodsko-posavska æupanija,OsjeËko-baranjska æupanija, Zadarska æupanija (vidi tablicu 1.). U usporedbi sa©vedskom, Norveπka nema toliko mnogo udruga i druπtava. Za razliku od velikezastupljenosti i rasprostranjenosti πvedskih udruga po cijeloj zemlji, norveπke su udrugeveÊim dijelom smjeπtene u Oslu. To se moæe objasniti prvenstveno manjim brojemhrvatskih iseljenika u Norveπkoj, ali i Ëinjenicom da su se hrvatski iseljenici viπeusmjeravali prema ©vedskoj i njezinu druπtvenom ureenju te obzirnijoj socijalnoj politicikoja je u mnogoËemu bila prihvatljivija, a imala je i viπe socijalnih programa za iseljenike.U Norveπkoj su najzastupljenija Ëetiri druπtva koja djeluju kulturno, prosvjetno irekreativno. To su: 1. “Croatia” kulturno druπtvo; 2. “Croatia” nogometni klub; 3. Mladeæ;4. Æensko druπtvo. Glavnom krovnom opÊom hrvatskom udrugom u Norveπkoj smatrase Hrvatska zajednica koja djeluje u Oslu s ogrankom u Asinu. Jedina politiËka organi-zacija koja djeluje u Norveπkoj je Hrvatska demokratska zajednica Oslo. Hrvatskiiseljenici vjernici okupljaju se najËeπÊe nedjeljom i blagdanima u vjerskoj udruzi kojaje organizirana kao “Hrvatska katoliËka misija”, a djeluje kao æupa, takoer u Oslu.

©vedska

Prema popisu stanovniπtva iz 2001. u ©vedskoj je bilo 3 177 osoba hrvatskog podrijetlakoje su se izjasnile kao hrvatski iseljenici, iako se prema nesluæbenim podacima smatrai govori da ih ima izmeu 15 000 i 20 000. U odnosu na ukupno iseljeno hrvatskostanovniπtvo u Europi i svijetu, Hrvati u ©vedskoj prema posljednjem popisu stnovniπtvaiz 2001. godine saËinjavaju 1,29% stanovniπtva. Najviπe hrvatskih iseljenika emigriraloje u ©vedsku u razdoblju od 1960-ih godina u potrazi za poslom s podruËja Meimurske,Splitsko-dalmatinske, Varaædinske, Bjelovarsko-bilogorske æupanije i grada Zagreba, au periodu od 1990-ih godina zbog velikosrpske agresije s podruËja Vukovarsko-srijemske,OsjeËko-baranjske, Zadarske, DubrovaËko-neretvanske, LiËko-senjske i Brodsko-po-savske æupanije (vidi tablicu 1.).Djelovanje hrvatskih iseljenika u ©vedskoj zapoËelo je osnivanjem Druπtva prijatelja Maticehrvatske Matija Gubec u sijeËnju 1970. (prvo hrvatsko druπtvo u ©vedskoj). Potreba zapostojanjem opÊe krovne hrvatske udruge urodila je formiranjem Hrvatskog saveza.Hrvatski savez okuplja 11 kulturnih, πportskih i vjerskih druπtava s viπe od 3 500 Ëlanovai djeluje veÊ 26 godina. ZnaËajke svoga rada Hrvatski savez je preuzeo iz inicijative


111

rada Druπtva prijatelja Matice hrvatske Matija Gubec, s Ëlanstvom u raznim krajevima©vedske. Kao prvo hrvatsko druπtvo bio je priznat kao opÊedruπtvena organizacija i kaotakav poËinje primati πvedsku dræavnu potporu. Matija Gubec je na Hrvatski savez prenioi pravo na dræavnu potporu. Hrvatski savez izdaje tromjeseËni Ëasopis “Hrvatski glasnik”u nakladi od 3 000 primjeraka s tekstovima na hrvatskom i πvedskom jeziku. IzlaziËetiri puta godiπnje, a glavni i odgovorni urednik smjeπten je u Hisings-Karrai. Hrvatskisavez uspjeπno ostvaruje suradnju s domovinom na kulurnoj i prosvjetnoj razini iafirmiran je kao dio πvedskoga druπtvenog i politiËkog sustava. Predstavljen je, zajednoi ravnopravno s dvadesetak drugih useljeniËkih organizacija, u vladinom UseljeniËkomsavjetu. Takoer, Hrvatski savez vodi brigu o prijedlozima zakona i propisa, koje seodnose na Hrvate u ©vedskoj, kao npr. rjeπavanje pitanja dræavljanstva, izbjegliËkapolitika, træiπte rada, zaπtita radnih mjesta i sl. U πvedskom druπtvu vaæan je poloæajHrvatskog saveza i skup poËasnih Hrvata kada Hrvatski savez izabire zasluæne πvedskegraane kao znak priznanja za zalaganje u hrvatskim pitanjima, za prinose u poboljπanjuπvedsko-hrvatskih odnosa, zalaganje za ljudska prava i razumijevanju poloæaja Hrvatau ©vedskoj.Hrvatski iseljenici imaju posebno vaænu ulogu u formiranju kulturnih i prosvjetnihvrijednosti. Rezultati prosvjetnog djelovanja su godiπnji nastupi smotri s viπe od dvjestoizvoaËa, mahom mladeæi s folklornim programima, recitacijama, izloæbama, natjeca-njima i sl. Broj gledatelja uvijek je izmeu 1 500 i 2 000. Isto tako, veÊ spomenutiËasopis “Hrvatski glasnik”, bogato izdanje hrvatsko-πvedskog rjeËnika, mnoge akcijeoko ljudskih prava, humanitarne akcije i sl. neizostavni su dio djelovanja Hrvata u©vedskoj. Potrebno je istaknuti da su sva druπtva u ©vedskoj Ëlanovi krovne organizacije“Saveza hrvatskih druπtava u ©vedskoj”. Postoji i Info Centar, Kroatistika Riksforbundet.Savez hrvatskih druπtava u ©vedskoj ima Upravni odbor na Ëelu s predsjednikom, uLandvetteru, prvim dopredsjednikom u Malmu, drugim dopredsjednikom u Goteborgu,rizniËarom u Malmu i tajnicom u Goteborgu. Imenovano je i osam Ëlanova Uprave: prvii treÊi su smjeπteni u Malmu, drugi u Alvesti, Ëetvrti u Borasu, peti u Bankerydu, πestiu Goteborgu, sedmi u Bjuvu i osmi u Olofstomu. Upravni odbor imenuje trinaest Ëlanovas dvogodiπnjim mandatom. U Savez hrvatskih druπtava uËlanjeno je 32 druπtva sviπe od6 000 Ëlanova. Odbori pri hrvatskom savezu formirani su od: Izborne komisije na Ëelus predsjednikom u Bari, Odbora kulture s predsjednikom u Bari, Odbora mladih spredsjednikom u Goteborgu, Nadzornog odbora s predsjednikom u Halmstadu, Odboraza sindikalna pitanja s predsjednicima u Angeredu i Grabou, Odbora za socijalnu skrb spredsjednikom u Goteborgu, Sportskog odbora s predsjednikom u Goteborgu, Statutarnogodbora s predsjednikom u Eskilstuni, Odbora uËitelja s predsjednikom u Goteborgu,Odbora æena s predsjednikom u Olofstromu. Veleposlanstvo Republike Hrvatske uStockholmu, konzularno-diplomatsko predstavniπtvo Republike Hrvatske, smjeπtenoje u Stockholmu. U usporedbi s Norveπkom, ©vedska ima brojËano mnogo viπe udrugakoje djeluju diljem zemlje.


112

Druπtveno-kulturne udruge

Druπtveno-kulturne udruge su: 1. Hrvatsko druπtvo “Knez Branimir”, Vaxjo, Alvesta,godina osnutka 1979. 100 Ëlanova; 2. Hrvatsko druπtvo “Gavle” u Gavlama, godina osnutka1995. 50 Ëlanova; 3. Hrvatsko druπtvo “Jadran”, Gislaved, godina osnutka 1991. 110Ëlanova; 4. Hrvatsko druπtvo “Croatia-Katarina Zrinski”, Goteborg, godina osnutka 1968.306 Ëlanova; 5. Hrvatsko kulturno druπtvo “©okadija”, Goteborg, godina osnutka 1979.30 Ëlanova; 6. Hrvatsko druπtvo “Marko MaruliÊ”, Halmstad, 73 Ëlanova; 7. Hrvatskodruπtvo “Zagreb”; Hallstahammar, godina osnutka 1967. 89 Ëlanova; 8. Hrvatsko-πvedskodruπtvo “Sveti Vlaho”; 9. Hrvatsko druπtvo “Velebit”, godina osnutka 1964. 1 142 Ëlanova;10. Hrvatsko druπtvo “Croatia 91”, Jonkoping, godina osnutka 1991. 114 Ëlanova; 11.Hrvatsko druπtvo “Stjepan RadiÊ”, Katrineholm, godina osnutka 1991. 30 Ëlanova; 12.Hrvatsko druπtvo “Croatia 91”, Knisslinge, godina osnutka 1991. 40 Ëlanova; 13. Hrvatskodruπtvo “Jadran”, Lilla Edet, godina osnutka 1990. 52 Ëlana; 14. Hrvatsko druπtvo “LjudevitGaj”, Ljungby, godina osnutka 1979. 50 Ëlanova; 15. Hrvatsko druπtvo “Mladi Hrvati”,Malmo, godina osnutka 1976. 90 Ëlanova; 16. Hrvatsko druπtvo “Croatia”, Motala, godinaosnutka 1991. 49 Ëlanova; 17. Hrvatsko druπtvo “Croatia” ∑ Ostergotland, Norrkoping,godina osnutka 1991. 118 Ëlanova; 18. Hrvatsko druπtvo “Plitvice”, Skillingaryd, godinaosnutka 1996. 40 Ëlanova; 19. Hrvatsko druπtvo “Dubrovnik”, Sodertalje, godina osnutka1992. 75 Ëlanova; 20. Hrvatsko druπtvo “Uppsala”, Uppsala, godina osnutka 1992. 87Ëlanova; 21. Hrvatsko druπtvo “Vingaker”, Vingaker, godina osnutka 1992. 15 Ëlanova;22. Hrvatsko kulturno druπtvo “Tomislav”, Boras, godina osnutka 1979. 196 Ëlanova; 23.Hrvatsko kulturno druπtvo “Matija Gubec”, Stokholm, godina osnutka 1970. 783 Ëlanovas dva ogranka Bankeryd ∑ godina osnutka 1978. i ogranak Jamshog, godina osnutka 1970;24. Hrvatsko kulturno druπtvo “Croatia”, Landskrona, godina osnutka 1993. 120 Ëlanova;25. Hrvatsko kulturno druπtvo “Jadran”, Malmo, godina osnutka 1976. 398 Ëlanova; te26. Hrvatsko druπtvo “Hrvatska æena”, Malmo, godina osnutka 1976. 300 Ëlanova.

Kulturno-πportske udruge

Kulturno-πportske udruge su: 1. Hrvatsko kulturno πportsko druπtvo “Vladimir Nazor”,Esklistuna, godina osnutka 1978. 160 Ëlanova; 2. Hrvatsko kulturno-πportsko druπtvo“Croatia/K. Zrinski”, Goteborg; 3. Hrvatsko kulturno-πportsko druπtvo “Croatia”,Helsingborg, godina osnutka 1979. 198 Ëlanova; 4. Hrvatsko kulturno-πportsko druπtvo“Marjan”, Malmo, godina osnutka 1978. 120 Ëlanova; 5. Hrvatsko kulturno-πportskodruπtvo “Mladost”, godina osnutka 1975. 255 Ëlanova.

PolitiËke organizacije

PolitiËke organizacije su: Hrvatska demokratska zajednica u Hisings Karrai.


113

©portske udruge

©portske udruge su: 1. Nogometni Klub “Croatia” u Malmu, godina osnutka 1962.619 Ëlanova

Udruæenja studenata i bivπih studenata

Druπtvo bivπih studenata i prijatelja hrvatskih sveuËiliπta Almae Matris Croaticae Alumni,Association of Alumni and Friends of Croatian Universities u Lundu.

Vjerske udruge

Vjerske udruge su: 1. Hrvatska katoliËka misija-djeluje kao æupa; 1.1. Misija u Goteborgupokriva Zapadnu ©vedsku; 1.2. Misija u Malmou pokriva Juænu ©vedsku; 1.3. Misija uStockholmu pokriva Sjevernu i Srednju ©vedsku.

Tablica 1. Broj hrvatskih iseljenika u Norveπkoj i ©vedskoj prema popisustanovniπtva 2001. godine.

Ukupno svega muπko æenskoREPUBLIKA HRVATSKA 247 082 135 443 111 639Norveπka 1 043 653 390©vedska 3 177 1 693 1 484Norveπka 0,42% 0,48% 0,35%©vedska 1,29% 1,25% 1,33%ZagrebaËka æupanijaNorveπka 15 7 8©vedska 139 67 72Krapinsko-zagorska æupanijaNorveπka 1 1 -©vedska 65 39 26SisaËko-moslavaËka æupanijaNorveπka 17 10 7©vedska 137 78 59KarlovaËka æupanijaNorveπka 17 7 10©vedska 115 52 63


114

Varaædinska æupanijaNorveπka 4 3 1©vedska 58 27 31KoprivniËko-kriæevaËka æupanijaNorveπka 10 5 5©vedska 15 11 4Bjelovarsko-bilogorska æupanijaNorveπka 2 2 -©vedska 88 48 40Primorsko-goranska æupanijaNorveπka 135 122 13©vedska 168 104 64LiËko-senjska æupanijaNorveπka 30 14 16©vedska 37 22 15VirovitiËko-podravska æupanijaNorveπka - - -©vedska 120 62 58Poæeπko-slavonska æupanijaNorveπka 19 11 8©vedska 22 14 8Brodsko-posavska æupanijaNorveπka 164 84 80©vedska 270 134 136Zadarska æupanijaNorveπka 42 28 14©vedska 324 168 156OsjeËko-baranjska æupanijaNorveπka 105 62 43©vedska 162 83 79©ibensko-kninska æupanijaNorveπka 42 27 15©vedska 178 95 83Vukovarsko-srijemska æupanijaNorveπka 181 98 83©vedska 171 94 77Splitsko-dalmatinska æupanijaNorveπka 102 79 23©vedska 397 205 192


115

Istarska æupanijaNorveπka 16 14 2©vedska 136 78 58DubrovaËko-neretvanska æupanijaNorveπka 64 50 14©vedska 107 68 39Meimurska æupanijaNorveπka - - -©vedska 53 27 26Grad ZagrebNorveπka 77 29 48©vedska 415 217 198

Izvor: Popis stanovniπtva 2001.

ZakljuËna napomena

Na temelju provedenog istraæivanja, analize podataka, konzultiranjem literature i izvora moguse izvesti odreeni zakljuËci. Takoer se mogu identificirati postojeÊi problemi kao i nekamoguÊa rjeπenja. Odabrano podruËje u provedenom istraæivanju su skandinavske zemlje ∑Norveπka i ©vedska ∑ u kojima se nalazi ukupno oko 2% svih hrvatskih iseljenika. Kaoglavni preduvjeti pojave emigracije hrvatskog stanovniπtva prema skandinavskim zemljamaπezdesetih i sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa, mogu se izdvojiti: nedovoljna razvijenostgospodarske strukture, viπak poljoprivrednog stanovniπtva, nemoguÊnost gradova da zaposleviπkove ruralnog stanovniπtva, demografski pritisak mladoga stanovniπtva koje pristiæe uradnu dob, posljedice opÊih druπtveno-gospodarskih promjena (koje su posebno pogodileselo uz istodobno smanjene moguÊnosti zapoπljavanja u tercijarnom i opÊenito druπtvenomsektoru), nemoguÊnost zapoπljavanja pojedinih skupina radno sposobnog stanovniπtva uopÊe.Devedesetih godina proπlog stoljeÊa velikosrpska agresija i nesigurnost zadræavanja posla udomovini primorala je odreenu skupinu Hrvata na novu emigraciju. Po dolasku u novudomovinu hrvatski iseljenici imali su potrebu za meusobnim povezivanjem, druæenjem,pomaganjem, πto je posljediËno rezultiralo organiziranjem i formiranjem mnogih udruga idruπtava. Uspjeπnost, znaËaj i “veliËina” navedenih udruga za hrvatske iseljenike od posebneje vaænosti, mnoge imaju viπe od tristo Ëlanova. ZahvaljujuÊi angaæiranosti hrvatskih iseljenika,udruge i druπtva svjedoËe o kontinuitetu i ustrajnosti hrvatskih iseljenika koji su svojimdugogodiπnjim radom oËuvali svoje etniËko podrijetlo i nacionalni identitet u multikulturalnimdruπtvima skandinavskih zemalja. Upravo zbog toga, Republika Hrvatska bi trebala na svimpoljima pomagati rad postojeÊih udruga u Norveπkoj i ©vedskoj, poticati osnivanje novih, sciljem ukljuËivanja i angaæiranja πto veÊeg broja mladih hrvatskih iseljenika, a posebno onihneoptereÊenih proπloπÊu i uspjeπnih unutar drugih, veÊ navedenih multikulturalnih druπtava.


116


Summary

CROATS IN NORWAY AND SWEDEN

The aim of this article is to show and analyze the achievements of Croatian associationsand institutions in Norway and Sweden, in the field of culture, education and sciences,sport, and social issues, as well as to make the closest possible appraisal of the work andlevel of integration of young Croats in the present institutions.According to the estimates from the State Bureau of Statistics of the Republic of Croatiaand the Ministry of Foreign Affairs, more than 2,000 Croats and their descendants livein Norway, while there are between 15,000 to 20,000 Croats in Sweden. The 2001 cen-sus shows fewer Croats living in the researched countries since many of those who holdScandinavian passports were not registered. By analyzing the names of the presentassociations and institutions, we have researched their origin (native towns in Croatia)and came to conclusions related to the general wellbeing of the Croats in the Scandina-vian countries.

Resúmen

LOS CROATAS EN NORUEGA Y EN SUECIA

El objetivo de este artículo es mostrar y analizar los logros de las asociaciones einstituciones croatas en Noruega y en Suecia, en al campo de la cultura, educación yciencias, deporte, cuestiones sociales e intentar hacer una evaluación fidedigna del trabajoy la integración de los jóvenes croatas en las asociaciones existentes. Según la estimacióndel Instituto Estatal de Estadísticas de la República de Croacia, los datos de las Embajadasde Noruega y de Suecia en Zagreb y del Ministerio de Relaciones Exteriores, en Noruegaviven más de 2.000 croatas y sus descendientes, mientras que en Suecia viven entre15.000 y 20.000 croatas. El registro del año 2001 muestra un número menor de croatasen estos países, porque muchos de los que tienen pasaporte de países escandinavos nofueron incluidos en el mismo. Analizando los nombres de las asociaciones e institucionesexistentes, investigamos su origen (lugar natal en Croacia) y llegamos a conclusionesrelacionadas al bienestar general de los croatas en los países escandinavos.

117

Æeljka LeπiÊ

AUSTRALSKA PRI»A

»etvrtu godinu zaredom Hrvatska priËa, zajedniËki projekt HMI-a HRT-a iHGK, putuje svijetom promovirajuÊi hrvatsku kulturu, gospodarstvo, teturistiËke ljepote Hrvatske • Sudionici projekta ljetos su se vratili s jednog odnajveÊeg i iznimno uspjeπnog gostovanja ∑ Australije • Tom je prigodomodræano osam koncerata i otvoreno πest izloæbi gospodarske i turistiËkepromidæbe domovine Hrvatske, æeleÊi na taj naËin πto viπe uËvrstiti veze sdomovinom • U sklopu australske turneje odræani su koncerti u prepunimdvoranama i crkvama u Melbourneu, Geelongu, Sydneyju i Perthu

Glazbeno scenski projekt Hrvatska priËa, pod pokroviteljstvom Vlade RH, HMI-a, HRT-a iHGK, nakon niza koncerata diljem svijeta s velikim uspjehom se predstavio Hrvatima Australijei njihovim gostima. Dva tjedna je autorski projekt Lejdi Oreb, pod nazivom Hrvatska priËakojega su nositelji Tamburaπki orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Siniπe Leopolda,sopranistica Barbara Othman, tenor Nikπa RadovanoviÊ, bariton Miroslav ÆivkoviÊ, te klapaNostalgija, povezivao iseljenu s domovinskom Hrvatskom. Bila su to nezaboravna druæenjapuna sjete i nostalgije za rodnim krajem, gdje je svaka isplakana suza govorila koliko je taj naπËovjek vezan za svoje korijene. Dirljivo je bilo gledati naπe iseljene Hrvate kako s posebnimæarom prate svaku odsviranu i otpjevanu pjesmu. Ne zna se jesu li ljepπi krajolici ili πirina duπenaπeg iseljenog puka koji je bio presretan πto su ih pohodili gosti iz drage im domovine, donoseÊiim na dar poseban glazbeni doæivljaj koji im priËa priËu iz domovine. Bilo je to jedno odnajveÊih gostovanja Projekta koji veÊ Ëetvrtu godinu za redom putuje svijetom promiËuÊihrvatsku kulturu, gospodarstvo i prirodne ljepote. Hrvatska priËa je od 2 000. godine realizirao40 koncerata u Australiji, Vojvodini, Maarskoj, Francuskoj, Italiji, BiH, NjemaËkoj, ©vicarskoj,Vatikanu, Urugvaju, Peruu, »ileu, JAR-u. No, jedno od najveÊih gostovanja bio je posjetprelijepoj Australiji. Tom je prigodom odræano osam koncerata i otvoreno πest izloæbigospodarske i turistiËke promidæbe domovine Hrvatske, æeleÊi πto viπe uËvrstiti veze sdomovinom. U sklopu turneje odræani su koncerti u prepunim dvoranama i crkvama uMelbourneu, Geelongu, Sydneyu i Perthu, gdje je u crkvi sv. Ane odræan jubilarni 40 koncert.

118

Dar iz domovine

Prvi naπ grad domaÊin bio je 3,5 milijunski Melbourne koji je Hrvatsku priËu ugostio uimpozantnoj koncertnoj dvorani toga grada, BMW Edge Amphitheatru na Federacionsqueru. Meu mnogobrojnom publikom biljeæimo nazoËnost brojnih Hrvate, ali ipredstavnike πire australske zajednice. Meu poËasnim gostima izdvajamo predsjednicuDonjega doma viktorijskoga parlamenta Judy Maddigan, potom je tu nazoËio laburistiËkiparlamentarni zastupnik George Seitz, koji je ovom prigodom zastupao viktorijskogapremijera Stevea Bracksa, parlamentarnog zastupnika Johannes Scheaffera, zatimgradonaËelnika Melbournea John So, predstavnike Multicultural Arts Victoria, Ëlanovediplomatsko-konzularnog zbora na Ëelu s generalnom konzulicom Anom Modun, teËelnike hrvatskih zajednica u Melbourneu i Geelongu. No, svakako treba spomenuti idolazak naπih sunarodnjaka Ëak s Tasmanije koji su za tu prigodu doπli, kako bi uæivaliu pjesmi i svirci koja ih je nakratko vratila u domovinu. Velikim ovacijama i ustajanjemsvih nazoËnih pratila je nastupe izvrsnih nositelja programa Hrvatske priËe, nenadmaπnogTamburaπkog orkestar HRT-a, pod ravnanjem maestra Siniπe Leopolda, kao ibesprijekorne interpretacije opernih solista Barbare Othman, Nikπe RadovanoviÊa iMiroslava ÆivkoviÊa, kao i jedne od naπih najboljih klapa Nostalgije, vraÊajuÊi ih napozornicu po nekoliko puta. Posebno impresivna bila je zavrπna toËka programa gdje susvi izvoaËi izvodili poznatu ariju “U boj, u boj”, kao i pjesme “Neka cijeli ovaj svijet”,“Boæe Ëuvaj Hrvatsku”, “Vela Luku” kao i “Ne dirajte mi ravnicu”, kada se iz grlamnogih Hrvata zaorila pjesma, a u mnogim oËima je tijekom te veËeri zablistala suza.Dirljivo je bilo gledati te naπe Hrvate koji umjetnicima nisu dali otiÊi s pozornice, æeleÊitako da taj trenutak zajedniπtva ostane πto duæe. U ovom impozantnom prostoru BMWEdge, predstavnica Gospodarske komore, Centra za kvalitetu, Mira RadiÊ priredila jepromidæbenu izloæbu tvrtki koje su svojim odabirom proizvoda i promidæbenog materijalapratile ovo gostovanje. Mediji dræave Victorija s pozornoπÊu su popratile ovu izloæbuhrvatskih proizvoda, koja je bila upriliËena i u generalnom konzulatu RH, kao i dojmljivaizloæba fotografa umjetniËke fotografije, Ive Pervana, pod nazivom “Neviena Hrvatska”.Tom je prigodom generalna konzulica Ana Modun ugostila brojne predstavnike grada idræave domaÊina, posebice predsjednicu Donjeg doma Parlamenta Judy Madigan kojojsu uruËeni i darovi gradonaËelnika Kaπtela (Ante Sanader), Solina (Zvonimir HrgoviÊ),Trogira (Vedran RoæiÊ) i Omiπa (Ivan ©kariËiÊ), kao i predsjednika Gradskog vijeÊagrada KorËule (Frano SkokandiÊ), koji su pratili Hrvatsku priËu.PrenoseÊi pozdrave HMI-a, prof. dr. Ljubomir AntiÊ je tom prigodom istaknuo ”Niπtanije tako istinito kao πto su ove slike. Gledajte ove slike i zamislite kao da je svaka odnjih razglednica iz Hrvatske iza koje piπe: Puno pozdrava iz Hrvatske!”. Odlazak u 1,5milijunski Geelong bio je uistinu dojmljiv i zapamÊen po velikom zadovoljstvu naπihiseljenih Hrvata πto smo posjetili i njihovu sredinu. U tom æivopisnom australskomgradu u dopodnevnim satima je izveden kraÊi program pred uËenicima u Victorian School

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Æeljka LeπiÊ: Australska priËa

119

of Languages, a naveËer je uslijedio joπ jedan uspjeπni koncert u prepunoj dvorani Cen-tra hrvatske zajednice, gdje je goste u ime zajednice pozdravio Marinko GrgiÊ. Diogostiju te je veËeri posjetio joπ jedan hrvatski dom, Hrvatski nacionalni dom “KardinalAlojzije Stepinac”, gdje su u prepunoj dvorani domaÊini slavili blagdan Antunova.

Æeljka LeπiÊ: Australska priËa

Misno slavlje i koncert pred 1 200 Hrvata

U nedjeljno prijepodne, 6. lipnja domaÊin Hrvatske priËe bila je HDZ u HKC “SvetiLeopold Bogdan MandiÊ” u Sunshineu. U jednoj od najljepπih hrvatskih crkava u svijetupred viπe od 1 200 vjernika upriliËen je prigodni koncert. Pjevalo se tada iz sveg glasai suznih oËiju “Rajska djevo”, zahvaljujuÊi na ovakvom daru iz domovine. Nakon susretas vjernicama, HDZ je organizirao ruËak za Ëlanove Hrvatske priËe prigodom kojeg jepozdravne govore uputio predsjednik KOO HDZ Rade BuljubaπiÊ i konzulica AnaModun.Za zajednicu u Melbourneu ovo je nezapamÊeni doæivljaj koji ste nam priuπtili u veselomi domoljubnom ozraËju. Ponosni smo na vas πto ste na ovako visokoj razini predstavilinaπu domovinu ∑ istaknuo je Rade BuljubaπiÊ. Nakon nezaboravnog impresivnog izletana “Great Oceane Road” i posjeta Nacionalnom parku 12 apostola koji je organiziraogeneralni konzulat RH, a kojemu je nazoËila i generalna konzulica Ana Modun, Hrvatskase priËa preselila u dræavu New South Wels, odnosno u 4 milijunski Sydney. U jednom,po mnogima, najljepπeg grada svijeta u kome æivi oko 60 000 Hrvata i njihovih potomaka,gosti iz Hrvatske proboravili su Ëetiri nezaboravna dana. Odmah po dolasku upriliËeno

HKC “Sveti Leopold Bogdan MandiÊ” u Sunshineu / U jednoj od najljepπih hrvatskih crkavau svijetu pred viπe od 1200 vjernika upriliËen je prigodni koncert Hrvatske priËe

120

je otvaranje izloæbe “Novi plakati HTZ”, te predstavljanje monografije “Zagreb” i knjige“Hrvatski naËin spremanja jela” autorice Ivanke LujetiÊ, kao i promoviranje projektaBaπÊinski glasi-uæivo, autora Ivice ÆuniÊa u Hrvatskom druπtvu Punchbowl, gdje jegostovala Hrvatska priËa.Hvala vam na vaπem trudu i prevaljenom putu da nam pribliæite domovinu. Dobro doπliu Sydney grad s najveÊim brojem Hrvata u Australiji, sa sedam hrvatskih klubova iËetiri katoliËka centra. Projekt Hrvatska priËa dokazao se preko Europe, Juæne Afrike,Juæne Amerike i sada Australije kao najbolji most izmeu domovinske i iseljene Hrvatske∑ napomenuo je nakon sjajnog nastupa naπih umjetnika generalni konzul RH u SydneyjuGoroslav Keller. U sjeÊanjima svih nas na jedan poseban naËin ostala je gala veËer podnazivom “Croatia night” koja je organizirana u restoranu Opium, vlasnika TonËija Farca.Posebnost ovog luksuznog restorana je πto uz birana jela i piÊa pruæa i prekrasni vidikna predivnu Ophera Hause, koja se poput πkoljke izdigla na povrπinu mora oËaravajuÊisve beskrajnom ljepotom. Gdje god se smjestili u ovom restoranu imate nezaboravanpogled na spomenutu ljepoticu koja ovaj luksuzni prostor Ëini joπ privlaËnijim i ljepπim.ZahvaljujuÊi naπem TonËiju koji je za goste iz Hrvatske, sudionike Hrvatske priËe priredionezaboravnu veËer, uæivali smo u predivnom ambijentu. OsjeÊali smo se poput poznatihljudi iz svjetskog show biznisa koji ovdje navraÊaju nakon filmskih premijera ili koncerata.Posjet umirovljenim Hrvatima u domu “Bl. Alojzije Stepinac” i kraÊi nastup klape “Nostalgija”dirnuo je u duπe naπe iseljene Hrvate, a otvorena tribina predstavnika HMI-a, gradonaËelnikaKaπtela, Omiπa, Trogira i Solina, te HGK, HTV-a bila je iznimno dobro organizirana ipotaknula mnoga aktualna pitanja iseljenika. Posjet Parlamentu NSW i prijam kodglasnogovornika Johna Aquilina protekao je u srdaËnom susretu.


U sklopu australske turneje odræani su koncerti Hrvatske priËe u prepunim dvoranama icrkvama u Melbourneu, Geelongu, Sydneyu i Perthu u organizaciji HMI-a i HRT-a

121

Æeljka LeπiÊ: Australska priËa

Nezaboravna druæenja u hrvatskim centrima

Nakon uspjeπnog boravka meu Hrvatima Novog juænog Welsa, gosti iz Hrvatske su ses PriËom zaputili hrvatskoj zajednici u Zapadnu Australiju ∑ Perth, gdje su nas naπiiseljenici s nestrpljenjem oËekivali. Koncertna dvorana “Esplanade” bila je ispunjenado posljednjeg mjesta, oËekujuÊi koncert koji je doæivio golemi uspjeh u Melbourneu,Geelongu, Sydneyu. Pred oko tisuÊu uzvanika, ravnopravno australskih i hrvatskih,nazoËili su i predstavnici parlamenta, kao i gradonaËelnici Freemantela i Cocburrnea,koji su gradovi prijateljstva KorËule, odnosno Splita. Generalni konzul RH u PerthuTihomir Teliπman bio je viπe no zadovoljan ovim iznimno uspjeπnim dolaskom Projektau Australiju. “Gostovanje Hrvatske priËe smatram velikim pomakom na kulturnojpromociji Hrvatske. Ovim smo gostovanjem napravili joπ jedan iskorak prema australskojsredini i to je viπe nego dobro doπlo. ©to viπe ovakvih projekata, to bolje za hrvatskuzajednicu ovdje i za RH, odnosno izgled Hrvata i Hrvatske ∑ istaknuo je generalnikonzul, koji je pri tome naglasio otvorenost Australije za gospodarsku i turistiËku suradnjus RH. U jednom od najljepπih gradova zapadne Australije, 1,3 milijunskom Perthu,susreli smo veliki broj Hrvata koje je ovaj grad privukao svojom ljepotom i ugodnomklimom. Kako doznajem prvi Hrvati su na ove prostore doπli prije stotinjak godina. Utoj multietniËkoj cjelini s puno multietniËkih skupine svoje mjesto zauzeli su i Hrvatikoji su po broju pripadnika na drugom mjestu, odmah iza Talijana. ToËan broj ih se nezna, no po miπljenu konzula Teliπmana ima ih oko 30 000. Samo u predgrau Pertha, uFremantleu koji se smjestio uz sami Indijski ocean, æivi pribliæno 20 000 Hrvata. Nastupu mjesnoj crkvi svete Ane bio je posebno dirljiv, te taknuo u srca naπe iseljene Hrvate,koji su sa suzama u oËima pjevali pjesme iz domovine. Nakon nezaboravnog druæenja snaπim iseljenim Hrvatima u Australiji, krenuli smo put domovine. Brujanje motorazrakoplova prekinuo je naπ australski san. U æivom sjeÊanju su joπ lica tih divnih ljudinaπih domaÊina i svih iz hrvatske zajednice koji su nas ugostili zahvalni na daru ∑Hrvatskoj priËi ∑ koji smo im donijeli iz voljene domovine.

Summary

AUSTRALIAN STORY

In its fourth consecutive year, “The Croatian Story”, a musical project of the CroatianHeritage Foundation in co-operation with the Croatian Radio-Television and the CroatianChamber of Commerce, travels the world promoting Croatian culture, economy and

122

tourist beauties. The participants of this project came back this summer from one oftheir most successful trips - Australia. On that tour, 8 concerts and 6 exhibitions wereorganized for commercial and tourist promotion of the homeland of Croatia, with theaim of strengthening the links with the homeland. During this tour in Australia, full-hallconcerts were held in Melbourne, Geelong, Sydney and Perth.

Resúmen

EL CUENTO AUSTRALIANO

En el cuarto año consecutivo “El Cuento Croata”, proyecto musical conjunto de laFundación para la Emigración Croata, la Radio-Televisora Croata y la Cámara deComercio Croata, recorre el mundo promoviendo la cultura, el comercio y las bellezasturísticas de Croacia. Los participantes del proyecto este verano regresaron de uno desus viajes más exitosos - Australia. En esta ocasión se organizaron 8 conciertos y serealizaron 6 exposiciones para la promoción comercial y turística de Croacia, con el finde afianzar las relaciones con la madre patria. Durante esta gira por Australia seorganizaron conciertos a sala completa en Melbourne, Geelong, Sydney y Perth.


123

Nasja BoπkoviÊ Meyer

NEODVOJIVI DIO LJUDSKOG ISKUSTVA

Jezik je neodvojivi dio ljudskog iskustva, koji su tijekom proteklog stoljeÊanjegovali i danas njeguju ameriËki Hrvati, meu Ëetrdesetak ostalih hrvatskihæupa na sjevernoameriËkom kontinentu, i pri prvoj hrvatskoj crkvi u St. Louisu,tj. Hrvatskoj crkvi Sv. Josipa, utemeljenoj 1904., gdje je dvije godine kasnije,1906., poËela s radom Hrvatska πkola Sv. Josipa za uËenje hrvatskoga jezikai kulture • Ta se æupna πkola sluæbeno zatvorila nakon 77 godina rada usvibnju 1983. • Stoljetnica St. Joseph’s Croatian Church u St. Louisu, prigodaje podsjeÊa nas na Ëinjenicu oËuvanja duhovnog i etniËkog identiteta, tehrvatskog jezika i kulture u tom dijelu Amerike • Procjenjuje se da u podruËjuSt. Louisa æivi od trideset do pedeset tisuÊa ljudi hrvatskog podrijetla, Ëija sudjeca u velikom broju dolazila na St. Louis Communitty College na kojem jeautorica sama predavala hrvatski jezik i kulturu

Dok s velikom radoπÊu i ponosom proslavljamo stotu obljetnicu Hrvatske crkve Sv.Josipa (St. Joseph’s Croatian Church), æelimo iskazati Ëinjenicu da se tijekom proπlogstoljeÊa hrvatski jezik sluæbeno poduËavao u St. Louisu. PoduËavanje hrvatskog jezikabilo je uvijek povezano s Hrvatskom crkvom Sv. Josipa. Jezik je neodvojivi dio ljudskogiskustva. Kako ljudi mijenjaju svoja boraviπta i svoje lingvistiËke veze, oni pokuπavajuoËuvati materinski jezik u svojem sjeÊanju i svojem neposrednom okruæenju, bar kroznekoliko generacija. To se moæe vidjeti u povijesti hrvatske zajednice u St. Louisu. St.Louis je druga hrvatska zajednica u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama po starosti.Premda nije poznato kad je prva hrvatska crkva stigla u St. Louis jer je vjersku pripadnostprikrila Ëinjenica da su graani Hrvatske, u razna doba kroz povijest, pripadali razliËitimgeopolitiËkim jedinicama tj. dræavama. Hrvati su u St. Louis dolazili iz ondaπnjeRepublike Venecije, Maarske, Austrije, Austrougarske, te u manjoj mjeri iz Otomanskogcarstva. Meutim, imena ranih doseljenika ukazuju na to da su se neki Hrvati ovdjeskrasili prije 1861. Prvi Hrvati u Americi doselili su se uglavnom iz obalnih podruËjaJadranskog mora: Dalmacije, Istre, Hrvatskog primorja, Boke kotorske i Dubrovnika,

124

te su se naselili u New Orleansu. U mnogim sluËajevima bili su dvojeziËni, govoreÊihrvatski i talijanski. Neki od njih poπli su uzvodno rijekom Mississipi kako bi se naseliliu francuskom, a kasnije πpanjolskom gradu St. Louis. To πto su znali neπto talijanskogjezika zacijelo im je pomoglo kod njihove aklimatizacije meu tadaπnjim stanovniπtvomSt. Louisa koje je govorilo nekim romanskim jezikom. Kasnije je u St. Louis doπlo joπhrvatskih doseljenika iz unutraπnjosti Hrvatske, kao πto su Lika, Gorski kotar, karlovaËkopodruËje, Zagorje, te iz ondaπnje Bosne i Hercegovine. Potkraj 19. stoljeÊa, u St. Louisuje organizirano nekoliko hrvatsko-slavenskih katoliËkih dobrotvornih druπtava. Prvahrvatska crkva, Hrvatska crkva Sv. Josipa, osnovana je 1904. na adresi 11th Street iChouteau Avenue. Hrvatska πkola Sv. Josipa osnovana je dvije godine kasnije, 1906., uprostoriji ispod crkve na istoj lokaciji. Prvi hrvatski nastavnik bila je Dragica Erberænikiz Kansas Cityja. »etiri godine kasnije osigurana je kuÊa na adresi 915 La Salle Streetkako bi sluæila kao Hrvatska πkola. Mala grupa redovnica doπla je iz Kansas Cityjakako bi boravila u toj zgradi i koristila je za πkolu. Izmeu ostalih predmeta, poduËavalesu hrvatski jezik.

PoËeci poduËavanja hrvatskog jezika u St. Louisu

Godine 1925., kako je u St. Louis doπlo joπ Hrvata, kupljene su nove zgrade od akademijeUrsuline Academy na adresi 12th i Russell kako bi se osigurao prostor za crkvu i πkolu.Hrvatska crkva Sv. Josipa blagoslovljena je 26. travnja 1927. Otad je bila srediπtereligioznog, druπtvenog i kulturnog æivota naπe hrvatske zajednice. U Hrvatskoj πkoliSv. Josipa nastavio se poduËavati hrvatski jezik do 1980. Zbog sve manjeg brojapolaznika, æupna se πkola sluæbeno zatvorila u svibnju 1983. U to su vrijeme hrvatskiæupnik, otac Vjekoslav Bambir, i njegov pomoÊnik, otac Ivo SivriÊ, traæili naËine kakonastaviti s poduËavanjem hrvatskog jezika. Ta dva sveÊenika iznimno su se posvetilaoËuvanju hrvatskog jezika i kulture. Æeljeli su dati priliku hrvatskoj djeci da uËe nahrvatskom jeziku. Da nije bilo svih njihovih drugih æupnih duænosti, vjerojatno bi isami poduËavali. Osnovali su upravni odbor, koji je obuhvaÊao Nasju BoπkoviÊ Meyer(autoricu Ëlanka, op. ur.), dva nastavnika Jasnu Kriæanec i dr. Clemenca Mihanovicha,te nekoliko predstavnika æupe. Tada su angaæirali Nasju BoπkoviÊ Meyer za izraduodgovarajuÊeg nastavnog plana i da poËne s poduËavanjem hrvatskog jezika i kulture. Ujesen 1983. otvorena je Subotnja hrvatska jeziËna πkola, s upisanih 57 djece. UËenici supodijeljeni u dvije skupine prema njihovoj starosti. Njezina kÊer, Jasna Meyer, preuzelaje odgovornost poduËavanja dviju mlaih skupina, a gospoa BoπkoviÊ Meyer jepoduËavala druge. VeÊinu djece trebalo je dovoziti automobilima iz predgraa, gdje sutada æivjele brojne hrvatske obitelji. U nekim su se sluËajevima potrebe za prijevozompoklopile s drugim aktivnostima ili s poslom. Nakon dvogodiπnjeg napornog rada napoduËavanju hrvatskog jezika i kulture broj upisanih se smanjio i viπe nije mogaoopravdati daljnje postojanje Subotnje hrvatske jeziËne πkole. Zatvorena je 1983.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Nasja BoπkoviÊ Meyer: Neodvojivi dio ljudskog...

125

St. Louis Communitty College

Na sreÊu, to nije bio kraj poduËavanja hrvatskog jezika u St. Louisu jer je Nasja BoπkoviÊMeyer veÊ poduËavala hrvatski jezik na St. Louis Communitty College u Zavodu zakontinuirano obrazovanje od 1976. 1975., profesor povijesti na tom Collegeu, dr. MyronMarty, gdje je njezin suprug dr. Arthur C. Meyer bio profesor i dekan, dovrπio je etniËkiprofil studenata koji su se upisali na College. U toj se anketi promptno pojavila hrvatskanarodnost. Neformalni upravni odbor radio je s dr. Martyjem. Izmeu ostalih, u tomsmo odboru bili Anna LusiËiÊ, Stan i Mary Ann Domijan, John MatejËiÊ, Ken Smith(suprug Olge ©arar Smith) i Nasja BoπkoviÊ Meyer. Dr. Marty ju je zamolio da poËnepredavati hrvatski jezik zainteresiranim studentima, od kojih su mnogi bili hrvatskogpodrijetla, te πiroj zajednici. Tada je ona bila diplomirala na SveuËiliπtu Missourija sglavnim predmetom strani jezici. PoduËavajuÊi hrvatski primijenila sve tehnike koje jenauËila od najboljih profesora, kako ovdje u SAD-u, tako i na SveuËiliπtu u Zagrebu,gdje je studirala dvije godine. Njezin suprug dao joj je velik poticaj. Njezina ljubav zahrvatski jezik, te sjeÊanja iz rodnog djetinjstva u Splitu bile su joj nit vodilja. Prvidiplomirani studenti te klase iz proljeÊa 1976. na St. Louis Communitty College uFlorissant Valleyu bili su njezin suprug, i njezino dvoje djece, Joe i Jasna, te sljedeÊistudenti s hrvatskim porijeklom i obiteljskim vezama s Hrvatskom crkvom Sv. Josipa is druπtvom St. Louis Junior Tamburitzans (Mladi tamburaπi St. Louisa): Olga ©arar injezina kÊer Lynn, Stan i Mary Ann Domijan i njihova kÊer Luann, Kenneth Bank,Frank JovanoviÊ i David Dopuch. Nekoliko naπih obiteljskih prijatelja i susjeda, sjeÊase Nasja, upisalo se kako bi se osiguralo da imamo dovoljan broj upisanih. Ta vrstapotpore kontinuirano je bila potrebna do poËetka hrvatskog Rata za nezavisnost 1991.Kroz sve moje godine poduËavanja hrvatskog u St. Louisu od 1976. do 2004., otkrilasam da su sljedeÊi studenti, ili njihovi preci, bili povezani s Hrvatskom crkvom Sv.Josipa. Ti studenti upisali su satove hrvatskog jezika jednom ili viπe puta. Nastojala samsve ukljuËiti, no, ispriËavam se ako sam ikog ispustila.

Studenti hrvatskog jezika i kulture na St. Louis Communitty College od 1976 do 2004.:

Alvarez, Barbara Chambers, JanaAndorff, Jeanne Charney, MaryAniÊ, Lisa Chkautovich, KlariÊ KathyBan, Cynthia M. Choat, FrancesBan, Kenneth Clay, ElizabethBarbara, Louise Clay, KayBassnett, Dr. Steve Cohen, MarkBaumer, Dr. Susan Cohen, StephanieBeste, Patricia »oliÊ, Ante

Nasja BoπkoviÊ Meyer: Neodvojivi dio ljudskog iskustva

126

BiliÊ, Miryana »oliÊ, MarlaBlack, Lidija Constance, SusanBleishc, Barbara Costello, JeanneBorËiÊ, Fr. John Craver, Dr. AnnBoπnjak, Irene Creed, PeggyBoπnjak, Ivana Creed, RachelleBrancich, Dr. Carol Crnkovich, JamesBrekalo, Miroslav Daus, MichaelBrinkman, Richard L. Jr. DeRotaeche, AliceBrnyac, Carol Dienstbach, JackieBrnjac, Katherine Dobernic, AlanBrnyac, Mark Dobrich, MichaelBrnyac, Michael Dombek Kuchner, ClaireBrockland, Jan Dreher, EmilyBrown-©timac, Delores Dreher, MaryBrslik, James Dreher, MarkoBuktenica, Dr. Juanita Dreher, LouisBurkovich, Elizabeth Duchek, NormanButerin, Jerome Etling KlariÊ, HelenByrne, Richard Etling, JohnCaples, Janet Etling, ThomasCarlisle, Rose Evans, KatheranCausevic, Elaine Feldworth, AgnesCavic, Diana Feldworth, FredCavic, Paula FraniÊ, BertaCavic, Peter Galles, KristenGarcia, Gloria Lenich, WilliamGarcia, Nicholas Letica, HeatherGarcia, Sarah Lord, Dr. SusanneGass, Lucille Lucas, RichardGoldasich, Carolyn Luecker, JeanGomerich, Marilyn Luketich, LouisGrgiÊ, Marijana Lynch, HelenGroth, Charles Magaπ, GloriaGummels BiskoviÊ, Janet Magaπ, JohnHamel, Antoinette MalËiÊ, LawrenceHaywood, Cynthia Malesevich, JohnHaywood SoriÊ, Mildred Mancuso BeseniÊ, TeresaHea, John March, LisaHerrmann KlariÊ, Marion MariËiÊ, Vickie A.


127

Hill, Dr. Roger Markowski, MarieHlaban, Thomas MaruπiÊ, MikeHodak, George Massey, LindaHrastich, Carrie MatejËiÊ, JohnIrwin, Dr. Frances MatejËiÊ, PatriciaJacobs, Geraldine Matijaπec, RobertJercimoviÊ, Teresa MaæuramiÊ, AndrewJercimoviÊ, Tesse MaæuramiÊ, JeanJones, Maryrose McCarthy, PatrickJones, Patrick McDonald »oriÊ, KathleenJuras, Jack McDonald, PatrickJuras, Marie McFarland, AnitaJurkoviÊ, Tony McInerney, AmyKardos, Janice McInerney Juras, JacquelineKokotovich, Elsie Meyer, Dr. Arthur C.Komadina, Joseph Meyer, Dr. Jasna M.Kolaski, Dr. John Meyer, Dr. Joseph V.Koval, Marie Migalla, MaryKufrin, George Mihalevich, JaneKufrin, Rose MihaljeviÊ, JohnLanigan, Cynthia MihalËiÊ, Mathew FritzLapoπa, Joæef Mikecin, JosephLarsen, Dr. Randall S. Mikovich, PauletteLauman, Milton Mills, KeithLekich, Diana Mills Muich, TheresaLenich, Marietta Miriani SoriÊ, MargaretMiπkoviÊ, Colleen Robert, MaryMiπkoviÊ, Joseph RukËiÊ, ShirleyMiπkoviÊ, Mary Ryan DrmaËiÊ, JudyMiπkoviÊ, Michael Sanders, AmyMiπkoviÊ, Sandy Scherrils, PatMitra, Arun Schmitt, KarenMoll, Benjamin Schmitz, RoseMoll ©antiÊ, Vesna Schramm, Fr. EdwardMoore, Elinor Schults, Mary AnnMoore, Marie Schweizer Stipanich, DianeMoore, Monica K. Sertich, MikeMorgitch, Rose Sestrich, AnthonyMrnjavac, Gina Shively, Dr. RobertMurat, Michael Sinovich, James


128

NekiÊ, John Simitjis, MaryNemec, Dr. Edward Sisul, MattNemec, Mary Kay Sisul, RitaNemec, Victoria Skully, Sr. TeresaNiven, Dr. Alexander Spielman, Fr. PaulNovacich, Nickolas SpudiÊ, KevinObranovich, Sheila Spudich, BeverlyOpich, Edward Stafford, KarenOswald, Christopher ©tambuk, Dr. MikulaPalada, Hrvoje Stuckey, HelenPalada, Jasna Terovich, MarkParrot, Dr. Dennis Thornton Rukavina, AnnPerez, Rebecca Tonkovich, LouisePerica, David Trtanj, BrucePetrinec, Amy Turklaj Tran, LuongPetrinec, Dr. Draæen Vaughn, RichardPinner ∆oriÊ, Katherine Vennemann, JanicePiskuliÊ, Rosemarie Vincenc, BarbaraPhillips, Teresa Vincenc, KarenPleπe, Alexandra Vranich, DiannePosavec, Cheryl Vranich, Dr. MichaelPotoËnjak, Robert Vujnich, TimothyPrsha, Kathie Walck, GeraldRadetiÊ, Ann Weber RadoviÊ, HelenRadetiÊ ∆oriÊ, Eveline Wickerhauser, Dr. Mladen V.Rios, Alan Wyrsch, Fr. ThomasZidaniÊ, Michael Zornada, GeorgeZornada, Carolyn Zust KatiÊ, KathleenZidaniÊ, Michael Zornada, GeorgeZornada, Carolyn Zust KatiÊ, Kathleen

Procjenjuje se da u podruËju St. Louisa æivi od trideset do pedeset tisuÊa ljudi hrvatskogpodrijetla. Premda su mnogi asimilirani i odvojeni od svog hrvatskog kulturnog naslijea,kroz Domovinski rat za neovisnost Republike Hrvatske razvili su svoj interes za starikraj. Mnogi su pokazali svesrdnu potporu nezavisnosti Hrvatske. Pomagali su Hrvatskojfinancijski, kroz dobrotvorni i volonterski rad, te demonstracijama, peticijama, pismimai Ëlancima u tisku, kao i pojavljivanjem na radiju i televiziji. Crkva Sv. Josipa bila jesrediπnja toËka za mnoge od tih aktivnosti. Mnogi hrvatski aktivisti u St. Louisu roeniu Americi, te dobrotvori Hrvatske crkve Sv. Josipa, prvi su postali svjesni kucanja njihovahrvatskog srca na satovima hrvatskog jezika i kulture. Gospoa Mary Robert i njena


129

sestra Rose Morgitch, upisale su moj predmet 1985. Ga. Robert i njezin suprug Brucepostali su jedni od veÊih dobrotvora Hrvatske crkve Sv. Josipa, preuzevπi vodeÊufinancijsku ulogu u gradnji nove crkvene zgrade Hrvatske crkve Sv. Josipa. Ga. Rob-ert uvijek je pomagala svoje udaljene roake u okolici Karlovca u Hrvatskoj. Tijekomratnih godina, u svoju je velikoduπnu pomoÊ ukljuËila brojne doprinose organizacijamaposveÊenim obnovi Hrvatske, te i dalje nastavlja biti jedan od glavnih dobrotvora Hrvatskecrkve Sv. Josipa. Osim ge. Mary Robert, na moje su se satove upisali drugi istaknutipojedinci, koji nastavljaju promovirati hrvatski jezik i kulturu. Meu njima su dr. Ed-ward Nemec, radiolog, sin dr. Stanleya S. Nemeca, prvog lijeËnika u St. Louisu roenogu Hrvatskoj, a obrazovanog u Americi. dr. Stanley Nemec je autor zapaæene knjige,Povijest naseljavanja Hrvata u St. Louisu (History of the Croatian Settlement in St.Louis), Missouri, 1931. Mnogi od mojih studenata bili su osobe paænje vrijednihprofesionalnih ostvarenja. Meu njima su mnogi lijeËnici, zubari i medicinske sestre:dr. Susan Baumer, dr. Mark Kohen, dr. John Kolaski, dr. Joseph V. Meyer, dr. DennisParrot, dr. Draæen Petrinec, dr. Robert Shively, dr. Mikula ©tambuk, dr. Michael Vranch.Drugi studenti postali su odvjetnici, od kojih neki rade s hrvatskim i bosanskimdoseljenicima: Barbara Bleisch, Richard L. Brinkman, ml., dr. Ann Craver, ShirleyRukËiÊ, Anthony SestriÊ. dr. Susanne Lord, poznati muzikolog, te dr. Frances Irwin,promoviraju interes za hrvatsku klasiËnu glazbu. Marko Dreher takoer promovirahrvatsku klasiËnu i narodnu glazbu. Treba spomenuti narodne plesaËe i sviraËe: KennethaBana, Barbaru Bleisch, Davida Dopucha, Nicholasa i Saru Garcia, dr. Rogera Hilla,Tesse JercimoviÊ, Roberta Matijaπeca, Jamesa Sinovicha, Ellen Zust, Kathy KatiÊ Zust.Richard Byrne je bio urednik Ëasopisa Riverfront Times i St. Louis Magazine. dr. MladenVictor Wickerhauser je svjetski poznati matematiËar. Meu drugim znanstvenicima spaænje vrijednim rezultatima su dr. Steve Bassnett, dr. Roger Hill i Arun Mitra. MeuËlanovima sveÊenstva koji su studirali hrvatski jezik i kulturu su: fr. John BorËlÊ, fr.Edward Schramm, fr. Teresa Skully, fr. Paul Spielman i fr. Thomas Wyrsch. Mnogivolonteri i aktivisti tijekom Domovinskog rata za nezavisnost (1991.-1995.) takoer subili studenti hrvatskog jezika i kulture. Meu njima su: Jerome Buterin, Rose Carlisle,Berta Franich, dr. Frances Irwin, Joseph Komadina, Kathy Lang, Helen Lynch, PatrickMcCarthy, Marie Markowski, dr. Arthur C. Meyer, dr. Joseph V. Meyer, Margaret Miriani,Arun Mitra, Elinor Moore, Marie Moore, Mary Robert, Judy Ryan, Louise Tonkovich,Richard Vaughn i Fr. Thomas Wyrsch. Neki iz te grupe bili su osnivaËi i Ëlanovihumanitarne organizacije American Croatian Relief Project (ACRP ∑ AmeriËkog projektaza pomoÊ Hrvatskoj). Fr. Wyrsch je trenutno voditelj Southside Bosnian Services Col-laborative (Juæna bosanska zajednica za usluge), mreæe davatelja usluga koja predvodinastojanja za dobivanje priznanja za doprinos bosanskih doseljenika oæivljavanjupodruËja St. Louisa zvanog Bevo Mill. On je æupnik i nastavnik æupe tog podruËjaUskrsnuÊe naπeg Gospodina (Resurrection of Our Lord), koju je od rata u Bosni iHercegovini pohaao popriliËan broj bosanske djece. Meu profesorima, πkolskim


130

administratorima i nastavnicima su Jerome Buterin, dr. Roger Hill, Tony Jurkovich,Joseph Komadina, Janet Gummels, dr. Frances Irwin, dr. Susanne Lord, MarieMarkowski, dr. Arthur C. Meyer, dr. Jasna M. Meyer, Margaret Miriani, Sandy MiπkoviÊ,dr. Alexander Niven, Sheila Obranovich, Diane Schweizer i dr. Mladen VictorWickerhauser. Tako mnogo istaknutih ljudi studiralo je hrvatski jezik! Opet, ispriËavamse ako sam ikog preskoËila. Skoraπnji priliv od trideset do Ëetrdeset tisuÊa doseljenikaizbjeglica iz Bosne i Hrvatske na viπe je naËina promijenio izgled poduke hrvatskog.Upotreba srpsko-hrvatskog gotovo je sasvim nestala. Naπi satovi su ispravno identificiranikao hrvatski, premda je u posljednjim godinama naziv predmeta promijenjen tako daukljuËi i termin “boπnjaËki” kako bi se zadovoljile potrebe stanovniπtva velegradskogpodruËja St. Louisa koje se mijenja. St. Louis je drugo podruËje po veliËini ponaseljavanju za izbjeglice iz Bosne i Hrvatske.

Studenti hrvatskog i boπnjaËkog jezika

Danas je oko pola mojih studenata neslavenskog podrijetla. Oni rade ili imaju druπtvenekontakte s Hrvatima i Boπnjacima. Druga polovina mojih studenata ima hrvatskoporijeklo i etniËki identitet. Sve veÊi broj studenata planira posjetiti Hrvatsku, a neki sutamo veÊ bili. Mnogi od tih studenata visoko su motivirani, putuju viπe od 150 kilometaraiz Springfielda ili Carbondalea, Illinois. Godine 1992. pozvalo me Druπtvo Hrvatskebratske zajednice u Benldu, Illinois da poduËavam hrvatski. Nastava je imala dostasudionika i bila je uspjeπna, no, nakon jednog semestra dvosmjernog putovanja od preko150 kilometara, morala sam saËuvati svoju energiju za studente u neposrednom podruËjuSt. Louisa. Upisivanje polaznika iz Illinoisa, dijela tog velegradskog podruËja, bilo jepostojano niz godina, premda u malom broju, vjerojatno zbog problema s prijevozom.Osigurana je i privatna poduka iz hrvatskog jezika i kulture. Premda to nikad nije bioneki veÊi pothvat, poduËavala sam i odrasle i djecu kod svoje kuÊe. Meutim, iskustvoiz poduËavanja hrvatskog koje je donijelo najveÊe rezultate bilo je ono unutar mojevlastite obitelji. Naπe troje djece, Joseph, Jasna i Mato, uz jaku podrπku mog suprugaroenog u Americi, uËilo je hrvatski kao svoj materinji jezik. U svojim akademskimkarijerama, svi su koristili svoju sposobnost koriπtenja hrvatskog jezika kako binapredovali prema svom cilju. Po vlastitom izboru, te æiveÊi sami u Zagrebu, svatko odnjih pohaalo je SveuËiliπte u Zagrebu godinu dana. Ova obiteljska tradicija dvojeziËnogodrastanja nastavlja se i danas. Naπa kÊer Jasna i naπ sin Mato odgajaju svoju djecu dabudu potpuno dvojeziËna. Jezik je, naravno, æivo biÊe, koje se neprekidno mijenja irazvija. Kako bih odræala tekuÊe znanje æivog jezika, Ëesto sam putovala u Hrvatskukroz cijelu moju karijeru poduËavanja. Kad bi nastali problemi s rasporedom, pozvalabih svoju kolegicu i dobru prijateljicu, Jasnu Kriæanec, koja bi me s veseljem zamijenila.


131

PriruËnici i udæbenici za uËenje hrvatskog jezika

Za veÊinu moje profesionalne poduke hrvatskog, problem je bilo pronalaæenje priruËnikai materijala za poduËavanje. Godine 1976. Hrvatska matica iseljenika, dræavna ustanovaiz Zagreba koja pomaæe hrvatskim doseljenicima u kulturnim pitanjima, poslala jebesplatne knjige za nekoliko poËetnih godina. Ovu knjigu, Hrvatski kroz razgovor(Croatian Through Conversation), koju je napisao dr. Mladen Engelsfeld, profesor naSveuËiliπtu u Zagrebu, kritizirali su neki u bivπoj Jugoslaviji zbog Ëestog koriπtenjarijeËi “Hrvatska” i “hrvatski”. Sam naslov bio je razlog za izvjesnu kontroverznost. Fr.Ljubo KrasiÊ, iz Hrvatskog etniËkog instituta (Croatian Ethnic Institute) u Chicagu, bioje od velike pomoÊi time πto nam je pribavio ovu knjigu i naπu sljedeÊu knjigu, Osnovnihrvatski (Elementary Croatian) autora dr. Vinka GrubiπiÊa. Kroz kratko vrijeme koristilismo i Hrvatski i srpski jezik (Croatian and Serbian Language) autora dr. Thomasa F.Magnera. Premda su te knjige oËigledno donosile korist, nisu zadovoljile potrebe mojihstudenata koji su se æalili da je preveliki naglasak na gramatici, te, protivno, premalo ilinimalo paænje posveÊeno gramatici u stilu knjige fraza za turiste. Moji su mi studentiviπe puta rekli da je materijal za poduku koji sam prezentirala, na primjer, folklor,poslovice, poezija, kultura i povijest, bio daleko interesantniji i korisniji od sadræajaknjiga koje smo koristili. Poticali su me da napiπem knjigu koja bi zadovoljavala njihovepotrebe i uËinila hrvatski uæivanjem. Uz vrlo aktivnu ulogu podrπke i poticaja mogsupruga, te uz ukljuËivanje moje kÊerke kao koautora, prihvatila sam se toga izazovnogzadatka koji je ispunio veÊinu mog slobodnog vremena kroz trogodiπnji period. Rezultatsu bila dva sveska, poËetni i srednji, Hrvatska: Zemlja i jezik I (Croatia: The Countryand the Language I), te Hrvatska: Zemlja i jezik II (Croatia: The Country and the Lan-guage II). Veliki sam duænik mom ocu, dr. Mati BoπkoviÊu, za njegovo bogato poznavanjehrvatske kulture i povijesti, koje mi je svakodnevno prenosio kako sam odrastala. Dabih svoje satove uËinila æivim, pozvala sam i brojne goste govornike, ukljuËujuÊi dr.Alexandera Nivena, roenog u Zagrebu, te fr. Ivu SivriÊa, rodom iz Meugorja. Oni sugovorili o svojim iskustvima iz djetinjstva: dr. Niven je opisao urbanu sredinu iz kojedolazi, a fr. SivriÊ je govorio o odrastanju u seoskom podruËju Hercegovine. Fr. JohnBorËiÊ je takoer bio gost govornik. Dirljivo je opisao svoju potragu za hrvatskimkorijenima i obitelji, kroz upeËatljivo hodoËaπÊenje u rodno selo svojih roditelja gdje jevodio misu u maloj, stoljetnoj crkvi. Na kraju semestra, studenti su uæivali u hrvatskomruËku u restoranu Medich, gdje je izveden i kratki program, uz deklamiranje hrvatskihposlovica, viceva i pjesama na hrvatskom i na engleskom. Nakon tog programa, dodijelilasam diplome koje je izdao Koledæ zajednice St. Louis. Bob i Ivana Medich Ëesto supripremali i sluæili hranu za viπe od devedeset studenata i Ëlanova njihovih obitelji.Sofija PekiÊ takoer je bila domaÊin tom dogaaju u svom restoranu, te je jednomdrugom prigodom, pripremila hrvatsku veËeru za studente u Hrvatskoj crkvi Sv. Josipa,kamo nas je pozvao fr. Vjekoslav Bambir. Imali smo sreÊu πto je Koledæ zajednice St.


132

Louis osigurao izvrsnu srediπnju lokaciju za naπu nastavu, Srednju πkolu Clayton, ukojoj ulaz krasi ogroman granitni globus koji je dizajnirao i izradio John KlariÊ, istaknutiËlan Hrvatske crkve Sv. Josipa. Posebno smo imali sreÊe πto smo dobili entuzijastiËkupotporu kljuËnih ljudi koji su promovirali naπu poduku iz hrvatskog jezika na brojnenaËine. Tjednik Hrvatske bratske zajednice, ZajedniËar, takoer je objavljivao oglase opoduci, te informacije o knjigama Hrvatska: Zemlja i jezik I i II. PoduËavanje je profesijakojoj veÊina nas prilazi s ljubavlju i predanoπÊu, moæda tim viπe πto poduËavate vaπvlastiti materinji jezik dok ste tisuÊama kilometara udaljeni od svoje domovine, svojeprvobitne obitelji i æivota na koji ste bili navikli. PoduËavanje hrvatskog za mene jeoduvijek bilo trenutno povezivanje moje daleke Hrvatske sa svijetom. Kad uem uuËionicu, ja zaboravim vanjske pojedinosti mog svakodnevnog æivota. Hrvatska je sadapriznata i neovisna zemlja. Znanje hrvatskog moæe biti onaj most za uspostavljanjesvekolike kulturne suradnje, ali i za istraæivanje vlastitih korijena.

Summary

INDIVISIBLE PART OF HUMANEXPERIENCE

The Hundredth Anniversary of St. Joseph’s Croatian Church in St. Louis, reminds us ofthe fact of caring for the spiritual and ethnic identity, and the Croatian language, amongthe American Croatians, that was part of the program of St. Joseph’s Croatian Churchduring the past century. Language is an indivisible part of human experience. Whenpeople change their residence and linguistic connections, they keep on endeavouring topreserve the past in their memories as well as their immediate surroundings, at leastthrough several generations. This can be seen in the history of the Croatian communityin St. Louis. The names of early immigrants show that some Croats settled in St. Louisbefore 1861. By the end of the 19th century, a series of Croatian-Slovenian Catholiccharity associations were organized. The first Croatian church, St. Joseph’s CroatianChurch, was founded in 1904 on the corner of 11th Street and Chouteau Avenue. St.Joseph’s Croatian School was founded two years later, in 1906, in a room below theChurch.


133

Resúmen

PARTE INDIVISIBLE DE LA EXPERIENCIAHUMANA

El centenario de la iglesia croata San José (St. Joseph’s Croatian Church) en St. Louis,nos recuerda el hecho de cuidar la identidad espiritual y étnica, y la lengua croata, entrelos croatas norteamericanos, que durante el siglo pasado fue parte del programa de laiglesia croata de San José. El idioma es parte indivisible de la experiencia humana.Cuando la gente cambia de residencia y de conexión lingüística, intenta mantener elpasado en sus recuerdos y en su ambiente inmediato, por lo menos a través de algunasgeneraciones. Esto se puede ver en la historia de la colectividad en St. Louis. Los nombresde los primeros inmigrantes muestran que los croatas llegaron al lugar antes de 1861. Afines del siglo XIX, en St. Louis se organizaron una serie de asociaciones benefactorascatólicas croato-eslovenas. La primera iglesia croata, la iglesia San José, fue fundada en1904, en 11th Street y Chouteau Avenue. La escuela croata San José fue fundada dosaños más tarde, en 1906, en un espacio debajo de la iglesia.


134

135

Maria D. Æic

PO©TIVANJE RAZNOVRSNOSTI NEWYORKA

Hrvatska πkola u Douglastonu (NY) zapoËela je oËuvanje hrvatskog jezika ikulture, prije punih deset godina, pa je tako ta odgojno-obrazovna aktivnostpostala vrlo znaËajan Ëimbenik æivota i poπtivanja raznovrsnosti New Yorka •Tijekom proteklih deset godina, kroz ©kolu je proπlo viπe od 120 uËenika •Hrvatska katoliËka πkola s dva odjeljenja, Astorija i Douglaston, ima kljuËnuulogu u duhovnom i druπtvenom æivotu hrvatske zajednice u New Yorku

Hrvatska πkola u Douglastonu (New York), zapoËela je oËuvanje hrvatskog jezika ikulture, prije punih deset godina, kojoj su sveÊenici Hrvatske katoliËke misije NY odpoËetka pruæali moralnu i materijalnu potporu, pa je tako ova odgojno-obrazovnaaktivnost postala vrlo znaËajan Ëimbenik æivota i poπtivanja raznovrsnosti New Yorka.Tijekom proteklih deset godina kroz ©kolu je proπlo viπe od 120 uËenika u dobi izmeu5 i 17 godina. Naime, Hrvatska zajednica pri æupi Most Precious Blood, Astoria, Queens,ima vrlo sloæenu proπlost i iznimno je vaæna za hrvatsko πkolstvo u tom dijelu Amerike.Osnovana je 1971. godine, kako bi se pridonijelo duhovnom boljitku Hrvata na ovompodruËju New Yorka. Euharistijska slavlja su uvijek bila srce i centar okupljanja Hrvata.VeÊ viπe od 30 godina u crkvi Most Precious Blood misa se redovito sluæi na hrvatskomjeziku. Osnivanje zajednice rezultat je brige za duhovni æivot Hrvata na ovom podruËju,kako od strane Brooklynπke biskupije, tako i od strane KatoliËkog ureda za Migracije.Oni su uspostavili temelj u crkvi Most Precious Blood koji je omoguÊio hrvatskimsveÊenicima da se pastoralno skrbe o hrvatskim iseljenicima. Do danas je u zajednicisluæilo pet hrvatskih sveÊenika. ZahvaljujuÊi njihovoj poærtvovnosti, predanosti, obavezi,kao i naporima ostalih Ëlanova zajednice. Hrvatska je zajednica izrasla u pravu zajednicu.

136

Hrvatska zajednica pri HKM

»lanove Hrvatske zajednice u Most Precious Blood ujedinjavaju, kako vjerske, tako inacionalne vrijednosti. Ta dva aspekta se isprepliÊu u zajedniËkim molitvama, slavljenjui pjevanju na materinjem jeziku, jeziku njihovih roditelja. Hrvatsko kulturoloπkonaslijee, duboko ukorijenjeno u katoliËku vjeru, je neprocjenjivo blago koje su hrvatskiimigranti sa sobom donijeli iz Domovine. Ono je njihov doprinos cjelokupnom druπtvuu kojem danas æive. »uvanje i njegovanje tih obiËaja takoer je vaæna uloga zajednice,kao i æelja da se kulturna baπtina prenese na nove naraπtaje koji æive u Americi. Djeca imladi uvijek su bili u srediπtu paænje Hrvatske zajednice. Duh vjerniËke zajednice setoliko razvio da je tijekom godina izrastao i u pravu druπtvenu zajednicu.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Maria D. Æic: Poπtivanje raznovrsnosti New Yorka

Hrvatska πkola u Douglastonu (NY), zapoËela je oËuvanje hrvatskog jezika i kulture, prijepunih deset godina, pa je tako ta odgojno-obrazovna aktivnost, prema rijeËima vrijednog

misionara Roberta ZuboviÊa, postala vrlo znaËajan Ëimbenik æivota i poπtivanjaraznovrsnosti New Yorka

137

Hrvatska πkola: dva odjeljenja ∑ Astorija i Douglaston

Oba odjeljenja Hrvatske katoliËke πkole, Astorija i Douglaston, oduvijek su imala kljuËnuulogu u duhovnom i druπtvenom æivotu Zajednice, ali isto tako, dogaajima u Zajednicipripada velika paænja u πkoli. Tijekom godina, rad Hrvatske katoliËke πkole, manifestiraose i izvan zajednice. UËenici Hrvatske katoliËke πkole u Douglastonu sudjeluju naMultikulturalnom festivalu koji organizira Meunarodna udruga iseljenika, kao i naMeunarodnoj kulturnoj paradi. Isto su tako sudjelovali i na proslavi u povodu obilje-æavanja Dana Ujedinjenih naroda. Sudjelovanjem na takvim manifestacijama uËenicipridonose multikulturalizmu New Yorka, te daju svoj doprinos veÊem poπtovanju njegoveraznovrsnosti.

Maria D. Æic: Poπtivanje raznovrsnosti New Yorka

Hrvatska katoliËka πkola s dva odjeljenja, Astorija i Douglaston, ima kljuËnu ulogu uduhovnom i druπtvenom æivotu Hrvatske zajednice u New Yorku - Ëemu je uz misionara

Roberta ZuboviÊa osobito pridonijelo UËiteljsko vijeÊe 2003 - 2004.

138

Ova godiπnjica je velika prekretnica za sve. Povezanost i prijateljstvo koje se rodilomeu uËenicima, ali i odraslim ukljuËenima u πkolu, ojaËali su duh i ljubav, kao ikrπÊansko bratstvo cijele zajednice. Hrvatska katoliËka πkola, kako u Astoriji, tako i uDouglastonu, obnovila je Hrvatsku zajednicu pri æupi Most Precious Blood. Hrvatskazajednica je ponosna na postignuÊa Hrvatske katoliËke πkole u Douglastonu. HrvatskakatoliËka πkola Astorija, odjeljenje Douglaston, New York, ovih dana obiljeæava 10.obljetnicu djelovanja. Poznatija samo kao Hrvatska πkola, ona je veÊ nedugo nakonosnutka postala sinonim za cijelu Hrvatsku zajednicu, ne samo Astorije, veÊ i ËitavogNew Yorka. Stoga je 10. roendan izuzetna prigoda za podsjeÊanje na utemeljitelje injihove tadaπnje ambicije. Jer, pokretaËka snaga koja je 1995. u konaËnici inicirala ipostojanje πkole na hrvatskom jeziku danas vjerojatno moæe biti kvalitetno transformiranau neke nove inicijative na korist Zajednici. Novo stoljeÊe donosi nove izazove, ali iskustvauspjeπnih pojedinaca zalog su svakog buduÊeg projekta koji Êe se eventualno temeljitina dostignuÊima πkole i onih koji u njoj marljivo rade i uËe, a o njima je zapis priredilaIvana RosandiÊ. U mnoπtvu tadaπnjih entuzijasta najviπe su se istaknuli Ivan StarËiÊ iMario ViskoviÊ, koji su ideju o osnivanju Hrvatske πkole zapravo i proveli u djelo. Æeljaim je bila stvoriti prostor u kojemu Êe se okupljati sva hrvatska djeca s podruËja NewYorka kako bi uËili materinji jezik, upoznavali hrvatsku kulturu, povijest i narodneobiËaje. A πire gledajuÊi, oni su neizravno osmislili sadræaj mjestu koje Êe okupiti izbliæiti Hrvate s cijeloga ovog podruËja. Danas, gledajuÊi unatrag, deset godina kasnijesasvim sigurno moæemo reÊi da su u tome uspjeli! A njihov trud i angaæman 1999. jetadaπnji hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuman nagradio odliËjem Reda hrvatskogpletera za izniman doprinos u promicanju hrvatske kulture. Osnovano je πkolsko vijeÊeu kojem su okupljeni roditelji πkolaraca i veliki broj Ëlanova Zajednice. Njihov je zadatakbio aktivno sudjelovati u planiranju i izvoenju nastavnog procesa i postavljanju πkolskeorganizacije. Kako je Hrvatska katoliËka πkola u samoj Astoriji djelovala joπ od 1986.godine, ovakvo je tijelo bilo i viπe nego dobrodoπlo i ubrzo je opravdalo svoje postojanje.Dugogodiπnji predsjednik vijeÊa koje je koordiniralo aktivnostima obiju πkola, bio jeZlatko Hriljac. On nam, u razgovoru, otkriva kako je osim koordinacije, zadatak VijeÊabio odrediti smjernice za izradu kvalitetnog programa, koji bi se u nastavi prakticirao usvoj svojoj punini. Vrlo je bitno, kaæe, suraivati sa svim nastavnicima, koji su kaostruËnjaci s dugogodiπnjim pedagoπkim iskustvom, te ideje, u konaËnici, provodili udjelo. I danas veÊina uËitelja, pa i sami osnivaËi πkole govore kako je uloga VijeÊa bilaiznimno velika, jer je bez potpore obitelji i same Zajednice, nemoguÊe ostvariti bilokakav cilj. Hrvatska katoliËka πkola u Douglastonu sve ove godine djeluje kao jednavelika obitelj, kaæe Nada PupaËiÊ, jedna od najaktivnijih uËiteljica i dugogodiπnjavoditeljica πkole u Douglastonu, koja je u πkoli gotovo od samog poËetka. Dok Êe,Marcella Bonich, kojoj rad u Hrvatskoj katoliËkoj πkoli daje smisao boravka u Americi,dodati kako je πkola neπto najljepπe πto se moæe dogoditi jednoj zajednici. ©kola, sudeÊipo Marcellinim rijeËima, donosi nove ideje, aktivnosti, dinamiËnost, druæenje, a na


139

Maria D. Æic: Poπtivanje raznovrsnosti New Yorka

posljetku i ljubav. Teæinu njezinim rijeËima svakako daje Ëinjenica da je ga. Marcella,ne samo koordinatorica nastave svih ovih godina, veÊ i uËiteljica u Hrvatskoj katoliËkojπkoli u Astoriji. Tijekom godina, ovisno o broju uËenika, u πkoli su se izmjenjivaleuËiteljice. Do sada su djecu pouËavale: Ruæica VukoviÊ, Boris Poljuha, Nada PupaËiÊ,Veselka Budimir, Sonja Matura, Gordana CveliÊ, Jadranka KraljiÊ, Emilly FatoviÊ iMarija Milanja. Folklornu sekciju u poËetku je vodila Ljubica PoπËiÊ, a sada je tu aktivnostpreuzela Raπeljka PupaËiÊ kojoj pomaæe Sanja MiletiÊ. Dvije godine djeËji zbor i pjevanjeje vodila Eleonora TurËinoviÊ. OËito je da se dugogodiπnji trud isplatio, jer Hrvatska jekatoliËka πkola danas ozbiljna i meu Hrvatima ugledna odgojno-obrazovna institucija.Najreprezentativnije priredbe ©kole su Hrvatski festival mladih, te Hrvatski djeËji festi-val, koji su i 2004. godine, 17. i 18. travnja, razveselile New York. VeÊ petu godinu zaredom, uËenici Hrvatske katoliËke πkole iz Doglastona aktivno sudjeluju na DjeËjemfestivalu, bilo pjevanjem bilo plesanjem. Svakako treba spomenuti i veÊ tradicionalnosudjelovanje na International immigration festival na Madison Avenue, kao i na Inter-national parade u povodu OËevog dana. Iako je ©kola od samog osnutka imalapredstavnike na tim manifestacijama, preuzimanjem kormila od strane oca RobertaZuboviÊa, ona je dobila novi smjer, a sudeÊi po trudu koji se svakodnevno u nju ulaæe,slobodno moæemo reÊi da joj je uspjeh zajamËen. Ove je πkolske godine u πkolu upisano48 uËenika. Podijeljeni su u tri dobne skupine u kojima marljivo rade i uËe hrvatskijezik, kulturu i povijest. U posljednjih deset godina πkolu je pohaalo oko 120 uËenika,u dobi od 5 do 17 godina. Dakle, sada je veÊ gotovo dvije stotine razloga koji dajusmisao postojanju Hrvatske katoliËke πkole u Douglastonu.

Summary

RESPECTING DIVERSITY OF NEW YORK

Full ten years ago, in Douglaston (New York) a school with the aim of preserving theCroatian language and cultural identity started. The idea came from Ivan StarËiÊ andMario ViskoviÊ, who brought the first teachers to New York and found the place in St.Anastasia Parish. During the first year, the school acted independently in order to be-came an integral part of the Astoria Croatian Catholic School in 1994. The priests sup-ported the idea from the very beginning, both spiritually and materially, so that thiseducative activity came to be a very important participant in the life and work of theCroatian Catholic Mission in Astoria, N.Y. In these past ten years, over 120 studentsaged from 5 to 17 attended this school. In time, the work of the Croatian Catholic

140

School transpired to the whole community. Students of the Croatian Catholic School inDouglaston participate in the Multicultural Festival organized by the International Emi-grants Association, as well as in the International Cultural Festival in New York. Bytaking part in such events, the students contribute to multiculturalism of New York andto a greater respect for its diversity.

Resúmen

RESPETANDO LA DIVERSIDAD DE NUEVAYORK

En Douglaston (Nueva York) hace diez años comenzó la escuela para conservar la lenguay la cultura. La idea surgió de Ivan StarËiÊ y Marijo ViskoviÊ quienes trajeron a losprimeros profesores a Nueva York y se ocuparon de buscar un espacio en la parroquiade Santa Anastasia. Durante el primer año, le escuela actuó independientemente y en1994 pasó a formar parte integral de la escuela católica croata Astoria. Desde el comienzo,los sacerdotes brindaron apoyo moral y material, de modo que esta actividad educativapasó a ser de gran importancia en la vida y el trabajo de la Misión Católica Croata enAstoria, Nueva York. En estos diez años por la escuela pasaron más de 120 alumnos deentre 5 a 17 años de edad. Con el tiempo, el trabajo de la Escuela Católica Croata semanifestó también fuera de la comunidad. Los alumnos de la Escuela Católica Croataen Douglaston participan en el Festival Multicultural que organiza la Asociación deEmigrantes, como así también en el Festival Cultural Internacional en Nueva York. Alparticipar en este tipo de manifestaciones, los alumnos contribuyen al multiculturalismode Nueva York y aportan al respeto de su diversidad.


141

Anastazija RomiÊ

LIRSKI HORIZONTI AMERIKE

VeËeri hrvatske iseljeniËke lirike (VHIL) urodile su do sada s tri znaËajnezbirke pjesama, dok je Ëetvrta u pripremi za tisak u organizaciji HrvatskekatoliËke misije iz New Yorka • Lirski horizonti Amerike nadahnjuju hrvatskipjesniËki pokret, koji je u posljednjih πest godina okupio tridesetak pjesnikas podruËja Sjedinjenih AmeriËkih Dræava i Kanade

U okrilju Hrvatske katoliËke misije Astoria, New York, objelodanjen je hrvatski pjesniËkipokret, okupivπi u posljednjih πest godina tridesetak pjesnika s podruËja SjedinjenihAmeriËkih Dræava i Kanade. NesebiËnom poærtvovnoπÊu i zalaganjem glavni inicijatori organizator ove kulturne manifestacije, Nada PupaËiÊ, uspjeπno je pridonijela realizacijipovezivanja Hrvata u iseljeniπtvu, kroz ovaj vid pisanog bogatstva naπeg naroda. Uz totreba istaknuti uvijek na usluzi, voditelja Hrvatske katoliËke misije Astoria, oca RobertaZuboviÊa, Ëija je, naroËito materijalna ispomoÊ, znatno pridonijela ostvarenju zamiπ-ljenog. Kao rezultat ovog iznimno vrijednog kulturnog druæenja, u okviru VeËeri hrvatskeiseljeniËke lirike (VHIL), izdane su tri znaËajne zbirke pjesama, dok je Ëetvrta u pripremiza tisak.Shodno uzreËici Ne ruπite mostove za sobom, jer nikad ne znate kad Êe vam zatrebati!,i ova novonastala prosvijeÊena tradicija ima za cilj oËuvanje nacionalnog identiteta,kroz pisana i usmeno prezentirana pjesniËka ostvarenja koja nas kao nevidljiva rukaspaja sa zaviËajem. Trajno obiljeæena poezija u nizu objavljenih zbirki dana je u naslijeebuduÊim naraπtajima, a ujedno je zacrtala neizbrisive puteve povezivanja hrvatskog iselje-niπtva meusobno, kao i s maticom zemljom. OpÊa karakteristika hrvatske iseljeniËkepoezije odraæava se u nizu nostalgijskih osjeÊaja za Domovinom, hvalospjevima rodnomkraju, vjeËnom borbom za opstanak i kruh svagdaπnji. ZnaËajno je da kroz VHIL nijepredstavljena samo poezija, veÊ ujedno i radovi hrvatskih slikara, koji su ilustrirali gorenavedene zbirke kao i interpretiranje glazbenih umjetnika, Ëije je sudjelovanje uljepπalonastupe pjesnika. U prvoj zbirci pod naslovom “©estero putnika ranjena srca”, nastalojnakon prve VHIL 2. travnja 2000. u New Yorku, predstavljeni su pjesnici sa πireg podruËja

142

New Yorka: Neala Borovina, Jadranka BoljunËiÊ, Vivijana KnapiÊ, Ivan Dobra, RadoslavKostan i Mario Viscovich. Recenziju je napisao prof. Mate Maras, knjiæevnik i prevoditelj,tadaπnji savjetnik za kulturu pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu,D.C. Knjiga je obogaÊena umjetniËkim radovima Nade PupaËiÊ, N.Y. Druga VHIL kojaje takoer prireena u N.Y. 26. studenog 2000. iz koje je proizaπla druga zbirke pjesama“Pisma mojoj Hrvatskoj” s radovima pjesnika: Josipa BogoviÊa, Dinka Zovka, NY, DavoraBoæina, San Pedro, CA, Lorete Muskardin, Bridge Port, CONN, Vere ValËiÊ-BeliÊ,Vancouver, Kanada. KritiËki prireenu recenziju obavio je prof. dr. Vinko GrubiπiÊ,knjiæevnik, pjesnik, autor mnogih πkolskih udæbenika za uËenje hrvatskog jezika uiseljeniπtvu, te voditelj Katedre za hrvatski jezik i kulturu u Waterloo, Kanada. Djeca izhrvatske πkole Astoria u Douglastonu, NY, ukrasila su navedenu zbirku svojim likovnimradovima. “Ka domu svom”, naziv je treÊe zbirke kojoj je prethodila treÊa VHIL u SanPedru, , 27. travnja 2002. godine, na kojoj su sudjelovali pjesnici: Ivan Dobra, MarioViscovich, Ivana Pavlik-Bickham, Anka Burmaz, Bozho Deranja, Boæena-BoπkaMarceliÊ, i Ante PrliÊ. Recenzent ovog izdanja je bila mr Ivanka KuzmanoviÊ, povijes-niËarka, pjesnikinja i pedagoginja u Milwaukee, Wisconsin, dok je ilustrator knjige bioTomislav-Tom GabriÊ, San Diego. Dana 24. travnja 2004. Druπtvo prijatelja Maticehrvatske u Vancouveru, Kanada, bio je domaÊin Ëetvrte VHIL, gdje su svoje stihovepromovirali Vera ValËiÊ-BeliÊ, Branimir BrebriÊ, Franjo BrkiÊ i Ivan Samija, Vancouver,Kanada, Gabrijela BrajeviÊ i Davor Boæin iz San Pedra, CA, te Anastazija RomiÊ,Hawthorne, New Jersey.Recenziju za izdanje u tisku napisao je dr. Ivo ©oljan, pjesnik, knjiæevnik te sveuËiliπniprofesor na Grand Valley State, Michigan.Veliko znaËenje u ljepoti ugoaja ovih veËeri imali su vrsni glazbenici koji su razliËitimglazbalima, od folklorne do klasiËne glazbe, pratili krasnoslovlje pjesnika: dr. IvanaCecic, dr. Sran BerdoviÊ, prof. Davorin BroziÊ i Domino Santro. Uspjeπnosti veËeripridonijeli su i njezini spretni voditelji: Zlatko Hriljac, Mario Viscovich, Vera ValËiÊ-BeliÊ iDavor Bozen.ZahvaljujuÊi struËnoj obradi od strane recenzenata, uglednih druπtveno-kulturnih radnikai knjiæevnika iz domovine i iseljeniπtva, ove su zbirke pjesama zasluæeno predstavljenei u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici u Zagrebu, u odjelu za iseljeniËki tisak. VeÊ je upripremi peta, jubilarna, VHIL, koja Êe se ponovno odræati u New Yorku, NY, odakle jesve i poteklo, a buduÊe VHIL-e nastavit Êe svoj povijesni put povezivanja Hrvata uiseljeniπtvu, preko Toronta, Kanade, te Chichaga, Pittsburga, Clevelanda, sa æeljom dase to i ostvari.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Anastazija RomiÊ: Lirski horizonti Amerike

143

Anastazija RomiÊ: Lirski horizonti Amerike

Summary

LYRIC HORIZONS OF AMERICA

The Croatian lyric movement, which has gathered some thirty poets from the USA andCanada in the past six years, meets within the Croatian Catholic Mission Astoria inNew York. The main organizer of this cultural movement’s organizer, Nada Pupacic, hassuccessfully contributed to reuniting the Croatian emigration through this form of liter-ary richness of our people. As the result of this extraordinary cultural movement, on theoccasion of the Croatian Emigration Lyric Meeting, the publication of three collectionsof poetry was presented while the fourth collection was announced to be ready forpublication.

Resúmen

HORIZONTES LÍRICOS DE AMÉRICA

En el seno de la Misión Católica Croata Astoria, en Nueva York, se reúne el movimientolírico croata, que en los últimos seis años congregó a una treintena de poetas de losE.E.U.U. y Canadá. La directora general de este movimiento cultural, Nada Pupacic,contribuyó exitosamente a la reunión de los croatas en la emigración a través de lariqueza de esta forma literaria de nuestro pueblo. Como resultado de este extraordinariomovimiento cultural, dentro del marco del Encuentro de Lírica Croata en la Emigración,se presentó la publicación de tres compendios de poesías y la preparación de un cuartocompendio en la imprenta.

144

145

Ivan »izmiÊ

HRVATSKO NARODNO VIJE∆E

Temeljni zadatak Hrvatskog narodnog vijeÊa kao izvanstranaËkoga hrvatskogdræavotvornog tijela bio je djelatno pomagati hrvatski narod svim prikladnimsredstvima i naËinima borbe u njegovu zahtjevu i nastojanju da ostvari svojuslobodnu i samostalnu dræavu Hrvatsku • VijeÊe je osnovano 1974. u Torontu,a zavrπilo svoje djelatnosti dosljedno svojem politiËkom programu 1989.formiranjem viπestranaËkog sustava i uspostavom neovisne Hrvatske 1990.godine • HNV je imalo povijesnu ulogu u zbliæavanju hrvatskih politiËkihorganizacija i usmjeravanju njihovih zajedniËkih snaga u radu na stvaranjuslobodne hrvatske dræave pa je VijeÊe na taj naËin postalo najreprezentativnijapolitiËka organizacija iseljenih Hrvata poslije Drugoga svjetskog rata

Nakon sloma Hrvatskog proljeÊa u prosincu 1971. godine u hrvatskoj je emigracijioæivjela ideja o stvaranju jedne sveopÊe hrvatske organizacije koja bi, kada to narod udomovini viπe ne moæe, πtitila opÊehrvatske interese. Meutim, ideja o stvaranju opÊegahrvatskog narodnog predstavniπtva, u kojemu bi se trebale okupiti sve hrvatskeorganizacije i skupine u izbjegliπtvu, potjeËe iz πezdesetih godina. Na Svehrvatskomkongresu u kolovozu 1962. na kojemu su bile zastupane sve hrvatske dræavotvornepolitiËke skupine osim Hrvatske seljaËke stranke i Hrvatskog oslobodilaËkog pokreta,prihvaÊena je naËelna deklaracija i privremeni pravilnik organizacije koja je dobila ime“Hrvatsko narodno vijeÊe”. Ovaj je Kongres predvidio sazivanje drugog zasjedanjanajkasnije u roku od dvije godine, ali do toga nije doπlo, ponajviπe zbog poteπkoÊapolitiËke naravi koje su onemoguÊile djelatni opstanak organizacije veÊ od samogzasjedanja u New Yorku. Izostanak suradnje Hrvatske seljaËke stranke i HrvatskogoslobodilaËkog pokreta bile su najvaæniji razlog neuspjeha u djelovanju Hrvatskognarodnog vijeÊa 1962. godine. HSS je odbila sudjelovati u radu Kongresa jer je strogozastupala stajaliπte da je HSS jedini i od naroda u Hrvatskoj, 1938. godine, izabrandemokratski predstavnik hrvatskog naroda, pa prema tome, ne priznaje pravo tzv. krovnimhrvatskim emigrantskim politiËkim udrugama da govore u ime hrvatskog naroda u

146

domovini i emigraciji. I Hrvatski oslobodilaËki pokret na Ëelu s Antom PaveliÊem zauzeoje Ëvrsto stajaliπte kako je ova politiËka organizacija jedini pravi zastupnik hrvatskognaroda. Stoga svaka suradnja s drugim hrvatskim politiËkim udrugama i krovnimorganizacijama nije dopuπtena.

Osnutak Hrvatskog narodnog vijeÊa 1974. u Torontu

Razvoj politiËkih prilika u Hrvatskoj, nacionalno osvjeπÊivanje jednoga dijela hrvatskihkomunista, koje je dovelo do Hrvatskog proljeÊa i tragiËni dogaaji zbog odlukadonesenih u Karaorevu 1971., dokazali su joπ jednom potrebu da ujedinjena iorganizirana emigracija uzme aktivno uËeπÊe u borbi za obnovu hrvatske dræavnosti. Idolazak sve veÊeg broja Hrvata na privremeni rad u Zapadnu Europu pretvorio se uizazov politiËkoj emigraciji da taj dio hrvatskog naroda, prisiljenog na peËalbu, osvijestinacionalno i ukljuËi pirkladnim pristupom u zajedniËku borbu.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Ivan »izmiÊ: Hrvatsko narodno vijeÊe

Sve je to pridonijelo da se preko emigrantskog tiska, te pismenih veza i osobnih dodira,razvije plodna razmjena ideja, prijedloga i rasprava o potrebi ujedinjenja dræavotvornihsnaga u jedno srediπnje tijelo, te o njegovu ustrojstvu i zadacima. Od 23. do 25. studenog1973. odræan je Hrvatski sabor u Chicagu u zajedniËkoj organizaciji UjedinjenihameriËkih Hrvata i Ujedinjenih hrvatskih fondova. U skladu s duhom koji je vladao zavrijeme Sabora i s obzirom da su veÊ bila osnovana kontinentalna vijeÊa u cijelomsvijetu, predstavnici Kontinentalnih vijeÊa Juæne i Sjeverne Amerike, uvjereni u potpuno

Toronto: HNV je imalo povijesnu ulogu u zbliæavanju hrvatskih politiËkih organizacija iusmjeravanju njihovih zajedniËkih snaga u radu na stvaranju slobodne hrvatske dræave pa jeVijeÊe na taj naËin postalo najreprezentativnija politiËka organizacija iseljenih Hrvata poslije

Drugoga svjetskog rata

147

sazrijevanje ideje o stvaranju Hrvatskog srediπnjeg predstavniπtva, najavili su sluæbenoda Êe se saborovanje za osnutak Predstavniπtva odræati od 1. do 3. veljaËe u Torontu,Kanada. Tim Ëinom i osnivanjem VijeÊa na svim kontinentima nije viπe bilo preprekaza uspjeπni osnutak zajedniËkog politiËkog tijela. Zasjedanje OsnivaËkog saboraHrvatskog narodnog vijeÊa odræano je od 1. do 3. veljaËe 1974. u prostorijama hotelaAndora u Torontu, Kanada. Na Saboru su bili predstavnici svih politiËkih stranaka idruπtava osim HSS-a i HOP-a, zatim predstavnici kontinentalnih vijeÊa, drugih druπtavai organizacija, i veÊi broj viπe ili manje istaknutih javnih radnika, nezavisnih intelektualacakoji su bili aktivni u raznim druπtvenim, kulturnim, prosvjetnim i πportskim institucijama.©toviπe, doπlo je na svoju ruku i nekoliko istaknutih haesesovaca, meu kojima sunajpoznatiji bili dr. Dinko ©uljak i dr. Stanko Vujica. Temeljni dokument HNV-a prihvaÊenna Saboru u Torontu bio je Ustav. On je sadræavao i programska naËela prema kojima jesvrha i temeljni zadatak Hrvatskog narodnog vijeÊa kao izvanstranaËkoga hrvatskogdræavotvornog tijela djelatno pomagati hrvatski narod svim prikladnim sredstvima inaËinima borbe u njegovu zahtjevu i nastojanju da ostvari svoju slobodnu i samostalnudræavu Hrvatsku. Slobodna i samostalna dræava Hrvatska mora obuhvaÊati sav etniËki ipovijesni prostor hrvatskog naroda u kojoj Êe biti suveren jedino hrvatski narod. Hrvatskidræavni sabor izabran na slobodnim izborima donijet Êe odluke o nazivu dræave, njezinupolitiËkom, druπtvenom i gospodarskom sustavu i demokratskom ureenju kao i onjezinim meunarodnim odnosima. Svim dræavljanima i graanima slobodne isamostalne dræave Hrvatske, bez obzira na narodnost, vjeru, politiËko uvjerenje, spol,rasu i staleæ, uz jednake duænosti pripadat Êe i biti osigurana jednaka i sva ljudska igraanska prava. Organi Hrvatskog narodnog vijeÊa jesu: Sabor, Izvrπni odbor, Nadzorniodbor i »asni sud. Sabor, vrhovni organ Hrvatskog narodnog vijeÊa, ima iskljuËivopravo odluËivati o svim ustavnim Ëinima i odredbama VijeÊa. Sabor djeluje trajno, tj. doizbora Hrvatskoga dræavnoga sabora u slobodnoj i samostalnoj dræavi Hrvatskoj i neprisvaja sebi ulogu i znaËaj Hrvatskog dræavnog sabora. To politiËko stajaliπte Hrvatskognarodnog vijeÊa izneseno je u platformi Sabora: “Iseljena Hrvatska ne moæe na sebepreuzeti ulogu naroda u domovini niti ga moæe zamijeniti. Ono πto iseljena Hrvatskamoæe uËiniti jest da se politiËki djelatno organizira (...) sa svrhom da upozori svjetskujavnost na besmislenost podræavanja jedne razjedinjene i slabe Jugoslavije (...). Povijesnoiskustvo u bivπoj Jugoslaviji svjedoËi da je demokratsko-parlamentarni sustav zapadno-europskog tipa neodræiv zbog toga πto demokratizacija Jugoslavije znaËi i njezin raspad.”OsnivaËima HNV-a bilo je jasno da je za uspjeh u svijetu koji se do tada oblikovao, biloje potrebno prilagoditi adekvatan naËin djelovanja. Posebno je bilo potrebno neutraliziratiprigovor da je hrvatski narod podijeljen, da ima stotine razliËitih organizacija koje svegovore razliËitim glasovima i u biti ne znaju πto hoÊe. Za postignuÊe svojega programaHNV se sluæi svim prikladnim sredstvima, koja su u skladu sa zakonodavstvima dræavau kojima Hrvati æive. Ta prikladna sredstva trebali su u sredinama svojega djelovanjapronaÊi informacijski uredi koji su neposredno po odræavanju Sabora u Torontu osnivani

Ivan »izmiÊ: Hrvatsko narodno vijeÊe

148

u svim zemljama i veÊim mjestima gdje su Hrvati æivjeli. Uz informacijske uredeorganizirana su u svim jaËim hrvatskim zajednicama tijela za suradnju tj. zajedniËkenastupe pod nazivnikom Meudruπtveni odbori. Cilj informacijskih ureda i Meudruπ-tvenih odbora bio je suprotstaviti promidæbu za hrvatske probitke onoj jugoslavenskoj.Nakon Helsinπke deklaracije (1975.), koju je potpisala Jugoslavija, a koja je svimpotpisnicima jamËila nepovredivost granica, kao i razvoja Europske zajednice, Hrvatskojsu u tom smislu ostala dva polja rada: ljudska prava i samoodreenje naroda. NasljedeÊem, prvom redovitom Saboru HNV-a, u rujnu 1975., takoer u Torontu, zapredsjednika Sabora izabran je dr. Dinko ©uljak, za predsjednika Izvrπnog odbora dr.Stanko Vujica, za glavnog tajnika ing. Boæidar AbjaniÊ.


S obzirom da je predsjednik Izvrπnog odbora HNV-a prof. Stanko Vujica umro od klijenutisrca u Kanadi u rujnu 1976., predsjedniËku je duænost preuzeo potpredsjednik JankoSkrbin i obnaπao je do treÊeg redovitog sabora u Londonu, kada je tu duænost od njegapreuzeo dr. Mate MeπtroviÊ. On je tu duænost obnaπao do raspuπtanja HNV-a nakonuspostave hrvatske dræave, na zadnjem redovitom zasjedanju HNV-a sredinom oæujka1990. u Stuttgartu.Drugi Sabor odræao se od 6. do 10. listopada 1977. u Hotelu “Ramada Inn” u Bruxellesuuz dozvolu tamoπnjih vlasti i usprkos æestokih jugoslavenskih prosvjeda. U vrijemeosnivanja HNV-a, u emigraciji su bili aktivni “proljeÊari” koji su pobjegli iz Jugoslavijeposlije izvanredne sjednice Predsjedniπtva SKJ u Karaorevu ili, kao Bruno BuπiÊ i

dr. Stanko Vujica

149

Franjo MikuliÊ, nakon πto su izdræali zatvorske kazne. UoËi drugog redovitog saborovanjaHNV-a i oni su se uËlanili u HNV-e i kandidirali se za sabornike. Dobili su velik brojglasova i svi su izabrani u vodstvo HNV-a, ponajprije zahvaljujuÊi rastuÊem raspoloæenjuu hrvatskom iseljeniπtvu za potrebom opÊehrvatskog pomirenja. Na II. Saboru izabranisu na odgovorne duænosti: Franjo MikuliÊ, predsjednik Sabora, Hrvoje Lun, tajnik, BrunoBuπiÊ, proËelnik ureda za promidæbu, Zlatko Markus, proËelnik ureda za vanjske veze.ZahvaljujuÊi izboru Ëetvorice “proljeÊara”, II. je Sabor predstavljao zbliæavanje “stare”i “mlade” generacije, i ideoloπki susret “desniËara” s “ljeviËarima”. Ta Ëinjenica davalaje svima nadu u πto uspjeπniji rad u tom saborskom razdoblju, i u tom duhu se i odræalosaborovanje. Osim smjernica za buduÊi rad, Sabor je donio Poruku hrvatskom narodu ipolitiËku “Rezoluciju” o pravu Hrvatskog naroda na samoodreenje. Izglasana je istotako rezolucija u kojoj se osuuju anonimni napadaji u tisku i πirenje laænog sumnjiËenjaduænosnika i Ëlanova VijeÊa. Izbor “proljeÊara” na visoke duænosti u HNV-u pokazao jeda su protiv Jugoslavije i za hrvatsku dræavu Hrvati raznih politiËkih struja i generacija,a ne samo koji su otiπli u emigraciju 1945. HNV je na taj naËin igralo ulogu “mosta”izmeu novije postkaraorevske i starije hrvatske emigrantske generacije. Odmah napoËetku Bruno BuπiÊ, novoizabrani proËelnik ureda za promidæbu, poklanja osobitupozornost hrvatskim radnicima po europskim zemljama (gastarbeiterima) i u tu svrhupoËinje izdavati “Hrvatski vjesnik”, u dæepnom formatu, i posjeÊivati mjesne organizacijediljem Europe. Istodobno radi na nizu novih inicijativa, zahvaljujuÊi ugledu koji je uæivaoi dobrim domovinskim vezama preko kojih je redovito dobivao povjerljive informacije.Meutim, vodstvo izabrano u Bruxellesu nije bilo politiËki homogeno nego pluralistiËko.Za predsjednika Izvrπnog odbora izabran je bivπi ustaπki “omladinac” Janko Skrbin,dok je na mjesto predsjednika Sabora izabran bivπi partizanski “omladinac” FranjoMikuliÊ. Iako su shvatili vaænost ukljuËivanja “proljeÊara” u HNV, pa i u vodstvenustrukturu, jedan dio starije generacije u emigraciji bio je spreman prihvatiti novodoπle imlau generaciju, no s time da bude pod njihovim vodstvom, daleko u drugom planu.RijeË je o tzv. “minimalistima”, koji su zagovarali iskljuËivo politiËko djelovanje VijeÊai oslonac na zapadne politiËke Ëimbenike. Meu njima su se nalazili urednici i glavnisuradnici Hrvatske revije, Ëasopisa na πpanjolskom jeziku Studia Croatica i londonskogpolumjeseËnika Nova Hrvatska. Ta skupina nije bila politiËki potpuno odreena, ali suipak meu njima prevladavali “minimalisti”, posebice urednik Nove Hrvatske JakπaKuπan.Joπ na zasjedanju I. Sabora HNV-a u Torontu (4. do 8. rujna 1975.) izabran je za proËelnikaureda za tisak i promidæbu Jakπa Kuπan. Mnogi se nisu slagali s politiËkom linijom togalista, ali su priznavali da se radi o kvalitetnom listu, pa su postojale velike nade da Êe tajizbor dati novi impuls zajedniËkom radu na propagandistiËkom polju. Nakon osnutkaHrvatskog informativnog centra na njegovo je Ëelo doπao Jakπa Kuπan. U HNV-u susmatrali potrebnim pristupanje svake politiËke skupine koja je za hrvatsku nezavisnost,bez obzira na poglede u pitanju unutarnje i vanjske politike, jer HNV nije neki “monolitni


150

pokret faπistiËkog tipa”, kao πto su to zastupali Ivan Rumora i B. Maruna u Hrvatskojreviji, pa i J. Kuπan u svojim uvodnicima, nego forum gdje bi se trebale izmjenjivatimisli i usklaivati djelovanje razliËitih hrvatskih struja. Dakle, politiËki pluralizam upraksi, a ne samo u teoriji. Takva stajaliπta nuæno su dovela do sukoba unutar HNV-a.No nije se radilo o nekom sitnom, nebitnom sukobu, nego o sukobu oko koncepcijedjelovanja HNV-a, tko je vaæniji, vanjski svijet ili vlastiti narod u domovini, te treba liteæiπte promidæbe, u skladu s time, biti vanjski svijet ili domovina. Unutar HNV-a takoje doπlo do polarizacije s jedne strane “proljeÊara”, predstavnika Hrvatskog narodnogotpora i Hrvatske republikanske stranke, a koji su poËeli djelovati kao “koalicija” i sdruge strane saborske veÊine nazvane “konzervativcima” ili “minimalistima”. U takvojsituaciji dogodilo se da Bruno BuπiÊ padne muËeniËki od zloËinaËke Udbine ruke uParizu 16. rujna 1978. Njegovom tragiËnom smrÊu HNV gubi svojeg najdinamiËnijegduænosnika i najbolju vezu s domovinskom opozicijom, a “proljeÊari” lidera koji je tuskupinu Ëinio homogenom i snaænom. Pomanjkanje njegova autoriteta dovodi ubrzo doradikalizacije politiËke pozicije “proljeÊara” u HNV-u i njihova istupanja iz VijeÊa.

Hrvatsko narodno vijeÊe nakon Sabora u Bruxellesu

Usprkos unutarnjim podjelama i poteπkoÊama, u razdoblju nakon Sabora u BruxellesuHNV doseæe svoj najveÊi uspon s viπe od 7 000 doprinosnika, uËlanjenih u viπe od 150mjesnih odbora πirom svijeta. U New Yorku poËinje redovito izlaziti Informativni biltenHNV-a, dok rad Izvrπnog odbora dolazi do izraæaja osobito u predstavkama svjetskimdræavnicima i drugim vaænim liËnostima (Carter, Helmut Schmitd, Anwar Sadat, Rob-ert Fiske itd.) i organiziranju protujugoslavenskih demonstracija. Izbori za III. SaborHNV-a odræani su 6. listopada 1979. Novoizabrani Sabor zasjedao je od 18. do 21.sijeËnja 1980., u hotelu “Tadstock” u Londonu. ZnaËajan je osobito stoga πto predstavljaprekretnicu u ideoloπkom sastavu HNV-a zahvaljujuÊi izlazu “proljeÊara” i “otporaπa”iz organizacije i stupanju na pozornicu istaknutih predstavnika mlae generacije (MarioDeπpoja iz Australije, Mirko VidoviÊ iz Francuske i Mate MeπtroviÊ iz SAD-a). Priverfirikaciji se postavilo pitanje valjanosti mandata trojice Sabornika “koalicije” (FranjoMikuliÊ, Stipe BilandæiÊ, Zlatko Markus), s obzirom da su oni prethodno bili podnijeliostavke. Naknadno, zbog ostavke nekih od njihovih zamjenika, kao i ostavke MiljenkaBarbariÊa, sabornicima postaju Ante StilinoviÊ, Ivan ∆oriÊ, Jakπa Kuπan i BrankoBradvica. Tijekom zasjedanja Sabor je donio “NaËelnu izjavu” o pravu hrvatskog narodana samoodreenje, “Izjavu o biti i zadatku HNV-a”, “Izjavu III. Sabora” u povodu krizeu Jugoslaviji i “Posebnu izjavu o osobama ovlaπtenim govoriti u ime HNV-a”. Duhpodjele izmeu “koalicije” i pluralistiËke veÊine doπao je do izraæaja osobito kod izboraduænosnika, tako da se glasovalo po listi. Bila je izabrana ona “veÊinska”, na kojoj nisubili Ëlanovi “koalicije”. Izbori za IV. Sabor odræani su po hrvatskim naseobinama πiromsvijeta 5. rujna 1981. S obzirom na duh koji je vladao za vrijeme zasjedanja i na odluke


151

o buduÊem radu, ovaj je opÊi hrvatski sastanak prozvan Saborom “zbliæavanja i legaliteta”.Od 15. do 17. sijeËnja 1982. u prostorijama hotela “Ramada Inn” u Torontu, Kanada,sabornici su donijeli Rezoluciju u kojoj se potvruju uloga i zadaci HNV-a, kao i njegovpluralistiËki karakter, i SveËanu izjavu kojom se obvezuju na rad i stav protiv bilo kakveJugoslavije. Izbori za V. Sabor odræani su 1. i 2. listopada 1983. Sabor se odræao od 12.do 14. sijeËnja u hotelu “Palace” na londonskom Strandu bez opozicije, jer nije bilokoalicija ili partijskih opredjeljenja bilo kakve vrste. S obzirom na prosjeËno niæu dobsabornika i na Ëinjenicu da su ovog puta zastupali mjesne odbore a ne politiËkeorganizacije, te da ih je veÊi broj nego ranije doπao iz Australije i Europe, moæe sezakljuËiti ne samo da se radilo o nekoj vrsti pobjede “πutljive veÊine” i, barem djelomiËno,generacijske smjene, nego isto tako da se na ovom Saboru pravednije odrazila geografskazastupljenost Ëlanova HNV-a. Tijekom zasjedanja sabornici su donijeli “PorukuHrvatskom narodu u Domovini” u kojoj zagovaraju “aktivni otpor” reæimu iskazivanjemnezadovoljstva “poput Albanaca”, i Izjavu V. Sabora HNV-a u kojoj HNV “odbacujesvako nagodbenjaπtvo u okviru jugoslavenske dræave” te potvruje svoju ulogu zastupanjahrvatskog naroda pred meunarodnim Ëimbenicima “u okviru zakona zemalja u kojimadjeluje”, i na kraju zagovara politiku izvanblokovske neutralnosti buduÊe hrvatske dræave.HNV je razvilo uspjeπnu informativnu djelatnost πirom svijeta. Informativni uredi uBonnu i Melbourneu, kao i hrvatski radiosatovi djelovali su kao ispostave. Preko revijana stranim jezicima (Kroatische Berichte, Studia Croatica, Journal of Croatian Studies)HNV je godinama πirilo istinu o Hrvatskoj. Najvaænije iseljeniËke publikacije nahrvatskom jeziku takoer su uËlanjene u HNV (Hrvatska revija, Nova Hrvatska, tjednikDanica, Hrvatski vjesnik, Republika Hrvatska). Zapaæen je bio i odgovor na velikosrpskiprogram Memoranduma SANU u obliku knjiæice, koja je bila naknadno prevedena naengleski, njemaËki i πpanjolski. Mjesni odbori VijeÊa razasuti po svim kontinentimaukljuËili su se u uspjeπnu informativnu djelatnost. Uz ovo djelovanje vezana su i raznaposebna izdanja HNV-a: Ëlanci dra Mate MeπtroviÊa, napisani u razdoblju od 1980. do1986., objavljeni u knjiæici U borbi za Hrvatsku, zatim Temeljna naËela prihvaÊena naVI. Saboru u Londonu 1986., objavljena u knjiæici Na putu hrvatske dræavnosti, u kojojse iznose stajaliπta HNV-a prema emigraciji, uspostavi Nezavisne dræave Hrvatske,Bleiburgu, hrvatskim komunistima i Srbima u Hrvatskoj, prema tzv. “muslimanskojnaciji”, prema velesilama i hrvatskoj dræavi, za koju se VijeÊe bori promiËuÊi politikuvlastitih narodnih interesa. Na izborima odræanim 25. listopada 1989. izabrani suzastupnici za VIII. Sabor HNV-a. Sabor je zasjedao od 12. do 17. oæujka 1990. Svjesnida se nalaze uslijed prijelomnih dogaaja u svijetu, sloma komunizma kao ideologije,druπtvenog poretka i sustava vlasti u istoËnoeuropskim dræavama i Sovjetskom Savezu,sabornici su objavili posebnu izjavu u kojoj pozdravljaju odræavanje viπestranaËkih izborau Hrvatskoj sa æeljom da se πto prije donesu ustavne promjene. U Izjavi su se sabornicisolidarizirali s potporom πto su je dale hrvatske demokratske stranke naËelu narodnogsamoodreenja do odcjepljenja i izvornom suverenitetu hrvatskog naroda. Pozdravljaju


152

viπestranaËke izbore u Bosni i Hercegovini i traæe obranu njezine cjelovitosti. Srbi uHrvatskoj imaju pravo na nacionalnu ravnopravnost i ustavno-pravno jamstvo za svojjezik, kulturu, etniËke i politiËke ustanove. U Izjavi sabornici posebno zagovarajugospodarsku obnovu Hrvatske i njezino ukljuËenje u ubrzane procese europskeintegracije. Sabornici zakljuËuju kako Êe HNV i dalje pomagati hrvatskom narodu damirnim i demokratskim putem ostvari svoje neotuivo pravo na narodni i dræavnisuverenitet u uvjerenju da Êe se iseljenim Hrvatima, pa tako i HNV-u omoguÊiti slobodnipristup domovinskim procesima. Nakon znakovitih dostignuÊa u razdoblju VII. i VIII.Sabora i samo korak prije ostvarenja temeljnog cilja svojega postojanja i djelovanja,uspostave neovisne, suverene hrvatske dræave, Hrvatsko narodno vijeÊe uπlo je u razdobljekrize izazvane neodgovornim izjavama predsjednika Izvrπnog odbora Mate MeπtroviÊa,kojim je prekrπio ZakljuËke VIII. Sabora o neopredjeljenosti HNV-a u viπestranaËkimtravanjskim izborima u domovini i obeÊanoj potpori svim hrvatskim demokratskimstrankama, Ëak i Savezu komunista Hrvatske ∑ Stranci demokratskih promjena, akoodluËno poËne zastupati ideje demokratizacije i nacionalnih interesa hrvatskog naroda.Javno opredjeljenje dra MeπtroviÊa za Koaliciiju narodnog sporazuma i vrlo oπtra osudaHrvatske demokratske zajednice bila je u oËitoj protimbi sa stavom HNV-a, potvrenimjednoglasno na VIII. Saboru, objavljenim u Izjavi od 16. oæujka ∑ Izjavi, koju je potpisaoi sam dr. MeπtroviÊ kao predsjednik Izvrπnog odbora.Nesuglasice su se pokuπale razrijeπiti na izvanrednom saboru od 25. do 27. kolovoza1990. u Münchenu, s temeljnom temom zasjedanja: Djelovanje HNV-a u razdobljuobnovljene hrvatske dræavnosti. Sabor u Münchenu ogradio se od dra Mate MeπtroviÊai njegove potpore za Koaliciju narodnog sporazuma i njegove osude politiËkog djelovanjaHrvatske demokratske zajednice. Na Saboru u Münchenu potvreno je veÊ ranijeprihvaÊeno stajaliπte HNV-a: ne vezati se ni uz koju politiËku stranku i dati jednakupotporu svim hrvatskim politiËkim strankama koje se u izbornom procesu Hrvatskebore za pravo narodnog samoodreenja do odcjepljenja i izvornog suvereniteta hrvatskognaroda. Sabor je uputio Ëestitku predsjedniku Tumanu na povijesnoj pobjedi HDZ-a.U meuvremenu je stigao poziv predsjednika Tumana sabornicima u Münchenu dasvoje saborovanje nastave u Zagrebu, πto je jednoglasno prihvaÊeno. Sabor je nastaviorad u hotelu “Dubrovnik” i usvojio izjavu u kojoj su dali potporu demokratski izabranojvlasti pod predsjedniπtvom dr. Franje Tumana. Nakon Sabora u Zagrebu HNV je defacto prestalo postojati. U zakljuËku treba istaknuti da je kao izvanstranaËko politiËkotijelo Hrvatsko narodno vijeÊe zauzelo specifiËno mjesto u razvoju i djelovanju hrvatskeemigracije. Na temelju njegovih bitnih naËela po prvi put je uz sve poteπkoÊe i dilemeuspjeπno ostvareno politiËko jedinstvo u razliËitosti. Zbog toga je HNV predstavljaloopÊehrvatski parlament, koji je svojim demokratskim ustrojstvom omoguÊavao svimiseljenim Hrvatima, bez obzira na politiËko uvjerenje ili stranaËku pripadnost, da seaktivno ukljuËe u borbu za nacionalno osloboenje. S takvim znaËajkama HNV je bilodjelotvorno politiËko sredstvo za stvaralaËki rad πirih razmjera u emigrantskim uvjetima.


153


VijeÊe je imalo povijesnu ulogu u zbliæavanju hrvatskih politiËkih organizacija iusmjeravanju njihovih zajedniËkih snaga u radu na stvaranju slobodne hrvatske dræave.Na taj naËin VijeÊe je postalo najreprezentativnija politiËka organizacija iseljenih Hrvataposlije Drugoga svjetskog rata.Kada su se konaËno ideali hrvatske dræavne nezavisnosti poËeli ostvarivati 1989.formiranjem viπestranaËkog sustava i uspostavom neovisne Hrvatske 1990. godine HNVje dosljedno svojem politiËkom programu okonËalo svoje djelatnosti. To je predviao inalagao Ustav HNV-a, odnosno da se organizacija HNV-a raspuπta inauguracijomHrvatskog sabora u Zagrebu koji je jedini pravi predstavnik interesa i prava svih Hrvata.

Summary

CROATIAN NATIONAL COUNCIL

The Croatian National Council was founded in Toronto in 1974. The development ofpolitical circumstances in Croatia, waking up of national awareness of a part of theCroatian communists that led to the Croatian Spring and the tragic events due to thedecisions made in Karaorevo in 1971, showed once more the need for a united emi-gration to take an active part in the fight for the restoration of Croatian statehood. Thearrival of ever larger numbers of Croats to Western Europe for temporary jobs turned tobe a challenge for the political emigration to make that segment of the Croatian popula-tion, forced to work abroad temporarily, become nationally aware and include them inthe common fight. Through publications abroad, written and personal contacts, all thiscontributed to develop a fruitful exchange of opinion, suggestions and discussions overthe need to unify the state-forming efforts into a central body, and about its structureand its tasks. The Croatian Parliament in Chicago was held on November 23-25, 1973,under the auspices of the United American Croats and the United Croatian Fund. Fol-lowing the spirit of this Parliament, and taking into account that the continental coun-cils had already been founded all over the world, the representatives of the ContinentalCouncils of South America and North America, convinced in complete maturing of theidea about establishing of a central Croatian representation, announced officially thatthe session for founding of the Parliament would be held in Toronto, Canada, on 1-3February. With this, and the foundation of the Councils in all the continents, there wasno difficulty for a successful organization of a common political body anymore. TheCroatian National Council founding session in Toronto on 1-3 February, 1974, wasattended by representatives of all the political parties, with the exception of HSS (Croatian

154

Rural Party) and HOP (Croatian Liberating Movement), the representatives of the con-tinental councils, other Croatian associations and organizations, and a series of more orless outstanding public personalities, independent intellectuals active in various social,cultural, educational and sport institutions. Even more, some prominent people fromthe HSS, the most famous of them being Dr. Dinko ©uljak and Dr. Stanko Vujica, at-tended the meeting privately. The basic document of the Croatian National Councilapproved during the session in Toronto was the Constitution. It also included the prin-ciples of the program, according to which the main task of the Croatian National Coun-cil, as a non-party Croatian body, was to actively support the Croatian people in allways and with all possible means in the fight for its demands and attempts to gain theirown free and independent Croatian state.The Council had a historic role in bringing together the Croatian political organiza-tions, and in guiding their common efforts towards the realization of the free Croatianstate. In this way, the Council became the most representative Croatian political organi-zation of emigrant Croats since WW II. When the ideals of independence eventuallybegan to take shape in 1989 with forming of a multi-party system and establishing ofindependent Croatia in 1990, consistent with its political program, the Croatian Na-tional Council ceased its activity. This had been foreseen and prescribed in the Consti-tution of the Croatian National Council, i.e. that the organization would cease to existwith the inauguration of the Croatian Parliament in Zagreb, the only true representativeof the interests and rights of all Croats.

Resúmen

EL CONSEJO NACIONAL CROATA

El Consejo Nacional Croata fue fundado en 1974 en Toronto. El desarrollo de lascircunstancias políticas en Croacia, la conciencia nacional de una parte de los comunistascroatas que llevó a la Primavera Croata y a los trágicos sucesos derivados de la decisiónen Karaorev en 1971, demostraron una vez más la necesidad de que la emigraciónunida participe activamente en la lucha por la renovación del estado croata. El arribo deun número cada vez mayor de croatas por trabajo temporario en Europa occidental seconvirtió en un desafío a la emigración política para que ese segmento del pueblo croatatome conciencia nacional y se incluya en la lucha común.Todo ésto contribuyó a que por medio de las publicaciones en el exterior, los contactos


155


escritos y personales, se desarrolle un fructífero intercambio de opiniones, sugerenciasy discusiones sobre la necesidad de unificar a las fuerzas que apoyaban el estado croataen un cuerpo central y sobre su estructura y tareas. Entre el 23 y el 25 de noviembre de1973 se llevó a cabo el Parlamento Croata en Chicago bajo la organización conjunta delos Croatas Unidos de América y los Fondos Croatas Unidos. Conforme al espíritu delmencionado Parlamento y tomando en cuenta que ya se habían fundado los consejoscontinentales en todo el mundo, los representantes de los Consejos Continentales deAmérica del Sur y América del Norte, convencidos de la madurez de la idea de crear unCentro de Representantes Croatas, anunciaron oficialmente que la fundación del mismose llevaría a cabo entre el 1 y el 3 de febrero en Toronto, Canadá. Con este hecho y conla fundación de los Consejos en todos los continentes ya no había dificultad alguna parala exitosa creación de un cuerpo político común. En la sesión fundadora del ConsejoNacional Croata del 1 al 3 de febrero en Toronto estuvieron presentes los representantesde todos los partidos políticos y asociaciones a excepción del HSS (Partido campesinocroata) y del HOP (Movimiento de liberación croata), los representantes de los consejoscontinentales, de otras asociaciones y organizaciones croatas y una serie de personaspúblicas destacadas en mayor o menor grado, intelectuales independientes activos endiversas instituciones sociales, culturales, educativas y deportivas. Más aún, en formaprivada fueron algunas destacadas personas del HSS, entre ellos el dr. Dinko ©uljak y eldr. Stanko Vujica. El documento básico del Consejo Nacional Croata que se aprobódurante la sesión en Toronto fue la Constitución. En la misma se incluyeron también losprincipios del programa por el cual el objetivo y la tarea principal del Consejo NacionalCroata como cuerpo no-partidario croata, era apoyar activamente al pueblo croata contodos los medios y de todas las formas posibles en la lucha por sus demandas e intentospara lograr el estado croata libre e independiente.El Consejo tuvo un papel histórico en el acercamiento de las organizaciones políticascroatas y en dirigir su labor hacia la creación del estado croata libre. De este modo elConsejo se convirtió en la organización política de los emigrantes croatas másrepresentativa desde la Segunda Guerra Mundial. Cuando los ideales de la independenciadel estado croata finalmente comenzaron a realizarse en 1989 con un sistemamultipartidario y con la declaración de la independencia de Croacia en 1990, el ConsejoNacional Croata, consecuente con su programa político, finalizó sus actividades. Estoestaba previsto y así prescripto en la Constitución del Consejo Nacional Croata, o sea,que la organización dejaría de existir con la inauguración del Parlamento Croata enZagreb, que es el único representante verdadero de los intereses y derechos de todos loscroatas.

156

157

Branko Hanæ

VRHUNSKI BIBLIOGRAFSKI ISKAZ

©esteroËlani tim struËnjaka Leksikografskoga zavoda za godinu i pol iπËitaoje toËno 33 000 stranica Hrvatske revije, pa je iz toga ËitaËkog maratonasastavljena bibliografija od pet cjelina, na 1 120 stranica, iz kojih se moæesastaviti vjerna slika sadræaja svakoga broja, te se ova bibliografija bez ikakvedvojbe ugrauje u ukupnost hrvatske kulturne i znanstvene baπtine

Potkraj 2003. godine Leksikografski zavod “Miroslav Krleæa” i Matica hrvatska objavilisu Bibliografiju Hrvatske revije 1951-2000. Pojava toga izvanredno vrijednog i znaËajnogbibliografskog ostvarenja ostala je u domaÊoj javnosti gotovo nezapaæena. U najmanjuje ruku zaËudno πto je objavljivanje te i takve bibliografije prominentnih izdavaËkihkuÊa ostalo bez publiciteta. Iako je neposredno nakon njezina izlaska iz tiska u Maticihrvatskoj prireena konferencija za novinare, u javnim medijima nije spomenuto objav-ljivanje Biografije. Moæe se, dakako, nagaati da je to bilo, a moæda i nije bilo, sluËajnoili da je to posljedica pomanjkanja interesa za ovakvu vrstu publikacija. O tome danas,gotovo godinu dana nakon njezina objavljivanja, nema mnogo smisla spekulirati. Valjaspomenuti da je jedino Hrvatsko slovo (u broju 464, od 12. oæujka 2004., str. 24)informativnim osvrtom iz pera potpisnika ovog teksta popratilo njezinu pojavu kaoprvorazredan kulturni dogaaj. Kako je, meutim, zbog gotovo posvemaπnjeg izostankapubliciteta u javnim medijima u povodu objavljivanja Bibliografije autorima i izdavaËimananijeta nepravda, dobro je da se objavljivanjem uvodnog teksta (Pedeset godina Hrvatskerevije 1951.-2000.) glavne urednice Bibliografije Hrvatske revije Nataπe BaπiÊ nastranicama Hrvatskog iseljeniËkog zbornika spomenuti propust ili nehaj koliko-tolikoispravlja. Jer, bolje je da se to uËini sada nego kasnije ili moæda ∑ nikada. U πirokomkontekstu kulturnih, politiËkih i povijesnih zbivanja urednica Bibliografije podrobnoobjaπnjava pojavu Hrvatske revije, njezinu ulogu i znaËenje meu iseljenim Hrvatima i,unatoË mnogostrukim zaprekama, njezine odjeke i refleksije u domovini te, konaËno,motive koji su skupinu leksikografa i bibliografa u Leksikografskom zavodu “MiroslavKrleæa”, pri uredniπtvu Thesaurusa, naveli na vrlo sloæen i teæak projekt na izradbi

158

bibliografskog priruËnika kakav je Bibliografija Hrvatske revije 1951-2000. Da bi semogla ocijeniti vaænost i znaËenje Bibliografije Hrvatske revije 1951-2000. treba bar snekoliko rijeËi istaknuti vaænost samoga Ëasopisa, njegove uloge u dijaspori i zbog Ëegaje taj Ëasopis svrstan u sam vrh dijasporske periodike. Dovoljno je da se u tom smislunavede nekoliko ocjena i sudova istaknutih intelektualaca u iseljeniπtvu kao i onih izpera domaÊih autora koji su se bavili ili se bave prouËavanjem paralelne hrvatske kultureu iseljenoj Hrvatskoj. Tako npr. Jure PrpiÊ ocijenjuje Hrvatsku reviju kao “najboljupoblikaciju cjelokupnog hrvatskoga iseljeniπtva”, a Vinko GrubiπiÊ je vidi kao srediπnjihrvatski knjiæevni Ëasopis “koji je stekao najviπu ocjenu jednog od najbolje ureivanihi najsadræajnijih hrvatskih knjiæevno-kulturnih glasila”. I ©.©. ∆oriÊ ocjenjuje Hrvatskureviju kao “najvaænije hrvatsko iseljeniËko knjiæevno-kulturno glasilo” u kojem su sedesetljeÊima okupljala “najvrsnija pera hrvatskog egzila”. A 1990. godine, kad se uHrvatsko-argentinskom kulturnom klubu u Buenos Airesu slavila 40. obljetnicaneprekidnog izlaæenja Hrvatske revije, Milan BlaæekoviÊ je, govoreÊi o znaËenju Hrvatskerevije u proπlosti i novonastalim prilikama, oznaËio taj Ëasopis kao “most izmeuemigracije i domovine”. Z. SanËeviÊ, piπuÊi o utjecaju V. NikoliÊa i Hrvatske revije namlade emigrantske naraπtaje, navodi da je Hrvatska revija koju je na demokratskimosnovama uspjeπno ureivao NikoliÊ ∑ demokratski lider hrvatske dijaspore (sliËno ganaziva i Stanko LasiÊ) ∑ izvrπila tri bitne funkcije: povratak fonetskom pravopisu,opÊehrvatsko usmjerenje i izgradnja mosta izmeu domovine i njezine emigracije sjaËanjem osjeÊaja za realnost promjena u domovini. A Vinko BreπiÊ navodi da: “Uzkalendare, spomen-knjige i dvadesetak, uglavnom kratkotrajnih listova, koji su izlaziliu Europi, SAD, Kanadi i Juænoj Americi, Hrvatska revija bila je srediπnji hrvatski kulturniËasopis”. SliËno miπljenje dijeli i I. Smoljan, istiËuÊi kako je NikoliÊ uspio osigurati“trajnu suradnju starih i novih autora, tj. starih i mladih, i na taj naËin stvorio ‘korabljicu’koja je postala neizbjeæno i blisko πtivo Ëitateljima, iseljenim Hrvatima πirom svijeta...pa i jednog dijela domovine, u kojoj nije bila poæeljna vlastodrπcima”, dodajuÊi: “SvakaËast Vinku NikoliÊu, on je Ëvrsto oslonjen na hrvatsku tradiciju, okupljao i okupio 90%intelektualno pismene hrvatske emigracije, dajuÊi im pravo da objavljuju svoje prilogena vlastitu odgovornost, poπtujuÊi svaËije miπljenje ako je izraæajno i dobro napisano”.Jednom rijeËi, NikoliÊeva Hrvatska revija bila je, dakle, stoæerna publikacija u hrvatskomiseljeniπtvu u kojoj se u πirokoj lepezi reflektirao cjelokupni knjiæevni, kulturni i politiËkiæivot Hrvata u iseljeniπtvu, ali i s redovitim kritiËkim osvrtima na sva znaËajnija zbivanjau domovini.Ocjene u samim superlativima mogle bi se navoditi u nedogled, ali i ovih nekolikocitiranih jasno govore o poziciji Hrvatske revije u iseljeniπtvu, njezinoj mesijanskojulozi meu iseljenim Hrvatima i njezinu mjestu u hrvatskoj kulturnoj baπtini opÊenito.Nije dakle nikakvo Ëudo, da 1990., dok se Hrvatska revija tiskala joπ u ©panjolskoj,Pavao Tijan, bliski suradnik Mate UjeviÊa u postavljanju temelja nacionalne bibliografijeu Hrvatskom izdavaËkom bibliografskom zavodu, imajuÊi na umu znaËenje i ulogu

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Branko Hanæ: Vrhunski bibliografski iskaz

159

Hrvatske revije, piπe: “Hrvatska revija traæi ultimativno, upravo vapije, da se na koncunjezine jubilarne godine, nakon izlaska sveska broj 160, priredi i izda posebna knjigasamo o kazalima i indeksima. Ta kazala ne bi smjela biti samo mehaniËki zbir veÊobjavljenih sadræaja za svako godiπte, nego bi trebalo sastaviti sasvim nove popise,dakle alfabetski popis svih imena, koja se spominju u bilo kojem sastavku, zatim popissvih autora suradnika s naslovima njihovih priloga. U taj popis trebali bi uÊi i svi razrije-πeni pseudonimi i sigle, dakako uz prethodni pristanak zainteresiranih strana. I na koncuanalitiËki indeks, s glavnim materijalima ili predmetima, koji se obrauju u pojedinimtekstovima. Ovaj zadnji indeks bio bi najteæi, ali i najkorisniji” (Hrvatska revija, 40/1990, sv. 3, str. 480).

Branko Hanæ: Vrhunski bibliografski iskaz

Bibliografija Hrvatske revije 1951.∑2000. Hrvatska revija, godiπte L, svezak 4 ∑ ur. NataπaBaπiÊ (glavna urednica), Tatjana DobriËeviÊ, Jasna IvanËiÊ, Irina StarËeviÊ-StanËiÊ, Ivana©iprak, Ankica ©unjiÊ, Leksikografski zavod “Miroslav Krleæa” & Matica hrvatska, Zagreb,

2003.

I evo, Tijanova se æelja ispunila, i to doslovce: pred nama je omaπni svezak naslovljenBibliografija Hrvatske revije 1951-2000. koja je izraena u Uredniπtvu ThesaurusaLeksikografskog zavoda “Miroslav Krleæa”, pod dirigentskom palicom vrijedne i agilneglavne urednice Nataπe BaπiÊ. Red je da se spomenu i imena Ëlanova uredniπtva, jer suobavili velik posao. To su: Tatjana DobriËeviÊ, Jana IvanËiÊ, Irina StarËeviÊ-StanËiÊ,

160

Ivana ©iprak i Ankica ©uπnjiÊ. Valja spomenuti da je Bibliografija Hrvaske revije izraenau raËunalnom projektu LTeko Velimira Cvitaπa uz pomoÊ i suradnju Marije Cvitaπ.Bibliografija je zajedniËki pothvat Matice hrvatske i Leksikografskog zavoda “MiroslavKrleæa”, kojim najavljuju ∑ kako kaæe glavna urednica ∑ “novu povijest Hrvatske revije:njezinu znanstvenu recepciju u matiËnoj domovini.”Bibliografijom Hrvatske revije znatno je obogaÊena bibliografska literatura o iseljeniËkimperiodiËkim publikacijama. Spomenut Êu samo ukratko da u tu skupinu priruËnika spadaIndice general de Studia Croatica 1960-1992. πto ga je izradio Milan BlaæekoviÊ, zatimpriruËnik Slavka GraniÊa Journal of Croatian studies: annotated index: volumes 1-30(1960-1989). GraniÊ je priredio i Annotated Index of the BC Review, 1974-1980. U tuskupinu treba ubrojiti i Bibliografiju Ante Birina Bibliografija Republike Hrvatske upovodu pedesetgodiπnjice njezina izlaæenja, koje se prvi broj pojavio 1951. u BuenosAiresu, iste godine kad i prvi broj Hrvatske revije. Ovima bi trebalo dodati joπ nekepopise u monografijskom obliku koji su izraeni veÊ prije, kao npr. popise Jure PrpiÊa,pa zatim Jere Jareba (u rukopisu) te napomenuti da ima i takvih koji nisu objavljeni usamostalnom obliku (npr. Pregled hrvatskog tiska objavljenog u Argentini od 1946. do1990. Marka SinovËiÊa). Ovom prigodom posebno istiËem Bio-bibliografski leksikonsuradnika Hrvatske revije 1951-1990. πto ga je izradio Milan BlaæekoviÊ, a izdale su ga©kolske novine i Pergamena 1996. u Zagrebu, i to zbog toga πto se taj Leksikon i iziπlaBibliografija Hrvatske revije 1951-2000. meusobno dopunjuju otvarajuÊi najπiremoguÊnosti svestranog pristupa bogatoj grai akumuliranoj u Hrvatskoj reviji tijekomnjezina Ëetrdesetgodiπnjeg izlaæenja izvan domovine.Na 1 144 stranice Bibliografije Hrvatske revije rasporeeni su ovi sadræaji: Proslov,Nataπa BaπiÊ: Pedeset godina Hrvatske revije 1951-2000; Naputci Ëitateljima, Akronimi,kratice, znakovi. Slijedi sama Bibliografija koja je opet podijeljena u nekoliko zasebnihcjelina: Kronoloπka tablica Ëasopisa; Pregled Ëlanaka, knjiæevnih i likovnih priloga:Razrijeπeni pseudonimi i πifre: Nerazrijeπena autorstva, pseudonimi i πifre: Autorskokazalo; Predmetna kazala: I. Osobno predmetno kazalo; II. Pojmovno predmetno kazalo;III. Kazalo knjiga; IV. Knjiænica Hrvatske revije (kronoloπki ispisi). VeÊ se iz overaπËlambe sadræaja Bibliografije moæe dobiti jasan dojam o pristupu obradi graeobjavljene na stranicama Revije u naznaËenom razdoblju kao struËnom bibliografskompothvatu najviπe razine, u najboljoj tradiciji bibliografske djelatnosti Leksikografskogzavoda “Miroslav Krleæa”. Suviπe bi prostora trebalo kad bi se svaki od navedenih dijelovaBibliografije htjelo popratiti samo s nekoliko rijeËi pa Êu se zato tek ukratko osvrnutisamo na najvaænije.U Proslovu se istiËe da je Bibliografija naËinjena zato “da bude znanstvenim vrelomprouËavanja hrvatske iseljeniËke kulturne i politiËke povijesti”. O potrebi izrade takvebibliografije pisalo se na stranicama Hrvatske revije. I sam je NikoliÊ, uviajuÊi tupotrebu, nastojao popuniti taj nedostatak godiπnjim pregledima grae i popisimasuradnika Revije u protekloj godini, ali to, dakako, nije moglo nadomjestiti pravu


161

bibliografiju, poglavito stoga πto ti njegovi pregledi nisu sadræavali predmetna kazala.Prvi ozbiljniji pokuπaj usustavljivanja Revijine grae bio je onaj Milana BlaæekoviÊa,tj. njegov Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije iz 1996., ali ni taj Leksikonne omoguÊava predmetni pristup grai u Hrvatskoj reviji. U eseju Pedeset godinaHrvatske revije 1951-2000. glavna urednica Nataπa BaπiÊ ocrtava u kakvim je uvjetimai zbog Ëega je nastala Hrvatska revija, navodeÊi NikoliÊeve rijeËi da je Revija preuzelana sebe dio hrvatske nacionalne borbe, posebno one na kulturnom polju, dopunjujuÊi jepolitiËkim i gospodarskim temama veÊ od prvih brojeva. U uredniËkom pozivu nasuradnju NikoliÊ je istaknuo da Revija neÊe sluæiti nikome nego samo iskljuËivo Hrvatskoji njezinoj borbi za dræavnu samostalnost, otvarajuÊi njezine stranice pripadnicima raznihpolitiËkih opredjeljenja Ëime je ona doista bila demokratsko glasilo. Urednica istiËe daje NikoliÊ u Hrvatskoj reviji otvorio prostor za kritiËko preispitivanje ustaπkog reæima injegovih glavnih sudionika, ali isto tako i jugoslavenskog komunistiËkog reæima u svimnjegovim oblicima, preteÊi tako politiËka zbivanja u Jugoslaviji do njezina konaËnograsapa. U tom se kontekstu razmatra Deklaracija o nazivu i poloæaju hrvatskog knjiæevnogjezika, pojava i slom Hrvatskog proljeÊa i dr. Revija je posebno prepoznatljiva po esejimai Ëlancima ∑ knjiæevnim, politiËkim i povijesnim ∑ te brojnim knjiæevnim prilozima.Vrijedne su i posmrtne biljeπke: Smrti u tuini i Smrti u domovini. AnalizirajuÊi takosadræaje Hrvatske revije Nataπa BaπiÊ dolazi do istih zakljuËaka koje sam istaknuo napoËetku ovoga Ëlanka, navodeÊi miπljenja istaknutih pojedinaca, tj. da je Hrvatska revijau sadræajnom smislu bila stoæerni Ëasopis u hrvatskom iseljeniπtvu.Pregled Ëlanaka, knjiæevnih i likovnih priloga obuhvaÊa 563 stranice, gotovo polovicuknjige. Pregled sadræi sadræaje pojedinih brojeva Revije u kronoloπkom nizu.No posebno su zanimljiva a i posebno vrijedna predmetna kazala (Osobno predmetnokazalo, Pojmovno predmetno kazalo i Kazalo knjiga) tj. “analitiËki indeks” ∑ kako takazala podvodi pod zajedniËki nazivnik Pavao Tijan, opravdano smatrajuÊi da je njihovaizradba najteæa, ali da su oni i najkorisniji. Prema rijeËima glavne urednice ta su kazalanastala “funkcionalnim izluËivanjem podataka iz Ëlanaka na temelju proËitane sveukupnegrae, a da je kriterij funkcionalnog izluËivanja odreen naËelom opÊe poznatosti ilinepoznatosti pojedinog podatka.” Od sada Êe, zahvaljujuÊi predmetnim kazalimaBibliografije Hrvatske revije, otpasti potreba mukotrpnog traganja za tekstovima uHrvatskoj reviji u kojima se govori o nekoj osobi, dogaaju ili znaËajnijem pojmu jer Êeput do tih tekstova - oznaËenih tekuÊim brojevima u Pregledu Ëlanaka, knjiæevnih ilikovnih priloga - biti oznaËen istim brojevima pod imenom osobe, nazivom dogaajaili popisa u predmetnim kazalima. Time je Ëitateljima i korisnicima Hrvatske revije danu ruke pouzdan kljuË za pretraæivanje grae objavljene na njezinim stranicama s razliËitihmotriπta usustavljenih u iscrpnim kazalima izraenih u duhu najbolje tradicijeLeksikografskog zavoda koje je temelje postavio Mate UjeviÊ.O iscrpnosti i pouzdanosti predmetnih kazala joπ je prerano govoriti ∑ u tom Êe pogleduvjerojatno biti nekih propusta kojih Êe, duboko sam uvjeren, biti vrlo malo, i ni u kojem


162

sluËaju neÊe umanjiti ukupnu vrijednost Bibliografije Hrvatske revije kao πto ni nekipropusti i pogreπke u BlaæekoviÊevu Bio-bibliografskom leksikonu suradnika Hrvatskerevije - na koje upozorava Zdravko SanËeviÊ ∑ ne umanjuju vrijednost toga priruËnika.Sadræajna analiza tekstova u 160 svezaka na oko 28 000 stranica Hrvatske revije bio jemukotrpan i teæak posao pa ne bi bilo nikakvo Ëudo ako se potkrao kakav propust.Vrijednost Bibliografije tek Êe se potvrdi njezinom uporabom, ali se veÊ sada moæe reÊida je njezina pojava prvorazredni kulturni dogaaj.

Summary

EXCELLENT BIBLIOGRAPHICEXPRESSION

In one and a half years, a six-people team from the Miroslav Krleæa LexicographicInstitute in Zagreb have read exactly 33,000 pages of the most influential publication inthe 20th century, the Croatian Review. From this reading marathon they prepared a bib-liography in five units, 1,120 pages, from which a true picture of the contents of eachpublication can be made. Thus, this Bibliography will doubtlessly be included in theCroatian cultural and scientific heritage. The excellent bibliographic expression of theeditor, Nataπa BaπiÊ, and her team can doubtlessly serve for any future scientific workon the national history, and for correcting those parts of the Croatian history that havebeen written incorrectly under the influence of unscientific criteria, at least in whatconcerns the enemy emigration (as it was declared by the Croatian communist leaderJakov BlaæeviÊ in the 1960s).


163


Resúmen

EXPRESIÓN BIBLIOGRÁFICA CUMBRE

El equipo de seis expertos del Instituto Lexicográfico Miroslav Krleæa de Zagreb, en unaño y medio leyó exactamente 33.000 páginas de la revista más influyente del sigloXX, la Revista Croata. De este maratón de lectura se compuso una bibliografía de cincounidades, en 1.120 páginas, de las que se puede construir un cuadro sinóptico delcontenido de cada número y esta Bibliografía se incluye sin duda alguna en la herenciacultural y científica croata. La excelente expresión bibliográfica de la editora NataπaBaπiÊ y su equipo puede servir sin duda alguna para toda futura elaboración científicade la historiografía nacional, y para corregir aquellas partes de la historia croata quebajo la influencia de criterios no-científicos escribieron nuestra historia, al menos en loque respecta a la emigración enemiga (como la declaró el líder comunista croata JakovBlaæeviÊ en los años 60 del siglo XX).

164

165

Nataπa BaπiÊ

PRVORAZREDNA DOKUMENTARNAVRIJEDNOST

Hrvatska retrospektivna bibliografija periodiËkih publikacija Leksiko-grafskoga zavoda Miroslav Krleæa zavrπila je obradu Hrvatske revije (1951.-2000.) koja je u tom Ëasopisu potvrdila prvorazredno πtivo dokumentarnevrijednosti i pregledno ga pribliæila Ëitateljstvu • Uloga je hrvatskogaiseljeniπtva u procesu hrvatske slobode da na najprikladniji naËin pomaæedomovinu i njezinu borbu, u prvom redu uvjeravanjem slobodnoga svijeta dahrvatski narod ima sve preduvjete, i povijesno-pravne i nacionalno-moralne,i kulturne, i gospodarsko-tehnoloπke, da svoju domovinu organizira usamostalnu dræavu, kao demokratsku zajednicu slobodnih ljudi ∑ gorljivo jeu egzilu isticao njezin urednik, pjesnik Vinko NikoliÊ

Iz ratne kataklizme 1941.-45. Hrvatska je iziπla viπestruko poraæena: izgubila je dræavnusamostalnost, bioloπki potencijal i intelektualnu elitu koja se pod terorom kara-oreviÊevske Jugoslavije bila priklonila nacionalnomu programu i samostalnoj hrvatskojdræavi. Druga polovica njezina razjedinjenoga nacionalnoga biÊa, koja je podupiralapartizanski pokret, komunistiËku ideologiju i jugoslavensku dræavnu opciju, nijeuspijevala u obnovljenoj Jugoslaviji ukloniti s hrvatstva biljeg ustaπtva, iako je hrvatskiprinos partizanskomu pokretu u usporedbi s drugim jugoslavenskim federalnimjedinicama bio najveÊi. Uπutkani intelektualci i jugoslavenski orijentirani politiËari nisureagirali na masovne poratne progone i pogubljenja hrvatskih civila i sveÊenika.Bleiburπki pokolj te poratno, od beogradskoga reæima poticano, gospodarsko i politiËkoiseljavanje doveli su hrvatski narod na rub opstanka. Pod viπedesetljetnom jugosla-venskom reæimskom promidæbom svako se nacionalno identificiranje u hrvatskom smisluoznaËivalo ustaπtvom, a nakon sloma Hrvatskoga proljeÊa 1971. bilo je poprimilo takverazmjere da su Hrvati proglaπavani genetskim ubojicama. Na djelu je bila promiπljena iiz srediπta jugoslavenske dræavne moÊi provoena politiËka pacifikacija i gospodarskaeksploatacija Hrvatske (8% hrvatskoga nacionalnoga dohotka odlijevalo se u druge

166

jugoslavenske republike, ne raËunajuÊi hrvatska davanja za vojsku, diplomaciju, saveznuupravu i dr.) s postupnim oduzimanjem njezinih Ustavom zajamËenih dræavnosnih biljega,πto je na kraju imalo uroditi potpunim hrvatskim obezliËenjem u jugoslavenskoj zajedniciu kojoj je kljuËne poslove ∑ vojska, financije, vanjski i unutarnji poslovi ∑ vodila srbijanskapolitiËka elita.

PoËeci borbe za hrvatsku istinu u iseljeniπtvu

U sloæenim meunarodnim poratnim politiËkim prilikama nije bilo lako povesti borbuza hrvatsku istinu. Zapad je imao svoje interese i svoju politiËku logiku, a vijesti oteroru i zloËinstvima u zemljama iza æeljeznoga zastora teπko su se probijale u slobodnisvijet zbog sustava pomno razraene politiËke promidæbe koji je iz njih dolazio.Sovjetsko-jugoslavenski razlaz nakon Rezolucije Informbiroa 1948. bio je dobrimparavanom za nove progone i posvemaπnju staljinizaciju zemlje. Dok je Zapad podupiraoBrozov reæim kao onaj koji se toboæe suprotstavlja sovjetskomu imperijalizmu, ujugoslavenskim je logorima po istovjetnom gulaπkom obrascu bilo zatvoreno i pogubljenona tisuÊe neduænih ljudi. Prema podatcima organizacije Amnesty International uJugoslaviji je bilo viπe zatvorenika po glavi stanovnika nego u Sovjetskom Savezu (HR,1999., str. 495). PojedinaËni i rijetki prosvjedi hrvatskih intelektualaca na Zapadu bilisu onemoguÊivani uopÊenim diskvalifikacijama srbijanskoga lobija u meunarodniminstitucijama o hrvatskom kvislinπtvu u Drugom svjetskom ratu. K tomu, hrvatskiintelektualci u iseljeniπtvu bili su rasuti od Ognjene Zemlje do Alaske, od »ilea doNovoga Zelanda, politiËki nejedinstveni i slabo organizirani.

Skupina prognanih intelektualaca u Argentini ∑ odluËila pokrenuti hrvatskih Ëasopis

UnatoË nepovoljnim okolnostima za pokretanje hrvatskoga Ëasopisa u poratno doba,skupina hrvatskih intelektualaca u Argentini, kojoj je uspjelo izbjeÊi bleiburπki pokolj,ozbiljno je razmiπljala o tom pothvatu. Meu njima se, po argumentima koje je navodiokao razlog za pokretanje nezavisnoga hrvatskoga glasila, isticao pjesnik i publicist VinkoNikoliÊ: “Imperativ tragiËnog vremena od nas, preæivjelih Hrvata, traæi da podignemoglas u obranu Ëasti i prava pogaæene Hrvatske, o kojoj se onih muËnih godina moglaËuti i Ëitati samo rijeË ocrnjivanja i laæi”. On je joπ 28. oæujka 1948. u novinama Hrvatska,koje je bio pokrenuo s Franjom NevistiÊem u Buenos Airesu 1947. i iz kojih se ubrzopovukao, pisao o potrebi izdavanja knjiæevno-kulturnoga Ëasopisa iz kojega bi se svijetumogla reÊi hrvatska istina. Kada je pak nakon pet objavljenih brojeva 1949. propao imjeseËnik za kulturna pitanja Sloboda Ive Bogdana, u NikoliÊu 1950. sazrijeva konaËnaodluka o Ëasopisu koji bi svojim profilom imao biti slobodarsko glasilo i nastavljaËutrnule MatiËine Hrvatske revije.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Nataπa BaπiÊ: Prvorazredna dokumentarna...

167

Putokaz i uzor za duhovno jedinstvo hrvatske emigracije

Prvi se broj iseljeniËke Hrvatske revije pojavio 9. oæujka 1951. u Buenos Airesu. Kaoglavni urednici zajedniËki su ga potpisali Vinko NikoliÊ i Antun BonifaËiÊ. U uvodnomslovu, sroËenu na πpanjolskom jeziku, NikoliÊ je napisao: “Hrvatska revija preuzima nasebe dio hrvatske nacionalne borbe, posebno one na kulturnom polju. To radi s namjeromda okupi oko sebe sva hrvatska pera, pa da tako ispuni, bar djelomice, prazninu koja jenastala u vjekovnoj hrvatskoj kulturi. Æelimo da ova naπa ustanova sluæi u svojimnastojanjima kao putokaz i uzor za duhovno jedinstvo hrvatske emigracije u svijetu, dabi se ona mogla boriti, jedinstvena sa svojim potlaËenim narodom, za zajedniËke i vjeËneideale svoje Domovine.” U uredniËkom pozivu na suradnju istaknuo je: “Ne Êemo sluæitinikomu, nego samo i iskljuËivo Hrvatskoj i njezinoj borbi za dræavnu samostalnost.”Profil kulturno-knjiæevnoga Ëasopisa bio je dopunjen politiËkom i gospodarskomsastavnicom veÊ od prvih brojeva. Bila je dakle rijeË o Ëasopisu zamiπljenu s vrlo πirokiminteresnim poljem, koje je sam NikoliÊ najbolje definirao kada je u povodu 25. obljetnicenapisao: “Hrvatska je revija zamiπljena kao opÊehrvatska platforma slobodnih ljudi,Hrvata nevezanih nikakvim stegama i obvezama ∑ osim onih prema Hrvatskoj i vrhovniminteresima naroda” (HR, 1975, str. 12). Prigovore zbog ispunjavanja velikoga dijelakulturno-knjiæevnoga Ëasopisa politiËkim temama otklonio je pojaπnjenjem pojmapolitike kao oblika sveopÊe i sveobuhvatne ljudske djelatnosti, imanentnoga samojkulturi: “Politika je sastavni dio kulture jednog naroda. (...) PolitiËka kultura, kako naspovijest uËi na bezbroj primjera, znaËila je za neke narode viπe negoli snaga njihoviharmija, a kod nas se, naprotiv, desilo, da je pomanjkanje takve kulture ∑ pa zbog toga iodsutnost svake pravilne politiËke orijentacije ∑ prouzrokovalo propast toliko sjajnih iblistavih hrvatskih vojski” (HR, 1955., str. 342).

Nataπa BaπiÊ: Prvorazredna dokumentarna vrijednost

Urednik Hrvatske revije Vinko NikoliÊ sa suprugom ©teficom, u nazoËnosti brojnih uglednikaiz hrvatskog javnog æivota meu kojima izdvajamo knjiæevnika i dugogodiπnjeg predsjednika

Matice hrvatske Vladu Gotovca

168

NikoliÊeva Hrvatska revija kritiËki je propitivala ustaπki reæim i njegove glavne aktere

Izlazak Revije ocijenjen je u hrvatskom i juænoslavenskom iseljeniËkom tisku prvo-razrednim kulturnim dogaajem (HR, 1953, str. 499-501). Isticana je glavnouredniËkamisao o demokratskoj otvorenosti i jedinstvenosti iseljeniπtva, koju nije bilo lako postiÊijer je u iseljeniËkim redovima bilo disparatnih glasova. Posebno je bila jaka protustrujaljudi iz PaveliÊeva kruga, koji su nastavili politiËki djelovati i razmiπljati kao da nameunarodnoj politiËkoj sceni nisu uspostavljeni posve drugi odnosi i kao da njihovapolitika nije doæivjela povijesni slom. Stoga je NikoliÊ otvorio stranice Hrvatske revijekritiËkomu propitivanju ustaπkoga reæima i njegovih glavnih sudionika. Njegovo miπljenjeo glavnom akteru najstraπnije hrvatske nacionalne tragedije u 20. st. bilo je pogubno.Glavni je inventar, piπe NikoliÊ, PaveliÊeve baπtine katastrofa na Bleiburgu “gdje jepala Dræava, i gdje je izginuo cvijet hrvatskoga naroda” (HR, 1975, str. 7). Iz te Ëinjenicei iz toga poraza treba povuÊi konsekvencije. To je u prvom redu znaËilo prestanak bilokakva politiËkoga angaæmana i realno sagledavanje hrvatske zbilje preuzimanjemodgovornosti za politiku s tako pogubnim posljedicama. O PaveliÊevu diktatorskomreæimu i ustroju dræavne vlasti autentiËno je u Reviji 1959. svjedoËio jedan od PaveliÊevihnajbliæih suradnika, Eugen Dido Kvaternik. PaveliÊevu politiku oznaËuje izrazitoprotuhrvatskom i izdajniËkom, a njega primitivcem i intrigantom, koji je vrijeme trationa podmetanja i trivijalije ∑ stvaranje novoga pravopisa i novih vojniËkih oznaka. Bezvaljanih razloga potpisao je Rimske ugovore, kojima je “zapeËaÊena, bez suglasnostihrvatskog naroda, bez pitanja njegovih legitimno izabranih predstavnika, bez privole


Urednik Hrvatske revije u egzilu Vinko NikoliÊ s punim je povjerenjem, nakon uspostavljanjaneovisne Republike Hrvatske, uredniπtvo Ëasopisa povjerio pjesniku Borisu Maruni, koji se

takoer nakon desetljeÊa emigracije vratio u slobodnu domovinu i razvio suradnju s autorimaiz zemlje i svijeta

169

hrvatske vlade, sudbina 400 tisuÊa dalmatinskih i primorskih Hrvata i ærtvovana zlatnaprilika, da izgradimo naπ suverenitet, unutar njega naπu vojsku i da, vodeÊi samo hrvatskupolitiku, doËekamo konac tog ratnog vihora na strani pobjednika”(HR, 1953., 230).Kvaternik izrazito razlikuje PaveliÊevu reæimsku kliku od ideala ustaπtva, koje su Ëinilidesetci tisuÊa poznatih i nepoznatih boraca. Ti ljudi nisu ginuli za PaveliÊa, ni za njegovutotalitarnu vladavinu, veÊ za slobodu hrvatskoga naroda i dræave. Ustaπtvo je niklo izpravaπkih redova u Ëasu najveÊe velikosrpske najezde i odigralo je odluËujuÊu ulogu uobaranju ©estosijeËanjske diktature. Ono je u hrvatskom narodu stvorilo svijest da seupotrebom revolucionarnih borbenih sredstava u pravom trenutku moæe suzbiti i nadjaËativelikosrpstvo. Time je paraliziran kompleks inferiornosti, koji je bio nasuprot srpstvadominantan u politici uæega vodstva HSS za trajanja kraljevske Jugoslavije (HR, 1961.,str. 246). O sloæenosti pristupa, povijesnim mijenama i preobrazbama Ustaπkoga pokretapisao je Anelko BeliÊ. On o prvotnom ustaπtvu piπe kao eminentno demokratskompokretu koji se borio protiv srpskoga nacizma, kao πto su se Saveznici borili protivnjemaËkoga. No za NDH se razvilo i novo, paralelno, ustaπtvo, koje je “osjetilo, da se s


Hrvatska bibliografija periodiËkih publikacija donosi napokon obradu Hrvatske revije(1951.-2000.) koja je u tom Ëasopisu potvrdila prvorazredno πtivo dokumentarne vrijednostikoje Êe koristiti struËnjacima iz podruËja povijesti knjiæevnosti, sociologije, historiografije ...

170

ustaπtvom ne dolazi samo do slobode, nego i do vlasti, a kroz vlast do sile, nasilja ibezakonja”(HR, 1964., str. 327). Prema prosudbi Ive Korskoga, upravo to drugo ustaπtvonije odgovorilo na povijesni izazov adekvatnim sredstvima: srpskoj mrænji i zloËinstvimasuprotstavilo se hrvatskom mrænjom i zloËinstvima, πto je znaËilo propast u oËimavlastitih sunarodnjaka i Zapada, u kojem jaËa opÊa tendencija k ublaæivanju nacio-nalistiËkih sukoba (HR, 1959., str. 476-477). Ustaπki reæim nije pokazao ni sposobnostni volju da ostvari jedinstvo hrvatskoga naroda. Naprotiv, tvrdi Ivan BabiÊ, od samogapoËetka bila je vidljiva tendencija da sebi osigura monopol vlasti. Razbijena je HSS isve organizacije koje je ona pod diktaturom stvorila. Sramotno su razoruæane HrvatskaseljaËka zaπtita i Graanska zaπtita, oruæane formacije koje su imale izvanrednu uloguu kritiËnim danima rata i u prvim danima NDH i koje su po svojoj duhovnoj kohezijimogle bolje posluæiti u odræavanju reda i suzbijanju pobunjenika od improviziranihustaπkih postrojba. Razbijene su, ili pod nestruËnu partijsku kontrolu stavljene, sve ostalegospodarske, kulturne i ine organizacije. Progonjeni su ili osumnjiËeni svi pojedinci zakoje se znalo ili sumnjalo da se ne slaæu s reæimom. Eliminiranje hrvatskoga naroda kaopolitiËkoga subjekta PaveliÊ je proglaπavao urbi et orbi: “Ja ne vladam gumenimkuglicama nego olovnim” (HR, 1974., str. 379-380). Progonima i ubojstvima te u nebovapijuÊim monstruoznim zloËinima bili su izloæeni jednako pripadnici manjinskihskupina kao i Hrvati, komunisti i hrvatski rodoljubi, poput Vlade Singera, MilutinaJurËiÊa, Marka Sutona, Ivana RaiÊa, Marka Filipa Vujeve, Mladena LorkoviÊa, AnteVokiÊa, Milivoja Karamarka, narodnih zastupnika Farolfija i TomaπiÊa, pukovnika Mraka,Tome Medveda, KliπaniÊa, Matesa, LuliÊa, Obuljena, potpukovnika Mundorfera, Mayerai Reimana, samo stoga πto su htjeli “poduzeti neπto da spase svoj narod od sigurnepropasti” (Kvaternik, HR, 1962., str. 246). KategoriËan je i Jure PetriËeviÊ: ustaπtvo jeu svakom pogledu kompromitirano u hrvatskom narodu i pred svjetskom javnosti.Ustaπka ratna ideologija i ustaπki reæim teπko su optereÊenje hrvatske nacionalne borbe.Oni definitivno pripadaju proπlosti i nemaju nikakve politiËke perspektive u buduÊnosti.Stoga povezivanje ustaπtva u bilo kakvu obliku sa suvremenom hrvatskom borbom znaËipolitiËko samoubojstvo i dobrovoljno srljanje u ponor (HR, 1964, str. 526-527).

Hrvatska revija pridonijela rasvjetljavanju novije crnobijele svjetske i hrvatske povijesti

Doda li se tim prosudbama Revijinih suradnika, koji jasno razluËuju slobodarsko odPaveliÊeva reæimskoga ustaπtva, i Ëinjenica da je sam vrh KPJ polovicom 1930-ih poticaoustaπku revolucionarnu borbu za obaranje jugoslavenskoga kraljevskoga reæima istvaranje samostalne hrvatske dræave (Hrvatski put, Basel 1934, 1935), dobit Êe sedrugaËija slika ustaπtva od one kakva je interpretirana u sluæbenoj jugoslavenskojhistoriografiji toga doba. Hrvatska je revija prilozima na tu temu izrazito pomaknulacrno-bijelu interpretativnu razinu u smislu kromatizacije i boljega obuhvata svih Ëinjenicate ideoloπke rastereÊenosti u pristupu temama iz novije svjetske i hrvatske povijesti.


171

Tako je i Drugi svjetski rat interpretiran ne samo kao ideoloπki rat slobodarskoga svijetaprotiv nacistiËko-faπistiËkih sila nego i kao nedopustivo trgovanje narodima i pokra-jinama, napose nakon savezniπtva Zapada sa Sovjetskim Savezom 1939. i Jaltskekonferencije. Stoga Velimir RadniÊ tvrdi da se u vrijeme “kad ministar predsjedniknajjaËe velevlasti zapadnog svijeta otvoreno u parlamentu izjavljuje da Êe se za spassvoje zemlje udruæiti i s avlom, ne moæe ni jednoj grupi Hrvata moralno predbacitiiskoriπÊenje ratne situacije za kidanje s Bizantom i uspostavu svoje slobode”(HR, 1963.,str. 77). Otvaranjem Revije kritiËkim raπËlambama endehazijskoga razdoblja hrvatskepovijesti navukao je NikoliÊ na sebe odij neistomiπljenika, najvjerojatnije udaljio iBonifaËiÊa, ali je osigurao Reviji povijesnu vjerodostojnost i πiri Ëitateljski krug meuHrvatima te stalno mjesto u uglednim svjetskim knjiænicama kao Ëasopisu demokratskihobzorja. Takvom ureivaËkom koncepcijom pokazao je zrelost Ëovjeka koji je samo-kritiËan, koji zna razluËiti stranaËke iskljuËivosti od nacionalnih interesa i koji preuzimaodgovornost za gradnju nove politiËke opcije Hrvata izvan domovine.

U Hrvatskoj reviji otvoren prostor za kritiËko propitivanje jugoslavenskogakomunistiËkoga reæima

NikoliÊ je istodobno otvorio u Hrvatskoj reviji prostor za kritiËko propitivanje jugoslavenskogakomunistiËkoga reæima. U tom tematskom bloku objavljeno je niz priloga koji su pruæiliËitateljskoj publici na Zapadu, a i onim rijetkima u domovini, koji su Reviju Ëitali potajice,πtivo prvorazredne dokumentarne vrijednosti. Njegovo znaËenje uveÊava i Ëinjenica πto jeRevija izvjeπÊivala o aktualnim zbivanjima, bez vremenskoga odmaka, pa su komentarinjezinih suradnika bili meu rijetkim kritiËkim glasovima o jugoslavenskom reæimu naZapadu. RazobliËivanje titoizma zapoËelo je 1955., kada je o desetoj obljetnici bleiburπketragedije i sloma NDH objavljen u Reviji prilog “Ispod slavoluka smrti” s popisom hrvatskihknjiæevnika, novinara, kulturnih i javnih djelatnika koji su ubijeni nakon zavrπetka rata. UJugoslaviji su briæljivo skrivane, odnosno prikazivane u povijesnim krivotvorinama, okolnostiu kojima su se masovna pogubljenja i likvidacije zbivale neposredno nakon predaje hrvatskevojske i civila u Sloveniji i na Kriænom putu te tijekom nekoliko poratnih godina. Neuspiopokuπaj partizanskoga generala Milana Baste da opravda bestijalni pokolj Hrvata u knjigamaRat posle rata (1963.) i Rat je zavrπen sedam dana kasnije (1976.) nastao je kao odgovor nateπke i neosporive optuæbe iznesene u knjizi La tragedia de Bleiburg, objavljenoj 1963. uBuenos Airesu kao posebno izdanje Studia Croatica. U izradi te knjige sudjelovali su i suradniciHrvatske revije, pa se ona moæe dræati suizdavaËem toga naslova. Bleiburπka je tema shrvatske strane u iseljeniπtvu bila zatvorena objavljivanjem hrvatske inaËice πpanjolskogaizdanja 1976. u Müchenu pod naslovom “Bleiburπka tragedija hrvatskoga naroda”, koju supripremili Franjo NevistiÊ i Vinko NikoliÊ, a iziπla je u Knjiænici Hrvatske revije. Rezime jestraπan, a izrekao ga je Milovan –ilas, jedan od najbliæih Brozovih suradnika i sutvoraca“socijalizma s ljudskim likom”: trebalo je pobiti 200 000 Hrvata da bi æivjela Jugoslavija.


172

Prve vijesti o Kriænome putu i masakru neduænih civila na Bleiburπkom polju iziseljeniËkog Ëasopisa

Reæim kojim zapoËima novija hrvatska povijest u komunistiËkoj Jugoslaviji, koji senaziva narodnim, i u Ëije je temelje ugraeno samo na Bleiburgu i Kriænom putu 200.000pobijenih hrvatskih graana, ne moæe biti samo predmetom raπËlambe ovakvih ili onakvihlokalnopovjesniËarskih interpretacija, nego postaje pitanjem meunarodne zajednice injezinih pravnih institucija u ocjeni odgovornosti i, u krajnjoj konsekvenciji, nazivatoga Ëina. To je temat koji je vrlo ozbiljno otvorila Hrvatska revija. Pitanje je naime je litu rijeË o antifaπizmu ili smo veÊ duboko u prototipskoj slici staljinistiËko-polpotovskihzloËinstava kao modela najbræega rjeπenja pitanja buduÊe politiËke oporbe. Najugoslavenskim prostorima taj je model dobio i dimenziju hrvatsko-srpskogameunacionalnoga obraËuna. Ustaπtvo je beogradskim hegemonistiËkim snagamaposluæilo 1945. kao dobar alibi za novosrpsku kolonizaciju i okupaciju na koljena baËeneHrvatske. Po posljedicama za hrvatske nacionalne interese nije bilo nikakve razlikeizmeu PaveliÊeve predaje Dalmacije Talijanima 1941. i BakariÊeve bokokotorskogazaljeva crnogorskim partizanima 1944. Ubojstva, prijeki sudovi, bestijalna muËenja ilikvidacije zaredale su u Hrvatskoj veÊ polovicom svibnja. Nacionalizacija i konfiskacijaimovine, progoni i ubojstva poduzetnika i industrijalaca, progoni KatoliËke crkve,vjernika i klera, sve pod zajedniËkim nazivom “narodnih neprijatelja” postali suhrvatskom konstantom buduÊih desetljeÊa. U Reviji su objavljena i autentiËna svjedoËenjaiz jugoslavenskih zatvora, koji su nakon rata bili prepuni hrvatskih intelektualca. SlikaZagreba iz tih dana ostala je zabiljeæena u sjeÊanjima Bogdana Radice: “Vrtlog strahazahvatio je pojedinca i cjelinu, manjinu i veÊinu. Straπili su se oni, koji su bili bespomoÊni,kao i oni, koji su silom i nasiljem izazivali strah nad pojedincima i cjelinom naroda izemlje. (...) I taj veliki strah, koga izazivaju duboki lomovi povijesti, ruπenja ustaljenihsustava i vlasti; prolom koji izazove bezvladje i nagon gole sile, dizao se sada i vijaoËitavim Zagrebom: i s onima koji su drhtali po svojim stanovima neosigurani, bojeÊi sesvakog koraka, svakog udarca na prozoru ili na vratima, kao i s onima, koji su æivjeli poministarstvima nove, nametnute vlasti i po hotelima, gdje su u kolektivu bdjeli vrhovnirukovodioci komunistiËke satrapije. (...) U to vrijeme su, naime, Srbi preplavili Zagreb,otvarali po Zagrebu srpske knjiæare i srpske prodavaonice. Biti Srbin u to vrijeme, znaËiloje biti vlast. (...) BakariÊ je bio bespomoÊan ispred vlasti bilo kojeg Srbina. Srbijanci suveÊ odnosili u Beograd arhiv PaveliÊeva ministarstva vanjskih poslova. Mjerodavan zataj posao bio je poznati velikosrbin i beogradski diplomata Marambo-JovanoviÊ, koji jeto izvrπavao ne samo znalaËki, nego i s oËevidnim zadovoljstvom beogradske Ëarπije.(...)U Beogradu su, recimo, razni Ribnikari i BogdanoviÊi, uz pomoÊ Dedijera i RankoviÊa,ne samo opraπtali raznim BeliÊima i AndriÊima, koje su rado vidjali medju najnovijedvorjanike Titova dvorca, nego su Ëak nastojali da rehabilitiraju Rastke PetroviÊe i Marke


173

RistiÊe, pa Ëak i Jovane DuËiÊe i Slobodane JovanoviÊe. Iako su u toku zadnjeg rata iJovan DuËiÊ i Rastko PetroviÊ, pod egidom svojeg duhovnog oca Slobodana JovanoviÊa,ne samo vodili najaktivniju politiku u prilog Draæe MihajloviÊa i njegovih Ëetnika, negouistinu poveli i jednu od najogavnijih kampanja protiv hrvatskog naroda, svega onogana Ëemu se osniva proπlost hrvatskog naroda, njegova politiËka povijest i njegova kultura,ipak su izaslanici bili poslani i u Washington i u London, da vrate kuÊi veliki brojsrbijanskih intelektualaca i pisaca. (...) Ni o jednom jedinom hrvatskom intelektualcu,koji se je naπao u emigraciji, nije se uloæilo toliko napora, da ga se ukopËa u nov sustav.Dok srpski komunisti o tome nisu vodili raËuna, dotle su se hrvatski pribojavali svakogahrvatskog imena” (HR, 1955., str. 398, 405-406, 408).

BakariÊevo doba i socijalizam s ljudskim likom

©kolstvo je bilo izloæeno vulgarnoj boljπeviËkoj indoktrinaciji. O tome svjedoËe naRevijinim stranicama biljeπke Ruæe Bajurin iz njezine gimnazijske prakse: “Inspektorregistrira svako skretanje nastavnika s linije ‘marksizma-lenjinizma’, bilo u predavanju,privatnom razgovoru, razredniËkom izvjeπtaju, ispravku zadaÊa ili biljeænicama aka.(...) Ukoliko svijestan nastavnik struËno ne zadovoljava, a grijeπke su odviπe oËite, i onse premjeπta, ali na bolje mjesto. (...) Direktori nastoje, da samo politiËki izgradjenidjaci poloæe maturu, i da tako iskljuËe reakcionarni elemenat s naπih sveuËiliπta. Zbogtoga se sumnjivi djaci nastoje ruπiti veÊ prije, a na maturi posebno. (...) Sve naπe knjiænicetemeljito su se izmijenile. Sve knjige iziπle za vrijeme N. D. H.-a, poslane su u tvornicepapira kao sirovine. Ista sudbina zadesila je djela reakcionarnih i dekadentnih pisaca, tj.onih pisaca, koji su zbog svojih ideja osudjeni sa strane komunista. Ta su djelanadomjeπtana strogo materijalistiËkom literaturom” (HR, 1954, str. 370). U pokuπajuprovedbe posvemaπnje ateizacije druπtva, na udaru se reæima naπla KatoliËka crkva isveÊenstvo. U Memorandumu Biskupske konferencije iz 1952. sustavno je analiziranprogon KatoliËke crkve: od miniranja crkava i samostana (crkva Presvetoga Otkupiteljau Rijeci, studeni 1949; crkva sestara karmeliÊanki u Selu u Ljubljani), njihova pretvaranjau filmske studije (crkva sv. Josipa u Ljubljani) ili muzeje (crkva sv. Marije na Ptujskojgori) do oduzimanja knjiga roenih i umrlih te okrutnih ubojstava sveÊenika i redovnika(viπe od 200 ærtava), njihova zatvaranja i organiziranja atentata (ljubljanski biskup AntonVovk je na æeljezniËkoj postaji u Novom Mestu 20. sijeËnja 1952. napadnut, polivenbenzinom i zapaljen ∑ na sreÊu je preæivio). KatoliËkoj su crkvi oduzete sve tiskare,zavodi, bolnice (Vinogradska cesta u Zagrebu), πkole i dr. Reæim je Hrvatsku pokuπaoodcijepiti od Vatikana i meunarodno izolirati ustrojem hrvatske katoliËke crkve.ZagrebaËki nadbiskup Alojzije Stepinac tomu se suprotstavio i pao ærtvom jednoga odmnogobrojnih politiËkih sudskih procesa. Postao je simbolom uspravnosti i otporahrvatskoga naroda, stoga je razumljivo æivo zanimanje za njegovu osobu i mnogobrojnereference o njegovu æivotu i djelovanju na stranicama Revije. PolitiËki proces koji se


174

vodio protiv njega 1946. godine i osuda na viπegodiπnju tamnicu, odnosno internaciju urodnom KraπiÊu, u Reviji su pomno praÊeni i komentirani. Objavljeni su odlomci izStepinËeve obrane, komentari iz svjetskoga tiska, razmiπljanja Ivana MeπtroviÊa oStepinËevu sluËaju, a sam sluËaj doveden u kontekst sliËnih politiËkih procesa uMaarskoj i Poljskoj. Svakako, nije bila rijeË samo o kazni zbog StepinËeva odbijanjada odcijepi KatoliËku crkvu u Hrvatskoj od Vatikana, nego se obraËunavalo s posljednjimmoralnim autoritetom hrvatskoga naroda i posljednjim javno osvjedoËenim nositeljemnjegova povijesnoga sna o samostalnoj dræavi. U povodu njegove muËeniËke smrtitekstove u Reviji objavili su Jozo KljakoviÊ i Ivan MeπtroviÊ. KljakoviÊ je napisao:“Kardinal je, kao i svaki Hrvat, bio za Dræavu Hrvatsku, ali nije on mogao biti ni zaPaveliÊevu ‘Nezavisnu’, niti za Titovu ‘Republiku’, jer ni u jednoj niti u drugoj nisu bilipoπtivani Boæji zakoni, ni zasade krπÊanstva, (...) on se je borio za sve vjere, koje sesuprotstavljaju ruπiteljima Boga u Ëovjeku, i za sve narode, koji posjeduju krπÊansku ililjudsku etiku” (HR, 1960., str. 27, 28-29). MeπtroviÊ zakljuËuje: “Nije se vratio nanadbiskupsku stolicu nego u grobnicu iza oltara svoje Katedrale, odakle Êe joπ glasnijenego za æivota braniti slobodu Kristove nauke i svog hrvatskog naroda” (HR, 1960, str.25). AmeriËki biskup Fulton J. Sheen rekao je za Stepinca: “Uπao je u sudnicu kaozagrebaËki nadbiskup, a iziπao iz nje kao sveopÊi uzor ËovjeËanstva i kao duhovni voasvog hrvatskog naroda” (HR, 1990., str. 195). PolitiËka zbivanja u Jugoslaviji praÊenasu s osobitom pozornoπÊu uoËi RankoviÊeva pada 1966. PetriËeviÊeve i RadiÊine analizegospodarskih prilika, propale poljodjelske politike, loπih investicija, velikoga zaduæivanjau inozemstvu, a onda dijeljenja toga novca “nesvrstanima”, potom devalvacijskenovËarske politike te politiËkih previranja u Jugoslaviji, navjeπÊivali su priæeljkivanepromjene i obaranje rigidnoga monopartijnoga komunistiËkoga reæima s autokratskomTitovom vladavinom. Pokuπaji svrgavanja boljπeviËkoga reæima ubacivanjem kriæara(skupina Boæidara Kavrana) neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata, a nakon slomaHrvatskoga proljeÊa 1971. bugojanske skupine i upletenost stranih obavjeπtajnihzajednica u takve avanture, oπtro su osuivani sa stranica Hrvatske revije. Jednak jekritiËki stav Revija zauzela i prema romantiËarskim nastojanjima Brune BuπiÊa, koji jenajposlije zavrπio s Udbinim metkom u leima. Revija je zastupala miπljenje da senedemokratski jugoslavenski reæim moæe svrgnuti jedino politiËkim sredstvima, a neterorizmom i oruæanom borbom. Jednako je prosvjedovala proti teroristiËkoj djelatnostijugoslavenske tajne policije meu hrvatskim iseljenicima i njezinim mnogobrojnimzloËinstvima, traæeÊi od stranih vlada zaπtitu.

Hrvatska emigracija ne moæe politiËki, kulturno ni jeziËno voditi domovinu

Revijini suradnici, kao i sam NikoliÊ, bili su svjesni da hrvatska emigracija ne moæepolitiËki, kulturno ni jeziËno voditi domovinu. U domovini nakon svibanjskoga sloma1945. i odlaska dijela intelektualaca, angaæiranih na strani hrvatskoga dræavotvornoga i


175

nacionalnoga programa, nije zaustavljen æivot. Ondje su se raali i rasli novi naraπtaji,ondje su, u radu, u patnjama i borbi, pisao je NikoliÊ, sazrijevali novi narodni predvodnicii voe, koji Êe u sudbonosnom trenutku povesti narod da osvoji Slobodu. Uloga jehrvatskoga iseljeniπtva u tom procesu da na najprikladniji naËin pomaæe domovinu injezinu borbu, u prvom redu uvjeravanjem slobodnoga svijeta da hrvatski narod imasve preduvjete, i povijesno-pravne i nacionalno-moralne, i kulturne, i gospodarsko-tehnoloπke, da svoju domovinu organizira u samostalnu dræavu, kao demokratskuzajednicu slobodnih ljudi. Iako æestoki protivnici i kritiËari komunizma, veÊ polovicom1960-ih Revijina suradniËka pera poËinju traæiti rjeπenje hrvatskoga pitanja u Jugoslavijiunutar njezina politiËkoga i gospodarskoga sustava, odnosno u njegovoj evolutivnosti idemokratizaciji. Pomno prate zbivanja u domovini te godinu 1964., odnosno sjednicuGradskoga komiteta SK Zagreba odræanu 17. IX, oznaËuju vaænom prekretnicom. JurePetriËeviÊ izdvaja BakariÊeve izjave i upozorava na dræanje vlasti, struËnjaka i novina uSR Hrvatskoj pri donoπenju protuhrvatske odluke Beograda o izgradnji æeljezara.Smjelim ocjenjuje traæenje hrvatskih komunistiËkih predstavnika da SR Hrvatskabezuvjetno unese u svoj plan gradnju autoceste Zagreb-Split dolinom Une, bezprethodnoga odobrenja Beograda. Izjave hrvatskih komunistiËkih prvaka o straπnomzapostavljanju jadranske obale i o zastarjelosti hrvatske industrije ili o onemoguÊivanjurazvitka πporta u Hrvatskoj (I. ©ibl) oznaËuju prekretnicu u unutarnjem politiËkom æivotuHrvatske i Jugoslavije. Hrvatski komunisti prvi put u poraÊu zauzimaju premabeogradskoj velikosrpskoj politici otvoreno opozicijsko stajaliπte. Na to ih tjeraju uprvom redu teπke gospodarske prilike i njihovo stalno pogorπavanje te sustavno pljaËkanjehrvatskih krajeva. Hrvatsko pitanje uπlo je posve legalno na politiËku pozornicuJugoslavije kroz vrata gospodarske krize i postalo vodeÊim, osobito u investicijskimpitanjima. Uz bok Hrvatima stoje i Slovenci, Ëije stajaliπte protiv velikosrpske politikepo svojoj oπtrini Ëesto prelazi hrvatski otpor. PetriËeviÊ predmnijeva postupno oblikovanjezajedniËke hrvatsko-slovenske fronte prema Beogradu, centralizmu i velikosrpsko-komunistiËkoj diktaturi, koja Êe u buduÊnosti imati veliko znaËenje (HR, 1964., str.525-526). NemoguÊnost opstanka jugoslavenske umjetne dræavne tvorevine, ustrojenekao proπirene Srbije, postala je bjelodanom. PoËelo je odbrojavanje njezina kraja.Taj sesudbonosni trenutak zbio 1967. godine kada je objavljena Deklaracija o nazivu i poloæajuhrvatskog knjiæevnog jezika. Neposredno nakon njezine objave u domovini, 17. oæujka1967. u Telegramu, tiskana je i u prvom oæujskom broju Hrvatske revije za 1967. NikoliÊpiπe oduπevljeni pozdrav hrvatskim intelektualcima koji su sroËili tekst o pravu Hrvatana samoodreenje ne samo u jeziËnom veÊ i u politiËkom smislu te uz tekst Deklaracijena njemaËkom i francuskom jeziku objavljuje, takoer trojeziËno, Apel hrvatskih pisacai knjiæevnika u iseljeniπtvu iz kruga Hrvatske revije, sastavljen 30. IV. 1967. i upuÊenmeunarodnoj javnosti da podupru hrvatska nastojanja. Apel su potpisali: Luka BrajnoviÊ,Luka Fertilio, Alan HoriÊ, Andrija IliÊ, Nada KesterËanek-Vujica, Lucijan KordiÊ, PredragKordiÊ, Ivo LendiÊ, Enver MehmedagiÊ, Vinko NikoliÊ, Boris Maruna, Antun Nizeteo,


176

Gracijan RaspudiÊ, Mirko »oviÊ, Krunoslav DraganoviÊ, Jere Jareb, Bogdan Radica,Stjepan RatkoviÊ, Franjo TrogranËiÊ, Duπan Æanko. OznaËujuÊi Deklaraciju kaoprijelomnicu, NikoliÊ istiËe: “Kroz Deklaraciju je progovorila hrvatska narodna duπa izsvojih tajnovitih dubina u trenutku, kad su neprijatelji vjerovali, a prijatelji strahovali,da je hrvatski narod zauvijek upokoren. Ovo je, nama se tako Ëini, najkrupniji Ëin,izvrπen kroz 22 minule godine. To je neprijatelj toËno ocijenio, pa nijedan dogadjaj kaoDeklaracija nije toliko uznemirio sadaπnje vlastodrπce, i ni u vezi kojeg drugog dogadjajanije se postavio u pogon takav dræavno-propagandni aparat, kao protiv Deklaracije.Deklaracija je potresla temeljima Jugoslavije, πto su ispravno ocijenili neki stranipromatraËi. (...) I ova Êe Deklaracija ostati kao visoki medjaπ u ovome stoljeÊu, kojidijeli bivπe od buduÊega, i oznaËuje granicu pokornosti od pobune, sluganstva od ponosa.Od Deklaracije Êe se raËunati novo hrvatsko doba. Ona je velika prekretnica! PredstavljatÊe za buduÊe vjekove, poput slavne bijele BaπËanske ploËe (1076.), ne mrtvi spomenik,nego goruÊi svjetionik, koji Êe buduÊim naraπtajima pokazivati istinski put, na kojemune smije biti skretanja, jer ta se okrutno osveÊuju samomu narodu. Mi, makar optimisti,i mada duboko zaljubljeni u svoj narod, iskreno odani svojoj rodnoj zemlji, ni u svojimoptimistiËkim oËekivanjima nismo se mogli nadati, da bi hrvatska domovinskainteligencija bila u stanju izvesti ovakvo junaËko djelo” (HR, 1967., str. 21, 23). NakonDeklaracije proces se demokratskih promjena u Hrvatskoj ubrzao. No meunarodniblokovski interesi i upletanje Sovjetskoga Saveza u jugoslavenska unutarnja politiËkagibanja taj su proces zaustavili, a u Karaorevu 1971. i formalno je uguπeno HrvatskoproljeÊe. Ponovno su zaredala uhiÊenja, ubojstva i masovni egzodus Hrvata na Zapad.Dolaskom novoga naraπtaja hrvatskih politiËkih izbjeglica (Bruno BuπiÊ, Zlatko Markus),odnosi su se u Hrvatskoj reviji donekle izmijenili. Mlai je naraπtaj promicao oblikerevolucionarne, a ne institucionalne borbe, kakvu su mukotrpno izgraivali stariji hrvatskiiseljenici. Ubojstva jugoslavenskih politiËkih predstavnika u inozemstvu, otmicezrakoplova, infiltracija zloglasne jugoslavenske tajne policije Udbe u redove hrvatskogaiseljeniπtva i ubojstva hrvatskih politiËkih emigranata postaju temom Revijinih Ëlanakanovijega razdoblja. Po slomu Hrvatskoga proljeÊa Revija se angaæirala na okupljanjupolitiËki razjedinjenoga hrvatskoga iseljeniπtva u zajedniËkoj politiËkoj platformi istvaranju jedinstvenoga hrvatskoga politiËkoga predstavniËkoga tijela. U Torontu je 1974.utemeljeno Hrvatsko narodno vijeÊe kao institucija kojoj je prva zadaÊa bila upoznavanjemeunarodne zajednice s hrvatskim pitanjem te pridobivanje vodeÊih politiËkih sila zastvaranje samostalne hrvatske dræave. Bio je to joπ jedan u nizu upornih pokuπajaUredniπtva Hrvatske revije da signalizira Hrvatima u domovini da nisu napuπteni, da neklonu i da nastave nacionalnom borbom do konaËne pobjede. Rasap jugoslavenske dræaveznatno se ubrzao nakon Brozove smrti. Hrvatskim je teænjama hrlio ususret velikosrpskiekspanzionizam, koji je ideju jugoslavenske dræavne zajednice zauvijek pokopao iotvoreno iziπao s programom srpske nacionalne politike koji je aspirirao na tui teritorij,materijalna i kulturna dobra. Revija je ponovno reagirala s izgraenom politiËkom


177

osjetljivoπÊu. Prepoznala je kljuËni dokument suvremene srpske ekspanzionistiËke politike,Memorandum SANU, objavila 1987. Marunine lucidne sastavke o hrvatsko-srpskimodnosima, a 1989. u sintezi Gojka BoriÊa prikazala lice i naliËje srpske politike koja jeunesreÊila ne samo Hrvate nego i druge nesrpske narode u Jugoslaviji: “U isto vrijemedok Srbi vozikaju moπti ‘cara’ Lazara po pola Jugoslavije, i tamo gdje æiv nikad nije bio;dok grade najveÊi hram na Balkanu u Beogradu, iako su, uglavnom, ateisti; dok podiæuspomenik vojvodi Putniku, neizmjerno slave Vuka St. KaradæiÊa, nijeËu postojanjecrnogorske i makedonske nacije, svojataju Bosnu i Hercegovinu, Hrvate optuæuju, da sugenocidni narod i mnogo toga joπ, srpski intelektualci prireuju u Beogradu simpozij osrbofobiji. Protiv Srba su se, navodno, urotili Vatikan i Kominterna, Austrija i NjemaËka,ustaπe i Maspok, muslimanski fundamentalisti i crnogorski ‘zelenaπi’, Slovenci i Hrvatikao cjeline, Tito i Kardelj, kosovski Albanci i ‘odpadnici’ Makedonske pravoslavne crkve,protivnici Êirilice i hrvatski knjiæevnici, itd. ©to je to, ako ne kolektivna paranoja, baremtankog sloja inteligencije i poluprimitivnih novinara, koji svojim zapjenjenim Ëlancimauzbuuju neinformirane mase” (HR, 1989, str. 10-11). NikoliÊev angaæman u Reviji bioje golem. Nije bilo umijeÊe pokrenuti Ëasopis, trebalo ga je odræati. Prva Ëetiri godiπtauredio je s Antunom BonifaËiÊem, a nakon njegove selidbe u SAD 1954., nastavio je od1955. samostalnim urednikovanjem i voenjem Ëasopisa. Revija je izlazila u Argentinipetnaest godina, od 1951. do 1965. U æelji da je pribliæi “vratima domovine”, NikoliÊ jepremjeπta u Europu, u Pariz, gdje prvi broj izlazi 18. XI. 1966. No prije izlaska sveskaglavni je urednik na zahtjev jugoslavenskih vlasti prognan iz Francuske kao “politiËkinepoæeljan”, a slog trobroja Ëasopisa 2-4 (1966) uniπten u pariπkoj tiskari 27. IV. 1967. ponalogu francuskoga Ministarstva vanjskih poslova, a na traæenje jugoslavenske ambasade.U viπegodiπnjem sudskom procesu odlukom Upravnoga suda Pariza od 9. I. 1973. francuskaje dræava morala platiti odπtetu za uniπteni trobroj. Tom je sudskom odlukom francuskopravosue osvjetlalo obraz, a Revija dobila zadovoljπtinu. U meuvremenu je NikoliÊtrobroj za 1966. objavio u Münchenu 1967. te iduÊih dvaju desetljeÊa naπao utoËiπteHrvatskoj reviji u Barceloni, dok je 1991. nije konaËno vratio u slobodnu domovinu i timeispunio svoj zavjet. Vodio ju je do smrti 1997, a potom je do 2000. uredniπtvo preuzeoBoris Maruna.

Hrvatska revija preselila u Europu

U 47 godina NikoliÊeva urednikovanja (1951-1997) sadræajnu je i grafiËku stabilnostHrvatska revija doæivjela polovicom 1960-ih, kada je prenesena u Europu. Njezinoargentinsko razdoblje obiljeæuju πpanjolski uvodnici, koje je NikoliÊ zadræao i nakonprestanka zakonske obveze, te bogata likovna oprema. Iako nije dosegnula likovnu razinupredratne MatiËine Hrvatske revije, NikoliÊeva Revija iz argentinske faze nesumnjivo jelikovno najbolje opremljeni Ëasopis u hrvatskom iseljeniËkom izdavalaπtvu. Na njezinimstranicama objavljeni su prilozi vodeÊih hrvatskih likovnih umjetnika kojih opus pripada


178

iseljeniËkomu korpusu: Kristijana KrekoviÊa, Josipa Turkalja, Josipa Crnoborija, GustavaLikana, Zdravka DuËmeliÊa, Pere Marune, koji je i autor njezine naslovnice, te IvanaMeπtroviÊa i Joze KljakoviÊa. Brojevi su zapoËimali esejima i Ëlancima, a u obljetniËkimprigodama hrvatskom himnom. Mjesto i sadræaj prvoga Ëlanka odreivali su knjiæevni,politiËki ili povijesni godovi (obljetnice RadiÊeve smrti, bleiburπke tragedije, osnutkaDubrovaËke Republike, Sarajevskoga atentata), odnosno aktualna zbivanja (smrtzagrebaËkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca, kipara Ivana MeπtroviÊa, knjiæevnika ViktoraVide, Miroslava Krleæe). Posebnu vrijednost imaju Ëlanci ili dokumenti koji su upravo uHrvatskoj reviji objavljeni prvi put. Meu njima izdvajaju se studija Jere Jareba o polastoljeÊa hrvatske politike (objavljena poslije kao knjiga), sinteze bosanske srednjovjekovnepovijesti fra Dominika MandiÊa, nepoznati i manje poznati dokumenti iz hrvatske ratne iporatne povijesti: StepinËevo pismo zapadnim Saveznicima protiv bombardiranja hrvatskihgradova (iz 1945.; HR, 1975., 2), Memorandum Krunoslava DraganoviÊa zapadnimSaveznicima o oËuvanju hrvatske dræave (iz 1944.; HR, 1975., 4), Memorandum Hrvatskoganarodnoga odbora u Münchenu predsjedniku 6. skupπtine Ujedinjenih naroda o ËetniËkimzloËinstvima nad Hrvatima 1941.-1945. (HR, 1952., 2), Podnesak Besim-bega TeskeredæiÊa,hrvatskoga legata bosanskih muslimana u Istambulu, o ËetniËkim zlodjelima u Bosni iHercegovini 1941.-1945. (HR, 1976, 4), Dokumenti o Golom otoku, jednom odjugoslavenskih logora (HR, 1976., 1) i dr. Knjiæevni prilozi, veÊinom pjesme, prozni idramski sastavci opsegom su zauzimali manji dio Ëasopisa u odnosu na politiËku sastavnicu.Objavljeni su zanimljivi MeπtroviÊevi razgovori s Michelangelom o vjeËnoj temi umjetnika,njegova djela i nadahnuÊa, stihovi Viktora Vide, Rajmunda Kuparea, SreÊka Karamana,Antuna BonifaËiÊa, Ive LendiÊa, Vinka NikoliÊa, Lucijana KordiÊa, Vinka GrubiπiÊa, MirkaVidoviÊa, Vjenceslava »iæeka, Malkice DugeË, Stjepana Hrastovca i dr. Novi je senzibilitetu hrvatsko iseljeniËko pjesniπtvo u cjelini unio Boris Maruna. Prvu mu je zbirku I poslijenas ostaje ljubav objavila upravo Hrvatska revija kao svoje izvanredno izdanje. Ona jeocijenjena osvjeæenjem hrvatskoga prognaniËkoga pjesniπtva s napomenom da je vrlovaæno πto ulazi u forme i sadræaje suvremenoga domovinskoga pjesniπtva. To je bilo znakomda je hrvatska iseljeniËka knjiæevna kritika prepoznala temeljni problem iseljeniËkogapjesniËkoga rukavca iskorijenjena iz glavnoga matiËnoga tijeka ∑ opasnost zapadanja uizraæajni i formalni anakronizam. Stoga je Marunino pjesniπtvo bilo znakom da dolazinaraπtaj koji donosi ne samo novu tematiku nego i onda kada se kreÊe u domoljubnimokvirima zna izraæajnu boleÊivost starijega naraπtaja zamijeniti trpkim ironijskimodmakom:Hrvati mi idu na jetra / Nikakvo Ëudo: druæim se s njima / VeÊ trideset godina. / Kaoprvo, svi sve znadu. / Drugo, ostavljaju smeÊe za sobom. TreÊe, u stanju su da vamprobiju uπi / S revolucijom i æenama. / Dim njihovih cigareta puni barove / U trokutuizmeu Münchena, / Vancouvera i sidnejskih dokova: / U lijevoj mladi luk / U desnojkomad peËene janjetine / U dæepu Katekizam hrvatskih kamikaza.(Hrvati mi idu na jetra; HR, 1982., 202-203)


179

Kada se bude ocjenjivalo kulturoloπko znaËenje Hrvatske revije u cjelini, na posebnojÊe cijeni iz prvih godina izlaæenja biti rubrika Biljeπke, u kojoj se nalaze podatciprvorazredne vrijednosti: kronika kulturnih zbivanja u iseljeniπtvu, i to ne samohrvatskom nego i juænoslavenskom u objema Amerikama, Europi, Australiji, NovomZelandu i dr. Uredniπtvu Hrvatske revije slani su primjerci Ëasopisa, knjiga, novina,letaka i drugoga materijala tiskanoga u iseljeniπtvu, a ono je redovito o tom izvjeπÊivalou kratkim biljeπkama. U njima se nalaze podatci kakvi se danas ne mogu naÊi ni ubazama glasovitih svjetskih knjiænica. To su podatci o slovenskoj, makedonskoj,bugarskoj, srpskoj, albanskoj, maarskoj, poljskoj, ruskoj i drugim publicistikama,nastalima izvan matiËnih domovina, te mnogobrojnim kulturnim dogaajima uiseljeniËkim zajednicama. Tako se u Biljeπkama nalazi i jedan podatak vaæan za hrvatskubibliografiju. RijeË je o knjizi geodeta Stjepana Horvata Resolución de un gran sistemala aplicación de las ideas de Pranis Praîevich y del profesor dr. Boltz, koje nema uknjiæniËnim bazama. NikoliÊ je zabiljeæio da je iziπla 1954. u Buenos Airesu, da “ima129 stranica velike osmine, brojne slike i raËunske primjere” (HR, 1954., str. 404).

Nekrolozi istaknutim Hrvatima iz iseljeniπtva

Dokumentarne je vrijednosti i rubrika Nekrolozi, zastupljena dvama tipovima posmrtnihbiljeæaka o istaknutim Hrvatima: Smrti u tuini i Smrti u domovini. U poËetku je bilazamiπljena kao oglaπivaËki prostor u kojem bi se mogli naÊi osnovni podatci o svimHrvatima preminulima u Argentini, no poslije je ograniËena na imena istaknutih hrvatskihjavnih i kulturnih djelatnika. Njima bi se znali pridruæiti i zapisi o smrtima svjetskihuglednika, napose onih koji su na kakav naËin bili povezani s Hrvatima. Jedinstvenucjelinu s Hrvatskom revijom Ëini godine 1957. pokrenuta Knjiænica Hrvatske revije. Unizu redovitih i izvanrednih izdanja te programa Hrvatski pjesnici i Ljudi i krajevi unjoj je do 1991. objavljeno ukupno 67 naslova. Posebnu je skrb i u Ëasopisu i u njegovojKnjiænici NikoliÊ pokazao za hrvatski jezik i pravopis kao izraz posebnosti hrvatskeviπestoljetne kulture i znamen hrvatske nacionalne samobitnosti. »inio je to s mjerom ibez pretjerivanja, napose s obzirom na jeziËnu politiku srpskih jezikoslovaca u Jugoslavijiokupljenih oko Pavla IviÊa. Kao i veÊina hrvatskih intelektualaca izvan domovine, dobroje uoËavao njihovu taktiku: proglaπavanje dobrih starih hrvatskih rijeËi ustaπkima kakobi se osiromaπio hrvatski leksiËki fond i leksiËke razlike izmeu srpskoga i hrvatskogaumjetno smanjivale. Za razliku od mnogih glasila i Ëasopisa u domovini koji sudesetljeÊima nasjedali na srpska podmetanja i izbjegavali toboænje ustaπizme, Revija jeu slobodnom svijetu saËuvala jeziËni kontinuitet i u leksiku i u pravopisu (pisanjepokrivenoga r ∑ pogrjeπka, uvrjeda, strjelica), a prvoga desetljeÊa izlaæenja i neketvorbene posebnosti, koje su se u domovini bile izgubile npr. sufiks -ac za pripadnika ilipristaπu kakvoga pokreta, ideologije: titovac (titoist), kraljevac (rojalist). TutavËev pokuπajoæivljavanja ikavice kao knjiæevnoga izgovora NikoliÊ je dræao anakronim, a posebno


180

je bio osjetljiv na diletantska jeziËna Ëistunstva. Revija je od samoga utemeljenja tiskanafonoloπkim pravopisom i pri tome urednik ni malo nije dvojio: fonoloπki mu je pravopisbio izrazom kontinuiteta hrvatske knjiæevne baπtine. Jedini Ëlanak koji je objavljenmorfonoloπkim pravopisom bio je prilog Vladka MaËeka Hrvatski knjiæevni jezik ipravopis (HR, 1960., 4), πto je uvjetovano njegovim sadræajem. NajveÊi je broj prilogatiskanih u Hrvatskoj reviji potpisan. Kada je otvorio stranice za glasove iz domovine,NikoliÊ je morao posegnuti za institucijom pseudonima i πifara kako bi saËuvao autoreod progona, buduÊi da je Hrvatska revija u domovini bila na popisu zabranjenih naslova.Na æalost mnogi od pseudonima ostali su do danas nerazrijeπeni. Meu njima su i autoridragocjenih uzniËkih biljeæaka iz jugoslavenskih zatvora te autori zapisa o politiËkomustroju jugoslavenske dræave i naËinima funkcioniranja druπtva u okvirima klasiËnepolicijsko-vojne diktature, koja je kobno obiljeæila noviju povijest narodâ zatoËenih unjezinim granicama. Kada se danas, iz desetljetne perspektive ostvarene hrvatske dræave,osvrnemo na tih 33 128 stranica nastalih u razdoblju 1951-2000. godine u okvirimaHrvatske revije, ne moæemo ostati ravnoduπni pred Ëinjenicom da su tu golemuenciklopediju najraznovrsnijih podataka iz suvremene hrvatske povijesti i kulturepokrenuli i odræali san i vjera jednoga Ëovjeka da Êe je, zaËetu u iseljeniπtvu, vratiti uosloboenu domovinu. I zaista, kad je Vinko NikoliÊ vratio Hrvatsku reviju 1991. uslobodnu Hrvatsku, njezina je misija poveznice iseljene i domovinske Hrvatske u projektuborbe za slobodnu dræavu i jedinstvenost hrvatskoga iseljeniËkoga i domovinskoga biÊabila zavrπena. Kako se ta borba zametnula i razvijala te koji su bili njezini nosivi stupovi,otkrivaju jednako mnogobrojni politiËki Ëlanci, komentari i dokumenti, kao i knjiæevnisastavci, eseji, osvrti i prikazi objavljeni na Revijinim stranicama. Mnogi Êe meu njima,zacijelo, nadrasti svoje vrijeme i postati nezaobilaznim vrelom u prouËavanju novijehrvatske povijesti. Dok po njoj budemo listali, “nitko nikada neÊe znati, koliko je truda,ljubavi i upornosti uloæeno, da te brojne stranice ugledaju svjetlo dana. U njima jeutjelovljen zanos, misao i osjeÊaj hrvatskog pisca i pjesnika za izgubljenom domovinom”(F. H. EteroviÊ, HR, Jubilarni zbornik, str. 369).

Summary

FIRST-CLASS DOCUMENTARY VALUE

The retrospective bibliography of periodical publications from the Miroslav KrleæaLexicographic Institute has completed the Croatian Review (1951-2000) which con-firms the first-class documentary value of the material in that magazine and presents it


181

to the reader. “The role of the Croatian emigration in the process of independence is tosupport the Homeland and its cause in the most appropriate ways, primarily by convinc-ing the free world that the Croatian people have all the historic-legal, national and moral,cultural and economic-technological requisites to organize its homeland into an inde-pendent state, as a democratic community of free people” - zealously argued its editor,the poet Vinko NikoliÊ, in exile in the 20th century. From the cataclysm of the 1941-45war, Croatia came out as a loser at several levels: it lost the state independence, thebiological potential and the intellectual elite which, under the terror of KaraoreviÊ’sYugoslavia, had inclined towards the national program and the Independent CroatianState. The other half of their divided nation, that supported the partisan movement, thecommunist ideology and the option of a Yugoslav state, did not succeed in shaking offthe label of “Croatian Ustasha” in the renewed Yugoslavia, even though, compared tothe other federative units, the Croatian contribution to the partisan movement was thelargest. In the complex international political circumstances during the post-war period,it was not easy to fight for the Croatian truth. According to Amnesty International, inTito’s Yugoslavia there were more prisoners per inhabitant than in the Soviet Union(Croatian Review, 1999, page 495). Despite the unfavourable circumstances to start aCroatian review in the post-war period, a group of Croatian intellectuals in Argentina,who had managed to escape from the massacre in Bleiburg, took this enterprise veryseriously. Among them, the poet and publicist Vinko NikoliÊ was most prominent. TheCroatian Review acted like a guide and set the example for the spiritual unity of theCroatian emigration.

Resúmen

VALOR DOCUMENTAL DE PRIMER GRADO

La bibliografía retrospectiva de las publicaciones periódicas del Instituto LexicográficoMiroslav Krleæa terminó la elaboración de la Revista Croata (1951-2000) que confirmael valor documental del material de primera categoría y lo acerca al lector. El papel dela emigración croata en el proceso de independencia, es que, del modo más apropiadoayude a la patria y su lucha, en primer lugar, convenciendo al mundo libre de que elpueblo croata tiene todas las condiciones histórico-legales, nacionales y morales,culturales y económico-tecnológicas, para organizar a su patria en un estadoindependiente, y como comunidad democrática de personas libres - fogosamentedestacaba en el exilio su editor, el poeta Vinko NikoliÊ, en el siglo XX. Del cataclismo


182

de la guerra de 1941-45, Croacia salió como perdedora en varios niveles: perdió laindependencia de su estado, el potencial biológico y la elite intelectual, que bajo elterror de la Yugoslavia de KaraordeviÊ, se había inclinado hacia el programa nacionaly el estado independiente croata. La otra mitad de su ser nacional dividido, que apoyabael movimiento partisano, la ideología comunista y la opción del estado yugoslavo, nologró en la renovada Yugoslavia liberarse de la etiqueta de “croata ustasha”, aunque lacontribución croata al movimiento partisano, en comparación a las otras unidadesfederativas, fue la más grande. En la complicada situación política internacional de lapost-guerra no fue fácil luchar por la verdad croata. Según datos de la organizaciónAmnesty Internacional, en la Yugoslavia de Tito hubo más prisioneros por habitante queen la Unión Soviética (La Revista Croata, 1999, pág. 495). A pesar de las circunstanciasdesfavorables para el comienzo de una revista croata en el período de la post-guerra, elgrupo de croatas intelectuales en la Argentina, que logró escapar la masacre de Bleiburg,consideró muy seriamente tal empresa. Entre ellos se destacó el poeta y publicista VinkoNikoliÊ. La Revista Croata fue la guía y el ejemplo para la unidad espiritual de laemigración croata.


183

MOSTOVI

Prvi kongres hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva (Zagreb - Vukovar, 15. - 19.studenoga 2004.) u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i πporta ukazao je na

znaËajne spone unutar hrvatskog nacionalnog biÊa u svim podruËjima ljudske djelatnosti -koja valja razvijati

184

185

Ante »uvalo

PORUKA KONGRESU ZNANSTVENIKA

Hrvati u Americi na poËetku 21. stoljeÊa, prema procjenama struËnjaka izpodruËja druπtvenih znanosti, suoËeni su s izazovima koje valja prouËavati srazliËitih motriπta, a jedan je spektar znaËajki izdvojio i obradio profesorpovijesti dr. Ante »uvalo u svojoj opπirnoj poruci za Prvi kongres hrvatskihznanstvenika iz domovine i inozemstva (Zagreb - Vukovar, 15. - 19. studenoga2004.), kako bi πiroj hrvatskoj javnosti predoËio aktualnu sliku Hrvata uSjedinjenim AmeriËkim Dræavama • U SAD-u ne postoji ni jedna katedra zahrvatski jezik i kulturu, unatoË Ëinjenici da su Hrvatski studiji (AssociationFor Croatian Studies) u Americi prisutni Ëetvrt stoljeÊa u okviru najveÊegsvjetskog udruæenja slavista American Association for the Advancement OfSlavic Studies (AAASS)

ZnaËajke: 1. U ovoj zemlji (SAD. op. ur.) ne postoji ni jedna katedra za hrvatski jezik ikulturu; 2. Vrlo je mali broj sveuËiliπta na kojima se predaje hrvatski jezik. Tamo gdjese i predaje, predavaËi (uglavnom) nisu Hrvati i predmeti se “pakiraju” pod imenom“Bosnian/Croatian/Serbian” ili BCS. Nije mi namjera usporeivati, ali zanimljivo je daUniversity of Illinois u Chicagu nudi blizu dvadesetak predmeta srpskog jezika,knjiæevnosti i kulture, koje predaju profesori Srbi. SliËno stoje i Ukrajinci. Ovaj podatakdostupan je javnosti na web stranici: www.uic.edu.; 3. Viπe ne postoji veliko zanimanjeza sadaπnjost i proπlost naπega dijela Europe, i interesa Êe biti sve manje, jer nadajmose, zla vremena kod nas (u Hrvatskoj, op.ur.) i oko nas su proπla. Dakle, onaj tko æeliuËiti o hrvatskoj povijesti i kulturi nema puno izbora. Nadalje, profesori koji predajupostojeÊe predmete na raznim sveuËiliπtima o jugoistoËnoj Europi, Balkanu ili veÊ kakose to sve zvalo, ostaci su generacije znanstvenika koji su u svoje vrijeme radili istraæivanjane u Hrvatskoj, ili vrlo malo u Hrvatskoj. Mnogi su od njih postali i rodbinski vezanitamo gdje su radili poslijediplomski studij i/ili znanstvena istraæivanja. Primjera ima uizobilju. Ova Ëinjenica nije nevaæna i ona se odraæava u njihovim procjenama sadaπnjostii proπlosti u tom dijelu Europe; 4.

186

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Ante »uvalo: Poruka kongresu znanstvenika

Usput, bilo bi jako zanimljivo napraviti znanstvenu analizu profila ameriËkih (i drugih)znanstvenika koji se bave Hrvatima i njihovim susjedima. Bila bi to odliËna tema zakakvu magistarsku radnju.Postajali su i postoje u Americi krugovi oko ljudi koji su se uspjeli nametnuti kao“objektivni” i gotovo “nepogreπivi” struËnjaci kad se radilo o bivπoj Jugoslaviji, a poslije1990. Hrvatske i njezinih susjeda. Ta “nepogreπivost” se priliËno poljuljala kad nitko odnjih nije predvidio raspad Jugoslavije i tragiËne dogaaje u tom procesu. Ali su se onibrzo snaπli i nametnuli se kao “objektivni” tumaËi tih tragiËnih zbivanja: zaπto se to svedogodilo, zaπto se nije trebalo dogoditi i kako su svi krivi za tragediju koja ih je zatekla.Takoer, treba imati na umu da su novija generacija profesora (ili sutraπnjih profesora)uglavnom bivπi i/ili sadaπnji poslijediplomski studenti ljudi iz tih krugova. Oni su impokrovitelji, savjetnici i uzori, koji im pomaæu od dobivanja raznih stipendija u ovojzemlji, sugestija πto bi trebali prouËavati, gdje Êe istraæivati, do zapoπljavanja na vaænijimsveuËiliπtima; 5. Sve je manji broj Hrvata profesora druπtvenih znanosti na ameriËkimsveuËiliπtima i koledæima. Od starije generacije jedni su pomrli, a drugi u mirovini. Odmlaih i ono nekoliko πto je doktoriralo otiπlo je (uglavnom) za drugim poslovima.Zanimljivo je zamijetiti i to da jedan broj ljudi iz druπtvenih (a i drugih) znanosti roeniu Hrvatskoj ili hrvatskog podrijetla osjeÊa potrebu dokazivati da nisu “zaraæeni”hrvatstvom. To se odraæava u njihovu pristupu hrvatskim temama, nastupima naznanstvenim okupljanjima i bjeæanju od drugih kolega koji su Hrvati ili hrvatskogpodrijetla. Takvi smatraju da kao “Hrvat” neÊe moÊi napredovati u svojim profesijamai zato se trebaju dokazivati na razne naËine, ukljuËujuÊi ponavljanje stereotipnih for-mula o Hrvatima i bjeæanje od hrvatskih udruga i hrvatskih zajednica; 6. Mali je brojstudenata hrvatskog podrijetla na poslijediplomskom studiju iz druπtvenih znanosti.Njihova (uglavnom) negativna iskustva s profesorima kada se govori o Hrvatskoj iHrvatima, nesigurnost zapoπljavanja i veÊe zarade u drugim zvanjima svakako su meurazlozima za ovu pojavu.

Aktualna slika hrvatskih udruga u Americi

PostojeÊe hrvatske udruge u Americi (od Hrvatske bratske zajednice, pa dalje) ostale suna druπtvenoj i kulturnoj razini na kojoj su bili od njihova osnutka, premda su se vremenai te kako promijenila. Vodstva naπih veÊih i manjih udruga zadovoljavaju se Ëuvanjemhrvatske folklorne baπtine meu mladima, okupljanjem u hrvatskim domovima,druæenjem na natjeËajima u kuglanju, golfu, lovu, nogometu i sliËno. Te djelatnostizasluæuju pohvalu, ali nije bilo (niti ima) osjeÊaja da se napravi korak dalje. Uz Ëuvanjei razvijanje folklora i jezika, i uz druge druπtvene djelatnosti, trebaju se utemeljiti ustanovekoje bi zadovoljavale intelektualne potrebe mladih Hrvata u Americi na sveuËiliπnoj, ilibarem na srednjoπkolskoj razini.

187

Ante »uvalo: Poruka kongresu znanstvenika

ZnaËaj katoliËkih misija

VeÊ viπe od stotinjak godina hrvatske katoliËke æupe bile su najznaËajnije toËke okupljanjaHrvata na ovome kontinentu. Osim njihove duhovne vrijednosti, Ëuvale su i gajile hrvatskiidentitet na ovim πirokim prostorima. Ali u isto vrijeme naπe æupe, kao i druge udruge iklubovi, bile su i ostale takoer i jedna od transmisija u procesu amerikanizacije. (Isti jesluËaj i kod svih drugih etniËkih skupina.) One su omoguÊavale “mekπe slijetanje” uameriËki æivot i kulturu. Za veÊinu one su bile melem na emigrantske boli otuivanja,ali i pomagalo u procesu uklapanja u novu sredinu. Æupe, kao i druga druπtva, bile su iostale most izmeu stare i nove kulture, staroga i novoga naËina æivota, veza s domovinomi komadiÊ sigurna tla u postupnom ukorjenjivanju u novi svijet. Nadalje, hrvatskekatoliËke æupe u konaËnici su ipak ameriËke æupe. To se lako vidi iz Ëinjenice da sumnoge naπe starije æupe zatvorene ili se zatvaraju u dræavi Pennsylvaniji i na drugimmjestima. Kod onih etniËkih skupina Ëija je vjera (crkva) usko vezana uz nacionalnost(pravoslavne i neke druge crkve) ili su vjerska manjina (recimo muslimani) æupe ilizajednice puno se dulje odræavaju i imaju utjecaj na barem nekoliko generacija. Takveæupe takoer mogu poduzimati veÊe i dugotrajnije pothvate u æivotu svojih zajednica,nego recimo hrvatske æupe. Dakle, kod Hrvata katolika æupe igraju kratkotrajniju uloguza veÊinu, posebice od kada su nestala etniËka susjedstva, jer veÊ druga generacijadobrim brojem ne dolazi redovito u hrvatske æupe, nego ide u lokalne crkve. To je jedanod razloga da katolici (kao i protestanti) koji dolaze u Ameriku (posebice oni iz Europe)bræe gube svoj nacionalni identitet jer im vjerska pripadnost nije etniËki ograniËena.

Akademske udruge Hrvata u Americi

U Americi veÊ viπe od pedeset godina postoji Croatian Academy of America (CAA)/Hrvatska akademija Amerike i od 1977. postoji Association for Croatian Studies (ACS)/Udruga za hrvatske znanosti. Unatrag nekoliko godina organiziran je i AMAC. Akademijaizdaje Journal of Croatian Studies. To je jedini hrvatski znanstveni Ëasopis na engleskomjeziku na ovom kontinentu, a valjda i πire. ACS djeluje u okviru velike udruge ameriËkihslavista, American Association for the Advancement of Slavic Studies (AAASS), alidjeluje i samostalno. Glavna svrha ACS-a je organizirati tribine na razne teme o Hrvatskoji Hrvatima na godiπnjim kongresima slavista u Americi i Kanadi. ACS takoer izdajeACS Bulletin dva puta godiπnje. Nisam previπe upoznat s detaljima AMAC-ova rada uAmerici, ali Ëini mi se da njegove djelatnosti nisu na istoj razini u svim dijelovimazemlje. ZahvaljujuÊi pojedincima, izgleda da je AMAC u Washingtonu DC danasnajdjelatniji.

188

Mostovi se sporo grade i poËivaju na osobnim kontaktima

Akademija, ACS, Journal i svi oni koji su sudjelovali u tom radu nisu mogli otvorenosuraivati s kolegama u Hrvatskoj sve do koju godinu ili dvije prije raspada Jugoslavije.Ali ni poslije osamostaljenja Hrvatske nije se uspostavila suradnja izmeu druπtvenihznanstvenika i/ili spomenutih udruga u Americi i ustanova u Hrvatskoj Ministarstvakulture i/ili Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Nema mostova ni plana za trajnusuradnju, ili ikakva dogovora πto i kako bi se moglo zajedniËki napraviti. Suradnja jeutemeljena na osobnim kontaktima. Pokuπavalo se s ove strane doÊi u vezu s raznimustanovama i ministarstvima, ali konkretnih rezultata nije bilo. U puno sluËajeva, nijebilo ni odgovora.

Unutarnje slabosti hrvatske zajednice u Americi

Meu Hrvatima u Americi nikad nije doπlo do trajne radne koalicije izmeu poslovnihljudi, onih u dobro plaÊenim profesijama i akademika. Meu naπim poslovnim ljudimaprve generacije nema pravih mecena niti se za to razvio osjeÊaj. A njihova su djecauglavnom amerikanizirana i malo ih je kojima je stalo do Hrvatske i do hrvatske kulture.Dobro je poznato da u Americi postoji velik broj Hrvata roenih u Hrvatskoj s visokoplaÊenim profesijama, ali je zanimljivo da taj naπ druπtveni sloj ima vrlo malo veze shrvatskim zajednicama. Naravno, ima Ëasnih iznimaka, ali opÊenito govoreÊi ljudi teklase æive sami za sebe. Mnogi su vrlo uspjeπni u svojoj profesiji, ali od toga nemaznaËajnije koristi ni hrvatskoj zajednici u Americi niti Hrvatskoj, koja im je u veÊinisluËajeva omoguÊila visoko πkolovanje.

Najmlai iseljenici i ubrzani integracijski procesi

Hrvatski iseljenici koji su doπli u posljednjih desetak i neπto godina, osim πto su(jako)zauzeti stvaranjem materijalnih osnova sebi i svojoj obitelji, nisu viπe motiviranionim idealima koje su imali mnogi hrvatski emigranti prije njih. Za veÊinu danaπnjestarije emigracije oËekivanja su bila ne samo materijalne naravi, nego i politiËke: sanjalisu o slobodi hrvatskog naroda i hrvatskoj dræavi i za te ideale bili su voljni ærtvovati diosvojeg vremena i novca, pa i viπe. OËekivanja najnovijih iseljenika iskljuËivo su mate-rijalna, stvaranje ugodnijeg i materijalno kvalitetnijeg æivota, i po svemu izgleda da suoni priliËno nestrpljivi u ostvarenjima tih i takvih oËekivanja. Dakle, moæe se pretpostavitida Êe najnoviji iseljenici imati puno manje razvijen duh uzajamnog organiziranja,dareæljivosti i ærtvovanja za zajednicu ovdje ili za potrebe hrvatskoga naroda opÊenito.


189

AmeriËki san proljeÊara s ljubavlju za domovinom

SjevernoameriËki Hrvati, posebice generacija koja je stizala ovamo negdje 1960-ih i1970-ih godina (pa i kasnije) i mnogi iz druge i treÊe generacije su postigli jako dobrematerijalne uspjehe. Vjerujem da su meu najbolje stojeÊim etniËkim skupinama. Istinaje da je idealizam i zainteresiranost za domovinske probleme splasnuo, posebice poslijerata. Ima za to viπestrukih razloga, koje bi netko trebao znanstveno obraditi. Ali uz sveto, ima tu joπ dobre volje, naroËito meu onima kojima je stalo da hrvatski narod iHrvatska veÊ jednom stanu na Ëvrste noge i da budu i njima na ponos. U domovini jemoæda teπko vjerovati da je meu izvandomovinskim Hrvatima velik broj onih koji biæeljeli pridonijeti i pomoÊi svojoj rodnoj grudi iz Ëiste ljubavi, a ne radi dobitaka ilimoguÊe slave. (Ne kaæem da nema i takvih.) Ali za to je potrebno partnerstvo izmeunjih i onih koji u Hrvatskoj donose odluke.

Hrvatska ∑ pogled iz Amerike

U Hrvatskoj su se mijenjale vlasti, ali ni jedna se nije mogla ili htjela ozbiljno suoËiti spitanjem kako uspostaviti stalne i stabilne odnose s Hrvatima u inozemstvu. Uglavnomse sve odvijalo i odvija ad hoc i temelji se na pothvatima pojedinaca, manjih skupina ilina stranaËkoj osnovi. Nadalje, u hrvatskim medijima ima dovoljno pokazatelja (opÊenitogovoreÊi) da joπ postoji u Hrvatskoj, ili bolje reÊi u jednom dijelu njezina druπtva, velikonepovjerenje, pa i odbojnost, prema Hrvatima u inozemstvu. Poruka “ostajte tamo”jasno i glasno Ëuje se iz nekih grlatijih krugova. Po svemu sudeÊi, politiËka elita uHrvatskoj ne æeli sudjelovanje izvandomovinskih Hrvata u politiËkom (a moæda igospodarskom) æivotu zemlje. Danaπnje sudjelovanje dijaspore u Saboru bez ikakva jepravog znaËenja, ako ne i uvreda Hrvatima izvan domovine. Vjerujem da je naπa politiËkaelita svjesna da bi istinsko i djelatno sudjelovanje izvandomovinskih Hrvata u politiËkimi gospodarskim procesima Hrvatske bilo “opasno” za one kojima je stalo do vlasti, kojaim osigurava sve drugo, jer izvandomovinski element bio bi previπe neovisan, nepoÊudan,usmjeren na dobrobit naroda i zemlje, a ne na interese stranaka ili pojedinaca. Zato,politiËki moÊnici ne æele da im itko “kvari raËune”. Ne æele nikakvih iznenaenja; svemora biti pod stranaËkim nadzorom. Drugima su opet izvandomovinski Hrvati ideoloπki“opasni”. Oni su za mnoge joπ “ustaπe” koji æele vratiti kotaË natrag. Takva slika jenaslijeena iz bivπe dræave i reæima, i ona se i dalje Ëuva, pa i gaji. OËito je da takvinemaju pojma o opÊim prilikama meu izvandomovinskim Hrvatima, da se u njihovimglavama nije mnogo toga promijenilo posljednjih petnaestak godina i, premda se preËestopozivaju na ideale slobode, istinska sloboda joπ im je nepoznanica.


190

Razmjena studenata i struËnjaka s ideoloπkim podjelama

Mladi profesionalci hrvatskog podrijetla i studenti koji dolaze u Hrvatsku na studij ili æivjetiza stalno (vrlo) Ëesto se susreÊu s neugodnostima oko nostrifikacije diploma i drugihbirokratskih zanovijetanja. SveuËiliπta, koledæi i sliËne ustanove u Americi (a vjerujem idrugdje) su “student-friendly”. Trebalo bi zapravo da od trenutka kad student prvi put ue ujednu od takvih ustanova pa dok ne zavrπi, svi koji rade u toj ustanovi trebaju (moraju) radititako da se taj student zadræi, osjeÊa ugodno i zavrπi studij. Iz onoga πto se moæe vidjeti nastranicama interneta, mnogi koji su u Hrvatsku doπli kao adolescenti (djeca povratnika,djeca iseljenika) ili samo na studij imali su osjeÊaj da nisu baπ dobrodoπli, podcjenjuju im sediplome i/ili sveuËiliπta na kojima su diplomirali. Nedavno sam Ëitao kako je netko imaoproblema oko priznanja PhD diplome, a drugi oko MA, jer BA te osobe nije bio toËno izistog predmeta, itd. Kad netko iz Hrvatske doe studirati u Ameriku, to se smatra vaænimuspjehom u oËima onih koji nisu imali tu moguÊnost, a kad netko tko je roen i/ili πkolovanu Americi doe u Hrvatsku, gleda ga se skeptiËno i superiorno. (»esto se usporeuju studijipo godinama studiranja, “kod nas se to studira pet ili πest godina, a ti si zavrπio za Ëetiri iliËak manje”, dakle, neπto nije uredu!) UoËljivo je da mlade ljude koji dou u domovinusvojih roditelja neki doËekaju srdaËno i susretljivo, dok drugi samo πto im ne kaæu, “nemojtesmetati i vratite se odakle ste doπli”. Ideoloπki rascijepi i sukobi u Hrvatskoj oËiti su na svimstranama: u politici, kulturi, sredstvima javnog priopÊavanja, πkolstvu, sveuËiliπtima i drugdje.To je jedna od vaænijih smetnja bliæe suradnje s izvandomovinskim Hrvatima.

©to Hrvati æele dokazivati jedni drugima

Umjesto nastojanja stvaranja racionalne sinteze na temelju razliËitih mijenja i suoËavanjasa stvarnoπÊu koja nije baπ pozitivna, gotovo sve se pretvara u nekakvu ideoloπku borbudobrih i zlih, nas i njih. “Razgovara se” putem javnih glasila s istomiπljenicima idemonizira one druge. Na svaku rijeË se mora javno odgovoriti. Na svako miπljenje semora reagirati i osobu napasti. Dok se meusobno “dokazuje” tko je veÊi “profesionalni”internacionalist ili “profesionalni” nacionalist, tko je bio na kojoj strani u proπlosti i/ilisadaπnjosti, dotle svijet ide dalje i kao da nikoga nije briga (osim druπtvenih znanstvenika)πto Hrvati dokazuju jedni drugima koja strana zna “istinu”. Izgleda da je za nekeideologija i igra s proπloπÊu postala dio profesije. Ako se ne zna pisati o niËem pametnijemi konkretnijem, niti se æeli neπto drugo raditi, onda se svakodnevno moæe “mljeti” oideoloπkim temama i raznim “aferama”. ©to viπe, to bolje, jer od toga se æivi i “raja” seima Ëime zabavljati. Kad se to sagleda izdaljega, Ëovjek se pita πto je sa znanstvenicima?Je li moguÊa racionalna i znanstvena analiza prilika? Da li politiËari i svi politikantiuopÊe imaju interesa za ono πto struËnjaci iz raznih podruËja znanosti imaju reÊi ogoruÊim pitanjima u zemlji. Ili su se i (mnogi) struËnjaci upregnuli u razna politiËka,stranaËka i ideoloπka kola, pa nitko i nije voljan suoËiti se s realnoπÊu.


191

Naboj negativizma

U hrvatskom druπtvu postoji jak naboj negativizma. To se osjeÊa u svakodnevnom susretus ljudima, u sredstvima javnoga priopÊavanja i gotovo na svakom koraku. Posljednjugodinu dobio sam desetak pisama (e-mail poruka) od mladih ljudi iz Hrvatske koji traæeda im se pomogne iseliti u Ameriku. Sva ta pisma ocrtavaju negativnu sliku o Hrvatskoj,u kojoj ti mladi ljudi “ne vide nikakvu buduÊnost”. Takva i sliËna beznaa zapanjujuÊasu kad Ëovjek zna kakav potencijal ima Hrvatska i njezin narod. »esto se pitamo je linaπa elita (politiËka, gospodarska, znanstvena, kulturna) sposobna izgraditi razumansustav u kojem Êe Hrvati i graani Hrvatske moÊi æivjeti ono πto bi se moglo nazvatinormalnim æivotom, ili se baπ mora Ëekati da nam netko drugi uveze sustav i struktureu koje se onda moramo uklopiti? »ini se da mnogi oËekuju da im “dræava” rijeπi probleme,a politiËari raËunaju “snai se” dok nam EU, MMF ili netko drugi ne donese spas. Ali,teπko onome Ëije probleme rjeπavaju drugi.

Nuænost sudjelovanja u svjetskim znanstvenim skupovima

Izgleda da hrvatske ustanove i ljudi koji se bave druπtvenim i humanistiËkim znanostimanemaju mnogo zanimanja sudjelovati na raznim kontinentalnim ili svjetskim znanstvenimskupovima, kao πto su, recimo: International Council for Central and East EuropeanStudies (ICCEES), veÊ spomenuti AAASS i drugi. Ne bi bilo tako teπko napraviti struËnuanalizu takvog (ne)sudjelovanja. Neki kaæu da je za to razlog novac, drugi da je tokompleks iz starih dana, neki pak, da znanstvenici u tome ne vide nikakve osobne koristiitd. Ali zato o nama rado govore drugi!

Nekoliko prijedloga: Institute for Croatian Studies …

Osigurati jednu ili viπe katedra hrvatskog jezika i kulture u Americi bili bi korisni prijedloziVladi. Ili, prema mojem miπljenju, joπ bolje, utemeljiti “Institute for Croatian Studies” usuradnji s jednim od ameriËkih sveuËiliπta tako da institut ima potrebnu akreditaciju iprofesionalizam, a u isto vrijeme da ima i samostalnost. Jedna takva ustanova moæe, premapotrebi, organizirati akreditirane predmete hrvatskog jezika i kulture na viπe mjesta u Americi.Oko ove sam ideje bio okupio odreen broj poslovnih ljudi i Ëak smo taj projekt registrirali1988. u dræavi Ohio. Zbog rata koji je uslijedio sve je bilo stavljeno ustranu. Ideju samponovno oæivio 2001., ovaj put u Chicagu, gdje je St. Xavier University u naËelu prihvationaπ prijedlog da institut bude u okviru toga sveuËiliπta. Ali poslije ankete meu profesionalnimi poslovnim Hrvatima u Americi radi utemeljenja novËane zaklade potrebne za institut,vidio sam da se nisu spremni ærtvovati za takav pothvat. Ipak smatram da se ovo, ili neπtosliËno, joπ moæe ostvariti, ali samo uz suradnju s vodeÊim ustanovama i nositeljima politiËkevlasti u Hrvatskoj. Pitanje je samo volje, dobra plana i spremnosti to provesti u djelo.


192

Nakon osamostaljenja Hrvatske predlagao sam (drugi prijedlog) da se u Hrvatskojutemelji Liberal Arts College na engleskom i da bude akreditiran preko jednog odameriËkih sveuËiliπta. Time bi se na viπestruku korist privukao veÊi broj studenata izsvijeta. Za to nije bilo zanimanja, a nema ga ni danas.Pobrinuti se, treÊi je prijedlog, da studenti hrvatskog podrijetla koji dolaze u Hrvatskustudirati (moæda i ostati) ne budu tretirani kao smetnja ili Ëak kao Ëudaci koji su doπli uzemlju iz koje bi, Ëini se, veÊina mladih otiπla na Zapad. OmoguÊiti πto jednostavniju ilakπu tranziciju iz sredina iz kojih dolaze u hrvatsko druπtvo i πkolstvo. OmoguÊiti dolazakmlaih svjetskih znanstvenika u Hrvatsku (ne samo hrvatskog podrijetla) ∑ moj je Ëetvrtiprijedlog. Zainteresirati znanstvenike iz svijeta za teme koje se tiËu Hrvata i Hrvatske.Mislim da bi trebalo barem neke mlae znanstvenike izvana zainteresirati, meu ostalim,za srednji vijek i renesansu u Hrvatskoj. Koliko mi je poznato, malo se tko na ovimpodruËjima time bavi, niti ima neπto prikladno o tome objavljeno na engleskom. BuduÊida se kod nas stvari uglavnom odvijaju na osnovi tko koga poznaje, jedan brojznanstvenika (hrvatskog i nehrvatskog podrijetla) koji se bave hrvatskim temama nisuna “hrvatskom radaru”. Treba imati sluha i ljude okupiti, dati im podrπku u radu iomoguÊiti suradnju s kolegama i odgovarajuÊim ustanovama u Hrvatskoj. Organizirati ibiti domaÊin raznim meunarodnim znanstvenim manjim i veÊim skupovima, πesti jeprijedlog. Imati u Hrvatskoj “Study Centers”, “Summer Camps” ili sliËno za studente imlae znanstvenike izvan Hrvatske. OmoguÊiti stranim studentima i mladimznanstvenicima boravak (pa i kraÊi) u Hrvatskoj gdje se neposredno mogu upoznati sazemljom i narodom o kojem æele studirati, istraæivati i pisati. Dosta toga moæe bitiuokvireno u kategoriju “Regional Studies”. Nadalje, valja imati uvid gdje i kada seodræavaju kontinentalni ili svjetski skupovi, na vrijeme organizirati panele o hrvatskimtemama i biti prisutni na tim svjetskim forumima. Poznato je da se tu radi ne samo o 20-minutnom predavanju, nego i o samoj prisutnosti na takvim skupovima i upoznavanjukolega iz drugih zemlja iz istih ili sliËnih podruËja znanosti. Takva poznanstva se pomalopretvaraju u konkretnu suradnju s drugim znanstvenicima i ustanovama. »ini mi se dami previπe govorimo sebi i svojem krugu, a premalo drugima.

JeziËna barijera u humanistiËkim znanostima

Relativno se malo stvari iz druπtvenih znanosti prevodi na engleski. Prevoenjem tekstovana engleski bit Êemo prisutniji u svijetu. Journal of Croatian Studies ima dugogodiπnjutradiciju i posjeduju ga vaænije knjiænice, zato se zalaæem za konkretan dogovor saCAA o naËinu kako Ëasopisu dati novu snagu da bude joπ kvalitetniji i redovitiji uizlaæenju. »asopis bi bio vaæan most izmeu znanstvenika u Hrvatskoj i Americi. Zaovu konkretnu suradnju oko Journala, prema mojem sudu, nema nikakva razloga zaËekanje. Velikom broju Hrvata u Americi na srcu su i hrvatske kulturne i druge ustanoveu Bosni i Hercegovini. Predlaæem da se nau bolji i stabilniji naËini suradnje, nego πto


193

su danas izmeu hrvatskih znanstvenika i ustanova u Hrvatskoj, BiH i onih u inozemstvu.To Êe biti na korist svih, posebice u Ëuvanju i jaËanju hrvatske kulturne baπtine u BiH.

Sociolozi valjaju prouËiti pokretljivost uspjeπnih hrvatskih skupina

U Americi i drugdje æivi i radi generacija Hrvata koja je sad u dobi za mirovinu. Ta jegeneracija pokretnija i materijalno imuÊnija od prijaπnjih. Mnogi iz te generacije ÊeotiÊi æivjeti (barem dobar dio godine) u Floridu, Arizonu i drugdje, kao πto mnogi izsjevernijih krajeva Europe idu u ©panjolsku ili, kako Ëitamo, sve viπe vlada zanimanjeza æivot u Hrvatskoj. Predlaæem da naπi sociolozi prouËe tu pokretljivost i zatim dagospodarstvenici ispitaju moguÊnost da se takvim Hrvatima (kojih nije mali broj) pruæiprilika da svoju starost ili po viπe mjeseci svake godine provedu u Hrvatskoj, umjestona Floridi ili Arizoni. Danas je to i te kako moguÊe ostvariti, a bilo bi to na viπestrukukorist, ukljuËujuÊi i sigurnu povezanost njihove djece i unuËadi s domovinom njihovihroditelja. Saziv Prvog kongresa znanstvenika implicira da znanstvenici opÊenito, pa ioni iz druπtvenih znanosti, imaju vaænu ulogu u hrvatskom druπtvu, da imaju πto reÊi ida Êe ih netko “gore” rado Ëuti. Ali nisam siguran da se to moæe uzeti kao gotov Ëin.Zato predlaæem da Kongres analizira i procijeni da li one koji nadziru centre politiËke igospodarske moÊi u Hrvatskoj zaista zanima πto hrvatski znanstvenici imaju reÊi,posebice izvandomovinski. Ako se smatra da Êe se znanstvene analize i prijedlozi uzimatiu obzir u procesima donoπenja politiËkih, gospodarskih, odgojnih i drugih odluka, ondapredlaæem: 1. da Kongres pobliæe definira ulogu i mjesto znanstvenika u hrvatskomdruπtvu, posebice ulogu izvandomovinskih znanstvenika u æivotu i napretku Hrvatske ihrvatskog naroda; 2. da se utemelje trajna radna tijela neovisnih znanstvenika, koji Êesvojim analizama i prijedlozima pridonositi napretku Hrvatske i hrvatskog naroda. Ali,ako se smatra da vladajuÊa klasa ne æeli Ëuti miπljenja znanstvenika i ako Êe moguÊeznanstvene analize i prijedlozi kupiti praπinu na neËijim policama, onda Prvi kao i sliËnikongresi u buduÊnosti nemaju svrhe. Na kraju, pozdravljam sve sudionike Kongresa(Zagreb - Vukovar, 15. - 19. studenoga 2004.), cijeneÊi njihove napore da bi pridonijeliboljitku Hrvatske. Vjerujem da Êe na Kongresu biti lijep broj izvrsnih izlaganja iprijedloga, ali iskustvo mi kaæe da Êe plodovi ovisiti, ne o dobrim predavanjima ideklaracijama, nego o naπoj nesebiËnosti, zdravu razumu, samopouzdanju, jasnodefiniranim ciljevima, i ponajviπe o konkretnom radu.

Biljeπke

Dr. Ante »uvalo, sveuËiliπni profesor povijesti, predsjednik je Association For CroatianStudies i dopredsjednik Croatian Academy of Amerika (Chicago, USA).Tekst koji ste proËitali upuÊen je Prvom kongresu znanstvenika iz domovine i inozemstva(Sekciji druπtvenih znanosti). Dr. »uvalo je izjavio: “Zahvaljujem ministru Draganu


194

Primorcu i Ëlanovima Organizacijskog odbora Prvog kongresa znanstvenika iz domovinei inozemstva na pozivu za sudjelovanjem u radu Kongresa, i to u sekciji Druπtvenihznanosti.Vjerujem da Êe Kongres biti na viπestruku korist za Hrvatsku, kao i zaznanstvenike doma i u inozemstvu, posebice u njihovu upoznavanju i zbliæavanju uradu. Ali uz najbolju æelju, neÊu moÊi doÊi na taj vaæan skup. Uskoro iza Kongresa bitÊe i godiπnji SlavistiËki kongres u Bostonu, te kao predsjednik Udruge za hrvatskeznanosti na tom skupu moram biti. Jedini razlog mog nedolaska je da jednostavno nemogu biti toliko dana odsutan s fakulteta na kojem radim. Zato Ëasopisu Hrvatske maticeiseljenika, s kojim suraujem, πaljem pisani prilog na uvid kako πiroj hrvatskoj javnostitako i sudionicima Kongresa.Nadalje, prosudbe koje ste proËitali temeljene su na iskustvu viπegodiπnjeg æivota i radameu Hrvatima u Americi, a ne na znanstvenom istraæivanju druπtvenih i drugih kretanjau ovom dijelu hrvatskog naroda ili pak u Hrvatskoj. Treba, dakle, imati u vidu da su oveprosudbe osobne i da su odraz prilika meu Hrvatima u Americi. Ako one budu nekimaizgledale pomalo negativne, nije to radi mog osobnog raspoloæenja (po naravi sam op-timist), nego su odraz stvarnosti koju æelim predoËiti.”

Summary

MESSAGE TO CONGRESS OF SCIENTISTS

According to estimates from experts on social sciences, at the beginning of the 21st

century, the Croats in the USA are facing challenges that deserve to be analyzed fromvarious standpoints. One of these was pointed out and elaborated by the professor ofhistory dr. Ante »uvalo for the First Congress of Croatian Scientists from the Home-land and Abroad (Zagreb-Vukovar, 15-19 November, 2004) with the aim to present thebroad Croatian public with an actual picture of the Croats in the USA. The author’sauthentic presentation on the Croatian associations in the USA is very interesting. Thepresent associations in the USA (from the Croatian Fraternal Union onwards) haveremained at the same social and cultural levels from their founding, even though timeshave greatly changed. The leaders of these organizations, of the largest as well as of thesmallest ones, content themselves with keeping the Croatian folkloric heritage amongthe youth, with meetings at the Croatian clubs, social events like competitions in bowl-ing, golf, hunting, football, and the like. These activities deserve recognition, but therehas not been (and there is not) any feeling that a step forward has been made towards abetter perspective in the 21st century. The young professionals of Croatian origin and


195


the students who come over to Croatia to continue their studies or to take up permanentresidence have difficulties when they want to validate their diplomas. The proposals ofdr. »uvalo for a more successful development of cooperation bridges between the Croatsin the USA and the homeland are the following: to ensure one or more departments ofthe Croatian language and culture in the USA; to found an Institute for Croatian Studiesin cooperation with one of the American universities so that the Institute would have thenecessary accreditation and professionalism, while being autonomous at the same time

Resúmen

MENSAJE AL CONGRESO DE CIENTÍFICOS

A comienzos del siglo XXI los croatas en los E.E.U.U., según la estimación en el campode las ciencias sociales, se enfrentan a desafíos que merecen ser estudiados desde diversospuntos de vista. Uno de esos espectros fue destacado y elaborado por el profesor dehistoria, dr. Ante »uvalo, para el Primer Congreso de Científicos Croatas de la Patria ydel Exterior (Zagreb-Vukovar, del 15 al 19 de noviembre del 2004), con el fin de presentaral público croata en general el cuadro actual de los croatas en los E.E.U.U. La presentaciónauténtica del autor sobre las asociaciones croatas en los E.E.U.U. es interesante. Lasasociaciones existentes en los E.E.U.U. (desde la Comunidad Fraternal Croata enadelante) quedaron al mismo nivel social y cultural que cuando fueron fundadas, apesar que los tiempos hayan cambiado. Los líderes de las asociaciones, tanto de las másgrandes como de las más pequeñas, se conforman con cuidar la herencia folclóricacroata entre los jóvenes, reuniones en los hogares croatas, eventos sociales como ser lascompetencias en bowling, golf, caza, fútbol y similares. Estas actividades merecenreconocimiento, pero no hubo (ni existe) el sentimiento de haber dado un paso adelante,hacia una mejor perspectiva en el siglo XXI. Los jóvenes profesionales de origen croatay los estudiantes que vienen a Croacia para continuar sus estudios o para residirpermanentemente, frecuentemente se encuentran con dificultades para la revalidaciónde los diplomas. Las sugerencias del dr. »uvalo para construir exitosamente un puenteentre los croatas en los E.E.U.U. y en la patria son: asegurar una o más cátedras delengua y cultura croatas en los E.E.U.U.; fundar el “Instituto de Estudios Croatas” (In-stitute for Croatian Studies) en cooperación con alguna de las universidades, de modoque el mismo tenga la acreditación y profesionalismo adecuados y que al mismo tiempotenga autonomía.

196

197

Ivana UjeviÊ

HRVATSKI JEZIK U ISELJENI©TVU

NajveÊi kroatistiËki skup 2004. izvan granica Hrvatske u Europi odræan je uPeËuhu od 9. do 11. prosinaca, a na ameriËkom kontinentu u Bostonu zavrπilaje 7. prosinca 2004. Ëetverodnevna 36. nacionalna konvencija najbrojnijegsvjetskog slavistiËkog udruæenja American Association for the Advancementof Slavic Studies (AAASS) • Interes za hrvatski jezik u iseljeniπtvu ubrzanose mijenja u procesu integracije Hrvata i graana hrvatskoga podrijetla udomicilna druπtva, pa se teËajevima hrvatskoga jezika i u programu Hrvatskematice iseljenika tradicionalno posveÊuje posebna pozornost

NajveÊi kroatistiËki skup izvan granica Hrvatske odræan je u PeËuhu od 9. do 11. prosinaca2004. Meunarodni kroatistiËki znanstveni skup, sedmi po redu, odræan je u organizacijiOdsjeka za hrvatski jezik i knjiæevnost Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u PeËuhu iZnanstvenog zavoda Hrvata u Maarskoj, te Regionalnog srediπta Maarske akademijeznanosti u PeËuhu. Trodnevni kroatistiËki skup odræan od 9. do 11. prosinca 2004. uzgradi Regionalnog srediπta Maarske akademije okupio je oko sedamdesetak izlagaËa,iz desetak europskih zemalja: od Ukrajine, Poljske, Maarske, Hrvatske, Makedonije,Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Italije, Austrije... SveËano otvaranje skupa,uveliËali su svojom nazoËnoπÊu visoki uglednici SveuËiliπta, Akademije, Saveza Hrvatau Maarskoj i grada PeËuha. Prigodne rijeËi nazoËnima uputili su: predsjednik HDSMijo KaragiÊ, tajnik regionalnog srediπta Maarske akademije István Fischer, donaËelnikPeËuha Zoltán Horvát, dekanica Filozofskog fakulteta Márta Font i prorektor SveuËiliπtau PeËuhu László Komlósi. PozdravljajuÊi nazoËne dekanica Filozofskog fakulteta MártaFont je naglasila vaænost i mjesto Odsjeka za hrvatski jezik i knjiæevnost SveuËiliπta uPeËuhu te zavidnu razinu znanstvene aktivnosti njezinih djelatnika o Ëemu se mogla veÊniz puta i sama uvjeriti na svjetskim slavistiËkim kongresima. Rasponom tema te brojemsudionika u posljednjih desetak godina peËuπki meunarodni kroatistiËki znanstveniskup postao je jedno od najznaËajnijih kroatistiËkih okupljanja izvan granica Hrvatske.Sama brojka da se uspjelo okupiti oko sedamdesetak sudionika iz svih europskih

198

kroatistiËkih srediπta, bilo je daleko viπe zainteresiranih, govori za sebe, rekao je u imeorganizatora dr. Ernest BariÊ. PeËuπki meunarodni kroatistiËki skup tradicionalnoobrauje dvije do tri tematske cjeline, primjerice, hrvatsko-maarske odnose, statusHrvata u Maarskoj i pitanje jezika, teme iz povijesti i kulture, a treÊi tematski krugobiËno se formira iz suvremene filoloπke kroatistiËke misli. Na taj se naËin nastoji u radskupa ukljuËiti πto veÊi broj znanstvenika. Ove godine za razliku od dosadaπnjih uzjezikoslovnu i knjiæevnu sekcije rad skupa pojaËan je s dvije nove sekcije i to povijesnomi prosvjetnom. Naime, organizatori su smatrali kako je vrlo vaæno u rad skupa ukljuËitiπto veÊi broj domaÊih struËnjaka koji se bave odreenom problematikom. Organizatorisu nastojali u rad skupa ukljuËiti πto viπe kroatista iz Srednje Europe. Prvenstveni ciljnaglasio je u ime organizatora, Stjepan Blaæetin, obraditi kulturu, povijest, jezik iknjiæevnost Hrvata u Maarskoj i za taj posao dobiti potporu iz matice, potporu u prvomredu znanstvenih krugova, ali i pokazati Maarskoj, prije svega znanstvenoj javnosti,kako i mi posjedujemo svoje vrijednosti i te vrijednosti ima smisla istraæivati, jer oneukazuju na zajedniËki æivot Hrvata i Maara odnosno svih naroda na ovim prostorima.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Ivana UjeviÊ: Hrvatski jezik u iseljeniπtvu

Jedno od plenarnih izlaganje odræao je dr. Ernest BariÊ na najveÊem kroatistiËkom skupu2004. izvan Hrvatske, koji je odræan u PeËuhu

Nije Odsjek za hrvatski jezik i knjiæevnost samo jedna od jeziËnih katedri unutarFilozofskog fakulteta, on je ujedno i jedan od duhovnih centara Hrvata u Maarskoj. Pritamoπnjem Odsjeku za hrvatski jezik i knjiæevnost svoje mjesto naπao je Znanstvenizavod Hrvata Maarskoj. Njegovo postojanje pri Odsjeku od obostrane je koristi. Odsjeki Filozofski fakultet dat Êe mu potrebne resurse, a Zavod Êe taj potencijal oplemeniti

199

novim duhovnim vrijednostima. RijeËi pohvale uputio je Odsjeku i prorektor SveuËiliπtau PeËahu László Kómlosi. On je naglasio kako se geopolitiËke prilike ubrzano mijenjaju.Prije nekoliko godina slavistika je dominirala scenom. Danas je situacija znatno drugaËija.Maarska se nalazi u okruæenju naroda pa je poznavanje jezika njezin æivotni i gospo-darski imperativ. OcjenjujuÊi peËuπki kroatistiËki skup ugledni jezikoslovac IvoPranjkoviÊ je naglasio kako mu je nazoËan od njegovih poËetaka te je imao priliku Ëutipuno znaËajnih stvari o meusobnim hrvatsko-maarskim proæimanjima, ali i o mnogimdrugim temama koje se bave hrvatskim jezikom, kajkavskim narjeËjem. I ove godine ponjemu program skupa nudi znaËajan broj izlagaËa i veliki broj zanimljivih tema.

Ivana UjeviÊ: Hrvatski jezik u iseljeniπtvu

Skup je pozdravio i prorektor SveuËiliπta u PeËuhu Laszló Komlósi

Ljubitelji hrvatskog jezika

Potreba za oËuvanjem materinskog jezika i razvitkom hrvatskog kulturnog identiteta, uzemljama kamo su se raselili hrvatski ljudi i graani hrvatskog podrijetla, sadræi naravanporiv iseljenika da stvore most razumijevanja izmeu kulture koju nose u sebi i onihkultura koje su ih prihvatile na svim kontinentima. Pokazao je to i prosinaËki najveÊikroatistiËki skup izvan granica Hrvatske u PeËuhu. No sliËan interes za hrvatski jezikjavlja se i u drugim sredinama, i na drugim kontinentima kroz proπlost i sadaπnjost.Tako su hrvatski intelektualci u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama tijekom 1976. organi-zacijski osmislili hrvatske studije kao samostalnu udrugu i predstavili je tamoπnjojstruËnoj slavistiËkoj javnosti na godiπnjoj konvenciji American Association for the Ad-vancement Of Slavic Studies (AAASS) u Atlanti. Na sljedeÊoj konvenciji u Washingtonu

200

15. listopada 1977. godine skupina od deset hrvatskih intelektualaca sloæila se kako Êeutemeljiti Society for Croatian Studies. Prof. Joseph T. Bombelles tada je izabran zapredsjednika, a profesor George J. PrpiÊ za tajnika. Njih su dvojica poduzela sve zaafirmaciju udruge i punopravno ukljuËenje u AAASS. Ostali su Ëlanovi toga inicijativnogIzvrπnog odbora Society for Croatian Studies bili njegovi potpredsjednici prof. AnteKadiÊ i prof. Francis H. EteroviÊ. Mjesec dana kasnije, toËnije 27. studenoga 1977.godine, u Clevelandu na Case-Westwrn University za vrijeme 12-godiπnjeg seminaraAmerican Croatian Academic Society novoutemeljena je udruga promijenila naziv uAssociation For Croatian Studies, a potrebna je dokumentacija o udruzi za AAASSprireena do poËetka 1978., iako je njezin Izvrπni odbor pravila i program rada ACSprihvatio u listopadu te godine ∑ kada je 15. listopada 1978. i sluæbeno pridruæenaAmerican Association for the Advancement of Slavic Studies. Iste godine George J.PrpiÊ tiskao je prvi glasnik Udruge hrvatskih studija Announcement. Za prvi javni nastup12. listopada 1978. ta je Udruga priredila na godiπnjoj ameriËkoj slavistiËkoj konvenciji(Columbus, Ohio) tematsku raspravu Hrvatska i Hrvati 1970. godine. U listopadu 1984.godine Udruga hrvatskih studija poËevπi od broja 10 mijenja ime glasniku, koji od tadanosi naziv Bulletin Association For Croatian Studies. Danas je Association For CroatianStudies priznata i utjecajna neprofitna i strukovna organizacija kojoj je cilj unapreenjevisokoπkolskih studija, publiciranje struËnih radova i razvitak metodike studiranjahrvatskoga jezika i kulture te svega onoga πto podrazumijeva Hrvatska, a otvorena je zasve osobe koje se zanimaju za hrvatske studije. Predavanja i tematske rasprave s hrvatskimtemama u tih Ëetvrt stoljeÊa predstavljaju odreda nenadomjestive prinose hrvatskimstudijima i hrvatskom pitanju uopÊe u meunarodnoj zajednici, pogotovo u multikulturnojzajednici koja æivi na sjeverno-ameriËkom kontinentu. Gotovo da nema hrvatskogintelektualca na ameriËkom tlu koji nije bio ukljuËen u projekte ACS-a. Predsjednikudruge devedesetih je ponovno bio prof. Joseph T. Bombelles, Ëije su mjesto nekolikogodina uspjeπno vodili uglednici Joseph »ondiÊ pa dr. Ivo Banac, a tajnik ACS-a jedugi niz godina bio povjesniËar dr. Ante »uvalo, koji je ujedno i aktualni predsjednikACS-a. Dr. Ante »uvalo, predsjednik ACS i dopredsjednik Hrvatske akademije u Americi(Chicago, USA), kaæe kako ACS danas ima oko sto aktivnih Ëlanova. Iako suumirovljenici, joπ su uvijek aktivni u radu Udruge hrvatskih studija: Jure i Hilda PrpiÊ,Anthony Mlikotin, Joseph Bombelles, Joseph »ondiÊ, Elsie Ivancich Dunin, BoæidarIvanuπ, Jere Jareb, Nevenka Mitra, Elinor Murray Despalatovic, Steve Skertic, GeorgeJerkoviÊ, Josip BoæiceviÊ, Ivo OmrËanin, itd. Djelatni Ëlanovi ACS-a su, meu ostalima:Tatjana Bujas LorkoviÊ, Norman Cigar, Mirjana DedaiÊ-Nelson, Marijan Despalatovic,IvanËica Dvoræak Schrunk, Nick Ceh, Zdenka Gredel Manuele, Vinko GrubiπiÊ, ReneoLukiÊ, Jasna Meyer, Nasja Meyer, Nicholas Novosel, Sandra Palaich, James Sadkovich,John Segvich, Michale Vezilich, Theresa Marie UrπiÊ, Ivo ©oljan i drugi.Meu Ëlanovima ACS-a koji se bave hrvatskim temama, a nisu Hrvati ili iz Hrvatskedanas su aktivni slijedeÊi ljudi: Wayles E. Browne, Ellen Elias Bursac, William Everett,


201

Sarah Kent, Michael C. McAdams, Jean-François Morel, Sabrina Ramet, Jennifer Sand-ers, Elisabeth von Erdmann... Ellen Elias je rizniËar druπtva. Udruzi su se pridruæilisljedeÊi poslijediplomski studenti: Biljana BijeliÊ, Bergita Bugarija, Josip Mocnik, MirjanaMorosini-Dominick, Vjeran PavlakoviÊ, Marko PuljiÊ, Ivan Runac i Dean VuletiÊ. IvanRunac je tajnik ACS-a. Meu onima koji se ne bave slavistikom profesionalno, a Ëlanovisu ACS-a izdvajamo sljedeÊe osobe: Karlo Mirth, Maria i Ivan Tuπkan, fra Ljubo KrasiÊ,Edward Damich, Nela Lakoπ, Vlado Markovac, R. Stanislav Golik, Melchior Masina,Radovan Matanic, Joseph V. Meyer, Ana MiπetiÊ, John Peric, Maria Pesha, Dinko Podrug,Petar M Polic, Stanislava Rotkvic, Antonia Runac, Fedora Sikic, R.. Ivan Skenderovic,Ekrem Spahich, Vlado Strmski, William Vergot, Milos Vujnovich, fra. Paul Maslac, Vic-tor Wickerhauser, itd. Od povratnika u Hrvatsku Ivan MiletiÊ je naπ dugogodiπnji Ëlan.»lanovi ACS-a bili su Mate MesπtvroviÊ, a Ivo Banac je bio i predsjednik ACS-a nekolikogodina. Iz Hrvatske Ëlan ACS-a je dr. –uro Njavro. Meu naπim suradnicima iz Hrvatskei BiH do sada su bili: Stanislav Tuksar, Vjera KataliniÊ, Hana Breko, Ivan »izmiÊ, JureKriπto, Mario Jareb, Franjo TopiÊ, Ivan ©imonoviÊ, i drugi. Naπi gosti su bili: Juraj Poen,Dubravka Jurlina-Alibegovic, Milica MihaljeviÊ, Mira LenardiÊ, Daπa Mlikotin-TomiÊ,Ennio StipËeviÊ, Dalibor BrozoviÊ, prvi predsjednik Republike Hrvatske povjesniËar FranjoTuman, Savka DapËeviÊ KuËar, Duπan BilandæiÊ, Radoslav KataËiÊ, Sanja NikËeviÊ,Vinko NikoliÊ, Ivan Supek, Tomislav Ladan, Slavko Golstein, Ivo Slaus, Vladimir Koscak,Ivo Smoljan, Tomislav Sunic, Ivo Skrabalo, Ksenije Turkovic, Olga Supek, AlexanderBuczynski, Eva Sedak, Bruno Grbac, Iskra Iveljic, Stjepan Krasic, Josip Belamaric, IlijaÆivkovic, Danilo Ljubotina, Darko LukiÊ, Boris Senker, Borna Fuerst-Bjelis, Edo PivËeviÊ(Engleska), Mirko VidoviÊ (Francuska), Smail Balic (Austria), Ivo Tasovac (sad uHrvatskoj), Josip Matesic (NjemaËka), Luka Budak (Australia) i drugi.Umrli Ëlanovi ACS-a koji su dali znaËajne prinose ACS-u su: Vinko NikoliÊ, Francis H.Eterovic, Branimir Anzulovic, Ante KadiÊ, Bogdan Radica, Drago ©porer, StankoGuldescu, Vladimir MarkotiÊ, Matthew Zvonimir Markotic, Jakov BaËiÊ, Branko Peselj,Vatro Murvar, i drugi.Ovaj povijesni osvrt na ljubitelje kroatistike iz Amerike zavrπit Êemo vijeπÊu o posljednjojKonvenciji AAASS. Naime, Ëetverodnevna 36. nacionalna konvencija American Asso-ciation for the Advancement of Slavic Studies (AAASS) zavrπila je 7. prosinca 2004. Tosvakogodiπnje okupljanje znanstvenika iz raznih podruËja slavistike bilo je ove godineodræano u Bostonu, rekao je predsjednik ACS-a dr. Ante »uvalo. Na konvenciji je biloviπe od 350 panela i okruglih stolova. InaËe, na svakom panelu su redovito po tripredavanja, πto znaËi da je ondje odræano preko tisuÊu izlaganja.Joπ tamo od 1977. Udruga za hrvatske studije (Association for Croatian Studies) redovitopriprema panele i okrugle stolove na AAASS konvencijama. Hrvatske teme su i ovegodine bile dobro predstavljene, kao πto su: 100. obljetnica HSS-a, 300. obljetnica roenjaAndrije KaËiÊ MioπiÊa, povijest hrvatske glazbe, Hrvatska i europske integracije, odraznajnovijih sukoba i politike u literaturi, hrvatsko-muslimanski ratni sukob u BiH,


202

emigranti i komunistiËke novine u Americi i druge. Od znanstvenika iz Hrvatske gostovalisu SreÊko LipovËan, fra Gabriel JuriπiÊ, Vjera KataliniÊ, Jure Kriπto i Mario Jareb, aMarko Hoare je stigao iz Engleske. Meu onima koji se bili iz SAD-a i Kanade, a bavese hrvatskim temama, bili su: Elinor Murray Despalatovic, Marijan Despalatovic, VinkoGrubiπiÊ, Anita MikuliÊ-KovaËeviÊ, Ralph Bogert, Sarah Kent, Ellen Elias-Bursac, ReneoLukiÊ, Jean-Francois Morel, Jim Sadkovich, Charles Shrader, Robert Donia, Ante»uvalo, Aida Vidan, Gordana CrnkoviÊ, Dean VuletiÊ, Marija Dalbello, Ivan Runac,Vjeran Pavlakovic, William Everett, Mirjana DedaiÊ Nelson, Tatjana LorkoviÊ, AmySchmidt, Gerard Toal i drugi.IduÊe godine Konvencija Êe se odræati od 3. do 6. studenoga 2005. u Salt Lake Cityju.Ovakvi znanstveni skupovi vaæni su ne samo radi izlaganja, nego i radi upoznavanja ipovezivanja hrvatskih znanstvenika s kolegama iz raznih krajeva svijeta i s onima kojiimaju razliËite poglede na teme koje se tiËu hrvatske stvarnosti.

TeËajevi hrvatskoga jezika i kulture u matiËnoj zemlji

U domovini Matica iseljenika Hrvatske u Zagrebu (1951.) veÊ u prvoj godini svojegpostojanja i rada nastoji osmisliti teËajeve hrvatskog jezika i kulture u regijama svijetakamo su se raselili hrvatski ljudi kroz stoljeÊa. Svijest o znaËaju oËuvanja i razvijanjamaterinskog jezika i kulture meu hrvatskim iseljeniπtvom iπËitava se i iz teksta kojiproklamira osnivanje Druπtva Matice iseljenika Hrvatske 1951. kao kulturne ustanove.TeËajevi hrvatskog jezika temeljna su djelatnost Hrvatske matice iseljenika od njezinaosnutka do danas. ZaËetnik teËajeva hrvatskog jezika meu starijim hrvatskimiseljeniπtvom koje se nastanilo u susjednim europskim zemljama Austriji, Italiji,


Dr Ante »uvalo (SAD), dr. Ivan »izmiÊ (RH) i brojni ugledni Ëlanovi Association ForCroatian Studies sudjeluju u radu svakogodiπnje konvencije najveÊeg slavistiËkog udruæenja

svijeta AAASS

203

Maarskoj, tadaπnjoj »ehoslovaËkoj i Rumunjskoj bio je ©ibenËanin profesor AnteBlaæenËiÊ. Neposredno nakon zavrπetka Drugoga svjetskoga rata profesor Ante BlaæenËiÊpokreÊe teËaj hrvatskog jezika za mladeæ iz GradiπÊa, te ostalih krajeva gdje su æivjelehrvatske autohtone manjinske zajednice. Pedesetih i πezdesetih godina BlaæenËiÊ jepriredio na stotine teËajeva hrvatskoga jezika i kulture za polaznike svih dobnih skupina,poglavito mladeæi, do svojeg odlaska u mirovinu 1971. Domovina je BlaæenËiÊa nagradilaNagradom za æivotno djelo Ivan FilipoviÊ (1978.), a dijaspora brojnim priznanjimakulturnih druπtava GradiπÊanskih Hrvata iz Europe u povodu 40. obljetnice teËajevahrvatskog jezika za GradiπÊanske Hrvate iz Maarske 1986. te Austrije 1989.BlaæenËiÊeve metode uËenja gradiπÊansko-hrvatskog jezika te standardnog hrvatskogjezika i danas se prakticiraju u suvremenijem tehniËkom i udæbeniËkom okruæju i to uorganizaciji prosvjetnih udruga iz Republike Hrvatske, ali i prosvjetnih druπtavaGradiπÊanskih Hrvata iz Austrije, Maarske i SlovaËke ∑ kamo se kroz stoljeÊa razmililagradiπÊansko-hrvatska korjenika.


Kroaticti iz SAD-a i Kanade djeluju u Association For Croatian Studies i postiæu iznimnerezultate u afirmaciji hrvatskog jezika kako meu naπim iseljenicima tako i meu uglednim

slavistima svijeta

Najpoznatiji hrvatski eksperimentalni fonetiËar i autor glasovite verbotonalne metodeuËenja stranih jezika akademik Petar Guberina utemeljio je 1962. godine TeËaj hrvatskogajezika na akademskoj razini uviajuÊi potrebu za posebnim metodiËkim oblikovanjemuËenja standardnog hrvatskoga jezika kao stranog ili kao drugoga jezika na Filozofskomfakultetu u Zagrebu. Matica je od poËetka slala svoje stipendiste, studente i uËenike, sraznih strana svijeta na taj teËaj ∑ za πto je dobila Zahvalnicu Filozofskog fakultetaSveuËiliπta u Zagrebu 2002. MatiËina djelatnica profesorica Silvija Letica primila za1997. posebnu Zahvalnicu Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu za promicanjehrvatskog jezika meu hrvatskim etniËkim zajednicama u svijetu. TeËajeve Petra Guberinei njegovih suradnika Matica iseljenika Hrvatske prireivala je i u Juænoj Americi

204

osamdesetih godina, spletom okolnosti i potrebe za rehabilitacijom jednog gluhonijemogdjeËaka hrvatskog podrijetla na zahtjev njegove iseljeniËke obitelji SindiËiÊ. ZahvaljujuÊitoj obitelji Guberinini aci su u Juænoj Americi radili svoj posao privlaËno: logopedi surehabilitirali djecu s posebnim potrebama, a jezikoslovci su uËenicima i studentimapredavali hrvatski jezik i kulturu. Svaki od tih teËajeva privukao je oko stotinjak potomakanaπih iseljenika u Brazilu, Peruu i »ileu ∑ koji su u veÊini govorili πpanjolskim jezikom.Interes za suradnjom s Filozofskim fakultetom proπirio se prije sedamnaest godina i naPripremnu godinu studija za strane studente i studente iseljene Hrvatske iz cijelogasvijeta koju vodi koordinatorica Pripremne godine studija Marijana Cesarec. Tijekom42 godina postojanja TeËaj hrvatskoga jezika i Pripremnu godinu studija na Filozofskomfakultetu SveuËiliπta u Zagrebu pohaalo je viπe od 7 000 studenata iz 110 zemalja sasvih kontinenata. Veliko zanimanje za taj akademski program pokazuju djeca hrvatskihiseljenika, iako u zadnje vrijeme raste i interes stranih studenata pripadnika najrazliËitijihjeziËnih zajednica.UËenje standardnoga hrvatskoga jezika kao drugog ili kao stranog jezika ima dugu tradicijui u samoj Matici zahvaljujuÊi predanom radu profesorice Silvije Letice koji kontinuiranotraje viπe od dvadesetak godina. Naime, Matica je tada zajedno s SveuËiliπtem Kansas(SAD) pokrenula svoj program Ljetne πkole hrvatskog jezika i kulture u kojoj su se okupilivrsni struËnjaci iz zagrebaËkog akademskog kruga. Program je bio namijenjen akademskojmladeæi i u njemu se svake godine okupilo od 30 do 50 mladih osoba mahom iz hrvatskihetniËkih zajednica. Na poticaj Hrvatske matice iseljenika 1991. godine akademski dioprograma preuzima Rektorat SveuËiliπta u Zagrebu i to dr. Zrinka BabiÊ Jelaska, i od togase trenutka SveuËiliπna πkola hrvatskoga jezika i kulture institucionalizirla, privlaËeÊi uljetnoj i zimskoj sesiji prosjeËno 50 studenata iz desetak zemalja.Veza izmeu jezika, kulture i kulturnog i etniËkog identiteta napaja se snagom “hipotezeo jeziËnoj determiniranosti” (Whorf, B.L.) prema kojoj dijete tijekom uËenja jezikausvaja sociokulturne vrijednosti, πto moæe zvuËati posve nemoderno u vrijemeglobalistiËkih procesa. Djeca hrvatskih iseljenika u drugom i treÊem naraπtaju uËetrdesetak dræava svijeta naravnim procesima integracije nisu postala zarobljenicimadruπtva materinskog jezika, ali ljubitelji materinskog jezika jesu.

Hrvatski jezik u Australiji

Profesor Luka Budak jedan je od zasluænijih za uspjeπan rad Studija hrvatskog jezika naSveuËiliπtu Macquarie u Sidneyju, koji je ondje utemeljen 1983. godine na poticaj australskehrvatske zajednice i uz podrπku ondaπnje Federalne vlade Australije. Od 1983. godine dodanas na Hrvatskom je studiju u Sidneyju bilo upisano viπe od 1500 studenata, a prosjeËnibroj studenata iznosi preko 110 upisa godiπnje. Naime, hrvatski se jezik kao samostalanpredmet poËeo predavati na SveuËiliπtu Macquarie u Sidneyju 1983., zahvaljujuÊineumornom lobiranju Hrvata i hrvatskih druπtava, ali zahvaljujuÊi i izvanrednoj moÊi


205

zapaæanja australskih politiËara na obje razine politike: federalnoj i dræavnoj. Uvoenjemstudija hrvatskoga jezika SveuËiliπte Macquarie po svojemu nastavnome programu i pojedinstvenome ustroju Centra hrvatskog studija, i poslije dvadeset godina stoji u prvimredovima meu visokoπkolskim ustanovama tog tipa u Australiji. Dakle, prije dvadesetgodina ondaπnji Fakultet modernih jezika SveuËiliπta Macquarie uvodi u svoj nastavniprogram studij hrvatskoga, poljskoga i srpskoga jezika. Odmah sljedeÊe πkolske godineuslijedilo je uvoenje makedonskoga i ukrajinskoga, a 1985. i 1986. slovenskoga i ruskoga.Mi, onda mladi slavisti i kroatisti, pripovijeda profesor Budak, bili smo oduπevljeni timsasvim novim pristupom slavistici koji se temeljio na stvarnim potrebama πire australskezajednice, ali i ponudi moguÊnosti studiranja manjih slavenskih jezika za kojima smo kaostudenti tragali po australskim, ameriËkim i kanadskim slavistiËkim katedrama. U novimokolnostima hrvatski se jezik oslobodio unitaristiËkog naziva srpsko-hrvatski. Ta senepravda u slavistici ispravila zahvaljujuÊi upornom i konstruktivnom lobiranju Hrvata ihrvatskih druπtava u Australiji, ali zahvaljujuÊi i izvanrednoj moÊi zapaæanja australskihpolitiËara na obje razine politike: federalnoj i dræavnoj. Sve pojedinosti oko priznavanjahrvatskoga jezika kasnih sedamdesetih godina i predradnje oko njegova uvoenja naSveuËiliπte Macquarie ranih osamdesetih godina 20. stoljeÊa valja πto prije paæljivimbiljeæenjem otrgnuti iz zaborava, u znak zahvalnosti onima koji nisu πtedjeli svoje æivoteza dobrobit svoga naroda, govori profesor Luka Budak. U pozicioniranju hrvatskih studijai priznavanju hrvatskog jezika u Australiji svakako su znaËajno pridonijeli, meu ostalim,Srediπnji odbor hrvatskih etniËkih πkola u NSW. U to je vrijeme taj Odbor vodio pokojniZorislav ©imundæa, a bliski suradnik i savjetnik bio mu je neumorni erudit fra GracijanBirπiÊ. Hrvatski meudruπtveni odbor za zajedniËku suradnju u NSW, kojemu je tadapredsjedavao Gojko NakiÊ i Slobodni hrvatski radio program na 2SER-FM na Ëelu stadaπnjom glavnom urednicom ovoga programa Barbarom Zaher ∑ dali su znaËajan, akone i glavni, prinos priznavanju hrvatskoga jezika. Hrvatske su udruge i pojedinci prisno utom podruËju suraivali s kolegom dr. Peterom Hillom uoËi uvoenja studija hrvatskogajezika, dakle neposredno prije nego πto je dr. Hill postao prvim ravnateljem Katedre zaslavenske jezike i jednim od predavaËa hrvatskog jezika 1983. godine.Tijekom protekla dva desetljeÊa program Hrvatskog studija se mijenjao i upotpunjavaoviπe puta, veÊ prema potrebama studenata i u skladu s promjenama u ustroju sveuËiliπta.Od 1983. godine do danas Hrvatski studij razvio se s tri poËetna predmeta na prvojgodini do cjelokupnog trogodiπnjeg programa od ukupno πesnaest nastavnih predmeta.Moramo ovdje takoer zabiljeæiti da uz dodiplomski program Hrvatski studij nudi iposlijediplomski studij na tri razine (BA Hons; MA i PhD), a od 2000. godine studentimogu upisati jedinstvene u svijetu programe Certificate in Croatian i Diploma inCroatian, kaæe profesor Luka Budak. ZahvaljujuÊi pomoÊi i odliËnoj suradnji sMinistarstvom znanosti, prosvjete i sporta Republike Hrvatske, naπi studenti imajuizvanrednu moguÊnost studiranja u Hrvatskoj.


206

Od 1983. godine do danas na Hrvatskom je studiju bilo upisano, uz mladeæ hrvatskogpodrijetla, viπe od 2 000 Australaca svih dobi i raznih etniËkih grupa. U poËetnimgodinama studija najviπe su to bili mladi ljudi hrvatskoga podrijetla, Ëiji su roditeljidoπli u Australiju pedesetih i ranih πezdesetih godina 20. stoljeÊa. No bilo je i onih Ëijisu preci stigli u Australiju joπ za vrijeme austrougarske vladavine u Hrvatskoj. Danas,prezimena kao πto su Collins, Kafkis, Norford, Wright, Chidiac, Noppert, Millner, Bell,Welch, Scott, Francke, Frantzenkakis itd., nisu viπe neobiËna na Hrvatskom studiju,objaπnjava profesor Budak. Uz profesora Luku Budaka, na australskom Hrvatskomstudiju u tih proteklih dvadeset godina, djelovali su sljedeÊi predavaËi: dr. Peter Hill,prof. fra Gracijan BirπiÊ, prof. Ana Zubak (kasnije Bruning), prof. Irena ©mit, dr. VinkoGrubiπiÊ i dr. Boris ©kvorc. PredavaËi s australskih Hrvatskih studija sudjelovali su i naveÊem broju projekata Hrvatske znanstvene zaklade i πire hrvatske zajednice. Ovdjevrijedi spomenuti aktivnosti u predstavljanju hrvatskog jezika na izloæbama LanguageExpo u Melbourneu (1992), Brisbaneu (1994) i Sydneyju (1996). Tu su i brojnasudjelovanja na kongresima, izloæbama hrvatske umjetnosti, ljetnim πkolama hrvatskogjezika i kulture i drugim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, Australiji, Kanadi,Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama itd. Danas u Centru hrvatskog studija rade samodvije osobe: dr. Boris ©kvorc i ravnatelj Centra dr. Luka Budak.PredavaËi hrvatskoga jezika dr. Peter Hill, fra Gracijan BirπiÊ i profesor Luka Budak usuradnji sa Srediπnjim odborom hrvatskih etniËkih πkola u dræavi NSW, HrvatskimkatoliËkim centrom u Summer Hillu, Hrvatskim klubom Kralj Tomislav, Hrvatskimdruπtvom Sidney sa sjediπtem u Punchbowlu i Hrvatskim kulturnim druπtvom Bosna,28. kolovoza 1984. godine u Hrvatskom druπtvu Sidney u Punchbowlu osnovali Hrvatskuznanstvenu zakladu za Australiju i Novi Zeland. Od samoga njezina utemeljenja Zakladadaje potporu Hrvatskom studiju i vodi brigu o njegovoj opstojnosti, a od 1994. godineosigurava sredstva za odræavanje Centra hrvatskog studija i brine o njegovu kontinuitetu.BuduÊi da u Zakladu ne pristiæe neka znaËajnija pomoÊ iz hrvatske australske zajedniceveÊ viπe od jednog desetljeÊa, od 1998. godine financijsku potporu Centru hrvatskogstudija daje Ministarstvo znanosti, prosvjete i sporta Republike Hrvatske.Centar hrvatskog studija, od svojega utemeljenja 1994. i svojega sluæbenoga otvorenja1998. godine, djeluje kao national provider programa hrvatskoga studija za cijeluAustraliju, on osigurava program studiranja hrvatskog jezika, kulture, knjiæevnosti ipovijesti na dodiplomskoj i poslijediplomskoj razini. Od 1998. godine Hrvatski studijje koncipiran i organiziran kao istraæivaËki i nastavni Centar s pravom na vlastituizdavaËku i samostalnu nastavnu i znanstvenu djelatnost, a od 1997. godine Centarhrvatskog studija izdaje struËni Ëasopis Croatian Studies Review, prvi kroatistiËki Ëasopisna engleskom jeziku koji izdaje jedna sveuËiliπna naklada u Australiji. U proπle trigodine Centar je samostalno i u suradnji s ustanovama iz Hrvatske izdao osam knjiga.


207

E-learning metode uËenja hrvatskog jezika u Kanadi

Na drugoj strani svijeta dr. Vinko GrubiπiÊ na SveuËiliπtu Waterloo (Kanada) biljeæidobre rezultate u predavanju hrvatskog jezika i kulture. Profesor GrubiπiÊ, uz klasiËnemetode uËenja jezika, afirmira i suvremene e-learning metode uËenja hrvatskog jezika.Standardni je jezik bitna sastavnica odreene nacionalne kulture i vrlo je vaæno kako seprema njoj odnosimo, dræi taj najplodniji pisac udæbenika za uËenje hrvatskog jezikakao stranog ili kao drugog jezika. Katedru za hrvatski jezik i kulturu dr. Vinko GrubiπiÊsluæbeno je preuzeo 21. travnja 1988. godine, iako su u Kanadi neformalni oblici nastavehrvatskog jezika postojali desetljeÊima ranije. Prije petnaestak godina nije bilo sveuËiliπtana sjevernoameriËkom kontinentu koje je bilo voljno priznati posebnost hrvatskogajezika, iako se Ëetvrt stoljeÊa hrvatski jezik pod svojim nacionalnim imenom vodi upoznatom i najveÊem slavistiËkom udruæenju na svijetu ∑ u American Association forthe Advancment of Slavic Studies, kaæe dr. Vinko GrubiπiÊ, i dodaje, da bi se bilo suviπnopitati ∑ zaπto tomu bijaπe tako u zemlji (Kanadi, op.ur.) gdje je apsurd raspitivati se oapsurdima. U kanadskoj provinciji Ontario hrvatski se jezik na srednjim πkolama uËiveÊ od ljeta 1976. To ujedno potvruje kako je veÊ tada hrvatski jezik u Kanadi biopriznat kao πkolski predmet u osnovnom obrazovanju. Prema GrubiπiÊevu miπljenjubilo je logiËno da se poe korak dalje. Uglavnom, zaËetna ideja o osnutku Katedre zahrvatski jezik i kulturu bila je prvenstveno povezana s pitanjem na kojemu sveuËiliπtu ukanadskoj provinciji Ontario, u kojoj je naseljen najveÊi broj Hrvata, valja osnovatikatedru. Poruke hrvatskih lingvista iz Zagreba (poglavito Stjepana BabiÊa, DaliboraBrozoviÊa i Tomislava Ladana) bijahu sasvim jasne: treba biti u naslovu hrvatski jezik,pa makar ta katedra bila i na Aljaski! Naime, bilo je to vrijeme kad se i u Hrvatskojvodila bitka za hrvatski jezik, jer bijaπe to bitka za Hrvatsku nacionalnu i kulturnusamobitnost, kaæe GrubiπiÊ. Sretna je okolnost da je Zaklada za uspostavu Katedre zahrvatski jezik i kulturu, koju su vodili ugledni kanadski Hrvati iz graanskih i katoliËkihudruga, naπla zajedniËki jezik sa SveuËiliπtem Waterloo. SveuËiliπte Waterloo je meuvodeÊim sveuËiliπtima u Sjevernoj Americi, a prednjaËe mu, uz Odsjeke za raËunarstvoi matematiku, Odsjek za germanske i slavenske jezike, u okviru kojega djeluje Katedraza hrvatski jezik i kulturu. SveuËiliπte Waterloo veÊ je tada imalo vrlo temeljito razraenedopisne studije. Naime, studenti iz bilo kojeg kraja svijeta mogu ondje studirati hrvatskijezik dopisnim putem, i to isti program kao i na SveuËiliπtu. Zavrπni, pak, ispit studentipolaæu na njima najbliæemu sveuËiliπtu, πto im se onda priznaje kao sveuËiliπni ispit.Tako je veÊ od poËetka Katedra za hrvatski jezik i kulturu SveuËiliπta Waterloo bila naraspolaganju ne samo Hrvatima Juænog Ontarija, nego i svim graanima SjeverneAmerike koji su æeljeli studirati hrvatski jezik i kulturu. ProËelnik katedre dr. VinkoGrubiπiÊ prve je godine napravio velik posao. On je odmah uveo dva predmeta izhrvatskoga jezika, a paralelno je pisao priruËnik Elementary Croatian 1 i ElementaryCroatian 2, te usput radio na organizaciji hrvatskih dopisnih studija. Iza prvih priruËnika


208

GrubiπiÊ je kao sveuËiliπni predavaË shvatio da mora napisati i Croatian Grammar. Timse istim priruËnicima i gramatikom danas sluæi i nekoliko drugih sveuËiliπta na tluSjeverne Amerike. Nakon te prve godine Katedra se razgranala u deset razliËitihsveuËiliπnih predmeta: dva jeziËna predmeta za prvu godinu studija, dva predmetaknjiæevnosti za drugu godinu, predmete za napredne koji se sastoje iz starijih idijalektalnih tekstova, a onda jedan od najpopularnijih predmeta ∑ iz hrvatske kulture icivilizacije, koji je strukturiran iz tri dijela a obuhvaÊa povijest, umjetnost i opÊenitoupoznavanje studenata s hrvatskim kulturnim vrednotama. Svakako da za uspostavuKatedre treba zahvaliti svim Hrvatima koji su dali svoje priloge, a posebno Ivici ZduniÊu,Pavlu Horvatu, Juri Balanu, Jakovu Krpanu, Nedi i Lazaru Hristovskom, Franku Katani,Anti Kikaπu, Janku Heraku, Duπku BeziÊu i svim drugim darovateljima. Kada je Katedribilo najteæe u pomoÊ joj je priskoËilo i Ministarstvo znanosti, prosvjete i sporta izZagreba, koje pomaæe lektorate hrvatskoga jezika i kulture po svijetu. Kako danasznanosti sviju vrsta i studiji opÊenito stoje pred novim izazovima tako se i Katedra zahrvatski jezik i kulturu nalazi pred potrebnom obnovom. Kao πto je ∑ poput Katedre zahrvatski jezik i kulturu na SveuËiliπtu Macquarie u Australiji ∑ Katedra za hrvatski jeziki kulturu na SveuËiliπtu Waterloo bila meu inovativnijima, glede uvoenja studijadopisnim putem, tako se danas ukljuËuje u program elektroniËkom poπtom. Katedra zahrvatski jezik i kulturu je kroz sve proπle godine zduπno suraivala s Hrvatskomakademijom Amerike na pripremi godiπnjeg simpozija, gdje se svake godine obradikoja od najaktualnijih hrvatskih tema. U suradnji s drugim sveuËiliπtima i hrvatskimkulturnim ustanovama te diplomatskim ispostavama svake Êe se godine iz Hrvatskepozvati bar dva predavaËa s raznih podruËja bilo humanistiËkih bilo egzaktnih znanosti.Do sada su na SveuËiliπtu Waterloo, meu inima, bili gosti predavaËi: Stjepan BabiÊ,Josip BratuliÊ, Slavko MihaliÊ, Antun ©oljan, Franjo Tuman, Giga GraËan, ZlatkoTomiËiÊ, Zlatko Pepeonik, Ivan Aralica, Branko FranoliÊ, Zoran PejoviÊ, NedjeljkoFabrio, Tomislav Ladan, Marija PeakiÊ-Mikuljan, Marijan ©unjiÊ, Antun Vrdoljak,Zvonimir ©eparoviÊ, Henrik Heger, Peter Tyran... Katedra za hrvatski jezik i kulturu Êetakoer poraditi na promicanju potrebe stipendiranja nadarenih hrvatskih sveuËiliπtaracate na povremenom dovoenju mladih znanstvenika iz Hrvatske na SveuËiliπte Water-loo, koji Êe po povratku u Hrvatsku znati svoje znanje uporabiti na korist Hrvatske.

Centar za hrvatske studije u Kanadi

Uz Katedru na SveuËiliπtu Waterloo otvoren je i Centar za hrvatske studije. Svrha jeCentra prikupljanje dokumentacije i materijala potrebnih za temeljito studiranje raznihaspekata hrvatske povijesti, umjetnosti i znanosti. Uz te materijale, koji su u stalnomrastu, Centar veÊ raspolaæe, u obliku mikrofilmova i kopiranih materijala, s nekolikorukopisa koji su bili nepoznati Ëak i hrvatskoj javnosti, najveÊma radi toga πto su uameriËkim knjiænicama i arhivama bili krivo katalogizirani ∑ govori dr. Vinko GrubiπiÊ.


209


Centar Êe uvijek stajati na raspolaganju studentima hrvatskoga jezika i kulture, ali ionima koji rade na raznim projektima o Hrvatskoj ili o Bosni i Hercegovini, koja senikada nije iskljuËivala iz sklopa hrvatskih studija. Dr. Vinko GrubiπiÊ, koji je i samdijelio sudbinu hrvatskih emigranata proπloga stoljeÊa, ostvario je american dream isvome se narodu za baπtinu priredio uz udæbenike i odliËne antologije hrvatskeknjiæevnosti pisane u egzilu u 20. stoljeÊu, a meu njegovih dvadesetak knjiga izdvajamoCroatian Grammar, Zagreb (HI©AK i Hrvatska sveuËiliπna naklada) tiskana 1995., El-ementary Croatian 1 (knjiga i vrpce), Zagreb (HI©AK i HIC) 1994. kao i ElementaryCroatian 2 (knjiga i vrpce), Zagreb (HI©AK i HIC) 1996., te Croatian Readerobjelodanjenu 2002. Hrvatska Ëitanka iliti Croatian Reader hrvatsko-kanadskog slavistadr. Vinka GrubiπiÊa obogatila je produkciju udæbenika i priruËnika za katedre hrvatskogajezika u svijetu. Hrvatska Ëitanka iliti Croatian Reader autora dr. Vinka GrubiπiÊa iprofesorice Anite MikuliÊ-KovaËeviÊ u nakladi Croatian Schools of America-Austra-lia-Canada-Europa te HIC-a i ITG-a je dvojeziËni udæbenik, pisan usporedno nahrvatskom i engleskom jeziku, za uËenike i studente hrvatske literature, tiskan prijegodinu dana. Na 250 stranica pregledno su razdijeljena hrvatska knjiæevna djela premaknjiæevnim vrstama i rodovima na pet poglavlja. U knjizi moæete naÊi djela veÊinenajvaænijih hrvatskih pisaca dvadesetog stoljeÊa, kao i nekoliko djela koja pripadajunarodnom knjiæevnom stvaralaπtvu kao primjerice Hasanaginica, Ero s onoga svijetaili neke poslovice. Ulomci najpoznatijih romana, pjesama, novela i druga djela hrvatskeknjiæevnosti pojavili su se tako na jednom mjestu prema naËelu raznorodnosti iprimjerenosti studentima koji se u stranim kulturama, makar bili Hrvati ili graanihrvatskoga podrijetla ili pripadnici drugih naroda koji studiraju kroatistiku, susreÊu shrvatskom knjiæevnoπÊu. Prvo poglavlje bavi se kraÊim proznim tekstovima i naπimantologijskim piscima kao πto su Majer, IveljiÊka, HorvatiÊ, Dinko ©tambuk, ©egedin,Balog, Krleæa i ostali. Drugo poglavlje donosi hrvatske antologijske liriËare, meu kojimasu, primjerice KranjËeviÊ, UjeviÊ, CesariÊ, ©op, I. G. KovaËiÊ, ©imiÊ, MihaliÊ, TomiËiÊ,©oljan i Vesna KrmpotiÊ. TreÊe poglavlje prelistava najljepπe stranice naπe narodneknjiæevnosti koju odlikuje topla zaviËajna narodna mudrost, koju su studenti ameriËkihi kanadskih Hrvata sigurno Ëuli u domovima od svojih roditelja ∑ doπljaka nasjevernoameriËki kontinent tijekom 20. stoljeÊa. »etvrto poglavlje GrubiπiÊeve HrvatskeËitanke donosi izbor iz domaÊe dramske literature u kojoj su, meu ostalim zastupljeniRaos, Krleæa, MarinkoviÊ, Breπan, Bakmaz i recimo Ëetrdesetogodiπnji Miro GavranËije su drame za sada prevedena na Ëak 17 jezika. Peto poglavlje donosi zanimljivulektiru naπih kratkih priËa, meu kojima izdvajamo autore poput hrvatsko-ameriËkogpisca Antuna Nizetea, te naπijence ©opa, Ramljaka, ©oljana i »uiÊa. Znanstveni aparatsadræi briæno ispisane fusnote, biljeπke i odabrani rjeËnik. Hrvatsko-engleski rjeËnik nakraju GrubiπiÊeve Hrvatske Ëitanke rasprostire se od 171 do 246 stranice. U rijeËimakoje sadræe neku fonetsku ili morfoloπku promjenu ili posebnost te su promjene nazna-Ëene, pa uËenici i studenti hrvatskoga jezika i literature u Americi, Australiji, Europi i

210

JuænoafriËkoj Republici ne bi trebali imati nikakvih problema u iπËitavanju ove odabranehrvatske lektire. Hrvatskom Ëitankom se ispunjava praznina koja se dugo osjeÊala uuËenju hrvatskoga jezika i knjiæevnosti izvan Hrvatske. BuduÊi da je djelo Ante KadiÊaCroatian Reader with Vocabulary (The Hague: Mouton and Co., 1960) rasprodano veÊprije gotovo tri desetljeÊa, godinama se osjeÊao nedostatak Ëitanke za studente hrvatskogajezika i knjiæevnosti u Velikoj Britaniji, SAD, Kanadi, JuænoafriËkoj Republici, Australijii Novom Zelandu. Autorski dvojac Vinko GrubiπiÊ i Anita MikuliÊ-KovaËeviÊ iskazujuposebnu zahvalnost svim studentima s kojima su obraivali tekstove uvrπtene u tu Ëitanku.Potreba za oËuvanjem materinskog jezika i razvitkom hrvatskog kulturnog identiteta teuËenjem hrvatskog kao drugog (stranog) jezika, u zemljama kamo su se raselili hrvatskiljudi i graani hrvatskog podrijetla, stalna je æelja naπih iseljenika i njihovih potomaka(iz drugog, treÊeg pa i Ëetvrtog naraπtaja) na svim kontinentima.

Summary

CROATIAN LANGUAGE IN EMIGRATION

The largest Croatistic Meeting outside Croatian borders in the year 2004 was held inPecs, Hungary, 9-11 December. The interest shown in the Croatian language in emigra-tion is changing rapidly with the process of integration of Croats and citizens of Croatianorigin in their countries of residence. The seventh International Croatistic scientificgathering was organised by the Department of Croatian Language and Literature at theFaculty of Philosophy of the University of Pecs. It gathered about seventy presentersfrom some ten European countries: from Ukraine, Poland, Hungary, Croatia, Macedonia,Serbia and Monte Negro, Bosnia and Herzegovina, Italy, Austria … The interest in theCroatian language in emigration has been present through the past and present on allcontinents. Thus, the “Croatian Studies” (Association for Croatian Studies - ACS) havebeen present in the USA for a quarter of a century within the American Association forthe Advancement of Slavic Studies (AAASS). In Canada, they have been active withinthe University of Waterloo, whereas at the opposite end of the planet, in Australia, theycelebrated their 20th anniversary within the Macquaire University in Sydney. Croatianlanguage courses, designed for Croats and citizens of Croatian origin from all over theworld, have been the main activity of the Croatian Heritage Foundation since its verybeginning to the present day.


211

Resúmen

LA LENGUA CROATA EN LA EMIGRACIÓN

La Reunión Croatística más grande en el año 2004 fuera de las fronteras de Croacia sellevó a cabo en Pecs, Hungría, entre el 9 y el 11 de diciembre. El interés por la lenguacroata en la emigración está cambiando muy rápidamente con el proceso de integraciónde los croatas y los ciudadanos de origen croata en los países de residencia. La séptimaReunión Internacional de Croatística fue organizada por el Departamento de LenguaCroata y Literatura de la Facultad de Filosofía de la Universidad de Pecs. Reunió alrededorde setenta expositores de una decena de países europeos: desde Ucrania, Polonia, Hungría,Croacia, Macedonia, Serbia y Montenegro, Bosnia y Herzegovina, Italia, Austria … Elinterés por la lengua croata en la emigración está presente en el pasado y el presente entodos los continentes. De este modo, los Estudios Croatas (Asociación de EstudiosCroatas, Association for Croatian Studies - ACS) están presentes en los E.E.U.U. haceun cuarto de siglo dentro del marco de la Asociación Americana para el Avance de losEstudios Eslavísticos (American Association for the Advancement Of Slavic Studies -AAASS). En Canadá hace quince años que actúan dentro de la Universidad de Water-loo, mientras que en el punto opuesto del planeta, en Australia, este año tambiéncelebraron los veinte años de labor dentro de la Universidad Macquarie en Sydney. Loscursos de lengua croata destinados a los croatas y ciudadanos de origen croata en todoel mundo, son la actividad básica de la Fundación para la Emigración Croata desde elmomento de su inicio hasta el presente.


212

213

Dubravko BaraË

GORJUPOVE HRVATSKO-KANADSKEKNJIÆEVNE VEZE

Dr. Branko Gorjup, predavaË kanadske knjiæevnosti na University of Toronto,zapoËeo je s izdavaËem Exile Editions u Kanadi tiskanje prijevoda hrvatskihpisaca u okviru serije Hrvatski autori • Kanadska strana, za razliku odhrvatske, i te kako ulaæe u propagiranje svojih autora u Hrvatskoj tako je uproteklih 15 godina dr. Gorjup predstavio hrvatskoj javnosti najmanje 30znaËajnih kanadskih autora, meu kojima je bio i jedan od najpoznatijihknjiæevnih kritiËara i teoretiËara dvadesetog stoljeÊa Northrop Frye, gradeÊina taj naËin ravnopravan most izmeu dviju kultura

Tek pogled na nebodere Toronta kroz prozore lijepo ureenog potkrovlja govorio mi jeda se toga jesenskog popodneva ne nalazim u Zagrebu dok sam s profesorom dr. BrankomGorjupom u njegovu stanu uz Ëaj razgovarao o hrvatskoj kulturi, o izdavanju i prevoenjuknjiga, o æivotu i znaËaju djelovanja hrvatskih intelektualaca u dijaspori, o znaËaju pisanerijeËi uopÊe. Dr. Gorjup predaje kanadsku knjiæevnost na University of Toronto, a uposljednjih dvadesetak godina predavao je kanadsku knjiæevnost na University of Yorku Torontu, University of Guelph (takoer u Kanadi), te predmet Kanadska i postko-lonijalna knjiæevnost na sveuËiliπtima u Rimu i Veneciji. On je posebno zasluæan πto suknjige brojnih hrvatskih autora prevedene na engleski i objelodanjene u Kanadi.Istovremeno, on je preveo ili inicirao prevoenje i tiskanje kanadskih autora u Hrvatskojte organizirao brojne posjete kanadskih autora Hrvatskoj i hrvatskih autora Kanadi,gradeÊi na taj naËin ravnopravan most izmeu dviju kultura. EnergiËan i elokventansugovornik, nije oklijevao izloæiti i obrazloæiti svoje poglede i onda kada se oni neuklapaju u stereotipe koje bismo moæda oËekivali od hrvatskog intelektualca u dijaspori.

214

Recite nam par rijeËi o vaπem πkolovanju i odrastanju u Zagrebu.

Sad shvaÊam da je odrastati u Zagrebu bila velika prednost, unatoË siromaπtvu tih godinaposlije Drugoga svjetskog rata, kad smo imali tako malo materijalnih dobara. Pothranjenii slabo odjeveni, bili smo ipak puni æelja i snova, maπtajuÊi o dalekim krajevima i æivotupunom avantura. Bili smo privilegirani jer smo mogli pobjeÊi od stvarnosti u kino ili udjeËje kazaliπte, neπto πto nije bilo moguÊe djeci u manjim mjestima Hrvatske. Odrastaosam na juænom dijelu grada, u Vrbiku, predjelu koji se i sad tako zove iako je izgradnjomnovih zgrada potpuno promijenjen. U kasnim 1940-im to je veÊinom bio πirok otvorenprostor proπaran livadama i obiteljskim vrtovima.U Zagrebu sam dovrπio πkolovanje doodlaska na sveuËiliπte. Kad sam se preselio u Kanadu, u kasnim 1960-im, ono πto mi jenajviπe nedostajalo bila je izuzetna ljepota, skladna arhitektura i gradska æivost Zagreba.U usporedbi sa Zagrebom, Toronto je tada izgledao vrlo provincijalno ∑ i osim u nekoliko“dæepova” - priliËno blijedo i nedovrπeno.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Dubravko BaraË: Gorjupove hrvatsko-kanadske...

dr. Branko Gorjup u druπtvu Northropa Frye-a i njegove supruge, snimljeno prigodom posjeteN. Frye-a Zagrebu 1990.g. kad je N. Frye primio poËasni doktorat SveuËiliπta u Zagrebu

215

Æivjeli ste u nekoliko zemalja Europe i Amerike. Da li vas je na æivot u drugoj zemljinavela radoznalost, potreba, ili nuæda?

Razlog mog odlaska bila je kombinacija mog nemirnog duha i Ëinjenice da smo upravo utom Ëasu u Jugoslaviji dobili putovnice i bili ohrabreni da krenemo preko granice, πto smoi uËinili. Mnogi od nas postali su gastarbeiters, veÊinom oni koji su se smjestili u nedalekimeuropskim zemljama. Rijetki su se ljudi iz te skupine potpuno integrirali u lokalni druπtvenii kulturni æivot: njihova sudbina je bila da naporno rade i da uloæe svoju zaradu natrag udomovini, sanjajuÊi o tome da se jednog dana vrate u mjesto koje ∑ u duπi ∑ nisu nikad ninapustili. Prekomorske zemlje ∑ Kanada, Sjedinjene Dræave ili Australija ∑ bile su u dobaprije redovnih letova mlaznim putniËkim avionima smatrane doslovce drugim planetom ioni od nas koji su otiπli u te zemlje uglavnom su teæili integraciji u lokalno druπtvo izatraæili dræavljanstvo, nadajuÊi se boljoj buduÊnosti za svoju djecu. Mnogi od nas u Kanadisu uspjeli dovrπiti visoko obrazovanje, πto nam je ubrzalo pristup u srce kanadskog druπtva.

Hrvatski intelektualci u dijaspori ∑ odljev mozgova ili most meu kulturama?

Tijekom povijesti, uvijek se mnogo govorilo o odljevu mozgova. Taj je fenomen punosloæeniji od ideje da je naπ gubitak uvijek neËiji dobitak. ZahvaljujuÊi protoku informacijai znanja, svijet je danas izvanredno povezan, i lokacija gdje Ëovjek æivi postaje u tomesve manje vaæna. Ipak, mnogi intelektualci napuπtaju svoju zemlju jer su im moguÊnostiza usavrπavanje i dostojnu zaradu loπi. To nije nikad laka odluka, naroËito ako Ëovjekima obitelj. Slaæem se s vama da su ljudi koji su napredovali u svojoj karijeri zahvaljujuÊiËinjenici da su imali hrabrosti napustiti svoju domovinu vrlo Ëesto najbolji ambasadorikulture izmeu njihove zemlje roenja i njihove domicilne domovine.

Smatrate li da je u (drugoj) Jugoslaviji hrvatski jezik bio guran u asimilaciju sa srpskimjezikom?

U nekoj toËki povijesti svaki jezik doæivljava pritiske od nekoga drugog jezika. Razlozisu brojni, no preteæno se radi o pokuπajima politiËke i/ili ekonomske dominacije,poznatim pod nazivom “mperijalizam”. Povijest je puna primjera takvog razornogdjelovanja. Ovdje u Kanadi, bijeli kolonizatori su znali da je jedini naËin da pokoreIndijance koje su ovdje zatekli, u prenesenom smislu, bio da uniπte njihove jezike. Toim je, na æalost, veÊim dijelom i uspjelo. To se dogodilo i u Africi, Latinskoj Americi idrugdje. Zar nisu veÊ Rimljani dali snaæan primjer takvih postupaka? Jugoslavija nijebila niπta drukËija. Sigurno da su u Beogradu bile prisutne neke sitne imperijalistiËketeænje, ali ne bi trebalo kriviti samo Beograd. Mnogi hrvatski intelektualci i ljudi navlasti u to doba mogli bi se okriviti za sudioniπtvo, no teπko je i beskorisno optuæivatiljude unatrag zbog njihovih uvjerenja. Nemojmo zaboraviti da su mnogi intelektualci,

Dubravko BaraË: Gorjupove hrvatsko-kanadske knjiæevne veze

216

tek osloboeni austro-ugarske imperijalistiËke dominacije (gdje je hrvatski jezik uHrvatskoj bio sluæbeno guran na drugo mjesto naspram maarskog jezika) iskreno teæilistvaranju neke vrste pan-slavistiËkog kulturnog i druπtvenog prostora. »injenica da jestvaranje srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog jezika ∑ kao πto se dogaa s veÊinomtakvih pothvata ∑ zavrπilo kao obiËna tlapnja ne umanjuje iskrene teænje nekih ljudi kojisu stajali iza toga. Kad je Hrvatska postala neovisna, pojavili su se drugi umjetni pritiscina naπ jezik, kao πto se to deπava i danas pod velom "globalizacije". Jezik ne moæe bitistrpan u kalup, veÊ njegovo odræanje ovisi o paæljivom Ëuvanju i stalnoj njezi.

Je li hrvatska knjiæevnost opÊenito bila zasjenjena u SFR Jugoslaviji?

Ja se ne smatram struËnjakom za ono πto se nekad zvalo “jugoslavenska literatura”.Ako gledam po antologijama jugoslavenskih pisaca prevedenih u to doba na engleski iizdanih u SAD ili Engleskoj, moram reÊi da su hrvatski pisci u njima prisutni, i ËestoodliËno zastupljeni. Knjiæevnost nije u vlasti politiËara i oni je ne mogu niti stvoriti, nitiuniπtiti. Knjiæevnost æivi svoj vlastiti æivot i duænost je kulturne zajednice jedne zemljeda ostvari i osigura atmosferu povoljnu za rast te knjiæevnosti.Posjetio sam jednom Maticu hrvatsku s grupom kanadskih autora Ëiji sam posjet Zagrebuorganizirao. Bio sam iskreno ponosan kad nas je Branko Donat, direktor MH u to doba,uveo u prostoriju uz Ëije su zidove stajale police prepune knjiga. Te su knjige bile samodio kolekcije “500 godina hrvatske knjiæevnosti” na kojoj je Matica radila u to vrijeme.Moji kanadski kolege su jedva vjerovali vlastitim oËima, impresionirani timmonumentalnim pothvatom dostojnim bilo koje velike zemlje.

Smatrate li Ivu AndriÊa hrvatskim piscem, premda se on nije takvim izjaπnjavao?

Besciljno je i beskorisno prisvajati nekoga bez njegova odobrenja. AndriÊeva djela govoresvijetu tko je on i koja je njegova domovina. “Republika Knjiæevnost” ne priznajepolitiËke granice, to je jedina republika u svijetu koja je istinski slobodna. Neka AndriÊeviËitaoci odluËe da li je njegova knjiæevna domovina mjesto koje ima integritet i vrijednost.Ako je tako, Ëitaoci ga mogu zvati svojim pa makar æivjeli i u Kini. Naπa je duænostizdavati AndriÊeva djela u Hrvatskoj; zapravo, koliko je meni poznato, izdavaËka kuÊaKonzor upravo na tome radi.

Kako biste “dvagnuli” teæinu Miroslava Krleæe u hrvatskim, europskim i svjetskimrazmjerima? Pitanje je sasvim retoriËko, no recite kakva bi bila njegova “teæina” da jepisao na njemaËkom, ili na engleskom jeziku?

To je zaista retoriËko pitanje jer nagaanje ne moæe dati zadovoljavajuÊi odgovor.»injenica je da su pisci iz “malih” nacija i “malih” jezika u nepovoljnom poloæaju πto se


217

tiËe predstavljanja svjetskoj kulturnoj javnosti. Krleæa je preveden na engleski, njemaËkii francuski (da spomenem samo “najveÊe” europske jezike) no unatoË tome nije postigaopopularnost kao neki drugi pisci iz “malih” knjiæevnosti. Zaπto? Ne mogu odgovoriti nato pitanje, pa Êe ono i ostati retoriËko. Nemojmo, ipak, pasti u Ëestu zabludu: veliËinajednog pisca ne mjeri se njegovom popularnoπÊu ili ukusom jedne ili dviju generacija.SjeÊate se Blake-a? On je bio praktiËki zaboravljen do poËetka 20. stoljeÊa, da bi sadabio smatran jednim od “stupova” knjiæevnosti na engleskom jeziku.

»ini li Vam se da hrvatska knjiæevnost ima istu teæinu kao knjiæevnosti drugih europskihmalih naroda, na primjer kao knjiæevnost baltiËkih zemalja, SlovaËke, zemalja bivπeJugoslavije?

Svaka knjiæevnost sadræi duboku unutraπnju vrijednost. U kojem god smislu promatrali,svaka nacionalna literatura je jednako vrijedna kao i bilo koja druga. ©to bi Hrvatska ihrvatski jezik bili bez svojih pisaca i pjesnika? Ili Kanada, ili bilo koja samosvojnakulturna zajednica bez svojih? Za svakog Hrvata najvaænija na cijelom svijetu je hrvatskaknjiæevnost, jer Êe u toj literaturi on naÊi otiske i odbljeske svoje duπe. To je potreba a nebanalni nacionalizam kojim se Ëesto πepire politiËari (koji sami ionako rijetko Ëitajuknjige). To je potreba poput pitke vode ili disanja Ëistog zraka. Ta aktivnost je daleko odiskljuËivosti: Ëitanje svoje knjiæevnosti uvijek Êe nas potaknuti i na Ëitanje knjiga nastalihu drugim zemljama.U odnosu s “velikim knjiæevnostima” (francuska, engleska, njemaËka, talijanska, ruska,ameriËka) Hrvati su uglavnom bili ti koji su prevodili njihova djela na hrvatski. Hrvatskadjela su malo (ili nikako) prevoena na te jezike. Vaπ rad je dao hrvatskoj knjiæevnostipuno jaËi glas u raznim dijelovima svijeta.

Sudjelovali ste u projektima izdavanja prijevoda hrvatskih pisaca na engleskom jezikuu Kanadi. Recite nam neπto o tim projektima i o njihovu odjeku.

Takozvane “velike knjiæevnosti” pripadaju velikim i moÊnim zemljama od kojih je veÊinaprakticirala imperijalizam i kolonizaciju, na ovaj ili onaj naËin. Njihovi kulturni ciljevi,ako ih imaju, blisko su povezani s njihovim politiËkim interesima. Francuska ima Alli-ance, Italija ima Istituto Italiano di Cultura, NjemaËka ima Goethe Institut, i tako dalje.Te zemlje veÊ desetljeÊima promiËu i prodaju svoju kulturu, pazeÊi da ona budekonkurentna na svjetskom træiπtu. Mi tek trebamo doæivjeti da Hrvatska nauËi slijeditinjihov primjer. Ako vlada jedne zemlje ne promiËe svoju kulturu, recite mi kako Êe se takultura πiriti svijetom? Kultura je skupa i ne moæe uspijevati bez vladine pomoÊi. Kadse radi o prevoenju, bolje da ne stvaramo preuranjene zakljuËke. Kao πto vam rekohjednom ranije, u SlovaËkoj Republici je prevedeno i izdano viπe hrvatskih autora nego ubilo kojoj drugoj zemlji, koliko je meni poznato. Zaπto? Zato jer tamo postoji jedan


218

Ëovjek (Jan Jankovic) koji na tome radi. Prijevod je uvijek rezultat sluËaja i Ëin ljubavi.Prevoenje se nikad ne isplati. Ja sam s izdavaËem Exile Editions u Kanadi zapoËeoizdavanje prijevoda hrvatskih pisaca u okviru serije “Hrvatski autori”. Izdali smo triknjige, SlaviËeka, MihaliÊa i ©oljana. Imamo prevedena joπ dva djela, Slamniga i VesnuParun, ali nemamo novca za njihovo izdavanje. Da li je itko voljan podræati takav projekt?Pokuπao sam kontaktirati hrvatski konzulat u Mississaugi i veleposlanstvo u Ottawi, nonitko nije bio za to zainteresiran. Da se razumijemo, tu se ne radi o nekim basnoslovnimsvotama, radi se o pet ili najviπe dest tisuÊa kanadskih dolara!Kanadska strana, naprotiv,i te kako ulaæe u propagiranje svojih autora u Hrvatskoj. U proteklih 15 godina doveosam u Zagreb najmanje 30 znaËajnih kanadskih autora, meu kojima je bio i NorthropFrye (1912-1991), jedan od najpriznatijih knjiæevnih kritiËara i teoretiËara knjiæevnekritike na engleskom govornom podruËju Ëije je kapitalno djelo “Anatomija kritike”prevedeno i u Hrvatskoj. Northrop Frye je prilikom dolaska u Zagreb primio poËasnidoktorat ZagrebaËkog sveuËiliπta. Uvijek je kanadska vlada platila sve troπkove dolaskai boravka pisaca u Hrvatskoj, a ne naπa vlada kao domaÊin. Oni su to uËinili jer oËiglednosmatraju da je u njihovu interesu da kanadska kultura bude predstavljena u Hrvatskoj.Ne radi se tu uvijek samo o novcu, nego je u naπeg vodstva oËit nedostatak zanimanja zakulturu.

PredstavljajuÊi hrvatsku knjiæevnost drugim narodima, smatrate li vaænijim upoznati ihs klasiËnim hrvatskim piscima (DræiÊ, MaruliÊ, Krleæa) ili sa suvremenim djelimahrvatskih stvaralaca?

Smatram da svaki kvalitetan pisac jest ili bi mogao biti prozor u knjiæevnost i kulturujedne zemlje. Ako je netko u stanju prevesti DræiÊa, krasno, prevedimo DræiÊa na engleski.Takav pothvat zahtijeva puno hrabrosti, jer prevodilac mora naÊi izdavaËa, financijera ipubliku. Nijedna izdavaËka kuÊa ne Êe sama od sebe poslati sluæbeno pismo prevodiocunudeÊi mu dostojan honorar da prevede DræiÊa! Za nas u Hrvatskoj DræiÊ je jednakovaæan kao Krleæa, a HektoroviÊ kao Parunica. Tko Êe biti prvi preveden, drugorazrednoje pitanje prema problemu kako da uopÊe netko bude preveden …

Kako mogu pisac i izdavaË preæivjeti na tako malom i siromaπnom træiπtu poput Hrvatske?

Ne slaæem se s vama. Hrvatska nije niti mala niti siromaπna. Ona je samo kulturnodegradirana i osiromaπena. Island je malen, a izdavaπtvo tamo cvjeta i pisci ne gladuju.Isto tako i u Izraelu. Gdje su naπi prioriteti? Kako uËiniti da ljudi Ëitaju i kupuju knjige,ili da ih barem kradu? Gdje zapoËeti? To su teπka pitanja. Za poËetak, poËnimo s brisanjemstereotipa i obrazovanjem naroda.


219


Kako Êe sve veÊa pristupaËnost internetu u Hrvatskoj utjecati na knjiæevnu rijeË, i napismenost u najπirem smislu te rijeËi?

Internet je Ëudesna stvar, i kao svaka Ëudesna stvar i internet valja uzimati s mjerom irazumom. Internet je promijenio svijet tako da svatko moæe biti izdavaË svojih djela, ada pritom ne mora napuπtati svoj dom. Nadalje, internet nam moæe pomoÊi da lakπe ijeftinije tiskamo knjige. Uza sve te divne prednosti, valja nam imati na umu da je veÊinainformacija na internetu obiËna prijevara. U svakom sluËaju, zahvaljujuÊi internetukoncept pismenosti u svijetu mijenja se u danaπnje vrijeme. Hrvati mogu, sluæeÊi seinternetom, bolje upoznati svijet i uæivati u osjeÊaju da su dio jedne velike ljudskezajednice. Ne vidim da bi internet ugroæavao hrvatski jezik, ili pak da bi mu pomogao uusavrπavanju. Mi moramo i nadalje brinuti o naπem jeziku, jer Êe nas pokuπaj zamjenegovora strojem ubrzo umoriti, bez obzira kako Ëudesna ta naprava bila.

Summary

BRIDGE BETWEEN CULTURES

Dr. Branko Gorjup teaches Canadian Literature at the University of Toronto, and in thepast twenty years he has been teaching Canadian Literature at the University of York inToronto, the University of Guelph (also in Toronto), as well as Canadian and Post-Colonial Literature at the Universities of Rome and Venice. Thanks to Dr. Gorjup, booksby numerous Croatian writers have been translated into English and published in Canada;at the same time he translated and started with the translation and publication of Cana-dian authors in Croatia. Prof. Gorjup organised numerous visits of Canadian writers toCroatia and Croatian writers to Canada, building in this way a bridge of equality be-tween the two cultures. Together with the publishing house Exile Editions in Canada,Dr. Gorjup started publishing translations of Croatian authors in the series CroatianAuthors. Canadians, as opposed to Croatians, invest quite a lot in promoting their writ-ers in Croatia. During the past 15 years, Dr. Gorjup has presented to the Croatian publicat least 30 important Canadian writers, among whom was Northrop Frye (1912-1991).Northrop Frye is one of the most famous literary critics and theoreticians of literarycriticism of the twentieth century in English-speaking world, whose capital work Anatomyof Criticism has been also been translated in Croatia.

220


Resúmen

PUENTE ENTRE DOS CULTURAS

El dr. Branko Gorjup dicta literatura canadiense en la Universidad de Toronto y en losúltimos veinte años dictó literatura canadiense en la Universidad de York en Toronto, laUniversidad de Guelph (también en Toronto) y literatura canadiense y poscolonial en launiversidades en Roma y Venecia. Gracias al dr. Gorjup numerosos libros de autorescroatas fueron traducidos al inglés y publicados en Canadá y al mismo tiempo, él inicióla traducción y publicación de autores canadienses en Croacia. El prof. Gorjup organizónumerosas visitas de autores canadienses a Croacia y de autores croatas a Canadá,construyendo de este modo un puente de igualdad entre las dos culturas. Con la casaeditora Exile Editions en Canadá el dr. Gorjup comenzó la publicación de traduccionesde autores croatas en la serie Autores Croatas. La parte canadiense, a diferencia de lacroata, invierte mucho en la promoción de sus autores en Croacia. En los últimos 15años, el dr. Branco Gorjup presentó al público croata por lo menos 30 importantesautores canadienses, entre los que se encuentra Northrop Frye (1912-1991). NorthropFrye es uno de los críticos literarios y teórico de crítica literaria de mayor reconocimientoen el mundo del habla inglesa, cuya obra principal Anatomía de la Crítica está traducidaal croata.

221

Davor ©alat

PROMOCIJA HRVATSKE KNJIÆEVNOSTI

»asopis Most / The Bridge izlazi od 1966. godine, a nakladnik mu je Druπtvohrvatskih knjiæevnika • Taj Ëasopis jedan je od najvaænijih naËina meu-narodne suradnje Druπtva hrvatskih knjiæevnika, a istodobno nastoji promicaticjelinu hrvatske knjiæevnosti bez ideoloπkih i cehovskih ograniËenja • Temeljnizadatak Mosta / The Bridgea ogleda se u intenzivnoj komunikaciji hrvatskihknjiæevnika sa svijetom, pa se dio naklade 1 500 primjeraka πalje u inozemstvoljudima i ustanovama vaænima za promicanje hrvatske knjiæevnosti u svijetu

U danaπnjem svijetu koji kao da sve viπe teæi unifikaciji civilizacijskih sadræaja, Ëesto susve ugroæeniji kulturalni kodovi koji se razlikuju od dominantne matrice. Poznato je u kojojse mjeri i koliko brzo pojedine kulture, Ëesto obiljeæene dugim tradicijskim hodom, prazneod partikularnih sadræaja i, barem na fenomenoloπkoj razini, postaju dijelom globaliziranogadruπtvenog miljea. To praænjenje posebno se oËituje i u jeziku kao jednom od joπ uvijekdominantnih komunikacijskih i simbolizacijskih sustava. Tako se jeziËno praænjenje ukvantitativnom smislu pokazuje kao sve veÊi udio komunikacije na samo jednom jeziku ∑engleskom, a u kvalitativnom kao sve veÊe komunikacijsko osiromaπenje mnogih “veÊih” i“manjih” jezika koji oËituju isto tako sve siromaπniju ljudsku duπevnost. Nije ni Ëudo da sei mnogi izvorni govornici engleskoga koji su posebno senzibilizirani za funkcioniranje jezika,æale da je spomenuti jezik, kao temeljno sredstvo globalizacije, i sam sveden na karikaturalneizriËaje reklamnih i SMS poruka. U takvoj kulturalnoj i jeziËnoj situaciji knjiæevnost sjedne strane biva konaËnim simulakrumom spomenute globalizacijske povrπnosti, no s drugestrane ipak ostaje i jedan od zadnjih prostora ljudske slobode od automatizma tehniciziranogasvijeta. U tako ocrtanoj situaciji naπem Ëasopisu za meunarodne knjiæevne odnose doistadopada uloga, kao πto mu i samo ime kaæe, mosta, odnosno mnogovrsnoga premoπÊivanjanaizgled posve nespojivih komunikacijskih sustava. Tako “Most / The Bridge” nastoji bitiposrednikom izmeu, primjerice, hrvatskoga jezika i glavnih svjetskih jezika, opÊenitekomercijalizacije knjiæevnosti i njezinih dubinskih slojeva, πire kulturne politike i posveosobnih autorskih poetika, hrvatske starine i hrvatske suvremenosti.

222

Posebna je pak uloga Ëasopisa pokazivanje ne samo pojedinih autorskih tekstova, negosve sloæenosti knjiæevne scene u Ëijem æivotu sudjeluje Ëitav niz zanimanja i ljudi-autori,urednici, prevoditelji, nakladnici te menaæeri i politiËari u kulturi. Zato se i novo ured-niπtvo Ëasopisa “Most / The Bridge” (glavni urednik dr. SreÊko LipovËan, izvrπni urednikDavor ©alat) , koje je od svojega nakladnika (Druπtva hrvatskih knjiæevnika) dobilomandat prije dvije godine, odluËilo za takvu ureivaËku koncepciju koja Êe moÊiodgovoriti na prethodno opisane knjiæevne i opÊekulturne okolnosti.Valja podsjetiti da Ëasopis izlazi na inicijativu sadaπnjega predsjednika Druπtva hrvatskihknjiæevnika, akademika Slavka MihaliÊa od 1966. godine te da je u tom razdobljunekoliko puta mijenjao uredniπtvo i koncepciju, no uvijek mu je temeljni zadatak biopredstavljanje hrvatske knjiæevnosti inozemnom Ëitateljstvu. Dok se prethodna redakcijaviπe usredotoËivala na monografsko predstavljanje najistaknutijih hrvatskih knjiæevnika,mi smo se odluËili za panoramski pristup ponajprije aktualnoj hrvatskoj knjiæevnojsceni i intenzivnoj komunikaciji hrvatskih knjiæevnika sa svijetom.Takav pristup zahtijeva (u prvom dijelu Ëasopisa) i Ëitavu lepezu novinarskih i knjiæevnihformi tako da u naπem Ëasopisu pojedini knjiæevni fenomen obraujemo primjerice uformi vijesti, informacije, prikaza, kritike, kolumne, intervjua, reportaæe. U sadræajnomsmislu fokusiramo se, primjerice, na aktivnosti Druπtva hrvatskih knjiæevnika, zatim nainformacije i kritiËku procjenu najnovije knjiæevne produkcije, na izvjeπtaje s knjiæevnihskupova i dodjela nagrada, na prikaze pojedinih knjiæevnih Ëasopisa i regionalnihknjiæevnih aktivnosti te na knjiæevne sajmove (INTERLIBER, Knjiæevni sajam u Puli)i predstavljanja pojedinih nakladnika i autora.S druge strane, u skladu s naπom posredniËkom ulogom, posebno nam je stalo do πtopromptnijega registriranja uspjeha i meunarodnih knjiæevnih veza koje ostvarujuhrvatski autori u inozemstvu. Biljeæimo, primjerice, nagrade, izdanja i nastupe koje suostvarili naπi knjiæevnici u stranim zemljama, donosimo intervjue i tekstove o stranimstruËnjacima koji se zanimaju za naπu knjiæevnost te izvjeπtavamo s najvaænijih europskihknjiæevnih sajmova (Frankfurt, Leipzig, Bologna). Kako nam je stalo da spomenuteinformacije o hrvatskoj knjiæevnosti dopru do πto πireg Ëitateljstva u raznim zemljama ida se uspostavi nuæni komunikacijski most, prvi, informativni, dio Ëasopisa uvijekdonosimo samo na engleskom jeziku, i to u prijevodu naπe stalne suradnice Nine FeriÊ.Drugi pak, temeljni, dio Ëasopisa namijenjen je prijevodima izvornih proznih, pjesniËkih,dramskih i esejistiËkih tekstova hrvatskih knjiæevnika, a o πirini naπega pristupa hrvatskimautorima svjedoËi i Ëinjenica da su u osam brojeva “Mosta / The Bridgea” koje je dosadobjavilo ovo uredniπtvo, tiskani cjeloviti tekstovi ili fragmenti djela stotinjak hrvatskihknjiæevnika. Kako prijevod izvornoga knjiæevnoga djela nije samo informacija o njemu,veÊ i moguÊnost potpunijega uæivljavanja u njegov knjiæevni svijet, tekstove u drugomdijelu Ëasopisa prevodimo na viπe glavnih svjetskih jezika (engleski, njemaËki, francuski,talijanski, πpanjolski) kako bismo omoguÊili njihovu potpuniju recepciju u pojedinimvelikim kulturama. U takvoj misiji posredovanja izmeu kultura nezaobilazni su nam

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Davor ©alat: Promocija hrvatske knjiæevnosti

223

naπi stalni suradnici-prevoditelji, primjerice, Æeljka LovrenËiÊ za hispanofono podruËje,Alida Bremer i Boris PeriÊ za podruËje njemaËkoga jezika, Graham McMaster za anglo-fono, Vanda MikπiÊ i Yves Alexandre Tripkovic za francusko podruËje te Vanesa BegiÊza talijanski jezik.Baπ zbog aktualnosti i aæuriranosti informacija o hrvatskoj knjiæevnosti nastojimo danaπ Ëasopis bude magazinskoga tipa, to jest, da izlazi u pravilnim razmacima(tromjeseËno) i da bude bogato vizualno opremljen (za to je posebno zasluæan naπ grafiËkiurednik Zlatko Rebernjak). Naπ posljednji ovogodiπnji dvobroj predstavili smo 14.studenoga u okviru najveÊega hrvatskoga sajma knjiga INTERLIBERA u Zagrebu. Kaozadnje, ali ne i posljednje u naπoj posredniËkoj zadaÊi vaæna je i naklada Ëasopisa pasmo je, koliko nam to financijske moguÊnosti dopuπtaju, nastojali uËiniti πto veÊom.Svaki broj “Mosta / The Bridgea” sada se tiska u 1 700 primjeraka, od kojih 1 500 odlaziu inozemstvo, i to naπim veleposlanstvima, slavistiËkim katedrama te istaknutim knjiæevnimstruËnjacima, knjiæevnicima, nakladnicima i urednicima. »asopis se takoer πalje i nekimknjiæevnicima hrvatskoga podrijetla u inozemstvu te tako i u knjiæevnom i kulturnomsmislu nastojimo na povezivanju Hrvata u domovini i svijetu.

Summary

PROMOTING CROATIAN LITERATURE

The review The Bridge (“Most”) has been published since 1966 by the Croatian Writers’Association (the most prestigious Croatian literary association since the year 1900). Thisreview is one of the most important ways of international co-operation among Croatianwriters’ associations that at the same time endeavours to promote all Croatian literatureregardless of ideology or line of thinking. The main objective of The Bridge has alwaysbeen to present the diversity and the value of Croatian literary phenomena to readersabroad, but the actual concept of the review has been changing from editor to editor. In thelast two years, the present editorial (editor-in-chief, Dr. SreÊko LipovËan, executive edi-tor, Davor ©alat) has made efforts to adapt the concept of this review to the dynamicliterary life in Croatia and the intensive communication among Croatian writers through-out the world. That is why the information on the literary scene, completed with analyticand synthetic articles constitutes a very important section in the review, while the other,main section is dedicated to translations of original literary works of Croatian writers. TheBridge is published in 1700 copies, 1500 of which are sent abroad to individuals andinstitutions important for the promotion of Croatian literature in the world.

Davor ©alat: Promocija hrvatske knjiæevnosti

224

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Davor ©alat: Promocija hrvatske knjiæevnosti

Resúmen

PROMOCIÓN DE LA LITERATURA CROATA

La revista “Puente” (The Bridge) se publica desde el año 1966, y la edita la Sociedadcroata de escritores (la asociación literaria croata más prestigiosa desde el año 1900).La mencionada revista es una de las formas más importantes de cooperación internacionalentre las sociedades de escritores croatas que intenta al mismo tiempo promover latotalidad de la literatura croata sin limitaciones ideológicas y de pensamiento. La tareafundamental de “Puente” (The Bridge) siempre fue presentar la diversidad y el valor delos fenómenos literarios croatas al lector extranjero, pero la concepción concreta de larevista fue cambiando según los editores. En los últimos dos años, el grupo editor ac-tual (editor general dr. SreÊko LipovËan, editor ejecutivo Davor ©alat) se esmeró enadaptar la concepción de la revista a la dinámica vida literaria en Croacia y a la intensivacomunicación de los escritores croatas con el mundo. Por eso la elaboración informativade la escena literaria, completada con artículos analíticos y sintéticos, tiene una secciónmuy importante en la revista, mientras que otra sección está dedicada a la traducción deobras literarias originales de autores croatas. “Puente” (The Bridge) se publica en 1700ejemplares, de los cuales 1500 se envían al extranjero, a personas e institucionesimportantes para la promoción de la literatura croata en el mundo.

225

KROATISTI»KIOBZORI

Ramón Díaz Eterovic jedan je od najvaænijih Ëileanskih knjiæevnika koji se vinuo u samevrhove latinoameriËke knjiæevnosti, a uz Andrésa Moralesa Milohnica i Antonija Skármetu, odsvih je Ëileanskih knjiæevnika hrvatskoga podrijetla (ima ih stotinjak) iznimno vezan uz zemlju

svojih predaka po majci

226

227

Æeljka LovrenËiÊ

VRHUNSKI LATINOAMERI»KIKNJIÆEVNIK

Ramón Díaz Eterovic jedan je od najvaænijih Ëileanskih knjiæevnika koji sevinuo u sam vrh latinoameriËke knjiæevnosti i bio kandidat za Nagradu Planeta• Dobitnik je tridesetak knjiæevnih nagrada, a njegova su djela objavljena ubrojnim antologijama i prevedena su na viπe jezika, izmeu ostalih i nahrvatski • Díaz Eterovic, nekadaπnji predsjednik Druπtva Ëileanskihknjiæevnika, uz Andrésa Moralesa Milohnica i Antonija Skármetu, od svih jeËileanskih knjiæevnika hrvatskoga podrijetla (ima ih stotinjak) iznimno vezanuz zemlju svojih predaka po majci

Ramóna Díaza Eterovica upoznala sam 1995. godine kad je bio predsjednik DruπtvaËileanskih knjiæevnika. Tada nisam ni slutila da Êemo postati dobri prijatelji, da Êe on“otkriti’’ Hrvatsku i biti ponosan na svoje podrijetlo, da Êe se vinuti u sam vrhlatinoameriËke knjiæevnosti i biti kandidat za nagradu Planeta. Ramón je jedan od vrlouspjeπnih potomaka Hrvata u »ileu koji pronosi hrvatski glas po toj dalekojjuænoameriËkoj zemlji. PriËu o Hrvatima koji su dolazili u »ile u potrazi za boljimæivotom i nastanjivali se na krajnjemu jugu te zemlje ∑ u ledenome i nepristupaËnomMagallanesu ∑ prvo u Porveniru, a zatim i u glavnom gradu te pokrajine, Punta Arenasu,te na krajnjem sjeveru ∑ u suhoj i prevruÊoj pustinjskoj Antofagasti, Ëuli smo veÊ punoputa. Znamo i to da su na podruËju Magallanesa radili kao stoËari i traæili zlato, a uAntofagasti u rudnicima salitre. Stekli su pristojan imetak i postali ugledni graani»ilea. Meu potomcima Hrvata danas u toj juænoameriËkoj zemlji æivi niz znaËajnihljudi ∑ od poduzetnika preko politiËara do knjiæevnika od kojih se istiËu AntonioSkármeta, Andrés Morales Milohnic i Ramón Díaz Eterovic. Ramón Díaz Eterovic roenje 1956. u Punta Arenasu, na krajnjem jugu »ilea. Njegovi preci po majci, kao i mnogidrugi Hrvati, doπli su u »ile s otoka BraËa. Jedan je od najvaænijih Ëileanskih knjiæevnika- pjesnik, esejist, pisac pripovijetki i romana. Neka od njegovih djela su: knjige poezijeEl poeta derribado (Iscrpljeni pjesnik, 1980.) i Pasajero de la ausencia (Prolaznik u

228

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Æeljka LovrenËiÊ: Vrhunski latinoameriËki...

odsutnosti, 1982.); knjige pripovijedaka: Cualquier día (Bilo koji dan, 1981.), Obsesiónde Año Nuevo (Opsesija Novom godinom, 1982.), Atrás sin golpe (Natrag bez udarca,1985.) i Ese viejo cuento de amar (Ta stara priËa o ljubavi, 1986.), te romani La ciudadestá triste (Grad je oæaloπÊen, 1987.), Solo en la oscuridad (Sâm u tami, 1992.), Nadiesabe más que los muertos (Nitko ne zna viπe od mrtvaca, 1993.), Ángeles y solitarios(Aneli i osamljenici, 1995.), Correr tras el viento (TrËanje za vjetrom 1997.), Nuncaenamores a un forastrero (Ne zaljubljuj se u stranca, 1999.), Los siete hijos de Simenon(Sedmero Simenonove djece, 2000.) i El ojo del alma (Oko duπe, 2001.).

Ramón Díaz Eterovic, Sedmero Simenonove djece

229

Æeljka LovrenËiÊ: Vrhunski latinoameriËki knjiæevnik

Dobitnik je tridesetak knjiæevnih nagrada, poput one VijeÊa za knjigu i Ëitanje Za najboljuobjavljenu knjigu 1995. godine ili Nagrade grada Santiaga 1982., 1994. i 1996. godine.Bio je u finalu za nagradu Casa de las Américas, Dashiell Hammett, Meunarodnogudruæenja pisaca policijskih romana i argentinske nagrade Planet. Njegova su djelaobjavljena u antologijama priËa u Hrvatskoj, ©panjolskoj, Juænoj Americi i SjedinjenimAmeriËkim Dræavama, a prevoen je na viπe jezika. U Ëileansku knjiæevnost uveo je“crni roman’’. Hrvatsku prvi put posjeÊuje 1997., kada je bio gost ZagrebaËkih knjiæevnihrazgovora. Tom je prigodom posjetio i otok BraË, te pronaπao nekoliko svojih roaka,πto ga je posebno ganulo. Ramón se rado sjeÊa svojega djetinjstva provedenog u hrvatskojËetvrti u Punta Arenasu, na obalama Magallanskog tjesnaca. Kaæe: “Ime Hrvatske,osobito otoka BraËa, zbog priËa koje je priËala moja majka ili susjedi, bilo je svakodnevnoprisutno i nadahnjivalo je moje uËenje i moje snove. Tu sam prisutnost potvrdio kadsam prije nekoliko godina imao prigodu posjetiti Hrvatsku.’’

»ileanska knjiæevna elita osmdesetih

Díaz Eterovic pripada novoj generaciji Ëileanskih knjiæevnika roenih poslije 1950.godine, nazvanu “generacija osamdesetih’’. Ti su knjiæevnici prekinuli s tzv. kreolskomπkolom koja se bavila uglavnom selom i folklorom. “Generacija osamdesetih” prihvatilaje teme urbanog Ëovjeka. U jednome razgovoru Díaz Eterovic naglasio je da se onaformirala u vrijeme diktature, te da je knjiæevnost njezinih pripadnika bila izrazitosocijalno usmjerena, angaæirana, protestna, knjiæevnost otpora. “Ona si je utrla put u

Predsjednik Republike »ile gospodin Ricard Lagos Escobar u ©kripu na otoku BraËu otkrio jeSpomen ploËu u Ëast hrvatskim iseljenicima koji su doprinijeli razvitku Ëileanskog druπtva· S

otoka BraËa potjeËe majka Ramona Dijaza Eterovica, kao i brojnih drugih uglednikahrvatskog podrijetla u toj juænoameriËkoj zemlji

230

marginalnim Ëasopisima koji su se izdavali na novinskome ili omotnom papiru, u malimnakladama i koji su se dijelili po predgraima ili kinima. Toj su generaciji socijalniproblemi bili glavna okosnica i pristupala im je na novi, drukËiji naËin.”

Eterovicevi prijevodi na hrvatski

Iznimno mi je drago πto sam ja prevoditeljica prvoga Ramónova romana objavljenogkod nas. Naime, 1999. godine objavljen je njegov detektivsko-πpijunski roman TrËanjeza vjetrom Ëija se radnja odvija u Punta Arenasu, a glavni lik mu je Hrvat Yako Rendic.U njemu nema detektiva Heredije koji otkriva crnu Ëileansku svakodnevicu, nego se spuno nostalgije oæivljava ambijent grada Punta Arenasa poËetkom dvadesetog stoljeÊa.U najjuæniji grad na svijetu radi πpijunskog zadatka dolazi hrvatski iseljenik Yako Rendici umijeπa se u meunarodnu spletku. Namjeravao je ostati u Punta Arenasu samo dokraja rata, ali njegova strasna ljubav s miljenicom javne kuÊe Martinom izaziva osvetui zauvijek ga vezuje uz nju i »ileanca Changu. Joπ je jedan roman Díaza Eterovica, Nezaljubljuj se u stranca, preveden kod nas 2001. To je art-krimiÊ u kojemu susreÊemodetektiva Herediju kako pokuπava rijeπiti sluËaj ubojstva jedne mlade æene. Radnja se


Predsjednik Republike »ile gospodin Ricard Lagos Escobar prigodom sluæbenog posjetaRepublici Hrvatskoj poËetkom 2004. razgledao je kulturno povijesne znamenitosti Splita i

upoznao se s hrvatskom iseljeniËkom povijeπÊu

231

opet odvija u piπËevome rodnom gradu Punta Arenasu. TreÊe djelo prevedeno kod nasje roman Sedmero Simenonove djece. Prvo je objavljen u Santiagu 2000. godine u izdanjuizdavaËke kuÊe LOM, a potom u Barceloni 2001. godine u izdanju Seix Barrala. Glavnijunak romana ponovno je samotan, marginalan, razoËarani detektiv Heredia koji ovajput istraæuje sluËaj ubojstva istaknutog odvjetnika iza Ëega se skriva mraËna dramavezana uz izgradnju plinovoda izmeu Argentine i »ilea. Tu se isprepliÊu i politiËki igospodarski interesi koji naruπavaju ekoloπku ravnoteæu. Privatni detektiv Herediaistraæuje sluËaj ubojstva, ali isto tako i Ëileansku stvarnost. VraÊajuÊi se s obale gdje jeradio i ljetovao, prenoÊi u jednom hotelu u Santiagu gdje se dogaa ubojstvo. BuduÊi danjega okrivljuju za to ubojstvo, odluËuje otkriti πto stoji iza toga. Heredia je profinjenidetektiv koji dobro poznaje knjiæevnost i ima izvrstan glazbeni ukus, a citati poznatihknjiæevnika Ëesto se ponavljaju u razgovorima s njegovim maËkom Simenonom koji jezapravo njegova savjest. »itatelju se u isto vrijeme nudi romantiËna i ciniËna atmosfera,dok je sam Heredia istodobno i njeæan i grub. Uz maËka Simenona koji postaje samohraniotac, tu su i prodavaË novina Anselmo, Heredijin susjed i prijatelj, proroËica MadamZara koja se zainteresirala za detektiva, ali se kasnije udaje za Anselma, AmerikanacBallinger, novinar Cambell i niz drugih zanimljivih likova. Heredia stanuje u stanu kojimu je ujedno i ured, u jednoj od starih gradskih Ëetvrti u srediπtu grada. U tom dijeluima mnogo barova, trgovina, restorana i noÊu je dosta opasno. Ova je gradska ËetvrtprivlaËila knjiæevnike ∑ boeme dvadesetih i tridesetih godina proπlog stoljeÊa ∑ tu suËesto boravili Ëileanski knjiæevnici (meu ostalima i Pablo Neruda).

Heredia je biÊe od krvi i mesa sa svojim sumnjama i tugama

Ramón Díaz Eterovic izjavio je da je roman Sedmero Simenonove djece jedno od djelakoja su mu pruæila najviπe zadovoljstva. S njim je 2002. godine osvojio nagradu “Dvijeobale” IberoameriËkog salona knjige u Gijonu, i do danas je objavljen (raËunajuÊi ihrvatsko izdanje) u osam europskih zemalja. Rekao je i da ovaj roman, kao i veÊinaknjiga koje je objavio, “spada u æanr koji neki knjiæevni kritiËari nazivaju ‘latino-ameriËkim neokriminalistiËkim romanom’, misleÊi pri tome na ponovno uvoenje uLatinsku Ameriku policijskog romana kao knjiæevne forme koja zahtijeva razmiπljanjeo dogaajima u kojima kriminalitet koji ljude najviπe pogaa proizlazi iz politiËke igospodarske moÊi. Zbog toga problemi o kojima govorim u svojim romanima nisuskriveni niti se njihova rjeπenja pronalaze kod upravitelja kuÊe ∑ kriminalca ili u potraziza otrovom. ZloËin i zagonetka koja ga obavija nalaze se na ulicama i u srediπtimamoÊi, vidljivima ili skrivenim, koja upravljaju sudbinom Ëileanskog druπtva. Ne æelimstvarati zagonetke koje djeluju kao mehanizmi u urarstvu niti svoje Ëitatelje podvrgavatitestovima intuicije ili inteligencije. Viπe pozornosti posveÊujem sredini u kojoj se zloËiniodvijaju i razmiπljanjima koja ona pobuuju u osobama, tako da istraæivanje zloËinapostaje izgovor za istraæivanje nedostataka u druπtvu, nesigurnosti graana i krhkosti


232

njihovih osnovnih æelja.’’ Lik Heredije prvi se put pojavljuje u romanu Grad je oæaloπÊen,a njegove se pustolovine nastavljaju u sedam ostalih romana. Heredia oboæava svojgrad, njegove tradicionalne Ëetvrti i ljude koji æive u njima. MelankoliËan je i senzibilan,i duboko su ga pogodili dogaaji za vrijeme diktature u »ileu. Za njega Díaz Eterovickaæe: “Detektiv Heredia, glavni junak mojih kriminalistiËkih romana, nije jedan od oneslavne, domiπljate, mudre i mnogo puta arogantne gospode iz klasiËnoga kriminalistiËkogromana. Heredia je biÊe od krvi i mesa sa svojim sumnjama i tugama, koji joπ uvijekima snage za izbacivanje smeÊa koje se krije po uliËicama. Svaka njegova istraga ∑poput one iz romana Sedmero Simenonove djece ∑ etiËki je stav koji teæi otkrivanjunepravdi posredstvom katkad tako nesigurnih poËela kao πto su intuicija, djeliÊ sreÊe ilisavjeti za koje misli da ih dobiva od svojega maËka Simenona. Ja sam postao pisackriminalistiËkih romana jer sam bio sklon æanru u kojemu sam uvijek pronalazio privlaËnei æivotne priËe za Ëitanje, i zbog toga πto sam zavolio glavne junake koji su toliko putazadovoljili moje æelje za pustolovinama i za traæenjem naËina izraæavanja koji bi miomoguÊio pokazati osjeÊaje druπtva pod nadzorom kakvo je bilo Ëileansko od 1973. Usvojim sam romanima zacrtao kronologiju novije Ëileanske povijesti, te obraujemosobito osjetljive teme za druπtvo u kojemu æivim. U njima postoji kontrapunkt izmeuknjiæevnosti i povijesti. Moja namjera nije bila niπta drugo nego pisati prema pravilimaliterarne forme koja me oduπevljava i nastojati svojim rijeËima privuÊi pozornost svijetakoji ih je nametnuo.”Heredijin najveÊi prijatelj i katkad jedino druπtvo je bijeli maËak Simenon koji je imedobio po belgijskom piscu, tvorcu slavnoga inspektora Maigreta. MaËak je Heredijinodrugo ja, s njim vodi duge razgovore koji mu pomaæu kad razmiπlja o egzistencijalnimproblemima ili traæi rjeπenje zloËina koje istraæuje. Simenon se pojavio u drugomEterovicevu romanu Sam u tami, objavljenom 1992. godine u Buenos Airesu. Doπao jeu Heredijin stan-ured, smjestio se na primjerke sabranih djela Georgesa Simenona, tezaspao. U prvim romanima u kojima se maËak pojavljuje, Heredia ne zamiπlja dijaloges njim, ali od pojave djela Nitko ne zna viπe od mrtvaca, njihovi su razgovori opseænijii postaju znaËajni za razvoj radnje romana Díaza Eterovica koji rado priznaje utjecajGeorgesa Simenona i Osvalda Soriana na njegovo stvaralaπtvo. OsjeÊa se i utjecajklasiËnih sjevernoameriËkih majstora detekcijske proze Dashiella Hammeta i RaymondaChandlera. Heredia je sliËan Chandlerovu liku Philu Marlowu koji je isto kao i on samacu godinama, pomalo rezigniran, neurednog æivota, sklon alkoholu i cinizmu. Ali, kodDíaza Eterovica je razvidno da se sluæi sjevernoameriËkom detekcijskom priËom samokao podlogom za postmodernistiËko pripovijedanje i za koriπtenje brojnih citata izsuvremene svjetske i Ëileanske knjiæevnosti. Privatni detektiv je na neki naËin alter egoovoga povuËenog i πutljivog pisca i u njegovim romanima postoji veÊ sedamnaest godina.Heredijina pesimistiËka vizija Ëileanske stvarnosti zapravo proizlazi iz piπËeva vienjai mnogi dijalozi izgledaju kao da su preneseni iz nekoga bara u Santiagu. Díaz EterovicËesto nam nudi cijelu galeriju pitoresknih likova i mjesta u gradu Santiagu koje rabi za


233

svoju igru. U romanu Sedmero Simenonove djece Herediju zapravo najviπe zanimajukorupcija i bahatost onih koji su na vlasti (u ovom sluËaju sve se vrti oko izgradnjeplinovoda) i nimalo ne vjeruje u pobjedu pravde na zemlji. Taj lik, iako razoËaran,ciniËan i sentimentalan, iako æivi od nepostojeÊih uspomena i ne polaæe mnogo raËunana svoj izgled, ipak ima svoja sitna zadovoljstva: putuje na obalu, juri za djevojkama iima automobil koji je nekad bio posljednji model. Njemu i prodavaËu novina AnselmuzajedniËka su strast konjske utrke. Heredia posjeÊuje barove, ulice i trgove Santiagakoji pomalo nestaju i nostalgiËno æali za njima. Æali i za svojom znatno mlaomdjevojkom Grisetom koja ga nakon nekog vremena napuπta jer ne moæe pratiti njegovritam. Ovaj roman nije samo napeta kriminalistiËka priËa nego i prikaz jednoga prostora,jednoga vremena, jednoga zemljovida, te kritika politiËkoga i druπtvenog æivota »ilea injegova glavnog grada Santiaga po Ëijim ulicama koraËa pomalo izgubljeni detektivHeredia, moderni Robin Hood koji nema drugo druπtvo osim svojeg maËka i prodavaËanovina. Taj privatni detektiv bez imena, antijunak i anarhist, simbol je generacijetraumatizirane posljedicama diktature, a iza njegove vjeËne spremnosti na nove avanturekrije se piπËevo veliko zanimanje za socijalnu problematiku i kritiku druπtva u kojemuæivi. Ovo zabavno, ali ne i povrπno djelo privuklo je pozornost ËitalaËke populacijeπirom svijeta koja je sretna πto ima prigodu ponovno se susresti s Heredijom koji Êe, uzpomoÊ svojega maËka, u nekome drugom romanu, razrjeπavati nove dileme.

Kamo spadaju pisci izmeu dviju domovina?

NastavljajuÊi ovaj prikaz, neizbjeæno moramo postaviti pitanje koje se u posljednjevrijeme Ëesto postavlja kad se radi o uspjeπnim ljudima iz naπe dijaspore. Moæemo li ihsvojatati? U ovom sluËaju, ono glasi: pripada li Ramón Díaz Eterovic (i) u hrvatskuknjiæevnost?Zbog vaænosti ovoga knjiæevnika u svijetu latino-ameriËke, pa sve viπe i svjetskeknjiæevnosti, moæemo i moramo biti ponosni na njegovo hrvatsko podrijetlo koje onistiËe s osobitim zadovoljstvom. Prigodom predstavljanja hrvatskoga izdanja njegoveknjige Sedmero Simenonove djece, u pismu upuÊenome buduÊim Ëitateljima, ovaj jeËileanski knjiæevnik o domovini svojih predaka koju je posjetio samo jednom, rekao:“Malo kad sam bio tako sretan na nekom putovanju i kao nikad do tada, bio sam siguranda znaËajan dio mojega obiteljskog æivota i onoga πto jesam kao osoba ima korijene uovoj zemlji, fiziËki tako dalekoj od »ilea, a opet tako blizu i toliko u mojem srcu iosjeÊajima. Susret s djedovim selom, zagrljaj s roacima za koje do tada nisam ni znaoda postoje, osjeÊaji koje sam proæivio kad sam promatrao krajolike koji su sigurnonadahnjivali moje pretke, ljubaznost osoba koje sam imao prigodu upoznati u Zagrebu,Splitu, BraËu i drugim mjestima, izazvali su osjeÊanja koja je teπko izraziti rijeËima, alikoja su duboku u meni i koja me Ëvrsto, strastveno, snaæno i s ljubavlju koju samnaslijedio od svojih djedova vezuju s tim narodom koji sam nauËio voljeti kroz rijeËi


234

moje majke. Jedino mi je æao πto ona nije danas sa mnom kako bismo podijelili radostzbog objavljivanja ovog prijevoda koje bi je, bez sumnje, uËinilo jako sretnom.’’Poput Ramóna Díaza Eterovica, svi ljudi hrvatskog podrijetla koje sam imala prigodesusretati u zemljama πirom Latinske Amerike, s mnogo su ljubavi govorili o domovinisvojih predaka i osjeÊali se ponosnim na zemlju iz koje su doπli. Rado posjeÊuju Hrvatsku,ali ne znaju naπ jezik i donedavno su o nama znali jako malo. Zbog toga sam 1995. i1996. godinu provela u Punta Arenasu, rodnom gradu Ramóna Díaza Eterovica i drugihznaËajnih »ileanaca hrvatskog podrijetla, gdje sam radila kao profesorica hrvatskogjezika. Bila sam iznenaena brojem ljudi koji su tada æeljeli uËiti naπ jezik. Bilo ih jegotovo stotinu ∑ od 15-godiπnjaka do 70-godiπnjaka. Naravno, nije se radilo samo osatovima jezika ∑ æeljeli su upoznati naπu knjiæevnost, kulturu, tradiciju, otkriti sliËnostii razlike izmeu njih, »ileanaca hrvatskoga podrijetla i nas, Hrvata. BoraveÊi u »ileupunih pet godina i druæeÊi se s njima, shvatila sam da smo u mnogo Ëemu sliËni, ali i daima puno razlika jer su ih zemlja u kojoj su roeni i u kojoj æive, kao i obiËaji i navikenjezinih stanovnika ipak obiljeæili. ÆiveÊi, odrastajuÊi i πkolujuÊi se u jednoj sredini,Ëovjek mora prihvatiti njezina pravila, ma koliko se trudio odræati vezu sa svojim starimkrajem. U »ileu je to bilo joπ teæe nego u nekim drugim sredinama (Argentina, Kanada,Australija) jer su se naπi prvi iseljenici nastojali πto je moguÊe bolje prilagoditi novojsredini i veÊinom su ulazili u mjeπovite brakove kako bi im to bilo joπ lakπe. Njihovadjeca, a pogotovo unuci, ne govore hrvatski jezik jer ih nitko nije ni uËio. Ni AntonioSkármeta, ni Ramón Díaz Eterovic ni Andrés Morales Milohnic (kojemu je majka roenaHrvatica i koja dobro govori svoj materinji jezik) ni velika veÊina drugih »ileanacahrvatskog podrijetla ne znaju hrvatski. Ali su svi ponosni na svoje podrijetlo, sve ËeπÊeputuju u Hrvatsku, ne samo na BraË traæeÊi svoje korijene, nego po cijeloj naπoj zemlji.Iako su knjiæevnici hrvatskog podrijetla roeni u »ileu prije svega Ëileanski knjiæevnici,oni su i naπi, hrvatski knjiæevnici. U svojim djelima Ëesto spominju naπu zemlju i glavniili sporedni likovi mnogo puta su im Hrvati (Skármeta, Juan Mihovilovich, Díaz Eterovic,Morales Milohnic, Nikolás Mihovilovich…), vole dolaziti k nama, osjeÊaju potrebu zaprouËavanjem naπe kulture i povijesti.Vezu s njima najbolje moæemo odræavati i produbiti prevodeÊi njihova djela na hrvatski.Trebamo ih ËeπÊe pozivati u Hrvatsku i predstavljati ih naπoj ËitalaËkoj publici, upoznavatiih s naπim knjiæevnicima, pa i usporeivati ih s njima (primjerice, sigurno bi se moglonaÊi dosta sliËnosti izmeu PavliËiÊa i Díaza Eterovica ili ©tambuka i MoralesaMilohniÊa). Na taj bismo im naËin joπ viπe pribliæiti zemlji iz koje su davno otiπli njihovipreci i postali svjesniji Ëinjenice da Hrvatska ima bogatu iseljeniËku knjiæevnost tzv.egzil literaturu kojoj mnoge zemlje u svijetu (NjemaËka, Poljska, »eπka, Italija) posveÊujuveliku pozornost, iako je jasno odvajaju od matiËne knjiæevnosti. Podsjetimo na Ëinjenicuda bismo samo u »ileu pronaπli stotinjak knjiæevnika koji su nam malo ili nimalo poznati!A tu su joπ i mnoge druge zemlje poput Argentine, Perua, SAD, Australije, Kanade…Koliko novih imena na naπemu knjiæevnom nebu i kakvo kulturno blago!


235

SlijedeÊi primjere zemalja koje njeguju iseljeniËku knjiæevnost, naπim bismoknjiæevnicima iz dijaspore lako pronaπli pripadajuÊa mjesta u knjiæevnosti zemlje izkoje su dalekih godina otiπli njihovi djedovi i oËevi traæeÊi bolji æivot, i na taj im senaËin oduæili za nesebiËnu ljubav prema Hrvatskoj i za njezinu promidæbu u zemljamau kojima su roeni i u kojima æive, a naπu bismo knjiæevnost obogatili nizom imena nakoja moæemo biti i te kako ponosni!

Summary

TOP OF LATIN-AMERICAN LITERATURE

Ramón Díaz Eterovic was born in Punta Arenas, Chile, in 1956. His ancestors on hismother side arrived to Chile from the island of BraË. He is one of the most outstandingChilean writers. He published books of poetry: The Exhausted Poet (El Poeta Derribado)and The Absent Passenger (Pasajero de la Ausencia); books of short stories: Any Day(Cualquier Día), The New Year’s Obsession (Obsesión de Año Nuevo), Back without AStrike (Atrás sin Golpe), and That Old Love Story (Ese Viejo Cuento de Amar); as wellas the following novels: The City is Sad (La Ciudad está Triste), Lonely in the Dark(Solo en la Oscuridad), No One Knows More than the Dead (Nadie Sabe Más que losMuertos), Angels and Loners (Ángeles y Solitarios), Running with the Wind (Corrertras el Viento), Never Love a Foreigner (Nunca Enamores a un Forastero) and TheSoul’s Eye (El Ojo del Alma). He has received some thirty literary awards, like the onefrom the Council for Books and Reading, for the best book published in 1995 or Theaward of the City of Santiago for the years 1982, 1994 and 1996. His works were pub-lished in anthologies of stories in Spain, South America and the USA, and translatedinto several languages, including Croatian. Seven Simeon’s Children (Los Siete Hijos deSimeon) is his third novel published in Croatia. Díaz Eterovic, a former president of theChilean Writers’ Association and one of the writers of Croatian origin together withAndrés Morales Milohnica and Antonio Skármeta (there are hundreds of them), is ex-ceptionally linked to Croatia. He visited Croatia for the first time in the year 1997, as aguest at the Zagreb Literary Conversations, when he visited the island of BraË, by whichhe was particularly moved.Ramón reached the very top of the Latin American literature and was a candidate forthe “Planeta” award.


236

Resúmen

LA CUMBRE DE LA LITERATURALATINOAMERICANA

Ramón Díaz Eterovic nació en Punta Arenas en el año 1956. Sus antecesores por partematerna llegaron a Chile desde la isla de BraË. Uno de los escritores chilenos másimportantes, publicó los libros de poesías El Poeta Derribado y Pasajero de la Ausencia;los libros de cuentos Cualquier Día, Obsesión de Año Nuevo, Atrás sin Golpe y EseViejo Cuento de Amar; como así también las novelas La Ciudad está Triste, Solo en laOscuridad, Nadie Sabe Más que los Muertos, Ángeles y Solitarios, Correr tras el Viento,Nunca Enamores a un Forastero y El Ojo del Alma. Recibió una treintena de premiosliterarios, como el premio del Consejo para el libro más leído, “para el mejor libropublicado en el año 1995” y “Premio de la Ciudad de Santiago” en los años 1982,1994 y 1996. Sus obras fueron publicadas en antologías de cuentos en España, Américadel Sur y los E.E.U.U. y fueron traducidas a varios idiomas, el croata entre otros. LosSiete Hijos de Simeon es la tercer novela publicada en Croacia. Díaz Eterovic, que fuepresidente de la Sociedad de Escritores Chilenos y junto a Andrés Morales Milohnica yAntonio Skármeta entre los escritores chilenos de origen croata (hay alrededor de cien),está excepcionalmente ligado a la patria de sus ancestros maternos. Estuvo en Croaciapor primera vez en el año 1997, como invitado de las “Conversaciones Literarias deZagreb”, en cuya ocasión visitó la isla de BraË, que los emocionó especialmente.Ramón llegó a la cima de la literatura latinoamericana y fue candidato para el premio“Planeta”.


237

Branka Kalogjera

SANJAR IZ NEW YORKA

Virtuoznim umijeÊem, promatraËa oπtra oka ali i sanjara, Janko Daur biljeæicrtice iz æivota New Yorka • Predstavnik je srednje generacije hrvatsko-ame-riËkih pisaca koji podjednako pripadaju korpusu i hrvatske i ameriËkeknjiæevnosti • Deur prati sudbine naπih ljudi (uz pripadnike i ostalih etniËkihskupina Amerike) koji na razliËite naËine nastoje ostvariti svoj ameriËki san

»italaËkoj publici u domovini imena pisaca koji æive i djeluju u zemljama engleskogagovornog podruËja u veÊini sluËajeva predstavljaju nepoznanicu. Knjiæevna dijasporaje vrlo skromno predstavljena u medijima u Hrvatskoj bilo u novinama, Ëasopisima, TV,radiju, izuzmemo li rijetke specijalizirane emisije posveÊene naπim iseljenicima. Jedanod autora koji veÊ niz godina djeluje u New Yorku je Janko Deur, prozni pisac i pjesnik,roen u Stankovcima 1946. Joπ kao mladiÊ nepoÊudan tadaπnjem reæimu, nakonnezavrπenog fakulteta u Zadru, odlazi u SAD, kao πto sam kaæe “trbuhom za kruhom”.Iako studira i zavrπava marketing, pisanje za njega predstavlja najveÊi izazov, tako dadiplomira i novinarstvo s kreativnim pisanjem na CUNY-u na Baruch Collegeu. Nekovrijeme radi kao novinar, gdje uz ostale teme najveÊu pozornost posveÊuje doseljenicimai njihovom (ne)prilagoavanju ameriËkom naËinu æivota. Zanimanje za egzilante i njihovaæelja za ostvarenjem “ameriËkog sna” odredit Êe Deura kao “majstora” kratkih priËa ukojima postaje kroniËar raznih sudbina, bilo da se one dogaaju u domovini ili negdje uNew Yorku. Piπe na hrvatskom i engleskom jeziku. Do sada je na engleskom jezikuobjavio zbirku pjesama Open Windows, (Open Windows, International Life Publish-ing, 1992.), dok su PriËe iz Amerike (PriËe iz Amerike, Knjiænica naπih ognjiπta, Omiπ),kolekcija kratkih, modernistiËkih priËa, te njegova najnovija knjiga, Refleksije uznatiæeljnom oku (Biblioteka “Adria knjiga” 1, 2004.), takoer zbirka kratkih priËanapisanih na hrvatskom jeziku. Ima Ëetiri neobjavljena rukopisa “Zazivi i putanje”,roman na hrvatskom “Encounters”, kolekciju kratkih priËa na engleskom, te dvije zbirkepoezije “Iza zavjese sunca”, na hrvatskom, te “Loud Whispers” na engleskom jeziku.Æivi sa suprugom u New Yorku (Brooklyn). Ima tri sina.

238

Deurova prva zbirka kratkih priËa (ukupno 34) pod jednostavnim nazivom “PriËe izAmerike” predstavlja kroniku sudbina, ne samo Hrvata, nego i pripadnika ostalih etniËkihskupina poput Iraca, Talijana, »eha, koji dijele zajedniËka iskustva u procesu uklapanja(ne)uklapanja u ameriËki naËin æivota. Ono πto ih povezuje i πto im je zajedniËko jestnotalgija, Ëeænja za domovinom, koja se, doduπe, Ëesto idealizira, ali ostaje izvoriπtemnjihove duhovne i fiziËke snage. Hrvatska je etniËka zajednica Deurovim vjeπtim perom,koji prvenstveno ima osjeÊaj za detalj, pribliæena i Ëitateljima miljama udaljenim odBrooklyna, Astorije i ostalih Ëetvrti velike jabuke. »itatelj uspijeva vjerno predoËitinjihovo druæenje, blagovanje, pjevanje i u potpunosti se uæivjeti u sudbine ljudi koji suprvenstveno iz ekonomskih razloga krenuli preko oceana. Amerika je za njih samoprebivaliπte, njoj pripadaju samo fiziËki, dok su njihova srca i emocije negdje na obalamaJadrana, zaseoku u zaleu Zadra ili pak na nekom od otoka koji su davno napustili.Cijela zbirka “PriËe iz Amerike” odiπe tmurnom atmosferom i priliËno depresivnimtonovima. Deur suosjeÊa sa svojim sunarodnjacima (πto mu kao bivπem sveÊeniËkompripravniku nije strano), i veoma je uvjerljiv u portretiranju Amerike ∑ zemlje velikihmoguÊnosti, koju doπljaci uglavnom ne vole, ali ipak u njoj ostaju. I postaju Amerikancima.Zbirka PriËe iz Amerike objedinjuje Deurovo autentiËno iskustvo, kojim, uz pomoÊ bujneimaginacije stvara galeriju likova ∑ primjerice samozatajnog Ëudaka Fisha, ljubimca ribaiz akvarija, koji utjelovljuje sve ono zajedniËko doseljenicima svih rasa i vjera, a to suizoliranost, neprilagoenost, nesnalaæljivost. Nazivi Deurovih kratkih priËa (Cvjetnica,Mrs. Roberts, ©etnja gospodina SiveriÊa ∑ sudbina odlutalih, Miss Webster ∑ zabranjenaljubav, Njujorπki krajolik i Ëovjek u srdæbi, »ovjek bez posla...) i povrπnom bi Ëitateljuprivukli pozornost bogatstvom tema i motiva. Iako je autor zbirku nazvao PriËe iz Amerike,one su ujedno i priËe iz Hrvatske u kojima Deur koristeÊi samoironiju, a ponegdje Ëak ihumor, podsjeÊa sebe i upoznaje ostale na dane provedene u gimnaziji za sjemeniπtarce uSinju i budi uspomene na svoje profesore i svoje sunarodnjake (Moja kuÊa ∑ moji snovi)koji su napustili Hrvatsku uglavnom iz ekonomskih razloga. Fenomen odlaska ∑ povratkau domovinu postaje temeljni motiv koji se provlaËi kroz veÊinu Deurovih priËa. Æelja jesvih doπljaka vratiti se (Dvorana izmeu odrijeπenog neba i zavezane zemlje), meutimËinjenica je da gotovo svi ostaju i postaju Amerikanci.Zbirka poezije Janka Deura na engleskom jeziku pod nazivom “Open Windows” (61 pjesma)prigodnim nazivom takoder otvara lepezu tema i motiva (A Loser, Saturday; My DreamGirl, War in Croatia, Manhattan Taxis, Nameless Street, My Poems on the Way, A Trip to theBar itd). I u poeziji je Deur kao i u svojim kratkim priËama observator, sanjar i kroniËaræivota. Pjesme su ispisane slobodnim stihom, poneke gotovo u haiku formi, tematski raznolike:ljubavne, misaone, elegiËne. One su crtice prenesene iz stvarnog æivota ili su plod Deurovemaπte. Deur je melankoliËan, sanjar u portretiranju svojih imaginarnih ljubavi, tako stranicamazbirke “Open Windows” prolaze njegove “dream girls”, ljudi iz shopping mallova, beskuÊnici,prepoznatljivi æuti taksiji koji “float on the streets of Manhattan like gigantic birds with theiryellow wings. “Poezija je to ljubavi (Lovers on the Train),:

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Branko Kalogjera: Sanjar iz New Yorka

239

...Her mouth lost in his, hands crissceossed in a new twist

searching deeper and deeperdrilling the wall ofcarnal pleasure...

ponegdje vedrine, ali i osobnog integralnog bola ( A Trip to the BAR):

I wanted to spend eternityin the Blue Heaven ∑

When I was brought back home,I was sentenced to spend my life

in Domestic Hell ∑and the prosecutor was pleading

in oven hot anger, that my other life,would have to be multiplied from one to seven”i uËestale sjete :...”days are rushing in,

emptiness I felt along the way...

Njegova se poezija zasniva na neposrednom dojmu (When I Met America), ali i narefleksiji i lirskoj asocijaciji. Ona je vibrantna, nemirna, sjedinjuje kontraste radosnog itamnog, Ëime uspijeva postiÊi autentiËnost. UËestala preokupacija i trajna inspiracijaJanka Deura jest domovina. Za njega je ona neπto πto je predodreeno, poput æivota,poput smrti, stoga je njegov odnos prema Domovini dubok i dobiva znaËaj angaæiranosti.Zabrinut za njezinu sudbinu (War in Croatia ∑ 1991/92), ispisuje stihove:

While the world lay hushed and blindfolded inIts own captivity-

Croatia is bleedingI feel her pain in my chest...

Kao ni u prozi, tako ni u poeziji Deur ne moæe zaobiÊi svoje rodne Stankovce (Stankovci1991.), prisjeÊa se svojih roaka (Waiting for Brother’s Letters) od kojih ga je otrgnulasudbina. Deurova se poezija kreÊe u raznolikom motivskom i emocionalno-spoznajnomrasponu, od baladiËne tuge, introspekcije, samoÊe, unutarnje boli, preko senzualne,ljubavne, liriËne, pa sve do objektivne opservacije æivota New Yorka, a sama zbirkazavrπava domoljubnim i nostalgiËnim stihovima. Pisano slobodnim stihom Deurovopjesniπtvo nije zasiÊeno simbolima i znakovima. Ono je kristalno jasno, definirajmo gastoga jednom vrstom javnog monologa.Posljednja objavljena knjiga Janka Deura “Refleksije u zlatiæeljnom oku”, tematskipredstavlja nastavak “PriËa iz Amerike”, meutim u 17 priËa, (Mojsije, apostoli, zvoncii vrapci; Vlak prolazi; Ograde i granice, Butler Party; Doktorica Zdenka ∑ bolniËarka

Branko Kalogjera: Sanjar iz New Yorka

240

(ili ZagrebaËka pretpostavka)..., iako tematski blizak prvoj knjizi ∑ (glavni likovi suponovno doseljenici iz Hrvatske, opet pratimo njihove sudbine), ovdje Deur nije viπetmuran, doπljaci u Ameriku nisu gubitnici, beskuÊnici, naprotiv, neki od njih uspjeli suostvariti svoj ameriËki san. Ono πto je svima zajedniËko jest opet i ponovno æelja zapovratkom, Ëeænja za domovinom, pa i pod cijenu gubljenja identiteta, πto je vidljivo upripovijetki KljuË od ulaznih vrata ∑ nisi Amerikanac u Americi, a ironijom postajeπ ∑kroz Deurovu sarkastiËnu prizmu gledanja - Amerikanac u domovini. Deur koristi hu-mor i ironiju, kroz vrckave dijaloge Ëitatelj moæe sam shvatiti bit i narav predstavljenihlikova. “Refleksije u znatiæeljnom oku” upeËatljiva su freska peËalbarskih sudbina,neovisno o tome odvijaju li se na ameriËkom tlu ili negdje u jadranskom zaleu. Uzbirci Deur uspijeva dojmljivo i realno s primjesama humora, πale i ironije portretiratiAmeriku ne kao mjesto u kojem je lako ostvariti “ameriËki san”, veÊ naprotiv, iznijan-sirano istiËe njezinu nemilosrdnost i hladnoÊu, dodirujuÊi pritom i sudbine pripadnikadrugih etniËkih skupina, a ne samo hrvatske, koje u zajedniËkoj izopÊenosti povezujesamoÊa, otuenost, Ëesto siromaπtvo i bijeda. Deur portretira likove iz raznih druπtvenihslojeva, siromaπne, bolje situirane i prati njihovo (ne)uklapanje u ameriËki sustav. To selijepo da doæivjeti kroz lik doktorice Zdenke, koja sa zagrebaËkom diplomom iz bolniceMilosrdnih sestara jedva uspijeva naÊi posao kao bolniËarka u nekoj newyorπkoj bolnici.Likove u pripovijetkama Janka Deura pokreÊu æelja za opstankom, zadovoljavanjeosnovnih æivotnih potreba i nadasve hrvatski prkos. Pri tome se, moramo istaknuti,Ëesto idealizira i poentira rodna gruda kao izvoriπte duhovne i fiziËke snage Hrvata uAmerici. Deur je pri tome objektivan i nepristran pripovjedaË, pronicljiv promatraË kojije i sam na svojem primjeru iskusio sve nedaÊe peËalbarskog æivota i na svoju sreÊuuspio stvoriti pristojnu egzistenciju.


Janko Deur

241

Branko Kalogjera: Sanjar iz New Yorka

Janko Deur je u svojem najnovijem knjiæevnom uratku uspio osjetiti puls suvremenogahrvatskog doseljenika u Americi. Registrirat Êe tako njegove strahove, nadu, sreÊu,uspone, padove, naivnost, pa Ëak i politikantstvo. »itatelj Êe zamijetiti male nezgrapnostiu konstrukciji reËenica, πto je posljedica dominacije njegova engleskog nad hrvatskimjezikom. Zanemarimo li male jeziËne nedosljednosti, njegov je prozni iskaz jasan, gotovo“ameriËki” æurnalistiËki kratak, informativan, tematika zanimljiva i dobro obraena,stil teËan i Ëitljiv, protkan uoËljivim elementima humora i samoironije, koji tekstu dajuodreenu svjeæinu i πarm. Knjiga Refleksije u znatiæeljnom oku nudi potencijalnomËitatelju bogatstvo informacija o æivotu u tuini, opisanih od autentiËnog oËevica, kojemuje cilj po autorovim rijeËima bio i jest promijeniti svijet na bolje, stoga dosadaπnjiknjiæevni opus Janka Deæura, zbog svojih neospornih umjetniËkih kvaliteta kako u poezijitako i u prozi, svakako zasluæuje pozornost.

Summary

JANKO DEUR - A DREAMER FROM NEWYORK

Janko Deur represents the American-Croatian writers that belong to the literary corpusof both Americans as well as Croatians. So far he has published two books of shortstories: “Stories from America” and “Reflections of the Curious Eye”, and a compila-tion of poetry, “Open Windows”. Deur’s prose is mainly dedicated to the Croatian im-migrant and his integration (or not) into the American system. Deur accompanies thefate of our people (together with other ethnic groups) who are trying to realize their“American Dream” in various ways. Nevertheless, in poetry he is more concentrated onhimself and much richer in themes. He depicts life in New York, he is a keen observerbut also a dreamer. Nostalgia for the homeland and the return are the thread that inter-twines almost all Deur’s work, which breathes authenticity and is outstanding for itsquality and indisputable writer’s sensitivity.

242


Resúmen

SOÑADOR DE NUEVA YORK

Janko Deur representa a los escritores croato-americanos que pertenecen al corpus delos literatos tanto croatas como americanos. Hasta ahora publicó dos libros de cuentosbreves: “Cuentos de América” y “Reflexiones del ojo curioso” y una compilación depoesías, “Open Windows” (Ventanas abiertas). La prosa de Deur se dedica principalmenteal inmigrante croata y su integración (o no) al sistema americano. Deur acompaña eldestino de nuestra gente (junto a los de otros grupos étnicos), quienes intentan de algúnmodo realizar el “sueño americano”. Sin embargo, en la poesía está más concentrado ensí mismo y es mucho más rico temáticamente. Incluye descripciones de la vida en NuevaYork, es un observador de vista aguda pero también soñador. La nostalgia por la patriay el regreso a la patria representan el hilo que se entreteje en casi toda la obra de Deur,que respira autenticidad y se destaca por la calidad y la sensibilidad indiscutible delautor.

243

Sanja VuliÊ

KNJIÆEVNA PRODUKCIJA HRVATA UBA»KOJ I SRIJEMU

Hrvati u dijelu BaËke i Srijema, koji se danas nalazi unutar granica dræaveSrbije i Crne Gore, nastavljaju objavljivati svoje knjige i ne posustaju ni ugodini 2004., unatoË za njih nepovoljnijim politiËkim prilikama • Osim zbirkipjesama, tiska se proza novelistiËkoga tipa, meditativna proza, romani, bajke,eseji i kritike, a u skladu s viπestoljetnom tradicijom i molitvenici i pjesmarice• Pridodamo li tomu joπ razliËite monografije s tematikom vaænom unarodnosnom smislu, kao πto su monografije iz povijesti i povijesti umjetnosti,etnologije i dr., zatim zbornike i leksikone, moæemo govoriti o viπe od dvadeseti pet objavljenih knjiga u posljednje dvije godine

PoËnemo li ovaj pregled razmatranjem poetskoga stvaralaπtva, moæemo u posljednjedvije godine izdvojiti pet knjiga, od kojih su Ëetiri autorske, dok je u petoj predstavljenopetnaest sudionika prve smotre hrvatskih puËkih pjesnika i pjesnikinja na tom prostoru.Svaki od tih puËkih pjesnika zastupljen je s po tri pjesme, od kojih su neke na suvremenomhrvatskom standardnom jeziku, a neke su πtokavske dijalekatne. Dijalekatnih je pjesamaznatno manje nego na pojedinim lokalnim pjesniËkim smotrama toga tipa u Hrvatskoj,na kojima dominira dijalektno pjesniπtvo. Ta je razlika logiËna jer izborom hrvatskogastandardnoga jezika, puËki pjesnici u BaËkoj i Srijemu nedvosmisleno iskazuju svojupripadnost hrvatskomu narodu izvan hrvatskih granica. Razmatrana pjesniËka zbirkanaslovljena jeLira naiva 2003. Izabrane pjesme. Uredinica je te knjige Katarina »elikoviÊ,a nakladnik KatoliËki institut za kulturu i duhovnost “Ivan AntunoviÊ” iz Subotice.Knjiga je tiskana 2003.Iste su godine objavljene dvije autorske pjesniËke zbirke koje su u potpunosti dijalektne,a obojica su pjesnika Bunjevci. RijeË je o treÊem izdanju zbirke RiË fali Vojislava Sekeljate o drugom izdanju BunjevaËkoga bluesa Tomislava Æigmanova.

244

Najnovija knjiæevna produkcija

U 2004. objavljena je pjesniËka zbirka U nedogled Petka VojniÊa PurËara te Izabranepjesme Ante SekuliÊa. Zbirka U nedogled sadræi neπto viπe od stotinu pjesama. Gotovosve pjesme u toj zbirci napisane su na suvremenom hrvatskom standardnom jeziku, atek pokoja na nekom drugom jeziku, npr. na njemaËkom, maarskom, francuskom,kojima je pridodan hrvatski prepjev. Pjesme Ante SekuliÊa izabrao je Milovan MikoviÊ,koji je ujedno i urednik te opseæne i solidno opremljene knjige pjesama na standardnomjeziku. Godinu dana prije pjesniËke zbirke U nedogled, Petko VojniÊ PurËar objavio jedvije knjige novela i drugih kraÊih proza. Jedna je od njih naslovljena Put u Egipat, asadræi osamnaest kraÊih proza, napisanih hrvatskim standardnim jezikom. U skladu stim izborom autor u glavnini tekstova rabi tipiËno hrvatske rijeËi, izraze i sintagmatskesklopove kao npr. trideset posto, deset tisuÊa, πto Êe pomisliti, ispriËati se (nekomu),blagdan, glazba, lijeËnik, obitelj, objed, kava, kavana, tanjur, vilica, ælica, ormar, potres,povijest, stubiπte, val, veljaËa, vreÊica, kuhati, osobno i dr. U jednoj od tiskanih priËa,pripovjedaË sjedi u okruæju kazaliπta koje se zove Srpsko narodno pozoriπte. Rado sesluæi jezikom i pri stilizaciji likova, pa dok npr. jedan od likova viËe “Posljednje vesti!Posljednje vesti!”, pripovjedaË ga pita “Koje su to posljednje vijesti?” Usporedno stakvim leksikom, susreÊu se i pojedina rjeπenja koja nisu imanentna hrvatskomustandardnomu jeziku, ali su se s vremenom udomaÊila u govorima Hrvata u BaËkoj.Takav je npr. sufiks -iji umjesto -ji u pridjevima tipa biËiji, koziji, zatim s fonemom vimenica protuva, ili pak koleginica umjesto hrvatske imenice kolegica. No u ovoj knjizipisac svoju pripadnost hrvatskomu narodu ne svjedoËi samo izborom standardnoje-ziËnoga idioma nego takoer i opisima i dijalozima. To je posebice izraæeno u prozi“Pijetli pred ponoÊ”, npr. u sljedeÊem odlomku: “Ej, Srbine, doi s nama bacati mriæu ∑zovu nas ribarova djeca. ... »udilo nas πto im nije neobiËna naπa ikavica, kao i njihova ...Nisu nas pitali o tomu, a i mi smo πutjeli.” Plahost i strah priznanja vlastitoga nacionalnogaidentiteta postupno su prevladane: “ ∑ Ej Srblji, idemo igrati balun. ∑ ... Poπli smo:mlai brat, bratiÊ i ja. ... ∑ Sad, da znate ∑ reËe mlai brat ∑ Hrvati smo i mi. Tu, u bliziniæiveli su naπi preci. Tu, uz Cetinu, preko planine Mosor. ... A onda su se odselili. Gori.Na sjever. Dida nam pripovedio.” Autor se usto vrlo Ëesto divi razliËitim velikanima izhrvatske povijesti, ili pak diskretno upozorava na pojedine momente iz kulturne proπlostiHrvatske i Hrvata, npr. u prozi “Nepobijeeni hodoËasnici” istiËe: “... sin Kneza IloËkogamora naukovati. »itati latinski. I velike pisce. ... Hrvatske pjesnike iz Dubrovnika, Splita... Ali mu se najviπe dopada hrvatski latinist Ivan »esmiËki.” Tomu je sukladan i isjeËakiz proze “Popravak hrama”: “Arhitekt se zapanji sliËnosti toga Ëovjeka s likom JurjaDalmatinca. Kao da ugleda reinkarniranoga velikana hrvatske renesanse.” U noveli“Pijetli pred ponoÊ” opisuje: “U Petrovaradinu, u rodnoj kuÊi bana JelaËiÊa, koja jediskretno obiljeæena kamenom ploËom ispod balkona, stanuje nekadaπnja pijanistica”.A u prozi “Avantura” piπe: “Pokraj Dunava. U Hrvatskoj. Koju je volio Dante”. Valja

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Sanja VuliÊ: Knjiæevna produkcija Hrvata...

245

ipak istaÊi da knjiga proza Put u Egipat nije kompaktna cjelina ni tematski ni jeziËno. UjeziËnom pogledu izdvaja se proza “Preobraæaj” u kojoj je znatno viπe realizacijauobiËajenih u srpskom, a taj izbor nije uvjetovan tematikom proze, npr. ponekad seukrste (u znaËenju kriæaju), kupatilo (kupaonica), procent (postotak), laboratorija(laboratorij), samousluga (samoposluga), malter (kreË), ajkula (morski pas). Naravno,i u drugim tekstovima susreÊu se rijeËi toga tipa, ali u manjoj mjeri, npr. poreenje(usporedba), Ëinija (zdjela). Prozu “Kineski zid” karakterizira duhovit poËetak, koji jevelikim dijelom postignut igrom rijeËi: “Kada se zaæelim iÊi u Kinu, uvijek odem uKikindu. Æelja za dalekom Kinom se redovito utaæi u Kikindi.” Viπe proza u knjizi imabarem donekle autobiografskih elemenata, a Ëitatelj Ëesto osjeÊa i piπËeve egzistencijalnetjeskobe. Iz naslova knjige Put u Egipat nasluÊujemo i Ëeænju za mirom i sigurnostikakvu je Svetoj obitelji pruæio Egipat, kamo su se sklonili pred Herodom. Premda tuzemlju osobno u tekstovima ne povezuje sa spomenutim novozavjetnim dogaajem, pani inaËe s biblijskim tekstovima, Egipat se u ovoga pisca Ëesto susreÊe. Meu prilozimau knjizi Put u Egipat nema teksta s istim naslovom, ali se Egipat spominje u prozama“Avantura”, “Zelena nevjesta” te “Putni aranæman”, u kojoj je uporabljena i sintagmaegipatska zemlja, inaËe uobiËajena u biblijskim tekstovima. Usto, u veÊ spomenutojpjesniËkoj zbirci U nedogled jedna je tematska cjelina takoer naslovljena “Put u Egipat”.Iste godine, tj. 2003., Petko VojniÊ PurËar objavio je na Êirilici knjigu pod naslovomMiholjsko ljeto i druge priËe. Knjiga je nazvana po jednoj od proza u njoj sabranih.VeÊina proza u toj knjizi ista je kao i u knjizi Put u Egipat. U obje su knjige objavljenjeproze “Miholjsko ljeto”, “Pijetli pred ponoÊ”, “Prohladna noÊ”, “Kineski zid”, “Popravakhrama”, “Zelena nevjesta”, “Orao u Pelazgiji”, “Putni aranæman” i “Preobraæaj”. Zarazliku od knjige Put u Egipat, koja joπ sadræi proze “Nepobijeeni hodoËasnici”,“Avantura”, “IgraËi dugmadima”, “PriËa o Rusiji”, “KuÊa”, “U knjiæari”, “©vedskapripovijest”, “Iz dnevnika vojnika” i “Enciklopedija æivih”, u knjizi Miholjsko ljetoobjavljene su joπ proze “Stolica za ljuljanje”, “Oproπtaj od Subotice”, “Darije”, “NastupJanje StipiÊ”, “Prstenovani gavran”, “Ljetnji stan” i “KljuËanice”. Proza “Darije” joπ jejedan u nizu knjiæevnikovih tekstova u kojima se spominje Egipat. Vaæno je istaÊi da sui u ÊiriliËkoj knjizi Miholjsko ljeto tekstovi takoer objavljani na hrvatskom jeziku, aleksik je pomno biran, npr. u prozi “Stolica za ljuljanje” uporabljene su rijeËi i izrazikao npr. dvojba, ribiË, Kristove boli, u prozi “Oproπtaj od Subotice” lipanj, veljaËa,zrak itd.

Prozna djela

U knjiæevnosti Hrvata u BaËkoj i Srijemu postupno je sve zastupljeniji roman. Godine2003. tiskan je osebujan roman Ante Vukova s dvojeziËnim naslovom KuÊa porculanskelutke / A porczellánbaba háza. Porculan, kao dominantna tema, simbolizira piπËevunostalgiju za srednjoeuropskim graanskim druπtvom secesijskoga razdoblja, koje je u

Sanja VuliÊ: Knjiæevna produkcija Hrvata u BaËkoj i Srijemu

246

nepovrat nestalo. Osim rijeËima, svoj sentimentalni odnos prema tom dobu autor svjedoËii brojnim fotografskim prilozima u knjizi. Posebice je intrigantan piπËev pristup jeziku.Jezik kojim piπe naziva hrvatskim jezikom podneblja u kojem æivi jer su, kaæe autor, utom jeziku prepoznatljivi “utjecaji madæarskog, njemaËkog i srpskog jezika”. Zato nisuzaËudni ni pojedini nizovi uzastopnih maarskih reËenica u tom djelu. No jezik kojimVukov piπe nipoπto nije podudaran razgovornom jeziku u BaËkoj. Pisac se, naime, poputglavnine hrvatskih kreatora pisane rijeËi na tom podruËju, opredjeljuje za i(je)kavski refleksjata πto je, u tradicionalno ikavskom te u novije vrijeme sve viπe ekavskom okruæju,nedvojbeno rezultat æelje za πto jaËom povezanoπÊu s hrvatskim standardnim jezikom. Zarazliku od refleksa jata, leksik je doista pomijeπan, pa usporedno s hrvatskimstandardnojeziËnim rijeËima kao πto su desetljeÊe, obitelj, zrakoplovac, mjesec studeni,pridjev jesenji i dr., susreÊemo i realizacije tipa tanjiriÊ (tanjuriÊ), utisak (dojam),beznadeæan (beznadan), zatim glagolski pridjev snabdeo (opskrbio), a ponekad i dvostrukerealizacije s istim znaËenjem kao πto su npr. hrvatski deminutiv komadiÊ i srpski parËiÊ uistom znaËenju. Vukov takoer rabi odnosne pridjeva sa sufiksom -iji, npr. ptiËiji (ptiËji).Futurne oblike s postponiranim pomoÊnim glagolom redovito piπe u skladu sa srpskimpravopisom, npr. naveπÊu (navest Êu), zvaÊu (zvat Êu). U razmatranom je razdoblju tiskani poetski roman HodoËasnik Lazara FranciπkoviÊa. Premda je zavrπen u svibnju 1998.,objavljen je tek 2004. Poemo li od definicije knjiæevnosti kao umjetnosti rijeËi, moæemosa zadovoljstvom zakljuËiti da nam se FranciπkoviÊ u svom HodoËasniku predstavlja kaopravi umjetnik rijeËi i izvanredan stilist. Posebice su izraæajne piπËeve tvorenice, npr.hodoljubna slutnja kao izraz traganja i Ëeænje za neËim lijepim, ili npr. neprohod trajanjakao oznaka neËega πto nam se trajno usjeklo u pamÊenje, zatim hodoËasnikov cestoslovitd. FranciπkoviÊevi opisi ravniËarskoga pejzaæa takoer su vrlo upeËtljivi, npr. “Mirnomodrilo rita svjetluca poput nevinih medaljona u oËima djevojke. Skoro izbrisan, nogomnepohoen, prema dolnjaku odlazi kolski put i poneki otok. U vlazi pohodnice uz prasak,kao kada oluja uznemiri savrπenu ljepotu æetve, zalepeÊe ozlaÊeno klupko, fazan se kotrljau nepomiËna jedra mladih topola. … Sa crvenim lahorom pupa odmiËe pozna æega puta iotkriva tko zna kada pometene, πipraæjem kiπe nabijene razvaline rascvale zemlje.” Svojimpoetskim jezikom FranciπkoviÊ nam predstavlja i bunjevaËke obiËaje vezane uz razliËitekatoliËke blagdane, npr. “Za vrijeme adventa, Ëovjek pustoline u rane je sate pohaao‘mise zornice’ uzdræavajuÊi se od javnih zabava, svadbi i boljeg jela, πtaviπe, ni u crkvi senisu obavljala vjenËanja. ‘Betlemari’ su obilazili domaÊinstva, obuËeni u opaklije i πubare,djeca sa pastirskim πtapovima i betlehemom, pjevajuÊi boæiÊne pjesme. … Nedjeljom biza ‘uæne’ ‘baÊo’ sa ukuÊanima πtio novine, veÊeg formata, razmjenjujuÊi novosti iz varoπi,do kojih je doπao nakon ‘Velike Mise, obiËno u katedrali’. … Gdje god da su se naπli, ljudiiz ravnice bi æurili kuÊi provesti ‘Badnje veËe’ sa svojima. … SvjeÊica se palila o ‘badnjaËu’,komad unesenog ugarka…”. Iz izabranih navoda jasno je da FranciskoviÊ piπe suvremenimhrvatskim standardnim jezikom, u koji se, sukladno tematici, uvrπtavaju bunjevaËkedijalekatne rijeËi i izrazi. U tu skupinu ide i ime u obliku srednjega roda Badnje veËe.


247

Dvadesetak bunjevaËkih rijeËi koje je smatrao osebujnijima, FranciπkoviÊ je objasnio umalom popratnom tumaËu rijeËi na kraju romana. Meu njima su nazivi dolnjak (uznaËenjima juæni vjetar i jugo kao strana svijeta) te gornjak (u znaËenju sjeverni vjetar isjever kao strana svijeta). Takva sukladnost naziva vjetrova i strana svijeta inaËe je vrloËesta u razliËitim juænohrvatskim mjesnim govorima. Osim pojedinih rijeËi i izraza, iznimnoi cijele odlomke piπe u dijalektu, i to kada posebice æeli istaÊi intimnost trenutka, npr.kada se u mislima obraÊa majci: “Zakasnio sam … nenamerno … tribao sam ranije doÊi…” InaËe nastoji rabiti hrvatski standardnojeziËni leksik, npr. kruh, tjedan, raskriæje. Iakou znatno manjoj mjeri, i u FranciskoviÊa susreÊemo rijeËi tipa Ëarπav (plahta i stolnjak),odbrana (obrana), mermer (mramor), ukljuËujuÊi i poneki onim, kao npr. kozmonimKumova slama (MlijeËna staza) i toponim Vavilon (Babilon). Premda nam je pri omeivanjuhrvatske knjiæevnosti u BaËkoj i Srijemu vrlo bitna jeziËna odrednica, ovom Êemo prigodomipak spomenuti i jedan roman na srpskom jeziku. RijeË je o romanu HvataË duπe koji jeobjavljen 2003. u Beogradu. BuduÊi da se autor toga romana Zvonko SariÊ smatrabunjevaËkim Hrvatom i da je priliËno vjerojatno da Êe poËeti pisati i objavljivati i nahrvatskom, ovom Êemo se prigodom osvrnuti i na roman HvataË duπe. Srpska je knjiæevnakritika nazvala taj roman signalistiËkim. Razlog tomu valja potraæiti u Ëinjenici πto seradnja SariÊeva romana zbiva u virtualnom svijetu koji je gotovo istisnuo zbiljski svijet. Utom virtualnom svijetu elektronske naprave potiskuju i zamjenjuju ljude, a i svekolikaumjetnost u sluæbi je kompjutora, odnosno elektronike. I krπÊansko se naslijee pretvarau surogat krπÊanstva pa “dobar katolik” ne propuπta “nedeljne direktne prenose mise”.Autor koristi priliku i da se, zavijen u ruho imaginacije, osvrne na politiËka zbivanja usvojem kraju, u proπlosti i u sadaπnjosti, npr. u sljedeÊem odlomku: “Sigurno ti nije poznatsluËaj da je odavno bestraga nestala povelja slobodnog kraljevskog grada Novog Sada. Takraa se dogodila joπ u proπlom veku, a od nedavno je nestala i povelja kraljice MarijeTerezije, kojom je Subotica dobila status slobodnog kraljevskog grada.” NajveÊa je manaovoga romana stilska nedoraenost jer autor u viπe navrata pribjegava reËeniËnimformulama i stilu pisanja koji je karakteristiËan za jeftine ljubavne, kriminalistiËke i vesternromane, npr. “Njene crvene i soËne usne bile su malo razdvojene.” Usto valja spomenutida, sukladno tematici, koristi i æargon kao stilsko sredstvo, a suvremeni je srpski æargonteπko razumljiv hrvatskomu Ëitatelju.Godine 2003. objavljena je i knjiga meditatvnih proza Pismo(a) Isusu u nakladiKatoliËkoga instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan AntunoviÊ” iz Subotice. Tesu meditativne proze podijeljene u Ëetiri tematske cjeline, tj. na adventske i boæiÊne, nakorizmene i uskrsne, na one koje se odnose na vrijeme kroz godinu, dok Ëetvrtu cjelinusaËinjavaju nekrolozi pojedinim æupljanima. BuduÊi da je autor knjige katoliËki sveÊenikLazar NovakoviÊ, ta je knjiga ujedno i lijep primjerak suvremene propovjedne proze,jer svaki od pojedinih tekstova moæe biti predloπkom za prigodne propovijedi. TakoLazar NovakoviÊ nastavlja svijetlu tradiciju hrvatske propovjedne knjiæevnosti napanonskom prostoru. Tekstovi u knjizi objavljeni su na hrvatskom standardnom jeziku.


248

Knjiæevnost za djecu i druga djela

BuduÊi da hrvatski kulturni djelatnici ne zaboravljaju ni najmlau Ëitateljsku publiku, u2003. godini tiskana je slikovnica s bajkom Balinta Vujkova Ædribac zlatne grive, kojuje ilustrirao Vjekoslav Vojo RadoiËiÊ. Pisanom je tekstu pridodan i CD. Na taj su naËinnakladnici slikovnice, a to su Hrvatska Ëitaonica i Hrvatsko akademsko druπtvo izSubotice, odluËili svojemu najmlaemu naraπtaju pribliæiti zaviËajnu knjiæevnu baπtinu.U posljednje su dvije godine tiskane i tri knjige eseja, osvrta i prikaza. U knjizi nazvanojIznad æita nebo Milovan MikoviÊ daje opseæan pregled hrvatske knjiæevnosti napanonskom prostoru od 17. stoljeÊa do najnovijega vremena. Osobitu pozornost poklanjaromanopiscima. U prvom su dijelu knjige joπ posebni tekstovi posveÊeni Blaπku RajiÊu,Balintu Vujkovu i Antunu Gustavu Matoπu. U drugom dijelu knjige autor razmatrasuvremena zbivanja u BaËkoj. Sloæenost politiËkoga trenutka, æivota i kulturnogadjelovanja na tom prostoru, vrlo dosjetljivo ilustriraju dvije fotografije koje su objavljenejedna ispod druge na istoj stranici. Obje su snimljene na Trgu slobode u Subotici. Gornjafotografija prikazuje Vojislava ©eπelja dok dræi govor, a donja sudionike bunjevaËke“Duæijance” u narodnim noπnjama. Ukratko, ova knjiga Milovana MikoviÊa, koja jenapisana na hrvatskom standardnom jeziku, nezaobilazan je priruËnik za prouËavateljehrvatske knjiæevnosti u BaËkoj i Srijemu. Knjiga je tiskana 2003.Iste je godine objavljena knjiga Jasne Melvinger pod naslovom Moderna i njenamimikrija u postmoderni. Autorica knjige tu je objavila svoje tekstove o hrvatskimknjiæevnicima Antunu Matiji RelkoviÊu, Silviju Strahimiru KranjËeviÊu, Antunu GustavuMatoπu, Vladimiru VidriÊu, Antunu Branku ©imiÊu, Miroslavu Krleæi, DragutinuTadijanoviÊu, Juri Kaπtelanu, Vojislavu Sekelju, Milovanu MikoviÊu i dr. Pojedini sutekstovi u toj knjizi prava remek-djela teorije knjiæevnosti.Za razliku od tih dviju knjiga, zbirka eseja i zapisa Petka VojniÊa PurËara pod naslovomOtvoreni atelje, ponajprije je posveÊena likovnoj umjetnosti. S ostalim dvjema do sadaspomenutim proznim knjigama istoga autora, ovu knjigu povezuje proza “Popravakhrama”, koja je objavljena u svim trima knjigama. Jedina je razlika πto je u knjizi Otvoreniatelje, koja je objavljena godinu dana poslije ostalih dviju, tj. g 2004., izmijenjenoposljednjih nekoliko reËenica. Motiv Egipta prisutan je i u ovoj knjizi, u eseju “Egipatskizapisi”.U hrvatskoj knjiæevnoj tradiciji oduvijek je znaËajno mjesto zauzimalo tiskanjemolitvenika i pjesmarica. Toj skupini pripada i knjiga Stjepana BeretiÊa Slava Boæja,koje je drugo izdanje objavljeno u Subotici 2003. u nakladi KatoliËkoga instituta zakulturu, povijest i duhovnost “Ivan AntunoviÊ”.


249

Etnoloπka djela i ostala knjiæna produkcija

Knjiæevnoj djelatnosti pridruæuje se i nekoliko knjiga etnoloπkoga znaËaja. Takva jenpr. knjiga Dukat ravnice, koja je podijeljena u dvije cjeline. Autorica prvoga dijela jeAntonija »ota, koja piπe o Bunjevcima u Somboru i okolici. Autorica drugoga dijela jeMarija ©eremeπiÊ, koja piπe o πokaËkim Hrvatima u BaËkoj. Za razliku od Antonije»ote koja je primijenila uglavnom klasiËan pristup razmatranoj tematici, Marija©eremeπiÊ u svom je tekstu posvetila pozornost i πokaËkim pjesnicima Stipi Beπlinu,Antunu KovaËu, Anti JakπiÊu, Josipu Joli –aniÊu, zatim uËitelju i istraæivaËu IvanuKovaËu, tamburaπu Miki Ivoπevu, a zabiljeæila je i sjeÊanja na svoga djeda. »itava jeknjiga protkana frlo lijepim fotografijama. Ukratko, ljubitelje narodne baπtine, razveselitÊe susret s ovom knjigom koju je 2003. objavio HKUD “Vladimir Nazor” iz Sombora.Prelijepim bunjevaËkim umjetniËkim djelima od slame posveÊena je knjiga ∑ katalogKrhka ljepota i trajna vrijednost, koju je uredila Jozefa SkenderoviÊ. Knjiga je tiskana2003. Naslov knjige odliËno odgovara bunjevaËkim umjetninama te vrste, koje suistodobno i krhke, ali i iznimno vrijedan doprinos narodnoj umjetnosti. O tim slamnatimumjetninama svoje su priloge u ovoj knjizi objavili Tomislav Æigmanov, Bela Duranci,Olga KovaËev Ninkov, Olga ©ram i Andrija KopiloviÊ, koji je usto i autor predgovoraknjizi. Tu je joπ i tekst Stipana ©abiÊa koji je veÊim dijelom sloæen u obliku razgovora sTomislavom Æigmanovim. U jeziËnom pogledu publikacija nije kompaktna. VeÊina jetekstova na hrvatskom standardnom jeziku, tekst Stipana ©abiÊa je preteæito dijalekatni,dok su prilozi Bele Durancija i Olge KovaËev objavljeni na srpskom jeziku. Samo godinudana poslije objavljena je joπ jedna knjiga s istom tematikom. Autor te knjige, koja jenazvana Umjetnost u tehnici slame, jest Lazar Ivan KrmpotiÊ. Knjiga je vrlo luksuznoopremljena, a tiskana je u nakladi Matice hrvatske u Subotici. Predgovor knjizi napisaoje Juraj Baldani. Znatan dio monografije predstavljaju æivotopisi umjetnica u tehnicislame, kojih je izdvojeno oko 120. I u ovoj je monografiji dio priloga tiskan na srpskom.RijeË o tekstovima na kraju knjige iz pera Gavre Budiπina, Bele Durancija i MilkeMikuπke. Lazar Ivan KrmpotiÊ u posljednje je dvije godine objavio joπ dvije knjige.Jedna od njih je Æivot i djelo Tone KujundæiÊ, uzorne kriæarice iz BaËke, a druga 125godina od osnutka PuËke kasine 1878-2003. PuËka kasina je tipiËno bunjevaËka ustanovakoja je uobiËajena i u drugim bunjevaËkim mjestima diljem BaËke, neovisno o dræavnimgranicama. Naime, kasina je okupljaliπte ljudi, u kojem se razgovora, karta ili se pakigraju neke druge druπtvene igre, zajedno se neπto popije itd.U skladu s obiËajem tiskanja knjiga o pojedinim æupama, 2004. objavljena je i knjigaSveti Juraj u Petrovaradinu. Autor je knjige Marko KljajiÊ, a nakladnik RimokatoliËkiured sv. Jurja u Petrovaradinu. Navedenom nizu knjiga valja joπ dodati dvijefotomonografije. Augustin Juraga objavio je 2003. fotomonografiju pod naslovom Ris.Naslov knjige je hungarizam (prema maarskoj rijeËi rész u znaËenju dio, udio). RijeËris oznaËuje najamnu kosidbu za odreeni postotak od pokoπena æita.


250

Autorica druge fotomonografije, koja je naslovljena Naπi mladenci jest Stanka KujundæiÊ.Fotografije novovjenËanih i njihove pratnje briæno su odabrane, a tekstovi su napisanina hrvatskom standardnom jeziku. Ta je knjiga tiskana 2004. u nakladi Hrvatskogaakademskoga druπtva iz Subotice. Iste je godine tiskan i Zbornik radova o biskupuLajËi BudanoviÊu. Urednik toga zbornika, u kojem su objavljeni referati sa znanstvenogaskupa o LajËi BudanoviÊu, jest Josip TemunoviÊ. Taj je znanstveni skup odræan 14. i 15.listopada 2003. u Subotici. U zborniku su tiskani radovi mons. Bele StantiÊa, zatimLazara Ivana KrmpotiÊa, Kreπimira BuπiÊa, –ure HraniÊa, Nikole ©kalabrina, MilkeFilipoviÊ LjubiË, Geze Zapletana, Stanka Kosa, Æeljka Holjevca, Zvonimira Cvijina,Milovana MikoviÊa, Roberta SkenderoviÊa, Tomislava Æigmanova i Domagoja©imunoviÊa.

Leksikon i periodika

U godini 2004. objelodanjen je i prvi svezak Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevacai ©okaca kojim je obuhvaÊeno slovo A. Leksikon se tiska na hrvatskom standardnomjeziku, a ureuje ga Slaven BaËiÊ. Uskoro se oËekuje i drugi svezak. Nakladnik Leksikonaje Hrvatsko akademsko druπtvo iz Subotice. Od periodike ovom Êemo prigodom izdvojitisamo Ëasopis Klasje naπih ravni. To je Ëasopis za knjiæevnost, umjetnost i znanost kojiobjelodanjuje Matica hrvatska u Subotici. Urednica Ëasopisa je Viktorija GrunËiÊ.Poznato je da je Klasje naπih ravni utemeljeno 1935., te nakon utrnuÊa ponovo obnovljenog. 1996. U tom Ëasopisu objavljuju svoje radove istaknuti kulturni djelatnici iz redovaHrvata u BaËkoj i Srijemu, ali takoer i suradnici iz Hrvatske, a u novije vrijeme iHrvati iz Maarske. U 2003. tiskana su tri dvobroja. Te su godine snimljeni i CD-ovi sdijalekatnim tekstovima. Nakladnik tih CD-ova jest Hrvatska Ëitaonica u Subotici. OsimveÊ spomenutoga CD-a s bajkom Ædribac zlazne grive, snimiljen je i CD s tekstovima snatjecanja “Pripovidamo bajke i pripovitke Balinta Vujkova”. Taj CD sadræi dvanaestVujkovljevih tekstova. TreÊi CD sadræi snimku radiodrame Vaπange autora MatijePoljakoviÊa, a u reæiji Petra ©arËeviÊa. Na Ëetvrtom je CD-u poema Avaπke godineMilovana MikoviÊa. Na kraju moæemo zakljuËiti da je, zbog doslovce svakomjeseËnogaobjelodanjivanja novih knjiga, teπko u odreenom trenutku sastaviti cjelovit pregledknjiæevne produkcije. Tako je vrlo vjerojatno da Êe u najskorijoj buduÊnosti iz tiskaizaÊi nove knjige Ante Vukova, Petra Vukova i Lazara FranciπkoviÊa. U svojem tekstuobjavljenom na engleskom jeziku u Ëasopisu Most / The Bridge (br. 2.-3., Zagreb, 2003.),Tomislav Æigmanov je oznaËio godinu 2002. kao godinu buenja hrvatske knjiæevnostina razmatranom prostoru. Ako je to bila godina buenja, moæemo slobodno reÊi da suposljednje dvije godine bile godine poleta.


251


Summary

LITERARY PRODUCTION OF CROATS INBA»KA AND SRIJEM

We begin the review of the latest Croatian literary production in BaËka and Srijem byconsidering poetry. From the poetic circle, we can set aside five books in the past twoyears, four of them being author’s books, while the fifth introduces fifteen participantsin the first presentation of popular Croatian poets from the region. After the well-re-ceived literary production of the year 2002, the Croats from the regions of BaËka andSrijem, today within the borders of the state of Serbia and Montenegro, continued theirpublications in the year 2003, and they do not give up in 2004 either, despite moreunfavourable political circumstances. Besides the collections of poetry, they publishedprose of the short-story type, meditative prose, novels, fairy tales, essays and pieces ofcriticism, and, following the century-long tradition, prayer-books and song-books. Ifwe add to this various monographs with topics important in the national sense, such asmonographs from history and history of art, ethnology and other, then the anthologiesand lexicons, we can speak of over twenty-five books published in the past two years.This amazing number doubtlessly evidences the desire of that community for survival,and the written works are the witness of their present existence in this region, as theywere in the past, and we hope they will be in the future too.

Resúmen

LA PRODUCCIÓN LITERARIA DE LOSCROATAS EN BA»KA Y EN SRIJEME

Comenzamos la sinopsis de las últimas producciones literarias de los croatas en BaËkay Srijeme considerando la producción poética. De ese círculo poético en los últimosdos años podemos destacar cinco libros, cuatro de los cuales son de un mismo autor,mientras que el quinto presenta a quince participantes de la primera presentación depoetas y poetisas populares croatas en esa región. Después de la notoria producciónliteraria en el año 2002, los croatas en la zona de BaËka y Srijeme, que hoy se encuentrandentro de los límites de Serbia y Montenegro, continuaron publicando sus libros en el

252


año 2003 y no dejaron de hacerlo en el año 2004, a pesar de las circunstancias políticasdesfavorables. Además de la colección de poesías se publicó la prosa de tipo novelesco,la prosa meditativa, novelas, cuentos de hadas, ensayos y críticas, y, conforme a latradición centenaria, misales y libros de cantos. Si a esto le agregamos las diversasmonografías con una temática importante en el sentido nacional, como lo son lasmonografías históricas y la historia del arte, etnología y otras, luego los anuarios yléxicos, podemos hablar de más de veinticinco libros publicados en los últimos dosaños. Este imponente número sin duda alguna da testimonio de la tendencia en lacomunidad a sobrevivir y la palabra escrita es el testigo de su existencia en esa regiónen el presente, así como lo fue en el pasado y esperamos que será en el futuro.

253

Kristina BediÊ

PJEV PLANINSKE VILE IZ NOVOGZELANDA

Literarna ostavπtina novozelandske knjiæevnice Amelije Batistich (1915.-2004.) ∑ autorice sage o asimilaciji dalmatinskih useljenika sadræi viπe od300 priËa, novela, kao i nekoliko romana za koje je primila niz prestiænihnagrada • Batistich je prva progovorila o Novom Zelandu kao zajednici naroda,tradicija i kultura pa joj knjiæevna kritika nije oprostila tu smjelost

Novozelandska knjiæevnica hrvatskoga podrijetla Amelia Batistich umrla je 14. kolovoza2004. u osamdeset devetoj godini æivota u Aucklandu ∑ koji ove jeseni slavi stotu obljetnicudjelovanja tamoπnje Hrvatske katoliËke misije. Amelia Batistich objavila je viπe od 300priËa, novela, kao i nekoliko romana za koje je primila niz prestiænih nagrada.Novozelandska knjiæevnica Amelia Batistich roena je 1915. godine u Dargavilleu, ukraju gdje je joπ 1893. godine bilo 250 kopaËa kauri smole iz Hrvatske. Majka troje djecei baka sedmero unuËadi, napisala je za pola stoljeÊa viπe od 300 priËa, novela i nekolikoromana. Roditelji su joj se doselili iz Zaostroga, podno Biokova, i nastanili se uz smolonosnapodruËja. Kao πto je poznato, industrija kauri smole bila je jedinstvena novozelandskaindustrija (eksploatacija fosilizirane smole kauri stabla) koriπtena za proizvodnju lakova ilinolenuma, a trajala je od 1840-ih do 1950-ih. U njoj su sudjelovali i hrvatski kopaËidoseljeni uglavnom iz Dalmacije na Novi Zeland, gdje su lakπe ostvarivali druπtvene vezes maorskim negoli s anglosaksonskim kopaËima. O tome svjedoËe njihovi logori, kao πtosu Sweetwater, Waiharara i Ahipara. S krajem industrije smole prijateljstva sklopljena nagolim visoravnima, moËvarama i u rudarskim jamama postala su proπlost o kojoj postojesjeÊanja ∑ osobito u knjiæevnom opusu Amelije Batistich. Upravo ta Ëinjenica izdvajaknjiæevno djelo Amelije Batistich unutar novozelandske knjiæevnosti s jedne strane, dok sdruge hrvatska knjiæevna baπtina biva oplemenjena galerijom likova iz iseljeniËkog æivotakoja je ispisana na engleskome jeziku.

254

U kontekstu novozelandske knjiæevnosti, inaËe, danas se mogu prepoznati mnogi pisciËiji su korijeni hrvatski. Radi se o skupini knjiæevnika, koji su uglavnom roeni Novo-zelanani. Tako, uz Ameliju Batistich koja je ove godine umrla, novozelandskuknjiæevnost obogaÊuju Anna Roberts (roena PapiÊ), Paul Alesich, Leane Radojkovich,Florida Vela, Slavko ÆarniÊ, Yohn Yelash ili pak Frane Pervan. Od prvih spisateljskihpokuπaja u πkoli za obrazovanje odraslih do kraja pedesetih godina Amelia Batistichobjavila je 37 priËa i Ëlanaka. Potkraj πezdesetih napisala je roman “Sing Vila in theMauntains” a 1981. zavrπila je rukopis romana “Another Mountain Another Song”. Istegodine Matica iseljenika Hrvatske objavljuje prijevod njezina prvoga romana ‘’Pjevajvilo u planini’’ (Zagreb, 1981.) pa se to vrijeme moæe smatrati Amelijinim ulaskom i uhrvatsku knjiæevnost. Dvije zbirke kratkih priËa, dva romana, viπe od 300 priËa i priloziu Ëasopisima govore o autorici koja je imala zamjetnu ulogu u formiranju multikulturalnenovozelandske knjiæevnosti.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Kristina BediÊ: Pjev planinske vile iz Novog...

Amelia Batistich (1915.- 2004.)

Svojim je knjiæevnim opusom Amelia Batistich omoguÊila pristup novozelandskojknjiæevnosti nebritanskim autorima poput onih hrvatskog podrijetla, ali i drugima,maorskim spisateljima J. C. Sturmu i Patriciji Grace, kao i spisateljici dansko-frankofonogpodrijetla Yvonne du Fresne. Amelia Batistich uspjela je svojim knjiæevnim djelovanjemuvesti dalmatinsku useljeniËku zajednicu kao inspirativno tematsko polje u novo-zelandsku knjiæevnost i ujedno postala prva novozelandska spisateljica s ozbiljnimpristupom etniËkoj problematici. Njezini tekstovi uËinili su da danaπnji Novozelananiimaju sasvim drukËiju sliku useljenika iz Dalmacije, za razliku od one koju je Ëitateljima

255

godinama prireivala “The Encyclopaedia of New Zealand”. Ona je bez ikakve dvojbe,unatoË ocjenama nekih kritiËara, dosegla literarne vrhunce i ostavila jasni, jezgroviti istrastveni glas unutar novozelandske knjiæevnosti. Amelia Batistich prva je smogladovoljno snage da, koristeÊi svoj narativni iskaz uz forsiranje dalmatinskih tema, zapoËnekonfrontiranje s vaæeÊim normama novozelandske knjiæevnosti o novozelandskommuπkarcu anglokeltskoga podrijetla u potrazi za identitetom. Za neke je njezine kritiËaremoæda bilo svetogre da umjesto bijelaca, anglosaksonskoga podrijetla, glavno mjestou njezinoj literarnoj viziji svijeta zauzme priprosti useljenik iz nekoga dalmatinskogamjesta uz jadransku obalu. VeÊ objavljivanje njezine prve dalmatinske priËe “Roots”najavilo je otvaranje nove teme, teme o nebritanskim useljenicima koji su takoer daliveliki prinos stvaranju danaπnjega multietniËkoga Novog Zelanda. Svojim priËama sdalmatinskom tematikom, ali i priËama o drugima: Indijcima (Bharat and Manohar) iliGrcima (Strangers and Guests), Batistich je prva progovorila o Novom Zelandu kaozajednici naroda, tradicija i kultura. Kritika joj nije oprostila njezinu smjelost. Baπ zbogtoga uz njezino ime i prezime rijetko Êe se naÊi odreenje pisca novozelandskeknjiæevnosti. Sluæbena Êe je kritika odrediti useljeniËkim piscem ∑ nju, roenu Novo-zelananku.Boljem poznavatelju njezina knjiæevnog opusa posve je jasno da je njezin statususeljeniËkog pisca neprihvatljiv, jer ona to jednostavno nije. Cijelim svojim knjiæevnimopusom ona je na literaran naËin, uglavnom u formi kratke priËe, prikazala asimilacijuuseljenika (Dalmatinaca, Hrvata, po putovnici Austrijanaca) u Novozelananina. Njezinasaga o asimilaciji obogatila je novozelandsku knjiæevnost novim temama te pokazalatrnoviti put prilagoavanja i prihvaÊanju nove domovine. Amelia Batistich ostavila jesvojoj djeci, unucima i svjetskoj knjiæevnoj baπtini opus trajne vrijednosti.

Summary

VILA’S SONG FROM MOUNTAINS FROMNEW ZEALAND

The literary legacy of the New Zealand writer Amelia Batistich (1915-2004) comprisesmore than 300 short stories, short prose and some novels which brought her a series ofprestigious awards. Batistich was the first one to talk about New Zealand as a commu-nity of nations, traditions and cultures. The New Zealand writer of Croatian origin diedin Auckland, on 14 August, 2004, at the age of 89. Amelia Batistich was born in Dagarvillein 1915, where there were 250 Croatian kauri gum diggers already in 1893. The mother

Kristina BediÊ: Pjev planinske vile iz Novog Zelanda

256

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Kristina BediÊ: Pjev planinske vile iz Novog...

of 3 children, and with seven grandchildren, for half a century she wrote many an in-spired story that connects New Zealand and Croatia. Her parents left Zaostrog, nearBiokovo to settle in the kauri gum region in New Zealand.Otherwise, in the context of New Zealand’s literature, we can recognize many writers ofCroatian origin today, poets and prose writers, mostly born in New Zealand. Thus, alongwith Amelia Batistich who died this year, New Zealand’s literature is enriched withnames like: Anna Roberts (born PapiÊ), Paul Alesich, Leane Radojkovich, Florida Vela,Slavko ÆarniÊ, Yohn Yelash and Frane Pervan. The Croatian Heritage Foundation pub-lished the translation of her first novel Sing, Vila in the Mountains / ‘Pjevaj vilo u planini(Zagreb, 1981), so that this can be considered Amelia’s entry into Croatian literature aswell.

Resúmen

EL CANTO DEL HADA DE LAS MONTAÑASDE NUEVA ZELANDA

El legado literario de la escritora de Nueva Zelanda Amelia Batistich (1915-2004)comprende más de 300 cuentos, novelas cortas y algunas novelas por las que recibióprestigiosos premios. Batistich fue la primera en hablar de Nueva Zelanda como unacomunidad de naciones, tradiciones y culturas. La escritora de origen croata, AmeliaBatistich, falleció el 14 de agosto del 2004 a los 89 años de edad en Auckland. AmeliaBatistich nació en el año 1915 en Dagarville, donde todavía en 1893 había 250excavadores croatas de resina. Madre de tres hijos y abuela de siete nietos, durantemedio siglo escribió muchos cuentos que conectan Nueva Zelanda y Croacia. Su padrespartieron de Zaostrog, cerca de Biokovo y se asentaron en la región resinera en NuevaZelanda.En general, en el contexto de la literatura de Nueva Zelanda, hoy se pueden reconocermuchos escritores de origen croata. Se trata de poetas y escritores de prosa en su mayoríanacidos en Nueva Zelanda. Así, junto a Amelia Batistich que falleció este año, enriquecenla literatura de Nueva Zelanda nombres como: Anna Roberts (nacida PapiÊ), Paul Alesich,Leane Radojkovich, Florida Vela, Slavko ÆarniÊ, Yohn Yelash y Frane Pervan. LaFundación para la Emigración croata publicó la traducción de su primer novela “CantaVila en las Montañas” (Sing Vila in the Mountains) (Zagreb, 1981), de modo que apartir de allí también se puede considerar el ingreso de Amelia a la literatura croata.

257

DUHOVNOST

Subotica - kulturno srediπte vojvoanskih Hrvata • Uz najnovije medijske inicijative uVojvodini, na hrvatskom jeziku, posebnu smo pozornost usmjerili KatoliËkom mjeseËniku

Zvonik koji je 2004. godine obiljeæio 10 godina kontinuiranog izlaæenja

258

259

Tomislav Æigmanov

DUHOVNI I KULTURNI IDENTITETVOJVO–ANSKIH HRVATA

Vojvoanski su Hrvati baπtinici bogate kulturne povijesti, a svojim su djelimaËesto pridonosili razvoju hrvatske kulture u cijelosti • Danas ih ima u veÊembroju u opÊinama Subotica, Sombor i Novi Sad • Od sredine druge poloviceXX. stoljeÊa broj Hrvata u Vojvodini je u stalnom opadanju,kao rezultatizloæenosti snaænim asimilacijskim politikama • Autor prikazuje povijestnovinstva, te najnovije medijske inicijative u Vojvodini, na hrvatskom jeziku,a u srediπnjem dijelu radnje piπe o katoliËkom mjeseËniku Zvonik koji je2004. godine obiljeæio 10 godina kontinuiranog izlaæenja

Dræimo korisnim na poËetku navesti nekoliko opÊenitih napomena. Prvo, Hrvati su uVojvodini u veÊini dugostoljetno domicilni. To je rezultat sloæenih migracijskih procesatijekom povijesti: u razliËitim su razdobljima joπ od srednjeg vijeka, zbog razliËitihrazloga i s razliËitih su podruËja danaπnjih dræava Hrvatske i Bosne i Hercegovine Hrvatidoseljavali se na teritorij BaËke, Srijema i, u manjem broju, Banata. Od tih vremenaæive i postoje u viπe dræava, ali kao integralni dio hrvatskog naroda na istoËnom, rubnomdijelu hrvatskog etniËkog prostora. Baπtinici su bogate kulturne povijesti, a svojim sudjelima Ëesto pridonosili razvoju hrvatske kulture u cijelosti. Drugo, vojvoanski Hrvatidanas æive, teritorijalno promatrano, vrlo disperzirano. U znaËajnijem ih broju ima uopÊinama Subotica, Sombor i Novi Sad, a najbogatiji druπtveni æivot oËituju u Subotici,koja se moæe nazvati njihovim kulturnim srediπtem, te u Somboru, dok je u Srijemudaleko teæe, zbog posljedica proteklog rata. VeÊi dio ih æivi u seoskim naseljima, meukojima su najpoznatiji Tavankut, –urin, BaËki Monoπtor, Sonta, Golubinci, Slan-kamen..., tako da su uveliko zadræali tradicijsku kulturu, napose folklor. TreÊe, od sredinedruge polovice XX. stoljeÊa broj Hrvata je u Vojvodini u stalnom i rapidnom opadanju.Tako je, recimo, u Vojvodini prema popisu stanovniπtva iz 1971. æivilo 120 303 Hrvata,dok se dvadeset godina kasnije, prema popisu iz 1991., bilo tek 74 808. I za posljednjihje jedanaest godina broj Hrvata u Vojvodini smanjen za viπe od 18 tisuÊa. Naime, prema

260

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Tomislav Æigmanov: Duhovni i kulturni identitet...

rezultatima popisa stanovniπtva iz travnja 2002., od ukupno 70 602 Hrvata koji æive napodruËju Srbije (0,9%), tek ih 56 546 æivi u Vojvodini (2,78%). To znaËi da im je broj zasamo 30 godina viπe nego prepolovljen, a πto je rezultat izuzetno nepovoljnih prilika ukojima æive ∑ od stalne izloæenosti snaænim asimilacijskim politikama, do etniËkogËiπÊenja u prvoj polovici devedesetih godina proπlog stoljeÊa. I Ëetvrto, Hrvati u Vojvodinispadaju u grupu tzv. novih manjina u Srbiji, buduÊi da su u prethodnoj dræavi (SFRJ)imali status konstitutivnog naroda. Kao takvi, nisu imali na institucionalni naËin rijeπenopitanje ostvarivanja prava iz korpusa manjinskih prava (pravo na obrazovanje, njegovanjei razvijanje kulturnog naslijea, te informiranja na materinjem jeziku). To je ondapresudno utjecalo na Ëinjenicu da je hrvatska manjinska zajednica u Vojvodini za vrijemesocijalizma bila preslabo integrirana ∑ broj i vrsta veza meu Ëlanovima bile su male,nisu imali institucionalnu formu, nije postojao vlastiti prostor javnosti... S nerijeπenimstatusom i u nepovoljnim uvjetima Hrvati u Vojvodini su poËetkom raspada socijalistiËkogdruπtvenog sustava smogli snage i krenuli putem samoorganiziranja, te poËeli stvarativlastitu mikrostrukturu, u vidu osnivanja razliËitih institucija, kulturnih udruga,nevladinih organizacija, okupljanjem intelektualne elite, ali i pokretanjem glasila …Sve ovo skupa odvijalo se bez razumijevanja i potpore od strane srbijanskih vlasti,πtoviπe one su Ëesto puta spram vojvoanskih Hrvata bile viπe nego destruktivne, osobitoza vrijeme rata u Hrvatskoj. Ujedno, pomoÊ je iz dræave matice bila nesukladna i viπenego simboliËna... U meuvremenu su postali æitelji najsiromaπnije dræave u Europi ikandidati za najsiromaπnije Hrvate na svijetu. Napominjemo joπ i to da procesinstitucionalne izgradnje joπ uvijek nije okonËan, a s uËinjenim se ne moæe puno hvalisati,premda su ovi procesi najdalje otiπli upravo na planu informiranja na hrvatskom jeziku.

Crtice o novijoj povijesti informiranja na hrvatskom ∑ tiskani mediji

Novija je povijest hrvatskog novinstva u Vojvodini puna diskontinuiteta, a odvijala se urazliËitim i u, po pravilu, nepovoljnim uvjetima. Tako su Hrvati u Vojvodini neposrednonakon Drugog svjetskog rata imali list na svojemu jeziku. Naime, sredinom 1945. godineu Subotici, a na temelju duge tradicije hrvatskog novinstva u BaËkoj, poËinje izlazitidnevni list “Hrvatska rijeË”, koji Êe se od listopada 1946. godine transformirati u tjedniki s tim imenom Êe postojati do konca lipnja 1956. List je imao sve karakteristike ondaπnjeg“podobnog” glasila, ali je ipak bio prostor za vlastito oËitovanje, zatim za razliËitotematiziranje hrvatstva i elaboriranje povijesnog naslijea i kulturne baπtine, rasadiπtenovih kadrova... No, u vrijeme je proklamiranja i zalaganja za politiku “integralnogjugoslavenstva” “Hrvatska rijeË” po partijskom nalogu preimenovana u “SubotiËkenovine”, a istom je partijskom naredbom napuπtena hrvatska ijekavica, a tekstovi seobjavljuju na srpskom jeziku. Dakako, i problemi o kojima su piπe nisu uvijek i u cijelostidoticali vojvoanske Hrvate. I sljedeÊih neπto viπe od 20 godina na hrvatskom se uVojvodini πutjelo. Istina, u to su vrijeme bile dostupne sve novine iz Hrvatske, a jedan

261

Tomislav Æigmanov: Duhovni i kulturni identitet vojvoanskih Hrvata

broj njih je Ëak imao i svoje dopisnike iz ovih krajeva. Meutim, to je bilo nedovoljno.I upravo polazeÊi od toga uvida, koncem kolovoza 1978. hrvatski sveÊenici SubotiËkebiskupije donose odluku da pristupe izdavanju vlastitog lista. U tom smislu, izabrali suvlË. mr. Lazara Ivana KrmpotiÊa za voditelja inicijative i glavnog urednika, a list sunazvali “BaËko klasje”. Prvi je broj izaπao ubrzo: veÊ na Sve svete 1978. Iako jenominalno bio dvomjeseËnik, list je izlazio povremeno na 12-48 stranica. Objavljivaoje vijesti iz æupa SubotiËke biskupije, napise o kulturnoj baπtini bunjevaËkih i πokaËkihHrvata te papine poruke. Nakladnik je bio Dekanatski ured u BaËu, a od 1991. InstitutIvan AntunoviÊ iz Subotice. Posljednji broj (78) izaπao je potkraj 1993. I upravo napozitivnim steËevinama “BaËkog klasja” pojavit Êe se sljedeÊe godine i “Zvonik”.Osim ovoga, u posljednjih je petnaestak godina manje-viπe uspjeπno realizirano joπnekoliko inicijativa na planu informiranja na hrvatskom jeziku. Za njih je znaËajno toπto nisu imali prikladna institucionalna rijeπenja, bili su bez trajnije financijske potpore,manjkalo je struËnih kadrova... Pa ipak, znajuÊi u kakvim su uvjetima æivjeli, treba ipakodati priznanje za te napore, jer su se vojvoanski Hrvati usudili u jeku ratnih zbivanjai u okolici koja im nije bila nimalo sklona, dostojanstveno dokumentirati, pratiti i biljeæitisvoj æivot.Tako novija povijest informiranja na hrvatskom u Vojvodini biljeæi Ëak πest listova. Onisu imali razliËite ureivaËke koncepcije, kvalitetu i pouzdanost novinskih napisa,dinamiku izlaæenja, vrijeme trajanja... Ali i kao takvi oni su viπe nego znaËajni izvori zasuvremenu povijest Hrvata u Vojvodini ∑ svi listovi imaju veliku dokumentarnu vrijednostkao “svjedoci” postojanja vojvoanskih Hrvata u najskorijoj povijesti. Ovdje ih ukratkonavodimo kronologijskim redoslijedom nastajanja. “Glas ravnice”1 je bilo prvo glasilona hrvatskom jeziku u Vojvodini izvan crkve nakon 1956. PoËeo je izlaziti u drugojpolovici 1990. godine, nakon osnutka politiËke stranke Demokratskog saveza Hrvata uVojvodini kao njezino glasilo, koja je bila i nakladnik. Tijekom devetogodiπnjegpostojanja u razliËitim aranæmanima se realiziralo upravljanje i ureivanje: prekouredniËkog savjeta, zatim s ravnateljem lista, do samo jedne osobe u vidu urednika. Bioje mjeseËnik, premda nije uvijek redovito izlazio. Ureivalo ga je viπe ljudi, tako da jemijenjao ureivaËku politiku, u Ëijoj je osnovi bilo, istina u najveÊem dijelu od sredine1994. pa nadalje, praÊenje aktivnosti DSHV-a na cijelom teritoriju Vojvodine. Prestaoje izlaziti u listopadu 1998., a objavljeno je 96 brojeva. Slijedi zatim “Æig”2 ∑ pokretaËi osnivaË lista je hrvatski knjiæevnik Vojislav Sekelj. Prvi broj je iziπao 16. srpnja 1994.godine na 12 stranica, a ubrzo je, s ustaljivanjem i poveÊanjem broja suradnika, brojpoveÊan na 16. Izlazio je, istina s manjima prekidima, do travnja 2001., a objavljeno je

1 Glas Ravnice, glasilo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini; nakladnici: Demokratski savez Hrvata u Vojvodini iHRID; urednici: Ivan PoljakoviÊ (do broja 37), Branko Melvinger (39-44), Vesna KljajiÊ (45-64) i Lidija Molcer (65-95-96); Subotica 1990-1998.2 SubotiËki dvotjednik, nakladnici: Uj Het Nap i Hrvatski kulturni centar BunjevaËko kolo; urednici: Vojislav Sekelj iTomislav Æigmanov (od broja 82 do 95); Subotica

262

ukupno 111 brojeva. Premda je bio “subotiËki dvotjednik”, Ëesto su tematizirani i dogaajiod πireg znaËaja. VeÊi dio tema je posveÊen druπtvenom æivotu i radu hrvatske zajedniceu subotiËkoj opÊini, a znaËajno mjesto je posveÊeno njihovoj kulturi. Njegovao je kritiËkoi neovisno novinarstvo, a opravdano se deklarirao kao “demokratski angaæiran list”,zbog Ëega je bio Ëesta meta napada MiloπeviÊeva reæima. SljedeÊi je list “Zov Srijema”3,koji je poËeo izlaziti 1995. godine u Zagrebu, a objavljuje se pet brojeva godiπnje. On jeglasilo Zajednice prognanih i izbjeglih Hrvata iz Srijema, BaËke i Banata, koja jeutemeljena koncem 1991. u Zagrebu. Osim vijesti o dogaajima koje prireuje Zajednica,te æivotu i radu prognanih i izbjeglih vojvoanskih Hrvata, mahom iz Srijema, u listu seobjavljuju i likovni i literalni prilozi Ëlanova, a piπe se i o dogaajima i ljudima s prostoras kojeg su otiπli. Na koncu, navodimo i “Miroljub”4 ∑ tromjeseËnik hrvatske kulturneudruge u Somboru. PoËeo je izlaziti 1998. godine, a do sada je objavljeno viπe od 25brojeva. U listu, obima najËeπÊe 16 stranica A4 formata, donose se informacije o radu ipovijesti druπtva, te povijesti Hrvata u Somboru i njegovoj okolici. Tekstovi se objavljujuna hrvatskom jeziku, premda ima priloga i na dijalektu, a surauju mahom ËlanoviDruπtva.

KatoliËki list “Zvonik” ∑ prvih deset godina i njegov znaËaj za hrvatsku manjinu

Rekli smo veÊ da je “Zvonik”5 u drugoj polovici XX. stoljeÊa drugi katoliËki list uVojvodini koji izdaju hrvatski sveÊenici SubotiËke biskupije, a nastao je na tragovima“BaËkog klasja”. Prvi broj je iziπao u studenom 1994., do kraja 2004. je objavljeno 125brojeva, a kao glavni urednik sve brojeve potpisuje vlË. Andrija AniπiÊ. To je jedini listkoji je uspio saËuvati redovitu dinamiku i kontinuitet u izlaæenju u proteklih desetakgodina godina, usprkos Ëinjenici πto nema ni jednog profesionalno angaæiranog novinaraili bilo kakvog suradnika. U poËetku je izlazio na 12 stranica, da bi se ustalio naËetrdesetak stranica. Osim razliËitog vjerskog πtiva, te prikaza dogaaja iz crkvenog ivjerskog æivota, objavljuju se i sadræaji o kulturnim, druπtvenim i politiËkim zbivanjima,i to najviπe baËkih Hrvata, a priloge potpisuju kako klerici tako i laici. U drugoj polovici1998. “Zvonik” dobiva i svoju internet stranicu: http://www.zvonik.org.yu. “Kao πtozvona sa zvonika naπih crkava javljaju radosne i tuæne vijesti, tako Êe i naπ ‘Zvonik’pratiti sve dogaaje u æivotu Crkve u Hrvata SubotiËke biskupije kao i dogaaje u æivotuvjernika Maara, Slovaka, Nijemaca i drugih naroda koji æive u SubotiËkoj biskupiji.Pratit Êe ujedno i æivot opÊe Crkve i izvjeπÊivati o svemu znaËajnijem. No zvona s naπihzvonika prije svega pozivaju i potiËu vjernike na molitvu, na zahvalnost, i slavljenjeBoga ili pak na kajanje zbog osobnih grijeha i grijeha svijeta”, stoji zapisano u uvodniku


3 Zov Srijema, nakladnik: Zajednica prognanih i izbjeglih Hrvata iz Srijema, BaËke i Banata, urednik: Stjepan RenduliÊ,Zagreb4 Miroljub, nakladnik: Hrvatsko kulturno-umjentiËko druπtvo Vladimir Nazor, urednik: Josip PekanoviÊ; Sombor5 KatoliËki list (mjeseËnik), nakladnik: RimokatoliËki Æupni ured sv. Roka; urednik: Andrija AniπiÊ; Subotica

263

prvog broja, koji je potpisao vlË. Andrija AniπiÊ. I danas ∑ deset godina od njegovaizlaæenja ∑ moæe se ustvrditi da je, unatoË brojnih izazova i poteπkoÊa, sve i ostvareno.Kontinuirano ostvarujuÊi jednu takvu ureivaËku koncepciju, “Zvonik” je postao nesamo uredan i pouzdan kroniËar æivota hrvatskog puka u SubotiËkoj biskupiji, nego jeujedno postao i “katekizam u malom”. Naime, u listu su redovito prisutne i brojnestalne rubrike koje sadræe obilje grae za bolje upoznavanje i produbljavanje vjere. A toje, meu ostalim, od velikog znaËaja za ovdaπnje Hrvate i stoga πto se na ovim prostorimajoπ uvijek na hrvatskom jeziku gotovo ne moæe na normalan naËin nabaviti Biblija,Katekizam KatoliËke Crkve, Dokumenti II. vatikanskog sabora... Vrlo sliËno vrijedi ikod nabave duge duhovne literature i katoliËke Ëasopise. Pa ipak, sve su to, premda vrlovaæne, samo vanjske znaËajke “Zvonika”... A ukoliko se æeli neπto viπe reËi o znaËaju“Zvonika” za hrvatsku zajednicu, mora se prije toga, Ëini se, ispravno odgovoriti nasljedeÊa pitanja: 1.) πto je to “Zvonik” kao takav, zatim 2.) πto je ono znaËaj, te 3.) πto jeto hrvatska zajednica. Jer, tek ukoliko to bude rasvijetljeno, ukoliko si bolje pojasnimoove pojmove, moÊi Êemo dobiti jedan u sebi ozbiljnije utemeljen odgovor na pitanje ∑ oznaËaju “Zvonika” za hrvatsku zajednicu u Vojvodini. Prvo πto primjeÊujemo jestsljedeÊe: to su pitanja koja su razliËita po sloæenosti, i to kako onog u pitanju pitanogatako i odgovora koje se pitanjem traæi. Recimo, vrlo jasno se nadaje odgovor na pitanjeπto je “Zvonik”. Zaπto? Zato je to tako jer je ovdje na Istoku veÊ odveÊ znano: “Zvonik”je jedan ozbiljan katoliËki list koji izlazi u Subotici i kojim vrsno ravna vlË. Andrija AniπiÊ,koji se pojavljuje svakoga mjeseca u treÊoj nedjelji, i to redovito veÊ desetu godinu, najeziku hrvatskome te je donedavno bio jedini list na njem, istina ne i prvi i ne uvijek jedinitakav ovdje ali jedini vjerski i jedini katoliËki, koji radosno iπËekuju i staro i mlado a radoËitaju i oni u ©okadiji i ovi Bunjevci trokutski, glede kojeg interes pokazuju i u veselomSrijemu, prijestolniËkom Beogradu, mjestima po Srbiji, a joπ viπe u dræavi matici, list je tou kojem pisaπe skoro sve hrvatsko sveÊenstvo SubotiËke biskupije kao i mnogi drugi, ukojemu se ne navijeπta tek i samo RijeË, veÊ se radi i na, kako netko reËe, inkulturaciji,gdje se ne biljeæi tek ono dogoeno ili dogaajno veÊ i ono πtivo meditativno, s porukom,s nagovorom, ono na Dobro upuÊujuÊe, zatim pastoralno, katehetsko, ali i crkveno-historiografsko... To je, dakle, “Zvonik” onakvog kakvog ga znademo ∑ bogat u sadræajua jednostavan u misiji dobroËinstva. Isto tako nije previπe teπko odgovoriti ni na drugopitanje: πto je znaËaj. Ta je rijeË izvedenica iz imenice znak, pod Ëim se obiËnopodrazumijeva ono πto, na neki posredujuÊi naËin, upuÊuje na neπto drugo. DrugimrijeËima, znakom se ili oznaËuje ili naznaËuje neπto. Pri tomu je to neπto najËeπÊe neπtoposebno ∑ jer znakove, ono upuÊujuÊe, nemaju obiËno obiËnosti. Iz toga je onda i izvedenaosnovna dvostrukost znaËenja glagola znaËiti ∑ ono ne smjera samo na opis radnje ilinaËina upuÊivanja neËega za nekoga, nego ujedno ukazuje i na imanje vaænosti toga neËegaza nekoga. Iz glagola se, dakle, znaËiti izvodi i naπa imenica znaËaj, sa svim vlastitimoblicima ∑ znaËajnost, znaËajan, znaËajno..., ali ovoga puta uz redukcionizam u znaËenju:sada ostaje vrijediti tek onaj drugi spomenuti znaËenjski dio ∑ ukazivanje na vaænost


264

neËega za nekoga. ZnaËaj je, jednostavno, rijeË kojom se iskazuje vaænost neËega. TreÊenaπe pitanje nadaje nam se kao najteæe: πto je to uistinu hrvatska zajednica.


©to je to uistinu hrvatska zajednica

Teæina ovoga pitanja vjerojatno se skriva iza nejasnosti same pojave na koju pitanjereferira, to jest ono πto je ovim oznaËiteljem oznaËeno, a to je hrvatska zajednica uVojvodini. ©to je, dakle, ono hrvatska zajednica? A) Za neke je to neπto πto je viπestrukomrsko, bitno i viπevrsno negativno, πto izaziva uvijek radikalnu, da radikalnu, neugodu,neπto πto bolje da ne postoji jer smeta, πtrËi nekako... To se iskuπavalo ovdje poËetkomdevedesetih i te kako, no sada ta odreenja nisu sluæbena i nisu preovlaujuÊa u prostorujavnosti, ali su ipak prisutna. Naravno, hrvatska zajednica nije i ne moæe biti svodivasamo na to. B) Za neke druge je to tek neki bijeli prostor ∑ tu su a kao da nisu, pa je boljene konstatirati ih. To je neπto spram Ëega se mora postavljati na naËin neprimjeÊivanjaili preπuÊivanja. Drugim rijeËima, tek neπto je ovdje ublaæena prva naπa odredba ∑ onao hrvatskoj zajednici kao neËemu mrskom. Vidjet Êemo to da smo bijeli prostor i pobroju napisa u povodu 10. obljetnice “Zvonika”. Ali, naravno, hrvatska zajednica nijesvodiva samo na to. C) Za neke treÊe to je skupina nekih dalekih, rubnih ∑ skoro tamo skraja svijeta, sirotih i ubogih roaka, koji su onda kao takvi valjda malo i infantilni, zamnogo πta nesposobni i frustrirani, ali buduÊi da su oni ipak daleki i, rekosmo, sirotiroaci moraju se trpjeti i o njima se mora voditi nekakva briga, pa makar bila i posveneprikladna, Ëak i pogreπna, πto je Ëesto sluËaj. Ali, naravno, hrvatska zajednica nije

Hrvati u Vojvodini nastoje ostvariti standarde manjinskih zajednica u Europi • Inicijative zaπto bolji kulturni i druπtveni æivot stiæu iz manjih sredina, ali i Subotice kao znaËajnog

kulturnog srediπta

265

svodiva, premda bi mnogi htjeli, samo na to. D) Za neke je to mala, razjedinjena idobrano posvaana zajednica, rubna u katolicitetu, nacionalitetu, kulturalitetu, napuπtenaod skoro svakoga, raspuπtena u vlastitom upravljanju, prepuπtena stihiji i sudbini, kojusu glavom bez obzira napuπtali njezini prvaci i uËena mladeæ jer im se boravak ovdjenadavao besmislenim, u kojoj skoro polovica ne zna ni tko je, ni πto je, ni odakle je, aoni koji znaju ne maru previπe za stvari koje zajednicu Ëine zajednicom. Ali, naravno,hrvatska zajednica nije svodiva ni samo na to. E) I na koncu, za neke je hrvatska zajednicatek jedna od mnogih ovdje u blatu Panonije, s velikom i burnom povijeπÊu, koja setijekom vremena dostojanstveno borila za svoju opstojnost i samobitnost na ovim baËkimravnicama, nekada s viπe a nekada s manje uspjeha, nekada u pozitivnom ozraËju anekada u neprijateljskom, s boljim ili loπijim prvacima, zajednica koja je unatoË svemusvojom hrabroπÊu i mudroπÊu opstala te danas svjedoËi svoj æivot na razliËite naËine, udomenima svojih moguÊnosti i okvirima vlastitih moÊi, koji nisu baπ veliki, naprotiv,ali ipak postoje. Kao i uvijek ranije, na to je vlastito svjedoËenje obvezuje zalog Ëasnihjoj predaka, ali joπ viπe plaË i smijeh njezine djece. I premda, po mnogo Ëemu sliËiupravo na to, hrvatska zajednica nije svodiva ni na ovo. Jer, hrvatska zajednica kaotakva nije tek samo to πto smo ovdje nabrojali ∑ a nabrojali smo ono kakva je ona kakoza koga. Hrvatska je zajednica, vjerojatno, sve to skupa, jer u svemu navedenomu imadepo dio istine, ali je vjerojatno ona i joπ viπe i drugaËije od toga, buduÊi da razbacanidijelovi istine o njoj, skupljeni na jednom mjestu, tvore neku posebnu, bogatiju njezinusliku. Jednu sliku cjelovitiju i istinitiju o hrvatskoj zajednici, koja onda kazuje da je onau povijesti, kroz daÊe i joπ viπe nedaÊe, kroz borbu i odricanja, vlastitom voljom ihtijenjima stvorena, da je danas, unatoË izloæenosti razliËitim pogibeljima, joπ uvijekoËuvana i da opstaje, da ponosno æivi vlastiti æivot kao svoja na svom, te da i daljenastavlja æivjeti i svjedoËiti o sebi, i to onoliko koliko i onako kako moæe. A ovim smo,dakle, tek naznakama, oznaËili na, Ëini nam se, znaËajan naËin ono znaËajno kada je upitanju ono πto moramo pred-znati prije negoli dadnemo odgovor na naπe glavno pitanjeo znaËaju “Zvonika” za hrvatsku zajednicu. Jer, znamo sada puno bolje i πto je “Zvonik”i znaËaj i hrvatska zajednica, a tako onda znademo i to kamo mora smjerati naπ odgovorna postavljeno pitanje. Pitamo se, dakle, u Ëemu je znaËaj “Zvonika” za hrvatskuzajednicu, te zaπto je on znaËajan za nju. Prvo u odgovoru istiËemo sljedeÊe: u ili preko“Zvonika” Hrvati su u Vojvodini ostvarili moguÊnost vlastitog sebepredstavljanja, tojest samu je sebe ona oËitovala u javnosti, πto je po sebi uspjeh vrijedan hvale, jer mnogiÊe onda od znaËaja iz te Ëinjenice slijediti. Pri tomu je, za razliku od nekih drugihmedija na hrvatskom, to vlastito sebepredstavljanje u “Zvoniku” uraeno odgovorno, uskladu s imperativima poslanja Crkve, novinske struke i vremena. IstiËemo rano osvajanjeinternet prezentacije. Isto tako, ono je najdulje u kontinuiranome trajanju od medija nahrvatskom, a po obimu objavljenih sadræaja je najveÊe.Svojim je, pak, postojanjem sve one koji smatraju hrvatsku zajednicu za neπto mrsko,koji govore o njoj kroz prizmu mrænje ili je pak namjerno preπuÊuju, “Zvonik” razuvjerio


266

svojom kristolikom prizmom govorenja ∑ nadobudno sebecijenje koje je zaticao u okruæju“Zvonik” je opovrgavao razumnom mjerom vlastitosti i blagonaklonim promatranjem ibratskim odnosom prema drugome. Isto tako, rekosmo veÊ, nije se pristajalo napreπuÊivanje, pa je zahvaljujuÊi opstojnosti i “Zvonika” hrvatska zajednica ostalanepreπuÊena ∑ i premda o njoj mahom nisu drugi govorili ona je preuzelu na sebe teretsamogovorenja, te se tako oËitovala kao zrela zajednica ∑ zajednica koja moæe iz samesebe iznjedriti neπto πto je i Ëini zajednicom: moÊ samogovora.


Svoje, pak, bogate i moÊne roake “Zvonik” je stidljivo ali dostojanstveno podsjeÊaoda im je roak joπ æiv, da se nada i oËekuje daljnje odræavanje odnosa i da traæi jedanpozitivan prihvat u ozraËju jednakosti i punopravnosti. I tu je “Zvonik” veliki: u avlijinaπeg bogatog roaka jedino je crkva imala sluha za ravnopravni prihvat nas. Gdje suHrvati iz BaËke, tj. Vojvodine figurirali ili gdje danas figuriraju u javnosti u matici?Nigdje dovoljno i Ëesto, osim u crkvenim glasilima, osobito u “Glasu Koncila”, ali nitamo vjerojatno ne bi bilo napisa da nije bilo ljudi okupljenih oko projekta “Zvonik”.Stoga sa zebnjom pitamo da li bi to sve bilo tako da “Zvonika” nije bilo. Za one koji subez veÊih razloga otiπli iz baËkog zaviËaja, osobito iz Subotice, u koju se joπ uvijekzaklinju, “Zvonik” je bio i ostao znakovita opomena te album poæutjelih zaviËajnihsjeÊanja ∑ on im je opomena da njihovim bijegom nije i nas ovdje nestalo. Jer, ukolikohoÊemo vidjeti kakav je i koliki je znaËaj “Zvonika” za hrvatsku zajednicu moramo,Ëini se, priznati i sljedeÊe: putem je njega svjedoËeno uvjerenje da se i kako se moæe

Panorama Petrovaradina

267

osmiπljavati taj tek navodni besmisao ovdje. To je, drugim rijeËima, onaj znaËaj kojihrabri i budi nadu da smisla ovdje unatoË svemu ima. Za one, pak, posljednje “Zvonik”je znaËajan πto je na sebe preuzeo Ëasnu ulogu ne samo borbe u ostvarivanju prava nainformiranje na materinskom jeziku nego i da piπe o sebi samima prema kristocentriËnojmjeri u jedno teπko vrijeme. Tako je on bio ponajbolji kroniËar prije svega vjerskog, alii kulturnog a Ëesto i druπtvenog æivota hrvatske zajednice u jedno uistinu nesretno vrijeme.Stoga tko bude posezao za pisanjem povijesti Hrvata na ovim prostorima u devedesetimgodinama, taj Êe u “Zvoniku” naÊi obilje grae. Za njega Êe “Zvonik” biti nezaobilazan,kao uostalom i drugi listovi koje smo ovdje naveli.


Aktualno stanje informiranja na hrvatskom jeziku u Vojvodini

Od tiskovnih medija danas se, osim “Zvonika”, “Zova Srijema” i “Miroljuba”, namaterinskom jeziku pripadnici hrvatske zajednice u Vojvodini mogu informirati i putemtjednika “Hrvatske rijeËi”, a od elektronskih postoji polusatna televizijska emisija “TVdivani” na Televiziji Novi Sad, koja se emitira svaka dva tjedna, i dnevni dvosatni pro-gram na Radio Subotici. I za sve njih isto tako vrijede znaËaji koje smo naveli i za“Zvonik”... Za razliku od drugih glasila vojvoanskih Hrvata, trenutaËno jedino tjednik“Hrvatska rijeË” ima ozbiljniju, utemeljeniju i trajniju misiju u domeni informiranja navlastitom jeziku, prije svega, zbog svoje institucionalne ureenosti ∑ osnivaË je tijelodræavne samouprave i u skladu s Ëime je rijeπeno pitanje financiranja. Naime, Skupπtina

Duhovni identitet hrvatske zajednice u Vojvodini poticajan je za suæivot i svekoliki boljitakHrvata u multikulturnom vojvoanskom druπtvu

268

AP Vojvodine je na sjednici odræanoj 8. svibnja 2002. donijela, na temelju inicijativehrvatske zajednice pokrenute koncem 2000., velikom veÊinom glasova “Odluku oosnivanju Novinsko-izdavaËke ustanove ‘Hrvatska rijeË’”. Ustanova je osnovana s ciljemda na institucionalni, profesionalni i jedan obuhvatan naËin omoguÊi i prikladno rijeπipitanje ostvarivanja prava na informiranje putem tiskanog medija na svom jeziku graanahrvatske nacionalnosti na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine. Sredinom 2003.godine osnivaËka prava na NIU “Hrvatska rijeË” preuzelo je Hrvatsko nacionalno vijeÊeu Srbiji i Crnoj Gori. Ubrzo nakon osnivanja, ustanova je poËela izdavati i istoimenitjednik (prvi broj “Hrvatske rijeËi” iziπao je 31. sijeËnja 2003.), Ëiji je direktor i glavniurednik Zvonimir PeruπiÊ. Ovaj list nastoji poπtovati graanski koncept u pristupuinformiranju, zalaæuÊi se za istinito, pravovjerno i objektivno informiranje, Ëime sedaje prinos i podstiËu demokratski procesi u druπtvu. Drugim rijeËima, ureivaËkapolitika “Hrvatske rijeËi” utemeljena je na objavljivanju toËnih, cjelovitih i pravodobnihinformacija o svim dogaajima, pojavama i osobama, odnosno svim zbivanjima u πirojzajednici prema pravilima novinarske profesije i novinarske etike. Pored toga nastranicama “Hrvatske rijeËi” posebna paænja je posveÊena æivotu Hrvata u onim mjestimau kojima obitavaju i njihovom svakodnevnom sudjelovanju u oblasti rada i stvaranja,nadalje u politici, obrazovanju i kulturi, te vjerskom æivotu. U listu se povremenopojavljuju dodaci, od kojih se ustalio podlistak za djecu “Hrcko”. Napominjemo joπ i toda “Hrvatska rijeË” od samoga poËetak izlaæenja ima i vlastitu internet stranicu: http://www.hrvatskarijec.co.yu.


Detalj graditeljskog nasljea vojvoanskih Hrvata

269

Program na hrvatskom jeziku Radio Subotica emitira se svakodnevno u trajanju od dvasata i drugi je medij putem kojeg Hrvati u Vojvodini ostvaruju svoje pravo na informiranjena institucionalno primjeren naËin. Program se poËeo emitirati joπ koncem 1998. natemelju odluke osnivaËa ∑ Skupπtine opÊine Subotica, a bio je veliki iskorak za ovdaπnjeHrvate: do tada, naime, u Vojvodini nisu imali informativni medij koji je koristio hrvatskijezik u govornom obliku... . No, njegovo temeljno ograniËenje je slaba Ëujnost ∑ ovaj seprogram moæe pratiti samo u okolici Subotice. Emisiju priprema redakcija na hrvatskom,koja je punopravni Ëlan toga javnog informativnog poduzeÊa, a sadaπnja je glavnaurednica Ljiljana DuliÊ. Istina, postoji stanovita neravnopravnost u omjeru programa ∑program na srpskom i maarskom jeziku neusporedivo su dulji. Program na hrvatskomjeziku u dijelu povijesno-kulturoloπkih sadræaja kontekstualno je primjeren Subotici,intoniran je u duhu vrijednosti tolerancije, te je u funkciji afirmiranja osnovnih postulatasuæivota. Dio, pak, informativno-politiËki u strukturi programa nastoji se ostvarivati spozicija aktivnog, otvorenog i kritiËki intoniranog razumijevanja novinarstva. Naravno,veÊi dio sadræaja neposredno se odnosi na pitanja i probleme koji dotiËu Hrvate u Subotici.I ovaj program ima internet stranicu, gdje se prezentiraju vijesti emitirane u programu:http://www.radiosubotica.co.yu/hr/news.htm.Kada je rijeË o televizijskom programu, Televizija Novi Sad je samo u ulozi emiterajedine televizijske emisije na hrvatskom jeziku, koju priprema neovisna produkcijskagrupa. Radi se o polusatnoj emisiji pod nazivom “TV divani” koja se na drugom programuTV NS emitira svake druge nedjelje. “TV divani” su na programu TV NS od srpnja2001., a emisiju emitiraju joπ nekoliko lokalnih televizijskih stanica u Vojvodini (Sombor,©id, Subotica...). Pri tomu, na Televiziji Novi Sad postoji πest redakcija (srpska, maarska,rusinska, slovaËka, rumunjska i romska) Ëiji se rad financira iz pokrajinskog budæeta.Hrvatska zajednica, iako je druga po veliËini nacionalna manjina u Vojvodini, joπ uvijekne ostvaruje to pravo. Pri tomu, rad, angaæman, putne i tehniËke troπkove za pripreme“TV divana” TV NS ne nadoknauje niti pokriva, πto naravno ozbiljno dovodi u pitanjeodræivost ove inicijative. Sva nastojanja da se pri TV NS formira i redakcija na hrvatskom,financijski i tehniËki podræana kao i ostale, nisu urodila plodom, ali zato rukovodstvoove medijske kuÊe sebi uzima za pravo da utjeËe na ureivaËku koncepciju emisija.Aktualno rukovodstvo TV NS tri puta je do sada zabranilo ovu emisiju zbog njezinasadræaja. I kada se veÊ govori o ometanju slobode izraæavanja i davanja informacija najeziku hrvatske manjine u Vojvodini u tu skupinu spadaju svakako i nekoliko prijetnjiubojstvom novinarima “Hrvatske rijeËi”. Bilo je to poËetkom 2004., ali je na sreÊuostalo samo na prijetnjama!


270

Summary

SPIRITUAL AND CULTURAL IDENTITY OFCROATS IN VOJVODINA

The Croats in Vojvodina are the heirs of a rich cultural history and they have frequentlycontributed to the development of the Croatian culture on the whole with their works.Today, they are settled in larger numbers in the municipalities of Subotica, Sombor andNovi Sad, while they have the richest social life in Subotica, which can be considered astheir cultural centre. They mostly live in rural settlements among which the best knownare: Tavankut, –urin, BaËki Monoπtor, Sonta, Golubinci, Slankamen (...), so that theyhave preserved the cultural tradition to a large extent, especially folklore.Since the second half of the 20th century, the number of Croats in Vojvodina has beendecreasing steadily and fast. Thus, according to data from the 1971 census, there were120,303 Croats living in Vojvodina, whereas twenty years later, based on the 1991 cen-sus, there were only 74,808. In the past 11 years, the number of Croats living in Vojvodinahas been reduced by more than 18,000. Namely, according to the data from the censusof April 2002, out of the total of 70,602 Croats living in Serbia (0.9%), only 56,546 aresettled in Vojvodina (2.78%). This means that their number more than halved in only 30years, which is the result of strong assimilation policies.After a short introduction, where there is a brief reference to the most important historic,socio-cultural and demographic characteristics of the Croats in Vojvodina, the author pre-sents the history of journalism in the Croatian language after WW II, pointing out its mostimportant characteristic: discontinuity. Beside the most basic information, special atten-tion is given to each realized initiative, beginning with the post-war Hrvatska rijeË (“TheCroatian Word”), through the periodical “BaËko klasje” from late 1970s, to those relatedwith the 1990s: Glas ravnice (“The Voice from the Plains”), Æig (“Stamp”), Zvonik (“TheBelfry”), Zov Srijema (“A Call from Srijem”) , Miroljub (“The Peace Lover”) and, onceagain, Hrvatska rijeË. The central part of this work is dedicated to the monthly Catholicreview Zvonik, which celebrated its 10th anniversary of continuous publication in 2004.Apart from the history of its beginnings, the publisher’s concept and a basic estimate of itsvalue, the author amply discusses the issue of its importance for the Croatian communityin Vojvodina, giving details of the multiple and great importance of this Catholic periodi-cal. At the end, the author presents the reader with the basic details of the three presentmedia projects: the weekly review Hrvatska rijeË, a program on Radio Subotica, and theTV broadcast TV divani, together with a brief summary of the publisher’s policy and theproblems they face in their work.


271

Resúmen

LA IDENTIDAD CULTURAL Y ESPIRITUALDE LOS CROATAS DE VOJVODINA

Los croatas de Vojvodina son herederos de una rica historia cultural y con sus obrasfrecuentemente aportaron al desarrollo de la cultura croata en su totalidad. Hoy seencuentran mayormente en los municipios de Subotica, Sombor y Novi Sad y evidencianla vida social más rica en Subotica, que se puede considerar su centro cultural. Granparte de ellos viven en poblaciones rurales, entre las conocidas se ecuentran: Tavankut,–urin, BaËki Monoπtor, Sonta, Golubinci, Slankamen (…), de modo que en gran parteconservaron la tradición cultural, en especial el folclore.Desde mediados del siglo XX el número de croatas en Vojvodina decrece constante yrápidamente. De este modo según el registro de habitantes del año 1971 en Vojvodina vivían120.303 croatas, mientras que veinte años más tarde, según el registro de 1991, habíasolamente 74.808, y durante los últimos once años la cantidad de croatas en Vojvodina seredujo por más de 18.000. Según los resultados del registro de habitantes de abril del año2002, de un total de 70.602 croatas que viven en la región de Serbia (0.9%) 56.546 viven enVojvodina (2,78 %). Esto significa que en sólo 30 años el número se redujo a menos de lamitad, que es resultado de la fuerte política de asimilación.Después de una corta introducción, donde se presentan brevemente las más importantescaracterísticas históricas, socio-culturales y demográficas de los croatas en Vojvodina, elautor presenta la historia del periodismo en lengua croata después de la Segunda GuerraMundial, destacando su característica principal: la discontinuidad. Junto a la informaciónmás elemental, le presta especial atención a cada iniciativa que se realizó, comenzando conHrvatske rijeËi (“Palabras Croatas”) de la posguerra, pasando por el periódico “BaËko klasje”de fines de los años setenta, hasta aquellos relacionados con los años noventa del siglo XX:Glas ravnice (“La Voz de las Llanuras”), Æig (“Sello”), Zvonik (“Campanario”), Zov Srijema(“Llamado desde Srijeme”) , Miroljub (“Amante de la Paz”) y nuevamente Hrvatske rijeËi.En la parte central de la obra se habla del periódico católico mensual Zvonik (“Campanario”)que en el 2004 celebró diez años de publicación continua. Además de la historia de la aparición,el concepto de la política editora y la calificación básica del valor de Zvonik, el autor presentaampliamente la importancia para la comunidad croata de Vojvodina, detallando el múltipley gran valor de este periódico católico. Al final, el autor presenta los datos básicos de tresproyectos actuales: el semanario Hrvatska rijeË, el programa en Radio Subotica, y la emisióntelevisiva TV divani, junto con una breve reseña de la política editora y los problemas a quese enfrentan en su labor.


272

273

ZNANOST

SveuËiliπte Texasa M. D. Anderson u Houstonu (SAD) • U tom je SveuËiliπtu dr. Luka Milas 22godine bio ravnatelj Odjela za eksperimentalnu radijacijsku onkologiju, a vrhunac znanstvenekarijere zabiljeæio je 2004. godine kada mu je dodjeljena Zlatna medalja od American Society

for Therapeutic Radiation Oncology - ASTRO

274

275

Janko Herak

SJE∆ANJE NA PRUGOVE»KOG U GODINIEINSTEINA

Svjetska godina fizike i Alberta Einsteina prigoda je pomnije prouËiti πtosadræi intelektualna ostavπtina matematiËkog fiziËara, znanstvenika i piscaEduarda PrugoveËkog (1937.-2003.) koja je nastala u Hrvatskoj, SAD-u,Kanadi i Meksiku • Glavno æivotno djelo PrugoveËkom je kvantna teorijaopÊe gravitacije • Nakon doktorata, u Princetonu na Institutu za naprednestudije, gdje je Albert Einstein proveo posljednje 22 godine æivota i rada, jedanod prvih Eduardovih poslova bio je upravo detaljna analiza (provjera svihpostavki i matematiËkih izvoda) Einstinovih sabranih djela, koja su sepripremala za objavljivanje

U jesen 1951. godine u petom razredu III. gimnazije u Zagrebu iznenada se pojaviopovuËen, uplaπen momak. IspoËetka nije ni s kime komunicirao. Ubrzo se uspostaviloda nije niti mogao, jer nije znao niti rijeËi hrvatskoga. Bio je to Eduard PrugoveËki,roen od oca Hrvata i majke Rumunjke, koji je svoj dotadaπnji æivot proveo u Rumunjskoj,uglavnom u Bukureπtu. U to burno doba odnosa izmeu tadaπnjih neprijateljski raspo-loæenih dræava Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, Eduard je zajedno sa svojim roditeljimabio praktiËki protjeran iz Rumunjske. Indoktrinirani sluæbenom dræavnom politikom,mladi kolege u razredu ispoËetka nisu imali mnogo razumijevanja. Eduard je, doπavπi izIstoËnog bloka, neprestano bio izloæen podsmijehu i poruzi. Nitko nije mario πto Eduardnije razumio o Ëemu se govorilo ili uËilo ∑ osim matematike i fizike. Po kasnijemosobnom svjedoËenju, njegov je dojam bio da su ga kolege smatrali mentalno zaostalim.Moæda je upravo to bila motivacija za Edin nevjerojatni napor da sve razuvjeri, da sedokaæe, da postane jednak ili bolji od drugih. Ubrzo je nauËio hrvatski, poËeo svladavatisve πkolsko gradivo, proËitao mnoπtvo knjiga na hrvatskom i engleskom, poËeo sezanimati ne samo za fiziku i matematiku nego i za filozofiju, sociologiju, glazbu idrugo. Sve svoje vrijeme posvetio je osobnom uzdizanju, pa ga u to doba (a i kasnije,sve do zavrπetka studija) nisu zanimale djevojke i πport. Kao jedan od najboljih uËenika,

276

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Janko Herak: SjeÊanje na PrugoveËkog u godini...

a svakako najboljih u matematici i fizici, nakon mature upisao je studij fizike na Priro-doslovno-matematiËkom fakulteu u Zagrebu. Tijekom studija zapazili su ga profesoriIvan Supek i Borko JakπiÊ kao posebno nadarenog za teoriju, te su mu pomogli da ubrzonakon diplome ode na doktorski studij na SveuËiliπte Princeton, vjerojatno najprestiænijesveuËiliπte u toj struci. Nakon tri godine boravka i rada u Princetonu doktorirao je sdisertacijom O empirijskim i matematiËkim osnovama kvantne mehanike. U tom je djeluimpresivnom matematiËkim i filozofskim pristupom analizirao osnovne postavke kvantnemehanike. Ta je rasprava, s kasnijom razradom posluæila za njegovu monografiju Kvantnamehanika u Hilbertovom prostoru (1971.). Nakon doktorata, u Princetonu je ostao joπjednu godinu, tada na Institutu za napredne studije, koji je vodio Robert Oppenheimer,poznat kao “otac” ameriËke atomske bombe. U toj je instituciji Albert Einstein proveoposljednje 22 godine æivota i rada. Jedan od prvih Eduardovih poslova bio je upravodetaljna analiza (provjera svih postavki i matematiËkih izvoda) Einstinovih sabranihdjela, koja su se pripremala za objavljivanje.

Amerika od sna do stvarnosti

Tijekom Ëetiri godine u Princetonu PrugoveËki je spoznao razliËite strane ameriËkogæivota. Odrastao kao uporna, samosvjesna i principijelna osoba, nije se mogao priviknutina organizaciju ameriËke “velike znanosti”, u kojoj Ëvrste hijerarhijske strukture odreujupravila igre. Prema PrugoveËkome, te strukture instrumentaliziraju znanost, odreujuπto je u znanosti “moderno”. Za njih je znanstvena istina pitanje konvencije, a svakaznanstvena ideja koja se moæe prodati velika je ideja. Zato njegova teænja da znanostrazumije na solidnim spoznajnim, matematiËkim i filozofskim temeljima nije nailazilana razumijevanje. RazoËaran je bio i s organizacijom ameriËkog druπtva. Princeton jedoæivio kao mjesto æivljenja i obrazovanja bogate ameriËke “elite”, s kojom je mogaoraspravljati samo o vrlo malom broju tema i to u okviru poznatih kliπea. PosjetiBrooklynu, selima Virginije i rezervatima ameriËkih domorodaca uvjerili su ga je da jeAmerika “velika zemlja”, “zemlja slobode i demokracije” samo za neke slojeve druπtva.Intenzivno prouËavajuÊi ameriËku povijest duboko ga se dojmila Ëinjenica da suAmerikanci sustavno istrebljivali domorodaËko stanovniπtvo i sveli ga od oko 20 milijunana samo nekoliko stotina tisuÊa. Zgrozilo ga je da su te Ëinjenice nepoznate golemojveÊini amriËkog stanovniπtva. Po PrugoveËkome, tome je uzrok sustavno i masovnoserviranje “istina” putem medija, “istina” koje pogoduju strukturama moÊi.

Kanada ∑ nova nada

Eduard je u Princetonu poËeo dublje ulaziti u matematiku i filozofiju, pa mu se Ëiniloda nema velikih izgleda da se u Zagrebu uspjeπno bavi takvom fundamentalnomproblematikom, a SAD je æelio napustiti i zbog moralnih pobuda. Tako je odluËio potraæiti

277

Janko Herak: SjeÊanje na PrugoveËkog u godini Einsteina

posao u Kanadi. Najprije je proveo dvije godine na Odjelu teorijske fizike SveuËiliπtakanadske provincije Alberte u Edmontonu, a potom odlazi za profesora primijenjenematematike na sveuËiliπte u Toronto. Tu ostaje do umirovljenja 1997. godine. Ubrzonakon dolaska u Kanadu shvatio je da Kanada i nije bitno razliËita od SAD po odnosimau akademskim institucijama, organizaciji znanstvenog rada i opÊoj organizaciji æivota.U Torontu je napravio svoja najvaænija znanstvena otkriÊa i doæivio najveÊe osobne iprofesionalne frustracije, koje su dovele do preranog zavrπetka njegove znanstvenekarijere i njegova æivota. Prvih deset godina u Kanadi pokuπava dublje razumjetikonvencionalnu kvantnu mehaniku pa su i njegovi radovi bili u tom podruËju. No njegovje osnovni interes bio ujedinjenje kvantne mehanike i opÊe teorije relativnosti odnosnokvantnomehaniËka interpretacija gravitacije, cilj kojem su veÊ desetljeÊima stremilinajeminentniji fiziËari u potrazi za jedinstvenom interpretacijom svih sila u prirodi.Kvantna se mehanika razvila u prvih trideset godina proπlog stoljeÊa. KvantnomehaniËkateorija u osnovi podrazumijeva da neke fiziËke veliËine, kao πto je energija, mogupoprimiti samo odreene, diskretne vrijednosti. Na osnovi kvantne mehanike mogu serazumjeti struktura i svojstva atoma i molekula, elektromagnetskog zraËenja, pa i procesau æivom. Po prilici u isto vrijeme Albert Einstein formulirao je opÊu teoriju relativnosti,tj. teoriju gravitacije. Obje su ove teorije potvrene brojnim pokusima. Meutim, nitijedan pokus nije napravljen koji bio pokazivao ispravnost obiju teorija istodobno! Razlogtome je Ëinjenica da kvantni fenomeni dolaze do izraæaja u malim dimenzijama, agravitacijski uËinci povezani su s velikim masama. Einsteinova je teorija u osnoviklasiËna, bez kvantnih postavki.Eduardov je pristup bio da najprije postavi konzistentnu relativistiËku kvantnu teorijuna fiziËki, matematiËki i filozofski Ëvrste osnove, koja bi omoguÊila unifikaciju sEinsteinovom opÊom teorijom relativnosti. Ta ga je ideja najprije dovela do formulacijekvantne teorije u tzv. faznom prostoru. Rezultati znanstvenih radova iz ovoga podruËjasistematizirani su i objedinjeni u njegovoj monografiji StohastiËka kvantna mehanika ikvantni prostor-vrijeme (1984.). No i ova saznanja nisu bila dovoljna da pokaæuekvivalentnost teorije relativnosti u klasiËnoj i kvantnoj slici. Ubrzo je uvidio da su zato potrebne nove geometrije. U sljedeÊih nekoliko godina uspio je razviti pogodnekvantno-geometrijske okvire, teoriju koju je sustavno prikazao u svojoj narednojmonografiji Kvantna geometrija (1992.). Sa stajaliπta fizike glavna je primjena novegeometrije bila u podruËju kvantne teorije polja u zakrivljenom prostor-vremenu i zakvantnu interpretaciju gravitacije. Njegov pristup ovim problemima bio je razliËit odpristupa drugih autora, jer je njegova osnova izvedena iz temeljnih razmatranja teorijemjerenja, primjenom niza najnovijih matematiËkih saznanja. Pritom se dræao DiracovanaËela matematiËke ljepote i jednostavnosti. Ubrzo je pokazao da njegova teorija nudidobru kvantnomehaniËku sliku mnogih pojmova i relacija Einsteinove klasiËne teorijegravitacije. Svoja saznanja iz ovoga podruËja, uobliËena u jednu cjelinu objavio je uposljednjoj monografiji Principi kvantne opÊe relativnosti (1995.). Prema vlastitoj tvrdnji

278

ova knjiga ne predstavlja zavrπenu teoriju nego samo okvir pristupa i ideja za dovrπenjeteorije.

U duhu velikana znanosti XX. stoljeÊa ∑ traæi novu zemlju, novo nadahnuÊe

Na æalost, PrugoveËki nije imao moguÊnosti provesti svoju ideju do samoga kraja.Njegovo poimanje istine u duhu ideja velikih znanstvenika i mislilaca 20. stoljeÊa, kaoπto su Niels Bohr, Albert Einstein, Paul Dirac, Bertrand Russell i najveÊi teoretiËarznanosti Karl Popper, bio je u suprotnosti s operacionalizacijskim pojmom istine,definirane na temelju prikladnosti grupama moÊi bilo u akademskom svijetu bilo usvakodnevnom æivotu. U dugogodiπnjem sukobljavanju sa strukturama moÊi doæivio jepotpuni poraz. Zamoren borbom za svoje poimanje istine, intenzivnim radom nadovrπenju svoje kvantne teorije i spoznajom da mu praktiËki nije omoguÊen daljnji rad,1997. odlazi u ranu mirovinu kao profesor emeritus. RazoËaran organizacijom sjeverno-ameriËkog druπtva preselio se u Meksiko, gdje je proveo svojih posljednjih pet godinaæivota.U Meksiku vrijeme provodi analizirajuÊi odnose u sjeverno-ameriËkom druπtvui napose u znanosti. Svoja je razmiπljanja pretoËio u dva futuristiËka romana, MemoaribuduÊnosti i Zora novog Ëovjeka i u joπ neobjavljeno autobiografsko djelo Memoarijednog znanstvenika. RezimirajuÊi svoja æivotna dostignuÊa, posebno se osvrÊuÊi nasvoje glavno æivotno djelo, kvantnu teoriju opÊe gravitacije zakljuËuje: “Ja se joπ nadam,da moja znanstvena ostavπtina neÊe zavrπiti u smeÊu i da Êe jednog dana nova generacijakvantnih fiziËara dalje razviti okvire ideja i rezultata koje sam ostavio.” ShrvanneizljeËivom bolesti, 2003. godine umro je osamljen u svojoj kuÊi u meksiËkom gradiÊuChapala.Ocjena o tome koliko je Eduard PrugoveËki bio genijalan, a koliko osobenjak ili Ëakbuntovnik, priËekat Êe sud vremena. Njegova Êe se genijalnost ocijeniti kada se pobliæeprouËe i razrade njegove postavke objavljene u posljednjim dvjema knjigama. To neÊebiti nimalo lak posao jer PrugoveËki svoju teoriju zasniva na jedinstvenom pristuputemeljenom na najnovijim dostignuÊima kvantne fizike i na najnovijim matematiËkimteorijama. Gotovo da i nema znanstvenika koji bi jednako dobro poznavao obje strukekao πto ih je on poznavao. »injenicu da u Republici Hrvatskoj ne postoji niti jedanprimjerak njegovih magistralnih knjiga valja odmah ispraviti, i to iz znanstvenih,kulturoloπkih pa i nacionalnih razloga.


279

Janko Herak: SjeÊanje na PrugoveËkog u godini Einsteina

Summary

REMEMBERING PRUGOVE»KI IN YEAR OFEINSTEIN

The intellectual legacy of Eduardo PrugoveËki (1937-2003), a mathematical physicist,scientist and writer, is very large and it was made in Croatia, the USA, Canada andMexico. PrugoveËki’s main work is the quantum theory of gravitation. Born to a Croatianfather and a Romanian mother, who were living in Romania, mainly in Bucharest, hemoved to Zagreb with them in autumn 1951. He completed his studies of physics at theFaculty of Science in Zagreb. After that, as a particularly gifted mathematical physicistfor theory, he went to the University of Princeton to complete his doctoral studies.After two years of staying and working at Princeton, he won his doctor’s degree with thedissertation On the empirical and mathematical bases of quantum mechanics. After hewas awarded his doctor’s degree, he stayed on at Princeton for another year, at the Insti-tute for Advanced Studies of the time, headed by Robert Oppenheimer, the “father” ofthe American A-bomb. It was in that very same institute that Albert Einstein spent thelast 22 years of his life and work. One of the first of Eduardo’s tasks was precisely thedetailed analysis (proving all the postulates and exact mathematical calculations) ofEinstein’s complete works, which were being prepared for publication. Dissatisfied withsocial relationships, he left for Canada. First, he spent two years at the Department ofTheoretical Physics at the University of the Canadian province of Alberta, in Edmonton,and then he went on to teach applied mathematics as a professor at the University ofToronto. He made his most important scientific discoveries in Toronto and experiencedthe worst frustrations in the personal and professional field that led him to a prematureend of his scientific career and his life. His understanding of truth in the spirit of thegreat scientists and thinkers of the 20th century such as Niels Bohr, Albert Einstein, PaulDirac, Bertrand Russell, and the greatest theoretician of science, Karl Popper, was con-trary to the operationalizational concept of truth, defined on the basis of suitability forpower groups, whether in the academic world or in everyday life. Disappointed with theorganization of the North American society, he moved to Mexico, where he spent thelast five years of his life.

280

Resúmen

MEMORIA A PRUGOVE»KI EN EL AÑO DEEINSTEIN

El legado intelectual del físico-matemático, científico y escritor Eduardo PrugoveËki(1937-2003) es muy amplio y fue REALIZADO en Croacia, E.E.U.U., Canadá y Méjico.El trabajo principal de PrugoveËki es la teoría cuántica de la gravitación. PrugoveËkinació de padre croata y madre rumana, que vivían en Rumania, principalmente enBucarest, y se mudó con sus padres a Zagreb en el otoño de 1951. Terminó sus estudiosde física en la Facultad de Matemáticas y Ciencias Exactas en Zagreb, de donde partecomo dotado físico-matemático para hacer el doctorado en la Universidad de Princeton.Después de tres años de trabajo en Princeton, recibió su doctorado con la disertaciónSobre los fundamentos empíricos y matemáticos de la mecánica cuántica. Después deldoctorado se quedó un año más en Princeton, en el Instituto de Estudios Avanzados quedirigía Robert Oppenheimer, conocido como el “padre” de la bomba atómicanorteamericana. En ese mismo instituto Albert Einstein pasó sus últimos 22 años devida y labor. Uno de los primeros trabajos de Eduardo fue justamente el análisis detallado(comprobación de todos los postulados y cálculos matemáticos exactos) de la obraconjunta de Einstein que se preparaban para su publicación. Desconforme con lasrelaciones sociales, parte hacia Candá. Primero estuvo dos años en el Departamento deFísica Teórica en la universidad canadiense de la provincia de Alberta en Edmonton, yluego se trasladó como profesor de matemática aplicada a la universidad de Toronto. EnToronto realizó sus descubrimientos científicos más importantes y vivió sus más grandesfrustraciones profesionales y privadas, que lo llevaron a terminar su carrera científica ysu vida muy temprano. Su concepto de la verdad en el espíritu de los grandes científicosy pensadores del siglo XX, como Niels Bohr, ALbert Einstein, Paul Dirac, BertrandRussell y el más grande científico teórico Kart Popper, se oponía al concepto de laoperacionalización de la verdad, definida en base a la conveniencia de los grupos depoder ya sea en el mundo académico como en la vida diaria. Desilusionado con laorganización social en América del Norte, se trasladó a Méjico, donde pasó los últimoscinco años de su vida.


281

Tanja Rudeæ

MLADI HRVATSKI BIOLOZI U LOVU NANOBELOVU NAGRADU

Dvojica mladih hrvatskih biologa, Nenad Ban i Igor ©tagljar, ostvarili susjajne akademske i znanstvene karijere u ©vicarskoj • Dr. Nenad Ban profesorje molekularne strukturalne biologije na prestiænom ETH (©vicarski nacio-nalni tehnoloπki institut) koji se moæe pohvaliti s 23 Nobelove nagrade, dokje Igor ©tagljar profesor funkcionalne genomike na SveuËiliπtu Zürich, kojeje na podruËju molekularne biologije jedno od deset najboljih sveuËiliπta usvijetu • Obojica vode znanstvene skupine koje su, svaka na svojem podruËjumeu vodeÊima u svijetu

Dvojica mladih hrvatskih biologa, tridesetosmogodiπnjaci Nenad Ban i Igor ©tagljar,ostvarili su sjajne akademske i znanstvene karijere u ©vicarskoj. Dr. Nenad Ban profesorje molekularne strukturalne biologije na prestiænom ETH (©vicarski nacionalnitehnoloπki institut) koji se moæe pohvaliti s 23 Nobelove nagrade, dok je Igor ©tagljarprofesor funkcionalne genomike na SveuËiliπtu Zürich, koje je na podruËju molekularnebiologije jedno od deset najboljih sveuËiliπta u svijetu. Obojica, k tome, vode znanstveneskupine koje su, svaka na svojem podruËju meu vodeÊima u svijetu. Posjetili smo ih uZürichu gdje rade i æive sa svojim obiteljima.Kad su me nedavno proglasili najboljim predavaËem na Medicinskom fakultetu, biosam jako sretan. U ©vcarskoj se svake godine rade evaluacije, a svaki profesor moranapisati izvjeπtaj u kojem navodi koliko je novca prikupio za projekte. Ti se parametri,zajedno s ocjenama studenata, kontinuirano prate ∑ kaæe Igor ©tagljar koji je kao 35-godiπnjak postao najmlai strani profesor u povijesti SveuËiliπta Zürich. ZagrepËaninIgor ©tagljar je 1990. godine, nakon πto je diplomirao molekularnu biologiju naPrirodoslovno-matematiËkom fakultetu (PMF), doπao u Zürich, gdje je 1993. doktoriraona ETH-u. Nakon usavrπavanja na SveuËiliπtu Washington u SAD-u, vratio se u Zürich,a onda je kao 32-godiπnjak objavio rad u Proceedings of National Academy of Sciencieskoji je dosad citiran viπe od 600 puta.

282

Mi smo razvili tehnologiju uz pomoÊ koje se mogu pratiti kontakti izmeu ljudskihmembranskih proteina. Oni Ëine treÊinu ukupnog broja proteina, a iznimno su vaæni jersu, meu ostalim, ukljuËeni u nastanak shizofrenije, Parkinsonove i Alzeheimerove bolestite nekih vrsta tumora, poput raka dojke i prostate ∑ kaæe Igor ©tagljar koji je 2000.godine s dvojicom kolega utemeljio Spin off kompaniju Dualsystems Biotech Inc. ∑Naπa je tehnologija prvi korak u razvoju novog lijeka. Pokuπavamo naÊi nove proteinekoji se veæu uz protein πto je veÊ ukljuËen u nastanak neke genetske bolesti, primjericeraka ili Alzheimerove bolesti. Ti su proteini onda sami po sebi ciljevi za proizvodnjunovog lijeka ∑ objaπnjava dr. ©tagljar. Trenutno u njegovoj kompaniji radi 15 ljudi, no©tagljar sada namjerava s kolegom Michaelom Hottigerom osnovati novi Spin offkompaniju Diafera u kojoj Êe biti zaposleno 50 ljudi.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Tanja Rudeæ: Mladi hrvatski biolozi u lovu na...

Skupina dr. ©tagljara jedna je od vodeÊih u svijetu na podruËju proteomike, mladeznanstvene discipline Ëiji je cilj identificirati sve proteine u organizmu (procjenjuje seda Ëovjek ima izmeu 500 000 i milijun proteina). U skupini je 15 ljudi osam razliËitihnacionalnosti, meu kojima dvije djevojke iz Hrvatske.

Dvojica mladih hrvatskih biologa, Nenad Ban i Igor ©tagljar, ostvarili su sjajne akademske iznanstvene karijere u ©vicarskoj (Tanja Rudeæ, Jutarnji list, Zagreb, 2004.)

283

Uspjeh u znanosti ne moæe se pripisati samo jednoj osobi, nego cijelom timu. Zasuradnike biram mlade i otvorene ljude koji se vesele æivotu, a znanost doæivljavaju kaohobi ∑ kaæe dr. ©tagljar koji dnevno radi od 14 do 16 sati, od Ëega desetak sati ulaboratoriju. No, u tome uæiva, a dobru kondiciju odræava svakodnevnim bavljenjemsportom.

Obitelj i znanstvena karijera

Slobodno vrijeme provodi s obitelji: suprugom Marijanom i kÊerkicama, osmogodiπnjomLarom i petogodiπnjom Leom. ∑ Imam veliku podrπku obitelji, posebice moje suprugekoja je takoer molekularni biolog, ali je svoju karijeru ærtvovala zbog obitelji. Lara ideu πkolu, a Lea je krenula u vrtiÊ. Obje govore njemaËki, no u kuÊi obavezno svi govorimohrvatski ∑ kaæe ©tagljar, koji mnogo vremena provodi na kongresima: ove je godine Ëakπest puta letio u SAD. Sada Êe, pak, na put u Kanadu. ∑ Dobio sam ponudu od SveuËiliπtaToronto da budem direktor Zavoda za proteomiku u kojem je 250 ljudi. To je u mojimgodinama velika Ëast, a uvjeti koje bih imao su dva-tri puta bolji nego u Zürichu. Jakosam zainteresiran za tu poziciju, no ako mi ovdje ponude iste uvjete, ostat Êu jer bihvolio nastaviti raditi s ljudima u mojoj skupini ∑ kaæe Igor ©tagljar.Jedan od vodeÊih znanstvenika na podruËju strukturalne molekularne biologije NenadBan je jedan od vodeÊih znanstvenika u svijetu na podruËju strukturalne molekularnebiologije... ∑ objaπnjavala je novinarka πvicarske televizije, a na ekranu se pojavio mladiËovjek koji je zatim poËeo neπto objaπnjavati na engleskom jeziku. Bilo je to poËetkomrujna kada se u udarnom terminu prvog programa πvicarske televizije prikazivalaznanstvena emisija MTW u kojoj je jedan od junaka bio naπ znanstvenik Nenad Ban.VeÊ sam gostovao na πvicarskim medijima, a o meni se mnogo pisalo kada su me æeljelizaposliti na ETH-u. Tada sam imao 33 godine i po πvicarskom zakonu nisam mogaopostati profesor. Zbog mene su promijenili zakon, a nakon mene je zaposleno mnogomlaih ljudi izmeu 33 i 35 godina Æeljeli su na taj naËin obrnuti brain drain i zadræatiposebno talentirane znanstvenike da ne odu u SAD ∑ kaæe dr. Nenad Ban.Roen u Zagrebu u obitelji sveuËiliπnih profesora, Ban je nakon zavrπetka studijamolekularne biologije na PMF-U (pod vodstvom akademika Æeljka KuËana i prof. IvaneWeygand –uraπeviÊ) otiπao u SAD, gdje je 1994. doktorirao na SveuËiliπtu California uRiversideu. Nakon toga je pet godina proveo na Yaleu, gdje je bio Ëlan skupine koja jeotkrila strukturu ribosoma. To otkriÊe, u medijima nazvano znanstvenim ekvivalentomprvom usponu na Mount Everest, objavljeno je u kolovozu 2000. u Ëasopisu Science, azatim je proglaπeno najboljim znanstvenim radom te godine.Ribosom je glavna staniËna Ëestica, organela koja proizvodi proteine, neka vrsta tvorniceproteina. Dugo se mislilo da se ne moæe rijeπiti struktura ribosoma jer je to izvan tehniËkihmoguÊnosti danaπnje znanosti. No, mi smo na Yaleu uspjeli rijeπiti strukturu ribosoma idokazati da je aktivni centar ribosoma saËinjen iskljuËivo od nukleinske kiseline. Prema

Tanja Rudeæ: Mladi hrvatski biolozi u lovu na Nobelovu nagradu

284

tome, kad je prije Ëetiri milijarde godina poËeo æivot, primitivni ribosom je vjerojatno bioprva molekula koja je mogla funkcionirati ne samo kao genetiËki zapis, nego i sintetiziratiproteine koji su u danaπnjoj stanici odgovorni za veÊinu kljuËnih procesa. U nekom smislunaπi rezultati otkrivaju πto je bilo prvo: kokoπ (nukleinska kiselina) ili jaje (protein) ∑ kaæedr. Ban o velikom otkriÊu koje je u protekle Ëetiri godine citirano 1500 puta.Struktura ribosoma ne ukazuje samo na vaæan podatak o evoluciji i æivotu, nego ribosominhibiraju mnogi antibiotici. Oni na taj naËin ubijaju bakteriju jer se specifiËno veæu nabakterijski, a ne na naπ ribosom. Kako je naπe otkriÊe patentirano, moguÊnost razvojanovih antibiotika dosegnula ne novu razinu. Zbog toga je osnovana kompanija Rib-Xkoja je dobila 70 milijuna dolara za razvoj novih antibiotika koristeÊi se tim patentomna ekskluzivnoj bazi. Rib-X je najveÊa biotehnoloπka kompanija osnovana u SAD-u2000. godine ∑ kaæe Nenad Ban.Nakon velikog otkriÊa dobio je ponude niza sveuËiliπta, ukljuËujuÊi i Berkeley. No, onje izabrao πvicarski ETH.OdluËio sam se za ETH jer je u podruËju strukturalne molekularne biologije jedno odnajboljih sveuËiliπta u svijetu. ETH ima tradiciju investiranja u dugoroËne i skupeprojekte. Naime, mi ne publiciramo velik broj Ëlanaka, objavimo jedan rad u nekolikogodina, no ti Ëlanci onda imaju golem znaËaj. Treba doÊi na mjesto gdje je moguÊedobivati sredstva za istraæivanja nekoliko godina, a da se pritom rezultati ne publiciraju∑ objaπnjava Ban kojem je znanstveno okruæenje na ETH-u vrlo poticajno. Primjerice,jedan od njegovih najbliæih kolega proπlogodiπnji je dobitnik Nobelove nagrade za kemiju,dr. Kurt Wutrich.No, jedan od razloga povratka u Europu ovog ZagrepËanina bila je Ëinjenica da su on injegova supruga Eilika tada æeljeli zasnovati obitelj.Moja supruga Eilika je Njemica, takoer znanstvenica. Upoznali smo se u SAD-u ivjenËali, no ipak smo se nadali da Êemo djecu odgajati u Europi. Eilika i ja imamo dvasina: Avid ima 3,5, a Ivo jednu godinu ∑ kaæe dr. Ban. U njegovoj se obitelji govore trijezika. Nenad sa suprugom govori engleski, sinove pokuπava uËiti hrvatski, dok Eilikas djeËacima govori njemaËki. Upitali smo ga o planovima za buduÊnost.PodruËje strukturalne biologije sada je u velikom zamahu i mislim da Êe sljedeÊih desetgodina na tom podruËju biti mnoπtvo revolucionarnih rezultata. Moj prvi cilj za sljedeÊihnekoliko godina je nastaviti istraæivanje u tom podruËju koristeÊi se jedinstvenimiskustvom koje sam stekao na Yaleu kao Ëlan male skupine od Ëetiri znanstvenika kojaje odredila strukturu ribosoma. Sada sam u naponu karijere i pun sam entuzijazma.Vjerojatno Êu i iduÊih godina ostati na ETH-u jer je to jedno od najboljih mjesta usvijetu za znanstveni rad ∑ kaæe dr. Nenad Ban.


285

Tanja Rudeæ: Mladi hrvatski biolozi u lovu na Nobelovu nagradu

©to Ban i ©tagljar misle o povratku u Hrvatsku i sluËaju Radman

Ministar znanosti pozvao je prije nekoliko mjeseci sve hrvatske znanstvenike uinozemstvu da se vrate. Biste li se vratili?©tagljar: Pozdravljam ministrovu inicijativu, no moram naglasiti da za mene povratakne dolazi u obzir. Ne bih æelio biti prepotentan, no to je otprilike kao da ti nakon Ferrarijaponude da voziπ Trabant. Mislim da bi za mene povratak bio golemi korak unatrag.Mogu pomoÊi svojoj domovini i na drugi naËin: primjerice kod mene u laboratorijudoktorat uvijek rade dvije osobe iz Hrvatske, a rado se odazovem i pozivima da u Zagrebuodræim predavanja. Moram naglasiti da mi u Hrvatskoj jako smeta πto brzina napredovanjau karijeri bitno ovisi o politiËkim opredjeljenjima. To u ©vicarskoj nije nimalo vaæno,baπ kao ni boja koæe, nacionalnost ili religijska pripadnost.Ban: Mislim da taj poziv nije upuÊen nama koje veÊ respektiraju u meunarodnoj znanstvenojzajednici. To je poziv upuÊen ljudima koji su na pragu nekih dobrih rezultata i sada imajuponude na viπe mjesta da nastave karijeru. Ako im Hrvatska sada neπto ponudi, to bi za njihbila zanimljiva alternativa. Pokuπati vratiti nekoga tko je na razini karijere kao Igor i jauopÊe nema smisla. K tome, moja se skupina bavi podruËjem kojim se moæe baviti na samodesetak mjesta u svijetu. »ak i da bi mi Harvard sada ponudio poziciju ne bih iπao.©tagljar: Miroslav Radman je sjajan znanstvenik i puno je uËinio za Hrvatsku. No,pokazuje se da ljudi poput njega, koji æele neπto promijeniti, nisu dobrodoπli u Hrvatskoj.Ovim putem mu izraæavam potporu: razoËaran time πto se Miroslavu dogaa, ubuduÊeÊu uvjetovati svoje ukljuËivanje u bilo kakvu pomoÊ Hrvatskoj.Ban: Mislim da je to πto se dogaa s Miroslavom Radmanom straπno jer on imaizvanrednu viziju. Jako sam razoËaran πto se jedna tako dobra vizija meunarodnogcentra pokuπava staviti u lokalne okvire. Bila bi tragedija da se Radmanova vizija neprovede do kraja. Miroslav je vjerojatno jedina osoba iz Hrvatske koja moæe pokrenutitakav centar i æelio bih mu pomoÊi koliko mogu.

286

Summary

YOUNG CROATIAN BIOLOGISTS INSEARCH FOR NOBEL PRIZE

Two young Croatian biologists, aged thirty eight, Nenad Ban and Igor ©tagljar, havemade brilliant academic and scientific careers in Switzerland. Dr. Nenad Ban holdsprofessorship in Molecular Structural Biology at the prestigious ETH (Swiss FederalInstitute of Technology) that can pride itself with 23 Nobel Prizes, while Igor ©tagljarholds professorship in Functional Genomics at the University of Zurich, one of the tenbest universities in the world in the field of molecular biology. Besides, both of themlead scientific groups which are among the leading ones in the world in their fields.

Resúmen

JOVENES BIÓLOGOS CROATAS EN POSDEL PREMIO NOBEL

Dos jovenes biólogos croatas de treinta y ocho años, Nenad Ban y Igor ©tagljar, realizraonbrillantes carreras académicas y científicas en Suiza. El dr. Nenad Ban es profesor debiología de estructura molecular en el prestigioso ETH (Institutio Nacional TecnológicoSuizo) que se puede enorgullecer con 23 Premios Nobel, mientras que Igor ©tagljar esprofesor de función genómica en la Universidad de Zurich, una de las 10 mejoresuniversidades del mundo en el campo de la biología molecular. Además, ambos dirigengrupos científicos que se encuentran entre los líderes del mundo en sus áreas.


287

Vesna Kukavica

LUKA MILAS OSVOJIO VRHUNACRADIOTERAPIJSKE ONKOLOGIJE

Zlatna medalja koju je za 2004. primio dr. Luka Milas iz Houstona predstavljanagradu za æivotno djelo koju dodjeljuje najutjecajnije svjetsko druπtvo zaradioterapijsku onkologiju American Society for Therapeutic Radiation Onco-logy ∑ ASTRO • Bio sam jako sretan kad su me obavijestili da sam dobitnik2004 ASTRO Gold Medal ∑ rekao je dr. Milas, autor viπe od Ëetiristo znanstvenihradova meu kojima se izdvajaju oni iz osnova biologije tumora, koji su odraka spasili bezbroj bolesnika diljem svijeta*

Doktor medicinskih znanosti iz ameriËkog Houstona Luka Milas, profesor na odjelueksperimentalne radioterapijske onkologije i zamjenik voditelja istraæivanja Odsjekaza radioterapijsku onkologiju na SveuËiliπtu Texasa M. D. Anderson Cancer Center,jedan je od trojice znanstvenika koji su za 2004. godinu dobili Zlatnu medalju odAmeriËkog druπtva za radioterapijsku onkologiju (American Society for TherapeuticRadiation Oncology ∑ ASTRO). Zlatnu medalju za 2004. godinu od AmeriËkog druπtvaza radioterapijsku onkologiju, uz naπega dr. Milasa, primili su vrsni znanstvenici dr.Elijem J. Glatsteinom i dr. Paul Wallner. Milasu je Zlatna medalja uruËena ranije ovogamjeseca na 46. godiπnjoj skupπtini ASTRO u Atlanti. Ta medalja (Gold Medal Award)predstavlja nagradu za æivotno djelo i najveÊu poËast koju dodjeljuje ASTRO kao naj-utjecajnije svjetsko druπtvo radioterapijskih onkologa. Zlatnu medalju ASTRO dodjeljujeËlanovima koji su dali izuzetne prinose na podruËju radioterapijske onkologije,ukljuËujuÊi istraæivanje, kliniËku njegu, obrazovanje. Obitelj Milas uËlanjena je uHrvatsku bratsku zajednicu. “Dobivanje Zlatne medalje je Ëast i duboko sam dirnut”,rekao je Luka Milas. “Sretan sam πto sam imao priliku suraivati s tako mnogo predanihznanstvenika i lijeËnika u primjeni naπega istraæivanja iz laboratorija u bolesniËki krevet,gdje ljudi oboljeli od raka mogu imati korist od toga istraæivanja.”

*Tekst redigirao: dr. Ivan Milas, Zagreb (Klinika za tumore, Ilica 197, Zagreb).

288

Posvetivπi velik dio svoje karijere istraæivanju osnovne biologije tumora i uËinkovitostikliniËke radioterapijske onkologije, Milas je dao znaËajne prinose razumijevanju odnosaizmeu primarnih tumora i metastaza. Dao je velik doprinos strategijama lijeËenja kojepoveÊavaju terapeutsku djelotvornost zraËenjem, posebno oblicima kombiniranoglijeËenja kod razliËitih vrsta raka. Mnogi od njegovih istraæivaËkih nalaza primijenjenisu u lijeËenju oboljelih od raka diljem svijeta. Bio je meu prvima koji su definiraliutjecaj inhibitora COX-2 (enzim ciklooksigenaze) na rast tumora i reakciju na lijeËenje.Bio je meu prvima koji su pokazali bolju reakciju tumora ako se uz terapiju zraËenjemuvede i terapija antitijelima na receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR).

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Vesna Kukavica: Luka Milas osvojio vrhunac...

Ljubav prema znanosti i obitelji

Karijera dr. Luke Milasa bogata je zanimljivim dogaajima u profesionalnom i privatnomæivotu. Biomedicinski znanstvenik svjetskog glasa dr. Luka Milas iz ameriËkog Houstona,briæan je suprug i otac troje djece doktora medicine. Od zaigranog aka iz Zmijavaca uDalmatinskoj zagori, koji je podno zmijavaËkih breæuljaka SuvaËe i DikovaËe (sa sjevernestrane Biokova), vjeπto igrao nogomet na livadama uz rijeku Vrljiku, te osvojio srcazagrebaËkih studenata s kojima je dijelio ljubav za tu najvaæniju sporednu stvar na svijetu,postao je u Zagrebu odliËan nogometaπ i student medicine. Stoga je posve razumljivo daje njegov sin lijeËnik Zvonimir iz Houstona bio zajedno s ocem meu navijaËima Vatrenihna posljednjem Svjetskom nogometnom prvenstvu u Japanu. Kad je u pitanju nogomet iprva nogometna vrsta, za Milase vrijedi domaÊa kakav otac takav i sin, a kad je u pitanju

dr. Luka Milas i kÊer dr. Kreπimira Milas • “Luka je divan mentor mladim ljudima u medicini,a najvaæniji dokaz njegovih iznimnih pedagoπkih sposobnosti jest Ëinjenica da je sve troje

njegove djece odabralo medicinu kao struku”, rekao je dr. James Cox (M. D. Anderson, SAD)

289

medicina vrijedi kakav otac takve i kÊeri i sin. Dr. Luka Milas po svrπetku studija naMedicinskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu (1963.) odlazi na pripravniËki staæ uKoprivnicu, zatim je neko vrijeme radio na Odjelu biologije u Institutu Ruer BoπkoviÊ,doktorsku disertaciju obranio je 1966. godine, a 1967. prvi put odlazi u SAD, u M. D.Anderson u okviru poslije doktorskih studija na Odjelu eksperimentalne radioterapije,gdje je radio do 1969. Tijekom 1970-ih kretao se izmeu Zagreba i Houstona, kada je uztemeljit angaæman u struci, gotovo podjednaku energiju ulagao s generacijom ProljeÊaraza pravedno rjeπenje hrvatskog nacionalnog pitanja ∑ koje Êe svoj pravedan rasplet doæivjetitek 1990-ih u kojima je svoj prinos dala i cijela obitelj Luke Milasa. S voditeljskog mjestau eksperimetalnom laboratoriju Srediπnjeg instituta za tumore, dr. Milas se 1980. godinetrajno vratio u SAD u M. D. Anderson na vodeÊe mjesto Odjela za eksperimentalnuradioterapijsku onkologiju, na kojem je poloæaju ostao 22 godine (do 2002.). Izmeu1981. i 1984. zavrπava i specijalizaciju iz radioterapije. Milas je bio Ëlan brojnih odbora,ukljuËujuÊi Odbor za biologiju tumora (Tumor Biology Committee) i Financijski odborASTRO-a. Od 1992. do 2002. bio je potpredsjednik Odbora za biologiju tumora onkoloπkeskupine za terapiju zraËenjem (Radiation Therapy Oncology Group Tumor Biology Com-mittee). Dr. Luka Milas Ëlan je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1986. nositeljje savjetniËkih i obrazovnih djelatnosti pri United Energy Resources, Inc.

Vesna Kukavica: Luka Milas osvojio vrhunac radioterapijske onkologije

Premda ima ameriËko dræavljanstvo, nikada se nije prestao osjeÊati Hrvatom: ljubav zarodnu domovinu ispreplela se i rasplamsala s ljubavlju za novu domovinu SjedinjeneAmeriËke Dræave, koje su mu omoguÊile nesluÊena znanstvena postignuÊa na dobrobitËovjeËanstva u lijeËenju ljudi oboljelih od raka. Meu ameriËkim Hrvatima, i njihovim

Simpozij u Japanu • dr. Milas, autor viπe od Ëetiristo izvornih znanstvenih radova meukojima se izdvajaju oni iz osnova biologije tumora, koji su od raka spasili bezbroj bolesnika

diljem svijeta

290

prijateljima diljem Amerike, dr. Luka Milas uz predani rad na Klinici i podrπku svojesupruge te troje njihove djece, uspio je odvojiti vrijeme za promidæbu istine o borbihrvatskoga naroda za neovisnost i njezin danaπnji prosperitet u meunarodnoj zajednici1990-ih. Obitelj Milas je u Ëlanstvu najstarije i najutjecajnije iseljeniËke udruge Hrvatskebratske zajednice. Zaboravu nije prepuπten Lukin angaæman u Americi u Hrvatskomodboru u Washingtonu (Ëiji je bio Ëlan i dopredsjednik) od 1991. do pretvorbe togaOdbora u Veleposlanstvo Republike Hrvatske. Aktivno je sudjelovao u skupljanju novcaza kupnju i obnovu zgrade Veleposlanstva. Jedan je od utemeljitelja Almae Matris AlumniCroaticae-Southwest Chapter 1991. u Houstonu i prvi predsjednik toga ogranka. Bio jeutemeljitelj i predsjednik P.E.A.C.E. (Professional Emergency Action for Croatian Ex-cellence), organizacije koja je djelovala od 1991. do 1994. i svojom humanitarnom,obrazovnom i struËnom djelatnoπÊu mnogo pridonijela obnavljanju Hrvatske. Zajednos drugim Ëlanovima Hrvatsko-ameriËkog kongresa (HAK-a), od poËetaka djelovanjaHrvatskog svjetskog kongresa na svjetskoj razini, osnovao je Croatian-American Medi-cal Association. Obitelj Milas bila je ukljuËena u mnoge humanitarne aktivnosti, kaoπto su Spasite djecu Hrvatske, skupljanje novca za hrvatsku obrambenu vojsku uDomovinskom ratu 1990-ih, pisanje Ëlanaka u ameriËkim novinama i u drugim medijima,gdje se u SAD-u trebalo boriti za afirmaciju hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta.

Svestrani istraæivaË, pedagog i pisac znanstvenih djela

“Luka je divan mentor mladim ljudima u medicini. Mnogi su fakulteti imali korist odtoga, no najvaæniji je dokaz njegovih iznimnih pedagoπkih sposobnosti Ëinjenica da je svetroje njegove djece odabralo medicinu kao struku svog æivota”, rekao je dr. James Cox,profesor i voditelj Odjela radioterapijske onkologije pri M. D. Andersonu. Njegovu obiteljËine njegova supruga Ljerka (profesorica anglistike, roena u Pakracu, Hrvatska, op. a.),te dvije kÊerke i sin. Iza ovakve briljantne karijere lijeËnika i znanstvenika te uspjeπnedjece morala je stajati snaæna i sposobna supruga, koja se odrekla vlastite karijere i naprvo mjesto sebi postavila obitelj, dom i edukaciju djece. Sa svojim muæem borila se ibori se za istinu o samostalnoj domovini Hrvatskoj u ameriËkim javnim medijima. Njihovastarija kÊi Kreπimira je kirurg, s uæom specijalnosti endokrinog kirurga. Mlaa kÊi Dubravkaje uspjeπan obiteljski lijeËnik (takoer veÊ i supruga i majka), a sin Zvonimir, specijalizirakirurgiju. Brojne su ameriËke novine prenijele vijest: Radioterapijski onkolog iz Houstonadr. Luka Milas dobit Êe nagradu Gold Medal Award. Prema rijeËima Luke Milasa, njegovasupruga Ljerka te njegova djeca bili su mu velika potpora. “Gold Medal, najveÊa poËastkoju dodjeljuje ASTRO, daje se kao priznanje za istaknuta ostvarenja i doprinose napodruËju radioterapijske onkologije”, rekao je dr. Joel E. Tepper, predsjednik ASTRO-a,prigodom uruËenja Zlatne medalje Milasu. “Vrlo sam ponosan na naπa tri izuzetna nositeljaZlatne medalje. To je potvrda visoke razine lijeËnika koji su Ëlanovi naπeg druπtva.” Dr.Milas je dobio priznanje od ASTRO-a za svoj impresivni rad iz osnova biologije tumora i


291

kliniËkih primjena. Nastavio je proπirivati granice primijenjene medicine, zadræavajuÊiËvrstu utemeljenost u svojem prvobitnom imunoloπkom obrazovanju. Naime, pojasnionam je dr. Luka Milas, kako je ASTRO najveÊe druπtvo za radioterapijsku onkologiju nasvijetu, s viπe od 7.500 Ëlanova, koji se specijaliziraju za lijeËenje pacijenata pomoÊuterapije zraËenjem. Kao vodeÊa organizacija za radioterapijsku onkologiju, biologiju ifiziku, Druπtvo se posvetilo razvijanju prakse radioterapijske onkologije kroz promoviranjevrhunske razine brige za pacijente, pruæanje moguÊnosti za obrazovni i profesionalni razvoj,promoviranje istraæivanja i πirenje rezultata istraæivanja i predstavljanje radioterapijskeonkologije u druπtveno-ekonomskom okruæenju zdravstva koje se brzo razvija. Godiπnjaskupπtina ASTRO-a obiËno okuplja 9 000 zdravstvenih struËnjaka. “Bio sam jako sretani duboko dirnut kad su me obavijestili da sam dobitnik nagrade 2004 ASTRO Gold Medal.Ponosan sam πto je moje istraæivanje priznato na taj naËin. Nema veÊe Ëasti od one kojami je dodijelilo najveÊe druπtvo za radioterapijsku onkologiju na svijetu za moj doprinosrazvoju radioterapijske onkologije”, zakljuËio je dr. Milas.

Skica znanstvenih dosega Luka Milasa

Nije lako metodom znanstvene naracije, jednostavnim rijeËima, koje bi bile razumljive πirojjavnosti, prepriËati glavne znanstvene rezultate Luke Milasa, pa Êemo podsjetiti samo naneke koji su odavna dio svjetskoga znanja u lijeËenju zloÊudnih tumora. U 1970-im dr.Milas bio je vodeÊi u istraæivanju imunoloπkog aspekta tumorskog odgovora na zraËenje.Njegovi radovi su pomogli da se objasni mehanizam kojim imunomodulirajuÊi agensipojaËavaju reakciju tumora na zraËenje. Dr. Milas je izvrπio opseæno istraæivanje o WR-2 721(amifostinu) i imao vodeÊu ulogu u uvoenju toga kemijskog radioprotektora (zaπtitnikazdravog tkiva kod zraËenja) u kliniËka ispitivanja. Takoer je imao kljuËnu ulogu u oblikovanjuistraæivaËkog programa o pokusima s ciljem razvijanja tehnika kojima bi se radioterapijamogla individualizirati na osnovi parametara biologije tumora. Te tehnike ukljuËuju njimasvojstvenu osjetljivost stanica tumora na zraËenje, kinetiku stanica tumora (potencijalnovrijeme udvostruËavanja tumora i ubrzano razmnoæavanje stanica tumora tijekom terapijezraËenjem), te hipoksiju tumora. Jedan primjer rezultata tih studija je sada πiroko koriπtenaterapija zraËenjem za lijeËenje raka glave i vrata. U 1990-im istraæivaËki interes dr. MilasausredotoËio se na izradu racionalnih kombinacija zraËenja s citotoksiËnim sredstvima,uglavnom analozima nukleozida i taksanima. Milasove studije s fludarabinom i gemcitabinompokazale su da se, kad se ti analozi nukleozida kombiniraju sa zraËenjem, ubijanje stanicatumora poboljπava na znatno uËinkovitiji naËin kroz mehanizme oslabljenog razmnoæavanjastanica tumora i koËenje popravaka DNA. Ti su nalazi bili osnova za kontinuirana kliniËkaispitivanja u M. D. Anderson Cancer Center i nizu drugih institucija. Dr. Luka Milas predvodiistraæivanja o ukljuËenosti EGFR-a u reagiranju tumora na zraËenje i moguÊnosti da seEGFR moæe koristiti kao cilj za poboljπanje radioterapije tumora. Njegovo istraæivanjepokazalo je da postoji pozitivna veza izmeu ekspresije EGFR-a kod tumora i otpornosti


292

tumora na radioterapiju. Eksperimentalnim metodama stvaranja zloÊudnih ljudskih tumorakod miπeva, on je pokazao da blokiranje EGFR-a pomoÊu antitijela C225 proizvodidramatiËno jaËe reagiranja tumora na zraËenje, te joπ jaËe reagiranje kad se zraËenje kombiniras kemoterapijskim sredstvima. Iznimno je znaËajna Ëinjenica da su upravo ti nalazi Milasovatima bili osnova za multiinstitucionalno ispitivanje o kombiniranju inhibitora EGFR-a i terapijezraËenjem za rak glave i vrata. Kao nositelj patenta za upotrebu inhibitora enzimaciklooksigenaze-2 (COX-2) sa zraËenjem, dr. Milas je takoer bio pionir u istraæivanju ulogeCOX-2 i njegovih proizvoda, prostaglandina, u reagiranju tumora na zraËenje. Bio je prvikoji je pokazao da je kombinacija inhibitora COX-2 s terapijom zraËenjem selektivno toksiËnaza neke tumore. Njegove studije pokazale su da selektivni inhibitori COX-2 u velikoj mjeripojaËavaju reagiranje miπjih tumora na zraËenje i ljudskih tumora koji su ekseprimetalnoizazvani kod miπeva, dok nisu znatnije utjecali na reagiranje normalnog tkiva na zraËenje.Aktivna kliniËka ispitivanja uz koriπtenje lijekova koji koËe uËinak COX-2 enzima ukombinaciji sa zraËenjem odvijaju se u nizu institucija. Rad dr. Milasa obuhvaÊa brojnamjesta na institucionalnoj, nacionalnoj i meunarodnoj razini. Bio je aktivan u nizumedicinskih udruæenja, izmeu ostalog, kao osnivaËki Ëlan Druπtva za istraæivanje metastaza(Metastasis Research Society), te kao tajnik toga druπtva, te djeluje u Odboru za biokemijskemodifikatore i biologiju tumora (Biochemical Modifiers Committee and Tumor Biologyand Translational Research Committee) Onkoloπke skupine za radioterapiju (RadiationTherapy Oncology Group ∑ RTOG), Ëiji je potpredsjednik bio niz godina. On je osnivaË iorganizator Radionice za zraËenje koja se svake godine odræava u Round Top, Texas (RoundTop Radiation Workshop), dogaanja koje potiËe sudjelovanje kliniËkih lijeËnika iznanstvenika iz cijelog svijeta. Sudjelovao je i predsjedavao na stotinama ameriËkih imeunarodnih simpozija i bezbroj puta je bio predavaË na sveuËiliπtima i bolnicama diljemsvijeta. Nekoliko sveuËiliπta dodijelilo je dr. Milasu Ëast poËasnog profesora, ukljuËujuÊiMedicinski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, te ©angajsko medicinsko sveuËiliπte i Bolnicu zarak Shaanxi Cancer Hospital, Ksian u Kini.I sam gorljivi Ëitatelj i pisac, dr. Milas je bio pomoÊnik urednika Ëasopisa Clinical andExperimental Metastasis (KliniËke i eksperimentalne metastaze) punih 15 godina. Sadaπnjije gost urednik Ëasopisa International Journal of Radiation Oncology, Biology, Physics(Meunarodni Ëasopis za radijacijsku onkologiju, biologiju i fiziku). Bio je u uredniπtvimaniza Ëasopisa, meu kojima su Clinical Cancer Research (KliniËko istraæivanje raka), CroatianMedical Journal (Hrvatski medicinski Ëasopis), Current Cancer Therapy Reviews (Prikazisadaπnje terapije za rak), International Journal of Gastrointestinal Cancer (MeunarodnogËasopisa za gastrointestinalni rak), International Journal of Oncology (Meunarodnog Ëasopisaonkologije), International Journal of Pancreatology (Meunarodnog Ëasopisa pankreatologije),Journal of Radiation Research (»asopisa o istraæivanju zraËenja), Libri Oncologici, Radia-tion Oncology Investigations (Onkoloπkih ispitivanja zraËenja), Radiology and Oncology(Radiologija i onkologija), te Yearbook of Cancer (Godiπnjak o raku). Milas je objavio viπeod Ëetiristo izvornih znanstvenih studija, dok je kao urednik knjiga potpisan na znatno veÊem


293


broju publikacija Cancer Invasion and Metastasis: Biologic and Therapeutic Aspects andBiological Modification of Radiation Response (©irenje raka i metastaze: Bioloπki iterapeutski aspekti i bioloπka modifikacija reagiranja na zraËenje). Na kraju, meu najviπimprioritetima dr. Luke Milasa ostala je ipak oËinska predanost poduËavanju buduÊih generacijaznanstvenika i lijeËnika diljem svijeta.

Summary

LUKA MILAS HAS CONQUEREDTHE SUMMIT OF EXPERIMENTALRADIATION ONCOLOGY

The Gold Medal Award given to Dr. Luka Milas in Houston for the year 2004 is a reward forhis life-long industrious work awarded by the most distinguished international associationin radiation therapy and oncology, the American Society of Radiation Oncology, ASTRO.Dr. Milas is the author of over 400 scientific works, among which those related to the basicsof tumour biology stand out, which cured innumerable patients of cancer all over the world.The American Croat from Houston, Luka Milas, a professor at the Department of Experi-mental Radiation Oncology at the University of Texas M.D. Anderson Cancer Center, is oneof the three scientists that have been awarded the 2004 Gold Medal Award by the AmericanSociety for Therapeutic Radiation Oncology (ASTRO). Having dedicated most of his life tothe research of the basics of tumour biology and the efficiency of clinical radiation therapyin oncology, Milas has contributed greatly to the understanding of the relationship betweenprimary tumours and metastases. He made a large contribution to treatment strategies thatincrease the therapeutic efficacy of radiation, particularly the forms of combined treatmentfor various types of cancer. Dr. Luka Milas’s career is rich in interesting events, both in hisprivate and professional life. The biomedical scientist of world reputation, Dr. Luka Milas isa caring husband and the father of three medical doctors. Among the American Croats andhis friends from all over the USA, alongside with his dedicated work in the clinic, and withthe support from his wife Ljerka and his three children, Kreπimir, Dubravka and Zvonimir(which are also medical doctors), Dr. Luka Milas found the time to promote the truth aboutthe struggle of the Croatian people for their independence and their present prosperity withinthe international community in the 1990s. Along with membership in numerous prestigiousscientific associations throughout the world, Dr. Luka Milas is a member of the CroatianAcademy of Science and Arts.

294

Resúmen

LUKA MILAS CONQUISTÓ LA CUMBRE ENLA RADIOTERAPIA ONCOLÓGICA

La medalla de oro que en el 2004 recibió el dr. Luka Milas de Houston, representa larecompensa por el trabajo de toda su vida que otorga la asociación internacional másdistinguida en radioterapia oncológica, ASTRO. Me puse muy contento cuando menotificaron que recibiría la Medalla de Oro ASTRO 2004 - dijo el dr. Milas, autor demás de 400 trabajos científicos entre los que se destacan aquellos relacionados a losfundamentos biológicos del tumor, que curaron de cáncer a un sinnúmero de enfermosen todo el mundo. Doctor en ciencias médicas en Houston y profesor en el departamentode radioterapia oncológica experimental de la Universidad de Texas M.D. AndersonCancer Center, es uno de los tres científicos que recibieron la Medalla de Oro para elaño 2004 de la Sociedad Norteamericana de Radioterapia Oncológica - ASTRO (Ameri-can Society for Therapeutic Radiation Oncology - ASTRO). Me siento feliz de habertenido la oportunidad de colaborar con tantos científicos y médicos entregados al trabajopara la puesta en práctica de nuestras investigaciones de laboratorio a la cama de losenfermos, donde la gente que sufre de cáncer pudo sentir los beneficios de nuestrainvestigación, dijo Luka Milas. Al dedicar gran parte de su carrera a la investigación delos fundamentos biológicos del tumor y la eficacia de la radioterapia oncológica clínica,Milas hizo grandes aportes en la comprensión de las relaciones entre los tumoresprimarios y las metástasis. Hizo un gran aporte a la estrategia de curación que aumentala eficacia terapéutica de los rayos, especialmente con la cura combinada para diversostipos de cáncer. Muchos de sus análisis científicos se aplicaron en la curación de losenfermos de cáncer en todo el mundo. La carrera del dr. Luka Milas es rica en experienciasinteresantes tanto en su vida profesional como privada. Científico en biomedicina yreconocido internacionalmente, el dr. Luka Milas es un esposo atento y padre de treshijos doctores en medicina. Entre los croatas norteamericanos, y sus amigos en todoslos E.E.U.U., el dr. Luka Milas, junto a su entregado trabajo en la clínica y con el apoyode su esposa Ljerka y de sus tres hijos (Kreπimir, Dubravka y Zvonimir), logró encontrartiempo para promover la verdad de la lucha del pueblo croata para la independencia ysu prosperidad actual en la comunidad internacional en los años 90. La labor del dr.Luka Milas tiene numerosos espacios a nivel institucional, tanto nacional comointernacional. El dr. Luka Milas es miembro de la Academia Croata de Ciencias y Arte.


295

NOVE KNJIGE

Slojevita putopisna proza Grozdane Cvitan “Uæalo se biæat (S Hrvatima u Urugvaju, Peruu,»ileu - razgovori, æurba, putopis)” tiskana je u Zagrebu 2004. godine

296

297

Ljubomir AntiÊ

URUGVAJ, PERU I »ILE

Slojevita putopisna proza Grozdane Cvitan “Uæalo sebiæat (S Hrvatima u Urugvaju, Peruu, »ileu ∑ razgovori,æurba, putopis)” tiskana je u Zagrebu 2004. godine, anastala je kada su prije dvije godine, naπi iseljenici uUrugvaju, Peruu i »ileu ugostili glazbeno-scenskiprojekt Hrvatsku priËu u organizaciji Hrvatske maticeiseljenika i Hrvatske radiotelevizije

U travnju 2002. godine naπi iseljenici u Urugvaju, Peruu i »ileu ugostili su HrvatskupriËu. To je priËa koja u organizaciji Hrvatske matice iseljenika i Hrvatske radiotelevizijeide svijetom te tamburicom, glasom solista, klapskom pjesmom, slikom, umjetniËkomfotografijom, toplom rijeËju… priËa Hrvatsku. Tom lijepom druπtvu pridruæila seknjiæevnica i novinarka Grozdana Cvitan te na povratku ispriËala nam nadasve zanimljivupriËu o priËi: “Uæalo se biæat” s podnaslovom “S Hrvatima u Urugvaju, Peruu, »ileu -razgovori, æurba, putopis” (Nova knjiga Rast, Zagreb, 2004.).Malo je knjiga koje sam Ëitao u zadnje vrijeme koje su me toliko zainteresirale poputtog putopisa i razgovora voenih u æurbi. Valjda ponajprije stoga πto sam na nekimprostorima o kojima piπe Grozdana Cvitan i sam boravio, pa Ëak susretao i iste ljude, alii πto sam i sam ove godine putovao s Hrvatskom priËom. Bilo je to, doduπe, po Australiji,no doæivljaji u susretu s Hrvatima bilo gdje u svijetu, uvijek su manje-viπe isti. Oni suzapravo toliko sliËe, da bi svaka knjiga koja se bavi njima mogla nositi isti naslov:Hrvatska priËa.RazmiπljajuÊi odakle toliko zanimanje za knjigu koja piπe o (meni uglavnom) poznatom,doπao sam do zakljuËka da je govor o Hrvatima izvan domovine, a rekao bih posebiceonima u Juænoj Americi, poglavito u »ileu, poput priËanja omiljene iste priËe koju postoti put priËate djetetu, a ono je joπ jednom æeli Ëuti. No to ne moæe biti svaka priËa ∑ tomogu biti samo one najbolje.

298

A takve moraju biti zanimljive i odraslima. U ovom sluËaju to su upravo najodrasliji,ako tako moæemo nazvati znanstvenike. Oni u ovoj knjizi mogu naÊi obilje materijalakoji im pomaæe u traganju za odgovorima na mnoga pitanja vaæna za ljudsku egzistenciju.Jedno od njih je: πto je to etniËka zajednica, etnicitet, nacija, nacionalizam…? U zadnjihËetvrt stoljeÊa svatko tko dræi do sebe u druπtvenim znanostima pokuπava odgovoriti nata pitanja. To su hit teme suvremene historiografije, sociologije, etnologije, socijalnepsihologije… »etvrt stoljeÊa se intenzivno raspravlja, da bi se stalno vraÊalo ocjenidatoj na poËetku, po kojoj su velike zajednice u kojima æive ljudi koji nisu ni rodbinskipovezani niti se osobno poznaju, zapravo ∑ zamiπljene zajednice (Benedict Anderson).Potaknuti i ovom knjigom doista se pitamo: Kako je moguÊe biti Hrvat u »ileu Urugvaju,Peruu ∑ zemljama u kojima si se rodio/la ili proæivio/la najveÊi dio svog æivota? Kako jemoguÊe pripadati (na bilo koji naËin) hrvatstvu a ne poznavati Hrvatsku ni govoritihrvatski jezik? Jedini moguÊ odgovor je: ako je i zamiπljeno, njihovo zajedniπtvo sdrugim Hrvatima, oËito nije nestvarno… po onoj: ako ljudi doæivljavaju situacijustvarnom ona je stvarna po svojim posljedicama. A te su posljedice da ti ljudi: plaËu,strahuju, Ëeznu, spremni su se ærtvovati za Hrvatsku, odnosno bivaju solidarni s Hrvatima.(A i to plakanje! Netko bi konaËno trebao napisati studiju o temi: suze i dijaspora. NesjeÊam se, da sam ikada bio nazoËan nekom susretu domovine i iseljeniπtva a da nanjemu makar netko nije plakao. Suze su se mogle vidjeti i u nekim oËima prilikompredstavljanja ove knjige, a i poneka rijeË je “zastajala u grlu”. Zaπto? OËito je da bi utraganju za odgovorom bilo dobro poÊi od miπljenja Anthonyja D. Smitha po kome“kad je rijeË o osjeÊajima i odanostima veÊine ljudi, za sada ne vidimo nikoga ozbiljnogsuparnika naciji.)Doista, u odnosu Hrvatske i njezine dijaspore mnogo toga izmiËe racionalnoj raπËlambii eksplanacijskim moguÊnostima znanstvenika koji se time bave. Najbolji primjer za “neuhvatljivost” etniËko/nacionalnog jest npr. πto njihovo gubljenjenije uvijek nepovratno. Svijest o pripadnosti zna se gubiti i vraÊati. »esti su sluËajevi daje zanimanje za podrijetlo prisutnije u treÊoj nego u drugoj generaciji emigranata.Migrantolozi su tu, doduπe, doπli bliæe prihvatljivim odgovorima, moæda i stoga πtodijaspora i nije jedino stanje u kojem se dogaa da ono “πto je zaπutjelo u ocu ∑ progovarau sinu”. U peruanskom sluËaju za to nalazimo ovu potvrdu. Na pitanje autorice ima li imeu mlaim naraπtajima Hrvata u Limi Ëlanova Hrvatskog kluba “Dubrovnik”, njegovpredsjednik Marko Burin odgovara: “Zanimljiv je odnos mlaih generacija. Djeca naπihiseljenika najËeπÊe nisu zainteresirana za rad i druæenje u klubu, ali djeca te djece, tj.unuci useljenika naglo se zainteresiraju, dolaze u klub u kojem su njihovi djedovi biliËlanovi i nastavljaju aktivnosti i svoje izraæavanje pripadnosti. Ti unuci prema HrvatskojosjeÊaju magnetsku privlaËnost i taj naËin vezivanja uz vlastite korijene u treÊoj generacijinije primijeÊen samo u Peruu nego i u svim zemljama svijeta gdje ima naπih iseljenika.”Osim za ta velika, opÊa pitanja, ova knjiga je vaæna i za mnoga druga, specifiËna, hrvatskaprijeporna pitanja, Ëije odgovore traæimo (ili smo im se primakli ili im pak provjeravamo

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Ljubomir AntiÊ: Urugvaj, Peru i »ile

299

valjanost). Stoga se mnogobrojna pitanja koja Grozdana Cvitan umjeπno postavlja svojimsugovornicima, mogu Ëitati i kao svojevrsno anketiranje koje nam pomaæe da doemodo toga cilja? Na temelju odgovora mi dobivamo uvid u: uzroke iseljavanja, etabliranjeiseljenika u novoj sredini te stupanj njihove integriranosti i asimiliranosti, broj iseljenika,poznavanje hrvatskog jezika, druπtvenu organiziranost, uËestalost i oblike veza sdomovinom, doprinos hrvatskih doseljenika razvoju materijalne i duhovne kultureUrugvaja, »ilea i Perua, broj istaknutih pojedinca hrvatskog podrijetla i podruËje njihovaafirmiranja, politiËka opredjeljenja u proπlosti i sadaπnjosti s osobitim obzirom napristupe rjeπavanju hrvatskog nacionalnog pitanja (hrvatstvo/jugoslavenstvo), odnosprema vjerskom podruËju… sve do upoznavanja s govornim jezikom iseljenika, koji jesvojevrsni “muzej” govora kakvim se komuniciralo na hrvatskoj obali Jadrana u vrijemekad se “uæalo biæat”. No hrvatska dijaspora nije samo “muzej” govora, nego i ambijentu kojem su se viπe nego u domovini oËuvale tradicijske vrijednosti baπtinjene prijeiseljenja. Susretljivost, ljudska toplina, æelja da vam se kao gostu “ugodi”… geste sukoje se susreÊu na svakom koraku. Hladni znanstvenik bi rekao da je to svojevrsnikompenzacijski sindrom, odnosno “pranje krivice” zbog napuπtanja domovine kojoj subili potrebni. Neki tako objaπnjavaju i onoliki aktivizam i altruizam iseljenika u kriznimsituacijama poput Domovinskog rata, kada se materijalnim odricanjem nadoknaivaoizostanak “danka u krvi”. No to je veÊ “suenje srcu” u Ëemu nerado sudjelujem. Umjesto“propitkivanja srca” bolje da se zapitamo: zaπto su ti ljudi u pravilu nostalgiËni? Ako jenostalgija “tvrdokorna predodæba o boljem naËinu æivota u proπlosti”, a oni su otiπli zaboljim æivotom i ostvarili ga ∑ znaËi da za te ljude ipak “nije u πoldima sve”. A takvi nedaju da bi iskupili sebe, nego da bi pomogli drugome. Uostalom Hrvati u dijaspori nisusamo topli prema domovini i nama kad im doemo u posjet. Nebrojeni su primjeriprivræenosti i zahvalnosti hrvatskih doseljenika zemljama useljenja te toplog odnosaprema drugim ljudima s kojima su u dodiru: susjedima, suradnicima… Njihovakorektnost je neupitna. Na jedno pitanje Grozdane Cvitan, njezina sugovornica Êe reÊi:“Naπi ljudi nisu junaci crnih kronika, na glasu su kao poπteni ljudi.” To mi se uËinilonekako poznato. Prolistavπi po svojoj dokumentaciji naπao sam izvjeπÊe MiÊe MiËiÊa iz»ilea, Jugoslavenskom odboru u Londonu 1918. godine, u kojem izmeu ostalog stojida je “moralni i kulturni stupanj ovih iseljenika velik” a “najbolji je dokaz, da u kriviËnimlistinama tamoπnjih sudova /…/ samo su rijetka iznimka ∑ u neporoËnosti prednjaËeostalima”. Dakle, kako nekad, tako i danas. To moæe zvuËati pretjerano, no jedna dozaromantizma kada se (putopisno) piπe o iseljeniπtvu uvijek je dopuπtena. Ipak, da biizbjegla takvu primjedbu, Grozdana Cvitan na viπe mjesta u knjizi ostavlja moguÊnosti drugaËijeg vienja hrvatske iseljeniËke stvarnosti. Ne æeleÊi generalizirati (premda“ostaci ostataka nekoÊ velikih zajednica”, hrvatske skupine na ovim prostorima joπ uvijeksu dovoljno velike a da bi politiËki, interesno, statusno… bile homogene), ona piπekako joj se Ëini “da se Hrvati razlikuju od grada do grada”, odnosno da je razgovarala sonima s kojima se “uspjela sresti, a uvijek je moguÊ komentar kako oni s drugaËijim

Ljubomir AntiÊ: Urugvaj, Peru i »ile

300

osjeÊajima ne dolaze na takva mjesta.” Nastavak ovog prikaza bilo bi prepriËavanje a tomu nije svrha. Premda ni to ne bi bilo nezanimljivo. Jer pisati o hrvatskim iseljenicimau Juænoj Americi Ëije su grobnice npr. ponegdje zaπtiÊene kao spomenici kulture, nikogane moæe ostaviti ravnoduπnim. Dakle, sve govori u prilog knjige Grozdane Cvitan, “Uæalose biæat s Hrvatima u Urugvaju, Peruu, »ileu ∑ razgovori, æurba, putopis” a najviπeraspon u kojem joj moæete pristupiti: u njoj moæete uæivati ali i nad njom razmiπljati.

Summary

URUGUAY, PERU and CHILE

Grozdana Cvitan’s book Uæalo se biæat (It’s Useless to Run) (With the Croats in Uru-guay, Peru and Chile - conversations, rushes and an itinerary) was published in Zagrebin 2004. It was made in April 2002 when our emigrants in Uruguay, Peru and Chilehosted the musical project Hrvatska priËa (“The Croatian Story”). This is a “story”which, organised by the Croatian Heritage Foundation and the Croatian Radio-Televi-sion, travels the world and, with the tamburitza, solo singers, songs of Dalmatian har-mony-singing groups, paintings, art photography, a warm word… tells the story ofCroatia. The writer and journalist Gordana Cvitan joined this nice group of people and,on her return, told us the extremely interesting story of Uæalo se biæat. Through conver-sations with emigrants, we get a picture of: the reasons that led them to emigrate, theirsettling in the new environment and the degree of their integration and assimilation, theknowledge of the Croatian language, the social organisation, the frequency and the kindof links with their homeland, the contribution of Croatian emigrants to the developmentof material and spiritual culture in Uruguay, Chile and Peru, the number of distinguishedindividuals of Croatian origin and the fields of their affirmation.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Ljubomir AntiÊ: Urugvaj, Peru i »ile

301

Resúmen

URUGUAY, PERÚ y CHILE

El libro de Grozdana Cvitan Uæalo se biæat (Es inúti correr) (Conversaciones, apuros yviajes con los croatas en Uruguay, Perú y Chile) se publicó en Zagreb en el 2004 y seoriginó en abril del 2002, cuando nuestros emigrantes en Uruguay, Perú y Chilehospedaron el proyecto musical Hrvatska priËa (“El Cuento Croata”). Este es un cuentoque bajo la organización de la Fundación para la Emigración Croata y la Radio-TelevisoraCroata recorre el mundo y con la tamburitsa, la voz de solistas, el canto coral, la pintura,la fotografía artística, una palabra cálida … cuenta sobre Croacia. A este lindo grupo seunió la escritora y periodista Grozdana Cvitan, quien a su regreso nos relató la interesantehistoria del cuento: “Uæalo se biæat”. A través de las conversaciones con los emigrantestenemos una visión de: las razones por las que emigraron, el establecimiento de losemigrantes en el nuevo ambiente y el grado de integración y asimilación, conocimientode la lengua croata, la organización social, la frecuencia y el tipo de relación con lamadre patria, el aporte de los emigrantes croatas al desarrollo de la cultura espiritual ymaterial de Uruguay, Chile y Perú, la cantidad de destacados individuos de origen croatay su campo de afirmación.

Ljubomir AntiÊ: Urugvaj, Peru i »ile

302

Suzana MarπiÊ

ÆIVOT U EMIGRACIJI KARLA MIRTHA

PublicistiËko-knjiæevna monografija, u nakladiMatice hrvatske, Æivot u emigraciji Karla Mirtha(OtoËac, 1917.) donosi uzbudljivi æivot jednog odnajznaËajnijih hrvatskih emigranata na sjeverno-ameriËkom kontinentu • Knjiga je opremljenapogovorom Stana GraniÊa kao i imenskim kazalom,pa Ëitatelji s lakoÊom prelistavaju galeriju likovahrvatskih egzilanata koji su obiljeæili dvadesetostoljeÊe i na osobit naËin doprinijeli reπenjuhrvatskoga pitanja u meunarodnoj zajednici

PublicistiËko-knjiæevna monografija, u nakladi Matice hrvatske, pod naslovom Æivot uemigraciji Karla Mirtha sadræi 434 stranice na kojima je ispisan neobiËno uzbudljiv isadræajan æivot jednog od najznaËajnijih hrvatskih emigranata na sjeverno-ameriËkomkontinentu u drugoj polovici XX. stoljeÊa. Knjiga je opremljena sa πezdesetak ilustracija,pogovorom Stana GraniÊa kao i imenskim kazalom, pa Êe Ëitatelji s lakoÊom prelistavatigaleriju likova hrvatskih egzilanata koji su na ovaj ili onaj naËin obiljeæili dvadesetostoljeÊe i na osobit naËin pridonijeli reπenju hrvatskoga pitanja u meunarodnoj zajednici.Publicist, urednik, poliglot, izdavaË i esejist Karlo Mirth roen je u OtoËcu 1917., a uSjedinjene AmeriËke Dræave je emigrirao 1945. preko Rima (gdje je bio izbjeglica ukampu raseljenika u talijanskome Fermu) i Madrida. Erudit Karlo Mirth u Zagrebu je1942. zavrπio studij πumarstva. Nakon odlaska iz domovine πkolovanje nastavlja uinozemstvu: diplomirao je novinarstvo u Rimu, πpanjolski jezik i kulturu u Madridu, aknjiæniËarstvo na SveuËiliπtu Columbia u New Yorku pa je dobar dio radnog vijeka uAmerici proveo u glasovitoj Library of Congress. U Americi boravi na poËetku uClevelandu i New Yorku, potom u Columbiji (Juæna Karolina) gdje Mirthova aktivnost,unatoË visokim godinama i umirovljenju traje i dalje. Autor je brojnih studija i Ëlanakau iseljeniËkim publikacijama. Njegov je æivotni put vezan uz Hrvatsku akademiju

303

Amerike osnovanu 1953. Za zasluge u radu Hrvatske akademije Mirthu je prigodom40. godiπnjice njezina postojanja dodijeljena titula doæivotnoga poËasnog predsjednika.S voljenom suprugom Mercedes odgojio je u Americi Ëetvero djece. Uzoran otac isuprug imao je iznimno uspjeπnu karijeru, makar je veliki dio æivotne energije posvetioafirmaciji hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta u svijetu ∑ za πto je primio visokahrvatska odliËja od prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana i to Red Danicehrvatske s likom Antuna RadiÊa i Red hrvatskog pletera.Samo publikaciju Croatia press, koju je pokrenuo Karlo Mirth 1947. u Rimu, a koja jeprestala izlaziti u New Yorku 1980. ∑ upuÊeni smatraju naπom dvojeziËnom nacionalnomriznicom informacija o kojoj doznajemo brojne pojedinosti prelistavajuÊi knjigu Æivotu emigraciji. Naime, ukupno je iziπlo 304 broja na viπe od 3300 stranica magazinskogformata. U poËetku zamiπljena kao novinski servis za druge novine, postupno prerastau dokumentarno-revijalnu serijsku publikaciju, koja od 1971. godine izlazi preteæno, aod br. 4, 1974. iskljuËivo na engleskom jeziku. Zbog objektivnog informiranja stranejavnosti primila je priznanja od mnogih uglednih stranaca, meu ostalima od guverneraNelsona Rockeffelera i senatora Roberta Kennedyja. U poznatoj Harvard Encyclopediaof American ethnic groups, uz knjige o Hrvatima navode se samo dva Ëasopisa kao onikoji sadræe vrijedne podatke, oba Mirthova: Journal of Croatian studies i Croatia press,πto govori o tome koliki su ugled uæivale te dvije publikacije, odnosno Karlo Mirth injegovi suradnici. Mirthovu knjigu moæemo Ëitati i kao autobiografsko djelo hrabrogËovjeka koji je unatoË sustavnom i æestokom otporu jugoslavenskog dræavnog aparata,oko svojih Ëasopisa i Hrvatske akademije Amerike okupio hrvatsku inteligenciju udijaspori rasutu u uvjetima politiËke emigracije i dokumentirao njezinu sposobnostdemokratskog i kritiËkog miπljenja. Karlo Mirth privlaËio je s radiπnoπÊu stotine suradnikapoput Bogdana Radice, Jure Georga PrpiÊa, Dominika MandiÊa, Stjepana Gaæija,Bonifacija PeroviÊa, Francisa EteroviÊa i brojnih drugih. Mirth se pokazao kao odliËanorganizator i neumorni kroniËar svih vaænijih politiËkih, kulturnih i druπtvenih dogaajau Hrvatskoj, Jugoslaviji i emigraciji. Viπe ni jedno hrvatsko leksikografsko djelo, vezanoza XX. stoljeÊe, neÊe biti moguÊe napisati bez referenci koje su dio Mirthove knjigeÆivot u emigraciji. Zamjetan broj stranica Karlo Mirth posveÊuje najveÊem hrvatskomkiparu XX. stoljeÊa Ivanu MeπtroviÊu s kojim je prijateljevao do umjetnikove smrti.Sluπatelji Êe se oduπeviti i stranicama posveÊenim glasovitom publicistu u egzilu BogdanuRadici. Æivot u emigraciji Karla Mirtha oplemenjen je opisima suradnje i s VladkomMaËekom, nadbiskupom Ivanom ©ariÊem, slikarom Kristijanom KrekoviÊem, geodetomdr. Stjepanom Horvatom ∑ prognanim 1945. nevinim rektorom SveuËiliπta u Zagrebu, iostalim znamenitim Hrvatima.Karlo Mirth, izdavaË Croatia Pressa, radio je skoro deset godina kao Ëetvrti predsjednikHrvatske akademije Amerike i to od 1958. do 1968. Mirth je izabran za Ëetvrtogpredsjednika Akademije 27. prosinca 1958., a na tu je duænost demokratskim putembiran sljedeÊih osam godiπnjih glavnih skupπtina Akademije. Taj je posao obavljao sve

Suzana MarπiÊ: Æivot u emigraciji Karla Mirtha

304

do 20. sijeËnja 1968. Proglaπen je doæivotnim poËasnim predsjednikom Hrvatskeakademije Amerike. Meu vaænim aktivnostima koje je organizirala Akademija dok jeMirth bio predsjednik bile su: Seminar u Ëast æivota kipara Ivana MeπtroviÊa (1883.-1962.) u New Yorku 29. travnja 1962.; imenovanje povjesniËara Dominika MandiÊa(1889.-1973.) prvim poËasnim Ëlanom Akademije 2. sijeËnja 1965.; te zajedniËkakonferencija AmeriËkog hrvatskoga akademskog kluba u Clevelandu (American CroatianAcademic Club of Cleveland ∑ ACAC) odræana u Clevelandu 24.-25. studenog 1967.,koja je obraivala kulturna ostvarenja Amerikanaca i Kanaana hrvatskoga podrijetla,ulogu ACAC-a i Akademije te planove za buduÊnost. Kao predsjednik Akademije iurednik Journala of Croatian Studies Mirth je ustrajno nastojao uspostaviti kulturneveze s intelektualcima iz Hrvatske. Kontakti s pojedincima i organizacijama iz Hrvatskeod sredine pa do kraja πezdesetih uspjeπno su se razvijali i njegovali, a onda su dijelilisudbinu lomova hrvatskoga druπtva u jugoslavenskom komunistiËkom reæimu.U svakom sluËaju, Æivot u emigraciji Karla Mirtha dirljivo je svjedoËanstvo o tuænojËinjenici nerazumijevanja izmeu domovinskih Hrvata i onih u emigraciji, a procesiintegracije nakon uspostave neovisne Republike Hrvatske na kraju XX. stoljeÊa uzimajusvoj danak, i takoer ih treba oplemeniti ljubavlju i æeljom za prosperitetom obiju granahrvatskoga naroda: one koja je rasla u domovini, te onih grana koje su se razvijale ukulturama domicilnih zemalja.

Summary

KARLO MIRTH’S LIFE IN EMIGRATION

The literary-publicist monograph, published by the Croatian Heritage Foundation, underthe title “Karlo Mirth’s Life in Emigration”, has 434 pages describing the exciting andmeaningful life of one of the most important Croatian emigrants on the North Americancontinent during the second half of the 20th century. The book contains some sixty illustra-tions, Stan GraniÊ’s afterword and a name index that enables the reader to browse easilythrough the gallery of Croatian individuals in exile that have characterized the 20th cen-tury in one way or another, and which mad a special contribution to solving of the Croatianissue within the international community. A publicist, an editor, a polyglot, a publisherand an essayist, Karlo Mirth was born in OtoËec in 1917 and emigrated to the USA in1945. His life is connected with the “American Croatian Academy” founded in 1953. Inreward for his merits for the operation of the Croatian Academy, on the occasion of its 40th

Anniversary, he was presented with the title of the lifetime Honorary President.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Suzana MarπiÊ: Æivot u emigraciji Karla Mirtha

305

Resúmen

LA VIDA DE KARLO MIRTH EN LAEMIGRACIÓN

La monografía literaria-publicista, editada por “Matica hrvatska” (Fundación Croata),bajo el título “La Vida de Karlo Mirth en la Emigración” tiene 434 páginas en las que sedescribe la excitante e intensiva vida de uno de los emigrantes croatas más importantesde América del Norte en la segunda mitad del silgo XX. El libro cuenta con sesentailustraciones, la introducción de Stan GraniÊ y un índice de nombres, por lo que ellector puede hojear con facilidad por la galería de personajes croatas en el exilio que dealgún modo caracterizaron el siglo XX y de modo especial aportaron para solucionar lacuestión croata en la comunidad internacional. El publicista, director, políglota, editory ensayista Karlo Mirth nació en OtoËac en 1917 y emigró a los E.E.U.U. en 1945. Suvida está ligada a la “Academia Croata Americana” fundada en 1953. Por la meritorialabor en la Academia Croata, en ocasión del 40 aniversario de su existencia, Mirthrecibió el título de presidente honorario vitalicio.

Suzana MarπiÊ: Æivot u emigraciji Karla Mirtha

306

Jasna IvanËiÊ

LEKSIKON PODUNAVSKIH HRVATA

Prva dva sveska Leksikona podunavskih Hrvata ∑ Bunjevaca i ©okaca tiskanasu u izdanju Hrvatskoga akademskoga druπtva iz Subotice, a glavnimurednikom bio je dr. Slavena BaËiÊa • Oba su objavljena tijekom 2004. godinei imaju ukupno 189 Ëlanaka, uz 51 ilustraciju i 22 zemljovida • Leksikon jevezan za podruËje koje su tijekom stoljeÊa nastavali bunjevaËko-πokaËkiHrvati, a radi se o dijelu meurjeËja Dunava i Tise, od Sentandreje(Szentendre, Maarska) na sjeveru do Novoga Sada na jugu, stoga jehvalevrijedno nastojanje ovoga naraπtaja mladih hrvatskih intelektualacakoji sastavljaju Leksikon

U velikoj dvorani Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleæa u Zagrebu, predstavljenasu, 13. prosinca 2004., prva dva sveπËiÊa Leksikona podunavskih Hrvata ∑- Bunjevacai ©okaca u izdanju Hrvatskoga akademskoga druπtva (HAD) iz Subotice, a pod glavnimuredniπtvom dr. Slavena BaËiÊa. Oba su, u razdoblju od oko πest mjeseci, objavljenatijekom 2004. godine. Prvi sveπËiÊ, pod slovom A na 59 stranica oktav formata donosi77 Ëlanaka, a drugi, od B do Baæ, na 77 stranica donosi 112 Ëlanaka, πto je ukupno 189Ëlanaka, uz 51 ilustraciju i 22 zemljovida.Tematski, Leksikon je vezan za podruËje koje su tijekom stoljeÊa nastavali bunjevaËko-πokaËki Hrvati, a radi se o dijelu meurijeËja Dunava i Tise, od Sentandreje (Szentendre,Maarska) na sjeveru do Novoga Sada na jugu. Prema istoku i zapadu nije takojednostavno odrediti granicu ∑ jer ju je æivot hirovito risao i brisao, a ljudsko pamÊenjenedovoljno dovitljivo biljeæilo. Stoga je hvale vrijedno nastojanje ovoga naraπtaja mladihhrvatskih intelektualaca, koji ∑ zaboravu æele istrgnuti rijeËi koje se sve manje koriste irazumiju, obiËaje koji se sve rjee æive, biografije znamenitih i zasluænih ljudi koje sezaboravljaju ∑ rijeËju, æele prikupiti povijesnu i kulturnu djedovinu gomilanu i rasipanustoljeÊima, usustavititi je i saËuvati meu koricama knjige. Nije sluËajno πto se misao oregionalnom Leksikonu rodila i πto se njeguje upravo u Subotici, starom kulturnomsrediπtu baËkih Hrvata. Ovaj naraπtaj hrvatskih intelektualaca ∑ koji se leksikografijom

307

bavi u svoje slobodno vrijeme, nakon odraenoga radnog dana u odvjetniËkom uredu, πkoli,na fakultetu, u knjiænici, arhivu, muzeju ili drugoj kojoj ustanovi - nije bez respektabilnogauporiπta u djelima prijaπnjih naraπtaja. Nasljedovatelji su oni bunjevaËko-πokaËkih Hrvatakoji su u mnogim leksikonima, enciklopedijama i bibliografijama pisali o nesretnomusudu svoga naroda, osuenoga na æivot i polagano izumiranje izvan matiËne zemlje.Tako su primjerice na izradi danas veÊ raritetne Hrvatske enciklopedije1 sudjelovalipisci i publicisti Petar PekiÊ i Matija EvetoviÊ, profesor i sveÊenik Albe ©okËiÊ, novinarIve PrÊiÊ te svestrani pisac, skladatelj i folklorist dr. Josip AndriÊ. Muzikolog, skladatelji sveÊenik Albe VidakoviÊ, za prvo je izdanje dvosveπËane MuziËke enciklopedije2,napisao 185 Ëlanaka, a suraivao je i na prva dva sveska I. izdanja Enciklopedije Jugo-slavije3. Akademiku dr. Anti SekuliÊu, do sad su u Hrvatskom biografskom leksikonu4

objavljena 54 Ëlanka.I Krleæa je u svojem Dnevniku zapisao: “Dva popa, dva Bunjevca, donijela su bunjevaËkubibliografiju da se πtampa u Akademiji5. Nekoliko stotina jedinica za dvjesta godina, ami ih danas madæariziramo. To se zove socijalistiËka politika.” 6. NeÊu ispravljati Krleæu,samo Êu primijetiti da je te 1968. godine na djelu veÊ uvelike bila srbizacija, jednakoagresivna kao i maarizacija do 1918., i od 1941. do 1945., a da je jedan od dvajusveÊenika bio Ivan KujundæiÊ, kojemu je Akademija doista 1969. posmrtno objavilaBunjevaËko-πokaËku bibliografiju, i koji je zahvaljujuÊi socijalistiËkoj politici, odpresuenih trinaest godina strogoga zatvora, odsluæio sedam. Eto toliko za uvod, da sepodsjetimo kako bibliografsko-leksikografska baπtina bunjevaËko-πokaËkih Hrvata, malegrane ali fine ∑ kako pisma kaæe ∑ nije posve beznaËajna u hrvatskom korpusu. Orazlozima i svrsi sastavljanja Leksikona Ëitamo u predgovoru glavnoga urednika dr.Slavena BaËiÊa: “… prikupiti faktografske podatke, dati osnovna objaπnjenja i povijesnipregled, uz kritiËku analizu i ocjenu obraenih zbivanja, pojava i osoba. Kao takav,Leksikon bi trebao popuniti dosadaπnje praznine i nedoraenosti nastale ne samo zbognedovoljne istraæenosti, nego i zbog namjernoga preπuÊivanja, umanjivanja vaænosti iliiskrivljavanja podataka.” U skladu s ovom misli gotovo svi Ëlanci popraÊeni su pomnoodabranom literaturom, a kod pojedinih starijih biografija, osobito imponira oznaËavanjeizvora, tj. arhivskih dokumenata, najËeπÊe iz subotiËkoga Historijskog arhiva, subotiËkogaRimokatoliËkog æupnog ureda sv. Terezije Avilske, Æupnoga ureda u BaËu i novosadskogaHistorijskog arhiva. Meu 87 biografija, glavninom bunjevaËko-πokaËkih Hrvata kojeobuhvaÊaju razdoblje od 1690. godine do naπih dana, uvrπtene su i osobe drugihnacionalnosti, poglavito maarske, koje su na bilo koji naËin utjecale na æivot u timkrajevima. Uz biografije svakako treba spomenuti Ëlanke u kojima su detaljno obraene

1 Prvih pet svezaka, pod glavnim uredniπtvom Mate UjeviÊa, objavljeno je u Zagrebu od 1941 - 1945.2 Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1958, knj. I; 1963. knj. II.3 Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1955, knj. I; 1956, knj. II.4 Leksikografski zavod Miroslav Krleæa, Zagreb 1983 - 2002, knj. I-V.5 Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu.6 Dnevnik, Zagreb, 1968 (9. I.) str. 309.

Jasna IvanËiÊ: Leksikon podunavskih Hrvata

308

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Jasna IvanËiÊ: Leksikon podunavskih Hrvata

znaËajne obitelji ∑ plemiÊke i/ili utjecajne u ekonomskom, druπtvenom, kulturnom ipolitiËkom smislu - AdamoviÊ, Alaga, AmbrozoviÊ, AnikiÊ, AntunoviÊ, BabiÊ, BajaliÊ,BaraπeviÊ, BariÊ.Nazivlje je obraeno u 46 natuknica. Tako moæemo pronaÊi tumaËenje dijalektalne rijeËiambetuπ (trijem), zatim relevantne podatke o periodiËkim publikacijama kao πto sutjednici Báscka iz 1871. i BaËvanin iz 1921. te dvomjeseËnik BaËko klasje iz 1978.,opπirnu povijest mjesta BaË, koje je joπ 1092. postalo nadbiskupijom i po Ëijem je imenupodruËje izmeu Tise i Dunava do Baje ∑ nazvano BaËkom, potom natuknicu BaËka, sdetaljnom povijeπÊu koja se ne moæe pronaÊi ni u jednom leksikonskom ilienciklopedijskom izdanju. Vrlo su informativni i korisni Ëlanci koji obrauju institucijenpr. budimpeπtansko Akademsko druπtvo AntunoviÊ iz 1913., Bajsku krπÊansku Ëitaonicuosnovanu iste godine, subotiËki nogometni klub BaËka iz 1901., potom crkveno podruËjepod imenom BaËka apostolska administratura koja je ustanovljena 1923. zbog povlaËenjatrianonske granice, a tek je 1968. prerasla u SubotiËku biskupiju, pa BaËka nahija,osmanlijsko vojnoupravno podruËje koje se prvi put spominje 1560, zatim BaËka æupanijaustrojena u XI. st. joπ za prvoga ugarskoga kralja Stjepana I. ArpadoviÊa, te ËlanakBaËko-bodroπka æupanija iz kojega, osim da je nastala 1729. spajanjem dviju æupanija,doznajemo ∑ koji su sve Bunjevci, kakva vaæna mjesta, u kojem razdoblju zauzimali uæupanijskoj upravi, a svi Êe oni dobiti svoje mjesto i u buduÊim sveπËiÊima ovogaLeksikona. Zanimljivo je zamijetiti kako npr. pojma asimilacija u inaËe vrlo dobromprvom izdanju Enciklopedije Jugoslavije7 uopÊe nema, u OpÊoj je enciklopediji8 obraenna tri Ëetvrtine stupca, u Hrvatskoj enciklopediji9 na pola stupca s bioloπkog, lingvistiËkogi socioloπkog aspekta, a bunjevaËko-πokaËki Hrvati imaju potrebu o asimilaciji napisatigotovo deset stupaca, doduπe manjega formata, ali iskljuËivo sa socio-politiËkoga aspekta.Razumljivo je πto je agrarna reforma vrlo precizno i detaljno obraena na πest stupaca,vremenski od Urbara Marije Terezije iz 1767. pa do 1991., kad je donesen zakon odjelomiËnom povratu zemljiπta, a teritorijalno i administrativno u 4 dræave: Austro-Ugarskoj, Maarskoj te prvoj i drugoj, tada veÊ krnjoj Jugoslaviji.Jedna se æalosna Ëinjenica, na koju uredniπtvo ne moæe utjecati, provlaËi cijelimLeksikonom. U kojem se god Ëlanku spominju statistiËki podaci, hrvatski se nacionalnikorpus dijeli na Hrvate i Bunjevce, πto je tradicionalna, viπestoljetna praksa i maarskei srpske dræavne vlasti, a u cijeloj priËi nisu posve neduæni ni bunjevaËko-πokaËki Hrvati.Vole to svoje subetniËko ime, ponose se njime, ponekad se skrivaju iza njega jer toznaËi opstati, a ponekad, na æalost, njime i trguju. UnatoË tomu, pogledajmo πto se kaæeza naziv BaËki Bunjevci; pod 1. ∑ da su dio hrvatske subetniËke skupine Bunjevaca kojisu tijekom XVI. i XVII. st. s prostora Dalmacije, Hercegovine i Bosne naselili sjevernu

7 Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1955 - 1971.8 Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1977 - 1982.9 Leksikografski zavod Miroslav Krleæa, Zagreb 1999 - .

309

BaËku, a pod 2. ∑ da je to ime koje su beogradske vlasti tijekom 1990-ih godina rabileradi poticanja samosvojnosti Bunjevaca i njihova odvajanja od hrvatskoga naroda, a jabih pridodala ne samo tada, nego i za trajanja obiju Jugoslavija. Pogledajmo i ËlanakBaËki Hrvati, pa Êemo vidjeti da je to skupni naziv za Bunjevce i ©okce u BaËkoj. I takose krug zatvara, i dobro bi bilo jednom zauvijek zakljuËiti tu temu. SubetniËko imeËuvati kao najljepπi ukras, ili kako bi Bunjevci rekli kao perlicu, ali ne dopustiti da senjime manipulira i dovodi u pitanje pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu. I nakoncu, u danaπnje vrijeme svih moguÊih kuga, osobito bijele kuge, sasvim je simpatiËnoproËitati u jednom regionalnom Leksikonu dijalektalnu natuknicu babica, u kojoj suzapisana imena i prezimena zaprisegnutih subotiËkih primalja (obstetrices adjurata) iz1752. godine, uz podatak da je carica Marija Terezija tek dvije godine kasnije u BeËuosnovala prvu πkolu za primalje. Tako je te æene zaobiπla sudbina svoenja na zajedniËkoime npr. prvih osam subotiËkih babica, kao πto je to zadesilo ranokrπÊanskih Sedamsvetih muËenica ili Drinske muËenice, iako su ove posljednje, æene s imenima iprezimenima, stradale prije 63 godine u Bosni, samo nekoliko stotina kilometara odZagreba.Glavnom uredniku dr. Slavenu BaËiÊu, Ëlanovima uredniπtva i svim suradnicima trebaËestitati na entuzijazmu, radiπnosti i hrabrosti iskazanoj nemilim vremenima usprkos.Treba ih podræati kako bi uspjeπno nastavili ovaj vrlo koristan posao i priveli ga kraju. Ababicama ili primaljama zaæeljeti da njihovo zvanje postane najtraæenije na timnepreglednim, plemenitim bunjevaËko-πokaËkim ravnicama, koje se u daljini s nebomspajaju ∑ pa Êe stasati novi naraπtaji koji neÊe æaliti truda da saËuvaju ono πto je njihovo,a moæda se meu njima nae i koji novi hrvatski leksikograf.

Summary

LEXICON OF PODUNAVLJE CROATS

The first two volumes of the “Lexicon of the Podunavlje Croats - Bunjevci2 and ©okci3“(“Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i ©okaca”) were published by the CroatianAcademic Society (Hrvatsko akademsko druπtvo - HAD) from Subotica, with Dr. SlavenBaËiÊ as the editor-in-chief. Both volumes were published during 2004, within the pe-riod of about six months. The first volume, the letter A, contains 77 articles in 59 pages,while the second volume, the letters B-Baæ, contains 112 articles in 77 pages, whichmeans the total of 189 articles with 51 illustrations and 22 maps.

Jasna IvanËiÊ: Leksikon podunavskih Hrvata

310

From the point of view of the theme, the Lexicon is connected to the region inhabited bythe Bunjevci and ©okci Croats, i.e. the region extending between the Danube and Tisarivers, from Szentendre in Hungary in the north to Novi Sad in the south. It is not easyto determine the boundaries of this region to the east and west, since life has beensetting and erasing those boundaries capriciously and the human memory hasn’t re-tained them sufficiently. For this reason, the valuable effort of this generation of youngintellectuals who are working on the Lexicon is praiseworthy.

Resúmen

LÉXICO DE LOS CROATAS DEPODUNAVLJE

Los dos primeros volúmenes del Léxico de los Croatas de Podunavlje (“Leksikonpodunavskih Hrvata - Bunjevaca i ©okaca”) fueron editados por la Sociedad AcadémicaCroata (Hrvatsko akademsko druπtvo (HAD)) de Subotice, bajo la dirección generaldel dr. Slaven BaËiÊ. Los dos volúmenes fueron publicados en el año 2004, en un períodode seis meses. El primer volumen, la letra A, contiene 77 artículos en 59 páginas y elsegundo, la letra B hasta Baæ, contiene 112 artículos en 77 páginas, lo que en conjuntosignifica 189 artículos, con 51 ilustraciones y 22 mapas geográficos.Desde el punto de vista temático, el Léxico está ligado a la región que durante sigloshabitaron los croatas bunjevaËko-πokaËki; se trata de la región entre los ríos Danubio yTisa, desde Szentendre en Hungría al norte hasta Novi Sad en el sur. Hacia el este y eloeste no es fácil determinar los límites de la región- porque la vida los fue trazando yborrando caprichosamente y la memoria humana no lo grabó suficientemente bien. Porello es encomiable el valioso esfuerzo de esta generación de jóvenes intelectuales queestán preparando el Léxico.

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005., Jasna IvanËiÊ: Leksikon podunavskih Hrvata

311

Poπtovani Ëitatelji,Svima koji su obnovili pretplatu na Hrvatski iseljeniËki zbornik najsrdaËnije zahvaljujemo.Pokaæite svojim prijateljima Hrvatski iseljeniËki zbornik u nadi da Êe postati naπi Ëitetelji isuradnici! Tekstove s temama vezanim uz hrvatsko iseljeniπtvo primamo do 1. rujna 2005. nahrvatskom, engleskom i πpanjolskom jeziku.

HRVATSKA MATICA ISELJENIKA/CROATIAN HOMELAND FOUNDATIONTrg S. RadiÊa 3, 10000 Zagreb, CROATIA tel.: 385-1-611-5116, fax: 385-1-6111-522

PRETPLATA NA HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK/SUBSCRIPTION TO CROATIAN EMIGRANT ALMANAC

Ime i prezime/Name and surname:

Adresa (ulica i broj)/Address:

Grad/City: Dræava/State:

Poπt. Broj/Zip code: Tel: Fax:

e-mail: Datum/Date:

Godiπnja pretplata/Yearly Subscription:

GODI©NJA PRETPLATA/YEARLY SUBSCRIPTION RATE“CROATIAN EMIGRANT ALMANAC”15 USD, 20 CAD, 20 AUD, 10 EUR, 80 kn

Potpis/Signature:(pretplatnik/subscriber)

312

313

Uredniπtvo i ravnateljstvo: Trg Stjepana RadiÊa 3,10000 Zagreb, Hrvatska,

tel.: (3851) 6115 116, faks: (3851) 6111 522, e-mail: [email protected]

»ITATE LI»ASOPIS “MATICA”?

314

315

SADRÆAJ

Predgovor ...................................................................................................................... 5

ZNACI VREMENAÆeljko TanjiÊ: Kulturalni korijeni europskih integracija .......................................11Æeljko Holjevac: Perspektive GradiπÊanskih Hrvata u Europskoj uniji ...............21Marina PeriÊ: Status Hrvata u Sloveniji ...................................................................27Sanja VuliÊ: Nakladniπtvo Hrvata u Maarskoj .....................................................33

BA©TINAMirjana PiskuliÊ: AmeriËka mladost i tradicijska kultura stare domovine ..........45Jagoda MartinËeviÊ: Svijet glazbe .............................................................................59Lilijana DomiÊ: Hrvatska renesansa ........................................................................69Boæo Skoko: ©portski veleposlanici ......................................................................... 77

DIJASPORACristian ©prljan: Æivot u Córdobi .............................................................................85Rebeka MesariÊ ÆabËiÊ: Hrvati u Norveπkoj i ©vedskoj ....................................... 107Æeljka LeπiÊ: Australska priËa ................................................................................117Nasja BoπkoviÊ Meyer: Neodvojivi dio ljudskog iskustva .....................................123Maria D. Æic: Poπtivanje raznovrsnosti New Yorka ............................................... 135Anastazija RomiÊ: Lirski horizonti Amerike ......................................................... 141Ivan »izmiÊ: Hrvatsko narodno vijeÊe ...................................................................145Branko Hanæ: Vrhunski bibliografski iskaz ...........................................................157Nataπa BaπiÊ: Prvorazredna dokumentarna vrijednost ....................................... 165

MOSTOVIAnte »uvalo: Poruka kongresu znanstvenika ....................................................... 185Ivana UjeviÊ: Hrvatski jezik u iseljeniπtvu ............................................................ 197Dubravko BaraË: Gorjupove hrvatsko-kanadske knjiæevne veze ......................... 213Davor ©alat: Promocija hrvatske knjiæevnosti ......................................................221

KROATISTI»KI OBZORIÆeljka LovrenËiÊ: Vrhunski latinoameriËki knjiæevnik ........................................227Branka Kalogjera: Sanjar iz New Yorka ................................................................. 237Sanja VuliÊ: Knjiæevna produkcija Hrvata u BaËkoj i Srijemu .......................... 243Kristina BediÊ: Pjev planinske vile iz Novog Zelanda .......................................... 253

316

DUHOVNOSTTomislav Æigmanov: Duhovni i kulturni identitet vojvoanskih Hrvata ............ 259

ZNANOSTJanko Herak: SjeÊanje na PrugoveËkog u godini Einsteina .................................. 275Tanja Rudeæ: Mladi hrvatski biolozi u lovu na Nobelovu nagradu .....................281Vesna Kukavica: Luka Milas osvojio vrhunac radioterapijske onkologije ......... 287

NOVE KNJIGELjubomir AntiÊ: Urugvaj, Peru i »ile .....................................................................297Suzana MarπiÊ: Æivot u emigraciji Karla Mirtha .................................................. 302Jasna IvanËiÊ: Leksikon podunavskih Hrvata .......................................................306

317

CONTENTS

Introduction ..................................................................................................................6

SIGNS OF TIMEÆeljko TanjiÊ: Cultural Roots of European Integration ......................................... 18Æeljko Holjevac: European Prospects of Burgenland Croats ................................25Marina PeriÊ: Status Croats in Slovenia ...................................................................31Sanja VuliÊ: Croatian Publishers in Hungary ......................................................... 41

CROATIAN HERITAGEMirjana PiskuliÊ: American Youth and Cultural Tradition of Old Homeland ......57Jagoda MartinËeviÊ: World of Music ........................................................................66Lilijana DomiÊ: Croatian Renaissance .....................................................................75Boæo Skoko: Sport Ambassadors .............................................................................81

DIASPORACristian ©prljan: Life in Córdoba ............................................................................ 104Rebeka MesariÊ ÆabËiÊ: Croats in Norway and Sweden ....................................... 116Æeljka LeπiÊ: Australian Story ................................................................................121Nasja BoπkoviÊ Meyer: Indivisible Part of Human Experience ...........................132Maria D. Æic: Respecting Diversity of New York ...................................................139Anastazija RomiÊ: Lyric Horizons of America ......................................................143Ivan »izmiÊ: Croatian National Council ............................................................... 153Branko Hanæ: Excellent Bibliographic Expression ............................................... 162Nataπa BaπiÊ: First-Class Documentary Value ......................................................180

BRIDGESAnte »uvalo: Message to Congress of Scientists ...................................................194Ivana UjeviÊ: Croatian Language in Emigration .................................................. 210Dubravko BaraË: Bridge between Cultures ............................................................ 219Davor ©alat: Promoting Croatian Literature ........................................................223

HORIZONS OF CROATIAN STUDIESÆeljka LovrenËiÊ: Top of Latin American Literature ............................................ 235Branka Kalogjera: Janko Deur - Dreamer from New York ...................................241Sanja VuliÊ Literary Production of Croats in BaËka and Srijem ........................251Kristina BediÊ: Vila’s Song from Mountains from New Zealand ......................... 255

318

SPIRITUALITYTomislav Æigmanov: Spiritual and Cultural Identity of Croats in Vojvodina .... 270

SCIENCEJanko Herak: Remembering PrugoveËki in Year of Einstein ...............................279Tanja Rudeæ: Young Croatian Biologists in Search for Nobel Prize .................... 286Vesna Kukavica: Luka Milas has Conquered the Summit of ExperimentalRadiation Oncology ................................................................................................293

NEW BOOKSLjubomir AntiÊ: Uruguay, Peru and Chile .............................................................300Suzana MarπiÊ: Karlo Mirth’s Life in Emigration ................................................304Jasna IvanËiÊ: Lexicon of Podunavlje Croats ........................................................309

319

CONTENIDO

Introducción ..................................................................................................................7

SIGNOS DEL TIEMPOÆeljko TanjiÊ: Raíces culturales de la integración europea .................................... 19Æeljko Holjevac: Las perspectivas de los croatas de GradiπÊe en laUnión Europea ..........................................................................................................26Marina PeriÊ: El estatus de los croatas en Eslovenia ...............................................32Sanja VuliÊ: La editorial croata en Hungría ...........................................................42

HERENCIAMirjana PiskuliÊ: La juventud americana y la tradición cultural de laantigua madre patria ................................................................................................58Jagoda MartinËeviÊ: El mundo de la música ............................................................ 67Lilijana DomiÊ:El renacimiento croata .................................................................... 76Boæo Skoko: Embajadores del deporte ...................................................................82

DIÁSPORACristian ©prljan: La vida en Córdoba .....................................................................104Rebeka MesariÊ ÆabËiÊ: Los croatas en Noruega y en Suecia ..............................116Æeljka LeπiÊ: El cuento australiano ........................................................................122Nasja BoπkoviÊ Meyer: Parte indivisible de la experiencia humana ...................133Maria D. Æic: Respetando la diversidad de Nueva York ....................................... 140Anastazija RomiÊ: Horizontes líricos de América ................................................. 143Ivan »izmiÊ: El Consejo Nacional Croata .............................................................154Branko Hanæ: Expresión bibliográfica cumbre .....................................................163Nataπa BaπiÊ: Valor documental de primer grado ................................................181

PUENTESAnte »uvalo: Mensaje al congreso de científicos .................................................. 195Ivana UjeviÊ: La lengua croata en la emigración .................................................. 211Dubravko BaraË: Puente entre culturas ................................................................. 220Davor ©alat: Promoción de la literatura croata .................................................... 224

320

HORIZONTES CROATÍSTICOSÆeljka LovrenËiÊ: La cumbre de la literatura latinoamerica ...............................236Branka Kalogjera: Soñador de Nueva York ............................................................ 242Sanja VuliÊ: La producción literaria de los croatas en Baπka y en Srijeme .......251Kristina BediÊ: El canto del hada de la montaña de Nueva Zelanda .................. 256

ESPIRITUALIDADTomislav Æigmanov: Identidad espiritual y cultural de los croatasde Vojvodina ............................................................................................................ 271

CIENCIASJanko Herak: Memoria a PrugoveËki en el año de Einstein ................................. 280Tanja Rudeæ: Jóvenes biólogos croatas en pos del Premio Nobel ........................286Vesna Kukavica: Luka Milas conquistó a la cumbre en laradioterapia oncológica .......................................................................................... 294

NUEVAS PUBLICACIONESLjubomir AntiÊ: Uruguay, Perú y Chile .................................................................. 301Suzana MarπiÊ: La vida de Karlo Mirth en la emigración ...................................305Jasna IvanËiÊ: Léxico de los croatas de Podunavlje ..............................................310

Documents

HRVATSKI ISELJENI»KI ZBORNIK 2005.2 Nakladnik/Publisher/Editorial Hrvatska matica iseljenika/Croatian Heritage Foundation/ Fundación para la Emigración Croata Zagreb, Trg Stjepana