HRVATSKA HISTORIOGRAFIJA DO 20. ST.

Hrvatska historiografija u srednjem vijeku i humanizmu

izvori za rani hrvatski srednji vijek su oskudni, a najznačajnije djelo toga doba je De

administrando imperio Konstantina VII. Porfirogeneta (29., 30. i 31. poglavlje je o

Hrvatima) ­ nastalo je oko 950. godine

povijesni podaci mogu se pronaći i u marginalijama liturgijskih spisa (posebno iz dalmatinskih

gradova) i u hagiografijama (Mučeništvo sv. Dujma, Adam Pariški, Život i čudesa sv. Ivana,

trogirskog biskupa iz 12./13. st.)

Korčulanski kodeks iz 12. st. bitan je za proučavanje hrvatske povijesti u 11. i 12. st.

veliki broj prijepisa dokumenata iz ranog i razvijenog srednjeg vijeka (do godine 1399.)

objavljen je u Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (urednik

Tadija Smičiklas)

svaki grad pisao je o svom svecu

Srednjovjekovni narativni izvori

Ljetopis popa Dukljanina iz 2. pol. 12. st.

tzv. Hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina donosi mnoge podatke koji se razlikuju

od latinske redakcije

najvažnije djelo tog razdoblja je Historia Salonitana Tome Arhiđakona iz 13. st. ­ Historia

Salonitana Maior sačuvana je u prijepisu iz 16. st. i sadrži mnoge podatke o ranoj hrvatskoj

povijesti; prijepis ima dodatke

djelo Mihe Madijevog O podvizima rimskih careva i papa iz 14. st. značajno je za

hrvatski razvijeni srednji vijek

djelo Obsidio Jadrensis (iz prespektive Zadrana) i djelo Chronica Iadertina (iz perspektive

Venecije) iz 14. st. govore o opsadi Zadra 1345. ­ grad brani Anžuvinac

Historia Ragusii Ivana Ravenjanina iz 14. st. i djela Phillipa de Diversisa iz 15. st.

govore o Dubrovniku

za povijest Slavonije u razvijenom srednjem vijeku značajna su djela Ivana Arhiđakona

Goričkog

Baltazar Adam Krčelić piše povijest Zagreba i Zagrebačke biskupije

Humanistička historiografija

Antički uzori ­ po uzoru na rimske historiografe čiji su spisi otkriveni. Obnavljaju se antički

žanrovi (satira, autobiografija)

postoji kontinuitet za srednji vijek → i dalje se cijene kršćanske vrijednosti (npr. uzorni vladar)

korištenje arhivskog materijala ­ Bracciolini prikuplja, a Lorenzo Valla interpretira izvorne

spise

Historiografija se sekularizira, ali povjesničari su i dalje u većini klerici → napuštaju se

augustinska periodizacija (6 carstava, Konstantinovo je posljednje) i srednjovjekovne

predodžbe (objašnjavanje povijesnih događaja Božjom voljom)

Humanistički historiografi na hrvatskom prostoru

ista forma kao i srednjovjekovni žanrovi ­ KRONIKE (Dujam Kranković, Stjepan Biličić) i

GENEALOGIJE (Matij Držić)

u 2. pol. 15. st. piše više ljudi iz različitih staleža → Koriolan Čipiko (povijest svojih ratnih

pohoda u mornarici), Antonio Vinciguerra (Mlečanin, piše o Krku i Frankapanima)

Nikola Modruški → rođen u Grblju kraj Kotora, biskup i diplomat; svjedok pada Bosne

1463.; napisao povijesni spis De bellis Gothorum (O gotskim ratovima). Djeluje u Italiji i

upravlja papinskim gradovima. Pisao je apologetska i teološka djela

Humanistička historiografija u Dalmaciji i Dubrovniku

Marko Marulić → antički natpisi u Dalmaciji, spor oko rodnog mjesta sv. Jeronima, preveo

je Ljetopis popa Dukljanina na latinski jezik

Ludovik Crijević Tuberon → Dubrovčanin, piše povijest svoga vremena, kritičan je, ali ne i

sustavan; Dubrovnik i šira regija krajem 15. i poč. 16. st. Odbacuje teoriju o autohtonosti

Slavena i smatra da su se doselili u 7. st.

Ivan Polikarp Severitan → Šibenčanin, profesor u Italiji, bavio se poviješću Italije i

Dalmacije

Martin Šibenčanin → 1489. kronika Dalmacije

Toma de Nigris → dipomat, prikupio izvore za povijest SPLITSKE CRKVE

Šimun Kožičić Benja → modruški biskup, piše o povijesti Dalmacije i prikuplja zbirku

dokumenata, poznato je njegovo djelo Psaltir

Franjo Grisogon i Franjo Fumat → 16. st., dvije kronike Zadra

Bernardin Geraldo → dominikanac, 1510. piše životopise istaknutih Dubrovčana

Vinko Pribojević → dominikanac i teolog sa Hvara, 1525. napisao djelo o povijesti Slavena.

Historiografiju smatra didaktičkom literaturom, bavi se antikom, za njega su Slaveni

autohtoni na Balkanu. Aristotel, Aleksandar Veliki o brojni drugi za njega su Slaveni

Kasnosrednjovjekovna historiografija u Slavoniji

oskudniji izvori i djela

lepoglavski prior Marko iz Dubrave (kraj 15. st.) piše kroniku pavlinskog reda (danas

izgubljena) ­ poslužila Bengeru za povijest pavlina

najznačajniji izvor za ugarsku i slavonsku povijest 15. st. je Antonio Bonfini i njegovo djelo

Rerum Hungaricum Decades, 1495., na latinskom jeziku po uzoru na Livija

Ivan Turočki → Chronica Hungarorum, pisana u stilu srednjovjekovnih genealogija i

kronika

Istvan Verboczy → Tripartitum, 1514., ugarsko običajno pravo, o porijeklu Mađara i

uređenju ugarsko­hrvatskog kraljevstva

Izvori za hrvatsku povijest u 15. st.

od 1. pol. 19. st. u Mađarskoj se sustavno objavljuju zbirke izvora za ugarsku povijest (i

srednjovjekovnu Hrvatsku i Slavoniju)

Zbirke Augustina Theinera iz Tajnog vatikanskog arhiva

Zbirka izvora iz mletačkih arhiva Šime Ljubića

Zbirke izvora o hrvatskim i slavonskim plemićkim rodovima

Zbirke izvora za povijest Zagrebačke biskupije ­ Andrija Lukinović

Hrvatska historiografija 16. i 17. st.

Glagoljske kronike s početka 16. st. ­ pišu ih franjevci glagoljaši; Šimun Klimantović i njegov

nastavljač Šimun Glavić

protuturski govori i izvještaji popularan su žanr početkom 16. st. → Antonio Rosaneo

(opsada Korčule), Stjepan Brodarić, Bartol Đorđević

protestantski pokret izražen je u Sloveniji (Primož Trubar) i širi se na Istru i u manjoj mjeri

na Dalmaciju

najznačajniji istarski protestantski autor je Matija Vlačić Ilirik: Katalog svjedoka istine,

Magdeburške centurije

u Dubrovniku u 16. st. nastaje niz djela o gradskoj povijesti → Lodovico Beccadelli, Frano

Gundulić, Euzebije Caboga

Dinko Zavorović krajem 16. st. proučava povijest Šibenika i Dalmacije

Ivan Tomašić autor je kronike o hrvatskoj povijesti, donosi zanimljive podatke i anegdote

Antun Vramec je u 2. pol. 16. st. napisao kroniku na hrvatskom jeziku (kajkavsko narječje)

Historiografija 17. st. u Istri i Dalmaciji

Faust Vrančić autor je nekoliko povijesnih djela o hrvatskom prostoru

Ivan Tomko Mrnavić piše crkvenu i dalmatinsku povijest

Dubrovački historiografi nastavljaju pisati kronike grada → Serafin Razzi, Jakov Lukarević,

Đivo Marinov Gundulić. Proučavaju i dalmatinsku i slavensku povijest →Mavro Orbini: Il

regno degli Slavi

Franjo Glavinić iz Istre piše crkvenu povijest: Historia Tersettana, Origina della

provincia Bosna Croazia

zadarski povjeničar Šimun Ljubavac djeluje sredinom 17. st. i piše povijest Zadra i Dalmacije

Pavao Andreis piše povijest Trogira

senjski biskup Sebastijan Glavinić putovao je u Rusiju kao poslanik cara Leopolda; piše

povijest Like i Krbave te je autor djela o Rusiji

Historiografija 17. st. u Slavoniji

zagrebački biskupi bave se poviješću svoje biskupije → Nikola Stepanić Selnički, Benedikt

Vinković, Petar Petretić

Nikola Istvanffy pisao je o povijesti ranog novog vijeka do 17. st.

Pavao Jugustić piše o povijesti Zagrebačke biskupije: O znamenitim osobama zagrebačke

crkve

Rafael Levaković piše o crkvenoj povijesti u Slavoniji, mnoga njegova djela nisu sačuvana

Juraj Rattkay piše prvu cjelovitu povijest hrvatskih zemalja sredinom 17. st. ­ Memoria

regum et banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae

Franjo Ladany nastavlja i korigira Rattkayevo djelo: De gestis banorum Regni Slavoniae,

piše i o povijesti obitelji Drašković

mnogi spisi zagrebačkih povjesničara 17. st. su izgubljeni ili u fragmentima

IVAN LUČIĆ → otac hrvatske historiografije

1604. rođen u Trogiru, studirao u Rimu i Padovi. Privržen domovini, ali objektivan. Ocem

hrvatske historiografije proglašen je u 19. st. 1630. stekao je doktorsko znanje. U Trogiru je

radio kao sudac i skupljao je arhivsku građu. U Rimu je učio od tamošnjih erudita. Bio je u

sukobu s mletačkim vlastima; umro je u Rimu.

Djela → Životopis sv. Ivana Trogiranina → prvo kritički pisano historiografsko djelo

De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex → rodoslovlja, karte… Djelo je posvetio

Petru Zrinskom

Natpisi Dalmatinski

kustos vatikanske biblioteke Stjepan Gradić bio je Lučićev prijatelj i suradnik

Franjo Rački povodom 200­te godišnjice njegove smrti napisao je djelo u kojem ga hvali kao

obzirnog i pravog historiografa i najvećeg domoljuba iz Dalmacije

autonomaš Vitaliano Brunelli napisao je najopširniji rad o Lučiću; neke dijelove je izostavio

Bare Poparić iznio je pretpostavku o falsificiranju Lučićevog djela

Ferdo Šišić ga hvali i analizira njegovu metodologiju

Hrvatska historiografija 18. st.

Dalmacija u prvoj polovici 18. st. → povjesničari se nastavljaju baviti poviješću gradskih komuna

(Marko Dumaneo, Jeronim Kavanjanin, Aleksandar Gazarović, Matija Nižetić)

popularno je i prikupljanje antičkih i ostalih natpisa (Marko Dumaneo, Nikola

Michielli­Vitturi)

značajan je rad Antuna Matijaševića Karamanea ­ bavio se mnogim temama: povijest Visa,

Splitske nadbiskupije, epigrafija, numizmatika i sl.

u prvoj polovici 18. st. Filippo Riceputi počinje raditi na monumentalnoj povijest Ilirika:

Illyricum Sacrum ­ sa suradnicima obilazi mnoge dalmatinske i talijanske arhive, a njegov rad

nastavio je Daniele Farlatti

i dalje su popularne polemičke teme: rodno mjesto sv. Jeronima, počivalište relikvija sv.

Dujma, mjesto brodoloma sv. Pavla (Jakov Salečić, Ignjat Đurđević) i sl.

DUBROVNIK

Džono Rastić bio je vrlo čuven učenjak svoga doba, autor je velike povijesti Dubrovnika

Ignjat Đurđević nastoji napisati veliku povijest Ilirika ­ Historija Ilirije; djelo je nedovršeno,

mnogo toga je sačuvano u rukopisu

Dalmacija u 2. pol. 18. st. → u Zadru je popularno istraživanje pravoslavlja u Dalmaciji (zadarski

nadbiskup Mateo Karaman, Simeon Kovačević)

u Šibeniku djeluje Luka Vladimirović koji piše o povijesti Bosne

Gašpar Vinjalić piše povijest Dalmacije

Julije Bajamonti bavi se poviješću Splita od antike do 18. st.

i dalje se pišu djela o povijesti grada

ZAGREB I SJEVERNA HRVATSKA

Pavao Ritter Vitezović intenzivnije istražuje hrvatsku povijest. Rodom je iz Senja. Za njega

su Hrvati Iliri, a kasnije su to svi Slaveni. Zatim su Iliri i Mađari i Rumunji, a onda i svi Slaveni

od Baltika do Crnog mora. Vitezović piše i tiska kroniku na hrvatskom jeziku te prikuplja

isprave. Prilikom razgraničenja nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. pisao je opis i

povijest Dalmacije i Hrvatske; nakon razgraničenja nastavlja pisati političke spise → Croatia

rediviva. Bavio se i heraldikom → Stemmatographia. Djelo Plorantis Croatiae saecula

duo znatno je utjecalo na kasniju predodžbu o hrvatskim zemljama u ranom novom vijeku. Piše

mnoga povijesna djela na hrvatskom i latinskom jeziku. Polemizirao je s Lučićevim djelima

(Lučić piše u korist Venecije, a Vitezović u korist Austrije). Dokazuje da Dalmacija ne postoji

već da je to sve Hrvatska. Od plemstva je tražio da mu šalju svoje isprave i grbove

zagrebački biskupi i kanonici nastavljaju pisati crkvenu povijest (Đuro Patačić, Martin

Brajković, Đuro Marcelinović i Toma Kovačević)

nastavljaju se tradicije iz prethodnih stoljeća → piše se povijest pavlinskog reda (Ivan

Krištolovec, Nikola Benger) i obiteljske genealogije (npr. obitelj Patačić)

Baltazar Adam Krčelić napisao je djelo De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae

motitiae praeliminares, Povijest stolne crkve Zagrebačke, Annuae i itd.

Nikola Škrlec Lomnički proučavao je povijest prava, prikupljao arhivsku građu i

najzaslužnija je osoba za osnivanje državnog arhiva

Franjo Ksaver Pejačević proučavao je srpsku povijest

Andrija Blašković bavi se arheologijom i numizmatikom

TOMA KOVAČEVIĆ

od 1694. zagrebački kanonik, piše povijest Zagrebačke biskupije. Završio je teologiju i

filozofiju u Rimu. 1708. sudjelovao je na saboru u Požunu. 1710. imenovan je kustosom

Zagrebačke biskupije ­ proučavao je arhiv zagrebačkog kaptola

Filippu Riceputiju i Danielu Farlattiju pomagao je pri pisanju djela Illyricum Sacrum

sva njegova djela sačuvana su u rukopisu; prikupio ih je Ivan Kukuljević Sakcinski, a

čuvaju se u HAZU

pisao je životopise zagrebačkih biskupa i kanonika te povijest grada Siska

Hrvatska historiografija u 1. pol. 19. st.

značajan je rad mađarskih povjesničara Jurja Praya, Stjepana Katone, Johana Christiana

Engela i srpskog Jovana Rajića koji piše o povijest Srbije, Hrvatske, Bosne i Bugarske.

Rajić je poznavao grčki jezik i bizantsku kulturu

u Istri i Dalmaciji i dalje su popularne gradske povijesti (Pier Antonio Biancini, Martin

Botterini, Ivan Feretić, Marko Lauro Ruić, Andrija Ciccarelli)

Grgur Stratico autor je mnogih analiza o društvenom i političkom stanju u Dalmaciji u 2. pol.

18. st.

u dubrovačkoj historiografiji i dalje je glavna tema gradska povijest ­ npr. Franjo Marija

Appendini

zagrebački povjesničar Josip Mikoczy proučava hrvatsku povijest u doba narodnih vladara,

autor je i povijesti hrvatskih banova do 15. st.

Ivan Nepomuk Bužan sastavlja povijest ugarskih kraljeva do 14. st., aMijo Štivalić bavi se

svjetskom poviješću (npr. poviješću papa)

lokalnu povijest pišu Adam Alojzije Baričević i Franjo Klohamer

Matija Petar Katančić bavi se arheologijom (opisima antičkih spomenika), filologijom i

geografijom. Bavi se i teorijama o porijeklu Hrvata

Martin Đuro Kovačić uređuje zagrebački biskupski arhiv te prikuplja i objavljuje razne izvore

u Sarajevu djeluje kroničar Mula Mustafa Bašeskije, autor značajne kronike svoga vremena

(2. pol. 18. st.); piše na turskom jeziku i arapskom pismu

DOBA ILIRIZMA

Ilirizam nije univerzalan, ima mnogo razlika u mišljenju, a paralelno s hrvatskim pokretom,

narodni preporodi odvijaju se i u drugim pokrajinama Austrijskog Carstva

Ljudevit Gaj zanimao se za hrvatsku povijest, ali je ostavio samo nekoliko manjih djela i

komentara

U Danici izlaze brojni historiografski članci (mnogi političke prirode)

Gedeon Ernest Maretić ­ svestran povjeničar, piše lokalnu povijest, uglavnom na njemačkom

jeziku

Valentin Kirinić prikuplja mnoge dokumente i bavi se pravnom poviješću hrvatskih zemalja,

radi u Zagrebu

ilirski pokret potaknuo je interes za hrvatskom poviješću, posebno za rani srednji vijek

nastavni rad Romualda Josipa Kvaternika, profesora u Zagrebačkoj gimnaziji, vrlo je

značajan

u doba ilirizma, Dalmacija ne pokazuje interes za narodnim preporodom. 1844. izlazi Zora

Dalmatinska, a historiografi se i dalje bave gradskom i lokalnom poviješću

Ivan Katalinić piše povijest Dalmacije na talijanskom jeziku, nije uspio objaviti i na hrvatskom

Franz Petterer proučava povijest Dalmacije i piše djela na njemačkom jeziku, bio je svestran

povjesničar

Nikola Ostojić i Petar Nisiteo bave se arheologijom

Don Giovanni Franceschi od 1845. do 1847. izdaje tjednik La Dalmazia u kojem su izašli

brojni historiografski članci

Historiografski rad u vrijeme apsolutizma

u Zagrebu se osniva Društvo za jugoslavensku povestnicu i starine te se pokreče časopis

Arkiv za povestnicu jugoslavensku (urednik Ivan Kukuljević Sakcinski, pokrovitelj Josip

Jelačić)

Društvo se bavi prikupljanjem izvorne građe, starih predmeta i narodne baštine

u časopisu svoje radove objavljuju povjesničari iz svih hrvatskih zemalja (Mirko Ožegović,

Ante Starčević, Antun Pavić)

u Dalmaciji mnogi autori nastavljaju s historiografskim radom (Nikola Tomasseo, Jerko

Šutina), a u časopisima se objavljuju historiografski članci (Osservatore Dalmata, Serbski

dalmatinski magazin, Dubrovnik)

IVAN ŠVEAR (1775.­1839.)

svećenik i profesor

djelo Ogledalo Iliriuma posvetio je biskupu Juraju Hauliku

bio je zanesen ilirizmom

IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI

1816.­1889.

povjesničar, političar, književnik, saborski zastupnik i županijski dužnosnik, suradnik u

novinama i političkim glasilima; vodeća ličnost javnog života u 19. st.

politički program: južni Slaveni u federativnoj jedinici unutar Monarhije; hrvatski jezik i

hrvatska vlada neovisna od ugarske; teritorijalna cjelovitost Hrvatske

otkrivanje, čuvanje i vrednovanje hrvatske povijesne baštine radi afirmacije nacionalnog

identiteta

samouk, različite kompetencije, uzor hrvatskim povjesničarima

za Bachova apsolutizma više se posvetio hrvatskoj povijesti

od 1848. do 1861. bio je arhivar Zemaljskog arhiva → arhivsko gradivo dio je nacionalne

baštine, cilj mu je vratiti hrvatske spise iz mađarskih arhiva i sustavno objavljuje gradivo

od 1855. do 1868. → konzervator građevnih spomenika za Hrvatsku i Slavoniju. Umjetnička

i spomenička baština je temeljna sastavnica nacionalnog i kulturnog identiteta

putovao je po Dalmaciji, Bosni, južnoj Italiji i Albaniji i proučavao natpise s epigrafskih

spomenika. Napisao je i izvješća s putovanja (Putne uspomene, Putovanje po Bosni)

među prvima je proučavao glagoljicu u znanstvenom smislu

veliki bibliofil → kupovao je što je više knjiga mogao

1850. postaje predsjednikom Društva za jugoslavensku povjestnicu i starine →

istraživanje i prikupljanje starina i povijesnih izvora radi nacionalnog otpora

1851.­1875. ­ djeluje u časopisu Arkiv za povjestnicu jugoslavensku → profesionalizacija

hrvatske historiografije

Kukuljević individualno shvaća povijest → pojedinci su pokretači povijesnih procesa

bio je sklon kulturnoj povijesti, nastojao je probuditi nacionalnu svijest

napisao je preko stotinu biografskih studija

rasprave o povijesti gradova i regija

studije o pojedinim povijesnim razdobljima

OTISNUTA IZVORNA GRAĐA

uz materijalnu potporu biskupa Strossmayera i Ivana Mažuranića objavio je nekoliko

zbirka izvora (uz pomoć M. Mesića i I. K. Tkalčića)

Iura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 1­3, Zagreb, 1861./62. → zbirka

dokumenata namijenjena saborskim zastupnicima u hrvatskom i zajedničkom saboru. Sadrži

temeljne državnopravne dokumente, 3 sveska: 1.) javnopravne isprave od 852. do 1790.

2.) saborski spisi

3.) zakonski članci, povelje, kraljevske odredbe

od 1222. do 1844.

→ ima paleografskih i kronoloških grešaka

zbirka Listine Hrvatske, Zagreb, 1863. → kulturna povijest, razni tekstovi na glagoljici, latinici

i ćirilici od 1288. do 1599.; crkvene, gradske i sudbene isprave, korespondencija Krste

Frankopana

Nadpisi sredovječni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah

zbirka Regesta documentorum regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae

Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae u 2 sveska, 1874./75. →

zbirka latinskih dokumenata iz gotovo svih važnijih hrvatskih arhiva; pravna i kulturna povijest,

sadrži više tisuća isprava (od 503. do 1200.); ima pogreški u datiranju (npr. Trpimirova

darovnica, zapazio Tadija Smičiklas); dodatak sa ispravama stranih vladara i papa; natpisi iz

doba narodnih vladara; zbirka je često osporavana (početkom 20. st. nastaje Smičiklasov

Codex)

Kronika hrvatska iz XII. veka (kronika popa Dukljanina)

Kukuljević je pisao i o pojedincima i plemićkim obiteljima (Oršići, Flora Zuzorić, obitelj

Frankapan, Pavao Skalić, o dva Ivana Vojkovića)

Slovnik umjetnikah jugoslavenskih

Glasoviti Hrvati prošlih vjekova

o Medvedgradu ­ Događaji Medvedgrada, o Zavodu sv. Jeronima u Rimu, Grad Senj…

o umjetninama Zrinskih u Čakovcu

Starine u Zagrebu i njegovoj okolici

Sa fotografom Ivanom Stadlom 1870. izdao je monografiju “Građanska i vojnička

Hrvatska” (slike Samobora, zagrebačke katedrale, Kalnika, Krapine, Trakošćana, Trsata,

Susedgrada…)

Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari

NEOBJAVLJENA GRAĐA

rukopisni dnevnici od 1834. do 1840.

Grbovi porodica hrvatskih

Acta Zagrabiensis (14.­18. st.)

Opis Like i Krbave

Acta Zriniana

Starine i grbovi u Dalmaciji

namjeravao je napisati hrvatsku povijest od nastarijih vremena do ugovora s Kolomanom

Franjo Rački 1828.­1894.)

svećenik, kanonik, povjesničar, jezikoslovac, doktor teologije

Rim ­ Zavod sv. Jeronima

poznavatelj svjetskih prilika, govorio latinski, grčki i mnoge druge europske jezike

60­tih i do sredine 70­tih godina 19. st. bio je saborski zastupnik

sa Strossmayerom je sudjelovao u osnivanju Narodne stranke

pisao je za “Pozor”

zalagao se za reviziju H­U nagodbe

suosnivač i prvi predsjednik JAZU

državni nadzornik zemaljskih škola u Hrvatskoj

pokušavao uskladiti svoje hrvatstvo s jugoslavenstvom → Hrvati i Srbi su za njega jedan narod

Srbima je zamjerao što su previše isticali svoju narodnu svijest, premalo žrtvovali za

jugoslavenstvo

Najvažnija izdanja JAZU­a: Documenta, 1877. i Historia Salonitana Tome Arhiđakona,

1894.

Najvažnija djela Franje Račkog:

Bogomili i Patareni

Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljeća

Nacrt hrvatske historiografije od 1835. do 1885. godine

nije izdao i napisao stariju hrvatsku povijest, iako je tvrdio da je ima u rukopisu

Povijest Bugarske

Povjesnik Ivan Lučić

Povelje bosanskog kralja Tvrtka

Prilog za poviest hrvatskih uskoka

Rieka prama Hrvatskoj

Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana