HP 04-2005 g.qxp 24.3.2005 14:20 Page 1sjedu gradnju drvenog pristaništa (nadstrešnice) u blizini izvora potoka Kraljevca, odvajkada zvanog Kraljièin zdenac. Grofica, ne samo što

ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 97

ISS

N 0

35

4-0

65

0

TRAVANJTRAVANJ

20052005

44

HP 04-2005 g.qxp 24.3.2005 14:20 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (zasrpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: [email protected]

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

[email protected]

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: [email protected]

TEL: 091/51-41-740

TEL./FAX: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOŽIÆ

FARUK ISLAMOVIÆ

GORAN GABRIÆ

ŽELJKA KASAPOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

BRANKO MEŠTRIÆ

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

ROBERT SMOLEC

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2004. godinu iznosi 120 kuna (za inozemstvo 32

eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog

saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, u rubrici

»Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, koja jenalijepljena na omotnici za sla-nje èasopisa. Nakon uplate, uzadresu æete moæi vidjeti naznaku o obavljenoj uplati. Tako možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri Hrvatskom planinarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec nasvoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan prethodnoga mjeseca (30dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i ured-nièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljeni mate-rijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sa zanimljivimtemama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija. Slike se moguslati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi,ali ne unutar Wordovih dokumenata). Podrobnije upute možetepotražiti na web-stranici HPS ili izravno kod urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 4

122 MILAN LENUCI

127 RAVNA GORA

140 JADRANSKI OTOCI

157 NOVOSTI NA HPO

GodišteVolume

Travanj – April 2005

BrojNumber97 4

SLIKA NA NASLOVNICI:POD ANNAPURNOM U HIMALAJI, FOTO: JASMIN SADIKOVIÆ

S A D R Ž A J

4, 2005 121

MILAN LENUCI – GRADITELJ

PLANINARSKIH OBJEKATA 122VLADIMIR JAGARIÆ

NA RAVNU GORU IZ LEPOGLAVE 127ŽELJKO REMAR

IZLET U ÈABARSKI I PREZIDSKI KRAJ 131JASNA KOSOVIÆ

PLANINE I PLANINARENJE

PO JADRANSKIM OTOCIMA 140

SLOVENSKE PLANINARSKE OBLJETNICE 142ADICA SLIEPÈEVIÆ

PRVI PUT NA TRIGLAVU

I MNOGO GODINA POSLIJE 144BLAŽ TOTA

PRVO PRVENSTVO HRVATSKE

U LEDNOM PENJANJU 147BORIS ÈUJIÆ

NOVOSTI U PLANINARSKOM ODIJEVANJU 150HRVOJE JENEI

DALMATINSKI SAN 152PAOLO PEZZOLATO

NOVE TEHNOLOGIJE U PLANINARSTVU 154

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 157

SPELEOLOGIJA 158

VIJESTI 159

KALENDAR ACKIJA 160

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 121

Društvo Karlovèana i prijatelji Karlovca obi-lježili su u prošloj, 2004. godini, 155. obljetnicuroðenja i 80. obljetnicu smrti znamenitog Karlov-èanina, Milana Lenucija, arhitekta i zagrebaèkogurbanista. Tom je zgodom njemu u poèast uKnjižnici grada Zagreba prireðena spomen-veèer,a na proèelju zgrade na Strossmayerovu trgu 11,koju je Lenuci dao sagraditi i u kojoj je živio,postavljena je spomen-ploèa.

Roðen je 30. srpnja 1849. u Karlovcu, diplo-mirao je na Visokoj tehnièkoj školi u Grazu, a za-poslen je bio u Graðevnom uredu Gradskog po-glavarstva u Zagrebu. »Lenuci je postavio temeljeurbanog razvoja Zagreba u 20. stoljeæu«, rekla jeo njemu povjesnièarka umjetnosti dr. SnješkaKneževiæ.1

Godina 1874. nije samo godina osnutkaHrvatskog planinarskog društva (HPD), veæ je togodina osnutka Hrvatskoga klizaèkog društva,Hrvatskog sokola, Zbora lijeènika Hrvatske iHrvatskog sveuèilišta. Lenucijevo ime nalazimomeðu utemeljiteljima društva klizaèa, sokolaša iplaninara. Sada je prilika (jubilej planinarstva) dase podsjetimo Lenucijevih zasluga za planinarstvoi na neka znaèajnija dogaðanja u prvih desetak go-dina »bivstvovanja Hrvatskog planinskog družtva«.

Mnogo je puta preprièavan povijesni susret uOgulinu profesora matematike iz Graza dr. Jo-hannesa Frischaufa s književnikom Budom Budi-savljeviæem i upravnim èinovnikom VladimiromMažuraniæem, kada su razgovarali o potrebi osnut-ka »družtva za laznju po gorah«. Tako je poèelo.Nastavilo se prepiskom Budisavljeviæa s profe-

122 4, 2005

MILAN LENUCI –GRADITELJ PLANINARSKIH OBJEKATA

VLADIMIR JAGARIÆ, Zagreb

P O V I J E S T P L A N I N A R S T V A

1 Pobliže o ing. Milanu Lenuciju kao arhitektu i za-grebaèkom urbanistu na prijelazu iz 19. u 20. sto-ljeæe vidi u knjizi »Zagrebaèka zelena potkova«(Školska knjiga, Zagreb, 1996.) autorice dr.Snješke Kneževiæ.

Milan Lenuci –

graditelj, mecena i potpredsjednik HPD-a

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 122

sorom geologije na Zagrebaèkom sveuèilištu,Gjurom Pilarom, koji iste te godine, 15. listopada,poziva trinaestoricu uglednih zagrebaèkih graðanau zgradu Narodnog muzeja u Demetrovoj ulici 1na osnivaèki sastanak HPD-a. Pišu se pravila, kojapotvrðuje hrvatska vlada 29. ožujka 1875. Naprvoj glavnoj skupštini HPD-a, održanoj 29. trav-nja, takoðer u Demetrovoj 1, izabran je za pred-sjednika lijeènik i prirodoslovac dr. Josip Schlos-ser-Klekovski, a za potpredsjednika ravnatelj za-grebaèke realke, akademik Josip Torbar.

Dobro nam je znan i prvi društveni izlet ha-pedeaša na Oštrc i Plešivicu 17. i 18. svibnja 1875.Drugi izlet bio je 3. lipnja na Sljeme, treæi opet naSljeme, i to u zajednici s pjevaèkim društvom»Kolo« i Hrvatskim sokolom. Na izletu je bilosedamdeset izletnika i »tri gospoje«. U godini1876. održana je druga godišnja skupština HPD-a, s izborom profesora Josipa Torbara za predsjed-nika i izletom na Ivanšèicu.

Na treæoj godišnjoj skupštini 22. veljaèe 1877.dogovoreno je da se »poduzme izvadjat gradnjepo gorah i planinah hrvatskijeh, podigav na Slje-menu zagrebaèke gore piramidu«. Dogovoreno ivrlo brzo uèinjeno. Za pet mjeseci (22. srpnja1877.), prema nacrtu gradskog podmjernika ing.Milana Lenucija podignuta je 8 m visoka drvenapiramida. Bila je to druga sljemenska piramida.Prvu, 4 m visoku, dali su sagraditi, takoðer oddrveta, 1870. godine, zagrebaèki trgovac VilimLovrenèiæ i gostionièar Andrija Meško.

Na èetvrtoj godišnjoj skupštini HPD-a, 14.ožujka 1878., izabran je za predsjednika Ljudevitpl. Vukotinoviæ i novi upravni odbor u kojem je iing. Milan Lenuci, zadužen za gradnju planinar-skih objekata. Tu je funkciju obavljao tijekomèetrdeset godina. Na godišnjoj skupštini u godini1879. na prijedlog odbornika Lenucija zakljuèenoje da se »izvrši izdati turistièku kartu zagrebaèkegore«. Na sastancima Odbora mnogo se rasprav-

4, 2005 123

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 123

ljalo o tome, no na kraju se moralo odustati od pri-jedloga, jer troškovi nakladništva »nadmašili bisav družtveni imetak«.

Tajnik HPD-a, Levin Schlosser (sin JosipaSchlossera), u Spomenici HPD-a (nakladništvo iz1884.) piše: »Èardak na Plešivici kraj Rudah budepo nacrtu gosp. odbornika M. Lenucija i po po-duzetniku Hamilkaru Prauspergeru u Samoboru uzpotrošak od 524 for. sagradjen i 24. srpnja popresv. gospodinu predsjedniku Ljudevitu Vukoti-noviæu ... preuzet od poduzetnika u svojinudružtva.« Bilo je to godine 1881. Otvorenju je na-zoèilo desetak hapedeaša, meðu njima i ravnateljzagrebaèke opere, Nikola Faller. Hapedeaši su jošjedanput bili te godine na Plešivici, i to zbogpopravaka na èardaku. Posjetili su je i sljedeæe,1883. godine, ovog puta sa žaljenjem, jer su »po-sjetnici svoja imena kao i druge dosjetke po zi-dovih bojili kreèom i ugljenom«.

Pokraj èardaka, najvjerojatnije u godini 1903.,podignuta je i drvena piramida. Kronièar je u»Hrvatskom planinaru« (1925, 16) napisao kakoje piramida bila ošteæena požarom i da je HPD1905. postavio novu, 6 metara visoku željeznu pi-ramidu. No, veæ sljedeæe godine bila je tako jakoošteæena da je popravak stajao 100 kruna. Stradalaje još više za vrijeme Prvog svjetskog rata, anakon rata hapedeaši su iz temelja obnovili »togakulturnoga spomenika« (otvorena je 19. listopada1924.). Danas je na tome mjestu treæa plešivièkapiramida, postavljena poslije Drugog svjetskograta.2

Oznaèavanje planinarskih staza na »Zagre-baèku goru« obavio je raznim bojama tajnik Levin

Schlosser. Tako je bijelom bojom oznaèio stazuod Graèana preko »Jelaèiæeva trga«, Èrešnje do»Gradske kuæe« i piramide, plavom od Èrešnje dopiramide, od piramide preko Malog Sljemena, is-pod Medvedgrada u Šestine crvenom, a žutom bo-jom od kipa sv. Jakova (stajao je na prijevojuizmeðu Velikog i Malog Plazura, sjeverno odMedvedgrada) do Kraljièina zdenca i dalje do pi-ramide. Jednom je i Lenuci sudjelovao u akcijimarkiranja. S Levinom je pribijao na stabla limeneploèice s natpisom smjera puta, jer su neke mar-kacije od »Graèana bile izsieèene i blatom na-mazane«. Krivac je pronaðen i sudski kažnjen »daimade namiriti trošak družtvu«.

Odbor HPD-a poslao je 20. travnja 1882. uŠestine pismo majci grofa Miroslava Kulmera,»visoko rodjenoj plemenitoj grofici AleksandriniKulmer«, s molbom da im dozvoli na njenom po-

124 4, 2005

2 Toponim »èardak« upotrebljavao se u doba Voj-ne krajine za drvene nastambe, stražarnice, u ko-jima su boravili krajiški èasnici. Koristio se i zaneki vrh u planini. Dr. Branimir Gušiæ u svojemplaninarskom vodièu »Medvednica« (Zagreb1924, str. 111.) navodi kako se na starim kartamavrh Sljeme zvao Bistra, a »kad je tamo podignuttriangulacioni znak, prozvao je narod èitav vrhÈardak. To se ime zadržalo i kasnije, kad je HPDgod. 1877. podiglo drvenu piramidu«. Na istoè-nom dijelu Dilj-gore jedan se vrh naziva Èardak(421 m).

»Pristanište« HPD-a na Kraljičinu zdencu

foto: Drago Paulić

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 124

sjedu gradnju drvenog pristaništa (nadstrešnice) ublizini izvora potoka Kraljevca, odvajkada zvanogKraljièin zdenac. Grofica, ne samo što je odobrilagradnju, veæ je dozvolila i sjeèu stabala za »6stupovah i 6 rodjenicah«. Gradsko poglavarstvotakoðer je pomoglo graðevnim materijalom iz slje-menske gradske šume. Pristanište je izgraðeno usrpnju 1882. prema nacrtu Milana Lenucija, dokje izgradnju nadzirao sam grof Miroslav Kulmer.

HPD je 1883. i na vrhu Ivanšèice dao sagra-diti drveno pristanište i nedaleko od njega i drvenupiramidu. I pri ovim gradnjama korišteni su Lenu-cijevi nacrti. HPD-ova podružnica »Ivanèica«(osnovana 1899.) iz Ivanca postavlja novu pi-ramidu 1900. godine, Tom su se piramidom plani-nari koristili sve do rata (1914.). Godine 1929.Ivanèani postavljaju željeznu piramidu visoku 10

metara, a na mjestu gdje je bilo Lenucijevo prista-nište izgraðuju po nacrtu Bohumila Bambasa pla-ninarski dom, nazvan »Pasariæeva kuæa«.

Kako je šuma prerasla drvenu sljemensku pi-ramidu, HPD je podigao i 7. srpnja 1889. otvorio,takoðer po nacrtu Lenucija, sada veæ gradskognadinženjera, novu, 12 metara visoku željeznupiramidu. Na otvaranju je bilo vrlo sveèano: tri supjevaèka zbora pjevala, vojna domobranska glazbaje svirala, a i pucalo se iz mužara. Izgraðena jepotporom od 3172 forinte Zemaljske vlade i Grad-skoga poglavarstva. Tadašnji predsjednik dr. JosipTorbar tom je prigodom održao prigodan govor o»kulturnoj i rodoljubnoj zadaæi planinarstva«. Taje piramida stajala na Sljemenu sve do 1960., kadaje preseljena na Japetiæ, u Samoborskom gorju.

4, 2005 125

Gradska kuća na Sljemenu, naš prvi planinarski dom

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 125

S Lenucijevim graðevnim poslovima poveza-na je i gradnja »Gradske kuæe« na Sljemenu. Višesu puta hapedeaši raspravljali o gradnji »buduæestanice na Sljemenu«, a prikupljali su se i novèaniprilozi za gradnju. Buduæi da »družtvo« zbog ne-dostatka novaca nije bilo u moguænosti zapoèeti sgradnjom, priskoèi mu u pomoæ Gradsko pogla-varstvo koje na trošak gradske opæine sagradi1877. na prostoru ispod Èinovnièke livade, gdje jedanas Sljemenska lugarnica, drvenu lugarnicu,zvanu »Gradska kuæa«. Lugarnicu su koristili,osim lugara gradske sljemenske šume, i planinari.Naime, na molbu HPD-a, a zakljuèkom Gradskeopæine od 22. prosinca 1877., planinarima je dodi-jeljen gornji kat s dvije sobe. Nakon pet godinaHPD je preuzeo cijelu kuæu. Prva prigradnja jeobavljena 1912., druga 1925. – tada je kuæa dobilaime Tomislavov dom – a 1934. je izgorjela.

U blizini »Gradske kuæe« hapedaši su podLenucijevim nadzorom obzidali »sljemensko vrelo«i oznaèili ga natpisom »HPD u Zagrebu 1881.«

Lenuci nije samo projektirao planinarskeobjekte, veæ je i aktivno planinario. Sudjelovao jena društvenim izletima u Križevce i na Kalnik,Ivanšèicu, Rišnjak (tako se tada izgovaralo) i naj-èešæe na Sljeme. Bio je i na prvom organiziranomizletu Hrvatskoga sokola 1874. (zaprežnim kolimapreko Samobora, Plešivice do jastrebarske željez-nièke postaje). Meðu »17 putujuæih èlanova HPD-a« koji su bili na pomno pripremljenomizletu na Plitvièka jezera u srpnju 1883., nalazimona popisu i Lenucijevo ime. Bio je to prvi druš-tveni izlet hapedeaša na Plitvice, a opisao ga jeLevin Schlosser u prilogu Spomenice HPD-a iz1884. godine. U planinarskim je analima zapisanokako je bio nazoèan Lenuci, kao i »lijepi broj kra-sotica i drugih izletnika«, 17. srpnja 1898. nasveèanosti »gdje su vijorile hrvatske trobojnice igruvali mužari« na otvorenju nove planinarskestaze od Kraljièina zdenca na Sljeme. HPD jestazu po supruzi grofa Kulmera prozvao Elvirinimputom.

Lenuci je dugo godina bio i potpredsjednikHPD-a. Izabran je na tu dužnost na glavnoj godiš-njoj skupštini HPD-a 1892. godine, u prvoj godinipredsjednièkog mandata grofa Miroslava Kulmera.

Na kraju prvog desetljeæa opstojnosti HPD-abroj èlanova iz Zagreba koji su plaæali godišnjuèlanarinu od dvije forinte iznosio je 260, dok je 37povjerenika izvan Zagreba plaæalo jednu forintu.Zanimljivo!

Lenuci je pripadao èlanovima skupine »ute-meljitelja HPD-a«. Bili su to društveni mecene,ugledne i imuæne liènosti, koje su odjednom upla-tile na raèun HPD-a iznos od 100 kruna (vjero-jatno je to bila veæa svota novca). Lenuci je zbiljabio darežljive ruke kad je HPD-u darovao tolik no-vac, dok je za izgradnju svoje kuæe na Strossma-yerovu trgu morao posuditi novac od svoje prija-teljice i svjetski poznate zagrebaèke operne pjeva-èice Milke Trnine.

U godini 1894., znaèi u dvadesetoj godini po-stojanja organiziranoga planinarstva, hapedaši suobzidali kamenim zidiæem izvor kod izletišta Kraljièina zdenca i postavili ploèu s natpisom»Kraljièino vrelo 1406-1894 HPD«.

Veæ prilièno narušenog zdravlja, Lenuci je po-sljednji put viðen s planinarima 7. rujna 1924., nasveèanoj sjednici jubilarne, 50. obljetnice HPD-a.Imenovan je tada zaèasnim èlanom HPD-a »zaosobite zasluge u radu i unapreðenju planinarstva«.Nedugo je nakon toga, 16. studenoga, preminuo.Zagrepèani su mu se dostojno odužili pokopavšiga u kapeli Krista Kralja na Mirogoju.

U knjizi »Znameniti i zaslužni Hrvati 925-1925« zabilježeno je i Lenucijevo ime.

LITERATURA I IZVORI

- Spomenica Hrvatskog planinskog družtva, Zagreb,1884., naklada družtva

- Bude Budisavljeviæ: Kako je postalo Hrvatskoplaninsko družtvo, Zagreb, HP, 1898, 36

- Hrvatski planinar, 1924, 144; 1925, 13, 16

- Željko Poljak: Zlatna knjiga hrvatskog planinar-stva, Zagreb, 2004.

126 4, 2005

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 126

Varaždince je Ravna gora oduvijek neodoljivoprivlaèila. U vrijeme kada su osobni automobilijoš bili prava rijetkost, oni su na ovu zagorskuplaninu dolazili putom iz Lepoglave preko Ka-menice (13 km, 3 do 4 sata hoda). Tada se u pra-vilu odlazilo na dva ili više dana, tako da je bilodovoljno vremena ne samo za hodanje veæ i zarazgledavanje brojnih prirodnih i povijesnih zna-menitosti lepoglavskog kraja.

Ovaj tekst je sjeæanje na taj stari i neoprav-dano zapostavljen planinarski put, a pisan je po-vodom obilježavanja 85 godina djelovanja PD

»Ravna gora« iz Varaždina (1919. – 2004.). Nje-gova se trasa jednim dijelom poklapa s trasom ne-davno osmišljene »Planinarske obilaznice po Rav-noj gori«, te ništa manje zanimljivog »Križnog putapo Ravnoj gori« i »Rangerovog lepoglavskog puta«.

Kada cestom ili vlakom dolazimo u Lepogla-vu, veæ izdaleka vidimo brdo Goricu (306 m), naèijem se vrhu bijeli barokna kapela svetog IvanaKrstitelja (20 min od središta grada). Tu se dokraja 15. stoljeæa nalazila lepoglavska utvrda. S vrhabrda pruža se lijep vidik na Ivanšèicu, Ravnu gorui Strahinjšèicu, a u njegovom podnožju, na mjestu

4, 2005 127

NA RAVNU GORU IZ LEPOGLAVE

ŽELJKO REMAR, Varaždin

H R V A T S K O Z A G O R J E

Ravna gora –

jedna od najljepših zagorskih planina

foto: Željko Remar

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 127

nekadašnjeg pavlinskog samostana, smješteni suobjekti kaznionice i uz njih nadaleko poznata župnacrkva Bezgrješnog Zaèeæa Blažene Djevice Marije.

Sa zapadne strane Lepoglave, na brežuljkuzvanom Kameni vrh (373 m), nalazi se napuštenikamenolom andezita Gaveznica (10 min od auto-busne postaje). Dugo godina bio je poznat samokao jedno u nizu sluèajno otkrivenih prebivalištapretpovijesnih ljudi. U novije vrijeme zanimanjeza Gaveznicu poveæali su novinski napisi o vri-jednim poludraguljima (ahat, kalcedon, opal) kojeponekad možemo pronaæi u kršju okolnog vulka-nskog stijenja.

Nažalost, lokalitet je tijekom pola stoljeæarada kamenoloma velikim dijelom uništen. Zahva-ljujuæi upornosti štovatelja prirode, SkupštinaVaraždinske županije je 1998. godine ovaj davnougasli vulkan proglasila zaštiæenim geološkimspomenikom.

Iznad ceste koja iz Lepoglave preko Vulišincai Crkovca vodi do Kamenice, na povišem se brduistièe kapela svetog Jurja (276 m, 50 min hoda odgrada). Podignuta je sredinom 18. stoljeæa, a nje-zinu je unutrašnjost majstorski oslikao znamenitipavlin Ivan Ranger. Za kapelu u Purgi Lepoglav-skoj struènjaci kažu da je »savršena sinteza svihgrana barokne likovne umjetnosti«.

Na sjeveroistoènom obronku brda Plata (pre-dio Gradiški, 351 m) nalaze se ostaci stare utvrdeKamenice (250 m, 10 minuta hoda od župne crkvesvetog Bartola). Pretpostavlja se da je izgraðenapolovicom 13. stoljeæa, otprilike kada i Trakošæan,kako bi branila prolaz u lepoglavsku ravnicu, a veæpolovicom 15. stoljeæa spominje se kao ruševina.Utvrda je imala oblik peterostranog tornja i bila jeokružena visokim zemljanim bedemom. Nasuprotnjoj, s istoène strane naselja Kamenice, diže se335 metara visoko brdo na èijem vrhu stoji barok-na kapela svete Jelene (Gospe Snježne).

Vulkani su bili aktivni i ovdje kod Kamenice,šest kilometara udaljene od Lepoglave. S lijevestrane ceste, koja Predragovim putom vodi premavrhu Ravne gore, dižu se tri stožasta brežuljka. Tosu Struparov (366 m) i Jurinov Kukelj (348 m), tePlat (317 m), poznatiji pod skupnim nazivomDrenovec. Oko njih, ukopano u sipku zemlju, ležimnoštvo kamenja koje se na prvi pogled ni poèemu ne razlikuje od valutica iz korita neke rijekeili potoka. Mještani ovo kamenje nazivaju »kamenkrugljaè«. Tek na prijelomu vidimo da se ispodsvjetlosive i sitno rupièave površne krije crnavulkanska stijena andezit. Ovi su èudni komadikamena »vulkanske bombe«! Njih u Hrvatskojnalazimo samo u Kamenièkom Podgorju i zbog

toga je okolica Kameniceodavno privlaèila pozornostprirodoslovaca.

Izdizanje masiva Ravnegore pratile su snažne vulkan-ske erupcije. Bio je to pravivatromet rastaljenog stijenja ivrelih plinova. Užarene kapljelave letjele su visoko u zrak ipotom kao kiša zasipale povr-šinu plitkog mora. Manji ko-madi su se brzo hla dili i uobliku kugli tonuli na dno. Zaone velike nije bilo dovoljnovremena da oèvrsnu i zato ihnalazimo spljoštene poput dis-ka. Da bismo došli do nalazi-šta »vulkanskih bombi«, trebas ceste iza Kamenice skrenutiprema Kamenièkom Podgorju

128 4, 2005

Kapela sveta Tri kralja na Ravnoj gori foto: Željko Remar

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 128

te prošetati Drenovcem do zaselaka Strupari iGaliæi (1 sat), odakle oznaèen put vodi dalje prekoBabica na vrh Ravne gore.

Potok Kamenica izvire ispod prijevoja Vraca(542 m). Zanimljivo je da on u podruèju Cimer-placa (Gornje Pile) ponire, a tristotinjak metaraniže, kod Donjih Pila (Vrta), ponovno izlazi napovršinu. Prije izlaska iz pla-ninskog masiva, u tjesnacuzvanom Hudi viher, potokstvara niz kaskada i manjihslapova, a u njegovom koritumožemo vidjeti neobiène»lonce«, udubine koje je vodaoblikovala u kamenitom ko-ritu. Tok Kamenice prati širo-ka šumska cesta koja vodi doCimerplaca (mjesto pogodnoza parkiranje) i planinarskekuæe »Filiæev dom«.

Po izlasku iz naselja Ka-menice uoèit æemo stjenovitgreben Velike i Male Babice(drugi naziv za njih je »podGlažarjevom peèinom«). Prijeèetrdesetak godina poznati jeVaraždinac Ivan Milèetiæ za-

pisao: »Evo, tu nadomak Ka-menice dižu se stijene i kame-njar Male i Velike Babice(548 m). Djeluju vrlo impre-sivno i naši preði, kad su prijehiljadu i više godina stigli uovaj kutak, nadjenuli su imime mistiène boginje zla itmine - Baba. Valjda su bašsijevale munje, treskali gro-movi, vitlali se tmasti oblaci«.

Na jugozapadnom grebe-nu planine (Dugom vrhu) po-stoje dvije planinarske kuæe.Prvo sklonište na Ravnoj goriureðeno je 1923. godine u sta-roj i napuštenoj kuæi koju jeplaninarima ustupila bednjan-ska župa. Dvadesetak godinaposlije objekt je otkupljen i

preureðen za potrebe planinara. To je današnjaplaninarska kuæa »Pusti duh« (672 m), kojomupravlja istoimeno planinarsko društvo iz Lepo-glave (kontakt: Damir Kužir, 098/806-370). Namjestu starog Filiæevog doma (660 m), izgraðenog1932. godine i uništenog u Drugom svjetskomratu, èlanovi PD »Ravna gora« iz Varaždina po-digli su 1963. godine nov jednokatni dom.

4, 2005 129

Planinarska kuća »Pusti duh« foto: Željko Remar

»Filićev dom« na Ravnoj gori foto: Željko Remar

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 129

Na polovici puta koji spaja planinarske kuæenalazi se kapela sveta Tri kralja. Nju je 1629. go-dine dao sagraditi grof Ivan Draškoviæ. Iako je odtada nekoliko puta stradala u požaru i dva puttemeljito obnovljena, ipak je do danas ostalo saèu-vano mnogo elemenata njezinog prvobitnog rano-baroknog stila. Oblik tla oko kapele ukazuje na toda je ovdje prije nje postojao neki veæi objekt,vjerojatno samostan. U jednom se dokumentu spoèetka 17. stoljeæa spominje, uz kapelu sveta Trikralja na Ravnoj gori, i kapela svetog Duha. Pret-postavlja se da je bila na mjestu današnje plani-narske kuæe »Pusti duh«. U blizini kapele sveta Trikralja 1965. godine postavljena je desetak metaravisoka željezna piramida (680 m).

Krenemo li iz Lepoglave preko mosta na Bed-nji, pa cestom do Spomen-groblja, a zatim sliko-vitom dolinom ispod Purge Lepoglavske na-stavimo kroz Vulišinec dalje prema Crkovcu, na-kon jednog sata hoda stiæi æemo u naselje Kame-nicu, nekadašnje omiljelo planinarsko odmorište.Možemo krenuti i prvobitnom varijantom puta doKamenice, koja od željeznièke postaje u Lepoglavivodi puteljkom preko moèvarnih livada i dalje ces-tom kroz Kamenièki Vrhovec. Pošto u Kamenicirazgledamo ostatke srednjovjekovne utvrde, kape-lu svete Jelene i brdo Drenovec, konaèno nam

predstoji uspon na stjenoviti greben planine.Pritom možemo upotrijebiti jedan od tri stara i do-bro oznaèena puta koji vode do planinarskih kuæa»Filiæev dom« i »Pusti duh« (preko Babica - 2sata, kroz klanac Laprnjak - 2 sata i cestom, od-nosno Predragovim putom - 2 sata). Nedavno je izKamenice obilježen i èetvrti put, koji je malo duži,ali zato vrlo zanimljiv. On pokraj kapele sveteJelene i preko vrha Oštro (462 m) vodi do Jurišinehiže, a odatle se šumskom cestom možemo spustitido Cimerplaca (3 do 4 sata).

130 4, 2005

Proljetno ruho lepoglavskih brda foto: Željko Remar

NAPOMENE ZAPLANIRANJE IZLETA

Putovi i lokaliteti spomenuti u èlanku ucrtanisu na nedavno objavljenoj karti »Ravna gora«(autor Zlatko Smerke, izdavaè SMAND), a ko-risno mogu poslužiti i vodièi »Planinarska obi-laznica Ravna gora« (PD »Ravna gora« Varaždin,2004., cijena 30 kuna, narudžbe slati na: ZlatkoSmerke, Varaždinska ul. 92, 42205 Vidovec),»Rangerov lepoglavski put« (Turistièka zajednicaLepoglava, 1999.) i »Križni put po Ravnoj gori«(Varaždinska biskupija, 2003.).

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 130

Jeste li kada bili u Èabru i Prezidu? Ako niste,svakako ih posjetite, jer zadovoljstvo neæe izostati.Kraj je nešto »izvan ruke« pa onamo dolaze samooni koji mu na neki naèin pripadaju, dok planinarii drugi izletnici rijetko nailaze.

Èabranski i prezidanski kraj (tako ga Goraninazivaju) nalaze se sjeverno od stare rijeèke luj-zijanske ceste, u podruèju Delnica. Sa svih jestrana okružen slovenskim teritorijem; na istokugranicu èini rjeèica Èabranka, na zapadu je granicapovuèena unutar golemoga šumskog prostranstva,dok je na njegovoj najsjevernijoj toèki, u Prezidu,granièni prijelaz. Iako su »izvan ruke«, i Èabar i

Prezid povezani su s Delnicama dobrom cestom(60 km do Prezida), tako da oni s automobilomlako mogu stiæi u taj kraj. S autobusnim prijevo-zom je nešto teže, jer autobusi prometuju samoradnim danima. Autobus za Prezid polazi iz Del-nica u 16:20, a za Èabar u 15:10 sati. Vratiti se uDelnice još je teže, jer autobusi polaze samo u cikzore, vozeæi radnike i uèenike prema Rijeci. Prije-voz æe ipak koristiti onima koji kroz taj kraj pro-laze u višednevnom izletu, na putu za Platak,Fužine, Liè ili Potkilavac.

Kraj je neobièno slikovit i privlaèan. Njego-vim istoènim dijelom proveden je planinarski put

4, 2005 131

IZLET U ÈABARSKI I PREZIDSKI KRAJ

JASNA KOSOVIÆ, Zagreb

G O R S K I K O T A R

Vidik s Rudnika prema Tršću foto: Mario Žuti

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 131

kroz šume, preko livada i kroz zaselke,a s mnogih mjesta pružaju se lijepividici. Zapadni dio planinarskog putaprolazi stoljetnim šumama bukve ijele, unutar kojih su se našli proplanci,kao oaze koje stvaraju èarobnu pro-mjenu u pejzažu. Na nekima od njihureðene su šumarske kuæe u kojima semože prenoæiti. Posebnosti su izvorÈabranke, Èabar s obnovljenim dvo-rom Petra Zrinskog i Prezid, u kojimamožete razgledati vrijedne muzejskezbirke.

Za upoznavanje dijela toga krajatrebat æete doæi barem dva puta. Pre-noæiti možete u planinarskoj kuæi»Frbežari« u Tršæu i u Šumarskoj kuæina Milanovom vrhu. Cesta kojom do-lazite u taj kraj odvaja se od stare ri-jeèke ceste kilometar od Delnica usmjeru Rijeke.

IZLET U KRALJEV VRH, ÈABAR,NA RUDNIK, SOKOLSKU STIJENU

I IZVOR ÈABRANKE

Doðete li automobilom do plani-narske kuæe »Frbežari«, za trodnevnogboravka moæi æete dobro upoznati oko-linu Tršæa i Èabra, a to znaèi posjetitiselo Kraljev Vrh i Sokolansku (Sokol-sku) stijenu s lijepim vidicima, brdo Rudnik saskijalištem, te proæi slikovitim podruèjem potokaSušice. U povratku možete svratiti i do Svete gore,na èijem je vrhu crkva i ureðeni vidikovac. Izletje pun raznolikosti i pružit æe vam zadovoljstvoduljeg boravka u novoj sredini.

Predlažem da se veæ u petak dovezete do pla-ninarske kuæe u Frbežarima i u njoj prenoæite dvijenoæi. Do nje se dolazi preko Tršæa. Oko 200 mnakon crkve lijevo se odvaja uska asfaltna cestakoja prolazi kroz zaselak Frbežare. Planinari PD»Kamenjak« uredili su za prihvat i smještaj plani-nara kuæu br. 14 s desne strane ceste. Kuæa nijeuvijek otvorena, pa se za boravak u njoj svakakotreba najaviti. Hranu možete dobiti u restoranu»Brvnara«, koji je uz asfaltnu cestu kilometar

dalje, možete je sami pripremiti ili se dogovoriti sdomaæinima kuæe.

U okolici planinarske kuæe mogu se izvesti èe-tiri zanimljiva izleta, a svi vode oznaèenim plani-narskim putovima. To su kružna šetnja do Kralje-vog Vrha, kružna šetnja na Sokolsku stijenu,uspon na Rudnik i šetnja do Èabra, izvora Èabran-ke te izlet kanjonom Sušice.

Za kružnu šetnju do Kraljevog Vrha trebat æevam oko dva sata. Put prema Kraljevom Vrhu(920 m) vodi kroz Tršæe, a putokazi prièvršæeni nalipu ispred crkve upuæuju da krenete u smjeru Del-nica, do odvojka uske asfaltne ceste lijevo. Ona æevas dovesti u slikovit zaselak, s lijepim vidicimaprema kanjonu Èabranke i brdima na slovenskojstrani. Vidici su još otvoreniji ako prošeæete nabrežuljak iznad sela.

132 4, 2005

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 132

4, 2005 133

U Kraljevom Vrhu je raskrižje planinarskihputova. Markacije dolaze zdesna, s izvora Kupe (5sati), preko Pintarice (3 sata) i Svete gore (2 sata),a odlaze lijevo put Èabra i izvora Èabranke (sat ipol). Tu je kontrolna toèka Goranskog planinar-skog puta (GPP), a žig se nalazi u kuæi br. 1, kodJože Frbežara.

Do planinarske kuæe u Frbežarima možetekružno ako poðete u smjeru putokaza za izvor Èa-branke. Nakon prolaska kroz šumu, krenite premakuæi na brežuljku i put æe vas dovesti na raskrižjes putokazima, na asfaltnoj cesti, uz usputno pro-matranje èudesne piramide Snežnika i crnogori-com obraslog Rudnika. S raskrižja krenite usmjeru Rudnika i spustit æete se u Tršæe, iz kojegæete lako pronaæi put do planinarske kuæe.

U drugom dijelu dana poðite na Rudnik(1052 m). Za to æete trebati manje od dva sata. Nanjegovim strmim obroncima ureðeni su skijaškitereni, a s vrha se otvaraju vidici na okolna brda,sve do Snežnika. Rudnik je kontrolna toèka Hrvat-ske planinarske obilaznice (HPO) i GPP-a, a žigje u tuljcu na vrhu. Pristupa mu se od planinarskekuæe, asfaltnom cestom do »Brvnare«, od koje senajprije kolnim putom, a onda uza skijalište, strmouspinje na vrh.

Drugog dana krenite prema Èabru, izvoru Èa-branke, kanjonu Sušice i Tatinskoj dragi. Smatraj-te izlet cjelodnevnim (5 sati hoda), pa seusput odmarajte i uživajte u lijepim mjes-tima i vidicima. Poðite do glavne ulice uTršæu i njome lijevo 100 m do asfaltneceste za Vrhovce. Tim se odvojkom us-pinjete do raskrižja s putokazima, na kojes desne strane na cestu dolaze markacijeiz Kraljevog Vrha. Tim ste se dijelomputa kretali dan ranije. Markacije u nas-tavku vode kroz Hrib, Petrine i Lege, za-selke sela Vrhovci.

S puta se pružaju vidici prema Rud-niku, Snežniku, kanjonu Èabranke, Koz-jem Vrhu i mnogim brdima meni nepo-znata imena. Kod prve kuæe zaselka DonjiVrhovci markacije odlaze desno kolnimputom, sve do Loknara. Desetak minutanakon izlaska iz naselja asfaltna cesta se

napušta i silazak se nastavlja šumskim putom dogroblja u Èabru. Nakon prolaska kroz groblje,nadvožnjakom se dolazi do križnog puta u alejikestenova, a alejom do crkve sv. Ante Padovan-skog u središtu Èabra.

Èabar (524 m) je pogranièni gradiæ na Èa-branki. To staro goransko naselje osnovao je PetarZrinski još u 17. stoljeæu izgradivši visoku peæ zataljenje željezne rude, kovnicu željeza, pilanu,mlin, gospodarske i stambene zgrade, a za sebedvor. Oko dvora je naselio majstore ljevaèe, ko-vaèe i kmetove. Od utvrðenog dvora saèuvana jesvega jedna kula i dio zida, ali dvor je u 19. stolje-æu rekonstruiran. U njemu je danas smještenauprava grada, galerija slika Vilima Sveènjaka temuzejska zbirka namještaja i željeznih predmeta,od kojih su neki iskovani još u kovnicama PetraZrinskog. Uz najavu, dvor i muzej je moguæe raz-gledati. Zanimljivost Èabra je i èesma s lavom, is-pred crkve, koja je tu postavljena 1911., kada jeÈabar dobio vodovod.

Iz Èabra se asfaltnom cestom uz Èabranku zapetnaestak minuta dolazi do zgrade bivšeg resto-rana, iza koje su izvori Èabranke. Kako ste nasamoj granici, a granicu èini Èabranka, ne smijeteprijeæi na drugu stranu mostom postavljenim neštoprije izvora. Najveæi izvor je na našoj strani, a dvamanja na slovenskoj. Kako su oni na veæoj visini,voda se u slapovima ruši u korito Èabranke.

Planinarska kuća »Frbežari« u Tršću foto: Željka Lisak

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 133

U kišno doba izvora je puno više i voda nadolazisa svih strana. Izvor Èabranke je kontrolna toèkaGPP-a, a metalni je žig uèvršæen uz stazu kodizvora.

Svakako nastavite dalje prema Tatinskojdragi, do koje je još sat i pol hoda. Put prolazi po-druèjem slikovitih stijena, preko najljepšeg vidi-kovca na Èabar i kamenim koritom bujiènjakaSušice, što nemojte propustiti.

Prelaskom mostiæa preko samog izvora stu-pate na graðeni stari put koji æe vas u zavojimadovesti do Tropetskih stijena, od kojih je najljepšividik na Èabar i okolno podruèje. Uspinjuæi se,vidjet æete izvorišne slapove Èabranke i kamenikanjon potoka Sušice, koji je najveæi dio godinebez vode. S vidikovca markacije prolaze izmeðustijena i kreæu prema kamenom koritu, ali prijenego ga dosegnu, odlaze do livade Križeve drage.U njenom donjem dijelu uhvate put kojim se do-lazi do kamenog korita, malo se hoda uz korito, amalo ga se prelazi, a onda se potkraj uspinje doasfaltne ceste, kod spomenika ustanku u Gorskomkotaru, u Tatinskoj dragi (810 m). To je kontrolnatoèka GPP-a, a žig je smješten u kafiæu u Pargu.Uskoro æe kod spomenika biti postavljen metalnižig.

Kroz podruèje Tatinske drage prolazi cestakoja iz Tršæa preko Parga vodi u Prezid. Markacije

odlaze prema Kozjem vrhu cestom desno, a vikrenite lijevo i za dvadesetak minuta stiæi æete uParg. U njemu je meteorološka postaja, a tu je iodvojak ceste koja se u zavojima spušta u Èabar.U kafiæu se odmorite kako biste skupili snagu zajoš sat hodanja cestom do Tršæa (ili autostopom)i Frbežara. Završno hodanje asfaltnom cestom sva-kako umanjuje vrijednost ovog izleta, ali ga ne-mojte radi toga odbaciti ili promijeniti, jer æetetako izgubiti najveæi dio njegove ljepote i zanim-ljivosti.

Treæi dan preostaje uspon na Sokolsku stijenu(961 m) koja se uzdiže okomito iznad zaseokaSokola. Slika stijene i zaseoka pod njom vrlo jeprivlaèna i sigurno ste je zapazili veæ pri dolaskuu Tršæe. Planinari PD »Kamenjak« iz Rijeke obno-vili su markacije na vrh stijene, kako bi se moglouživati u dalekim i lijepim vidicima na Svetu goru,koju prepoznajemo po crkvenom tornju na jednomi releju na drugom vrhu, na Špièasti i Skradski vrhpa sve do Drgomlja, ako je vidljivost dobra.

Prvi dio puta vodi cestom prema Sokolima.Tik prije sela markacije skreæu i kolnim se putomuspinju do pod sam vrh. U blizini vrha je raskrižjemarkiranih putova, s kojeg se može kružno vratitido planinarske kuæe u Frbežarima. Svakako seraspitajte kod domara jesu li završili markiranjekružnog puta, a možda i onog na Rudnik saSokolske stijene.

Kada taj dan krenete kuæi,autom æete nakon Tršæa prvoproæi kroz zaselak Prhce, aveæ æete u sljedeæem zaseokuSmreèju naiæi na odvojakuske asfaltne ceste na Svetugoru (4 km). Cesta završavana vrhu na kojem je crkvaMajke Božje. Do nje se dolaziširokim stubištem, uz koje supostavljene postaje križnogputa. Iza crkve naèinjen je dr-veni vidikovac, s kojeg sepruža vidik prema ušæu Èa-branke u Kupu, na selo Hor-vatsko i slovensko selo Osil-nicu. Iznad Kupe i Horvat-skog uzdiže se brdo Dimovac,

134 4, 2005

Dvor u Čabru foto: Željka Lisak

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 134

koje u polukrugu obilaziKupa, a èijim obronkom vodicesta iz Horvatskog u Raz-loge. Iznad Osilnice uzdiže seslikovito brdašce Kostelc, a uzaleðu je Borovška gora. U tuprekrasnu dolinu dolazi seasfaltnom cestom koja se od-vaja u Malom Selu nedalekood Gerova. Ona se spuštaprvo u Zamost, koji se prilju-bio uz obronke Svete gore, pas vidikovca uopæe nije vidljiv,a onda se kanjonom Èabrankemože sve do Èabra. To je po-sebno zanimljiv pristup Èa-bru, pa si nekom prilikom i topriuštite.

Preko Svete gore prolazi planinarski put.Njegove markacije dolaze od izvora Kupe prekoPintarice, prelaze asfaltnu cestu za Zamost i uspi-nju se do vidikovca i crkve na Svetoj gori, a s njeodlaze prvo cestom, a zatim šumskim putovimasve do Kraljevog Vrha.

Nakon posjeta Svetoj gori, moj prijedlogizleta je iscrpljen. Još jedino o kavi. Svratiti mo-žete u Gerovu u pansion »Lipovac« ili u motel NP»Risnjak« kraj Crnog Luga. Nemojte na to zabo-raviti.

IZLET NA VRAŽJI VRTEC I MILANOV VRH

Ovaj lijepi dvodnevni (ili jednodnevni) izletnastavlja se na prethodni, dakle polazi od Tatinskedrage, do koje treba doæi automobilom. Nakon štoproðete Tršæe i Parg i provezete se Tatinskom dra-gom, doæi æete u zaselak Majer. Tu æete uoèitimarkacije koje dolaze cestom od spomenika uTatinskoj dragi, a u Majeru je napuštaju odlazeæipreko livade. Ostavite auto uz neku kuæu i krenitedalje pješice.

Iz Majera æete se za 45 min uspeti na Kozjivrh, za sat doæi na Vražji vrtec, pola sata æe vamtrebati do Prezida i još sat i pol do Milanovogvrha. Tu možete prenoæiti u lijepo ureðenoj šu-marskoj kuæi. Sljedeæi dan kružno æete se vratitido sela Kozjeg Vrha i za dva sata spustiti do auta

u Majeru. Ako ste nešto propustili obiæi u pret-hodno opisanim izletima, uèinite to sada ili poðitepouènom stazom »Leska« u NP »Risnjak«, ili po-sjetite izvor Kupe iz Razloga. Razloga za dvo-dnevni boravak je mnogo, osobito ako dolazite izudaljenijeg dijela Hrvatske. Odluèite li da izletbude jednodnevan, autom produžite iz Majera doKozjeg Vrha, ostavite ga kod gostionice »Tajèi« iza pet sati možete se nakon kružne ture vratiti donjega.

Evo i pobližeg opisa puta: U zaselku Majeru,u desnom zavoju ceste, markacije odlaze ravnokolnim putom, preko livade, do nekoliko kuæaTomažina te nastavljaju do ostataka dviju kuæa. Tuse skreæe dolinom lijevo preko potoka do putakojim se uspinje do kaptaže i dalje stazom doasfaltne ceste u Kozjem Vrhu. U prvoj kuæi s lije-ve strane je gostionica »Tajèi«, u kojoj se nalazižig kontrolne toèke GPP-a. Markacije u nastavkuprelaze cestu i kolnim se putom uspinju do relejana Kozjem vrhu (916 m). S vrha se otvara vidikna niz brda koja okružuju udolinu u kojoj su sesmjestile kuæe Prezida. Na kraju doline, s desnestrane ceste, uzdiže se sljedeæi cilj izleta – brdoVražji vrtec.

Od releja na Kozjem vrhu nastavlja se kolnimputom do makadamske ceste, koju se ubrzo na-pušta i odlazi desno, kroz zaselak Zbitke, doèesme. Stotinjak metara iza nje markacije se preèi-

4, 2005 135

Sokolska stijena i zaselak Sokoli foto: Alan Čaplar

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 135

136 4, 2005

com uspinju na gornju cestu, s koje su posebnolijepi vidici na Prezid i Vražji vrtec, a unatrag naKozji vrh. Lijevim se krakom ceste može spustitiu Prezid, a za Vražji vrtec treba nastaviti ravnopokraj raspela i kapelice koje podsjeæaju i upozo-ravaju na bolesti starog i novog doba. Tik prijelovaèke kuæe »Runs« markacije odlaze desno,uspinjuæi se petnaestak minuta do raskrižja s pu-tokazima, od kojeg je još pet minuta do Vražjegvrteca (904 m). To je bilo strateški važno mjesto,na što ukazuje posebno oblikovan rov iz doba tali-janske okupacije, a za planinare je to lijep vidiko-vac smješten upravo iznad graniènog prijelaza.Vidik se pruža na dolinu Babno polje, s istoime-nim selom, a u daljini se ocrtava privlaèna slikaSnežnika. Vražji vrtec je kontrolna toèka GPP-a,a žig se nalazi u tuljcu na vidikovcu.

S vidikovca se trebate vratiti na raskrižje sputokazima, s kojeg se desnim putom silazi premagroblju u Prezidu (765 m). Markacije prolaze rub-nim dijelom Prezida, pa ako ga želite razgledati,poðite cestom do obližnjeg središta. Šeæuæi krozgradiæ vidjet æete stare goranske kuæe, a uz do-govor moæi æete razgledati i muzejsku zbirku sizlošcima iz japodske kulture i drvenim vodovod-nim cijevima koje su se koristile u 19. stoljeæu.Svakako se osvježite i ne žurite, jer je do Mila-novog vrha još samo sat i pol hoda. Vratite se za-tim na markirani put i njime æete pokraj zgradeŠumarije i preko livade doæi u zaselak Mlake.

Asfaltnom cestom treba malolijevo, a onda putom s desnestrane poèinje uspon najprijedo betonskog objekta, a zatimdo kapelice sv. Ivana i Pavlau zaseoku Kranjcima. Marka-cije nastavljaju kroz naseljesve do livade na grebenu inastavljaju kolnim pa maka-damskim putom do asfaltneceste. To je cesta iz KozjegVrha i njome se za petnaestakminuta stiže na Milanov vrh.

Milanov vrh (1011 m) jevalovita visoravan okruženašumom. Osim šumarske kuæe,na njoj su gospodarski objekti,dva spomenika iz NOB-a i

uzgajalište srna. Šumarija Prezid uredila je kuæuza prihvat planinara i izletnika i u njoj se uz dogo-vor može prenoæiti i dobiti hrana. Poseban ugoðaj

Prezid i Vražji vrtec foto: Mario Žuti

Tuljac sa žigomna Vražjem vrtecu foto: Alan Čaplar

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 136

daju srne, koje borave u dva ograðena prostora uzkuæu. Milanov vrh je kontrolna toèka GPP-a, a žigse nalazi u tuljcu pokraj kuæe.

Do Milanovog vrha vodi asfaltna cesta (4 km)koja se od glavne ceste odvaja kod gostionice uKozjem Vrhu. Tom æete se cestom vratiti do autakoji ste ostavili u Kozjem Vrhu ili u Majeru.

Oni koji žele mogu obiæi još tri kontrolnetoèke GPP-a, ako borave na Milanovom vrhu dandulje. Od Milanovog vrha do Paraviæeve mize jedva i pol sata hoda, do Èabarske police daljnjih sati pol, a do Šverde još jedan sat. Poteškoæa je štose istim putom treba vratiti i potrošiti isto tolikovremena, ako se sa šumarom s Milanovog vrha nedogovorite da doðe vozilom po vas na Šverdu.Zašto ne? Treba zamoliti, a on æe to uèiniti, budeli mogao.

VIŠEDNEVNI IZLET

Za ovaj se izlet treba koristiti javnim prijevo-zom, što znaèi da se do Prezida dolazi autobusom,a izlet završava u Fužinama, Lièu ili Potkilavcu,jer to su najbliža mjesta s javnim prijevozom. Izletpreporuèujem onima koji mogu hodati po osamsati na dan, a prije polaska uèiniti niz dogovorapotrebnih radi noæenja i opskrbe vodom. Izlet jeizazovan i vrlo zanimljiv i neka vas ne plaši štotraje èetiri ili pet dana, jer hodanje tim putovimaje ugodno, a noæenje u lijepo ureðenim kuæama jošugodnije. Šumarske kuæe na Milanovom vrhu suureðene za iznajmljivanje, planinarski domovi naRisnjaku i Platku ljeti su otvoreni svakodnevno,dok dom na Snježniku i dom izviðaèa u Lepenicipod Tuhobiæem rade vikendom.

U prvom dijelu put vas vodi prekrasnim šum-skim podruèjem bukve i crnogorice, unutar kojegsu proplanci sa šumarskim kuæama. U drugomdijelu æete se uspinjati na nekoliko vrhunaca s naj-ljepšim vidicima u Gorskom kotaru, a opis èitavogputa naæi æete u vodièu po GPP-u. Kako se prolazipodruèjem bez naselja, u kojem se samo ponekadmože sresti poneki šumar ili lovac, nepripremljenbi izlet mogao biti vrlo težak. Zato koristite uputekoje vam mogu dati. Sama sam dva puta vodilaskupine na opisani naèin i svi su bili vrlo umorni,ali i vrlo zadovoljni.

Prvi dan doðite na noæenje u šumarsku kuæuna Milanovom vrhu. Autobus iz Delnica polazi u16:20 sati radnim danom i za jedan sat æe vasdovesti u Prezid. Da biste došli do markacija, odstajališta krenite cestom u smjeru graniènog prije-laza. Kod zadnjih kuæa s desne strane dolaze mar-kacije s Vražjeg vrteca, a lijevo odlaze za Milanovvrh, do kojeg se stiže za sat i pol. Kraæi i lakši (alidosadniji) prilaz Milanovom vrhu je iz KozjegVrha (stanica autobusa prije Prezida). Od stajalištakod gostionice hoda se asfaltnom cestom jedan satdo Milanovog vrha, ali je moguæ dogovor o prije-vozu sa šumarom, koji æe vas prihvatiti na noæenjeu šumarskoj kuæi. Dakle, svakako se sa Šumari-jom Prezid dogovorite o korištenju kuæe i up-ravitelj æe vas uputiti na šumara koji æe brinuti ovama. Sutradan krenite trasom GPP-a prema Para-viæevoj mizi (2:30 h), Èabarskoj polici (1:45 h),Šverdi (1h) i nastavite prema Jelencu.

Paraviæeva miza je livadica na kojoj je ure-ðena šumarska kuæa, u kojoj se uz dogovor saŠumarijom Prezid takoðer može prenoæiti. Iznaddrvarnice je ureðeno sklonište opremljeno spužva-ma, ali cisterna s vodom uz kuæu je zakljuèana, paako namjeravate prenoæiti u skloništu, vodu trebaponijeti s izvora Jarmovca, uz koji æete proæi.Vode treba uzeti i za sljedeæi dan jer je usputnema, osim u otvorenoj cisterni na Javoru (15minuta iza Èabarske police) i na izvoru izvantrase, udaljenom 20 minuta hoda od Šverde, a kojiljeti može presušiti.

4, 2005 137

Milanov vrh foto: Jasna Kosović

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 137

Od Šverde se prema Jelencu nakon sat hodadolazi na livadu Lisinu, s otvorenim vidicima nabrda Baèvu i Gornje Medvejce. Tu je i manjašumarska kuæa i zakljuèana cisterna. Nastavlja secestom ispred kuæe oko pola sata do mjesta gdjemarkacije skreæu na kolni put. Njime æete se sutrakretati, a sada se nastavite spuštati cestom bezmarkacija i nakon 45 minuta doæi æete do šumar-ske kuæe u Smrekovoj dragi (potkraj na raèvanjulijevim krakom). Kuæa je na rubu livade, uz cestuza Tršæe, a vrlo je lijepo ureðena za smještaj lo-vaca. Vlasništvo je Šumarije Tršæe, pa se svakakotrebate dogovoriti s upraviteljem o njenom ko-rištenju. Taj æete dan hodati oko sedam i pol sati.

Sljedeæi dan æete na noæenje u planinarskukuæu na Snježniku, što svakako trebate najaviti.Kako usput nema vode, svu potrebnu kolièinumorate uzeti u Smrekovoj dragi. Prvo se trebatevratiti cestom do markiranog puta, a onda njimeskrenuti i kroz šumu izaæi na valovitu visoravanŠkurinu. Put vodi njenim rubom, s kojeg se desnoukazuju Gornji Medvejci, a u pozadini Snežnik.Na kraju livade je sedlo, s putokazima koji upu-æuju desno na Gornje Medvejce (45 min), ravnona Platak (2 h), a lijevo se za 45 minuta stiže nakameniti vrh Jelenca (1442 m). Kad se naðete navrhu, pogled æe vam privuæi livada Lividraga,smještena u podnožju, kao i niz vrhova u smjerukojim se kreæete – kamenita Planina, Guslica sbivšom vojnom zgradom, Snježnik i Risnjak. Vrh

je kontrolna toèka HPO-a iGPP-a, a žig je u tuljcu navrhu.

Na sljedeæi cilj, Guslicu,može se stiæi na dva naèina.Dulji i naporniji (zbog težeprohodnog terena i dva strmauspona), ali puno zanimljiviji,vodi preko Planine – slikovi-tog kamenog brda i prekras-nog vidikovca. Nešto kraæe ilakše kretat æete se po GPP-u.Da biste nastavili njime, svrha se Jelenca trebate vratitido šume u podnožju njegovogkamenitog vrha, na raskrižjemarkiranih putova. Do Gus-lice ima oko dva sata hoda, a

do Snježnika još jedan sat. Guslica je kontrolnatoèka GPP-a, a Snježnik i GPP-a i HPO-a. Taj æetedan do planinarske kuæe na Snježniku hodati svegapet i pol sati, pa ako u njemu namjeravate preno-æiti, možete se odluèiti i za onaj zahtjevniji putpreko Planine.

S Planine i vrha Snježnika, pa i Risnjaka,vidici su slièni. Posebno su privlaèni vidici na liva-de, nedaleko od njihova podnožja. S vrha Planinevidi se livada Šegina, ispod Snježnika je Lazac inešto dalje Šegina, dok se s Risnjaka uoèavamodrina Lokvarskog jezera. Posebno upozoravamna vidik prema sjeveru u koji ulaze dvije crkvice.To su crkvica na Svetoj gori i grobljanska crkvicau Hribu pokraj kojih prolaze markacije GPP-a.

Èetvrti se dan odluèujete hoæete li završitiizlet i spustiti se preko Platka u Potkilavac (5 h),iz kojeg prigradske autobusne linije voze u Rijeku,ili æete nastaviti hodati još jedan dan. Nastavljateli s duljim boravkom, s vrha se Snježnika spustitegrebenskim putom na Rimsku cestu. Na njoj jeraskrižje s putokazima, od kojih jedan upuæuje usmjeru Risnjaka. Nakon odmora u pl. domu iuspona na vrh, nastavljate se spuštati s Risnjaka.

Taj æete dan noæiti u domu izviðaèa u Lepe-nici, pod Tuhobiæem, do kojeg se stiže za èetirisata. Dom radi vikendom, što znaèi da u njegamorate stiæi subotom. Noæenje i veèeru svakakoranije dogovorite.

138 4, 2005

Na putu prema Čabarskoj polici (Jelendraga) foto: Jasna Kosović

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 138

Od planinarskog doma na Risnjaku spustite sedo Medvjeðih vrata, slikovitog prolaza izmeðu ka-menih blokova. Tu putokazi upuæuju prema CrnomLugu na jednu i prema Vilju i Gornjem Jelenju nadrugu stranu. Krenite vrlo kratko u smjeru Vilja,a zatim se strmo lijevo kroz kamenjar spustite dostaze. Put æe vas jednim dijelom voditi kroz bez-vodni usjek Suhu reèinu, a poslije slikovitim pro-plancima Lepenice, kojima su se rasule kuæe viken-daških naselja, i dovesti vas do asfaltne ceste kojaiz Crnog Luga preko Mrzlih Vodica odlazi desnou Gornje Jelenje. Cestom krenite u smjeru Gor-njeg Jelenja desetak minuta, a onda skrenite nakolni put koji izlazi na staru rijeèku cestu. Kad pri-jeðete cestu, doæi æete na raskrižje s putokazima,s kojeg se odlazi na Tuhobiæ, a lijevo se za dvade-setak minuta dolazi do doma izviðaèa, smještenoguz potok Lepenicu. Taj æete dan hodati šest sati.

Peti dan trebate stiæi do vlaka, što možeteuèiniti po nekoliko razlièitih putova. Najkraæi jeprilaz Fužinama, koji vodi uz potok Lepenicu usmjeru Lepenièkog jezera. Prije jezera se desnimkrakom puta prolazi ispod autoceste i kod GornjegBenkovca izlazi na asfaltnu cestu koja lijevo vodiu Fužine (2:30 h). Lijevim se krakom kroz šumuizlazi na asfaltnu cestu koja sa stare rijeèke cestedesno odlazi do Fužina i pritom prolazi pokrajšpilje Vrelo, koju takoðer možete posjetiti.

Najdulji i najnaporniji je put preko Tuhobiæa.Za uspon na njegov vrh trebat æete od doma izvi-ðaèa sat i pol. Sam vrh je travnat, pa je prekrasanvidikovac na sve strane, a posebno prema moru.To je kontrolna toèka HPO-a i GPP-a, a žig je utuljcu na vrhu. Nedavno je postavljen i metalnižig. S vrha se spuštate pola sata na sedlo izmeðuTuhobiæa i Jelenèiæa, na kojem je raskrižje sputokazima, a s njega markirani putovi vode nasve èetiri strane. Desno se za oko dva sata možestiæi do vlaka u Zlobinu ili Plasama, a ravno se zasat i pol preko vrha Jelenèiæa dolazi u GornjiBenkovac. U njega æete stiæi za jedan sat ako selijevo spustite na makadamsku cestu koja završavau selu kod kapelice sv. Križa. Spomenuta cesta po-lazi od stare rijeèke ceste i vodi obroncima Tuho-biæa i Jelenèiæa sve do G. Benkovca, što znaèi dase može i njome, i bez uspona na Tuhobiæ, stiæi uG. Benkovac (za sat i pol od doma izviðaèa).

Iz G. Benkovca se otvaraju tri moguænostipristupa vlaku. Lijevo se za jedan sat stiže uFužine, a desno za 45 minuta u Zlobin. Ti prilazivode asfaltnim cestama i nisu markirani, no krajkojim vode je lijep i vrijedno ga je proæi. Marki-ran je put do željeznièke postaje Liè, koji se odvajaod ceste za Zlobin, i to na prijevoju nedaleko odmjesta na koje se spuštaju markacije s Jelenèiæa.Put za Liè vodi šumom, iz koje se mjestimiènootvaraju vidici na Burni Bitoraj i Viševicu, i izlazina prugu toèno kod postaje. Mjesto Liè smještenoje u dolini, a nalazi se nekoliko minuta hoda odstanice. Za toplih mjeseci u Lièu je otvoren kafiæu kojem se možete osvježiti dok èekate vlak.

Oni koji ostvare ovaj izlet bit æe sigurno zado-voljni i ponosni. Da put ne bi završio razoèara-njem, morate ga pravovremeno i dobro organizi-rati, a ove moje upute nadam se da æe u tomepomoæi.

4, 2005 139

NAPOMENEZA PLANIRANJE IZLETA

Odluèite li se za neki od predloženih izletasvakako nabavite dnevnik i vodiè po GPP-u, a dabiste dobro organizirali izlet, trebat æe vam ovitelefonski brojevi:

– planinarska kuæa »Frbežari« – PD »Kame-njak«: 051/331-212 (utorak i petak od 18 do20 sati ljeti, 17 do 19 sati zimi)

– Muzej u Èabru: 051/821-042 (prije podne)

– Muzej u Prezidu, gða Justina: 051/822-172

– Šumarska kuæa na Milanovom vrhu i Para-viæevoj mizi - Šumarija Prezid (upraviteljMarijan Malnar): 051/822-105

– Šumarska kuæa u Smrekovoj dragi – Šumari-ja Tršæe (upravitelj gosp. Turk): 051/824-102

– Dom izviðaèa u Lepenici (domar MarijanHadžija): 051/211-924 i 091/51-74-400

– Autotrolej Rijeka (prije podne radnim da-nom): 051/333-010 (za vozni red iz Pod-kilavca za Rijeku, 30 km)

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 139

140 4, 2005

2 3

4 5

1

PPLANINELANINE II PLANINARENJEPLANINARENJE

POPO JADRANSKIMJADRANSKIM OTOCIMAOTOCIMASnimke s foto-natjeèaja »Hrvatskog planinara«Snimke s foto-natjeèaja »Hrvatskog planinara«

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 140

4, 2005 141

NA SLIKAMA:

1. Paški kamenjar, foto: Tomislav Marković

2. Kamenjak na Rabu, foto: Branko Balaško

3. Na morskim i planinarskim stazama,

foto: Zlatko Smerke

4. Vrh otoka Ista, foto: Neven Čobanov

5. Sveti Vid na Pagu,

foto: Tomislav Marković

6. Velika kornatska ploča,

foto: Neven Čobanov

7. Kamenjak na Rabu,

foto: Zlatko Smerke

8. Velebit s Kamenjaka na Rabu,

foto: Josip Pejša

9. i 11. Na putu prema Obzovi na Krku,

foto: Marin Henc

10. Velebit s Raba, foto: Branko Balaško

7

9

10 11

6 8

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 141

Ove godine planinarska društva Slovenije imeðudruštveni odbori planiraju više od 2500 ak-cija. Predviðeno je obilježavanje 28 obljetnicadruštava i planinarskih putova. Najvažnije su ipakdvije obljetnice koje obilježava Planinska zvezaSlovenije (PZS), a to su 110. obljetnica izlaženjanajstarije slovenske revije, »Planinskoga vestni-ka«, i 110. obljetnica izgradnje »Aljaževog stolpa«na Triglavu.

Prvi broj »Planinskoga vestnika« izašao je 8.veljaèe 1895., a poèelo ga je izdavati tadašnjeSlovensko planinsko društvo (danas Planinskazveza Slovenije) dvije godine nakon svojeg osnut-ka (27. 2. 1893.). Revija je uz male prekide zbograta i financijskih poteškoæa ipak uspjela preživ-jeti oba svjetska rata i poratne godine do današ-njih dana. Uredništvo ima uvijek na raspolaganjudovoljno èlanaka, pa to doprinosi kvaliteti revije.Sve o èasopisu može se naæi na web-adresi:www.planinskivestnik.com. Iz tiska je nedavno iza-šao broj 2, za veljaèu, koji je sada, nakon 110 go-dina, prilièno promijenjen.

Ove se godine navršava i 110. obljetnica iz-gradnje Aljaževog stupa na vrhu Triglava. U iz-gradnji planinarskih staza i kuæa na Triglavu, naj-višem vrhu Julijskih Alpa (2863 m), krajem 19. ipoèetkom 20. stoljeæa natjecali su se Njemaèko-austrijsko alpinistièko društvo (Deutscher undÖsterreichischer Alpenverein, DÖAV) i Sloven-sko planinsko društvo. Meðu njima je bio stalansukob, jer su Nijemci svojatali slovenske Alpe. Otome kakvi su odnosi tada vladali najbolje govoriJakob Aljaž u svojoj knjizi »Planinski spominki«.Aljaž (Zavrh pod Šmarno Goro, 6. 7. 1845. –

Dovje, 4. 5. 1927.) je bio alpinist, teolog, zboro-voða i kompozitor. Studirao je filozofiju i teolo-giju. Od 1889. do smrti bio je župnik u Dovju. Za-uzimao se za izgradnju planinarskih domova iputova u Julijskim Alpama. Triglavski dom naKredarici (2515 m) izgradio je 1896. god. Aljaževdom u Vratima (1015 m) gradio je tri puta. Plani-narska kuæa je otvorena 9. srpnja 1896., a dom 7.kolovoza 1904. Buduæi da je dom stradao u snjež-noj lavini 1909., izgradio je i drugi. Taj drugi domje otvoren 17. srpnja 1910.

Godine 1895. postavio je valjkasto limenosklonište na vrhu Triglava. U svojoj knjizi detaljnoje opisao sve neprilike koje je doživio zbog togplemenitog djela. Najprije je (17. 7. 1895.) kupiood Dovške opæine komad zemljišta na vrhuTriglava za jednu forintu. Tako je postao »najviši«posjednik. Kod majstora Antona Belca iz Šentvidakod Ljubljane dao je izraditi stup od debelogpocinèanog lima, sklonište za trojicu-èetvoricuplaninara, ako bi se našli na vrhu u neprikladnojodjeæi, na hladnom vjetru i kiši. Rastavljene di-jelove skloništa majstor je vlakom dopremio uMojstranu. Aljaž je s majstorom i još tri radnikakrenuo postavljati sklonište na vrh. Prespavali suu maloj Dežmanovoj kuæi, jer tada još nije bilodrugih domova.

Ujutro je bila gusta magla, pa je Aljaž ostaou kuæi, odakle je slušao kako gore na vrhu nabi-jaju sastavljajuæi sklonište. Opskrbnik kuæe rekaoje Aljažu da su imali sreæu što prošle noæi u kuæinije bilo Nijemaca, jer u tom sluèaju ne bi bilomjesta za njih. Tada su naime njemaèki turisti,èlanovi Alpenvereina, imali prednost pred Sloven-

142 4, 2005

SLOVENSKE PLANINARSKE OBLJETNICE110 godina »Planinskog vestnika« i »Aljaževa stolpa«

dr. ADICA SLIEPÈEVIÆ, Zagreb

P O V I J E S T P L A N I N A R S T V A

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 142

cima. To je Aljaža toliko razljutilo da je odluèiokupiti zemljište i izgraditi Triglavsku kuæu, pa èaki kuæicu za sebe i nekolicinu prijatelja. Nijemci suse strašno protivili tome da Slovensko planinskodruštvo gradi kuæu na Triglavu, gdje su putovesagradili oni. Aljaž je, meðutim, bio vrlo uporan iuspio je malo po malo ostvariti sve svoje ideje.

Stup je imao mala vrata, podignuta od tla, takoda su se mogla lagano otvoriti u sluèaju snijega. Sunutrašnje ga je strane uèvršæivalo kutno željezo,betonom zaliveno u stijenu. Izgraðen je gromobrans bakrenom žicom, koja je munje odvodila u stije-nu. Stup je bio visok 1,90 m, a promjer mu je bio1,25 m. Imao je 8 prozorèiæa s dvostrukim stak-lom u dvije razine. U stupu je Aljaž držao knjigudojmova, žigove i tri okrugla stolèiæa, a na stijenije bila naslikana panorama s imenima okolnihplanina. Bio je tu i samovar s bocom špirita, svedok god su na planine dolazili idealisti – pošteniplaninari. U »Planinskom vestniku« iz 1898. go-dine navodi se da je u inventaru bilo još 6 kositre-nih èaša, 2 vunena pokrivaèa, barometar i termo-metar.

No, tada su poèele nevolje. Nijemci su tužiliAljaža da je uništio podzemnu triangulacijskutoèku 1. reda. To, meðutim, nije bilo toèno, jer sujoš prije 40 godina na vrh Triglava inženjeripostavili samo drvenu piramidu za mjerenje, a tusu veæ odavno uništile vremenske nepogode.Seoski èeško-njemaèki geometar tražio je da seispitaju seljaci, turisti, lovci i vodièi, i kako kažeAljaž, »sve iza njegovih leða«. Geometar je prije-tio da æe sklonište maknuti, a župnika Aljažakazniti s 1000 forinta globe. Aljaž je pokušaonagovoriti naèelnika njemaèke sekcije Krain da nediraju sklonište jer æe lim sigurno za pet godinastradati od hrðe, s èime se naèelnik složio. Nakraju je Aljaža spasila vojska, èiji je kapetanSchwarz dokazao da na Triglavu nije nikadapostojala triangulacijska toèka. On je pak u sredinistupa (24. 7. 1896.) zakopao kutiju s pergamentom,kao stvarnom triangulacijskom toèkom. Tako jestup bio pod carskom zaštitom, a ostao je u vlasniš-tvu Aljaža. Kapetan u Beèu izdao je ukaz pogla-varstvu da svake godine vojska mora redovitokontrolirati stanje stupa, a Aljaž o eventualnimnaknadnim preinakama treba obavijestiti poglavarstvo.

Prilikom otvorenja stupa 7. kolovoza 1895.Aljaž je sa svojim prijateljima i radnicima uz bocušampanjca zapjevao »Ave, maris stella« (Zdravo,morska zvijezdo) i triglavsku himnu »Oj, Triglav,moj dom«, koju je on uglazbio. Aljaž je bio sre-tan što æe u njegovom stupu planinari naæi zaklonpred hladnim i olujnim vjetrovima. U stupu æemoæi rasprostrti svoju kartu i uživati u pogledu,»jer katkada je gore vjetar tako jak da nosikamen«.

Aljaž je na kraju stup poklonio Slovenskomplaninskom društvu. Stup je preživio sve neprilike.Vremenu odolijeva jer je solidno graðen. Željelisu ga uništiti, prebojali su ga iz sive u crvenu paopet u sivu boju. Limenu zastavicu s godinom»1895« zamijenili su zvijezdom, pa opet vratili za-stavicu. Željeli su ga pohraniti u muzej, no on jesretno preživio i doèekao na Triglavu svoju 110.godišnjicu.

4, 2005 143

Aljažev stup na vrhu Triglava foto: Damir Bajs

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 143

Sjeæam se, prvi moj uspon na Triglav bio jeprije pedeset godina. Vrativši se iz vojske s do-brom kondicijom, èesto sam za vrijeme praznikaboravio kod župnika i daljnjeg roðaka StjepanaSlavièeka u Razkrižju. On je veæ jako dobro poz-navao slovenske Alpe i bio radostan što je u menidobio društvo spremno za odlazak u planine. Samje èesto, s planinarskom kartom u rukama, otkri-vao ljepote Kamniških i Julijskih Alpa i Kara-vanki.

Jednog ljetnog dana 1950. naumismo iæi naTriglav. Izabrao nam je najlakši i najljepši put –od Bohinja, preko Komne, Sedam jezera, do vrhaTriglava. No, bez prave opreme i na kiši, zapelismo veæ kod Jezera. Slavièek mi je dao »šuška-vac«, nešto hrane, dvije i pol litre vode i ja odlu-èih, kad je kiša malo prestala, krenuti sam.Oboružan kartom u džepu, u obiènim mokasi-nama, neustrašivo poðoh prema Hribaricama. Kišaje iznova poèela, loše se vrijeme približavalo.Naskoro i tuèa, pa i snijeg putom sve do Dolièa.Koèu na Dolièu jedva sam u magli pronašao.Nakratko stadoh, okrijepih se i ponesen mlade-naèkim žarom, možda èak i preuzetnošæu, krenuhpo snijegu na dom Planiku, nadajuæi se drugogdana stiæi i na sam vrh.

Iscrpljen napornim hodanjem od Bohinja doPlanike u jednom danu, brzo usnuh.

Kad osvanu jutro, a Planika zatrpana snije-gom. Sedmoro planinara, iskusnijih i malo pamet-nijih od mene, odluèiše se probiti u Mojstranu. No,ja sam bio uporan. Vratit æu se do »Sedamtriglavskih jezera« kako se moj prijatelj Štef Slavi-

èek ne bi previše brinuo. Bilo je posve jasno da ousponu na vrh ne treba ni pomišljati. Iako je bio18. kolovoza, znali smo da treba proæi najmanjetjedan dana kako bi se otopilo gotovo metar sni-jega. Jedan vrlo ljubazni student iz Nove Gorice,Ivan Koren, pristao je sa mnom poæi preko Dolièai Hribarica do »Sedam jezera«. Više smo se skli-zali po najsigurnijem dijelu tijela, što ga puèkizovemo i pišemo s tri slova, nego što smo us-pravno hodali. Ipak, uspjeli smo zdravi i èitavi,iako malo tužni, doæi u planinarsku kuæu, u kojojje našim dolaskom zavladalo opæe veselje. Tamosu, znajuæi prilike i neprilike koje su nas snašle,ozbiljno strahovali.

Brzo smo se Ivan, dragi mladiæ mojih godina,i ja sprijateljili i dogovorili susret iduæe godinetoèno u podne kod Aljaževog stolpa na vrhuTriglava, u isti dan, dakle 18. kolovoza 1951.Nadali smo se boljoj sreæi. Dopisivali smo se i biliu vezi.

Godina je brzo prošla. Planinari mogu zamis-liti s kakvim sam se uzbuðenjem i osjeæajimanešto prije 10 sati iz Dolièa uputio kroz »pode« dosipara i stijene. Posebno je srce lupalo dok samprolazio posljednji hrbat planine napredujuæiprema vrhu. Zakucalo je jaèe, još jaèe nego li nastijeni, kad sam ugledao Ivu naslonjena na Aljaževstup kako gleda prema stazi i oèekuje me premanašem planu i dogovoru. Obojicu nas obuzeneizreciva radost. Zagrlismo se pravim, prija-teljskim zagrljajem. Oko nas se plavio vedar,sunèan dan. Ivo me upoznao sa svojim kolegom,ja njega s društvom mladih s kojima sam stigao navrh. Provedosmo nezaboravne trenutke, mladi,

144 4, 2005

PRVI PUT NA TRIGLAVU

I MNOGO GODINA POSLIJE

BLAŽ TOTA, Varaždin

U S P O M E N E

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 144

razdragani, zaljubljeni u ljepote gordih, ponosnihplanina. Ivo nam je objašnjavao što sve vidimo,imenujuæi prekrasni svijet nazubljenih vrhunacašto se protezao unedogled, sve tamo do Alpa uŠvicarskoj. Tada se u meni probudila želja da sveto vidim, dodirnem, doživim izbliza. Želja koja jeu dvadesetak iduæih godina postala stvarnost. SIvanom i njegovim kolegom Francom Mikšom,studentom prava u Ljubljani, dogovorismo daiduæe godine zajedno odemo u Kamniške Alpe.

No, planovi su èesto jedno, a moguænostidrugo. Naše se želje nisu mogle ispuniti premaplanu zbog raznih zapreka, ali smo se ipak, nakonèetiri dana planinarenja po Kamnicama, našli usam smiraj dana na Kamniškom sedlu.

Moje društvo i ja krenuli smo iz Logarske do-line kroz Škare na Ojstricu, na Kocbekov dom, panatrag ispod Škara, mimo Dedeca i Baba, Planja-vom prema Kamniškom sedlu. Ivo i Franc pakpoðoše iz Kamniške Bistrice na Kokrško sedlo,Grintavec, Skutu, Turšku goru, kroz »Kotlièe«, jošna Branu i sa zalaskom sunca stigoše na Kamniškosedlo. Mi smo za to vrijeme u domu slavili imen-

dan naše mlade srednjoškolke Anice. Kako je bioponedjeljak, opskrbnica, draga i simpatièna starijagospoða, požalila se da u domu nema dobrog vina,ali nam je priredila ukusnu i nezaboravnu veèeru.Žao mi je što se nikako ne mogu sjetiti njezinogimena, ali dobrotu srca nisam i ne mogu nikadzaboraviti. No, da bi slavlje bilo potpuno, dva sudeèka iz našeg društva, prije opisanog, ne bašlakog puta, »skoknuli« još dolje do auta pod sla-pom Rinke po 10 litara rajnskog rizlinga. I doksmo mi slavili i pjevali, stigoše u dom Ivo i Franc.

Svi se ugodno iznenadismo i obradovasmo.Zaredalo je pozdravljanje, rukovanje, èestitanje,radost i veselje. Oèi nam i srca bijahu ispunjenisuncem s prelijepih vrhova Kamniških Alpa, dušarazgaljena toplinom prijateljskog susreta. Ostados-mo, s dopuštenjem dobre opskrbnice, koja jemladiæe i djevojke iz mojeg društva prihvatila kaosvoju djeèicu, u domu budni do dugo u noæ. Ta bioje ponedjeljak i u domu bijasmo samo mi i našiprijatelji, studenti Ivo i Franc.

Godine su prolazile. Nakon punih deset odsusreta na Kamniškom sedlu putovao sam s mla-

4, 2005 145

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 145

dima i grupom iz Klagenfurta vraæajuæi se iz Ita-lije – Montage, nakon Rosengartena u Dolomi-tima. Pred granicom Italije i Austrije, moj mladiorguljaš Branko, usput i moj vozaè uzbuðeno migovori: »Župnik, nema vašeg pasoša!« I zaista, bilisu tu na hrpi svi, ali mojeg nema. Austrijanci suveæ preko, èekaju. Mi stojimo, mudrujemo, štonam je èiniti.

– Zaboravili ste ga negdje! – uvjerava meBranko.

– Nisam! – siguran sam ja – tu sam ga gorestavio da svi budu zajedno.

I što sad! Rekoh im neka idu, ja æu pješice.Uzeh ruksak, cepin i umorno šepajuæi krenuh pre-ko granice. Kad me zaustavi glas: »Halo, signore,pasport!« Stadoh, izvadih planinarsku iskaznicu:

– Roccatori?

– Si!

– Dolomiti, Montage!

– O, o! Va bene! Saluti!

I proðoh.

Na austrijskoj granici nitko se nije udostojaopriæi »šepavom« planinaru.

Moj prijatelj Günther me èudno pogledao:

– Was machst du, Blaž?

Isprièah mu. Zabrinu se. Sutra moraš kuæi,kako? Jugoslavija... Granicu treba prijeæi...

Ujutro rano poðosmo na konzulat, Günther ija. Èekaonica prepuna. Vidim, danas ne mogudoæi na red za potvrdu. Malo pomalo gurah sepreko reda. No, službenica za šalterom je stroga:

– U red mladi gospodine, nema privilegija!

Povukoh se. Što sad? Pokunjeni i utuèenisjedosmo.

Stubištem silazi bradati gospodin. Polako.Gips mu na nozi. Podupire se štapom. Zastaje tre-nutak. Gleda me. Odjednom: »Blaž, što tu radiš?«– priðe i zagrli me. Tada i ja, iznenaðen, prepo-znajem njega. Bio je to Franc Mikša, planinar sTriglava, sada generalni konzul SFRJ u Klagen-furtu.

I za tren sve je bilo riješeno.

– Nikad te nisam zaboravio. Ni nakon ovihdeset godina – govorio je Franc – ni tebe, ni tvojemlade na Kamniškom sedlu, ni onaj vaš rajnskirizling, ni pjesme, a ni Anicu Horvat!

U razgovoru saznadoh i odakle gips. Franc jeletio zmajem. Nespretno sletjevši na kamen,slomio je nogu. Na rastanku je najavio da æe ubrzoopet u planine i zapitao: »Blaž, kad æemo se opetsresti?«

I sada o tome razmišljam. Kako duboko u namaostaju zapisane uspomene s planina, neizbrisivipostaju susreti planinara.

Vidim, znam, jedina je ispravna logika logikadobrote, ljubavi, prijateljstva što je stvara priroda,originalna i neporemeæena priroda, onakva kakvaje stvorena. Priroda u koju je Stvoritelj utisnuosvoju Rijeè, svoj Logos, svoje Srce!

Planinari èesto i nesvjesno èitaju, upijaju usebe, utiskuju sve to i obogaæeni ljepotom, jaèi,

146 4, 2005

Blaž Tota jednom davno na Triglavu

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 146

4, 2005 147

novi, idu dalje, prolaze svoje životne putove, vršesvakodnevne dužnosti.

Logika dobrote jest i bit æe bumerang u našemživotu. Što se posije i žet æe se, iako od sjetve dožetve valja vrijeme proæi.

Moji uèenici planinari, mnogi sad veæ djedovii bake, sjeæaju se izleta i susreta u carstvu planina,sjeæaju ih se kao najljepših i nezaboravnih sadržaja

svog života. A prijateljstva roðena u planini, žive,traju, opstaju.

Sreli smo se, moji dragi mladi prijatelji Ivo iFranc i ja, još nekoliko puta – na Krnu i Jalovcu.Tko zna gdje su sad?

Ipak, u mom srcu ostadoše zauvijek. Za cijeliživot ostadoše sjeæanja na dva divna, plemenitamladiæa.

Nedavno je u Ogulinu, po prvi put u Hrvatskoj,organiziran kup u lednom penjanju. Nakon tri na-tjecanja dobili smo prve prvake Hrvatske u povi-jesti ove penjaèke discipline.

Kad mi se javila zamisao da pokrenem ovuseriju natjecanja, nisam ni slutio da æe odaziv bititolik i u što æe se to pretvoriti. Zamisao je bila po-krenuti tu malo poznatu, ali atraktivnu disciplinu,a dogodila se ozbiljna serija dobrih natjecanja.Dakako, sve se zakotrljalo ponajviše zahvaljujuæipenjaèima koji su se odazvali na natjecanja, pri-hvatili ih ozbiljno i shvatili da time otvaraju novustranicu u razvoju hrvatskog alpinizma. Isto tako,sretna je èinjenica da je Hrvatski planinarski savezod samog poèetka prihvatio i podržao taj niz na-tjecanja.

Na tri održana natjecanja nastupilo je ukupnotridesetak penjaèa i alpinista iz osam razlièitihdruštava i klubova: »Velebit«, »Pauk« i »Željez-nièar« iz Zagreba, Rijeèki alpinistièki klub (RAK),»Glas Istre« iz Pule, PK »Ogulin«, PD »Mališæak«

iz Velike te PD »Ante Bedalov« iz Kaštel Kambe-lovca.

Prvenstvo je zapoèelo natjecanjem u tzv. dry-

toolingu (penjanje lednim alatima u suhoj stijeni)u Terihajima iznad Samobora. Ovo je natjecanjebilo i najmasovnije, valjda jer se održavalo ublizini Zagreba, a na njemu su nastupili i gosti izSlovenije. Ozraèje je bilo odlièno, natjecanje bor-beno i zanimljivo, iako se takvo što nikad prije nijeodržalo u Hrvatskoj, a mnogi su se u dry-toolingu

okušali po prvi put. Skeptici su se uvjerili da pe-njanje lednim alatima po suhoj stijeni, ako ništadrugo, može biti odlièan trening za pravo lednopenjanje. Veæ je polufinalni smjer, u normalnimuvjetima ocjene IV, mnogima zadao nerješiveteškoæe. Borba za prvo mjesto vodila se izmeðudvojice penjaèa: Èujiæa i Brajkoviæa, a tako jeostalo do samoga kraja lige.

Drugo natjecanje održano je poèetkom veljaèena umjetnom slapu u Mojstrani. Na organiziranjenatjecanja u Sloveniji bili smo prisiljeni zato jer

PRVO PRVENSTVO HRVATSKE

U LEDNOM PENJANJU

BORIS ÈUJIÆ, Zagreb

P E N J A N J E U L E D U

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 147

148 4, 2005

nije bilo sigurno hoæe li kod nas biti moguænostiza pravljenje umjetnoga slapa. Sve je bilo fan-tastièno. Hrvatski planinarski savez podmirio jetroškove natjecanja, a svu organizaciju odradila jeslovenska obitelj Peèjak u suradnji s osobljem pe-njališta Mlaèca. Natjecanje je održano u kanjonuMlaèca, na umjetnom ledenom slapu. Smjerove jepripremio Andrej Peèjak. Tom se prilikom mogloprimijetiti da našim natjecateljima nedostajeiskustva sa sliènih natjecanja. Ogranièeni smjerovii toèno odreðene zone u poèetku su predstavljaliglavne nevolje, tako da su se mnogi koristili pro-storom u ledu izvan dozvoljene zone. Djevojke su

npr. bolje penjale finalni, teži smjer, nego mnogolakši polufinalni. Veæina muških natjecatelja, opetzbog nedovoljnog iskustva, imala je teškoæa s pre-vjesnim dijelom finalnoga smjera. Unatoè svemu,mislim da je ovo natjecanje bilo najbolje u cijelojseriji.

Konaèno, za 12. i 13. veljaèe bilo je planiranoda se u Ogulinu održi finale prvenstva Hrvatske, ito èak s dva natjecanja. Jedno od njih trebalo seodržati na umjetnom slapu u kanjonu Dobre,gotovo u gradskom središtu. Uz pomoæ èlanovaPK »Ogulin«, Žarko Kalièanin i ja pripremili smokonstrukciju za izradu umjetnog slapa. Trebala jesamo primjerena hladnoæa i dovoljno vode. Naža-lost, zbog slabe koordinacije i nedostatka iskustva,nismo iskoristili vrlo povoljan val hladnoæe poèet-kom veljaèe i slap se nije zaledio u obimu do-voljnom za natjecanje. Ipak, održano je natjecanjeu dry-toolingu, u dvorani na umjetnoj stijeni. Osimspecijalnim hvatištima za dry-tooling, okoristilismo se i drvenim balvanima, koji su simulirali led,i to je bilo odlièno. Upravo balvani, u koje su cepi-ni zabijani kao u led, bili su najteže prepreke na-tjecateljima. U polufinalu, preko nešto laganijegsmjera, više je penjaèa došlo do vrha. No, zbogtoga je u finalu situacija bila drugaèija. Balvandužine 2 metra slobodno je visio u zraku, odmak-nut od stijene za više od metra. Na njega je trebalojednom rukom zabiti cepin, objesiti se i nogamaiznad glave doæi u položaj za daljnje napredo-vanje, pri èemu se balvan cijelo vrijeme ljuljao.Samo su trojica natjecatelja uspjela izvesti tajmanevar. Iznenaðenje je pripremio Ivica Matkoviæiz Kaštel Lukšiæa, koji je prvi put nastupio nanekom od natjecanja za ligu, i pobijedio. Oèito jeda mu odgovara tip penjanja koji zahtijeva mnogofizièke snage, kao u ovom sluèaju. Nepoznavanjeodreðenih tehnika nadoknadio je snagom. Ipak,borba se vodila za ukupno prvo mjesto: ovaj je putNeven Brajkoviæ bio za samo jedno mjesto ispredBorisa Èujiæa, što nije bilo dovoljno za veæu bo-dovnu razliku, tako da je Èujiæ postao prvi državniprvak u lednom penjanju, a Brajkoviæ viceprvak.Bronèanu medalju zaslužno je odnio Igor Mlinariæ.

U kategoriji djevojaka nadmoæno je pobi-jedila, drugi put zaredom, Iris Prebeg. Ipak, zbogizostanka s prvog natjecanja, nije imala dovoljno

Penjanje u ledu foto: Držislav Tadić

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 148

4, 2005 149

bodova za ukupnu pobjedu, koja je pripala IviŠverko.

Treba spomenuti da se Hrvatska televizijanakon dugo vremena zainteresirala da poprati nekidogaðaj vezan uz alpinizam. Prilog o ogulinskomnatjecanju emitiran je èak dva puta.

Što zakljuèiti na kraju i kakve pouke izvuæi zasljedeæu godinu? Oèito je da se ova vrsta natje-canja penjaèima dopada, što pokazuje velik brojonih koji su se izredali na natjecanjima lige. Atrak-tivno je i za publiku, a sudeæi po ogulinskomnatjecanju, možda èak i više od veæ viðenog sport-skog penjanja.

Nadalje, vidljivo je da je kvaliteta naših pe-njaèa rasla iz natjecanja u natjecanje. Osim dobrezime, s povoljnim uvjetima za ledno penjanje, si-gurno su i ova natjecanja pridonijela da se poènesustavnije trenirati ledno penjanje. To, dakako,opet vodi napretku alpinizma opæenito.

Promatrajuæi slovensko natjecanje u Mojstranii razgovarajuæi sa Slovencima, zakljuèili smo dabi nekoliko naših natjecatelja imalo šanse za do-bar plasman i na veæim natjecanjima. Èini se darazlike zasad nisu tako velike kao u sportskompenjanju, pa taj vlak ne bi trebalo propustiti.

U iduæoj sezoni trebalo bi održati barem jed-nak broj natjecanja, iako bi bilo idealno da ih budeèetiri, od èega barem dva u pravom ledu. Treba

stvoriti uvjete za stvaranje umjetnog leda u bliziniZagreba radi moguænosti održavanja natjecanja.Organiziranja natjecanja trebali bi se prihvatiti idrugi naši centri (Split, Rijeka), jer se pravo lednonatjecanje može prirediti, uz malo mašte, èak i namoru. Komisija za alpinizam treba i dalje podrža-vati ovu djelatnost, slati naše penjaèe na skupovelednih penjaèa, pa èak i sastaviti neku vrstudržavne reprezentacije koja bi sudjelovala na na-tjecanjima u obližnjim zemljama (Sloveniji, Aus-triji) radi stjecanja iskustva. Trebalo bi u dogovorusa Slovencima održati teèaj za suce, tako da dobi-jemo domaæe školovane suce.

Ne treba zanemariti èinjenicu da ledno pe-njanje kuca na vrata Zimskih olimpijskih igara.Buduæi da se alpinizam inaèe tumaèi kao nenatje-cateljski sport, a u našoj zemlji takvi se sportovinedovoljno vrednuju, možda je upravo u razvojunatjecateljskog lednog penjanja šansa da se ialpinizmu daju nova dimenzija i znaèaj.

Na kraju, još jednom zahvaljujem svima kojisu pomogli u organizaciji Prvenstva Hrvatske ulednom penjanju. Hvala natjecateljima koji su seodazvali i time nagradili trud organizatora. Ledo-lomci i ledolomke, brusite alate, jer èim proðeljeto, nova æe ledna sezona biti tu. A po svemusudeæi, ona æe biti još bolja i atraktivnija – uz vašupomoæ!

U zagrljaju leda foto: Boris Čujić

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 149

U poimanju planinarske opreme, odjeæa danasima mnogo veæu važnost nego nekad. To je vid-ljivo i po zastupljenosti i raznovrsnosti specijalneplaninarske odjeæe u trgovinama, kao i po èinjenicida pojedini odjevni predmeti cijenom premašujušatore, skije i sliènu skupu opremu.

Razvojem novih materijala i tehnologija, po-sljednjih je dvadesetak godina došlo do velikognapretka u proizvodnji i kakvoæi planinarske iopæenito sportske odjeæe. Novi umjetni materijalivrhunskih karakteristika lakši su, topliji, otpornijina vjetar i vlagu, te zbog toga idealni za izraduodjeæe za sve vremenske uvjete.

Od novih sintetskih materijala (polipropilena,Capilene®, K-Dry®, UltraWick®) proizvodi sesportsko donje rublje odliènih karakteristika. Ta-kvo je rublje iznimno ugodno za kožu te pružaodliènu toplinsku izolaciju i to prvenstveno zbogsvoje hidrofobnosti. Ti materijali, naime, za razli-ku od klasiènih, poput pamuka, ne upijaju vlagusamim vlaknima, veæ se ona kratkotrajno zadržavau šupljinama tkanja. Zbog toga se vlaga brže od-vodi s tijela, a sama se tkanina brže suši. Sportskorublje mora zato tijesno prianjati uz tijelo, jer æena taj naèin prijenos vlage s kože biti uèinkovitiji.Te su pogodnosti osobito važne za višednevnihtura, zimi te pri dužim odmorima tijekom ture.Samo se u ovom rublju možete odmah, bez neu-godnog presvlaèenja u hladnom skloništu, zavuæiu vreæu suhi i topli.

Još jedan vrlo zastupljen materijal je flis (engl.fleece) koji je zamijenio flanelske košulje i debelevunene pulovere. Iz podataka o upijanju vlage zaflis (0,005 g H2O/g) i pamuk (0,3 g H2O/g)vidljiva je prednost flisa. Flis se dobiva posebnim

naèinom tkanja poliesterskih vlakana, tako da jematerijal vrlo lagan, a opet velikog volumena uodnosu na masu. Zbog svog poroznog tkanja, flisodlièno propušta vlagu prema van, a u sebi stalnozadržava sloj toploga zraka i tako zadržava tje-lesnu toplinu.

Postoje materijali za razlièite vremenske pri-like, što se opisuje oznakama 100; 200; 300. Tebrojke oznaèavaju gustoæu tkanja u g/cm2. Po-voljniji je onaj s više tanjih slojeva jer se tako do-

150 4, 2005

NOVOSTI U PLANINARSKOM ODIJEVANJU

HRVOJE JENEI, Zagreb

P L A N I N A R S K A O P R E M A

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 150

4, 2005 151

biva više slojeva u kojima se zadržava zrak, a ibolja je moguænost toplinske regulacije i pri-lagodbe okolnoj temperaturi. Flis se koristi i zaizradu kapa, potkapa i rukavica jer je ugodan nakoži. Nije, meðutim, otporan na vjetar, veæ on kroznjega s lakoæom prodire do kože, odnoseæi spome-nuti sloj toplog zraka, pa je namijenjen nošenju is-pod jakne i kapuljaèe ili u uvjetima bez jakog vjetra.

Najveæi je napredak posljednjih godina po-stignut u proizvodnji vanjske zaštitne odjeæe, jaknii hlaèa. Najpoznatiji od materijala, poznatih i kaomembrane, svakako je Gore-Tex®, iako danasmnogi proizvoðaèi imaju svoje marketinške na-zive za sliène materijale (SimpaTex®, Aquamax®).Ovi su materijali iznimno otporni na vjetar i vanj-sku vlagu (kišu i snijeg), dok istodobno omogu-æuju propuštanje vlage prema van, kroz mikro-skopske pore. Te jakne s membranama u pravilusu vrlo tanke i lagane. Izraðene su u svrhu zaštiteod vjetra i vlage, ali pružaju vrlo malu ili nikakvutoplinsku izolaciju, pa je nužno kombinirati ih sdonjim rubljem i flisom. Mnogi proizvoðaèi usvoje modele jakni i hlaèa ugraðuju èitav nizpatentnih zatvaraèa na razlièitim mjestima (ispodpazuha, na prsima, nogavice), kojima se omogu-æuje dodatna ventilacija i toplinska regulacija.Ovakva odjeæa, u kombinaciji s takoðer membran-skim rukavicama i gamašama, pruža potpunu izo-laciju od vanjskih elemenata, zbog èega se jošèesto naziva i »shell« (engl. školjka).

Današnje ozbiljnije planinarske cipele, kojegod kategorije (treking, visokogorske, turne...)gotovo su nezamislive bez neke vrste vodonepro-pusne – dišuæe membrane kojom se oblaže njihovaunutrašnjost.

Pri odabiru èarapa za hodanje posebno jevažno izbjegavati pamuène èarape koje se oblaèeizravno na kožu. One æe vrlo brzo postati vlažne,a vlažan pamuk lako æe vam stvoriti žuljeve èak ipri laganom hodu i optereæenju. Na tržištu je ve-lik izbor èarapa od brzosušeæih materijala s ojaèa-njima protiv žuljeva, koje æe vam u kombinaciji smembranskom cipelom stopala dugo održati suhai topla. Ove su èarape u pravilu tanke pa je za do-datnu toplinsku izolaciju potrebno obuti još jedanpar koji debljinom varira sukladno vremenskimuvjetima. U hladnim uvjetima æe vam najtoplijebiti u vunenim èarapama.

Prednosti i blagodati novih materijala i odjeæebrojne su i svakako ih treba uzeti u obzir. Zado-voljit æe svakog prosjeènog šetaèa kao i vrhunskogalpinista, u svim vremenskim uvjetima u kojimase moderan pustolov može zateæi. To dakako imai svoju cijenu, a ona je za naše prilike dosta vi-soka. U širokoj ponudi cijene variraju ovisno onamjeni, modelu i proizvoðaèu odjeæe. Zato svat-ko treba dobro procijeniti što je za njega najbolje,najprikladnije i zaista potrebno.

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 151

Bilo je to veæ treæi put da smo Sara i ja poèet-kom 2004. dolazili u Dalmaciju i promatrali vi-soke stijene, kako bismo pronašli idealnu stijenu ina njoj opremili naš željeni novi penjaèki smjer.

Stigli smo u Topiæe, malo selo iznad BaškeVode, kraj Makarske. Hodajuæi uzbrdo prema ne-poznatoj stijeni uoèili smo naš buduæi San, aliiznenada je poèelo toliko sniježiti da su nam se sti-jene odjednom sakrile ispred oèiju i nije nam pre-ostalo ništa drugo nego da se povuèemo i vratimokuæi, a ostvarenje sna prepustimo nekim drugimvremenima.

Evo nas, pola godine poslije, ponovo u Topi-æima, ali ovaj put u rujnu. Spremamo svoje ruk-

sake i kreæemo ususret nepoznatim stijenama.Teren je strm, a toplina nemoguæa, ali naša je voljatoliko jaka da ne želimo odustati. Nakon dva satahoda uzbrdo, po velikoj vruæini koja premašuje i35 oC, stižemo do podnožja impozantne stijene.

Opremamo se i prvo ispenjemo jedan diolagane ploèe, a onda nam se ukazuje naš novismjer. Odmaramo se toèno toliko koliko naša tije-la trebaju. Ruksaci su nam prepuni materijala, avruæina je ubitaèna. Jedino što je pozitivno jest danema poskoka – vjerojatno je i njima prevruæe.

Opremamo prvu dužinu. Stijena je zahvalna,klinovi i friendovi daju se iskoristiti tako da moguštedjeti baterijsku bušilicu, a i spitove. Brzo pro-lazimo tri dužine. Uživamo u lijepim detaljima naploèama u stijeni.

Upuæujemo se jednim žlijebom dalje do oko-mite, pa i malo prevjesne stijene, gdje zapoèinjumalo teži detalji. Nažalost, zalazak sunca se pre-brzo približio po smo se morali spustiti, iako smoimali još volje i snage za penjanje. Skupljamo svuopremu, spremamo je u ruksake i žurimo do ko-nobe u Topiæima na hladno pivo.

Iduæeg dana ustajemo u pet ujutro. Danas smosretniji jer nam se pridružuje i Doriano, naš prija-telj i predsjednik SPK »Muntravo«. On æe nam po-moæi u nošenju materijala i èišæenju smjerova.

Put nam je poznat, tako da smo nakon samo75 minuta uspona veæ u podnožju stijene. Buduæi

152 4, 2005

DALMATINSKI SANNovi alpinistièki smjer u sti jenama Biokova

PAOLO PEZZOLATO*, Italija

A L P I N I Z A M

U biokovskoj stijeni

* Autor je èlan SPK »Muntravo« Rovinj. Tekst je prevela Tiziana Perhat

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 152

da je jutro, stijena je još u hlado-vini. Poèinjem s penjanjem. Samzaèas stižem do zadnjeg juèeraš-njeg spita. Sad me oèekuje težakdetalj s malim oprimcima. Uh, pro-šao sam ga! Evo dolazim i do toèkegdje æu moæi napraviti dobrosidrište.

Stižu me Sara i Doriano. Idemdalje, toplo je i noge me bole, a licemi gori. Ipak, tvrdoglavo nastav-ljam polako po glatkoj ploèi kojaima jednu tanku pukotinu. Napre-dujem sporo i napokon uspijem na-æi pogodno mjesto gdje mogu na-praviti sidrište. Približava se vrije-me povratka i svi smo umorni.

Dva dana poslije, nakon danaodmora i kupanja u još uvijek pri-lièno toplom moru, ponovno sebudimo u pet i kreæemo u nove iza-zove. Poèinjemo se penjati u 8 sati,a sunce je veæ »na stijeni«. Nakondva sata dostižemo sredinu smjera.Ispenjem opet 11. dužinu težine 6b.Ta se dužina mora penjati vrlopažljivo zbog dviju gromada kojebi se mogle srušiti i koje se nesmiju ni dirati! Osiguravam Dori-ana i gledam što mi je dalje èiniti.Kuda dalje? Odluèim krenuti desnona jednoj ploèi kako bih zaobišaostrop od nestabilnog kamenja. Uspijevam naprav-iti nekoliko lijepih dužina. Šteta je jedino da mi jesvrdlo ostalo u stijeni dok sam bušio, tako da samga morao zauvijek ostaviti tamo. A sada naprijedpo ploèi koja me vodi desno prema pukotini u ko-joj mogu upotrijebiti friendove. Odluèujemo poæilijevo izmeðu ploèa i žlijeba – sa sidrišta idemdesno po prelijepoj kompaktnoj ploèi, ali veæ je 16sati i moramo poèeti sa spuštanjem. Danas nasoèekuje 12 dužina spuštanja – otprilike nam ne-dostaje nekih 150 metara do vrha stijene.

Èetvrti dan puše bura, koja nosi sitnu kišicu.Buduæi da nemamo mira, upuæujemo se pješicenaokolo do vrha našega brda, kako bismo na vrh

dopremili materijal i malo vode. To æe nas doèe-kati na vrhu kad budemo završavali naš smjer.

Napokon, nakon tri dana ružnog vremena –opet nas budilica budi u 5 ujutro. Doriano se moravratiti u Rovinj, pa ostajemo Sara i ja. Nas æemodvoje sami morati završiti posao do kraja.

Uzimamo rance i nakon tri sata hoda evo nasna vrhu našeg smjera. Pripremamo se za spuštanjedo najviše toèke našeg smjera kako bismo opetpoèeli penjati. Uvijek nam ostaje nepoznanicahoæemo li imati dovoljno spitova i hoæe li namdvije baterije za bušilicu biti dovoljne da završimosmjer. Na sreæu, za manje od èetiri sata uspona evonas opet na vrhu. Umorni smo i sretni što smouspjeli ostvariti svoj san: Dalmatinski san!

4, 2005 153

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 153

U ranijim nastavcima ovoga serijala èlanaka o vi-sokim tehnologijama najprije smo se pozabavili digital-nom fotografijom, pa smo došli do toga da je vrlo ko-risno pri tome imati raèunalo, potom smo govorili oGPS-u pa smo rekli da bi bilo dobro kad bismo pri nje-govu korištenju imali raèunalo. Kad bismo govorili ilikad æemo govoriti o bilo kojoj drugoj modernoj visokojtehnologiji, gotovo sigurno uvijek æemo završiti kodraèunala. I u svakodnevnom životu ne æete ih moæi iz-bjeæi. Zašto je tome tako? Što je to u raèunalu da je usamo nekoliko godina postalo tako sveprisutno i takoupotrebljivo? Što to može raèunalo a drugi strojevi ne?

Pravi odgovor je da zapravo ne može ništa! To mui je u samoj koncepciji - da bude jednostavan stroj kojisam po sebi ne može ništa, ali može prihvaæati naredbei podatke iz okoline, provoditi te naredbe (programe) iobraðivati podatke, a ono što dobije pokazati korisniku.I to je sve. Ovog trenutka moje raèunalo prima televizij-ski signal iz antene, obraðuje ga i pokazuje šarenuslièicu u kutu zaslona, osluškuje signal na telefonskojliniji i pokazuje mi internetske stranice i još pazi kojuæu tipku pritisnuti. Istodobno gotovo jednak stroj nastolu mojega sina generira neku bijesnu glazbu i bljeskanekim još bješnjim likovima nekog virtualnog svijeta.

Kažemo - raèunala su programabilna i iz toga proizlazinjihova snaga i sveprisutnost.

No, dosta teoretiziranja! Za mnoge od nas raèunaloje naprosto ona kutija sa tastaturom, monitorom i mi-šem, koju jednostavno moraš imati doma. Ali šta je saplaninom? Zadatak je ove cijele serije èlanaka pokazatigdje se i kako se pojedina tehnologija može koristiti uplaninama i planinarstvu. Što se raèunala tièe, za sadajoš malo manje u planinama (premda i to nije baš tako)a više u onom kuænom dijelu planinarenja i svega što seoko njega dogaða. Pa za što se to raèunalo može koris-titi?

PRIPREMA POHODA I AKCIJA

Dok su još juèer najbolji izvori podataka potrebnihza pripremu pohoda bili prijatelji s iskustvom, preda-vanja u društvima, planinarska biblioteka i zbirka kara-ta, danas najviše podataka (i najbrže) možete pokupiti sinterneta, premda to nikako ne iskljuèuje staromodnenaèine. S interneta æete skinuti i samu ideju o tomekamo poæi, a potom vrlo vjerojatno i potrebne opisemjesta - one službene, agencijske, ali i iz brojnih iskus-tava onih koji su veæ tamo bili, a svoje uspomene, opisei savjete ostavili na Internetu. Vrlo vjerojatno æete pro-naæi i neku barem shematsku kartu. Potom, kad se stvarikonkretiziraju, provjerite vozne redove prometala, po-tražite smještaj, vjerojatno ga i rezervirate, a ako trebakontaktirate »domaæe« planinarsko društvo i s njimauglavite mjesto i vrijeme radnje. Sve to da se ne mak-nete iz sobe ili potrošite impuls za telefoniranje. Akoimate i poseban routing-program, raèunalo æe vam de-

154 4, 2005

RAÈUNALOpiše: Branko Meštriæ*

* autor se koristi raèunalima veæ preko 22 godine,a od toga je 18 godina bio profesionalni infor-matièar; prvo privatno raèunalo je kupio prije 20godina, prvi PC donio na svoj fakultet i u svojepoduzeæe; na kraju karijere »upravljao« jeodjelom s više od 2000 raèunala.Uz prijenosno računalo u planinarskom domu

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 154

taljno, do zadnjeg raskrižja, izraèunati itinerer pa itroškovnik prijevoza, a ako ste »doma« s GPS-om,potražite GPS-rute na samoj planini, kartografske pod-loge i prenesite ih u svoj GPS. I krenite.

POSTAKCIJSKE AKTIVNOSTI

Po povratku opet na raèunalo! Valja obavijestiti»zajednicu« da je sve dobro prošlo i da ste postigli to ito, srediti i arhivirati zbirku (i zbrku) fotografija snim-ljenih putem, premontirati i opremiti video materijale,pripremiti prezentacije i predavanja koje vas èekaju,napisati èlanke za èasopise i poneku rijeè za svoje plani-narske memoare. Treba srediti i snimljene GPS-rute iodaslati ih onome tko se bavi izradom digialne kartevaše planine - nek mu se naðu i vaši podaci. Bar diosvega toga treba objaviti i na Internetu i tako se odužitionima iz prethodnog pasusa na temelju èijeg iskustvaste vi isplanirali svoj pohod, odnosno pomoæi svojimiskustvom sljedbenicima.

Buduæi da je u planinara svaka postakcijska aktiv-nost ujedno i priprema sa sljedeæi pohod, ove dvije ak-tivnosti smjenjuju se dalje iz akcije u akciju. No raèu-nalo, kad je veæ tu, iskoristit æete još i za voðenje admi-nistracije vašeg PD, pisanje i ureðivanje biltena društva,ali i za sve one aktivnosti opæe prakse za kojeg ga ko-riste i svi ostali normalni ljudi - muzika, igre, televizija,internet, komunikacije... Ne biste vjerovali, ali ima ljudina ovom svijetu kojima je raèunalo i sredstvo za rad ikoji njime ponešto i zaraðuju.

KAKO DO RAÈUNALA, KAKO DO ZNANJA

(BEZ SUVIŠNIH ZAŠTO)Neki mi èitatelji prigovaraju da u èlancima ne da-

jem konkretne savjete koji njima zapravo trebaju. Tonije sluèajno: savjetovati i popovati uvijek je nezahvalani »opasan« posao. Gotovo sigurno æeš uvijek nekog»nagaziti«, a i svaki savjet neminovno nosi sa sobomizvjesnu dozu subjektivnosti, koja bi nekog neiskusnogmogla zavesti na krivi put. No probat æu ovdje, sa raèu-nalima, biti malo konkretniji. Ne, neæu vam reæi: iditeu taj i taj duæan i tražite šifru tu i tu, ali nadam se da æudati dovoljno informacija da vas baš svaka šuša nepovuèe za nos (ovo se odnosi samo na totalno ne-upuæene).

Kako kupiti raèunalo? I kakvo? Onakvo kakvo vamtreba i koje æete moæi iskoristiti. Tu se i krije prva i naj-veæa opasnost. Trgovac æe vam uvijek htjeti uvaliti štojaèe (to skuplje) raèunalo, opremljeno svim i svaèim,koje prosjeèan korisnik neæe moæi uopæe iskoristiti.Viðao sam veæ turbo-napredne grafièke kartice, skupljeod prosjeènog poèetnièkog raèunala, upravo kod poèet-nika kojemu je krajnji domet bio, a i ostao, malo inter-neta i pisanje. A turbo-kartica je uredno èekala nalog dabijesnim ratnikom projuri ekranom, trošila struju i -proizvodila buku ometajuæi pisanje! Savjet je: pogledaj-te uvijek koju skalu raèunala nudi prodavaè, krenite odnajjeftinijeg (i najjednostavnijeg) i natjerajte ga da vamdebelo obrazloži zašto biste trebali kupiti onog slije-deæeg na skali. Za osnovnu primjenu normalnog èovje-

4, 2005 155

IDEALNO PLANINARSKO RAÈUNALOMoje planinarsko društvo iznenada je, ne svojom krivnjom,

steklo malo posebnije raèunalo i evo ti njega pod gornjimnaslovom, a nakon dvije godine planinarskog staža. Zašto?Ponajprije, jer se radi o pravom raèunalu sa Win XP, 10" ekra-nom, ali tankom 2 cm i laganom samo 1,4 kg, što se zaista možeponijeti i u ruksaku. Èemu nam služi?

- fotografija: »pražnjenje« foto-aparata, pregled fotografijai videa

- muzika: sviranje planarske glazbe kad se umore tamburaši

- predavanja: bilješke, pogon LCD projektora

- komunikacije: pristup internetu i e-mailu ugraðenim mode-mom ili bežièno, ako postoji pristupna toèka

- web: »terenski« web i sql server (gdje nema pristupa internetu)

- GPS: kretanje po digitalnoj karti (s vanjskim GPS-prijem-nikom)

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 155

156 4, 2005

ka i minimum je previše, ako se namjeravate baviti mul-timedijom (muzika, video) trebat æete nešto malo jaèe,a ako imate juniora, a on igraèke ideje i klapu koja setime bavi - nagrabusili ste: onda on zna što mu treba iizmust æe maksimalno moguæu lovu za makinu, a viraèunalo neæete baš previše viðati i preèesto »dolazitina red«.

Druga dilema neupuæenih je - marka. Jest da dobraimena dobro zvuèe, ali ako igdje onda upravo u raèuna-lima najmanje znaèe. Jest da je skupo raèunalo bajnogimena zaista kvalitetno konstruirano i napravljeno, aliznajte da su mu dijelovi vjerojatno iz iste tvornice kaoi kod zadnjeg žuæe, funkcije, brzina rada i kapaciteti isti,možda æe malo pouzdanije raditi pa æe za nekoliko go-dina »umrijeti mlado i zdravo« - od zastarjelosti. Nesavjetujem ni raèunalo iz supermarketa, jer oni zaistasvašta znaju izmontirati. Zlatna sredina i ovdje je zlatna- ima nekoliko domaæih tvrtki koje proizvode solidneureðaje i svojim skromnim imenom, ali i pristupaènimservisom stoje iza njega. Još ako uspijete uhvatiti kojuakciju tipa »božiæna prilika« ili »odliène ocjene« pa joši koju ratu na karticu, dobit æete dobar strojèek koji æevas uredno služiti.

Stolno ili prijenosno? Osim što je još uvijek po-nešto jeftinije, za normalnim raèunalom je ipak malo

udobnije raditi. Ali ako zaista namjeravate nositi raèu-nalo na vikendicu, ili vam je bitno raditi na terasi, imaveæ prijenosnika koji su se cijenom približili velikojbraæi.

NA KRAJU... Kao i kod ostalih novih tehnologija, kod raèunala

æete osjetiti svu silu blagodati koju vam donose, ali isilne komlikacije, potrebu za znanjem i bespomoænostkad se naðete u tri-èetiri oka s njim i problemom kojiæe neminovno iskrsnuti. Još uvijek sam duboko kon-sterniran promašenim programima, a naroèito cijenamabrojnih teèajeva kojih ima po raznim oglasima, a servisikoji bi vam za koju kunu rješili programski problem,preinstalirali drajvere i uèinili ponešto drugo, što zvuèitako uèeno, a traje par minuta, pojavljaju se jako stid-ljivo. Najbolja varijanta još uvijek je raspoložen i ras-položiv, a i ponešto upuæen prijatelj (i naravno, prijate-ljev prijatelj informatièar). I vrijeme. Vlastitim radom ipokušajima (nažalost i promašajima i gubitcima) svla-dat æete mnogo toga i sprijateljit æete se sa svojim novimljubimcem. Naravno, ako vam zaista treba u životu.Inaèe æe, kao i druge tehnikalije, uredno skupljatiprašinu u kutu, ali za razliku od drugih, sitnijih, bar æeostavit dojam na posjetitelje. Da, vi imate raèunalo!

U nedjelju 15. svibnja održat æe setradicionalni pohod »Tragom prvogizleta HPD-a«. Rijeè je o završnojakciji u sklopu proslave 130.obljetnice hrvatskoga plani-narstva, kojom se obilježava130 godina od prvog organizi-ranog izleta HPD-a na Oštrc iPlešivicu 17. i 18. svibnja 1875.Kao središnja akcija ove go-dine, ovaj je pohod ujedno pro-glašen i Danom hrvatskih plani-nara. Proslava 130. obljetnice hrvat-skoga planinarstva održava se pod vi-sokim pokroviteljstvom predsjednika RepublikeHrvatske, Stjepana Mesiæa.

Pohod organiziraju HPS i HPD»Japetiæ« iz Samobora. Trasa po-

hoda je Rude – Veliki dol – Oštrc– Poljanice – Plešivica, a možese proæi za 4-5 sati hoda. Polazise iz Ruda, izmeðu 8 i 10 sati.Svi æe sudionici na poèetku po-hoda moæi nabaviti set atrak-tivnih razglednica, koje æe slu-

žiti za utiskivanje peèata u Ru-dama, na Velikom dolu, Oštrcu i

vrhu Plešivice, a na kraju æe dobitijoš i prigodnu znaèku. Pokrovitelj po-

hoda je Poglavarstvo grada Samobora.

Podrobnije obavijesti o pohodu mogu se dobitiu Uredu HPS-a na tel. 01/48-24-142 i 01/48-23-624.

SUDJELUJTE 15. SVIBNJA NA POHODU »TRAGOM PRVOG IZLETA HPD-a«

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 156

U ožujku ove godine tiskano je treæe izdanje dnev-nika Hrvatske planinarske obilaznice. Komisija zaplaninarske putove HPS-a za novo izdanje dnevnika iza-brala je nove kontrolne toèke (KT) i uvrstila ih u treæeizdanje dnevnika. U prvom i drugom izdanju bilo je 135KT, a sada Hrvatska obilaznica ima 148 KT. Svim pla-ninarima koji obilaze HPO skreæemo pozornost na to dasu uvršteni ovi vrhovi:

1. 9. Papuk – Crni vrh (865 m)

3. 9. Ivanšèica – vrh Èevo (562 m)

6. 5. Jeèmište – vrh (976 m)

13. 10. Crnopac – vrh (1402 m) – vidi HP 10,2004, karta u HP 4, 2004.

14. 4. Kremen – vrh (1590 m)

14. 5. Zir – vrh Zir (850 m) – vidi HP 4, 2004.

17. 5. Kozjak (kod Kijeva) – vrh Bat (1206 m)– vidi HP 6, 2003.

18. 8. Mosor – vrh Debelo brdo (1044 m)

18. 9. Vilaja – Crni vrh (739 m) – vidi HP 4,2002 i 4, 2004.

19. 7. Vošac – vrh (1421 m)

19. 8. Kimet – vrh (1536 m) – vidi pl. kartu»Biokovo« 1:25000

19. 9. Drvenièke stine – vrh Sokoliæ (788 m) –vidi HP 10, 2002. i 5, 2004.

19. 10. Matokit (kod Vrgorca) – vrh Sv. Rok(1062 m)

Opisi prilaznih putova mogu se pronaæi u planinar-skim vodièima i u èasopisu »Hrvatski planinar«. Na vrhKimet vode dva prilazna puta, a obnova markacija oèe-kuje se poèetkom ljeta. Planinari koji imaju prvo ilidrugo izdanje dnevnika HPO-a, žigove naknadnouvrštenih KT utiskivat æe na stranice 55 i 56.

Posljednje novosti o kontrolnim toèkama proèita-jte u HP 7-8, 2004. Nekim kontrolnim toèkama izmi-jenjeni su nazivi, a 14. podruèje sada nazivamo »Lika«.

Kod pojedinih KT može se birati izmeðu dva vrha,a više KT je ukinuto:

5. 5. Noršiæka Plešivica - vrh (721 m) ili VelikiLovnik - vrh (737 m). Na oba su vrha postavljeni

4, 2005 157

NOVOSTI U HRVATSKOJ PLANINARSKOJ OBILAZNICI

Crnopac (1402 m) -

jedan od novih vrhova u

Hrvatskoj planinarskoj obilaznici

foto: Alan Čaplar

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 157

158 4, 2005

OPET ISPITI ZA SPELEOLOGEI INSTRUKTORE SPELEOLOGIJE

U planinarskoj kuæi »Vodice« u Žumberku, 12.veljaèe 2005. održani su prvi ovogodišnji ispiti za stje-canje planinarskih naziva »speleolog« i »speleološkiinstruktor«. Nakon provjere dosadaš-njeg speleološkog rada, uvidom u os-obni speleološki karton i zapisnikespeleoloških istraživanja te odgovorana pitanja iz teorije i prakse, naziv»speleolog« i znaèku s brojem stekli suTihana Boban - SO PDS »Velebit«(znaèka br. 149), Martina Borovec –SO HPD »Željeznièar« (150), FilipFilipoviæ – SO PDS »Velebit« (151) iDalibor Jirkal – SO HPD »Željezni-èar« (152). Naziv speleološki instruk-tor stekli su, nakon predaje pismeneradnje i usmenog izlaganja, DamirBasara – SO PD »Dubovac« (tema:Sistem kolotura) i Dalibor Paar – SOPDS »Velebit« (tema: Znanstvenaistraživanja u kršu i speleološkim

objektima). Na ispitu za naziv »speleolog« ispitivaèi subili Igor Jeliniæ, Robert Dado i Vlado Božiæ, a poma-gali su im, i pritom polagali dio svojega ispita, DamirBasara i Dalibor Paar.

Vlado Božiæ

Novi speleolozi i instruktori (slijeva nadesno):

Dalibor Paar, Filip Filipović, Damir Basara,

Dalibor Jirkal, Tihana Boban i Martina Borovec foto: Vlado Božić

žigovi. Za razliku od V. Lovnika, Noršiæka Plešivica jevrh s odliènim vidikom.

10. 3. Æiæarija – Županj vrh (1138 m). U prvomizdanju KT je bila Brajkov vrh, a u drugom je upisanoda se može obiæi Brajkov vrh ili Županj vrh. Brajkovvrh priznavat æe se vlasnicima prvog i drugog izdanjadnevnika, ako su ga obišli do kraja 2004. godine. Od2005. godine KT je samo Županj vrh. U treæem izdanjuBrajkov vrh više nije KT.

11. 11. Korenski vrh (1101 m), kod Kutereva. KTKaliæ je ukinuta.

16. 3. Dugi otok – vrh Orljak (270 m) – vidi HP12, 2004, str. 416. Ako ste se fotografirali prije graðe-vinskih radova na vrhu Veloj straži, priznaje vam se KT(vidi 1. i 2. izdanje). Prilaz tome vrhu, meðutim, više nijemoguæ, pa je odreðeno da zamjenski vrh bude Orljak.

16. 10. Mljet – vrh Velji grad (Veliki grad, 514 m)– vidi HP 12, 2004. Na vrhu i žigu je natpis »Velikigrad«.

18. 1. Trtar – vrh Krtolin (503 m) ili vrhOrlovaèa (494 m) – vidi HP 7-8, 2001. U dosadašnjimizdanjima KT je bio samo Krtolin, a sada možete biratiizmeðu dva vrha.

U prvom izdanju dnevnika iz 2000. godine uvjet zasrebrnu znaèku bio je: potrebne KT iz 20 podruèja,Dinara i ukupno 40 KT. Izmjenom pravila, koja sutiskana u drugom i treæem izdanju, srebrna se znaèkamože dobiti i obilaskom vrhova iz 15 planinskih po-druèja, Dinare i ukupno 50 KT. Za zlatnu znaèku trebaobiæi svih 20 podruèja i 75 KT.

Zdenko Kristijan

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 158

4, 2005 159

VELEBITEN BROJ 41Krajem 2004., nakon poduže stanke, izdan je novi

broj Velebitena. Urednica je Ivana Sanseviæ. Veæinaèlanaka je speleološke tematike. Prvi je èlanak izvješ-taj Slavena Bobana s ljetnog logora 2003. na Kiti Gavra-nuši u kojem se detaljno opisuju dolasci u logor i od-lasci, popis korištene opreme te daje popis 25 istraži-vanih objekata. U èlanku Dalibora Paara »Ledena Kita«detaljnije se opisuju neki dogaðaji i objekti s logora, aposebno jama Paž. U sljedeæem èlanku, »U dubinamaVelebita«, Dalibor Paar opisuje posjet jami Marelici2003., kada se stalo u vertikali na 376 m dubine, s veli-kim potencijalom za poveæanje dubine. U èlanku»Velebita – nova duboka jama na sjevernom Velebitu«Darko Bakšiæ opisuje nastavak istraživanja u ljeto 2004.te objašnjava zavrzlamu oko imena jame (do tada po-znate kao Marelica). Takoðer detaljno opisuje mor-fologiju objekta, izradu nacrta te perspektive daljnjegistraživanja. Sljedeæi je èlanak »Fizika u rukama struè-njaka« Željke Janjanin, šaljivi osvrt na neuspješnu akci-ju u kanjonu Delnièkog potoka i pokušaj ispumpavanjasifona sistemom spojenih posuda. Filip Filipoviæ dajeizvještaj sa 7. otvorenog Velebitaškog natjecanja uspeleološkoj orijentaciji. Nadalje, možemo proèitati dru-gi dio èlanka Ane Bakšiæ o posjetu Patagoniji. Èlanak»Špiljarske gajde« Bojane Horvat i Darka Štefancašaljiva je prièica o preživljavanju u podzemlju. DaliborPaar, u èlanku »Zakon o zaštiti špilja – od speleologa?«komentira novi Zakon o zaštiti prirode koji je stupio na

snagu u listopadu 2003. i ne skriva nezadovoljstvonjime koje dijele vjerojatno svi hrvatski speleolozi. AnaBakšiæ se u èlanku »Posljednji pozdrav Bojanu« u imesvih njegovih prijatelja i poznanika oprašta od tragiènopreminulog bivšeg proèelnika Alpinistièkog odsjekaPDS »Velebit« i Stanice HGSS-a Zagreb, BojanaUngara.

Martina Pavlek

ZIMSKI TEÈAJ I ISPITIZA VODIÈE NA PLATKU

Komisija za vodièe HPS organizirala je i provelana Platku od 19. do 26. veljaèe zimski teèaj za vodièeHPS. Teèaj je proveden prema programu koji je usvo-jio Zbor vodièa 2003. godine i to pripravnièki dio naterenima Snježnika i Platka, a teoretski dio u prostori-jama planinarskog doma. Instruktori i predavaèi bili su

Danijel Frleta, Darko Luš, Dražen Lovreèek i PredragKurtin. Teèaj je uspješno završilo 15 polaznika.

Nakon završetka teèaja, na Platku je 26. i 27. velja-èe proveden i ispit za vodièe pripravnike koji su nakonteèaja stažirali godinu dana. Ispitu je pristupilo desetorovodièa pripravnika iz Varaždina, Zagreba, Pule, Rijekei Splita, a položili su ga Hrvoje Vukaloviæ, NikolaJeliniæ i Zvonimir Jembirh, stekavši tako naziv Vodiè

HPS.Darko Luš

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 159

160 4, 2005

TAMO GOREOSJEÆAM SE BOLJE!

To je naziv izložbe fotografija koju su19. veljaèe 2005. postavili èlanovi PD»Ðakovo« povodom 26. obljetnice posto-janja i djelovanja. Izložba je postavljena upredvorju Hrvatskog doma u Ðakovu, a nanjoj je izloženo 90 fotografija izabranih pokompromisnom kriterijiu: estetika i doku-mentarnost. Odabir nije bio lak posao, jerje mnogo lijepih fotografija snimljeno naplaninarskim izletima PD »Ðakovo«. Dabi cijela izložba dobila na atraktivnostipostavljeno je i nekoliko fotografija izu-zetno velikih dimenzija (najveæa: 3x4 me-tra!). Planirano je da se ubuduæe ovakveizložbe postavljaju svake godine u veljaèi,kao javni pregled godišnje aktivnostiDruštva.

Otmar Tosenberger Planinarska izložba u Đakovu foto: Otmar Tosenberger

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 160

HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 161

HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 8

Documents

HP 04-2005 g.qxp 24.3.2005 14:20 Page 1sjedu gradnju drvenog pristaništa (nadstrešnice) u blizini izvora potoka Kraljevca, odvajkada zvanog Kraljièin zdenac. Grofica, ne samo što