0

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

GRAĐEVINSKI FAKULTET

Željko Koški

GRAĐEVINSKA FIZIKA

Osijek, 2007.Osijek, 2012.

(drugo dopunjeno izdanje)

1

OVAJ SAŽETAK PREDAVANJA IZ IZBORNOG PREDMETA GRAĐEVINSKA FIZIKA SASTAVLJEN JE ZA

POTREBE IZVOĐENJA NASTAVE NA GRAĐEVINSKOM FAKULTETU U OSIJEKU PO NOVOM NASTAVNOM

PROGRAMU USKLAĐENOM SA BOLONJSKOM DEKLARACIJOM KOJI SE PRIMJENJUJE PO PRVI PUTA ZA III

SEMESTAR PREDDIPLOMSKOG STUDIJA U AKADEMSKOJ GODINI 2006/07.

CILJ PREDMETA JE UPOZNAVANJE STUDENATA SA PROŠIRENIM ZNANJIMA IZ PODRUČJA FIZIKE ZGRADA

I SUVREMENIM SPOZNAJAMA KOJE TREBAJU OSIGURATI PROVEDBU PRINCIPA ODRŽIVOG

GRADITELJSTVA, UŠTEDE ENERGIJE I ZAŠTITE ČOVJEKOVOG OKOLIŠA.

SADRŽAJ :

stranica

1. UVOD 002

2. VREDNOVANJE TOPLINSKIH KARAKTERISTIKA ZGRADA 010

3. TEHNIČKI PROPIS O UŠTEDAMA ENERGIJE I TOPLINSKA ZAŠTITA ZGRADA 046

4. SANACIJA TOPLINSKE ZAŠTITE ZGRADA 056

5. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA 086

6. SUNČEVO ZRAČENJE KAO IZVOR ENERGIJE 101

7. PASIVNO KORIŠTENJE SUNČEVE ENERGIJE U ZGRADAMA 119

8. PASIVNO KORIŠTENJE SUNČEVE ENERGIJE I POSTOJEĆE ZGRADE 135

9. ZAŠTITA OD BUKE U ZGRADAMA 151

2

Glavni problemi održivog razvitka ljudskog društva u

budućnosti su :

1. Osiguranje dovoljnih količina jeftine energije

2. Zaštita okoliša

Pod pojmom održivog razvitka podrazumijeva se onaj

razvitak koji zadovoljava današnje potrebe, ali bez

ugrožavanja mogućnosti da i buduće generacije ostvare

svoje potrebe.

Energija koju dobivamo iz fosilnih goriva kao što su ugljen,

nafta, zemni plin sasvim je ograničena.

Nameće se velika potreba uporabe obnovljivih izvora

energije koji će osigurati održivi razvitak.

Tehnologiju uporabe obnovljivih izvora energije treba

značajno usavršiti kako bi cijena energije postala niža

od cijene energije dobivene iz klasičnih izvora.

Održiva gradnja, kao dio održivog razvitka, može se

definirati kao gradnja koja upotrebljava ekološki čiste

materijale, proizvodi energetski efikasne građevine i

gospodari otpadom u sferi graditeljstva.

1. UVOD

3

PROJEKCIJA ENERGETSKIH IZVORA SVIJETA

1970 1980 1990 2000 2010 2020 godina

1000

800

600

400

200

0

UGLJEN

NUKLEARNA E.

PLIN

NAFTA

SOLARNA E.

HIDRO

EJ

4

CILJEVI ENERGETSKE POLITIKE REPUBLIKE HRVATSKE

5

NACIONALNI PROGRAMI ZA ENERGETSKU EFIKASNOST UTEMELJENI SU 1997. GODINE

6

Osiguranje dovoljnih količina energije za održivi

razvitak bazira se na dva nužna elementa:

1. Pronalaženje i usavršavanje tehnologija koje

će u budućnosti osigurati što veću uporabu

obnovljivih izvora energije

2. Racionalna potrošnja i štednja energije kojom

raspolažemo

STRUKTURA POTROŠNJE PRIMARNE ENERGIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ (1999.g)

2%25%

4%

17%2%

50%

TEKUĆA

GORIVA

UGLJEN

NUKLEARNA

ENERGIJA

VODNE

SNAGE

DRVO

PLIN

7

OPĆA POTROŠNJA PROMET

INDUSTRIJA

STRUKTURA FINALNE POTROŠNJE ENERGIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

STRUKTURA OPĆE POTROŠNJE ENERGIJE PO POTROŠAČIMA

48%

22%

30%

OPĆA POTROŠNJA PROMET

INDUSTRIJA

4% 11%

19%

66%

KUĆANSTVA

GRADITELJSTVO

USLUGE

POLJOPRIVREDA

8

STRUKTURA POTROŠNJE ENERGIJE U KUĆANSTVIMA PO ENERGENTIMA

STRUKTURA POTROŠNJE ENERGIJE U KUĆANSTVIMA PREMA NAMJENI

39%

15%21%

25%

PLIN LOŽ ULJE

DRVO I UGLJEN ELEKTRIČNA

ENERGIJA

55%

10%

15%

20%

SANITARNA TOPLA VODA

GRIJANJE

NETOPLINSKI POTROŠAČI

KUHANJE

9

33%

67%

POTROŠNJA ENERGIJE ZA ZAGRIJAVANJE ZGRADA

ZAGRIJAVANJE ZGRADA

OSTALA POTROŠNJA

E E

Prve naftne krize početkom 70-ih godina pa sve do danas uzrokovale su kontinuirano nadograđivanje

propisa o toplinskoj zaštiti zgrada. Zgrade građene prije tog perioda i danas su u funkciji i nepotrebno

troše velike količine energije zbog slabe ili nikakve toplinske izolacije.

RASIPANJE ENERGIJE ŠTEDNJA ENERGIJE

10

2. VREDNOVANJE TOPLINSKIH KARAKTERISTIKA ZGRADA

ELEMENTI KOJI PRIMARNO ODREĐUJU TOPLINSKI KOMFOR ZGRADA :

2.1. KVALITETA OMOTAČA ZGRADE

(KVALITETA OBODNIH KONSTRUKCIJA I ELEMENATA)

2.2. KLIMATSKE KARAKTERISTIKE PODRUČJA U KOJEM SE

GRAĐEVINA NALAZI

2.3. LOKACIJA ILI UŽA SITUACIJA GRAĐEVINE

2.4. NAČIN GRIJANJA ZIMI I NAČIN KLIMATIZACIJE ILI

PROVJETRAVANJA LJETI

2.5. MIKROKLIMA FUNKCIONALNE JEDINICE (STANA, POSLOVNOG

PROSTORA I SL.)

11

2.1. KVALITETA

OMOTAČA

ZGRADE

Omotač zgrade

treba štititi od

vanjskih utjecaja ali

i omogućiti

interakciju

vanjskog i

unutrašnjeg

prostora.

ZIMSKA INSOLACIJA

ZIMSKE TEMPERATURE

ZIMSKI VJETAR

LJETNA INSOLACIJA

LJETNI POVJETARAC

LJETNA VLAGA

NEUGODNI MIRISI

UGODNI MIRISI

PRASINA, SMOG

POGLED UNUTRA

UMJETNA RASVJETA

DNEVNO SVJETLO

BUKA

RADIJACIJA

AGRESIVNA DJECA

LOPOVI

INSEKTI, POLEN,MIKROORGANIZMI I SL.

BIO

LO

ŠK

I U

TJ

EC

AJ

IZ

VU

KO

SV

JE

TL

JE

NJ

E

VL

AG

AT

OP

LIN

A

AT

MO

SF

ER

SK

I U

TJ

EC

AJ

I

ZIMSKO GRIJANJE

LJETNA KLIMATIZACIJA

DIFUZIJA VODENE PARE

NEUGODNI MIRISI

POGLED VAN

UMJETNA RASVJETA

ZRAČNI ZVUK

STANARI

PRODORI INSTALACIJA

UNUTRAZID

VANI

KIŠA, SNIJEG, LED

ZIMSKO SUNCE

POSJETIOCI, PRIJATELJI

12

Kvalitetu omotača zgrade treba prilagoditi svim ostalim

elementima koji mogu imati utjecaj na toplinski komfor u

zgradama i racionalnu potrošnju energije :

2.1.1. KVANTITATIVNI ODNOS VOLUMENA ZGRADE I OMOTAČA ZGRADE

2.1.2. TOPLINSKA KVALITETA NEPROZIRNIH ELEMENATA ZGRADE

2.1.3. TOPLINSKA KVALITETA PROZIRNIH ELEMENATA ZGRADE

2.1.4. KVANTITATIVNI ODNOS PROZIRNIH I NEROZIRNIH ELEMENATA ZGRADE

2.1.5. DJELOVANJE SUNČEVOG ZRAČENJA – INSOLACIJA

2.1.6. TOPLINSKI MOSTOVI

2.1.7. AKUMULACIJA TOPLINE ELEMENATA ZGRADE

2.1.8. TOPLINSKA STABILNOST OBODNIH KONSTRUKCIJA I ELEMENATA U

LJETNOM PERIODU

13

2.1.1. KVANTITATIVNI ODNOS VOLUMENA ZGRADE I OMOTAČA ZGRADE

Odnos volumena neke zgrade i površine njenog omotača može imati bitnu ulogu u količini potrošene energije potrebne za zagrijavanje zgrade.

Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama utvrđuje faktor oblika zgrade fo = A/Ve (m-1). To je omjer oplošja A (m2) i obujma Ve (m3) grijanog dijela zgrade.

Zgrade razvedenih oblika mogu imati i do 35 % veću površinu omotača zgrade od zgrada

pravilnih geometrijskih oblika.

Zgrade razvedenih oblika troše i više energije potrebne za zagrijavanje, pa bi zbog toga

trebale imati i kvalitetniji omotač u toplinskom smislu.

VOLUMEN ZGRADE

4096 m3

1536 m

88 8

16

1616

16

16

16

32

1792 m 2176 m2 2 2POVRŠINA OMOTAČA ZGRADE

4096 m3 4096 m3

fo = 0,375 fo = 0,437 fo = 0,531

14

2.1.2. TOPLINSKA KVALITETA NEPROZIRNIH ELEMENATA ZGRADE

Svaki omotač zgrade čini više vrsta različitih obodnih konstrukcija i elemenata. Svaka od

tih obodnih konstrukcija doprinosi ukupnoj toplinskoj kvaliteti omotača

proporcionalno učešću površine pojedine konstrukcije u ukupnoj površini omotača

zgrade. Omotač zgrade dijeli grijani od negrijanog prostora.

Obodne konstrukcije dijelimo na neprozirne i prozirne. Između njih postoje velike

funkcionalne razlike, što znači i velike razlike u materijalima od kojih mogu biti

izvedene.

Neprozirne obodne konstrukcije u pravilu čine veći dio omotača zgrade. Kod stambenih

zgrada taj odnos neprozirnih prema prozirnim konstrukcijama je u najvećem broju

slučajeva 3:1 do 4:1.

Toplinska kvaliteta obodnih konstrukcija zgrade mjeri se KOEFICIJENTOM PROLASKA

TOPLINE “U” (W/m2K). (Po starim propisima do 30.6.2006. vrijedio je koeficijent

prolaza topline “k” (W/m2K).

Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama propisuje

najveće dopuštene koeficijente prolaska topline “U” za obodne konstrukcije prema

njihovom položaju u zgradi :

1. VANJSKI ZIDOVI, ZIDOVI PREMA GARAŽI, TAVANU

2. ZIDOVI PREMA NEGRIJANOM STUBIŠTU

3. ZIDOVI PREMA TLU

4. PODOVI NA TLU

5. STROPOVI IZMEĐU STANOVA ILI RAZLIĆITIH GRIJANIH FUNKCIONALNIH CJELINA

6. STROPOVI PREMA TAVANU

7. STROPOVI PREMA NEGRIJANOM PODRUMU

8. RAVNI I KOSI KROVOVI IZNAD GRIJANIH PROSTORA

9. STOPOVI IZNAD VANJSKOG PROSTORA I IZNAD GARAŽA

15

1-VANJSKI ZIDOVI, ZIDOVI

PREMA GARAŽI, TAVANU

2-ZIDOVI PREMA NEGRIJANOM

STUBIŠTU

3-ZIDOVI PREMA TLU

4-PODOVI NATLU

5-STROPOVI IZMEĐU

STANOVA ILI RAZLIČITIH

GRIJANIH FUNKCIONALNIH

CJELINA

6-STROPOVI PREMA TAVANU

7-STROPOVI PREMA

NEGRIJANOM PODRUMU

8-RAVNI I KOSI KROVOVI

IZNAD GRIJANIH PROSTORA

9-STROPOVI IZNAD VANJSKOG

PROSTORA I IZNAD GARAŽA

16

Na kvalitetu omotača zgrade utjecali su, u različitim periodima izgradnje zgrada na našem

području, osim klimatskih naročito još gospodarski, tehničko-tehnološki i sociološki

elementi. Na sljedećim primjerima vanjskih zidova vidimo značajne promjene u njihovoj

toplinskoj kvaliteti zavisno od perioda u kojem su građeni.

I PERIOD IZGRADNJE (1700-1900)

VANIUNUTRAt ( C)

+20

+10

0

-10te

ti

3 75 3

VANIUNUTRAt ( C)

+20

+10

0

-10te

ti

3 60 3

U = 0,71 W/m2K U = 0,85 W/m2K

17

II PERIOD IZGRADNJE (1901-1945)

VANIUNUTRAt ( C)

+20

+10

0

-10te

ti

3 45 3

U = 1,08 W/m2K

VANIUNUTRAt ( C)

+20

+10

0

-10te

t i

2 38 2

U = 1,23 W/m2K

VANIUNUTRAt ( C)

+20

+10

0

-10te

ti

2 25 2

U = 1,54 W/m2K

VANIUNUTRAt ( C)

+20

+10

0

-10te

ti

2 12 2 8

U = 1,29 W/m2K

III PERIOD IZGRADNJE (1946-1975)

18

VANIUNUTRAt ( C)

+20

+10

0

-10te

ti

2 25 5 8

U = 0,48 W/m2K

VANIUNUTRAt ( C)

+20

+10

0

-10te

ti

2 20 5

U = 0,55 W/m2K

IV PERIOD IZGRADNJE (1976-2000)

V PERIOD IZGRADNJE (2001- do danas)

19

PRETHODNI PRIMJERI POKAZUJU DA JE TOPLINSKA KVALITETA VANJSKIH ZIDOVA

BILA NA NAJNIŽOJ RAZINI U PERIODU IZGRADNJE OD 1946-1975.

U TOPLINSKOM SMISLU LOŠE OBODNE KONSTRUKCIJE IZ TOG PERIODA IMAJU U

PROSJEKU ČAK TRI PUTA LOŠIJU TOPLINSKU IZOLACIJU U ODNOSU NA ONU KOJA

SE IZVODI DANAS.

VELIKI PROBLEM JE ŠTO SE VEĆINA TIH ZGRADA I DANAS NALAZI U FUNKCIJI ŠTO

ZNAČI DA SE NEPOTREBNO TROŠE VEĆE KOLIČINE ENERGIJE POTREBNE ZA

ZAGRIJAVANJE ZIMI I KLIMATIZACIJU LJETI.

20

Na toplinsku kvalitetu prozirnih obodnih konstrukcija najviše utječu sljedeći elementi:

A) BROJ STAKLENIH PLOHA I DEBLJINE ZRAČNIH SLOJEVA IZMEĐU PROZIRNIH

MATERIJALA (TRANSMISIJSKI GUBITAK TOPLINE)

B) MATERIJAL OD KOJEG JE NAPRAVLJEN OKVIR I NAČIN SPAJANJA ELEMENATA

OKVIRA (TRANSMISIJSKI GUBITAK TOPLINE)

C) PRIANJANJE POKRETNIH ELEMENATA UZ FIKSNE ELEMENTE ILI DOBRO

ZAPTIVANJE (VENTILACIJSKI GUBITCI TOPLINE)

Koeficijent prolaska topline “U” značajno varira za prozore različite kvalitete. Od 6,0 W/m2K za jednostruke prozore do 0,7 W/m2K za vrlo kvalitetne trostruke prozore.

Ventilacijski gubitci topline kroz nepoželjne spojnice prozora mogu biti i do 30 % od ukupnih gubitaka topline kroz omotač zgrade.

Ventilacijski gubitci topline u pravilu se pojavljuju na spojevima doprozornika i pokretnih dijelova prozora i na spojevima doprozornika sa neprozirnim dijelovima obodne konstrukcije.

2.1.3. TOPLINSKA KVALITETA PROZIRNIH ELEMENATA ZGRADE

21

Problem ventilacijskih gubitaka topline posebno je izražen u zgradama koje su u uporabi više desetljeća zbog

slabije kvalitete prozirnih obodnih konstrukcija.

Ukupna duljina spojnica na jednom prozoru u odnosu na površinu prozora može varirati zavisno od broja

prozorskih krila i načina njihovog otvaranja.

JEDNOSTRUKI

PROZOR

DVOSTRUKI

PROZOR

120 cm

15

0 c

mDULJINA REŠKI

6,9 m

DULJINA REŠKI

9,1 m

DULJINA REŠKI

11,1 m

22

spojni dvokrilni prozor

(krilo na krilo)

U= 2,7 do 3,3 W/m2K

dvostruki dvokrilni prozor

U=2,4 W/m2K

jednostruki dvokrilni prozor s

jednostrukim ostakljenjem

U= 5,0 do 6,0 W/m2K

Horizontalni presjeci kroz prozore

23

jednostruki prozor s IZO ostakljenjem

U= 2,9 do 3,4 W/m2K

Detalj drvenog prozora s IZO staklima

24

1. Trostruko ostakljenje 2. Žlijeb krila

3. Gumene brtve 4. Drveni doprozornikDrveni prozor s IZO ostakljenjem

Drveni prozor s trostrukim ostakljenjem

25

1. Četverostruko ostakljenje 2. Aluminijska žaluzija

3. Gumene brtve 4. Drveni okvir 5. Aluminijska obloga1. Trostruko ostakljenje 2. Gumene brtve

3. Drveni okvir 4. Obloga od aluminija

Drveni prozor sa toplinskom

zaštitom okvira Drveni prozor sa četverostrukim

ostakljenjem

26

PVC prozor sa dvostrukim

ostakljenjem ima ukupni

Uw=1,0 W/m2K

PVC prozor sa trostrukim

ostakljenjem ima ukupni

Uw=0,83 W/m2K

27

2.1.4. KVANTITATIVNI ODNOS PROZIRNIH I NEPROZIRNIH ELEMENATA ZGRADE

Brojčani odnos površine prozirnih i neprozirnih obodnih konstrukcija u omotaču zgrade može imati veliku ulogu u formiranju toplinske kvalitete omotača zgrade. Prosječno se taj odnos kreće od 1:3 do 1:4.

Odnos “puno-prazno” u pročeljima u početku je ovisio o konstruktivnim mogućnostima zgrade i o mogućnostima ostakljenja. Tehnološkim razvitkom stvorene su neograničene mogućnosti u tom pogledu. Danas je dimenzioniranje prozora vezano uz potrebu za dnevnim osvjetljenjem i arhitektonskom uređenju zgrade.

Kroz prozirne dijelove omotača zgrade u pravilu se gubi više topline nego kroz neprozirne dijelove u zimskom periodu. Pravilnim dimenzioniranjem i orijentacijom prozirnih elemenata mogu se postići vrlo dobri rezultati u racionalnom korištenju energije.

Globalno gledano, u našim klimatskim uvjetima najpovoljnija rješenja su ona koja imaju veće staklene površine na južnim stranama pročelja, i obrnuto, postavu manjih zastakljenih površina na sjevernim pročeljima.

Kod zgrada sa više ostakljenja treba inzistirati na toplinskoj kvaliteti tih površina kako se ukupni toplinski gubitci kroz omotač zgrade ne bi povećali.

Današnje tehnologije omogućuju i 100 postotno ostakljenje jer troslojna i četveroslojna ostakljenja u kombinaciji s novim materijalima daju izvrsne rezultate u toplinskom smislu.

Izvođenje većih ostakljenih površina pročelja mogu se nesmetano izvoditi ako se to opravda njihovom toplinskom kvalitetom, a takav odnos imaju i trenutno važeći propisi vezani uz toplinsku zaštitu zgrada.

28

Fizikalni procesi fuzije, koji se neprekidno dešavaju na suncu, oslobađaju velike količine energije koja se u obliku elektromagnetskih valova ravnomjerno širi svemirom. Do zemljine atmosfere dolazi energija od oko 1350 W/m2. Do zemljine površine prolaskom kroz atmosferu sunčevo zračenje još oslabi. To ovisi o kutu upada sunčanih zraka, čistoći atmosfere , oblačnosti i visini sunca iznad horizonta.

Osim direktnih sunčevih zraka na zemljinu površinu dolazi i dio sunčeve energije koji se raspršio od zemljine površine i drugih objekata u atmosferi. to je tzv. reflektirano ili difuzno sunčevo zračenje.

Ukupno sunčevo zračenje koje pada na jedinicu površine nekog građevinskog elementa razlaže se u nekoliko dijelova. Omjer među tim dijelovima ovisi o koeficijentu apsorpcije, refleksije i transparentnosti površine građevinskog elementa na koji pada sunčevo zračenje.

Količina apsorbiranog kratkovalnog sunčevog zračenja ovisi najviše o boji površine građevinskog elementa :

2.1.5. DJELOVANJE SUNČEVOG ZRAČENJA – INSOLACIJA

BOJA POVRŠINE GRAĐEVINSKOG ELEMENTA KOEFICIJENT APSORPCIJE (%)

BIJELA 0,2 – 0,3

ŽUTA, NARANČASTA, SVIJETLO CRVENA 0,3 – 0,5

TAMNO CRVENA, SVIJETLO ZELENA 0,5 – 0,7

SMEĐA, TAMNO ZELENA, TAMNO PLAVA 0,7 – 0,9

TAMNO SMEĐA, CRNA 0,9 – 1,0

BOJA POVRŠINE GRAĐEVINSKOG ELEMENTA KOEFICIJENT APSORPCIJE (%)

29

Treba razlikovati djelovanje sunčevog zračenja koje padne na neprozirni i prozirni građevinski

element ili konstrukciju. na sljedeća dva crteža prikazana je ta bitna razlika u raspodjeli

sunčevog zračenja.

APSORBIRANO ZRAČENJE KOJE ODLAZI PREMA UNUTRA

REFLEKTIRANOSUNČEVO ZRAČENJE

APSORBIRANO ZRAČENJE KOJE ODLAZI PREMA VAN

UPADNO SUNČEVO ZRAČENJE

VANI UNUTRA

ZID

30

Puno veću ulogu u apsorpciji sunčevog zračenja imaju prozirni dijelovi omotača zgrade. Veći

dio sunčevog zračenja ti elementi propuštaju u unutrašnjost zgrade, pa se na taj način i

količina iskorištenja dodatne toplinske energije povećava.

VANI UNUTRA

APSORBIRANO ZRAČENJE KOJE ODLAZI PREMA UNUTRA

REFLEKTIRANO

SUNČEVO ZRAČENJE

PROPUŠTENOSUNČEVO ZRAČENJE

APSORBIRANO ZRAČENJE KOJE ODLAZI PREMA VAN

UPADNO SUNČEVO ZRAČENJE

31

U našim kontinentalnim klimatskim uvjetima potreba za sunčevom energijom u različitim

godišnjim dobima obrnuto je proporcionalna sa intenzitetom sunčevog zračenja. To je

dodatni problem koji treba savladati omotač zgrade odnosno obodne građevinske

konstrukcije i elementi.

Snaga zimskog sunca samo je 10 % manja od ljetnog, a razlog toga je dulji prolazak sunčevog

zračenja kroz atmosferu.

32

U zimskom periodu potrebno je što je moguće više ostvariti prodor sunčevih

zraka kroz prozirne dijelove konstrukcije.

ZIMSKO SUNCE

DIREKTNO ZRAČENJEREFLEKTIRANO ZRAČENJE

REFLEKTIRAJUĆAPLOHA POVEĆEVAUČINAK SUNČEVOGZRAČENJA

JUG SJEVER

LJETNO SUNCE

DIR

EK

TNO

ZR

AČ

ENJE

SMANJENJE REFLEKSIJEUMANJUJE UČINAKSUNČEVOGZRAČENJA

ZAŠTITA OD DIREKTNOGSUNČEVOGZRAČENJA

JUG SJEVER

U ljetnom periodu potrebno je ostvariti učinkovitu zaštitu od sunčevih zraka koje

narušavaju toplinski komfor u zgradama.

Dobra orijentacija prema stranama svijeta i pravilno proporcioniranje prozirnih

obodnih konstrukcija ima vrlo bitnu ulogu za stvaranje povoljnog toplinskog

komfora u zgradama tijekom cijele godine.

33

2.1.6. TOPLINSKI MOSTOVI U OBODNIM KONSTRUKCIJAMA

Toplinski mostovi su dijelovi omotača zgrade koji imaju znatno manji toplinski

otpor ili otpor prolazu topline od prosječnog otpora za cijeli omotač zgrade.

Oni najčešće nastaju na mjestima ortogonalnih projekcija unutrašnjih nosivih

konstrukcija na obodne konstrukcije koje čine omotač zgrade.

Slabom kvalitetom u toplinskom smislu toplinski mostovi predstavljaju mjesta kroz

koja se nepotrebno gubi toplinska energija potrebna za zagrijavanje u zimskom

periodu.

Zbog snižene temperature unutrašnje površine toplinskih mostova može doći do

pojave kondenzacije vodene pare. Ako do kondenzacije i ne dođe ti dijelovi

omotača zgrade, zbog hladnije površine, predstavljaju mjesta bržeg taloženja

prašine.

To rezultira sa promjenom boje unutrašnje površine tih dijelova konstrukcije i sa

većim temperaturnim naprezanjima.

GUBITAK TOPLINE

KROZ TOPLINSKINEZAŠTIĆENI DIOOBODNE KONSTRUKCIJE

TLOCRT GUBITAK TOPLINEKROZ TOPLINSKINEZAŠTIĆENI DIOOBODNE KONSTRUKCIJE

PRESJEK

34

DODATNA TOPLINSKA IZOLACIJA ELIMINIRANEPOTREBNEGUBITKE TOPLINEPREKO TOPLINSKIHMOSTOVA

TLOCRT

DODATNA TOPLINSKA IZOLACIJA ELIMINIRANEPOTREBNEGUBITKE TOPLINEPREKO TOPLINSKIHMOSTOVA

PRESJEK

Kod dobro izoliranih zgrada sa neizoliranim toplinskim mostovima gubici topline mogu

se povećati na 10 % od ukupnih toplinskih gubitaka.

Vrednovanje toplinske kvalitete omotača zgrade ne smije zaobići provjeru kvalitete

eventualnih toplinskih mostova, koji u pravilu moraju biti dodatno izolirani sa vanjske

strane.

35

AKUMULIRANA TOPLINA

U KONSTRUKCIJI

KONSTRUKCIJA VRAĆATOPLINU OKOLINI NAKONNJENOG HLAĐENJA

PRESJEK

TOPLINA OKOLINEPRELAZI U

KONSTRUKCIJU

2.1.7. AKUMULACIJA TOPLINE ELEMENATA ZGRADE

Akumulacija topline je svojstvo građevinskih materijala da mogu prihvatiti dovedenu im

toplinu, u sebi je akumulirati (sačuvati) i kod hlađenja okoline ponovo je predavati okolini.

Ova karakteristika vrlo je bitna u zgradama tijekom zimskog perioda kada grijanje ne radi

kontinuirano cijeli dan, već se u pravilu prekida preko noći.

Akumulirana toplinska energija omogućuje da se temperatura u prostorijama bitno ne smanji

tijekom noći.

Količina toplinske energije koja se akumulira u građevinskom elementu ovisi najviše o razlici

temperatura elementa i okolnog zraka, te o specifičnom toplinskom kapacitetu i masi

elementa.

36

Da bi se ostvarili što bolji preduvjeti za akumulaciju topline potrebno je materijale sa većom specifičnom težinom u višeslojnim pregradama postaviti sa unutrašnje tople strane. To znači da se toplinsku izolaciju obodnih konstrukcija uvijek treba postavljati sa vanjske strane.

Ovaj način postave toplinske izolacije u zgradama nužno je ostvariti jer nepostojanje akumulirane topline u obodnim konstrukcijama loše se odražava na ostvarivanje toplinskog komfora i racionalnu potrošnju energije.

W = koeficijent akumulacije topline = količina topline koju građevinski element

akumulira po jedinici površine, za jediničnu razliku temperatura unutarnjeg i vanjskog

zraka, kada je postignuto stacionarno stanje.

W = U d1*G1*c1 (1/e + d1/21) + d2*G2*c2 (1/e + d1/1 + d2/22) +......

.......+ dn*Gn*cn (1/e + d1/1 + d2/2 +.........+dn/2n) (kJ/m2K)

d = debljina pojedinog sloja (u metrima)

G = specifična težina (kg/m3)

c = specifični toplinski kapacitet (J/kg K)

= koeficijent toplinske provodljivosti (W/m K)

37

Na sljedeća tri primjera vidimo vanjske zidove sa približno jednakim koeficijentima prolaska

topline “U” , ali sa bitno različitim koeficijentima akumulacije topline W (kJ/m2K).

Temperaturna krivulja na ovim primjerima nam pokazuje na kojoj temperaturi pojedini sloj zida

akumulira toplinu.

VANIUNUTRA

t ( C)

+20

+10

0

-10

VANIUNUTRA

t ( C)

t i

tete

+20

+10

0

-10

t i

VANIUNUTRA

t ( C)

+20

+10

0

-10te

t i

1 112 223 33

A U=0,58 W/m2K

W=425,4 kJ/m2K

B U=0,54 W/m2K

W=127,2 kJ/m2K

C U=0,58 W/m2K

W=138,9 kJ/m2K

MASIVNA AB

KONSTRUKCIJA

DOPRINOSI DOBROJ

AKUMULACIJI

TOPLINE

AKUMULACIJA TOPLINE

JE SMANJENA ZBOG MALE

MASE KONSTRUKCIJE SA

UNUTRAŠNJE STRANE

PREGRADE

AKUMULACIJA TOPLINE

JE SMANJENA ZBOG MALE

MASE KONSTRUKCIJE SA

UNUTRAŠNJE STRANE

PREGRADE

38

Iz temperaturnih krivulja i zona zamrzavanja vanjskih dijelova zida vidi se da postavljanje

toplinske izolacije sa vanjske strane obodne konstrukcije predstavlja imperativ sa stajališta

akumulacije topline.

Pored ovog zahtjeva postava toplinske izolacije sa vanjske strane građevinskih elemenata

potrebna je i zbog pravilne difuzije vodene pare, ali i zbog smanjenja temperaturnih

naprezanja konstrukcije koja bi u suprotnom mogla biti izložena velikim temperaturnim

amplitudama.

Vrlo veliki problem sa akumulacijom topline postoji u zgradama sa drvenim konstrukcijama.

Drvo kao materijale dobar toplinski izolator, ali nedovoljno dobro akumulira toplinu zbog

svoje male specifične težine. Zbog toga se kod takvih zgrada sposobnost akumulacije

topline treba povećati pomoću dodatnih konstruktivnih ili pregradnih elemenata koji mogu

preuzeti funkciju uskladištenja topline.

39

2.1.8. TOPLINSKA STABILNOST OBODNIH KONSTRUKCIJA I ELEMENATA U LJETNOM PERIODU

Ljetni period naše kontinentalne klime karakteriziraju relativno velike dnevne promjene

temperature vanjskog zraka i vrlo velike promjene intenziteta sunčevog zračenja.

Te promjene postavljaju pred obodne konstrukcije zgrada dodatne toplinsko fizikalne

zahtjeve koje definiramo kao toplinsku stabilnost.

Toplinska stabilnost vanjskih građevinskih elemenata predstavlja svojstvo elementa da

sačuva relativno postojanu temperaturu na svojoj unutrašnjoj površini kod periodičnih

promjena temperature vanjskog zraka.

POKROV BIBER CRIJ EPOMLETVE 2,4/4,8

VENTILIRANI Z RAČNI SLOJ 2,4 cm

BITUMENSKA LJEPENKADAŠČANA OPLATA 2,4 cm

ZATVORENI ZRAČNI SLOJ 2cmTOPLINSKA IZOLACIJA 12 cm

PARNA BRANA

GIPSK ARTONSKA PLOČA 1,2 cm

LJETNO SUNCE

90o

Ako omotač zgrade nije dovoljno

toplinski stabilan temperatura

unutrašnjeg zraka,

u ljetnom periodu,

znatno će prijeći granice udobnog

i zdravog boravka koji određuje

osnovni toplinski komfor.

40

Jedan od elemenata koji mogu bitno utjecati na uštedu toplinske energije i toplinski komfor u zgradama je klima područja u kojem se zgrada nalazi.

Po starim propisima na području Republike Hrvatske bile su ustanovljene 3 građevinsko-klimatske zone.

Novi tehnički propis uzima kao kriterij za minimalnu toplinsku zaštitu zgrade srednju mjesečnu

temperaturu vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca u godini na lokaciji zgrade (Θe,mj,min).

POSTOJE DVIJE KATEGORIJE : - Θe,mj,min VEĆA OD +3oC

- Θe,mj,min MANJA ILI JEDNAKO +3oC

U prilogu tehničkog propisa nalaze se svi potrebni klimatski podaci za sve meteorološke postaje u državi.

Dobar projekt zgrade mora proanalizirati i sve mikroklimatske elemente koji mogu imati utjecaj na uštedu energije i toplinski komfor. Ti elementi koji bi trebali odrediti i koncepcijsku i inženjersku stranu arhitektonskog pristupa su:

planinski okoliš, ravničarski pejzaž, blizina rijeke ili jezera, dolina, kotlina, visoravan, šumovit kraj, šuma, mikroklima većih gradova, blizina mora ili oceana, količina i vrsta padalina, ruža vjetrova i sl.

Samo kompleksnim prilagođavanjem arhitektonskog oblikovanja zgrada svim klimatskim karakteristikama može se doći do kvalitetnih rješenja.

2.2. KLIMATSKE KARAKTERISTIKE PODRUČJA U KOJEM SE GRAĐEVINA NALAZI

41

Detaljna analiza i prilagodba uže lokacije zgrade može doprinijeti uštedama toplinske energije u

zgradama. najčešći elementi na koje treba obratiti pozornost u prilagodbi užeg okoliša

zgrade su:

- ORIJENTACIJA ZGRADE PREMA STRANAMA SVIJETA

- OSUNČANJE PARCELE I EVENTUALNI NAGIB PARCELE

- RUŽA VJETROVA

- POSTAVA SUSJEDNIH ZGRADA

- VEGETACIJA

- POSTAVA POMOĆNIH ZGRADA I OPREME NA PARCELI

Na sljedeća dva crteža prikazan je dobar primjer odabira i postave stabala na parceli što se

može izvesti i naknadno u cilju ostvarivanja uštede energije i dobrog toplinskog komfora.

2.3. LOKACIJA ILI UŽA SITUACIJA GRAĐEVINE

LJETNO SUNCENE PRODIRE KROZ

KROŠNJUBLELOGORIČNOG STABLA

CRNOGORIČNA STABLA

U LJETNOM PRIODUSTVARAJ U OSJEĆAJ

SVJEŽINE

JUG SJEVER

LJETO

42

ZIMSKO SUNCEPRODIRE KROZ KROŠNJU

BLELOGORIČNOG STABLA

CRNOGORIČNA STABLAŠTITE OD JAKOG

ZIMSKOG VJETRA

JUG SJEVER

ZIMA

43

Način grijanja i klimatizacije ili provjetravanja treba biti što je moguće viša prilagođen toplinskim

karakteristikama omotača zgrade.

Nažalost, u velikoj većini postojećih zgrada nekvalitetne obodne konstrukcije su uvjetovale

postavu predimenzioniranih sustava grijanja i hlađenja. Nakon eventualnog građevinskog

saniranja omotača takovih zgrada trebalo bi prilagoditi i sustave grijanja i hlađenja kako oni

ne bi i dalje nepotrebno trošili više energije za grijanje i hlađenje.

Izrada projekta i izvedba sustava grijanja i klimatizacije u novim zgradama mora se maksimalno

prilagoditi toplinskim karakteristikama omotača zgrade. To se postiže izradom posebnih

projekata grijanja i eventualno ventilacije i klimatizacije u zgradama.

Prema važećem tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama

potrebno je kod dimenzioniranja sustava grijanja posebno izračunati primitke toplinske

energije putem sunčevog zračenja kroz prozirne obodne elemente. Također se predviđa

pobliže definiranje protusunčane zaštite prozirnih elemenata zgrade u ljetnom periodu kako

bi se spriječilo prekomjerno zagrijavanje zgrada.

U poboljšavanju efikasnosti sustava grijanja u zgradama sve veću ulogu će u budućnosti imati

korištenje sunčeve energije na pasivan način, ali i aktivno pomoću sunčanih kolektora i

panela.

2.4. NAČIN GRIJANJA ZIMI I NAČIN KLIMATIZACIJE ILI PROVJETRAVANJA LJETI

44

Mikroklima stana ili poslovnog prostora može utjecati na racionalnu potrošnju energije i

ostvarivanje dobrog toplinskog komfora u zgradama. Na stvaranje mikroklime utječu

sekundarni izvori topline koji svojim radom stvaraju dodatnu toplinsku energiju :

- ŠTEDNJACI, HLADNJACI I SLIČNI IZVORI TOPLINE U STANOVIMA (1)

- ELEKTRIČNI I PLINSKI BOJLERI ZA PRIPREMU SANITARNE VODE (2)

- KAMINI I OTVORENA LOŽIŠTA (3)

- AKUMULIRANA TOPLINA U GRAĐEVINSKIM ELEMENTIMA OSTVARENA GRIJANJEM I

OSUNČANJEM (4)

- ISPUŠNI PLINOVI U GARAŽI, DIM KAO POSLJEDICA PUŠENJA I SL. (5)

2.5. MIKROKLIMA FUNKCIONALNE JEDINICE (STANA, POSLOVNOG PROSTORA I SL.)

GARAŽA

KUHINJA

DNEVNI BORAVAK

STAKLENIK

SPAVAONICA

KUP.

S

45

KLIMATSKE KARAKTERISTIKE PODRUČJA

TOPLINSKA KVALITETAOMOTAČA ZGRADE

LOKACIJA ILIUŽA SITUACIJA

MIKRO KLIMASTANA

NAČINGRIJANJA

Najveći utjecaj na racionalnu potrošnju energije i ostvarivanje dobrog toplinskog komfora u

zgradama ima toplinska kvaliteta omotača zgrade.

Ostala tri elementa na koja čovjek može utjecati imaju bitno manju ulogu. Izraženije djelovanje

jednog od elemenata može značajno smanjiti utjecaj drugih elemenata.

Na sljedećem crtežu vidi se međusobni odnos elemenata koji najviše određuju racionalnu

potrošnju energije i toplinski komfor u zgradama.

3. TEHNIČKI PROPIS O RACIONALNOJ UPORABI ENERGIJE I TOPLINSKOJ ZAŠTITI U ZGRADAMA

Prvi propisi s područja toplinske zaštiti u hrvatskoj doneseni su 1970. A zatim 1980. I 1987. Prethodni

Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama usvojen je 2005. godine

Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 110/2008)

Ovaj propis usklađen je sa europskim propisima i normama, a njegovom primjenom

se očekuju sljedeći rezultati :

-SMANJENJE POTROŠNJE ENERGIJE ZA GRIJANJE

-SMANJENJE EMISIJE UGLJIČNOG DIOKSIDA U ATMOSFERU

-STIMULACIJA KORIŠTENJA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

-POTICANJE NA KORIŠTENJE SUNČEVE ENERGIJE NA PASIVAN NAČIN

-UVOĐENJE RELEVANTNIH INFORMACIJA O ENERGETSKIM SVOJSTVIMA ZGRADA USTANOVLJAVANJEM

ISKAZNICE POTREBNE TOPLINE ZA GRIJANJE

Sadržaj tehničkog propisa može se podijeliti na nekoliko cjelina:

- MINIMALNI TEHNIČKI ZAHTJEVI ZA ZGRADU KAO CJELINU I POJEDINE DIJELOVE ZGRADE, ŠTO UKLJUČUJE I

NAČIN DOKAZIVANJA TIH ZAHTJEVA

-TEHNIČKA SVOJSTVA I DRUGI ZAHTJEVI ZA GRAĐEVNE PROIZVODE KOJI SE UPOTREBLJAVAJU ZA TOPLINSKU

IZOLACIJU

- UTVRĐIVANJE SADRŽAJ DIJELA PROJEKTA KOJIM SE OPISUJE I DOKAZUJE TEHNIČKO RJEŠENJE ZGRADE

U ODNOSU NA RACIONALNU UPORABU ENERGIJE I TOPLINSKU ZAŠTITU ZGRADA

- IZGLED I SADRŽAJ ISKAZNICE POTREBNE TOPLINSKE ENERGIJE ZA GRIJAVANJE ZGRADE I TOPLINSKE ENERGIJE

ZA HLAĐENJE ZGRADE

- ODRŽAVANJE ZGRADA U ODNOSU NA RACIONALNU UPORABU ENERGIJE I TOPLINSKU ZAŠTITU ZGRADA

PREMA NAMJENI ILI VELIČINI ZGRADE TEHNIČKI PROPIS RAZLIKUJE 3 KATEGORIJE NOVIH ZGRADA:

- STAMBENE ZGRADE

- NESTAMBENE ZGRADE (GOSPODARSKE ILI JAVNE NAMJENE))

- ZGRADE MALOG OBUJMA (Ve ≤100m3 I OBITELJSKE KUĆE DO BRUTO POVRŠINE ≤400m3) 46

PO UNUTARNJOJ TEMPERTURI U ZGRADI TEHNIČKI PROPIS RAZLIKUJE 3 KATEGORIJE NOVIH ZGRADA:

-ZGRADE GRIJANE NA TEMPERTURU VEĆU OD 18 OC

-ZGRADE GRIJANE NA TEMPERATURU OD 12 DO 18 OC

-ZGRADE NA TEMPERATURI NIŽOJ OD 12 OC

Tehnički propis predviđa ograničenje godišnje POTREBNE TOPLINE ZA GRIJANJE Qh (kWh/a).

To je količina topline koju grijanje zgrade treba proizvesti tijekom jedne godine da bi se održala

unutarnja projektna temperatura u zgradi.

Određuje se metodom mjesečne bilance prema HRN EN 832:2000

Qh = suma Qh,mj Qh,mj = QI,T + QI,V - h(QS + Qi)

QI,T = transmisijski toplinski gubici

QI,V = toplinski gubici zbog provjetravanja

QS = toplinski dobici od sunca

Qi = unutarnji toplinski dobici

h = faktor iskorištenja

Tehnički propis određuje zahtjeve kod projektiranja novih zgrada i za ove elemente :

- TOPLINSKI MOSTOVII

- TOPLINSKA ZAŠTITA OSTAKLJENIH PLOHA TIJEKOM LJETA

- TOPLINSKA ZAŠTITA NEPROZIRNIH ELEMENATA TIJEKOM LJETA MASE MANJE OD 100kg/m2

- ZRAKONEPROPUSNOST OMOTAČA ZGRADE

- KONDENZACIJA VODENE PARE NA POVRŠINI GRAĐEVNOG DIJELA

- KONDENZACIJA VODENE PARE UNUTAR GRAĐEVNOG DIJELA –(DIFUZIJA)

47

3.1. TEHNIČKI PROPIS

O RACIONALNOJ UPORABI ENERGIJE I TOPLINSKOJ ZAŠTITI U ZGRADAMA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim Tehničkim propisom (u daljnjem tekstu: Propis) propisuju se:

– tehnički zahtjevi glede racionalne uporabe energije i toplinske zaštite koje treba

ispuniti prilikom projektiranja i građenja novih zgrada, te tijekom uporabe postojećih

zgrada koje se griju na unutarnju temperaturu višu od 12°C,

– tehnički zahtjevi glede racionalne uporabe energije i toplinske zaštite koje treba

ispuniti prilikom projektiranja rekonstrukcije postojećih zgrada koje se griju na

unutarnju temperaturu višu od 12°C,

– ostali tehnički zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu u zgradama,

– tehnička svojstva i drugi zahtjevi za neke građevne proizvode koji se ugrađuju u

zgradu u svrhu racionalne uporabe energije i toplinske zaštite i ocjenjivanje

sukladnosti tih proizvoda s navedenim zahtjevima,

– sadržaj projekta zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije za grijanje i

hlađenje te toplinsku zaštitu,

– sadržaj Iskaznice potrebne toplinske energije za grijanje i toplinske energije za

hlađenje zgrade,

– održavanje zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu.

48

(2) Ovim Propisom implementira se Direktiva 2002/91/EC Europskog

parlamenta od 16. prosinca 2002.g. o energetskim svojstvima zgrada u dijelu

koji se odnosi na:

– propisivanje minimalnih zahtjeva za energetska svojstva novih zgrada i

postojećih zgrada kod kojih se provode veće rekonstrukcije,

– potrebu izrade elaborata tehničke, ekološke i ekonomske primjenjivosti

alternativnih sustava za opskrbu energijom za nove zgrade s ploštinom korisne

površine većom od 1000 m2, kao i poboljšanja energetskih svojstava postojećih

zgrada koje imaju ploštinu korisne površine veću od 1000 m2 u slučaju njihovih

većih rekonstrukcija.

(3) Ovim Propisom implementira se i Direktiva 89/108/EEC Europskog

parlamenta od 22. prosinca 1989. g. u dijelu koji se odnosi na građevne

proizvode koji se ugrađuju u zgrade u svrhu ispunjavanja bitnog zahtjeva za

građevinu: »ušteda eneregije i toplinska zaštita«.

49

KOEFICIJENT PROLASKA TOPLINE GRAĐEVINSKIH ELEMENATA “U”

(PO STARIM PROPISIMA : KOEFICIJENT PROLAZA TOPLINE “k”)

U = količina topline koja u jedinici vremena prođe okomito kroz jedinicu

površine građevinskog elementa pri jediničnoj razlici temperatura zraka

sa obje strane elementa, kada je postignuto stacionarno stanje.

Mjerna jedinica : [W/(m2K)]

3.2. Određivanje koeficijenata prolaska topline, U

PREMA TEHNIČKOM PROPISU O RACIONALNOJ UPORABI ENERGIJE I

TOPLINSKOJ ZAŠTITI U ZGRADAMA (“Narodne novine” broj 110/08.)

Koeficijenti prolaska topline, U [W/(m2·K)], određuju se:

– za neprozirne građevne dijelove prema HRN EN ISO 6946:2002, s tim da se za

graðevnedijelove koji graniče s tlom uzima da je Re =0

– za prozore i balkonska vrata prema HRN EN ISO 10077-1:2002, ili prema tehničkim

specifikacijama za proizvode, odnosno mjerenjem prema HRN EN ISO 12567-1:2002;

– za ostakljenje prema HRN EN 673:2003, ili prema tehničkim specifikacijama za

proizvode.

50

3.1.1. za homogene građevinske elemente

________1_________

1/i + d/ + 1/e

3.1.2. za višeslojne građevinske elemente

___________________1_______________

1/i + d1/1 + d2/2 + . . . . + dn/n + 1/e

3.1.3. građevinski elementi sa zatvorenim slojem zraka

___________________1_______________

1/i + d1/1 + d2/2 + Rz + dn/n + 1/e

3.1.4. heterogeni građevinski elementi

NAČINI IZRAČUNA KOEFICIJENTA PROLASKA TOPLINE “U”

U = W/m2K

W/m2K U =

U = W/m2K

d = debljina pojedinog sloja (u metrima)

= koeficijent unutarnjeg prijelaza topline (W/m2K)

e= koeficijent vanjskog prijelaza topline (W/m2K)

= koeficijent toplinske provodljivosti (W/m K)

Rz= toplinski otpor zatvorenog zračnog sloja (m2K/W)

d = debljina pojedinog sloja (u metrima)

i= koeficijent unutarnjeg prijelaza topline (W/m2K)

e= koeficijent vanjskog prijelaza topline (W/m2K)

= koeficijent toplinske provodljivosti (W/m K)

Rz= toplinski otpor zatvorenog zračnog sloja (m2K/W) 51

POLOŽAJ

ZATVORENOG

SLOJA ZRAKA I

SMJER

TOPLINSKOG

TOKA

faktor

e

RAČUNSKE VRIJEDNOSTI TOPLINSKOG OTPORA Rz ZATVORENOG SLOJA

ZRAKA U m2K/W ZA SLOJ ZRAKA DEBLJINE U cm

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

HORIZONTALNI

SLOJ ZRAKA –

UZLAZNI

TOPLINSKI TOK

0,05 0,29 0,33 0,35 0,36 0,37 0,38 0,37 0,39 0,40 0,40

0,11 0,26 0,29 0,31 0,32 0,33 0,34 0,34 0,35 0,35 0,35

0,20 0,24 0,25 0,26 0,27 0,28 0,28 0,29 0,29 0,29 0,29

0,82 0,12 0,13 0,14 0,14 0,14 0,14 0,14 0,14 0,14 0,14

HORIZONTALNI

SLOJ ZRAKA –

SILAZNI

TOPLINSKI TOK

0,05 0,36 0,65 0,86 1,03 1,15 1,25 1,27 1,40 1,48 1,50

0,11 0,32 0,54 0,68 0,77 0,83 0,90 0,93 0,98 1,00 1,01

0,20 0,28 0,42 0,50 0,56 0,60 0,61 0,62 0,62 0,62 0,62

0,82 0,14 0,16 0,17 0,18 0,18 0,19 0,19 0,19 0,20 0,20

VERTIKALNI

SLOJ ZRAKA

DULJINE

DO 3 metra

0,05 0,36 0,55 0,53 0,50 0,50 0,50 0,50 0,50 0,50 0,50

0,11 0,32 0,46 0,45 0,43 0,43 0,43 0,43 0,43 0,43 0,43

0,20 0,27 0,37 0,36 0,35 0,35 0,35 0,35 0,35 0,35 0,35

0,82 0,14 0,16 0,16 0,16 0,16 0,16 0,16 0,16 0,16 0,16

52

3.3. Najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2·K)],

Napomena: Θe,mj,min je srednja mjesečna temperatura vanjskog zraka najhladnijeg

mjeseca na lokaciji zgrade 53

3.4. ISKAZNICA POTREBNE TOPLINSKE ENERGIJE ZA GRIJANJE I

TOPLINSKE ENERGIJE ZA HLAÐENJE ZGRADE

54

55

56

Grad Osijek proglašen je slobodnim kraljevskim gradom 1809.g. i od tada počinje njegov

intenzivni gospodarski razvitak. Tijekom druge polovice 20. stoljeća grad doživljava

snažnu demografsku ekspanziju i premašuje broj od 100.000 stanovnika. To je rezultiralo

izgradnjom velikog broja višestambenih zgrada koje imaju sve pozitivne i negativne

karakteristike modernog doba prepoznatljive u većini europskih gradova.

Posebno nasljeđe stambene arhitekture predstavljaju višestambeni objekti nastali od 1946.

do 1975. U to vrijeme intenzivne stambene izgradnje nastajali su objekti bez ikakve

toplinske zaštite. Bilo je to vrijeme jeftine uvozne energije koja se bespotrebno trošila na

zagrijavanje višestambenih zgrada.

To su objekti koji će biti u funkciji još dugi niz godina što znači da će, ukoliko se ne

rekonstruiraju, nepotrebno trošiti velike količine energije potrebne za zagrijavanje u

zimskom periodu i energije za klimatizaciju prostora u ljetnom periodu. Starost tih

objekata između 30 i 60 godina također je važna činjenica koja nameće potrebu za

sustavnom obnovom i rekonstrukcijom. Ukupan toplinski komfor u tim stambenim

zgradama nije odgovarajući sa stajališta današnjih zahtjeva suvremenog stanovanja.

Prethodne činjenice nameću potrebu sustavnog istraživanja, ali i brzog razrješenja ovog

problema nepotrebnog trošenja velikih količina energije.

4. SANACIJA TOPLINSKE ZAŠTITE ZGRADA

57

Kao primjer projektantske sanacije toplinske zaštite odabrana je višestambena zgrada u

Vukaovarskoj ulici br. 62-86 u Osijeku. To je peterokatnica sa 155 jednakih 2,5 sobnih stanova

izgrađena 1964. godine. Stanovi su sa dnevnim boravkom i kuhinjom orijentirani na jug, a sa

spavaonicama na sjever. Duža strana objekta je orijentirana na jug što predstavlja temeljni

preduvjet za korištenje sunčevog zračenja. Vanjski zidovi su izvedeni od obostrano žbukane pune

opeke debljine 25 cm. Parapetni zidovi su montažni armirano-betonski elementi. Toplinska izolacija

obodnih konstrukcija uopće ne postoji osim u slojevima ravnog krova. Zbog ne postojanja

toplinske izolacije žbuka na pročeljima je u jako lošem stanju tako da je obnova neophodna.

Dotrajali drveni prozori i balkonska vrata ne zaptivaju dovoljno pa se kroz spojnice ostvaruju

prekomjerni ventilacijski gubici toplinske energije. Zbirni koeficijent prolaska topline „U“ za cijeli

objekt koji uključuje sve obodne konstrukcije iznosi 1,76 W/m2K.

JUŽNO PROČELJE

SITUACIJSKI PLAN

VUKOVARSKA ULICA

VUKOVARSKA 62-86

58

VUKOVARSKA 62-86

OSIJEK

SJEVERNO

PROČELJE

JUŽNO

PROČELJE

DETALJ JUŽNOG

PROČELJA

59

POSTOJEĆE STANJE

60

DETALJ PARAPENOG

VANJSKOG ZIDA –

POSTOJEĆE STANJE

PRESJEK – POSTOJEĆE STANJE

61

JUŽNO I SJEVERNO PROČELJE – POSTOJEĆE STANJE

JUG

SJEVER

62

POPIS I SASTAV SVIH OBODNIH KONSTRUKCIJA KOJE ČINE OMOTAČ ZGRADE

POSTOJEĆE STANJE

A) VANJSKI ZIDOVI U= 1,54 W/m2K

- vapnena žbuka 2 cm

- normalna opeka 25 cm

- vapnena žbuka 2 cm

B) PARAPETNI ZIDOVI U= 2,89 W/m2K

- vapnena žbuka 2 cm

- normalna opeka 6,5 cm

- AB montažni element 8 cm

C) NADVOJI I HORIZONTALNI U= 2,94 W/m2K

SERKLAŽI

- vapnena žbuka 2 cm

- armirani beton 25 cm

- produžna žbuka 2 cm

D) PROZORI I BALKONSKA U= 2,70 W/m2K

VRATA

- spojni prozor sa dvostrukim

ostakljenjem i međuslojem

zraka 0d 4 cm sa drvenim

okvirom

E) STROP IZNAD U= 1,47 W/M2k

OTVORENOG PROLAZA

- hrastov parket 2 cm

- blindit 3,5 cm

- polumontažni AB strop 19 cm

- produžna žbuka 2 cm

F) STROP IZNAD PODRUMA U= 1,30 W/m2K

- hrastov parket 2 cm

- blindit 3,5 cm

- polumontažni AB strop 19 cm

- produžna žbuka 2 cm

G) RAVAN KROV U= 0,59 W/m2K

- vapnena žbuka 2 cm

- polumontažni AB strop 25 cm

- parna brana

- tršćane ploče 5 cm

- beton za pad 8 cm

- hidroizolacija (2+3) 1 cm

- uvaljani šljunak 2 cm

H) NADSVIJETLA IZNAD U= 3,10 W/m2K

STUBIŠNIH PROSTORA

- dvostruko fiksno ostakljenje

sa međuslojem zraka 12 mm

u okviru od aluminijskih profila

63

Prije izračuna koeficijenata prolaska topline “U” za različite obodne konstrukcije zgrade

treba razlikovati nekoliko različitih putova gubitaka topline koji se u zimskom periodu

ostvaruju kroz omotač zgrade. Gubitci topline mogu biti :

a) TRANSMISIJSKI – preko krutih materijala koji čine omotač zgrade

b) VENTILACIJSKI – preko šupljina u omotaču te preko otvorenih vrata, prozora i

loših spojnica

Ventilacijski gubitci topline mogu se kretati od 15-30 % od ukupnih gubitaka topline, što

naravno najviše ovisi od ukupne toplinske kvalitete omotača zgrade.

Transmisijski gubitci topline mogu se podijeliti na one koji se dešavaju okomito kroz

omotač zgrade (U), i na one koji preko unutarnjih konstrukcija provode toplinu do vanjske

površine omotača zgrade i predaju je u atmosferu (UL) .

UL

UL

U U

U

Razlikujemo koeficijent prolaska topline U koji

se odnosi na prolaz topline okomito kroz

pojedinu konstrukciju (U) i linearni koeficijent

prolaska topline koji se odnosi na prolaz topline

preko unutarnjih konstrukcija i njihovih

projekcija na omotač zgrade.

Odnos površina ova dva koeficijenta u omotaču

zgrade je najčešće oko 95 % prema 5 %.

64

STRUKTURA POVRŠINE OMOTAČA ZGRADE

POSTOJEĆE STANJE

Obodna konstrukcija m2 % U

(W/m2K)

A) VANJSKI ZIDOVI 1902,2 22,5 1,54

B) PARAPETNI ZIDOVI 474,4 5,6 2,89

C) NADVOJI I HOR. SERKLAŽI 391,0 4,6 2,94

D) PROZORI I BALKON. VRATA 2127,1 25,2 2,70

E) STROP IZNAD OTVOR. PROLAZA 46,6 0,6 1,47

F) STROP IZNAD PODRUMA 1727,9 20,5 1,30

G) RAVAN KROV 1666,3 19,7 0,59

H) NADSVJETLO STUBIŠTA 113,1 1,3 3,10

UKUPNA POVRŠINA : 8448,6 100,0 1,76

KOEFICIJENT PROLASKA TOPLINE “UZ” ZA CIJELU ZGRADU UZ= 1,76 W/m2K

65

DULJINA PROJEKCIJA UNUTRAŠNJIH KONSTRUKCIJA NA PROČELJA I

LINEARNI KOEFICIJENTI PROLASKA TOPLINE “U”

KONSTRUKCIJA m % UL

(W/mK)

X) PROJEKCIJA STROPNIH

KONSTRUKCIJA NA PROČELJA

1613,6 47,8 0,26

Y) PROJEKCIJA UNUTARNJIH

ZIDOVA NA PROČELJA

788,0 23,4 0,17

Q) PROJEKCIJA ZIDOVA NA

STROP IZNAD PODRUMA

495,5 14,7 0,11

W) PROJEKCIJA ZIDOVA NA

RAVAN KROV

475,0 14,1 0,055

UKUPNA DULJINA PROJEKCIJA : 3372,1 100,0 0,19

LINEARNI KOEFICIJENT PROLASKA TOPLINE “ULZ” ZA CIJELU ZGRADU ULZ= 0,19 W/mK

66

PRORAČUN POVRŠINSKIH GUBITAKA TOPLINE U PROSJEČNOJ SEZONI GRIJANJA (QSEZONE-P)

QSEZONE-P = q * P * T

q = Dt / R

R = 1 / U

q = U * Dt QSEZONE-P = UZ * Dt * P * T

q = gustoća toplinskog toka (W/m2)

R = toplinski otpor građevinskog elementa (m2K/W)

UZ = koeficijent površinskog prolaska topline za cijelu zgradu(W/m2K) Dt = prosječna razlika temperature unutrašnjeg i vanjskog zraka

u jednoj sezoni grijanja (oK = 15,9 za Osijek)

P = površina omotača zgrade (m2)

T = vrijeme trajanja sezone grijanja – za Osijek 181 dan (sec)

QSEZONE-P = 1,76 * 15,9 * 8448,6 *181 * 86400

QSEZONE-P = 3,69731 * 1012 (Ws ili Joula)

67

PRORAČUN LINEARNIH GUBITAKA TOPLINE U PROSJEČNOJ SEZONI GRIJANJA (QSEZONE-L)

QSEZONE-L = ULZ * Dt * D * T

ULZ = linearni koeficijent prolaska topline za cijelu zgradu (W/mK)

D = ukupna duljina projekcija unutrašnjih konstrukcija na omotač zgrade (m)

QSEZONE-L = 0,19 * 15,9 * 3372,1 * 181 * 86400

QSEZONE-L = 1,5931 * 1011 (Ws ili Joula)

SVEUKUPNI GUBITAK TOPLINE U PROSJEČNOJ SEZONI GRIJANJA (QSEZONE-UK)

QSEZONE-UK = QSEZONE-P + QSEZONE-L

QSEZONE-UK = 3,69731 * 1012 + 15931 * 1011

QSEZONE-UK = 3,85662 * 1012 (Ws ili Joula)

3 600 000 Joula = 1 kWh

QSEZONE-UK = 1.071.283,3 kWh

68

ODABIR OBODNIH KONSTRUKCIJA ZGRADE ZA IZVEDBU DODTANE TOPLINSKE IZOLACIJE

Temeljem prethodno izračunatih vrijednosti gubitaka topline može se zaključiti da stambena zgrada

u Vukovarskoj ulici br. 62-86 u cjelini ima vrlo lošu toplinsku zaštitu. Komparacija pokazuje da velika

većina neprozirnih obodnih konstrukcija ima nekoliko puta veće koeficijente prolaska topline “U” od

trenutno propisanih važećim tehničkim propisom.

Najveći gubitci topline su kroz :

a) vanjske zidove

b) parapetne zidove

c) nadvoje i horizontalne serklaže

d) strop iznad podruma

e) strop iznad otvorenih prolaza.

Procjenjuje se da se upravo te obodne konstrukcije treba dodatno toplinski izolirati.

Može se pretpostaviti da bi se izvedbom dodatne toplinske izolacije ravnog krova toplinski gubitci smanjili

za zanemarivo malu apsolutnu vrijednost što bi rezultiralo ekonomski gledano neisplativom investicijom.

Slična procjena vrijedi i za prozore i balkonska vrata. Njihovom zamjenom ostvarile bi se značajnije uštede

toplinske energije, ali bi vrijednost te investicije bila prevelika sa stajališta vlasnika stanova.

Zaključno, da bi se maksimalno efikasno i najekonomičnije poboljšala toplinska zaštita zgrade treba

dodatno izolirati samo one obodne konstrukcije koje imaju najveće toplinske gubitke u zimskom periodu.

U ovom konkretnom slučaju izvedbom dodatne toplinske zaštite gore navedenih konstrukcija saniralo

bi se 53,8 % ukupne površine omotača zgrade.

69

DETALJ IZVEDBE NOVE

TOPLINSKE IZOLACIJE

VANJSKIH ZIDOVA

LEGENDA :

1-VAPNENA ŽBUKA 2 cm

2-NORMALNA OPEKA 6,5 cm

3-ARMIRANI BETON 8 cm

4-GRAĐEVINSKO LJEPILO - TOČKASTO

5-STAKLENA VUNA 6 cm

6-GRAĐEVINSKO LJEPILO 2 mm

7-STAKLENA MREŽICA

8-IZRAVNAVAJUĆI SLOJ GRAĐ. LJEPILA

9-ZAVRŠNI SLOJ FASADNE ŽBUKE

10-STAKLENA VUNA 2 cm

11-POLIAMIDNI PRIČVRSNI ČEP

70

DETALJ DONJEG ZAVRŠETKA TOPLINSKE IZOLACIJE NA PROČELJU

1 – ZID OD NORMALNE OPEKE 25 cm

2 – PRODUŽNA ŽBUKA 2 cm

3 – GRAĐEVINSKO LJEPILO – TOČKASTI NANOS

4 – STAKLENA VUNA 6 cm

5 – GRAĐEVINSKO LJEPILO SA STAKLENOM MREŽICOM 2 mm

6 – IZRAVNAVAJUĆI SLOJ GRAĐEVINSKOG LJEPILA

7 – ZAVRŠNI SLOJ FASADNE ŽBUKE

8 – OJAČANJE – METALNI PROFIL SIDREN U ZID

71

DETALJ SPOJA VANJSKOG ZIDA I RAVNOG KROVA

1 – OPŠAV POCINČANIM LIMOM 0,55 mm

2 – POLIAMIDNI PRIČVRSNI ČEP

3 – ZAVRŠNI SLOJ FASADNE ŽBUKE

4 – IZRAVNAVAJUĆI SLOJ GRAĐEVINSKOG

LJEPILA 3 mm

5 – GRAĐEVINSKO LJEPILO SA STAKLENOM

MREŽICOM 2 mm

6 – STAKLENA VUNA 6 cm

7 – GRAĐEVINSKO LJEPILO – TOČKASTI

NANOS

8 – PRODUŽNA ŽBUKA 2 cm

9 – ARMIRANI BETON 25 cm

10- POLUMONTAŽNA AB STROPNA

KONSTRUKCIJA 19 cm

11- PARNA BRANA

12- POSTOJEĆA TOPLINSKA IZOLACIJA

RAVNOG KROVA 5 cm

13- BETON ZA PAD 6-10 cm

14- HIDROIZOLACIJA (2+3)

15- UVALJANI ŠLJUNAK 2 cm

16- PRODUŽNA ŽBUKA 2 cm

72

DETALJ TOPLINSKE IZOLACIJE STROPA IZNAD NEGRIJANOG PODROMA

1 – HRASTOV PARKET 2,2 cm

2 – BLINDIT 3,5 cm

3 – POLUMONTAŽNA AB STROPNA KONSTRUKCIJA 19 cm

4 – ZAVRŠNI SLOJ ŽBUKE

5 – IZRAVNAVAJUĆI SLOJ GRAĐEVINSKOG LJEPILA 3 mm

6 – POLIAMIDNI PRIČVRSNI ČEP

7 – GRAĐEVINSKO LJEPILO SA STAKLENOM MREŽICOM 2 mm

8 – STAKLENA VUNA 6 cm

9 – VAPNENA ŽBUKA 2 cm

73

JUŽNO I SJEVERNO PROČELJE – NAKON SANACIJE

JUG

SJEVER

74

PRORAČUN UŠTEDA TOPLINSKE ENERGIJE NAKON SANACIJE

Proračun ušteda toplinske energije izvest će se tako da se sveukupni toplinski gubitci zgrade

nakon sanacije odbiju od ukupnih toplinskih gubitaka zgrade prije sanacije.

Dobivena razlika predstavlja konkretnu uštedu toplinske energije u jednoj prosječnoj sezoni grijanja.

STRUKTURA POVRŠINE OMOTAČA ZGRADE

NAKON SANACIJE TOPLINSKE ZAŠTITE

Obodna konstrukcija m2 % U (W/m2K)

A) VANJSKI ZIDOVI 1902,2 22,5 Novi = 0,47

B) PARAPETNI ZIDOVI 474,4 5,6 Novi = 0,55

C) NADVOJI I HOR. SERKLAŽI 391,0 4,6 Novi = 0,55

D) PROZORI I BALKON. VRATA 2127,1 25,2 2,70

E) STROP IZNAD OTVOR. PROLAZA 46,6 0,6 Novi = 0,46

F) STROP IZNAD PODRUMA 1727,9 20,5 Novi = 0,45

G) RAVAN KROV 1666,3 19,7 0,59

H) NADSVJETLO STUBIŠTA 113,1 1,3 3,10

UKUPNA POVRŠINA : 8448,6 100,0 Novi = 1,09

75

DULJINA PROJEKCIJA UNUTRAŠNJIH KONSTRUKCIJA NA PROČELJA I

LINEARNI KOEFICIJENTI PROLASKA TOPLINE “UL” NAKON SANACIJE

KONSTRUKCIJA m % UL

(W/mK)

X) PROJEKCIJA STROPNIH

KONSTRUKCIJA NA PROČELJA

1613,6 47,8 NOVI = 0,039

Y) PROJEKCIJA UNUTARNJIH

ZIDOVA NA PROČELJA

788,0 23,4 NOVI = 0,044

Q) PROJEKCIJA ZIDOVA NA

STROP IZNAD PODRUMA

495,5 14,7 NOVI = 0,042

W) PROJEKCIJA ZIDOVA NA

RAVAN KROV

475,0 14,1 0,055

UKUPNA DULJINA PROJEKCIJA : 3372,1 100,0 NOVI = 0,043

76

PRORAČUN POVRŠINSKIH GUBITAKA TOPLINE U PROSJEČNOJ SEZONI GRIJANJA

NAKON SANACIJE (QSEZONE-P-N)

QSEZONE-P = q * P * T

q = Dt / R

R = 1 / U

q = U * Dt QSEZONE-P = UZN * Dt * P * T

q = gustoća toplinskog toka (W/m2)

R = toplinski otpor građevinskog elementa (m2K/W)

UZN = novi koeficijent površinskog prolaska topline za cijelu zgradu(W/m2K) Dt = prosječna razlika temperature unutrašnjeg i vanjskog zraka

u jednoj sezoni grijanja (oK = 15,9 za Osijek)

P = površina omotača zgrade (m2)

T = vrijeme trajanja sezone grijanja – za Osijek 181 dan (sec)

QSEZONE-P-N = 1,09 * 15,9 * 8448,6 *181 * 86400

QSEZONE-P-N = 2,28981 * 1012 (Ws ili Joula)

77

PRORAČUN LINEARNIH GUBITAKA TOPLINE U PROSJEČNOJ SEZONI GRIJANJA

NAKON SANACIJE (QSEZONE-L-N)

QSEZONE-L = ULZN * Dt * D * T

ULZN = novi linearni koeficijent prolaska topline za cijelu zgradu (W/mK)

D = ukupna duljina projekcija unutrašnjih konstrukcija na omotač zgrade (m)

QSEZONE-L-N = 0,043 * 15,9 * 3372,1 * 181 * 86400

QSEZONE-L-N = 3,35389 * 1010 (Ws ili Joula)

SVEUKUPNI GUBITAK TOPLINE U PROSJEČNOJ SEZONI GRIJANJA

NAKON SANACIJE (QSEZONE-UK)

QSEZONE-UK-N = QSEZONE-P-N + QSEZONE-L-N

QSEZONE-UK = 2,28981 * 1012 + 3,35389 * 1010

QSEZONE-UK-N = 2,32334 * 1012 (Ws ili Joula)

3 600 000 Joula = 1 kWh

QSEZONE-UK-N = 645.374,7 kWh

78

UKUPNA UŠTEDA TOPLINSKE ENERGIJE U JEDNOJ PROSJEČNOJSEZONI GRIJANJA

E = QSEZONE-UK - QSEZONE-UK-N (kWh)

E = 1.071.283,3 - 645.374,7 = 425.908,6 (kWh)

UŠTEDA TOPLINSKE ENERGIJE U JEDNOJ SEZONI GRIJANJA = 425.908,6 (kWh)

ZAKLJUČAK

Temeljem provedenog proračuna za stambenu zgradu na Vukovarskoj ulici br. 62-86

može se zaključiti da je sanacijom toplinske zaštite samo 53,8 % omotača zgrade

moguće ostvariti oko 40 % ušteda toplinske energije potrebne za zagrijavanje u

jednoj prosječnoj sezoni grijanja.

Prema trenutim cijenama materijala i rada na sanaciji procjenjuje se da bi se ovako

predložena sanacija toplinske zaštite isplatila nakon 4 sezone grijanja, nakon čega bi

svaka sezona donosila konkretnu dobit.

Budući, da slične zgrade, samo u Osijeku, a vjerojatno i u Republici Hrvatskoj čine

oko 40 % izgradnje sigurno se njihovom sanacijom u toplinskom smislu mogu

ostvariti vrlo velike uštede energije.

79

PILOT PROJEKT POVEĆANJA ENERGETSKE EFIKASNOSTI

U ZGRADARSTVU - DJEČJE JASLICE "IVANČICA" U OSIJEKU

Zagreb, lipanj 2002.

AUTORI : Željka Hrs Borković,dipl.ing.arh.

Vedran Krstulović,dipl.ing.stroj.

KUEN ZGRADA

NACIONALNI PROGRAM ENERGETSKE EFIKASNOSTI U

ZGRADARSTVU

UVOD

Stalna skrb o povećanju energetske efikasnosti je jedna od temeljnih

komponenti održivog razvitka. Energetska efikasnost značajno doprinosi

smanjenju utjecaja na okoliš energetskog sektora, povećanju

zaposlenosti, te većoj konkurentnosti cijele nacionalne ekonomije.

Organizirana i sustavna skrb o energetskoj efikasnosti provodi se u

Hrvatskoj na temelju Nacionalnih energetskih programa, pokrenutih

odlukom Vlade Republike Hrvatske 1997. godine, a koordinator kojih

je Energetski institut “Hrvoje Požar”. Nacionalni energetski program

povećanja energetske efikasnosti u zgradarstvu KUEN zgrada, ima kao

glavni cilj uspostavu mehanizama koji će osiguravati trajno smanjenje

energetskih potreba pri projektiranju, izgradnji i korištenju novih zgrada

i naselja, te sanaciji i rekonstrukciji postojećih, stvaranje povoljnih

parametara mikroklime u prostoru zgrade, uz smanjenje nepovoljnog

utjecaja na okoliš.

Najbolji primjeri za stvaranje povoljnih uvjeta za provođenje energetske

efikasnosti u zgradarstvu su pilot projekti, kojima se promovira primjena

modernih tehnologija i prati energetska i ekološka opravdanost kroz

vrijeme. Analize pokazuju da uvođenje suvremenih principa energetske

efikasnosti u zgradarstvu omogućuje energetsku uštedu 30-70 %.

DJEČJE JASLICE «IVANČICA» u Osijeku predstavljaju slobodno stojeći

prizemni objekt vrtića, izgrađenog 1974. godine, koji je pretrpio znatna

oštećenja od granatiranja tijekom rata. Analizom postojećeg stanja

ustanovljeno je izuzetno loše stanje vanjske opne zidova i ravnog krova,

s gotovo potpuno propalom fasadnom oblogom, nedostatno izoliranim

zidovima, termički nekvalitetnim prozorima, te ravnim krovom koji na

više mjesta propušta vodu. Rezultati termografskog snimanja i

termografske analize objekta pokazuju velike gubitke topline kroz

prozore i vanjsku opnu zgrade. Iz svega navedenog vidljivo je da je riječ

o substandardnom objektu dječjih jaslica koji je nužno sanirati i zaštititi

od daljnjeg propadanja.

TLOCRT I PROČELJE

80

Ulaganje u dobrobit i bolju budućnost djece kao i suvremena energetska

politika s ciljem zaštite okoliša jasno ukazuje na ispravnost pristupa

obnovi ovog objekta po principima energetske efikasnosti. Pilot projekt

DJEČJIH JASLICA «IVANČICA» u Osijeku trebao bi postati primjer

obnove postojećeg objekta sa ciljem trajnog smanjenja energetskih

potreba, postizanja povoljnije mikroklime u prostoru zgrade, te zaštite

okoliša. Mjerenja energetske potrošnje prije i nakon obnove, sigurno će

pokazati značajnu uštedu u potrošnji energije, a pilot projekt postati još

jedna smjernica za primjenu energetske efikasnosti u zgradarstvu, kao i

za suvremeno gospodarenje energijom u cijeloj zemlji.

TEHNIČKI OPIS OBJEKTA

Objekt je slobodno stojeći prizemni razvedenog tipa u tri dilatacije,

ukupne bruto građevinske površine od 858 m2.

Nosivu konstrukciju čine armirano - betonski trakasti temelji s

proširenjima u temeljne stope stupova te skelet od armirano - betonskih

stupova i greda na osnom razmaku 6,00/4,00 m.

Konstrukcija ravnog krova izvedena je od šuplje armirane opeke -

monta strop "TM-5".

Vanjski zidovi izvedeni su u debljini od 25 i 38 cm jednim dijelom

fasadnom opekom (25 i 38 cm) te punom opekom (25 cm).

Završna obrada vanjskih zidova (fasade) izvedena je u četiri obrade i to:

• fasadna opeka zidova i parapeta (203 m2)

• vidljive betonske površine stupova i greda obrađene su teraplastom

na podlozi od produžnog morta (376 m2)

• obloga dijela fasade (zidova) s pločama od poliranog kamena na

cementnom mortu (108 m2)

• obloga od pranog kulira (52 m2).

Sva obloga fasade od kamenih ploča je u cijelosti otpala. Kako zidovi

nisu dodatno toplinski izolirani, a posebno betonske fasadne površine,

termografskom analizom te proračunom utvrđeni su znatni gubici

topline.

SJEVERNI ULAZ U OBJEKT

ZAPADNO PROČELJE

81

Pregledom ostakljenih stijena utvrđeno je da su izvedene od

eloksiranih aluminijskih profila nepovoljnih toplinskih

karakteristika sa vrlo lošim brtvljenjem krila, te

neadekvatnom kvalitetom stakla. Isto je potvrđeno

i rezultatima termografske analize i proračuna.

Hidroizolacija krova je višestruko popravljana ("krpana"), a

oštećenja na podgledu prostorija ukazuju na potrebu za

temeljitim rješenjem sanacije ravnog krova. Kako je

neophodno zamijeniti hidroizolaciju krova preporučuje se na

osnovu termografske analize i proračuna

ujedno izvesti i dodatnu toplinsku izolaciju.

Zaštita od sunca je izvedena na južnim fasadama objekta

(prostorije za boravak djece) u vidu armirano-betonskih

brisoleja - pergola poduprta čeličnim stupovima. Pergola je

mjestimično oštećena te je nužno mjesta oštećenja sanirati.

Najveći gubici topline ustanovljeni su na prozorima zbog

loše kvalitete okvira i većinom ugrađenog jednostrukog

stakla. Vanjski zid zidan opekom 25 i 38 cm, s gotovo

potpuno propalom fasadom, također pokazuje velike gubitke

topline, kao i ravni krov koji propušta vodu na više mjesta.

TERMOGRAFSKA SNIMKA TOPLINSKIH GUBITAKA

KROZ OSTAKLJENE POVRŠINE

TERMOGRAFSKA SNIMKA TOPLINSKIH MOSTOVA

82

RAVNI KROV IZNUTRA I IZVANA PROČELJE ISTOK

83

PRIJEDLOG SANACIJE OBJEKTA S PROCJENOM

TROŠKOVA

Na osnovu rezultata utvrđenih termografijom i proračunom toplinskih

potreba objekta, te stanja objekta, planiran je zahvat na postojećem

objektu u svrhu obnove i što veće uštede energije. Zahvat predviđa

radove na fasadi i krovu odnosno ovojnici objekta, te radove na

instalacijama grijanja unutar objekta.

Sanacija ovojnice objekta predviđena je u dvije faze:

1. Zamjena postojećih staklenih stijena s novim, znatno boljih

termičkih karakteristika (k=1,30 W/m2K umjesto sadašnjih k=3,50

W/m2K), čime bi se smanjile toplinske potrebe objekta za oko 40%.

2. Izvedba dodatne toplinske izolacije vanjskih zidova od mineralne

vune debljine 8-10 cm, sa standardnom površinskom obradom, te

sanacija ravnog krova izvedbom toplinske izolacije u debljini 12 cm,

te nove hidroizolacije, čime bi se smanjile toplinske potrebe objekta

u odnosu na 1. fazu sanacije za daljnjih 60 %.

Realizacijom radova sanacije obje faze smanjile bi se toplinske potrebe

objekta u odnosu na postojeće s 238.000 KWh na 69.000 KWh

odnosno za 71%, a toplinsko opterećenje objekta sa 134.000 W na

37.000 W odnosno za 72%.

Kod razvoda cjevovoda za krug ogrijevne vode uočljiv je nedostatak

toplinske izolacije, što uzrokuje zamjetne toplinske gubitke. Da bi se

spriječila mogućnost kontakta djece s vrućim površinama, radijatori u

dnevnom boravku/spavaonicama su s prednje i gornje strane zaštićeni

drvenim konstrukcijama s relativno malim otvorima za cirkulaciju

zraka. Ovo rješenje znatno smanjuje učinkovitost radijatora.

Termostatski ventili nisu nigdje ugrađeni, a pojedini radijatorski ventili

u pomoćnim prostorijama nisu u funkciji. Ugradnja termostatskih

ventila s regulacijom prema temperaturi prostora rezultirala bi znatnim

uštedama na grijanju i spriječila pregrijavanje zraka u prostorijama.

Uzevši u obzir da se sanitarna topla voda u potpunosti priprema

električnim grijačima ukupne instalirane el. snage od 14 kW, te da bi se

primjenom mjera uštede topline znatno smanjila potrošnja topline te bi

toplinska podstanica bila prekapacitirana, povoljno rješenje bi bilo

prelazak na pripremu STV pomoću izmjenjivača, s toplinom iz toplinske

mreže. El. grijači bi u tom slučaju služili kao pomoćni agregati.

POSTOJEĆE STANJE – UKUPNI GUBICI :

133,6 kW

STANJE NAKON SANACIJE – UKUPNI GUBICI :

36,8 Kw

84

31 postojeću žarulju može se zamijeniti štedljivim rasvjetnim tijelima, a

u 38 neonskih svjetiljki s ukupno 114 cijevi mogu se ugraditi štedljivi

starteri. Dodatno, za neonsku rasvjetu moguće je ugraditi senzore

intenziteta vanjskog svjetla, pri čemu bi se jakost svjetla regulirala

prema količini dnevnog svjetla.

Pored navedenoga, mjera prebacivanja aktivnosti vezanih za veću

potrošnju električne energije - pranje, sušenje i glačanje rublja - u

razdoblje jeftinije tarife ostvarila bi određene financijske uštede.

Računska analiza i ocjena toplinskih fizikalnih svojstava građevinskih

elemenata i konstrukcija predmetne građevine izvršena je i prema

zahtjevima iz: HRN U.J5.510 (1987), HRN U.J5.520 (1980), HRN

U.J5.530 (1980), HRN U.J5.600 (1987)

KONSTRUKCIJA POSTOJEĆE STANJE NAKON SANACIJE

Zid d=38 cm k=1,45 W/m2K >kdozv=0,80 W/m2K k=0,29 W/m2K

Zid d=25 cm k=1,94 W/m2K >kdozv=0,80 W/m2K k=0,32 W/m2K

Krov k=0,95 W/m2K >kdozv=0,55 W/m2K k=0,21 W/m2K

Ova dodatna analiza je pokazala da postojeća konstrukcija ne

zadovoljava niti u pogledu trenutno važeće dopuštene vrijednosti

koeficijenta prolaza topline k, što znači da djeca borave u

substandardnim uvjetima, te da je nužna sanacija i zaštita objekta od

daljnjeg propadanja.

PROCJENA TROŠKOVA SANACIJE – sažetak troškovnika

PREGLED TROŠKOVA

I GRAÐEVINSKO- OBRTNIČKI RADOVI 1.239.412,00

II INSTALATERSKI RADOVI 38.570,00

III OSTALI TROŠKOVI 126.000,00

UKUPNO: kn 1.403.982,00

uvećano za PDV (22%) 308.876,00

SVEUKUPNO: kn 1.712.858,00

STANJE NAKON SANACIJE – UKUPNI GUBICI :

36,8 Kw

UREĐENI PROSTOR DJEČJEG IGRALIŠTA S

JUŽNE STRANE

85

ZAKLJUČAK

Prema provedenoj analizi, uštede u energiji proizlaze kombinirano iz

građevinskih zahvata na objektu dječjih jaslica i iz zahvata u energetsku

učinkovitost sustava grijanja i trošila u objektu. Po provedbi

građevinske sanacije I. - prozora i prozorskih okvira, može se očekivati

smanjenje potrebne toplinske energije za oko 40%, a po provedbi

sanacije II. - krova i vanjskih zidova može se očekivati smanjenje

potrebne toplinske energije za 60% u odnosu na sanaciju I.

Realizacijom radova sanacije obje faze smanjile bi se toplinske potrebe

objekta u odnosu na postojeće za 71%, a toplinsko opterećenje objekta

za 72%. Navedene mjere racionalizacije grijanja, nevezano za

građevinske zahvate, pružaju očekivano smanjenje potreba za grijanjem

za barem 30%, dok prelazak na pripremu sanitarne tople vode u

toplinskoj podstanici zajedno s ostalim mjerama supstitucije i smanjenja

potrošnje el. energije kod perilica i žarulja, omogućuje ukupno

smanjenje električne radne snage za više od 20 kW.

Analizirani objekt dječjih jaslica samo je jedan od brojnih objekata

postojećeg fonda stambene i javne izgradnje koji sastavom postojeće

konstrukcije ne zadovoljava u pogledu prolaza topline i toplinskih

gubitaka niti trenutno važeće propise. A poznato je da neprimjerena

toplinska izolacija objekata nepovoljno djeluje kako na vijek trajanja

zgrada, tako i na zdravlje i život ljudi koji u njima žive. Stoga,

investiranje u građevinske zahvate ne treba promatrati samo sa

stanovišta energetskih ušteda, obzirom da se radi o objektu zahtjevne

namjene-smještaj predškolske djece-koji je pretrpio posljedice ratnih

djelovanja, te već samim time zahtijeva postizanje određenih standarda

smještajnog komfora i sprečavanje daljnjeg propadanja zbog oštećenja i

dotrajalosti pojedinih elemenata. Nadalje, odabir vrtića kao objekta za

pilot projekt je povoljan obzirom na tipske karakteristike ove ustanove

kao predstavnika potrošača energije iz sektora nekomercijalnih usluga.

Iskustva stečena na ovom projektu široko su primjenjiva na većini

sličnih objekata, u prvom redu ustanova za predškolsku djecu, zatim

škola i dr. Izvedene analize podrazumijevaju zajednički rad barem dva

nacionalna energetska programa – KUEN zgrada - Program povećanja

energetske efikasnosti u zgradarstvu i MIEE – Mreža industrijske

energetske efikasnosti– s mogućnosti primjene iskustava u drugim

programima (KUEN – Program povećanja energetske efikasnosti u

centraliziranim toplinskim sustavima). Time se dobivaju i saznanja

korisna za razradu zakonske i druge regulative kojom se definira

položaj potrošača energije ovog tipa, kao i za svrsishodnost budućih

mjera za poticanje zahvata u energetsku efikasnost unutar ovog sektora,

te za moguće djelovanje na nacionalnoj i lokalnoj razini.

NEUREĐENI PROSTOR DJEČJEG IGRALIŠTA

S JUŽNE STRANE

UREĐENI PROSTOR DJEČJEG IGRALIŠTA

S JUŽNE STRANE

86

5. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA

Spoznaja o konačnoj iscrpivosti konvencionalnih energetskih izvora i

ubrzani razvitak ljudskog društva pokrenuli su intenzivna istraživanja

različitih oblika energije koji se u prirodi obnavljaju.

Potrošnja energije u svijetu svake godine se povećava pa je postupno

uvođenje obveze uporabe obnovljivih vrsta energije i zakonska obveza.

Europska unija propisala je obvezu da do kraja 2010. godine od ukupne

potrošnje energije 12 % mora biti iz obnovljivih izvora energije.

Takvi propisi dodatno će stimulirati istraživački rad na tehnolohiji

uporabe obnovljivih energetskih izvora.

Uporaba obnovljivih izvora energije ima i tu komparativnu prednost da ne

zahtjeva osobito složene tehnologije kao što je to slučaj sa nuklearnom

energijom. Zbog toga što su u suglasju s prirodom, obnovljivi izvori

energije ekološki su čisti, što znači da se njihovom uporabom ni

najmanje ne zagađuje čovjekov okoliš.

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE SU:

- ENERGIJA VJETRA

- BIOMASE STVORENE FOTOSINTEZOM

- GEOTERMALNA ENERGIJA

- ENERGIJA VODOTOKOVA

- ENERGIJA PLIME I OSEKE

- ENERGIJA MORSKIH VALOVA

- SUNČEVO ZRAČENJE

- VODIK

87

5.1. ENERGIJA VJETRA

Energija vjetra koristila se kroz povijest na različite načine. To je

bila karakteristika samo onih područja koja obiluju snažnim i

konstantnim vjetrovima. Ukupna kinetička energija zračnih

strujanja u zemljinoj atmosferi procjenjuje se na oko 3x1015 kwh

godišnje, što predstavlja samo oko 0,2 % energije sunčevog

zračenja koje dopire do zemlje.

Današnje tehnologije korištenja energije vjetra postižu

najdjelotvornije rezultate s vjetrenjačama koje pokreću generatore

za proizvodnju elekrične energije pa ih najčešće nazivamo

vjetroelektrane.

Dvije trećine energije vjetra dostupno je tijekom zimskih mjeseci.

Zato se vjetroelektrane savršeno nadopunjuju s hidroelektranama

i sunčevom energijom čije učinkovitije korištenje ostvarujemo u

proljeće i ljeto.

Tehnologa iskorištavanja energije vjetra je sigurna i neprekidno

napreduje, troškovi su znatno smanjeni, a stručno i javno

mišljenje ima naglašeno pozitivan stav. Energija vjetra nije samo

obnovljivi izvor energije već stvara i radna mjesta u građevinskoj i

proizvodnoj industriji.

Elektrane na ugljen ispuštaju velike količine otpdanih plinova u

atmosferu. Proizvodnjom energije iz snage vjetra značajno se na

globalnoj razini smanjuju emisije ugljičnog i sumpornog dioksida

koji su glavni uzrok pojave kiselih kiša.

88

Preduvjet za funkcioniranje vjetroelektrana je brzina vjetra koja mora biti

veća od 4 m/sec. U našoj zemlji velike potencijalne mogućnosti za

korištenje energije vjetra postoje u planinskim i primorskim područjima

gdje snaga vjetra i učestalost vjetrova ima zadovoljavajuće razine. Prve

vjetroelektrane izgrađene su na otoku Pagu i u kod Šibenika.

Od početka 90-ih godina prošlog stoljeća počinje brzi razvoj tehnologije

turbina za vjetroelektrane. U samo pet godina težina turbina smanjena je

za polovicu. Stvorena buka prepolovljena je za samo tri godine. Godišnja

proizvodnja turbine povećala se 100 puta u 15 godina. Prije par godina

turbina s kapacitetom od 500 kw je bila napredna, a danas su turbine s

1.4 -2 MW standard.

Na tržištu je naprisutnija klasična vjetroturbina s horizontalnom osi i

rotorom s tri kraka. dinamikom rotora s tri kraka je najlakše upravljati.

Inercijski moment trokrakog rotora prema tornju ne mijenja se tijekom

okretanja. To rezultira manjim problemima uslijed oscijalacija nego kog

jedno i dvokrakih rotora. Također, trokraki rotor bolje je prihvaćen od

strane javnosti jer stvara manje buke budući da se vrhovi krakova sporije

okreću. uz to je i optički mirniji zbog okretanja na manjoj brzini. Oko 90%

vjetroturbina koje se danas koriste u svijetu imaju trokraki rotor.

89

Pretvorba kinetičke energije vjetra u kinetičku

energiju vrtnje vratila odvija se pomoću

lopatica rotora vjetrene turbine ili

vjetroturbine.

Pri tome se rotor i električni generator nalaze

na zajedničkom vratilu (točnije, između njih

postoji odgovarajući prijenosnik).

U generatoru dolazi do pretvorbe kinetičke

energije vrtnje vratila u konačnu, električnu

energiju pa se cijelo postrojenje često naziva i

vjetrogeneratorom.

Jedna ili više vjetroturbina s pripadajućom

opremom (generator, prijenosnik, kućište,

stup, temelji, kućište, regulacija, trafostanica

itd) čini vjetroelektranu.

Pri tome se pod nazivom vjetroelekrana

podrazumijevaju postrojenja za dobivanje

električne energije, dok se pod nazivom

vjetrenjača podrazumijevaju postrojenja za

dobivanje mehaničkog rada (npr. za mlinove,

crpke za vodu).

90

•1. Servisna dizalica (service crane) •2. OptiSpeed™ - generator •3. Rashladni sustav (cooling system) •4. VMP-top kontroler sa konverterom •5. Prijenosnik (gearbox) •6. Glavna osovina (main shaft)

•7. Sistem za blokiranje rotora (Rotor lock system) •8. Krak, lopatica •9. BladeHub (glava nosača rotora) •10. Spinner

•11. Ležaj krila (blade bearing)

•12. Temeljna ploča stroja (machine foundation) •13. Hidraulična jedinica (hydraulic unit) •14. Zakretna ruka (gear torque arm) •15. Zakretni prsten (yaw ring) •16. Kočnica (brake) •17. Toranj (tower) •18. Oprema za zakretanje (yaw gear)

•19. Kompozitna spojnica diska; generator-prijenosnik (Composite disk coupling)

91

Svake godine na zemlji nastaju velike količine suhe biomase kao produkt

procesa fotosinteze. Samo oko 4 % upotrebljava se za hranu i energiju, a

ostatak beskorisno trune, odnosno povećava prirodne zalihe obnovljivih

izvora energije.

Biomasa je gorivo koje se dobiva od biljaka ili dijelova biljaka kao što su

drvo, slama, stabljike žitarica, ljušture itd. (prema uredbi o graničnim

vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (NN

140/97)

Biomasa je obnovljiv izvor energije, a općenito se može podijeliti na

drvnu, nedrvnu i životinjski otpad, unutar čega se mogu razlikovati:

- DRVNA BIOMASA (OSTACI IZ ŠUMARSTVA, OTPADNO DRVO)

- DRVNA UZGOJENA BIOMASA (BRZORASTUĆE DRVEĆE)

- NEDRVNA UZGOJENA BIOMASA (BRZORASTUĆE ALGE I TRAVE)

- OSTACI I OTPACI IZ POLJOPRIVREDE

- ŽIVOTINJSKI OTPAD I OSTACI

Danas se primjena biomase za proizvodnju energije potiče uvažavajući

načelo održivog razvoja. Najčešće se koristi drvna masa koja je nastala

kao sporedni proizvod ili otpad te ostaci koji se ne mogu više iskoristiti.

Takva se biomasa koristi kao gorivo u postrojenjima za proizvodnju

električne i toplinske energije ili se prerađuje u plinovita i tekuća goriva za

primjenu u vozilima i kućanstvima. Postoje razne procjene potencijala i

uloge biomase u globalnoj energetskoj politici u budućnosti, no u svim se

scenarijima predviđa njezin značajan porast i bitno važnija uloga.

5.2. BIOMASA

92

Mogućnosti korištenja biomase, kao alternativnog izvora energije, ima

relane šanse za primjenu u prostorima Istočne Hrvatske.

Korištenje ove tehnologije za proizvodnju energije nije bili nepoznato na

ovim prostorima ni u prošlosti. Moguća raširenija uporaba ove tehnologije

ovisi o tehničkoj opremljenosti i orijentaciji obiteljskih gospodarstava.

Energetski i ekološki vrlo prihvatljiv način korištenja biomase predstavlja

kemijsku reakciju razgradnje ugljikovodika pomoću bakterija. Pri tome se

dobiva sagorivi plin metan, nešto ugljičnog dioksida i ostatak koji je vrlo

bogat nitratima pa je vrlo dobar za uporabu kao umjetno gnojivo. Razgradnja

ugljikovodika odvija se u zatvorenim prostorima bez kisika na temperaturi od

10o do 40o c. Proces se naziva anaerobna fermentacija, a uređaj u kome se

proces odvija naziva se digestor.

Digestor se može izgraditi pod zemljom ili nad zemljom. Najjednostavniji

oblici digestora su od nepropusne gline. Suvremeniji su izvedeni od

armiranog betona, a u posljednje vrijeme najčešće se upotrebljava metalni

digestor koji se postavlja iznad zemlje.

Kapaciteti digestora kreću se u ljetnom periodu tako da na svaki m3

volumena digestora možemo dobiti od 0,15 do 0,20 m3 bioplina.

93

PRESJEK KROZ DIGESTOR OD GLINE

PRESJEK KROZ METALNI NADZEMNI DIGESTOR

1 – KOŠARA ZA GNOJ

2 – CIJEV ZA ODVOD GNOJA

3 – TOPLOMJER

4 – PLINSKO BROJILO

5 – MANOMETAR

6 – OTVOR ZA PRAŽNJENJE

7 – CRPKA

8 – CIJEV ZA CIRKULACIJU

9 - GRIJALO

94

5.3. GEOTERMALNA ENERGIJA

Geotermalna energija u užem smislu obuhvaća onaj dio energije iz dubina zemlje koji u

obliku vrućeg ili toplog geotermalnog medija (vode ili pare) dolazi do površine zemlje i

prikladan je za iskorištavanje u izvornom obliku (za grijanje, kupanje, liječenje i sl) ili za

pretvorbu u druge oblike (električnu energiju, toplinu u toplinarskim sustavima i sl).

Geotermalna energija je posljedica raznih procesa koji se zbivaju u dubinama zemlje

(raspadanja izotopa i sl), gdje temperatura iznosi više od 4000 °C, a nastala se toplina

kroz slojeve zemljine kore odvodi prema van. Promjena temperature s dubinom slojeva

naziva se geotermalnim gradijentom koji u Europi prosječno iznosi 0,03 °C/m, a u

Hrvatskoj su uobičajene vrijednosti:

U PODRUČJU DINARIDA I NA JADRANU: od 0,015 do 0,025 °C/m

U PANONSKOM PODRUČJU: OKO 0,04 °C/m.

Inače, do dubine 30 m toplina zemljine površine uvjetovana je i sunčevim zračenjem, a u

tim je slojevima temperatura gotovo konstantna.

95

GEOTERMALNI GRADIJENT

Dva sedimentna bazena pokrivaju gotovo cijelo područje

Republike Hrvatske: PANONSKI BAZEN I DINARIDI.

Velike su razlike u geotermalnim potencijalima koji su istraženi i

prilikom obavljanja istražnih radovima u svrhu pronalaska nafte i

plina.

G=0,018 °C/m

q=29 mW/m2

KARTA GEOTRMALNOG GRADIJENTA U HRVATSKOJ

96

Geotermalne potencijale u Hrvatskoj možemo podijeliti u tri skupine : srednje

temperaturne rezervoare 100 – 200 °C, niskotempraturne rezervoare 65 do 100°C i

geotermalne izvore temperature vode ispod 65 °C.

Geotermalna energija iz ovih ležišta može se iskorištavati za grijanje prostora, u

različitim tehnološkim procesima te za proizvodnju električne energije.

SREDNJETEMPERATURNI GEOTERMALNI POTENCIJALI

97

Bizovačke toplice koriste bušotinu Bizovac koja je dio istoimenog geotermalnog polja. Sustav

je izgrađen prije dvadesetak godina, no u međuvremenu nije proširivan ni poboljšavan.

Geotermalni se medij (voda) dobiva iz dvije proizvodne bušotine, a kroz treću se u ležište,

umjesto iskorištenog, ohlađenog medija, utiskuje bunarska voda jer ne postoje uređaji za

pročišćavanje vode iskorištene u bazenima.

Protok vode je prilično ravnomjeran i godišnje prosječno iznosi od 6 do 9 l/s, pri čemu je

temperatura na izvoru između 85 i 90 °C. Godišnja se proizvodnja toplinske energije

procjenjuje na našto manje od 10 000 MW. Osim tople vode, iskorištava se i plin koji se dobiva

u odvajaču (1,3 m3 plina po 1 m3 medija) i kao gorivo služi u kuhinji hotela.

Geotermalna se voda na području Hrvatske koristila od davnina i na njoj se temelje brojne

toplice (npr. Varaždinske, Bizovačke). dok je ranije (npr. Varaždinske toplice potječu još iz

rimskih vremena) u tim toplicama voda na površinu dotjecala prirodno, danas se koriste plitke

bušotine. Značajnija istraživanja geotermalnih ležišta kako bi se ispitala moguća primjena u

razne svrhe, ne samo zdravstveno-turističke, u Hrvatskoj započinju 1976. godine.

98

Jedan od kombiniranih sustava grijanja i hlađenja stambenih objekata je

djelomično ili potpuno ukopavanje kuće. Na taj način koristi se velika izolacijska

sposobnost i toplinska inercija koja spriječava brze promjene temperature. Zahvaljujući tim

prirodnim svojstvima još iz rane povijesti poznati su primjeri izgradnje zemunica kao

ljudskih nastambi.

Kao što je vidljivo iz klimatskih podataka za područje grada Osijeka i njegovu

okolicu prosječne godišnje temperature zraka variraju od -0,7o c u siječnju do 21,6o c u

srpnju. Godišnje oscilacije temperature zemlje na dubini od 1 metra pokazuju da se

minimalna temperatura ne spušta ispod 6o c, a maksimalna ne penje iznad 20o c. Bitno je

znati da vremenski razmak između minimalne i maksimalne temperature u zemlji dolazi oko

dva mjeseca kasnije u odnosu na promjene temperature zraka. To znači da zemlja dostiže

najnižu temperaturu početkom proljeća, a najvišu početkom jeseni kada se temperatura

zraka već spušta na prosječnu razinu od 10o c.

Primjeri ukopanih i poluukopanih stambenih objekata pokazuju da su takva

rješenja vrlo pogodna za brežuljkaste ili planinske lokacije. Idealno ravna slavonska nizina

ne pruža kvalitetna rješenja za ukopavanje stambenih objekata i korištenje geotermalne

energije. Dodatni problem kod takvog načina izgradnje predstavljala bi visoka razina

podzemnih voda i velika vlažnost zemlje koja u ovim krajevima uobičajena. Dokaz za to je i

vrlo rijetka izvedba podruma u nasljeđenim tradicijskim slavonskim kućama.

Procjenjuje se da bi se geotermalna energija u Hrvatskoj iz većine ležišta ponajprije mogla

koristiti za sustave grijanja (ponajviše zgrada koja čine zdravstveno-turističke komplekse,

gdje se geotermalni medij u te svrhe već koristi, a zatim i za zagrijavanje staklenika

(posebice u krajevima u kojima inače postoji poljoprivredna proizvodnja).

99

Pod pojmom energije vodenih tokova , ili jednostavnije hidroenergije , podrazumjevamo sve

mogućnosti za dobivanje energije iz strujanja vode u prirodi. To je energija dobivena : - IZ KOPNENIH VODOTOKOVA (RIJEKA, POTOKA, KANALA I SL)

- IZ MORSKIH MIJENA: PLIME I OSEKE

- IZ MORSKIH VALOVA.

Kopneni vodotokovi potječu od kruženja vode u prirodi pa njihova energija, zapravo, potječe od

sunčeve. Morski valovi, barem oni koji su uzrokovani vremenskim prilikama, zbog čega su

prilično pravilni i mogu se iskorištavati, također potječu od sunčeve energije. Osim njih, postoje

još i valovi koji nastaju zbog djelovanja zemljine kore, primjerice vulkana ili potresa, ali zbog

redovito razornog djelovanja nisu prikladni za korištenje. Za razliku od njih, energija morskih

mijena potječe od gravitacijskog djelovanja nebeskih tijela, točnije od međudjelovanja Mjeseca i

Zemlje.

5.4. ENERGIJA VODENIH TOKOVA

Kod velikih je hidroelektrana utjecaj na okoliš vrlo velik jer redovito dolazi do značajnih

promjena krajolika zbog potapanja čitavih dolina pa i naselja, velikih emisija metana (od truljenja

potopljenih biljaka), lokalnih promjena klime zbog velikih količina vode itd.

Za razliku od toga, utjecaj na okoliš malih hidroelektrana je bitno manji jer se nerijetko mogu

dobro uklopiti u krajolik (npr. iskorištavanjem postojećih hidroenergetskih sustava, napuštenih

mlinova i sl), mala je potrošnja energije za njihovu izgradnju (kumulativna emisija), cijeli sustav

nije velik itd.

Dakle, govoreći o hidroenergiji kao obnovljivom izvoru koji je u suglasju sa održivim razvitkom u

užem se smislu misli samo na male hidroelektrane.

100

Vodik (H2) najčešći je element u svemiru i jedan od najčešćih na zemlji. ipak, na zemlji

se gotovo isključivo nalazi u vezanom obliku, odnosno u raznim kemijskim

spojevima. u zraku atmosfere u čistom ga stanju pri normalnim uvjetima ima vrlo

malo - između 0,0001 i 0,0002% (volumnih).

Kao tvar, vodik je otkriven u 18. stoljeću (Henry Cavendish, 1766. godine). Najlakši je

element u prirodi i čak je 14 puta lakši od zraka. Na sobnoj je temperaturi (21 °c) i pri

atmosferskom tlaku u plinovitom stanju, bez boje, okusa i mirisa, zapaljiv, ali

neotrovan.

Njegovim izgaranjem nastaje samo vodena para, posve neškodljiva za okoliš.

Područje zapaljivosti vodika u zraku iznosi od 4 do 75% njegovog volumnog udjela.

Donja mu je granica zapaljivosti na zraku četiri puta viša nego za benzin i dva puta

viša nego za propan. Ipak, energija potrebna za zapaljenje na zraku je 12 puta manja

nego kod benzina, ali je brzina izgaranja 8 puta veća.

Vodik se može proizvesti iz različitih spojeva, a zbog njegove vrlo velike prisutnosti

kao pogonsko gorivo se počinje koristiti u automobilskoj industriji.

Od 2007. godine kreće serijska proizvodnja automobila BMW hydrogen 7 kojeg će

pokretati dvojni pogon – benzin i vodik.

5.5. VODIK

101

U najranijoj povijesti čovjek je prepoznao toplinu i svjetlost Sunca što je rezultiralo pokušajem

prilagodbe njegovom cikličkom kretanju. Spoznaje vezane uz kretanje sunca danas i u budućnosti

posebno su važne za istraživanje korištenja sunčeve energije u različite svrhe. Naime, bez

tehničkog razvitka metoda iskorištenja sunčevog zračenja taj nepresušni izvor energije neće moći

u večoj mjeri zamjeniti neobnovljive izvore energije koji su danas u uporabi.

Proučavanje kretanja Zemlje u odnosu na Sunce potrebno je iz više različitih razloga.

Najpotrebnije je prilagoditi prikupljanje sunčeve energije kretanju tih dvaju svemirskih tijela. Zatim

treba ostvariti odgovarajuću zaštitu od sunca u dijelu godine kada je ono prejako. Nadalje, dobro

poznavanje kretanja sunca treba pripomoći u procesima prostornog planiranja i arhitektonskog

projektiranja kako bi se osiguralo kvalitetno osunčanje i osvjetljenje tijekom sunčevih mijena.

Zemlja se okreće oko sunca po eliptičnoj putanji. Za vrijeme ljetnih mjeseci djelovanje

sunčevog zračenja se pojačava zbog duljeg dnevnog osunčanja i većeg kuta upada sunčevih

zraka. Ova situacija je potpuno oprečna za južnu polovicu zemljine kugle. Intenzitet sunčevog

zračenja značajno se smanjuje u odnosu na zemljopisnu širinu.

6. SUNČEVO ZRAČENJE KAO IZVOR ENERGIJE

102

Sunce je golema užarena plinovita kugla promjera 1,391 milijuna km. Zemlja se vrti oko

sunca u eliptičnoj putanji s vrlo malim ekscentricitetom (e=0,017) tako da se udaljenost

zemlje i sunca mijenja vrlo malo tijekom godine. Srednja udaljenost zemlje i sunca je 149,68

milijuna km. U perihelu (točka eliptične putanje najbliža fokusu), početkom siječnja, zemlja

je 1,67% bliža, a u afelu (točka eliptičke putanje najudaljenija od fokusa), početkom srpnja,

zemlja je 1,67 % udaljenija od sunca. Kako se sunčevo zračenje mijenja s kvadratom

udaljenosti, zemlja u siječnju prima 6,9 % više sunčeve energije nego u srpnju.

Prema tome siječanjske temperature bi trebale biti više od srpanjskih, zima na sjevernoj

polutki bi trebala biti toplija nago na južnoj, a ljeto na južnoj polutki toplije od ljeta na

sjevernoj. U stvarnosti je sve upravo obratno jer odnosi u atmosferi značajno ovise i o

drugim faktorima.

Sunce se sastoji uglavnom od vodika i helija. U unutrašnjosti Sunca vodik se nuklearnim

reakcijama fuzije pretvara u helij što rezultira oslobađanjem velikih količina energije.

Uslijed tih reakcija temperatura u unutrašnjosti Sunca premašuje 20 milijuna K. Zemlja od sunca godišnje dobiva velike količine energije što je nekoliko tisuća puta više

nego što iznosi ukupna godišnja potrošnja energije iz svih primarnih izvora. Prosječna

jakost sunčevog zračenja iznosi oko 1367 W/m2 (tzv. solarna konstanta).

Spektar sunčevog zračenja obuhvaća radio-valove, mikrovalove, infracrveno zračenje,

vidljivu svjetlost, ultraljubičasto zračenje, x-zrake i y-zrake.

Najveći dio energije pri tome predstavlja infra crveno zračenje (valne duljine > 760 nm),

vidljiva svjetlost (valne duljine 400 - 760 nm) te UV zračenje. U spektru je njihov udio

sljedeći: 51% čini IC zračenje, 40% UV zračenje, a 9% vidljiva svjetlost.

103

U sljedećoj tablici prezentirani su podaci za usporedbu koji konkretno ilustriraju

promjenu intenziteta sunčevog zračenja u ovisnosti od zemljopisne širine.

OVISNOST SREDNJEG GODIŠNJEG OSUNČANJA O

ZEMLJOPISNOJ ŠIRINI

PROSJEČNO OSUNČANJE J/m2 NA DAN

SJEVERNA ZEMLJOPISNA ŠIRINA

0o 30o 60o 90o

IZVAN ATMOSFERE 35,5 30,9 19,6 14,6

NA TLU

(VEDRO NEBO)

23,8 21,7 13,4 9,2

NA TLU (OBLAČNO NEBO) 17,1 18,4 8,36 6,3

UKUPNO APSORBIRANO

(U TLU I ATMOSFERI)

23,8 22,15 10,87 5,0

Grad Osijek smješten je na 45o i 33' sjeverne zemljopisne širine. Intenzitet, trajanje i

spektralna raspodjela insolacije ovise o dnevnom i godišnjem ciklusu, o zemljopisnoj širini i

stanju atmosfere. Trajanje osunčanja za 45O sjeverne zemljopisne širine u ljetnom periodu

iznosi od 15 do 15,5 sati na dan, a zimi od 8,5 do 9 sati. Osunčanje se mjesečno produljuje

odnosno skraćuje za 1,5 sat. Stvarno trajanje osunčanja kraće je zbog naoblake i magle,

neravnina zemljine površine i ostalih zapreka (stabla, zgrade i sl.). Prosječno trajanje

osunčanja u europi kreće se od 20 do 66% od teoretski mogućeg, a najviše ovisi o

meteorološkim prilikama.

104

POLOŽAJ ZEMLJE U ODNOSU NA SUNCE 21. PROSINAC

21. LIPANJ

21. OŽUJAK I 23. RUJAN

KUTEVI UPADA SUNČEVIH ZRAKA

ZA VRIJEME ZIMSKOG I LJETNOG

SOLSTICIJA I ZA VRIJEME

PROLJETNOG I JESENJEG EKVINOCIJA

105

6.1. GEOMETRIJA SUNČEVOG ZRAČENJA

Azimut je kut kojeg zatvara pravac sjever-jug i horizontalna projekcija sunčevih zraka na

zemljinu površinu. Kada je sunce u podne točno na jugu, kut azimuta je jednak 0o.

Pozitivne vrijednosti azimuta su na istočnoj strani svijeta, a negativne na zapadnoj.

Položaj Sunca može se u svakom trenutku jednostavno odrediti kutem koji čini visina

sunca u odnosu na horizont i kutem azimuta.

106

POLOŽAJI SUNCA U GODIŠNJEM I DNEVNOM CIKLUSU

SJEVER

JUG

DNEVNE POZICIJE SUNCA

21. OŽUJAK I 21. RUJAN

21. PROSINAC

21. LIPANJ

PROLJEĆE - LJETO

JESEN

- ZIMA

DNEVNE POZICIJE SUNCA

107

SUNČANI “PROZOR”

SUNČANI ”PROZOR” ODREĐUJU NAJPOVOLJNIJE POZICIJE SUNCA NA NEBESKOMSVODU.

TE POZICIJE ZA NAŠE ZEMLJOPISNE ŠIRINE OSTVARUJU SE U DNEVNIM CIKLUSIMA OD 9.00

D0 15.00 SATI.

DRUGU KONSTANTU ODREĐUJU GRANICE ODREĐENE EKLEKTIKOM ZIMSKOG I LJETNOG

SOLSTICIJA.

DJELOVANJE SUNČEVOG ZRAČENJA KROZ ZAMIŠLJENI SUNČANI “PROZOR” PREDSTAVLJA

PODRUČJE OPTIMALNIH VREMENSKIH I PROSTORNIH POTENCIJALA ZA KORIŠTENJE SUNČEVE

ENERGIJE.

PROSTOR KROZ KOJI SUNCE NAJJAČE DJELUJE MOŽE BITI REDUCIRAN ZBOG KONFIGURACIJE

TERENA, VEGETACIJE I SUSJEDNIH GRAĐEVINA KOJE PRAVE SJENU.

108

6.2. KARTA SREDNJE GODIŠNJE OZRAČENOSTI SUNCEM VODORAVNE PLOHE U HRVATSKOJ

Prema klimatskim podacima grad Osijek ima prosječno godišnje oko 1900

sunčanih sati, a od toga oko 600 sati za vrijeme sezone grijanja što predstavlja

dobre preduvjete za intenzivno korištenje sunčevog zračenja u arhitekturi.

OSIJEK

109

Sunčeva se energija može iskorištavati na dva načina :

A) AKTIVNO

B) PASIVNO

Aktivna primjena sunčeve energije podrazumijeva njezinu izravnu pretvorbu u toplinsku ili

električnu energiju. Pri tome se toplinska energija od sunčeve dobiva pomoću solarnih

kolektora ili solarnih kuhala, a električna pomoću fotonaponskih (solarnih) ćelija ili panela.

Pasivna primjena sunčeve energije znači izravno iskorištavanje dozračene sunčeve topline

odgovarajućom izvedbom građevina (smještajem u prostoru, primjenom odgovarajućih

materijala, prikladnim rasporedom prostorija i ostakljenih ploha itd).

6.3. NAČINI KORIŠTENJA SUNČEVE ENERGIJE U ZGRADAMA

-30

-15

0

15

30

SJEVER

JUG

Da bi se postigli što bolji rezultati u korištenju

sunčeve energije bilo na aktivan ili na pasivan način

jako je bitna orijentacija solarnih sustava prema

stranama svijeta.

Idealna je južna orijentacija, ali se dobri rezultati

postižu i sa otklonom do 30O od juga. Pri tome su

povoljnije jugoistočne orijentacije zbog ranijeg

početka djelovanja sunčevog zračenja u dnevnom

ciklusu.

110

Industrija sunčanih ćelija i fotonaponskih panela danas je jedna od najbrže rastućih industrija.

U 2004. godini proizvedeno je sunčanih ćelija ukupne vršne snage 1146 MW, što je porast od 54%

u odnosu na prethodnu godinu. Po proizvodnji prednjači Japan gdje je proizvedeno 550 MW, zatim

Europa s 299 MW u posljednjih pet godina prosječne godišnja stopa rasta proizvodnje je bila 42%.

PROIZVODNJA SUNČANIH ĆELIJA IZMEĐU 1988. I 2004. GODINE

111

6.4. SOLARNI SUSTAVI ZA GRIJANJE I PRIPREMU

POTROŠNE TOPLE VODE

Solarni sustavi su izvori topline za grijanje i

pripremu ptv-a koji kao osnovni izvor energije

koriste toplinu dozračenu od sunca, odnosno

sunčevu energiju. Solarni se sustavi za grijanje

u najvećem broju slučajeva koriste kao dodatni

izvori topline, dok kao osnovni služe plinski,

uljni ili električni kotlovi. Njihova je primjena

kao osnovni izvori topline za sustave grijanja

rijetka i ograničena na područja s dovoljnom

količinom sunčevog zračenja tijekom cijele

godine, u kojima su ujedno i klimatski uvjeti

povoljniji pa je sezona grijanja kratka. Aktivni

solarni se sustavi stoga ponajviše koriste za

pripremu ptv-a.

Osnovni dijelovi solarnih sustava su: - KOLEKTOR

- SPREMNIK TOPLE VODE S

IZMJENJIVAČEMTOPLINE

- SOLARNA STANICA S CRPKOM I REGULACIJOM

- RAZVOD S ODGOVARAJUĆIM RADNIM (SOLARNIM)

MEDIJEM.

Kolektor je osnovni dio svakog solarnog

sustava i u njemu dolazi do pretvorbe sunčeve

u toplinsku energiju. Dozračena sunčeva

energija prolazi kroz prozirnu površinu koja

propušta zračenje samo u jednom smjeru te se

pretvara u toplinu koja se predaje prikladnom

prijenosniku topline: solarnom radnom mediju

(najčešće smjesi vode i glikola).

112

Solarni fotonaponski pretvornici služe za izravnu pretvorbu sunčevog zračenja u električnu

energiju, a izvode se kao fotonaponski paneli koji mogu biti od: monokristaličnog i

polikristaličnog slicija, amorfnog silicija, kadmij-telurida i bakar-indij-diselenida.

Fotonaponski moduli mogu biti:

samostojeći FN moduli mogu biti čisto istosmjerni (dc), kombinirani istosmjerno-izmjenični

(dc/ac) ili hibridni s pomoćnim izvorima kao što su benzinski ili dizelski agregati, vjetroturbine,

hidroturbine ili mali kogeneracijski izvori (npr. motor ili mikroturbina).

Umreženi FN moduli koriste mrežu kao spremnik u interaktivnom režimu rada. tada se viškovi

(najčešće danju za sunčanog vremena) predaju mreži, a noću i u uvjetima manje insolacije iz

mreže se uzimaju manjkovi.

Fotonaponski sustavi predstavljaju integriran skup FN modula i ostalih komponenata, projektiran

tako da primarnu sunčevu izravno pretvara u konačnu električnu energiju kojom se osigurava rad

određenog broja istosmjernih i/ili izmjeničnih trošila, samostalno ili zajedno s pričuvnim izvorom.

Ovisno o načinu rada, postoje dvije vrste FN sustava:

- samostalni (autonomni), za čiji rad mreža nije potrebna

- mrežni, spojeni na električnu mrežu:

- pasivni, kod kojih mreža služi (samo) kao pričuvni izvor

- aktivni (interaktivni), kod kojih mreža može pokrivati manjkove, ali i preuzimati viškove

električne energije iz fn modula

- hibridni, koji su zapravo samostalni povezani s drugim (obnovljivim) izvorima.

6.5. SOLARNI FOTONAPONSKI PANELI

113

Solarni kolektori i fotonaponski paneli mogu se instalirati na zgrade na različite načine.

pri tome je vrlo važna uloga arhitekta koji mora na estetski prihvatljiv i energetski

učinkovit način predložiti postavu sustava za prihvat sunčevog zračenja.

Posebno zahtjevan projektantski zadatak je i postava sustava za korištenje sunčeve

energije na postojeće zgrade.

Na sljedećim fotografijama može se vidjeti nekoliko u estetskom smislu manje uspješnih

interpolacija solarnih sustava na stambenim zgradama.

114

OVI PRIMJERI POKAZUJU USPJEŠNIJU POSTAVU SOLARNIH SUTAVA NA KUĆAMA.

115

Solarni kolektori mogu biti smješteni i pored zrada za koje prikupljaju energiju.

Prikupljena energija se dovodi do mjesta uskladištenja i potrošnje podzemnim putem.

116

Najbolja rješenja integracije solarnih sustava u oblikovanju zgrade predstavljaju

postave tih sustava u plohe pročelja ili krova zgrada.

117

118

U Danskoj na otoku Aero u mjestu Marstal

nalazi se najveći svjetski solarni sustav

za dobivanje toplinske energije s

površinom kolektora od 9000 m 2 .

Marstal je mjesto s 3500 stanovnika i od

1996. godine to mjesto ima centraliziranu

proizvodnju toplinske energije za grijanje

i pripremu potrošne tople vode pomoću

sunčeve energije za 1320 kuća.

U ljetnim mjesecima (lipanj, srpanj i

kolovoz) solarni sustav daje 100 %

potrebnu toplinsku energiju za pripremu

potrošne tople vode, a u ostalim

mjesecima je manji ili veći udio solarne

energije, uz klasičan način dobivanja

toplinske energije na konvencionalni

način pomoću loživog ulja.

Sustav daje godišnje cca. 3600 MWh

toplinske energije što je 13–15 % ukupnih

potreba i pri tome se uštedi

400 000 litara loživog ulja, a time se

godišnje značajno smanji emisija štetnih

tvari u okoliš.

119

7.1. PASIVNO KORIŠTENJE SUNČEVE ENERGIJE U ZGRADAMA

Korištenje sunčeve energije u arhitekturi na pasivan način ne traži nikakve nove i komplicirane

tehnologije. Sustav funkcionira tako da se pomoću dobro ukomponiranih tradicionanih materijala

za građenje, kao što su, drvo, kamen staklo i metal maksimalno iskoristi snaga vječnog izvora

topline sunca.

Pored toga pasivne solarne kuće treba prilagoditi i mogućnostima korištenja energetske moći

prirode koja nas okružuje (voda, vjetar, zemlja, vegetacija i sl.)

Temeljni princip pasivnog korištenja sunčeve energije sastoji se u tome da se kuća otvara prema

Suncu i da koristi njegovu energiju. Čim sunca nestane i čim vanjski uvjeti postanu nepovoljni

treba se zaštititi zatvaranjem prema okolini.

Dosadašnja svjetska iskustva pokazuju da se pomoću pasivnog korištenja sunčeve energije u

arhitekturi postižu veoma visoki postotci ušteda toplinske energije potrebne za zagrijavanje

zgrada. Zbog toga će najvjerojatnije takav način izgradnje i u većoj mjeri prirodnog zagrijavanja

zgrada postati dominantan u budućnosti.

120

Da bi pasivna solrna kuća zahvatila što više sunčeve energije u zimskom periodu potrebno je da

njena južna strana ima što veću ostakljenu površinu. To može biti izvedeno na različite načine

(prozori, balkonska vrata, ostakljenje zida, staklenik i sl.)

Na žalost, efekti zagrijavanja mogu biti štetni u ljetnom periodu jer pretjerano zagrijavanje južne

strane traži dodatno rashlđivanje zgrade.

Problem prevelikog osunčanja može se pojaviti i za vrijeme zimskih sunčanih dana kada je

naročito izražen problem velikih dnevnih temperaturnih amplituda.

Ukratko, zadatak pasivnih solarnih sustava bio bi da se prihvati što više sunčevog zračenja kada

je to korisno, a da se prostorije ne pregriju, te da se što više topline akumulira u elementima

zgrade. Isto tako treba se maksimalno zaštititi od jakog sunca u ljetnom periodu.

Put do realizacije ovih ni malo jednostavnih zahtjeva nazi se u sveobuhvatnom proučavanja

fizikalnih procesa nakon prodora sunčevih zraka u unutrašnjost zgrade.

Na svakoj građevini zasebno treba analizirati fizikalne procese koji će se dešavati sa energijom

sunca koja uđe u zgradu i projektom utvrditi najbolja rješenja. sve izložene zahjeve treba rješavati

na praktično izvodiv i ekonomski prihvatljiv način.

Ovako definiran način zagrijavanja podiže i opću kvalitetu života i zdravlja ljudi. Zidovi i podovi u

takvim zgradama su topli što stvara osjećaj ugodnog boravka. Nadalje u takvim zgradama postoji

dovoljno topline i sunca za život biljaka tijekom zime jer u pravilu postoje veće ostakljene plohe ili

staklenik koji može funkcionirati kao zimski vrt. Na taj način ostvaruje se povratak prirodi u

vlastitom domu ili na radnom mjestu.

Teorija korištenja sunčevog zračenja na pasivan način razlikuje 3 osnovna načina:

- DIREKTAN ZAHVAT SUNČEVOG ZRAČENJA

- TROMBOV ZID

- IZVEDBA STAKLENIKA

121

7.1.DIREKTAN ZAHVAT SUNČEVOG ZRAČENJA

Princip direktnog zahvata sunčevog zračenja

podrazumjeva izvedbu većih staklenih površina

na južnim pročeljima zgrade kako bi se stvorili

preduvjeti za što veću apsorpciju sunčevog

zračenja u masivnim elementima zgrade.

(zidovi, podovi, stropovi)

Uskladištena toplina noću nakon prestanka

djelovanja sunca vraća se u prostore zgrade i

na taj način štedi energiju potrebnu za

zagrijavanje. Pri tome je bitno i povezivanje

ostalih prostora zgrade sa prostorom koji je

tijekom dana izložen sunčevom zračenju

akumulirao toplinu.

Posebno važnu ulogu ima toplinska izolacija

koja sa vanjske strane treba zaštiti gubitke

akumulirane topline prema van ili prema

negrijanim prostorima zgrade.

Barem 50 % oplošja preostora na koji djeluje

sunčevo zračenje bi trebalo imati veću masu

odnosno veći koeficijent apsorpcijje. To se

dodatno može poboljšati izvedbom tamnih

tonova površine građevinskih elemenata koji su

izloženi sunčevom zračenju.

TOPL INSKAIZOLACIJA

MAS IVNA KONSTRUKCIJA

TERMALNI

ZASTOR

TOPL INSKAIZOLACIJA

MAS IVNA KONSTRUKCIJA

TERMALNI ZASTOR

ZIMSKA NOĆ

ZIMSKI DAN

TERMALNI ZASTORUVA AKUMULIRANU

TOPL INU

Č POVRAT TOPL INE

122

7.2. TROMBOV ZID

Trombov zid je posebno izvedena konstrukcija

koja se sastoji od tamno obojenog zida velike

mase ispred kojeg se sa južne strane

postavlja staklena ploha koja povećava efekt

akumulacije topline.

Ovako osmišljena konstrukcija zida dobila je

naziv po francuskom inženjeru Felixu Trombu.

Materijali koji se mogu upotrijebiti za izvedbu

zida velike mase mogu biti opeka, kamen,

beton ali i voda. voda postavljena u plastične

ili metalne spremnike i izložena sunčevom

zračenju bolje će akumulirati sunčevu toplinu.

Zbog strujanja topline u vodi izbjeći će se i

jaka površinska zagrijavanja trombovog zida

što je problem kod uporabe klasičnih

materijala.

Važnu ulogu u funkcioniranju ovog sustava

imaju i otvori za ventilaciju u trombovom zidu

koji omogućuju prirodnu cirkulaciju zraka u

prostoriji, a time i prenošenje topline u ostale

dijelove zgrade.

Sa vanjske strane trombov zid treba izolirati

termalnim zastorom koji štiti od gubitaka

topline tijekom zimske noći, ali i od jakog

sunca tijekom ljeta.

TOPL INSKAIZOLACIJA

MAS IVNA KONSTRUKCIJA

TERMAL NI

ZASTOR

TERMAL NI ZASTOR

TOPL INSKAIZOLACIJA

MAS IVNA KONSTRUKCIJA

ZIMSKI DAN

TOPLI ZRAK

HLADNI ZRAK

POVRATTOPL INE

ZIMSKA NOĆ

TERMALNI ZASTORUVA AKUMULIRANU

TOPL INU

Č

123

7.3. STAKLENIK

Treći i najefikasniji način korištenja sunčevog

zračenja na pasivan način predstavlja izvedba

staklenika na južnim stranama zgrada.

Tijekom zimskog dana sunčeva energija akumulira

se u masivnim konstrukcijama oko staklenika.

Za vrijeme noći aktivnom postavom termalnog

zastora izvedenim uz staklenu plohu čuva se

akumulirana toplina koja prelazeći sa konstrukcija

zagrijava i prostor staklenika i prostore koji ga

omeđuju.

Posebno bitno i korisno je povezivanje udaljenijih

dijelova zgrade sa prostorima staklenika kako bi se

toplina prenijela u hladnije dijelove zgrade. To se

najbolje može izvesti prirodnom cirkulacijom toplog

zraka ili prinudnim načinom.

Posebnu pozornost treba posvetiti zaštiti staklenih

ploha u ljetnom periodu od direktnog sunčevog

zračenja zbog pregrijavanja.

TOPLINSKAIZOLA CIJA

MASIVNA KONSTRUKCIJA

TERMALNI

ZASTOR

ZIMSKI DAN

TOPL I ZRA K

HLADNI ZRAK

TOPLINSKA

IZOLA CIJA

MASIVNA KONSTRUKCIJA

TERMALNI ZASTOR

POVRATTOPLINE

ZIMSKA NOĆ

TERMALNI ZASTORUVA AKUMULIRANU

TOPLINU

Č

124

Važan preduvjet za korištenje sunčevog zračenja na pasivan način predstavljaju slobodne

površine ispred južnih strana zgrada.

Na sljedećem prikazu vide se tlocrtni oblici nužnih slobodnih površina ispred slobodno

stojeće zgrade i tlocrtni oblik sume bačenih sjena sa sjeverne strane.

GRANICA PARCELE

POTREBNESLOBODNE

POVRŠINE ZBOG

PRIHVATASUNČEVOG ZRAČENJA

SUMA DNEVNIH BAČENIH

SJENADVOSTREŠNEZGRADE

S

125

Kvalitetno prihvaćanje sunčevog zračenja nije ograničeno samo na slobodno stojeće zgrade

na slobodnim parcelama. Primjer koji sljedi pokazuje projektantsko rješenje za novo

stambeno naselje u nizu bazirano na aktivnom i pasivnom korištenju sunčeve energije u

Saveznoj američkoj državi Colorado.

IZOMETRIJA

STAMBENOG

SUSJEDSTVA PRESJEK

SITACIONI PLAN

126 KOMPJUTORSKA ANALIZA KRETANJA SUNCA A-9.30 B-12.00 I C-15.30

STAN U

JUŽNOM BLOKU

STAN U

SJEVERNOM BLOKU

127

Najučinkovitije korištenje sunčevog zračenja u kategoriji obiteljskih kuća predstavljaju zgrade

koje imaju izvedene aktivne i pasivne sustave.

Sljedeći primjer prikazuje prosječnu obiteljsku kuću u Saveznoj američkoj državi Maine koja

ima aktivne i pasivne mogućnosti korištenja sunčevog zračenja.

128

PROJEKT SOLARNE KUĆE SOLAR-SYSTEM

Donjodravska obala 49 OSIJEK

129

TEHNIČKI OPIS LOKACIJA

Novi stambeno – poslovni objekt lociran je u sjeveroistočnom dijelu grada, na parceli k.č.br. 8395,

k.o. Osijek u Osijeku, Donjodravska obala 49. Lokacija se nalazi u zoni namijenjenoj za - urbanu

rekonstrukciju – prema generalnom urbanističkom planu grada Osijeka.

Prilaz do objekta predviđen je izgradnjom pristupnog puta sa sjeverne strane parcele a koji se spaja

na ciglarsku ulicu. NAMJENA OBJEKTA I ARHITEKTONSKA DISPOZICIJA PROSTORA

Namjena građevine je poslovno-stambena i predviđa tri različite funkcionalne cjeline: - POSLOVNI DIO U SUTERENU I DIJELU PRIZEMLJA

- DVOSOBAN STAN U PRIZEMLJU

- ČETVEROSOBAN STAN NA 1. KATU

Objekt je nepravilne tlocrtne geometrije dimenzija 17,10x10,60 + 13,31x1,75 + 8,75x1,60 + 6,90x1,95 m.

Ulaz u objekt nalazi se sa sjeverne strane. Dvosoban stan u prizemlju ima zaseban ulaz, a poslovni

prostori i stan na prvom katu imaju zajedničku vertikalnu komunikaciju.

Centralno smješten staklenik orijentiran na južnu stranu omogućuje iskorištenje sunčeve energije na

pasivan način. Ispod poda staklenika nalazi se spremište termalne energije iz kojeg se nakon

prestanka djelovanja sunčevog zračenja akumulirana toplina vraća u prostorije objekta.

Orijentacija većine prostorija u objektu je na južnu stranu. Zapadna i sjeverna strana objekta imaju

reduciran broj otvora zbog pregrijavanja ljeti (zapad) i rasipanja energije zimi (sjever). KONSTRUKCIJA I MATERIJALI

Objekt ima trakaste betonske temelje debljine 90 cm ispod nosivih zidova .

Stropna konstrukcija je predviđena kao polumontažna tipa “Wienerberger” 16+5 cm koju treba

postaviti na horizontalne serklaže, sa nalijeganjem min. 12 cm. Na nju dolazi zvučna izolacija i

pod u zavisnosti od namjene prostorije – parket ili keramika.

Krovna konstrukcija biti će izvedena kao podrožnička. Opterećenje krova prenosi se na podrožnice

koje se nalaze na ab horizontalnim serklažima, a putem ovih na nosive zidove. Samo se iznad

prostora dnevnog boravka na prvom katu, zbog većeg raspona, između dva vertikalna AB

serklaža postavlja pravokutni čelični profil koji nosi rogove. Iznad sjeverne krovne plohe nalazi

se posebna krovna konstrukcija od čeličnih profila i drvene građe koja pokriva i dio terasa na

prvom katu.

130

Izvedba krovnog pokrova na svim krovnim plohama predviđena je crijepom tipa Bramac.

Oluke i opšave svih krovnih detalja izvesti pocinčanim limom debljine 0,55 mm.

Horizontalnu i vertikalnu hidroizolaciju podruma izvesti hidroizolacijskim ljepenkama i premazima

(2+3).

Toplinsku izolaciju vanjskih zidova izvesti kao izolaciju debeloslojne kompaktne fasade

termoizolacionim materijalima proizvođača pfleiderer novoterm. predviđa se izvedba tri sloja

toplinske izolacije debljine po 5 cm, a svaki sloj se nezavisno, pomoću plastičnih čepova, sidri u

nosivi dio zida. Kao završni sloj pročelja izvodi se izravnavajući sloj armiran plastičnom mrežicom.

Toplinsku izolaciju krovne konstrukcije (galerije) izvesti po kosini između rogova debljine 15 cm

kao puno izolirani krovni vezač s dodatnom izolacijom ispod rogova od 10 cm (15 + 10 cm)

novotermovim proizvodima. Zbog različitog načina grijanja poslovnog prostora u podrumu stropna

konstrukcija iznad podruma je toplinski je izolirana s donje strane.

Izvedba vanjskih nosivih zidova predviđena je wienerberger blok opekom d=30 cm u produžnom

mortu. Unutarnji nosivi zidovi su od wienerberger blok opeke d=25 cm. Armiranobetonski zidovi

izvest će se u debljini od 50 cm. Pregradni zidovi su od šuplje opeke mo-15, debljine 12 cm, u

produžnom mortu mm-5.

Predviđena kvaliteta betona je mb – 30 za sve konstruktivne elemente.

Kvaliteta čelika je ra-400/500, ma-500/560.

Konstrukciju stubišta čine armirano-betonske kose ploče debljine 12 cm.

U cijelom objektu se planira izvedba PVC vanjske stolarije čiji profili imaju prekinuti toplinski most.

Sve staklene plohe imaju protusunčanu zaštitu od sunca u vidu roleta postavljenih sa vanjske

strane. Staklenik ima zaštitu od sunca sa vanjske strane od plastificiranog platna. Tijekom zimskih

mjeseci staklenik se štiti od prekomjernog gubitka toplinske energije termalnim zastorima koji su

postavljeni s unutrašnje strane staklenika. INSTALACIJE

Instalacije vodovoda i odvodnje spojiti će se na gradsku mrežu.

Instalacije centralnog grijanja izvode se kao podno grijanje s izvorom energije na električni pogon.

Objekt je opremljen instalacijama jake i slabe struje. Izvodi se i nezavisan telefonski priključak koji

mora omogućiti tri linije za tri različite funkcionalne cjeline u objektu.

131

SOLARN A KUĆA - SOL AR SYSTEMDONJODRAVSKA OBAL A OSIJEK

MJ 1:200

I KAT

PRIZEMLJE

SUTEREN

TE

TE

TE

TE

KH

KH

KP

KP

KP

DB

DB

SP

S P

UZORCI

S PRE MIŠ TE

SP

SP

UČIO NICA

GD

UL

UL UL

STAKLENIK

STA KLENIK

INSTALACIJE

132

POPREČNI PRESJEK

ISTOČNO PROČELJE

ZAPADNO PROČELJE

MJ 1:200

JUŽNO PROČELJE

SJEVERNO PROČELJE

MJ 1:200

133

134

135

8. PASIVNO KORIŠTENJE SUNČEVE ENERGIJE I POSTOJEĆE ZGRADE

Primjenu pasivnih solarnih sustava moguće je izvesti i u sklopu postojećih zgrada.

Iskustva u primjeni pasivnih sustava u rekonstrukciji zgrada poznata su pod nazivom

retrofitting. izvedene rekonstrukcije dokazuju da se cjelovitom sanacijom zgrada bez toplinske

izolacije i primjenom pasivnih solarnih sustava može uštedjeti i preko 70 % energije potrebne za

zagrijavanje. Kod postojećih zgrada moguća je primjena svih poznatih sustava za korištenje

sunčevog zračenja.

Dogradnjom staklenika, kao arhitektonski najsavršenijeg načina korištenja sunčeve energije na

pasivan način, ostvaruju se značajne uštede toplinske energije. S arhitektonskog stajališta

neodržavani stambeni objekti, kroz obnovu i dogradnju novih sklopova i elemenata, ostvaruju

mogućnost za suvremen redizajn cijelog objekta koji će biti u eksploataciji još dugi niz godina.

Pored arhitektonskih i energetskih doprinosa realizacijom takvih projekata ostvaruju se i

sljedeći biološko-ekološki doprinosi i poboljšanja:

- povećanje toplinskog komfora u stambenim objektima, a time i zdravlje ljudi

-povećanje stambene površine kvalitetnim osunčanim i ozelenjenim prostorima koji

podižu opću kvalitetu stanovanja

-smanjenje zagađenja čovjekovog okoliša zbog redukcije emitiranja otpadnih plinova

Kao primjer projektantske realizacije rekonstrukcije zgrade pomoću pasivnih solarnih sustava

poslužit će nam opet stambena zgrada u vukovarskoj ulici br. 62-86 u Osijeku čije postojeće

stanje je već prezentirano u četvrtom poglavlju ove knjige.

Da bi se postigla izveda bilo kojeg pasivnog solarnog sustava na ovom objektu potrebno je

prvo zadovoljiti sljedeće preduvjete:

- dodatno toplinski izolirati sve obodne građevinske elemente kako bi se gubici topline sveli

na najmanju moguću mjeru.

- smanjiti nepotrebne ventilacijske gubitke zamjenom vrata i prozora koji su dotrajali.

- prilagoditi vegetaciju užeg okoliša objekta u smislu omogućavanja djelovanja sunčevog

zračenja u zimskom periodu.

136

8.1. DIREKTNI ZAHVAT SUNČEVOG ZRAČENJA.

Direktan zahvat sunčevog zračenja u ovom konkretnom primjeru mogao bi se ostvariti

povećanjem ostakljenih površina na južnom pročelju tako da se poveća površine konstrukcije

koje bi sunce zagrijavalo. Nakon zalaska sunca konstrukcija bi akumuliranu toplinu predavala

okolini. Sljedeći crtež prikazuje kako to može biti ostvareno.

137

8.2. IZVEDBA TROMBOVOG ZIDA

Postojeći vanjski zid sa južne strane kojem se može i povećati masa služio bi kao skladište

topline. Da bi se efekt upijanja sunčevih zraka povećao vanjsku površinu zida treba ostakliti i

obojati u tamnu boju. tako će upijanje sunčeve energije biti najveće. Trombov zid treba toplinski

izolirati i sa unutrašnje strane kako bi dolazak toplinskog vala u prostoriju pao poslije zalaska

sunca.

138

8.3. DOGRADNJA STAKLENIKA

139

Dogradnjom staklenika sa južne strane svake stambene jedinice formira se novi

osunčani i ozelenjeni prostor stana koji doprinosi racionalnoj potrošnji energije

potrebne za zagrijavanje. Staklenik kao element arhitektonskog izražavanja pruža

mogućnost redizajna cijelog objekta. Stan i staklenik u naravi predstavljaju dvije

različite klimatske zone. Najkvlaitetniji dio stana postaje staklenik koji ustvari, u

toplinskom smislu, preuzima ulogu kontaktne zone između vanjskog zraka i stana.

Staklenik nam omogućava da u zadanim uvjetima svog stana ostvarimo, kad god je to

moguće, kontakt sa prirodom, odnosno sa Suncem, zelenilom i vizurama na okoliš.

U konkretnom primjeru staklenik predstavlja proširenje dnevnog boravka sa novom

korisnom površinom od oko 15 m2. Tijekom većeg dijela godine staklenik može

preuzeti funkcije dnevnog boravka što proširuje mogućnost organiziranja novih

funkcija u postojećem dnevnom boravku kao što su hobby prostor, radni prostor i sl.

Stan sa staklenikom omogučava različite mogučnosti sezonskog prilagođavanja

klimatskim prilikama.

Za vrijeme toplih sunčanih dana bitno je spriječiti direktno osunčanje staklenih ploha i

zidova staklenika kako ne bi došlo do prekomjernog zagrijavanja konstrukcija.

Proljetno i jesenje sunce svojim zračenjem može u stakleniku ostvariti ugodnu sobnu

temperaturu, a samim tim i mogućnost boravka u prirodnijem okolišu tijekom većeg

dijela godine.

Tijekom sunčanih zimskih dana zagrijana zračna masa unutar staklenika doprinosi

uštedama energije. Pored toga temperatura zraka u stakleniku viša je od vanjske za

desetak oC pa se itada staklenik može koristiti za neke potrebe.

U kratkom oblačnom i snježnom zimskom razdoblju termalni zastori staklenika

pretvaraju ga u „zaštitnu“ zonu koja doprinosi racionalnom korištenju energije. To se

ostvaruje zbog smanjenja transmisijskih i naročito ventilacijskih gubitaka topline.

140

Konstrukcija staklenika treba biti zasebno dilatirana, pri čemu se postojeći objekt može koristiti

kao ukruta protiv horizontalnih sila. Nove stropne i zidne konstrukcije staklenika zajedno sa

postojećim konstrukcijama trebaju biti mjesta uskladištenja topline sunčevog zračenja.

141

Najveću pozornost kod dogradnje staklenika kao elementa za korištenje sunčevog zračenja treba

obratiti na:

- ZAHVAT SUNČEVIH ZRAKA

- ZAŠTITU OD DIREKTNOG SUNČEVOG ZRAČENJA

- TOPLINSKU ZAŠTITU, TJ. TERMALNE ZASTORE

- MJESTA AKUMULACIJE TOPLINE I BOJU NJIHOVE POVRŠINE

- POSTAVU ZELENILA I NJEGOVO SEZONSKO PRILAGOĐAVANJE

- OTVORI ZA VENTILACIJU I UKUPNO FUNKCIONIRANJE VENTILACIJE STANA

- RASPORED STAKLENIH PLOHA ZBOG OSTVARENJA DOBRIH VIZURA

142

A) za vrijeme toplih sunčanih dana veoma je

bitno spriječiti direktno osunčanje

staklenih ploha i parapetnog zida

staklenika zbog toga da ne dođe do

prekomjernog dnevnog zagrijavanja

konstrukcija

B) proljetno i jesenje sunce svojim zračenjem

može u stakleniku ostvariti ugodnu

sobnu temperaturu, a samim tim i

mogućnost boravka u prirodnijem oklišu

tijekom većeg dijela godine

C) za sunčanih zimskih dana zagrijana

zračna masa u stakleniku dodatno

doprinosi uštedama energije potrebne za

zagrijavanje. osim toga temperatura

zraka u staklniku je viša za desetak

stupnjeva od vanjskog zraka pa se i tada

staklenik može koristiti za neke potrebe.

D) u kratkom maglovitom i snježnom

zimskom razdoblju termalni zastori

staklenika pretvaraju ga u zaštitnu zonu

koja doprinosi racionalnom korištenju

energije. To se ostvaruje zbog smanjenja

transmisijskih i naročito ventilacijskih

gubitaka topline.

8.4. SEZONSKA PRILAGODBA

STANA SA STAKLENIKOM

143

Kod rekonstrukcija stambenih zgrada često je najbitnije motivirati vlasnike stanova za ulazak

u takav zahvat. tu značajno mogu pomoći različiti pristupi u obnovi sagledavajući odabranu

zgradu u cjelini. (PRIMJERI: A, B I C)

Izgradnja novih stambenih površina na ravnom krovu doprinijela bi učinkovitijem financiranju

rekonstrukcije cijele zgrade.

144

Iz ovog primjera vidi se da se rekonstrukcija ne mora na jednak način provesti za sve

stanove. Ostvarivanje inividualnog pristupa, odnosno zadovoljenje razlike u željama

pojedinaačnih vlasnika mogle bi se zadovoljiti preseljenjem unutar jedne stubišne jedinice.

Ukoliko bi bio problem stanovanja na određenoj etaži mogle bi se formirati i različito

obnovljene stubišne jedinice.

145

Ovaj presjek pokazuje mogućnost organizacije krovne terase kao zajedničke rekreativne

zone stanara. Takvi sadržaji imaju puno opravdanje jer u 155 stanova u zgradi živi više od

500 ljudi, pa bi ozelenjeni i osunčani prostori za rekreaciju, boravak na otvorenom i

okupljanje bili dobro prihvaćeni, a mogli bi donijeti i finacijsku korist.

146

Prilagodba stambene zgrade sa

dograđenim staklenikom

dnevnim atmosferskim uvjetima

u zimskom periodu.

147

prilagodba stambene zgrade sa

dograđenim staklenikom

dnevnim atmosferskim uvjetima

u ljetnom periodu.

148

Drugi primjer obnove postojećih zgrada primjenom dogradnje staklenikaje projekt rekonstrukcije

male tradicijske slavonske obiteljske kuće u Lađarskoj ulici u Osijeku.

Ovakav pristup u obnovi posebno je dobar jer zadržava nasljeđeni kvalitetni prostorni koncept

tradicijske slavonske kuće s trijemom i koristi povoljne orijentacije prostorija za korištenje

sunčeve energije.

TLOCRT

PRIZEMLJA –

NOVO

TLOCRT

PRIZEMLJA –

POSTOJEĆE

STANJE

IZOMETRIJA - POSTOJEĆE STANJE

149

150

Obnova zgrada, posebno stambenih jedinica dogranjom staklenika, postiže vrlo veliku korist

ne samo uštedom energije već i novim kvalitetnim stambenim prostorom koji predstavlja

proširenje dnevnog boravka punog sunca i zelenila.

Primjena pasivnih solarnih sustava u obnovi zgrada mora biti za svaku realizaciju posebno

projektirana i prilagođena posebnostima svakog objekta.

Za učinkovitost uštede toplinske energije u zgradama u kojima se predlaže korištenje

sunčeve energije potrebno je zadovoljitii preduvjet cjelovite toplinske sanacije omotača

grijanog dijela zgrade, kao i niz drugih mogućih mjera koje će spriječiti prekomjerne gubitke

topline.

Uštede koje se mogu ostvariti kod obnove starih ali i izgradnjom novih zgrada primjenom

korištenja sunčeve energije su veće od 70% u odnosu na klasičnu gradnju.

SP

EC

IFIČ

NE

TO

PL

INS

KE

PO

TR

EB

E

ST

AM

BE

NIH

ZG

RA

DA

U k

Wh

/m2

ST

AR

E K

UĆ

E

HR

PR

OP

ISI

IZ 1

98

7.

HR

PR

OP

ISI

IZ 2

00

6.

NIS

KO

EN

ER

GE

TS

KE

KU

ĆE

PA

SIV

NE

SO

LA

RN

E

KU

ĆE

PROSJEČNE STARE NEIZOLIRANE

KUĆE TROŠE OD 200-280 kWh/m2

ZA ZAGRIJAVANJE U JEDNOJ

PROSJEČNOJ SEZONI.

STANDARNO IZOLIRANE KUĆE

TOŠE ISPOD 100,

NISKOENERGETSKE OKO 40,

A PASIVNE SOLARNE OKO 15 kWh/m2

I MANJE.

151

10. ZAŠTITA OD BUKE U ZGRADAMA

Bukom nazivamo svaki neželjeni ili ometajući zvuk

koji to postaje subjektivnim doživljajem pojedinca.

Buka je jedan od najvećih zdravstveno-ekoloških

problema današnjice u razvijenim zemljama.

Jedan od glavnih izvora buke je promet.

Suvremena načela u sustavnoj zažtiti od buke polaze od pretpostavke da nitko ne bi smio biti

izložen razinama buke koje ugrožavaju zdravlje ili kvalitetu života.

Europski kriteriji utvrdili su da stanovništvo ne bi smjelo biti izloženo ekvivalentnoj razini jačine

zvuka od 65 decibela(db) tijekom noći, a razina jačine zvuka od 85 db ne bi se nikad smjela

premašiti.

Hrvatski propisi koji reguliraju zaštitu od buke su:

- ZAKON O ZAŠTITI OD BUKE (NARODNE NOVINE br. 20/03.)

-PRAVILNIK O NAJVIŠIM DOPUŠTENIM RAZINAMA BUKE U SREDINI U KOJOJ LJUDI RADE I BORAVE

- RAZNE HRVATSKE NORME KOJE ODREĐUJU NAČINE PRORAČUNA I MJERENJA BUKE U ZGRADAMA

152

Zakono o zaštiti od buke određuje mjere zaštite od buke na kopnu, vodi i u zraku te nadzor

nad provedbom ovih mjera radi sprječavanja ili smanjivanja buke i otklanjanja opasnosti za

zdravlje ljudi.

Buka štetna po zdravlje u smislu ovoga zakona je svaki zvuk koji prekoračuje najviše

dopuštene razine utvrđene provedbenim propisom s obzirom na vrijeme i mjesto nastanka u

sredini u kojoj ljudi rade i borave.

Prema zakonu mjere zaštite od buke obuhvaćaju:

1. ODABIR I UPORABA MALOBUČNIH STROJEVA, UREĐAJA, SREDSTAVA ZA RAD I TRANSPORT,

2. PROMIŠLJENO UZAJAMNO LOCIRANJE IZVORA BUKE ILI OBJEKATA S IZVORIMA BUKE

(EMITENATA) I PODRUČJA ILI OBJEKATA SA SADRŽAJIMA KOJE TREBA ŠTITITI OD BUKE (IMITENATA),

3. IZVEDBU ODGOVARAJUĆE ZVUČNE IZOLACIJE GRAĐEVINA U KOJIMA SU IZVORI BUKE RADNI I

BORAVIŠNI PROSTORI,

4. PRIMJENU AKUSTIČKIH ZAŠTITNIH MJERA NA TEMELJU MJERENJA I PRORAČUNA BUKE NA

MJESTIMA EMISIJE, NA PUTOVIMA ŠIRENJA I NA MJESTIMA IMISIJE BUKE,

5. AKUSTIČKA MJERENJA RADI PROVJERE I STALNOG NADZORA STANJA BUKE,

6. POVREMENO OGRANIČENJE EMISIJE ZVUKA.

PREMA ZAKONU ŽUPANIJE, GRAD ZAGREB, GRADOVI I OPĆINE, DUŽNI SU IZRADITI:

1. KARTU BUKE,

2. AKCIJSKE PLANOVE.

Karta buke je sastavni dio informacijskog sustava zaštite okoliša Republike Hrvatske i

predstavlja stručnu podlogu za izradu prostornih planova.

Akcijski plan je prikaz mjera za provođenje smanjenja buke na dopuštene razine unutar

promatranog područja.

153

KARTA BUKE ZA DIO GRADA - DAN

KARTA BUKE ZA DIO GRADA - NOĆ

Glavni izvor buke je promet pa su

vidljive razlike u kategoriji cesta

i količini onečišćenja bukom.

Tijekom noći promet je značajno

reduciran što se povoljno

odražava na redukciju buke u

stambenim naseljima.

154

Zona

buke

Namjena prostora

Najviše dopuštene

ocjenske razine buke

imisije LRAeq u dB(A)

za dan(Lday) noć(Lnight)

1. Zona namijenjena

odmoru, oporavku

i liječenju

50

40

2.

Zona namijenjena

samo

stanovanju i

boravku

55

40

3.

Zona mješovite,

pretežito

stambene

namjene

55

45

4. Zona mješovite,

pretežito poslovne

namjene sa

stanovanjem

65

50

5.

Zona

gospodarske

namjene

(proizvodnja,

industrija,

skladišta, servisi)

– Na granici građevne

čestice unutar zone –

buka ne smije prela-

ziti 80 dB(A)

– Na granici ove zone buka ne

smije prelaziti dopuštene razine

zone s kojom graniči

Zona iz prethodne

Tablice

1 2 3 4 5

Najviše dopuštene

ekvivalentne razine

buke LReq u dB(A)

– za dan

30

35

35

40

40

– za noć 25 25 25 30 30

BUKA U ZATVORENIM BORAVIŠNIM PROSTORIMA.

VRIJEDI ZA ZATVORENA VRATA I PROZORE.

BUKA U VANJSKOM PROSTORU –

NAJVIŠE DOPUŠTENE OCJENSKE

RAZINE BUKE IMISIJE

155

Opis posla

Najviša dopuštena

ekvivalentna razina

buke LA,eq u dB(A)

Najsloženiji poslovi upravljanja, rad

vezan za veliku odgovornost,

znanstveni rad

35

Rad koji zahtijeva veliku koncen-

traciju i/ili preciznu psihomotoriku

40

Rad koji zahtijeva često komuni-

ciranje govorom

50

Lakši mentalni rad te fizički rad koji

zahtijeva pozornost i koncentraciju

65

Namjena prostora

Najviša dopuštena

ekvivalentna razina

buke LA,eq u dB(A)

Koncertne dvorane, kazališta i

slične prostorije

25

Kina, čitaonice, izložbene prostorije,

predavaonice, učionice i slične

prostorije

35

NAJVIŠE DOPUŠTENE OCJENSKE EKVIVALENTNE

RAZINE BUKE KOJU NA RADNOM MJESTU STVARAJU

PROIZVODNI I NEPROIZVODNI IZVORI BUKE

NAJVIŠE DOPUŠTENE EKVIVALENTNE RAZINE

BUKE U ZATVORENIM PROSTORIJAMA POSEBNE

NAMJENE

156

Buka u zgradama, može stići od izvora zvuka na dva načina:

A) Preko zraka (tzv. ZRAČNI ZVUK koji se prenosi kroz vrata, prozore, otvore, ventilacione

kanale i porozne strukture građevinskih materijala)

B) prenošenjem vibracija građevinskih elemenata koji su na to pobuđeni mehaničkim putem (ZVUK UDARA ILI TOPOT).

Pod pojmom zvučne zaštite u zgradama podrazumjeva se skup različitih mjera kojima se

kontrolira rasprostiranje zvuka na način da on ne postane buka.

Zvučna zaštita od zračnog zvuka najbolje se može osigurati: - IZVEDBOM MASIVNIH KONSTRUKCIJA ZIDOVA I STROPOVA.

- IZVEDBOM LAGANIH MONTAŽNIH PREGRADA SA POSEBNIM IZOLACIJSKIM MATERIJALIMA

- KOMBINIRANIM PREGRADAMA (MASIVNA KONSTRUKCIJA I ZVUČNO-IZOLACIJSKI SLOJ)

Zvučna zaštita od zvuka udara ili topota koji je neophodno potrebna za stropove najbolje se

može osigurati: - IZVEDOM MEKANOG FINALNOG SLOJA PODA

- IZVEDBOM PLIVAJUĆEG PODA

- IZVEDBOM SPUŠTENOG STROPA

Posebni slojevi zvučne izolacije izrađuju se najčešće od mineralne vune. To je materijal koji

svojom poroznom strukturom “upija” ili apsorbira enrgiju zvučnog vala. Razlikuju se

materijali koji se upotrebljavaju za izradu zvučne izolacije za zidove i za podove gdje

izolacijski materijal treba imati puno veću čvrstoću na pritisak.

Ispravna izvedba svih građevinskih detalja i ugradnje opreme izuzetno je važna za ukupnu

razinu zaštite od buke u zgradama. Na sljedećih nekoliko primjera mogu se vidjeti posebno

važni detalji izvedbe sa stajališta zvučne zaštite.

157

Prilikom izvedbe “plivajućih podova”

obvezno je armirano-betonsku podlogu poda fizički

odvojiti od ostalih konstrukcija elastičnim

slojem odnosno zasebnom zvučnom izolacijom.

Kod izvedbe laganih montažnih prgrada izvedenih

od ploča koje se pričvršćuju na zasebnu

konstrukciju od drveta ili metala najbolje je

cijeli zračni prostor između ploča ispuniti izolacijskim

materijalom za zvučnu zaštitu.

Oblogu zidova i stropova od gipskartonskih ploča

treba izvesti bez međusobnih razmaka ploča kako

se ne bi stvarali zvučni mostovi.

158

Prilikom izvedbe svih vrsta montažnih pregrada

u zgradama potrebno je zasebnu konstrukciju tih pregrada

odvojiti od ostalih dijelova konstrukcije posebnim

polietilenskim brtvenim trakama.

Posebnim gumenim brtvenim trakama je potrebno odvojiti od

zidova i podova sve sanitarne elemente u kupaonicama i

strojeve u kuhinjama koji bi mogli proizvesti buku.

Najveću opasnost za širenje zračnog zvuka kroz masivne

zidove predstavljaju loše postavljene kutije za prekidače i

utičnice. Zbog toga se nasuprotne kutije u zidu treba montirati

uz određene pomake.

159

10.1. AKUSTIKA PROSTORIJA

Pod pojmom dobra akustika prostora podrazumjeva se prostor u kome je željeni zvuk dobro

naglašen, a svi neželjeni zvukovi su eliminirani. Da bi se bolje razumjela ova problemtika

potrebno je razmotriti temeljne principe širenja zvučnih valova.

ŠIRENJE ZVUČNIH VALOVA U OTVORENOM PROSTORU

Zvučni valovi emitirani iz izvorišne točke šire se sferno jednako u svim smjerovima. U

vanjskom prostoru zvučni valovi putuju iz izvora u sfernoj valnoj fronti koja se stalno širi. Za

izvorišnu točku koja odašilje određenu zvučnu energiju ova energija koncentrirana je u jednoj

točki na izvoru. Dalje od izvora, ista energija prenosi se sferno. Što je veća udaljenost od izvora,

veća je površina po kojoj je energija raspršena. To se može ilustrirati proučavajući jedan

segment šireće sfere.

Zvučna energija raspršuje se po

zamišljenoj sferi s površinom koja

raste razmjerno kvadratu udaljenosti

od izvorišne točke.

Površina sfere raste 4 puta sa

svakim udvostručenjem udaljenosti

od izvora. Dakle s udaljenošću od

izvora zvuk rapidno opada. Svako

udvostručenje udaljenosti od

izvorišne točke uzrokuje smanjenje

razine zvuka za 6db.

160

ŠIRENJE ZVUČNIH VALOVA U ZATVORENOM PROSTORU

U zatvorenom prostoru zvučni val udara u površinu konstrukcije građevine prije nego znatno

slabi. Zvučno polje u zatvorenom prostoru nije sferno, ali ovisi o geometriji prostora i

akustičkim svojstvima tih površina. Zapremina prostorije i udaljenosti između izvora zvuka,

površine konstrukcija građevine i mjesto slušanja također su važni.

Zvuk se na određenom mjestu slušanja u prostoriji sastoji od direktnog i reflektiranog zvuka.

Direktan zvuk jest zvuk koji se još nije odbio od neke površine. Zbroj svih reflektiranih zvukova

zove se reverberacijsko zvučno polje. Sastoji se od svih zvukova koji su se odbili jedanput,

dvaput ili više puta od površina konstrukcije građevine. Zvuk koji je reflektiran jednom zove se

prva refleksija, dvaput druga refleksija itd.

161

Signal iz izvora zvuka u prostoriji može se čuti određeno vrijeme nakon što je izvor zvuka

isključen. To je stoga što se direktan zvuk iz izvora reflektira od zidova prostorije nazad do

mjesta slušanja u prostoriji. Ovaj fenomen naziva se reverberacija. Nakon određenog

vremena, veći dio zvučne energije gubi se u refleksijama. Ovo vrijeme ovisi o volumenu i

dimenzijama i obliku prostorije kao i o apsorpcijskom kapacitetu površina prostorije.

Vrijeme reverberacije t60 definira se kao vrijeme koje je potrebno da se razina zvuka smanji

za 60 db nakon što je izvor zvuka isključen.

VRIJEME REVERBERACIJE ZVUKA

IZVOR ZVUKA KOJI EMITIRA ZVUČNO POLJE OD 100 DB ISKLJUČEN

JE U T=0.25 SEK.

VRIJEME REVERBERACIJE JE VRIJEME KOJE JE POTREBNO DA SE

RAZINA ZVUKA SMANJI ZA 60 DB (RAZINA ZVUKA JE TADA 40 DB ).

RAZINA ZVUKA JE U OVOM PRIMJERU STABILIZIRANA PRI

POZADINSKOJ BUCI OD 30 DB.

Sabinova formula često se koristi

za procjenu vremena reverberacije

u prostoriji:

IZVOR ZVUKA ISKLJUČEN

RAZINA ZVUKA SE

SMANJILA ZA 60 DB

VRIJEME (sec)

RA

ZIN

A Z

VU

KA

(d

B)

Vrijeme reverberacije=

UKUPNA POVRŠINA PLOHA U PROSTORIJI

KOEFICIJENT APSORPCIJE

VOLUMEN PROSTORIJE

APSORPCIJA ZRAKA

162

Broj refleksija koje utječu na reverberacijsko zvučno polje ovisi o akustičkim svojstvima

površina. Kada bi površine građevine potpuno reflektirale zvuk, teoretski bi postojao

neograničen broj refleksija. Kada bi površine savršeno apsorbirale zvuk, uopće ne bi bilo

refleksija (što odgovara uvjetima slobodnog polja na otvorenom prostoru). U stvarnosti,

uvijek postoji gubitak energije kada zvučni val udari u građevinski element. Zrak također

apsorbira nešto energije zvučnih valova. Apsorpcija zvuka ovisi o i frekvenciji. Visoko

frekventni zvuk često se lakše apsorbira nego nisko frekventni zvuk.

Koeficijent apsorpcije koristi se kako bi se izrazila sposobnost materijala da apsorbira

zvuk. Ovo je važna karakteristika u akustici prostorija, posebno za izračunavanje vremena

reverberacije. Koeficijent apsorpcije izražava se postotkom te je to odnos između ukupne

apsorbirane energije zvučnog vala i ulazne zvučne energije.

163

Difuzne površine koriste se da bi se

izbjegla jeka i koncentracija zvuka. Difuzija

je također važna i na suptilniji način,

primjerice u prostorijama uređenima za

glazbu. Postoje različiti načini konstruiranja

difuzne površine. Zid ili strop može se

opremiti nagnutim, zakrivljenim ili

pomaknutim panelima. Dimenzije difuznih

panela moraju se usporediti s valnom

dužinom zvuka koji treba raspršiti. Jedno

od osnovnih pravila jest da izbočine moraju

doseći najmanje jednu sedminu valne

dužine zvuka.

Velik dio energije zvučnog vala reflektira se kad udari o površinu tvrdog građevnog materijala. Kut upada 'a' jednak je kutu refleksije 'b' za ravne površine. Ukoliko se površina ne može

smatrati ravnom, refleksija će biti difuzna.

Općenito, refleksija nikad nije potpuna kao

što je prikazano na slici gore, čak i kod vrlo

tvrdih građevnih materijala. Betonski zid

primjerice tipično ima koeficijent apsorpcije

1% pri niskim frekvencijama te 3% pri

visokim frekvencijama.

Refleksija zvučnog vala, kad on udari u

materijal, događa se zbog posebnog

akustičkog svojstva koje se može nazvati

akustički otpor (akustička impedancija). Svi

materijali imaju vlastiti akustički otpor, od

vrlo malog kod zraka, do vrlo visokog na

primjer kod betona ili stakla.

UPADNA ENERGIJA REFLEKTIRANA ENERGIJA UPADNA ENERGIJA

DIFUZNO

REFLEKTIRANA ENERGIJA

164

AKUSTIKA PROSTORA PREDVIĐENIH ZA GOVOR

U prostorijama koje su oblikovane za govor primarne refleksije trebaju se usmjeriti tako

da pokrivaju sva mjesta slušanja. Površine koje mogu uzrokovati zakašnjele refleksije treba

prekriti apsorbirajućim materijalom. Ovo stoga što zakašnjele refleksije koje stižu dosta vremena

nakon direktnog zvuka ne osnažuju već se upliću u direktan zvuk. Direktan zvuk i primarne

refleksije su najvažnije u prostorijama namijenjenim govoru. Na određenoj udaljenosti od

govornika (većoj od 8-10 metara) izravan zvuk nije dovoljan. To znači da su potrebne dodatne

refleksije sa stropa, zidova sa strane, te s posebno oblikovanih reflektora.

Zvuk koji se rano reflektira (reverberira) osnažuje direktan zvuk. Kasne refleksije, koje na

konstruktivan način ne doprinose snaženju direktnog zvuka, moraju se potisnuti (uglavnom kod

površina na stražnjem kraju prostorije).

U malim prostorijama, gdje udaljenost između govornika i slušatelja ne prelazi 8-10 m, treba ciljati

na kratko vrijeme reverberacije. Veće prostorije treba proučiti stručnjak kako bi se postigli najbolji

uvjeti kako za slušatelje tako i za govornika.

165

U prostorijama koje su oblikovane za glazbu primarne refleksije treba usmjeriti kako bi pokrile sva

mjesta slušanja. Površine koje mogu uzrokovati kasne refleksije moraju se obraditi apsorpcijskim

odnosno difuznim materijalima. Zidovi sa strane obično trebaju biti difuzni ako ne pružaju korisnu

ranu refleksiju.

Akustičko oblikovanje prostorija za glazbene izvedbe složenije je od ostalih vrsta prostorija. Ovdje

su najvažnije osobine reverberiranog zvuka. Rane refleksije, osobito s površina blizu izvora zvuka,

moraju se pažljivo proučiti. Distribucija refleksija u smislu vremena, razine zvuka, frekvencije i

smjera utječe na percepciju izvedene glazbe. Volumen i geometrija prostorije kao i distribucija

refleksivnih, apsorbirajućih i difuznih površina odredit će akustičku kvalitetu prostorije.

Refleksijske površine koriste se za usmjeravanje ranih refleksija. Apsorpcijske površine koriste se

za izbjegavanje jeke i koncentracija zvuka.

Difuzne površine važne su kako bi se izbjegao akustički odsjaj (ili koloracija frekvencija – grubi

zvuk) te kako bi se postiglo takvo reverberacijsko zvučno polje gdje se slušatelju čini kako

refleksije dolaze podjednako iz svih smjerova. Različite vrste glazbe također imaju različite

zahtjeve u smislu vremena reverberacije i ostalih akustičkih kriterija prostorije.

AKUSTIKA PROSTORA PREDVIĐENIH ZA GLAZBU

166

LITERATURA :

01. Vladimir Šimetin : Građevinska fizika, Građevinski institut – Fakultet građevinskih

znanosti Sveučilišta u Zagrebu , Zagreb 1983.

02. Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (2008.god.).

03. Martina Zbašnik Senegačnik: Pasivna kuća, Sun Arh d.o.o.; Zagreb 2009.

04. Dijelovi projektne dokumentacije o fizikalnim svojstvima građevina.

05. Internet stranice