U danima kad na NiksicCrnogorci udarisekad bijahu dosli danida ne bude Turski viseU logoru Crnogorskompokraj kule Lekovicaneko knjazu oklevetapopa Mila JovovicaA knjaz Mila dozivaseuz prisustvo svih vojvodapa mu rece - pope Milonit' si vino, nit' si vodaKad to cuse pope Milopolece mu sablji rukaa dva oka k'o strijelesijevnuse u hajdukaVojvode se uplasiseod izgleda vuka gorskogda oruzje ne potegnena vladara crnogorskogKao da mu ostrim macemsrce musko rasijecepa zavika, gospodaruBog sa tobom, sta to receTe ljutito napustiogospodara i vojvodei pod sator svoj svilenisa mislima teskim odePa u ljutnji gusle zgrabiodjeknuse tanke strunekliknu Milo kao sokote se majkom Cetnom kuneDa ce poci u grad Niksicsam bez ikog istog danai na megdan pozvat' silnogMusovica kapetanaBaci gusle, uzja' vrancapreko Zete predje vodei na hatu pomamnomepreko polja gradu odeLeti vranac niz Rastokekao da ga nose krilano s bedema turska strazaopazila popa MilaA pop Milo sve je blizedo Turaka i sanacapod sobom je zamoriobijesnoga svoga vrancaKao sto mu dolikujebira turske porodicena najtvrdje ide sancena najljuce gradske zlicePa ako bi poginuoda pogine od junakaod cuvenih i priznatihIdrizovih potomakaUstavi ga turska strazana kapiju kod Niksicakaza im se i naredizovite mi MusovicaKada cuse Turci ko jepotrcase kapetanumalo zatim i Musovicna kapiju gradsku stanuPa kad vidje popa Milana bijesnom vrancu svomedolasku se iznenadnomobradova njegovomeOtkud jutros Jovovicuveselijem glasom recezar od knjaza crnogorskogu moj tvrdi grad utecePrimamo te objeruckesve cemo ti oprostitizivotu ti, harambasovjeruj nece nista bitiPlanu Milo, dosta visene budali bez potrebeja sam dosa' kapetaneda na megdan zovem tebeNo se spremi i izadjibiraj mjesto za megdanate rijeci kao munjapogodise kapetanaPreblijedje pred hajdukomiz junacke Markovinejer je znao da od sabljenjegove se lako gineNe smije megdan da prihvatiprepade se svojoj glavia na slavu i na proslostkuce svoje zaboraviVec u strahu kukavickiznak na kulu strazi dadejeknu plotun sa glavicepop pogodjen s konja padeVranac pregnu i pobjezenatrag preko vode Zetea na Mila sa sabljamaniz glavicu Turci letePa se grabe ko ce prijemanut sabljom po sokoluza cije je ime cuoi car Hamid u StamboluNa mrtvoga popa stizeFerizovic Hasan prvizviznu sablja, glava padeuz tocenu lokvu krviNa najvecu gradsku kuluna vrh hana Musovicaistaknuse Turci glavupopa Mila JovovicaSa strzovog, ostrog kolcagleda Milo sa visinekako mu se Turci zorei po gradu senluk cineA gavran se, crna pticaobradova iznenadakad krvavu vidje glavupa se vije iznad gradaPrimice se iznad cabreda na bedem padne tvrdipo starijem navikamamusku glavu da nagrdiA krijuci iz haremakroz pendzere vire buleda cuvenu vide glavusrpskog popa na vrh kule