7/25/2019 gppp I.1-100

1/100

7/25/2019 gppp I.1-100

2/100

2

UVODNARAZMATRANJA

1. POJAM I PREDMET GRAANSKOG PROCESNOG PRAVA

Graansko procesno pravo obuhvata 2 vrste procesnih normi: organizacione i funkcionalne.Organizacionim se ustanovljavaju sudovi-organizacija, sastav i nadlenost. U funkcionalne spadajupravila kojima se ureuje postupak.

Izvori graanskog procesnog pravamogu se podijeliti na formalne i faktike. Formalni su ustav, zakonii podzakonski akti. U faktike spadaju sudska praksa (iudicatura) i pravna nauka (iuris prudens).

2. METODI OSTVARIVANJA GRAANSKOG PRAVOSUA

GPP je grana prava, a graanski postupak je njen predmet. Kao grana prava, GPP je skup normi, ustanovai propisa povezanih u jednu logiku cjelinu. Graanski postupak se sastoji od sistema radnji koje senazivaju procesno-pravnim radnjama. Postoji vie vrsta graanskih postupaka, od kojih su se neki razvili usamostalne graanske postupke. To su: parnini, vanparnini i izvrni postupak.

Sadraj sudske funkcije u parninom postupku je u odluivanju, koje se sastoji u tome da se na utvrenoinjenino stanje primjenjuje odgovarajua pravna norma sa ciljem zatite ugroenog ili povrijeenogprava. U vanparninom postupku sadraj sudske funkcije primarno je u ureivanju, stvaranju i mijenjanjugraanskopravnih odnosa. Sadraj sudske funkcije u izvrnom postupku je u egzekutivnom postupanjusuda kao dravnog organa. Tu se postie ostvarenje prava na nain to se subjekt obaveze u propisanojformi prisiljava da udovolji obavezi utvrenoj u izvrnoj sudskoj odluci ili nekoj drugoj izvrnoj ispravi.

3.

MJESTO GRAANSKOG PROCESNOG PRAVA U SISTEMU PRAVA

GPP je u najblioj vezi sa ustavnim, graanskim materijalnim pravom, te krivinim i upravnim pravom.

Odnos prema ustavnom pravu. Ustavima se vrenje sudske funkcije povjerava redovnim sudovima, autvruju se i osnovni principi organizacije sudova i sudske funkcije (zakonitost, sudska nezavisnost,zbornost, dvostepenost itd). Svi ovi principi se konkretiziraju kroz norme procesnog prava. Naelo sudskenepristrasnosti i naelo kontradiktornosti su dva najvanija principa koji su na nivou ustavnih naela, azastupljeni su u normama organizacionog i funkcionalnog procesnog prava.

Odnos GPP prema materijalnom graanskom pravu. Do odvajanja GPP od graanskog materijalnogprava dolo je tek u 19.vijeku. Razlikovanje procesnog od materijalnog graanskog prava ima kakoteorijski, tako i praktini znaaj. Npr. procesne radnje se ne ispituju u pogledu njihove valjanosti kaoposlovi graanskog prava, ve u pogledu njihove doputenosti. Kad je procesna radnja doputena, onanee uvijek samim svojim preduzimanjem proizvesti dejstvo. Osim toga, u pogledu teritorijalnog vaenjanormi procesnog prava uvijek vai naelo lex fori, a u pogledu vaenja normi materijalnog prava naelolex causae.

Odnos graanskog postupka prema materijalnom pravu. Predmet materijalnog prava su norme kojima seregulie nastanak, promjena i prestanak pravnih odnosa. Predmet normi procesnog prava je utvrivanjeorgana kojima se povjerava vrenje pravozatitne funkcije i postupak u kome se ostvaruje ta funkcija.Obje vrste normi imaju isti krajnji cilj: ostvarenje utvrenog pravnog poretka u drutvenim odnosima.Zato je postupak neodvojiv od materijalnog prava, ijem ostvarenju slui. Istovremeno, postupakposjeduje i relativnu samostalnost u odnosu na materijalno pravo, jer kao pravosudna institucija doprinosi

7/25/2019 gppp I.1-100

3/100

3

ostvarivanju i daljem razvoju postojeeg pravnog poretka, a time i ukupnih drutvenih odnosa.

Forma i formalizam u postupku. Pravu je svojstvena forma zbog toga to bez forme ne bi moglo

ostvarivati svoju osnovnu funkciju obezbjeenje stabilnosti i sigurnosti pravnog poretka. U procesnompravu je pravna forma jo vie izraena. Radnje kojima subjekti postupka ostvaruju svoja procesna prava iobaveze se preduzimaju u zakonom propisanim oblicima, tj. na podruju procesnog prava vai principstroge forme. S druge strane, na podruju materijalnog prava vai princip slobodne forme.

Princip stroge forme u parninom postupku je u slubi ostvarenja tri osnovna cilja: zakonitost, pravnasigurnost i efikasnost. Pravna forma prerasta u formalizam onda kad postane sama sebi svrhom, tj. kadprestane sluiti naprijed navedenim ciljevima.

Odnos izmeu GPP i upravnog prava. Parnini postupak je najstarija pravna institucija, iz ijeg okvira seizdvojio prvo krivini, a u novije vrijeme i upravni postupak. U upravnom postupku prisutne su mnogeinstitucije koje se ne razlikuju od instituta graanskog postupka. Osim toga, nema jasnog razgranienja

izmeu parninog i upravnog postupka, kakvo npr.postoji izmeu graanskog i krivinog postupkazahvaljujui odreenosti krivino-pravnog predmeta. Neka obiljeja na osnovu kojih se mogu uoitirazlike izmeu upravnog i graanskog postupka su:

4.

Po jednom shvatanju, bitno obiljeje graanskopravnog odnosa je u jednakosti subjekata, za razlikuod upravnopravnog odnosa u kome je na jednoj strani dravni organ kao nosilac vlasti kome je drugastrana potinjena. Ovaj kriterij se smatra nedovoljnim, jer se dravni organi mogu pojaviti kaoravnopravne stranke u meusobnom odnosu, ali taj odnos nee samim tim biti graanskopravni. Podrugom shvatanju, bitan kriterij za razlikovanje graanskopravne od upravne stvari je u tome da li ukonkretnom sluaju organ dravne vlasti vri ovlatenja koja su mu zakonom povjerena, ili se javljakao nosilac prava i obaveza koja ima svaki drugi subjekt.

5.

Obzirom da ovi kriteriji nisu dovoljni za kategorijalno razlikovanje, pribjegava se kriteriju

formalno-pravnog razgranienja. Po formalno-pravnom kriteriju, graanskopravnim predmetima sesmatraju oni za ije su rjeavanje nadleni sudovi u parninom postupku, a upravnim oni koji serjeavaju u upravnom postupku.

U savremenom pravu se upravna djelatnost i sudska funkcija meusobno pribliavaju u mnogimaspektima. Za djelatnost upravnih organa, kao i za djelatnost sudova, vai naelo zakonitosti.

Karakteristika odnosa izmeu upravnog i sudskog postupka jeste i meusobno dejstvo akata, tj. dejstvopresude u upravnom postupku i dejstvo upravnog akta u parninom postupku. Ako se u parninompostupku kao prethodno pitanje pojavi stvar koja je ve pravnosnano rijeena u upravnom postupku, sudje vezan za odluku upravnog organa u okviru njene pravosnanosti. Vai i obrnuto. Ovaj princip vezanostiza akte drugog organa je u funkciji ouvanja jedinstva pravnog poretka.

Razgranienje nadlenosti izmeu sudova i upravnih organa vri se po pravilima o apsolutnoj nadlenosti:ako je pokrenut parnini postupak, a radi se o upravnopravnoj stvari, sud e se oglasiti apsolutnonenadlenim i odbaciti tubu. Vai i obrnuto.

Odnos graanskog procesnog prava i krivinog procesnog prava

Slinosti i razlike. Slinosti su uslovljene time to i graansko i krivino pravosue vre jedinstvenisudovi, a razlike time to se funkcija sudova u jednom i drugom postupku ostvaruje u razliitimpredmetima.

Ono to je zajedniko za krivini i graanski postupak prvenstveno su ustavna naela na kojima je

7/25/2019 gppp I.1-100

4/100

4

zasnovano organizacijsko i funkcionalno ureenje sudova: zakonitost, nezavisnost sudova, zbornost,dvostepenost itd. Takoe su im zajednika i naela kojima se osigurava pravilno ostvarenje sudskefunkcije. To su naela: kontradiktornosti, usmenosti, javnosti, slobodne ocjene dokaza i materijalne istine.

Razlike izmeu krivinog i graanskog postupka uslovljene su razlikama njihovih predmeta. Predmetgraanskog postupka je raspravljanje i odluivanje u sporovima iz graansko-pravnih odnosa, a predmetkrivinog postupka je raspravljanje i odluivanje o tome da li je uinjeno krivino djelo, da li postojikrivna odgovornost uinioca, te izricanje sankcije. Svojstvo krivino-pravne stvari ima samo ono djelokoje je zakonom utvreno kao krivino djelo.

Osim toga, razlike izmeu graanskog i krivinog postupka manifestuju se i na podruju nekih naela.Naelo dispozitivnosti i raspravno naelo su specifina naela parninog postupka. Ona postoje i ukrivinom postupku, ali je njihov domet sasvim neznatan. Graanski postupak tubom pokree subjektosporenog ili povrijeenog prava, a krivini postupak pokree javni tuilac po slubenoj dunosti.Ostvarenje krivinopravnih normi postie se samo u krivinom postupku. S druge strane, pravna zatita

povodom povrijeenog ili osporenog prava moe se postii i putem arbitrae. U krivinom postupku nepostoje ustanove povlaenja tube, odricanja od tubenog zahtjeva, sudskog poravnanja i druge ustanoevkojima se ostvaruje naelo dispozitivnosti u parninom postupku.

Vezanost suda u graanskom postupku za presudu donesenu u krivinom postupku. Postoje 3 situacijeu kojima je sud u graanskom postupku vezan za presudu donesenu u krivinom postupku. To su slijedeesituacije:- kad je istom radnjom prouzrokovano krivino djelo i neka graanskopravna posljedica;- kad krivino djelo ima karakter prethodnog pitanja u parninom postupku;- kad presuda donesena u krivinom postupku ima karakter pravno relevantne injenice graanskog prava.

Ako ista radnja proizvodi i krivinopravnu i graanskopravnu posljedicu, titular graanskopravnog

ovlatenja ima 2 alternativne mogunosti:1. da raspravljanje i odluivanje o graanskopravnom zahtjevu pridrui krivinom postupku (adhezionipostupak);2. da pokrene samostalan graanski postupak.

Ako ako sud u krivinopravnoj stvari donese oslobaajuu presudu ili obustavi postupak, on ne moeodbiti i graanskopravni zahtjev stranke iz adhezionog postupka, ve tu stranku upuuje na pokretanjeparninog postupka. Razlog tome je injenica da je parnini postupak redovni nain raspravljanja iodluivanja o graanskopravnim zahtjevima, pa se samo u tom postupku moe donijeti odluka sadejstvom res iudicata.

Pravosnana osuujua krivina presuda vee sud u parninom postupku, koji ne moe utvrivati

injenice koje bi iskljuile odgovornost za tetu uzrokovanu umiljajnim krivinim djelom. Tada se nemoe umanjiti ni naknada tete zbog slabog imovinskog stanja tienika.

Graanska subjektivna odgovornost je stroija od krivine. U krivinom pravu po pravilu se odgovara zaumiljaj, a izuzetno i za nehat. U graanskom pravu se odgovara za sve oblike krivice, zakljuno saobjektivnom odgovornou. Stoga, kad je sud u krivinom postupku utvrdio postojanje krivinog djela ikrivine odgovornosti, onda razlozi pravne sigurnosti i ekonominosti, kao i sama logika daju opravdanjeza vezanost parninog suda za injenice utvrene u krivinom postupku. S druge strane, ako je predkrivinim sudom donesena oslobaajua presuda, parnini sud nije vezan za nju jer nepostojanje krivineodgovornosti ne znai da istovremeno ne postoji ni graanska odgovornost.

Ako se krivino djelo i krivina odgovornost javljaju u graanskom postupku kao prethodno pitanje, sud u

7/25/2019 gppp I.1-100

5/100

5

graanskom postupku je vezan za odluku donesenu u krivinom postupku i to bez obzira na to da li je onapresuujua ili oslobaajua. Npr, nedostojnost za nasljeivanje nastupa usljed odreenih krivinih djelanasljednika kao npr.umiljajno liavanje ivota ostavioca, upotreba sile ili prijetnje u cilju sastavljanja

testamenta i sl.

U odreenim situacijama se pravosnanoj presudi u krivinom postupku daje karakter pravno relevantneinjenice, za koju se vee nastanak odreenih pravnih posljedica. Npr.pravosnana presuda kojom je jedanbrani drug osuen za krivino djelo kaznom zatvora due od 3 godine, predstavlja pravno relevantnuinjenicu za koju porodino pravo veu posljedicu - pravo drugog branog druga na razvod.

7/25/2019 gppp I.1-100

6/100

6

Dio prvi

PARNINI POSTUPAK

OPA UENJA

4. POJAM I PREDMET PARNINOG POSTUPKA

Graanski parnini postupak je opi i osnovni metod raspravljanja i odluivanja u graanskopravnimsporovima. Prema Zakonu o parninom postupku, pravila ovog postupka primjenjuju redovni sudovi uraspravljanju i odluivanju o sporovima koji nastaju iz linih i porodinih odnosa, radnih odnosa, teimovinskih i drugih graanskopravnih odnosa, osim ako su neki od ovih sporova posebnim zakonomstavljeni u nadlenost drugih sudova. Obzirom na razliite graanskopravne odnose povodom kojih seraspravlja, parnini postupak je podijeljen na opi i posebne postupke. Propisi opeg postupka primjenjuju

se u situacijama za koje ne postoji propis iz nekog od posebnih postupaka.5. FUNKCIJA PARNINOG POSTUPKA

Prema starijem, individualistikom shvatanju, krajnji cilj parninog postupka je zatita subjektivnihgraanskih prava. Danas je nesporno da se u graanskom postupku ostvaruje pravozatitna funkcija kaoznaajna drutvena djelatnost, ali se u postupku istovremeno prua i zatita subjektivnih prava graana idrugih pravnih subjekata. Zatitom subjektivnih prava istovremeno se ostvaruje i postojei normativniporedak u drutvenim odnosima.

Ius dicere. Sudska praksa znaajno doprinosi razvoju pravnog poretka. Svaka sudska presuda, osim to jeakt primjene prava, predstavlja i stvaralaki in konkretizacije ope pravne norme na pojedinanudrutvenu situaciju. Pored zatitne, postupak ostvaruje i znaajnu vaspitnu ulogu. Naime, sud u parninompostupku utvruje uzroke pravnih povreda i izrie sankciju radi njihovog otklanjanja. Ovakvomaktivnou sud vaspitno utie na graane da se ponaaju u duhu potivanja zakona i morala, uz podsticanjestranaka na mirno rjeavanje sporova.

6. PARNINI POSTUPAK, PARNICA, SPOR

Pojmomgraanski postupak oznaava se postupak kao pravna institucija, odnosno kao cjelovita metodaostvarivanja sudske funkcije u graanskopravnim sporovima.

Pojmom parnica oznaava se konkretan postupak koji se vodi izmeu parninih stranaka, a povodomodreenog tubenog zahtjeva koji postavlja tuilac i od suda trai zatitu. Posredstvom parnice se parninipostupak prilagoava potrebama svakog pojedinog predmeta u vrenju sudske funkcije. Parnini postupakje postupak u kome se odluuje o (ne)postojanju subjektivnog prava, primjenom materijalnog prava napostojee injenino stanje.

Prema najirem shvatanju, spor je svako stanje u pravnim odnosima kada se postavljeni zahtjevsukobljava sa odreenim otporom ili suprotstavljanjem. To je uvijek odreeni stepen neslaganja izmeu 2subjekta u pravnom odnosu. Obino prethodi parnici, ali ne mora dovesti do nje. Subjekti spora mogu svojspor rijeiti sporazumom ili putem arbitrae. Samo ako jedan od subjekata zatrai sudsku zatitu, tadadolazi do parnice kao procesno-pravnog odnosa. Mada se parnica pokree povodom spora, ona je u svojojegzistenciji od njega nezavisna. Graanskopravni odnos povodom kojeg je dolo do parnice moe se iugasiti, ali to samo po sebi nee imati uticaja na postojanje parnice kao procesnopravnog odnosa.

7/25/2019 gppp I.1-100

7/100

7

7. SHVATANJA O PRAVNOJ PRIRODI PARNINOG POSTUPKA

Parnica kao pravni odnos. Shvatanje o parnici kao pravnom odnosu utemeljio je njemaki procesualista

Oskar Bulow. Kao pravni odnos parnica nastaje na osnovu mnotva procesnopravnih radnji iprocesnopravnih stanja. Procesne ili parnine radnje imaju funkciju pravnih injenica, jer normeprocesnog prava za njihovo preduzimanje veu nastanak procesnih prava i obaveza. Ta prava i obavezedovode subjekte postupka u meusobne procesnopravne odnose. Svakom slijedeom parninom radnjomostvaruje se neko pravo ili izvrava obaveza iz prethodne radnje, a istovremeno se stvaraju nova prava iobaveze koje trae preduzimanje novih radnji. Tako se parnica odvija i pribliava donoenju presude kaozavrnog akta.

U teoriji je sporno pitanje ko su subjekti parnice kao procesnopravnog odnosa. Prema starijem,civilistikom shvatanju, procesnopravni odnos se zasniva samo izmeu stranaka, a sud je samo pasivniposmatra. Prema publicistikom shvatanju, parnica je odnos izmeu stranaka sa jedne i suda sa drugestrane, ali ne i odnos izmeu samih stranaka. Po shvatanju trostranog pravnog odnosa, parnica se zasniva

izmeu svake stranke i suda, a posredstvom suda i izmeu samih stranaka. Radnje koje strankepreduzimaju uvijek su usmjerene prema sudu, ali se njima proizvode procesnopravne posljedice kakoprema sudu tako i prema suprotnoj stranci.

Parnica kao pravni poloaj. Ovo shvatanje polazi od premise da je parnica pravna situacija koja prethodipravnom odnosu. Sudska odluka ne obavezuje dok ne stekne svojstvo pravosnanosti. Tek tada se parnicakao pravni poloaj pretvara u pravni odnos, u kome su definisana prava i obaveze stranaka.

Prema ovom shvatanju, procesne norme predstavljaju samo tehniko sredstvo u rukama sudije, kojizauzima svoj stav neovisno o normi kojom je reguliran neki pravni odnos. Pritom sud u svrhu konanogodluivanja ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici. Shodno navedenom, procesnopravne normenisu imperativne, ve vie imaju karakter kriterija prema kojima sudija cijeni procesna djelanja stranaka u

cilju donoenja odluke.

Ovo uenje trpi znatne zamjerke: (1) zanemaruje se imperativni karakter procesnopravnih normi, (2)sutina parninih radnji stranaka svodi se na puki izgled i mogunost u pogledu reakcije suda; (3)autonomnost sudske procjene u odnosu na normu vodi pravnoj nesigurnosti.

Parnica kao razvoj. Prema ovom shvatanju, postoje 2 osnovna modaliteta razvoja parnice: unutranji ivanjski. Unutranji razvoj parnice odreen je sadrajem procesnih radnji parniara, njihovog poloaja iizgleda na uspjeh. Na osnovu ovih parametara moe se odrediti karakter parnice i priroda spora(injenini, pravni, mjeoviti). Dakle, unutranji razvoj parnice individualizira svaki spor ponaosob.

Vanjski razvoj parnice odnosi se prvenstveno na vremensko kretanje parnice, koje se sastoji u nizu

procesnopravnih situacija koje su meusobno uslovljene, smjenjuju jedna drugu i tako ine tok parnineprocedure.

Generator razvoja parnice je suprotnost interesa izmeu parniara. Tuilac preduzima ofanzivne parnineradnje u namjeri da svoj zahtjev sudu predstavi opravdanim. Tueni nastoji valjano oponirati iargumentirano se suprotstaviti tubenim navodima. Na taj nain stranke "guraju" parnicu naprijed, utiuina njen razvoj. Sud odrava ekvidistancu prema tuitelju i tuenom i na kraju presuuje spor.

Parnica kao ugovor. Kontraktualna teorija parnicu posmatra kao ugovor graanskog prava zakljuenizmeu stranaka. Osnovni nedostaci ovog uenja su: (1) parnica je osamostaljen pravni odnos, po praviluneovisan od graanskopravnog odnosa povodom kojeg se vodi; (2) parnica nastaje ulaganjem tube ilitispendencijom, i nije nuna posljedica realizacije ugovorne obaveze; (3) parniari mogu biti i subjekti

7/25/2019 gppp I.1-100

8/100

8

koji nisu stranke u graanskopravnom odnosu. Parnini postupak moe pokrenuti svaki subjekt koji tvrdida je njegovo subjektivno pravo ugroeno ili povrijeeno; (4) Svoju nadlenost za rjeavanje spora sud nezasniva na volji stranaka ve na pozitivnim propisima; (5) Radnje parniara pred sudom imaju dejstvo ako

su preduzete lege artis, uglavnom i bez odobrenja protivne strane.

Parnica kao ekletiki pojam. Ni jedna od naprijed navedenih teorija ne nudi sveobuhvatan odgovor napitanje pravne prirode parninog postupka, mada svaka od njih doprinosi njegovom boljem razumijevanju.U osnovu ekletikog pojma parnice lei vie faktora:

Shvatanje parnice kao procesnopravnog odnosa doprinosi boljem razumijevanju parnice kao cjeline;

Uenje o parnici kao pravnom poloaju je posmatranje parnice kao niza pravnih situacija iji suuesnici stranke i sud. Komplementarno sa prethodnim shvatanjem, ovo uenje ini sintezu koja vodika lakem razumijevanju pravne prirode parnice.

Shvatanje parnice kao razvoja kompatibilno je navedenim teorijama, jer je parnica istovremeno irazvoj i meusobni odnos stranaka s jedne strane, te odnos izmeu suda i stranaka s druge strane, ali ipravna situacija (poloaj) u kome se stranke naizmjenino nalaze.

Osnovne postavke kontraktualne teorije omoguavaju pravilno shvatanje procesa osamostaljivanjaparnice od graanskopravnog odnosa, do take iskljuivosti (tj. da sa njim ne mora biti ni u kakvojvezi).

Ekletiko shvatanje parnice, kroz sintezu odabranih postavki uenja o njenoj pravnoj prirodi, ini senajprihvatljivijim u pogledu objanjavanja pravne prirode parninog postupka.

8. PRAVNA PRIRODA ANGLOAMERIKE CIVILNE SUDSKE PROCEDURE

Fundamentalna doktrina Common Law-a je "stare decisis", koja u angloamerikom pravu ima dvostruko

znaenje: s jedne strane sudu daje mogunost da se u svojoj odluci pozove na ranije presuenu stvar, a sdruge strane ostavlja sudu priliku da zauzme samostalan stav i donese odluku koja ubudue moe imatiznaaj sudskog precedenta. Ovaj princip je osnovno pravilo sistema precedentnog prava.

Osnovne odrednice Common Law-a su:

Obzirom da se bez prekida razvijao tokom 8 vijekova, Common Law je prvenstveno historijskakategorija, a ne logika cjelina.

Bitna dimenzija teorije o obaveznosti precedenta je njegovo svojstvo izvjesnosti (certainty) iuvjerljivosti (authority). Engleska teorija je odbacila pristup liberalnog tumaenja i opredijelila se zagramatiko tumaenje, gdje sudije uglavnom rijeima daju znaenje definirano u rjeniku i ne tumaeslobodno namjeru zakonodavca, odnosno stranaka. Izvjesnost se u Common Law-u postie ne samo

pravilima logike, ve i opom spremnou sudija da ranije odluke smatraju obaveznim. Slijedei bitan faktor u primjeni precedentnog prava je razum (reason). Ako se pred sudom nae

sluaj za koji ne postoji ni jedan precedent na koji bi se sudija pozvao, sud e potraiti razumnorjeenje i rijeiti konkretan pravni problem. Otuda izreka "Law is the reason" u angloamerikompravu.

Dodatni faktor u primjeni precedentnog prava je pravinost (equity), koju nazivaju i "savjeu" prava.Meutim, pravinost nije zaseban izvor Common Law-a, jer sudiji nije data mogunost da ukonkretnom sluaju odbije primijeniti pravno pravilo stvoreno precedentom pod izgovorom dazahtjevima pravinosti nee biti udovoljeno.

Razlika izmeu Common Law-a i Civil Law-a je u snazi koju ova dva prava daju sudskim

7/25/2019 gppp I.1-100

9/100

9

precedentima. U Common Law su precedenti glavni izvor prava, to nije sluaju Civil Law-u.

Sudska odluka u kojoj nije naveden ni jedan precedent je u Common Law-u anomalija, pa se te odlukeu sudskoj praksi navode zbog svog izuzetnog karaktera. Sudska odluka mora imati valjan pravni ratiodecidendi (u engleskom pravu the reason for decision, u amerikom holding), ali i obiter dictum, tj.obrazloenje.

Odluke niih sudova (inferior courts) po pravilu ne predstavljaju obavezne precedente.

9. OBLICI ZATITE SUBJEKTIVNIH GRAANSKIH PRAVA

Samopomo je u savremenim zakonodavstvima po pravilu nedoputena. Izuzeci su: nuna odbrana,krajnja nuda, dozvoljena samopomo i ius retentionis.

Zakonom ureena pravna zatitase ostvaruje u odgovarajuim postupcima (sudskim i administrativnim),te putem arbitraa. Uskraivanje prava na tubu, odnosno na ostvarenje pravne zatite je nedopustivo usavremenom pravu, jer bi to irom otvorilo vrata primjeni samopomoi.10. PRAVOZATITNI ZAHTJEV

Postoje razliita gledita o pojmu i pravnoj prirodi pravozatitnog zahtjeva. Osnovni teorijski pristupi ovomproblemu su monistiki i dualistiki. U monistike koncepcije spadaju pandektna teorija, civilistiki i publicistikimonizam. Predstavnikpandektne teorijeje Savigny. Po ovoj teoriji, tuba je samo pojavni oblik materijalnog prava,a ne samostalni izraz prava ili pravnog zahtjeva. Povredom subjektivnog materijalnog prava dolazi do njegovemetamorfoze u pravo na tubu. Kao izraz povrede materijalnog prava, tuba ima obligacioni karakter. Predmet spora

je graanskopravno potraivanje koje je istaknuto kao kondemnatorni tubeni zahtjev.

Civilistika teorija slijedi Savigny-jevo uenje i negira samostalnost prava na tubu, smatrajui da pravo na tubu isubjektivno pravo predstavljaju 2 pojavna oblika istog prava. Predmet spora i dalje nije procesualistiki, negocivilistiki pojam.

Publicistiki monizam sutinu pravnog poretka vidi u njegovoj javnopravnoj dimenziji. Pravo uope svodi se naproces, a subjektivno materijalno pravo na pravo na tubu, ili ak na rezultat pravosudne djelatnosti.

Teorije civilistikog monizma tubu reduciraju iskljuivo na kondemnaciju i u osnovi razlikuju samo 2 vrstepresuda: one kojima se usvaja i one kojima se odbija tubeni zahtjev. Danas su uglavnom prevaziene. S drugestrane, teorije publicistikog monizma zasnovane su na shvatanju o presudnoj ulozi drave i kao takve nisu mogledati cjelovit odgovor na pitanje pravne prirode pravozatitnog zahtjeva.

Dualistike koncepcije polaze od pretpostavke da je pravozatitni zahtjev razliit (odvojen) od materijalnog prava.Dakle, pravo na tubu je razliito od subjektivnog materijalnog prava. U ovakva shvatanja spadaju:

1. Teorija o apstraktnom pravu na tubu (Degenkolb) - po ovoj teoriji, pravo na tubu je radikalno odvojeno odsubjektivnog materijalnog prava. Ono pripada svakom subjektu, neovisno od materijalnog prava, a apstraktna pravdazahtijeva donoenje presude. Ope pravo na pravnu zatitu tjera tuenog da se upusti u parnicu, neovisno o

postojanju ili osnovanosti tubenog zahtjeva. Shodno tome, tuba bi se mogla podnijeti i na osnovu samotobonjeg prava.

2. Teorija o konkretnom pravu na pravnu zatitu -pravozatitni zahtjev nije apstraktan, ve je konkretna kategorija:tuitelj na osnovu konkretnog graanskopravnog (vanprocesnog) odnosa podnosi javnopravni zahtjev 0sudu radidonoenjaza njega povoljne odluke odreenog sadraja. Tueni isto to pravo stie u trenutku kad tuitelj protiv njega

podnese neosnovanu tubu.

3. Pravo na pravosue (Rosenberg) Ovo shvatanje u sutini negira postojanje pravozatitnog zahtjeva. Pravostranke na pravnu zatitu se ostvaruje svojevrsnom molbom koju ona upuuje sudu. Dunost suda je da postupa pozahtjevu stranaka za pruanjem pravne zatite, u skladu sa materijalnim i procesnim pravom koje treba primijeniti.Ovo je u direktnoj suprotnosti sa shvatanjem pravozatitnog zahtjeva kao prava stranke na povoljnu pravnu zatitu.

U savremene koncepcije spadaju:

7/25/2019 gppp I.1-100

10/100

10

1. nova monistika, sintetina ili materijalno-procesnopravna teorija zasniva se na sintetiziranju pravnogovlatenja i prava na pravnu zatitu. Ova teorija smatra da je pravozatitni zahtjev s jedne strane strukturalni diomaterijalnog prava, a s druge strane on je sastavni dio tube. Dakle, ovlatenik ima 2 ovlatenja: (1) da od svog

partnera zahtijeva ispunjenje obaveze u skladu sa sadrajem pravnog odnosa i (2) da od dravnih organa zahtijevazatitu svojih prava.

2. Uenje o pravu na tubuutvruje nove pravce savremene procesualistike misli. Pravna priroda prava na tubuima svoju pravno-dogmatsku, pravno-socioloku i pravno-politiku dimenziju. Pravo na tubu bila bi sloena idinamina procesnopravna pozicija tuitelja u parnici. Njegov pravnodogmatski sadraj sastoji se u dunosti suda da,uz ispunjenje zakonskih pretpostavki, preduzima odreene procesne aktivnosti. Pravo na tubu je javnopravne(procesnopravne prirode). Subjektivno materijalno pravo, pravo na tubu i obaveze suda prema dravi su u lancumeuzavisnosti.

11. PROCESNE PRETPOSTAVKE

Procesne pretpostavke su uslovi ili okolnosti utvreni normama procesnog prava, a od kojih zavisi doputenostraspravljanja i odluivanja o tubenom zahtjevu. Potrebno ih je strogo razlikovati od materijalnih pretpostavki, tj.uslova od kojih zavisi osnovanost predmeta odluivanja. Prve su odreeni normama procesnog, a drugi normama

materijalnog prava.Procesne pretpostavke mogu biti ope i posebne. Ope moraju postojati u svakoj parnici, dok su posebne propisanesamo za neke vrste sporova ili samo za odreena pitanja. Takoe mogu biti pozitivne i negativne. Pozitivne moraju

postojati da bi bilo doputeno raspravljanje u parnici, a negativne predstavljaju procesne smetnje za doputenostparnice (tj.ne smiju postojati).

Ope pretpostavke se tiu svih bitnih elemenata parnice: suda, stranaka i predmeta spora.

U procesne pretpostavke koje se tiu suda spada nadlenost (meunarodna, stvarna, mjesna ifunkcionalna).

Pretpostavke koje se tiu stranaka su: postojanje stranke, stranaka i parnina sposobnost, odnosno

postojanje urednog zastupanja ako nema parnine sposobnosti, te postojanje ovlatenja za voenjekonkretne parnice (legitimatio ad processum - procesna legitimacija). Postojanje stvarne legitimacije(legitimatio ad causam) nije procesna pretpostavka, ve uslov od kojeg zavisi osnovanost tubenogzahtjeva.

Pretpostavke koje se tiu predmeta spora imaju karakter procesnih smetnji. Njihovo postojanje spreavavoenje parnice. To su: postojanje presuene stvari (res iudicata), postojanje parnice (lis pedens), tepostojanje pravnog interesa za tubu (tuilac ima pravni interes da ustane tubom tek onda kad tueniodbije da dobrovoljno udovolji njegovom traenju).

Posljedice nedostatka procesnih pretpostavki. Nedostatak bilo koje procesne pretpostavke za posljedicuima nemogunost raspravljanja i odluivanja. Nedostaci nekih procesnih pretpostavki e odmah dovesti do

odbacivanja tube kao nedoputene (res iudicata i lis pedens). Ako se nedostaci odnose na stranke, doodbacivanja tube e doi samo ako sud nije uspio da otkloni te nedostatke. Ako se nedostaci tiurelativne nadlenosti (stvarne i mjesne), sud e tubu dostaviti nadlenom sudu i na taj nain otklonitinedostatak.

O postojanju procesnih pretpostavki sud vodi rauna po slubenoj dunosti, to ne iskljuuje mogunoststrankama da ukazuju sudu na nedostatke. Naprotiv, na procesne pretpostavke koje se tiu predmeta spora,sud najee saznaje po prigovoru tuenog.

Na postojanje pretpostavki sud naelno pazi tokom cijelog postupka. Izuzetno, samo na neke pretpostavke(npr.mjesna nadlenost) sud pazi samo do odreene faze u postupku.

7/25/2019 gppp I.1-100

11/100

11

12. INCIDENTALNO PITANJE

Znaenje u parninom postupku. Prethodna, incidentalna ili prejudicijelna pitanja supravnapitanja kojanisu neposredan predmet odluivanja u parnici, ali se nalaze u funkciji odluivanja o tubenom zahtjevu.Prethodno pitanje moe biti samo pravno pitanje (dakle ne i injenino) koje samo po sebi ini pravnucjelinu i podobno je da bude predmetom samostalnog odluivanja. Npr. u parnici povodom tube u kojojje zahtjev usmjeren na povrat stvari po osnovu prava svojine, moe se kao prethodno postaviti pitanje da lituilac ima pravo svojine na predmetnoj stvari.

Odluka o prethodnom pitanju ini sastavni dio injenine podloge spora. Kao takva ne stie svojstvopravosnanosti i unosi se u obrazloenje, a ne u dispozitiv sudske odluke.

Incidentalna ovlatenja suda u parnici. Pravni odnosi koji se pojavljuju u funkciji prethodnih pitanjanajee spadaju u onu vrstu pravnih odnosa za ije rjeavanje je sud inae nadlean. U takvom sluaju,

sud u parninom postupku moe o tom pitanju odluivati dvojako: u funkciji prethodnog pitanja, ili kao oglavnom pitanju. O prethodnom pitanju kao glavnom pitanju sud e odluivati samo ako to strankezahtijevaju. U suprotnom e sud o tom pitanju odluivati kao o prethodnom pitanju, a sa ciljem donoenjaodluke o tubenom zahtjevu kao glavnom pitanju. Tada se odluka o prethodnom pitanju unosi uobrazloenje sudske odluke i ona nema autoritet presuene stvari.

Ako se u parninom postupku kao prethodno pitanje pojavi neko pravno pitanje koje nije u nadlenostisuda pred kojim se postavlja, ve u nadlenosti nekog drugog suda ili drugog organa, onda ovlatenja sudau rjeavanju tog pitanja zavise od toga da li je nadleni organ ve donio pravosnanu odluku ili ne.

Pravosnana odluka koju je donio nadleni organ vezuje sud pred kojim se to pitanje javilo kao prethodnopitanje. Ako nadleni organ nije donio odluku, sud ima ovlatenje da odluuje o tom pitanju, ali samo kao

o prethodnom pitanju. Odluka o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje samo u parnici povodom kojeje to pitanje rijeeno.

Sud nije obavezan da u svakom konkretnom sluaju donosi odluku o prethodnom pitanju. On moe,rukovodei se razlozima svrsishodnosti, prekinuti postupak i saekati da nadleni organ meritorno odluio tom pitanju. Sud e tako postupiti ako je pred nadlenim organom ve pokrenut postupak u kome se oprethodnom pitanju odluuje kao o glavnom pitanju. Na taj nain se izbjegava rizik donoenja razliitihodluka o istom pitanju. Naknadna odluka nadlenog organa, ako je razliita od odluke o prethodnompitanju, predstavlja osnov za podnoenje zahtjeva za obnovu postupka.

13. VAENJE NORMI PROCESNOG PRAVA

S obzirom na prostor. U pogledu vaenja normi procesnog prava vrijedi naelo lex fori, tj. primjenjuje seprocesno pravo suda koji vodi postupak, bez obzira na to ko su stranke u sporu. Ovo naelo je univerzalnoprihvaeno u svim pravnim sistemima.

Na podruju procesnog prava lex fori vai uvijek, a kad je u pitanju primjena materijalnog prava,kolizione norme MPP dozvoljavaju i primjenu inostranog materijalnog prava po naelu lex causae.Problem obavljanja procesnih radnji izvan drave rjeava se institucijom meunarodne pravne pomoi.

S obzirom na lica. Sva lica koja se nalaze na teritoriji nae zemlje po pravilu su pod jurisdikcijomdomaih sudova. To znai da sva lica, bez obzira na dravljanstvo, mogu da tue i da budu tuena. Izuzecisu lica koja uivaju diplomatski imunitet. Ovaj izuzetak na podruju graanskog pravosua znai da licasa diplomatskim imunitetom ne mogu biti tuena, ali mogu tuiti.

7/25/2019 gppp I.1-100

12/100

12

Meutim, postoje izuzeci i od pravila da lica sa diplomatskim imunitetom ne potpadaju pod jurisdikcijudomaih sudova. Ova lica mogu tuiti i biti tuena u slijedeim sluajevima:

1. u sporovima povodom stvarnih prava na nekretninama koje su dio teritorije BiH;2. kad jednostranom izjavom volje pristanu na jurisdikciju sudova BiH u nekom konkretnom predmetu(npr. kad sklapaju odreeni pravni posao).

U sluaju sumnje u postojanje i obim prava imuniteta, objanjenje daje Federalno ministarstvo pravde.

S obzirom na vrijeme. U pogledu vremenskog vaenja vrijedi ope naelo da pravne norme nemajupovratno dejstvo, osim u sluajevima kada to sam zakon izriito dozvoljava. Pravilo je da e se parnicakoja je pokrenuta za vrijeme vaenja starog zakona nastaviti i okonati prema pravilima novog zakona.

Princip neposrednog ili trenutnog dejstva normi procesnog prava (tempus regit actum) izvodi se na osnovuinjenice da norme novog zakona ne vae za procesne radnje preduzete prije stupanja zakona na pravnu

snagu.

Kako zahtjevi pravne sigurnosti ne dozvoljavaju velika odstupanja u pravcu povratnog dejstva normiprocesnog prava, u prelaznim i zavrnim odredbama se obino utvruje kada e se zapoeta parnicanastaviti po odredbama zakona prema kome je zapoeta, a kada e se nastaviti prema pravilima novogzakona. Po naem ZPP, ako je prije stupanja na snagu novog zakona prvostepeni sud izrekao presudu kojajo nije postala pravosnana, postupak e se nastaviti po starom zakonu do pravosnanosti presude. Akopresuda nije bila donesena ili ako je drugostepeni sud ukinuo presudu i predmet vratio na prvostepenoodluivanje, postupak e se voditi prema pravilima novog zakona.

14. OSNOVNA NAELA

Sva naela GPP mogu se podijeliti u nekoliko grupa:1. specifina ili odreujua naela GPP - naelo dispozitivnosti i raspravno naelo;

2. naela koja su podignuta na nivo ustavnih naela - kontradiktornost, javnost, pruanje pomoi neukimstrankama;

3. naela koja su manje-vie karakteristina i za druge postupke - naelo usmenosti, slobodne ocjenedokaza, materijalne istine, ekonominosti, sudskog upravljanja postupkom itd.

14.1. Dispozitivnost i oficijelnost

Znaaj naela.Naelo dispozitivnosti se manifestuje u vie aspekata: u pokretanju postupka, odreivanju

predmeta parnice, u pogledu raspolaganja tubenim zahtjevom, te u pogledu kretanja i okonanjapostupka.

Pokretanje postupka. Parnini postupak se uvijek pokree na inicijativu titulara ugroenih ili povrijeenihsubjektivnih graanskih prava, a nikada na inicijativu suda. Postupak se pokree procesnom radnjom ijije pravno tehniki naziv tuba.

Odreivanje predmeta parnice. Sud u parninom postupku prua zatitu samo u granicama zahtjeva kojesu stranke postavile tokom postupka. On ne moe tuitelju dosuditi vie od traenog, niti neto drugo osimonoga to je traio. Naelo dispozitivnosti vai i u albenom postupku - sud pobijanu presudu preispitujesamo u dijelu u kome je podnosilac albe pobija.

7/25/2019 gppp I.1-100

13/100

13

Materijalne procesne dispozicije. Stranke tokom cijelog postupka disponiraju (raspolau) tubenimzahtjevom. U dispozitivne radnje stranaka spadaju odricanje od tubenog zahtjeva, priznanje tubenog

zahtjeva, te sudsko poravnanje.

Formalne (iste) procesne dispozicije. U naem pravu se primjenjuje naelo sudskog upravljanjapostupkom. Meutim, stranke imaju odreene mogunosti da svojom voljom utiu na razvoj i okonanjepostupka. Stranke npr. mogu svojim saglasnim voljama ili odreenim dranjem u parnici dovesti domirovanja postupka ili mogu povlaenjem tube dovesti do okonanja postupka isl. iste procesnedispozicije su neke od dispozitivnih parninih radnji stranaka koja se ograniavaju na samu parnicu ipravno su relevantne samo dok parnica traje.

Domet naela oficijelnosti u parninom postupku. Odreeni graanskopravni odnosi su u interesu kakosamih stranaka, tako i drutvene zajednice. Zbog toga su u odreenoj mjeri ograniena disponiranjastranaka u sporovima iz takvih odnosa (npr.brani i porodini odnosi). S tim u vezi sud je obavezan da

prati da li se disponiranja stranaka kreu u granicama koje su pravno dozvoljene i da onemogui svedispozicije koje su u suprotnosti sa postojeim pravnim poretkom.

Povrede dispozitivnosti. Sud je prvenstveno duan da sprijei one dispozicije koje su same po sebi usuprotnosti sa postojeim pravnim poretkom. Meutim, takoe je duan sprijeiti dispozicije koje su samepo sebi doputene, ali imaju za cilj da proizvedu nedoputene pravne posljedice.

Najtee posljedice prekoraenja naela dispozitivnosti proizvodi materijalno raspolaganje zahtjevom zapruanje pravne zatite (priznanje tubenog zahtjeva, odricanje od tubenog zahtjeva, sudsko poravnanje).Ovo raspolaganje se po svom dejstvu izjednaava sa pravosnanom presudom.

Odluivanje zasnovano na osnovu nedoputenih dispozicija stranaka za posljedicu ima apsolutno bitnu

povredu postupka.

14.2. Raspravnost i istranost

Odreenje pojmova. Da bi sud mogao donijeti pravilnu odluku, on mora utvrditi pravno relevantneinjenice i zatim ih podvesti pod odgovarajuu pravnu normu. U tom cilju je potrebno dati odgovor na 2pitanja: injenino i pravno.

Pruanje odgovora na pravno pitanje se sastoji u pronalaenju odgovarajue pravne norme i utvrivanjunjenog sadraja. Ono u cjelosti spada u okvire dunosti suda po principu iura novit curia (sud poznajepravo).

Da bi mogao dati odgovor na injenino pitanje, sud mora imati injenice i dokaze kojima utvrujenjihovu istinitost. Ako je dunost prikupljanja injenica i dokaza (procesne grae) na strankama, radi se oraspravnom naelu, a ako je to dunost suda onda govorimo o istranom ili inkvizitornom naelu.

Prema raspravnom naelu, sud je vezan za injenice i dokaze koje prezentiraju stranke, tj. ovlaten je dapri donoenju odluke u obzir uzme samo te injenice. Radikalna primjena ovog naela vodila bi podjelidunosti izmeu suda i stranaka po principu da mihi facta, dabo tibi ius(daj mi injenice, dau ti pravo).

Po istranom naelu, sud je duan da po slubenoj dunosti prikuplja injenice i dokaze, tj. nije vezan zainjenice i dokaze koje prezentiraju stranke.

Znaaj i funkcija. Raspravno naelo u naem graanskom postupku ima mjesto osnovnog naela. Stepen

7/25/2019 gppp I.1-100

14/100

14

aktivnosti suda u prikupljanju injenica zavisi od prirode predmeta spora. Ako je predmet spora zahtjevkojim stranke mogu disponirati, sud je vezan za injenice koje mu stranke prezentiraju. Sud je duan da napogodan nain navede stranke da dopune svoje injenine navode, ali ne moe sam prikupljati injenice,

niti zasnovati odluku na injenicama koje mu stranke nisu prezentirale.

U sporovima u kojima je ogranieno naelo dispozitivnosti dolazi do izraaja aktivna uloga suda sainkvizitornim ovlatenjima. Npr. u branim i paternitetskim sporovima sud nije vezan za injenice kojemu stranke prezentiraju.

Na podruju prikupljanja dokaza, inkvizitorna ovlatenja suda su znatno vie izraena nego na podrujuprikupljanja injenica, i to bez obzira na prirodu spora. Stranke su dune da ponude dokaze, ali sud nijevezan iskljuivo za te njih, ve je ovlaten da izvodi i druge dokaze koje smatra znaajnim za odluivanje.

Odnos raspravnosti prema materijalnoj istini. Kombiniranje raspravnog i istranog naela su u slubinaela materijalne istine. Sud bi bez saradnje stranaka teko dolazio do injenica i dokaza, bez obzira na

njegova istrana ovlatenja. Meusobno suprotstavljeni interesi iniciraju stranke na prezentiranje injenicai dokaza koji im idu u prilog, a na taj nain sud prikuplja potrebnu procesnu grau.

14.3. Kontradiktornost

Pojam obostranog sasluanja stranaka. U osnovi naela kontradiktornosti je zahtjev da se objemastranaka prui mogunost da se izjasne o svim elementima odluivanja. Ovaj zahtjev je u slubiravnopravnosti stranaka i pravilnog donoenja presude u sporu. Naelo kontradiktornosti podrazumijevada se svakoj stranci mora omoguiti da u zakonom propisanom roku i formi moe preduzimati sve radnjekoje moe preduzeti i suprotna strana, te da se moe izjasniti o svim radnjama koje se preduzimaju upostupku a koje su relevantne za donoenje presude. To podrazumijeva i mogunost stranke da seizjanjava o radnjama samog suda, obzirom na njegovu aktivnu ulogu u postupku.

Litiskontestacija. Potivanje naela kontradiktornosti u savremenim procesnim sistemima podrazumijevada se strankama osigurava samo pravo (tj.mogunost), a ne i obaveza da se izjasne u postupku.Koritenjem ovog prava, stranke znatno doprinose razjanjavanju svih elemenata spora. S druge strane,pasivnim dranjem (pogotovo tuenog) oteava se i usporava rad suda u postupku. Zbog toga, da biotklonili negativan uticaj koji proizvodi pasivno dranje tuenog, procesni sistemi poznaju razliitarjeenja, od kojih su preovlaujua 2: princip afirmativne i princip negativne litiskontestacije.

Prema naelu afirmativne litiskontestacije, ako se stranka ne izjanjava o navodima, tvrdnjama izahtjevima suprotne stranke, smatra se da priznaje te navode, tvrdnje odnosno zahtjeve. Dakle, ovo naeloodgovara materijalnopravnom naelu qui tacit consentire videtur (ko uti smatra se da priznaje).

Naelo negativne litiskontestacije iz pasivnog dranja stranke izvodi zakljuak da ta stranka porie navodei zahtjeve suprotne stranke.

Nae pravo nije zauzelo konkretan stav ni prema jednom od ova 2 naela, ali je blie stanovitu negativnelitiskontestacije. Naelo afirmativne litiskontestacije ima ogranien domet primjene, npr.kod donoenjapresude zbog izostanka.

Realizacija kontradiktornosti u postupku. U sve faze postupka ugraeni su zahtjevi naelakontradiktornosti, koje je jedno od osnovnih i odluujuih naela graanskog parninog postupka. Ovonaelo posebno dolazi do izraaja na glavnoj raspravi, zajedno sa naelom usmenosti, neposrednosti ijavnosti. GPP sadri veliki broj pravila koja su po svom sadraju pravnotehnike prirode (npr.odredbe odostavljanju). Sva takva pravila su u slubi ostvarivanja naela kontradiktornosti i njihov znaaj se ne bi

7/25/2019 gppp I.1-100

15/100

15

trebao potcjenjivati niti proglaavati formalizmom.

Povreda naela kontradiktornosti ima dejstvo apsolutno bitne povrede postupka zbog koje se mogu

ulagati svi redovni i vanredni pravni lijekovi, a podnoenje prijedloga za obnovu postupka usljed povredeovog naela nije vezano za objektivni rok. Sud o ovoj povredi vodi rauna po slubenoj dunosti.

Sud je ovlaten da odstupi od primjene naela kontradiktornosti samo kad je to izriito odreenozakonom.

14.4. Usmenost i pismenost

Vrijednost naela. U naem parninom postupku usmenost je osnovno naelo. Ono podrazumijeva da sudpo pravilu svoju odluku moe zasnovati samo na osnovu procesne grae koja je bila predmet usmenograspravljanja. Naelo usmenosti ostvaruje se na roitu. Postoje 2 vrste roita: pripremno (fakultativno) iroite za glavnu raspravu (obligatorno). Pripremno roite je primarno u funkciji razjanjavanja i

rasvjetljavanja spornog injeninog stanja, a roite za glavnu raspravu je u funkciji utvrivanja istinitostiinjeninih tvrdnji stranaka.

Na glavnoj raspravi svi dokazi moraju biti izvedeni usmeno: svjedoci i vjetaci istupaju usmeno, isprave izapisnik o posredno izvedenim dokazima se itaju itd.

Komplementarnost naela. Naelo pismenosti komplementarno je naelu usmenosti i za cilj imaotklanjanje odreenih nedostataka u naelu usmenosti. Stranke izvan roita preduzimaju radnje u oblikupodnesaka u kojima iznose injenine tvrdnje i dokaze (npr.tuba), ali sud odluku donosi na osnovuinjenica koje je utvrdio na glavnoj raspravi.

Pismeni oblik zahtijevaju radnje iji se sadraj ne moe dovesti u pitanje ni duim protekom vremena.

Takve radnje su tube, sudske odluke i pravni lijekovi. Sadraj usmeno preduzetih radnji na roitu sepismeno zasvjedoava u sudskom zapisniku. Bez pismenog biljeenja ovih radnji ne bi se moglapreispitivati pravilnost donesene odluke u postupcima povodom pravnih lijekova.

Povreda naela usmenosti. Ako sud donese presudu bez odravanja glavne rasprave, to predstavljaapsolutno bitnu povredu parninog postupka. Sve ostale povrede o formi postupanja u postupkupredstavljaju relativno bitnu povredu.

Samo izuzetno, ako to zakon izriito dozvoljava, moe se kontradiktorna presuda donijeti i bez odravanjaglavne rasprave. To je npr. sluaj u postupku u privrednim sporovima, ako sud nakon prijema odgovora natubu utvrdi da meu strankama nije sporno injenino stanje.

14.5. Neposrednost i posrednost

Dejstvo neposrednosti. Prema naelu neposrednosti, sud svoju odluku po pravilu moe zasnivati samo naosnovu neposrednog raspravljanja. To u krajnjoj liniji znai:

3.

da u donoenju odluke mogu uestvovati samo sudije koje su uestvovale na glavnoj raspravi;

4.

da sud sva saznanja na kojima zasniva svoju odluku stie neposrednim zapaanjem, bez posredovanjatreeg.

Puna vrijednost naela neposrednosti dolazi do izraaja u primjeni zajedno sa naelom usmenosti.Vrijednost naela neposrednosti posebno dolazi do izraaja u oblasti izvoenja dokaza. Dokazi se izvodena glavnoj raspravi, pred vijeem koje je nadleno da sudi o tubenom zahtjevu. Shodno tome, dokazi se

7/25/2019 gppp I.1-100

16/100

16

ne mogu izvoditi na pripremnom roitu.

Dejstvo posrednosti. Prema naelu posrednosti, sud svoje saznanje o injeninom osnovu za odluivanje

stie posredstvom treeg. Odstupanje od naela neposrednosti u korist naela posrednosti dozvoljeno jesamo u vrlo ogranienoj mjeri. Najvanija odstupanja se odnose na izmjenu u sastavu vijea tokom glavnerasprave, te na mogunost posrednog izvoenja dokaza.

Ako se vijee izmijeni tokom glavne rasprave, glavna rasprava mora ponovo zapoeti.Meutim, vijeemoe odluiti, nakon to se o tome izjasne stranke, da se ve izvedeni dokazi ne izvode ponovo nego da sesamo proita zapisnik o izvoenju tih dokaza.

Odstupanje od principa neposrednog izvoenja dokaza dozvoljeno je samo ako za to postoje vani razlozi.Vijee tada moe odluiti da se odreeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijea ili zamoljenim sudijom.U takvim sluajevima se zapisnici o izvedenim dokazima obavezno itaju na glavnoj raspravi.

Povreda neposrednosti predstavljae apsolutnu povredu parninog postupka samo onda ako je u donoenjupresude uestvovao sudija koji nije uestvovao na glavnoj raspravi. Naelo neposrednosti je zadovoljenoako je prilikom donoenja odluke vijee u istom sastavu u kome je bilo na posljednjem roitu glavnerasprave. Dakle, ako se sastav vijea izmijeni nakon posljednjeg roita, a prije donoenja odluke, sudmora ponovo otvoriti raspravu.

14.6. Javnost

Javnost kao procesnopravna garantija. Naelo javnosti je kao pravo utvreno ustavom, a kaoprocesnopravna garantija Zakonom o parninom postupku. Naelo javnosti kao pravo omoguava svakompunoljetnom graaninu da prisustvuje raspravi pred sudom, te da o sadraju i rezultatima rasprave budeinformiran putem medija.

U osnovi naela javnosti kao procesnopravne garantije je zahtjev da sud svoju odluku o tubenomzahtjevu po pravilu moe donijeti samo na osnovu usmene rasprave.

Iskljuenje javnosti. Izuzeci od naela javnosti uspostavljaju se u svrhu uvanja slubene, poslovne ililine tajne, zatim osiguranja javnog reda, te iz razloga morala. U sluaju postojanja ovih razloga, oni neesami po sebi (ex lege) dovesti do iskljuenja javnosti, ve sud u svakom konkretnom sluaju ocjenjujeopravdanost iskljuenja javnosti sa cijele rasprave, ili samo jednog dijela. Izuzetak su brani i paternitetskisporovi, kod kojih je javnost iskljuena ex lege, a zbog ustavnog naela nepovredivosti linog iporodinog ivota. U ostalim sluajevima sud o iskljuenju javnosti odluuje rjeenjem koje mora bitiobrazloeno i javno objavljeno, a protiv ovog rjeenja nije dozvoljena posebna alba.

Iskljuenje javnosti se ne odnosi na stranke, njihove zastupnike, umjeae. Sudsko vijee moe odluiti daglavnoj raspravi, na kojoj je iskljuena javnost, prisustvuju pojedine slubene osobe, nauni ili javniradnici ako je to od interesa za njihovu djelatnost. Osim toga, sud na zahtjev stranke moe odobriti daraspravi prisustvuju najvie 2 lica koja stranka oznai.

Povreda naela javnosti ima za posljedicu apsolutno bitnu povredu parninog postupka samo ako jejavnost nezakonito iskljuena sa glavne rasprave. U svim ostalim sluajevima povrede ovog naela mogubiti samo relativno bitne povrede postupka.

14.7. Pruanje pomoi neukim strankama

Vrijednost naela. Formalna jednakost stranaka ostvaruje se naelom kontradiktornosti, tj. obostranog

7/25/2019 gppp I.1-100

17/100

17

sasluanja stranaka. Naelo pruanja pomoi neukim strankama ima za cilj ostvarenje faktike (stvarne)jednakosti stranaka u postupku, obzirom na razliit nivo opeg ili strunog pravnog obrazovanja, razliiteekonomske mogunosti za angaovanje strunog punomonika i sl. U veini pravnih sistema pruanje

besplatne pravne pomoi je javnopravna ustanova, tj. drava je na sebe preuzela obavezu da snositrokove pravne pomoi koju u postupku dobivaju siromane i neuke stranke.

Nuno punomostvo. Mnogi procesni sistemi i danas poznaju ustanovu nunog punomonika (npr. Italija,Francuska, Njemaka itd). O ustanovi nunog punomonika govori se kad jedna parnino sposobnastranka ne moe neposredno pokrenuti parnini postupak, niti preduzimati radnje u parnici (nemapostulacionu sposobnost), ve to moe initi samo preko kvalificiranog strunog punomonika. U naempravu ustanova nunog punomonika je naputena i svaka parnino sposobna stranka ima potpunupostulacionu sposobnost. Pruanje pravne pomoi stavljeno je u dunost sudu.

Domet naela i odnos prema principu sudske nepristrasnosti. Sud je obavezan da upozori neuku strankukoja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj pripadaju po ZPP. Sud je duan da upozori neuku stranku

koje parnine radnje moe preduzeti, a posebno na posljedice proputanja preduzimanja parninih radnji.Sud e stranci ukazati i na tetne posljedice nepravilnog zastupanja, ako uoi da njen punomonik (kojinije advokat) nije u stanju vriti svoju dunost.

Sutina je dakle da se domet zahtjeva u pruanju pravne pomoi kree u domenu procesnih prava i nesmije prei na podruje materijalnog prava. Sud ne moe pouavati stranke o onim pravilima na osnovukojih presuuje na ijoj je strani pravo, jer bi time doveo u pitanje svoju nepristrasnost.

Efekti povrede naela. Ako sud ne izvrava dunost koju mu namee naelo pruanja pomoi neukojstranci, to moe imati znaaj relativno bitne povrede postupka. Ako u pruanju pravne pomoi sudija ideizvan okvira procesnog prava, to moe biti razlog za izuzee sudije.

14.8. Ekonominost

Naelo ekonominosti zahtijeva pravovremeno pruanje pravne zatite uz to manji utroak vremena isredstava.

Da bi postupak udovoljio svojoj drutvenoj funkciji, on istovremeno mora ostvariti i naelo ekonominostii naelo zakonitosti. Ova dva naela su u znatnoj mjeri meusobno suprotstavljena: ustanove kojima seobezbjeuje ostvarenje naela zakonitosti idu na tetu naela ekonominosti i obrnuto. U svakom sluaju,naelo zakonitosti ima prioritet u odndosu na naelo ekonominosti, tj. ustanove kojima se obezbjeujenaelo ekonominosti ne smiju dovesti u pitanje ostvarenje naela zakonitosti.

14.9. Savjesno koritenje procesnim pravima

Pojam zloupotrebe prava.U praksi se neodrivim pokazalo individualistiko shvatanje o neogranienostisubjektivnih prava. Kao pravna ustanova, zabrana zloupotrebe prava prvi put je ugraena u njemakigraanski zakonik iz 1896.godine, a kasnije dobiva mjesto i u drugim zakonodavstvima.

Na Zakon o obligacionim odnosima izriito regulie zabranu zloupotrebe prava: uesnici u obligacionimodnosima su duni da se pridravaju naela savjesnosti i potenja, zabranjeno im je vrenje prava protivnocilju zbog kojeg su ta prava ustanovljena i svako je duan da se suzdrava od postupaka kojima se drugommoe uzrokovati teta.

Zloupotreba procesnih pravapojmovno je isto to i zloupotreba prava uopte: to je koritenje procesnimpravima suprotno cilju zbog koga su ta prava zakonom ustanovljena, odnosno suprotno cilju postupka kao

7/25/2019 gppp I.1-100

18/100

18

cjeline. ZPP nalae strankama dunost da govore istinu i da se savjesno koriste pravima koja su impriznata u postupku, a sudu nalae da onemogui svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju upostupku.

Vidovi nesavjesnog parnienja. U literaturi se razliiti sluajevi nesavjesnog vrenja procesnih radnjigrupiu u nekoliko grupa i to:

2. Zloupotreba procesnih ovlatenja na traenje pravne zatite titular odreenog prava ustaje

tubom bez postojanja pravozatitne potrebe (pravnog interesa), ili ustaje tubom radi ostvarenjapotraivanja beznaajne imovinske vrijednosti.

3. Nesavjesno koritenje procesnih ovlatenja u toku postupka ovdje spadaju svi sluajevi u kojima

stranke preduzimanjem procesnih radnji ele izdejstvovati odugovlaenje postupka. U tom smislu se upraksi najee zloupotrebljava ustanova beneficium novorum: stranka iznosi injenice i dokaze tek ualbi, mada je to mogla uiniti i ranije, ili radi odugovlaenja proputa rokove i roita, traiodgaanje roita radi izvoenja novih dokaza mada je svjesna da time nee doprinijeti utvrivanju

istine ili se takvi dokazi uope nee moi izvesti sl.4.

Sticanje procesnog poloaja u parnici prevarnim radnjama npr. tuilac prevarnim radnjamaizdejstvuje takvo dranje tuenog u parnici usljed kojeg je dolo do mirovanja postupka ili donoenjapresude na tetu tuenog zbog izostanka.

Dunost stranaka da govore istinu je dio dunosti stranaka da savjesno koriste svoja procesna prava.Zbog toga povreda ove dunosti ima karakter zlouopotrebe procesnih prava. Pritom se pod istinompodrazumijeva subjektivna istina, tj. stranke ovoj dunosti udovoljavaju kad iznose injenine tvrdnje zakoje one same vjeruju da su istinite.

Sredstva protiv zloupotreba. Teite je na prevenciji, jer ZPP uspostavlja dunost suda da sprijei svakuzloupotrebu prava u postupku. Sankcije ije izricanje se zapreuje zbog zloupotrebe procesnih prava imaju

drugorazrednu ulogu i znaaj.

Preventivne mjererealiziraju se kroz sudsko upravljanje postupkom. Sud u parnici ima aktivnu kontrolnuulogu putem koje moe uspjeno onemoguiti stranke da koritenjem doputenih sredstava postiunedoputene ciljeve.

Represivne mjere. Sankcije zbog zloupotrebe procesnih prava su: snoenje trokova prouzrokovanihzloupotrebom, izricanje kazne i naknada tete.

U teoriji je vladajui stav o nedopustivosti actio doli, tj. tube zbog zloupotrebe procesnih prava jer bitakva mogunost ugrozila pravnu sigurnost.

Snoenje trokova. Pravilo je da stranka koja u cjelosti izgubi parnicu protivnoj strani naknaujetrokove. Ova dunost postoji samo za trokove koji su bili potrebni za voenje parnice. Ostale trokove,tj. trokove koje stranka prouzrokuje svojom krivicom ili zloupotrebom procesnih prava, snosi sama tastranka, bez obzira na ishod parnice. Dakle, u ovakvim sluajevima snoenje trokova ima karaktersankcije zbog zloupotrebe procesnih prava.

Karakter sankcije zbog zloupotrebe procesnih prava ima i snoenje trokova u sluaju kad tueni nije daopovoda za tubu. Kad tueni prizna tubeni zahtjev, a nije dao povoda za tubu, tuilac e snositi trokovepostupka iako je uspio u sporu.

Procesne kazne izriu se zbog zloupotrebe prava u postupku. Sud je ovlaten da u toku postupka kazni

7/25/2019 gppp I.1-100

19/100

19

stranku, njenog zastupnika, punomonika ili umjeaa, novanom kaznom do 500 KM, ako su svojimparninim radnjama tee zloupotrijebili procesna prava. U tei oblik zloupotrebe spada i povreda dunostistranaka da govore istinu.

Novanu kaznu u istom iznosu sud moe izrei i u okviru odravanja reda na glavnoj raspravi. Kazna semoe izrei uesniku u postupku i licu koje je kao slualac prisutno raspravi, ako i nakon opomene ometarad suda, vrijea sud ili druge uesnike u postupku ili se ne pokorava naredbama predsjednika vijea zaodravanje reda.

Lice koje u podnesku vrijea sud, stranku ili drugog uesnika u postupku, sud moe kazniti novanomkaznom do 300 KM.

Novanom kaznom do 500KM mogu se kazniti svjedok i vjetak, u sluaju neizvrenja obaveza (svjedokako se ne odazove na uredan poziv suda, neopravdano se udalji ili odbije svjedoiti; vjetak akoneopravdano odsustvuje sa roita na koje je uredno pozvan ili odbije vjetaiti).

Naknada tete. ZPP ne propisuje izriito naknadu tete kao sankciju zbog zloupotrebe procesnih prava,ali ona proizilazi iz opih principa graanskog prava.

14.10. Sudsko upravljanje postupkom

Sistemi upravljanja postupkom. Upravljanje postupkom moe se posmatrati sa formalnopravnog i samaterijalnopravnog aspekta. U formalnopravnom pogledu, upravljanje parnicom se tie njenogspoljanjeg toka, vremenskog odvijanja i potivanja procesnih formi. U materijalnopravnom pogleduupravljanje parnicom se tie prikupljanja procesne grae, injenica i dokaza.

Obzirom na strogost procesnih formi i na ulogu glavnih procesnih subjekata, moe se razlikovati nekoliko

sistema upravljanja postupkom:4.

Sistem zakonskog upravljanja postupkom bio je karakteristian za starije procesne sisteme.Zakon je strogo odreivao razvoj postupka, od poetka do kraja, tako da se svaka parnica odvijala naisti nain bez obzira na raznovrsnost predmeta raspravljanja. Proputanje neke propisane procesneaktivnosti je za posljedicu imalo prekluziju procesnih ovlatenja, te su stranke bile prinuene dapreduzimaju procesne radnje kako bi izbjegle nastup prekluzije. Obzirom na vrijeme kad jeprimjenjivana, ova strogost procesnih formi imala je svoje opravdanje titila je stranke odsamovoljnosti sudija-feudalaca.

5. Sistem stranakog upravljanja postupkom posebno je karakteristian za period liberalnogkapitalizma, a prisutan je i u nekim savremenim sistemima, posebno u zemljama angloamerikogprava. Stranke pokreu i upravljaju razvojem parnice, kako u formalnopravnom, tako i u

materijalnopravnom smislu. One imaju incijativu u odreivanju roita, staraju se o dostavljanju, utiuna redoslijed preduzimanja radnji itd. Osim toga, teret prikupljanja procesne grae je iskljuivo nastrankama.

6. Sistem sudskog upravljanja postupkom ovaj sistem je utemeljen u veini savremenihprocesnopravnih sistema. Ovakvo shvatanje postupka zahtijeva aktivnu ulogu suda u parnici. Pravilaopeg parninog postupka samo okvirno utvruju osnovne stadije i procesne ustanove u okviru tihstadija, a sudu se preputa da u konkretnom sluaju odluuje koje radnje e preduzeti i kojimredoslijedom.

14.11. Slobodna ocjena dokaza

7/25/2019 gppp I.1-100

20/100

20

Procesno pravo poznaje sistem slobodne ocjene dokaza i sistem legalne ocjene dokaza.

U sistemu slobodne ocjene dokaza do istine o pravnorelevantnim injenicama sud dolazi na osnovu

vlastitog uvjerenja, koga stie putem savjesne ocjene svakog dokaza zasebno, kao i na osnovu rezultatacjelokupnog postupka. U sistemu slobodne ocjene dokaza sud odluuje:

c)

koja dokazna sredstva e upotrijebiti za utvrivanje odreene injenice;

d) dokaznu snagu svakog dokaznog sredstva u konkretnom sluaju, a na osnovu pravila logike i opegivotnog iskustva.

Da bi sud mogao jednu injenicu smatrati tanom, on mora stei ubjeenje (uvjerenje, izvjesnost) onjenom postojanju. Ubjeenje, uvjerenje ili izvjesnost je takav stepen saznanja koji ne doputa opravdanusumnju u suprotno. Vjerovatnost, kao nii stepen saznanja, dozvoljava mogunost postojanja opravdanesumnje, ali kod suda postoji utisak koji pretee u jednom ili drugom pravcu, tj. daje injenina tvrdnjatana ili netana.

U sistemu legalne ocjene dokaza, sud je vezan za zakon, kako u pogledu upotrebe pojedinih dokaznihsredstava, tako i u pogledu njihove dokazne snage. Uloga suda u postupku dokazivanja se svodi na to daizvede onoliko dokaza odgovarajue dokazne snage, koliko je prema zakonu potrebno da se odreenainjenina tvrdnja smatra tanom.

U sistemu legalne ocjene dokaza se razlikuju 2 varijante: pozitivna i negativna ocjena dokaza. Premavarijanti pozitivne legalne ocjene dokaza, sud moda odreenu injenicu uzeti kao tanu kad se u procesuizvoenja dokaza ispune uslovi koje zakon odreuje kao pretpostavku da bi se data injenica smatralatanom. Po varijanti negativne legalne ocjene dokaza, zakonskim propisima se odreuje minimumzahtjeva, bez ijeg ispunjenja sud ne moe odreenu injenicu smatrati dokazanom. Meutim, ispunjenjetih zahtjeva ne obavezuje sud, ako sud istovremeno i sam nije stekao uvjerenje o njenoj tanosti.

U naem pravu ne postoje ogranienja u pogledu primjene dokaznih sredstava: sud u svrhu dokazivanjamoe upotrijebiti svako dokazno sredstvo do kojeg je doao na zakonit nain. to se tie dokazne snage,sud je jedino vezan dokaznom snagom javnih isprava, iji se sadraj smatra istinitim dok se ne dokaesuprotno.

Norme procesnog prava utvruju mjere kojima se spreava mogunost da se slobodno sudijsko uvjerenjepretvori u proizvoljnost. Najvanija od tih mjera je obrazloenje sudske presude.

14.12. Materijalna istina

Sadraj naela.Naelo materijalne istine je temeljno naelo parninog postupka. Ono pred sud postavlja

dunost da potpuno i istinito utvrdi sporne injenice od kojih zavisi osnovanost tubenog zahtjeva (pravnorelevantne injenice).

Ostvarivanje naela. Ostvarenju naela materijalne istine svoj doprinos daju ostala naela parninogpostupka, a posebno naelo kontradiktornosti, pouavanja neukih stranaka, usmenosti, neposrednosti,inkvizitornosti i slobodne ocjene dokaza.

Priznate injenice nisu predmet dokazivanja, pa u tom smislu i ne podlijeu zahtjevima naela materijalneistine. Prema prosjenom iskustvu, stranci njen vlastiti interes ne dozvoljava da prizna injenice koje jojne idu u prilog, kao to joj vlastiti interes ne dozvoljava ni da preuti injenice koje joj idu u prilog. Zbogtoga ne postoje pravno-politiki razlozi za utvrivanje tanosti priznatih injenica. Izuzetak je mogujedino ako je utvrivanje istine samo po sebi cilj postupka.

7/25/2019 gppp I.1-100

21/100

21

Ako sud ne udovolji zahtjevu naela materijalne istine, donijee presudu u kojoj injenino stanje nijepotpuno i pravilno utvreno, to predstavlja razlog za pobijanje presude (zbog pogreno i nepravilno

utvrenog injeninog stanja). Ako je do pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja dolo usljedpovrede ustanova parninog postupka kojima se osigurava ostvarenje naela materijalne istine, to epredstavljati bitnu povredu postupka.

15. O NEKIM ASPEKTIMA RAZVOJA I PREOBRAAJA GRAANSKOG PARNINOGPOSTUPKA U BiH

Graanski parnini postupak za BiH stupio je na snagu 1883.godine. Raen je po uzoru na austrijskiparnini zakonik. Zasnivao se na naelima materijalne istine, neposrednosti, kontradiktornosti, usmenosti,javnosti i slobodne ocjene dokaza.

Nakon ovoga, na prostorima BiH primjenjivan je Zakonik o sudskom postupku u graanskim parnicama

Kraljevine Jugoslavije iz 1929.godine, a predstavljao je recepciju austrijskog parninog zakonika iz1895.godine.

Po okonanju II svjetskog rata, prvih 10 godina nije donesen ZPP, ve se sudska praksa zasnivala naopim pravnim pravilima predratnog prava. To je rezultiralo neefikasnim sudovanjem, pa je 1955.godinedonesen Zakon o ubrzanju parninog postupka pred redovnim sudovima, a 1957.godine Zakon oparninom postupku.

Novi ZPP donesen je 1977.godine. Bio je zasnovan na istim naelima kao i Zakon iz 1957, s tim to jeprilagoen odreenim rjeenjima ustava iz 1974.godine. Izraz novog ustavnog opredjeljenja je naelo dase postupak vodio na jeziku koji je u slubenoj upotrebi u sudu, a stranke i drugi uesnici u postupku imalisu pravo da se slue svojim jezikom i pismom.

Novi ZPP je u FBiH donesen 1998.godine i u svom najveem dijelu predstavlja recepciju ZPP iz 1977, uzizvjesne novine. Eksperti Vijea Evrope su ocijenili da je tekst Zakona usklaen sa zahtjevima pravinogsuenja po odredbama Evropske konvencije o ljudskim pravima.

SUBJEKTI PARNINOG POSTUPKA

16. PRAVOSUDNA FUNKCIJA

Pojam i sutina. Sudska funkcija se moe definisati kao djelatnost konkretizacije opih pravnih normi napojedinane situacije. Ovakvo odreenje moe posluiti za razlikovanje sudske od zakonodavne, ali ne iod upravne funkcije. Kad je u pitanju razlikovanje sudske i upravne funkcije, ona se moe odreivatiprema sutini sudskog akta ili prema formalno-organizacijskim obiljejima.

Sudska funkcija u materijalno-pravnom smislu odreuje se prema sadrini sudskog akta. S tim u vezi,sudska funkcija se moe definisati kao raspravljanje i donoenje odluke kojom se izrie sankcija u sluajupovrede prava, odnosno izrie ta je pravo meu strankama. Pritom se sudska funkcija odreuje kaodjelatnost:a) Graansko sudovanje - odluivanje u graanskim sporovima;b) Krivino sudovanje - izricanje mjera uiniocima krivinih i drugih kanjivih djela;

7/25/2019 gppp I.1-100

22/100

22

c) Upravno sudovanje - rjeavanje upravnih sporova.

Sudska funkcija u formalno-organizacijskom smislu ima 3 odreujua obiljeja: sud, postupak i svojstvo

sudske odluke. Na osnovu tih obiljeja se sudska funkcija moe definisati kao djelatnost koju vre sudoviu zakonom odreenom postupku sa autoritetom presuene stvari (res iudicata).

Najvanije obiljeje sudske funkcije u organizacijsko-funkcionalnom pogledu je da sudsku funkciju vresudovi. Da li se jedna institucija moe smatrati sudom, ne zavisi od toga da li ona ini dio sudskogsistema, ve da li ima osnovna obiljeja suda. Zbog toga, svaka tvorevina, bilo da je dravna ili drutvenai bez obzira da li je dio klasinog sudskog sistema ili ne, jeste sud ako posjeduje bitna obiljeja suda:nezavisnost i nepristrasnost.Nezavisnost i nepristrasnost vai i prema "vani", i prema "unutra", tj. premadrugim organima (prvenstveno upravnim) i prema strankama.

Pored nezavisnosti i nepristrasnosti, jedno od bitnih obiljeja suda u formalno-pravnom smislu je ipostupak. Zahtjevi koje postavlja postupak se kreu oko primjene nekih osnovnih naela postupka, a

prvenstveno naela kontradiktornosti.

Odluke suda imaju snagu pravosnano presuene stvari (res iudicata). Stranke u sporu su vezane tomodlukom i ne mogu traiti da se u istom predmetu donese nova odluka razliitog sadraja.

Na osnovu navedenih obiljeja moe se blie definisati sudska funkcija kao djelatnost sudova kaosamostalnih i nezavisnih organa koju oni vre u sudskom postupku, a koja se sastoji u raspravljanju iodluivanju o pravnim sporovima sa autoritetom presuene stvari.

17. REDOVNI SUDOVI

U pravosudnom sistemu FBiH sudsku funkciju u graanskopravnim stvarima vre redovni sudovi ope

nadlenosti: opinski, kantonalni i Vrhovni sud Federacije. Redovni sudovi su jedina vrsta sudova unaem pravnom sistemu (ranije su postojali vojni i privredni sudovi kao posebni organi).

18. ARBITRAE - IZABRANI SUDOVI

18.1. Pojam

Arbitraa je pravosudno nedravno tijelo koje su stranke saglasno i voljno izabrale i povjerile mupresuivanje u njihovom odreenom imovinsko-pravnom konfliktu, u kome one mogu slobodnodisponirati svojim pravima.

18.2. Bitni elementi

Arbitraa je nedravni sud, koji spor meu strankama rjeava presudom; Osnov za derogiranje redovne sudske nadlenosti i povjeravanje spora arbitrai je u autonomiji volje

stranaka u predmetima u kojima stranke mogu disponirati svojim pravima; Pravni osnov za arbitrano rjeavanje sporova je sporazum stranaka; Postupak pred arbitranim sudom predstavlja suenje u konkretnom sluaju tek nakon to mu stranke

sporazumno daju investituru za suenje i traje do okonanja zadatka koji mu je povjeren.

18.3. Zato arbitrano rjeavanje sporova?

Razlozi su pravno-politike, filozofsko-ekonomske i pragmatine prirode:- partneri ele ostati u prijateljskim odnosima;

7/25/2019 gppp I.1-100

23/100

23

- sastav arbitrae, na iji izbor stranke imaju uticaj, strunost arbitra, diskrecija;- po pravilu jednostepeni postupak, manje formalna procedura i nii trokovi;- pravila postupka odreuju stranke ili arbitri na osnovu ovlatenja stranaka.

U teoriji su prisutni i argumenti protiv arbitranog sudovanja:- opasnost od sudske neobjektivnosti;- ograniena mogunost pobijanja arbitranih odluka u postupku po vanrednim pravnim lijekovima;- mogunost da ekonomski jai partner nametne drugoj ugovornoj strani svoju arbitrau putem tipskihugovora.

U praksi je uoljiva tendencija porasta broja sporova koje stranke povjeravaju arbitraama.

18.4. Pravna priroda arbitrae

Pravna priroda arbitrae je u teoriji sporna. Tumae je 2 suprotstavljene koncepcije:

kontraktualna (civilistika), prema kojoj arbitraa u sutini nije sud, ve graanskopravni medijstranaka. Odluka arbitrae nije presuda, nego ugovor koji su stranke potpisale preko arbitra, a imaznaaj poravnanjasui generis, kome pravni poredak priznaje dejstvo;

jurisdikciona (publicistika), prema kojoj je arbitrana presuda u svemu izjednaena sa odlukomdravnog suda. Ova koncepcija je dosad bila dominirajua i u naem pravu.

U teoriji postoji i tree, kompromisno shvatanje koje insistira na mjeovitoj, ugovorno-procesnoj prirodiarbitrae.

18.5. Vrste arbitraa

Osnovna podjela arbitraa je na povremene (ad hoc) i institucionalne (stalne) arbitrae. Najznaajnijestalne arbitrae su: Evropski arbitrani sud u Strazburu, Arbitrani sud u Londonu, Arbitrani sudMeunarodne trgovake komore u Parizu itd. U BiH je to Arbitrani sud pri Privrednoj komori BiH uSarajevu.

Po kriteriju pravnih izvora, arbitrae se dijele na formalne (ritualne) i neformalne (iritualne) arbitrae.Izvorite formalnih arbitraa je procesualno, dok se neformalne zasnivaju na civilistikoj koncepciji.

Nepravne, kvazi arbitrae predstavljaju tijela kojima se stranke moraju obratiti radi rjeavanja odreenihsporova. To su tzv.obligatorne ili prisilne arbitrae. Drugi oblik nepravnih arbitraa su one koje rjeavajupitanja o kojima se pred redovnim sudom ne bi mogla voditi parnica, te arbitrium boni viri, kao oblikposredovanja o ugovornim odredbama o ijem se sadraju stranke nisu mogle dogovoriti.

Osim navedenog, bitno je razlikovati funkcije koje obavljaju arbitri i radnji koje vre tzv.arbitratori iliarbitri-strunjaci. Ovi strunjaci kao vjetaci ili procjenjitelji daju svoje miljenje o odreenom pitanju. Tomiljenje je obavezno, kako za arbitrani sud tako i za stranke.

Od arbitrae je potrebno razlikovati instituciju mirovnog vijea, koje se moe definisati kao drutvenimedij za posredovanje izmeu lica u sporu, koji nema funkciju suenja.

Domae i arbitrae s elementom inostranosti. U teoriji ne postoje saglasna stanovita o opredjeljujuimfaktorima na osnovu kojih se arbitraa kvalificira kao nacionalna ili sa elementom inostranosti, bez obzirada li su ti faktori subjektivni (stranke u sporu) ili kauzalni (svojstva predmeta spora). Najznaajnijemeunarodne konvencije o arbitrai, koje izmeu ostalog tretiraju ovu problematiku su: Njujorka

7/25/2019 gppp I.1-100

24/100

24

konvencija o priznanju i izvrenju stranih arbitranih odluka iz 1958, Evropska konvencija omeunarodnoj trgovinskoj arbitrai iz 1961, te pravila UNCITRAL (United Nations Commission onInternational Trade Law Arbitration Rules).

18.6. Pojam i modaliteti arbitranog sporazuma - compromissum

Arbitrani sporazum je akt stranaka kojim one ugovaraju da presuivanje njihovog spora povjerearbitranom sudu, derogirajui pritom nadlenost redovnog suda. Arbitrani sporazum moe bitisamostalan ili u formi kompromisorne klauzule u okviru glavnog ugovora.

U teoriji postoje 2 gledita o odnosu kompromisorne klauzule prema glavnom ugovoru. Prema prvom,kompromisorna klauzula je akcesorni materijalnopravni sporazum i kao takva dijeli sudbinu glavnogugovora. Drugo, savremenije shvatanje, ovu klauzulu cijeni autonomno, kao procesnopravni institutneovisan od glavnog ugovora. Problem postojanja i validnosti arbitranog sporazuma po pravilu se moerjeavati u postupku pred redovnim sudom.

18.7. Nadlenost arbitranog suda

Zasniva se na ugovoru stranaka. Posebno pitanje koji sporovi mogu biti predmet arbitranog sudovanja.Po odredbama Njujorke konvencije, svaki spor se moe iznijeti pred arbitrau, bez obzira na njegovuprirodu. Zato neki procesualisti zakljuuju da predmet arbitrae mogu biti svi sporovi, osim onih ije biraspravljanje od strane arbitranog suda bilo u suprotnosti sa javnim interesom.

Kompenenz-kompetenz problem u osnovi se svodi na pitanje da li je arbitrani sud nadlean da odluuje ovlastitoj nadlenosti za suenje u konkretnom sporu. Veina teoretiara je saglasna da arbitranom sudutreba priznati to pravo, uz mogunost naknadne dravne (sudske) kontrole.

Osim toga, postoji dilema da li je arbitrani sud ovlaten da sudi o valjanosti arbitranog sporazuma, te ovaljanosti glavnog (osnovnog) ugovora i posljedicama njegove eventualne nitavosti. U pogledu prva dvasegmenta, odgovor je potvrdan, a kad su u pitanju pravne posljedice nitavosti, miljenje je da bi za takvoodluivanje arbitraa morala imati izriita ovlatenja.

18.8. Sastav i imenovanje arbitranog suda

Osnovno pravilo je da broj arbitara mora biti neparan (po pravilu 1 ili 3). Tako npr.odreuju pravilastalnog meunarodnog arbitranog suda u Beu, poznatija kao "Beka pravila" iz 1991.godine. PremaArbitranim pravilima Evropskog arbitranog suda, ako sudi vijee od 3 arbitra, svaka strana bira pojednog arbitra, a predsjedavajueg vijea stranke imenuju sporazumno.

18.9. Arbitrani postupak

Kod ad hoc arbitraa postupak odreuju same stranke, a ako to ne uine, pravila odreuju arbitri. Kodinstitucionalnih arbitraa pravila postupka utvrena su pravilnikom.

18.10. Primjena materijalnog prava

Evropska konvencija o meunarodnoj trgovinskoj arbitrai strankama daje slobodu da ugovore nacionalnopravo koje e sud primijeniti na njihov spor. Ako one to ne uine, arbitri e primijeniti pravo na kojeupuuje koliziona norma za koju se ocijeni da je najprikladnija u konkretnom sluaju, vodei rauna ougovornim odredbama i trgovakim obiajima.

7/25/2019 gppp I.1-100

25/100

25

18.11. Suenje po pravinosti u arbitranom pravu - stranke mogu ugovoriti primjenu naela pravinosti(ex equo et bono).

18.12. Presuda arbitranog suda i poravnanje stranaka

Presuda arbitranog suda prema strankama (ali ne i treim osobama) ima snagu pravosnane sudskepresude (ukoliko ugovorom nije predviena mogunost pobijanja te presude pred arbitraom viegstepena, to je rijetkost). Presuda arbitranog suda predstavlja izvrni naslov. Institucionalne arbitraesame stavljaju klauzulu pravosnanosti i izvrnosti svojih presuda, a na presude ad hocarbitraa klauzulustavlja redovni sud koji bi bio nadlean da nije zakljuen arbitrani sporazum. Stranke mogu okonati spori poravnanjem pred arbitranim sudom, koji ima svojstvo izvrne isprave.

18.13. Pobijanje arbitrane presude

Mogue je ostvariti samo tubom za njeno ponitavanje, o emu odluuje sud koji bi bio nadlean dapostupa u predmetnom sporu u sluaju da arbitrani sporazum nije zakljuen. S tim u vezi vae nekaopeprihvaena pravila:

arbitrana presuda se u principu ne moe preispitivati zbog nepravilno utvrenog injeninog stanja ipogrene primjene materijalnog prava, izuzev zbog povrede javnog poretka zemlje;

procesne povrede kao razlog za pobijanje arbitrane presude najee su odreene izriito, ilipozivanjem na razloge za ponavljanje parninog postupka;

nakon ponitenja arbitrane presude, novi postupak je dozvoljen pred arbitranim sudom samo ako tonije u suprotnosti sa razlogom zbog kojeg je odluka ponitena.

Smatra se da nakon ponitenja arbitrane presude arbitrani sporazum moe konvalidirati, ali samo ako serazlog ponitenja ne odnosi upravo na taj arbitrani sporazum.

19. PRAVOSUDNI PRINCIPI O ORGANIZACIJI I DJELATNOSTI SUDOVA

19.1. Ope napomene

Organizacija i djelatnost sudova zasnovani su na jedinstvenim pravosudnim principima, od kojih sunajvaniji legalitet, sudska nezavisnost, javnost raspravljanja, pravo na albu, jednakost graana predsudom, pravo na upotrebu jezika, inkompatibilnost, sudska nepristrasnost i izuzee sudija.

19.2. Legalitet

Sutina principa zakonitosti se sastoji u potinjavanju i vezanosti sudova u vrenju sudske funkcije zazakon. Princip da je sud vezan za zakon vai i za procesno i za materijalno pravo. Vezanost za zakon neznai da je uloga suda mehanicistika. Naprotiv, ta uloga je stvaralaka jer je sudija taj koji utvrujesadrinu pravne norme putem tumaenja.

19.3. Sudska nezavisnost

U vrenju svoje funkcije sudovi su nezavisni i vezani samo za zakon. Nezavisnost je dvostruka:organizacijska i funkcionalna. Organizacijska neovisnost se ogleda u tome to su sudovi samostalni organii nad njima ni jedan drugi organ nema hijerarhijsku niti naredbodavnu vlast.

7/25/2019 gppp I.1-100

26/100

26

Funkcionalna nezavisnost ogleda se u primjeni apstraktnog pravnog pravila na konkretan sluaj. Iskljuivopravo sudije je da na injenino stanje, koje utvruje primjenom naela slobodne ocjene dokaza, primijeniodgovarajuu pravnu normu. Smisao i sadraj te norme sudija utvruje putem vlastite interpretacije.

Princip nezavisnosti se izraava ne samo u odnosu sudova prema drugim organima, ve i unutar samihsudova. Vii sud u postupku instancionog odluivanja imaju pravo da niim sudovima ukazuju nanedostatke u suenju, ali nii sud nije vezan za pravna shvatanja vieg suda izraena u tim primjedbama.Meutim, naelna pravna shvatanja i miljenja, mada nisu formalno obavezna za vie sudove, ipak imajuveliki znaaj za ujednaavanje sudske prakse.

19.4. Javnost raspravljanja

Javnost kao metod rada sudova uzdignuta je na nivo ustavnog principa. Do iskljuenja javnosti moe doisamo u zakonom odreenim sluajevima. Javnou se osigurava nadzor nad radom sudova, kao i vrenjevaspitne funkcije sudova.

19.5. Pravo na albu

Pravo na albu je ustavna kategorija iz oblasti osnovnih prava i sloboda ovjeka i graanina. alba semoe iskljuiti samo izuzetno i to samo zakonom, a pod uslovom da je zatita prava i zakonitostiobezbijeena na neki drugi nain.

19.6. Jednakost graana pred sudom - ustavni princip je da su svi graani jednaki pred zakonom.

19.7. Pravo na upotrebu jezika

Ustav garantuje svakom da u postupku pred sudom koristi svoj jezik i da se u postupku sa injenicama

upoznaje na svom jeziku. Dunost suda je da stranci obezbijedi usmeno prevoenje na njen jezik svega tose iznosi na roitu, kao i usmeno prevoenje sadraja isprava koje se na roitu koriste kao dokazi.Trokovi prevoenja padaju na teret sredstava suda.

19.8. Inkompatibilnost

Sudija ne moe vriti slubu ili posao koji je nespojiv sa sudskom funkcijom, niti moe biti delegat uskuptini koja ga je izabrala. Njemu se zabranjuje da uporedo sa vrenjem sudske funkcije obavlja bilokoju drugu funkciju u dravnim organima, politikim ili drutvenim organizacijama, kojom bi mogaodovesti u pitanje svoj nezavisni poloaj sudije.

19.9. Sudska nepristrasnost i izuzee sudija

Pojam i znaaj. Nepristrasnost sudije je osnovni uslov za objektivno presuivanje i pravilno donoenjeodluke. U teoriji ima shvatanja prema kojima je nepristrasnost vanija i od same sudske nezavisnosti.

Pravo stranaka da im sudi nepristrasni sudija bie povrijeeno u situacijama u kojima se sudija sa jednomod stranaka nalazi u takvom odnosu koji objektivno dovodi u pitanje njegov poloaj nepristrasnog treeg.Postoje 2 vrste razloga za izuzee: po sili zakona (ex lege) i po ocjeni suda.

Razlozi za izuzee po zakonumogu se podijeliti na nekoliko grupa:2.

Situacije u kojima sudija uestvuje u sporu kao neposredno zainteresirana strana. Ti razlozi su: ako je sudija istovremeno i stranka, zakonski zastupnik ili punomonik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlatenika ili saobaveznika ili regresnog obaveznika;

7/25/2019 gppp I.1-100

27/100

27

5.

Sudija se nalazi u nekom porodinom odnosu sa strankom u sporu. To su sluajevi: ako mu je stranka, zakonski zastupnik ili punomonik srodnik po krvi u pravoj liniji bez ogranienja,

u pobonoj do 4.stepena, ili mu je brani drug ili srodnik po tazbini do 2.stepena, bez obzira da li jebrak prestao ili ne;

ako je sudija staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomonika; ako je sudija stalno ili privremeno zaposlen u pravnom licu koje je stranka u postupku.

8.

Sudija u istom sporu uestvuje u nekoj drugoj ulozi: kao svjedok ili vjetak, ili je u istom predmetuuestvovao u donoenju odluke nieg suda (ako se radi o postupku po albi).

Razlozi za izuzee po ocjeni suda. Osim razloga koji ex lege dovode do izuzea sudije, i svaka drugaokolnost moe biti razlog za izuzee ako bi mogla dovesti u pitanje nepristrasnost sudije. Sudu jeostavljeno da u svakom konkretnom sluaju ocjenjuje u kojoj mjeri takve okolnosti dovode u pitanjenepristrasnost suda.

Nepristrasnost kao procesna pretpostavka.Na razloge za izuzee po sili zakona sud pazi po slubenojdunosti tokom cijelog postupka. im sudija sazna za postojanje nekog od tih razloga, duan je prekinutisvaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda koji e mu odrediti zamjenika. Ako seradi o izuzeu predsjednika suda, on e sebi odrediti zamjenika iz reda sudija istog suda, a ako to nijemogue, obavijestie vii sud. Vii sud u takvom sluaju odluuje da u postupku postupa neki drugi sudiste stvarne nadlenosti sa njegovog podruja.

Ako sudija smatra da postoji neka druga okolnost koja dovodi u sumnju njegovu nepristrasnost, a nijerazlog za izuzee ex lege, obavijestit e o tome predsjednika suda, koji e odluiti o izuzeu. Dodonoenja rjeenja predsjednika suda, sudija moe preduzimati samo one radnje koje ne trpe odlaganje.

Izuzee moe traiti i stranka, i to im sazna za postojanje razloga, a najkasnije do okonanja raspravepred prvostepenim sudom. Ako rasprave nije bilo, onda do donoenja odluke. Zahtjev za izuzee viegsuda stranka moe staviti u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek, a ako se pred viim sudomodrava rasprava, onda do okoanja glavne rasprave. Zahtjev za izuzee mora biti obrazloen.

O zahtjevu za izuzee odluuje predsjednik suda. Ako se radi o izuzeu predsjednika suda, onda odlukudonosi predsjednik neposredno vieg suda. O izuzeu predsjednika Vrhovnog suda FBiH odluuje opasjednica tog suda. Protiv rjeenja o izuzeu nije doputena posebna alba (bez obzira da li je zahtjev zaizuzee prihvaen ili odbijen).

Ako je sudija koji je trebao biti izuzet ve donio odluku, ta se odluka moe pobijati zbog apsolutno bitnepovrede parninog postupka i to kako redovnim, tako i vanrednim pravnim sredstvima.

Odredbe o izuzeu primjenjuju se i na druge uesnike u postupku: zapisniara, prevodioca i vjetaka.

20. SASTAV SUDA

Sastav prvostepenog suda. Prvostepeni sud po pravilu sudi u vijeu od trojice sudija, od kojih je jedanpredsjednik vijea. Izuzetno, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi odreeni iznos, funkciju suda vrisudija pojedinac. Pomenuta vrijednost je u imovinskopravnim sporovima do 20.000KM, a uprivredno-pravnim do 30.000KM. Stranke se mogu sporazumjeti da im sudija pojedinac sudiimovinskopravne i radnopravne sporove, bez obzira na vrijednost predmeta spora.

Sastav drugostepenog suda. Drugostepeni sud kao albeni sud uvijek sudi u vijeu koje se sastoji od

7/25/2019 gppp I.1-100

28/100

28

trojice sudija.

Sastav treestepenog suda. Kad odluuje o zahtjevu za zatitu zakonitosti koji je podnio kantonalni

tuilac, kantonalni sud postupa u vijeu od 5 sudija. Ako ne moe osigurati vijee sastavljeno od 5 sudija,o zahtjevu odluuje isti kantonalni sud u sjednici svih sudija.

Kad odluuje povodom vanrednih pravnih lijekova - revizije i zahtjeva za zatitu zakonitosti federalnogtuioca, Vrhovni sud FBiH uvijek postupa kao sud treeg stepena, u vijeu sastavljenom od 5 sudija.

Povreda pravila o sastavu suda. Posljedice povrede zavise od toga da li je njome dovedeno u pitanjenaelo zbornosti. Ako je u sporu odluku donijelo vijee, a trebalo je da odluuje sudija pojedinac, odlukase ne moe pobijati. U obrnutom sluaju, presuda od strane sudije pojedinca umjesto od strane vijeapredstavlja apsolutno bitnu povredu parninog postupka, koja ini nitavom i presudu i postupak koji jojje prethodio.

21. OSTALI ORGANI OD ZNAAJA ZA PRAVOSUE

Tuilatvo je samostalan dravni organ ija osnovna funkcija je gonjenje uinilaca krivinih i drugihkanjivih djela, te preduzimanje zakonom odreenih mjera za zatitu interesa drutvene zajednice iulaganje pravnih sredstava radi zatite ustavnosti i zakonitosti.

Najvei dio svoje funkcije javni tuilac ostvaruje u krivinom postupku. U graanskom postupku seuglavnom javlja u 3 uloge: kao stranka, kao tree lice i kada ulae vanredna pravna sredstva za zatituustavnosti i zakonitosti.

Kao stranka u postupkujavni tuilac se javlja u ogranienom broju sluajeva, kad je nekim posebnimzakonom ovlaten na podizanje tube (npr.ponitenje braka iz javnopravnih razloga).

Kao tree lice u parnici javni tuilac se moe pojaviti kao zakonski intervenijent u cilju pravilneprimjene prinudnih propisa.

Najvanija uloga javnog tuioca u graanskom postupku je kod ulaganja zahtjeva za zatituzakonitosti.

Ombudsmen Federacije je institucija sa zadatkom da titi ljudsko dostojanstvo i ustavom zagarantiranaprava i slobode. U parninom postupku se ombudsmen moe pojaviti u 2 uloge:

4. Kao pokreta parninog postupka u sluajevima koje odreuje Ustav FBiH;

5.

Kao tree lice u parnici ombudsmen se moe umijeati u postupak koji je u toku, kad nae da za toima osnova.

Organ starateljstva se u parninom postupku moe pojaviti u ulozi stranke, zakonskog zastupnika,intervenijenta i punomonika.

Organ starateljstva nema svojstvo pravnog lica, ali mu Porodini zakon (kao i javnom tuiocu) priznajesvojstvo stranke u sporovima za ponitaj braka.

U svim situacijama u kojima neposredno preuzima vrenje starateljskog prava, organ starateljstva sepojavljuje u ulozizakonskog zastupnika parnino nesposobne stranke.

U ulozi intervenijenta organ starateljstva ima dvostruku funkciju: da kontrolie roditelje kao zakonskezastupnike u vrenju njihovih roditeljskih prava u interesu djece, i da neposredno doprinosi to boljoj i

7/25/2019 gppp I.1-100

29/100

29

potpunijoj zatiti djece. U postupku za izdravanje djece organ starateljstva moe uestvovati u svojstvuintervenijenta u interesu djece. U ulozi intervenijenta organ starateljstva je najblii poloaju stranke:preduzima radnje u svoje ime, a u interesu djece.

U ulozi punomonika organ starateljstva se moe pojaviti u postupku u kome stara i samohrana licaostvaruju svoja prava prema srodnicima koji su duni da ih izdravaju.

Ovlatenja organa starateljstva u svim navedenim ulogama vri radnik tog organa, kojeg posebnimrjeenjem odreuje sam organ starateljstva.

Pravobranilatvo je organ drutveno-politike zajednice ija se osnovna funkcija sastoji u tome dapreduzima zakonom odreene mjere i pravna sredstva radi pravne zatite imovinskih prava i interesa teDPZ i drugih pravnih lica u sluajevima odreenim zakonom.

Pravobranilatvo zastupa stranke u pogledu njihovih imovinskih pravai interesa u parninom, izvrnom,

krivinom i drugim postupcima pred sudovima.

U graanskom postupku pravobranilac se pojavljuje u ulozi zastupnika stranke, i to po sili zakona ili poovlatenju zainteresiranih stranaka. Po sili zakona pravobranilatvo zastupa DPZ i njene organe koji sefinansiraju iz budeta i fondova koji imaju svojstvo drutveno-pravnog lica.

Po ovlatenju stranke pravobranilatvo moe zastupati i druga pravna lica u domaim i inostranimpravnim poslovima. Pravobranilatvo se u tim sluajevima moe prihvatiti zastupanja ako ono nee uticatina blagovremeno i uspjeno izvravanje zadataka koji su pravobranilatvu odreeni zakonom.

U zastupanju stranaka pravobranilatvo je ovlateno da preduz