Renesansa Renesansa (tal. Rinascimento), stilsko razdoblje eur. umjetnosti XV. i XVI.st., to se odlikuje obilatim koritenjem predloaka ant. umjetnosti, poglavito u graditeljstvu (preuzimanje elemenata ant. arhitekture) i kiparstvu (realizam u modelaciji likova), ponovno roenje antike. U slikarstvu je najvanije otkrie perspektive, koja omoguuje realistiko prikazivanje dubine prostora. Uz religiozne teme naslijeene iz prethodnih razdoblja, sve se vie obrauju mit. i pov. teme te portreti. R. zatjee prostor Istre podijeljen na mlet. i austr. dio to se odraava i u rasprostranjenosti stilskih oblika. Prva pojava renesanse zabiljeena je u gradovima zap. obale koji su u najneposrednijem dodiru s Venecijom, gdje se renesansni stil usvaja od sred. XV.st. Arhitektura. Dijelovi fortifikacija to se obnavljaju ili nanovo grade poprimaju suvr. utilitarne oblike primjerene uvjetima obrane (cilindrine kule u Poreu, 1437. i 1474) ili se opremaju modernim arhit. ukrasom (Kopar, Porta della Muda iz 1516., Motovun, ulazni bastion u grad iz 153749). Renesansni arhit. detalji, istovjetni onima u Veneciji, javljaju se na kuama u istar. gradovima u drugoj pol. XV. st. Najei je znak modernog stila jednostavni prozor s polukrunim lukom (Pore, Pula, Ro, Oprtalj), katkad raskonija bifora (Labin, Buje), a naslikani renesansni motivi na proeljima kua sauvani su u Kopru i Bujama. Dvokatna palaa u Graiu primjer je mjeovitoga gotiko-renesansnog stila, gdje se promiljeno, odijeljeno po etaama, izmjenjuju gotiki i renesansno ureeni otvori. Najcjelovitiji primjer renesansnog stila u istar. graditeljstvu pokazuje sredite u Svetvinentu u kojem tadanji vlasnici, mlet. obitelj Morosini, gradi pravi renesansni trg s katelom, upnom crkvom trolisnog proelja, grad. loom i nizom jednokatnica s renesansnim monoforama. Sve te graevine podignute su od 1485. do oko 1520. i primjer su planiranog idealnog naselja. Klesarska radionica koja je radila Morosinijevu crkvu u Svetvinentu proizvela je vjerojatno i portale upne crkve u Mutvoranu i franjevake crkve u Pazinu. Kiparstvo i slikarstvo. Prve kiparske umjetnine renesansnih obiljeja nabavljaju se iz Venecije, npr. poliptih Antonija Vivarinija iz 1441. i srebrni pozlaeni antependij za Eufrazijanu u Poreu 1451. Rani prodor renesansne morfologije, u donekle rustinoj interpretaciji, predstavlja okvir vrata s reljefima anela sviraa podrijetlom iz benediktinskog samostana na Velom Vrhu, danas na katedrali u Puli (1456). Renesansnih su obiljeja profili, ukras i oblik pisma na portalu biskupskog dvora u Poreu (1465). Kvalitetnija kamena skulptura uvozila se iz Venecije. Iz 1476. potjee nadgrobnik biskupa Quirinija u Eufrazijani, skulptura Navjetenje Blaene Djevice Marije u Arheolokome muzeju u Puli (oko 1490) rad je venecijanskoga kipara Giovannija Buore iz kole Pietra Lombarda, ijoj se radionici pripisuje kip Justicije iz Kopra. Mnogobrojni kameni grbovi podestata i reljefi venecijanskoga grba s lavom sv. Marka, sauvani po istar. gradovima, imaju renesansna obiljeja. U okolici Buja djelovao je potkraj XV.st. kipar Matej iz Pule, koji je izradio niz rustinih reljefa u kojima rabi pojednostavljene renesansne motive (portal crkve sv. Marije Milosrdnice,

dva prozora i nekoliko grbova u Bujama, kapiteli crkve Marije Snjene u epiu, grb Dolfin u Gronjanu). U austr. dijelu Istre primjeri renesansne skulpture vrlo su rijetki, svode se na dekorativne motive na pojedinim grbovima i nadgrobnim ploama. Jedini su izraziti primjer stila sjevernjake renesanse reljefi u pazinskoj upnoj crkvi: kameno svetohranite s reljefnim likovima evanelist i nadgrobna ploa. Aleksija Moscona, zakupnika pazinskoga feuda. Ti se reljefi datiraju oko 1540. i povezuju s kiparskom radionicom Osbalda Kitela, koja je vjerojatno djelovala u Ljubljani. U Istri je sauvan velik broj renesansnih drvorezbarenih kipova i reljefa, veinom nabavljenih u Veneciji. Remek-djelo venecijanskoga drvorezbarstva je poliptih iz pulske franjevake crkve (oko 1480). Razdoblju druge pol. XV.st. pripadaju i kipovi, ostatci drvorezbarenih poliptiha, iz Porea (biskupski dvor Eufrazijane), Umaga, Plomina i Bala. Cjeloviti drveni polikromirani i pozlaeni poliptisi sauvani su i u Balama i Svetom Lovreu. Posebno i istaknuto mjesto meu sauvanim renesansnim drvenim umjetninama u Istri imaju proizvodi venecijanske drvorezbarske radionice Paola Campse de Bobotija: kip Majke Boje s Djetetom iz crkve sv. Marije Milosrdnice u Bujama (1498), triptih u crkvi sv. Marije od Vrata u Motovunu, poliptih iz Medulina i veliki poliptih iz Mutvorana (oko 1520). Pojedinane slike ili viedijelni oslikani oltari nabavljani su redom iz Venecije: sauvana su djela Antonija Vivarinij (Pore), Cime da Conegliana i Vittorea Carpaccia (Kopar), Girolama da Santacrocea (Kopar, Pazin), Palme Mlaega (Svetvinenat). Kasnorenesansnu maniru venecijanskoga slikarstva prihvatio je Juraj (Zorzi) Ventura, podrijetlom iz Zadra, koji je (oko 1600) vie godina djelovao u Kopru (oltarne pale u minju, Galiani, Viinadi, Faani). Renesansnomu stilu priklonili su se i neki domai majstori zidnoga slikarstva: Klerigin iz Kopra (Cleriginus iz Kopra) u crkvi sv. Marije u Oprtlju i Antun s Padove (Kaerge), to je zamjetljivo na njegovim freskama u crkvi sv. Roka u Draguu (1529. i 1537), a posebno na poliptihu za crkvu sv. Jerolima u Humu (1429).

ibenska katedrala

Lada Ili Puhari "Kad neto iz mate postane zbiljom, ini nam se naknadno "normalno" i "prirodno" da se sve dogodilo upravo tako kako se zbilo. Meutim, bezbroj primjera tijekom povijesti dokazuje da su konzervativne i duhovno skuene sredine odbijale kreativne projekte na bilo kojem podruju ukoliko su bili izrazito novi i nekonvencionalni. Izgradnjom Jurjeve i Nikoline katedrale ibenani su provjerili i ovjerili latinsku poslovicu: audaces fortuna iuvat (SREA PRATI HRABRE)." R. Ivani, ibenska katedrala Na UNESCO-ovom popisu svjetske spomenike batine, uz Eufrazijevu baziliku u Poreu, Dioklecijanovu palau u Splitu, staru jezgru grada Trogira, grad Dubrovnik, Nacionalni park Plitvika jezera, nalazi se od 2001. godine i Katedrala Sv. Jakova u ibeniku, poznatija kao ibenska katedrala. Ime ibenika prvi se put spominje 1066. g. u ispravi hrvatskog kralja Petra Kreimira IV. (1058. 1074.). To je jedini vei obalni grad u Hrvatskoj koji nije utemeljen u antiko doba, ve gotovo itavo tisuljee kasnije. Za povijest ibenika prijelomno je bilo XIII. stoljee tijekom kojeg se na svim planovima vodila borba da ibenik od statusa villa (varo) stekne status civitasa, tj. da postane grad, to bi znailo potpunu neovisnost i slobodu koju su okolni gradovi ve imali. Ova je borba bila neodvojiva od borbe za vlastitu biskupiju, jer je ibenik do tada pripadao trogirskoj biskupiji. Meutim, sukobi izmeu trogirske biskupije i ibenika vremenom su se toliko zaotrili da 1241. godine dolazi i do devetogodinjeg oruanog sukoba. Sukob je zakljuen mirom 1250. godine kojim ibenani oito nisu bili zadovoljni, pa svoju borbu za neovisnost nastavljaju pravnim sredstvima. Djelominu pobjedu izvojevali su 24. studenog 1251. g. kada kralj Bela IV. potvruje povelju o potpunoj autonomiji ibenika, no do potpunog statusa civitasa bilo je potrebno zadobiti i crkvenu autonomiju. Iako nisu dobili papinsku privolu, idue godine ibenski kaptol samovoljno postavlja arhiprezbitera Stanimira za ibenskog biskupa, dok istodobno papi uporno alju poslanstva. Tek bulom pape Bonifacija VIII. ibenik 1. svibnja 1298. g. dobiva pravo na osnivanje biskupije, a time i status grada. Prvi 'legitimni' biskup izabran je 28. lipnja 1298. godine. OD IDEJE DO KAMENA TEMELJCA

Uslijedilo je stoljee intenzivnog razvoja slobodne ibenske gradske zajednice i biskupije koji poetkom XV. st. kulminira idejom o izgradnji nove katedrale. Postojea crkva sv. Jakova (koja je do tada bila koritena kao katedrala) postala je premalena i neprikladna, pa je na inicijativu biskupa Bogdana Pulia posebni odbor graana 10. travnja 1402. g. odluio da se izgradi nova katedrala pro amplianda, accrescenda et augmentanda, tj. ira, via i vea. Od prvotne ideje o izgradnji do poetka njenog ostvarivanja proi e trideset godina. Naime, netom to su gradski oci iznali naine financiranja i zapoeli s pripremom materijala, izbio je sukob s Mleanima, pa su ibenani dio kamena pripremljenog za katedralu upotrijebili za utvrde. Sukob je potrajao od 1409. do 1412. godine, no stanje se ustabililo tek za desetak godina, tako da se 1424. g. iznova poinje pripremati kamen za katedralu. Naposljetku, u svibnju 1430. g., biskup Bogdan Puli i dva plemia Tavelia sklapaju ugovor na godinu dana s venecijanskim majstorom Francescom di Giacomom (Franom Jakovljevim) o voenju i nadzoru gradnje nove katedrale. Pretpostavlja se da je u tih godinu dana Francesco di Giacomo imao izraditi projekt i izvedbene nacrte crkve, kako bi nakon njegovog odlaska graditelji i klesari mogli zapoeti i dovriti gradnju. Kamen temeljac nove katedrale koja e se graditi itavo stoljee postavljen je 9. travnja 1431. TRI FAZE GRADNJE Prva faza izgradnje trajala je od 1431. 1441. g. kad je prema projektu Francesca di Giacoma na katedrali radilo vie razliitih majstora. Kao majstori ove faze spominju se Lorenzo Piucino i Antonio di Pier Paolo Busato iz Venecije, te Andrija Budi i Grubia Slafi iz ibenika. Nakon smrti biskupa Bogdana Pulia 1437. godine za novog biskupa izabran je ibenanin Juraj igori, ueni dominikanac i profesor teologije u Bologni, koji se gradnje katedrale prihvatio s jednakim arom kao i njegov prethodnik. Biskup igori (1437. 1454.) zasluan je za sudbonosni obrat u povijesti gradnje katedrale, prihvativi novog projektanta i protomajstora Jurja Dalmatinca. Druga faza gradnje zapoela je u etvrtoj godini biskupovanja Jurja igoria, kad je ibensko plemiko vijee 23. travnja 1441. utvrdilo da je za gradnju potroeno mnogo novaca, a da su poinjene greke zbog kojih je trebalo poneto i ruiti, te je formiran odbor koji je imao zadatak rjeavati probleme u vezi s gradnjom. U Veneciju je odmah poslano izaslanstvo koje je trailo odobrenje da se porue kancelarije i staje u dvoritu ispred kneeve palae i da se umjesto dvorita trasira nova ulica, to je i odobreno. Neusporedivo znaajnije od samog odobrenja bilo je to to su iz Venecije doveli i novog arhitekta.

Nakon to su utvrene greke u dotadanjem voenju gradnje, nadstojnici gradnje sklopili su ugovor s Jurjem Dalmatincem. "Na opinskom trgu kod klupe ispred opinske kancelarije", pred knezom Jakovom Donatom i Vijeem, pred opinskim izvriocem Nikolinijem, u prisutnosti dvaju svjedoka sklopljen je ugovor izmeu nadstojnika gradnje i "razborita mua, majstora Jurja, klesara, sina pokojnoga Mateja iz Zadra, stanovnika Venecije, sada prisutnog u ibeniku." Juraj se obvezao da e kao protomajstor gradnje katedrale sv. Jakova voditi i nadzirati sve radove, dajui "upute, naloge i mjere", ali da e i "vlastorunoraditi kao graditelj i kao klesar". Takoer, da e "ii u bilo koji kamenolom" i tamo davati naloge i voditi radove vaenja i klesanja kamena, utovara i istovara. Juraj Dalmatinac vodio je izgradnju od 1441. g. pa do svoje smrti 1473. g. Uz njega su radili brojni vrsni majstori kao Jurjevi suradnici, pomonici i uenici od kojih su najpoznatiji: Andrija Alei i Ivan Pribislavi koji e s Jurjem suraivati i na drugim projektima. Svoj dananji izgled ibenska katedrala ima zahvaliti upravo Jurju Dalmatincu. Svojim novim projektom uveo je niz noviteta koji su ovu katedralu u nekoliko aspekata uinili jedinstvenom u odnosu na druge europske katedrale i kranske crkve. Spomenut emo samo najbitnije. OSOBITOSTI JURJEVOG PROJEKTA ibenska katedrala je trobrodna bazilika, dimenzija 38 x 14 m, s najviom visinskom kotom od 38 m u vrhu kupole. U potpunosti je izgraena od kamena, dok su sve ostale kamene crkve redovito zidane uz upotrebu buke, a krovna im je konstrukcija najee drvena, s pokrovom od crjepova, a ponekad i od olovnih ploa. Za ibensku katedralu Juraj je koristio braki vapnenac iz kamenoloma na sjevernom dijelu otoka, u podruju Veselje, gdje je vaen od antike, a zbog svoje kvalitete i ljepote esto se naziva i "braki mramor". Nadalje, ibenska katedrala jedina je graevina u Europi prije XIX. stoljea (kad je poelo koritenje metalnih konstrukcija i armiranog betona) kod koje zidovi apsida nisu nainjeni od elemenata meusobno povezanih bukom, nego su sastavljeni originalnom metodom montae velikih kamenih ploa, klesanih "po mjeri", profiliranih precizno po nacrtima i spojenih meusobno tako da stepenasti usjek jedne nalijee na susjednu "na preklop" ili tako da istaknuti brid jedne ploe ulazi u lijeb susjedne, "na utor i pero", to se inae redovito primjenjuje u drvodjeljstvu. Osim ploa, koriteni su i veliki kameni pilastri i rebra ili pojasnice sklopljene na isti nain u statiki savreno strukturirani tektonski sustav. Jedinstvo grae i montana metoda gradnje omoguili su da volumen graevine izvana u potpunosti odgovara obliku unutranjeg prostora; prostor i njegov "plat" kamena ovojnica identini su. Veliina i oblik oblih krovova u potpunosti odgovaraju oblim svodovima crkve, to nije sluaj kod slinih graevina.

Kao rezultat ovakvog naina gradnje ostvarena je i funkcionalna trolisna fasada. Naime, trolisni zabat s obrisom polukruga u sredini poduprtog s dva etvrtkruga originalno je ostvarenje renesanse, i mogli bismo rei, "zatitni znak" ranorenesansne sakralne arhitekture. No, ova crkva prva je i jedina kod koje ovakav trolisni oblik proizlazi iz presjeka, odnosno rasporeda svodova iznad njezina tri broda, dok je kod svih ostalih trolisni oblik neka vrsta kulise koja ne slijedi stvarni prostorni oblik graevine. ibenska katedrala znaajna je i po nizu inovacija na polju ikonografije, kao to je glasoviti niz od sedamdeset i etiri skulpture razliitih glava na vijencu triju apsida. Promatrajui ovjeka kroz prizmu nove humanistike filozofije, Juraj Dalmatinac je na ovakav nain crkvenoj ikonografiji pretpostavio ovjeka. Naime, ovaj niz glava najbrojnija je i najkvalitetnija galerija portreta izloena kao javni spomenik profane skulpture na jednom sakralnom spomeniku u Europi, te na taj nain predstavlja svojevrsni trijumf humanizma europske rane renesanse. Zanimljivo je to glave nemaju oznaka asti, imena ni zanimanja pa tako ne znamo radi li se o darovateljima, plemiima, muenicima, svecima ili prolaznicima. ZAVRETAK GRADNJE Nakon smrti Jurja Dalmatinca 1473. g., kada voenje gradnje preuzima Nikola Ivanov Firentinac koji e, ostajui itavo vrijeme vjeran Jurjevom projektu i planu, raditi do poetka sljedeeg stoljea (umro 1505. g.), nastupa trea faza gradnje. Nikola Firentinac izgradit e svodove brodova i transepta te kupolu. No ni nakon smrti Nikole Firentinca katedrala jo oko tri sljedea desetljea nee biti dovrena. Proelje i veliku rozetu klesat e Bartolomej i Jakov da Mestre (1528. 1531.), a malu rozetu sred polukrunog zabata izradit e Ivan Mestievi iz Zadra (1536.). Kronike biljee da su radovi na katedrali zavreni 3. prosinca 1536. godine. Meutim, jo e se ureivati iznutra da bi konano bila posveena 1555. godine.

UMJETNIKA VRIJEDNOST Po umjetnikoj vrijednosti ibenska katedrala pripada najvrednijima u europskom kontekstu i najznaajniji je arhitektonski spomenik renesanse u Hrvatskoj. Graena je u kasnogotiko-renesansnom stilu. Kasnogotikom stilu pripada dio spomenika izgraen u prvom desetljeu gradnje, dok dijelovi nastali u doba Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca nose izrazito renesansno obiljeje. I ovdje se istie poseban doprinos Jurja Dalmatinca. U petom desetljeu XV. stoljea kad nigdje u Europi izvan Italije nema renesansnih zdanja Juraj primjenjuje u gradnji i uvodi u Dalmaciju pet vanih renesansnih motiva: polukruni luk, kaneliranu niu i kanelirani pilastar, uljebljenu koljku i lovor-vijenac. Osim toga, Juraj Dalmatinac prvi je

arhitekt u Europi koji je primijenio geometrijsku perspektivu u arhitekturi, oblikujui plitke uljebljene nie na apsidama ibenske katedrale tako da izgledaju kao da su polukrune. Geometrijska perspektiva otkrivena je nekih dvadesetak godina ranije, a do tada je primjenjivana jedino u slikarstvu. Stoljetna pria o izgradnji ibenske katedrale jo jednom podsjea to je sve potrebno da bi jedno djelo ljudskih ruku postalo istinsko kulturno ostvarenje, koje svojom vrijednou nadilazi trenutne potrebe vremena, te na taj nain biva utkano u mozaik kulturne batine koju nasljeuju budua stoljea i generacije. Hrvatska je u 15. i 16. stoljeu u vrijeme renesanse, bila podijeljena u tri drave. Sjeverna Hrvatska u austrijskom carstvu, Dalmacija pod Mletakom Republikom (osim Dubrovake Republike), a Slavonija pod turskom okupacijom. U takvom ozraju u junoj Hrvatskoj cvate svjetovna i crkvena arhitektura s utjecajem talijanske renesanse, dok je kontinentalna pod utjecajima srednjoeuropske renesanse. Na podruju Dubrovake Republike niu brojni ladanjski domovi vlastele poznati po funkcionalnosti prostorne organizacije, inei tako osebujan stil renesansne vile i ujedno gospodarske zgrade. Renesansa je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog konstantne prijetnje Turaka sa istoka, imala skromnija ostvarenja u kulturnoj slici Hrvatske toga doba. Gradi se "idealni grad" Karlovac, 1579. godine.