Gross - Starčević i Kvaternik - Spoznaje i nadahnuća

7/29/2019 Gross - Starevi i Kvaternik - Spoznaje i nadahnua

1/22

Gross, M., Star~evi} i Kvaternik..., Polit. misao, Vol XXXVII, (2000.), br. 1, str. 324 3

Hrvatska politi~ka povijest

Izvorni znanstveni ~lanak329(497.5)HSP(091)

321.01(497.5)(091)18

Star~evi} i Kvaternik Spoznaje i nadahnu}a

MIRJANA GROSS*

Sa`etak

Ovo je prvo poglavlje knjige Mirjane Gross pod naslovom: Izvorno prava-tvo Ideologija, agitacija, pokret, koja ove godine izlazi u izdanju GoldenMarketinga. Starevieva i Kvaternikova ideologija, sa svojim sredinjim zahtje-vom samostalne hrvatske drave, svojevrsni je spoj liberalizma (kod Starevialiberalne demokracije) i nacionalizma, odnosno povezanosti utjecaja odreeniheuropskih mislilaca i ideologa od antike do sredine 19. stoljea s hrvatskom tra-dicijom i drutveno-politikim uvjetima. U ovom se poglavlju ukratko upozoravana one europske politike doktrine koje su nadahnule pravake ideologe, pa sudijelom prihvaene, te interpretirane u skladu s hrvatskom nacionalno-integracij-skom ideologijom, postale sastavni dijelovi njihova uenja.

Izvorno pravatvo i njegov pokret temelje se na nauku Ante Starevia i EugenaKvaternika. Pod utjecajem duhovnoga ozraja nakon Francuske revolucije, povijesnogaiskustva hrvatskoga naroda i suvremenih potreba njegova drutva, oni su izgradili su-stav miljenja i vrednovanja svih bitnih podruja ljudskoga ivota. Njihova je ideologijaimala zadau da ubrza proces integracije hrvatske nacije, koji je, kako su se nadali,trebao zavriti u samostalnoj hrvatskoj dravi. Stareviu i Kvaterniku je ideal buduedrave osnovni kriterij za vrednovanje svih pojava u njihovo vrijeme i onoga to semoglo razabrati iz prolosti.

Starevi i Kvaternik uoavali su probleme, traili odgovore, predlagali norme po-naanja pod pritiskom nepodnoljiva osjeaja nacionalne potlaenosti. Cilj im je apso-lutno dobro u pravednom drutvu samostalne hrvatske drave kao opreci sa zbiljom uHrvatskoj i Habsburkoj Monarhiji koju su doivljavali kao apsolutno zlo, ne samo na

politikom, kulturnom i gospodarskom podruju drutvenoga ivota nego i duboko upsihi pojedinaca, u njihovim izgubljenim etikim vrednotama. Sramotnu sadanjostusporeivali su sa slavnom prolosti i moguom sretnom budunosti u elji da sustav-nim odgojem probude u hrvatskoj inteligenciji, a postupno i u cijelom narodu, izgub-ljeni duh gospodstva te ponosa i dostojanstva slobodnih Hrvata koji nisu mogli zamisliti

*Mirjana Gross, profesor emeritus Sveuilita u Zagrebu.


2/22


tuinsku vlast. Samostalna hrvatska drava bila bi posljedica procesa u kojem bi tenjaza slobodom, kao vrhunska moralna vrijednost i poticaj u borbi za osloboenje odtuinaca i njihovih pomagaa, obuhvatila cijeli hrvatski narod. Izgradili su cjelovit stilmiljenja, uvjetovan stupnjem povijesnog razvoja, drutvene strukture i nacionalneintegracije. Stareviev i Kvaternikov sustav osjeaja, misli i namjera odnosio se na vi-enje povijesti, politiku doktrinu, predodbu o pravednome drutvu te moralnu ivotnufilozofiju.

Starevieve i Kvaternikove vizije raale su se iz povezivanja nadahnua opeeu-ropskim kretanjima nakon Francuske revolucije pri stvaranju graanskoga drutva s

posebno hrvatskim tradicijama, drutvom i mentalitetom. Mislim da je za odgovor naistraivako pitanje o znaaju pravake ideologije najprije potrebno uoiti ope europ-

ske utjecaje.Europske nacionalno-integracijske, liberalne i demokratske ideologije imaju slino-

sti koje djelomino potjeu iz utjecaja najpoznatijih ideologa i mislilaca od antike do19. stoljea. Dakako, svatko preuzima elemente tih uenja kao ukras ili kao vaan gra-evni materijal vlastite misaone zgrade pa je zato njihova primjena vrlo razliita. Uos-talom, suvremena socioloka, politoloka i historijska literatura nailazi na tekoe priinterpretaciji proturjenosti u ivotnim djelima pojedinih istaknutih autora. Ono neiz-

bjeno pitanje: to je autor htio rei? javlja se primjerice u diskusiji o djelima Aristotelai Rousseaua, koja su moda najvie utjecala na oblikovanje Starevieve ideologije. Ra-zumije se dakle da se i on posluio onim elementima njemu najvanijih politikihdoktrina, koji su najbolje odgovarali konstrukciji njegove politike filozofije.

Valja istaknuti da nije teko uoiti najvanije Starevieve inspiracije. Nastojao jenaime itati originalna djela i nije se, poput veine svojih obrazovanih suvremenika, a iKvaternika, zadovoljio uglavnom eklektikim prikupljanjem drugorazrednih obavijesti.Osim toga, Starevi se, zbog svoga odbijanja politike prakse u Habsburkoj Monar-hiji kao nemorala, posvetio prije svega umovanju u vlastitoj sobi, pa se u njegovimspisima ili novinskim lancima mogu zapaziti pojedini utjecaji, a mnoge je autore izri-ito spominjao. Sastavnice Starevieva uenja jesu neke teze triju grupa autora. Naj-

prije, rije je o antikoj batini, zatim o preteama Francuske revolucije i, na posljetku,o politikim doktrinama koje postaju znamenite u njegovo doba, tj. uoi i nakon revo-lucije 1848.

Starevi je bolje od svojih suvremenika poznavao antike autore i nalazio u nekimnjihovim djelima trajne vrijednosti. No valja upozoriti da su antike politike doktrinetijekom kasnijega razvoja europske kulture oplodile mnoge inovatore pa tako i one kojisu utjecali na duhovna strujanja u vezi s Francuskom revolucijom. Oito, Starevievonadahnue antikom proizlazi iz njezinih osnovnih ideala: pravednih politikih ustanova

povezanih s osobnim vrlinama graana.Svojim ivotom i smru Sokrat je Stareviu zacijelo simboliki lik. On je, prema

Platonu i drugim antikim autorima, pruio otpor pokvarenomepolisu i radije je izabraomuenitvo nego pokoravanje zlu. (G. 399. pr. Kr. osuen je na smrt ispijanjem aeotrova.) Optuen je zbog zloina protiv dravnih bogova i kvarenja mladei. I Starevi

je sebe smatrao pravednikom, neprijateljem pokvarene tuinske drave i njezinadrutva, i njega su protivnici optuivali da huli vjeru i kvari mlade.


3/22


Sokrat se zalagao za dobar i pravedan ivot uz pomo razumnoga razmiljanja ko-jim bi ljudi postigli znanje o sebi samima i o tome kako treba u ivotu postupati. Dopravoga samorazumijevanja dolazi se, prema Sokratu, dosljednim ispitivanjem pojava.Pritom je bitan odgojni sustav koji e pomoi ovjeku da razlikuje dobro i zlo i da nje-gove vrline postanu jezgra najboljega polisa. Geslo Upoznaj sam sebe vodilo je iStarevia, jer je drao da hrvatski narod mora sam sebe upoznati putem povijesti ioivljavanjem (preporodom) svoga uroenoga duha (genija) koji e ga osposobiti zastvaranje samostalne drave.

Platon je proirio osobnu etiku svoga uitelja Sokrata na politiku i drutvo. Njegovaopa teorija znanja kulminira u uenju o idejama. On naime dri da se svi empiriki

predmeti mijenjaju i da se zato ne mogu spoznati pukim osjetilnim opaanjem, te da su

trajne samo ideje pa zato jedino one i omoguuju sigurno znanje. Ideja dobroga je naelu hijerarhije ideja i sprjeava zloupotrebu znanja i sposobnosti. Ideja pravednostikoordinira vrline raznih grupa u drutvu. Platonu je dakle najvanije filozofsko shva-anje ivota i graanska sloboda, a to se postie filozofskim obrazovanjem i vladanjemsamim sobom, dakle odgojem istinskoga ovjeka. Na taj nainpolis moe svim graa-nima zajamiti sreu te sklad ljudske due i drutva. Platon se dakle pouzdaje u dobrogaovjeka, tj. filozofa, koji je kadar odgajati graane i upravljatipolisom. I Starevi drida se sigurno znanje ne moe stei promatranjem, nego filozofskim razmiljanjem(umovanjem), a pokuava odgajati pravae kao filozofe koji e se dobro snalaziti u po-

jedinim situacijama, jere se rukovoditi temeljnim idejama dobra i sree.

Poput Sokrata, i Platon je proglasio nunost sklada izmeu miljenja, govorenja idjelatnosti, pa se negativno odnosio prema sofistima, filozofskom smjeru skeptinom

prema apsolutnoj istini, neovisnoj o ovjeku. Platon se protivio etikome relativizmu,

tvrdio je da se oni, umjesto utemeljenoga znanja, slue povrnim retorikim nagovara-njem. Pojam sofizam tako je dobio znaenje domiljate sitniave pseudoznanosti, umje-nosti elegantnoga stila, ali i preokretanja smisla.1Nema sumnje da je tako shvaensofizam sluio kao predloak Starevievu uenju o Magjarolcima, odnosnoSlavoserbima koji sve preokreu, lau i nemaju moralnih normi, a uz to su glupi

protivnici slobode i samostalne hrvatske drave.

Uz Sokrata i Platona, Aristotel je utemeljitelj klasine filozofske tradicije zapadnogasvijeta, ali za razliku od Platonove teorije, on odjeljuje pojedina znanja od filozofije,dakle osamostaljuje znanje o politici i logici i predlae organizirano i sustavno ispiti-vanje pojava. Aristotel dri da pravedne norme ljudske djelatnosti u politici i etici oviseo drutvenim uvjetima, o sposobnosti pojedinaca, o odgoju, porijeklu i znaaju politi-kih ustanova. ivot moe biti posveen uivanju, dravnik tei za postignuem asti ilivrline, dok je filozofu ivotni cilj prouavanje istine. Starevi sebe zacijelo svrstavameu ove posljednje.

Prema Aristotelu, srea, kao cilj djelovanja ovjeka i postojanja zajednice, nije u fi-zikom uitku i ugodi; ona se naime postie kada ovjek ivi u skladu sa svojim spo-sobnostima i vrlinama, a taj dobar ivot prema moralnim zakonima moe se postii

1 Kuhn, Helmut, Platon, u H. Maier, H. Rausch, H. Denzer (ur.), Klasici politikog miljenja I, Zagreb,1998.


4/22


samo u polisu. ovjek je dakle politiko bie, pa izvan polisa ne moe izgraditi svojevrline i ostvariti smisao ivota. Cilj je ljudske zajednice spoznaja dobra i zla, a polis je

prema tome etiko zajednitvo u kojem je vrlina graana ovisna o njegovu ureenju, iobratno. I prema Stareviu, cilj politikoga sustava i upravljanja jest ljudska srea,shvaena u Aristotelovu smislu, a vjeruje da se ona moe postii samo u nacionalnojdravi koja jedina jami razvoj ljudskih vrlina svojih graana. Aristotel misli da se ira-cionalne strasti i poude ljudske due mogu odgojem podvrgnuti nadzoru uma i da setako postie spoznaja istine.2 Aristotelovo razmiljanje o ustavu postalo je temeljnomsastavnicom staroeuropskoga stalekog nauka o dravi i drutvu. Tek u 17. i 18. stolje-u uglavnom ga zamjenjuju uenja o prirodnome pravu ovjeka i prosvjetiteljske teze.

Za ocjenu Starevieva vienja bitna je Aristotelova obrana robovlasnikoga susta-

va na temelju uvjerenja o prirodnoj nejednakosti ljudi, prema kojem po prirodi postojegospodari i robovi, vladajui i vladani. Rob ne pripada sebi nego drugome ovjeku,posjeduje samo pasivan um, a krepost mu je na niskoj razini. Naprotiv, gospodar, tj.onaj koji vlada, mora imati savrenu udorednu krepost. Kako robovi za rad koristesamo tijelo, bliski su ivotinjama i upitno je jesu li uope ljudi. Prema tome, robovi poroenju nesposobni su za postignue racionalne ljudske prirode i ne mogu biti odgo-vorni graani dobroga polisa. No prema Aristotelu, ima i narod ropskoga duha, tj.

barbara, jer u njih ne postoji po naravi vladajue, dakle ni oni ne mogu biti graanipolisa. Za njih je zato opravdana autoritarna vlast grkih robovlasnika.3

Aristotelovo uvjerenje o priroenim suanjskim osobinama robova i barbarskihnaroda Starevi je upotrijebio za bitnu komponentu svoga ideolokog sustava, naimeza svoju slavoserbsku tezu. Pronaao je u svom vremenu podljude i skupine nespo-sobne za ovjeku priroenu potrebu za slobodom, koji ive posvuda, uvijek slue tui-

nu, a svakom narodu nanose samo zlo. Oni su glavna zapreka preporodu gospodskogaduha hrvatskog naroda. Zato Starevi uvijek pronalazi prave Hrvate, prave Fran-cuze, prave Ruse, koji bi trebali iskljuiti Slavoserbe iz svojih redova. Starevi nataj nain bitno ograniava svoje shvaanje o prirodnome pravu ovjeka, izraenom ufrancuskoj Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina, jer se ona, po njegovu miljenju,ne bi smjela primijeniti na sve ljude.4

Starevi je posebno cijenio Cicerona, prvoga Rimljanina koji se bavio teorijom dr-ave. Prema tradiciji grke filozofije, shvaao je dravu kao ispunjenje ljudske egzis-tencije i uvjet za sreu pojedinca, uvjeren u nunost republike, tj. politikoga sustavakoji se temelji na zajednikoj koristi pojedinaca. Vjerojatno je na Starevia utjecala i

2 Aristotel, Politika, Zagreb, 1988; Weber-Schfer, Peter, Aristoteles, u Maier, Rausch, Denzer (ur.),Klasici politikog miljenja I, Zagreb, 1998.; Posavec, Zvonko, Znaenje Aristotelove politike, u Aristotel,

Zagreb, 1988.; O utjecaju Sokrata, Platona i Aristotela te drugih mislilaca na Starevievu filozofiju pravapie Pavo Barii (Filozofska vrela Starevieva inorea, u Barii,Filozofija prava Ante Starevia, Zagreb,1996. Pretiskano u zborniku radova,Ante Starevi i njegovo djelo, uredio Dubravko Jeli, Zagreb, 1997.

3 Aristotel,Politika, 1252 b, 1254 a i b, 1260a; Posavec XIX XX.

4 Deklaracija o pravima ovjeka i graanina u praksi 19. stoljea nigdje se ne primjenjuje na sve ljude.Proglaena prava uivaju uglavnom samo bogatiji i obrazovani mukarci, a iskljueni su oni iz irokih slojevai sve ene.


5/22


Ciceronova obrana politike i etike vrijednosti tradicionalnoga republikanskog drutvai njegov otpor protiv novih monika i razvoja iz kojega e niknuti moralno iskvarenoRimsko Carstvo. Zato je bio ubijen. Stareviu je bliska i Ciceronova elja da vladajunajbolji, a problem mu je treba li nezrelome narodu, koji ih ne prepoznaje, datimogunost suodluivanja. Ciceron nadahnjuje Starevia i kao filozofski kolovaniodvjetnik istine, govornik koji sistematizira pravila retorike i sjajno brani svoje mi-ljenje argumentima i vjetinom jezinoga izraavanja. Cicerona u novome vijeku dre

preteom uenja o prirodnome pravu ovjeka kao temelja njegova ljudskog dostojanstva.5

Dio Starevieve karizme potjee zacijelo iz divljenja pristalica njegovu poznavanjugrke i rimske klasike. Tako se u nekrologu kae da je u mladosti znao naizust Seneku,Tacita i Horacija. Seneka, pisac proznih dijela, pogotovo tragedija, bio je, kao i Sokrat,

prisiljen poiniti samoubojstvo. On je glavni zastupnik stoike moralne, socijalne i po-litike filozofije u vrijeme Rimskoga Carstva. Stoicizam je vrlo blizak Stareviu, jerzahtijeva da ovjek ivi u skladu sa samim sobom i s prirodom, da razumno nastoji po-

biti svoje strasti. Slobodan je, prema tome, samo mudrac koji je ravnoduan premavanjskim dobrima i nita ga ne moe pokolebati. Uzor je dakako Sokrat.

Starevi je zacijelo dobro poznavao Livijevo djelo, taj udbenik rodoljublja za si-nove elite od humanizma do 19. stoljea. Vjerojatno se nadahnuo Livijevim isticanjemvrlina i postignua rimske republike, njegovim prianjem o moralnom i politikom dr-anju istaknutih pojedinaca. Tacitova djela predstavljaju najvei domet historiografijeza Rimskoga Carstva, a Starevia je moda privukla Tacitova kritika pokvarenosti urimskome carstvu. Plutarhovi Usporedni ivotopisi pripovijedaju o vrlinama uvijekdvojice plemenitih pojedinaca, jednoga Grka i jednoga Rimljanina, upozoravaju naglavne etike vrednote grke i rimske kulture. Zato imaju iznimno odgojno znaenje do

kraja 19. stoljea.Satire pjesnika Horacija u obliku razgovora (Sermones), koje nadmonom ironijom

nastoje izraziti istinu o ljudskim slabostima, vjerojatno su utjecale na Starevievusklonost za satiru. No po estini, strasti i snazi blie su mu Juvenalove satire u heksa-metrima, koje otro igou opadanje morala i drutveni razvrat u Rimskome Carstvu na

poetku 2. stoljea i zacijelo su nadahnule njegovo satiriko pero pri ocrnjivanju poli-tikih protivnika.

U samome sreditu Starevieva i Kvaternikova ideolokog sustava jest uenje ougovoru izmeu kraljeva Habsburgovaca i hrvatskoga naroda koji, u sluaju da oni

prekre ugovor, ima pravo da ga otkae. Uenje o ugovoru utemeljeno je na tradicio-nalnom uvjerenju hrvatskoga plemstva, ali je svoj politiki naboj steklo iz politikihdoktrina nastalih izmeu 16. i 18. stoljea. Kako je Starevi bio potovatelj francuskekulture, a zanimalo ga je sve to se odnosi na francuski narod, moe se pretpostaviti da

je poznavao aristotelovski utemeljenu science politique humanista 16. stoljea JeanaBodina. Njemu je drava od Boga dano drutvo u kojemu se ljudi okupljaju da bi dobroi sretno ivjeli. Monarh, kao suveren, i graani imaju u dravi meusobne obveze i

prava utemeljena ugovorom kojega se vladar mora bezuvjetno drati. U svim oblicimavlasti mogua je tiranija koja ne potuje Boje i prirodne zakone, i zato je otpor pod od-

5 Gugg, Karl, Ciceron, u Maier-Rauch-Denzer I..


6/22


reenim uvjetima pravo graana. U svakom sluaju, drava je sustav upravljanja u ko-jem svaka nacija eli postii svoju individualnost. Ako je poznavao Bodinovoshvaanje povijesti, Starevi je i u njemu mogao nai potvrdu za svoje uvjerenje da je

povijest zakonit i logian proces, a dodao je da ga ljudi zato ne mogu razumjeti.6

U Engleskoj 17. stoljea zaela se teorija i praksa liberalne drave i parlamentarnemonarhije koja je postala uzor predvodnicima Amerike i Francuske revolucije, te kas-nijim liberalima razliitih boja. Kao i svi pobornici predstavnikog sustava, i Starevi

je poznavao osnovne injenice o engleskom ustavnom razvoju. Zacijelo je bio upuen uengleske srednjovjekovne nazore da svako pravo na vlast ima znaaj ugovora. Magnacharta libertatum (1215.), ugovor o meusobnim pravima i dunostima, koji je s plem-stvom sklopio kralj Ivan Bez Zemlje, proglaava libertates, tj. ivotna i posjedovna

podruja zatiena od kraljeve moi. Ve se u drugoj polovici 13. stoljea pojavila in-stitucija parlamenta. Nakon dva graanska rata izmeu pristalica vladara i parlamentadolo je do nekrvave i zato slavne revolucije (1688.) kojom je maknut James II.Stuart, a novi vladar William Oranski i njegova ena Mary priznali su 1689. Zakon o

pravima (Bill of Rights) kojim su regulirani odnosi kralja i parlamenta, pa je Engleskapostala parlamentarna monarhija. Time je u praksi potvreno ustavno naelo da narodmoe oduzeti vlast nepravednome vladaru i osigurati institucijska jamstva svojimslobodama. Otpor protiv ugnjetavanja proglaen je sastavnim dijelom prirodnoga pravaovjeka.

U ozraju razdoblja slavne revolucije John Locke je formulirao svoju politikudoktrinu koja se smatra prethodnicom liberalizma. Lockeu je smisao drave osiguranjevlasnitva i dobroga ivota slobodnih graana prema Aristotelovu nauku, ali za razli-ku od Starevia odbacuje Aristotelove tvrdnje o prirodnoj nejednakosti ljudi. No

smatra da postoji nejednakost na razini racionalnosti. Locke legitimira pravo graana naotpor protiv vlasti koja se ne dri ovih naela i umjesto opega dobra uvodi u drutvoropske uvjete. Graani imaju pravo da se rijee onih koji ne potuju fundamentalan,svet i nepromjenjiv zakon samoouvanja, zbog kojega su se udruili. Uz nauk o svrsidrave i otpora protiv vlasti, Locke se zalae i za toleranciju. Porie vrhovnoj vlasti

pravo da nadzire vjerske osjeaje ljudi, osim ako oni tete dravnoj sigurnosti. To jemiljenje vjerojatno blisko Stareviu, jer i on dri da je vjera osobna stvar pojedinca.7

Na Starevia je zacijelo utjecala racionalistika filozofija prosvjetiteljstva, a po-sebno njezino uenje o napretku kao slijedu uzroka i posljedica to ih ljudski razummoe dokuiti. ovjek se zato mora sluiti umom kako bi postigao onaj napredak udrutvu, koji odgovara ljudskoj prirodi. ovjek je sposoban da vlastitim snagama traiistinu, krepost, ljepotu i sreu. Priroena mu je elja da bude sretan, a ima mogunostda to postigne. Pritom se srea ne poistovjeuje s fizikim uitkom i materijalnim bla-gostanjem, nego se usklauje s vrlinama koje se postiu u procesu usavravanja poje-

6 Denzer, Horst, Bodin, u Maier-Rauch-Denzer I.. O Bodinovu shvaanju povijesti pie M. Gross(Suvremena historiografija, Korijeni, postignua, traganja, Zagreb, 1996.)

7 Euchner, Walter,Locke, u Maier-Rauch-Denzer I. Poetak amerike Deklaracije o nezavisnosti (1776.)temelji se na tim naelima kad kae da su svi ljudi jednaki te imaju neotuiva prava kao to su sloboda i tenjaza sreom, a osiguravaju ih vlade izabrane pristankom onih kojima vladaju; da se vlade moraju ukloniti akokode tome cilju i da se mogu izabrati nove vlade, organizirane u interesu sigurnosti i sree naroda.


7/22


dinca, drutvene cjeline i nacionalne zajednice. Zato je stroga antika krepost ideal ra-cionalistike filozofije. Izrastajui iz otpora protiv feudalnog drutva, nauk o napretku

proglaava bezuvjetnu potrebu da ovjek razvije svoje prirodne osobine bez vanjskogapritiska, jer mu je na ovome svijetu cilj da usavri svoje sposobnosti i vrline do njihovaprirodnoga vrhunca.

Od pobornika prosvjetiteljske politike teorije, na Starevia i Kvaternika zacijelo jenajvie utjecao Montesquieu sa svojim tezama o ogranienju kraljevske moi i diobivlasti. Montesquieu je pouavao da se apsolutizam protivi ljudskoj prirodi kojoj iskon-ski pripada moralnost, pa inzistira na dostojanstvu, slobodi i jednakosti ljudi. U elji daispita oblik vlasti koji bi najbolje odgovarao ljudskoj prirodi, nastoji iznai zakone koji

bi proizali iz skrivene prirode pojava. Drao je da su zakoni izrazi prirodnoga duha

naroda te je nastojao pobuditi zakonodavce da se dre prirodnih pojava koje utje u nasudbinu ljudi. Vjerovao je da je drava glavni problem svjetske povijesti, pa je rasprav-ljao o tipovima republike, monarhije i despocije. Ova posljednja mu je apsolutno zlo, aideal mu je sloboda, toboe zajamena engleskim ustavom. Njegova je trodioba vlastina zakonodavnu, izvrnu i sudsku model pravne drave koja jami slobodu graana

pluralizmom i ravnoteom drutvenih snaga. Najbolji ustavni oblik Montesquieuu jeustavna monarhija, a neovisnost sudstva postaje kasnije uvjet funkcioniranju predstav-nikog sustava. (Naelo podjele vlasti ostvareno je prvi put u ustavu Sjedinjenih Ame-rikih Drava.) Montesquieu takoer zamilja opi duh nacije koji je dodue posljedica

brojnih uzroka, ali je ipak postojana jezgra nacionalne kulture.8

Kad Starevi i Kvaternik ezdesetih godina oblikuju svoj ideoloki sustav, egzeku-tiva i legislativa u banskoj Hrvatskoj jo nisu odijeljene. Trodioba vlasti uvedena zaMauranieva banovanja (1874.) nefunkcionalna je u sustavu Hrvatsko-ugarske na-

godbe. Maarska vlada nadzire hrvatsku vladu, a ova opet Hrvatski sabor, dok sudstvoovisi o politikome interesu reima. Zato je Stareviu trodioba vlasti ideal, ostvarivjedino u samostalnoj dravi. Kao i Montesquieu, i Starevi je u pojavama vidio zako-nitost koju ljudski um moe uoiti, pa je drao da moe otkriti ne uvijek vidljivu istinuo njima.

Na pitanje Gdje da traimo uporite naim tenjama?, odgovor u Starevievuduhu poziva se na Rousseauovu izjavu da je sloboda i samostalnost u bitnomneotudjivo dobro, jer imade svoj djelujui uzrok u ovjejoj naravi.9 NadahnueRousseauom ima zacijelo sredinje mjesto u oblikovanju Starevieva, a uglavnom iKvaternikova ideolokog sustava. Kao i Starevi, i Rousseau se u mladosti oduevioklasinim piscima, postao je Rimljanin i bio je sklon slavljenju antikih etikih vri-

jednosti, kao i kritici suvremene civilizacije. eli raskid s dotadanjom tradicijom, po-ziva na drutvenu revoluciju, napada dvor, dravu i Crkvu. Rousseau se vie ne zalaeza kulturu racionalizma, on je pretea romantine pobune pojedinca protiv drutva.Osuuje pravo jaega, tj. apsolutistiku vladavinu kao fiziku silu, koja se ne temelji nina kakvome pravu. Pokoriti se sili in je nude, a ne volje, i ni jedan se ovjek ne moedobrovoljno podloiti ropstvu. Narod koji bi to uradio bio bi narod luaka, pouavao je

8 Falk, Berthold,Montesquieu, u Maier-Rausch-Denzer II.

9Hrvatska Domovina, 3. II. 1896.


8/22


Rousseau. Odrei se slobode znai odrei se ljudskih osobina, prava i dunosti, protivitise ljudskoj prirodi.

Prema tome, hrvatski narod ima, uz svoje povijesno dravno pravo, prirodno pravo ietiku dunost da zbaci svako ropstvo i da se bori za slobodu. Rousseauovo uenje o

prirodnome pravu ovjeka na slobodu moglo je, uz Aristotela, s jedne strane biti poticajStarevievu odricanju ljudskoga znaaja i pripadnosti hrvatskom narodu onima koji ne

prihvaaju nauk o neophodnosti samostalne hrvatske drave u njegovu vienju. No sdruge strane, Starevieve tvrdnje o nejednakosti ljudi po roenju u opreci su s Rous-seauovim uenjem da su svi ljudi roeni jednaki, odnosno da se drutveni ugovor moesklopiti samo meu jednakima. Meutim, Starevi je zamiljao da protivnici slobode i

pravednoga drutva, koje je nalazio meu svim narodima, ine manjinu, pa je prema

tome sklon primijeniti temeljne Rousseauove teze na veinu koja, kako misli, po svojojprirodi tei za slobodom.

Uvjeren u proturjenost izmeu razvoja drutva i ljudske prirode, Rousseau je otrokritizirao bitne nazore svojih suvremenika: vjerovanje u znanost i optimizam napretka.inilo mu se da su se uz pomo znanosti i umjetnosti izrodile prirodne ljudske sklonostii da je otuenje ovjeka od samoga sebe posljedica pogrenoga razvoja ljudske prakse.Rousseau napada tezu svojih prethodnika o preddravnome prirodnom pravu, koje biovjek, kao razumno bie, morao slijediti. Uvjeren je, naprotiv, da je prirodno pravo

proizvod dugoga povijesnog razvoja. ovjekova je ljudskost dodue bila potpunija uprirodnome stanju nego u drutvu, no mogue je odgojem i odgovarajuim politikimureenjem stvoriti novu ovjekovu prirodnost.

I Stareviu je velik problem neprirodnost i izopaenost drutva, ne samo u Hrvatanego i u svih ostalih naroda o kojima pie u svojim vanjskopolitikim lancima. Nadase da e se priroeni ljudski moral obnoviti u sustavu europskih nacionalnih drava. Noiskustvo mu govori da pokvarenost i drutvena nepravda nisu nita manje u postojeimnacionalnim dravama.

U sreditu Rousseauove politike doktrine jest naelo slobode volje, koja omogua-va ovjeku da potisne svoje nagone. Ono obuhvaa njegovo shvaanje drutveno-poli-tikoga ureenja i odgoja. Pojedinac i drutvo nalaze se u nerazdvojivom odnosu na-

petosti i zato su nazori o odgoju u romanu Emile i drutveno-politiko uenje uDrutvenome ugovoru povezani moralnim rasuivanjem. Opa volja (la volontgnrale) temeljno je naelo ostvarivo samo u moralno utemeljenoj nacionalnoj dravikao zajednici slobodnih graana s rimskim republikanskim vrlinama. Neogranienisuveren jest narod kao moralno tijelo, a njegova volja ujedno je i osobna volja svakogagraanina.

Prema Rousseauovu uenju drutveni ugovor prestaje vaiti ako se vladar ili vladasvojevoljnom djelatnosti izdvoje iz ope volje suverena. Kad vladar dakle uzurpira

suverenitet, drutveni se ugovor prekida i graani se vraaju u stanje svoje prirodneslobode. Vladar vie nema pravo zahtijevati njihov posluh, on ih moe na to samo pri-siliti. Rousseau je tiraninom proglasio vladara koji prisvaja kraljevsku vlast, a da za tonema pristanak naroda. Despotom je pak smatrao uzurpatora suvereniteta, koji se samstavio izvan zakona. Taj je nauk posluio europskim graanskim revolucijama protivapsolutistikih vladara, a Stareviu i Kvaterniku kao opravdanje za stvaranje samo-


9/22


stalne drave, ako treba i bez Habsburga, prekritelja ugovora. U Rousseauovu smi-slu, njima je Austrija despocija, utjelovljenje nezakonite moi kao opreke naelu na-rodnosti i legitimiteta. To je nasilje kojim vladar prisvaja suverenu vlast samo za sebe,tj. poistovjeuje svoju samovolju sa zakonom i nunou.

Stareviev politiki odgoj hrvatskoga naroda ima osnovni smisao pripreme isto-vjetnosti osobne i ope volje u samostalnoj hrvatskoj dravi. Prema Rousseauu, lavolont gnrale moe se postii samo ako je narod prosvijeen, dobro obavijeten isposoban spoznati cjelinu. Graane za to treba odgojem osposobiti da postanu nositeljisuvereniteta, ispravljati njihove od drutva pokvarene osobine, usavravati njihove vr-line. Isticao je da je narod po prirodi dobar, da se ne moe pokvariti, ali ga je dosta lako

prevariti. On uvijek eli dobro, ali ne zna kako da to postigne. Njegova je volja redovito

ispravna, ali se ne moe izraziti ako ima loe vodstvo.Rousseau kae da neiskusan narod mora slijediti pouke mudraca, jer nadahnuti po-

jedinac moe vidjeti dalje nego drutvo. On uoava naela pravoga i krivog na temeljusustavnog prouavanja stanja drutva i ponaanja pojedinaca. Takav mudrac doduenema mo, ali mu je zadaa da odgaja narod. Samo prosvjeenje, tj. naobrazba i znanje,moe otkloniti tetne utjecaje i djelovati u skladu s ljubavi za domovinu. Rousseau jenaistu da velika dua i misija zakonodavca i uitelja mora doi u sukob s neupuenimnarodom. Ponekad je nemogue prevesti misli mudraca na jezik razumljiv narodu.

Iz tog uenja Starevi zacijelo crpi svoja osnovna uvjerenja. On sebe doivljavakao mudraca filozofa koji odgojem uklanja slabosti hrvatskog naroda to mu ih jenametnuo tuinac, obnavlja njegov priroeni gospodski duh, priprema ga prosvjeiva-njem za spoznaju smisla ivota u samostalnoj hrvatskoj dravi. Postavlja dijagnozu

bolesti hrvatskog ovjeka koji jo ne vidi vrijednost i vanost slobode, te predlae nje-govo izljeenje u samostalnoj hrvatskoj dravi. Hrvatski narod sa svojim iskonskimmoralnim vrlinama ima uvijek volju da postigne dobro, ostvarivo samo u nacionalnojdravi, ali to ne zna izraziti. Zato Starevi uvijek istie kako je njegovo uenje samosustavna formulacija elja i nad hrvatskog naroda. Stranka prava, prema tome, nije

politika stranka, nego jedini pravi izraz tenji hrvatskoga naroda, pa je svaki obrazo-vani Hrvat, koji ne stoji uz nju, izdajica hrvatskog naroda.

Starevi se dakle nada da e u samostalnoj hrvatskoj dravi postojati drutveno-politiki poredak u kojem e opa volja graana osigurati neotuivo prirodno i povije-sno pravo hrvatskog naroda. Pod Rousseauovim utjecajem zamilja da hrvatska drava,osnovana opom voljom, ne bi grijeila, jer cjelina ne moe koditi svojim dijelovima.U njoj ovjek ne bi bio podreen volji tuinaca nego samo zakonu, stvorenom opomvoljom. Bio bi dakle slobodan, jer bi se ponaao u skladu s opom voljom koja obuhva-a i pojedinanu.

Prema Rousseauu, zakonom treba osigurati ne samo pravnu i politiku nego i dru-tveno-ekonomsku jednakost graana, utemeljenu na malome posjedu. To je, u opreci s

postojeim velikim drutvenim razlikama, zacijelo i Starevieva vizija pravednogadrutva u samostalnoj dravi.

Stareviu je blizak Rousseauov roman Emile, u kojem on pokuava dokuitikako se ljudska priroda razvija u pravcu drutvenosti. Pritom daje obrazac odgoja mla-


10/22


doga ovjeka, kako bi postigao kreposti koje mu omoguava njegova priroda, jer esamo tako moi ivjeti u drutvu kao slobodno bie. Taj novootkriveni prirodni ovjekodgaja se u skladu s vlastitom voljom, kako se ne bi pokoravao tuoj volji. U tom seokviru kreu i Starevieve misli, jer je uvjeren da postojei odgojni sustav namjernokvari mlade Hrvate, pokuavajui im usaditi ropski duh pokoravanja tuinu.

Jean-Jacques Rousseau postao je za neke struje (pogotovo jakobince) u doba Fran-cuske revolucije mit i simbol izgradnje graanskoga politikog drutva, ali su njegovaizlaganja doivjela razliite recepcije. Literatura o njemu obuhvaa raspon od njegovavienja kao idealistikoga sanjara s utopijskim obiljejem, do pretee totalitarizma.

Neki autori istiu unutranju proturjenost njegova djela, a drugi nastoje dokazati je-dinstvo njegova uenja. Osnovni je prigovor kako nije znao pomiriti nezavisnost poje-

dinaca sa suverenou naroda u dravi, te da postoji protuslovlje izmeu njegova uenjao apsolutnoj vlasti suverenoga politikog tijela, tj. ope volje, koja kao moralnonaelo mora biti nedjeljiva, neotuiva i nepogreiva. Prema tome, graanin ne bimogao zadrati svoje prirodno pravo, svoju osobnu volju na temelju svojih vlastitihsklonosti i morala. I Starevi ne tumai opu volju uvijek u skladu s parlamentarnimsustavom te se priklanja totalitarnoj demokraciji koja brie prava manjina i pojedinaca.To se zapaa u vezi s njegovim vienjem referenduma (plebiscita) koji potjee od jako-

binaca. Oni su omoguili izbornome tijelu da aklamacijom prihvati ustav koji uopenije stupio na snagu. U Ustavima Francezke Starevi uglavnom odobrava plebisci-tarne manipulacije obaju Napoleona, tj. naknadno odobrenje njihovih osobnih odlukaod naroda.10

Znameniti opat Sieys imao je izuzetan utjecaj na Stareviev nauk o nacionalnojdravi, o suverenosti naroda, o njegovu ustavotvorstvu, o ustavu koji se mora postii

opim pravom glasa i temeljiti na ravnopravnosti graana (izuzevi onih koji po roe-nju imaju ropski duh) i uope o pravnoj dravi. Sieysov letak to je trei stale bioje najznamenitiji spis Francuske revolucije, iznimno rairen po cijeloj Europi. Sieysodbija mogunost reforme feudalnoga drutva, te izjednauje trei stale s nacijom rav-nopravnih graana. Prva dva stalea svojim se postupcima, povlasticama i malobrojno-u iskljuuju iz nacije. Zato se skuptina treeg stalea 17. lipnja 1789. proglaava

Narodnom skuptinom, a Starevi je bio uvjeren da je to sredinji in Francuske re-volucije. Njemu je to golema prekretnica u nastajanju europskih nacionalnih drava s

predstavnikim sustavom, koji bi institucionalno osigurao slobodu graana od vanjskihutjecaja (u hrvatskom sluaju od austrijskoga i maarskog sredita) i slobodu vlastitog

10 Rousseau, Jean-Jacques,Du Contrat social, Paris, 1966.; Isti, Rasprava o porijeklu i nejednakosti meuljudima,Drutveni ugovor, Zagreb, 1978.; Isti,Politiki spisi. Izbor, redakcija prijevoda i pogovor D. Lalovi,Uvodna studija V. Goldschmidt, Zagreb, 1993. (Izdanje sadrava djela: Rasprava o politikoj ekonomiji, Odrutvenom ugovoru ili ogled o obliku republike prva verzija, Razmatranje o vladavini u Poljskoj.) Hrvatskipedagoko-knjievni zbor izdao je prve dvije knjige Emilea, ali je zbog prosvjeda Katolike crkve morao1889. odustati od raspaavanja treega i etvrtog dijela u kojem se nalazi od nje osuena Vjeroispovijestsavojskoga vikara.Emil ili ob uzgoju, knj. I, II, Zagreb, 1887., knj. III, IV b.g.

O Rousseauu piu: Goldschmidt, Victor, Anthropologie et politique: Les principes du systeme deRousseau, Paris, 1947.; Fetscher, Iring,Rousseaus politische Philosophie, Zur Geschichte des demokratischenFreiheitsbegriffs, Frankfurt a. M., 1975.; Maier, Hans, Rousseau, u Maier-Rausch-Denzer II 1998.; Jean-Jacques Rousseau,Magazine littraire, rujan 1997. (vie autora).


11/22


djelovanja. Sieys je dakle razvio Rousseauovo uenje o nacionalnoj suverenosti na te-melju zajednike volje (volont commune, a ne volont gnrale) izraene u parla-mentu. On je na taj nain demokratski legitimirao jedinstvo nacije, naime nacionalnudravu koja se temelji na graanskoj jednakosti pa u njoj pojedinci mogu ostvariti svojutenju za sreom. Predstavniki sustav je dakako glavni organizacijski oblik pravno-

politiki jedinstvene nacije i jamstvo opega dobra graana. Francuski ustav 1791.nastao je pod utjecajem toga Sieysova uenja, pa je i Starevi drao kako je on poe-ljan uzor ustavnoga ureenja.

Meutim, Sieysovo je zagovaranje zajednike volje omoguilo da se uspostavivlast politike elite, koja se predstavljala kao predstavnica nacije, tj. bogate buroazije u

postrevolucionarnom razdoblju u Francuskoj. Nju je Starevi estoko mrzio i optuio

za izopaavanje naelnih i moralnih postulata revolucije. Sieys je moda bio sim-patian Stareviu i zato to je, dodue u opreci s vlastitim sudjelovanjem u stvaranjurepublike, pomogao generalu Bonaparteu pri njegovom dravnom udaru 1799. koji jeStarevi odobravao i tovie, bio imenovan jednim od triju konzula.11

Pisac jednoga uvodnika u Slobodi, vjerojatno Eugen Kumii, kae da je Francuskuoplodila krv koju su na potoke lievale dvie velike revolucije na izmaku 18. stoljea(Amerika i Francuska) i izazvale ivot idealan i prevratan u znanostih, u liepoj knjizii u politici. Pritom se posebno poziva na pokoljenje iz srpanjskih dnevih (povezano sduhovnim ozrajem srpanjske revolucije 1830. u Francuskoj te liberalnim uenjem uoi1848.) i spominje brojne velikane u Francuza, Engleza i Talijana. Na suncu ovihidejah ogrijao se prvak Hrvatske, da baci iskru slobode medju svoj nepokvaren, il i naveliko poslanstvo pozvan hrvatski narod.12

I doista, Starevievo duhovno stasanje temeljilo se na itanju autor utjecajnih uoii nakon revolucije 1848. Dojmovi i nadahnua iz mladosti nikada se sasvim ne gube.Mladi Starevi i Kvaternik uobliili su svoja znanja i iskustva pod utjecajem bujnoga

predrevolucionarnog duhovnog kretanja. Unutar romantikoga ozraja tada sesukobljavalo liberalno i demokratsko s monarhijskim, feudalnim naelom. Ideja o slo-

bodi suverene nacije i njezinih odgovornih graana s pravom da sami odreuju svojusudbinu, digla se protiv pobornika staleko-konzervativne predaje i uenja kako je vla-dar Bojom milosti jedini suveren.

I struje pobornice graanskoga liberalnog drutva i feudalna reakcija kreu se unutarromantikog ugoaja. Kao to je nekad humanizam oivio antiku, tako romantizamizaziva renesansu srednjega vijeka, a nositelji tradicionalne moi i graanske snage

11 Schmitt, Eberhard, Sieys, u Maier-Rausch-Denzer II; Isensee, Josef, Ustavotvorna vlast naroda

demokratski mit,Politika misao, 3, 1998.; Vidi i poglavlje, Stogodinjica Francuske revolucije.12Sloboda, 29. I. 1885. Ne spominju se utjecaji njemakih idealistikih filozofa, koji su bitno oplodili

europska duhovna kretanja 19. stoljea, jer je Starevi mrzio Nijemce i pripisivao im slavoserbsku prirodu,nedostatak razuma i kulturnih postignua, pa se izraavao negativno i o njemakim filozofima. Meutim, i unjega nalazimo slinosti s njihovim sustavima. Herder je, prije Mazzinija, pouavao da je Bog stvorio nacije ida su one posljedica prirodne podjele ovjeanstva. Hegel je vidio u povijesti ozbiljenje ideje slobode u cjelinirazvoja duha, drava mu je boansko ozbiljenje uma i jedini prostor u kojem ovjek moe usavriti svoje bie,a svi su njemaki filozofi razmiljali o usavravanju ovjeka putem uma i slobode.


12/22


tumae ga na razliite naine. Povijest postaje opravdanje oprenih suvremenih ciljeva iideologij, jer se mitskim doivljajem srednjega vijeka moglo braniti i feudalno drutvoi mobilizirati graanstvo da obnovi slavnu prolost u ruhu novoga drutva. To jevrijeme velianja vlastite nacije, matanja o njezinoj velikoj budunosti. Tada nastajeuenje o duhu (geniju) koji je priroen, odnosno od Boga dan svakoj naciji. To je vri-

jeme oblikovanja svih varijanti nacionalno-integracijskih ideologija i ranih liberalnihutopija o drutvu. Moe se rei da i Starevievo i Kvaternikovo uenje dobiva podutjecajem toga kretanja obiljeja romantike nacionalno-integracijske i rane liberalneideologije i zadrava ih u tijeku kasnijih promjena.

Ne mogu se dakako utvrditi svi brojni poticaji koje je Starevi mogao ukljuiti usvoju ideoloku zgradu, jer ih je sve na svoj nain preraivao. No oigledno je s veli-

kom panjom itao francuske liberalne povjesniare (Guizota, Migneta, Thiersa) iodobravao njihovo vienje europske civilizacije kao razvoja treeg stalea koji postieostvarenje svojih tenji u Francuskoj revoluciji. No jae od ovih ideologa viih slojevagraanstva, Starevia je zacijelo nadahnuo romantiki povjesniar Michelet, koji jedoivljavao francusku naciju kao osobu, a nositeljicu njezinih vrlina vidio je u puku (le

peuple), nipoto u viim slojevima.13

Starevievu tenju da u samostalnoj hrvatskoj dravi nastane pravedno drutvo bezvelikih razlika meu pojedinim drutvenim slojevima, zacijelo su hranila uenjautopijskih socijalista, sigurnih da se takvo drutvo moe stvoriti uvjeravanjem i mo-ralnom poukom. Rije je prije svega o St. Simonu, koji je elio postii pravedno dru-tvo za sve ljude poboljanjem poloaja najsiromanije i najbrojnije klase. Taj bi pro-gram mogao uspjeti, uz ostalo i uz pomo Katolike crkve.14

Zacijelo su Starevi i Kvaternik vidjeli uzor i u djelu katolikog teologa i piscaLammenaisa. Nakon to se proslavio kao pobornik ultramontanske i ultrarojalistikestruje, on je pod dojmom srpanjske revolucije nastojao uskladiti liberalne ideje s crkve-nim uenjem. Branio je sve oblike slobode proglaene od liberala, solidarizirao se s

potlaenim katolikim narodima, propovijedao je suverenitet naroda u ime vjere, zala-gao se za diobu Crkve od drave i za slobodu svih vjera. Propovijedao je Evanelje, aliizvan uenja slubene Crkve i u otporu protiv pape koji ga je osudio.15

13 Michelet, Jules, Le peuple, Introduction et notes par Paul Viallaneix, Paris, 1974. Vidi poglavlje,Stogodinjica Francuske revolucije.

14 Vidi poglavlja: Vjera, crkva, sveenstvo i Stogodinjica Francuske revolucije.

15 Lammenais, Felicit Robert, Paroles dun croyant; Le livre du peuple; Une voix de prison; Du pass et

de lavenir du peuple; De lesclavage moderne, Paris, 1860. Njegov spis Le livre du peuple (1838.)objavljen je 1889. u hrvatskome prijevodu kao Knjiga za puk. O katolikom pokretu uoi 1848. pie MarioStrecha (Katoliko Hrvatstvo, Poeci politikog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897-1904), Zagreb, l997.U spisu Hervati Madjarom (1848.) Ivan Maurani obrazlae svoje miljenje o jednakosti, slobodi ibratinstvu naroda ugarskijeh koje bi trebalo obuhvatiti sve pod krunom ugarskom ivue vjerozakone.Starevi kasnije predbacuje tome spisu da nije potpun, jer u njemu neima ni traga duhu Lammenaisa niCormenina... Maurani, Ivan, Izabrani politiki spisi, Zagreb, 1999., 186, 180; Starevi, Ante, Nekolikeuspomene, Djela III, 318. Cormenin je pisao brojne pamflete i satire protiv srpanjske monarhije i njezinogaburoaskoga kralja Louisa-Philippea i pripremao je ozraje za 1848., kad je bio pobornik republike i opeg


13/22


Potovatelj i nastavlja Lammenaisova uenja bio je Giuseppe Mazzini. Prema izja-vi ve spomenutoga uvodniara u Slobodi, Starevia su nadahnuli preporoditelji Ita-lije, vodje, dravnici dvijuh velikih talijanskih revolucijah. Razumije se da je borba zaosloboenje od austrijske vlasti i za ujedinjenje Italije bila bogato vrelo nadahnua te-nje za osloboenjem, ujedinjenjem i osamostaljenjem Hrvatske. To se ponajprije odnosina Mazzinijevu ideologiju. Njegov kranski doivljaj povijesti na temelju jedinstveno-ga razvoja ovjeanstva kao Bojega plana, posebno je utjecao na Kvaternika. Mazzini

je pouavao da put prema jedinstvu ovjeanstva vodi preko procesa usavravanja ljud-skih vrlina koji je mogu samo unutar pojedinih nacija i njihovih drava od kojih svakaima posebnu misiju u Bojem planu. Zajedniki se cilj ovjeanstva ne moe postiiako sve nacije ne ispune svoje poslanstvo. One to mogu izvesti samo u potpunojslobodi u vlastitoj dravi, bez koje nema morala, jer izvan nje ne postoji kriterij za izborizmeu dobra kao privrenosti zajednikom napretku te zla sebinih interesa.

ovjek ima ne samo pravo na slobodu svoje nacije u samostalnoj dravi nego i du-nost da se za nju rtvuje i da se bori protiv svake sile koja to sprjeava. Ako ne postupatako, on izdaje svoju ljudsku narav i protivi se Bojem planu. Bog je dao ovjeku spo-sobnost i zadau da se sustavno usavrava i da se bez predaha trudi sebe i druge suna-rodnjake uiniti moralno boljima, pouavao je Mazzini. Njegov usklik Bog to hoe,Bog to hoe, nadahnuo je cijelu Kvaternikovu djelatnost.

U vezi s vlastitim iskustvom u progonstvu, Kvaternika je zacijelo dirnula Mazzini-jeva teka emigrantska sudbina. Starevi i Kvaternik nisu dodue prihvaali(neuspjelo) Mazzinijevo uenje o nunosti jedinstvene talijanske republike. Njima jeustavna monarhija mnogo blia. Jedini republikanac meu pravaima bio je ErazmoBari. No u Starevia nalazimo brojne sastavnice Mazzinijeva uenja. Mazzinijeva je

strastvena elja da odgaja Talijane usavravanjem njihovih kranskih vrlina koje e ihosposobiti da stvore svoju samostalnu dravu. Bez odgoja kojim se postie snana naci-onalna svijest, graani ne mogu razlikovati dobro i zlo, dunost i sebinost i tek imsloboda prua sposobnost da odaberu putove koji vode prema dobru. Nacija mora izba-citi iz svoje sredine one koji vrijeaju tenju za slobodom, usaenom u ljudsku narav,moral i domovinu. Isto tako nacija ima pravo da najprije opomene, a onda zbaci vladukoja bi pokuala ograniiti njezine slobode.

Mazzini je, kao i Starevi i Kvaternik, protivnik, s jedne strane, sustava liberalnogkapitalizma u kojem se bogatstvo gomila u malom broju ruku, a s druge strane socija-listikih prijedloga o ukidanju privatnoga vlasnitva. elio bi da svatko ima onolikovlasnitvo kakvo moe postii vlastitim radom. U tom smislu Mazzini vidi budunostradnika, no kako zastupa i emancipaciju ena, njegovo se uenje u tom pogledu razli-kuje od Starevia i Kvaternika. Meutim, materijalno poboljanje samo je sredstvo, acilj je razvoj svih sposobnosti koje je Bog dao ovjeku. Ako nacija u tome ne uspijenjezini e pripadnici pasti na razinu ivotinja. Prema Mazziniju, ovjek punu slobodu

prava glasa, ali je kasnije sluio carstvu Napoleona III. Zacijelo su i Cormeninove grube satire utjecale naStareviev nain pisanja.


14/22


postie dakle tek u nacionalnoj dravi koju graani, kao i u Starevia, stvaraju opimpravom glasa.16

Republikanac Mazzini uvjeren je da ovjek ne moe imati drugog gospodara osimBoga na nebu, a naroda na zemlji. U tomu je smisao njegove lozinke: Dio e popolo! Bog i narod! (nadahnute vjerojatno Lammenaisovim motom Dieu et libert! Bog isloboda!), koju je Starevi preuzeo u obliku: Bog i Hrvati!

Kao mladii, Starevi i Kvaternik nadahnuli su se ideologijama nacionalnih pok-reta nakon Francuske revolucije i uoi revolucije 1848., njihovim romantikim ugoa-

jem pobune protiv pokvarenog drutva. U obojice je predodba o obnovi zagubljenoggenija hrvatskog naroda usko povezana s uenjima ranog liberalizma. Rije je prijesvega o nacionalnom i drutvenom pokretu protiv restauracije predrevolucionarnihdrutveno-politikih oblika moi s osnovnim naelima: slobodom savjesti i vjeroispo-vijesti, miljenja, udruivanja, pravne zatite pojedinca, njegove vane uloge u politi-kom procesu odluivanja te njegove nesmetane i slobodne djelatnosti na gospodarskom

polju. U svakom sluaju, pojedinac ima neotuiva prirodna prava. Klasine formulacijeliberalnog nauka nalazima u engleskom Zakonu o pravima, u ustavu Sjedinjenih DravaAmerike i u francuskoj Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina.

Uz to, vano je obiljeje liberalizma da ograniava dravnu mo vezujui je zako-nima, osigurava ovjekova temeljna prava nezavisnim sudstvom i propisanim sudskim

postupkom, zahtijeva dakle pravnu dravu. Izborno pravo je dodue ogranieno i is-kljuuje najvei dio stanovnitva (mukarce koji ne pripadaju bogatim i obrazovanimslojevima i sve ene), no izabrani zastupnici su predstavnici cijeloga naroda i podlijeunadzoru i kritici biraa. U poetku, liberalizam zastupa model drutva sastavljenog odsamostalnih malih proizvoaa, koji Starevi i Kvaternik u potpunosti prihvaaju.Meutim, u praksi se afirmira ekonomsko uenje da priroeni ljudski egoizam moe bitikoristan gospodarstvu utemeljenom na slobodnoj konkurenciji, na potranji i ponudi.

No sustav golemih drutvenih razlika, kakav je nastao u zemljama razvijenogaliberalnog kapitalizma, Starevi i Kvaternik su osudili kao mogunost bogatih i po-kvarenih da ostalima diktiraju zakone i ponaanje.

Meu europskim liberalnim strankama postojale su velike razlike u drutvenimstrukturama i programima. Maarske i austrijsko-njemake liberalne stranke predstav-ljale su bogate i mone, bile su konice nacionalnim pokretima i djelomino moderni-zaciji izvan svoga podruja.

Glavni tumai dvaju krila europskog liberalizma: konzervativnog, tj. liberalnog, aline i demokratskog, i radikalnog, tj. istodobno liberalnog i demokratskog, bili su Alexisde Tocqueville i John Stuart Mill. Prvi je naglasio liberalni ideal osobne slobode, a od-

bio onaj egalitarnosti, s opravdanjem da zahtjev za drutvom u svemu slinih pojedina-ca nosi u sebi i klice despotizma. Opirao se opem pravu glasa kao prijetnji slobodi,

dok je Mill otvorio put demokratskom naelu: jedan ovjek jedan glas. To se uenjenije poklapalo sa Starevievim miljenjem. No vjerojatno je odobravao Millova raz-matranja o predstavnikoj demokraciji kao dosljednom nastavku liberalnih naela. Mill

16 Mazzini, Giuseppe,Dunostoveka, Zagreb, 1922. Stareviu i Kvaterniku bili su dobro poznati podacio procesu ujedinjenja Italije.


15/22


je zaetnik teorije liberalne demokracije, uvjerenja da je pojedinac dodue jezgra dru-tvenoga razvoja, ali uz uvjet da postoji drutvo koje svakome graaninu omoguavausavravanje osobe i sposobnosti te mu prua najbolju zatitu. Cilj mu je da ovjek oz-

bilji svoje sposobnosti ak i po cijenu boli.

Mill se zalagao za osobnu slobodu i slobodu miljenja pojedinca i protivio se du-hovnome izjednaavanju. Njegov spis On liberty bio je opepoznat u hrvatskim obra-zovanim krugovima. Cilj mu je ostvariti ljudsku sreu, koju niti on ne izjednauje smaterijalnim blagostanjem i fizikom ugodom, nego je to vie ivot slobodan od boli i

bogat radostima. U predstavnikoj demokraciji naelo je da nadzorna mo pripada ci-jelom suverenom narodu, koji meutim nije sposoban za vlast, jer potrebne osobineposjeduje samo mala skupina obrazovanih. Radnici dodue imaju prirodno pravo sud-

jelovanja u politikom procesu, ali samo putem prava glasa, te sve dok odgojem nepostignu viu razinu obrazovanja moraju dopustiti da ih u parlamentu zastupa elita.

Mill dri da demokracija nije vladanje samoga naroda, nego mogunost dobre vla-davine s pravim, tj. moralnim i obrazovanim pojedincima, uz narodnu kontrolu.Zastupnici parlamenta bili bi dakle elita, a birai bi mogli glasati za najbolje. Upravo jeto Starevievo uvjerenje. I on dri da narod ne moe sam vladati, ali mora odgojem

postii moralnu razinu i naobrazbu koja e ga osposobiti da razlikuje dobro od zla i dazato uzmogne izabrati najbolje, najpotenije zastupnike, iznimnih intelektualnih osobi-na, koji dobro poznaju narodne potrebe i zalau se za ope dobro, a ne za svoje sebine

prohtjeve. Prema tome, u demokratskom zastupnikom sustavu mnogi imaju pravoglasa (Mill ga eli dati i enama), ali svatko nije sposoban za odluivanje i upravljanje.

Mill je htio spojiti liberalno uenje o drutvu ekonomske konkurencije s demokrat-skim idealom jednakosti. Stoga ne vezuje slobodu za vlasnitvo, nego za mogunostsvakog pojedinca da usavri svoje sposobnosti. U svakom sluaju, Starevi se mogaonadahnuti raznim elementima Millova uenja o liberalnoj demokraciji. I on je elio danarod (puk) postane zajednica razumnih dravljana (graana) koji e se sustavno zala-gati za ope dobro, a ne samo za svoje osobne interese. Stareviu je Mill mogao biti

blizak i zbog uvjerenja da je nacija uvjet za stvaranje demokratskih zasada, jer demo-kratska vladavina zahtijeva homogeno nacionalno drutvo i demokratske se institucijemoraju poklapati s granicama nacije.

Stareviu je vjerojatno bilo poznato da Mill nije u potpunosti prihvaao drutvo li-beralne konkurencije, jer je elio upletanje drave u korist industrijskog radnitva.Razdioba bogatstva njemu nije posljedica vee prirodne i radne sposobnosti ili veegobrazovanja, kako su tvrdili liberali, nego nepravednog raspolaganja privilegijama.Vidio je da je postojei ekonomski poredak sa svojom nepravednom podjelom bogat-stva u opreci sa eljenom drutvenom harmonijom i da osobna postignua u gospodar-

stvu nipoto ne stvaraju sreu svih graana, nego stranu bijedu industrijskih radnika.Zamiljao je da se to stanje moe ublaiti postizanjem pravednijega predstavnikogsustava, ali oigledno na elu s obrazovanom elitom. U jo jednoj bitnoj sastavniciMillovo je uenje odgovaralo Starevievu vienju. I Mill se naime pozivao na Aristo-telove izjave o prirodno ropskim narodima, pa je drao da takvima privremeno odgova-ra despotska vlast, jer predstavnika, participacijska demokracija ne moe funkcioniratiu zaostalim, zapravo maloljetnim, drutvima. Drao je da je predstavnika demokracijanajbolje ureenje za zemlje koje su postigle odreen stupanj civilizacije, jer naelo


16/22


slobode vrijedi samo za pojedince koji u potpunosti vladaju svojim sposobnostima.Zato on eli znatno proirenje prava glasa ali ne i jednako, ope pravo glasa.17

Brojni kritiari uoili su u Millovu uenju protuslovlje izmeu naela demokratskeparticipacije i liberalnog elitizma, izmeu vjerovanja u napredak svih dravljana, sjedne strane, te vodstva intelektualno i politiki nadmonih, s druge strane. No unatopaternalistikom shvaanju elite i nepotpune i neegalitarne demokracije, rije je o plo-dnom susretu liberalizma i demokracije.

Pod utjecajem europskoga duhovnog kretanja i hrvatskog iskustva, Starevi iKvaternik formuliraju razmjerno vrst ideoloki sustav, koji obuhvaa uenje o dravi,

pojedincu, drutvu i naciji. Samostalna drava im je prostor ispunjenja ljudskog ivota,no ona nije sama sebi cilj, nego sredstvo za usavravanje ljudskih osobina, pa se moratemeljiti na pravednom drutvu ljudskog dostojanstva koje odgovara ljudskoj prirodi i

povezano je sa suverenitetom naroda. No, prije toga se mora ukloniti svaki oblik pater-nalizma, naime dranje vladara koji misli da je postavljen Bojom milosti i postupa s

podanicima kao vjenim maloljetnicima koji bez njega ne znaju kako e postii sreu.O tome govori Starevieva poruga otinskom i apotolskom velianstvu Franje Josipa.

U Starevia i Kvaternika nalazimo graansku antifeudalnu kritiku, pa im je sta-leko drutvo prije 1848. skroz naskroz nemoralno. Osnovne su im norme jednakost

pred zakonom, iskljuenje diskriminacije utemeljene u stalekome drutvu, tj. osigura-nje prava zajamenih ustavom za sve graane jednako. Meutim, Starevi i Kvaternikodbijaju koncepciju drutva liberalnog kapitalizma, jer ono ne uvaava naelo opegdobra i moralne vrijednosti zajednice, nego samo sebine interese bogatih i njihovesvite. Zato se estoko protive normama ponaanja u graanskom drutvu. Objavljujuvienje jednog protusvijeta i nadaju se da e se on provesti u ivot u samostalnoj dravi.

Njihovo uenje nije sasvim u skladu s opravdanjem liberalne drave koja nastajesmanjenjem kraljevske moi. Ona je naime rezultat dogovora prvotno slobodnih poje-dinaca koji udruuju svoje zasebne volje da bi stvorili opu. Meutim, u Starevia iKvaternika drava nastaje ugovorom kralja i naroda (a ne pojedinaca), ali je, kao u li-

beralnom uenju, njezina vlast legitimna samo ako je utemeljena na sporazumnoj voljiugovornih partnera i ako stvara pravedan poredak. Dakako, pritom su prirodna pravaovjeka na slobodu ukljuena, ali je zajednica konstitutivna za identitet pojedinaca.Mislim da je rije o Aristotelovu uenju da cjelina prethodi dijelovima, tj. polis poje-dincu. Drugim rijeima, poeljan identitet i moral veine Hrvata moe se oblikovati teku samostalnoj dravi, koja e potovati neotuiva prava svojih graana na slobodu, si-gurnost i sretan ivot. Samostalna, nacionalno homogena hrvatska drava bit e pravnadrava izgraena na naelu vlasti zakona na svim razinama, koji e onemoguiti neza-konitosti i zloupotrebe kao u Habsburkoj Monarhiji, u kojoj vlast moe proizvoljno

manipulirati zakonima. U samostalnoj hrvatskoj dravi ustavotvorna vlast nastat e kao

17 Mill, John Stuart, Izabrani politiki spisi I, II, Zagreb, 1998. (Sadraj: I. Civilizacija, Prilog naelimadobre vladavine, O slobodi, Naela politike ekonomije; II. Razmatranja o predstavnikoj vladavini); Ravli,Slaven, Liberalizam i demokracija, Politika misao J.S. Milla, u Mill,Izabrani politiki spisi I, Zagreb, 1988.;Isti, Millova teorija liberalne demokracije, Politika misao, 4, l998.; Rausch, Heinz, Mill, u Maier-Rausch-Denzer II; Bobbio, Norberto,Liberalizam i demokracija, Zagreb, 1992.


17/22


posljedica narodnog suvereniteta, tj. temeljit e se na volji naroda izraenoj opim pra-vom glasa. U sustavu predstavnike demokracije, pojedinci i grupe nee moi steivlast koja ne bi potjecala iz narodnog suvereniteta.

Sve su te misli projicirane u budunost, jer je, prema Stareviu, politika akcijabesmislena i krajnje nemoralna u despotskoj Austriji. Zato se za Starevia, i pravakipokret u cjelini, postavlja osnovno pitanje: kakav je odnos ideala i zbilje, moe li filo-zof, kao istraiva istine, koji sustavno razmilja o smislu pojav, uope biti politiar ikakav je zapravo odnos teorij filozofa i politike prakse.

Pravaki je nauk nacionalno integracijska ideologija i sadrava sve osnovne ele-mente koje imaju sline ideologije europskih velikih i malih nacija, a u suvremenoj seliteraturi nazivaju nacionalizmom.18 Cilj je stvoriti jedinstvo i snagu vlastite nacije,lanice europskoga sustava nacionalnih drava kao jedino moguega organizacijskogoblika. Nekadanju legitimaciju vlasti od Boje milosti sada zamjenjuje suverena voljanacije, koja eli biti jedinstvena u svojoj nacionalnoj dravi, jer je ona uvjet nacional-nog opstanka. Prema tome, nepresuna energija nacije-osobe pojaat e svoj identitet udravi s jedinstvenom dravnom nacijom kao ispunjenjem svoje povijesne misije.

Silna mobilizacijska snaga jest svijest o posebnom zvanju vlastite nacije, utemelje-nom na slavnoj i sjajnoj prolosti koju valja obnoviti (preporoditi) i postii jednako ve-lebnu budunost, dakako u drugim povijesnim uvjetima. Ideja vodilja je uvjerenje kako

je nacija zajednica koja mora premostiti sve ostale kolektivne veze i sustave vrijednosti.Nacionalno-integracijska ideologija pretendira na nepogreivo tumaenje svih aspekataljudske egzistencije i ponaanja te predstavlja neku vrstu sekularne religije.

Nacionalistiko usmjerenje eli likvidirati drutvenu hijerarhiju naslijeenu od feu-

dalnog sustava, te stvoriti ustavnu dravu. Nacionalizam je u svakome sluaju moder-nizacijska ideologija koja mobilizira za liberalno graansko drutvo u ustavnoj nacio-nalnoj dravi s parlamentom i jedinstvenim ekonomskim podrujem. Dominira trojstvo:drava nacija teritorij. Graani se izjednauju s pripadnicima nacije, jer se dri da se

prava ovjeka mogu provesti u ivot samo unutar nacionalne drave. Drugim rijeima,prava ovjeka ne pripadaju njemu kao takvome, nego kao graaninu nacionalne drave.Ako se ona ne ostvari, pripadnici nacije gube mogunost usvravanja svoje ljudskosti,

pa i nju samu.

Na posljetku, nacionalistika uvjerenja i njihovo strastveno zagovaranje upotpu-njuju slike neprijatelja nacije, naime drugih nacija i drava, te pretpostavljenih unu-tranjih neprijatelja nacionalnih ciljeva. Zato su oni predmet mrnje i prezira koji suvani initelji nacionalne integracije.19

18 Mislim da teorije koje poznajem ne pruaju neku posebnu pomo razumijevanju hrvatskognacionalizma u 19. stoljeu. Kolikogod su nacionalizmi slini, meu njima postoje bitne razlike koje udosadanjim teorijama nisu obuhvaene. Ipak, korisno je poznavati barem literaturu prevedenu na hrvatski:Seton-Watson, Hugh, Nacije i drave: Ispitivanje porijekla nacija i politike nacionalizma, Zagreb, 1980.;Hobsbawm, Eric, Nacije i nacionalizam, program, mit, stvarnost, Zagreb, 1993.; Gellner, Ernest, Nacije inacionalizam. Struna redakcija i predgovor Ivan Prpi, Zagreb, 1998.

19 Valja istaknuti da u Starevievo doba ne postoji pojam nacija, pa se pojam narod upotrebljava udvostrukom znaenju. Najprije, to je prirodno, dravnopravno, povijesno i kulturno uvjetovana homogena


18/22


I Starevi i Kvaternik primjenjivali su na svoju naciju konstruktivno naelo Europe19. stoljea, tj. dravne organizacije nacija, odnosno nacionalnih drava kao jedinogalegitimnog oblika politike organizacije, izvora svake zakonitosti i etike. I hrvatskanacionalna drava nastaje u smislu doktrine Francuske revolucije, privolom i sudjelo-vanjem naroda. Prirodno pravo svake nacije da ima svoju dravu, uz povijesno, dravno

pravo, vaan je aspekt njihova razmiljanja.

Pravaki ideolozi posebno su njegovali romantiki doivljaj duha ili genija narodakoji se izraava u tijeku njegove povijesti, u njegovim srednjovjekovnim ustanovama, udravotvornim pokuajima, u narodnim obiajima, u jeziku, knjievnosti i umjetnosti.Shvaali su taj duh kao izraz mistinoga stvaralakog sredita naroda osobe s vlasti-tim ivotopisom. U Starevievu i Kvaternikovu ideologiju vrsto je utkana sklonost za

produbljeni doivljaj povijesne dimenzije radi spoznaje znaaja duha naroda i vlastitedjelatnosti u skladu s njime. Prema romantinome doivljaju, duh se nacije moe ra-zumjeti samo u njegovom organskom razvoju, u dugom lancu predaje. ovjek-genijkoji spozna duh svoje nacije ima pravo i dunost da je vodi prema ostvarenju njezinemisije. Stoga su Starevi i Kvaternik vjerovali da su njihove misli i nade sinteza duhahrvatskog naroda, a to je njihovoj doktrini omoguavalo poticanje volje, mate, stras-tvenih osjeaja, stvaranje mitova i nacionalnog katekizma.

Vjera u misiju vlastite nacije, koja je, razumije se, u svim europskim ideologijamavrednija od svake druge, temelji se prije svega na pokuajima tumaenja izuzetne i sla-vne prolosti. Zato je uvjeravanje u velianstvenu misiju hrvatskog naroda bitna sas-tavnica Starevieva i Kvaternikova uenja. Ideologije u nacija koje su nekad ratovale snekranskim neprijateljima imale su historijsku sliku o sebi kao predziu kranstva,spasitelju kranske Europe, preuzetu od plemstva kao to je sluaj u Maara, Hrvata i

Poljaka. Kvaternikovu uvjerenju slina je predodba Adama Mickiewicza o Poljacimakao razapetom Kristu meu nacijama, koji e svojim uskrsnuem (osloboenjem odruske, pruske i austrijske vlasti) osloboditi ovjeanstvo, tj. omoguiti pobjedunacionalnog naela u Europi. Kvaternik doivljava svoj hrvatski narod kao muenika ispasitelja, prijeko potrebnog kulturnoj Europi u prolosti i sadanjosti.

Romantika nacionalno-integracijska ideologija izraavala je tenju za duhovnimsamoodreenjem, samopotvrivanjem i samoopravdanjem pripadnika nacije u procesuintegracije. U njezinim poetcima, u doba slabosti drutvenih grupa koje su se moglelatiti vodstva u tome kretanju kao za nastajanja pravatva, nacionalna se ideologija po-sebno trudila da ubrza ritam integracije i homogenizacije nacije zaotravanjem tuma-enja, pojednostavljenjem sloenih pitanja, a pogotovo snanim isticanjem njezine mi-sije. Stoga su Hrvati u Kvaternikovoj i Starevievoj slici izabrani narod, sveta za-

jednica dostojna potovanja i oboavanja koja moe pobuditi u svojih pripadnika naj-dublju odanost i potaknuti ih da se njegovanjem svojih ljudskih vrlina, nesebinim za-laganjem i rtvama pripreme za vrhunsko djelo izvrenja misije u obogotvorenoj samo-stalnoj dravi.

zajednica s jedinstvenim duhom (la nation), a zatim to je puk (le peuple), pravi nositelj vrijednosti i osobinahrvatske nacije. Zato u interpretaciji pravakih vienja nacije upotrebljavam pojam narod.


19/22


Poruke Starevia, Kvaternika i najuglednijih sudionika pokreta prenose se u ideo-lokom obliku.20 Ideologije su zatvoreni, razmjerno jasno i autoritativno formulirani i

proglaeni sustavi i doktrine idej, vrijednosti, uvjerenja i predodbi, a postoje u sva-kome drutvu. Rije je o sustavnoj, intenzivnoj koncentraciji na odreene sredinje te-nje i predodbe, ali s namjerom da se obuhvati vrlo irok raspon osnovnih ivotnih idrutvenih pitanja. Pojednostavljenim tumaenjem sloenih situacija, ideologija omo-guava okupljanje pristalica na putu koji bi vodio do cilja zajednikog svima.

Ideologije nastaju u razdoblju drutvenih napetosti uglavnom zbog znaajnih pro-mjena koje kod adresata izazivaju snanu potrebu za novim tumaenjem vlastitih isku-stava, jer ih postojei nazori ne mogu zadovoljiti. Ideologije predlau pristalicama fun-damentalan etiki doivljaj s jasnim kriterijem, to je dobro i zlo, openito i u pojedinim

situacijama. Nositelji i pobornici ideologija smatraju da posjeduju apsolutnu istinu inepobitnu spoznaju pravde. Prema tome, svi oni drugi koji ne prihvaaju taj sustavpripadaju lanome svijetu, nemaju ili ne upotrebljavaju um i zato ne mogu razlikovatidobro od zla. U tom smislu ideolozi napadaju institucije i njihove nositelje kao izopa-itelje istine, kao pobornike nepravde, optuuju ih za izdaju nael i naroda, za sprem-nost na nemoralne kompromise, za korupciju i licemjerje. Politiki protivnici su zato

predmet mrnje i prezira.

Ideologije pouavaju pristalice o smislu ivota, o njihovu identitetu, pruaju imzemljovid za snalaenje u suvremenim drutveno-politikim odnosima, stvarajustrategije za opravdanje svoga sustava u nastojanju da zbilju usklade sa svojom jedinomi apsolutnom istinom. U 19. stoljeu najvaniji je autoritet znanost, pa se veina ideo-logija slui znanstvenim opravdanjima. Kao u sluaju Starevia i Kvaternika, pritom je

bitna mlada historijska znanost pa mnogi ideolozi nastoje interpretacijom povijesnih

izvora opravdati svoje unaprijed zamiljene ideje. Pritom se ne osjeaju kao komentato-ri, koji vide prolost iz vlastite povijesne perspektive, nego kao promatrai izvan povi-jesti koji su prvi kadri spoznati punu povijesnu istinu. Oni naime dre da je u sadanjo-sti sadrana i prolost, da veina postojeeg zla nastaje zato to suvremenici ne poznajusvoju povijest.

20 U vrijeme Francuske revolucije pojavio se u filozofskom jeziku pojam ideologija kao znanost koja sebavi idejama te sposobnou miljenja i zapaanja. Predstavnicima te doctrine idologique, koji su shvaaliideju kao osjetilnu predodbu i mislili da su nali temelje buduoj filozofiji, suprotstavio se Napoleon. Njemuje pojam ideologija beznaajno rezoniranje i teoretiziranje koje hoe nadomjestiti politiku praksuapstraktnim, i zato sumnjivim, predodbama. U tom smislu pojam se razvio sredinom 19. stoljea, pogotovo uMarxovu pejorativnom tumaenju. Nakon sociolokih teza Durkheima, Webera i Pareta, ideologija je udrutvenim znanostima klasian pojam, ije znaenje vie nitko ne porie. Meutim, pojedini sociolozi ipolitolozi razliito tumae taj pojam, pri emu je, ini se, glavno sporno pitanje odnos ideologije premaznanosti i istini. Posluila sam se knjigom profesora sociologije na Sorbonnei, Raymonda Boudona (Ideologie, Geschichte und Kritik eines Begriffes, Hamburg, l988.), koji se bavi historijom, definicijama togapojma, znaenjem ideologija u drutvenim procesima i njihovom spoznajnom vrijednou. Vidi i Shils,Edward, Ideology, The Concept and Function of Ideology, u International Encyclopedia of the SocialSciences, vol. 7, New York-London, 1968.; Johnston, M. Henry, Ideology and the Social system, u istomsvesku Encyclopedia of the Social Sciences te Dierse, Ulrich, Ideologie, u Geschichtliche Grundbegriffe,Historisches Lexikon zur politisch-sozialen Sprache in Deutschland, Hgb. von O. Brunner, W. Conze, R.Koselleck, Sv. 3, Stuttgart, 1982.


20/22


Ideologije ne priznaju nezavisnu spoznajnu snagu i tenju pojedinca. One zahtije-vaju od pristalica da se u svom ponaanju intenzivno i trajno rukovode iskljuivo nji-hovim uenjem, da budu svojim osjeajima i vienjima vrsto povezani meusobno i sideolokim autoritetom. U razliitim omjerima ideologije sadre usporedo krive pre-dodbe i dobra zapaanja o zbilji. S jedne strane, one iskrivljuju spoznaju o stvarnostiinterpretacijama koje istiu ili preuuju injenice kako im to odgovara, te agresivnozahtijevaju ostvarenje svojih ideala potpunom preobrazbom drutva, tj. zbilja bi se mo-rala uskladiti s njima, a ne obratno. S druge strane, one esto dobro uoavaju nedostatke

postojeeg sustava i predlau korisne promjene.

Ideologije nalaze svoj puni izraz u karizmatskome prvaku s nadmonom, neodolji-vom intelektualnom i moralnom energijom, sa snanom, matovitom, ekspanzivnom i

pojednostavljenom vizijom drutva. No karizmatik ne konstruira svoj ideoloki sustavbez okoline koja je spremna da ga prihvati. Starevi je upravo klasian primjer kariz-matika, nepogreivog tvorca poruke.21 Pristalice mu slijepo vjeruju, bezuvjetno prihva-aju njegovo uenje kao neupitnu istinu, iznimno su mu odani, pa se stvara vrsta osje-ajna zajednica. Kao karizmatik, Starevi se opire postojeem politikom i drutvenomureenju te pravilima ponaanja. On ivi upravo onako kako se od karizmatskog prvakaoekuje asketskim ivotom, odricanjem od radosti i ugoda koje graansko drutvo

prua imunijim i obrazovanijim grupama. Ostavlja dubok dojam svojim znanjem iuenou, retorikim obratima, originalnim jezinim kovanicama. Posjeduje i sirovarm koji oarava posjetitelje. Prava koji sebi doputa i najskromniju kritikuStarevievih teza odmah biva izbaen iz osjeajne zajednice njegovih sljedbenika.

Dakako, recepcija Starevieva uenja nije jednoznana. irenje ideologija nije me-haniki proces nego posljedica agitacije razliitih posrednika koji prenose izvornu po-

ruku u skladu s oekivanjem, naobrazbom, drutvenom dispozicijom i mentalitetomnjezinih primatelja. Znatnu ulogu ima i fenomen oponaanja, jer su ljudi skloni kon-formizmu i ne ele biti iskljueni iz osjeajne zajednice kao da su osobe bez identiteta.Ideologija, oblikovana od primarne grupe, nije stabilna. Ona se pod pritiskom zbiljemijenja najprije na povrini, a zatim u dubini, a moe se i sasvim preobraziti, kao to jeto bio sluaj s pravakom ideologijom. Pritom su u igri i meugeneracijski odnosi, jersu mlai skloni pruiti otpor odreenim elementima sustava, koje vie ne dre pogod-nima i funkcionalnima.

Znaaj i utjecaj ideologije ovisi dakako o mentalitetu kao cjelini misli i osjeajapripadnika odreene drutvene sredine.22 Pritom su vane kolektivne predodbe o smi-slu ivota i o moralu, te mitovi kojima odreena zajednica zamilja sebe priama osvojoj individualnosti, o porijeklu, o nadama za budunost. Sve se te predodbe filtri-raju kroz sito svakodnevice. Pravaka se ideologija javlja u vrijeme dvostruke promjenementaliteta u hrvatskog puka. Unato polaganom razvoju komunikacija, dotad izolirane

21 Na njega se moe primijeniti shvaanje karizme u Maxa Webera. Blaevi, Robert, Demokracija ikarizma,Politika misao, 4/ 1998.

22 O suvremenoj, pogotovo francuskoj, historiji mentaliteta vidi Gross (Suvremena historiografija);Schttler, Peter, Mentalitten, Ideologien, Diskurse. Zur sozialgeschichtlichen Thematisierung der drittenEbene, u Alltagsgeschichte. Zur Rekonstruktion historischer Erfahrungen und Lebensweisen, (ur.) AlfLdtke, Frankfurt a. M., 1989.; Raulff, Ulrich (ur.)Mentalittsgeschichte, Berlin, 1987.


21/22


zajednice puke kulture poinju se pribliavati i mogu postati prihvatljive za uenje onacionalnom jedinstvu i o rjeenju tekih ivotnih pitanja u samostalnoj dravi. Tome

pogoduje rast broja mukih, a i enskih polaznika pukih kola. Elitna i puka kulturase pribliavaju pa nastaje mogunost irenja utjecaja obrazovanijih grupa. Pritisakmonih i privilegiranih, drutvena prisila i drutvena nejednakost ostavljaju duboketragove u mentalitetu onih koji su time pogoeni i upravo ova injenica olakava irenje

pravake ideologije prevedene na jezik maloga graanstva. Osim toga, preobrazbatradicionalnih drutvenih odnosa izaziva strah od nepoznatoga i sklonost za prihvaanjeobjanjenja novih i nerazumljivih pojava koje nudi ideologija. Meutim, mentalitetiimaju dugo trajanje i mijenjaju se polaganijim ritmom od ekonomskih i drutvenihstruktura, to se odraava u potekoama za irenje pravake ideologije. U svakomsluaju, mentaliteti su plodno tlo za svijet slika, mitova, simbola, matanja i snova kojeim prua pravaka ideologija.


22/22


Mirjana Gross

STAREVIAND KVATERNIK INSIGHTS AND INSPIRATIONS

Summary

This is the first chapter of Mirjana Grosss book entitled Izvorno pravatvo ideologija, agitacija, pokret (Genuine Party-of-Rights spirit ideology, can-vassing, movement), which is to be published this year. Starevis andKvaterniks ideology, revolving around the central rallying cry for an independentCroatian state, is a sort of a combination of liberalism (in Starevis liberaldemocracy) and nationalism i.e. linking the influence of certain European thinkersand ideologues, from the antiquity to the mid-19th century, with the Croatiantradition and socio-political circumstances. This chapter briefly outlines thoseEuropean political doctrines that inspired the Party-of-Right ideologues and that,partly adopted and interpreted in line with the Croatian national-integrationalideology, became part of their teaching.

Documents

Gross - Starčević i Kvaternik - Spoznaje i nadahnuća