Izvorni õlanak UDK 165.62/Heidegger

Zeljko Loparié, São Paulo (Brazil)

Heideggerov nacrt hermeneuticke antropologije

1. Heideggerov nacrt i Kuhnove paradigme

Znanstvena antropologija, kaze Heidegger, moze se promatrati kao

» .. cjelina jedne moguée zasebne znanslvene discipline posveéene zadaéi stvaranja smislenogpredstavljanja istrazivih ontiékih fenomena socijalno-historijskog i individualnog tubitka.« I

(Heidegger 1987, str. 163-164.)

Poput svake druge znanosti, antropologija analitike tubitca trebala bi sesastojati u »sistematiziranom poretku tumaéenja iskustva« (str. 257). Takavporedak podrazumijeva moguénost klasifikacije i uzima u obzir ljudsku eg-zistenciju unutar modernih industrijskih drustava (str. 164).Suprotno uvrijezenom mnijenju, Heidegger nije neprijateljski raspolozenprema svakoj vrsti znanosti. Njegova je dekonstrukcija usmjerena iskljuéivoprotiv kartezijanskog modela znanosti. U namjeri da izlozim Heideggerovprojekt znanosti o éovjeku pomoéu analitike tubitka, posluãit éu se Kuhno-vim pojmom paradigme.' Prednost se ovog postupka ne sastoji samo uuvodenju reda medu Heideggerove pomalo rastrkane naknadne napomeneo ovoj temi veé i u omoguéavanju daljnjih usporedbi s ostalim znanstvenimistrazivanjima u suvremenim teorijama.' Prema Kuhnu, empirijsku znanostkarakteriziraju disciplinarna matrica i dogovorna objasnjenja paradigmat-skih problema (»primjera«). Disciplinarna matrica empirijskih znanosti sa-stoji se od slijedeéih toéaka:1) vodeéa generalizacija;'2) metafiziéki model podruéja istraãivanja;3) heuristiéka pravila;' te4) zajedniéke znanstvene vrednote, ukljuéujuéi zajedniéki pojam znanosti.

I

Ukoliko nije drugaõije naznaõeno, svi citatikoji sadrze samo broj stranice, odnose se naZollikoner Seminare.

2

Ideju da je Heideggerov pogled na znanostblizak onom Kuhnovu, veé su zastupali nekiautori, npr. V Victta (1989). I sâm Kuhn pri-znaje da je, u monografiji napisanoj 1935., L.Fleck, sljedbenik fenomenoloskog pokreta,anticipirao mnoge njegove ideje (Kuhn 1970,str. VII).

3

Ovakav pristup delaljnije sam razradio u:Loparic 1999.

4

Buduéi da je u razmatranje pretezno uzimaofiziku, Kuhn govori o »sirnboliékim general i-zacijama« (1970, str. 182). On govori o gene-ralizacijama koje u sirokirn crtama odredujusubjekt razrnatranja, te se obiéno nazivajuprirodnim naéclima ili definicijama. Moj iz-raz »vodeée generalizacije« zeli saéuvati mo-ment opéenitosti koji u sebi ne obuhvaéa niformalizaciju niti naturalizaciju.

5

Od Kuhnove jedne toõke naõinio sam dvije,stroze razlikujuéi ontologiju i heuristiku.

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA79 God. 20 (2000) Sv. 4 (673-680) 674 i: Loparié, Heideggerov nacrt hermene-

utiéke antropologije

Cime, dakle, Heidegger moze pridonijeti razvoju disciplinarne matrice bilokoje buduce znanstvene antropologije analitike tubitka? Kazern »buduée«,stoga sto, unatoé pionirskim nastojanjima Binswangera, Bossa i drugih,Heideggerov nacrt nije ni priblizno bio artikuliran kao paradigma pretpo-stavljive znanstvene zajednice.

2. Vodeée generalizacije

Poénimo s vodeéim generalizaeijama. Kako Heidegger razmatra zbiljskuznanost o éovjeku kao takvu, on niti jednu pojedinaõnu generalizaeiju neuzima kao vodeéu. No o ovoj temi on ima nekoliko napomena - kakonegativnih tako i pozitivnih. S jedne strane, Heidegger smatra da-se pore-dak tumaéenja dozivljaja ne rnoze izraziti terminima matematiékih formulaili prirodnim zakonima koji su shvaéeni kao deterministiéka pravila éo-vjekova naõina bivanja u svijetu.S druge strane, Heidegger tvrdi da u poretku dozivljavanja u znanosti oéovjeku ontiéke fenomene trebamo razmatrati u svjetlu onih ontoloskihkoji ih omoguéavaju. No, to nije dovoljno. Kljuéno je éinjenice sagledati uodnosu spram konkretne individue, tj. tvoreéi zivu motivaeijsku ejelinu za-jedno s ostalim ontiékim fenomenima. Zelimo li ponasanje promatrati kaooéitovanje tubitka, trebalo bi uéiniti vise od prepoznavanja njihove on-toloske strukture, trebalo bi vidjeti kako se oni uklapaju u strukturu zivotau motivaeijskom kontekstu individualne osobe.Upravo se zbog toga ne mozemo osloboditi genetiékih objasnjenja i onogazbog õeganam se ona ukazuju kao oõita (str. 266). Ljudi uistinu donose od-luke i djeluju prema motivaeijskim obraseima uspostavljenim u svagdanjemzivotu. Ti obrasei nisu izraz nikakvih vjeénih zakona. Ipak, izrazu »svagda«u pitanju o õovjeku bit ée dano znaõenje. Ono »'svagda' posljediea je esen-cije« (str. 197). Doduse ne nuzna ili kauzalna posljedica, ali ipak uéestala icesto razmatrana. Stoga, da bismo razumjeli neõije motive, nuzno je on-tiõko antropolosko znanje o motivima razviti do stupnja koji nam ornogu-éuje da iznesemo genetiõka objasnjenja. Vodeée generalizacije analitike tu-bitka kao antropologijske discipline trebale bi omoguéiti upravo takvuvrstu znanja.

3. Metafiziékí model éovjeka

Razmotrimo sada slijedeéu toéku ove matrice - »metafiziéki model« éovje-ka. Kao sto je to sluéaj i u svakoj zbiljskoj znanosti, Heidegger uvida da fe-nomene ontiéke antropologije treba unijeti u filozofski okvir. Kakav biokvir u ovom sluéaju bio prikladan? Ne onaj tradicionalne metafizike, veéonaj koji je Heidegger iznio u egzistencijalnoj analitici. Njega, medutim,treba obogatiti prikladno izvedenim egzistencijalima opisujuéi biti raznihoblika ontiékih fenomena (regionalne ontologijej." Vazno je obiljezje Hei-deggerovih egzisteneijala u tome sto oni upuéuju na ontoloske fenomenekoji se sarnima sebi u modusima ljudskog bivanja pokazuju in concreto, bi-vajuéi tako drukéije pretpostavljene forme metafiziékog svijeta iza ili po-nad ontiékih fenomena.' Ni ontoloski ni ontiéki fenomeni nisu hipotetski,veé izravno dostizni. Zbog toga Kuhnovu terminologiju moramo prornije-niti kada je primjenjujemo na Heideggera. Vise ne mozemo govoriti o»metafiziõkom modelu« éovjeka, veé radije o »fenomenoloskoj deskripciji«ontoloske strukture Ijudskoga bitka.

FILOZOFSKA IS1ll.AZIVANJA79 Gad. 20 (2000) Sv. 4 (673-680) 675 Z. Loparié, Heideggerov nacrt hermene-

utiéke antropologije

Koja je detaljnija veza izmedu ontoloskih i ontiõkih fenomena? Prvi suuvjeti moguénosti, tj. vidljivosti ovih potonjih. Jos preciznije, ontoloski fe-nomeni omoguéuju nam vidjeti zbiljske fenomene koji predstavljaju kon-kretne pojedinaénosti kao ono 5tO one jesu - oõitovanje modusa bitka tu-bitka (str. 256; usp. str. 342). Kao i u prirodnim znanostima, ne postoje»éiste« antropoloske õinjenice. Razlika je u tome sto uvjeti õinjeniõnostinisu vise »slobodnolebdeée« pretpostavke o njihovu postojanju u objektiv-nom, linearnom vremenu, veé fenomeni viseg reda kao temelji samog iz-nosenja na vidjelo tih éinjeniõnosti u zivotnom vremenu (str. 7, 234, 281).Ontoloski fenomeni koji karakteriziraju strukturu tubitka ne samo da on-tiõke fenomene õine vidljivima veé su i oni sami u njima vidljivi. Stovise,oni odreduju istinski sadrzaj (Inhalt) onog ontiékog. Na taj sadrzaj Heideg-ger upuéuje kad govori o »bitima« ontiékih fenomena. No, ontoloski fe-nomeni ili biti nisu vidljivi na jednak naõin poput onih ontiékih. Razlika iz-medu ontiékih i ontoloskih fenomena stoga takoder potrebuje i metodo-losko razlikovanje izmedu ontiékih i ontoloskih oéevidnosti (str. 8, 181).Prvi su zamjetljivi (wahrnehmbar), potonji ne-zamjetljivi (nichi-wahmehm-bar), a ipak proniõni (vernehmbar, str. 181).U oba sluéaja postoje znatni problemi koje je tesko odmah prevladati (str.335). Razmatranje ontoloskih fenomena uistinu je velik problem. Bit ljud-skog naõina bivanja nije u formi vidljivosti ili bilo kojem drugom sjetilnomaspektu (str. 293). Ako je tome tako, kako onda do toga mozemo doéi istodobivamo kad smo do toga dosli? Sto Heidegger podrazumijeva kad govorio »neposrednom videnju« ili »neprikrivenom i izravnom gledanju biti« (str.329)? Vidjeti nesto zapravo znaéi razumijevati ga kao nesto. Da bi do togadoslo, trebamo veé pretpostavljati specifiéan vremenski horizont razumije-vanja. Npr. bit straha vidljiva je samo ako je vidimo kao modus bivanja unu-tar svijeta u horizontu vremenske strukture svagdanjeg zivota, preciznije ukruznorn i ponovljivom vremenu svagdanjeg zivota, u vremenu pada. Nijepotrebna nikakva specifiõna biografija. Svaki drugi egzistencijal koji éinimoguéim nase bivanje u svijetu takoder je utemeljen na istom modusutemporalizacije. Ovdje je kljuõno zapaziti kako je takav modus ternporali-zacije utemeljen na potpuno drugaéijern modusu temporalnosti, konkret-nije, na izvornom vremenu (bivanja »tu« ili bivanja »otvorenosti«). Zelimoli u ovoj analizi izbjeéi pogreske, te ispravno odrediti razinu analize, nijedovoljno prouéiti fenomenoloske teorije, veé je nuzno usredotoéiti se napojedinaéne ontoloske fenomene kao takve neposrednim uvidom u to kojeje oéitovanje najistinitije na raznim razinama strukture tubitka (str. 324,325, 329). O tome ne bi unaprijed trebalo pretpostaviti niti jednu pret-hodnu teoriju."

Posve je drukõije s ontiékim fenomenima. Sto zapravo mislimo kad kazemoda »osjetilno zamjeéujemo« neéiji strah? To ne znaéi da smo s neéijim vizu-alno zamjetljivim polozajern stupili u kontakt. Gledajuéi s aspekta analitiketubitka, nasa percepcija straha, ili bilo kojeg drugog zbiljskog modusa bitka

6

Upuéujern na to da Heidegger u ZollikonerSeminare vise ne govori o »Geisteswissen-schaften«. Razrnatra sarno sporedno povijestbitka (posebno neke aspekte rnodernog teh-noloskog drustva] kao vaznu za oblikovanjeznanosti o éovjeku (str. 163, 133, 96, 153,353).

7

Ovakvo je antiplatoniõko stajaliste dakakokonstanta u Heideggerovu misljenju.

8

Prirnjer jednog takvog uvida u fenornene jestHeideggerovo istrazivanje o biti stresa (str.179 i dalje).

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA79 God. 20 (2000) s-. 4 (673-680) 676 Z. Loparic, Heideggerov nacrt hermene-

utiôke antropologije

nekog Ijudskog biéa, postavlja dva razliõita pitanja. Kao prvo, moramo jeshvatiti kao moguée oéitovanje strukture tubitka. Drugo, moramo je do-vesti u vezu s drugim zbiljskim fenomenima sadasnjosti, proslosti i budué-nosti. U prvom sluéaju moramo na eksplicitan ili implicitan naéin biti do-bro upoznati s tubitkovnom analitikom vremenite biti straha. U drugomsluéaju, moramo biti upoznati s biografijom (Lebensgeschichte) i konkret-nom situacijom osobe koja osjeéa strah. Upravo na taj naéin, a da ne vi-dimo »forrnu«, uoõavamo konkretnu pojedinaénost uzimajuéi u obzir soei-jalno-historijski i individualni tubitak.Ovdje,dakle, postoje dvije razliõite hermeneutike koje treba razlikovati:jedna koja funkcionira unutar vremenskog horizonta koji omoguéuje struk-turu tubitka - napose svagdanjeg tubitka kojeg opisuje fundamentalni eg-zistencijal pada - te druga koja se kreée u horizontu svagdanjeg vremenaindividualnog tubitka. Prvi tip hermeneutike, u krajnjoj liniji utemeljen naizvornoj vremenitoj konaénosti tubitka, pripada Heideggerovoj fenome-nologiji (kao filozofskoj disciplini). Taj je tip hermeneutike siroko poznat imnogo prouéavan. Drugi tip hermeneutike, utemeljen na izvedenim poj-movima vremena, pripada ontiékim, tj. opéenito znanstvenim antropologi-jama, te mu je pridano mnogo manje pozornosti."Primjer ovog potonjeg modusa razumijevanja predstavlja »herrneneutikaistrazivanja«, termin koji je Heidegger upotrijebio zeleéi uputiti na istrazi-vanje odnosa u psihoterapiji izmedu analitiéara i onog analiziranog. Takavnaéin sagledavanja õinjenica, kaze Heidegger, kreée se prema »medupolju«izmedu filozofske hermeneutike i pukog biljezenja pretpostavki (str. 342,350). Oéito je da Heidegger o hermeneutici ne govori u smislu izvornogmodusa samorazumijevanja, koji je temelj filozofskog istrazivanja, veé o iz-vedenoj metodi razumijevanja i interpretacije. Njegova je namjera identifi-cirati postupak koji bi se trebao uhvatiti u kostac s »konkretnim prob-lernima«, onima koji ne pripadaju »u potpunosti podruéju temeljnih naõelai onoga sto je 'iskljuéivo filozofsko'« (str. 348). Heidegger ima na umu po-seban postupak koji se moze upotrijebiti ne samo kao hermeneutika (zna-nost o tumaéenju) svagdanjeg zivota veé i kao heuristika, znanost o siste-matskom prikazivanju i rjesavanju konkretnih problema ljudskoga zivota.Hermeneutika otkrivanja od nas traãi da razvijemo umijeée odvraéanja po-zornosti od prirodoznanstvenih kauzalnih objasnjenja i percipiranja drugihosoba kao biéa-u-svíjetu. Heidegger upozorava da to nije lak zadatak. Pri-znati takvo biée poput tubitka »iznimno je tesko i neuobiéajeno i treba gauvijek iznova odmjeriti. (str. 280). Pojasnimo maIo ovu poteskoéu. S jednestrane, potpuno razumijevanje ontiékog fenomena prethodno iziskuje fe-nomenolosku, tj. filozofsku analizu njegove temporalne biti, Sto smo uznanostima o õovjeku postigli, pita se Heidegger, genetiõki objasnjavajuéinesto sto ne razumijemo? S druge strane, ne mozerno reéi da smo razum-jeli nesto o õovjeéjoj naravi ukoliko to ne sagledamo u horizontu svagda-njeg vremena. I to ne samo izvornog konaõnog kruinog vremena veé, ta-koder, i u vremenu zivota svake pojedine individue, koje ukljuéuje vremen-ski opseg izmedu rodenja i smrti i omoguéava takvo nesto kao sto je bio-grafija. Samo ontoloski, a ne i ontiéki fenorneni u horizontu otvaranja iz-vornog vremena mogu biti vidljivi i imati znaéenje. Za razumijevanje joskonkretnijih pitanja potrebne su nam prikladne premi se unutar jos kon-kretnijeg horizonta. Analiza õinjenica koje obiljezavaju ljudski zivot nuznoukljuéuje razmatranje o rodenju, ranom djetinjstvu, razvoju i zrelosti, tekonaõnoj smrti. Ako je tomu tako, zelimo li razumijevanju ljudskih naéina

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA79 God. 20 (2000) Sv. 4 (673-680) 677 Z. Loparié, Heideggerov nacrt hermene-

utiéke antropologije

bivanja pridati puni smisao, trebamo proizvesti sekundarne egzistencijalerodenja, ranog djetinjstva, odrastanja itd. Takvo herrneneutiéko nastojanjebit ée potpuno spustimo li se do genetiõkih razjasnjenja õinjenica svag-danjeg zivota na najnizoj razini. Povrh toga, potpuna zadaéa razumijevanjaljudskoga biéa zahtijeva jos jedno pitanje, ono koje omoguéuje strukturusamog tubitka, tj. rastvaranje i povijest biéa samog.Uzmemo li u obzir Heideggerove poglede na mnogostranost hermeneu-tikâ, sadrzane u Zollikoner Seminare, moze se reéi da znanstvena antro-pologija zahtijeva da svaka analiza ontiõkog subjekta razmatranja u vezi sIjudskim biéima, mora uzeti u obzir sest razliõitih stupnjeva fenomena istoga predstavlja sest razliéitih stupnjeva deskripcije i interpretacije. Naj-visi je stupanj otvaranje i povijest biéa. Ispod njega se nalazi ontoloski fe-nomen koji objelodanjuje tubitkovno transcendiranje svijeta, a jos je nizefenomen tubitkovnog bitka-u-svijetu." Naredni je stupanj izvedenih egzis-tencijala koji obiljezavaju regionalne ontologije. Ta prva éetiri stupnjapredmet su filozofskih studija, bilo da ih naéin misljenja vodi prema biéusamom, kao sto je to radio kasni Heidegger, ili kao fenomenoloska ontolo-gija poput one u Bitku i vremenu," Peti se stupanj sastoji u sisternatizira-nom poretku ontiõkih fenomena koji se iskazuju na sestom i posljednjemstupnju. Ova dva posljednja stupnja pravo su mjesto analitike tubitka znan-stvenih antropologija.Jos jedno znaéajno metodolosko pitanje tiée se deskripcije i interpretacije.U tubitkovnoj analitici znanosti o éovjeku, jezik se razlikuje od pojmovnogjezika koji konkretizira ono o õernu se govori. Ne bi ga trebalo razumjetikao jezik raõunanja, niti kao prenositelja informacija (str. 25, 118-119).Nas znanstveni diskurs o éovjeku ne bi smio postati tek jasna verbalizacijaobjektivnih éinjenica, kao sto je to sluõaj u prirodnim znanostima, veé »mo-ra primamo biti dvosmislen, poput npr. jezika poezije« (str. 184).Kakav jeuistinu taj jezik? On je onaj koji ukazuje (das Zeigende). Jezik koji nazna-õuje govori »da nesto takvo i takvo od nas zahtijeva slaganje na ovaj ili onajnaõin« (str. 185). »Bit jezika« na neki je naéin oblik »govorenja ili pokazi-vanja« (str. 185). Koristiti jezik koji se podudara sa svojom biti zapravoznaéi konkretno odgovoriti na zbiljski zahtjev naglasujuéi moment u kojemrazumijevamo kako je neste (ontiõki fenomen) povezano s neéim drugim(takoder zbiljska danost) u konkretnom svagdanjem motivacijskom kon-tekstu (str. 233). Tim postupkom ne koristimo pojmove, ne raéunamo, nedajemo informacije, veé uzimamo udjela u onom sto se dogada.Postavlja se pitanje, koristi li ontiékim antropologijama opisivanje naéinana koji se oéituje ljudsko biée, ono sto je veé uéinjeno u terminima drustve-

9

Mozerno se zapitati zbog cega Heidegger,zajedno s Bossom i njegovom skupinom, nijevise ustrajavao na vremenitosti svih ontiõkihfenomena koje prouéavaju drustvene znano-sti, te zasto je opetovano ponavljao da je»bit- modusa tamo-bitka moguée odreditina aternporalan, husserlovski naéin. Mozdazato sto je, u namjeri da svoj opus fiziéarirnauéini razumljivijim, insistirao uglavnom naprvom dijelu Bitka i vremena, izostavljajuéirasprave iz drugog dijela koje razrnatrajuvremensku interpretaciju samih tih fenorne-na. Ako je tome tako, u zelji da Bossa, nje-gove kolege i studente izbavi od podvrgava-nja metafiziékorn naõinu rnisljenja, Heideg-

ger je rnozda preuveliõao esencijalistiõki ka-rakter vlastite hermeneutike, sto ga je ponu-kalo da ustraje u tom podvrgavanju.

10

Heidegger je, zajedno s Bossorn, insistiraona rasélanjivanju strukture tubitka na bitak usvijetu i nadredeni stupanj transcendencijevjerojatno zato stosu to zanemarili Binswan-ger i dr.

II

Ovdje ne mozemo razmatrati vazno i teskopitanje pripada li misljenje biéa i dalje her-meneutici. Za Heideggerov osvrt na ovo pi-tanje usp. Heidegger 1959.

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA79 God. 20 (2000) Sv. 4 (673-680) 678 Z. Loparié, Heideggerov nacrt hermene-

utiéke antropologije

nih znanosti unutar kartezijanske, tj. prirodoznanstvene paradigme. Odgo-vor je potvrdan. No ipak, zelimc li napraviti oprezan prikaz ovog ispitiva-nja, trebalo bi proves ti prijelaz (Übergang) »od uobiéajene znanstvene ter-minologije k jeziku koji opisuje fenomene« (str. 345). Cak i dok dopustatakvu moguénost, Heidegger se pokazuje »vrlo skeptiénim« naspram stvar-nih rezultata koje bismo primjenjujuéi takav postupak mogli oéekivati (str.342). Glavni je razlog tomu éinjenica da ne postoji jezik osloboden teorije,te da je prema tome u éinjenicarna opisanim u prirodoznanstvenom jezikumetafiziéki sadrzaj spojen s onim uistinu ontiékim, Bilo kako bilo, Heideg-ger je na razne naõine vrlo zanimljivo pokusao pokazati kako se neki Freu-dovi opisni pojmovi (poput projekcije i potiskivanja) mogu prevesti u jezikanalitike tubitka.Rasvijetlivsi ove elemente »heuristiõkog modela« Heideggerove znanosti oéovjeku, mozemo s izvjesnoséu reéi da se njezina »metoda«, ili kako godnazvali taj postupak, u potpunosti razlikuje od eksperimentalnih metodaprirodnih znanosti (koje se trenutno smatraju jedinim znanstvenim meto-dama, str. 144). Kao sto je veé reéeno, to nema nikakve veze s izgradnjomslobodnolebdeéih hipoteza i pretpostavki. To uopée nije hipotetska meto-da (str. 181). Ali kakva je to onda metoda? Prije svega, deskriptivna. Svakazasebna disciplina znanstvene antropologije mora osigurati »opis« zbiljskihfenomena koji se razumijevajuéoj analitici tubitka iskazuju u konkretnimIjudskim jedinkama. Drugo, to je interpretativna ili hermeneutiéka metoda.Kao sto je veé reõeno, razumjeti ontiéke fenornene znaéi vidjeti ih ustro-jene unutar njihovih vremenskih horizonata, i to ustrojene na raznim razi-nama. Treba ih vidjeti i u svjetlu cjelokupne hijerarhije onoga sto ih od-reduje i éini vidljivim, kao i unutar njihova konkretnog motivacijskog, tj.genetskog ili povijesnog konteksta. S obzirom da su svi horizonti razumije-vanja temporalni, a strukture vremena visega stupnja kruzne, i kretanje ra-zumijevanja takoder mora biti kruzno. Heideggerova je znanost o éovjeku,s metodoloske toéke razmatranja, deskriptivan, interpretativan (hermeneu-tiéki), historijski i kruzni model znanja o Ijudskom bivanju u svijetu.I doista, Heideggerovu hermeneutiku odlikuje dvostruka cirkulamost. Prvapostoji unutar svake od sest razina interpretacije. Ona karakterizira procesrazumijevanja unutar jednog ili drugog, razliéitih i hijerarhijski poredanihvremenskih horizonata. Druga cirkularnostsjedinjuje hijerarhiju sest raz-liéitih stupnjeva deskripcije i interpretacije. Kao sto smo veé uoéili, nizistupnjevi deskripcije sluze kao temelji za one vise. U prvom sluéaju, izbuduénosti dolazimo do proslosti i sadasnjosti odredenog vremenskog ho-rizonta. U drugom sluéaju, kreéemo se linijom gore i dolje, od najnize on-tiéke do najvise ontoloske razine. U jednu ruku, ontiéke éinjenice morajubiti sagledane u svjetIu cjelokupne hijerarhije koja ih omoguéava. U druguruku, ontiéke deskripcijekoje su u poéetku naseg istrazivanja »determina-ciju« dobile od vlastita »esencijalnog sadrzaja«, prikladne su osigurati raz-loge za dovrsenje fenomenologije njihovih izvornih ontoloskih uvjetova-nosti (str. 163). Ontiõko iskustvo moze nas stoga dovesti do otkriéa »novihegzistencijala« izvan dosega onih veé postojeéih. Kao posljedica svega toga,heideggerijanski antropolog nuzno je upleten ne sarna u razliéite horizon-talne hermeneutiéke krugove, karakteristiõne za svaki stupanj interpreta-cije, veé takoder i u vertikalni hermeneutiéki krug. On poéinje primarnimontoloskim pristupom, kreée se prema dolje, od izvedenih egzistencijalaprema svagdanjim ontiékim fenomenima, te ih tako moze razumjeti i otkri-ti nove ontiéke povezanosti medu njima. Nakon sto je to postignuto, krug

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA79 God. 20 (2000) Sv. 4 (673-680) 679 Z. Loparié, Heideggerov nacrt hermene-

utiéke antropologije

razumijevanja okreée se prema gore i potiée fundamental no ontolosko is-trazivanje o jos neizvedenim ili éak fundamentalnim egzistencijalima kojite novouspostavljene ontiõke veze éine moguéima."

s. Zajedniéke vrijednosti

Slijedeéi õetvrtu toéku Heideggerove paradigme, »zajedniõke vrijednosti«,jasno je da tradicionalne vrijednosti prirodnih znanosti, poput mjerljivosti,izraéunljivosti ili uistinu proizvedivosti õovjeka i njegovih modusa bitka,uopée nisu uzete u obzir. Takoder, Heidegger ni ne trazi predvidanja, unu-tarnju ili izvanjsku konzistenciju, jednostavnost, empirijsku vjerodostojnostili uopée bilo kakvu drugu »logiõku« vrednotu tradicionalne zbiljske zna-nosti. Glavne vrednote koje bi trebale karakterizirati tubitkovnu analitikuznanosti o éovjeku prije svega su praktiéke, ili éak etiéke."

6. Paradigmatski problemi

Sada dolazimo do krajnje toéke razmatranja, do onoga sto Heidegger imaza reéi o »paradigmatskim problemima« i rjesenjima koja mogu odlikovatizbiljsku znanost tubitkovne analitike i njezina istrazivanja. Sredisnju toékurazmatranja svake znanosti analize tubitka predstavlja postojeéi éovjek (str.259). Vezano uz temeljnu strukturu tubitka, nas je temeljni odnos spramdrugih skrb (Fürsorge) koja ukljuéuje odgovornost da se druge pusti dabivaju, i to kao nezavisne i slobodne.

»Bavirno se psihologijom, sociologijom, psihoterapijom«,

kaze Heidegger,

»... U namjeri da pomognemo Ijudima doéi do cilja - prilagodavanja i slobode u najsirern smi-slu.« (Str. 199.)

Sve smetnje, socioloske kao i medicinske, iste su vrste, naime ogramca-vanja moguénosti da se bude slobodan. Znanost o éovjeku nema za ciljIjude uõiniti objektima od teoretskog ili tehnoloskog znaõenja, veé pomoéiIjudima u ostvarenju njihove prave prirode." Jednim bi dijelom mogla po-moéi fenomenoloska antropologija; no, to nije dovoljno. Takoder su pri-sutni i neizbjezni »deterrninacijski« ili »konkretni« problemi koje morajuoblikovati i rijesiti ontiéke antropologije. U tu svrhu ne moze posluziti fe-nomenologija sarna. I doista,

» ... filozofija nem a pripravan odgovor na sva pitanja« (str. 350),

kao sto su to vjerovali neki élanovi Bossove skupine. Ljudi trebaju, upozo-rava Heidegger, dobiti metodolosko obrazovanje stoga da »ne bi od filo-zofije oéekivali rjesenje svakog moguéeg problema« (str. 336). Rjesenjeproblema zbiljske antropologije zahtijeva zbiljsko iskustvo i »profesionalno

12

J05 od samoga poéetka, rodenje biéa primjerje ontoloskog fenomena éije isuazivanje Hei-degger uopée nije slijedio, te koje se moraopisati na razini fundamentalnih egzistenci-jala, zelirno li ponuditi heideggerijansku in-terpretaciju nekih vaznih ontiõkih fenomenakoje su nedavno otkrila psihoanalitiéka is-trazivanja [toénije, D. W Winnicott), a kojisu vezani uz rani period Ijudskoga zivota.

13

Heideggerove poglede na etiku komentiraosam u: Loparic 1995.

14

Ovakvu ideju antropologije treba usporeditis Kantovim konceptom moral a, u suprotno-sti s fiziékom antropologijom.

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA79 God. 20 (2000) Sv. 4 (673-680) 680 z. Loparió, Heideggerov nacrt hermene-

utiêke antropologije

razumijevanje« (str. 343). Óni se da Heidegger ovdje govori o razumije-vanju kao o onome sto karakterizira ontiéku antropologiju onako kako jegore opisana. U tom smislu, on od Bossa trazi da pomoéu njegova »is-trazivaékog projekta« »znanstveno« demonstrira fenomenoloske tvrdnje iz-nesene u Seminarima (str. 347) i »priskrbi veéi sadrzaj fundamentalnim re-fleksijarna«, veé prema svojem bogatom »medicinskom iskustvu« (str. 352).Smatram da ovaj priliõno shematski prikaz Heideggerova pogleda na jednumoguéu znanost o õovjeku, kojeg je potaknuo Kuhn, znatno pomaze usistematiziranju njegovih zamisli. To je glavno orude u njihovu predstav-Ijanju kao istinskih noviteta, kao i moguénosti njihova prosirenja u osa-mostaljenu znanstvenu paradigmu analitike tubitka, koja je sposobna voditiistrazivanje jedne uspostavljene znanstvene zajednice. Takoder nam po-maze upozoriti na neke nedostatke Heideggerova nacrta. Od Heideggerase ipak oéekivalo da bude maio jasniji u nekim okvirnim toõkama svogaopusa, kao npr. kad je rijeõ o naravi sistemskog poretka ontiékih fenome-na, koje bi trebala izraziti svaka prihvatljivo sroéena generalizacija, da i negovorimo o prijeko potrebnim izvedenim egzistencijalima. Kuhn kao danikad nije ozbiljnije promislio o zbiljskoj znanosti koja bi odbacila principkauzalnosti, zamijenila metafiziéki ontoloski okvir onim analitike tubitka,kretala se u raznim hermeneutiõkim krugovima te iznad svega cijenila nas-tojanje oko pomaganja Ijudskim biéima da budu slobodni i ono sto onijesu. No, to nuzno ne prijeéi koraéanje novim putovima na polju histo-rijskih prouõavanja znanosti o éovjeku koristeéi Kuhnov nacrt kulturalnograzvoja kojeg su, kao sto znamo, potaknula otkriéa smjestena daleko izvanprecizno odredene sfere prirodnih znanosti.S engleskoga preveoTonõl Valentié

Literatura

Fleck, Ludwig (1935): Entstehung und Entwicklung einer wissenschaftlichen Tatsache,Base!. (Reprint: Frankfurt aIM.: Suhrkamp)

Heidegger, Martin (1927): Sein und Zeit, Tübingen: Niemeyer.- (1959): Unterwegszur Sprache, Pfullingen: Neske.- (1987): Zollikoner Seminare, Frankfurt aIM: Klostermann.

Kuhn, Thomas S. (1970): The Structure of Scientific Revolutions, Chicago: The Uni-versity of Chicago Press.

Loparic, Zeljko (1995): Ética e finitude, São Paulo: Educ.- (1999): »Heidegger and Winnicott«, Natureza Humana, I (1), São Paulo,

Educ (u tisku).

Vietta,Victorio (1989): Heideggers Kritik am Nationalsozialismus und der Technik,Tübingen: Niemeyer.

Zeljko Loparié

Heidegger's Project of a Hermeneutic Anthropology

Based on Zollikoner Seminare (1987), the present paper reconstructs someaspects of Heidegger's project of an »ontic« anthropology, conceived as thegeneral framework for the development of a.paradigm for human sciencesand, in particular, for daseins-analytic pathology and therapy.