Tečaj XXXIV.

hrv.-slav. šumarskoga društva mn

Izdaje

Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo.

Uredjuje ANTE KERN' .

Izlazi Rvaki mjeseo

^•m^^^m^&M^^^^m^^

Z A G R E B 1 9 1 0 . Naklada hrv.-slav. Šumarskoga đrnStva.

N f l d I l u C r S f A pođpinoma pouzdanoga tražimo za kupovanje i manipulaciju ' ' _**"**S** . sa žirom. Namještenje je uz povoljne uvjete i stalno. Oaim

znanja hrvatskoga jezifea, poželjno je i znanje njeoiaćkoga ili magjarskoga jezika. Ponude sa prepisima svjedodžaba neka se Šalju na uredništvo Šumarskoga lista pod oznakom „Suma 120".

Broj 4971 ex 1910, V i n k o v c i 12. kolovoza 1910.

Natječaj. Uslied naredbe kr. hrvatsko-slavonsko-đalmatinske zemaljske vlade,

odjela za unutarnje poslove od 14. siječnja 1910. broj 70.341 ex 1909. imade se u području ovoga šumsko-gospodarstvenog ureda popuniti jedno (1) mjesto šumarskog vježbenika sa sistemizovanimi berivi i to:

godišnjom pripomoći od 1000 kruna godišnjom stanarinom od 200 kruna

12 pr. met. ogrievnih drva I. vrsti stavljenih u stan. Za vanjsko službovanje propisana odšteta, prema djelokrugu, koji

će se opredjeliti, najme dnevnica i kilometrina eventualno putni paušal godišnjih 200 kruna uz pravo zaračunavanja paušalnih dnevnica prema propisima.

Vlastoručno pisane i propisno biljegovanje molbenice imadu se predložiti podpisanomu šumsko-gospodarstvenomu uredu najkasnije do 10, rujna 1910.

Molba se imade obložiti: 1. krstnim listom; 2. liečničkom svjedočbom liećnika, koji je u javnoj službi, a kojom

se dokazati ima, da je molitelj za šumsku službu sposoban, odnosno, da je posve zdrav i normalno razvijen;

3. svjedočbom o nauka šumsko-tehničkih svršenih na kojoj šumarskoj akademiji, sveučilištu ili inoj visokoj školi za šumarstvo;

4. svjedočbom o moralnom ponašanju ; 5. uredovnom ispravom, da je zavićajnik kraljevina Hrvatske i

Slavonje. Molbe uvjetne i one, koje prekasno stignu, neće se u obzir uzeti. Namještenje je kroz dvie (2) godine privremeno, ter poslie toga

vremena može, ako tomu kake zaprieke smetale nebi, definitivno ime­novanje posliediti.

Prednost imadu oni, koji su jur u praktičnoj šumarskoj službi i ispit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva položili.

Molitelji bez državnoga ispita za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva imati će takav najkasnije nakon dvogodišnje službe kod ove imovne obćine položiti, jer u protivnom slučaju gube namještenje.

Šumsko-gospodarstveni ured brodske imovne obćine.

BROJ 9. U ZAGREBU 1. RUJNA 1910. GOD. XXXIV.

ŠUMARSKI LIST Pre tp l a t a za nečlanove K 12 na godinu. •— Članovi šumar, društva dobivaju list bezplatno — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove pođupirajuće K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za »Šum. list« K 4 u ime preplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini

broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedničtvo društva. Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za */, stranice 9 K; za '/$ stranice 7 K

7^ stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust.

Razvoj i praktični ciljevi šum. estetike. Od Dr. Ljudevita Dimitza. Preveo i popratio N. Pleša-Kosinjković, šumar,

(Svršetak).

Kao što u Cislajtaniji, tako niti kod nas ne ima još ni-kakovih zakonskih propisa ili norma, koje bi smjerale za po­državanjem ili uzgojem šumske ljepote, te na čuvanje ili zaštita prirodnih spomenika, kako ih to navadja hessenski zakon od godine 1902.*

U tom smjeru možemo se jedino osloniti na šumski zakon od 1852., a naročito na §. 19. istoga zakona, kao sto to Au­strijanci čine.

Kod njih se, kao što se to iz predležedega članka vidi, barem svestrano raspravlja o šumskoj estetici, dapače su u tom smjeru godine 1907. u šumarskoj sekciji medjunarodnoga gospodarskoga i šumarskoga kongresa stvorerAposebni zaključci, koji če austrijskoj vladi služiti za substrat pri stvaranju topo-glednoga zakona, ili specijalne norme oslonom na šumski zakon, đočim se kod nas vrlo malo ili skoro ništa piše i razpravlja, a pogotovo zvanični faktori za to se niti iz daleka ne brinu.

Revno pratedi đomadu i stranu literaturu u tom smjeru, up'avo sretnim slučajem dočepao sam se poličkoga listu »Ob-

* Medjutim, naime nakon što nam je g. pisac predao ovu raspravu, izašla je naredba kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 21. III, 1910. broj 11.051 (vidi stranu '30. i 231. o. 1.) Uredništvo.

— 322 —

zora« od 15. travnja 1906. broj 103., u kojem možda prvi put nepoznati pisac (—c), valjda poznati i uvaženi hrvatski pri-rođopisac g. D. Hire, u liepom i obširnom žlanku » Č u v a j m o p r i r o d n e s p o m e n i k e « , slično Dimitz-ovu članku, napo­minje ovdje ondje po našoj miloj domovini nalazede se razno-vrstne prirodne spomenike, te stavlja predloge, što se u iste ima ubrojiti, te kako i koji da se potomstvu uzdrže i sačuvaju.

Sada mi je baš milo, da iz moje znanstvene prirodopisne ropotarnice-zbirke, mogu i taj članak izvuci, pa prorešetavši ga sa Dimitz-ovim, i sam koju reci o šumskoj estetici, njegi i uzdržavanju šumske ljepote, te podizanju i uzdržavanju prirod­nih spomenika.

U predmetu ću se držati chronoložkoga reda po Dimitz-ovom članku.

Za razvoj šum. estetskih težnja, pa uzdržavanje i čuvanje prirodnih spomenika i kod nas moramo posegnuti za povješdu šumarstva, pa i za občom povješdu Hrvata.

Jedna i druga nas poučavaju, kako su naši pradjedovi čak još u pogansko doba znali njegovati i štovati svete ga­jeve, pa u njima bogovima žrtve doprinašati.

Osim glavnoga boga Svaroga ili Peruna, koji je stolovao na nebesima, štovali su naši predji i druge manje bogove, ko­jima su bile posvedene šume, rijeke, dubovi i t. d. — Kako nisu imali ni hramova, ni svećenika, uz pjevanje pjesama kla­njali su se bogovima u prostoj prirodi u dubravama i šumama — svetim gajevima, u pećinama i na vrhuncima.

Stari Slovjeni vjerovahu, da je duša čovječja neumrla, te da iza smrti obljetava tako dugo oko drveća, dok se tielo ne sažeže. Zatim da ulazi u stan mrtvih, u »nav«, gdje imade zelenih njiva i šumica, te da tu živi kao i na zemlji.

Lipa je još i danas sveto drvo Slavena, pod koje miomi­risnom i sjenatom krošnjom i danas se još starački zborovi zbore.

Kako se iz spomenutoga može razabrati, već naši predji znali su svoj kult vezati na šumu i šumsko drveće, pa uau

— 323 —

tu svrhu izabrane objekte i posebno njegovali, uzdržavali, ču­vali i obožavali.

To liepo svojstvo štovanja prirode i prirodnih ljepota, a naposeb šumske ljepote, prešlo je i na njihovo potomstvo i u kršdansko doba, pa sve do nas samih.

Imamo za to svjedočanstvo u ruševinama crkava i kape­lica po šumama i gajevima, po brdinama i dolinama diljem prostrane nam hrvatske domovine. Tomu su svjedokom još i danas po gotovo po selima i zabitnim mjestima nalazede se crkve i kapelice po brdinama, po šumovitim zakutcima rav­nica i dolina i t. d. — Pa ako ta svetišta nisu ve<5 u prvo­bitnoj šumi podignuta, to se je nastojalo, i danas sve više na­stoji, da se njihov okoliš ukrasi sa odabranim omiljelim šum­skim ili pitomim drvedem ili voćkama, kao sa lipom, divljim kestenom, orasima, javorovima i dr. brzo rastudim drvedem, te koje što vede, ljepše i sjenatije krošnje razvija. Na stotine go­dina staroga takovoga ukrasnoga drveda dalo bi se navesti iz sviju krajeva domovine, pa držim, da de rietki biti od naših čitaoca, koji ne bi u životu imali priliku takovo ukrasno i drevno drveće vidjeti.

Makar da naši predji nisu imali pred očima kakov znan­stveni smjer o njezi i čuvanju tih prirodnih ukrasnih objekata, dakle niti su imali pojma o šum. estetici, kako ju mi danas shvadamo, pošto o tome nemamo ni pisanih djela, ali su oni svejednako znali spajati liepo sa ugodnim, koristno s praktičnim što sve nam to i danas pružaju objekti takove vrsti.

I ako nam ne ostaviše pisanih, odnosno tiskanih djela šumske estetike, ali zato ipak u takovom njegovanju i podr­žavanju tih prirodnih spomenika šumskoga drveda, nalazimo i mi kao što i Cislajtanci razvoj šumsko-estetskih težnja.

I kod nas bijaše i sada ima dobro stojedih šumovlastnika-vlastelina, koji su uživali i uživaju u ljepoti šume, koja je i dala povod, da su ju njegovali i njeguju. Više manje svi dvorci domaće vlastele, pa samostani i dvorovi crkvenih dostojanstve-uika, odlikuju se sa krasnim perivojima raznovrstno ga doma

— 324 —

ćega ili stranoga šumskoga drveda, na mnogim mjestima sa velikom starosti i divnim uzrastom u debljinu i visinu.

Mi doduše nemamo i ne možemo imati onako veličanstvene gajeve i perivoje, kao što su sjevero-amerikanski: JeIlowston perivoj, Mirapora šuma. šuma Calaveras, šume doline Josemite i Merced veličanstvenoga kalifornijskoga gorja Sierre Nevada, sa njezinim »Bigtrees-ima: (gorostasno drvede) Sequovia Gi-gantea, mamutovac, bor cukrovac — Pinus Lambertiana, srebrenasto bieli bor — Pinus argentea, smreka Dougla-sijeva — Pseudotsuga Douglassii Car. i d r , koje tamo kao u svojoj pravoj domovini izrastu u gorostasno drveće sa visinom od DJekoliko stotina stopa, a sa debljinom od više metara u prsnoj visini, ali zato svejednako imademo liepih perivoja sa gorostasnim drvedem naše domaće flore. Tu su po svemu svietu radi svoje izvanredno dobre kakvoće samoga drveta poznati na stotine godina stari brasti lužnjaci, tu veličajne bukve, javori, briesti, orasi, lipe, jele, smreke, borovi i dr. domaće drvede, a po mnogim perivojima nalazimo već i staro eksotno drveće kao platane, borovce, tulipovce i dr.

Maksim'rski perivoj kraj Zagreba, štono ga je osnovao u prošlom stoljeću blagopokojni kardinal-nadbiskup Haulik još i danas pred strancima služi na diku i ponos Zagreba, akoprem je mnogo toga na svojoj prvašnjoj ljepoti, radi nedostatnoga uzdržavanja, reda i njege, te pomanjkanja zvierinjaka, izgubio.

Sličnih, makar i manjih perivoja imade i na posjedima drugih vlastelina. Makar da svi ti perivoji u svojoj izvedbi opo­našaju englezke ili franceske perivoje, dakle nješto stranoga, ipak im je svima skupa jedna te ista zadaća: razvoj, njega i podržavanje šumske ljepote u pravom estetskom smislu, gdje je spojeno liepo i ugodno sa koristnim za pojedince i publiku, u koliko toj svrsi zaista i služe.

Ako uvažimo K o n i g o v u izreku: „Suma u svojoj naj­većoj šumskoj podpunosti jest takodjer i u svojem najliepšem stanju«, pa nadalje razloge liepe njege šumske, štono ih šumar-pisac Konig navadja u svojoj knjizi »Waldpflege«: Potreba ci-vilizovanih naroda, da svoja boravišta i njihovu okolicu

— 325 —

poljepšaju, upliv liepe šume na dud i oplemenjivanje stanov­nika, povedanje veselja šumarskih činovnika za idealnim ciljem, koji potiče iz takovih nastojanja, konačno upodpunjenje sa­moga šumarstva; uvažimo li nadalje B u r c k h a r d t o v e na­zore, da je njega šumske ljepote osobit predmet šumsko-go-spodarstvene djelatnosti; sliedimo li odlučno stanovište W i l -b r a n d o v o , da se kod šumskog gospodarenja u onim šumama, koje publika radi odmora i okriepe traži i posjeduje, mora uzeti obzir na poljepšanje okolice, i da se ne smije pučanstvu posjet šuma, dakako u higijenskom i turističkom pogledu, oteščavati; obazremo li se na osnutak čestih t. zv. »begovskih vrtova«, pa nadalje da uvaženi šumarski pisci: Dr. A. pl. G u t t e n -b e r g , K o ž e š n i k , Dr. S t o t z e r , sam Dr. D i m i t z i dr. liepu njegu šume riečju i pismom unapredjivahu i unapredjuju: to demo i mi hrvatski šumari iz gori rečenoga nadi kažiput, kako da i mi u izvadjanju svoje stručne djelatnosti na polju šumske kulture, poradimo u prilog njege šumske ljepote, od­nosno u prilog dobročinstva na prama čovječanstvu u opde, u prvom redu sa zdravstvenoga, dakle i sa humanitarnoga gle­dišta, a onda sa opde-kulturnoga i naprednoga gledišta.

Kakova se dužnost vladi u tom pogledu namiče, to je 1, c. (locis ceteris) u Dimitzovom članku ved rečeno, a glede duž­nosti nas šumara u tom pogledu držim, da de biti dostatno, ako u izvedbi svojega djelovanja sliedimo načela, predloge i pojedine momente, što ih je Dr. Dimitz u svojem članku liepo i sistematski nanizao.

1. K o d o m e d j a š e n j a š u m a .

Kod istoga mogu naši šumari veoma mnogo učiniti uslied toga, što mnoge šume imovnih opdina, a one zemljistnih za­jednica u vedem dielu još nisu omedjašene. Imaju se s toga u vedem dielu tek postavljati medjašnici i napisi na njima, a pri tomu treba se držati načela istaknutih po Dimitzu, te naro^ čito izbjegavati postavljanje dosada mjestimično uobičajenih ve­likih medjašnih humka od zemlje ili kamena, u koje se još

— 326 —

k tomu postavljahu veliki drveni stupovi. Ovakove humke upravo nagrdjuju okolicu.

2. K o d u r e d j e n j a šuma .

Makar da je kod istoga prema Dimitzovu navodu najteže uzeti obzir na estetske zahtjeve, ipak će šumar dosta toga modi učiniti, ako kod polaganja i izvedbe mreže prosjeka i šumskih puteva, uz šumsko uredjajne zahtjeve uzme obzir i na zahtjeve estetike. Tima zahtjevima šumar-procjenitelj, u čiji izključivi djelokrug taj posao spada, akoprem se sama izvedba tih posala u naravi može prema nacrtima i intencijama šu­mara povjeriti i mjerničkom osoblju, može šumar s uspjehom udovoljiti, ako se bude obazreo i uvažio sve ono, što kapaci­teti uredjenja šuma sa estetskoga stanovišta ističu i dopuštaju.

Ja bi još napomeauo, da se kod izlucbe t. zv. odsjeka ili sastojina, odmah izluče stanovite vrsti ili skupine stabala, koje bi se imale isključiti iz sječnoga poredka, odnosno od sječe pa na dotičnim mjestima trajno ostaviti za ukras dotičnoga šumskoga predjela.

Takove skupine stabala imale bi se izlučiti i čuvati u okolišu gorskih vrela i njihovih tokova, oko lugarskih i šu­marskih ili lovačkih kuda za prebivanje, na šumsko prelaznim putevima i to na mjestima, gdje se putnici odmaraju. Na me-djašnim prosjecima sa tudjim šumskim posjedom trebalo bi sa­čuvati u medjašnu crtu padajuća zdrava stabla, u koliko možda ne prieče sa prosjeka ljepši pogled na okolicu sela i gradove; na bočinama i izdaleka vidjena liepa zdrava i krošnjata stabla neka bi se takodjer ovdje ondje poštedila. Kod sastavka same ogojne osnove može se u veliko uzeti obzir na estetske za­htjeve, ako se u dosada vladajudim sumama listadama, uz uva-ženje stojbinskih odnošaja, preporuči i izrede sadnja najbolje odgovarajudih četinjača, osobito eksotičnih, i to hrpim čno ovdje ondje, ili u stanovitom smjesnom razmjeru sa listačama, ako se unutarnji gospodarstveni ili medjašni prosjeci zaaade sa odabranim četinjačama i po odredjenim pravilima. Obratuo

— 327 —

se može takova sadnja izvesti i kod šuma četinjača sa oda­branim domadim ili stranim listačama.

Uzgoj božičnih stabalaca po prosjecima i to u četinjastim sumama sa listnatim vrstima drveda, a u listaSama sa četi­njastim, najtoplije bi preporučio i sa estetskoga stanovišta. U pogledu gojitbe tih stabalaca upudujem cienjene čitaoce na moj topogledni obširniji članak »Uzgoj b o ž i d n i h s t a b a l a c a « u »Hrvatstvu« broj 162. do 165. od prošle godine, a glede uzgoja stranih vrstih drveda na moj članak »Uzgoj s t ra ­n o g a d r v e ć a i n a š e š u m o g o j s t v o « u ,Hrvatstvu* broj 213, 223. i 225. i. g., pa konačno na moj članak »Šumo-g o j s t v e n a v a ž n o s t d r v o r e d a i b o t a n i č k i h vr­t o v a « u »Hrvatskom Pravu« broj 4194. pr. g.

3. K o d s a d n j e , u z g o j a i s j e č e š u m a l i s t a č a i l i č e t i n j a č a .

Tu nemam mnogo dodati Dimitzovom članku, jer je u istom podrobno sve navedeno, na sto se i u estetskom po­gledu kod izvedbe tih radnja ima obazrieti. Isto vriedi i kod izbora v r s t i h š u m s k o g a u z g o j a . — Uzgoj mje­šovitih visokih šuma smatram najpodesnijim i u šumsko-gospo-darstvenom i u estetskom pogledu.

Uzgoju mješovitih šuma od listača i Četinjača daleko vedu prednost dajem, nego li takovim šumama od raznih vrstih ili samih četinjača ili samih listača.

Dakako da de pri izboru smjese biti u prvom redu od­lučno lio, položaj i klima, pa dobro pogodjeni razmjer smjese.

Ako li se kod mješovitih šuma na njekoj [odredjenoj po­vršini ne možemo odlučiti za uzgoj četinjača i listača, jer oslovi za uspješan uzgoj ne obstoje, to de biti dostatno, da po listači šumi ovdje ondje hrpimično ili u prugami zasadimo Če­tinjače, a u četinjačama isto tako odabrane listače, pa de i takov Uzgoj donjekle predstavljati sliku mješovite šume.

4. Kod š u m s k i h ž i v o t i n j a i g r a d j e v i n a . Našlovski zakon od 27. travnja 1893. i zakon o zaštiti ptica od

2. kolovoza 1892. dovoljno pružaju garancije za unapredjenje lovnih prilika te uzgoja plemenite i koristne divljači, a tama-

— 328 —••

njenja štetne i grabežljive, ali se na žalost u praksi skroz slabo provadja. Krivnja je tu u prvom redu na samim lovo-vlastni-cima i lovo-zakupnicima, od kojih mnogi ne shvadaju pleme­nite intencije lovnoga zakona za racionalni uzgoj lova, koji je vrlo važna grana narodne ekonomije, kakovu važnost ta grana imade u naprednijim zemljama, jer mnogi i ne misle na to, da lovstvo u svojem lovištu u rationalnom smislu podignu, već im je glavna briga, da svoje lovno pravo što više izrabe na štetu susjednoga racionalno podržavanoga lovišta. Zato imade na pretek nepobitnih dokaza. U drugom redu krive su slabom stanju lovskih prilika i same nadzorne oblasti, koje u mnogo slučajeva iz kojekakovih obzira preblago postupaju proti zvjero-kradicama, ili proti samim lovovlastnicima, ili lovozakupnicima u pogledu namještenja lovonadzirateljskoga osoblja, u pogledu tamanjenja grabežljive zvjeradi ili nerazboritoga ubijanja same koristne divljaci, bilo dlakara ili peradi.

Za zaštitu ptica pjevica ili onih neškodljivih, kao što i za tamanjenje grabežljivih i škodljivih, naš se je zakon do­statno pobrinuo, ali se u praksi i taj slabo provadja.

Odstranjenjem zakonskih nedostataka, koji su se kod jed­noga i drugoga zakona u praktičnoj provedbi kroz skoro 2 de­cenija pokazali, pomoći će se uspješnijoj gojidbi divljači i boljoj zaštiti koristnih ptica, a time posredno i zahtjevima šumske estetike,

U koliko se šumsko-estetskim zahtjevima i kod izvedbe raznih šumskih gradjevina pripomoći može, to je dovoljno, ako u praktičnoj izvedbi tih gradjevina i naprava sliedimo pred-loge, nazore i mnienja navedena u Dimitzovom članku.

Predjimo i mi sada na : »Š u m a r s k o-p o 1 i t i Č k u s t r a n u p i t a n j a « !

I za naše je obće gospodarstvene prilike, a za šumsko-estetske zahtjeve naposeb vrlo važno po pl. Salisch-u razprav-Ijeno pitanje: da li da dotične šumske površine ostanu ne-promjenjene, da li da se povećaju, smanje ili razdiele.

— 329 —

I mi pri tome ne smijemo uzeti obzir samo na pojedine šume ili šumski kotar, ved na stanje šuma čitave zemlje.

Makar da naša uža hrvatska domovina zaprema znatnu šumsku površinu od 35-987o ili 2,659.326 katastralnih rali od sveukupne zemaljske površine od 7,389.728 kat. rali (po B6do-u), ipak imademo mnogo krajeva, gdje radi pomanjkanja šuma vlada velika oskudica na ogrievnom i gradjevnom drvu, a to je: naše Zagorje, područja I. i II . banske imovne obćine, ono slunjske, pa ličko-krbavske (još ne oživotvorene) imovne obdine, te konačno naš hrvatski primorski krš u području punih pet kotara : Sušak, Senj, Otočac, Gospid i Gračac.

Za te krajeve treba da i mi ozbiljno razmišljamo, kako da se slanje šuma poveČa, da se bolje i pravednije razdiele medju pojedine kotare, naposeb krajiške, nego li je to prove­denom segregacijom izmedju države ili vlastele i njihovih po­danika dosada učinjeno; da se jedanput odlučno na zakonskoj osnovi pristupi sistematskom i temeljitom pošumljenju pri­morskoga krša i onoga u nutrašnjosti zemlje, kao i pošumljenju mnogih pustošina u obsegu, kako ga je g. kr. županijski šu­marski nadzornik Bogoslav K o s o v i d u svojem liepo obra-djenom članku »Pošumljenje krasa" u prošlogodišnjem „Šu­marskom listu" za mjesece siečanj, veljaču i ožujak u gkivnim crtama naznačio.

Sa tim pošumljenjem povedati de se znatno šumska povr­šina; sa čim manjim podieljenjem dozvola za pretvorbu sada-njih šumišta u drugu vrst kulture prema ustanovami §, 2. šum. zakona od 1852., te strogom provedbom ustanova §. 3. istoga zakona o ponovnom pošumljenju izsječenih površina, uzdržavati de se dosadanja šum. površina, konačno sa što vedim odpude-njem molba za individualno razdieljenje šumišta medju poje­dine ovlaštenike n. pr. kod urbarskih zem. zajednica prema ustanovam zakona ob uredjenju zemlj. zajednica od 26, travnja 1894. lakše de se same šume kao takove uzdržati U svojoj na­ravnoj podpunosti, koja je ujedno u prilog i šumskoj ljepoti, odnosno šum. estetici.

— 330 —

Treba da i mi sliedimo predloge A r n đ t o v e , pa da na­stojimo oko pošumljenja golih briegova, te da uzgojene gajeve čuvamo za potomstvo i štujemo ih poput onih bogovskih.

Treba da u tom pogledu nasljedujemo našega slavnoga vojskovodju Gedeona Laudona, koji je izmedju godina 1746. do 1748. dao zasaditi danas historicki »Laudonov gaj« na krbavskom polju kraj Bunida u površini od 389 i % rali, gdjeno je hrastovo drvede zasadjeno, odnosno razvrstano poput vojnika u bojnim redovima.

Sigurno je slavni vojskovodja kod sadnje toga gaja, uz hi-storidku trajnu uspomenu na njegovo vojskovođstvo, imao pred o5ima i druge plemenite ciljeve: da harnom potomstvu dade liep primjer za njegu šuma u gospodarstvenom pogledu, a za tim, da ga pouči, kako uzgoj šuma uz gospodarstvenu korist na drvu, pruža i druge prerazne koristi u klimatskom, higi­jenskom i estetskom pogledu, čemu svemu i taj gaj za one inače još divlje i zapuštene krajeve u podpunoj mjeri od­govara.

Ja veliku važnost polažem Arndt-ovom predlogu, da se njemačke ravnice zasade sa šumskim prugama, najmanje 1600 stopa širokima, a najviše poldrugu milju jedna od druge uda­ljenima, kao što hollšteinskim i westerwaldskim šumskim go-jitbenim prugama izmedju ved obstojedih i uzgojenih šumišta, a u svrhu, da se struje vjetrova lome i suzbijaju.

Tu metodu šumske gojitbe smatram vrlo podesnom za pošumljenje prostrane na tisude i tisude jutara zapremajude i puste t. ZV. l i č k e v r i š t i n e.

Trebalo bi za čitavu tu pustopoljanu, u koliko nije ved pošumljena, ili poljskoj kulturi privedena, u gornjem smislu na katastralnim nacrtima zasnovati mrežu gori spomenutih go-jitbenih pruga, pa na istima stalnim redom od n a j u d a l j e ­n i j i h s t r a n a dotičnih sela, prema istima sistematski i temeljito provadjati pošumljenje i to ne samo u području samo jedne ili dviju obdina, kao što dosada, (čini mi se u pod­ručju obdine Grospid i Smiljan), nego istodobno i uporedo u

— 331 -

p o d r u č j u s v i j u o b ć i n a , u kojima se prostire ta vri-ština, dakle u obdinama: Klanac, Smiljan, Osijek lički, Gospid, Medak, Gračac i dr. Samo pošumljenje imalo bi odpočeti sa sjevernih i sjeverno-istočnih ledenih strana dotične okolice, te napredovati u smjeru prema toplijim krajevima svieta.

Slično bi se moralo postupati kod pošumljenja i drugih pustošina, kakovih je na žalost dosta u nutrasnjosti ličko-krbavske županije.

U njesto manjem obsegu dalo bi se na taj način naj­ljepše i najuspješnije pošumiti i pusto «Grobničko polje«.

Takav način pošumljenja obuhvada ogromne površine u svoj obseg, ali zato svejednako sam po sebi ne oduzima velike površine, koje se mogu i drugoj, poljsko-gospodarstvenoj kul­turi privesti. Shodno položenom mrežom takovih pruga pošu-mio bi se samo neznatniji dio dotične površine, dok bi pre­ostali dio, kud i kamo veći i za izpašu marve, ako ne ved za kulturu poljskih plodina, slobodan ostao.

Nu uza svu svoju neznatnu površinu, štono bi ju takove pruge zaista zauzimale, bi one radi svoje obsežnosti uz uspješno izvedene kulture od vrlo blsgoslovnoga upliva bile u klimatskom a istodobno u higijenskom i estetskom pogledu za dotičnu okolicu.

Uz poboljšanje klimatskih odnošaja, mnogo bi te šumske pruge doprinele redovitosti poljske kulture, štitedi ih proti le­denim vjetrovima, zadržavajudi na sebi oluje, tuču i dr. ele­mentarne nepogode, kojima je poljska kultura radi pomanj­kanja suma u okolišu izvržena.

U predlogu Arndtovom, da se svi goli bregovi pošume, nalazimo kažiput, sa koje strane, odozgor ili odozdol da izva-djamo pošumljenje naših kraških goljeti. Nedvojbeno je, da sa tim poslom moramo od najviših vrhova pojedinih kraških br-dina početi, pa ga postepeno provadjati prema podnožju, a okaniti se dosadanjega obratnoga postupka.

Prvi i za uspješno pošumljenje krša jedino opravdani način imao bi se bezuvjetno prihvatiti i u svoj dosljednosti prova-

— 332 —

djati, a zašto, to de svaki šumar, makar i neviđio naše kraške goljeti i ne odutio onaj nečuveni bies i grozotu čestih klimat­skih i zračnih pojava krasa t. j . bure, shvatiti kada mu pre­dočim, da je jedino suma u najvišim zonama kraških brdina kadra prkositi i ublažiti čestokrat razornu silu bure.

I radi snježnih vijavica i nameta (napuva), koje nam sje­vernjak ili istočnjak donaša, pa nadalje radi naglih oborina i vododerina (bujica), morali bi sa pošumljenjem krša sa vrhova briegova početi, jer de gori podignuta šuma najbolje prkositi i tim elementarnim nepogodama, te njihov razvoj i silu im već u početku oslabiti.

I tredi momenat govori za početak pošumljenja od vr­hova brdina, a to je sve vede olakočenje same izvedbe radnje odozgor prema dolje, a i u ogojnom pogledu polučuje se vedi uspjeh, ako pošumljenje izvadjamo sa vrstima drveda, koje imadu krilato sjeme, pa koje vjetar može odozgor prema dolje na još ne pošumljene goljeti nositi i tako iste prirodnim na­činom zašumiti.

Uzevši ovaj momenat u obzir, treba nam najviše zone brdina posumiti sa vrstima drveda krilatoga sjemena kao n. pr. gorskoga javora, breze, bora i drugih vrstih, kojima je uzgoj osiguran obzirom na tlo i položaj.

Takovih vrstih drveda, i domadih i stranih, imademo danas na izbor.

Ja bi još jedan predlog za što brže i uspješnije pošum­ljenje stavio, a taj jest, da bi se isto sa jur spomenutim vr­stima drveda izvadjalo samo na jugo-istočnim, zapadnim, južnim i jugo-zapadnim stranama i obroncima brdina, dakle na stranama, koje su najviše izložene insolaciji, djelovanju sunčanih zraka, a tim i osušenju tla i njegovomu lošem djelovanju na razvoj šume dakle i na uzdržanje nuždne vlage u tlu, odnosno na jakost makar i podzemnih ovdje ondje na vidjelo izlazedih kraških trajnih ili periodičkih izvora i vrela.

Vladajući sjevero-iztočni, iztočni, sjeverni i sjevero-zapadni vjetrovi raznašali bi krilatO sjeme na strane i bočine u istoj

— 333 —

visini ili niže ležedih briegova istoga položaja, a sa jur za-sumljenih Btrana suprotnoga položaja, pa tako bi nam sama narav pritekla u pomod i kakovu polovicu krasa sama poau-mila. U koliko bi joj trebalo u pomod pritedi sa zabranama naravno pomladjenih predjela i sa naknadnim popunjenjem zgodne vrsti drveda, i to bi se dalo izvesti, ali uz razmjerno malen trošak.

Konačno nije toliko ni od potrebe, da se od sunca, dakle i od mora okrenute strane brdina pošume, jer de se sila vjetrova (bure) sa odpornim djelovanjem šume na sunčanim stranama, niz koje je vjetar dosada najvedom snagom prema moru strujio, ved 0 njezinom početnom djelovanju na najvišim vrhovima oslabiti. To je u glavnom i svrha pošumljenju primorskoga krša.

Prema gornjim nazorima preduzeto, dalo bi se dakle po-šumljenje u glavnom izvesti sa polovicom troška i za polovicu krade vrieme, na polovici kulturne površine t. j . one, okrenute prema suncu i moru, a s uspjehom, koji bi podpunoma svojoj svrsi odgovarao.

Da je na taj način preduzeto pošumljenje krša i sa eko­nomske strane za tamošnje žiteljstvo lakše izvedivo nego li do-sadanje, po sebi je jasno, jer bi taj način pošumljenja žiteljima prištedio vazda dovoljnu šumsku pašničku površinu, koja im je bliže sela slobodna, dočim bi se zabrane pase pomakle što dalje od sela na vrhove brdina, kamo marva i onako rietko kada dopire, pogotovo goveče.

Šumari t i se dakle kod izvedbe pošumljenja mogli slo­bodnije kretati, a narodu se ne bi nikakove osobite tegobe u uživanju paševinskoga prava prouzročile.

Dapače taj sistematski slied pošumljenja sa svojim sve­stranim blagotvornim djelovanjem u brzo bi narodu oči otvo­rio, pa bi se i on sam doskora priključio podhvatu šumarevu, odnosno podhvatu državne vlasti, odobravao ga i podupirao, pogotovo kada dodje do osvjedočenja, da taj sav kulturni rad smjera na olakšanje njegovoga opstanka.

- 334 —

Da se kod izvedbe tih Ijulturnih radnja može u maogora smjeru uzeti obzir i na estetske zahtjeve, pa da je sa tim iz­vedenim radnjama u veliko i tim zahtjevima za dotičnu oko­licu i kraj ved udovoljeno, o tome nije od potrebe pobliže ni raspravljati.

I za naše ođnošaje treba da u prilog njege šumske ljepote mjerodavni faktori poprime iste šumsko - političke mjere, štono ih Dimitz za austrijske ođnošaje navadja.

U tom pogledu treba da sama državna vlast, pa bogatiji gradovi privatnicima svestrano prednjače.

Godine 1906. za vrieme zemaljske gospodarske izložbe izašao je u »Hrvatskom Naprednom Gospodaru« broj 2, 3, 4 i 6. kao prilog bivšega političkoga časopisa »Hrvatske« članak pod naslovom: »Nešto o regulatornoj osnovi grada Za­greba« od profesora M. M i k a i d a. U tom članku se poziva grad Zagreb, da i on poput grada Beča uzradi o osnutku šumskoga i livadnoga pojasa, te visnih puteva i cesta oko samoga grada, a u higijenske i estetske svrhe Pisac istodobno razlaže i način, kako bi se do toga pojasa došlo.

U »Šumarskom listu« br. 5. od prošle godine, podvrgao je sadanji zemaljski šumarski nadzornik A. K e r n strukovnoj kritici po kr. kotar, šumaru E. E r n y - u za šumu grada Za­greba na Sljemenu sastavljenu gospodarstvenu osnovu, pa joj je podpunim pravom prigovorio, da nije nikakav obzir uzela na higijenske, estetske i tuiističke zahtjeve, koji se na tu šumu radi neposredne blizine grada Zagreba stavljaju i stavljati moraju.

Kako je prema vladinoj odredbi prošle godine preduzet sastavak šumsko-gospodarstvene osnove i za gradskoj šumi medjašnu kaptolsku šumu »Gora« na samim vrhovima Slje­mena, to sam kao njeko vrieme sudionik toga posla sa mojim člankom »Svibanjska i lipanjska cvjetana u kaptolskoj šumi »Gora« i okolici na Sljemenu u »Hrvatstvu« broj 170—172, 174 do 176. upozorio dirigente osnove, kako i u koliko bi se imao uzeti obzir na gori spomenute turističke, higijenske i estetske zahtjeve.

— 335 —

Tima zahtjevima bi se i od strane gradske i kaptolske uprave kao uprava veleposjednika, moglo i moralo udovoljiti radi občega javnoga interesa.

I manje imudna moralna tiela liepim primjerom u tom smjeru prednjače kao : trgovišta Samobor i Krapina, dapače i jedna zemljištna zajednica (Fužine), od svojih šuma osnovaše liepe perivoje, koji pred očima domadih i stranih turista služe na diku i ponos dotičnim mjestima.

I mnoge druge šumske zem, zajednice mogle bi sliediti te liepe primjere, samo im treba zato poticaja i upute od strane z7aničnih faktora i ljubitelja narodnoga napredka.

Sa uobičajenom sadnjom drvoreda kraj javnih cesta i pu-teva, sa sadnjom vodaka ili šumskog drveća oko izvora vrela, po parnjacima i plandištima, mnogo se udovoljuje zahtjevima estetike za dotični kraj ili okolicu.

Pisac spomenutoga »Obzorovoga« članka »Čuvajmo prirodne spomenike« stavlja nama svima pravim rodoljubima u dužnost ne samo da sabiremo i za potomstvo čuvamo arheologijske i histerične spomenike, nego da istu brigu posvetimo i podignudu, čuvanju i njezi i samih »prirodnih spomenika«.

U prvom redu napominje pojedine šumske predjele, ga­jeve i nasade raznoga šumskoga drveda, zatim prelazi na ču­vanje i njegu rietkih i veličajnih stabala pojedinih vrsti šum­skoga drveda ; prelazi zatim na čuvanje rietke travnate pri­zemne flore kao n. pr. biskupske kapice — Epimedium alpi-num — Sockenblume, koja se jedino u zagrebačkom Tuškancu nalazi (inače je u čitavoj monarkiji ne ima), zatim alpinsku ruža (gjul, Rhododendron), te bjelolist, (runolist — Grapha-lium Leoutopodium, Alpen-Edelweiss na Kisnjaku i dr.

Medju prirodne spomenike ubraja i dolomitne i vapnene pcdine i špilje našega kraškoga gorja.

Takovih imade sijaset po Gornjoj Krajini, pa osim pe-rušidke špilje »Samograd«, koju sam imao sredu u mladim da­nima jednom zgodom posjetiti sa sada ved blagopokojnim Drom. Gjurom Pilarom, napominjem h r v a t s k i m p r i r o d o -

— 336 —

z n a n c i m a t. zv. »Podnarovu pedinu« u samom rodnom mi mjestu Gornjem Kosinju, kotara Perušid, te drugu Podnarovu pedinu ili ledenicu u šumi Jelaru kod t. zv. Podnarovoga gaja ispod šume Jelara ili Maloga Vrha nedaleko mjesta Qor. Kosinj.

Biti de, da su ove zadnje sa svojim sigastim tvorevinama — stalaktiti i stalagmiti — veličanstvene špi'je znanstveno još neiztražene. Veoma velike su i prostrane, prostirući se ispod čitavih brdina na satove daleko, imajudi izlaze na protivnim stranama briegova. U njima se nalazi množina kostiju Ijudih i životinja, a i samoga orudja ~ što je jasan dokaz o istini­tosti narodne priče, da su ee u staro doba ljudi po njima pred osvajalačkim neprijateljima skrivali.

Kada se prolazi kroz drugu »Podnarovu špilju« u Jelaru, tada se dolazi i na podzemna jezera, a čuje se i silan šum špiljskih voda. Sjedam se toga, da su iz te špilje zidarski majstori njeke veličanstvene sigaste stupove odbili i upotriebili ih za crkvu Sv. Antuna u Gor. Kosinju. Takovo osakadenje podzemnih prirodnih ljepota, dakako da se mora požaliti. Da li su poslije, odnosno i za moje višegodišnje odsutnosti od rodjenoga doma, oblasti izdale kakove mjere proti uništavanju tih prirodnih ljepota, nije mi poznato. Nas narod zove takove špilje još i golubnjacima i ledenicama (ledvenicama), jer se u mnogima znaju gnjezditi i ledi čitava jata divljih golubova, a ledenice, jer u njima vazda kaplje ledena vapnena voda, stva-rajudi na dnu vodene ledene lokvice i sigaste ledu slične tvorevine.

U prirodne krasote i spomenike ubraja cienjenl pisac i slapove divotnih naših Plitvičkih jezera. Čuvanje, uzdržavanje i jakost takovih slapova u prvom je redu ovisna o množini i jakosti kraških voda, a ove opet o njezi i uzdržavanju oko­lišnih planinskih šuma.

Dok su ove u svojoj pravoj podpunosti najljepše uzgo­jene i najbolje sačuvane, dotle smo sigurni, da de nam se i netom spomenuti prirodni objekti u svojoj veličanstvenosti i

— 337 -

ljepoti najbolje i najpodpunije uzdržati, te tako i esteticnosti dotičnoga kraja i okolice doprinjeti.

Kako se iz svega dosada rečenoga razabrati može, sve pri­rodne ljepote i krasote njekoga kraja i okolice uzko su vezane na šume kao takove.

Sve one mjere, što smjeraju na što bolju njegu i uzdrža­vanje šuma, na što veličajniji njihov uzrast, dakle i na nji­hovu vanjsku ljepotu, — u prilog su i prirodnoj ljepoti dotič­noga kraja.

Do šumovlastnika i šumarskih upravitelja stoji, u koliko će raznovrstne poprimljene i provadjane mjere biti u prilog njege šumske ljepote.

Kako su te mjere većinom u skladu i sa šumskim gospo­darstvom, te i na korist mu, — to nam se nameće za moralnu dužnost, da se u tom gospodarstvu osvrdemo i na estetske zahtjeve.

Toj čemo se dužnosti mi rado odazvati, pogotovo onda, kada nam državna vlast u pomoć pritekne sa moralnim sred­stvima t. j . izdanjem strogih mjera zakonske ili normativne naravi za očuvanje i zaštitu jednom već izvedenih radnja i podhvata u šumsko-estetske svrhe, a drugi put, kada pruža tu moralnu podporu za namjeravano izvedenjenje takovih prerazno-vrstnih radnja i podhvata.

U koliko je sama državna vlast pozvana i u koliko je kadra da na tom polju uspješno poradi ili sama, ili da poukom ili prisilnim sredstvima sa gledišta obćega narodnoga boljka to od privatnika zahtjeva, — kažiputom joj budi legislativan rad već mnogih drugih država, koje su u Dimitzovom članku u dostatnom broju navedene. Koli u Dimitz-ovom članku, toli u mojem dodatku držim, da su u dovoljnoj mjeri napomenuti i obrazloženi raznovrstni načini i sredstva, kao što i prerazne okolnosti, pod kojima bi se i u našoj domovini u tom po­gledu moglo što prije i što uspješnije poraditi, e da bi nam u svakom pogledu ta naša liepa domovina unatoč premnogih socijalnih i gospodarskih nedaća i tegoba vazda još ljepša i sretnija bila.

26

— 338 —

Koji su uzroci izčezavanju domaćih šumara u privatnim službama i kako da se tome

predusretne? Jedan predlog. (Odziv na članak u „Šumarskom listu od kolovoza t. g.).

ProCitav u prošlom „Šumarskom listu" jezgroviti i stvarni odgovor na moj članak, objelodanjen u „Šumarskom listu" od travnja o. g. ne mogu na ino, a da se ponovno u istom pred­metu ne javim, nastojed, da ga donjekle nadopunim i time g. piscu na njekoja pitanja dadem dužan odgovor.

G. me pisac pita, kako si ja predstavljam, da vlada naše vlasteline prisili, da namještaju Hrvate ? Po mom shvadanju nastojati du to pitanje raztumaČiti sljededim:

Kao što je svaki, pa i najmanji šumovlastnik u stano­vitim granicama stegnut u posve slobodnom uživanju svojih šuma, tako su i velevlastelini, koji na hiljade i hiljade jutara šume posjeduju, primorani u uživanju svojih šuma, obazirati se na obde narodno-gospodarstvene zahtjeve, koji su u zakonima sadržani, i koji takovim pojedincima posvemašnju slobodu u uživanju, odnosno gospodarenju šuma, ograničavaju. Obveze pako, što ih vlaste­lini naprama šumskom zakonu vršiti moraju, jasno su zakonom ustanovljene, a medju njima nalazi se i čuveni onaj § 22. koji glasi: ,Za da se zakonite ustanove, propisane glede nasto­janja oko šuma i lugova, u svakom obziru točno izvršuju, imadu vlastnici za šume od dovoljne veličine koju de zemaljska vlast ustanoviti po osobitih razmjerih, naredit vještih gospo­dara, k o j i s u p o v l a d i p r i z n a t i k a o s p o s o b n i z a t 0«.

U svrhu nadopunbe ovog paragrafa zakona izdala je naša tadanja vlada, naime c. kr. hrv.-slav, namjestništvo naredbu 00 30 prosinca 1858., koja u § 4. ođredjuje površinu u po­jedinim županijama (tako za osiečku i požešku za više od 10.000 rali, zagrebačku više od 4000, a varaždinsku za više

- 339 —

od 2000 rali), na kojoj imadu vlastnici šuma po jednoga vješ­toga, od vlade sposobnim priznatoga šumara držati.

Tko je pako ovlašten, da sa šumom gospodari, govori § 5. iste naredbe, koji glasi: Koga vlada prizna sposobnim za gospodarenje šume, vlastan je služiti se naslovom ovlaštenog šumara, ili drugim riječima za gospodarenje sa šumama bio bi sposoban onaj, koji je položio državni ispit za samostalno vođjenje šumskoga gospodarstva, ili koji se izkaže takovima ispravama, koje bi naša vlada priznala ravnopravnima sa našim državnim izpitom.

P r e m a t o m u b i l a b i n a š a v l a d a j e d a n od g l a v n i h f a k t o r a , k o j i b i p r i n a m j e š t a n j u o s p o -s o b l j e n i h š u m a r a o d l u c i v a o .

Na vršenje § 22. šum. zakona, kr, je naša zem. vlada ved više puta područne oblasti upozorivala i to:

1. Naredbom od 31. sječnja 1883. br. 4438, o sastavu i predlogu izvještaja žup, nadšumara, i o dužnosti privatnih šumovlastnika držati vješte šumare za upravu šuma.

2. Provedbenom naredbom k zakonu od 22. sječnja 1894. kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljeviaama Hrvatskoj i Slavoniji i to u §§. 27. i 45.

Prema svemu navedenomu može svakome jasno biti, da je naša vlada izdav toHke u tom pogledu naredbe, svakako imala na umu, da vlastelinske šumarske službe domaćem šu­marskom pomladku osjegura, ma da i ne stoji nigdje, da vla­stelinski šumari moraju biti zavičajnici Hrvatske i Slavonije ili ug.-hrvatski državljani, jer analogno po gore navedenom može vlada u prosudjivanju sposobnosti pojedinog tudjinca šu­mara, koji kako to zgodno g. pisac kaže nisu uvjek »prima«, u velike pogodovati domadim sinovima, a da se pri tom na ništa drugo, već samo na postojede zakonske propise obazi­rati treba.

Ovo dakako vriedi samo za one velevlasteline, koji u po­gledu veličine svojih šuma spadaju pod udar § 4. naredbe od

- 340 —

30. prosinca 1858., te bi prema tomu kr. zem. vlada utjecati mogla samo na manji broj šumara (obično nadšumara i nad­zornika), dok za veliku vedinu i to šumara manje kategorije, njezin utjecaj prestaje, i to samo za to, jer gornja naredba, pošto je zastarjela, duhu vremena nikako već ne odgovara. U današnje vrieme racionalnog šumskog gospodarstva ne ima više vlastelinskih šumarija sa 10.000 jutara, već na toj površini kod svih vedih naših vlastelinstva imade obično 2—3 šumara. Nadopunba ove naredbe u duhu vremena, mislim da bi veoma dobro utjecala na nesredjene naše odnošaje u opde, a domadih sinova napose. T r e b a l o bi s a m o u m a n j i t i p o v r š i n u , ko ja o b v e z u j e v l a s t n i k a š u m e , da p o s t a v i izuče-nog š u m a r a , u k o l i k o to o d n o s a j i o b d e n i t o g s t a n j a š u m a , kao i r a c i o n a l n o g š u m s k o g g o s p o d a r e n j a u p o j e d i n i m ž u p a n i j a m a z a h t j e v a j u .

Mislim, da se uvidjavnost, a donjekle i patriotizam naših hrvatskih vlastelina ne bi tomu protivio iz mnogih razloga, ta u susjednim krunovinama su topogledne naredbe i zakoni još kud i kamo strožiji, A da se takovi zakoni, kada se strogo provadjaju, u istinu od svakog vlastelina pa i inozemca pošti-vaju, neka nam služi za primjer susjedna Ugarska.

Nepobitna je činjenica, da je vedina ugarskih vlastelina narodna i svjeetnim patriotizmom zadojena, nu opet se dozvo­liti mora, da tamo imade i veoma velik broj inozemnih vla­stelina, nadvojvoda, knezova vladajudih kuda, prinčeva i t. d., koji za stalno uživaju u vedoj mjeri mod i ugled, nego li naši njekoji vlastelini, pa se ipak te vrsti zakonu u strogo ugarskom duhu protivili nisu, ved mu se dapače u svakoj zgodi pokoravaju, kako to mnogobrojni i česti primjeri do­kazuju.

Uzev pako u obzir činjenicu, da je velika Ugarska, koja ima vedinu domadeg narodnog plemstva, zakonom zaštitila svoj domadi šumarski pomladak u vlastelinskim službama, kako da na to ne misli naša malena Hrvatska, koja na domadem plemstvu dosta oskudjeva, a poplava stranaca hode, da nam otme sva bolja mjesta.

— 341 —

Uredjenjem materijalnih naših službenih odnošaja a bez za­štite domadeg šumarskog pomladka, naš bi se položaj u velike dapače pogoršao, jer bi se onda porodila još veda navala tudjinaca. Mi smo malen narod, na početku svog kulturnog razvoja, ob-koljeni kulturnijima narodima Niemcima, Česima, Madjarima i t. d., koji svi uživaju kod nas opde poznatu našu gostolju­bivost, pa po onoj narodnoj ,dodjoše tudjinci, istjeraše kudane", istiskuju domade šumare. Sami po sebi veoma se teško mo­žemo toj tudjinačkoj invaziji suprotstaviti, te nam s toga u prvom redu treba, da nam sama država dodje u pomod i da naš stališ zaštiti. Pa da svladamo i sve one vlastite mane i nedo­statke, koje cjenjeni pisac tako vjerno u svom članku razlaže, mi ipak prepušteni sami sebi, tudjincima se odhrvati ne bi mogli.

Nisam ovdje pozvan, da iznosim političko, odnosno narod­nosno uvjerenje naših hrvatskih vlastelina i njihovu vedu ili manju sklonost nama Hrvatima kao šumarima, jer je to gosp. pisac dosta jasno u svom članku obradio, nu i s t i n e r a d i m o r a m i p a k da ga i s p r a v i m u n j e g o v o j t v r d n j i g l e d e d i r e k t o r a H r v a t a i n a š e g u v a ž e n o g pa­t r i o t e , j e r j e on p r v i od s v i j u d i r e k t o r a su­g l a s n o s a s v o j i m v l a s t e l i n o m , s u s t a v n o u po ­v j e r e n o m mu v l a s t e l i n s t v u n a m j e š t a o s a m o H r v a t e , t e j o š u v j e k s a m o n je n a m j e š t a , a da su z a d n j i h g o d i n a n a m j e š t e n a i d v a s t r a n c a C e h a , u z r o k j e j e d i n o t a d a n j e p o m a n j k a n j e d o m a d i h š u m a r a , kojih se manjak tih godina u svima šumarskim službovnim kategorijama evidentno opažao, a i sada opaža i osjeda.

Nazor g. pisca glede potrebe srednje šumarske škole za vlastelinska šumar*?ka mjesta, posvema odobravam, nu pošto u Hrvatskoj nije mogude uzdržavati uz akademiju još i srednju školu, mnijem, da de i naša akademija potrebi na šumarskom pomladku posvema udovoljavati modi, osobito dok se privatni i pravni odnošaji privatnih šumara zakonom uredili budu. Ta eto šumarska akademija u Ščavnici u Ugarskoj ne samo da

— 342 —

podmiruje potrebu na šumarskom pomladku u svim službov-nim kategorijama velike i prostrane Ugarske, ved podmiruje svu potrebu u tom pogledu i u hrvatskoj državnoj službi, a da do sada srednje šum. škole još ne imade. (Uz našu šum. akademiju bi jedna dobro uredjena lugarnica zadovoljavala po­trebi koli za upravno, toli za čuvarsko šumarsko osoblje).

Odgovoriv u glavnom na njekoja pitanja poštovanog g. pisca, neka mi bude ovdje dozvoljeno, da o našoj staleškoj organizaciji podrobnije još koju reknem.

Osim onih ljutih rana, što ih je g. pisac onako zgodno prikazao u svom članku od kolovoza t. g., mislim da imade još jedna, koja teško krvari i poput »Oidiuma« u našim re­dovima hara, a to je „ n a š e p o s v e m a š n j e m r t v i l o " .

Ono malo volje, koja nas je iz naše prirodjene letargije malko prenula, pa se evo složismo sa našom bradom gospo­darima i organizirasmo se u »Društvo gospodarskih i šumar­skih činovnika«, koje de štititi naše interese, kao da je ved počela jenjati. Dok smo gdje sami na okupu, vodimo dugačke debate, koje p")pradene kadkada Vinkovom kapljicom znadu zadobiti i burniji značaj, koje se ali dakako obično bez rezultata svršavaju, na mjestima pako gdje bi govoriti morali, tu obično šutimo, a kod kude slobodi B o ž e ! . . . . .

Ako itko drugi, a to sigurno mi Hrvati imademo u do­movini dosta žalostnih primjera našeg nehajstva i naše ne­moći. U mnogim granama i strukama ne ima naših domadih ljudi, te de trebati mnogo promišljenog i ustrajnog rada, dok se bude na bolje promjenilo, nu u šumarstvu ne bi to prema razloženom tako teško bilo, te bi tu mogli mnogo mjesto osvo­jiti i osjegurati.

Nemojmo s toga dozvoliti, da nam mladji kolege pravom prigovarati budu mogli, da za dobrobit našeg staleša i naše šumarske struke ništa uradili nismo.

Organizirasmo se eto u »Društvu gosp. i šum. činovnika«, pa treba da tu u istinu i radimo i to svaki prema svojoj modi

- 343 —

i sposobnosti. Uprava tog društva pravom poziva svakog člana na rad riječju i perom, u svakoj zgodi i na svim mjerodavnim mjestima, te ne bi smio cio rad samo na upravu društva pasti. J a ali mislim, da zadnji naš cilj, u kojem bi se sav naš rad usredotočio, ne bi smjelo biti samo gore navedeno naše društvo, v e d t r e b a d a p o r a d i m o z a d o b r o b i t n a š e g s t a ­l i š a i u n a m a n a j b l i ž e m n a š e m „ Š u m a r s k o m d r u š t v u«.

Šumarsko je društvo najstarija i prva organizacija sviju šumara bez obzira na službovne naše kategorije, ono je bvale-vrjedno u svom društvenom organu u svako doba iznašalo sve naše zajedničke tegobe, sve naše patnje i nedade. Razprave u našem »Šumarskom listu« bile one namjenjene poboljšici šum. stališa, ili strogo šumarsko-znanstvene naravi, uz razna skup-štini?ka predavanja, predstavke i t. d., ne samo da su puno pridonesle podignudu naše zaostale Šumarske literature, ved su mnogo doprinjele i za dolično uredjenje zastarjelih naših služ-bovnih odnošaja kod šumara u zemaljskoj službi, kao i onih kod imovnih obdina, njihov je rad tu u svakom pogledu jasan i evidentan, a m o ž e m o l i s e m i p r i v a t n i š u m a r i , o s o b i t o u n o v i j e v r i j e m e , p o h v a l i t i b u d i k a k v i m r a d o m ? M o ž e m o l i p o k a z a t i n a š v l a ­s t i t i m a i n a j m a n j i u s p j e h ?

Naše je šumarsko društvo u šumarskim pitanjima savjetnik kr. zem. vlade, a uzev u obzir jošte da su svi skoro viši vla­dini šumarski činovnici, kao i dični naši profesori odbornici toga našega društva, to mora svakome jasno biti, da mi pri­vatni šumari u našem šumarskom društvu imademo čvrsto i jako zaledje, pa stoga morala bi biti naša dužnost^ da svi bez razlike budemo revni članovi toga društva, te da svojim radom i djelovanjem u njemu zauzmemo takav položaj, koji de nam donjeti i kod naših sudrugova inih kategorija priznanje i bratsku podporu.

Mi možemo osim stručnih radnja i razpravljanja o našim službenim odnošajima u Šumarskom listu iznašati naše tegobe

- 344 —

i zahtjeve, možemo to Činiti i na šumarskim skupštinama, a putem šumarskog družtva možemo podnašati na vladu takodjer razne predstavke molbe i t. d. U obde treba, da se ved jednom iz našeg mrtvila trgnemo, pa da sustavnim radom za procvat naše zelene struke, kao i za uredjenje naših nesredjenih služ­benih prilika objeručke poradimo.

Nu pošto smo mi privatni šumari razštrkani širom domo­vine, te pošto je za svaki sustavni rad od potrebe i njeka mala organizacija, to bi moje skromno mnijenje bilo, da se mi privatni šumari, koji smo sinovi ove zemlje, u okviru šumar­skoga društva p o s e b n o o r g a n i z u j e m o , u j e d a n pr i ­v r e m e n i k l u b , ko j i bi mogao n o s i t i i m e , K l u b p r i v a t n i h š u m a r a " — promjeni pravila šumarskoga društva u tom smjeru, držim da ne bi bilo zaprieke.

Z a d a d a t o g a k l u b a b i l a bi u g l a v n o m , r a d i t i za n a š e z a j e d n i č k e , n a i m e sv ih p r i v a t n i h č inov­n i k a i n t e r e s e ; u » d r u š t v u gosp . i šum, č ino v n ika« čim a g i l n i j e , a u š u m a r s k o m d r u š t v u p a k o uz uz-; r a j a n s t r u k o v n i rad , p o r a d i t i uz pomoć š u m a r ­skog d r u š t v a , a po n j e m i k r . zem. v l a d e za o n e s v o j e p o s e b n e s l u ž b o v n e p r o b i t k e , koj i p r e m a n a r a v i š u m a r s k e s l u ž b e i p o s e b n o g š u m a r ­s k o g z a k o n a r s t v a u obde, n a m a se s a m i od s e b e na mi d u.

Složan i sustavan ovaj naš rad ne bi nitko odsuditi mo­gao, jer mi ustrojenjem kluba ne bi ni smjeli, ni mogli težiti za kakvim separatizmom, ved bi sve svoje djelovanje posvetili lih strukovnom radu i budjenju naše staleške svjosti.

Umoljavam s toga gg. sudrugove ovim putem, da se o tom mom predlogu, odnosno o potrebi našeg posebnog kluba, što skorije izjave. Prihvatimo li u načelu potrebu »kluba", ne de biti nikakovih potežkoda ostvariti ga. Ne bude li ovaj predlog po­desan, neka se daljnjim razpravljanjem pronadje koji ini zgod­niji način, kako, da naše nastojanje prema današnjim odnošajima vremena, te po pravdi Boga i Ijudih do žudjeuog dodje cilja.

J e d a n v l a s t , š u m a r .

— 345 ~

Šumarstvo županije požežke u godini 1909. Napisao Gašo Vac, kr. kot. šumar.

Obćenito. A) Š u m s k a u p r a v a i š u m s k o g o s p o d a r e n j e .

Ukupna površina šuma i drvom obrastlih pašnjaka z. i. u županiji požežkoj je 50.«19 jutra 1382D°, a privatnih 116.432 jutara TeGL]", a sveukupna površina 171.325 jutara 323D".

Nadzor i upravu u šumama zemljištnih zajednica u uprav­nim šumskim kotarima: Požega, Kaptol, Kutjevo, Pakrac i Daruvar vodili su kr. kot. šumari, dodijeljeni dotičnim kr. ko­tarskim oblastima kao šumarsko-tehnički izvjestitelji, dok je u urb. zemljištnoj zajednici upravne općine Cernik vodio upravu i nadzor kontrolni nadšumar gradiške imovne opčine u Novoj Gradiški. Četiri kr. šumarije drž, šumske uprave stoje pod nadzorom kr. nadšumarskog šumskog ureda u Vinkovcima, od­nosno kr. ug. ministarstva za poljodjelstvo. Osim toga nalaze se u području županije požežke Novogradiska imovna opčina i jedan dio Brodske imovne općine, koje stoje pod neposrednim nadzorom kr. zem. vlade.

Vlastelinstvo Pleternica, vlastnost Brodske imovne općine, ima svoju šumsku upravu u Pieternici, odnosno u Vinkovcima.

Drugih posjednika šuma, koji stoje pod javnim nadzorom, imade takodjer, i t o : manastir Pakrac i Slavonsko društvo za industriju drva d. d. u Pakracu.

Privatni veči posjednici šuma (vlastela), osim rijetkih iz­uzetaka, ne imaju za upravu svojih šuma osposobljeno šu­marsko osoblje, već kao upravitelje postavljaju strance s ispitom za lugarsko, odnosno pomočno tehničko osoblje. U tom de se pogledu morati po nadležnim oblastima svestrano poraditi na osnovi § 22. šumskoga zakona.

Manji posjednici šuma gospodare sami sa svojim šumama. Zemlj. zajednice u bivšem krajiškom području kotara Brod,

Nova Gradiška i Novska ne imaju za upravu i nadzor svojih

— 346 -

šuma sumsko-struČnog osoblja t. j . kr. kot. šumara, pa bi to pitanje valjalo što prije riješiti i urediti; jer se ne može do­pustiti, da tako znatni narodni imutak bude bez uprave i stručnog nadzora. U tom je predmetu podnio žup. upr. odbor 11. prosinca 1908. pod br. 632. predstavku kr. zem. vladi u smjeru, da bi se kod kr. kotarske oblasti u Novoj Gradiški osnovalo mjesto šumarskog tehničara. Ta predstavka nije jošte riješena.

Posebni dio. I. P o s l o v a n j e kr. ž u p a n , š u m a r s k o g i z v j e ­

s t i t e l j a . Na vanjsko službovanje upotrijebio je on samo 36 dana

i to 8 toga, što je početkom listopada obolio, a 17. listopada umro. Do konca god. 1909. vodio je te agende kr. kot. šumar iz Požege. Vanjsko redovno službovanje ticalo se je u glavnom preispitavanja drvosječnih i ogojnih prijedloga za šume po­dručnih zemlj. zajednica, pregledavanja uredskoga poslovanja kr. kot. šumara, izviđa sječina, provedenih kulturnih radnja itd.

Upravni je odbor izaslao žup. šum. izvjestitelja, da učini izvide poradi krčenja šuma, nadalje, da pregleda privatne vla-stehnske šume, koje podpadaju pod §§. 6. i 7. šum. zakona itd.

Tečajem godine dodijeljena su mu na riješenje 622 spisa, koji su riješeni, nadalje različni spisi na mnijenje, kao i šum. prijavnice na retaksaciju.

Kao predsjednik pribivao je ispitima za lugarsko, odnosno šumskc-tehničko pomodno osoblje i za nadzirače lova.

II. P o s l o v a n j e k r . k o t . š u m a r a . Kr. kot. šumari provodili su svoje poslovanje u područnim

kotarima prema propisima provedbene naredbe od 15. srpnja 1895. br. 35.633, k zakonu od 22. siječnja 1894., kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave, dok je samo gospodarenje osnovano na zakonu od 26. ožujka 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šu­mama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom.

— 347 —

Ponajglavniji vanjski poslovi bili su: nadzor šuma i kon­trola lugarskog osoblja zemlj zajednica; doznaka gorivog i gradjevnog drva ovlaštenicima zem. zajednica na osnovi odo­brenih drvosječnih prijedloga; provodjenje kulturnih radnja na osnovi odobrenih ogojnih prijedloga; radnje za sastav gospo­darskih programa ili osnova; procjena hrastovih i bukovih sta­bala zemlj. zajednica za prodaju; izvidjenje privatnih šuma itd.

Poslovanje u uredovnici ticalo se je riješavanja dodije­ljenih spisa, davanja stručnih mnijenja, koja se tiču šumarstva i lovstva, obračunavanja prijavnica, sastavljanja procjenbenih elaborata za prodaju i t. d., vodjenja knjiga, zapisnika i oče-vidnika koje su dužni voditi po § 35. gornje naredbe.

Djelovanje kr. kot. šumara po pojedinim šumsko-upravnim kotarima bilo je sliedede:

1. ^ u m B k o-u p r a V n i k o t a r P o ž e g a . Površina šuma zem. zajednica iznaša 11.370 jutara 1445n'''

a privatnika 14.073 jutra 9000". Ovlaštenicima zemlj. zajednica dano je u ime gorivne pri­

padnosti 3381 prostorni metar drva različne vrsti. Izvršene su predradnje za sastav gospodarskog programa

za šumu »Vis« zemlj. zajednice Škenderovci. Procjenjena su hrastova stabla na pašnjaku zemlj. zajed­

nice Novoselci—Trapari u krajevima »Piskanica« i »Zlokač«. Dopuštena je bila dražbena prodaja hrastovih stabala i to:

u šumi zemlj. zajednice Jakuplije 1711 stabala, procijenjenih na K 63.744, te zemlj. zajednice Ugarci 922 stabla, procije­njena na K 21.269. Dva puta raspisana dražba ostala je bez­uspješna.

Za nuzužitak u to vrieme postignut je utržak od K 96 i K. 3740, ili ukupno K 3836.

Zemlj. zajednici bkenderovci nije dopuštena prodaja hrastovih stabala iz šume »Vis« za nabavu orade zemlje od vlastelinstva Lu-činci, a to s razloga toga, što su stabla u najboljem prirastu, a hrastovo drvo ne ima sada cijene.

- 348 —

Kako spomenuto, na privatne šume otpada površina od 14.073 jutara, za kojih je upravu postavljen jedan propisno osposobljeni šumar, 3 nadlugara i 33 lugara.

Većih sječa u područnim privatnim šumama bilo je kod vlastelinstva Škenderovci i Brestovac, gdje postoje parne pilane i tvornice tankih bukovih daščica t. zv. tavoleta.

Potrošak drva u spomenutim tvornicama iznono je oko 46,000 m'' godišnje.

2. Š u m s k o-up r a V n i k o t a r K a p t o l .

Površina šuma zem. zajednica iznaša 7.185 jutara 644[I1", a privatnika 12.149 jutara 1362n".

Na riješenje dodijeljeno je šumaru 320 spisa. Na vanjsko službovanje upotrijebljeno je 86 dana. U ime gorivne pripadnosti ovlaštenika zemlj. zajednica do­

značeno je 2760 prostornih metara drva, a za gradjevoe po­trebe 9-38 m^

Izvršene su predradnje za sastavak gospodarstvenoga pro­grama za šumu zemlj. zajednice Turnić, te za sastav gospo­darske osnove za šume zemlj. zajednice Mitrovac.

U branjevini zemlj. zajednice Treštanovei i Velika osno­vani su 4 metra široki prosjeci poradi eventualnog požara.

Na osnovi riješitbe kr. zem. vlade odobrena je dražba od 5385 komada hrastovih stabala u šumi i pašnjaku zemlj. za­jednice Toranj s dostalnom svotom od K 69.103. Dostalcem je vlastelinstvo Stražeman, koje je zemlj. zajednici Toranj za tu svotu odstupilo 88 jutara oranice, livada i drvljem obra-štenog pašnjaka.

Za prodanu žirovinu i bukvicu u šumama i pašnjacima zemlj. zajednica unišlo je K 1650, a za pitomi kesten K 374, ili ukupno K 2024.

Privatni vlastnici suma (vlastela) ne imaju za upravu i gospodarenje svojih šuma osposobljeno šumarsko osoblje. Kr. kot. oblast u Požegi pozvala je odlukom vlastelinstvo Vetovo i Kaptol, da namjeste osposobljeno šumarsko osoblje u roku

— 349 -

od dva mjeseca. Protiv toga je bio uložen utok, a žup. je upravni odbor odobrio ovu odluku. Predmet se sada nalazi u utočnom stadiju kod zem. vlade

Upravni je odbor odobrio radni program za sastavak go­spodarskih programa za šume zemlj. zajednica Šumanovac, Cerovac, Rajsavac i Granje, te su predradnje provedene.

3. Š n m s k o-u p r a v n i k o t a r K u t j e v o . Površina šuma zem. zajednica iznaša 8264 jutara 151 GLJ",

a privatnika 22.864 jutara. Kr. kot. šumaru dodijeljeno je na riješenje 198 spisa. Za

vanjsko uredovanje upotrijebio je 52 dana. Žiteljima područnih zem. zajednica doznačeno je 2338 m'

ogrievnog drva, a za gradnju 57 m .̂ Velikih prodaja nije bilo. Na šumskim nuzužitcima unišlo

je 3148 K. Prodaju od ukupno 2300 hrastovih stabala zatra­žile su zem. zajednice Gradište, Duboka i Latinovac.

Na sastavku gospodarstvenih osnova nije se ništa radilo.

4. Š um s k o-upr av n i k o t a r P a k r a c , Površina šuma zemljištnih zajednica iznaša 9149 jutara

9970", a privatnika 30.326 jutara 16800". Na riješenje dodijeljena su kr, kot. šumaru 572 spisa, a

za vanjsko službovanje upotrijebljena su 102 dana. Na osnovi odobrenoga drvosječnog prijedloga doznačena

su ovlaštenicima zemlj. zajednica 3902 prostorna metra gorivog drva, a pored toga dobivali su ovlaštenici sa svojih pašnjaka potriebni prut za ogradu i kolje, što se sjeklo na odredjeni uredovni dan uz kontrolu lugara.

Na osnovi naredbe kr. zem. vlade, odjela za unut. poslove učinjena je procjena od 2018 hrastovih stabala namjenjenih prodaji u šumi zemlj. zajednice Španovica.

Temeljem naredbe iste kr. zem. vlade bila je po dvaputa održana dražba 926 hrastovih stabala u šumi zemlj. zajednice Španovica i 926 hrastovih stabala zemlj. zajednice Dereza, no svagda bez uspjeha, jer nije stigla ni jedna ponuda.

— 350 —

Na odobrenje predložena je gospodarstvena osnova za šumu i pašnjak zemlj. zajednice Poljana.

Preduzete su predradnje za sastav gospodarstvene osnove zemlj. zajednice Gaj.

Na zahtjev zemlj. zajednice Batinjani učinjena je reambu-lacija medja njezine visoke sume.

Na šumsko gospodarstvo onih zem. zajednica, koje se na­laze u području bivše vojne krajine u upravnoj opdini Caglič, nije se moglo bitno utjecati, jer one nijesu ukotarene, pa im gospodarstvo vode njihovi odbori.

Kod vlastelinstva Pakrac—Buč—Kamensko vodi upravu jedan nadšumar s tri sreska šumara i još jednim šumarskim činovnikom. Žup. upr. odbor, dotično kr. zem. vlada dopustila je eksploataciju šuma vlastelinstva Pakrac—Buč—Kamensko na površini od 2387 jutara u razdoblju od 10 godina na pla­nini ,Psunj* siječom stare bukove sastojine po načelima „oprezne oplodne sječe".

Podjedno bijaše odredjeno, da se gospodarska osnova pred­loži do konca siječnja 1910., nu to nije učinjeno.

(Svršit će se).

Osobne vijesti. Umro. Dne 4. kolovoza t. g. umro je u Bjelovaru nakon duge i

teške bolesti M a r t i n Š p a n i ć , protustavnik gjurgjevačke imovne op­ćine u 64. godini života.

Pokojnik se je rodio 9. ožujka 1847. u Novigradu. Osim pučke škole polazio je kroz 2 godine trogodišnji tečaj opstojale vojničke ka­detske škole u Bjelovaru, a godine 1869. položio je s odlikom niži šu­marski t. j . lugarski ispit. Počeo je kao lugar kod postojale c. kr. gjur­gjevačke pukovnije i to 28 veljače 1869. Na Novu godinu 1872. pre­mješten je u istom svojstvu k ces. kr. šumskom uredu u Bjelovaru, gdje je na 15. studena 1873. postao nadlugarom, te gdje je mnogo bio upotrebljavan kod računovodstva. Prigodom ustrojenja gjurgjevačke imovne općine je uslied zaključka njezinoga zastupstva, po kr. zem. vladi, odjelu za unut. poslove dekretom od 17 kolovoza 1874. broj 13.785 imenovan protustavnikom u X. činov. razrfedu, a dekretom iste od 27. ožujka 1909. broj 4764. imenovan je protustavnikom u IX. či-novnom razredu.

— 351 -

Pokojni Španić bio je u i izvan službe vanredno ćestit, a u službi vanredno marljiv. Oplakuje ga supruga sa dvie kćeri i dva sina, od kojih je jedan općinski liečnik u Pitomaći.

»Slava mu!" Knjištvo.

Hand- und Lehrbuch der niederen Geodasie, hugrundet von Friedricli Ha r t ne r, weiland Professor an der k. k. tehnischen Hochschule in Wien, fortgeselzt von Hofrath Josef W a s t l e r , weiland Professor an der k. k. technischen Hochschule in Graz, und in 10. Auflage umge-arbeitet und erweitert von Eduard Doležal o. 6, Professor an der k. k. technischen Hochschule in Wien. 2. svezka sa tablama i slikama u tekstu. 1910. Beč, naklada od L. W. Seidel u. Sohn c. i kr. dvorska knjižara. — Ova koli za učeće, toli i za u praksi stojeće tehničare izvrstna knjiga preporuča se takodjer i šumarima, a naročito onima, koji se u opsežnijoj mjeri bave mjeračinom, ili koji svoje dosadanje znanje u mjeračini žele produbiti i usavršiti.

Borošićev hrv. šumar. — lovački kalendar za g. 1911. Savezno sa viesticom, koja je bila priložena k broju 4. o. 1., te kojom sam cienjenim čitaocima javio, da sam preuzeo uredništvo spomenutoga ka­lendara, javljam da sam počeo sa uredjivanjem toga kalendara za god. 1911. Pošto bi pri tomu rado uvažiti opravdane želje i primjetbe gg. sudrugova šumara, to se na njih obraćam sa molbom, da bi mi iste izvolili čim prije priopćiti. Podjedno molim uljudno sve predstojnike raznih šum. ureda da bi mi blagohotno izvolili priopćiti promjene, koje su prema prošloj godini nastale u statusu njihovog šumarskog i lugar, osoblja, a gg. župan, šumar, nadzornike molim, da bi mi te promjene izvolili priopćiti glede zem. zajednica i raznih manjih privatnih šumo-posjednika.

Ja ću pako nastojati da taj kalendar, koji je bio vanredno obljubljen i mnogo upotrebljavan po šumar, i lugar, osoblju, nadopunim naročito prema potrebi prakse.

Veličina, oprema i cijena ostati će nepromjenjena kao do sada. A. Kern, kr. zem. šum. nadzornik.

Ozbiljna pogibelj opstanku naših hrastika ođ gljivice nametnice (parazita) „Oidium guercinum croaticum" ili .Erisphe quercina croatice*, te ustuk proti istoj. Pod tim naslovom je g. šumar ,N. Pleša-Kosinjković" netom izdao brošuricu o tom veoma aktuelnom pitanju

Sadržaj knjižice je sliedeći: I. Općenito o pojavu „hrastove med­ljike". II. ,Hrastova medljika* sa biljoslovnoga (botaničkoga) gledišta, kada se je uopće pojavila, po kojim krajevima Europe, na kojim vrstima drveća, dosadanje vijesti o tome. III. Oštećenje hrastovih sastojina po zareznicima kao glavni preduvjet za napadaj po ^hrastovoj medljici" i nje­zino pogubno djelovanje za napadnute stabalne česti i stabla sama. IV. Dalnji razlozi napadaju raznih bolesti uopće, a „medljike" napose na šumsko drveće, te ključ za obranu proti napadaju bolesti. V Šumo-gojstveni zahtjevi kao ustuk proti napadaju od zaraznih bolesti uopće, a „medljike" napose na hrastove i druge sastojine. Uzgoj mješovitih šuma pogotovo sa srednjim uzgojem osobito se preporuča. Dužnost, utjecaj i pripomoć državne vlasti na obranu šuma. VI. Naposebne

— 352 —

mjere i obranbena sredstva za uništenje i dalnje širenje »hrastove medljike". VII. Još jedna vrst daleko manje štetne „medljike", prouz­ročene po zareznicima „ušencima-aphidae". — Zaključak članka i opaska.

Cijena brošure bez poštarine je 40 filira, a naručuje se kod ,Hrvatskog katoličkog tiskovnog društva" u Zagrebu, Kaptol broj 27. Polovica čistoga prihoda odredjena je kao prinos „Zakladi za uzgoj djece šumarskih činovnika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji".

Obzirom na tu humanitarnu svrhu, te osobitu šumogojstvenu važnost same rasprave, preporueamo ju najtoplije osobitoj pažnji gg. šumara.

Različite viestl. Ovogodišnja glavna skupština hrv. slav. šumar, društva odgodjena

je na 25. rujna t. g. •— vidi o tomu Lug. viestnik. Sa kr. šumarske akademije. U prošlom (ovogodišnjem) ljetnom

semestru bilo je upisano na kr. šum. akademiji 47 slušača. Od ovih bilo ih je iz kraljevine Hrvatske i Slavonije 37, iz Ugarske 1, iz Poljske 1, iz Srbije 1 i iz carevine Bugarske 7.

Prema godištima bilo ih je upisano u II. semestru 12, n IV. se­mestru 15, u VI. semestru 8 i u VIII. semestru 12. Na koncu semestra se je od ovih poslijednjih podvrglo ispitu u ljetnom roku njih deset, te su svi na ispitu uspjeli i absolutorije podigli.

Izlet slušača kr. šumarske akademije u Beč. Pod vodstvom g prof: Fr. L. Kesterčaneka i kr. šumar, pristac Dr. Gjure Nenadića, koji-je u prošlom ljetnom semestru zamjenjivao oboljelog profesora Ivana Partaša, odputilo se je u prvoj polovici mjeseca srpnja o. g. oko 13 slušača VI. i VIII. semestra u Beč, da vide i prouče tamošnju prvu svjetsku lovačku izložbu U svemu je vrijeme boravka u Beču trajalo 4 dana. te su kroz to vrijeme izletnici imali priliku, gledajući sa sviju strana svijeta sabrane izloške, dobiti mnogo pobuda, kako da se i kod nas prilike lova poprave i usavrše, medju inim i u smjeru, da on u nas bude što veći izvor materijalnog dobra za naš narod, što je posve moguće, jer su prilike naše domovine zato veoma podesne. Mi za to gojimo živu nadu, da će budući naši mladi šumari, kad stupe u praksu, okoristiti se sa vidjenim i primjeniv vidjeno na veoma povoljne prilike svoje otačbine, živo poraditi na tomu kod nas još uvjek dovoljno ne-obradjenom polju tako, te će lov uz zabavu za bogataša, donjeti i si-romaku, obrtniku, industrijalcu i dr. onu narodno-gospodarstvenu korist, koju danas donaša u mnogim naprednim zemljama.

Na većinu izletnika nije carska i kraljevska prijestolnica Beč ovoga puta djelovala onako udivljujuće, kako ona djeluje na čovjeka, koji prvi puta stupa nogom na tlo toga ponosnoga grada, a to zato ne, jer su s malom iznimkom svi slušači bih nekadanji „emigranti", koji su za još nedavne emigracije sa zagrebačke univerze bili upisani na ces. i kr. vi­sokoj školi za kulturu tla u Beču i upoznali se s prilikama grada Beča.

Dr. N Izvršivanje šumske paše može pod okolnostima biti šumsko-uzgojna

mjera. Ravnatelj dobara Karlo Hanaberger raspravljajući o troškovima čišćenja u kulturama i pročišćivanja u mladićima na domenama Waid-

— 253 -

hofen na Y, piše u „Blatter aus đem Walde'' medju inim sliedeće: „U svrhu smanjenja ovih troškova, koji šumsko kućanstvo dosta znatno te­rete, jest u njekim slučajevima shodno, u takove šumske predjele i kul­ture, u kojima se prema iskustvu u većoj 'mjeri pojavljuje bielo drveće, kroz njekoliko godina utjeravati umjereni broj manjega blaga. Time će se prepriečiti porast trave, a pošto blago osobito rado bbgrizava mla­dice bieloga drveća, to ovo ne može prerasti i zagušiti crnogorični mladik. Šteta, koju blago, ako je utjeravano samo U primjerenom broju, gaženjem i obgrizavanjera nanaša crnogorici, je u pravilu veoma ne­znatna, te se u velikoj mjeri nadoknadjuje prištednjom na troškovima za izsjecanje bieloga drveća i tiplatom pašarije, koja se plaća po ko­madu utjeranoga blaga. Prema mnogostranom iskustvu iz prakse u pla­ninama, nije umjereni ugon po broju, vrsti i starosti ustanovljenoga blaga, u stalno odredjeno doba godine u za to prikladne sastojine, sasvim i bezuvjetno za zabaciti, kako se je to u šumarskom svietu do sada rado činilo. Takav naime ugon u p r a v o d o b a i u p r a v a mjesta,

•dopustiv i osnovan je sa šumarskoga i lovskoga, a ne manje i sa finan-cijalnoga te narodno gospodarskoga gledišta".

Ovo dakako može vriediti samo za čiste četinjave kulture i mla-dike, kojih mi ali u Hrvatskoj malo imamo, nu i u tim rietkim sluča­jevima neće biti na odmet učiniti u spomenutom smjeru pokus. Pri tomu stečeno iskustvo trebalo bi dakako objelodaniti u ovom našem listu, da za njega uzmognu saznati i širi šumarski krugovi.

Geološka karfa. Troškom kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, izašla je od dvorskog savjetnika i kr. javnog i redovitog sveučilištnog profesora dra. D. Gor jan o v ić-Kram-b e r g e r a izradjena i tumačećim tekstom providjena geološka karta pre­djela Medak—Sv. Rok .

Ova, kao i već prije izašle karte dobivaju se zajedno sa tekstom uz cienu od K 6 po komadu kod ravnateljstva pomoćnih ureda spome­nutoga vladinoga odjela.

Stručno-naučnu ekskurziju poduzeli su uz podporu kr. zem. vlade, na 6. lipnja i sliedećih dana t. g. slušatelji VI. i VIII. tečaja kr. šumarske akademije u Zagrebu, pod vodstvom kr. profesora g. Franje X. Ke-s t e r č a n e k a .

Svrha ove ekskurzije je bila, vidjeti uzorne šume povjerbinskoga dobra obitelji preuzv. g. dra. Teodora grofa P e j a č e v i c h a u Naši­cama i njekih obližnjih većih šumsko-industrijaluih poduzeća.

Visoka škola za šumarstvo i gospodarstvo. Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, kao središnja zadruga prihvatila je na svojoj dne 30. lipnja t. g. u Zagrebu obdržavanoj glavnoj skupštini, sliedeću re­zoluciju :

Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, kao središnja zadruga za­ključuje u svojoj glavnoj skupštini od 30. lipnja 1910. kao pozvano predstavništvo gospodarskih interesa u zemlji i savjetujući organ kr. zem. vlade, da se zamoli visoki sabor i kr. zem. vlada, da kao jedan od najnužnijih preduvjeta za razvitak gospodarstva, ustroji jednu visoku školu za gospodarstvo, te da u tu svrhu ukine sadanje više gospo­darsko učilište u Križevcima i da uredi gospodarski studij, spojen sa

26

— 354 —

žumarskom akademijpm u Zagrebu, u novu v i soku š k o l u za go­s p o d a r s t v o i š u m a r s t v o . -

Ovaj zaključak stvoren je: 1. jer se time udovoljuje potrebi zemlje za odgoj vrstnih i svojoj

zadaći doraslih gospodara; 2. jer je ovim načinom omogućena provedba ove potrebe u okviru

sadanjih zem. sredstava. 3. jer će se time premjestiti u Zagreb oni zavodi, t. j . postaja za

iztraživanje sjemenja, bakteorološki zavod i agrikulturno-kemijski zavod, koji su po gospodarstvo veoma potrebni, ali radi toga, što su u Kri­ževcima, stoje gospodarskome društvu i zem. gospodarskoj upravi iz ruke.

4. jer će se time stvoriti jedna visoko-gospodarstvena i šumarska škola, koja će biti dobro posjećena i uvažena ne samo u našoj zemlji, već i u inozemstvu".

Kako je poznato šumarska je akademija u Zagrebu već dugi niz godina „prislonjena* uz mudroslovni fakultet sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Sa svijuh strana se uvidja da je taj provizorij na štetu akademije i njezinih apsolvenata, kojima se ne priznaje ravnopravnost sa apsolventima šumar.-rudarske akademije u Ščavnici i onima visoke škole za kulturu tla u Beču, i da se ona mora čim prije zakonom i to definitivno urediti. Kako da se uredi, o tomu ima raznih predloga i načina Jedan bi bio, da se šumarstvo utielovi mudroslovnom fakultetu na sveučilištu, drugi da se za šumarstvo u zajednici sa tehnikom ili gospodarstvom osnuje na sveučilištu posebni fakultet, treći da se za šumarstvo i tehniku zajedno ustroji posebna samosfalna visoka škola, a četvrti je sadržan u spomenutoj rezoluciji.

Prihvatio se kojigod od tih predloga, moći će šumare podpunoma zadovoljiti i biti će to pitanje podpunoma riešeno samo onda, bude li uredjenje definitivno i bude li ta buduća visoka škola imala sva prava jedne visoke škole, medju koje spada i pravo podjeljivanja najviše akademske časti „doktorata*.

Izjednačenje zagrebačke šumarske akademije sa onom u Ščavnici. Na" 21. lipnja t. g. održali su slušači zagrebačke šumarske akademije skupštinu, na kojoj je više govornika istaklo anomaliju, da apsolventi zagrebačke akademije ne mogu poput apsolvenata drugih struka našega sveučilišta, biti primljeni u zajedničku državnu službu. Obzirom na to, je nakon kratke debate prihvaćen i na hrvatsku delegaciju na zajed­ničkom državnom saboru u Budimpešti odaslan sliedeći brzojav:

„Predsjedničtvo hrvatske delegacije, Budimpešta. Šumarski akade­mičari obraćaju se sa svoje skupštine na Vas sa molbom, da poradite za izjednačenje zagrebačke šumarske akademije sa onom u Ščavnici i da se apsolventima naše akademije osigura pristup u službu državne šumske uprave u Hrvatskoj i Slavoniji. — Za šumarske akademičare P. Škrljac, predsjednik."

Kako čujemo stupilo je pitanje o priznanju reciprociteta zagre­bačke šumar, akademije sa onom u Ščavnici, u odlučan i po našu aka­demiju povoljan stadij — i to uslied živog zauzimanja vlade preuzvi-šenoga gospodina bana Dr. Nikole pl Tomašića.

— 355 -

Kr. hrv.-siav. zem. agrikulturno-kemijski zavod. — Iz izvještaja kr, višeg gospodarskog učilišta u Križevcima vadimo slijedeće: U zavodu se je kao i prijašnjih godina radilo u dva smijera: obavljanjem ana­liza dijelom u javne, a dijelom u privatne svrhe, vršio je zavod kon­t r o l n i p o s a o a g r i k u l t u rno-kemij ske p o s t a j e , a specijalnim istraživanjima nastojalo se postepeno objašnjivati pojedina znanstvena: pitanja, koja zasijecaju u gospodarski život i napredak Hrvatske i Slavonije.

Kontrolni rad zavoda protezao se je u prošloj školskoj godini naj­većim dijelom na dobavu umjetnih gnojiva, te se u tom pogledu opaža hvalevrijedan, makar još jako polagani napredak u toliko, da ne samo veća gospodarstva i gospodarska udruženja, već i privatnici uvidjaju korist kontrolnih analiza i te analize traže.

Znanstveni rad sastojao se je poglavito u proučavanju domaćih gospodarskih produkata kao: V i n a, m l i j e k a , k r u h a , š l j i v o -v i c e i t. d.

Zavod je prošle jeseni po nalogu kr. zem. vlade i sa njenom pot-, porom pokupio i istražio uzorke notorno naravnih vina iz ovih vino-., gorja: Pakrac, Ludbreg, Virovitica, Varaždin, Slatina i Kalnik. Resul-tati tih istraživanja čine jedan odsjek vinske statistike, kojom se ovaj zavod do sada specijalno bavio.

Kako medjutim radi ustrojenja kr. zem. oenološkog zavoda u Za­grebu ovaj rad nije više jedino na brizi kr. zem. agr.-kem. zavoda, za­početa su znanstvena istraživanja i na drugim poljima. ?

Tako je zavod počeo proljetos provoditi statistiku mlijeka na go­spodarstvu kr. viš. gosp. učilišta, kako je to uobičajeno u inozemstvu na mnogim gospodarstvima spojenim sa gosp. školama. Svako četrnaest . dana obavljaju se t. zv. pokusna dojenja. Kod toga se ne opredjeljuje samo količina produciranog mlijeka kod svake pojedine krave u 24satay > već i sadržaj njegov na masti. Poznato je, da se u najnovije doba cijeni mlijeko ne samo s obzirom na kvantitet već i na sadržaj masti, kao najskupocijenijoj sastavini njegovoj. Ta statistika mlijeka biti će od interesa i s toga, što će se moći na taj način usporediti kvalitet mlijeka importiranih pasmina sa mlijekom njihovih rodjaka u domovini im:.. Zavod kani tu statistiku s vremenom proširiti i na druga gospodarstva.

Nadalje se u zavodu proučava kemijski sastav i hraniva vrijednost k ruha , kakovim se hrani seljak u Hrvatskoj i Slavoniji. Rezultati ovih radnja biti će interesantni s obzirom na blagostanje našega seljaka, a. biti će doskora publicirani.

Zatim se je u najnovije doba započelo istraživanjem hrvatske š l j ivovice u svrhu, da se odredi njen posebni značaj i da se nadje način, kako bi se njeno patvaranje moglo konstatirati. Predhodni po­kusi biti će nadopunjeni, dok se uzmogne nabaviti potrebni materijal, koji bi omogućio istraživanje ovoga važnog pitanja, važnoga tim više, šio je karakterizacija prave hrvatske šljivovice u znanstvenoj literaturi gotovo sasvim neobradjena.

U zavodu obavljaju se još i neka istraživanja čisto teoretske na­ravi iz biljne kemije.

Zavod za sad još nema vlastitih pokusnih polja; medjutim on suradjuje sa bilinogojstvenim pokušalištem na kr, višem gospodarskom

— 356 —

učilištu, te se u njemu obavljaju sve analize, koje su za te pokuse potrebne.

U razdoblju od 1. kolovoza 1909. do 31. srpnja 1910. izradjene su 384 analize, od toga 208 znanstvenih, a ostale na zahtjev vlade, oblasti i privatnika.

Novi način dobivanja drvne žeste (alkohola). U stručnom listu: »Oesterreichische Forst- und Jagd-Zeitung" od 17. prosinca pr. g. br. 1407. izašao je od pisca S. pod gornjim naslovom članak, koji je u pre vodu izašao u jednom našem političkom dnevnom listu, pak jer sam uvjeren, da de zanimati čitaoce ovoga lista, napose industrijalce, to ga obzirom na to i jer ga držim vrlo važnim i za našu domaću gospo­darsku i drvnu industriju, dozvolom uredništva toga lista u izvadku donašam.

Njeki amerikanski inžinir John M. Even, upravitelj jednoga društva za visoke gradnje, pronašao je novi način dobivanja drvne žeste iz raznih drvnih otpadaka kao: pilotine, strugotine iza blanje, okrajaka i slično, a ta je žesta čišča, nego li ona, što se dobiva iz žita i t. d. — I sami proizvodni troškovi su za 40 postotaka manji, nego li kod dosadanjega dobivanja žeste.

Društvo .Standard Alcohol Gompany", koje na ime „Malcolm F. Ewen i George H. Tomlinson" glaseći patent tu novu drvnu žestu unov-čuje, pretvara u drvu nalazeće se škrobne sastojine u šečer, poslije čega se dobiveni proizvod dalje priredjuje.

Pilotina, strugotine blanjom, okrajci, u kratko razpoloživi drvni otpadci svake vrsti i oblika, stave se u veliki kovni cilinder t. zv. di-gester, od kojega je nutarnja strana obložena sa ciglama, da ga štite proti izjedanju kiselina, koje se pri priredbi rabe. Dok se taj šuplji, ali dobro zatvoreni valjak neprestano vrti, dovode se u isti posebnim na­činom sumporna kiselina i para. Dok sada sumporna kiselina kemički djeluje na škrobne sastojine drva, to vodena para prouzročuje, da se sastavine terpentina i smole pretvaraju u paru.

Na koncu se kiseline i pare odvedu u vodu, koja suvišne kiseline upije, dočim terpentin predje u rastopivo stanje. Iz digestera prevede se tako dobiveni i priredjeni proizvod u posebna odje'jenja (stanice), t. zv. difuzne baterije, gdje bude čistom vodom opran, pa se tim izpi-ranjem dobije rastopina, koja sve više šečera imade, te koja se sa vap-nenim pridodatkom neutralizira radi toga, da se predbježno vrijenje zapriječi, te najzad se izsisa (prelije) u velike bačve, u kojima se pusti sleći. Kada se je ta tekućina slegla, tada se prelije (sa sisaljkama) u bačve za vrijenje, pomješa sa kvascem, sličnim sa pivnim, i tako vrijenje otpočne.

Dalnji postupak ili priredba iza toga vrijenja tekućine isti je kao što su i poznate metode dobivanja žeste.

Obistini li se ta vijest o dobroti i jeftinoći na spomenuti način dobivene drvene žeste, to onda znači golemi napredak na mnogim po­dručjima.

Prije svega bi se mnoge tisuće hektolitara žita, koje se za proiz­vodnju žeste potroše, za prehranu upotriebile, pošto bi jeftina drvna žesta svakoga takmaca iz polja nadjačala. Dalje bi mnoge industrije ta-

— 357 —

kovu žestu rabile, dok sada rabe druga sredstva. Tako bi se n. pr. najviše gazolin-motora bez velikih promjena za pogon sa že^tom dalo napraviti.

U prvom ali redu bi se pomoglo drvnoj industriji, koja bi bila u stanju bez velikih troškova svoje malo vrijedne drvne otpadke za dobro plaćenu žestu upolrebiti. Tako bi jedna pi ana, koja dnevno 100 tona otpadaka odbacuje, mogla iz istih proizvesti 5—6 hektolitara drvne žeste, uslied koje proizvodnje bi ti otpadci samo malo izgabili na vried-nosti za obični ogriev.

Osim toga se kod takove proizvodnje žeste iz četinjastoga drveća nuzgredno dobiva još i smola, koja se u razne svrhe rabi.

Želio bi, da bi se i u kolu naših gospodara i indastrijaiaca na­šao i naš koji Johu Bwen, te nam uspjehe svojega pokusa priopćio za prevrat na bolje i naše zaostale industrije. N. P. Kosinjković.

Broj 6088 ex 1910.

Oglas jefl imbe. Na temelju naredbe kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje po­

slove od 3. augusta 1910. broj 43.631. obdržavati će se kod gospo­darstvenog ureda petrovaradinske imovne općine u Mitrovici na dan 19. septembra 1910. u 10 sati prije podne javna pismena jeftimba za dobavu ogrjevnih drva kroz tri naredne godine, i t o g o d i š n j e 39811 p r o s t o r n i h m e t a r a .

Od gore naznačene količine ogrjeva imade se staviti na: obali Save kod Laćarka ili na željezničkoj

stanici u Mitrovici 7.321 prostornih metara na obati Dunava na Starih Banovaca 13..366 „ na obali Dunava kod Belegiša 2.7.50 „ , na obali Dunava ko Starog Slankamena • • • • 9.154 „ „ na obali Dunava kod Surduka 2.508 „ , na obali Dunava u blizini sela Beške 4.712 „

Ukupno-•• Ć59.811 prostornih metara. 1. Gore naznačenu količinu ogrjeva može petrovaradinska imovna

općina bez obzira na skladište prema potrebi svake godine za količinu do 20''/(, povisiti ili sniziti, koja će se promjena dostalcu svaki puta pravodobno priopćiti.

2. Naprijed naznačenu količinu ogrjeva, odnosno modificiranu prema tački 1- imade dostalac petrovaradinskoj imovnoj općini predali svake godine do konca aprila dakle do konca mjeseca aprila godine 1911 , 1912. i 1913

3 Drva mogu biti grabova, bukova, jasenova, brestova i hrastova. 4. Svaki metrički hvat imade biti 2 metra i 15 cm visoko složen

i 2 metra dug, a ima se sastojati od 667o cjepanica i 347o oblica. Cjepanice i oblice imaju biti na oba kraja piljene i 1 metar duge.

Pojedini redovi moraju biti najmanje 20 metara dugi, a samo tamo, gdje prostorije skladišta to ne dozvoljavaju, mogu biti 10 metara dugi, te tako složeni, da se medju njimi prolaziti može.

— 358 —

5. Vrlo kvrgava (gulava) sa kvrgama preko 20 cm debelim, kao i takova drva, koja su duže vremena na skladištu ležala i sa kojih je već kora opala, — ne primaju se

6. Cjepanice moraju biti iz zdravog drveta, te roedju istim smije biti najviše l57o cjepanica sa V3 svog objama natrulog drva. — One se sastoje iz trobridnih ili na pol razcijepanih komada, — prve sa cjepanom širinom od najmanje 12 do 1(3 cm, te debljinom od 9 do 13 cm, a druge sa 13 do 18 cm. raskalanom širinom. — Sve grane moraju biti glatko odsječene. — Grbavi komadi, koji su na uštrb kod slaganja, •— izključeni su.

Oblice moraju biti sasvim zdrave, te imati najmanje 8 cm pro­mjera na tanjem kraju.

7. Propisno biljegovane ponude uzet će se u raspravu samo u tom slučaju, ako budu na označeni dan jeftimbe do 10 sati prije podne predane kod gospodarstvenog ureda petrovaradinske imovne općine u Mitrovici i ako im se priloži b^/g u ime vadiuma od one svote, za koju svotu nudioc drva prodati kani.

Ujedno imade biti u ponudi tačno naznačena cijena 1 prostornog metra, cjepanica i oblica i to ili poprečno za sva skladišta, ili za svako skladište pojedince.

8. Ponude mogu glasiti na cijelu množinu raspisanog ogrjeva ili na pojedine partije, slavljena na pojedina skladišta.

9. U ponudi treba izrično navedeno biti, da su nudiocu svi jef-timbeni uvjeti, koje može pobliže kod gospodarstvenog ureda u Mitrovici uviditi, — dobro poznati i da na iste bez svakoga prigovora pristaje.

10. Pristojbu za skladište imade platiti sam dostalae. 11 Gospodarstveni odbor petrovaradinske imovne općine pridržaje

si pravo, da ne prihvati ni jedne ponude, ako bi iste po imovnu općinu nepovoljne bile.

12. Sa dostalcem sklopiti će se posebni dobavni ugovor, koji veže dostalca od dana jeftimbe, a petrovaradinsku imovnu općinu od dana potvrde po kr. zemaljskoj vladi.

13. Nakon obavjesti dostalca, da je njegova ponuda prihvaćena, imati će isti u roku od 14 dana povisiti svoj vadium na 107o od do-stalne svote u ime jamčevine.

14. Dostalae dužan je od đostalne svote 0.27o uplatiti u blagajnu gospodarstvenog ureda, u korist uzgojne zaklade za djecu šumarskih činovnika.

15. Za svaku nedelju zakašnjenja predaje ogrjeva, platiti će do­stalae imovnoj općini globu od 100 kruna.

16. Sve biljegovne i ine pristojbe skopčane sa ovim ugovorom, imade dostalae namiriti.

17. U slučaju kakove parbe, podvrgavaju se petrovaradinska imovna općina i dostalae bez obzira na visinu svote, pravorijeku kr. kotarskog suda u Mitrovici.

Gospodarstveni ured petrovaradinska imovne općine.

U M i t r o v i c i dne U. augus'.a 1910.

359

Broj 4075—1910.

ecaj. u području podpisanog kr. nadšumarskog ureda imali će se po­

puniti jedno mjesto šumarskog podčinovnika II. razreda (lugara). Sa ovim mjestom skopčana je godišnja plaća od 600 K. osobni

doplatak godišnje 100 K, te sistemizovana nuzgredna beriva. Koji se natjecati žele dužni su izpravama dokazati: 1. da su vladanja neporočna, 2. da su prevalili 24 godinu života svoga, 3. da su dobrim uspjehom položili lugarski izpit, 4. da su vješti službenom jeziku u govoru i pismu, 5. da uz podpunu duševnu i tjelesnu snagu bezpogriješno govore,

vide i čuju, i to po kotarskom ili domobranskom liječniku izdanom svjedodžbom.

Gornjim izpravama obložene vlastoručno pisane molbenice imadu se najkasnije do 30. rujna 1910. ovom kr. nadšumarskom uredu pred­ložiti.

U Vinkovcima dne 16. kolovoza 1910. Kr. nadšumarski ured.

Br. 6138 ex 1910. Oglas dražbei

Kod podpisanog kr. šumarskog ravnateljstva prodavati će se dne 14. rujna 1910. u 11 sati prije podne lili putem pismenih ponuda u sekc 102 prediela Mali Rastovac sjek. br. II. kr. šumarije u Ivanovu selu konsignirana hrastova, bukova i ina stabla sa kub. sadržajem od 180 m^ hrastovog, 21.010 m'* bukovog i inog drva i izkličnom cijenom od dvadeset i devet hiljada stodvađeset i jedna kruna.

Pobliži dražbeni i ugovoreni uvjeti mogu se ugledati kod podpi­sanog kr. šumarskog ravnateljstva i kod šumarije u Ivanovuselu, na zahtjev će se i poštom dostaviti.

U Zagrebu u mjesecu kolovozu 1910. Kr. šumarsko ravnateljstvo.

Br. 47.731 ex 1910. Ogl

Kr. hrv. slav. dalm. zem. vlada, odjel za unutarnje poslove oglašuje ovim, da će se u smislu naredbe od 20. lipnja 1907. broj 17.010 dr­žavn i i zp i t o s p o s o b l j u j ući, za s a m o s t a l n o vodjenje šum­skog g o s p o d a r s t v a , obdržavati dne 24. i sliedećih dana mjeseca hstopada 1910. u „Šumarskom domu" u Zagrebu.

U Zagrebu, dne 20. kolovoza 1910. Kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlada,

odjel za unutarnje poslove.

— 360

Broj 47.465. ex 1910.

Natječaj. Na mudroslovnom fakultetu kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Za­

grebu, imaju se početkom naukovne godine 1910./11. popuniti slijedeći štipediji za slušatelje šumarstva:

A. Jedan štipendij iz zemaljskih sredstava sa 600 kruna. B. Jedan štipendij upravne obćine Čabar s njezinim područjem,

kako je obstojalo godine 1860 sa 800 kiuna Pravo na štipendij pod A. imadu u obće pripadnici FIrvatske i

Slavonije, a na štipendij pod B. ponajprije pripadnici upravnih obćina čabar, Gerovo, Plešci i Prezid, a iza ovih pripadnici kraljevina Hrvatske i Slavonije.

Molbenice, upravljene na kr. zemaljsku vladu, odjel za unutarnje poslove, imadu se podnijeti najkasnije do )5. rujna 1910, te obložiti ovimi prilozi:

1. Domovnicom. 2. Svjedočbom o imućtvenom stanju molitelja i njegovih roditelja,

koja nesmije biti starija od jedne godine. 3. Svjedočbom o ispitu zrelosti srednjeg učilišta (gimnazije, realne

gimnazije), odnosno svjedočbom o položenom zadnjem ispitu na kojoj visokoj školi.

4. Liječničkom svjedočbom o potpunom zdravlju i sposobnosti molitelja za šumarsku struku

Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove. U Z a g r e b u , 12. kolovoza 1910.

Broj 36.931 ex 1910, Vll.-A.

Oglas. Za pojedina lovišta kr. đrž. šumarskih ureda u Orsovi, Bustya-

hazi, Totsovaru i na Sušaku, kr. drž. nadšumarskih ureda u Ungvaru, Lippa i Liptoujvaru te kr. drž. šumarskih ravnateljstva u Maramaros-szigetu, Lugosu i u Zagrebu izdavati će se lovne doznačnice vrhu za postrieljanje u tekućoj lovnoj sezoni opredjeljenih jelena, divokoza, sr-njaka, medjeda, divljih svinja, u istom redu, u kojem budu toodnosne ustmene ili pismene prijave podnesene i to : na jelene i srnjake do 15. ru jna , na divokoze, divlje svinje i medjede pako do 15. l i s t o -p a d a t. g.

Doznačnice glasiti će na po predstojnicima dotičnih šumarskih oblastih unapred odredjene lovne dane i predjele, ter će se izdavati samo uz uplatu propisanih pristojba.

Pobliži uvjeti mogu se kod dotičnih šumarskih oblasti uviditi. U Budimpeš t i , dne 14. lipnja 1910.

Kr. ug. ministar za poljodjelstvo.

Uredjuje kr. šum. nadzornik ."Inte Kern. Tiskara C, Albrocht, Zagreb.

tf KUPUJEM ŽIVE MLADE IZRASLE UŠARE (SOVE) SA ŽUTIM OČIMA, TE ŽIVE MLADE „MEOJEDE" U SVAKO DOBA. D. REBIĆ, SISAK. f l

Broj I, B - 3 ex 1910

r i r J l T l l f l f i r s i c f n v l h fiinhstla Kod kr. šumarskog ravnateljstva UraLUa n r a d l U V i n ^ I d O a i a . „ zagrebu obdržavatl de se dne 7. listopada 1910. u 11 sati pr. p, dražba glede prodaje u sjekorodima III. i IV. kr. šumarije u Dragancu na površini od po prilici 1182 kat. rali nalazečih se 8578 hra­stovih te 33.880 bukovih, grabovih i inih stabala javna pismena ponudbena rasprava.

Isklična cijena iznaša 932.558 K. Obdeniti dražbeui i pobliži ugovoreni uvjeti mogu se uviditi kod Šumarskog

odjela I. B—3. kr. ug. ministarstva za poljodjelstvo u Budimpešti, V. Zoltdn-ntca 16. SZ. III, emelet; kod kr. šumarskog ravnateljstva u Zagrebu i kod kr. šumarije u Dragancu, a na zahtjev mogu se i poštom priposlati.

Kr. ug. ministar za poljodjelstvo.

Dopisnica uredništva. P. n. g. J. Š. u P. — Reklamirani broj 7. i 8. poslali smo Vam odma. SI. gosp, uredu u P. — Zahvaljujemo na priposlanom, upotrebiti demo za

sliededi broj. P. n. gg. V, B. u P.; B. H. u N. G. i P. P. u 0. — Zahvaljujemo na pri­

poslanom, upotrebiti demo za sHededi broj, a preporudamo se i za buduće.

SADKŽAJ. Strana Razvoj i praktični ciljevi šum. estetike. Od Dr. Ljudevita

Dimitza. Preveo i popratio N. Pleša-Kosinjković, šumar. (Svršetak) 321—337

Koji su uzroci izčezavanju domaćih šumara u privatnim službama i kako da se tome predusretne ? Jedan predlog. (Odziv na članak u »Šumarskom listu" od kolovoza t. g.) 338—344

:Šumarstvo županije požežke u godini 1909. Napisao Gašo Vac, kr. kot. šumar 345—350

Listak.: Osobne viesti: Umro 350—351 Knjištvo 351—352 Kazličite viesti: Ovogodišnja glavna skupština hrv.-slav.

šumar, društva. — Sa kr. šumarske akademije.— Izlet slušača kr. šumarske akademije u Beč. — Izvršivanje šumske paše može pod okolnostima biti šumsko-uzgojna mjera. — Geološka karta. — Strućno-naučna ekskurzija. — Visoka škola za šu­marstvo i gospodarstvo. — Izjednačenje zagrebačke šumarske akademije sa onom u Ščavnici. — Kr. hrv.-slav. zem. agrikulturno-kemijski zavod. — Novi način dobivanja drvne žeste (alkohola) . . . i 352-^357

Oglasi i natječaji 357—360

Zlatna kolajna sa izložbe n Parizu 1900.

Neuhofer i sin (Neuhofer & Sohn) c. kr. dvorski mehanifar

Beč (Wien) I, K o h l m a r k t 8. (Tvornica u Beču V. Hartmanngasse 5. - T\

Mjerače sto-'love. Perspek"!

tiv ravnala.

Izrađjuje pod jam­stvom izvrstne iz­rade i točne rekti-

fikacije

Boisolne Strojeve sa optičkom distanz-

mjerom.

Letve za nive­liranje. Šu­marske bou-

sole.

Promjerke iz željeza i drva.

iz platna ili odjela.

Planimetre itd. — Pantografe. Brojne čekide, aparate za prenašanje, cr­tala kao i sve vrsti matematičkih stro­

jeva i mjerila.

Ilusirovaiii

\

i

Svi se popravci obavljaju najbolje u najkraćem roku.

Sveudiljna zaliha svih vrsti mjeračkih strojeva i pomagala/