ha

di l

o jo

IZDAVA: RIJASET ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI, iZDAVAKA DJELATNOST EL-KALEM

ZA IZDAVAA: SELIM JARKO

LEKTOR I KOREKTOR: FATIMA ALIHODI

TENNIKO UREDENJE: AIDA MUJEZIN

DIZAJN KORICE: TARIK JESENKOVI

DTP: EL-I(ALEM

Tira : 2000

Stampa: AL - Shams Printing Press Tel.: 5531932

Amman , H.K. Jordan

Za tampaiiju: REZK A. SAMMHAN

EL-ICALEM 1997

BIBI

v

VAKF UZVISENOM ALLAHU

Knjiga je tampana uz pomo donacije rahmetli

Hamuda sina Sulejmana Atturejkija Azzulfija

Kraljevina Saudi Arabija

1 . Konrad Vasi , austrougarski generalni konzul u Sara-

jevu, digao se ranog majskog jutra 1878. umoran i neispa-van. U jueranjem ifriranom telegramu ministra va-njskih poslova grofa Andraija traeno je da hitno poalje podroban izvjetaj o tome kakvo je op e raspoloenje meu stanovnitvom Bosne i Hercegovine, posebno u po-gledu Adrese, koja je posljednjih dana po ela kruiti Sa-rajevom. Nadalje, ko i zato podrava Adresu, a ko je protiv nje; ta o tome misle vode i ljudi i sveenstvo, i, napokon, kakvo je raspoloenje prema Austro-Ugarskoj i ta se moe oekivati u sluaju okupacije Bosne i Herce-govine.

Konzul Vasi , roeni Ljubljananin, koji je dvadeset i pet godina proveo u diplomatskoj slubi, od ega nekoli-ko godina kao kancelar konzulata u Sarajevu i Beogradu te vicekonzul u Mostaru, a posljednjih nekoliko mjeseci ponovo u Sarajevu, na dunosti generalnog konzula, do-voljno je poznavao Bosnu i Hercegovinu i prilike u njoj. No, jo bolje je bio upuen u ve

sazrele aspiracije Austro-Ugarske prema ovoj zemlji i u nastojanje Be a da na svaki nain na junim granicama Monarhije sprije i stvaranje bilo kakve ve e jugoslavenske dravne zajed-nice, koja bi samim tim mogla postati opasan magnet i za ostale junoslavenske narode koji ive u granicama Austro-Ugarske.

Cijelo jueranje popodne i dobar dio minule no i Vasi je proveo u sastavljanju izvjetaja, za ta mu je pos-luio niz slubenih informacija koje je redovno primao od konzularnih ureda u Mostaru, Trebinju, Livnu, Banjoj Luci i Brkom, tako da je kasno poslije ponoi koncept izvjetaja bio uglavnom dovren. Trebalo ga je jo nado-

7

puniti izvjesnim detaljima o prilikama u Sarajevu, za ta je Vasi bio zaduio konzularnog tuma a Tomu Herkalo-via, da mu tokom dananjeg jutra o tome referira.

Pri pomisli na Herkalovi a Vasi je, kao i uvijek, osje-tio izvjesnu nelagodnost. Taj brbljavi i hvalisavi debelj-ko, sa svojom stalno oznojenom utom elom i vonjem bijelog luka koji je oko sebe irio, natjerivao bi ga ili da se izmie ili da gleda ustranu, dok bi mu Herkalovi refe-rirao. Pa i sad, kad je trebalo da ga pozove, konzul je sta-jao kraj otvorenog prozora svoje kancelarije u velikoj utoj kui na poetku Bistrika, u kojoj se ve dugi niz go-dina nalazio austrougarski generalni konzulat. ist i svje jutarnji zrak, koji je strujao kroz napola otvoren prozor, godio mu je. Prolaznici, koji su se uspinjali ili silazili niz uvijek ivi Bistrik, zaas privukoe Vasidevu panju. Ili su bez urbe, zamiljeni i zagledani preda se, ve inom u bosanskim narodnim nonjama i sa arenim konim zem-biljima preko ramena, uz ponekog evropski odjevenog Sarajliju ili stranca sa eirom na glavi i tapom u ruci. Rjee bi promakla pokoja muslimanka u feredi i s bije-lim jamakom preko glave, obi no u pratnji kakva djeaia u alvaricama ili djevoj ice pokrivene alom. Kranske ene su prolazile u dugim tamnim suknjama ili crnim dimijama, poneka u kratkoj urdiji od crvene ili ze-lene kadife, s prekrivenom kosom, savijenom u pundu. Seljaci, tromi i trapavi u hodu, u debelim mrkim gunjevi-ma, arenim opancima i krmezli alovima omotanim oko glave, vukli su za ular konji e natovarene drvima ili sije-nom, da se povremeno okrenu i muklo uzviknu: De-eee!

Sve se to Vasia doimalo umorno, apatino i gotovo beznadno. Boe - razmiljao je - koliko e vremena treba-ti da se ovi ljudi trgnu i pokrenu? Nije li i sam bosanski valija Mazhar-paa, koji, istina, nije trpio Bosance, a po-sebno Sarajlije, imao pravo kad je nedavno rekao: - S nji-ma je svaki napredak nemogu !

Vasi se sjeti izvjetaja pa se trgnu i pri e vratima sus-jedne kancelarije:

- Molim, neka doe g. Herkalovi !

Nekoliko trenutaka kasnije Herkalovi se pojavi na vratima. Njegova ofucana i iskrivljena kravata koju je samo za nevolju nosio i ono malo kose koja mu je neu-redno strila iza uiju, poput sklopljenih lastavi jih krila, jo vie oneraspoloie pedantnog Vasi a. U ini mu se da je Herkalovi sa sobom unio i sve one masne mirise ainice.

- Izvolite, gospodine generalni konzule! - nakloni se Herkalovi po obiaju trljajui dlanove, to Vasia jo i najedi.

- Mislim da ste dorukovali? - upita ga s prizvukom ironije, bez potrebe otvaraju i donju ladicu stola.

- Jesam, gospodine generalni konzule! - zadovoljno e Herkalovi , prelazei dlanom preko trbuha.

- A ta, ako se moe znati? - Krzatrnu, molim lijepo! - Kr... sa... - To je, kako da kaem, evap, to jest sitno izrezano

meso dinsta... - No, dobro, dobro... Dajte da ujem va izvjetaj - su-

zdra se Vasi . Bez obzira ta je osjeao prema Herkalovi u, on mu je

bio i te kako koristan. Ne samo u pogledu jezika koji je i Vasi manje-vie poznavao, izuzev brojnih turcizama kojima su se ovdje sluili, ve i u mnogim drugim pos-lovima koje mu je povjeravao, a koje je Herkalovi s usp-jehom obavljao. Imao je, uz to, i veoma irok krug poz-nanstava i sigurno se kretao u svim slojevima sarajevskog graanstva, s lahkoom kontaktiraju i s pripadnicima svih etiriju vjeroispovijesti. Znao je, to bi se reklo, kako Sarajevo die, a uz to je dobro govorio i turski i njema ki.

Prije nego to je po eo s referatom, Herkalovi se iskalja i spusti glas. Govorio je kao da Vasi u otkriva neku dugo skrivanu tajnu:

- Sve to ste pitali i traili, sve sam provjerio i ispitao. Svake se noi odravaju sijela u pojedinim mahalama. Tu se iskljuivo govori o ittifaknami...

- Mislite, Adresi? - Da, da, Adresi. A sada su se po eli prikupljati i pot-

pisi. U tome su glavni dvojica hoda, mislim musliman-skih sveenika. To su Hadijamakovi

i Kaukija. - Hadi... jama... ko... vi i...? - I Kaukija. Obojica su vrlo ugledni u Sarajevu.

Hadijamakovi je ejh i muderris, to e rei starjeina i

profesor dervikog uilita. A ovaj drugi, Kaukija, on je imam u glavnoj sarajevskoj damiji i vjerou itelj u mek-tebu. To je, znate, vjerska kola za djecu.

- Za ovog prvog, Hadija... - Hadijamakovia... - Da, za njega sam ve uo, a za ovog drugog... - Abdulah-efendiju Kaukiju. Pa i on je, gospodine

generalni konzule, veoma ugledan. - To su stariji ljudi? - Pa, tako, oko ezdeset. Moda neto vie. Ali, oboji-

ca su jo u kuvetu. - Kako ste kazali? - Hou da kaem da su jo u snazi. Da su zdravi i...,

tako... - Ah zo!... - Adresa je isprva ila tajno, a sad se ve

zna ta je u njoj.

- Molim, budite jasniji! - Pa to, ta se trai, to ho u da kaem. - A ta se trai? - Trai se da Bosna i dalje ostane pod Turskom, ali da

joj Porta dade autonomijti pa da se izabere skuptina koja bi nadzirala rad uprave i zastupala interese zemlje. A svi njezini stanovnici bili bi duni da je zajedni ki brane kako od Austro-Ugarske, tako i od Srbije i Crne Gore.

- Pa to mi tek sada kaete! - lecnu se Vasi ! - Prije ste tvrdili da je Adresa upravljena protiv nemuslimanskog stanovnitva!

- Jest, gospodine generalni konzule, jer tako se ulo. Reeno je da se trai uvo enje eriata kao jedinog zako-na, pa onda zabrana crkvenih zvona, pa protjerivanje svih inovnika nemuslimana i, sve tako...

- A odakle vam sada ta nova informacija? - Tako je izjavio Mazhar-paa. - Mazhar-paa? - Jest, molim, ba on, sobom! - Vama? - ironino e Vasi . - Nije meni, ali tako se ulo iz Konaka... O tome se na

sva usta govori. Vasi se die iza stola. - To je sasvim sigurno, gospodine generalni konzule!

Ono to sam prije rekao stajalo je u prvoj Adresi. Pa kad se vidjelo da se kr anski svijet uznemirio, Adresa je iz-mijenjena... I jo neto, - tu Herkalovi spusti glas i nagnu se prema Vasi u - uje se da Mazhar-paa stoji iza svega toga...

- Da stoji iza ega? - I iza prve i iza druge Adrese! - Ali!... - Molim, nemojte se nita uditi! On bi poto-poto

elio da se rijei svoga zamjenika Kostan-pae koji je Grk. Zato je u Adresi i stajalo ono o kr anima. S druge strane Kostan-paa svim silama nastoji ne bi li istisnuo Mazhar-pau, pa da on postane valija. I u nedavnoj Adresi, koja je preko ruskog poslanstva u Carigradu bila upuena Porti, traeno je da Kostan-paa postane valija. A iza te Adrese, kako vam je poznato, stoje neki mla i Srbi koji se okupljaju oko Kostan-pae, mada je vladika Antim za Mazhar-pau. Samo, to ovi mla i mnogo ne dre do vladike.

Herkalovi mrknu i zautje. - Da, to mi je poznato - potvrdi Vasi . - S druge strane muslimanski svijet, naro ito stariji, ne

mogu da smisle Kostan-pau, jer se ulo da okuplja

10 11

sumnjivo enskinje. Dosadanje valije to nisu radile, osim Omer-pae Latasa koji je bio vrlo slatkohran.

- Slatko...? - Mislim, ljubitelj ena. Vasi

odeta do prozora i le ima se okrenu Herkalo-viu. Jedno je vrijeme utke stajao i gledao niz Bistrik.

- No, dobro, to emo jo provjeriti. A kako se u poje-dinim sredinama gleda na Adresu? ta kau muslimani, pravoslavni, katolici?

- Muslimanski svijet uglavnom podrava Adresu, jer mnogi vjeruju da e se time vratiti stara vremena prije Omer-pae Latasa. Me utim, ugledniji meu njima suz-dravaju se. Dre se po strani.

- Zato? - Pa, tako... Po obiaju puu na hladno... - Kako ste kazali? Puu?... - Mislim, oprezni su, jer se nikad ne zna ta e na kra-

ju ispasti. Smatraju da Porta najbolje zna ta Bosni treba i ta je za nju najbolje... A to se tie kranskog svijeta, pravoslavnih i katolika, oni mnogo ne govore. Isprva, kad se ulo to se trai Adresom, bio je zavladao strah. Sad, kad je Mazhar-paa stvar objasnio, malo su se smirili.

- A ova dvojica: Hadi... jama... i ovaj... - Hadijamakovi i Kaukija. - Da, oni. Tvrdite da uivaju veliki ugled kod musli-

manskog svijeta? - Veliki, gospodine generalni konzule! Kad Hadija-

makovi prolazi arijom, trgovci i zanatlije skau na

noge. ine mu temena od tala! - ta ine? - Pozdravljaju ga evo ovako! - Tu se Herkalovi dubo-

ko prignu i pokaza kako ljudi pozdravljaju Hadijamakovia.

- Vjerujete li da su ta dvojica nepodmitljivi? - Ko, oni? - Da, oni.

12

- Ama, molim vas, ni govora! - Sigurni ste? - Potpuno! - Ipak, svako ima svoju cijenu. -

Oprostite, ali ja dobro poznajem taj svijet. To su fa-natici!

- Moda... A sad mi kaite kakvo je op e raspoloenje u Sarajevu. Zanima me kakav je odnos prema turskim vlastima i ta se govori nakon nedavno sklopljenog mira u San Stefanu. Zatim, kako idu poslovi, trgovina, ta se oekuje i, tako... Sve, sve!...

- Pa, kako da vam kaem. Svako osjea da je na pomo-lu neto novo. Neto to e zamijeniti ovo dananje. A ta e biti to neto", to jo niko ne zna. Svi imaju svoje raunice i planove. Samo, jedno je sigurno: turska uprava je izgubila svaki ugled i snagu! Poslovi i trgovina su stali, bezvrijednih kaima ima ko pljeve, a sad su se pojavile i lane novanice od pedeset groa koje kolaju arijom. Vlasti ih plijene, a onima od kojih ih plijene ne daju nita. Po gradu i okolici tumaraju gomile vojnih bjegunaca i izbjeglica iz Hercegovine, to unosi jo veu pometnju i strah meu ljude. Muslimani su veoma potiteni. Sada, poslije mira u San Stefanu, kad se ulo da bi Bosna treba-la dobiti autonomiju, mnogi su se ponadali i prihvatili toga, dok drugi ute i ekaju. Pa, i vojska je nezadovoljna, jer mjesecima ne primaju pla u. A i hrana im je jadna. Vojni zapovjednik Veli-paa je omraen kao malo ko. I kod vojske i kod svijeta. Njega okrivljuju za sve.

Herkalovi malo predahnu pa zavri: - A u posljednje je vrijeme na list zerdelije navalio crv

k'o ni jedne godine, pa svijet i u tome vidi predznak nes-ree. Alamet pred kijamet", kako se to ovdje kae.

Dok je Herkalovi govorio, Vasi je za stolom pravio kratke biljeke. A kad Herkalovi spomenu nesreu, on die glavu:

- Kazali ste: predznak nesre e. Zato nesre e? Zar se ne bi moglo rei: predznak sree!

13

- Oprostite - zbuni se Herkalovi . - Ja... ja govorim ono to svijet govori. Ono, to sam uo. A, vjerujte, gos...

- Niste mi odgovorili na jo jedno pitanje - prekide ga Vasi .

- Molim, na koje? - Kako bi bilo primljeno zaposjedanje Bosne i Herce-

govine po Austro-Ugarskoj? Da li bi uslijedio otpor? Oruani, dakako...

Vasi je netremice gledao u Herkalovi a, jer je bio siguran da se pitanje budunosti Bosne i Hercegovine pri-vodi kraju i da su planovi Austro-Ugarske u tom pogledu ve potpuno zreli. To se moglo zakljuiti iz itave diplo-matske prepiske i instrukcija koje je gotovo svakodnevno primao od grofa Andraija. Zato ga je Herkalovi ev od-govor posebno interesirao.

- Znate, gospodine generalni konzule... - po e da se uvija Herkalovi

- na to pitanje nije tako jednostavno od-govoriti.

- Zbog ega? - Pa, jer su, kako da kaem, ra unice i miljenja raz-

liita... - Ali, to ba hou da ujem! U emu su te razlike? Herkalovi nije vie bio onako siguran kao u po etku: - Pa, to se tie muslimanskog svijeta, oni bi sigurno

radije ostali pod Turskom nego pod Austro-Ugarskom. Znate, tu je na prvom mjestu vjera, pa onda i druge stvari. Kmetovi, i... tako...

- Neete valjda rei da svi oni imaju kmetove? - To ne kaem, ali... - A pravoslavni? - Sad, iskreno govorei, ni njima Austro-Ugarska ne

lei na srcu. Moda bi ak voljeli i Tursku nego Austro-Ugarsku. Ako ve neko mora, onda...

- No, no, samo nastavite! - Pa, Turska je ionako klonula i onemo ala, i prije bi

je se rijeili... Oni tako misle... A kad bi ih pitali koga bi

14

najvoljeli, sigurno bi rekli - Srbiju. Znate, sve ima svoje....

- Tako dakle: sve ima svoje! A, katolici? - E, pa njima je Austro-Ugarska svakako blia od

Turske. Prvo, jedna je vjera, pa se s pravom nadaju i oekuju da e im u tom pogledu biti bolje. Jer, jedno je turski sultan, a drugo je Njegovo apostolsko veli anstvo na dini car i kralj Franjo Josip Prvi! - pateti no e Her-kalovi , pobojavi se da je u svojim maloprijanjim oc-jenama malo pretjerao.

- A da li moda znate da neki franjevci, naro ito mlai, ne misle tako?... Oni bi radije nekakvu zajedni ku jugoslavensku dravu. Ili pak autonomiju.

- Oprostite, ali to mi nije poznato... - Da, vidim da nije. Vi i ina e stvari suvie

uopavate... No, dobro. A sad mi ovo recite: ako bi musli-manskim begovima i srpskim gazdama, a i sveenstvu, bile date odreene garancije u pogledu njihova budueg poloaja, ta mislite: da li bi oni u tom sluaju podrali Austro-Ugarsku?

- U to ne treba sumnjati, gospodine generalni konzule! - To je vae miljenje? - Jest i moje, ali sigurno i njihovo! Molim, to nije

teko provjeriti i vidje e se da sam u pravu! - No, ako je tako, kaite mi onda ko bi mogao organi-

zirati i povesti eventualni otpor protiv zaposjedanja Bos-ne i Hercegovine, ako to ne bi uinili vodei ljudi? No, dajte da ujem!

- Pa, ako bi se Turska oduprla, moda bi u tom sluaju...

- Ali, ako ne bi?... - Onda ne znam ko bi drugi mogao?... Moda bi kakav

fanatik tu i tamo odapeo puku. Ina e... Pa, molim vas, pogledajte kakvo je stanje! Ne zna se ni ko pije ni ko plaa! Ako bi se jo i Turska pomirila s time i digla ruke, ko bi se onda mogao i smio oduprijeti sili Njegova car-skog i kraljevskog velianstva!

15

- Znai, vi tako ocjenjujete sadanje stanje i raspo-loenje?

- Samo tako, gospodine generalni konzule! A ja to ne govorim napamet, ve to je stvarno tako. Takvo je ras-poloenje meu svijetom, vjerujte! Jedva ekaju da se stvari ve jednom srede.

- Dobro, g. Herkalovi u. Imate li jo neto? - Pa, zasad ne bih imao nita osobito... Moda jedino

to, to se uje da se ovih dana u Sarajevu opet pojavio Hadi Lojo. Nije ga bilo pune dvije godine.

- Hadi Lojo?... To je onaj odmetnik kojeg su turske vlasti dugo traile i gonile?

- Taj, taj! Zbog njega je nedavno nekoliko turskih ofi-cira bilo izvedeno pred vojni sud, jer su dopustili da im ispred nosa umakne. O tome sam vas ranije izvijestio.

- Da, sjeam se. I sada je opet u Sarajevu. Slobodan? - Ja ga nisam vidio, ali tako ujem. I iz toga se vidi

kakve su prilike i koliko je turska vlast bespomo na. Niko nikome nee da se zamjeri. Hadi-Loji pogotovo!

- Zar je on tako mo an? - Ma, nije da je moan, ali mnogi dre do njega. Prosti

svijet, pogotovo. Ima on uz to i svoju druinu... Pa, kuda on, tu i oni.

- Da li i on sudjeluje u agitaciji za Adresu? - To mi nije poznato, ali sam saznao da je na jednom

sijelu govorio kako bi narod trebao uzeti vlast u ruke. I kako eraf nije niko i nita.

- E... raf? - Gospoda, uglednici... - Notabli? - Da, notabli. - I, ta ste jo uli? - Kaem, nemam nekih pouzdanih informacija, ali

znam da prosta svjetina do njega mnogo dri. Uz to je i veliki govordik.

- Kako ste kazali: govor...?

16

- Govordik. Hou rei govornik. I to, kakav! - Demagog? - To, to! Trebali biste ga samo uti! - No, to je interesantno. Pokuajte neto vie saznati o

njemu. - Molim lijepo. - Dobro, g. Herkalovi u. Ako nemate nita vie,

moete ii. Molim, kaite g. Rihteru da doe... Momenat, jo neto!

- Izvolite! - Potrudite se da proirite vijest da e na konzulat us-

koro poeti s podjelom novane pomoi sarajevskoj siro-tinji. Pazite: bez razlike na vjeru! Svi, koji do u i prijave se, dobie odreenu pomo !

- Stvarno? - Mislim da sam bio dovoljno jasan! - hladno e Vasi

ustajui iza stola. - I, molim, pozovite mi g. Rihtera. Tajnik generalnog konzulata Rihter koji se nakon toga

pojavio na vratima, bio je suta protivnost lampavom Herkaloviu. Mlad, uglaen i odmjeren, uivao je punu Vasievu naklonost. Bio je sin jednog austrijskog genera-la i nakon zavrenih studija prava stupio je u diplomatsku slubu. Proveo je krae vrijeme u austrougarskom konzu-latu u Trapezuntu, a onda u Skadru, odakle je premjeten u Sarajevo. Zajedno s Vasiem.

- G. Rihter - obrati mu se Vasi - vi biste odmah treba-li poi u Konak. Najavite se dr Ke etu, pozdravite ga u moje ime i zamolite da njegovoj ekselenciji Mazhar-pai prenese izraze moga potovanja, s tim to bih elio da me Mazhar-paa primi jo u toku dananjeg dana. Ako bi dr Keet insistirao da sazna razlog posjete, kaite da vam to nije poznato.

- Molim lijepo! - nakloni se Rihter. Dok je Vasi s vicekonzulom Hojzingerom razmatrao

pitanje podjele pomo i, u koju je svrhu kao i za ostale po-trebe politi ke propagande bio dobio znatna nov ana sredstva, Rihter se ve

bio vratio iz Konaka. Mazhar-paa je zakazao prijem u jedanaest sati.

17

Vasi pogleda na sat. - No, imamo jo itav sat vremena. Dotle u se pres-

vui, a vi se pobrinite da ko ija bude spremna deset mi-nuta ranije. Vi ete poi sa mnom. G. Herkalovi nam nije potreban, jer tamo je dr Ke et.

Tano u zakazano vrijeme kroz dvorinu kapiju kon-zulata izala je crna ko ija i stala pred ulaz, gdje je ve ekao kavaz jako, nao it Konavljanin, odjeven u ivopisnu konavosku nonju.Umalo iza toga pojavio se i Vasi , u pratnji Rihtera. Vasi je bio u svojoj konzulskoj gala-uniformi. I dok su okupljena mahalska djeca radoz-nalo istezala vratove piljei u neobine nonje Vasia i kavaza Jake, oni se smjestie u koiju: Vasi i Rihter na gornje sjedite presvueno crvenom kadifom, i to Vasi na desnu, a Rihter na lijevu stranu, dok se Jako ispe na bok do koijaa. Sve se odvijalo tiho i bez rijei. Koija odmah krenu niz Bistrik, zaobi e oko Careve damije i ue u park Konaka, gdje im straa pred ulazom odade poast. U prostranom predvorju Konaka Vasia doeka i pozdravi dr Keet.

Ko zna ta je dr Keeta, koji je pohaao gimnaziju kod jezuita u Elzasu, a medicinu studirao u Bernu, Haj-delbergu, Beu i Parizu, dovelo u Sarajevo. Poeo je kao osobni lijenik i tajnik Omer-pae Latasa, kojeg je susreo i upoznao na Kavkazu i s njim kasnije doao u Sarajevo. Tu je nastavio kao gradski fizikus i policijski lijenik za vrijeme Topal-Osman-pae, obavljaju i u nekoliko maho-va i dunost vilajetskog tajnika, dok je sada, kod Mazhar-pae, bio na dunosti njegova lije nika i povjerljiva osoba vilajetske uprave. Imao je suprugu i kerku, a bolovao je od ira na elucu, koji ga je svakog prolje a nesnosno muio. Pa i danas se loe osjeao, ali se trudio da prema Vasiu bude to ljubazniji.

- Moje osobito potovanje, gospodine generalni kon-zule! U posljednje vrijeme imamo ast da vas neto ee vidimo! - poe Keet u susret Vasiu.

- Naalost, uvijek samo slubeno! - osmjehnu se Vasi pruajui mu ruku.

18

- Uistinu! Nije vas bilo ni na posljednjoj predstavi kod gospodina Holmsa - dodade Ke et, mislei pri tome na kazaline predstave koje su povremeno prireivane kod engleskog konzula Holmsa.

- alim, ali se nisam dobro osjeao. No, nadajmo se, da e biti jo prilika.

- Kako da ne! - potvrdi Ke et, proputajui Vasia na desnu stranu i pokazujui prema irokom stepenitu koje je vodilo na kat. - Izvolite, njegova ekselencija vas oekuje!

Pri ulazu u prostrani, poluevropski namjeteni kabinet iji su brojni prozori gledali u park Konaka. Mazhar-paa poe u susret Vasiu. Bio je to sredovjean ovjek, roeni Stambolija, obrazovan i otmjen, koji je nekoliko godina proveo na slubi u dvoru, to mu je davalo posebnu lah-kou i sigurnost u ophoenju. U svom tamnom, tijesno skrojenom odijelu, s kaputom koji se zakop avao do pod samo grlo; u tamnocrvenom fesu s dugom kiankom i s kratko podrezanom crnom bradom, djelovao je veoma elegantno. Kretao se ivo i elasti no, odmjereno gestiku-lirajui svojim lijepo odnjegovanim rukama. Svoj dolazak u Bosnu, kao i mnoge valije prije njega, smatrao je nek-om vrstom kazne. To je Vasi u bilo poznato, zbog ega je i sumnjao u Herkalovi evu informaciju da bi Mazhar-paa elio i dalje ostati valijom u Bosni.

- Ekselencijo, - nakloni se Vasi - imam osobito zado-voljstvo da vas pozdravim i da vam i ovom prilikom izra-zim svoje puno potovanje!

- Milo mi je to vas vidim - odvrati Mazhar-paa pruajui ruku Vasiu, dok je dr Keet tiho i nenametljivo prevodio njihov razgovor. - Izvolite! - pokaza on Vasi u na iroke naslonjae. - Minder vam ne nudim, jer se plaim da se ne biste ugodno osje ali!

- Ve sam tako dugo u Bosni pa sam se privikao! - O, pa da, vi ste ve

napola Bosanac! Zato vam smi-jem ponuditi kafu?

- Sa zadovoljstvom, ekselencijo!

19

Razgovor je nakon toga tekao lahko i neusiljeno, pog-otovo kad Mazhar-paa po e pripovijedati o svom jueranjem izlasku u okolicu Sarajeva.

- Poslije one surove bosanske zime za koju mi se inilo da nikada nee proi, bio je to pravi uitak. Nisam vjerovao! Sve je bilo tako pitomo, zeleno, gotovo raspje-vano. Pa taj divni zrak! Kao mehlem! I onda izvori! Koli-ko tih bistrih izvora! Ju er sam vidio i upoznao jedno sas-vim drugo lice Bosne. Da nije svega onoga to se posljednjih godina ovdje zbivalo, povjerovao bih da je Bosna prekrasan ilim, satkan i prostrt za ljudsku radost i zadovoljstvo. Ali, na alost... - Mazhar-paa naglo zautje i pogleda ustranu.

Vasi pomisli da je to najpogodniji trenutak da pree

na ono radi ega je i doao. - Ekselencijo, kad ste ve

to spomenuli, dopustite da vas upoznam s razlogom moje posjete.

- Samo izvolite, sluam vas! - Slobodan sam upozoriti da su podanici Austro-

Ugarske u Sarajevu, a i u drugim gradovima Bosne i Her-cegovine, i ne samo oni, u posljednje vrijeme veoma uz-nemireni. Naime, Adresa koja se ovih dana pojavila u Sarajevu, navodno je uperena protiv nemuslimanskog di-jela stanovnitva i njihovih osnovnih prava, pa je ta uzne-mirenost posve razumljiva. Vi, ekselencijo, vjerojatno znadete mnogo vie o tome i bio bih vam veoma zahva-lan ako biste me obavijestili ta se zapravo trai Adresom.

- Da-a... - uini Mazhar-paa i zautje. utio je nekoli-ko trenutaka prije nego je odgovorio:

- Adresa se pojavila pakon nedavnog mira u San Ste-fanu, kad se saznalo da bi, prema ugovoru izme u Turske i Rusije, Bosna i Hercegovina trebala dobiti autonomnu upravu. Ja sam imao priliku da Adresu vidim i pro itam i mogu vas uvjeriti da nema razloga za uznemirenost. Os-novno to se Adresom trai jest to da Bosna i Hercegovi-na ostane u sastavu Turske, s tim to bi dobila autonomnu upravu, uz obavezu svih njezinih stanovnika da je brane

20

od svakog napada, bilo s koje strane: Srbije, Crne Gore, ili, eventualno, i Austro-Ugarske. Konzervativni krugovi, a na prvom mjestu bosanski feudalci, vjerojatno se nadaju i ele da to i ubudue bude stara, feudalna Bosna, kakva je nekad bila i u kojoj bi oni bili stvarni gospodari. No, to je besmislica! U tom pogledu nema i ne moe biti dvojbe, bez obzira na otpore na koje se visoka Porta ne e osvrtati. U to vas mogu uvjeriti! Prema tome razloga za uznemire-nost nema, mada sadanje stanje, s obzirom na sve ono to se ovdje posljednjih gqdina zbivalo i zbiva, nije ruiasto. Trebae mnogo napora, a i vremena, da se stva-ri dovedu u red i da se unutranje opreke, koje su i dovele do svega ovoga, jednom zauvijek otklone.

- Treba li to da shvatim kao vau podrku Adresi? - upita Vasi .

Mazhar-paa pokaza rukom na kafu koja je bila done-sena:

- Molim, posluite se! Dok je Vasi

mijeao kafu, on nastavi: - Ono to je bitno, jest to da Adresa nije uperena protiv

interesa visoke Porte. Jer, ako je Porta Sanstefanskim ugovorom stala na stanovite da se Bosni i Hercegovini treba dati autonomija, onda je Adresa u skladu s ugovo-rom. Druga je stvar ta ko podrazumijeva pod pojmom autonomije. I ta ko prieljkuje. Ja u to ne ulazim!

- A ko su, u stvari, autori Adrese? Ko stoji iza nje? - Ni u to ne ulazim! Bitno je to da Adresa nije uperena

protiv interesa Porte. - Prema informacijama kojima raspolaem, kr anski

svijet se pasivno dri prema Adresi. Podrku joj pruaju uglavnom muslimani. I to, djelimino. Ugledniji se ljudi dre po strani.

- Pravo je i jednih, i drugih, i tre ih, da sami odlue hoe li je podrati ili ne.

Vasi malo poutje prije nego pree na glavno pitanje:

- Ekselencijo, vama je nesumnjivo poznato kako poje- dine velesile gledaju na Sanstefanski ugovor, koji na iz-

21

vjestan nain remeti evropsku ravnoteu. Moja vlada zbog toga insistira da se im prije sazove konferencija ev-ropskih velesila, koje bi trebale da se sporazume o modi-fikaciji tog ugovora. Pitanje budu nosti Bosne i Hercego-vine, za iju je sudbinu moja vlada posebno zainteresirana, bi e svakako jedno od izuzetno vanih pi-tanja konferencije. Budui pak da je konferencija na po-molu, ne smatrate li da bi svako prejudiciranje sudbine Bosne i Hercegovine bilo ishitreno? Postavlja se, naime, pitanje da li bi autonomija ovih zemalja zna ila takoer i njihovu pacifikaciju, ili bi nastali novi nemiri usljed soci-jalnih i vjerskih opreka koje ovdje postoje. Zbog toga moja vlada...

Dok je Keet paljivo prevodio Vasievo izlaganje, naglaavajui znaaj svake pojedine re enice, Mazhar-paa se bio leima odupro o naslon fotelje. Onda naglo prekide Vasia:

- Dopustite! Pitanje budu nosti Bosne i Hercegovine moe se rjeavati jedino i isklju ivo u okviru Turske, bez obzira na bilo kakve i bilo ije aspiracije!

To je izgovorio vrstim glasom, netremice gledaju i Vasiu u oi, a onda uz osmijeh dodade:

- Ovdje smo vie od etiri stotine godina, i to se ne smije zaboraviti, ekselencijo! Tradicija se ve

odavno pretvorila u nae neotuivo pravo! I zar bismo se mogli samo tako odrei naih najstarijih provincija?

Zavlada asovit tajac. Vasi pogleda u dra Keeta, a

kad ovaj vie nita ne re e, on se okrenu Mazhar-pai. Obratio mu se mirno, kao da je preuo ono to je Mazhar-paa maloas rekao:

- Jo me jedno pitanje zanima, ekselencijo. Ovdanje stanje, kako ste i sami rekli, nije rui asto. U gradu se okupio veliki broj izbjeglica, a da i ne govorimo o onima koji su tokom ustanka i nedavnih tursko-srpskih i tursko-crnogorskih ratova prebjegli na teritoriju Austo-Ugarske. Da bi se tim jadnim ljudima bar koliko-toliko pomoglo, na generalni konzulat je odlu io da pone s podjelom novane pomoi. Zanima me, kako vi gledate na taj hu-

22

rnani gest naeg generalnog konzulata. Naime, da li biste imali kakvu primjedbu ili...

Vasi sklopi ruke i zautje. Mahzar-paa je nekoliko trenutaka tako er utio, zag-

ledan u svoj fildan. - Pa, ako je to gest humanosti, u ta ne bih elio da

sumnjam, onda, molim... - tu on rairi ruke i slee rame-nima. Bilo mu je, kao i Vasiu, posve jasno kakva je pra-va svrha te pomo i, ali nije naao opravdanog razloga da je odbije.

- Zahvaljujem! - nakloni se Vasi pa se okrenu Rihte-ru, na ta se ovaj die i prui mu malen, briljivo upako-van zamotak.

- Ekselencijo, - die se i Vasi - budui da niste pua , dopustite da vam predam ovaj skromni dar, kao izraz moga izuzetnog potovanja i zahvalnosti na zau dosa-danju uvijek korektnu saradnju, sa eljom za jo bolje i plodotvornije odnose izmeu nas i naih vlada. Izvolite!

Mazhar-paa s oitom radoznalo u primi zamotak i poe ga polahko otvarati. Iz male kutijice izvadi zlatnu, umjetniki ukraenu burmuticu.

- O, pa to je divno! Ovo je pravi antikvitet! Ekselenci- jo, uistinu ste me obradovali! Zahvaljujem! Burmut je uistinu moja slabost. Ali, ne i jedina!

Svi se nasmijee, a dr Ke et prie i razgleda burmuti- cu.

- Izvrstan rad! Premda ne mr em burmut, rado bih pokuao!

- Pokuajte, samo pokuajte, brzo ete se priviknuti! - ohrabri ga Mazhar-paa. Ali, ne iz ove burmutice!

Svi se ponovo nasmijee. Maloprijanje kruto raspo-loenje bilo se posve raskravilo.

U taj se as sa munare Careve damije javi mujezin. Bilo je podne.

- Ekselencijo, ve je podne! - trgnu se Vasi . - I suvie smo vas zadrali.

23

- Naprotiv, mislim da je bilo i korisno i ugodno, zar ne?

Oprostili su se veoma srda no. Mazhar-paa je ispratio Vasia sve do vrata kabineta.

- Bie mi osobito milo ako vas uskoro ponovo vidim! elio bih da se ubudue susreemo pod sretnijim okol-nostima!

- Ekselencijo!... - nakloni se Vasi , prije nego to je izaao.

Dok su silazili niz stepenite, dr Ke et, koji je pratio Vasia, tiho je govorio:

- Mazhar-paa je istinski pobornik zakonitosti i reda. Svim silama se trudi da se sadanje stanje im prije nor-malizira i da stvari krenu nabolje, na zadovoljstvo svih. Mogu vas takoer uvjeriti da je njegova ekselencija istin-ski pobornik saradnje i prijateljskih odnosa izme u Tur-ske i Austro-Ugarske!

- Drago mi je da to ujem, gospodine doktore, mada sam i sam imao priliku da se u to uvjerim - odgovori Vasi .

Dok je koija izlazila iz dvorita Konaka, Vasi je zamiljeno utio. Onda se okrenu Rihteru:

- No, ta kaete na sve ovo?... - Moj je dojam da je Mazhar-paa htio dati do znanja

da Turska i ne pomilja na bilo kakve ustupke u vezi s Bosnom i Hercegovinom. Kad ste spomenuli modifici-ranje Sanstefanskog ugovora i zainteresiranost Austro-Ugarske za ove pokrajine, odgovorio je vrlo energi no.

- Da, imate pravo. No, bez obzira to on mislio i elio, pa ak ta mislila i eljela i sama Porta, mi emo zapos-jesti Bosnu i Hercegovinu! To je u interesu i samih ev-ropskih velesila, iju podrku uglavnom ve

imamo. Ovo vjeno leglo buna, nemira, i anarhije, ije posljedice mogu postati nedogledne, treba ve jednom pacifizirati. A mi smo za to najzainteresiraniji.

- Vjerujte li u eventualni otpor? - oprezno e Rihter.

24

- iji? - otro e Vasi . - Turska se, u sluaju saglas-nosti velesila, nee usuditi da odupre. A to se tie ovih ovdje - tu Vasi s pogledom punim prezira pokaza o ima prema ulici - to nema nikakva zna aja. Ovdanji notabli e nas sigurno podrati, tim prije to emo im pruiti ansu... Mi ovdje dolazimo kao misionari reda. Reda, mira i kulture! Mislim da sam jasan?

- Apsolutno! - potvrdi Rihter spremno, dok su se konji usporena koraka uspinjali uz Bistrik.

Cijelo popodne Vasi je proveo nad izvjetajem. Nakon to je iscrpno prikazao stanje i raspoloenje

meu stanovnitvom i anarhine prilike koje su zavladale, naglasio je nunost i apsolutnu potrebu okupacije, smatra-jui da e ona protei bez tekoa i da e je stanovnitvo velikom veinom pozdraviti. A da bi sve to mirnije i bezbolnije prolo, nuno je osigurati naklonost vode ih linosti s kojima on ve otprije odrava bliske kontakte, a koje sad treba jo vie pojaati. U pogledu Adrese, nagla-sio je da muslimanski svijet od toga neto o ekuje, ali da su miljenja i tu podvojena, dok se svi ostali, uglavnom, dre pasivno.

Govorei o svom dananjem susretu i razgovoru s Ma-zhar-paom, Vasi je iznio valijino miljenje i stav, pret-postavljajui da i drugi turski inovnici vjerojatno dijele slino miljenje. Mazhar-pau, ina e, smatra asnim i spos.obnim ovjekom, koji bi u drugim okolnostima mo-gao biti dobar turski guverner. Spominju i odnose izmeu Mazhar i Kostan-pae, Vasi je podvukao da su oni veo-ma zategnuti i loi i da Mahzar-paa preko Kostan-pae sprovodi sve nepopularne Portine naredbe, kako bi na njega svalio odijum ovdanjeg stanovnitva. Za Kostan-pau je naveo da je panslavist koji oko sebe okuplja pan-slavistiki raspoloene elemente, na ta je ef ovdanje policije ve ranije bio upozoren iz Carigrada. Kostan-paa je, inae, ovjek iva duha, snalaljiv i okretan, a uz to vjet francuskom jeziku, ali je, uza sve to, sklon precjenji-vanju svoga znaenja.

Kasno poslije ponoi Vasi je paljivo prepisao iz-vjetaj, jo jednom ga proitao, zape atio i adresirao

25

osobno na ministra grofa Andraija. Zatim je priao pro-zoru, irom ga otvorio i duboko udahnuo svjeinu sara-jevske noi. Osim tihog ubora Bistri kog potoka i dale-kog lavea pasa, nita se vie nije ulo. Sarajevo je spavalo gluhim snom. U toj mirnoj zvjezdanoj noi nita nije podsjealo na burne dogaaje koji su se bliili.

Sutra ujutro, budu i da je bio etvrtak kad je konzul-ska pota neovisno od vilajetske polazila prema Brodu, izvjetaj je bio otpremljen u Brod, a odatle dalje u Be .

26

2. Posljednji dani mjeseca maja i prvi dani juna proli su

u oekivanju ta e biti od Adrese koju su Hadijamakovi i Kaukija predali Mazhar-pai. Nesnos-na ega, neuobiajena za to doba godine, posve je bila umrtvila ionako slabe poslove, pa su ljudi u ariji postali jo utljiviji i turobniji. I pod Talihanom, u uvene Sav-ke ebedine, gdje se moglo lijepo i pojesti i popiti i na jo uvijek jedroj Savki o i napariti, kao i u one dvije-tri oblinje gostionice u kojima su jo za vrijeme Omer-pae Latasa zasvirale prve muzi ke kapele i stigle prve kelne-rice dovedene iz prijeka", ivot je bio posve zamro. ak i dogaaji koji bi u drugim prilikama izazvali ope uzbuenje, sada su prolazili gotovo bez odjeka. Tako, u petak, ba kad su ljudi izlazili iz damija, u Oprkanju, na samoj Baariji, doe do pravog malog rata. Nekoliko vojnih bjegunaca, od one dvije-tri hiljade koliko ih se kri-lo u Sarajevu ili lutalo po njegovoj okolici, sukobi se s jednom vojnikom patrolom koja je obilazila arijom. Bjeguncima se ubrzo pridrui nekoliko njihovih drugova, a iz kasarne uskoro stie itava eta Anadolaca. Otra pucnjava potraja vie od pola sata, nakon ega u Oprka-nju i po okolnim sokaiima ostade nekoliko ranjenih i bjegunaca i vojnika, dok u oblinjoj ajakjoliji, baarijskom javnom nuniku, naoe dvojicu ubijenih bjegunaca. To jo vie pojaa raniju mrnju i neraspo-loenje Sarajlija prema vojnom zapovjedniku Veli-pai, koga su svi smatrali glavnim krivcem za nesre ene prilike i nezadovoljstvo u vojsci.

Austrougarski generalni konzulat na Bistriku pod-sjeao je u te dane na tajanstveni rije ni liman u kojem niko nije znao ta se krije i zbiva. Jedino to se moglo

27

vidjeti bilo je da kavaz Jako ponekad i po vie puta dnev-no odlazi na potu smjetenu nadomak Konaka, odnose i ili donosei ifrirane brzojave. Istovremeno je i konzular-ni tuma Herkalovi

stalno obilazio arijom. as bi sje-dio u kahvi Moria hana i toboe nezainteresirano sluao ta se govori, as bi zasjeo na efenak kakva zanatlije ili u duan poznatog mu trgovca, zapo injui razgovor o najobinijim stvarima, da onda pre e na ono radi ega je i doao. Govorio bi o nedaama i neizvjesnosti u koju je zemlja zapala, pitajui se ta e se iz svega toga na kraju izlei. Nije se ustruavao rei da tako dalje ne moe i da neko u Bosni mora zavesti red i mir, za to e se evropske velesile uskoro pobrinuti. Pri tome bi hvalio i u zvijezde okivao Austro-Ugarsku, naglaavaju i da je ona za to naj-pozvanija i da je Turska s njom u velikom dostluku, dok je s Rusijom, unato

nedavno sklopljenom miru, jo uvi-jek u neprijateljstvu i zavadi. Dogaalo se da bi ga zbog toga ponekad i sikterisali, ali to mu nije smetalo da i dalje hoda, pita, slua i agitira. Za to vrijeme se pred austro-ugarskim konzulatom ve od ranog jutra iskupljala siro-tinja, nestrpljivo o ekujui da pone podjela pomoi. Broj onih koji su se tamo okupljali bivao je iz dana u dan sve vei. Razgovor bi se uvijek svodio na jedno: na neizvjesnost i siromatvo.

- Ih, jadna majko, ta doekasmo: da nas vabo hlje-bom hrani!

- uti, dobro je i to! - Jadno ti ga je dobro! Ve , ta bi ti rek'o: poradi ega

oni nama ovo daju?... Daba nije, nek' zna! - Bezbeli da nije. Govori se da bi vabo mog'o do '... -i, bolan? - Pa, vamo, u Bosnu! - Jah, kad bi mu dali! - Ko kad bi dao? - Sultan, eto ko! - Ih, ba e ga neko pitat' ! Zar ne vidi, bolan, da niko

nikoga vie ne benda! Ve , jesi 1' uo da se Hadi Lojo

28

vratio? Okuplja svijet i zove na bunu. Hoda no u po sije-lima. Prijeti prvama.

- Neka, i treba! Aferim mu bilo! - A ulo se i ovo: da bi Bosna trebala sama sobom up-

ravljat'! - Eh, to bi bilo neta! - Bi, al' da opet ne bude k'o i dosad: da gospoda za-

pov'jeda, a fukara tegli i slua! - Pa tako bi ti i bilo! Ve

kako ti misli? - ekaj, haman zovu, uti! Dok je svijet u redu agorio i ekao, premjetajui se s

noge na nogu, Vasi bi se ponekad pojavio iza zavjese na

prozoru i utke posmatrao okupljenu gomilu, aroliko i sirotinjski odjevenu. Bjegunci iz Hercegovine, krakati i izgladnjeli ljudi, veinom iz Nikia i okolice, koji su se za vrijeme nedavnog ustanka i crnogorsko-turskog rata bili povukli, ostavi pri tome bez igdje i ega, djelovali su ojaeno i izgubljeno. Sarajevska sirotinja, u ofucanim akirama, masnim fermenima, a poneki i u traljavim pantalonama, navikli na siromatvo, pronju i ekanje, uali su uza zidove, apati no kunjajui i na jedno oko preajui kada e se pomo poeti dijeliti. ene u dimija-ma, suknjama i izblijedjelim feredama, uz mnotvo ci-ganadi, koja su se ganjala i dovikivala kroz gomilu, strpljivo su ekale i jadale se:

- Ih, Bog hi ne ubio, to ve jednom ne d'jele! Otpa-

doe mi noge! Vraajui se u svoju sobu, Vasi

bi se za trenutak zaustavio kod vicekonzula Hojzingera, da sa zadovolj-stvom prokomentarie: - No, jeste li se uvjerili kako je ovo bio mudar potez! Mali ovjek je osjetio u koga se moe pouzdati! Na konzulat je postao njegovo uto ite. Doite, pogledajte to!

Za to vrijeme valija Mazhar-paa, svjestan neda a pod kojim je zemlja grcala, nastojao je da dobije na vremenu i da dogaaje usmjeri u jednom pravcu: da se o uva kakav-takav red i mir, smatraju i da bi usvajanje Adrese stvorilo povoljnije raspoloenje i bar donekle stialo op u nape-

29

tost, on se po etkom juna saglasio da se osnuje Narodni odbor. U Odbor je uao izvjestan broj muslimanskih predstavnika, ve inom veleposjednika, trgovaca i uleme, a kao predstavnici pravoslavnih, Dimitrije Jeftanovi i Petraki-efendija Petrovi , poznati sarajevski veletrgovci i posjednici. Katoliki svijet je zastupao sarajevski upnik fra Grga Marti , a Jevreje bogati nov ar Salamon-efendija Isakovi . Za predsjednika je bio izabran Mustaj-beg Fadilpai , jedan od najkrupnijih veleposjednika u Bosni, ovjek ambiciozan i utjecajan, koji je jo uvijek sanjario o sjaju i moi feudalne Bosne.

Sjednicama u Konaku, na kojim se sluio ulbeeer, kafa i ibuci, a uz to mnogo i vatreno govorilo, isprva je prisustvovao i Mazhar-paa, koji je kao zaliven utio i samo sluao, zagledan u neto to je bilo daleko izvan dvorane u kojoj se nalazio.

Na jednoj od prvih sjednica zatraeno je da se, u duhu Adrese, osnuje i Narodna skuptina, u kojoj bi bile zas-tupljene sve etiri vjeroispovijesti iz svih est bosansko-hercegovakih okruja. Dunost bi joj bila da pred tur-skim vlastima zastupa interese zemlje i naroda.

Zahtjev je podnesen Mazhar-pai i Vilajetsko upravno vijee ga je usvojilo, a i Porta se saglasila. Za predsjedni-ka je odmah izabran Sunulah-efendija Sokolovi , dravni odvjetnik.

Osnivanje Narodnog odbora i Skuptine primljeno je u narodu mlako, gotovo s razo arenjem, jer se od Adrese, osobito me u muslimanskim svijetom, mnogo vie oekivalo, a sve se eto zavrilo time da je osnovan neka-kav odbor koji treba da ispituje pristigle pritube i da onda vlastima podnosi svoje prijedloge.

- Ma nita, bognle, luk i vodal... - govorilo se po ariji.

Tih dana su se poeli pronositi i glasovi da e se Ber-linski kongres uskoro sastati i da e se na dnevnom redu nai i pitanje Bosne i Hercegovine. O tome su ve uveli-ko pisale sve evropske novine koje su sporo stizale u Sa-rajevo, ali su zato dolazili pojedini trgovci i putnici, a i

30

sirani konzuli su o tome bili dobro obavijeteni.To je bio jcdan od razloga to se novoosnovana Skuptina nije ni sastala, pa je i prostrana odaja u Konaku posve opustjela.

Glasovi o skorom po etku Kongresa, a uz to i prve glasine o mogunosti okupacije, ponovo su uzbunili i onako uznemirene duhove. Sve je, poslije oekivane au-tonomije i onoga to se uz nju vezalo, bilo za mnoge kao udarac maljem u glavu. Ljudi su bili usplahireni i zbunje-ni.

- Ma, pa ta kau u Konaku? Valija, i drugi?... pitali su u ariji.

- Ne daju progovorit'! Vele, da to dumani izmiljaju. - Koje? - Pa to, za vabu. Za tu okupaciju. - Daj Boe! Konak se bio pritajio, a Mazhar-paa se ponaao kao

zatoenik koji ni sam ne zna ta se u stvari zbiva. Na nje-gove brojne brzojavne upite o kongresu i glasinama o okupaciji. Porta je odgovarala sporo i neodre eno. Prepo-ruivala je strpljenje i mir, ni jednom rijei ne spominjui mogunost okupacije, ali sve to na nain koji Mazhar-pai nije ulijevao nimalo povjerenja. Da nije slubovao na dvoru i poznavad jezik i nain na koji se neugodne stvari uljepavaju i kriju, bio bi moda mnogo spokojniji.

Ni poluslubeni vilajetski list Bosna" ni jednom rijeju nije dao naslutiti da se bilo ta sli no sprema. Um-jesto vijesti o Kongresu, i dalje su objavljivane odluke Vilajetske uprave o novim taksama ili o prilozima za po-trebe vojske, poimenice navode i koliko je taj i taj dao gaa i koulja za vojsku, ili su doneene vijesti o slubenim obilascima vilajetskih inovnika po pojedinim okrujima. Isto su tako iz broja u broj objavljivana imena bivih ustanika koji su predali oruje i vratili se ku ama, nakon ega su im vlasti omogu ile da se ponovo okue i otponu normalan ivot. Iz svega toga trebalo bi se zak-ljuiti da se u Bosni i u vezi s Bosnom nita osobito ne zbiva i da stvari i ivot teku normalno. Tek negdje kad je

31

Kongres ve otpoeo ili trebao otpoeti s radom, to se iz naina na koji je vijest objavljena nije moglo ta no zak-ljuiti, list je prvi put javio o Kongresu. U uvodniku od 13. juna, ba na dan kad se Kongres sastao, pisalo je:

Iz novina i telegrama doznajemo da se Kongres u utorak 30. prolog mjeseca imao sastati. Pri svemu to je Kongres za sada otvoren ili e se uskoro otvoriti, ipak se vre i ratne pripreme.Zaudo je to se sve vlade, kojih se sadanje politiko stanje manje ili vie tie, obraaju i peru i oruju. Osobito se to vidi u Austriji koja je do sada miroljubivu politiku pokazivala, a ovih je dana i ratne pripreme zapo ela, po onoj izreci: Ako ho e mir, prip-remaj se za rat". Tako i Austrija, ne znaju i ta e se iz utrobe Kongresa roditi, dri da je ovaj pravac umjestan."

Na vijest da e Kongres otpo eti sa zasjedanjem o emu je konzula Vasi a ve ranije obavijestio ministar Andrai, poslavi mu uz to i instrukcije da na svaki na in nastoji osigurati blagonaklonost i podrku muslimanskih notabla za stvar okupacije, u konzulatu je zavladala groz-niava atmosfera. Brzojavne poruke izme u Bea i Sara-jeva tek su sada uestale, a i izvjetaji konzularnih agena-ta iz Mostara, Trebinja, Banje Luke, Livna i Br kog, sve su ee stizali. Povjerljive osobe dolazile bi samo no u u konzulat, tek kad bi se grad posve smirio i mahale opus-tjele. Herkalovi je povazdan stenjao i brisao znoj, trkarajui na sve strane, ne stiui da svrati ni na pae, bez ega bi mu itav taj dan bivao okrnjen i upalj. Kon-zulova koija s Vasiem, Rihterom i kavazom Jakom sve je ee izlazila iz avlije konzulata, odvoze i Vasia u posjet drugim konzulima ili uglednim pojedincima, s ko-jima je vodio tihe i povjerljive razgovore. Muslimanskim veleposjednicima je garantirao da se ne e dirati u njihove posjede i da se nikakvo rastere enje seljaka nee vriti na njihovu tetu, a za uzvrat nije traio da se prethodno iz-jasne za okupaciju nego, kad do nje doe, da je prihvate i pozdrave. Svima ostalima je obe avao punu imovinsku, vjersku i svaku drugu sigurnost, uz najire perspektive koje e im pruiti jedna civilizirana i napredna evropska drava kakva je Austro-Ugarska.

32

Ni Hadi Lojo tih dana nije sjedio skrtenih ruku. Dok sc isprva, po povratku u Sarajevo, tu i tamo pojavljivao na ponekom sijelu, pa se bunio i psovao, sad bi se gotovo svake veeri pojavljivao na drugom kraju Sarajeva: vceras na Bjelavama, sutrave e na Hridu, prekosutra na Vratniku, i tako redom: Njegovi su se govori pretvarali u prave pozive na bunu i ustanak. Bezobzirno je psovao i napadao sve redom, i doma e prvake i tursku vlast, nazi-vajui ih najpogrdnijim imenima i optuuju i ih kako hoe da izdaju i prodaju Bosnu. Uz njega je uvijek iao neko iz njegove stare druine koja se opet po ela okuplja-ti, i to jo brojnija nego prije. Policijski starjeina Jordaki-efendija bio je o tome dobro obavijeten, ali nita ener-ginije nije poduzimao.Istina, straama je bilo nare eno da ga preaju i love, ali niko nije htio da se u to uputa. Dogaalo se da bi ga strae ponekad no u i susrele, ali bi se pravile da ga nisu prepoznale, pa bi utke proli jedni kraj drugih.

Prie o Hadi-Lojinim sijelima i njegovim vatrenim govorima sve su se vie irile i prepriavale po ariji. Glasovi o tome ubrzo su doprli i u Konak i u konzulat na Bistriku. Mazhar-paa, nemo an da u opoj pometnji bilo ta znaajnije poduzme i uini, a uz to neprekidno podba-dan stalnim sukobima s Kostan-paom, sada se svom estinom okomio na Hadi-Loju. Pozvao je policijskog starjeinu Jordaki-efendiju i, to ina e nije bio njegov obiaj, poeo povienim glasom:

- Tog razbojnika ili uhvatite ili ubijte! Malo mi je dru-gih briga, pa sada i on! Zar se niko drugi nije naao da se brine o Bosni ve

taj nevaljalac! Putate ga da vam pred nosom prkosi!

- Paa hazretleri, uvjeravam vas da emo mu stati uk-raj! - uvijao se Jordaki-efendija.

- To mi ve drugi puta govorite, dok se taj razbojnik i

dalje epuri i buni svijet. Naao je glupane gore nego on, koji ga podravaju i sluaju!

- Uvjeravam vas, paa hazretleri... - Dobro, da vidimo! - okrenuo se Mazhar-paa preki-

nuvi razgovor.

33

Kako od Jordaki-efendijinih obeanja nita nije bilo, Mazhar-paa poru i po Abdulah-efendiju Kaukiju, ima-ma Begove damije. Odnekle je bio saznao da je Hadi-Lojo u djetinjstvu uio mekteb pred Kauk ijom, pa da ga jo i sad izuzetno potuje i cijeni.

- Valija te zove da odmah do e! - kratko e zaptija koji je donio poruku Kaukiji.

- Poradi ega? Zaptija slee ramenima. - Ne znam... Kad klanjam podne, eto me - odgovori Kaukija,

diui pogled prema sahat-kuli. Kasnije, kad je stigao u Konak i ekao da ga uvedu

Mazhar-pai, bio je posve miran. U zelenkastoj dubi i u crvenim firalama, jo uvijek krepak i lahak u kretanju mada je bio maio ezdesetu, stajao je skrtenih ruku i gledao preda se. Ruke mu se ispod irokih rukava na dubi nisu ni vidjele. Bio je pun nijemog dostojanstva, a kad ga je autant ponudio da sjedne, klimnuo je glavom i tiho izustio:

- Neka, priekau... Kad su ga pozvali da ue, spustio je ruke niza se, krat-

ko se iskaljao i uao odmjerena koraka. Nakon primlje-nog selama i brza pogleda kojim ga je obuhvatio, Ma-zhar-paa po e bez ikakva uvoda:

- Rekli su mi, da dobro poznaje Hadi Loju, da si mu bio mektepski hoda?

- Jesam, bio sam, davno... - potvrdi Kauk ija. - Zna li da je opet u Sarajevu? - uo sam.

- A nisi ga vidio? - Jok, nisam... - Hmm!... Taj razbojnik, kojeg vlasti ve godinama

trae i gone, ide okolo i poziva svijet na bunu. Igra se ne-kakva tobonjeg voe, na sramotu i tebe i drugih, koji ste i pozvani i duni da uvate zemlju od svih opasnosti, pa i od takvih nevaljalaca kao to je on!

34

Kaukija je utio i gledao preda se. Misao mu je tog asa bila odlutala na sino nje sijelo u Gazi Husrevbegovu hanikahu. Nije ih bilo mnogo: pet ili est. Glavnu je rije vodio ejh i muderris Muhamed-efendija Hadijamako-vi . Govorilo se o glasinama koje su kolale Sarajevom i u kojima se sve ee spominjala dotad malo poznata rije okupacija".

- Brao, ako je istina ono to se govori i ako do toga, ne daj Boe, doe, treba se di i i prifatit' za oruje. To je, brao, farz!... Ja tako, a sad bi da ujem ta vi velite - iz-govorio je Hadijamakovi odluno.

- Isto to i ti! - do eka neko. - Nejma druge, ve za

oruje! Dok je Kaukija o tome mislio, Mazhar-paa mu

prie. Glas mu je bio prisniji i meki: - Imam-efendija, vremena su i suvie teka da bi se

smjeli igrati s vatrom.Sada je najvanije o uvati red i mir, a Njegovo velianstvo sultan najbolje zna ta je Bosna dosad uinila za Carevinu, pa ne e dopustiti da je zadesi zla sudbina, kako bi to dumani eljeli. Treba se strpjeti i priekati da se stvari kona no rijee, a to e, inallah, us-koro biti, pa da Bosni vratimo mir i ugled koji joj od dav-nina pripada. Zato sam te i pozvao.Da porazgovaramo...

Kaukija je i dalje utio. Otra crta bila mu se usjekla izmeu obrva. Kad Mazhar-paa zautje, on die glavu.

- Paa hazretleri, jedno ti moram re i: nismo, Bogu fala, oravi, svi vidimo ta se danas u Bosni zbiva, a ujemo ta se pronosi i govori, pa zar je udo ako se ljudi sastaju i dogovaraju? Ovo je na vatan i naa je dunost da ga branimo!

- Od koga? - planu Mazhar-paa, ali se odmah stia. Pree prstima preko dugog niza sjajne dugmadi na ele-gantnoj do grla zakopanoj dolami, kao da se elio uvjeri-ti jesu li sva na svom mjestu. Pa onda nastavi:

- Lijepo je i pohvalno to se za to brinete, ali niko ne smije sijati malodunost i pozivati na bunu! Pogotovo je-dan takav probisvijet kao to je taj Hadi Lojo! Neprija-telji Carevine jedva ekaju kako bi sutra mogli re i da je

35

Bosna osinjak koji ve jednom treba umiriti. Sad, kad se velike stvari treba da rjeavaju, to nam je najmanje pot-rebno.

Onda napravi nekoliko koraka, pa se opet zaustavi is-pred Kaukije.

- Pozvao sam te da utje e na tog nesretnika i da ga upozori u ta srlja. Neka se pro e toga, ili e se zlo pro-vesti! Voljan sam da mu oprostim. Neka slobodno do e ovamo, ni dlaka mu s glave pasti nee. Ja mu to obeajem! Pustiu ga da slobodno ide, ali da ubudue pazi ta govori i radi! Ako se plai da doe sam, doi i ti s njim. Slobodno!

inilo se da Kaukija vaga i razmilja o svakoj Maz-har-painoj rijei. Onda die pogled i sastavi ruke na prsi-ma.

- Sve sam uo i razumio, pao. Poruiu mu ta si re-kao, pa, ako htjedne, neka do e...

- A zar ti nee? - Nije on mlada, pao. Obikua mu ne treba! - Da moda ne sumnja u moje obeanje? - Neuzubillah! To tvojoj asnoj osobi ne bi priliilo! Gledali su jedan drugome pravo u oi. - Dobro, onda mu porui ovo ta sam rekao. Dok je Kaukija odlazio, Mazhar-paa je gledao za

njim. - Svi su oni jednaki, svi! Tvrde i tupe bosanske glave!

- apnu jetko, kad Kaukija pritvori vrata.

Kad je Herkalovi prilikom svog uobiajenog jutar-njeg referata po drugi put te sedmice spomenuo Hadi-Loju, Vasi ga pogleda.

- ta, opet taj? - Opet, gospodine generalni konzule! U ariji se o

njemu ovih dana najvie govori. Stalno ide po sijelima. - I, ta radi? - Ujeda, molim lijepo, ujeda!

36

- Ujeda? Koga ujeda? Ne razumijem. - Ujeda sve redom! I valiju, i nas, mislim na konzulat,

i carske murtate, i... - ekajte! Carske murt... ta...? - Izdajnike, carske izdajnike, gospodine generalni kon-

rule. Optuuje ih kako hoe prodati Bosnu. Zivu je u grob rakopati!

- Takoo?... -Batako! Vasi

se zamisli. Ostade ute i neko vrijeme, ne oba-zirui se na Herkalovia koji je ekao uzdignutih obrva, ba kao da i on razmilja o emu i konzul.

Vasi je oito ostao zateen. I to odande odakle se nije

nadao. Jer, dok je svu svoju panju bio posvetio prvaci-ma, sad je, najednom, iskrsnuo tamo nekakav Hadi Lojo, i to ni manje ni vie ve u ulozi pukog tribuna! Nije li to bilo suprotno njegovu o ekivanju i ocjeni o opem raspo-loenju stanovnitva? Zar u jednom od posljednjih izv-jetaja grofu Andraiju nije ponovo naglasio da izuzev pojedinih fanatika, svi ostali s nestrpljenjem o ekuju ula-zak carsko-kraljevskih eta...". I moe li se za Hadi Loju rei da je samo jedan od tih rijetkih fanatika? Zar on u odlunom asu ne bi mogao postati stvarni pu ki tribun? Ne, s tim se ne treba aliti! Nikako!

- A ta je s ostalima? - Ne znam na koga mislite... - Na onu dvojicu muslimanskih sveenika. - A, na Hadijamakovi a i Kaukiju! Pa, zasad se o

njima malo uje. Poslije Adrese nekako su se uutjeli. A ako neto i rade, oni to rade drukije. To su sasvim drugi ljudi. Za razliku od Hadi-Loje.

Vasi potuje pa e odsjeeno: - Pazite ta u vam rei! - Molim lijepo! - ukipi se Herkalovi . - Oekujem da mi podnesete hitan izvjetaj o tome

Hadi-Loji! elim znati sve o njemu! Ko je, ta je,... ime se bavi,... koga ima,... kakvog je imovnog stanja. A po-

37

sebno, kakav je njegov utjecaj na okolinu i zato su ga turske vlasti progonile. I... i sve ostalo, razumijete! Iz-vjetaj mi pripremite do sutra ujutro. Molim, do sutra uju-tro!

Herkalovi se ueprtlji. - Ne znam hou li moi tako brzo, gospodine general-

ni konzule... Znate, sve to treba propitati. A ja sam vam o njem ve prije referirao. Meutim, ovo to sada traite...

- Molim, potrudite se! - prekide ga Vasi . Herkalovi je taj dan obio noge trkarajui po ariji.

Dospio je i do muhtara mahale Budakovi i, u kojoj se Hadi Lojo rodio i gdje mu je otac jo uvijek stanovao. Muhtar je bio postariji ovjek koji je poznavao Hadi Loju jo dok je ovaj bio dijete.

- Jah, znam ga, znam, kako ga ne bi' znao - po e muh-tar gledajui u Herkalovia jednim okom, dok je na drugo napola mirio.

- Pa, ta veli: kakav je to ovjek? - Ko? - Hadi-Lojo! - Insan, ko i svi insani! - Znam da je iksan, ali te pitam kakav je ovjek? - A to ti to mene pita, vabo? - Nisam je nikakav vabo! - ljutnu se Herkalovi , iz-

nerviran muhtarevim odgovorima. - Pa kad nisi vabo, to e ti to na glavi? - pokaza

muhtar pogledom na bijeli slamnati eir koji je Herkalo-vi preko ljeta nosio i po kojem ga je poznavala itava arija.

- On skide eir Iia izvadi rubac i po e brisati znojem ovlaenu elu.

- Vruina... - odhuknu, ne znaju i ta bi drugo. - Jah, prigrijalo... - Nisi mi odgovorio ta sam te pitao. - Koje? - Pa to, za Hadi-Loju!

38

- Zna ko bi ti to mog'o najbolje kazat'! kao da se prisjeti muhtar.

- Ko? - On, Hadi-Lojo! Potrai ga, pa ako ga na e, pitaj

ga! - mirnu muhtar pa progleda i na drugo oko. A o i mu ko sitni aavi orasi.

Ni taj jalovi razgovor, a ni jo dva-tri sli na poluaja nisu obeshrabrila upornog Herkalovia. Obiao je desetak duana i potraio neke svoje znance, pa je do uve e, sabi-ru i zrno po zrno, zaokruio sliku o Hadi-Loji. Kad se sutradan pojavio pred Vasiem, poeo je da referira:

- Prvo, moram vam rei da njegovo pravo ime nije Hadi Lojo, ve Salih Vilajetovi . Roeni je Sarajlija, a oko etrdeset i pet mu je godina. Oenjen je i...

- Momenat! - prekide ga Vasi . - Kaete, da Hadi-Lojo nije njegovo pravo ime?

- Nije. To mu je picname. Ono hadi", dobio je na-kon obavljenog hodoaa u Meku, a nadimak Lojo" daju obino nezgrapnim i silovitim ljudima. Takvima kao on.

- Tako? - Tako molim! - A kako ste rekli da se zove...? - Salih Vilajetovi . Vasi to zapisa i podvue. - Molim, nastavite. Kazali ste da je oenjen... - Jest, oenjen je i ima troje djece: dvoje muko i jed-

no ensko. Najstarijem je oko petnaest godina. Stanuje u mahali Bardakije. Ima mlaeg brata Mustafu, a i otac mu je jo iv. Inae, nekog odreenog zanimanja nema. Bavio se svakojakim poslovima. Jedno je vrijeme, zajed-no s bratom, vadio kamen iz kamenoloma na Grdonju. To je odmah tu, nadomak Sarajeva. Onda je vadio i suio erpi ...

- erpi?... ta je to? - To je... kako da kaem, jedna vrsta cigle. Pravi se od

ilovae koja se mijea pa stavlja u drvene kalupe i sui. I

39

to na suncu...To je teko, ali isplativo zanimanje, jer ov-dje se sve gradi od erpia... Onda se jedno vrijeme bavio kiridijskim poslom. Prenosio je robu na konjima... Bio

je zatim sveenik u jednoj mahalskoj damiji, pa onda

vjerouitelj u mektebu. Poduavao je muslimansku djecu.

- Znai da je vjerski obrazovan? - Pa, to se ba ne bi moglo re i. Zavrio je, kako sam

saznao, samo mekteb, a to je osnovna vjerska kola.

Onda je uio hifz. - ta je uio? - Uio je za hafiza. A hafiz postaje onaj koji nau i

itav Kur'an napamet.

- Govori arapski? - Ne,... sumnjam. - No, kako je onda mogao nauiti Kur'an? - itajui, molim, itajui! - Znai, da ipak poznaje arapski jezik? - Ne, ne poznaje, ali zna da ita arapsko pismo.

itao je, onda sluao kako drugi itaju, pa je pamtio. Sve tako: malo-pomalo...

- Vidite, to je interesantno! Za to je potrebna izvrsna

memorija! - Kako da ne! To su stotine stranica arapskog teksta. I

sve to treba napamet nau iti!... Ali, i ovo je vrlo intere-santno, gospodine generalni konzule, mislim u pogledu njegove linosti.

- Da?

- Kad je bio vjerou itelj u mektebu, bio je, kau, neo-bino paljiv prema d^ jeci. Za vlastiti novac kupovao bi im poklone, a siromasmjim ak i odjeu. Posebno onima koji su dobro uili. Ponekad bi donio itavu polovicu osuenog brava, pa im to rezao za doru ak. Za jednog grubijana kakav je on, malo neobino, zar ne?...

- Da, svakako. - Turske su vlasti imale s njim stalnih okapanja. Jedno

vrijeme se bio izgubio iz Sarajeva. Posljednje dvije go-dine se potucao po istonoj Bosni. Trgovao je duhanom i

40

konjima. Duhan je vercovao, jer je monopol, a za konje

koje je kupovao i preprodavao, pri alo se da su kradeni. l Iz to je napadao seljake i uznemiravao sela kroz koja je

prolazio. Bavio se, navodno, i plja kom. Seljaci su se ialili na njega i traili zatitu. Vlasti su raspisale ucjenu i

slale potjere za njim, ali on je uvijek vjeto izmicao. Ili,

moda, nisu ni htjeli da se s njim sukobe. Ko to zna...

-Biojesam? - Kako sam! I brat je bio s njim. I mnogi drugi. itava

druina! Znalo ih je biti i po pedeset!

- I sad je opet tu?

- Opet. im je saznao da se komea, opet se pojavio.

- elio bih da mi to detaljnije objasnite.

- Pa, o tome sam vam nedavno referirao... Svake se

noi pojavi na nekom sijelu koje je ranije zakazano i onda

pone da govori. Napada sve redom: vlasti, begove, gos-podu. Naziva ih izdajnicima, koji hoe da prodaju Bosnu.

Govori da narod treba ustati na oruje i uzeti vlast u svoje

ruke.

- Tako govori? - Tako. I gore!

- Napada Austro-Ugarsku?

- Kako da ne! Ne daje vabo daba pare! - tako govori

o pomoi koju na konzulat dijeli. Hoe vabo da kupi

fukaru, veli...

- I ljudi ga sluaju?

- Sluaju... - No, ipak, jedna mi stvar nije jasna.

- A koja to, molim?

- Kako jedan tako prost i neobrazovan ovjek, moe

vriti neki utjecaj na ljude? I uivati izvjestan ugled, bar

kako vi tvrdite... - Pa, kako da vam kaem, gospodine generalni kon-

zule... - uara Herkalovi oima. - Vidite, prosta musli-manska svjetina dri do njega. Divi mu se, jer prkosi vlas-tima i jer se nikoga ne boji. Onda, i zbog njegova izgleda

i snage. ta ete, molim vas, kad se na Romaniji hrvao s

41

medvjedom! Tako neto svjetina repektuje! A onda zna i da govori! Rekao sam vam ve : pravo udo!... I da ga samo vidite: herkules!

- Inae je siromaan? - Kokuz, dibiduz kokuz! - Molim, kako ste rekli? - Kikuz, hou rei fukara, puki siromah. - A ta ostali misle o njemu: pravoslavni, katolici?... - Ah, ne trpe ga, eto ta! Svi ga se boje. - Vi ga osobno poznajete? - Samo tako, izvienja. Vasi se die iza stola. - Sluajte, gospodine Herkaloviu! - Molim! - Vi biste mu se na neki nain trebali pribliiti. Herkalovi ustuknu. - To e ii vrlo teko, gospodine generalni konzule!

Pogotovo sad. Ko zna kako bi on to... - Molim, ali treba pokuati! Iz svega onoga to ste mi

o njemu ispriali, on nije slian onoj dvojici: Hadi... jama... kovi... u i...

- I Kaukiji. - Da, njima. - Ni govora! - No, pa onda?... Herkalovi je utke stajao i zbunjeno gledao preda se. - Dakle, tako: pokuajte mu se pribliiti, a dalje emo

vidjeti. I zapamtite ve jednom: s ljudima je sve mogu e! Ili, zar moda mislite da smijemo dozvoliti da nam jedan takav rebel stvara neprilike! I to u ovakvoj situaciji! Daj-te, zaboga, shvatite to! A ako vam neto bude trebalo, pa to mi onda recite! Jasno?

- Jasno, molim... - apnu Herkalovi pokunjeno. Dok je Vasi nakon toga etao kancelarijom i raz-

miljao o Hadi-Loji, ni slutiti nije mogao da je i Mazhar

42

paa, dan ranije, bio zaokupljen istim mislima. I jedan i drugi, mada svaki na svoj nain, eljeli su da Hadi Loju uklone s javne scene i da ga, ako nita, bar pasiviziraju. Mazhar-paa je bio voljan da mu oprosti, a Vasi da mu plati.

Taj dan je Hadi-Lojo, u koulji i dugim adorbeznim gaama i bosonog, leao u hladu pod jabukom u jednoj bai u Koevu, kod svog starog jarana i imenjaka Salih-age Bibera, bostandije. U posljednje je vrijeme stalno mijenjao boravita, ne no ivajui nigdje po dvije noi uzastopce. Puka je leala kraj njega, a s njim u drutvu bila su jo trojica. Dan je bio teak i sparan, bez ijednog daka vjetra.

- Ih, brate, da hoe kia, pa da ovo malo rashladi! A i zemlja edna, pogorje sve! - u ini goljavi Mea Pliska, jedan od Hadi Lojinih stalnih pratilaca, upkajui prsti-ma osuenu i ve poutjelu travu.

- Ama, okle evlike muhe! - trgnu Hadi-Lojo nogom. Muha za as odletje pa mu ponovo sletje na noni palac, velik i nabubren kao pogolem krompir.

- Nu, vidi je, pas joj majku! - opsova on, pa se die, podvi noge i sjede. - Mea, dodaj mi tu testiju! - okrenu se Pliski.

Pliska ustade i prinese mu testiju prislonjenu uz jabu- ku.

- Taze je, maloprije sam je natoio! On uze testiju u obje ruke i pridra je me u dlanovi-

ma, osjeajui prijatnu svjeinu koja je iz nje strujala. Pa je nagnu i poe piti. ulo se kako mu voda kloko e niz grlo.

Kad ugasi e, odhuknu i nadlanicom otra usta. - Daba je, brate, ni e saraj'ske vode! Beli to kau:

Zub trne, elo pucal... Kad sam bio na abi, niega se nisam zaelio k'o saraj'ske vode!

- Beli him voda ne valja? - upita Pliska. - Ama, okle e valjat', ahmae, kad sunce povazdan

udara!

43

- Jah, tako i jest, ba sam i ja... - potvrdi Pliska i sam se sebi nasmija.

Na susjednu ljivu sletje svraka pa se zanjiha i kreknu. - Ha-h, eno habera! - do eka Pliska. Svraka ponovo zakreketa. - Na dobro, ako Bog da! - opet e Pliska. - Dina mi ti je na dobro, eno ti habera! - u ini Hadi

Lojo i pokaza glavom prema ku i odakle je iao doma in nosei mangalu s kafom.

Svi se nasmijae i posjedae. Dok su pili kafu, Hadi Lojo po e da se ee ispod pa-

zuha. Pa se okrenu doma inu: - Adeu, mi emo noaske na drugu stranu. Dosti smo

te bihuzur inili. Fala ti! - Niste, hadi Salihaga, ne daj Boe! Bujrum, brate, u

svako doba! Ako se sad ne emo pazit' i pomagat', ja kad emo?

-I ja to kaem. A vi - okrenu se ostalima - skup'te

stvari i sprem'te se. Dok omrkne, i emo. - A i emo? - upita Pliska. - Voa, ne leti prid rudu! I druga svraka doletje na ljivu pa obje zakreketae. Hadi Lojo se glasno nasmija: - Ono je, Mea, tvoj haber! uje li ta ti kau? - Jah, ta? - Da ustane i da nam nabere dudova, il' e one, pasje

eri, sve pozobat' ! Pliska se die i poe. - ekaj, u ta e? - Pa,... u kapu... - Phi, ugursuze! - Stande, donije u ti sahan - die se i domain. - Al' proberi zrelih, uje li! - doviknu Hadi Lojo za

njim, pa se ponovo izvali pod jabuku.

44

3. Vejsil Mrav, positan ovjek, terzija, po prirodi tih i

uvijek nekako uplaen, sjedio je tog jutra u svom du anu u Abadiluku i zagledan u jednu ta ku negdje na bijelo okreenu zidu, razmiljao o sino njem sijelu. Nije mogao da pohvata sve konce sinonjeg razgovora, ali, jedno mu je bilo jasno: sprema se neto krupno! Najvie ga je uzbu-dio Hadi Lojo koji je u neko doba, negdje iza jacije, iz-nenada izbio i nazvao selam pa sjeo uvrh sobe gdje su mu ljudi nainili mjesto. S njim u drutvu bio je Avdija Sed-lar, stari Hadi-Lojin sudrug, poznat po svemu onome po emu i Hadi Lojo.

Hadi Lojo je bio sav u crnu: crne suknene akire i crn koparan na njemu, na prsima iroko otvoren, uz bijelu beznu koulju i nizak ulah od mrke valjane vune na gla-vi. Lice mu je bilo koato, bakarno tamne boje, s duboko usaenim oima, poput zabijenih klinaca s krupnim crnim glavama. Bjeloonice su mu bile zakrvavljene, a gornji oni kapci malo zavraeni, pa kad bi u nekoga pogledao, tome bi se uinilo da e u najmanju ruku svatriti ako ne i nasrnuti na njega. Brada mu je bila ekinjasta, kratko podsjeena, a vrat visok i ilav, sav kao od uadi ispleten. Glas hrapav i zapovjedni ki, praen estim i silovitim pu-hanjem kroz nos. Malo, malo, pa bi se udario akom po irokim rutavim prsima koja bi muklo odjeknula, kao udarac sjekire po tvrdu bukovu drvetu.

Zajedno s Hadi-Lojom u sobu kao da je nahrupio nekakav snaan vjetar koji je odjednom uzbudio umrtvljene ljude, koji su dotad potiho i zabrinuto razgo-varali o mranim slutnjama arije. Bili su to odreda za-natlije i sitni trgovci, pritisnuti neizvijesno u i brigom pred onim to se vie naslu ivalo, a manje znalo, a to se

45

poput nepoznate, ali opasne zvijeri iz daljina oprezno uljalo i realo. Hadi-Lojin dolazak je unio blijesak i nadu koju uvijek donosi prisustvo odlu nih i snanih, is-pred kojih i iza kojih ide glas o njihovim neobi nim pod-vizima koji snae i ohrabruju i sve one koji se nau u nji-hovoj blizini.

Nakon to je sjeo i utke razgledao po niskoj i prepu-noj odaji, Hadi-Lojo se poe pojedinano pozdravljati i ispitivati s ljudima.

Kad se sa svima pa i s Mravom pozdravi i za tren oka zagleda u njega, pa neto potiho priupita Sedlara, Mravu se uini da se raspituje za njega pa sav ustrepta i uvu e glavu meu ramena.

Mrav je poznavao Hadi-Loju isto onako kao to ga je poznavalo itavo Sarajevo, ali mu nije bio blizak niti je ikad ita s njime imao. Sad, dok ga je ispod oka virkao, Hadi-Lojo mu se ini jo krupniji i snaniji nego prije. Kao da je bio zakrilio polovicu mindera na kojem je sje-dio.

- Pa, brao, evo me! - puhnu on na nos i ponovo zaok-rui pogledom po sobi.

- Neka te, hadi Salihaga, iv ti nama i zdrav bio puno godina! - doeka neko od prisutnih.

- Jah, al' drugi tako ne misle! Kad bi mogli, voljeli bi mi pogledat' u tabane ve

ne znam ta! Al', nit' je bilo nit' e biti po njihovu! Nadur'o sam ja mnogo toga pa u i njiha! Hou, ako Bog da!

Sedlar mu neto priapnu, na ta se on jetko nasmija i iskalja:

- Jah, da vam i ovo kaem! Zvao valija Abdulah-efendiju Kaukiju. Nagovar'o ga da pronjuha i sam, ne bi 1' me se doep'o. Sazn'o, odnekle, da mi je Abdulah-efendija bio mektebski hoda, pa veli, ne bi 1' me on kan-deriso da se predam. Da zajedno s njim do em u Konak. Nee mi, kooja, ni dlaka s glave pasti, samo da doem... E, moj valija, moj valija, zelen si ti k'o zelena trava! - po-sprdno e Hadi Lojo, pa se udari dlanom po koljenu.

46

Ljudi se uutjeli, uvukli duu u se pa ekaju da on nas-lavi.

Neko se u to pod prozorom glasno iskalja i za u se kuko pseto skiknu, a baen kamen zaegrlja o kaldrmu.

- Ono je moj Mustafa - tiho e domain. - Ost'o je na sokaku da pripazi...

- A, ko ta bi hotio valija?... - priupita neko. - ta bi hotio, pita? - die Hadi-Lojo glavu. - Hajde,

lui ga pitaj!... Hotio bi da mi dohaka, eto ta! Smetam him, smetam! Neki dan su, bezbeli ste i to uli, predali it-tifaknamu u Konak. Sve je u njoj kazano: i ta smo dali i u inili za Carevinu; i i smo za nju ratovali i ginuli; i kak-vi murtati upravljaju Bosnom; i u ijim je rukama carska vojska koja gladuje jer je hrsuzi kradu i raznose; i kako se Bosni o glavi radi... Sve je to kazano, sve!... Pa, ta?... Pa nita, eto ta! Izabrali, ko oja, nekakav odbor da ispita i razvidi ta bi trebalo u init'. A uli ste ko je u tom odbo-ru. Mustajbeg i guzonje iste k'o i on. Pokitili se begovi, gazdurine i Jehudije sarafi, da oni usre e Bosnu. Isti oni koji su je s carskim murtatima u crno zavili! E, nee, maj-ku li him, beli nee! Dosti je bilo i njihova! Kad bude krvavit' gae, svi e se oni u miije rupe zavu i! A narod e ginut', narod, jakako! K'o i dosad!

Hadi- Lojo prevrnu o ima i oinu pogledom po tijes-no zbijenim glavama.

- Eno hi, danima se sastaju i isje avaju, i toboe do-govaraju u Konaku. Spremaju Bosni efine! Sutradan, to god bude, oni e opet sjesti za prostrtu sofru i bit' ono to su i dosad bili: bezi, efendije, gazde i sarafi! Jakako!

U gluhoj tiini u kojoj se uo svaki pokret i dah, pro-govori Nuraga kazandija:

- Ako je vjerovat', hadija, uje se da su se carevi sas-tali, il' da e se sastat' i zdogovorit' ta e i kako e s Bosnom. Sazv'o hi, na priliku, n'emaki esar. I sultan bi, haman, treb'o tamo da i e. Culo se da u vapskim eridama tako pie...

Svi su gledali u Hadi-Loju, o ekujui ta e on. A on ruknu i odmjeri od ake do lakta:

47

- Evo him! I esaru, i sultanu, i Moskovu, i svima! A i smo mi? Zar brez nas! Pa jesmo 1' mi bravi, ta li smo, da se o naoj glavi, a brez nas, tako radi! Ne dijeli vapski konzul dabe pare, hej, ne budite budale!

Onda se die, stade nasred sobe i glavom dohvati onis-ko sobno ie. Stajao je na metar od Mrava, raskora en kao dvostruko izraslo deblo. Dok je govorio, Mrava za-pahnu otar miris bibera koji je dopirao s Hadi-Lojinim dahom.

- Vallahi, billahi, ko god poe na Bosnu, beli e up-amtit'! Vidjee ta je je u gaama! Doekaemo ga i zu-bima i noktima! Majku li him njihovu! Nismo mi baarijski golubovi, vidjee!

Obnaena Hadi-Lojina prsa, iroka i rutava, koja su se ukazivala ispod crnog koparana opto ena crvenim gaj-tanom, snano su se nadimala. Lijeva noga, obuvena u ta-nak bijel priglavak, primjetno mu je podrhtavala.

- Ako zatreba, brao, hoete 1' sa mnom? - zaokrui on pogledom po prisutnim.

- S tobom, hadija, s tobom! I u goru i u vodu! - Hoe li ti? - upre on prstom u iznenaenog Mrava

koji ga je odozdo uplaeno gledao, ne mogavi skinuti oiju s njega.

Mrav prodre pljuvaku, a vratna mu jabu ica uspuza do pod samu bradu.

- Tebe pitam, uje li? - grmnu Hadi Lojo, a Mravu se uini da mu kraj uiju pu e puka. Pa se uplaeno die i zatrepta oima. Odjednom se sjeti ene i djece i do e mu da zaplae od nekakve tuge i samoe koja ga obuze.

Koata Hadi-Lojina aka isprui se prema njegovu vratu, a prsti, poput klijeta, dohvatie ga ispod grla.

- ta je, oduz'o ti se avaz, ha! Mrav se poput make sitno iskalja i zagrcnu, pa jedva

prostenja: - I... i ja u... - ta ree, ne ujem?... - nagnu se Hadi-Lojo prema

njemu, pustivi mu vrat.

48

Sa svijetom... Kud svi, tu, tu u i... ja... - procvili Mruv.

- Aferim! - udari ga Hadi-Lojo po ramenu. Sjedi! Mrav sjede kao posjeen. Jedva se suzdra da ne za-

plae. Hadi Lojo popravi pojas i vrati se na svoje mjesto, pa

sc ponovo okrenu Mravu: - Ne pitah te, koji si? - To je moj komija, Vejsilaga Mrav, terzija. Dobar

cejk - uplete se domain. Ima li djece?

- Imam... Sina Salku i... i malu Fatu... - Ko1'ki ti je sin? Kol'ko rnu je godina?

Sad mu je osma... - Nek' ti je iv i zdrav! Ve, bi 1' ti hi bilo ao osta-

vit'?... Mrava opet stee u grlu. Sve su o i bile u njega uprte. - ta je, da ujem, bi 1'?... - K'o i drugima... - jedva promuca. Hadi Lojo se ponovo pljesnu po koljenu. - Aferim! Tak'og te hou! Sa mnom e ti, ako Bog

da, sa mnom! Bajrakom u te zametnut' nek' zna! Neko, s hajata, kucnu na vrata. Tiho, kao da noktom

zagreba. Domain odkrinu vrata i dohvati tepsiju punu varenih

krompira koji su se puili, asu bestilja i smotanu beznu bou.

- Brao, afedersum! Ljudi se razmakoe da mu naprave mjesta, a on razas-

tre bou, spusti tepsiju i asu pa se okrenu sijeldijama: - Bujrum, brao, ta je Bog dao! Svi se pokitie oko tepsije. - Hadija, bujrum! Brao, bujrum! Jelo se utke, dok neko ne spomenu da su posljednjih

dana ponovo poeli stizati vojni tovari s orujem i muni-cijom.

49

- Tol'ko je toga, da se nejma i smjestit'. Sad slau u Konak!

- Nek' slau i hoe, samo nek' dolazi! - osmjehnu se Hadi Lojo, provlaei prstima kroz bradu ulijepljenu krompirima i bestiljom.

- A ulo se i to, da su vojnici napali ne iju kuu u Veleiima i orobili je. eljad nisu ticali, al' su pokupili sve to je bilo bolje.

- Bilesi i mlivo! - I ti bi, bolan, da si gladan! Zar je to udo? Tri mjese-

ca ajluka nisu primali, a hrana im je - ne pitaj! - odsije e Hadi-Lojo. A onda se prezrivo nasmija:

-Ma ta misle oni u Stambolu, jadna li him majka! Ko

e sutra Bosnu branit'? Zar oni to povazdan sjede i kakou u Konaku? Dina mi i Boga, njima su najprei nji-hovi ifluci, duani i magaze. I, dobro me ujte: ko god him prui slanu ruku, znajte da su njegovi! Volim ja sva-kog kalfu s Kovaa i svakog beara iz uriluka, ve svi-ju njiha zajedno!

Zatim se okrenu i upre prstom u Mrava: - Ahbabu, kako 'no re e da ti je ime? - Vejsil..., Vejsil Mrav... -

Hajde, Vejsilaga, kai ti nama ta bi ti sutra branio kad bi duman ud'rio na Bosnu?

Mrava stisnu u grlu. Uz to osjeti i pritajeni gnjev koji liznu uz njega. Ma, ta me se vie ne pro e! Kud nae mene meu tolikim ljudima koji u me gledaju ko u udo. ta vie hoe s mene"...?

- Hajde, Vejsilaga, da te ujemo! - ponovi Hadi Lojo s osmijehom, ba kao da se prda s njim.

Njemu doe da zhplae. Brada mu zadrhta, a o i se za-maglie. Jedva suzdra suze pa, gutaju i ih, promuca:

- Branio bi'..., branio bi'... svoga Salku,... i malu Fatu,... i mater him,... i din, i Bosnu, i sve,... sve!

uo je kako mu srce pod grlom udara. Sav je bio u go-loj vodi. Boe, ta li e sada biti?

50

Svi su utjeli i gledali u njega. inilo mu se da ga do gola skidaju.

Onda se Hadi-Lojo opet javi. I to nekako sve ano, naglaavajui svaku rije :

- Vejsilaga, iz srca si mi progovorio! Halal ti bilo po stotinu puta! A ono to sam rek'o, pore i neu: bajrakom c.0 te zametnut', nek' zna!

Odajom proe glasan agor. Mrav je nepomino sjedio i gledao preda se. Bio je

satrven. Znoj mu je lazao niz kimu. Iznenada nasta tajac. Hadi Lojo potegnu no iza poja-

sa. A no dug, opak, s caklovitom otricom koja je prijeti-la.

Svi su netremice gledali i ekali. On pree otricom preko koporana i svu e zalogaj be-

stilja koji mu se bio zalijepio za koporan, pa ga prstom smae s noa i obliznu se.

Svi odahnue. Onda vrati no u korice i ustade: - Brao, vidjeemo se opet. Uskoro, ako Bog da! I to,

u ariji! Pa da onda vidimo ta e valija i oni njegovi! - Inallah! - A vi dotle, i god doete, kazujte svijetu ta je i kako je. Ovako kako sam rek'o i kako ste uli! Kazujte da je

kazan proklju 'o i samo to nije prekipio. A kad prekipi, vidjee se ko je ko! Pa, kom opanci, kom obojci!

Onda se okrenu Sedlaru. - Avdija, hoemo 1'? Dok je izlazio iz odaje, svi su bili poustajali. Kad

naie pokraj Mrava, dohvati ga za rame i osmjehnu mu se. Ukazae se krupni plosnati zubi.

Mrava ponovo zapahnu miris bibera. Sedlar rukom zaturi kratko podrezanu puku koja mu

je izvirivala ispod koparana i propusti Hadi-Loju da prvi izae.

51

Maloprijanja napetost naglo splasnu. Razgovor, iv i spontan, potee sa svih strana. Svako je elio i imao neto rei.

Mrav je utio i rukom potirao oznojeno elo. U glavi mu je udaralo stotinu ekia. Jedva je ekao da izae i da se razabere, jer mu se sve to inilo kao tegoban, groz-niav san. Kad se die i krenu, i domain skoi na noge.

- Vejsilaga, kuda ranije? - Moram, pokasno je... Pa die ruku prema glavi, utke se pozdravi s ljudima i

gledajui preda se krenu vratima. - Akosun ti bilo! - doviknu neko za njim. - Eh, ne zna, Vejsilaga, kol'ko si mi od veeras leg'o

na srce! Nisam te tak'og znao, vjeruj se! Fala ti i s moje strane! Ve , doi mi opet, doi, dina ti, im mogne! - govorio je domain pratei ga preko avlije.

Tek na sokaku Mrav se malo,pribra. marci u malom trbuhu jednako su ga podilazili. Cunu ukraj sokaka da se pomokri, ali ne moe, uinilo mu se.

Boe, kakva su se krupne besjede ve eras izgovorile! Ni sultana, bilesi, nisu na miru ostavili. ala to nije! Sjeti se ta ga je Hadi-Lojo pitao i ta mu je on kao u snu od-govarao, ali nikako da se sjeti onoga ta mu je rekao. Zna da je spominjao enu i djecu, din i Bosnu, i da su mu suze jednako navirale i guile ga. Pa onda ono Hadi-Lojino: Nek' zna da u te bajrakom zametnut'! Zapamti!"...

Kad se toga sjeti, uzdrhta. Kakvim bajrakom, pobogu! I na koga e on to udariti? Zar mu nije dosta njegovih bri-ga? ena i dvoje djece za vratom! A nafaka sitna. Allahu moj!

Pri pomisli na ent i djecu tek mu se stisnu. Ih, grdna rano, kud i odoh na to sijelo.Strah ga je bilo u Bezistan ui i hadi-Neziragu zamoliti da mu na veresiju dadne koji arin ohe za radnju, a sad da prvi ide i bajrak nosi. I to ni na koga drugoga, ve na cara!Dolo mu je da za-vriti i da se vrati meu sijeldije pa da im kae da on o svemu tome nee da zna. Neka ga ostave na miru! Zar on,

52

Vejsil Mrav, pa na esara, na sultana, na Moskova, na koga li sve udariti nee!

Odozdo, od damije, ukaza se vojni ka patrola. On se uzvrtje, htjede da svrne i bjei, ali mu se noge odsjekle pa ni da makne.

- Stani, o'kle ti? - Sa sijela... - apnu Mrav, pogledaju i as u patrolu,

as u pun mjesec iskoio iznad Trebevia. - A kamo ti fenjer?... Zar ne zna da se ne smije bez

fenjera? - Pa, bio sam blizu, evo ovdi, u komiluku... - pokaza

on rukom odakle je doao. - A, evo mi i kue... Eno ona... Glas mu je bio utanjio i jedva se ulo ta govori. - Ama, zna li ako te!... Hajde, gubi se! - dreknu au,

a Mrav se pokunji pa zabrza niz sokak. Kad doe do avlijskih vrata i potee klju

iza pasa, oprezno se osvrnu za patrolom koja je zamicala.

Neto se u njemu odjednom upoprijei. - Ma, kome oni: Gubi se! Nek' se oni gube! Domu-

zi!Ja sam ovdi u svom, na svom! Pas him mater!... - zagrcnu se kroz suze.

Prisjeti se onda maloprijanjega sijela, Hadi-Lojinih rijei i bajraka, pa sam pred sobom odjednom poraste.

- Hou, hou, hou! Bajrak mi dajte! Bajrak! Vid-jeete vi ko je Mrav! Beli ete vidjet'! Neko dotad nepoznato samouzdanje bilo ga obuzelo.

Ali, samo za trenutak. Jer, im ue u avliju i ugleda enu ustraenu i tihu kao i on, sav se skupi i opet postade stari, ustraeni Mrav.

- Ti doe... - apnu ona. - Jah... - Kako bi? - Pa, 'nako, lijepo... Jesu 1' djeca pospala? - Davno. Ho li ta veerat'?... - Tcc..., tamo sam jeo.

53

U prolazu pogleda u djecu. Leala su sklup ana poput maia. Fata je spavala u dimijicama, a Salko je u snu vakao. On za tren zastade, pa mrknu i u e u drugu sobu.

itavu no oka nije sklopio. as bi zamirao od straha, pitajui se ta e od svega toga biti, as ga uzbuivalo to to je i on noas bio neko i neto i to su ga toliki ljudi gledali i sluali. Pa ak i Hadi Lojo! ala to nije! Onda bi ga zazeblo oko srca. ena i djeca izlazili bi mu pred oi. ta bi oni bez njega? Pa onda onaj iznajmljeni duani u Abadiluku i terzijska igla meu prstima, koju je po itav dan provlaio i io, i to samo danas za danas. I uvijek potanko, tek toliko da se kraj s krajem sastavi. Pa i ovaj vlani sobiak u kojem je sa enom spavao, diu i se jutrom kostoloman i krmeljiv, sa osje ajem tuge i nesi-gurnosti u srcu. Hej, Allahu moj, dokle e ovako? Je li mi ba sueno da se do smrti patim?...

- ta je, to ne spava?... - apnu ena koja se bila pro-budila i oslukivala ga kako uzdie i prevr e se u postelji.

- Nita... 'nako, spavaj... Ujutro se digao slomljen i neispavan, s osje ajem tjes-

kobe i gorine u srcu. I sad, dok je sjedio u radnji, zagle-dan u jednu taku na zidu, nemoan i bezvoljan da prih-vati za iglu i otpo ne posao, odozgo, niz Abadiluk, naie hadi Neziraga, jedan od najuglednijih sarajevskih trgovaca. Njegova dva velika du ana u Bezistanu, puna ohe, pamuka, kumaa, svile i ostale brusanske robe, i njegovog areni hadijski saruk oko glave, davali su mu poseban ugled. Neziraga bi svako jutro, uvijek u isto vri-jeme, nailazio kroz Abadiluk, a Mrav bi ga uvijek doekivao i pozdraxljao na isti na in. Priekao bi da hadija prie na pet-est koraka njegovoj radnji, a onda bi se malo pridigao sa ilteta na kojem je sjedio i io, pa bi, drei iglu u ruci smjerno pozdravio:

- Uranio, hadi-Neziraga! Jesi 1' se naspav'o? Hadija, krupan i potkrvljen ovjek, u ohali

akirama koje kao da su gorjele na suncu, a opasan svilenim trabolozom preko kojeg se opruio debeo zlatan

54

Innnc, vano bi se iskaljao i uvijek isto odgovorio: - Allahrazolla... - Uz to bi pogledao Mrava i kao usput upi-Inu:

- ije li, ije... Ovaj put, zaudo, Mrav ostade nijem i nepomian, ak

i ne pogleda u hadi-Neziragu. Bio se toliko zanio misli-n ui o sinonjem sijelu s osjeajem nespokojstva koje ga hilo obuzelo, da nije ni primijetio kad je Neziraga naiao. 'I'ck kad se hadija iskaljao i odmjerio ga, Mrav se lecnu, nli, kasno: hadija ga ve bio maio.

Njega obuze strah. Htjede potr ati za hadijom da mu sc ispria i kae da se bio zamislio pa ga nije vidio, a onda bespomono uzdahnu i ostade gdje je. Osje ao se kao izgubljen.

ta e sad, ako mu to hadija za zlo uzme? Jer, kad god bi mu zapelo i za posla zatrebalo koji arin ohe ili sukna, hadija bi mu davao i na veresiju. Pa i bez toga, nije hadija maiji kaalj! Njegova se rije uje i potuje u ariji. A on, ko je on? Mrav, goljo, niko i nita, aka jada!

- Ama, ta mi, pobogu, bi? pitao je sam sebe i arao pogledom po zidovima. U to naie Fejzaga telal, koji je takoer bio na sijelu. Sjede na efenak, srdano ga poz-dravi i ree:

- Vejsilaga, nek' zna, od sino si mi jednako na pa-

meti! Akosun ti bilo! Progovorio si mi iz srca! Mrav poraste. Nekakva ugodna toplina razli mu se oko

srca. A kad se telal uskoro die, pa otegnu tur na akirama i krenu niz Abadiluk, on ostade gledaju i za njim. Telalove rijei ga osokolie, a onda se opet sjeti hadi-Nezirage, no ovaj put se u njemu neto prkosno prope.

- Ama, ko je on da ga se bojim? Zar zato to ima duane? Zar samo zato?... A bajrak, ko e nositi bajrak? On, posigurno, nee. A Mrav - hoe, hoe! Dobro je rek'o Hadi Lojo: Guzonje! Njima je njihov imetak najpre i. A sve drugo nek' propadne, crkne, izgori! Jata!

55

Pa srdit i podboden vlastitim mislima nespretno za-mahnu rukom i nabode se na iglu i ljutito opsova, pa met-nu prst u usta i poe sisati krv.

arija se ve bila otvorila i zaivjela svojim uobiajenim ivotom, mada u posljednje vrijeme nekako prigueno i gluho, bez onog ranijeg veselog agora i ivosti. Tek kad u neko doba naide Musa travar i stade nasred Abadiluka pa se iz svega glasa po obi aju prode-ra: - Trave nane ko ne mere da se noha, ujutro e mu gae razdrijet'!... - smijeh se zaori s okolnih efenaka.

- A je 1' tebi, Musa, bilo kakve hasne od toga? - dovik-nu neko za njim, nata Musa k'o drijebac zanjiska i zak-renu glavu, pa se po e propinjati i poskakivati.

- Dr ga, dr, ne daj mu! - povikae s efenaka.

56

4. Sudbina Bosne i Hercegovine bila je odlu ena davno

irije 28. juna 1878. godine, kada je na dnevni red Ber-inskog kongresa bilo stavljeno pitanje njezine budunosti i donesena odluka o okupaciji. U jednom dalekom i ludem gradu, meu tuim ljudima od kojih teko da je ij-rdan ikada zakoraio u ovu zemlju ili znao ijednu njezinu i ije , rjeavalo se o njezinoj sudbini. ta su ti ljudi s kneevskim, lordovskim, grofovskim, painskim i drugim litulama, odjeveni u crne redengote i snijeno bijele kuulje s ukruenim prsima, s okovratnicima i manetama od kauuka i pozlaenim sabljama o bedru, znali o Bosni. i njezinim ljudima, o njihovim mukama, eljama i nada-ma, osim hladnih raunica evropskih velesila koje su se ju prije Kongresa nagaale i dogovarale oko pojedinih dijelova nekad mone, a ve

poodavno oronule i one-moale Turske Carevine. Pa ipak, bilo je u tim danima neega to se istovremeno osje alo i u kongresnoj dvorani u Berlinu i po uskim sokacim.a sarajevske arije i utihlih hosanskih kasaba. Bila je to ona nesnosna ljetna ega i iscrpljujui zamor koji je pritiskivao ljude. Zbog toga se knez Bizmark, domain i predsjednik Kongresa, svojski zalagao da se zasjedanje im prije okona, jer su mcusobni kontakti vlada i delegata ve

ranije bili doveli do jasnih stavova i saglasnosti o gotovo svim pitanjima koja je Kongres trebalo da rjeava. Jedino su turski dele-gati na elu s Karateodori-paom nastojali da se zasje-danje to vie otegne, kako bi napokon dobili kona ne in-strukcije iz Carigrada, jer bez sultanova znanja i saglasnosti nisu smjeli preuzeti nikakvu obavezu, poseb-no o pitanju Bosne i Hercegovine.

57

Grof Andrai, ef austrougarske delegacije, bio je spokojan. Za svoj zahtjev o okupaciji Bosne i Hercego-vine po Austro-Ugarskoj imao je punu podrku Nje-make, u osobi kneza Bizmarka, a tako er i Engleske. I delegati Francuske i Italije bili su se izjasnili da se ne e protiviti okupaciji, dok je ruski delegat uvalov izjavio da se ni njegova delegacija ne e protiviti takvom prijed-logu, ali da se nee ni zalagati za njega. U prethodnim razgovorima Andrai je dao na znanje Karateodori-pai da je Austro-Ugarska odluila zaposjesti Bosnu i Herce-govinu i da je u tome nita ne e sprijeiti, ali da bi i sama Turska, u interesu vlastitog opstanka, trebala to prihvatiti. Istovremeno je austrougarska delegacija predala ostalim delegacijama svoj memorandum o Bosni i Hercegovini. U njemu je naglaeno da je pitanje ovih zemalja od sud-binskog evropskog interesa, jer je i nedavni rat izme u Rusije i Turske imao svoj korijen ba tu, u Bosni i Her-cegovini, gdje Turska nije bila u stanju smiriti nedavni ustanak i zaustaviti masovno iseljavanje kr anskog sta-novnitva. Zbog toga je Austro-Ugarska bila izloena velikim materijalnim tetama, pa je samo na zbrinjavanje gotovo dvjesta hiljada izbjeglica utroila oko deset mili-juna forinti, osim to su i pograni ni narodi Monarhije pretrpjeli velike tete. Radi toga se, kao jedino mogu e rjeenje, predlae okupacija Bosne i Hercegovine po Austro-Ugarskoj, isklju ujui iz toga Novopazarski sandak, u kojem bi i dalje ostala turska uprava, s tim to bi Austro-Ugarska zadrala pravo da i tamo, radi sigur-nosti prometa i trgovine, dri vojne posade.

Za autonomiju Bosne i Hercegovine, predvienu San-stefanskim ugovorom, u memorandumu je re eno da je to posve nerealan prije"dlog, jer se, s obzirom na vjerske i socijalne razlike stanovnitva, ove zemlje ne mogu umiri-ti, pa e i ubudue ostati stalnim izvorom novih opasnosti po mir, i novih teta po Austro-Ugarsku.

U munom iekivanju uputstava iz Carigrada koja nisu stizala, usprkos opetovanom traenju turske delega-cije i intervencijama engleskih i austrougarskih diplo-matskih predstavnika kod Porte, pitanje Bosne i Hercego-

5g

vine napokon je, 28. juna, stavljeno na dnevni red Kon-gresa. U posljednji as, nekoliko minuta prije po etka po-podnevne sjednice, turska je delegacija kona no primila ncstrpljivo oekivane instrukcije. Porta je odlu no odbija-lii prijedlog o okupaciji, izjavljujui da je sposobna i spremna sprovesti potrebne reforme, kojima e se srediti i normalizirati stanje u ovim zemljama. Prijedlog turske dclegacije da se rasprava o Bosni i Hercegovini zbog toga odloi, nije naiao na podrku ostalih delegacija, i pitanje Bosne i Hercegovine je stavljeno na dnevni red.

Lord Solzberi je u ime engl