ANTE STARČEVIĆ 1823. -1896.

OTAC DOMOVINE

• Rođen u Žitniku kod Gospića 1823.

• Po vlastitoj želji sahranjen je u Šestinama kod Zagreba 1896.

• Otac Jakov katolik sin žitničkoga kneza Filipa

• Majka Milica pravoslavka iz Široke Kule

• imao je brata i dvije sestre

• U obližnjem je Klancu završio pučku školu, a gimnaziju u Zagrebu

• sjemenište u Senju

1848. -promoviran u Pešti za doktora filozofije

- tada odlučuje posvetiti se borbi za

slobodnu i suverenu Hrvatsku, a ne svećenićkom pozivu

-Za narodnog zastupnka Hrvatskog sabora biran je 1861., 1865., 1871. i od 1878. do kraja života.

-1861.prvi puta biran u Hrvatski sabor kao zastupnik kotara Hreljin-Grobnik

-1862. kao protivnik režima osuđen na mjesec dana zatvora

-Od 1878 do 1884 živi na Sušaku, a od tada u Zagrebu

-1871. i 1878. godine saborski zastupnik je iz Rijeke.

Pored političke aktivnosti bavio se: poviješću, filologijom, književnom kritikom, pisao pjesme, drame i političku satiru

Nazvan je ocem domovine i tako je ostao zapamćen u nacionalnoj memoriji

Napušta ilirizam koji 1848. nije izborio stvarnu autonomiju a borba za Habsburgovce bila je plaćena Bachovim apsolutizmom 1851. -1860.

1861.

Ante Starčević i Eugen Kvaternik- osnivači su Stranke prava

Zastupaju politiku pune nacionalne slobode i nezavisnosti

“ni pod Beč ni pod Peštu, nego za slobodnu i suverenu Hrvatsku”

Svoju politiku su temeljili na državnopravnoj tradiciji s ishodištem u srednjovjekovnoj hrvatskoj državi

Najveći neprijatelj Hrvata je Austrija i Habsburška dinastija,ona je za njih utjelovljenje svega zla koje se Hrvatskoj događalo u posljednjih nekoliko stoljeća

Za hrvatski narod nema života ni sretnije budućnosti "dok bude pod Austriom-Madjarijom"

Dosljedno je zauzimao krajnje neprijateljski stav prema "umišljotini koja se zove Austrija; u kojoj su se vlade i vladari... urotili protiv narodima".

Osporavanje kraljevog legitimiteta – “božjom milošću”

Pravaško geslo: Bog i Hrvati nije bilo izraz katoličke ili kršćanske isključivosti pravaša. Njezin je smisao bio u odbijanju vladara «božjom milošću» kao suverena nad hrvatskom nacijom i u proglašavanju suverene volje hrvatske nacije vrhovnom instancom iznad koje postoji još samo Bog.

Starčević se obarao na sve što je njemačko.

Nije priznavao ni doprinos Nijemaca europskoj kulturi

Kao sluge tuđinaca isticao je Nikolu Šubića Zrinskog i bana Josipa Jelačića a suprotno njima mučenike Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana kao prave domoljube

Starčević je bio protiv revolucije, bio je legalist

Starčević je zastupao misao o hrvatskoj državi bez obzira na njenu veličinu

"Makar Hrvatska bila uru dugačka ili uru široka, makar bilo u njoj

samo pet Hrvata, neka ih je samo pet, ali da su slobodni".

Glavna svrha države je sreća svih državljana.

Politički pogled temeljio je na tekovinama francuske revolucije, zapadnjačkog liberalizma i hrvatskog historizma

Pozivao je na slogu i pomirenje svih Hrvata rušeći pri tom društvene i vjerske razlike

U politici se oslanjao na sitnograđanstvo i inteligenciju.

Starčevićev je ideološki sistem bio do te mjere protuslavenski usmjeren da on uopće nije želio priznati Slavene kao povjesnu zbilju

Južnoslavenska ideologija je učila da ime Slaven dolazi od pojma SLAVA, a Starčević je izvodio slavensko ime iz pojma SCLAVUS (rob) a srpsko ime iz termina servus = ROB, SLUGA.

Tvrdnjama Vuka Karadžića: -svi štokavci su Srbi, a kajkavci Slovenci - postoje Srbi s tri vjere (pravoslavci, katolici i muslimani)

Starčević suprostavlja teoriju da su svi stanovnici slavenskog

juga (osim Bugara) Hrvati

Za razliku od Kvaternika koji je kao i Strossmayer i Rački vidio moralne norme isključivo u okviru kršćanstva, Starčević je uzdizao muslimansku religiju kao jednako vrijednu kao i kršćanstvo i tražio pravo hrvatstvo upravo u bosanskome muslimanskom plemstvu

Bio je protiv klerikalnog svećenstva jer je ono «poživinčilo» hrvatski narod tj. spriječilo ga da bude nacija - osoba.

1883. godine izrazio svoje shvaćanje da nije važno ime, nego

zajednička borba za stvaranje slobodne i samostalne države:

Glavna je stvar, da svi rade za narod i za domovinu, a neka se

zovu kako im drago...

“Naše cepanje, naša nesloga stoji samo zato, jer ih izvana

uzdržavaju i ojačuju... mi ne verujemo, da je gladnu i na studeni

na pr. Srbu drugačije, nego na pr. Hrvatu... Zato makar se svi

proglasili za Hotentote ili nas se svaki zvao posebnim imenom,

samo da budemo svi slobodni i srećni!...