Govor Hazareti Mirze Masroor Ahmadaba

Svjetski vođa Ahmadiyya Muslimanskog Džamata

KALIFAT, MIR, PRAVDAPozdravni govor na 11. nacionalnom simpoziju mira, predvođenom Nje-govom Svetosti hazreti Mirzom Masroor Ahmadom (aba), svjetskim pogla-varom Ahmadija muslimanske zajednice i 5. Khalifom.

Dana 8. studenog 2014. godine svjetski poglavar Ahmadija muslimanske zajednice, peti Khalifa, Njegova Svetost, hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) odaslao je pozdravni govor na 11. nacionalnom simpoziju mira. Tijekom obraćanja Njegova Svetost kategorički osuđuje aktivnosti ISISA i drugih ek-stremnih skupina jer su “u potpunosti neislamski” i rekao je da oni “opa-ko šire mrežu terora” u svijetu. Citirajući opširno Kur’an, Njegova Svetost objašnjava da je islam bila religija mira, koja promiče toleranciju, međusobno poštovanje i razumijevanje na svim razinama društva. Njegova Svetost je također postavio pitanje o tome kako se ekstremističke skupine poput ISISA financiraju i podržavaju. Događaj je održan u Baitul Futuh džamiji u Lon-donu pred više od 1000 ljudi, što je uključivalo i više od 550 ne-Ahmadi gostiju - vladinih ministara, veleposlanika država, članova oba doma Par-lamenta i raznih drugih uglednih gostiju. Tema ovogodišnjeg simpozija, je mir “Khalifat, mir i pravda”. Tijekom događaja Njegova Svetost je također predstavio Magnusa MacFarlane-Barrow, predsjednika Marijini obroka UK, za Ahmadija muslimansku nagradu za promicanje mira u znak priznanja za njegove izuzetne napore kako bi osigurao hranu i obrazovanje djece u zemljama u razvoju.

Prije samog početka govora nekolicina dostojanstvenika izrečene su kratke zahvale uključujući: Rafiq Hayatu, Državnom Predsjedniku Ahmadija mus-limanske zajednice VB, lordu Tariq Ahmad od Wimbledona, Ministru zajed-nica, Siobhain McDonagh, članu Parlamenta i predstavniku “Parlamentarnih grupa za Ahmadija muslimanske zajednice”, Rt.Hon.Ed. Davey, Članu Par-lamenta, Državnom tajniku za energiju i klimatske promjene, Rt. Hon. Jus-tine Greening, Članu Parlamenta, Državnom tajniku za međunarodni razvoj i Velečasnom Kevin McDonaldu, nadbiskupu Emirata od Southwark-a, koji je također pročitao naročit govor iz Vatikana.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Nakon izgovorenog Tashahhud, Ta’awwuz i Bismillah, Hazrati Khalifatul Masih V(aba) je rekao:

Svi ugledni gosti, assalamo alaikum wa rahmetullahe va barakatuhu – neka je mir i blagoslov Allaha na sve vas.

Želio bih prije svega iskoristiti ovu priliku i zahvaliti svima vama koji ste doš-li prisustovati ovogodišnjem Mirovnom simpoziju. Kao što većina vas zna, ovaj simpozij održava se svake godine u posljednjih deset godina i postao je zastalno uvršten u kalendar Ahmadija muslimanske zajednice. Obično se ovaj događaj održava u ožujku, ali iz raznih razloga, ove godine je odgođen do studenog.

Večeras je također i nacionalni Dan sjećanja, zbog čega neki ljudi koje smo pozvali nisu možda bili u mogućnosti prisustvovati. Ipak, ja sam vrlo zahva-lan svima vama koji ste došli. Vaše sudjelovanje svakako dokazuje da želite čuti o miru, sa stajališta pojedine muslimanske unije, jer se u današnjem svijetu toliko govori o svjetskom miru i sukobima koji su se pojavili diljem svijeta. Dakako, sadašnje stanje je postalo uzrok straha i tjeskobe za veliki dio svijeta. Iako je to uzrok velikog žaljenja, ne oklijevam priznati da se mnogo nereda koje vidimo u svijetu danas događa zbog djela nekih tzv. mu-slimana. Za svakog miroljubivog muslimana, koji razumije svoju vjeru, to je uzrok velike tuge i očaja. Tijekom prošle godine jedna posebna skupina je opasno proširila svoju mrežu terora i postala uzrok velikog interesa za svijet. Govorim o skupini ekstremista poznatih kao ISIS ili IS.

Akcije ovih terorističkih skupina nisu ograničene samo na muslimanske dr-žave već i države u Europi u kojima šire utjecaj svojih brutalnosti. Vidimo poražavajući broj mladih muslimana iz Europe i drugih dijelova svijeta koji su na neki način počeli vjerovati da ISIS predstavlja pravu sliku islama i podupiru njihovu ideologiju. Zbog tih razloga oni im odlučuju pomoći, čak i tako što se bore za njih.

Iz Velike Britanije dolaze podaci da se oko 500 ljudi, uglavnom mladih mu-slimana, koji su bili u Siriji i Iraku boreći se za ISIS u ratu, vode kao terori-stičke skupine i uporno sebi pripisuju tu borbu u ime islama. Ako pogleda-mo broj muslimana u Europi koji su putovali za tzv. džihad, tada možemo zaključiti da je odnos broja muslimana koji odlaze iz Velike Britanije u Irak i Siriju mnogo veći nego broj onih koji putuju iz Njemačke ili iz nekih drugih europskih država.

01

02

Taj podatak je izuzetno alarmantan i znak je za uzbunu za Veliku Britaniju, jer ciljevi i programi ISISA i njihovih tzv. Khalifa krajnje je zastrašujući i bar-barski.

Kažu da njihovi Khalife govore da žele preuzeti “osvetu” za svijet, te osvojiti teritorije i nacije. On kaže da želi muslimane pretvoriti u gospodare cijelog svijeta te da svi ostali nemuslimani robuju, ili da postanu “vlasništvo” musli-mana. Također kaže da se kaznene mjere trebaju poduzeti protiv svih osoba koje vrijeđaju muslimane na bilo koji način, te da Šerijat bude zakon primje-njiv za sve, u svakoj zemlji.

On želi oduzeti prava ženama koje pripadaju drugim vjerama ili udrugama, prisiliti ih da postanu ljubavnice, ili ih natjerati da postanu ISIS-ove žene. ISIS želi uništiti svaku vjeru, religiju ili udrugu koja ima drugačija razmišlja-nja i želje da se uklone sadašnje muslimanske vlade i preuzmu njihovu vlast. Dakle, ako je sve ovo istina, onda je njihova strategija i vizija isključivo ta da unište mir u svijetu.

Sasvim je apsurdno tvrditi da će ISIS ili bilo koja ekstremna skupina ikad biti uspješna u konačnici u preuzimanju cijelog svijeta, jer je potpuno jasno da su njihovi planovi krajnje besmisleni i utemeljeni na željama, a ne na realnim činjenicama. Ipak, ako se oni ne zaustave u njihovim namjerama na vrijeme, tada bi mogli prouzročiti velike nevolje i uništavanje prije nego umru, tj. njihove vlastite smrti.

Svjedoci smo toliko mnogo incidenata, terora i uništavanja, koje može na-praviti samo nekoliko pojedinaca, bez ikakve potpore i podrške. Na primjer, svakih nekoliko mjeseci dolaze izvješća o novim napadima na škole u SAD-u, gdje deseci nevine djece bivaju žrtve gnusnog djela nekog pojedinca.

Dakle, samo razmislite koliko patnje i propasti može prouzrokovati terori-stička skupina, koja, puna gnjeva i frustracija, okuplja ljude iz svih dijelova svijeta koji su spremni dati svoje živote za takav nepravedan čin. To je pora-žavajuće s obzirom da te skupine ne samo da imaju spremne pojedince već imaju i teško naoružanu vojsku, sa sofisticiranim oružjem i sistemom artilje-rije. Doista, ne dovodi se u pitanje i posjedovanje nuklearnog oružja. Kako sam rekao, ove poremećene skupine neće moći postići dugotrajni uspjeh, ali u kratkom vremenu, vrlo je vjerojatno da mogu osvojiti određene regije i uzrokovati ogromna razaranja. Kada sve to razmotrimo, nema sumnje u stravično stradanje svijeta koje predstavlja ISIS i svaka druga skupina koja ima sličnu ideologiju.

Činjenica je da sve to što se radi u ime islama boli i žalosti sve iskrene i miro-ljubive muslimane, jer takve brutalne i nehumane ideologije nemaju nikakve veze s bilo kojom religijom. Umjesto toga, u svakom pogledu i na svakoj

03

04

razini pravo učenje islama je mir i sigurnost za sve ljude. Ako pogledamo u Časnom Kur’anu, te u životu Časnog Poslanika islama Muhammeda (sa), tada postaje jasno da prvi muslimani nikad nisu sudjelovali u bilo kojem ratu ili nasilju. Ako su ikada muslimani sudjelovali u nekom ratu, to je bio isključivo obrambeni rat, te je njihova jedina težnja bila da zaustave agresora od nje-govog nasilja i nikada nisu isticali svoju superiornost ili ispravljali nepravdu. Nikada nisu tražili da se okupiraju zemlje ili nacije ili da se pokoravaju ljudi.

O životu Časnog Poslanika Muhammeda (sa) svjedoči i činjenica da je tijekom ranih godina svog poslanstva, u njegovom rodnom gradu Mekki, on jedini tražio da se islam širi učenjem i kroz ljubav i naklonost. Kako god, stanovnici Mekke su to odbijali i prema njemu se odnosili vrlo okrutno. Časni Poslanik (sa) i njegovi sljedbenici bili su brutalno proganjani u tolikoj mjeri da su mo-rali napustiti Mekku i odseliti se u grad Medinu. Bez obzira na to, i nakon progonstva stanovnici Mekke nisu ostavili muslimane na miru, već su sa potpuno opremljenom vojskom počeli voditi rat protiv muslimana. Tada je prvi put Allah dozvolio muslimanima da se bore, ali samo u svrhu obrane.

Razlog dopuštanju je jasno objašnjen u poglavlju 22 (ajeti 40-41) Kur’ana, gdje je navedeno da Allah dozvoljava obrambeni rat, jer ako se muslimani ne budu sami branili, tada bi mir u cijelom svijetu bio u opasnosti. Protivnici ne žele samo eliminirati islam, već zapravo žele eliminirati sve oblike religije svijeta. Stoga Kur’an navodi da ako se ne odobri takvo razmišljanje, tada niti jedna crkva, sinagoga, hram, džamija ili bilo koje drugo mjesto štovanja neće biti sigurno. Dakle, muslimanima je bilo dozvoljeno da se brane ne samo za spas islama već i za spas samih temelja religija. Prema tome, možete li razumjeti koliko je pogrešno što si tzv. muslimani danas mogu dozvoliti da ubijaju nemuslimane, otimaju njihove zemlje ili ugnjetavaju njihov narod. U stvarnosti, islam je religija koja jamči svakom pojedincu da živi u slozi i slobodi. I islam je religija koja garantira svakom pojedincu da živi u miru i skladu bez obzira na njihova vjerovanja ili prošlost. Već sam spomenuo ranije kako je Časni Poslanik (sa) bio protjeran u Medinu, zajedno sa svojim sljedbenicima, te kako su se muslimani prilagodili novoj životnoj zajednici, što je izvrstan pokazatelj kako se može emigrirati i uklopiti se u novo društvo. Prije nego što su stigli muslimani, postojale su dvije skupine ljudi koji su ži-vjeli u gradu Medini – Židovi i Arapi. Nakon dolaska muslimana nastale su tri skupine – muslimani, Židovi i nemuslimani Arapi. Časni Poslanik (sa) odmah je utvrdio kako je neophodno da svi zajedno trebaju živjeti u miru i slozi, te je predložio konvenciju mira među njima. U skladu s tim uvjetima ugovora, svaka skupina iz svake vjere dobila je svoja prava. Život i bogatstvo svakog od njih bilo je garantirano i svaki već postojeći i unutar skupine prihvaćen običaj morao se poštivati. Također je bilo dogovoreno da ako bilo koja osoba dođe iz Mekke s ciljem da narušava mir ili pokušava nekog oštetiti, ne bi dobila utočište u Medini, niti bi se pokušalo ući u bilo kakav savez s njom.

05

Nadalje, ako je zajednički neprijatelj napao u Medini sve tri skupine, one će se udružiti i zajednički obraniti grad, iako je također napisano da nemusli-mani neće biti prisiljavani da se bore na strani muslimana ako bi kasnije bili napadnuti izvan Medine. Nadalje, svaki dogovor koji su imali Židovi s bilo kojom drugom skupinom bit će poštovan od strane muslimana. Židovi će živjeti sa svojom religijom, a muslimani će živjeti sa svojom religijom.

Kada su sve tri skupine prihvatile uvjete dogovora, također su se obostrano usuglasili da Časni Poslanik (sa) bude proglašen kao Poglavar države. Kako sam već prije spomenuo, Židovi se ne bi vezali Šerijatom, ali bi se obavezali židovskim zakonima i običajima. To je bio savršen primjer tolerancije i me-đusobnog poštivanja od Časnog utemeljitelja islama (sa) i sada ISIS tumači šerijatski zakon tako da se mora provoditi na svakoj osobi bez obzira na nji-hovu vjeru ili podrijetlo. U to vrijeme Časni Poslanik (sa) također je utemeljio prava žena unutar tog saveza. U njemu je jasno propisano da se nijedna žena ne smije prisilno udaljiti iz svojega doma preko svoje volje. Dakle, kako ISIS može smatrati da nemuslimanske žene mogu biti njihovo vlasništvo ili imovina? Prema tom savezu, nijedna osoba neće nikada biti prisiljena da pri-hvati islam, ali izričito je navedeno da se prema Židovima i nemuslimanima iz Medine postupa s ljubavlju i poštovanjem, kao i s braćom muslimanima. Dakle, to je sažetak ugovora koji je obvezivao sve u društvu Medine povo-dom dolaska muslimana. Povijesti svjedoči i činjenica da su muslimani slije-dili ovaj dogovor, iako je kasnije taj dogovor bio prekršen, ali s drugih strana. Kao prihvaćeni vođa u Medini, ponekad bi Časni Poslanik (sa) imao posla s pojedincima ili grupama koje su prekršile dogovor i bile uključene u neka ne-djela. Ali tada su ukori davani pošteno, sukladno uvjetima ugovora, a nikako nepravedno. Prema tome, to je pravi prikaz vlasti u islamu, čije je temelje postavio Časni Poslanik (sa), a nastavili ih slijediti sva četvorica Khalifa kroz prvo stoljeće islama. I tako se danas ISIS ili bilo koja druga muslimanska vlast koja pokušava ne prihvatiti ova načela o istini, pravednosti i jednakosti, može shvatiti samo u svjetlu vlastitog zadovoljavanja ili u svjetlu političkih interesa. Iako tvrde da djeluju u ime islama, istina je da njihova djelovanja nemaju nikakve poveznice s islamom ili učenjima Časnog Poslanika (sa).

Ako se osvrnemo i pogledamo povijest Arabije prije dolaska Časnog Posla-nika (sa), možemo reći da je to bila zajednica u kojoj je svako pleme moglo ostvariti svoja prava kroz rat i krvoproliće. U istoj toj zajednici Časni Poslanik (sa) donio je revoluciju u kojoj je uspostavio pravedan sustav pravosuđa, te se prema svakoj skupini odnosilo sukladno njihovim tradicijskim običajima ili vjerskim uvjerenjima. Ako netko pokuša proučavati ranu povijest islama na pošten i nepristrasan način, tada će doći do spoznaje da je u početnom razdoblju Časnog Poslanika (sa) i njegovih četiriju pravednih Khalifa ponaša-nje muslimana bilo besprijekorno. Nikada nisu bili agresori ni u jednom ratu, niti su ikada željeli tuđu zemlju. Tamo gdje su naumili širiti islam to su činili

jedino molitvom i na potpuno miran način. Za primjer ćemo navesti širenje islama u Kini i južnoj Indiji. Nigdje u povijesti nije zapisano da je bilo koja muslimanska vojska napala njihov narod; umjesto toga, islam se proširio u tim zemljama i drugim nacijama isključivo mirnim putem. U kasnijim razdo-bljima neki muslimanski vladari pokrenuli su ratove iz raznih razloga, za koje oni sami i nisu bili krivi, pa čak i tim ratovima stanovnici zarobljenih zemalja nikada nisu bili prisiljavani prijeći na islam. Dakako, sami Kur’an odbacuje takve pothvate i zahtijeva jedino mirno učenje islama.

Kao što sam već rekao, tamo gdje je Allah dao dozvolu za defanzivne reli-gijske ratove, ta je dozvola bila zaštita i samoobrana svih religija, a ne samo islama. U različitim ajetima Kur’ana Svemogući Allah je propisao različita načela ratovanja. Na primjer, u poglavlju 2 (ajet 191) Allah je uspostavio načelo o obrambenom ratu, te je rekao da se muslimani bore samo s onima koji su pokrenuli rat, te da nikada ne griješe ili ne djeluju okrutno, jer Allah ne voli one koji su nepravedni.

Nadalje, u poglavlju 16 (ajet 127) Allah Milostivi naređuje muslimanima da nikada ne prelaze granice ili da ih ne prekoračuju tijekom rata. Allah kaže da svaka kazna mora odgovarati u onoj mjeri u kojoj je neka nepravda nanesena.

U poglavlju 2 (ajet 194) Allah Milostivi kaže da bi se tijekom rata stranke trebale samo boriti, te kad više ne bude smutnje i vjera bude mogla biti ponovno slobodna. On kaže da ako nasilnici prestanu i nemir stane, tada nijedno daljnje neprijateljstvo prema njima ne treba biti iskazano.

U poglavlju 8 (ajet 62) Allah Milostivi kaže da ako neprijatelji pruže ruku pomirenja, tada muslimani trebaju prihvatiti tu ponudu bez postavljanja pita-nja. Nadalje, u poglavlju 9 (ajet 4) Kur’an propisuje kako muslimani moraju ispuniti sve uvjete ugovora ili sporazuma koji su sklopili s poklonicima, kako kasnije ne bi djelovali agresivno i da moraju zadržati uvjete međusobnog ugovora s njihove strane. Allah kaže da je to neophodan zahtjev za praved-nost i Allah voli one koji su pravedni. U poglavlju 5 (ajet 9) Allah propisuje da uvijek budu pravedni i pošteni, čak i tijekom rata. Allah kaže da nepri-jateljstvo među nacijama ili ljudima nikada ne treba voditi muslimane da djeluju nepravedno, jer je to protiv pravednosti.

U poglavlju 8 (ajet 68) Allah kaže da nijednom poslaniku nije dozvoljeno da zadrži zarobljenike izvan ratnog stanja, jer ako bi se to učinilo, to bi značilo da vas samo zanima bogatstvo i moć, a ne Božja ljubav. Dakle, ovo vrlo jasno dokazuje da je izvan rata zabranjeno držati bilo kakve zarobljenike, ali danas vidimo da tzv. «islamisti» prisilno zatvaraju nevine ljude, dok bespo-moćne žene pretvaraju u ljubavnice.

07

08

U poglavlju 47 (ajet 5) Časnog Kur’ana Allah Milostivi je naveo da ratni zaro-bljenici moraju biti pušteni nakon rata. U ovom ajetu se navodi da ih se treba osloboditi, za neki iznos novca, ili još bolje da se puste kao znak dobrote i milosti. Dakle, kad se rat završi, i zarobljenike bismo trebali osloboditi, to se odnosi i na muškarce i na žene. U ranijoj povijesti žene su odlazile na ratišta da podržavaju i motiviraju muškarce koji su se borili. Prema tome, i žene su bile odgovorne za svoja uhićenja. Kako god, Kur’an potpuno jasno kaže da se ni prema jednoj ženi ne smije postupati okrutno ili nasilno.

Što se tiče isplate novca kako bi oslobodili zatvorenika, u poglavlju 24 (ajet 34) Kur’an kaže da ako osoba nije u mogućnosti priuštiti oslobađanje zatvo-renika, onda treba prihvatiti rate i osloboditi tu osobu. Ove ajete treba uzeti u obzir kod oslobađanja zarobljenika kada se ratovalo u ranijoj povijesti. U to vrijeme pojedinci koji su se borili u ratovima o svom osobnom trošku i donijeli svoje vlastito oružje imali su dozvolu da uzmu jamčevinu u zamjenu za oslobođenje svojih zarobljenika. Kako god, u današnjim ratovima vlade su te koje financiraju ekspedicije u potpunosti, tako da nema osobnog troška vojnika. Dakle, pitanje kako će se postupati prema ratnim zarobljenicima isključivo je određeno za vlade međunarodnih organizacija, a ne osobno za nekog vojnika. Programi razmjene zarobljenika i drugi dogovori mogu se do-goditi i između drugih nacija na državnoj razini ako to pridonosi dugotrajnom miru. Sigurno uvjeti o osobnom zatvaranju bilo koga više ne postoje i ako se to radi, potpuno je suprotno islamu.

U Kur’anu Allah je također rekao da ne smijemo bacati zavidne poglede prema nečijem bogatstvu, i to pravilo je zlata vrijedno za održavanje mira u svijetu. Ako se ova islamska zapovijed slijedi, ne može se postavljati pitanje da li je ijedan musliman ikada zaposjeo nečiju zemlju, teritorij ili nečiji svijet. U poglavlju 10 (ajet 100) Kur’ana Allah je također rekao – ako je On Svemo-guć i ako to želi, On bi mogao učiniti da cijeli svijet prihvati islam. Ipak, Allah nije želio da to bude cijelo čovječanstvo, te je uputio Časnog Poslanika (sa) da prisila nije dozvoljena u prenošenju poruke islama i da je vjera osobna stvar svakog pojedinca u srcu i savjesti. Dakako, mora biti jasno da nikada nije do-pušteno, ni pod kakvim uvjetima, prisiljavati drugu osobu da prihvati islam ili bilo koju religiju. Slažemo se da je muslimanima bilo rečeno da šire učenje islama, ali to je sve. Nadalje, u poglavlju 18 (ajet 30) Allah kaže Časnom Poslaniku (sa) da obavijesti svijet da Istina dolazi od njihovog Gospodara, što je značilo uspjeh i prosperitet, i oni su bili slobodni da to prihvate ili ne.

Ove su riječi vrlo jasne za sve, da vide i da čuju. Svi ljudi slobodno mogu vje-rovati ili ne vjerovati. I kada je Časnom Poslaniku (sa) bilo dozvoljeno samo da širi poruku islama mirnim putem, i ništa drugo, kako onda tzv. muslimanske vođe rade suprotno ovom razmišljanju i misle da imaju više prava, autoriteta i ovlasti od Časnog Poslanika (sa) islama?

09

Uz to sam ukratko dao pregled islamskih učenja, utemeljenih na različitim ajetima Kur’ana, koji dokazuju da su okrutnosti i nedjela koja čine pojedi-ne zločinačke muslimanske skupine potpuno u proturječnosti s onim što je islam.

Možda ćete se pitati – ako je to protiv islamskih učenja, zašto djeluju na taj način? Jednostavan odgovor je, kao što sam rekao već prije, da oni samo teže zadovoljavanju svojih ovozemaljskih interesa. Njihovi ciljevi nisu du-hovni, niti religiozni uopće. Oni žele udovoljiti ovozemaljskim željama u ime religije kroz okrutnosti i krvoprolića.

Ponovo kažem da bilo koji Ahmadi musliman ili bilo koji miroljubivi musli-man osjeća veliku bol kada njegova čista vjera biva napadnuta i prikazana u nepravednom svjetlu. Kako god, želio bih upitati te ljude, organizacije ili političare, tko to tvrdi da je islam vjera nasilja? Na temelju zločina tih ekstre-mističkih skupina?

Zamolio bih ih da razmisle kako su takve skupine u mogućnosti skupiti sredstva za svoje terorističke aktivnosti i ratovati tako dugo. Kako su stekli takvo sofisticirano oružje? Da li posjeduju tvornice oružja? Potpuno je jasno da oni primaju pomoć i podršku od određenih vlasti. Ovo bi možda moglo biti neposredno podržavano od nekih naftom bogatih muslimanskih država, ili bi to možda moglo biti od drugih velikih sila, prikriveno pružanje pomoći.

Kada se ISIS prvi put obznanio, rečeno je da su uzeli oružje od državne vojske i zapljenom nekih vojnih skladišta. To bi moglo biti točno, ali to ne bi bilo dovoljno da nastave svoje aktivnosti sve do sada. Ako se nabavka za regularnu vojsku prekine, tada je nemoguće da nastave djelovanje, a do sada se čini da je opskrba ISISA stalno u porastu.

Rečeno je da sad imaju u posjedu i antizrakoplovne rakete i drugo sofisticira-no oružje. Sve to ukazuje da postoje linije ISIS-a koje ih opskrbljuju. Također je poznato da imaju ogromna sredstva, od stotinu miliona dolara, i kako se može pretpostaviti, i veliku potporu. Mnogi dužnosnici, analitičari i komen-tatori su otvoreno izrazili podršku toj teoriji. Na primjer, viši dužnosnik vlade SAD-a David Cohen, koji je podtajnik za suzbijanje terorizma javno je rekao da je ISIS «najbolje financirana teroristička skupina koja je ikada postojala». Također je rekao da oni troše desetak miliona dolara svaki mjesec te zara-đuju jedan milion dolara dnevno prodajući naftu crnom tržištu. Moramo se zapitati gdje i kako oni dobivaju neometan pristup tako velikim količinama nafte. U drugim krajevima svijeta promet i prodaju ulja izrazito je teško pratiti i sankcije su donesene protiv naftom bogatih država. Na neki način sada se čini da je ISISU omogućeno da zaobiđe sve oblike zakona, te da stječe pravo na prodaju ogromne količine nafte neprekidno, bez obzira što svi znamo da

10

je prijevoz ili trgovanje tolikom količinom nafte teško prikriti. Također je re-čeno da ISIS dobiva određeni novac kroz otkupnine, ali to je i dalje vrlo mali iznos u usporedbi s drugim izvorima prihoda.

Financiranje takvih skupina je veliki problem, jer preko tih sredstava mogu biti lak plijen za osjetljive skupine ili pojedince. Na primjer, u jednom nedav-nom izvješću navedeno je da ako obitelj šalje jednog od svojih članova da se pridruži ISIS-u, tada ta obitelj daje tisuće dolara kao početni paušalni iznos, a nakon toga šalje redovito na stotine dolara.

Dakle, nešto se mora učiniti da se odmah zaustavi financiranje tih skupina. Zapad je sada počeo shvaćati i priznaje da je to rat koji neposredno već utječe na sve. Kako god, ovo je podcijenjena istina – ovo je rat protiv cijelog svijeta.

Rutinski možemo vidjeti kako su velike sile u mogućnosti utjecati ili čak dik-tirati politiku u muslimanskim zemljama po različitim pitanjima, a to dovodi do sljedećeg pitanja – zašto oni svoje utjecaje ne usmjere tamo gdje je zaista potrebno? Sada su počeli, ali je prekasno.Zašto ne postoji zajednička borba, ujedinjeni napori kako bismo se borili protiv ovih oblika ekstremizma? Čak i napori koji se ulažu premali su s usporedbom i razaranjima koje ova skupina može uzrokovati. Po mojemu gledištu, ono što se događa nije samo krivica muslimanskog svijeta, već i vanjskih sila i snaga koje pridonose ovom raza-rajućem stanju.

11

Godinama postoje međusobni sukobi u zemljama kao što su Sirija i Irak, i izvan ovlasti su financirani, naoružavani i podržavane su pobunjeničke skupine i frakcije koje su iznimno brzo rasle i otele se kontroli onih koji ih financiraju.

Oni su otišli opustošiti i upravljati svim oblicima terorizma sa svojim ekstre-mističkim ideologijama. Navodeći to, nisam rekao ništa što već nije u javnoj domeni ili otvoreno medijski popraćeno. Militantne skupine kao što je ISIS proizvod su takve politike, a sada šire svoje mreže terora nadaleko i utječu na cijeli svijet.

Opet kažem da je to veliki uzrok boli i brige za mene, jer se ova zločinačka djela povezuju s islamom. Danas je veliki problem što muslimanska mladež putuje u zemlje kao što su Sirija i Irak, te tamo bivaju radikalizirani. Sasvim je moguće da će se vratiti u svoje matične zemlje, te izazvati napade i uzro-kovati velike nerede u tim zemljama. Dakle, očito je da to više nije samo lokalno ili muslimansko pitanje. To je međunarodni problem, koji zahtijeva globalni i zajednički napor da se zaustave takve ekstremističke organizacije. Neke istaknute ličnosti izjavile su da će trebati 30 ili čak 100 godina da se ovaj ekstremistički rat privede kraju. Ja osobno vjerujem da se militantne i ekstremističke skupine mogu zaustaviti u mnogo kraćem vremenskom raz-doblju ako svijet odluči da ih iskorijeni. Ne smijemo misliti da smo oslobo-đeni svojih osobnih odgovornosti samo time što ćemo reći da će trebati de-

12

setljeća da se okonča ovaj rat. Bolje bi bilo da se svi udružimo u namjerama da se zaustavi globalni ekstremizam. Ako jednostavno stavimo krivnju samo na islam, ili samo na pojedinačne skupine, to nas neće spasiti od rata ili osloboditi nas naših odgovornosti.

Dakle, svi miroljubivi ljudi trebali bi izvršiti pritisak na svoje vlade ili svakako na političare i utjecajne osobe i tražiti od njih da nastoje razviti mir u svijetu za isticanje prave istine u svom djelokrugu, zauzimajući se za suzbijanje uništavanja svjetskog mira u potpunosti. Ako želimo spasiti svijet, prava isti-na mora biti iskazana na svim razinama društva i problemi koji se nalaze u svakoj državi trebali bi se riješiti na pravedan način, koji uklanja frustracije.

Bogatstvo bilo koje zemlje ne bi se smjelo gledati sa zavišću i međusobna politika mora biti takva da pomaže jedna drugima. Najvažnije je shvatiti da je svijet zaboravio svog Stvoritelja, te da se mora vratiti Njemu.

Samo u tom slučaju pravi mir može se uspostaviti. Bez toga nema jam-stva miru. Govorio sam mnogo puta prije o strašnim posljedicama Drugog svjetskog rata i možda bi tek nakon takvog rata svijetu bili jasni zastrašujući rezultati o nepravednoj politici, koja je stvorena samo da zadovolji osobne ambicije i stečene interese. Nadam se i molim da svijet dođe svijesti, prije nego se desi opet takva nesreća.

Ja se nadam i molim da će svijet prepoznati i prihvatiti Stvoritelja. S ovim riječima vas napuštam. Hvala vam puno.

OBJAŠNJENJE POZDRAVA:

sa Sallallaaho Alaihi wa Sallam: “Neka je mir i blagoslov Allaha nad njim”- ovo je napisano nakon imena Časnog Poslanika sa

as Alaihis Salaam: “Neka je mir nad njim”- ovo je napisano za sve ostale Poslanike osim Časnog Poslanika sa

ra Razi-Allaaho anhu/anha/unhum: “Neka je Allah zadovoljan sa njim/njom”- ovo je napisano na sljedbenike Časnog Poslanika (sa) i Obećanog Mesije (as)

aba Ayyadahullaahu Ta’aalaa binasrihil Aziz:“Neka mu Allah Svemogući pomogne sa Svojom snažnom podrškom”- ovo je napisano iza imena sadašnjeg Khalife Ahmadija muslimanskog Džamata

* Croatian translation of Keynote Address at the 11th National Peace Sym-posium by His Holiness, Hazrat Mirza Masroor Ahmad aba, Worldwide Head of the Ahmadiyya Muslim Community and 5th Khalifa

O AHMADIJA MUSLIMANSKOM DŽAMATU

U današnjem religioznom svijetu Ahmadija muslimanski džamat igra jednu jedinstvenu ulogu. Vjera i razum je poučavanje, da između religije i znanosti, o nikakvim sukobima ne bi trebalo biti govora, to je sastavni dio učenja Ah-madija muslimanske zajednice. Ova islamska reformatorska zajednica osno-vana je 1889 godine od Hazreti Mirza Ghulam Ahmada (as), (1835-1908) iz Kadijana / Indija. On je, tvrdio da je Obećani Mesija i Reformator novog doba, te je objavio učenja svih religija i postojanje svih Poslanika, a posebno od Časnog Poslanika Muhameda (sa), poslaništvo Imama Mahdia, koji tako-đer najavljuje povratak Isusa (as). Ahmadija muslimanska zajednica je jedina zajednica u islamu, koja postoji više od 100 godina ujedinjena u duhovni Kalifat. Zajednica odlučno odvaja politiku od religije.

Sadašnje duhovno vodstvo se zove Khalifatul Masih V. (aba), tj nasljednik Obećanog Mesije (as). On se demokratski bira putem izbornog povjerenstva od strane zajednice do kraja života.

IZDAVAČ: Ahmadija muslimanski džamat, HrvatskaVlaška 35, 10000 Zagrebe-mail: info@alislam.hrtel: 00385 01-4680979faks: 00385 01-4683846web: www.alislam.hr

Prijevod sa engleskog: Sandra SmolčićPregled teksta: Jasmin Buljić

Izdanje Ahmadija Muslimanski Džamat Hrvatska