HAROLD ROBBINS

AVANTURISTIPrvi svezak ibs & abacus123S engleskoga prevela BLANKA PECNIK - KROFLINZNANJE ZAGREBOTOKAR KEROVANI RIJEKA1972Svojoj supruzi GRACE koja je zasluna za mnoge stvari od kojih jeova knjiga najmanjaNaslov izvornikaHAROLD ROBBINSTHE ADVENTURERSNEW ENGLISH LIBRARYTIMES MIRROR1970Zaboravila ga utroba materina,Sladak je crvima;Ime se njegovo vie ne spominje.JOB 24:20

EPILOG KAO PROLOGProlo je deset godina od njegove nasilne smrti. I doao kraj njegovuboravku na ovoj zemlji. Istekao je rok zakupa na onaj siuni prostorkoji mu je pruio zadnje utoite. Sada e ' proces biti dovren.Ponovno e se pretvoriti u prah i pepeo zemlje iz koje je potekao.Tropsko je sunce bacalo svoje vlane i usijane zrake na crno obojenekrieve po zidovima od bijele ilovae, kad je ameriki novinar izaaoiz taksija pred zaralim eljeznim vratima groblja. Pruio je oferunovanicu od pet pesosa i okrenuo se prije nego to je ofer dospiorei Gracias.Oko malih stolova sa cvijeem ve je bilo ivo. Crno odjevene enekupovale su kitice cvijea, a njihova teka tamna vela kao da su njihsame titila od vruine a svijet od njihove alosti. Bili su tu i prosjaci,mala djeca velikih tamnih oiju, duboko upalih u crne krugove i strbusima koji su se nadimali od gladi. Pruala su prema njemu svojezamazane ruice u koje im je u prolazu spustio nekoliko novia.Iza grobljanskih vrata vladao je mir. Kao da je neki glavni prekida

iskljuio vanjski svijet. Tu je u otvorenoj daari sjedio uniformiranimukarac. Xenos, por javor?1 upitao je novinar priavi mu.Uinilo mu se da je na ovjekovu licu primijetio izraz laganogzauenja kad mu je odgovorio:-* Calle seis, apartamento veinte*Ameriki se novinar nasmijeio okrenuvi se od njega. Cak se ni usmrti ne mogu osloboditi navika ivih.

1 Molim? (panj.) (Prev.).2 Ulica est, stan dvadeset, (panj.) (Prev.).

Staze su ulice, a zgrade meu ijim zidovima poivaju pokojnicinazivaju stanovima. A onda se upita zato se na ovjekovu licuodrazilo zauenje.Bio se nalazio u predvorju novoga hotela listajui lokalne novine, kaoto je uvijek radio doavi u nepoznat grad, kad je ugledao oglas kojije traio. Sastojao se od etiri sitna retka utrpana na jednu odposljednjih stranica i zamalo izgubljena u mnotvu ostalih veihoglasa.Koraao je stazom du koje su se nizale raskone obiteljske grobnice idokono itao imena. Ramirez. Santos. Oberon. Lopez. Usprkossunevoj toplini osjeao je studen koja je izbijala iz bijelog mramora.Na okovratniku je utio vlani prohladni znoj dok je nastavljao premasvom cilju apartamentosima. Stanovima pokojnika.Sada se staza proirila. Nalijevo su bila otvorena polja. Na njima maligrobovi. Mali, zaputeni, zaboravljeni. Grobovi siromaha. Baenih uzemlju u tankim drvenim lijesovima i preputenih da se bez panje isjeanja sjedine s prirodom. Nadesno bijahu apartadosi. elije mrtvih.Bila su to velika zdanja sa panjolskim krovovima od crveno-sivecigle, est metara visoka, dvanaest metara iroka i dvadeset i etirimetra dugaka, sastavljena od bijelih cementnih blokova devedeset nadevedeset centimetara, sa svake strane malo zakinutim kako bi to viestanara stalo meu njihove zidove. Na svakoj eliji od devedesetcentimetara stajalo je ime njenog stanara, iznad imena mali kriurezan u cement, a ispod datum smrti.Pogledao je prvo zdanje. Na maloj isturenoj ploici pisalo je CALLE3 APARTAMENTO 1. Pred njim je leao jo poprilian put. Znoj mu se poeo slijevati niz

lea. Otkopao je okovratnik i ubrzao korak. Bliilo se zakazanovrijeme i nije elio zakasniti.U prvi je mah pomislio da je doao na krivo mjesto. Nigdje nikoga.Cak ni radnika. Provjerio je metalnu ploicu na zgradi, a zatimvrijeme na svom runom satu. Oboje je bilo tono. Otvori novine davidi nije li se moda prevario u datumu, ali i to je bilo tono. Ondaodahne i pripali cigaretu. Ta to je Latinska Amerika. Tu vrijeme nijetako strogo odreeno kao kod kue.Poeo je polako obilaziti oko zdanja itajui imena na elijama.Napokon je naao ono koje je traio. Sakriveno u sjenovitom kutu podizboinom na jugozapadnom uglu. Instinktivno baci cigaretu i skineeir. Zagleda se u plou.Uto zau drndanje kola na kamenom poploanom putu iza sebe.Okrenuo se prema zvuku. Bila su to otvorena kola koja je vukaoizmueni magarac, uiju priklopljenih uz glavu u znak protesta to gapo toj ezi tjeraju na rad. Kolima je upravljao radnik u izblijedjelomradnom odijelu kaki boje. Do njega je sjedio mukarac odjeven u crnoodijelo, crni eir i s utirkanim bijelim okovratnikom koji je vepoutio od znoja i praine prikupljenih preko dana. Pored kola hodaoje jo jedan radnik s pijukom na ramenu.Kola se sa kripom zaustavie i ovjek u crnom s naporom sie sasvog sjedala. Iz unutranjeg depa kaputa izvue list bijela papira, bacina nj kratak pogled i stane zavirivati du zidova po ploicama simenom. Tek kad se zaustavio pred njim, novinar shvati da su doliotvoriti grob.ovjek mahne rukom i radnik s pijukom se primakne te pogleda goreu eliju. Promrsi neto ispod glasa na svom mekom panjolskom, aonda i drugi radnik lijeno spuzne s kola vukui za sobom male drveneljestve. Prisloni ih uza zid i popne se. Sasvim izbliza zagleda se ucementni blok. Dax ree, a glas mu zazvui neprirodno otro u tiini groblja.Upravitelj kimne. Dax ponovi zadovoljno.Radnik s pijukom takoer kimne. I u njegovu se glasu osjetilozadovoljstvo. Dax. Pljune u prainu pod svojim nogama.Radnik na ljestvama isprui ruku. El pico.Drugi mu radnik prui mali pijuk. Kratkim vjetim zamahom radnikna ljestvama zabije pijuk posred betonskog bloka. Blok se raspukne uzrakastim linijama, koje su u svim pravcima isprekidale urezana slova,

upravo u asu kad se iza izboine pomolilo sunce. Radnik opsujeneoekivano sunce i navue kapu na oi. Ponovno zabije pijuk ucement. Ovog je puta kamen dokraja puknuo i komadii sletjee napod zastropotavsi po kamenim ploicama.Novinar pogleda upravitelja. Ovaj je promatrao radnike, ali bilo jeoito da ga njihov posao mnogo ne zanima. Zapravo se inilo da gaitava ta stvar samo zamara. Jedan posao vie. Okrenuo se kad mu jenovinar priao. Donde estdn los otros?1 upitao je novinar na svom manjkavompanjolskom.ovjek slegne ramenima. Non estdn los otros.2 Pero, en la prensa?... Novinar zastane. inilo se da je iscrpiosvoje znanje panjolskog. Habia ingles?*Upravitelj se ponosno nasmijei. Si. Da procijedi piskavo. Stojim vam na usluzi. Proitao sam oglas u novinama rekao je novinar odahnuvi. Mislio sam da e doi i drugi. Nema drugih ree upravitelj. Ali... tko je stavio Oglas u novine? Ipak mora postojati netko. Bioje to veoma slavan ovjek. Muy jamoso. Uprava je stavila oglas. Ve je davno isteklo vrijeme da netkozatrai njegovo tijelo. Drugi ekaju na to mjesto. Grad se iri.Prenatrpani smo. Vidite i sami.

1 Gdje su drugi? (panj.) (Prev.)2 Nema drugih, (panj.) (Prev.)3 Ali u novinama... (panj.) (Prev.)4 Govorite li engleski? (panj.) (Prev.)

Vidim ree novinar. Malo se skanjivao. Zar ba nitko nijedoao? Obitelj. I prijatelji. Imao je mnogo prijatelja.Preko ovjekovih oiju prijee sjena. Mrtvi su sami.Radnik na ljestvama prigueno uzvikne. Obojica se okrenue ipodigoe pogled prema njemu. Probio je cementnu fasadu i sad sekroz otvor vidjelo izblijedjelo i termitima izjedeno drvo lijesa.Posluivsi se krakom pijuka kao polugom, izbacio je iz elije zaostalekomade cementa. Zatim spusti pijuk svom pomoniku te rukom od-strani posljednje cementne mrvice. Napokon uvue ruku u dubinu i

poe izvlaiti lijes.Novinar se opet okrene upravitelju. to ete sada s njim? Baciti ga u vatru odgovori upravitelj. Bit e brzo gotovo.Ionako nije preostalo nita osim kostiju. A onda?Upravitelj slegne ramenima. Budui da nitko nije doao po njega,pepeo e mu zajedno s ostalima biti stavljen u kola i otpremljen domovare koju pretvaramo u plodno tlo.Lijes je poloen na uski cementni pojas uza samu zgradu. Upraviteljmu se primakne i pogleda ga. Rukom prijee preko metalne ploe napoklopcu. Usporedi natpis na ploi s papirom koji je drao u ruci.Verificado1 ree. , ; jOkrene se prema novinaru. elite li zaviriti u lijes? Ne. Novinar odmahne glavom. Onda doputate? ree upravitelj. * Kad nema nikoga od obiteljida plati, radnici smiju... Naravno ree novinar brzo. Odvratio je glavu kad su ljudipoeli dizati poklopac na lijesu. Izvadi cigaretu i pripali je. uo je tihimrinor radnika koji su raspravljali o onom to su nali i kako e topodijeliti. Nato se oglasi priguena psovka i zvuk ponovnog zabijanjapoklopca.Upravitelj se vrati do njega. Ljudi su razoarani ree. Nalisu samo nekoliko zlatnih plombi i ovaj prsten.Provjereno, (panj.) (Prev.)

Novinar baci pogled na prsten u ovjekovoj ruci. Bio je obloenprljavtinom. Ja sam uzeo prsten ree upravitelj a njima sam prepustioplombe. Prsten je vrijedan, zar ne? Izvue iz depa zamazan rupii njime oisti prsten koji zatim zadri na ispruenom dlanu.Novinar ga pogleda. Bio je zlatan s grimiznim bruenim kamenom.Uze ga u ruku i proita dobro poznati natpis. Bio je to prstenharvadskih studenata 1939. godita. Da ree. Vrijedan je. Deset U. S. dolara? upita upravitelj.U prvi mah novinar nije shvatio da mu nudi prsten na prodaju. Ondakimne. Deset U. S. dolara. Izvue novanicu iz depa. Gracias ree upravitelj.Novinar stavi prsten u dep. Okrenue se prema radnicima. Lijes je

ve bio na kolima.Upravitelj ga pogleda. Vamonos. Sad idemo u vatru. Uzvere sena kola i rukom pokae prazno mjesto na klupi do sebe.Sunce je sada peklo jo jae negoli kad je uao na groblje, pa ak niblagi povjetarac nije donosio olakanje. utke su se vozili krozgroblje. Trebalo im je gotovo dvadeset minuta da stignu dojednostavne mrkosive zgrade koja je sluila kao krematorij.Siavi s kola, novinar osjeti slab miris dima. Poao je za upraviteljemi dvojicom radnika koji su unosili lijes kroz iroki ulaz.Naavi se u zgradi, bio je iznenaen vidjevi da nema krova; nadnjima se vidjelo samo nebo i uareno sunce. Unutar zidova bilo je ukrugu poredano est kamenih pei za spaljivanje s otvorom na vrhu.Iznad svake od njih zrak je svjetlucao i podrhtavao od vruine koja senakupila u njima. Priao im je ovjek u pranom, pepelomprekrivenom sivom ogrtau. Verificado?Upravitelj kimne i prui mu list bijelog papira. Verificado. Si odgovori ovjek i da znak radnicima. A las uno.Radnici pooe do najblie kamene pei i spustie u nju lijes. Nato seokrenue i napustie zgradu.Upravitelj uhvati novinara za nadlakticu i obojica se uputie do pei.Lijes je bio poloen na eline ipke pocrnjele od dima ispod kojih jebilo neto to je izgledalo kao fina iana mrea. Za pepeo, ne? rekao je upravitelj.Novinar kimne.ovjek u sivom kaputu ih je promatrao.Upravitelj povue novinara za rukav. On oekuje deset pesosa zasvoj trud. Takav je obiaj.Novinar zavue ruku u dep i izvue novanicu.ovjekovi zubi bljesnue na aavom mu licu. Gracias. Da imneki znak, i novinar, jo uvijek se povodei za pritiskom na svojojruci, poe natrake sve dok se nisu pomakli zidu na suprotnoj strani.Onda ovjek u sivom kaputu poe gaziti mijeh.Najprije se u pei zaula slaba tutnjava koja se ubrzo pretvorila uhuanje. Kao da je oluja zatvorena u malu kutiju, no plamen se jouvijek nije vidio. inilo se da lijes samo treperi na zapusima uarenogzraka. Onda ovjek naglo povue neku polugu i naas je izgledalo kaoda su odjednom liznuli svi plameni pakla.Novinar osjeti na svom licu jak zapuh vruine, ali to je potrajalo samo

trenutak, onda je plamen nestao a lijes kao da se raspao u sivu prainui polako prosuo u pe.Upravitelj ga povue za rukav. Poimo napolje da popuimocigaretu. On e donijeti pepeo prije negoli je mi popuimo do kraja.arko se sunce inilo prohladnim u usporedbi s vruinom koju jeosjetio unutra. Ponudi upravitelju cigaretu. ovjek je prihvati s onomfinoom koja je svojstvena nekim stanovnicima Latinske Amerike ibrzo prinese vatru novinarevoj cigareti a zatim svojoj. Puili su bezrijei.Upravitelj je imao pravo. Jo nisu ni popuili kad je ovjek izaaonosei malu sivu keramiku urnu. Pogledao je upravitelja. Urna stoji pet pesosa promrmljao je upravitelj kao da seispriava.Novinar pronae u svom depu novi od pet pesosa. ovjek ponovokimne u znak zahvalnosti i preda urnu upravitelju. A sad u kola ree upravitelj. Poao je naprijed skrenuvi izazgrade. Tamo su stajala mala kola i ispred njih magarac pospanihoiju. Bila su puna smea i otpadaka oko kojih su zujale muhe. Ovdje emo istresti pepeo.Novinar ga zapanjeno pogleda. Odjednom mu se smuilo. Zar nepostoji neko drugo mjesto?Upravitelj ga pogleda i kimne. Preko ceste je farma. Za pet pesosafarmer e nam dopustiti da istresemo pepeo na njegovu zemlju. Idemo tamo.Poe za upraviteljem preko ceste pa na neko polje. Bilo je tokrumpirite, a farmer se pojavio iznenada kao da je izronio iz zemlje ukojoj su rasli krumpiri. Isto se tako brzo izgubio im je primio noviod pet pesosa.Upravitelj mu ispruenom rukom ponudi urnu. Senor?Novinar odmahne glavom. Poznavali ste ga, senor? upita upravitelj. Da odvrati novinar. Poznavao sam ga. Upravitelj skinepoklopac s urne i vjetim pokretomzglavka prospe pepeo po zraku. Nijemo su gledali kako ga vjetarraznosi po polju. alosno je to iznenada e novinar. Veoma alosno. Por que, senor?1 Bio je snaan ovjek ree novinar. Zemlja se tresla pod

njegovim nogama, mukarci su ga voljeli i bojali ga se, ene su drhtalepred snagom koja se krila u njegovim bedrima, mnogima je pomagao.A sada ovdje nema nikoga tko ga se jo sjea. Okrenuo se da poe. Imali ste pravo. Mrtvi su sami.Zato, gospodine? (panj.) (Prev.)Upravitelj ga jo jedanput povue za rukav. Novinar okrene lice premanjemu. Osjeao se klonulo i umorno. Jedva je ekao da se nae u barunovog hotela s velikom aom hladnog pia pred sobom. Da baremnije naao onaj oglas, da barem nije izaao na to strano sunce, na touasno mjesto, u taj svijet bez sjeanja. Ne, senor ree upravitelj tiho. Nisam imao pravo. Nije biosam. Vi ste bili ovdje.

NASILJE I MOKnjiga prva

Igrao sam se na vruem suncu u dvoritu pred kuom kad daleko doljes ceste koja vodi prema gradu zauh prvi udaljen vrisak. I moj ga jepas uo, jer je odjednom prestao poskakivati oko mene i kolibice odsuene opeke koju sam pokuavao sagraditi na stvrdnutoj zemlji. Di-gnuo je glavu prema meni a oi su mu bile razrogaene i uplaene.Sav se ukoio i poeo drhtati. Quien es? * upitao sam ispruivi ruku da ga pomilujem. Znaosam da je uplaen, ali nisam znao zato. Vrisak je bio straan iudnovato uznemirujui, ali ja se nisam uplaio. Strah je neto to semora nauiti. Bio sam jo premlad. Imao sam est godina.U daljini se ulo pukaranje. No ubrzo je utihnulo, a onda se prolomijo jedan vrisak, sada glasniji i jo strasniji nego prvi put.Pas se trgnu i odjuri u polje zasaeno eernom trskom, uiju sasvimpriljubljenih uz glavu.Potrao sam za njim viui: Perro! Perrol Venga aqui!2No dok sam stigao nakraj polja, ve je nestao. Stajao sam sasvimmirno nastojei da ga otkrijem po umu izmeu gusto izraslihstabljika. Perro! vikao sam.Nije se vratio. eerna je trska tiho utala na toplom povjetarcu.Osjeao sam miris njene reske slatkoe. Noas je padala kia i srikaje bila mokra i teka na stabljikama. Odjednom shvatih da sam sam.

Tko je? (panj.) (Prev.)2 Doi ovamo! (panj.) (Prev.)

Nestali su i radnici koji su bili ovdje jo prije nekoliko minuta.Izgubili su se kao i pas. Stajao sam i mislio kako e se otac ljutiti nanjih. Oekivao je da svaki od njih poteno odradi svoju nadnicu oddeset centavosa po satu. Daxe!Vrisak je dopro iz kue iza mene. Okrenuo sam se. Moja starija sestrai jedna od kuhinjskih pomonica stajahu na galeriji1 koja se protezaladu itavog proelja, Daxe! Daxe! vikala je moja sestra maui rukom. Pas je otrao u trstiku viknuo sam natrag i jo se jedanputokrenuo da pogledam u polje.as kasnije zauo sam njezine korake iza sebe i prije negoli sam sedospio okrenuti zgrabila me, podigla u naruje i potrala natrag ukuu. uo sam njen ubrzani dah uz svoje uho i sipljivi mrmor njenaglasa. Oh, Dios! Dios!Moja je majka bila na ulaznim vratima jo prije nego to smo stigli dogalerije. Brzo. A la hodega! promrsila je. U vinski podrum.Uletjeli smo kroz vrata. La Perla, debela indijanska kuharica, stajala jeiza moje majke. Preuzela me od sestre i pobrzala kroz kuu do ostaveu koju se ulazilo iz kuhinje. Iza nas zauo sam pad tekog zasuna naulaznim vratima. to se to dogaa, La Perla? pitao sam. Donde' estd Papd?vre me privila na svoja bujna prsa. Pst, nino* Vrata ostavebijahu otvorena te sjurismo niza podrumske stepenice. Ostala sesluinad ve skupila dolje, lica mranih i uplaenih u sjeni malesvijee to je gorjela na jednom vinskom buretu.La Perla me posjela na klupicu. Sjedi tu i budi miran.Pogledao sam je. Ba je zabavno, pomislih, zabavnije nego zidanje uvrtu. Neka nova igra.

1 Otvoreni hodnik na stupovima (panj. (Prev.)2 Djeak (panj.) (Prev.)

La Perla ponovno pohita uza stepenice. Iznad sebe zauh kako njenpromukli glas nekog dozivlje. asak kasnije ula je i moja sestra, a niz

obraze joj se slijevahu suze. Dotrala je do mene, ovila mi ruke okovrata i privukla moju glavu na svoja prsa.Bijesno sam se otrgnuo. Zaboljelo me lice. Prsa su joj bila koata. Netako podatna, meka i topla kao La Perlina. Pusti me na miru rekao sam.Moja je majka sila stepenicama, a lice joj je bilo upalo i napeto. uosam kako su zalupnula teka podrumska vrata i kako je pao zasun, aonda je dola i La Perla, lica crvena od naprezanja. U rukama joj biogolemi mesarski no, onaj isti kojim je piliima sjekla glave.Majka me pogledala. Jesi li dobro? Si, Mama rekao sam. Ali Perro je otrao. Nestao je u polju.Nisam ga mogao nai.Ali nije me sluala. Naprezala se ne bi li ula neki zvuk izvana. Nouzalud. Nikakav zvuk nije mogao doprijeti tako duboko pod zemlju.Jedna od djevojaka odjednom brine u histerian pla. Umukni! prosikta La Perla zaprijetivi joj noem. Hoe lida nas uju? Hoe li da nas sve pobiju?Djevojka je uutjela. Bio sam sretan to ju je La Perla natjerala na to,jer je i moja sestra prestala plakati. Nije mi bilo drago da plae. itavojoj je lice porunjelo i pocrvenjelo.Suzdrao sam dah i napregnuo se da neto ujem. No nisam uo nita Mama ... Tiho, Daxe proaptala je strogo. Morao sam neto upitati. Gdje je Papd? Nato je moja sestra opet zaplakala. uti! prosiktala je majka, a onda se okrenula k meni. Papde uskoro biti ovdje. Ali moramo biti veoma tihi dok se on ne vrati.Comprende?1Kimnuo sam i okrenuo se da pogledam sestru. Sada je priguenojecala. Vidio sam da je uplaena, no nije bilo pravog razloga za pla.

> Razumije? (panj.) (P r e v.)Posegnuo sam za njenom rukom. No tengas miedo1 proaptaosam. Ja sam ovdje.Nasmijeila se kroz suze privukavi me k sebi. Mali moj junae proaptala je. Zatitnice moj.Strop iznad naih glava odzvanjao je od muklih udaraca tekih izama.Odjednom kao da ih je bila puna kua. Los bandoleros!2 vrisnula je jedna od djevojaka. Ubit e

nas! Umukni! Ovaj se put La Perla nije ograniila samo na rijei.Ruka joj bljesne u priguenom svjetlu. Djevojka se srui na pod tihozacvilivi. inilo se da se koraci pribliuju kuhinji. Svijea! apnula je moja majka promuklo. Malo svjetlo smjestautrne. Sjedili smo u tami. Mama, nita ne vidim rekao sam.Osjetih neiju ruku na svojim ustima. Pokuavao sam neto razabrati umraku, no nita se nije vidjelo, samo se ulo disanje ostalih. Koraci susada odjekivali iznad naih glava. inilo se da su u kuhinji.uo sam kako se prevrnuo stol i nejasno raspoznah glasovemukaraca, zvuk njihova smijeha. Vrata kripnue, i bili su u ostavi.Zatropotae i podrumska vrata. Sada sam njihove glasove uo mnogorazgovjetnije. Mora da se pilii skrivaju tu dolje rekao je jedan od njih, natose ostali nasmijae. Kukuriku zagrakta drugi. Doao vam je pijevac.Zauo se udarac nogom o vrata. Abre la puerta!* Djevojke su sestisnule straga uza zid. Osjeao sam kako moja sestra dre. Patrae samo pilie. Recite im da su u kokoinjcu iza kue.Nitko mi ne odgovori. inilo se da im vie ne smeta ako govorim. LaPerla se progura kraj mene i stane podno stepenica u stavuiekivanja. Teak udarac o vrata odjekne po itavom podrumu.

1 Ne boj se (panj,) (Prev.2 Razbojnici, banditi! (panj.) (Prev.)3 Otvori vrata! (panj.) (Prev.)

Jedna od djevojaka padne na koljena i poe histerino moliti. Uto seodozgo zau nov tresak. Jedna je daska na vratima popustila, i ona senaglo otvorie a bujica svjetla prodre niza stepenice otkrivi La Perlukako stoji vrsta poput stijene s noem koji je odbijao svjetlo kaoposrebreno ogledalo.Neki ljudi sioe stepenicama. Vidio sam trojicu. Ostali su bili izanjih, tako da sam im mogao vidjeti samo noge.Prvi se zaustavi kad je opazio La Perlu. Stara debela koka. Nevrijedi truda. Lagano se prignu i proviri ispod izboine. Ali imatu i drugih. Mladih i slasnih. Stara koka bdije nad svojim jatom.

Bastardos!1 promrsi La Perla kroza zube. ovjek se uspravigotovo lijeno i kratkocijevna muketa u njegovoj ruci eksplodirazasljepljujuim bljeskom. Otar miris puanog praha zapee me unosnicama, a kad mi se oi razbistrie, opazih kako je La Perla za-teturala unatrag i lupila o zid nasuprot stepenicama, asak se inilokao da visi na njemu, a onda je polako skliznula na pod. Jedne stranenjezinog lica i vrata potpuno je nestalo. Nije se vidjelo nita do sirovecrvene mase mesa i kostiju. La Perla! vrisnula je moja majka i potrala prema njoj. ovjekje gotovo nemarno okrenuo muketu u svojoj ruci i njenom drkomlupio moju majku po glavi dok je protrala pored njega. Smjesta seonesvijestila i pala preko La Perlinog tijela s udnovato zgrenim izra-zom lica. Mama! Htio sam potrati prema njoj, ali sestrini su me prstidrali poput kripa i nisam se mogao maknuti. Mama! vrisnuosam opet.Mlada sluavka koja se bila molila izgubila je svijest groteskno seraskreivi po podu. ovjek je siao s posljednje stepeniceprekoraivi preko La Perle i moje majke. Bacio je kratak pogled nasluavku i onda je nogom nemarno odvaljao s puta. Ostali se sruieza njim niza stepenice. Bilo ih je jedanaest.Opazio je svijeu na buretu. La candela ree pokazavi rukom.

Kopilad! (panj.) (Prev.)Jedan od njih kresne ibicom i zapali je. Njen uti sjaj sablasno jepoigravao u podrumu. Voa zaokrui pogledom po nama. Ah,etiri mlade kokice i jedan pjeva.Iza sebe zauh sestrin glas. Odjednom je bio stariji i puniji, nikada gajo nisam uo takvog. Sto traite? upitala je. Uzmite sve tohoete i odlazite.ovjek se naas zagledao u nju. Oi su mu bile crne i svjetlile su kaougljen. Ova je moja ree polako. Vi se posluite ostalima.Onesvijetena djevojka dola je k sebi upravo u asu da to uje.Vrisnula je i s naporom se pridigla. Pokuala je potrati do stepenica,ali je jedan od njih uhvati za njenu dugu rasputenu crnu kosu. Nagloje povue unatrag te ona posrne i poklekne.Okrenuo ju je k sebi drei joj glavu tako dugo zabaenu dok joj licenije bilo gotovo sasvim okrenuto gore prema njegovom. Otvorenih

usta borila se za dah. Svojom slobodnom rukom trgnuo joj je haljinuna prsima, ali grubo je platno bilo prevrsto. Nije popustilo.Bijesno opsuje i pusti je, a onda podigne ruku u kojoj je drao no.Brzim pokretom zapara sprijeda po njoj i haljetak od grubog platnaspadne s njena tijela kao peruina s kukuruznog klipa. Tanka pruga,koja je zapoinjala kod vrata, sputala se izmeu dojki pa prekosmeeg indijanskog trbuha, odjednom se poe bojiti grimizom.Vrisnula je i pokuala odgmizati na rukama i koljenima, ali on je trgnenatrag za kosu. Jo se jednom pokuala izvui. Hitro je okrenuo no uruci i drak joj nemilosrdno zarinuo gore meu noge. Ovaj je putvrisnula u pravoj panici.Sruila se pred njega svijajui se od boli. Tanka otrica noa koja jojje okomito virila izmeu nogu odbijala je nemirnu utu svjetlostsvijee. Svojom tekom izmom stao joj je na trbuh kako bi je prisilioda miruje te poeo potezati ue koje mu je pridravalo pantalones.Ostali su ve bili kod drugih djevojaka. Niella, osobna sluavka mojemajke, bila je gola i prevjeena preko jedne bave, dok ju je sa svakestrane drao po jedan bandolero, a trei se upravo peo na nju. arah,mlada Indijanka koju je La Perla dovela s planina da joj pomae ukuhinji, leala je raskreeno na podu s druge strane podruma izaporedanih drvenih sanduka.Voa se okrenuo. Njegovo iroko tijelo zakrilo je ostatak prostora. Odstrani deka rekao je mirno ili u ga ubiti.Moja me sestra poe gurati od sebe.Okrenuo sam se da je pogledam u lice. Bilo je tupo i ukoeno. Unjenim oima kao da nije bilo ivota. Ne! Ne! vrisnuo sam. Skloni se iza kutija i ne gledaj rekla je. To nije bio njezin glas.Bio je glas nekog stranca, hladan i dalek. Glas koji dosada jo nisamuo. Neu!Na obrazu osjetih otru bol od njena udarca. Vava!1 Uini kakosam ti rekla!Nije me bol natjerala da posluam, ve autoritet koji se osjeao unjenom glasu. Zaplakan. Idi!Trljajui oi, okrenuh se i uurih iza kutija. Jo sam uvijek plakao.Odjednom se pomokrih u hlae. Kako brzo spoznajemo znaenjestraha!

Suze mi je zaustavio prodorni vrisak moje sestre. Kao da supresahnule u meni kad me proeo val divlje, zasljepljujue mrnje.Uvukao sam dah i zadrao ga podigavi glavu i provirivi iznad kutija.Sestra mi je bila okrenuta leima i njena gola stranjica estoko seizvijala dok ju je bandolero gurao prema jednom sanduku. Noktima jezagrebla po njegovu licu na kojemu je ostao crveni trag, nato je ontako snano pljusne da se svalila preko sanduka.Usta su joj bila otvorena i vikala je, ali glas se nije uo. Oi kojima mepogledala, a da me nije vidjela, bile su izbezumljene. Njene maletetas1 sasvim su se spljotile preko prsnih kostiju, a trbuh joj je bioudubljen.

1 Idi! (panj.) (Prev.)

Odjednom shvatih to on namjerava. Vidio sam ve mnogo bikovakoje su dovodili kravama. Pogledah bandolera upravo kad su muipantalones spale do njenih nogu. Trbuh mu. je bio nalik prostirau odguste upave dlake iz kojeg je njegova nabrekla mukost strila kaobijeli drak metle kojom smo pomet ali galeriju.Pokuala je ustati i pobjei, ali on se podupro o jedan svoj dlakavilakat zabovi ga u udubinu njena eluca dok joj je dlan ovio oko vrataprikovavi je tako leima o sanduk i gotovo zaguivi. Opet jevrisnula i propela se izmaknuvi se ispod njega, ali on opsuje i pojaapritisak oko njena vrata. Otimala se i svijala pa on bijesno izmahne isvom je snagom lupi po obrazu. Glava joj snano udari postrance osanduk.Trenutak je bio miran, malo podignut nad njom kao da se namjeta.Onda ona opet vrisne i uzdrhta. Polako je nestao u njoj i njen se vrisakpretopi u dugo bolno stenjanje.Opet se pokrenuo na njoj. inilo se da je jo dvaput prodro u nju, aonda kao da je i njega spopala neka njegova vlastita neobina mukajer je ispustio udan ivotinjski krik.Ba u taj as dignuo je glavu i zavirih mu ravno u lice. Oi su mu bilestaklenaste i izmuene, otvorena usta hvatala su dah. Onda moja sestraopet vrisne, i ja spazih kako iz nje lipti krv. Zadrhtah od mrnje.Poelih da ga ubijem.uo sam kako je neto lupnulo o drveni pod te pogledah dolje. Snjegovog je pojasa ispao no. Bez razmiljanja ga zgrabih preko

sanduka. Polako, kao da mu to priinja veliki napor, okrenuo se premameni. Bastardo! vrisnuo sam i, drei no objema rukama, zamahnuoprema njegovu vratu.Dignuo je ruku i no mi izleti i padne izmeu nas. Bacio sam se na nju elji da ga izudaram akama, ali on gotovo lijeno izmahne na mene.

Grudi (panj.) (Prev.)

Zavrtjevi se, odbio sam se od zida i svalio meu sanduke. Vie nisamosjeao . boli, samo elju da ubijem, koju dotada jo nisam bioupoznao. Nisam siguran da sam bio svjestan toga to bi se moglodogoditi. Vie mi nita nije bilo vano. Znao sam samo to da gamoram unititi.Moja je sestra iskrenula glavu i tupo zurila u mene. Odjednom joj seoi razbistrie. Daxe! viknula je zgrabivi ga za ruku, onu ukojoj je sada drao no.Bijesno se pokuao istrgnuti i pri tom je i nju napola izvukao ispodsebe. Daxe! Bjei, por Dios! vrisnula je opet. Bjei!Stajao sam kao ukopan.Zamahnuo je na mene. Bjei, Daxe!Spremao se da opet zamahne, a onda je ona prekriila noge i privuklakoljena. Bolno je vrisnuo. Daxe! Tri k ocu!To sam shvatio. To je prodrlo u mene. Naglo sam se okrenuo i pojuriopodrumskim stepenicama. Iza sebe zauh jo jedan vrisak. Prekinuo senegdje u polovici, a onda je njegov glas promuklo kriknuo: Elnino!Izjurio sam na sunevu svjetlost. Trenutak sam bio zaslijepljen, nitanisam vidio. Onda potrah prema polju u kojem je nestao Perro. Papa! Papa!Neki su ljudi dolazili cestom. Nisam znao tko su, ali sam ipak potraoprema njima. Ve sam bio izvan vrtne ograde kad su prvi bandolerosiistrali iz kue. Pojurio sam niza cestu histerino vritei, a onda jegore sa ceste dopro do mene povik, glas mog oca. Daxe! Daxe! Gracias a Dios! Papa! vrisnuh.

Bacih mu se u naruaj plaui. Papa! Papa! Tengo miedo1. Ne dajme!Tamno lice mog oca presijavalo se na podnevnoj ezi. vrsto meprivio uza se. Ne boj se aptao je. Nitko ti nee uiniti nitanaao. Ranili su majku - histerino sam plakao i sestru. La Perla jemrtva a sestra krvari.

1 Tata! Tata! Bojim se. (panj.) (Prev.)

Vidio sam kako je lice mog oca problijedjelo pod tamnom koom. Je li to vaa vojska, generale? U glasu mu se osjeao otrisarkazam. Ratuje sa enama i djecom?Vitak ovjek koji je stajao do mog oca zagledao se u nj, a onda su sete hladne sive oi okrenule prema meni. Usta je stisnuo u tanku crtu. Ako su moji ljudi poinili bilo kakvo zlodjelo, platit e to svojomglavom, senor.Poao je prema kui, a bandolerosi, koji su bili pojurili za mnom,zaustavie se im su ga ugledali. El jefe!Ustuknuli su i stisnuli se uza zid kad smo projurili kraj njih. General jezastao na vratima i okrenuo se prema nama. Gdje su? En la bodega rekoh.Odjednom moj otac potri. Jo uvijek sa mnom u naruju jurne krajgenerala u kuu, pa kroz kuhinju i niz podrumske stepenice.Tu se naas zaustavi zurei u krvavi prizor. Onda me polako stavi nazemlju. Dios mio! tiho je kriknuo, spusti vi se na koljena ipodigavi majinu glavu u svoje krilo. Dios mio!Majino je lice bilo bijelo i veoma mirno. inilo se da joj glava visipod neobinim kutom. Pogledom potraih sestru. Jo je uvijek lealana sanduku a glava joj je visjela. Pritrali do nje. Sad je sve dobro viknuh. Papa je ovdje.Ali nije me ula. Nikada me vie nee uti. No joj je jo bio zabodenu vrat kamo ga je bandolero bio zarinuo. Gledao sam je i nisamvjerovao. Onda vrisnuh.Tek tada shvatih to se dogodilo. Bile su mrtve. Sve su bile mrtve.Mama. Sestra. La Perla. Sve mrtve. Vritao sam, vritao i vritao.Kasnije, poto me otac podignuo i iznio s toga krvavog mjesta nasunevu svjetlost, stajali smo na dvoritu. Bilo je kasno poslijepodne i

sad je tu bilo mnogo vie ljudi nego prije. Mora da ih je bilo prekostotinu. Stajali su naokolo i nijemo promatrali.Jedanaest ih je bilo odvojeno od ostalih. Bili su konopcem privezanijedan o drugoga. utke su stajali na jarkom suncu prislonjeni uza zid izurili u svoje zemljake.General je sjedio za stolom na galeriji. Pogledao je najprije njih paostale bandolerose. Zatim progovori tiho, ali njegov je tanki, hladniglas dopro i do posljednjeg ovjeka. Gledajte. I upamtite. Jer njihova e kazna zapasti i vas akozaboravite da ste osloboditelji a ne bandolerosi. Vi se borite zaslobodu i svoj narod, a ne za vlastiti uitak i vlastitu korist. Vi stevojnici u slubi svoje domovine, a ne pljakai i silovatelji.Ustao je obrativi se svom autantu koji mu stavi majser u ruke.Polako se okrenuo prema mom ocu. Ispruenom rukom ponudi muoruje. Senor?Moj je otac pogledao majser pa generala. Duboko uzdahne i skrenepogledom na ljude koji su stajali uza zid. Ne, generale ree tiho. Ja sam ovjek zakona, ne rata. Bol je moja, ali osveta nije.General kinine i sie stepenicama s galerije na isprenu zemljudvorita. Drei majser labavo u ruci, uputi se polako prema onojjedanaestorici. Zaustavio se kod prvoga u redu, onoga koji je silovao iubio moju sestru. Ti, Garcia ree mirno ti, kojeg sam imenovao vodnikom.Nisam to oekivao od tebe.ovjek ne odgovori. Bez straha je uzvratio generalov pogled. Znao jeda milosti nee biti, i nije je ni oekivao.U generalovoj je ruci blistao no dok je prolazio mimo postrojeneljude. Kad se odmaknuo, vidjeli smo to je uinio. Konop koji jeljudima pridravao pantalones bio je prerezan i hlae su spale nazemlju otkrivi njihove bijele trbuhe i noge. General se polakopovlaio unatrag dok nije odmaknuo deset koraka. Onda poe dizatimajser.Zurio sam u Garciu. U sjeanju mi iskrsne slika kako se nadvija nadmoju sestru. Vrisnuh i sjurih s galerije. Dajte meni, generale! Dajteda ga ja ubijem!General se iznenaeno okrene. Daxe! Daxe! Vrati se! vikao je otac za mnom.Ali nisam uo. Potrah do generala. Dajte meni!

kriknuh. Daxe! opet vikne moj otac.General se okrene prema galeriji. To je pravda ree. Ta jo je dijete odgovori moj otac. Sto on zna0 pravdi? Danas je ve upoznao smrt ree general. Nauio je mrziti,nauio se bojati. Dopustimo mu sada da ubije, inae e mu to zauvijekpoput more leati na dui.Moj otac uuti. Na tamnom mu se licu ogleda sjeta kad se polakookrenuo. To mu je u krvi ree alosno. Okrutnostkonkvistadora.Znao sam na to misli. Ve i tada sam znao. Na krv koja je teklailama moje majke ije smo pretke mogli pratiti unatrag sve dopanjolaca koji su doli s Kortezom.General poklekne. Doi ovamo, djeae.Priao sam mu. Smajser je poloio preko podlaktice1 vodio mi ruku dok mi se prst nije naao na okidau. Bubanj smecima uvrstio mu se u udubini lakta. Sad ree gledaj po cijevi. Kad vidi da je uperena u njihovecojones,1 povuci okida. Ja u se pobrinuti za ostalo.mirkao sam niz plavkastu metalnu cijev. Naciljah u Garciju. Njegovebijele noge i dlakavi trbuh ukazae mi se odmah ispod kraja kratkemetalne cijevi. Povukoh okida.Prasnulo mi je u uima, a bijelo se tijelo rasteplo u tisuu sitnihkrvavih komadia. Osjetih kako general pomie majser premadrugom u redu. I kamo ga je god uperio bilo je najprije bijelo meso aonda raskomadano i krvavo. Osjetih kako se okida uario pod mojimprstom, ali sa mnom je ovladao takav ushit i takvo uzbuenje da ga nebih pustio makar mi spalio sve prste.Odjednom se bubanj ispraznio i majser uutje. Sav zbunjen pogledahgenerala. Gotovo je, nino.

Muda (panj.) (Prev.)

Okrenuh se prema onoj jedanaestorici. Bili su izvaljeni po tlu, licaiskrivljenih u posljednjem bolnom gru, a slijepe im oi uperene uuareno sunce.

Poeh drhtati. Jesu li mrtvi? upitah.General kimne. Mrtvi su.Sad sam se tresao kao da je iznenada zavladala cica zima. A onda serasplakah. Okrenuh se i potrah k ocu. Papa! Papa! vikao sam. Mrtvi su. Hoe li sada Mama i sestra opet oiviti?Diogenes Alejandro Xenos. Predugako ime za malog djeaka. Isprvaome majka zvala Dio. Ali otac se ljutio. On je to smatrao svetogrem.I nekako je s vremenom iz svega toga ispalo Dax. Mislim da me LaPerla prva tako nazvala. Grki prizvuk imena Diogenes bio je preteakza njen indijanski jezik.Otac mi je roen u lukom grau Curatuu od grkog mornara i crnicekoja je vodila mali restoran dolje blizu pristaninih dokova kamo sumornari kad bi se iskrcali zalazili na jelo. Sjeam se jedne staredagerotipije svojih praroditelja koju mi je jednom pokazao otac.Iako je sjedila, bilo je oito da je moja baka bila via od djeda koji jestajao sa strane i malo iza njene stolice. Bakino je lice izgledaloveoma crno a dranje joj je odavalo neku unutranju vrstou iodlunost. Djed je imao oi sanjara i pjesnika, to je zapravo i bioprije nego to se otisnuo na more.Moj je otac imao majinu put i oeve blage oi. Oboavao ih je oboje.Znao mi je s ponosom kazivati kako njegova majka potjee od Bantuprinceze koja je dovedena ovamo kao robinja i kako se poslijeosloboenja crnaca njezin otac vezao doivotnim ugovorom samo zatoda bi ona mogla dobiti ono malo obrazovanja koliko joj je bilodostupno.Jakne Xenos. Moj je otac dobio ime po djedu s majine strane. Kad jemoja baka bila u drugom stanju i postala prekrupna da vodi restoran,preuzeo ga je djed. Ali to nije bio posao za njega. Prije negoli je mojotac navrio mjesec dana, prodan je mali restoran i sve to je mojabaka stvorila i priskrbila.Nakon toga je djed, koji je imao lijep rukopis, postao inovnik kodnekog alcalda1 pristaninog okruga i oni uselie u malu kuu neka dvakilometra udaljenu od luke. U toj su kuici hranili nekoliko pilia igledali u plavo Karipsko more pratei brodove kako ulaze i izlaze izluke.Nisu imali mnogo novaca, ali moji su praroditelji bili veoma sretni.Moj je otac bio njihovo jedino dijete i imali su velike planove za nj.Otac ga je nauio itati i pisati jo prije nego to je navrio estu

godinu i alcaldovom ga je pomou uspio upisati u isusovaku kolukoju su polazili djeca inovnika i aristocratas.Da se odui za tu ast, moj je otac morao ustajati u pola pet ujutro.Dunost mu je bila da isprazni none posude i poisti sobe prije negolizapone nastava. Taj je posao radio jo tri sata poto je u est satinaveer obuka zavrena, a osim toga bili su tu i razni drugi poslovikoje je obavljao za uitelje ili drugo osoblje.Do svoje esnaeste godine moj je otac znao sve to ga je kola moglanauiti. Od majine je obitelji naslijedio stas narastavi gotovo do stoosamdeset centimetara a od oca je pobrao njegov radoznali duh eljanznanja. Bio je daleko najbistriji uenik u cijeloj koli.Izmeu isusovake brae koja su upravljala kolom i mog djedaodrana je velika conferencija na kojoj je zakljueno da se moj otacpoalje na studij prava. Budui da je djedova inovnika plaa bila zato premrava, zakljueno je nadalje da e od isusovaca dobiti novanupomo iz ogranienog kolskog fonda za stipendije. No ak ni to ne bibilo dovoljno da podmiri trokove studija da alcalde, za kojeg je radiomoj djed, nije pristao da namiri razliku, a za uzvrat e moj otac kadsvri studij pet godina raditi u njegovu uredu.

1 Naelnika (panj.) (P r e v.)

I tako je on zapoeo svoju odvjetniku praksu radei besplatno ualcaldovu uredu u kojem je njegov otac u svojstvu inovnika uvlanom i hladnom predsoblju, nasaen na visoku stolicu, svojimitkim rukopisom prepisivao pravnike spise i materijale s raznihprocesa koje je moj otac pripremio za svog poslodavca. A tu je radio iu svojoj dvadeset treoj godini, treoj godini svog ugovora, kad se uCuratuu pojavila kuga.Stigla je na brodu istih bijelih jedara, brodu koji je gotovo obi jesnoplovio po krestama valova to su uzmutili bistru plavu boju vode uluci. Bila je skrivena u tajanstvenoj tami brodskog tovarnog prostora iu roku od tri dana bio je tako rei itav grad od tri tisue dua mrtav ilina umoru.Moj je otac, kao i uvijek otkako je doao, sjedio za svojim stolom nadrugom kraju sobe kad je alcalde uao. Starac je bio vidljivo uzbuen,ali ga moj otac ne upita zato. Tako se neto nije pitalo njegovuekscelenciju. Nadvio se nad svoje pravnike knjige pravei se da nije

nita primijetio.Alcalde mu se postavi iza lea zavirivi preko oevog ramena da vidito radi. Poslije nekoliko trenutaka progovori. Jaime?Moj otac digne pogled. Si, excelencia? Jesi li ikada bio u Bandavi? No, excelencia. Imamo tamo jednog klijenta ree alcalde sluaj zemljinogprava. Moj dobri prijatelj Rafael Campos vodi neki spor s lokalnimvlastima.Moj otac je strpljivo ekao. Trebalo bi da odem sam nastavi alcalde, ali hitni me poslovizadravaju ovdje... Glas mu se prekine.Moj otac nita ne odgovori. Dobro je znao to se dogaa u uredu; nijebilo nikakvih izuzetno hitnih poslova. Ali Bandava je bila est stotinakilometara daleko, visoko u brdima, a put do tamo veoma naporan.Osim toga govorkalo se neto o bandolerosima to vrljaju po brdimate iz zasjede napadaju putnike. To je veoma vaan sluaj ree alcalde a serlor Campos jestari prijatelj. Htio bi sklopiti to povoljniji ugovor o prijenosuposjeda. Zastao je na trenutak i pogledao dolje na mog oca. Mislim da bi bilo dobro da krene jo jutros. Ve sam naredio da tispreme jednog konja iz moje staje. Si, excelenda ree moj otac i digne se sa stolice.__Samo u svratiti i kui da uzmem nekoliko sitnica. Zajedan sat bit u spreman da krenem na put. Jesi li upoznat s tim sluajem?Moj otac kimne. Seguramento, excelencia. Napisao sam peticiju nava zahtjev. Bilo je to prije dva mjeseca.Alcalde olakano uzdahne. Pa da. Zaboravio sam. Nijezaboravio; dobro je znao da unatrag nekoliko godina moj otac pie svepodneske sudu i sve peticije. Izrazit e Seiioru Caimposu mojenajdublje aljenje to nisam mogao doi osobno? Seguramente, excelencia obeao mu je moj otac. Zatim se uputiu predsoblje gdje je njegov otac sjedei na visokoj stolici prepisivaoneku presudu. Que pasa? upitao ga je otac. Vengo a Bandaya, Papa!Djed se nasmijei. 'Sta bueno. To je velika prilika. Senor Campos

je veoma ugledna osoba. Ponosim se tobom. Gracias, Papa! Sad idem. Adios, Papa! Vaya con Dios, Jakne ree mu otac prihvativi se opet svogposla.Moj otac izvadi konja iz alcaldove staje da ode kui po svoje stvari.Tako bar nee morati pjeaiti dva kilometra natrag do grada.Njegova je majka u prednjem dvoritu vjeala rublje. Podigla je oiprema njemu dok je privezivao konja uz ogradu. On joj na brzinuobjasni kamo ide. Bila je isto tako uzbuena i radosna zbog velikeprilike koja mu se prua kao i njezin suprug. Gorljivo mu je pomagalada izabere dvije svoje najljepe koulje, koje mu je onda zajedno snajboljim odijelom strpala u staru i izlizanu putnu torbu.Kad su ponovno izali na dvorite, upravo je u luku, zaobiavilukobran, uplovio brod blistavih bijelih jedara. Majka se naaszaustavila i pogledala ga preko vode. Mira!1 Uprla je prstom u brod.Jaime se nasmijei. Majka mu je esto priala o brodovima. O tomekako ju je njezin otac kad je bila mala vodio navrh breuljka dapromatra dolazak brodova u luku. I o tome kako je govorio da ejednoga dana doploviti veliki brod blistavih bijelih jedara i odvesti ihkui, kui u slobodu gdje ovjek ne mora sagibati koljeno da bi doaodo kruha svagdanjega.Otac joj je ve davno umro, ali nju taj san jo uvijek nije naputao. Nosada ga je gajila za svog sina. On e biti taj koji e ih odvesti uslobodu. Svojom snagom i svojim znanjem. Djedu bi se svidio ovaj brod rekao je njezin sin.Nasmijala se dok su ili prema konju koji je grickao meku travu uzogradu. Ti si moj brod bijelih jedara odgovorila je.Moj ju je otac poljubio i popeo se na konja. Krenuo je cestom izakue. Na vrhu breuljka okrenuo je konja i pogledao dolje. Njegova jemajka jo uvijek stajala u dvoritu gledajui za njim. Podignula jeruku. Vie je osjetio nego vidio njen smijeak, njene blistave bijelezube. Mahne joj jo jednom i okrene konja natrag na cestu.Pri tom je vidio kako se brod naginje prema doku a mornari kaopoludjeli mravii jure po jarbolima. Bijeli koni nastavak pao je prvi,naduvi se u padu, zatim je pao prednji jarbol, a kad se okrenuo daodjai dalje, brod se usporenom brzinom primaknuo postrance k doku,

a u tom su asu, zatreperivi se, pala i preostala jedra otkriviornamentiku visokih golih jarbola.Kad se dva mjeseca kasnije vratio u Curatu, brod je jo uvijek leao uzdok, ali sad je to bila izgorjela crna olupina koja je neko ponosnoplovila oceanima da bi na kraju donijela crnu smrt ovom gradu. Svomocu i svojoj majci nije naao ni traga.

Gledaj! (panj.) (Prev.)

Kad je sluga donio prvi glas da neki stranac jai nizbrdo premahaciendi, Senor Rafael uzme dalekozor i izae na galeriju. Kroz staklaje opazio tamnoputog mukarca, u pranom gradskom odijelu, kakojaui na tamnom poniju oprezno kroi neravnom planinskom stazom.Zadovoljno zakima glavom. Posluga je bila u stanju pripravnosti.ovjek nikada ne moe biti dovoljno oprezan kad svakog asa mogunizbrdo sjuriti bandolerosi.Jo jednom proviri kroz dalekozor. Stranac je jahao veoma oprezno.Senor Campos odloi dalekozor i izvadi iz depa zlatni sat. Bilo jedeset i trideset; stranac e trebati jo sat i pol prije negoli stigne dohaciende. Doi e otprilike u vrijeme ruka. Otro pljesne rukama. Postavi jo jedno mjesto kod stola ree sluzi. Nato ue u kuuda se dokraja obue.Prolo je gotovo i dva sata prije nego to je moj otac stigao nahaciendu. Don Rafael je sjedio u hladu na galeriji. Na sebi je imaobesprijekorno bijelo odijelo aristocrata, a nabori bijele svilene kouljei crna leprava kravata jo su jae isticali njean i profinjen oblik nje-gova lica. Brk mu je bio tanak i paljivo obrezan po najnovijojpanjolskoj modi, dok mu se u kosi i obrvama tek nasluivalo netosjedina.im je moj otac sjahao, don Rafael ustane. Sa zadovoljstvom jezapazio da je oevo odijelo isto i oetkamo a izme sjajno ulatene.Moj otac, kome nije promakla ta letimina procjena, bijae sretan tose bio zaustavio kod nekog potoia da se dotjera.Senor Campos ekae na vrhu stepenica po kojima se uspinjao mojotac. Bienvenido, senor pozdravi ga po brdskom obiaju. MU gracias, senor uzvrati mu moj otac. Imam li astrazgovarati s njegovom ekselencijom Don Rafaelom Camposom?Stariji ovjek kimne.

Moj se otac nakloni. Jaime Xenos, de la oficina del alcalde, a suservido.Don Rafael se nasmijei. Uite ree ispruivi ruku. ast mivas je pozdraviti u svojoj kui. ast je na mojoj strani, gospodine.Don Rafael pljesne rukama. Dotri sluga. Donesi hladno pie zanaeg gosta ree. I pobrka se za njegovog konja.Nato povede mog oca natrag u hlad na galeriju ponudivi mu dasjedne. Kad je sjeo za stoli, oev se pogled naas zaustavi na puki idva pitolja to su leali na podu do stolice njegovog domaina.Don Rafaelu nije promakao oev pogled. ovjek nije nikadadovoljno oprezan u brdima. Razumijem odvrati moj otac.Ue sluga s piem, i dvojica mukaraca nazdravie jedan drugom.Onda moj otac htjede opravdati alcaldov nedolazak, ali Sefior Camposnije htio sluati nikakve isprike. Bio je vie nego zadovoljan mojimocem, nimalo ne sumnjajui da e spor biti okonan u njegovu korist.Poslije toga uoe u kuu na ruak, a kasnije Don Rafael zamoli mogoca da ode u svoju sobu i odmori se, jer e sutra biti dovoljno vremenaza poslovne razgovore. Danas se njegov gost mora odmarati iraspremiti svoje stvari. I tako se dogodilo da se otac tek za veeromslubeno upoznao s mojom majkom.Ali Maria Elisabeth Campos bila je ve s prozora iznad galerijeopazila jahaa im je doao do haciende pratei ga pogledom doportica. Razgovor dvojice mukaraca jasno je dopirao do nje kroz tihoi mirno poslijepodne. Vrlo visok i lijep, ne? bio je upitao neki glas iza nje.Maria Elisabeth se okrenula. Za leima joj je stajala Dona Margaretha,tetka njezine majke, koja je poslije smrti svoje sestre upravljala kuomkao duena.1Maria Elisabeth je pocrvenjela. A.li koa mu je veoma tamna. Tiene sangre negra2 odgovorila je tetka. No ne smeta. Kauda su ba takvi najbolji muevi i ljubavnici. Sagnula se i poredneakinje provirila kroz otvoreni prozor. Mucho hombre?

1 Gospodarica, gazdarica, guvernanta (panj.) (P r e v.)2 Ima crnake krvi u sebi. (panj.) (P r e v.)3 Pravi mukarac, (panj.) (Prev.)

Gore do njih dopro je glas Don Rafaela koji je upravo predlagao svomgostu da se odmori do veere.Dona Margaretha je brzo povukla glavu pogledavi svoju neakinju. Sad mora i ti u krevet i odmarati se itavo poslijepodne reklaje. Ne bi bilo zgodno da se pred gostom pojavi crvena i iscrpljenaod danje ege.Maria Elisabeth je prosvjedovala ali ipak posluala. Visoki tamnoputistranac ostavio je na nju jak utisak i eljela je da se pred njim pojavito ljepa.Zastori su napokon bili navueni i ona ostala sama i ispruena uprohladnoj tami. Nije spavala. ula je kako je rekao da je advokat.Znai ima dobar odgoj i lijepo ponaanje. Za razliku od sinovafarmera i plantaera koji ive oko haciende. Svi su tako sirovi ipriprosti, vie ih zanimaju puke i konji nego uglaeni drutveni raz-govori.Ipak e se uskoro morati odluiti. Ve je prola sedamnaestu i otac juje pourivao. Jo godinu dana pa e je svrstati meu usidjelice i bit eosuena na ivot kakav sada provodi Dona Margaretha. A moda jojak ni takav nee biti dostupan, jer ona je jedinica bez sestara i bezbrae o ijoj bi se djeci mogla starati.Bilo bi lijepo udati se za odvjetnika, mislila je maglovito, zapadajui usan, ivjeti u gradu gdje ovjek moe sresti mnogo zanimljivih iraznovrsnih ljudi.A i moj je otac bio veoma zagolican vitkom i vatrenom mladomdjevojkom koja je sila na veeru odjevena u lepravu bijelu haljinuto je jo vie isticala njene krupne tamne oi i crvene usne. Vie jeosjetio nego vidio vrsto tijelo i puna prsa pod haljetkom.Maria Elisabeth je uglavnom utjela za veerom. S pola uha sluala jedobro poznati glas svog oca i oduevljavala se mekim junjakimakcentima u glasu njihova gosta. Jezik mora mnogo je blai od jezikaplanina.Poslije veere mukarci su se povukli u knjinicu da popue svojecigare i popiju konjak, a onda su preli u sobu za muziciranje gdje imje Maria Elisabeth odsvirala na klaviru nekoliko jednostavnih napjeva.Nakon nekih pola sata osjetila je da je gost postao nemiran i nagloprela na Chopina.Moj otac odjednom stane paljivo sluati. Potresla ga je osjeajnost te

glazbe i on se zagledao u sitnu djevojku koja se gotovo izgubila izavelikog klavira. Kad je prestala, on joj zapljeska.I Don Rafael je zapljeskao. Ali njegov je pljesak bio iz pristojnosti ibez zanosa. Smatrao je Chopina presmionim i moda ak nemoralnim.Milija mu je bila stroga glazba. Za divlje narodne ritmove nijenimalo mario.Maria Elisabeth je ustala od klavira, zarumenjena i lijepa. Toplo jeovdje rekla je rastvorivi svoju malu ipkastu lepezu. Mislim dau poi malo u vrt.Moj se otac smjesta dignuo naklonivi se Don Rafaelu. Con supermiso, excelencia?1Don Rafael uljudno kimne glavom.Moj otac ponudi djevojci ruku. Ona je draesno prihvati i zajednoizaoe u vrt. Dona Margaretha poe za njima na diskretnojudaljenosti od tri koraka. Lijepo svirate ree moj otac. Nimalo lijepo. Nasmijala se. Nemam mnogo vremena zavjebanje. A niti nekoga od koga bih mogla neto nauiti. Meni se prije ini da nema ba mnogo toga to biste vi moralinauiti. U glazbi uvijek ima mnogo toga to bi ovjek morao nauiti ree ona pogledavi ga. ula sam gdje kau da je glazba kao ipravo. Mora se neprestano prouavati i vjebati. Istina prizna moj otac. Pravo je veoma strog nadzornik.Uvijek podvrgnuto promjenama. Nova tumaenja, nove revizije paak i novi zakoni gotovo svakog dana.Maria Elisabeth tiho uzdahne od divljenja. Ne shvaam kako sve tomoete drati u glavi.Pogledao ju je i u oima joj opazio istinsku zaljubljenost. Upravo natom mjestu i u tom asu, premda sam nesvjestan toga, bio je izgubljen.

vaim doputenjem, ekscelencijo? (panj.) (Prev.)

Neto manje od godinu dana kasnije bili su vjenani. Kad se moj otacvratio iz Curatua s vijeu o smrti svojih roditelja, moj djed DonRafael prvi mu je predloio da ostane u Bandavi i posveti seadvokaturi. Bila su tu dodue ve dva odvjetnika, ali jedan je od njihbio star i spremao se u mirovinu. Godinu dana poslije toga, gotovo u

dan, rodila se moja sestra.Izmeu sestre i mene bilo je jo dvoje djece, ali oboje mrtvoroene. Uto se vrijeme moj otac poeo zanimati za grki jezik. Njegov je otacimao prilinu biblioteku za ono doba, i sve knjige iz male kuice uCuratuu bile su prenesene u Bandavu.Od Done Margarethe uo sam prvi put priu o svom roenju ikrtenju. Kad su primalja i lijenik sili i donijeli mom ocu veseluvijest, spustio se na koljeno i zahvalio Bogu. U prvom redu zato tosam bio sin (sva ostala djeca bile su djevojice), a u drugom zato tosam bio jak i zdrav i to u preivjeti.Gotovo istog asa poele su trzavice oko mog imena. Moj djed, DonRafael, nije htio uti ni za to drugo nego da dobijem ime po njegovuocu. Moj me pak otac, razumije se, htio nazvati po svom ocu. Anijedan nije htio popustiti ni za dlaku.Konano je moja majka sprijeila svau koja je prijetila. Nekaradije bude nazvan po budunosti nego po prolosti rekla je. Neka mu ime izrazi nae nade u budunost i neka u sebi poneseporuku svima onima koji ga budu uli.To je odgovaralo romantinoj prirodi mog oca kao i dinastikimsklonostima mog djeda. I tako moj otac odabra ova imena:Diogenes Alejandro Xenos.Diogenes po legendarnom tragau za istinom; Alejandro po osvajausvijeta. Objanjenje je jednostavno, izjavio je moj otac drei me nakrtenju dok me je sveenik polijevao vodom. Istinom e osvojiti svijet.Probudili su me prvi traci svjetla to su zavirili u moju sobu. Jo samtrenutak mirno leao, onda se okrenuo u krevetu, ustao i priaoprozoru.Sunce je stajalo na rubu horizonta pomaljajui se iza planina. Sazapada je pirio blagi povjetarac i stresao sam se kad mi se posljednjazaostala nona studen zavukla u spavaicu. Odjednom osjetih potrebuda se pomokrim.Vratio sam se krevetu i ispod njega izvukao malu nonu posudu. Doksam tako stajao i mokrio, upitah se ne bi li mi Papa mogao sada dativeu posudu kad u kui nije preostao nitko drugi osim nas dvojicemukaraca. Pomokrivi se, postalo mi je toplije te stavih poisudu na-trag pod krevet i vratih se k prozoru.Preko ceste koja je prolazila ispred kue vidio sam kako se blijedi dim

die s malih vatara oko kojih su, uvijeni u svoje zamazane gunjeve,spavali bandolerosi. Nita se nije micalo kod njih niti se ita ulo.Skinuo sam nonu koulju i uvukao se u svoje pantalones i cipele.Stavih na sebe toplu indijansku vunenu koulju koju mi je La Perlabila isplela za roendan te sioh stepenicama. Osjeao sam glad. Biloje vrijeme doruka.arah, koja je bila La Perlina pomonica, palila je vatru u pei.Dignula je pogled kad sam uao, a indijansko joj je lice bilo tupo ibeutno. Gladan sam rekoh. Hoe li nam sada ti kuhati?Nijemo je kimnula. arah nije nikada previe govorila.Priao sam k stolu i sjeo. Hou tortilla con jamon.1Opet je kimnula posegnuvi za tekom crnom tavom. Brzo ubaci u njudva prsta masti i stavi je nad jedan od otvora u tednjaku. Na to baciisjeckanu unku i prelije s tri jajeta.Zadovoljno sam je promatrao. Bila je bolja od La Perle. La Perla mi tone bi dala. Odluih da ovu novu stavim na jo jednu kunju. Cafecon leche1 rekoh. La Perla i majka nisu mi doputale nita drugodo okolade.

Omlet sa unkom (panj.) (P r e v.)

arah stavi preda me cafe bez ijedne rijei. Poto sam u alicu ubaciotri vrhom pune liice smeeg eera, stadoh piti kavu glasnomljackajui usnama. eer je malo ublaio njen odvratni okus. Nikadanisam volio kavu, ali pijui je osjeao sam se odraslim.Stavila je preda me tortillu. Omlet je bio tamnosme i vrst i puio seod vruine. Takav je pravila i La Perla. Priekao sam nekoliko minutada se ohladi, a onda ga poeh jesti prstima, ispod oka pogledavajuiarah.Nijednom me rijei nije prekorila to ne jedem noem i vilicom kojisu leali pored mog tanjura. Samo je stajala i promatrala me, a uoima joj je bio neki udan izraz. Kad sam pojeo, ustah i krenuh kpumpi te pustih malo vode na ruke da operem usne, a onda ih osuihrunikom koji je tamo visio. Bilo je vrlo dobro pohvalio sam je.Neto me u njenim oima podsjeti na pogled kojim je gledala kad sujoj se u podrumu primicali bandolerosi. Ista nedokuiva predanost. Jesu li te povrijedili, arah? upitao sam. Nijemo je odmahnula

glavom. Drago mi je da te nisu povrijedili.Tada spazih kako joj se preko tamnih oiju sputa tanka koprena odsuza. Prihvatih je za ruku. Ne plai, arah rekoh. Neudopustiti da ti to ikada vie urade. Ubit u ih ako samo pokuaju.Iznenada njene se ruke ovise oko mene i ona me vrsto privi uza se.Na licu outjeh toplinu njenih grudi i snano lupanje njena srca. Jecalaje grevito, ali gotovo neujno.Jo sam uvijek bio u njenom naruju. Nisam mogao smisliti nitadrugo da joj kaem nego Ne plai, arah. Molim te, nemoj plakati.Ubrzo me pustila. Spuznuh na pod, ali ona se ve okrenula i vratilatednjaku da u vatru nabaca jo trijea. Vie se nije imalo to rei.Okrenuo sam se i izaao.

1 Kavu, s mlijekom (panj.) (Prev.)

Kua je bila tiha i mirna dok sam prolazio blagovaonicom i dnevnomsobom. Izaoh kroz veu na galeriju.Preko ceste je ivnulo. Bandolerosi su se budili i poinjali nov dan.Sunce se naginjalo nad staje i svojim zrakama obasjavalo dvorite ikuu. S drugog kraja galerije zauh slab um. Okrenuh se premanjemu.Taj je dio jo uvijek bio u sjeni, ali ipak sam vidio uareni vrh cigare iobris nekog ovjeka to sjedi za oevim stolom. Instinktivno osjetih dato nije moj otac. On ne bi nikada zapalio cigaru tako rano ujutro.Kad sam sa sunca zaao u hlad, lice posta mnogo jasnije. Blijedosiveoi uporno su me promatrale. Buenos dias, Senor General rekaosam uljudno.Odgovorio je jednako uljudno. Buenos dias, soldadito. Povukavi jo jedan dim, paljivo je odloio cigaru na rub stola. Kako si jutros? Vrlo dobro odgovorio sam. Rano sam ustao. Znam. Cuo sam te dok si stajao kraj prozora. Ve ste bili budni? zaueno sam upitao. Ja nisam nikogauo.Njegovi sitni pravilni bijeli zubi otkrie se u slabom smijeku. Generali, kao i mali djeaci, moraju ustajati u samu zoru da vide toim nosi nov dan.

Nisam odgovorio. Pogledao sam preko ceste na vojniki logor. Onisu jo spavali rekoh.U glasu mu se nasluti izvjestan prezir. Campesinos.1 Ne misle nina to drugo nego to e pojesti preko dana. A spavaju dobro jer znajuda e se netko drugi pobrinuti za njihovu hranu. Opet je posegnuoza svojom cigarro. Jesi li jeo? Si. arah mi je dala desayuno2. Plakala je. Cigarro se zaarila. ene uvijek plau rekao jeravnoduno. Ve e to ona preboljeti. Ja ne plaem.askom me promatrao prije negoli je odgovorio. Ne, ti simukarac. Mukarci nemaju vremena da prolijevaju suze nad onim toje ve prolo.

Seljaci (panj.) (Prev.)2 Doruak (ptnj.) (Prev.)

Papa je plakao rekoh. Juer na groblju. U grlu samosjetio neku grudu prisjetivi se toga. Zalazeeg sunca kako baca dugesjene po malom groblju iza kue, kripe zaralih eljeznih vrata,mekog i gnjecavog zvuka vlane zemlje to pada po lijesovima iganutljivog tona sveenikovog latinskog kako uplje odzvanja u ju-tarnjem zraku. Progutah tu grudu. I ja sam plakao. To je doputeno odgovorio je general ozbiljno. Pa i ja sam plakao. Jo jednom odloi cigaru i posegne zamojom rukom da me privue k sebi. Ali to je bilo juer. Danas smoopet mukarci i nema vremena za suze.utke sam kimno.Ti si hrabar djeak. Podsjea me na moje sinove.utio sam. Jedan je nekoliko godina stariji od tebe, drugi godinu dana mlai.A imam i jednu djevojicu. Njoj su etiri godine. Nasmijeio se iposjeo me sebi na koljena. Oni ive u brdima.Preko moje glave zagledao se u daleke breuljke. Tamo su nasigurnom. Pogled mu se opet vratio na mene. Moda bi ih elioposjetiti? U brdima je veoma zanimljivo. Dobio bih ponija? brzo sam upitao. Zamiljeno me pogledao.

Ne odmah. Kad malo odraste, moda. Ali dobio bi vrstonogogmagarca. I bio bi moj, samo moj? Naravno odgovori general. Nitko ga ne bi smio jahati osimtebe. To bi bilo vrlo lijepo rekao sam ozbiljno. Mislim da bi mi sesvidjelo. Ali... Spuznuo sam mu s koljena i pogledao ga. Ali tobi Papa? On sada nema nikoga osim mene. Mislim da bi tvoj otac pristao odgovorio je mirno. Sad ebiti veoma zaposlen, nee imati vremena da bude ovdje. Bit e samnom.Sada se sunce ve privuklo iza ugla galerije i poela se osjeati danjaega. Ispod naih nogu zau se tiho struganje a onda je neto naglounulo kao da se netko skriva ispod drvenog poda. Gotovo prije negoto sam se dospio i pomaknuti, general je bio na nogama s pitoljem uruci. Quien es? Glas mu je bio hrapav.Opet se zaulo struganje, pa poznato tektanje i cvilenje. Skoio sam sgalerije i turio glavu u otvor na podu. Hladan nos i prijateljski jezikzaslinili su me po itavom licu. Zavukao sam ruku i ispod galerijeizvukao malog zamazanog psia te ustao zajedno s njim, vrsto ga sti-ui u naruju. Perro! viknuo sam veselo. Perro! Vratio se!Manuelo je dignuo ruku da nas zadri, a onda brzo stavio prst na usta.Jahao sam na malom poniju ne usuujui se gotovo ni disati. Pogledaosam Roberta; i on je bio sav napet.Robert bijae stariji sin generala Diabla Rojoa. Imao je blizu jedanaestgodina, dvije godine vie od mene. Ja sam se pribliavao devetoj, alisam ga nadvisio gotovo za deset centimetara. Bio je veomaljubomoran na mene jo od prole godine kad je postalo oito darastem bre od njega.Ostali su mirno sjedili na svojim konjima. Naulio sam ui, ali odutanja lia u okolnoj umi nije se nita ulo. Nisu daleko apnuo je Manuelo. Moramo se sasvim pritajiti. Bilo bi dobro da znamo koliko ih je uzvrati mu Gato Gordo1aptom.Manuelo kimne. Macan je uvijek logiki rasuivao. Moda zato to jebio tako krupan; teko se kretao pa je mnogo mislio. Izvidjet u ree Manuelo spuznuvi s konja.

Ne odvrati Macan brzo. Lie i otpalo granje je suho pa bi teodalo. Znali bi da smo ovdje. Kako da saznamo inae?

Debeli Maak (Macan) (panj.) (Prev.)

Gato Gordo upre prstom iznad svoje glave. S drvea ree kaomajmuni. Nee im pasti ni na kraj pameti da pogledaju gore. Preteki smo odgovori Manuelo. Grana bi se lako slomilapod nama i puf mrtvi smo.Macan pogleda Roberta i mene. Ali oni nisu preteki. Ne! Manuelov apat gotovo eksplodira u tiini. General binas ubio da se to dogodi njegovom sinu! Neka ide Dax odgovori Macan tiho.Manuelo me pogleda. Na licu sam mu vidio ispisanu sumnju. Neznam rekao je neodluno.Prije negoli je dospio jo neto nadovezati, zamahnuo sam rukamaiznad glave i maio se grane. Izvukao sam se iz sedla i ve bio nadrvetu. Ja idem rekao sam gledajui dolje na njih.Robertovo je lice bilo natmureno a pogled mrk. Znao sam da je tozbog toga to ja idem a on ostaje. Ali njegov je otac izdao strogezapovijedi, a vou se mora sluati. Roberto se nije ni pomaknuo. Pazi da te ne uju upozoravao me Manuelo. Samo izvidikoliko ih ima i kakvo im je oruje, i smjesta se vrati.Kimnuo sam i uzverao se jo vie na drvo. Otprilike pet metara nadzemljom, kad je granje iznad mene postalo pretanko da podnese mojuteinu, krenuh s drveta na drvo.Bio sam veoma brz, budui da sam poput svih djeaka proveo mnogovremena na drveu, no ipak mi je trebalo gotovo itav sat da prevalimmanje od pola kilometra do njihovog logora. A da mi dim s njihovihvatara nije dopro do nosnica, naao bih se tamo i ne znajui. Ovakosam se zaustavio gotovo tik iznad njihovih glava.Nijemo sam se pripio uz jednu granu, srce mi je lupalo, bio samsiguran da ga uju usprkos ivom razgovoru koji su vodili meusobom. Nato stadoh polako uzmicati dok se nisam sasvim izgubio uliu.Govorili su tako glasno da sam zakljuio kako su uvjereni dakilometrima oko njih nema nikoga. Paljivo sam brojio glave. Bilo je

etrnaest mukaraca u izblijedjelim i pranim crveno-plavimuniformama. Ve su zapalili veernju vatru i povremeno je jedan odnjih odlazio da nabaca drva na nju. Pitao sam se kako to da se jo nije-dan od njih nije prihvatio spremanja veere, ali odgovor je doao takorei smjesta.Na maloj istini pojavila se ena. Jedan od mukaraca koji je leaonajblie vatri ustane i neto joj ree. Po oznakama na njegovu rukavurazabrah da je narednik. Glas mu otro odjekne u nadolazeemsumraku. Dnde estd la comida?1 Dolazi odvrati ena tiho.asak kasnije pojavie se jo dvije ene nosei izmeu sebe velikieljezni lonac. Do mene dopre miris gulaa i osjetih kako mi se uustima skuplja slina.2ene spustie lonac kraj mukaraca i poee dijeliti gula na limenetanjure. Poto je svaki pojedini bio posluen, ene uzee ono to jepreostalo i povukoe se nekoliko koraka od njih da to pojedu.Iskoristio sam njihovu zaokupljenost jelom da se brzo povuemodavde. Kruio sam drveem oko istine dok nisam otkrio gdje suene skuhale veeru. Dvadesetak koraka odavde primijetio samostatke jedne manje vatre. U blizini bilo je na tlu i nekoliko gunjevaodajui gdje ene spavaju. Brzo krenuh istim putem natrag.Sunce je naglo nestajalo, a kad sam stigao, bio je ve mrak. Usprkosinjenici da su oslukivali moj dolazak, uspio sam se beumno spustitiravno meu njih. Bio sam veoma ponosan na samoga sebe kad sam imna licima proitao zapanjenost. etrnaestorica pod zapovjednitvom jednog narednika rekaosam. Ve su postavili logor za no! Kakvo oruje imaju? upitao je Macan. Vidio sam puke i dvije strojnice. Samo dvije? Toliko sam ih vidio. Zanimalo bi me to rade tu napolju ree Macan.

Gdje je jelo? (panj.) (Prev.)

Mora da je to izvidnica odgovori Manuelo. Neprestano aljuizvidnice ne bi li nas otkrili. Nasmijao se. To im dosad jo nije

uspjelo. etrnaest vojnika i dvije strojnice zamiljeno ponovi Macan. Nas je samo petero ne raunajui dvojicu djeaka. Mislim da bi bilobolje da im umaknemo. Sad je pravi as za to usudih se upasti u razgovor. ene suim upravo dale veeru. Sad su previe zaokupljeni da nas uju. Imaju ene sa sobom? U Manuelovu se glasu razabraiznenaenje. Da. Koliko? Tri. Dezerteri ree Macan. Pobjegli su u brda zajedno sa enama. Znai da je moda istina ree jedan od ostalih. General jenatjerao vojsku u bijeg. La guerra1 e uskoro svriti. Armija jo uvijek kontrolira luke odvrati Macan. Nemoemo pobijediti sve dok general ne osvoji Curatu. Kad ihotcijepimo od mora, vie im nee moi pomoi njihovi yanquiimperijalisti. Tek tada bit e kraj. uo sam da ve mariramo na Curatu ree Manuelo, Sto da radimo sa soldadosima? upita Macan vrativi se usadanjost. Ne znam odvrati Manuelo neodluno. Imaju dvije strojnice. Ali i tri ene ree Macan znaajno. Dezerteri nemaju pravog borbenog duha doda Diego Gonzales. Ve jako dugo ...Macan ga prekine, upozorivi ga pogledom na Roberta i mene. Dobro bi nam dole strojnice. General bi nas nagradio. Pogleda me. Jesu li postavili strau? Nisu odgovorio sam polijegali su oko vatre i jedu. Nemastrae. Mogao sam im se pomokriti ravno u lonac s jelom a da ne bi niprimijetili.

Rat (panj.) (Prev.)

Manuelo se odluio. Napast emo ih iznenada. Neposredno predzoru kad budu u najdubljem snu.vre sam omotao gunj oko sebe da se zatitim od none studeni.uo sam kako se odmah do mene mie Roberto. Jesi li budan?

proaptao sam. Si. Ne mogu spavati rekoh. Ni ja. Boji se? Ne odgovorio je brzo s prezirom u glasu. Naravno da se nebojim. Ni ja se ne bojim. Jedva ekam jutro. Ubit u jednoga od tih soldadosa. Sve emo ihpobiti. I ene? upitah. Njih ne, razumije se. Pa to emo s njima? Ne znam. Trenutak je premiljao. Silovati ih,pretpostavljam. Mislim da se to meni ne bi svidjelo rekao sam. To sedogodilo mojoj sestri. Njih to boli. Tako govori jer si mali djeak odgovorio je s prezirom. Nebi ih mogao silovati da i hoe.Podrugljivo se nasmijao i okrenuo u svom gunju navukavi ga prekoglave. Sad spavaj. Pusti me da se malo odmorim.Mirno sam leao gledajui u zvijezde. Katkada se ini da tako niskovise na nebu da bih trebao samo ispruiti ruku i dohvatiti ih. Pitao samse koja je od njih moja majka a koja sestra. Otac mi je rekao da suotile na nebo i da su sada Boje zvijezde. Vide li me noas? Napokonsklopih oi i usnuh.Na Manuelov sam se dodir smjesta razbudio. U trenu sam bio nanogama. Spreman sam rekoh. Pokazat u vam gdje su. Ne. Manuelo zavrtje glavom. Ostat e ovdje s konjima.Netko mora paziti na konje, inae e odlutati. Ali...Manuelo me prekine. Glas mu je bio odluan. Ti i Roberto ostajetes konjima. To je zapovijed.Pogledao sam Roberta. Nije mi uzvratio pogled. Ipak nije ba takovelik ma to priao. Da je, ne bi ga ostavili sa mnom. Kasno je ve procijedi Macan. Ostat ete ovdje dok se ne vratimo naredi Manuelo. Ako nasnema do podneva, uzmite konje i krenite kui. Comprende?

Nijemo smo kimnuli promatrajui kako ljudi nestaju u umi. Jo smoneko vrijeme sluali kako im pod nogama praska lie i granje, a ondaje sve utihnulo.Roberto se okrene prema meni. Hajde da pogledamo konje.Poao sam za njim na mjesto gdje su ivotinje bile privezane. Tako sumirno vakale kao da su na domaem panjaku. Ne vidim zato bismo morali propustiti tu sjajnu zabavu rekoh. Konji nee otii daleko. Sputani su. Manuelo je rekao da moramo ostati odvrati Roberto.Odjednom sam se osjetio odvanim i drskim. Ti mora. Ali ja nemoram. Manuelo e se ljutiti. Nee ni znati odgovorih. Ja mogu preko drvea stii tamoprije negoli oni pjeke.Stadoh se verati po najbliem drvetu. Na najdonjoj grani malo zastah. Ispriat u ti sve to se dogodilo!Roberto je asak gledao gore prema meni, a onda potri k drvetu. Priekaj malo viknuo je. Idem s tobom!Sad smo mnogo bre stigli do njih nego ja juer, jer sam tono znaokamo idemo. Ostali smo skriveni u drveu dok nisam osjetio da meRoberto povukao za rukav. Ispruio je ruku, i ja spazih Manuela iMacana na samom rubu istine. Onda se oni opet povukoe u gutik.S promatranice na drvetu vidio sam kako su se nai borci rasporedilioko usnulih vojnika. Pogledah dolje na logor. Vojnici se nisu micali.Skupili su se u svojim gunj evima oko umirue vatre. Poeh brojiti.U mutnom svjetlu uspio sam ih nabrojiti samo dvanaest. Napregnuhoi nastojei da otkrijem preostalu dvojicu, ali bez uspjeha. Tadashvatih. Sigurno su sa enama. Zanimalo me je li to primijetio iManuelo.Na rubu gutika zamijetih neki pokret. Macan je davao znakovenekom na suprotnom kraju istine. Okrenuh glavu. Manuelo izae izikare. Opazih mutni bljesak njegove iroke maete. Uto se kraj njegapojavi i Diego.Sad su se pored Macana mogla zamijetiti jo dvojica. Manuelo daznak svojom maetom te oni neujno pretre preko istine. Vidio samkako su maete bljesnule gore pa dolje, i pet je vojnika bilo mrtvoprije nego to su drugi poeli otvarati oi.Napad je bio divljaki djelotvoran. Daljnja dvojica ubijena su u

pokuaju da se otkoturaju dalje. Jedan je poginuo sjedajui, dok jedrugom zamalo uspjelo da klekne prije nego to mu je Macan irokimzamahom gotovo rastavio glavu od tijela.Do tog asa jo nije bilo nikakve buke, nita se nije ulo do pokretaljudi koji se bacakaju u tjeskobnoj izbezumljenosti smrti. A onda sejedan od vojnika odjednom trgne pa etveronoke pobrza premagrmlju u oajnikom pokuaju da umakne. Glasan prasak pitoljaodjekne umom i ptice prekinue svoju kretavu pjesmu. Vojnik sesvali prema naprijed i zari je licem u zemlju.Preostala dvojica vojnika bacie se na tle, s rukama iznad glave,vapei za milost. Glasovi su im odzvanjali sitno i piskavo u jutarnjemsvjetlu koje se upravo poelo probijati kroz drvee na istinu. Alimilosti nije bilo.Neko je vrijeme vladala tiina dok su se naa etiri ovjeka borila daopet dou do daha, a onda se Manuelo uspravi. Mrtvi? Si odvrati Macan. Svi? upita Manuelo.utke poee pregledavati tijela. Diego digne pogled s jednoga kojegje nogom prevrnuo na stranu. Mislim da ovaj jo ivi. Pa to eka? upita Manuelo.Diegova maeta bljesne na jutarnjem suncu i jedna se glava otkotrljagotovo dva koraka od svog tijela. Diego nije ak ni zastao da provjeriuinak svog udarca. Lupi nogom o drugo tijelo i vrati se Manuelu iMacanu zauzevi poloaj neposredno iza njih.__ Nabrojio sam ih svega dvanaest ree Macan._ I ja potvrdi Manuelo. A mali je rekao da ih je etrnaest. I tri ene doda Diego.__ Moda se prevario ree Macan. Jo je dijete. Ne bih rekao odvrati Manuelo. Mora da su ona dvojica otilasa enama. Nisu mogli otii daleko. Da ih potraimo?_ Ne ree Manuelo. Sad su nas ve uli. Nikad ih ne bismo naliu umi. Pokupite puke i municiju. Nato izvadi svoj cigarillo ipripali ga naslonivi se leima o drvo.Ostali su stali skupljati puke kad zauh neki um gotovo tik poddrvetom u kojem smo se bili sakrili. Pogledah dolje. Bio jeneprijateljski narednik. Strojnica mu uvrena u dubini lakta spremnada prospe vatru po istini. U tom je trenutku bila uperena ravno u

Macana.__ Bez razmiljanja viknuh: Gato Gordo, pazi!Macan je savreno reagirao. Bacio se postrance u ikaru kao ivotinjapo kojoj je dobio ime. Ali Diego nije bio tako brz. Zurio je u drvo ukojem sam bio sakriven s glupim izrazom iznenaenja na licu. A ondakao da ga je silovit mlaz metaka podignuo u vis i prekobacivi galupio o tle.Narednik uperi strojnicu na nas. Natrag! Roberto! Natrag! zaurlao sam skoivi na drugu granu.Zauh tektaj strojnice, ali je gotovo istog trena i utihnuo. Pogledahdolje. Narednik je svom silom potezao okida. Oruje se zaglavilo.Nisam ekao da vidim to e biti dalje.Roberto, koji je pobrzao iza mene, odjednom vrisne. Obazreh se prekoramena. Premda nii od mene, bio je mnogo tei i jedna se granaslomila pod njim. Strovalio se kroz granje gotovo pred narednikovenoge.Narednik odbaci oruje i baci se na Roberta. Otkotrljao se zajedno snjim i ustao drei djeaka pred sobom, a no mu pod Robertovimgrlom. Preko njegove glave zurio je u nae ljude, a oni opet u njega.Manuelova je puka bila uperena u narednika dok je Macan stajao smaetom labavo ovjeenom o boku. Ostala dvojica polako seprimaknue iza njih.Naredniku nije nitko morao rei da dri adut u ruci. Bio je dovoljanjedan jedini pogled. Ne miite se ili je deko mrtav.Manuelo i Macan izmijenie zbunjene poglede. Nije bilo potrebno daujem njihove rijei da bih znao to misle. Generalu se to ne bi nimalosvidjelo; ako se neto dogodi Robertu, bilo bi bolje da se uope nevraaju. Smrt u dungli predstavljala bi pravu blagodat prema onomto bi im namijenio general. Nisu se ni pomakli.Macan progovori prvi. Otricu svoje maete upro je u zemlju. Pustidjeaka ree mirno. Bit emo milosrdni. Dopustit emo ti da seu miru povue u umu.Narednik se kruto naceri i pljune. Misli da sam lud? Vidio samvau milost kad su je drugi molili. To je neto drugo odgovori Macan.Manuelo se polako odmakne u stranu i narednikova otrica bljesne.Tanki trak krvi proara Robertov obraz. Ne mii se! povienarednik.

Manuelo se ukoi. Baci puku!Manuelo neodluno pogleda Macana. Ovaj mu gotovo neprimjetnokimne, i Manuelova puka padne na tle. Sad ostali! zapovjedi narednik.Macan odbaci maetu, ostala dvojica svoje puke. Narednik jetrenutak gledao dolje u njihovo oruje, a onda zakljui da e biti boljeda ga ne pobire sam. Varga! Aqui, venga aqui!Glas mu zaori umom. Nije bilo odgovora. Povie opet. Varga! Jo uvijek nije bilo odgovora. Tvoj compdnero je pobjegao ree Macan glasno. Bit e bolje da uradi ono to smo ti mi predloili. Ne! Narednik se poe primicati pukama, briljivo dreiRoberta pred sobom. Natrag. opomenuo nas je. Dalje odpuaka.Polako se odmaknue. Narednik im se oprezno pribliavao. Bio je vegotovo pod drvetom u kojem sam se skrivao kad mi je sinulo. Kao dasam itavo to vrijeme znao to e se dogoditi. Obuzeo me udanhladnokrvan bijes. Kao da je neki demon uao u mene.Vie sam osjeao nego bio svjestan da sam izvukao no iz pojasa.Drak sam vrsto drao u stisnutoj aci, a otricu isturio poput maa.Sad je bio ravno poda mnom. Iz grla mi se izvi divlji krik kad sam sebacio s drveta. Matol Ubijam!Sruivi se na nj, naas sam ugledao blijedo uzdignuto lice. Uarenabol prostruji mi rukom kad smo se obojica svalili na zemlju. Onda mezgrabie neije dvije ruke i otkoturae dalje. Prevrtao sam se iprevrtao, a kad sam se napokon osovio na noge, opazih kako se Macannadvio nad narednika.Stajao je i gledao ga, a na licu mu se ocrtavala zapanjenost, dok mu jemaeta jo uvijek labavo visjela o boku. 'Sta muertol rekao je. Taj mali vrag ga je ubio!Zurio sam dolje u narednika. Usta su mu bila otvorena, oi slijepobuljile u nebo. Neposredno ispod brade pola drke ornog noa striloje uvis.Pogledah Roberta. Leao je na zemlji prikupljajui dah. Kad mi jeokrenuo lice, opazih kako mu se niz obraz slijeva tanak mlaz krvi. Sve u redu s tobom? upitah.utke je kimnuo. U oima mu se nazirao udan pogled, gotovo kao da

se ljuti.Krenuh prema njemu, kad s lea zauh neki krik. Odjednom osjetihotru bol na tjemenu a, kad sam se naglo okrenuo, neiji me noktizaderae po obrazu. Svalih se nauznak.Stresao sam glavom, kako bih razbistrio oi, i pogledao prema gore.Neka se ena koprcala u Macanovom vrstom zahvatu. Pljunula je namene. Ubio si ga! Ti nisi dijete, ti si udovite. Crna kuga izmaterine utrobe.Zau se mukli udarac kad se drka Macanove maete srui na nju, iona bezglasno klizne na tle. U Macanovu se glasu osjeti izvjesnazadovoljtina kad se ogledao oko sebe i primijetio ostale dvije eneprikovane na mjestu pod prijetnjom Manuelove puke. Ah! rekao je. Tu su las putas!1Indijanac Santiago iupa nekoliko listova iz lovorova grma i usitni ihmeu dlanovima. Onda se sagne i zagrabi malo blata s ruba jarka. Stavite to na lice ree i bol e prestati.Roberto i ja posluasmo. Hladni je mulj djelovao kao melem.Pogledao sam ga. Boli te? upitah pun potovanja. Ne prejako. Mene jo nitko nije udario noem rekoh. Ponosno se uspravio iprstima preao po neznatnojzasjekotini. Mislim da e ostati oiljak rekao je vano i kritikime pogledao. Ali kod tebe vjerojatno nee. Ogrebotine nisu takoduboke kao rane od noa. Oh rekoh razoarano, jer to znai da se neu imati ime epiriti.Pogledah prema Manuelu i Macanu. Skupili su se pod jednim drvetomi neto aputali. Povremeno bi zirnuli na ene koje su posjedale nazemlju oko istine. uvala su ih braa Santiago. Ba bi me zanimalo o emu razgovaraju rekoh.

kurve! (panj. vulg.) (P r e v.)

Ne znam odvrati Roberto. On nije gledao Macana i Manuela.Zurio je u ene. Ona mlada i nije tako lo^a. Misli li da se ljute na nas? Tko? U Robertovu se glasu osjeti zbunjenost. Onda je skrenuopogledom i shvatio to mislim. Odmahne glavom. Ne bih rekao. Danismo bili ovdje i upozorili ih, sad bi svi bili mrtvi.

Si. Napokon, ja sam skoio na narednika da ga zaustavim.Iznenaeno pogledah Roberta. Mislio sam da je pao. Veoma sihrabar. I ti si hrabar. Opet je poglednuo ene. Neka ve jednomprestanu razgovarati. Spreman sam da smjesta povalim jednu od njih! Ozbiljno? Najozbiljnije.Manuelo i Macan dokrajie razgovor i Macan se izmeu leina uputik nama. Kod Diega zastane. Prie mu Santiago. Jadni Diego.Macanov je glas bio beutan. Jadni Diego, drek! Budala. Stoputsam mu rekao neka ne bleji. Pravo mu budi.Santiago slegne ramenima, okrene se i ode, a Macan produi do nas. Jeste li dobro, momci? Si odgovori Roberto za obojicu. Bueno ree Macan. Mislite li da biste se vas dvojica moglivratiti i dovesti konje? Teko emo sami sve to nositi.Roberto progovori prije negoli sam ja dospio i pisnuti. tonamjeravate sa enama? Macan ga pogleda. uvati ih do vaegpovratka. Ja u ostati i pomoi vam da ih uvate ree Roberto. Poaljite nekog drugog s Daxom.Macan ga je trenutak promatrao, onda se okrene i odeta natrag kManuelu. Opet su aputali. Jednom je Macan podignuo glas, ali gaManuelo uutka i razgovor se opet nastavi aptom. Napokon se Macanvrati. Ako ti dopustimo da ostane, nee nita rei kod kue?

Roberto zavrtje glavom.Nisam znao o emu je rije, ali ako ostaje Roberto, ostajem i ja. Obeajem da ni ja neu nita rei.Macan se kratko zagleda u mene, onda mu se glas smeka. Ostate ree. Imamo za tebe mnogo vaniji zadatak nego to jeodlazak po konje. Ti e drati strau. Ne bi bilo zgodno da se vrationaj vojnik to je pobjegao i zaskoi nas na prepad kao to nas je za-skoio narednik. Spusti se otprilike etiri stotine metara i budno pazi! Ne znam rekao sam neodluno, pogledavi Roberta, ali taj jeutio kao zaliven.

Macan izvue revolver iz pojasa. Evo, uzmi to. Ako ga primijeti,opali u zrak da nas upozori.Time me pridobio. Sad mi je prvi put u ivotu netko povjerio revolver. Ali budi oprezan rekao je Macan. Pazi da ne nastrijeli sebe.__ Nema straha odgovorih vano. Ogledah se naokolo da vidimpromatraju li nas i ostali. Ne brini. Ako je tu negdje, upozorit uvas.Prevalio sam otprilike stotinu metara, kad iza sebe zauh njihovsmijeh. udio sam se emu se smiju. Vie ih nisam mogao vidjeti, alitaj me smijeh jo uvijek pratio. No ubrzo ga vie nisam uo.Zakljuivi da sam preao tih etiri stotine metara, popeh se na drvoodakle sam imao lijep pregled na sve strane.Nakon petnaest minuta osjetih nemir. Ako taj vojnik i jest negdje ublizini, ne mogu ga vidjeti. Kako dugo moram jo ostati ovdje? Otome nije Macan nita rekao. Priekah jo nekoliko minuta, a ondaodluih da se vratim i upitam ga.Kad sam im se gotovo sasvim primaknuo, opet zauh smijeh.Instinktivno se uzverah meu lie. Neto mi je govorilo da bi se ljutilito sam se ba taj as vratio, ali znatielja je pobijedila.Svi su se okupili na rubu istine. U prvi mah nisam mogao razabratito rade jer su bili duboko u sjeni golemog drveta. Tiho sam sepremjestio na drugi kraj istine, ali opet nisam vidio nita do gomiletijela. Odjednom shvatih to rade.A ipak nije bilo onako kako je meni ostalo u sjeanju. Ove ene nisuvikale. Nisu se bojale. Smijale su se i kao da im i nije bilo sasvimkrivo.Stariji Santiago sjedio je leima oslonjen o drvo, a izmeu usana visiomu cigarillo. Na licu mu se ogledao nekakav zadovoljanpolu~&mijeak. Pitao sam se gdje je Roberto. Uto on izae iz grmlja shlaama u ruci.Santiago mlai promrsi neto izmeu zubi ostalima. Gotovo smjestanasta tiina, i svi se okrenue prema Robertu.Macan sjedne. Vidio sam njegov glatki bijeli trbuh. Doista jevrijeme ree. General e biti zadovoljan. Vidite? Ve jemukarac.ena na kojoj je Macan bio leao isprui ruku da ga opet privue ksebi. On je bijesno lupi po toj ruci. Puta! Gurne je k zemlji iustane.

Manuelo i Santiago mlai takoer se polako dignue. Manueloposegne za pljoskom te prospe malo vode po svom trbuhu i otare sevelikim arenim rupcem. Nato se okrene Robertu. Kao torekosmo. Biraj!Roberto pogleda ene. Leale su tu gole, tijela im se jo uvijekpresijavala od znoja, i zurile u nj suzdrijivim pogledom. Uzet uovu ree i upre prstom u nju.Ona koju je izabrao izgledala je jedva neto starija od djevojice. Jabih izabrao jednu od drugih dviju, imale su vee tetas, ali za ovu mi jeRoberto ve bio rekao da je eli. Vidio sam kako mu se noge tresu dokjoj se pribliavao. Doavi pred nju, spusti se na koljena. Na-smijeivi se, ona se izvi i povue ga na sebe dignuvi noge i ovivi ihoko njega.Vidio sam kako su ga njeni bijeli guzovi i stegna gotovo svegaopasali. Pogledah ostale. Promatrali su s velikim zanimanjem. Poslijenekog vremena Manuelo se okrene i baci na enu koja mu je bilablia. Cuo sam kako je zastenjala ovivi noge oko njega. Jo jedanvrisak, i Macan se baci na drugu.Opet sam svrnuo pogledom na Roberta. Njih se dvoje pokretalo unekom osebujnom, gotovo neritmikom plesu. Outjeh u sebi nekoudno uzbuenje. Osjeao sam kako mi srce snano udara, a nekaneobina bol zahvaa prepone. Usta mi se naglo osuie. Nisammogao disati.Roberto poe vritati, bjesomuno mlatei oko sebe kao da se svimsilama nastoji izvui iz enina zahvata. Sav zaprepaten, osjetih daklizim. Posegoh za granom, ali bilo je kasno. Pao sam s drveta takorei pred njihove noge.Manuelo se prevrne na bok i pogleda me. Perdido!Stadoh na noge. Prevarili ste me! viknuh.Macan okrene glavu. Dobio si zadatak da pazi na put. Prevarili ste me viknuh opet. Bacih se na najbliu enu, trzaj uibedrima po uzoru na Robertov greviti ples. I ja hou silovati enu!Osjetih kako me Macanove ruke odvlae od nje. Nisam se dao. Pusti me! Pusti me!Jo sam se uvijek grevito trzao kad me Macan podignuo sa zemlje.Svijao sam se u njegovu naruju udarajui ga po licu. Napokon serasplakan. Ako sam dovoljno star da ubijem, onda sam dovoljnostar i da silujem! Nisam nita gori od Roberta.

Ali Macanove su me ruke vrsto stisnule uz njegova oznojena prsa.Osjetih kako iz njega vonja mukarac, i odjednom me napusti iborbenost i uzbuenje.Njeno me pogladio po glavi. Polako, mali moj apnuo mi tiho polako. Sve u svoje vrijeme, I ti e uskoro postati mukarac.Poto su se mukarci obukli, ene se uznemirie. Neto su meusobnoaputale, a onda najstarija, ona to me ogrebla, prijee preko istine. Neete nas valjda ostaviti ovdje u dungli?Manuelo je konano prikopao svoj remen. Nismo vas mi doveliovamo. Ali umrijet emo ree ona brzo. Nema nas tko braniti nipribavljati nam hranu.Manuelo ne odgovori. Izvadi pitolj i nadomjesti ispaljeni metak.Ona shvati njegovu utnju kao znak da razmilja o njenim rijeima. Zar nismo bile dobre prema vama? upita. Sve smo vas zadovoljile. Koliko god puta ste htjeli.Nismo se alile.Manuelo se odvrati od nje i obrati nama. Jeste li pokupili svepuke? Si odvrati Macan. Hajd'mo onda. Manuelo krene niz planinski put. ena potri zanjim. Zgrabi ga za ruku. Bandolero! Lice joj se iskrivilo od bijesa. ivotinje bez osjeaja. Sluimovam samo kao spremnica za sjeme, je li? Moda koja od nas nosi vaedijete.Manuelo istrgne ruku i ena uzmakne nekoliko koraka. Pseto! viknula je za njim. Hoe da pomremo ovdje?On joj se zapilji u lice. Da ree beutno, digne ruku u kojoj jedrao pitolj i opali.Metak je odbaci leima o drvo; najprije je pala na koljena, a onda sesmotala oko debla kao mali presavijeni zamotak. Ruka joj jo jedanputarova po zemlji i umiri se.Manuelo se okrene i podigne pitolj koji se jo puio. Ostale dvije su nestale ree Macan. Pogledao sam preko istine.Samo lagano gibanje lia u ikari odavalo je njihovu prisutnost. Da poemo za njima? Ne! Manuelo vrati pitolj u futrolu. Ve smo izgubili dostavremena s tim putas. Imamo pred sobom itav dan puta do mesa. Kod

kue e izgladnjeti ako ne pourimo.Macan se nasmije. To e nauiti te putas pameti ree kad smoopet krenuli nizbrdo. Ne mogu zagospodariti mukarcem samo zatoto su jedanput ovile noge oko njega.Tek sutradan rano ujutro stigosmo u dolinu Bandava. Spustili smo seobronkom u jutarnjoj izmaglici. Uto se i sunce pomolilo iza oblaka ipred nama se poput debelog saga prostre prekrasna zelena dolina.Uspravio sam se u sedlu i pogledom potraio svoj dom. Prolo je vieod dvije godine otkako ga nisam vidio.Sjetih se onog poslijepodneva kad je pala odluka. Moj otac i generalsjedili su na galeriji i tiho razgovarali. Otac bi me s vremena navrijeme pogledao. Igrao sam se u dvoritu s Perrom. Uio sam gajednoj novoj vjetini. Zavitlao bih komad eerne trske to sam daljemogao, a on bi, estoko lajui, potrao za njim. Onda bi ga dignuo i,pomamno ga vaui, donio natrag. Daxe!Okrenuo sam glavu prema ocu dok sam u ruci jo uvijek draoeernu trsku spremajui se da je bacim. Si, Papa?Bacio sam trsku i potrao na galeriju. Perro ju je zgrabio i, zadovoljnoje vaui, nastojao da mi je podmetne pod noge. No kad sam poletiouza stepenice, zaustavio se, zbunjeno gledajui za mnom.Nasmijao sam se videi ga kako tamo stoji. Znao je da ne smije nagaleriju. ekaj me viknuo sam mu.Perro je legnuo u prainu i, drei eernu trsku meu apama, stao jeglodati kao kost. Polako je mahao repom.Pogledao sam oca idui prema njemu. Na licu su mu bile bore kojeprije nisam primijetio, a njegova tamna koa poprimila je nekuumornu sivu boju. Stao sam pred njim. General mi ree da je razgovarao s tobom o tome da posjetinjegove u brdima. Si, Papa. Sto misli o tome? Rekao je da u dobiti magarca odgovorio sam. I vlastitog poni ja kad malo odrastem. OHc je utio. Rekao je i to da e ti otii s njim nastavio sam. Mora li? Ja bih radije ostao ovdje s tobom.Moj otac i general izmijenie poglede. Nerado te ostavljam, sine.Ali moram.

Zato? Potrebno je rekao je. General i ja smo sklopili savez.Jo uvijek nisam shvatio. Otac je nastavio. Ljudi su ugnjetavani, uzemlji vlada nepravda i glad. Moramo uiniti sve to moemo da impomognemo. Zato ih ne dovede ovamo? upitao sam. Ovdje ima svegadovoljno.Moj otac i general ponovno izmijenie poglede. Onda me otacpodignuo k sebi na koljena. Ne moemo to uiniti rekao je. Ima ih previe.Poznavao sam sve campesinos u dolini. Nije ih bilo tako mnogo, i tosam mu rekao.Otac se nasmijeio. Ima jo mnogo seljaka s onu stranu brda. Koliko? upitao sam. Dvostruko vie? Odmahnuo je glavom. Mnogo vie od toga. Tisue itisue. Kad bi svi doli ovamo, ne bismo imali gdje ni lei. Oh! Pokuao sam si predstaviti kako bi to izgledalo, ako jeuistinu tako kako kae moj otac. No nisam mogao. Ali zato mi je netodrugo palo na pamet. Da ti moda ne ide s generalom kao njegov zarobljenik? Ne odgovorio je otac. General i ja smo prijatelji. Obojicasmo uvjereni da narodu treba pomoi. Znai da e i ti postati bandolero kao to je i on? upitao sam. General nije bandolero. Ali njegovi ljudi jesu upozorio sam ga. Vie nisu objasnio mi je otac. On je sve bandoleroseukljuio u svoju vojsku. Sada su to guerrillerosi.1 Vojska ima crveno-plave uniforme rekao sam. A oni ihnemaju. Meni izgledaju kao bandolerosi. Jednoga e dana i oni dobiti uniforme javio se general.

1 gerilci (panj.) (Prev.)

Oh! Pogledao sam ga. Lice mu je odavalo spokojnost. To jeneto drugo. Onda e i oni izgledati kao vojnici.Uto sam zauo zvuk konjskih kopita i pogledao na cestu. Bio je mojdjed, Don Rafael. Evo djeda! viknuo sam i skoio s oevog

krila. Potrao sam prema ogradi i poeo mahati. Hola, PapaGrande! Hola, Abuelo!Kad sam inae ovako stajao kraj ograde i vikao, djed bi mi mahnuo iuzvratio pozdrav. Ovaj put je utio. Kad je sjahao, vidio sam ponjegovim stisnutim usnama i bljedoi lica da je bijesan.Kad se starac popeo stepenicama, otac je ustao. Bienvenido, DonRafaele.Djed nije odgovorio, samo je gnjevno gledao mog oca hladnimneprijateljskim pogledom. Doao sam po svog unuka.Bio sam poao prema njemu kad me neto u njegovu glasu zaustavilo.Pogledao sam najprije njega pa oca. Oevo je lice jo vie potamnilokad je ispruio ruku i privukao me k sebi. Osjeao sam kako mupodrhtavaju prsti koje mi je stavio na rame. Mislim da moj sin neebiti siguran u dolini kad ja odem. Proigrao si svoje pravo na njega odgovorio je Papa Grandeistim hladnim glasom. Poto si se pridruio ubojicama njegovemajke, ne moe se vie smatrati njegovim ocem. Tko se s oloemdrui, i sam je olo!Osjetio sam kako su mi se oevi prsti arili u rame. Ali glas mu jeostao miran. Ono to se dogodilo, bio je nesretan sluaj rekao je. Ljudi koji su poinili taj zloin, ve su kanjeni.Papa Grande je povisio glas i sad je gotovo vikao. Hoe li to oivitimoju ker, tvoje enu? Ili tvoju kerku? One su mrtve, a samo danposlije njihove smrti ti odlazi s njihovim oskvrnjiteljima i ubojicama.Prepustit e svog sina njihovoj brizi?Otac nije odgovorio. Nee biti zadovoljan dok ne vidi da je postao isti kao to su ioni! Ubojice! Teroristi! Silovatelji!Pape Grande je poao prema meni, ali me otac gurnuo iza sebe. Toje moj sin rekao je istim mirnim glasom. Neu dopustiti daostane, jer ako doe vojska, zadrat e ga kao taoca protiv mene. Sangre negra! izderao se djed na njega. Crna krv! Sinrobovskog sina! Najbjedniji od najbjednijih! Smatrao sam teovjekom, inae ne bih nikada dopustio da se moja ki uda za tebe.Sad vidim da sam se prevario. Nema te granice do koje se ti ne biponizio pred svojim osvajaima, isto kao to su ti se roditelji ponia-vali pred svojim gospodarima!General je naglo ustao. Dosta, starce! viknuo je.

Papa Grande ga je pogledao kao da je smee. Bandolero! Onakokako ju je djed izgovorio, ta je rije zazvuala kao najpogrdnijapsovka koju sam ikad uo.Generalovo je lice povrvenjelo od bijesa. Basta, viejo! Zar nijedovoljno to smo potedjeli tebe i tvoju imovinu? Ili si ve tolikoostario da zaziva smrt kako bi se oslobodio kostobolje?Papa Grande se nije ni osvrnuo na nj. Okrenuo se mom ocu kao dageneral i ne postoji. Ako imalo voli svog sina