Goruci grm 19 Layout 1 - vbs.ba · PDF file1 Xavier Leon-Dufor, Rječnik Biblijske teologije, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1993. ... evanđelje je objava Božjeg milosrđa koje

Goruci grm 19_Layout 1 10.12.2015 16:17 Page 1


ISSN 22330461

GORUĆI GRMList bogoslova

Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa

Sarajevo, 2015.Godina X. br. 19


IMPRESSUM

GORUĆI GRM list bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništaGodina X. (2015.), broj 19ISSN 22330461

Izdavač – Publisher:Vrbosansko bogoslovno sjemeništeSeminarium maius catholicum vrhbosnienseOdgovara: preč. mr. Josip Knežević, rektorJosipa Stadlera 5, 71 000 Sarajevo, BiHemail: [email protected]

Uredničko vijeće – Editorial Board:Davor Madžarević, Ivan Dragičević, Dražen Skenderović, Leon Dominović,Josip Dedić, Josip Marković, Ivan Matijević, Vedran Ćosić

V.d. glavnog urednika – Editors in Chief:Davor Madžarević i Leon Dominović

Lektura – Language Editor:Uredništvo

Korektura – Proofreaders:Uredništvo

Grafičko oblikovanje i prijelom – Graphic design and layout:Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije Marijo Gracić

Naslovna strana – Front page: Théodule Ribot, Dobri Samaritanac

Časopis izlazi dva puta godišnje – Periodical is published twice a year

Naklada – Print Run: 500

Tisak – Printing:Suton, Široki Brijeg

Uplata – Payment:Na transakcijski račun – to transactional accaunt:

Vrhbosansko bogoslovno sjemenište Gorući grm,Reiffeisen Bank filijala Sarajevo 1610000059950085

Uplate iz inozemstva:Beneficiary Bank: Raiffeisen Bank dd Bosna i HercegovinaAddress: Zmaja od Bosne bb, Sarajevo BiHSwift Code: RZBABA2SIBAN Code: BA391610000059950085


KAZALO

5Gorući grm prosinac 2015.

Uvodnik ........................................................................................................ 9

AKTUALNA TEMA

Nebojša StipićMisericordiae vultus – Lice milosrđa ............................................... 12

Dražen SkenderovićMilosrđe u Novom zavjetu ............................................................... 15

Ivan MatijevićIz devnika sestre Faustine Kowalske ............................................... 18

Vedran ĆosićSveti Leopold Bogdan Mandić i Padre Pio Sveci Božanskog milosrđa ............................................................................................ 24

Ivan DragičevićIntervju s fra Slavkom Topićem ....................................................... 30

PREDSTAVLJAMO

Novi bogoslovi 2015./2016. ............................................................... 36Dražen Skenderović

Sacra Pannonia: Sinerot i Fruškogorski mučenici .......................... 38s. Jaira Udovičić i s. Jana Komenda DSMI

Družba Sestara Milosrdnog Isusa .................................................... 42

IZ ŽIVOTA BOGOSLOVIJE

Dražen SkenderovićKronika VBSa ................................................................................... 52

Josip DedićHodočašće u Mariju Bistricu ............................................................ 57

Ivan MatijevićHodočašće na Bobovac ..................................................................... 58

Filip ČelikovićNastupi bogoslovske klape “Stadler” ............................................... 60

Sandro JurešićPosjeta VIS Emanuela u župama Kupres i Odžak .......................... 62

Vlč. Ljubo Zadrć, đakonĐakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali – Presvetog Srca Isusova,29. studenoga 2015. ........................................................................... 64


KAZALO

6 Gorući grm prosinac 2015.

HOD S EMANUELOM

Vlč. Oliver JurišićHod s Emanuelom ............................................................................ 68

POUČENI PRIMJEROM

Tomislav ŠimunovićSVETOST JE MOGUĆA I U BRAKU!Sv. Louis i Marija Azelija Martin ...................................................... 72

DUHOVNI KUTAK

Mudre misli svetaca .......................................................................... 78Pismo prijatelja ................................................................................. 80Sav naš život je veliko, neprekidno došašće, priprava za susret sGospodinom! .................................................................................... 81Bogataš ili svećenik? ......................................................................... 82Volim te, ti si Isus u bolno prerušenu liku ...................................... 83Prvi korak u pripravi za Isusovo rođenje – vrati mir koji ti je grijeh oduzeo! ................................................................................... 84Božićna meditacija ........................................................................... 86




Dragi čitatelji!

Potaknuti Papinim proglašenjem godine milosrđa, naše uredničko vijećeodlučilo je posvetiti ovaj broj Gorućeg Grma temi “Božjeg milosrđa”.

“Milost je Božji dar koji sadrži sve druge darove, ona je dar njegova Sina,ali ne naprosto predmet toga dara. Ona je dar što zrači iz darežljivostidarovatelja i obavija tom darežljivošću stvora koji ga prima. Bog daje izmilosti, a onaj koji prima nalazi pred njim milost i milje.”1

Ovo tumačenje Božje milosti potiče nas da si posvijestimo veličinunezaslužene Božje ljubavi prema nama koja se očituje na poseban način unjegovom milosrđu. Ne samo da si to posvijestimo, nego da u dubini srcadoživimo neizmjernu ljubav kojom nas Gospodin ljubi. Ta silna njegova ljubavga je potakla da nas stvori iz ljubavi za ljubav. Darujući nam slobodu da bi gaistinski mogli ljubiti, dao nam je i mogućnost da ga ne ljubimo. Često smo,izabirući put grijeha, iznevjerili Ljubljenoga koji nas ni tada ne ostavlja utakvom stanju, nego nas svojim milosrđem želi ponovo vratiti k sebi. Namaranjenima grijehom put milosrđa predstavlja jedini put izlaska iz ropstvagrijeha te otvara put prema ljubavi, tj. prema Bogu i bližnjima. Upravo udanašnjem svijetu koji je prožet mentalitetom „oholosti života“, sve manje imamjesta za milosrđe, a posebno za onoga potrebitog brata pored nas. PapaFranjo nas upravo želi podsjetiti svojim primjerom i riječju da se otvorimoBožjem milosrđu i da se ne bojimo biti milosrdni. On nam za uzor stavlja IsusaKrista koji je sama milost i ljubav Očeva nama darovana po Duhu Svetome.

U ovome broju moći ćete pročitati mnoge zanimljive članke našihbogoslova i sur a dnika koji nas potiču da milosrđe postane i naš stil života.Uz to, predstaviti ćemo vam i zanimljivosti iz života naše bogoslovije. Zaklju ču jemo ovu uvodnu riječ mislima iz knjige proroka Jeremija:

“Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” (Jr 31,3).

Davor Madžarević i Leon Dominović

UVODNIK


Milosrđe kao stil života

Xavier Leon-Dufor, Rječnik Biblijske teologije, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1993.1



AKTUALNA TEMA


AKTUALNA TEMA


Papa Franjo u buli najave izvanrednog jubileja milosrđa, podnaslovom „Misericordiae vultus“ (Lice milosrđa), aktualizira pitanjemilosrđa koje je kroz stoljeća prolazilo različita iskušenja i izazove.Papa naglašava zašto je izabrao datum 8. prosinac kao dan kada ćezapočeti Sveta godina milosrđa, tj. na svetkovinu Bezgrješnog začeća

Blažene Djevice Marije koja je svjedok Božjeg djelovanja od praiskona. Ovajdatum također predstavlja i pedesetu obljetnicu od završetka Drugogavatikanskog koncila, koncila koji je „srušio zidine“ koje su Crkvu držalezatvorenom, a sada je omogućen nov način naviještanja evanđelja.

U svome promišljanju Papa svakome ponaosob postavlja duboki „ispit“savjesti kako bi istinski oprost sebi i drugima urodio istinskim milosrđem imilošću. U vremenu velikih društvenih promjena, moralnih osilacija, tehnicizma,duhovna stvarnost biva potisnuta, a za posljedicu se javlja neka vrsta duhovneuspavanosti koja ne rijetko rezultira ravnodušnom shvaćanju i poimanju grijeha.

Izlazak na „periferije“ kojeg Papa naglašava između ostalog može biti odrazizlaska iz vlastitih „zidina“ ne oprosta i nedostatka iskustva milosrđa. Ujednoovakav „izlazak“ jest i izlazak u susret drugima tj. bližnjima i onim „najmanjima“,ali je on ujedno i susret u izazovima opraštanja. Priča „o milosrdnom Ocu“ kojunam Papa stavlja na promišljanje, daje odgovor kako Bog djeluje na iskreni vapajčovjeka. Ići „u susret“ u kontekstu priče oca i izgubljenog sina, Papa naglašavaveliku ulogu svećenikaispovjednika u godini Milosrđa. Izlazak na periferijemožemo shvatiti i u kontekstu pojmova „tjelesnih djela milosrđa“ i „duhovnihdjela milosrđa“. Prikaz milosrdnog Oca govori o Bogu koji je Ljubav, a upravo jeona izvor milosti i milosrđa. Kao kršćani smo pozvani biti navjestiteljima„Radosne vijesti“ spasenja, no ono se očituje u konkretnom navještaju istine tj.vlastitim životima konkretiziranog u opraštanju i ljubavi. Ovakav navještajzahtjeva nas same, a očituje se riječima i djelima. Papa navodi da je prva istinaCrkve Kristova ljubav i da je Crkva služiteljica te ljubavi i posreduje tu ljubavljudima: ljubav koja oprašta i izražava se kroz sebedarje.1

Misericordiae vultus – Lice

milosrđa

Franjo, Misericordiae vultus-Lice milosrđa, KS, Zagreb, 2015. str. 18.-19.1

NebojšaStipić


AKTUALNA TEMA


U daljem promišljanju, papa govori o hodočašću koje predstavlja put štoga svaka osoba prelazi u vlastitom životu. Svaki je čovjek putnik, a hodočašćeje poticaj na obraćenje. Važno je u životu ne suditi i ne osuđivati, a zadaćanam je opraštati i darivati se.

U buli se navodi poslanje misionara milosrđa. To su oni svećenici koje ćepapa ovlastiti da opraštaju i one grijehe koji su pridržani Apostolskoj Stolici.


AKTUALNA TEMA


Papa dalje navodi da se u pojedinim biskupijamaorganiziraju „pučke misije“.

Važan je i naglasak na milosrđu i prav ed n osti. One nisu dvije oprečne stvarnosti, negodvije dimenzije jedne stvarnosti koja se pos tupno razvija sve dok ne postigne svoj vrhunacu punini ljubavi.

Papa govori i o vrijednosti milosrđa kojanadilazi granice Crkve. Ona nas povezuje sažidovima i islamom, koje milosrđe smatrajujednom od naj v ažnijih Božjih osobina.2 U ovomese izražava nadu da će ova Jubilarna godinaosnažiti susret s religijama i sa svim drugim

plemenitim religijskim tr a dicijama te učiniti otvorenijima za dijalog.Na kraju svojega razmatranja papa se osvrće na Majku milosrđa, Blaženu

Djevicu Mariju kao onu čiji je život oblikovan prisutnošću utjelovljenogmilosrđa. Ona zajedno s Ivanom, ljubljenim učenikom, svjedočila je riječimaopraštanja koje je Isus izgovorio. Ovaj događaj oprosta pokazuje dokle sežeBožje milosrđe.

Završavajući ovaj kratki osvrt i vlastito promišljanje na bulu „Lice mi l osrđa“ izdvajam jednu misao Svetog oca a koja nam može poslužiti kaoživotna vodilja i snaga: „Upravimo Mariji staru i uvijek novu molitvu „SalveRegina“, da se nikada ne umori svrnuti svoje milostive oči na nas i da nasučini dostojnima promatrati lice milosrđa, njezina Sina Isusa.“3

LITERATURA:

Franjo, Misericordiae vultusLice milosrđa, KS, Zagreb, 2015.

3Isto. 18-19.Isto. 37.

2


AKTUALNA TEMA


Milosrđe je jezgra kršćanskog navještanja, aevanđelje je objava Božjeg milosrđa koje namse otkriva u Isus Kristu. Na ovaj je načinmilosrđe definirao u jednom od svojih brojnih članaka hrvatskibibličar Celestin Tomić. Pojam milosrđe se u Novom zavjetu

javlja više od dvadeset puta ovisno o prijevodima. No, u novozavjetnomilosrđe, za razliku od starozavjetnog, ne poznaje granice ljudskogsmilovanja. Isus nam je dao dvije prispodobe u kojima je duboko utisnutomilosrđe Božje. To su prispodobe o Samarijancu i o rasipnom sinu.

Isus u svojoj prispodobi o milosrdnom Samarijancu govori kako nam jebližnji onaj koji nam iskazuje milosrđe (Lk 10,2937). Isus od nas zahtijevamilosrđe u svakoj situaciji. Milosrdan čovjek ostvaruje svoje iskustvo Boga usvakidašnjici. Isus nam daje poruku da budemo milosrdni jer ćemo takopostići milosrđe (Mt 5,7). Djela milosrđa postaju kriterijem suda svijetu. Bogje samo milosrđe. Moramo biti milosrdni da bismo postigli Božje milosrđe.Milosrdna ljubav nas čini sličnima Bogu. Ona se otkriva u ljubavi premasiromahu, malenom, grešniku i patniku. Milosrdan otkriva u u bijedniku,upravo svoju bijedu i siromaštvo, te ga prihvaća kao brata. Bog koji je bogatmilosrđem, postao je čovjekom boli, poistovjetio se sa siromasima.

Milosrđe koje je Krist iznio u prispodobi o raspinom sinu ima nutarnjioblik ljubavi, agapè. Takva je ljubav sposobna spustiti se nad svakog rasipnogsina, nad svaku ljudsku bijedu i grijeh. Onaj tko je predmet milosrđa, neosjeća se poniženim, već je nanovo rođen i nanovo vrednovan. Milosrđe senije nikada prestalo objavljivati u srcima Isusovih učenika.

Sliku o novozavjetnom milosrđu donosi nam i Marija. Već je u pohoduElizabeti rekla da je Božje milosrđe od koljena do koljena. Sama je Marija naizuzetan načn doživjela milosrđe. Ona je žrtvom srca omogućila vlastito di o ništvo u objavi Božjeg milosrđa i ono jedinstveno sudioništvo na objavimilorsđa. Nitko nije poput nje doživio otajstvo križa i nitko nije to otajstvotako duboko prihvatio. Marija najbolje poznaje ostajstvo Božjeg milosrđa izato je možemo nazivati Majkom milosrđa.

“Budite milosrdni”, nije to poziv na asketsko ili moralno držanje, nego jezapovijed i putokaz da uđemo u svijet milosrđa, u Božji svijet. I nije to poziv

Milosrđe u Novom zavjetu

DraženSkenderović



AKTUALNA TEMA



prvotno da budemo milosrdni prema potrebnima. Mi najprije imamopotrebu milosrđa, da budemo milosrdni, da uđemo u vlastiti Božji svijet.Zato: “Blaženi milosrdni”, koji su već milosrdni, i tako su ušli u Božjemilosrđe. Srce mora biti zahvaćeno. A to znači da je to Božji dar. Moramoodgovoriti na Božje milosrđe prema nama, da i sami postanemo milosrdni.

LITERATURA:

IVAN PAVAO II. Bogat milosrđem : Dives in misericordia : EnciklikaVrhovnog svećenika Ivana Pavla II o Božjem milosrđu. Zagreb: Kršćanskasadašnjost, 21994.

OHLER, Annemarie – Gottfried HIERZENBERGER, „Milosrđe“,Praktični biblijski leksikon. Priredio Anton GRABERHAIDER. PreveliBOŽO LUJIĆ i Ladislav FIŠIĆ. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1997.

TOMIĆ, Celestin. „Evanđelje milosrđa“. Obnovljeni život 48 (1993.),439457.

TOMIĆ, Celestin. „Bog bogat milosrđem“. http: //www.veritas.hr/arhiv/arhiv/ver2001/Ver201/bozjarc.htm (24.11.2015)

AKTUALNA TEMA



AKTUALNA TEMA

Uovoj godini Božanskog milosrđa na poseban način razmišlja se odvojici svetaca, a to su sv. Padre Pio i sv. Leopold Bogdan Mandić.No u ovom kratkom članku pokušat ćemo malo razmišljati o jošjednom velikanu u Katoličkoj crkvi, a to je s. Faustina i njeno vi đ enje Milosrdnog Isusa. Pokušat ću ukratko predstaviti njen dnevnik

koji se sastoji od VI bilježnica, a koji je ona sama pisala. U Dnevnicimamožemo vidjeti njen svakodnevni život koji može pomoći svima nama usvakodnevnim nedaćama i duhovnim borbama. Svaki svezak je kao jednacjelina. Tako možemo u I. bilježnici pratiti sam njezin ulazak u samostan,zavjetovanja susreti sa sestrama i njen odnos prema njima. Od viđenjaMilosrdnoga Isusa do razgovora sa svojim duhovnim ocem te patnje duše ina kraju još jedne u nizu duhovne vježbe. On nosi naslov: “Milosrđe Božje umojoj duši“. U II. bilježnici pratimo njene unutarnje dvoumice, ljubav premaMajci Božjoj te zazive Božanskom milosrđu koje upravlja Ocu. Bilježnicanosi naslov: “Božje milosrđe u mojoj duši“. U III. bilježnici vidimo na kojinačin doživljava svakodnevne crkvene blagdane i kako to duhovno dozrijevau njezinom životu, te Isusova poruka kako mu je mila njezina molitva, “Želimslaviti milosrđe Gospodnje“. U IV. bilježnici svakodnevne molitve Ocunebeskom. Na kraju imamo dva vrlo kratka dnevnika koji su dosta slični. Tedodatak njezine prve svete Pričesti.

Životopis

S. Faustina Kowalska rođena je 25. kolovoza 1905. godine u malome mj e stu Glogowiec u Poljskoj. Treće je od desetero djece, na krštenju dobiva imeHelena. Svoje prve korake u pobožnosti stječe u obiteljskoj kući, roditelji sujoj bile jako pobožni, redovito se molilo posebno časoslov Blažene DjeviceMarije. Bili su jako siromašni ali sav svoj život stavili su u Kristove ruke. MalaHelena redovito bi išla na sv. Misu i uvijek bi bila dosta marljiva i uslužna. Sačetrnaest godina odlazi u jednu imućniju obitelj koji su držali trgovinu ipekaru te ostaje raditi kao domaćica u njihovoj obitelji. Tada se u njoj počinje

Iz devnika sestre Faustine

KowalskeIvanMatijević



AKTUALNA TEMA

javljati želja za posvećenimživotom. Tako joj se ukazujeIsus koji joj govori: Koliku ćute puta morati zvati i kolikoćeš Me puta odbiti! TakoHelena odlazi u Warszawu ujedan sa m o stan koji je samBog odredio. Stupa u družbusestra Majke Mil os r đa. Usamostan je ušla 1. ko l ovoza1925. kada dobiva redo vni čkoime Faustina od Pr e svetogSakramenta i od tada poči nj emo pratiti njene duhovnezapise Dnevnik. Nakon up ornoga odbijanja roditelja dastupi u sa mostan i p ak milostBožja htjela je drugačije. Nasamome nje nom ulasku usamostan od mah je posjetilakapelicu i upitala Isusa da liju prima, a on joj je od g ovorio: Ja te primam. Ti si umom Srcu. Prve red ov ničke

zavjete po lo žila je 30. travnja 1928 god. Živjela je vrlo pobožno i sveto od svogarođenja do svoje blažene smrti. Nep re stano je Bogu upravljala svoje strelovitemolitve i zalagala se za veliku duhovnu i tjelesnu bijedu koja je pogodila ovajsvijet, uvijek u dubokoj kontemplaciji i uronjenosti u Božju ljubav, stalno ra z mišljajući o Presvetim Isusovim ranama i muci koju je proživio radi nas ljudii radi našega spasenja. U svim stvarima bila je jako ponizna i pobožna, osobakojoj je Isus povjerio važnost utjecanja Njegovom milosrđu i obilne milostiza one koji budu vršili Njegove zapovijedi. Na Veliki Petak 26. 3. 1937. godinedobila je skrivene rane Isusove koje je toliko štovala u svome život. Iz ovogavidimo koliko je to bila sveta duša u svakom pogledu, a na sam taj događaj usvome je dnevniku zapisala ove riječi: Odmah ujutro osjećala sam na svojemtijelu boli Njegovih pet Rana. Te boli trajale su do tri sa ta. Iako izvanjski nijebilo nikakvih znakova, boli nisu bile nimalo sl a b ije. Radujem se, da me Isuszaštičuje od ljudskih pogleda. Do same svoje sm rti Bogu je ostala vjerna tenama na zemlji ostavila veliki svoj testament da se nikada ne umorimo tražitiBožje milosrđe koje nam je svima potrebno. Usnula je blago u Gospodinu 5.listopada 1938. godine u 33. godini života. Na Bijelu nedjelju, 18. travnja 1993.



AKTUALNA TEMA

papa Ivan Pavao II. uvrstio je u popis blaženih glasnicu Božjeg Milosrđapoljsku redovnicu Mariju Faustinu Kowalsku, a 30. travnja 2000. Godine istipapa s. Faustinu proglasio je svetom te za cijelu Crkvu uveo svetkovinuBožanskog milosrđa.

Ukazanje i slika Milosrdnoga Isusa

Prvi put milosrdni Isus ukazao se s. Faustini 22. veljače 1931. Sestra Fa ustina piše to ovako: “Uvečer bijah u svojoj ćeliji i opazih Isusa u neobičnojbjelini i sjaju. Podiže ruku na blagoslov, a lijevu ruku stavi na svoje Srce.Neznatno rastvorivši ogrtač na prsima, pokaza na sjajne zrake, jedne bijele,a druge crvene. Blještile su iz njegova Srca. U potresenosti i šutnji, pro m a trala sam veličanstveni prizor i mislila na veličinu Božju u Isusu. Moja dušabijaše potresena strahom i neobičnom radošću. Isus mi reče: Priredi sliku iprikaži Mene ovakvog, kakvog Me sada vidiš, te na sliku stavi natpis: Isuse,uzdam se u Te. Želim da se ta slika poštuje najprije u vašoj kapelici, a zatimda se to čašćenje raširi po svemu svijetu. Milosrdni Isus odmah je irastumačio sjajne zrake sestri Faustini ovim riječima: Zrake na slici označujuKrv i Vodu, što su izvirali iz dubine Moga milosrđa, nakon što Moje Srce bijašeprobodeno kopljem, nakon Moje smrti na Križu. Bijele zrake označuju Vodu,koja čisti duše, a crvene zrake označuju Krv, koja daje život dušama. Sretan



AKTUALNA TEMA

onaj, koji bude živio u zakloništu ovih zraka, jer neće strahovati od Božjesrdžbe. Još je Milosrdni Isus poručio sestri da napiše ovu strelovitu molitvukoju bi ljudi često mogli koristiti: Krvi i Vodo, što istekoste za nas iz SrcaIsusova poput milosrdnog izvora, uzdam se u vas! Ispod slike Isus je naložiosestri Faustini da napiše ove riječi: Isuse, uzdam se u Te!. Prvo je reklapredstojnici što Isus zahtijeva od nje, no sestra je tražila neke više dokaze.Isus ju je stalno poticao na važnost da se naslika slika Milosrdnoga Isusa. Nakraju je odlučila moliti patera Andrasza da je oslobodi te krivnje za sliku iod drugih unutarnjih poteškoća. No pater ju nije mogao osloboditi te krivnjete joj je preporučio da nađe duhovnoga pratitelja. U lipnju 1934. slikaMilosrdnog Isusa je dovršena i postavljena u hodniku samostana Sestara sv.Bernarda uz crkvu sv. Mihaela u Vilniusu. Ovo ukazanje Milosrdnoga Isusana sestri je ostavio veliki trag te se odmah bacila na posao koji joj je Isuszapovijedio da cijeli svijet počne štovati Božansko milosrđe. Od tada je njenživot postao drugačiji, cijelo je svoje biće predala u Njegove ruke, a slikaMilosrdnoga Isusa proširila se po svijetu kao i moljenje krunice Božanskogamilosrđa koja se sve do dana današnjega moli po našim obiteljima.

Krunica Božanskog milosrđa i molitve:

Krunicu Božanskog milosrđa s. Faustinu naučio je moliti sam Isus, a ovakose to dogodilo. „Još nikada kao tada nisam bila molila takvom nu tar njomsnagom. Sljedeće su riječi kojima sam vapila Bogu: “Vječni Oče, pr ikazujem titijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina tvojega, Go sp odina našega IsusaKrista, kao zadovoljštiinu za grijehe naše i cijeloga svijeta. Po pregorkoj MuciIsusovoj smiluj se nama.“ Sljedećeg jutra kad sam došla u kapelu, čula samriječi: “Kad god dođeš u kapelu odmah moli molitvu koju sam te jučer naučio.“Kad sam objavila tu molitvu, čula sam u duši riječi: “Ta molitva je za ublaženjeMoje srdžbe. Molit ćeš je devet dana kao uobičajenu krunicu, i to: Najprije Očenaš, Zdravo Marijo i Vjerovanje, dodajući na zrnca Očenaša riječi:“ Vječni Oče,prikazujem ti tijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina tvojega, Gospodinanašega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta. Na zrncaZdravomarije molit ćeš sljedeće: Po pregorkoj Muci Isusovoj, smiluj se nama icijelome svijetu. Na koncu ćeš ponoviti tri put riječi: Sveti Bože, sveti jaki Bože,smiluj se nama i cijelome svijetu.“ Isusu je jako mila ova molitva te daje velikemilosti svakome tko ju bu de molio. I sam Isus kaže: “O kako velike ću milostipodijeliti dušama koji će moliti ovu krunicu“.“ S. Faustina krunicu je molilasvakodnevno i to vrlo često a prikazivala ju je za cijeli svijet.

Uz krunicu Božanskoga Isusa, još je jednu molitvu s. Faustina molila usvome životu, a to su de vet n ice. Sam Isus joj je naredio i preporučio ovu svetumo li t vu, posebno se preporučuje za umiruće, ali i za svaku grj e š nu dušu.



AKTUALNA TEMA

Devetnicu je po trebno započeti na Veliki Petak do Bijele Nedjelje, uočiblagdana Božanskoga Mil os r đa, ali i u svaki drugi dan koji želimo. Isus joj jeozn ač io nakanu u vezi s tom mo litvom: “Želim da tijekom tih devet danadovodiš duše na izvor Moga milosrđa, kako bi one iz toga izvora crpile snagu,svježinu i sve milosti koje su im potrebne u teškom životu, napose u smrtnomčasu. Svaki dan dovodit ćeš k Mome Srcu drugu grupu duša, da se umiju u ovomoceanu Milosrđa...To ćeš činiti tijekom svoga života i u vječnosti. Svaki danmolit ćeš Moga Oca nebeskoga po Mojoj Gorkoj Muci, moleći milost za duše”.A evo što je Isus još poručio: “Želim da ovih devet dana dovodiš duše k iz vorumojega milosrđa kako bi u njemu našle snagu, milost i hrabrost za ovaj ži vot,posebno u trenutku smrti. Za ove pobožnosti dijelit ću svakojake milosti.”

Pouzdanje u Božansko milosrđe

Što Isus poručuje s. Faustini, a preko nje i svima nama, koji često nismouronjeni u sveta Otajstva pred kojima se nalazimo i kada često idemo na sv.Ispovijed tek tako? Kćeri, kad dolaziš na Sv. Ispovijed, vrelu Mojeg milosrđa,stalno teče na tvoju dušu iz Srca Mojega izviruća Krv i Voda i posvećuje tvojudušu. Svaki put kad ideš na Sv. Ispovijed posve uroni velikim povjerenjem uMoje milosrđe, da bih mogao izliti na tvoju dušu puninu Mojih milosti. Kaddolaziš na ispovijed, znaj da čekam na tebe u ispovijedaonici. Zakrio sam sesvećenikom, ali u duši djelujem Ja sam... Rijeke moje milosti preplavljujuponizne duše. Ohole su uvijek u siromaštvu i bijedi, jer se Moja milost okrećeod njih, te ide poniznim dušama.

Božansko Milosrđe u životu s. Faustine

Bila je trajno povezana s Isusom što možemo pratiti od same Prve pričesti,kada je sva uronjena primila svoju najveću Ljubav u tijelo. Već tada je imalaprivatne objave od Isusa: Moja kćeri, tvoja Me ljubav nagrađuje za ra vn odušnost mnogih duša. Već na sam dan svoje prve Pričesti s. Faustina je Isusuporučila ove milosrdne riječi: Budući da poznajem Tvoje milosrđe, dolazim kTebi, o Isuse, jer prije će nestati moja bijeda, nego da se iscrpi dobrota Tvojegasrca. Stoga ću danas pobudi pouzdanje u Božansko Milosrđe. Već tada jeodlučila posvetiti svoj mladi život Isusu i staviti sve u njegovo milosrđe, jersam je Isus rekao: „Blago milosrdnima oni će zadobiti mi l o srđe!“ (Mt 5,7). Evošto joj Isus poručuje u jednoj objavi: Znaj, Moja kćeri, da je Moje Srce samomilosrđe. Iz toga mora milosrđa izlijevaju se milosti na cijeli svijet. Nije otišlaneutješena ni jedna duša, koja Mi se približi. Sva bijeda tone u Mojem milosrđui sve spašavajući i posvećuje milosti izvoru iz tog vrela. Moja kćeri, Ja želim datvoje srce postane boravište Mojeg milosrđa. Ja želim, da se ovo milosrđe preko



AKTUALNA TEMA

tvojega srca izlije na cijeli zemlju. Tko se tebi približi, neka ne ode bezpovjerenja u Moje milosrđe koje toliko želim dušama“ Cijeli je svoj život radilana obraćenju grješnika, tako u svojim razmatranjima piše kako se uvijek utječeu Isusovo milosrđe jer samo je On dobar na ovome svijetu. Uvijek u svojimmolitvama Ocu ne prestaje moliti za milost kako za naše živote tako i za životedrugih, vjeruje da Isus nikoga neće odbiti tko se Njemu bude utjecao i molioGa za milost. I sam joj je Isus uvijek napominjao važnost pouzdanja uNjegovo milosrđe, te da niti jedan grješnik neće izgubiti život vječni ako sebude pouzdavao u Njegovo milosrđe. Tako joj jednom kaže: Moje srce radujese nazivu milosrđe. Objavljujem da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djelaMojih ruku okrunjena su milosrđem. I drugom opet prilikom kada je molilaza mir u duši Isus joj poručuje: Ja želim da dublje upoznaš Moju ljubav, u kojojje Moje srce rasplamsano prema dušama. To ćeš razumjeti kad budešrazmatrala Moju muku. Zazivaj Moje milosrđe grješnicima. Čeznem zanjihovim otkupljenjem. Kad moliš slomljena srca i u vjeri za jednoga grješnikaslijedeću molitvu, podarit ću mu milost obraćenja. Molitva je: o Krvi i Vodošto potekoste iz Srca Isusova kao izvor Milosrđa za nas, Ja se uzdam u tebe.Sestra Faustina nikada nije prestajala razmišljati o muci Isusovoj i ljubavi kojaje bila spremna umrijeti radi nas ljudi i radi našega spasenja. Isus je u svimprivatnim objavama sestri otkrivao važnost Božanskoga milosrđa premanama. Potrebna je stalna vjera kako bi Isus mogao svojom velikom ljubavljui milosrđem velika djela činiti preko nas kako je to činio preko same sv.Faustine. Ona je bila Njegovo oruđe u današnjemu svijetu, kao što bi i misami to trebali biti. Posredovala je kod Boga za mnoge ljude na ovome svijetu,za njihov spas i obraćenje duša. U svakom svome trenutku i događaju u životurazmišljala je o veličini Isusovog milosrđa i o snazi koju ima za nas ljude.Sestra Faustina doista je bila jedan veliki biser za Katoličku crkvu kao i zacijeli svijet, jer koje god mi vjere bili potrebna nam je ljubav Božja i snaga kojadolazi samo od Njega. S. Faustina na sebi je osjetila tu ljubav te otišla usamostan, no nikada nije zatvorila vrata ovome svijetu kao što se to često činikada se netko posveti Bogu. Ona je tek tada postala naš posrednik, te namotkrila veliku Isusovu riznicu milosrđa koja je potrebna svima nama.

Iskoristimo ovu godinu koju je papa Franjo posvetio Božanskommilosrđu, popravimo svoj duhovni život i ostanimo vjerni Njegovom obilnommilosrđu. Neka nas u našem životu prati zagovor sv. sestre Faustine te seuzajamno mognemo tješiti riječima koje je izrekla: Isus ne želi kaznitičovječanstvo, ne želi ga uništiti, nego izliječiti ga, obratiti ga i privinuti ga uzsvoje milosrdno Srce.

Sv. Faustino Kowalska, moli za nas!


Sveti Leopold Bogdan Mandić

Sveti Leopold Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novomu obitelji plemićkih korijena Didić, od oca Stjepana Mandića i majke Dragicerođene Carević. Na svijet je došao kao dvanaesto dijete u obitelji. Kršten je13. lipnja 1866. u crkvi sv. Jeronima.

Od malih nogu bio je slabog zdravlja, veoma pobožan i marljiv. Posebnuljubav prema Gospi usadila mu je majka, a svaki dan je s ocem sudjelovao nasvetoj Misi. Od kako je primio sakrament svete pričesti nikada se više nijeprestajao klanjati Kristu i primati ga svakodnevno sa najvećom pobožnošću.U društvu sa dječacima bio je jako pobožan i uvijek upozoravao nanepristojno ponašanje, oni su ga hvalili i govorili da je svet. Svoju hranu jerado s prijateljima dijelio i uvijek im bio spreman pomoći. Najveća radostmu je bila Crkva i služba u crkvi, tu je osjećao duboki mir. U šesnaestoj godinidonosi životnu odluku, postati svećenik i redovnik te odlučuje poći u redkapucina. Odlazi u kapucinsko novootvoreno sjemenište u Udinama u Italiji16. studenog 1882. godine.

Mandić je bio niska rasta, nježna zdravlja, nespretan u hodu i s govornommanom pa su ga počeli sažaljevati. „Kako će jadnik podnositi težinu studijai discipline?“, pitali su se. Venecijanski su kapucini živjeli strogo i pokornički.Često su postili, budili bi se u noći na molitvu koja bi trajala dva sata, spavalibi na slamnjači u habitu, a habit je bio od grubog materijala. Samostani senisu grijali, nisu imali prozora ni stakala. Ovakvi uvjeti tako krhkog dječakanisu uspjeli smesti.

U Mandiću je sve više rasla i jačala ljubav prema grešnicima kao i željada postane oruđem pomirenja s braćom. Privlačio je pokornike sa svojommarljivošću i još više s osobnom dobrotom. Po mišljenju nekih, koji su mu


AKTUALNA TEMA

Sveti Leopold Bogdan Mandić iPadre Pio - Sveci

Božanskog milosrđaVedranĆosić



AKTUALNA TEMA

to došli reći, bio je pre tje r a no dobar. U tim zgodama onje pokazivao na križ i go vo rio: “Takav je On, a što ćetena to reći? On je čak umro zaduše.” Osjećao je da Bog želida bude svećenik sa srcemkoje će svakoga prihvatiti.

Tijekom punih 40 godinaotac Leopold Bogdan Ma n dić je od ranog jutra pa doposlijepodnevnih sati sjediou ispovjedaonici i neu m ornois povijedao. Na ispovijed sumu dolazile osobe raznih dr uštvenih staleža: liječnici,profesori, intelektualci, sir o mašni, neuki... Trajno jepri mjenjivao ljubav premaBogu i posredovao Božje mil os rđe za duše.

On nije bio uvjeren damo že dati mnogo, osim kadje u pitanju vrijednost sakr a menta po kojemu Bog daje oproštenje. Uoči svoje smrti još je ispovijedao.Prije smrti, Leopold Bogdan Mandić je prorekao da će kapucinski samostanu Padovi biti razrušen od bombi. I to se dogodilo. Ipak, kod te strašnekatastrofe, njegova je ispovijedaonica ostala pošteđena kao trajan znaknjegova pomiriteljskoga apostolata.

Otac Leopold nam je svojim životom naznačio put kojim treba ići: fra nj e v ački ideal mira, bratstva, malenosti, put koji nadilazi podjele ira z dvojenosti, put potpunog povjerenja u Očevu milosrdnu ljubav, put nakojemu često pristupamo sakramentu svete ispovijedi, put na kojem častimoBlaženu Djevicu Mariju. Sveti Leopold je bio i tješitelj žalosnih, uvijek jegovorio kako je ljudima potrebna djelotvorna utjeha da bi nastavili svoj bolanput u susret Bogu. Najbolje o tome govore suze koje su isplakane u njegovojispovjedaonici. I sam je osjećao patnje i bol drugih kao da su njegove same.Znao je rastjerati sve mračne oluje duše, poput oca i brata bi postupao premapatnicima. Gledao je često u budući život i navješćivao stvari koje kao čovjeknije mogao s lakoćom spoznati. Kroz 40 godina koliko je proveo u isp ov j edaonici trpio je mnoge poteškoće. Uvijek bi iznova davao ljudima odgovor



AKTUALNA TEMA

na pitanje što će učiniti otac: „Hoće li primiti sina, kako će postupiti premanjemu?“ Otac Leopold nije isticao svoju naobrazbu, to mu je branila njegovaponiznost. Kako kaže njegov pokornik: „Uvijek sam imao utisak da imamposla sa svecem.“ Govorio bi svećenicima da ispovjednik treba biti brat iliotac koji prima zalutalog sina. Za njega je ispovjednikovo znanje kao blagasvjetlost koja se razlijeva i osvjetljuje dušu pokornika. Njegove riječi su bilejednostavne, a tako duboke. Svojom mudrošću savjetnika često je znaosigurno prosuditi što treba učiniti tako da su mnogi crkveni prelati ili župnicipitali za savjete u teškim slučajevima, a roditelji bi rado iznosili svoje teškepoložaje. Jednom je otac Leopold rekao: „Kad ispovijedam i dajem savjete jaosjećam svu težinu svoje službe i ne mogu biti izdajica svoje savjesti. Kaosvećenik, sluga Božji, ja se ne bojim nikoga, istina, prije i iznad svega.“ Znaoje reći da istina nikad ne stari kao ni grijeh i pomirenje s Bogom. „Ne brini“– govorio je svojim pokornicima – „sve stavi na moja leđa, ja ću se pobrinutiza to“, i preuzimao je na sebe žrtve, molitve, noćna bdijenja, postove, b i č e v anja do krvi. Radosno je išao ususret pokorniku, štoviše zahvaljivao mu sei htio ga zagrliti. Jednom je prilikom tako ispovijedao klečeći jednog po k o r n ika, koji je zabunom, ušavši u njegovu ispovjedaonicu, sjeo mu na stolicu.Pr edbacivalo mu se da je previše popustljiv, da je „široke ruke“, i podnio jemnoge protivštine. Ali on, pokazujući na Raspetoga, odgovorio je čudesnimisk ustvom Božjeg milosrđa. „Ako bi me raspeti prekorio da sam šir ok og rudan“, ja bih odgovorio: „Taj žalosni primjer ste mi, dragi moj gospodine, visami dali: ja ipak još nisam došao do te ludosti da umrem za duše!“

Dana 2. svibnja 1976. godine Sveti Otac papa Pavao VI. Leopolda BogdanaMandića je proglasio blaženim. Svetim ga je proglasio sveti Ivan Pavao II.,16. listopada 1983. godine. Štovanja svetog Leopolda Mandića su se ubrzoproširila u mnogim krajevima. Tako je prva crkva svetog Leopolda Mandićau Hrvata građena od 1976. do 1979. u Maglaju.

Papa Franjo je odredio da će jedan od zaštitnika Svete godine milosrđabiti sv. Leopold Mandić, koja će započeti 8. prosinca 2015. godine. Zašto bašLeopold, pitat ćemo se? Možda će nam ove papine riječi sve reči. Papa senada da će “ispovjednici biti pravi znak Očeva milosrđa” i da će moći primativjernike “poput oca u prispodobi o izgubljenom sinu”, dakle poput onoga koji“trči ususret svome sinu, iako je protratio svoja dobra”. Ispovjednik, dakle,“neće postavljati nikakva neumjesna pitanja” jer će “znati razabrati u srcusvakog pokajnika poziv u pomoć i zahtjev za oprost”. Oni su pozvani biti“uvijek, svugdje, u svakoj situaciji i usprkos svemu, znak prvenstva milosrđa”.Sveti Leopold je bio „znak Očeva milosrđa, pravi ispovjednik koji primaizgubljenog sina ne postavljajući mu neumjesna pitanja“.



AKTUALNA TEMA

Padre Pio

Rodio se 25. svibnja 1887. godine u pokrajini Benevento na obroncimaMonte Gargana u Italiji od roditelja Gracija Forgione i majke Marije Josiperođ. De Nunzio. Već je sljedećeg dana kršten i nadjenuše mu ime Francesco.Djetinjstvo i mladenačku dob proživio je u vedrom i mirnom okolišu: u kući,crkvi, na poljima i nešto kasnije u školi. U dvanaestoj godini primio jesakrament svete pričesti i krizme. Sa šesnaest godina, 6. siječnja 1903. godineulazi u novicijat manje braće kapucina u Marcaneu. Obukavši redovničkoodijelo zamijenio je ime Francesco i bio nazvan fra Pio. Uspješno završivšigodinu kušnje tj. novicijata, vremena preispitivanja sebe i svoje odluke otome može li ustrajati u redu kapucina, položio je privremene redovničkezavjete, a potom, 27. siječnja 1907. godine i doživotne zavjete. Za svećenikaje zaređen 10. kolovoza 1910. g. u katedrali u Beneventu. Zatim je, radizdravstvenih razloga ostao kod svojih u Pietrelcini do 1916. godine. U rujnuiste godine, poslan je u samostan u San Giovanni Rotondo i tu ostao, uz kraćeprekide, sve do smrti pružajući ljudima primjer uzornog redovnika. 5.

kolovoza 1918. na sebe primaznakove muke Gospodinoveodnosno stigme. Smrt ga jezatekla vedrog raspoloženja,23. rujna 1968. godine u dobiod 81 godinu.

Njegov život je bio ob ilj e žen patnjom, jer ga je Boghtio pridružiti bolima i pa tnjama ljudi i Isusa Krista zaspasenje svijeta. To se nijeoč itovalo samo po stigm a ma, nego i u cjelokupnomnje govom životu. Ljudi okonjega bivaju svjedoci ovihču desnih znakova te mn ogihdrugih kariz ma tskih darovakoje je on primio od Boga.Raspaljen ljubavlju premaBogu i bližnjima, fra Pio ježi vio puninu svoga zvanjado prinoseći svojim služe nj em spasenju čovjeka krozpo sebno poslanje koje je ob



AKTUALNA TEMA

ilj ežilo čitav njegov život. Ispunjen ljubavlju prema Bogu i bližnjima otac Piopotpuno je živio poziv da radi za spasenje čovjeka u skladu s posebnommisijom koja je obilježila sav njegov život i koju je izvršavao kroz duhovnovodstvo vjernika, sakramentalno pomirenje pokornika i slavljenje Eu ha ristije. Vrhunac njegovog apostolskog djelovanja bilo je slavljenje svete mise.Vjernici koji su sudjelovali bili su svjedoci vrhunca i punine njegoveduhovnosti. Za ovog slugu Božjeg, vjera je bila život. Sve je želio i činio usvjetlu vjere. Bio je ustrajno posvećen molitvi. Provodio je dan i velik dio noćiu razgovoru s Bogom. Rekao bi: “U knjigama tražimo Boga, a u molitvi ganalazimo. Molitva je ključ koji otvara Božje srce.” Vjera ga je uvijek vodila daprihvaća tajanstvenu Božju volju. Uvijek je bio udubljen u nadnaravnestvarnosti. Ne samo da je bio čovjek nade i potpunog povjerenja u Boga, većje riječju i primjerom prenosio te kreposti na sve koji su mu se obraćali.Ljubav ga je Božja ispunjavala i zadovoljavala svaku njegovu želju. Ljubav jebila glavno nadahnuće njegovog dana: da ljubi Boga i da pomogne drugimada Ga ljube. Posebna mu je briga bila da raste u ljubavi i da dovede druge dotoga da tako čine. Svoju ljubav prema bližnjima potpuno je pokazao pri m aj ući, više od pedeset godina, nebrojene ljude koji su se obraćali njegovojsvećeničkoj službi, za ispovijed, savjet i utjehu. U njegovom životu nalazimomnogo zanimljivih primjera, izdvojit ću jedan koji se dogodio u sakristiji.Jednoga je dana neki mladić došao ocu Piju u sakristiju, koja je bila prepunamuškaraca. “Oče, htio bih se ispovijediti’’, zamolio je mladić. Otac Pio okr e nuo se prema njemu, pogledao ga prodornim pogledom i glasno izgovorioovu oštru riječ: “Porco“ (svinjo). Tu riječ ovaj dobroćudni otac profinjenihosjećaja nikada do tada nije izgovorio. Začuđen, duboko postiđen, otišao jemladić iz sakristije, ponižen pred svim ljudima. Jedan svećenik, koji je pratiooca Pija na svakom koraku, zapita začuđeno: “Zašto ste izgovorili tu užasnuriječ?’’ A otac značajno odgovori:

“Da mu nisam bacio tu riječ u lice, on bi zauvijek bio osuđen na propast,jer on živi u divljem braku, a to je užas i strahota pred Bogom.“ Ali ovo mu jepo niženje itekako dobro činilo. Za nekoliko dana opet će doći. U isp ov j e daonici ne bih smio izgovoriti takve riječi i tako bi on ušao u ispovjedaonicubez kajanja i bez čvrste nakane i morao bi je opet napustiti bez odrješenja.Doista, poslije nekoliko dana, kako je otac Pio i predvidio, došao je taj velikigrešnik opet u sakristiju. To javno posramljenje sigurno ga je duboko po g odilo i oživjelo njegovu savjest. U tome vremenu pokajanja Bog je na njemuučinio čudo potpunog nutarnjeg obraćenja, tako da je taj čovjek koji je takoolako prelazio preko svih zapovijedi morala klečao uplakan do nogu oca Pija,kao dijete. Blagim smiješkom i raskriljenim rukama obgrlio je otac Pio “izg ub ljenog sina“ kada se opet vratio: „Vidiš li, sine moj, sada se Spasitelj jakora duje“, bile su njegove riječi. Je li otac Pio znao da taj mladić nije ništa ni



AKTUALNA TEMA

jeo ni pio? Toliko je bio dirnut i toliko mu je bilo teško da se posve oslobodiookova dugogodišnje grešne prigode. Otac Pio svakako je to znao, inače ne bibio pun očinske dobrote. Zračeći od sreće, izišao je mladić iz ispovjedaonicečvrsto odlučan krenuti drukčijim životnim putom. Neke koji dođu naispovijed samo odvrati riječima: “Prvo dovedi u red svoje stvari!“ Otac Piozna točno da će se ta osoba opet vratiti i da će prestati živjeti u divljem braku,kako bi dobila odrješenje i našla nutarnji mir.

Sveti Otac je izrazio želju da relikvija sv. Padra Pia bude izložena u bazilicisv. Petra na Čistu srijedu tokom jubileja milosrđa. Padre Pio bio je primjerustrajnog i strpljivog ispovjednika i pravi svjedok Božijeg milosrđa.

Literatura:

http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papafranjosluzbenoproglasiosvetugodinumilosrda/

https://www.scribd.com/doc/275054254/SvPioIzPietrelcine



AKTUALNA TEMA

Fra Slavko, možete li se ukratko predstaviti za naš Gorući grm?

Čitatelji Gorućeg grma me poznaju. Godinama poučavam studente Franjevačke teologije u crkvenoj glazbi, do rata sam to činio također na Nadbiskupskoj teologiji u Sarajevu, uz druge aktivnosti.

Vi ste već duži niz godina ispovjednik i uz to duhovnik, možete linam ukratko opisati koja je uloga ispovjednika i duhovnika i kakav

je osjećaj biti odnosno živjeti i vršiti te dvije službe?

Službe ispovjednika i duhovnika susreću se i nadoponjuju u okviru sakramenta svete ispovijedi. Ispovjednik je zaista i duhovnik. Ispovjedni događaj je pod vodstvom i djelovanjem Duha Svetoga. Koliko god se to odvijalona ljudski način, ipak je to uvijek Duhovski događaj. Ispovjednikduhovnikje sveta i uzvišena služba dušama. Milost je nad milošću i radost nad radošćubiti sredstvo u rukama Duha Svetoga.

Vama je kao svećeniku sa iskustvom i ispovjedniku poznato dasvako vrijeme nosi svoje breme, pa tako i ovo današnje. Možete li

nam ukratko reći kako je danas biti ispovjednik budući da se granicemoralnog, duhovnog i etičkog dobrano spuštaju.

Je li, zbog opadanja moralnog, duhovnog i etičkog nivoa ljudi našega vremena, danas teže biti ispovjednikduhovnik nego li minulih epoha? Ne mislim da jest. Jer, za svetu ispovijed zaista nije bitno koliki su i kakvi ljudskigrijesi, već je bitno naše pokajanje i obraćenje na Božji put. Istina, poneštoje otupio osjećaj grijeha, osobito za neke vrste grijeha. Dužnost ispovjednikaje podučiti, kad je to potrebno, i potaknuti na pokajanje i borbu protiv grijeha, utvrditi u vjeri u Božje milosrđe i u nadi.

Intervju s fraSlavkom Topićem

IvanDragičević



AKTUALNA TEMA

Koji su po Vama danas najveći problemi koji mlade udaljavaju odBoga, od Crkve i napose ispovjedi?

Zapuštanje molitve na obiteljskoj i osobnoj razini. Ne samo mladih, veći odraslih. Kriza molitve neminovno dovodi do krize vjere i svega duhovnoga.Konačno, do krize društva. Kod nas i po svijetu neprestano se govori, ističese potreba obnove obitelji, društva i društvenih struktura, obnova sve većegi većeg broja zemalja porušenih ratovima koji se sve više rasplamsavaju. Maloili gotovo nimalo se govori o duhovnoj obnovi, koja, čvrsto vjerujem, počinjeobnovom molitve. Konkretno: bila bi ogromna stvar napraviti kratku i sažetumolitvu, koja bi odgovarala povijesnom trenutku kroz koji danas prolazi našhrvatski narod i poslati je svakoj hrvatskoj obitelji po cijelom svijetu, da jesvi molimo. Za naš narod zaista vrijedi ono Izaijino pravilo: „Ako se na mene oslonite, nećete se održati“ (Iz 7,9). – Mladi imaju smisla i volje za duhovnu obnovu, za radikalnu promjenu, za molitvu, za svetu ispovijed, za obraćenje i čestit život samo ih treba pozvati i povesti u tom pravcu.

Što je to ispovjedna tajna, kako dolazi do povrede iste i koje susankcije u Crvi zbog toga?

Ispovjedna tajna je vrlo teška moralna obveza ispovjednika da nikada, ninajmanje, ni na koji način, ni pod kakvim životnim okolnostima, pa radilo



AKTUALNA TEMA

se čak i o njegovu životu – nikada! nikome! ne smije odati grijehe i svedrugo, što je čuo unutar svete ispovijedi. Svećenik koji bi to izravno učinioupada u ekskomunikaciju (izopćenje iz Crkve), pridržanu Svetoj Stolici(kanon 1388). Ovdje nisu potrebna nikakva tumačenja.

Ukoliko je u ispovijed uključena i treća osoba kao prevoditelj ilineka druga vrsta pomoći jesu li i oni vezani ispovjednom tajnom?

Jesu. Također i sve druge osobe, koje na bilo koji način saznaju za sadržajpokornikove ispovijedi, npr. ako osoba, nagluha ili zbog drugog razloga glasnije govori svoju ispovijed, tako da oni koji iza nje čakaju na red, čuju što jeispovjedila, obvezane su ispovjednom tajnom.

Postoje li iznimke, u određenim okolnostima, vezane za ispovijed,poput javne ispovjedi i kolektivnog odrjesenja, ili ispovijed kod svećenika koji je napustio svoj svećenički stalež i više ne može ispovijedati?

Postoje takve iznimke. One su u crkvenim propisima jasno označene.Glede javne ispovijedi i općeg odriješenja odlučuju otežane životne okolnosti: smrtna pogibelj više ljudi bez dovoljno vremena za pojedinačnu ispovijed(potres, brodolom, požar, rat…), velik skup vjernika koji su došli na svetuispovijed, a vrlo mali broj ispovijednika, tako da pojedinačna ispovijed zasve vjernike nije moguća i vjernici bi dugo vremena ostali bez sakramentasvete ispovijedi (kanon 961).

Ali, kod podijeljivanja općeg odriješenja ostaje obveza pojedinačne ispovijedi, ako se okolnosti promijene i osobe, nakon općeg odriješenja, preživesmrtnu opasnost, pa se dalje mogu pobrinuti za svoju redovitu osobnu ispovijed. Koji su primili opće odriješenje zbog velikog skupa vjernika, osobnuispovijed moraju obaviti prije eventualne druge opće ispovijedi.

Glede svećenika koji je napustio svećenički stalež i vratio se u laički staležpa time izgubio pravo ispovijedanja, on može podijeliti sveto odriješenje vjerniku u smrtnome času, kad nije moguće doći do redovitog svećenika.

Kakva je to valjana, a kakva je to ne valjana ispovijed, odnosnokoji su uvjeti da bi ispovjed bila valjana, a koji uvjeti umanjuju

njenu valjanost?

Spomenimo samo ono najbitnije, ono redovito – neulazeći pojedinosti ianalize. Za valjanost sakramanta svete ispovijedi traži se iskrena raspoloživost, to jest iskreno priznanje svih svojih grijeha (cjelovita ispovijed), iskrenokajanje, uz obećanje popravka i borbe protiv grijeha, prihvaćanje označene



AKTUALNA TEMA

pokore i samo odriješenje koje svećenik podijeljuje. Ako fali nešto od ovihbi tnih momenata, ispovijed može biti nevaljana.

Kada se govori o Jubileju Milosrđa koji je proglasio Rimski prvosvećenik dosta se govori i o grijesima koji su pridržani Svetoj Stolici. Koji

su to grijesi i koja je procedura pri dobivanju oprosta od tih grijeha?

Najprije o samom izuzimanju nekih vrlo teških grijeha i s njima povezanihkazna. Izuzimanje od redovitog načina opraštanja pojedinih vrlo teških grijeha i kazna nije ničija samovolja, već je uvijek nadahnuto i vođeno isključivoduhovnim dobrom duša. Izuzimanje želi upozoriti na težinu samih tih grijehai odgovarajućih kazna, želi odvratiti, popraviti, zaštititi grešnika od toga zla.

Novi Crkveni zakonik, za razliku od prethodnih, sveo je pridržane grijehei s njima povezane crkvene kazne samo na devet. Od tih devet, pet ih je pridržano Svetoj Stolici. Spomenimo samo one koji mogu zanimati svakog vjernika.To su: obeščašćenje Presvete Euharistije, fizički napad na osobu Svetogaoca, izravna povreda ispovjedne tajne. S tim grijesima povezana je kaznaizopćenja iz Crkve (ekskomunikacija).Toj kazni podliježu i slijedeći teški grijesi, samo što nisu pridržani Svetoj Stolici: odpad od vjere (apostata), odnosno heretik ili šizmatik, te počinjeni abortus (samim činom lataesententiae). Druge grijehe i kazne ovdje ne spominjemo, radi kratkoće. Navedene su u pismu našega Ordinarija svećenicima naše Nadbiskupije, uzoritog kardinala Vinka Puljića, u svezi s Oprostima u Godini milosrđa.Čitatelji Gorućeg grma lako mogu (i trebaju) pročitati taj dopis.

U buli proglašenja Godine milosrđa papa Franjo daje ovlast određenimsvećenicima da mogu odriješivati grijehe i kazne pridržane Svetoj Stolici, apoziva biskupe da to isto učine za ono što je njima pridržano. Tako potičesve grešnike, bez obzira koliki i kakvi im bili grijesi i kazne, da se obrate ipokaju, da pristupe Prijestolju Milosrđa i da zadobiju oproštenje – bez uobičajenih, ponekad neugodnih procedura traženja oprosta drugim, onim redovitim uobičajenim putem od Svete Stolice. Godina milosrđa je zaista velikjubilej Milosrđa i milosti. I velika duhovna ponuda za sve kršćane.

Na koji način se ta procedura otpuštanja grijeha pridržanih Svetoj stolici mijenja u ovom Jubileju?

To smo već objasnili. U Godini milosrđa unaprijed je od Svete Stolice dobivena dozvola odriješenja od spomenutih pridržanih slučajeva. Velika prednost i duhovna korist i poticaj za sve, koji iskreno žele promijeniti i popravitisvoj život.



AKTUALNA TEMA

Vi ste bili u određenom razdoblju povučeni u Rim na službu pokorničara, možete li nam objasniti tko su pokorničari i koja je nji

hova uloga?

Tu sam službu vršio 2013. godine. Ukratko, rimski pokorničari, ustvari,ispovijedaju umjesto Pape. U dalekoj prošlosti pokornici su dolazili iz raznihkrajeva svijeta da od Pape zatraže i prime oprost od određenih teških grijeha.Kad Papa fizički više nije mogao zadovoljiti tolikim potrebama, povjerio jetu službu odabranom kardinalu, Velikom pokorničaru. Kad ni on nije mogaosam vršiti tu ozbiljnu i delikatnu službu, delegirao je određeni broj svećenika– pokorničara. Tako je i danas u Aposotlskoj Penitentieriji u Rimu.

Možete li nam ukratko opisati Vašu godinu provedenu u Rimukao pokorničara, kako ste dospjeli tamo, koje su bile vaše obveze?

Tu sam službu vidio kao svojevrsni oblik misija, prema kojima sam uvijektežio. Naime, upravo po sakramentu svete ispovijedi svećenikuispovjednikuse otvara pristup u ono skrovito ljudsko svetište, u onu tajanstvenu Božju„svetinju nad svetinjom“ u ljudsku dušu i srce koje traži Boga i koje gladujeza Kristom, a da toga često nije ni svjesno. Ispovijed je zaista misijski događaju duši, ispovijedanje je evangeliziranje, ispovijed je nova evangelizacija. Mojaobveza je bila samo ispovjedanje, to jest potpuna raspoloživost dušama bilou službeno, bilo u neslužbeno vrijeme.

Za kraj možete li uputiti drugim svećenicima, bogoslovima, sjemeništarcima Vašu poruku kakav ispovjednik treba biti, što trebagajiti i u čemu bi se trebali kao ispovjednici odnosno budući ispo

vjednici učiti i izgrađivati?

Moja poruka ustvari je poticaj sebi i svima drugima, da ljubimo i cijenimoneprocjenjivo blago božanskog dara sakramenta svete ispovijedi. I da ne potiskujemo na rub života ispovijed kao snažno duhovno sredstvo rasta u vjeri,nadi i ljubavi i osobnom posvećenju. Pazimo i ovo. Sakrament svete ispovijedi nas uvijek iznova vraća u krsno stanje i tako čini prikladnim i uvijek pripravnim za Presvetu Euharistiju, bez koje zaista ne bismo mogli. S njom nasčvrsto povezuje, te već sada, ovdje na zemlji, zaista imamo predokus Vječnogživota u Bogu.

Hvala!



PREDSTAVLJAMO



Branimir Bevanda, rođen je 22. veljače 1997. u Mo staru. Treće je od šestero djece roditelja Vlade i Nevenke rođ.Barbarić. Osnovnu školu završio je u Mostaru,a opću gimnaziju u sjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe sv. Mateja – Rudnik i svećenički je kandidat Mostarsko – duvanjske biskupije.

Zvonimir Kosić, rođen je 28. srpnja 1996. u Vink ov ci ma. Drugo je od dvoje djece roditelja Mate i Marice rođ. Stanić. Osnovnu školu završio je u Oštroj Luci – Bok, a općugimnaziju u sjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe Imena Marijina – Oštra Luka – Bok i svećenički je kandidat Vrhbosanskenadbiskupije.

Josip Marković, rođen je 21. studenoga 1996. u Žepču. Dr u go je od dvoje djece roditelja Stipe i Dragice rođ. Mijatović.Osnovnu školu završio je u Ozimici, a opću gimnaziju u sjemeništu u Travniku.Dolazi iz župe sv. Ivana Krstitelja – Lug –Brankovići i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije.

Domagoj Matijević, rođen je 19. veljače 1997. u Žepču. Dr u go je od troje djece roditelja Ante i Judite rođ. Lučić. Osnovnu školu završio je u Globarici, a opću gimnaziju u sjemeništuu Travniku. Dolazi iz župe Marije Pomoćnice Kršćana – Globarica i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije.

Ivan Matijević, rođen je 19. veljače 1997. u Žepču. Treće jeod petero djece roditelja Pere i Snježane rođ. Lovrić. Osnovnu školu završio je u Globarici, a opću gimnaziju u sjemeništuu Travniku. Dolazi iz župe Marije Pomoćnice Kršćana – Globarica i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije.

PREDSTAVLJAMO

Novi bogoslovi2015./2016.


Ivan Mijać, rođen je 8. listopada 1996. u Zenici. Drugo oddvoje djece roditelja Zorana i Violete rođ. Lovrić. Osnovnuškolu završio je u KŠC – u Zenica, a opću gimnaziju u sjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe sv. Josipa – Zenica i svećeničkije kandidat Vrhbosanske nadbiskupije.

Vinko Nenadić, rođen je 19. siječnja 1997. u Splitu. Četvrtoje od četvero djece roditelja Ante i Nevenke rođ. Zrno. Osnovnu školu završio je u Posušju, a opću gimnaziju u sjemeništuu Travniku. Dolazi iz župe sv. Josipa – Vinjani i svećenički jekandidat Mostarsko – duvanjske biskupije.

Tomislav Rajić, rođen je 27. travnjan 1996. u Jablanici. Četvrto je od četvero djece roditelja +Ivana i Anđe rođ. Kopčević. Osnovnu školu završio je u Jablanici, a opću gimnaziju usjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe Bezgrešnog začećaBDM – Jablanica i svećenički je kandidat Mostarsko – duvanjske biskupije.

Mato Samardžić, rođen je 13. srpanj 1997. u Šibeniku. Prvoje od dvoje djece roditelja Šime i Mirjane rođ. Galić. Osnovnu školu završio je u Posušju, a opću gimnaziju u sjemeništuu Travniku. Dolazi iz župe sv. Josipa – Vinjani i svećenički jekandidat Mostarsko – duvanjske biskupije.

Dario Vukančić, rođen je 5. rujna 1996 u Herneu (Njemačka). Prvo je od dvoje djece roditelja Mije i Ivane rođ Drmač.Osnovnu školu završio je u Gromiljaku, a opću gimnaziju usjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe Imena Marijina – Gromiljak i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije.

Filip Čeliković, rođen 21. prosinca 1988. u Subotici, sinErvina i Katarine rođ. Plemenčić. Osnovnu školu završioje u Subotici, a srednjoškolsko obrazovanje u Zagrebu. Dolaziiz župe sv. Roka – Subotica i svećenički je kandidat Subotičkebiskupije.

Leon Dominović

PREDSTAVLJAMO



Kršćanstvo je svoje mjesto našlo vrlo rano u ravnoj Panoniji. Brojnasvjedočanstva i sveci Panonije ostali su nam pomalo nepoznati.Neki su nam sveci ipak dobro znani poput Anastazije, KvirinaSisačkog, Dimitrija, no malo što znamo o Sinerotu, Simforijanu,Bazili i drugima. Njihova divna svjedočanstva za Krista nas potiču

da ih upoznamo.

SINEROT

Sinerot je bio podrijetlom Grk, nastanjen u drevnom Sirmiju. Njegovoime ćemo naći u različitim oblicima Syneros, Serenus, Sener, Seren, Syn er ot es, Siren, te u u Francuskoj Cerneuf. Sinerot je bio vrltar. Za vrijemeDio klecijanovih progona Sinerot, se skrivao jer se bojao priznati kršćaninom.Nakon progona Sinerot se vratio u Sirmij. Za vrijeme dok je uređivao vrt,žena vojnog prefekta Galerija šetala se nedolično njegovim vrtom uneprikladno vrijeme, a Sinerot ju je upozorio da to ne smije činiti. Čitav jeslučaj završio pred predstojnikom Panonije i Sirmija, Probom. Čuvši iskazeGalerije više nije tražio kazne za Sinerota, no Prob je shavatio iz Sinerotovogiskaza da je on kršćanin, te ga je osudio na smrt.

Lijepo je Sinerotovo svjedočanstvo: „Bogu se svidjelo da me sačuva u tijeludo ovog časa. Bio sam kao kamen odbačen od gradnje; a sada me tražiGospodin za svoju građevinu. Kada je sada htio da me otkriju, pripravan samza njegovi ime trpjeti da s ostalima svetima imam udio u njegovu kraljevstvu“.Sinerot je odveden na mjesto stradanja, gdje mu je odrubljena glava. To sedogodilo 23. veljače, najvjerojatnije 307. godine.

Sinerotov kult u Sirmiju postoji od najranijih dana. O tome nam svjedočigroblje pronađeno u Srijemskoj Mitrovici, na imanju Save Simatkovića, 1875.godine, tokom iskapanja koje je vršio Adolf Hytrek, na kojem su ponađenadvije nadgrobne ploče koje upravo pominju Sinerota. Ploče potječu iz sredine4. stoljeća, dakle tek koje desetljeće nakon Sinerotva mučeništva. Također

PREDSTAVLJAMO


Sacra Pannonia:Sinerot i Fruško-gorski mučeniciDražen

Skenderović


se na samom groblju nalazila i bazilika sv. Sinerota čiji su temelji još vidljivi.Sinerotov kult se nije širio na istok, ali je došao na zapad, do Francuske.Sinerot se ovdje pod imenom Cerneuf osobito štuje u regiji Auvergne, gdjepostoji tradicija da je Sinerot ovdje evangelizirao. U gradu Billom u istojregiji, postoji zborna crkva posvećena Sinerotu iz 11. stoljeća. Po tradicijiovdje se čuva Sinerotovo tijelo.

Sinerota rano nalazimo i u Martyrologijima. Sve do 1975. godine, Sin er o t ov spomendan je bio 23. veljače, kada se slavio i u Billomu i u Srijemu, ada nas se slavi 24. veljače. U ClermontFerrandu glavnom gradu regije Auv er g ne, Sinerot se slavi 10. svibnja. Prema vlastitom kalendaru tada jošĐa k o vačke i Srijemske biskupije iz 1990., Sinerot se slavi 24. veljače, kao obv eza tan spomendan.

Sinerot se u ikonografiji prikazuje kao vrtlar kako goni ženu iz vrta ili samokao vrtlatr. Zaštitnik je vrtova, vrtlara i vedrog vremena poradi svog imena.

FRUŠKOGORSKI MUČENICI

Fruškogorski mučenici, klesari Simforijan, Klaudije, Nikostrat, Kastor iSimplicije, povijesno su jedni od najzanimljivijih priča o isprepletinimlegendama od Sirmija od Rima. U ranijim martirologijma postojali u sličnisveci štovani kao Četvorica okrunjenih, ali koji su bili rimski, no mi ćemo

ovdje govoriti samo i sir m ij skim svecima.

Prema pasiji car Dioklecijanje imao kamenolome u Pa n

oniji. Jednom pr il ikom je isam obišao kamenolom inaredio da radnici isklešustatuu Boga Sunca, te dato bude izrađeno od je d nog ve li kog ko madaka m e na. Kako ra d nicinisu mogli pr onaći ta kavkomad, prva če t v ricaimeno va nih kl e s ara su semolila Go s p o d inu da pr on ađu blok ka m e na, te imje molitva us l išena, pa suus pješno za vršili posao.Njima se to k om usp je šnihposlova pr idružio i Si mp

PREDSTAVLJAMO




PREDSTAVLJAMO

licije ko ga je prema pasiji krstio Ćiril Antiohijski koji se nalazio u blizinikamenoloma kao za točenik. Car je zatražio od kl esara da izrade kip boga As klepija. No, oni su to odbili, te su ih tjerali da žrtvuju, a oni su odbili, te su živizatovreni u sanduke i bačeni u rijeku 8. studenog.

U samoj pasiji nalazimo dva toponima Debeli brijeg i Ognjeno brdo kojasu istaživači smjestili na Frušku Goru. Dva lokaliteta su za n imljiva jer se okonjih ima cr k v enastog kamena i zemlje koji se pominju u pasiji. To su Kipovno iCrveni Čot. Nije posve jasno ni dali su bačeni u Dunav ili Savu.

Kult ovih svetaca je bio proširen u Rimu, već od 4. stoljeća, zajedno srimskim skupinom Četvorice okrunjenih na Labikanskoj cesti i Celiju gdjese nalazi i bazilika od 6 stoljeća. Štovanje je posebno odobreno 1975. godine,a do 1969. godine su se nalazili u Rimskom kalendaru kao Četvoricaokrunjenih. Prema pomenutom vlastitom kalendaru Đakovačke i Srijemskebiskupije štuju se kao 8. studenog kao neobvezatan spomendan na područjugrada Srijemske Mitrovice.

Prikazuju se kao klesari, ali najćešće kao četvorica, dok tek u novijevrijeme kao petorica. Zaštitinici su klesara i kipara, a kao svoje zaštitnike suih uzeli i slobodni zidari.



PREDSTAVLJAMO

LITERATURA:

DAMJANOVIĆ, Darija, „O ranokršćanskoj pasiji Četorice Okrunjenih(Passio SS. Quattor Coronatorum)“. Scrinia Slavonica 9 (2009), 331350.

DRAGUTINAC, Mitar, „Četvorica okrunjenih“. Leksikon ikonografije,litrugije i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju RadovanaIvančevića. Priredio Anđelko BADURINA. Zagreb: Sveučilišna naklada liber– Kršćanska sadašnjost, 1979., 189190.

DRAGUTINAC, Mitar, „Sinerot“. Leksikon ikonografije, litrugije isimbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića.Priredio Anđelko BADURINA. Zagreb: Sveučilišna naklada liber – Kršćanskasadašnjost, 1979., 532533.

JEREMIĆ, Miroslav, „Adolf Hytrek et les premireres fouilles arch eo l o g i ques a Sirmium“. Starinar LV (2005), 115132.

MAKSIMOVIĆ, Jovan – Marko MAKSIMOVIĆ, „Ranohrišćanski mu če nici žrtve nepoštovanja Asklepijevog kulta u vreme Dioklecijana“. ActaMedicoHistorica Adriatica 8 (2010) 2, 239260.

„O groblju sv. Sinerota u Mitrovici“. Viestnik hrvatsko arkeologičkogdružtva 8 (1886) 4, 97105.

PAŽIN, Zvonko – Karlo VIŠATICKI. Vlastiti misal Đakovačke i Srijemskebiskupije. Đakovo: KBF Đakovo, 2013.

RITIG, Svetozar, „Martyrologij srijemskopannonske metropolije“.Bogoslovska smotra 3 (1911), 260266.


Naša Družba Sestara Milosrdnog Isusa je redovnički institut koji jeosnovan na molbu Milosrdnog Isusa obljavljenoj svetoj sestriFaustini Kovalskoj 29 lipnja 1935 u Vilnu: „Ja želim da postoji takvaredovnička zajednica“ (Dn. 437). Prvo nadahnuće dobila je ne kolikodana prije 9.lipnja na Duhove. Tada je s. Faustina u Vilnu napisala

u svom dnevniku: “Navečer, kad sam prolazila vrtom, čula sam riječi: „Ti ćešizmoliti zajedno s tvojim susestrama milosrđe za vas same i za svijet“.Bilasam razumjela, da u kongregaciji u kojoj sam sada neću ostati“(Dn. 435).Veliku ulogu u Faustininom životu odigrao je njezin ispovjednik vlč. MihaelSopoćko, koji ju je potaknuo na pisanje dnevnika. S. Faustina je razgovaralas njim baš kada je Isus izrekao svoju molbu da se osnuje novu redovničkuzajednicu. U svome dnevniku je napisala: „Kad sam razgovarala sa svojimduhovnim vođom o različitim stvarima, koje je Gospodin od mene tražio,mislila sam da će mi odgovoriti, da nisam sposobna i da Gospodin ne koristibijedne duše, kao mene, za provedbu svojih djela. Ali čula sam riječi da Bognajčešće izabire upravo takve osobe za ostvarenje svojih nakana. Taj svećenikvođen je Duhom Božjim. Prozreo je tajnu moje duše(…). Tajna je ova da Bog


PREDSTAVLJAMO

Družba Sestara Milosrdnog Isusa


traži redovničku zajednicu, koja treba propovijedati Božje milosrđe i izmolitiga svijetu“(Dn. 436437). Sljedećeg dana (30 lipnja) za vrijeme Sv. Mise s.Faustina je ugledala Isusa, koji joj je rekao, da On zahtijeva,“da se osnujeredovnička zajednica koliko god moguće brže. Ti ćeš biti s tvojim susestramau toj zajednici. Moj Duh bit će vaše Pravilo života. Vaš život treba biti Meniprimjeren, započevši od jaslica pa sve do smrti na križu. Uroni u Moje tajnei ti ćeš shvatiti pomoć Mojeg milosrđa prema stvorenjima i Moju beskrajnudobrotu. Tu dobrotu prenosit ćeš svijetu da je upoznaju. Molitvom po sre d ovat ćeš između neba i zemlje“(Dn. 438). S. Faustina bila je sigurna da će seDružba osnovati ali nije znala kako to sve ostvariti, da li treba napustitidružbu i započet djelovati ili još čekati. Osjećala je unutrašnju podvojenosti puno trpjela iz toga razloga sve do kraja života. Kada je 1938. godine bilaveć na smrti u bolnici u Krakovu, vlč. Sopoćko je razgovarao sa njom o novojDružbi. Poslije razgovora, sljedećeg dana kada je služio Sv.misu po nakani s.Faustine dobio je nadahnuće da kako nije znala naslikati sliku MilosrdnogIsusa da neće ni osnovati novu Družbu. Kada ju je posjetio u bolnici i upitaoda li želi nešto kazati u vezi nove Družbe odgovorila mu je da je Isus većnjega prosvijetlio za vrijeme Sv. mise. S. Faustina je umrla 5. listopada 1938.godine bez da vidi novu Družbu ali sa unutrašnjim uvjerenjem koje je izrazilau svom Dnevniku: “Jasno osjećam da moj nalog ne završava mojom smrću,nego započinje“.(Dn.281).

Nakon Faustinine smrti vlč. Sopoćko se osjećao odgovornim za realizacijuDjela Milosrđa, ali je pamtio Faustinine riječi da se sa osnovanjem redovničkezajednice ne žuri. Tako da se on u to vrijeme bavio znanstvenim i od go jit e lj


PREDSTAVLJAMO



PREDSTAVLJAMO

s kim radom, trudio se oko priznanja Blagdana Božjeg Milosrđa i izdavao sli čice i brošure o Milosrdnom Isusu. 1941. godine došla je k vlč. Sopoćku jednastudentica, Jadviga Osinska, i rekla je da se odlučila posvetiti službi Pre mi lo srdnog Spasitelja i želi osnovati novu Družbu ili nešto slično sa ciljemveličanja Boga u Njegovom beskrajnom milosrđu. Nedugo zatim došla je Iza bela Naborowska, a godinu dana kasnije još četiri djevojke.

U veljači 1942. godine vlč. Sopoćko započeo je sa formacijskim susretimasa kandidatkinjama. Zbog opasnosti od uhićenja već 04.03.1942 morao je na pustiti Vilno i time prekinuti formacijske susrete. Duhovnu brigu za še sterokandidatica predao je vlč. Leonu Zebrowskom a redovničku for ma ci ju Dr u žbi Anđeoskih Sestara. Iz Czarnego Boru, mjesta gdje je se sakrio slao im jepo ticajna pisma. 11. travnja 1942. godine u Vilnu u samostanu sestara ka r m el ićanki prvi put su položile zavjet čistoće i obećanja siromaštva i po s lušnosti.Zavjete su sestre ponavljale svaku godinu a u studenom 1944 svečano slavljepredvodio je i primio zavjete sam vlč. Mihael Sopoćko, koji se u kolovozu1944 vratio iz uhićenja.

Krajem II svjetskog rata povodom političke situacije u kojoj se je našlaPoljska sestre su odlučile napustiti Vilno. Izlazeći 26. kolovoza 1946 dobilesu od vlč. Sopoćka na latinskom tekst konstitucija, kao pravnu osnovu dabi se moglo osnovati novu Družbu te se je pobrinuo i za njihovu budućuformaciju. 25.kolovoza 1947 na rođendan sv. Faustine dvije sestre: s. FaustinaOsińska i s. Izabela Naborowska u Myśliborzu u Poljskoj su započelezajednički život. U 1955 godini Družba je potvrđena na biskupijskom pravua 2008 na papinskom.

Teško vrijeme je doživio osnivač Družbe te sama Družba kad je širenjepobožnosti Božjeg milosrđa zaustavila je Kongregacija Svete Službe 1959godine. To je značilo zabranjivanje molitava i slika koje potiču iz navodnihukazanja sestre Faustine, a vlč. Sopoćku dodijeljen je najteži ukor. Dekret iz1959 povučen je tek nakon 19 godina pismom prefekta Kongregacije za naukvjere hrvatskog kardinala Franje Šepera.

Za nas sv. Faustina je naša duhovna majka koja se uvijek brine za nas, jerje već za života sve patnje prikazivala za našu Družbu, a vlč. Sopoćko je našOtac, koji se cijelo vrijeme, sve do svoje smrti 1975. godine brinuo za nas. Umroje na glasu svetosti 15. veljače 1975. godine u Bialimstoku (Poljska), na Faustininimendan. Njegova beatifikacija je bila 28. rujna 2008. godine u Bialimstoku.

Karizma

Karizma Družbe je slavljenje, naviještanje i moljenje Božjega milosrđa zacijeli svijet. Družba je kontemplativnoaktivna. Sestre su pozvane da u Crkvislave Boga, u Presvetom Trojstvu Jedinoga, u otajstvu Njegova Milosrđa, kroz



PREDSTAVLJAMO

osobno posvećenje i ukazivanje ljudima Božjeg Milosrđa, koje se u puniniobjavilo u osobi Isusa Krista. Svoju karizmu ostvarujemo diljem svijeta,služeći Bogu u ljudima. Radimo u školama, vrtićima, staračkim domovima,s ovisnicima, mladima, s majkama i napuštenom djecom… Vodimo duhovnevježbe i tečajeve nove evangelizacije. Želimo ići u korak sa vremenom,naviještati Božje Milosrđe na sve načine koje naravno prilike današnjegvremena dopuštaju. Nastojimo kult Milosrđa širiti na svim poljima ev a n gelizacije. Geslo Družbe je: Isuse, uzdam se u Tebe!; a naš pozdrav glasi:Uzdajmo se u Gospodina!

Poslanje Družbe se nalazi u poruci milosrđa koja nudi nama ljudima dasvoja srca otvorimo na milost Raspete Ljubavi, probodena Isusova boka izkojeg se izljeva more Milosrđa za svakog čovjeka. Bog ne gleda na naše grijehei slabosti, već želi da se svi spasimo i živimo život vječni. On želi da bu demosretni, blagoslovljeni. Treba govoriti ljudima da Bog je dobar, mi losrdan, davoli svakog čovjeka. Smisao pobožnosti Božjem Milosrđu je po uzdanje u Bogai djela milosrđa prema bližnjima. Bog je obećao posebni blagoslov za osobe,koje pozivaju i druge da se pouzdaju u Njegovo neiz mj erno milosrđe. Pouzdatse u Boga, to znači povjerovat, da On uistinu želi naše dobro, zna što je za nasnajbolje. To znači dozvolit Mu da djeluje u mom životu. Zašto ljudima trebagovoriti o Božjem milosrđu? Odgovor na to pit a nje daje današnjem čovjekusam Bog koji je izvor milosrđa. “Čovječanstvo ne će naći mira dok se spouzdanjem ne obrati mojem Milosrđu“ (Dn.300)re kao je Isus sv. Faustini.Tu istinu uvodi u život sve veći broj ljudi crpeći iz nje snagu i radost,prihvaćajući sebe sa svojom poviješću i sa nadom u budućnost.


Molitveni život

Duhovnost Družbe izražava se u povjerenju u Boga i u spremnosti nažrtvu, a sadržana je u zazivu:« Isuse, uzdam se u Tebe!» Ovim će zazivomsestre truditi se započeti svaki svoj posao, moleći da ih prožme Božja snaga(iz konstitucija Družbe).To znači u svakom trenutku života pouzdajemo seu Boga, računamo na Njega, na Njegovu snagu, na Njegovu pomoć.

Da bismo plodonosno naviještale svijetu poruku Božjeg milosrđa, imajućina umu Isusove riječi:“bez mene ne možete ništa učiniti ( Iv 15,5), neprestanonastojimo biti sjedinjene s Bogom u molitvi. Naša prva i glavna obveza jekontemplacija Boga, posebno otajstva Božjeg milosrđa. Trudimo se ne isp u štati niti jedne forme molitve: usne zajednički časoslov i druge zajedničkemolitve posebno Krunica Božjem Milosrđu u 15.00sati Sat Milosrđa, mi sa one svakodnevno pola sata razmatranja i pola sata duhovnog čitanja ikontemplacijske.

Izvor i središte našeg duhovnog života je svakodnevna Euharistijska žrtvakoja svakog dana uči nas sve više ljubiti Isusa i sprema nas dati svoj život zaNjega. Imajući na umu da Euharistija je centar našeg redovničkog života iistinska prisutnost Milosrdnog Isusa svakodnevno se klanjamo PresvetomOltarskom Sakramentu.

Posebno štujemo Mariju Majku Milosrđa kao onu koja najbolje poznajeotajstvo Božjeg milosrđa i na poseban je način pozvana da ljudima približava tuljubav. Svakodnevno molimo Krunicu Majci Božjoj, slavimo njezine blagdane.

Dva puta dnevno vršimo ispit savjesti, jednom mjesečno imamo cjel od nevnu duhovnu obnovu u šutnji a jednom u godini duhovne vježbe koje traju8 dana.

Zajednički život

„Kao što krštenje uključuje čovjeka u Otajstveno Tijelo Kristovo i u životPresvetog Trojstva, na isti način i redovnička posveta stvara posebnozajedništvo između sestara i Boga, a u Njemu i između pojedinih zajednicanaše zajednice. Na taj se način ostvaruje Isusova želja: da svi budu jedno,kao što si Ti, Oče, u Meni, a Ja u Tebi, da oni budu jedno u nama( Iv17,21).“ –iz konstituciji Družbe.

Središte našeg života i svake naše zajednice je Milosrdni Isus. Od Njegaučimo se uzajamne ljubavi služenja jedna drugoj, praštanja, nošenja teretajedna drugoj u zajedničkom rastu u Kristu.

„U razvoju i oživljavanju zajedničkog života sestrama će pomoći dubljepoznavanje duha Evanđelja, zajedničko proživljavanje Euharistijske Žrtve,redovničkih običaja, zajednički razgovori o problemima u životu i kod posla,


PREDSTAVLJAMO



PREDSTAVLJAMO

izmjena misli, razvijanje u sebi duha požrtvovnosti i posvete.“ – izkonstituciji Družbe.

Život siromaštva

Zavjetujući siromaštvo želimo sudjelovati u siromaštvu Isusa Krista kojise temelji na potpunom povjerenju u Njega i strahu Božjem. Obvezujemose biti ovisni o poglavarima, sa jednostavnošću moleći za potrebne stvari iprihvaćamo ograničenja u korištenju dobara. Sve što dobivamo kao plaću ilibilo koju naknadu poslije zavjeta dajemo Družbi, sve prihvaćamo ili dajemonešto drugima samo sa dozvolom poglavarice. Sve to služi nama da bismomogle osloboditi se od prevelike brige, uistinu pouzdati se u Božje Milosrđei uvidjet da se stvarno Bog brine za nas i za naše potrebe ako se mi pou zd ajemo u Njega. Učimo se preko toga biti siromašne duhom hodajući putemjednostavnosti i radosnog, potpunog povjerenja u Boga.

Znajući da redovničko siromaštvo nije moguće bez ljubavi prema poslu,nastojimo također dobro obavljati svaki posao, doživljavajući rad kao dar iBožju zadaću, služenje Družbi radi održavanja zajedničkog života i om og ućavanja apostolskog djelovanja te naknadu Bogu za one koji preziru rad iloše obavljaju svoje obaveze.

Jedan dan sestre Milosrdnog Isusa

Svaka naša redovnička kuća ima vlastiti pravilnik u kojem se uzima u ob zir duhovne i tjelesne potrebe sestara te apostolsko djelovanje. Kod našezaj ednice u Puli običan dan u tjednu izgleda tako da ustajemo okolo 6.00ujutro i u 6.20 molimo zajednički u našoj kućnoj kapeli jutarnju i AngelusDo mini, za tim slijedi pola sata razmatranja i doručak u tišini da bismo mo gle bolje se pripraviti za Euharistijsko slavlje. Poslije idemo u KapeluMi lo srdnog Isusa, koja se nalazi u sklopu Kuće Skrbi za stare i nemoćne gdjeza j edno s onima koji dolaze na Sv. misu molimo Krunicu Majci Božjoj i Kr unicu Božjem Milosrđu. Za tim slijedi Euharistija nakon koje idemo vršitisvoje obaveza u radu sa štićenicima i korisnicima Kuće i Doma sv. Polikarpa.U 12.00 sati zajednički molimo Anđeo Gospodnji i Časoslov te ručamo. Ondaopet idemo na svoj posao i susrećemo se u Kapeli Milosrdnog Isusa u 15.00sati u satu Isusove smrti na križu.Moleći Krunicu Božjeg Milosrđa pr ed a j emo Milosrdnom Isusu cijeli svijet a posebno grešnike, umiruće i sve najvišepotrebne Božjeg milosrđa. Kasnije slijedi Večernja i ostale obaveze uz polasata duhovnog čitanja te pola sata za klanjanje Isusu u Presvetom Olt arskomSa kramentu. U 18.00 molimo u kućnoj kapeli Anđeo Gospodnji te slijedivečera. I ručak i večera su za nas lijepi trenuci druženja i međusobnog



razgovora. U 20.00 sati molimo Povečerje i večernje molitve te čitamo BožjuRiječ kao pripremu za sutrašnje razmatranje. Nakon toga slijedi noćna šutnjai spavanje u 22.00.

Današnje stanje Družbe

Na cijelom svijetu je okolo 150 naših sestara. Naša Družba Sestara Mil os rdnog Isusa svoju karizmu: širenje štovanja Božjeg milosrđa i molitvu zamilosrđe nad svijetom ostvaruje u 25 samostana u Poljskoj i 12 u inozemstvu(Njemačka, Francuska, Hrvatska – 2 kuće, Litva,Ukrajina, Bjelorusija, Kan a da, Brazil, Bolivija i Južno Afrička Republika, Izrael zajedno 11 zemalja).

Djelujemo u Hrvatskoj od 23. rujna 1999. godine.Došle smo najprije uDugu Resu.

U Puli se naš samostan nalazi u sklopu Kuće sv. Polikarpa, doma zaizbjeglice i prognanike iz Bosne i Hercegovine i staračkog doma.U domuslužimo kao duhovni animator: brinemo se za sakramentalni život štićenikadoma, razgovaramo sa njima, vodimo ih na sv. Misu koja je u našoj kapeliMilosrdnog Isusa.

Osim rada sa starijim osobama,desetak godina sestre su učile i u raznimosnovnim školama u Puli.Osnovane su molitvene zajednice Štovatelja BožjegMilosrđa, a kao plod desetogodišnjeg rada i suradnje osnovana je KatoličkaUdruga Radnika Milosrdnog Isusa.

PREDSTAVLJAMO



Na koji način Družba sudjeluje u novoj evangelizaciji?

Sestre posebno u adventu i u korizmi vode duhovne obnove za djecu iodrasle te tečajeve nove evangelizacije. Uključujemo se u inicijativu „Iskra“to je molitva Krunice Božjeg Milosrđa na ulicama gradova diljem svijeta28.09 svake godine (dan proglašenja blaženim vlč. Sopoćka). Sestre posebnou Poljskoj sudjeluju u pješačim hodočašćima. U Hrvatskoj to je na primjerhodočašće na Trsat. Svake godine sudjelujemo u velikoj evangelizacijskojakciji „Stajalište Isus“, koja se održava u Poljskoj preko ljeta.

Svima mladima posebno djevojkama koje razmišljaju o redovničkomživotu želimo preporučiti: ne bojmo se pitati Boga koji plan ima na naš život,ne bojmo se tražiti Njegovu volju jer zaista On nas ljubi! On je izvor života,sreće i istinske radosti!On najbolje zna naša srca i želi ispuniti njihovenajdublje potrebe vodeći nas svojim putovima, koji su najljepši i najbolji zanas! Jedino Bog zna kako nas može učiniti uistinu sretnim! Gotovi receptda se otkrije svoj poziv ne postoji. Najvažniji je susret sa živim Isusom!

s. Jaira Udovičić i s. Jana Komenda DSMI

PREDSTAVLJAMO







Kronika VBS-a7. svibnja: Misa zajednica za dobročinitelje VBS-

a. Misu je pr e d slavio rektor VBS-a preč. mr. JosipKnežević.

8. svibnja: Stadlerov dan.9. svibnja: Nogometna ekipa VBS-a osvojila je

prvo mjesto u sarajevskoj grupi KMNL Ivan Pavao II.21. svibnja: Misa zajednice koju je predslavio p. Luka Lučić,

isusovac.24. svibnja: Svetkovina Duhova. Pontifikalnu misu u katedrali

predslavio je apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzutto.28. svibnja: Misa zajednice koju je predslavio vlč. Ivo Jezidžić,

župnik župe Čemerno.31. svibnja: Bogoslovska klapa Stadler je gostovala u Banjoj Luci u

župi Pohoda BDM na poziv bivšeg duhovnika VBS-a vlč. ŽarkaVladislava Ošapa. Nogometaši VBS-a osvojili su 3. Mjesto na završnomturniru KMNL Ivan Pavao II Vrhbosanske nadbiskupije u Žepču.

3. lipnja: Te Deum KBF-a u sjemenišnoj crkvi. U katedrali sv. misai blagoslov kipa Srca Isusova. Obe pontifikalne mise predslavio jenadbiskup Vinko kard. Puljić.

4. lipnja: Svetkovina Tjelova. Sv. misu u katedrali predslavionadbiskup Vinko kard. Puljić.

6. lipnja: Papa Franjo u Sarajevu. Sv. misa na Olimpijskomstadionu Asim Ferhatović Hase uz brojne biskupe, veliko mnoštvosvećenika, te preko 65.000 vjernika. Susret duhovnih zvanja s papomu katedrali. Susret s mladima u NCM Ivan Pavao II. Bogoslovi uzeliučešća u asistenciji, organizaciji i pjevanju.

7. lipnja: U katedrali misa zahvalnica za papin pohod. Predslavionadbiskup Vinko kard. Puljić uz nekoliko biskupa gostiju.

8. lipnja: Stadlerov dan. Misa u katedrali koju je predslavio mons.dr. Pavo Jurišić, dekan KBF-a.

12. lipnja: Presveto Srce Isusovo. Patron katedrale. Misu jepredslavio Zlatko Koren, čuvar svetišta u Mariji Bistrici.

14. lipnja: Nadbiskupijska proslava Presvetog Srca Isusova. Misu

DraženSkenderović


u katedrali predslavio je nadbiskup Vinko kard. Puljić u zajedništvus apostolskim nuncijem Pezzuttom, te biskupima Perićem, Vukšićemi Semrenom.

18. lipnja: Rektorska konferencija.21. lipnja: Bogoslovska klapa Stadler gosotvala je u travničkom

sjemeništu povodom patrona sjemenišne crkve sv. Alojzija Gonzage.26. lipnja: Misa za pok. duhovnika VBS-a vlč. Jozu Tomića i sve

pokojne poglavare i profesore. Misu je predslavio duhovnik VBS-a vlč.Jakov Kajinić u zajedništvu s poglavarima VBS-a i profesorima KBF-a.

29. lipnja: Svetkovina sv. Petra i Pavla. U prvostolnici PresvetogSrca Isusova slavlje ređenja novih prezbitera predslavio je nadbiskupVinko kard. Puljić. Za svećenike je zaređeno deset novih kandidata,od toga šest za franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu i četvorica zaVrhbosansku nadbiskupiju: vlč. Stjepan Didak, vlč. Vedran Lešić,vlč. Andrej Lukanović i vlč. Ljubo Zelenika. Nakon misnog slavljazajednički objed u bogosloviji.

4. srpnja: Proslava patrona bogoslovno-sjemenišne crkve sv. Ćirilai Metoda. Sv. misu je predslavio nadbiskup Vinko kard. Puljić u zaj e -dništvu s apostolskim nuncijem Pezzuttom, te biskupima Ko m ar icomi Vukšićem, poglavarima VBS-a i većim brojem svećenika. Nakon sv.






mi se zajednička večera u bogoslovskoj blagovaonici.5. srpnja: Papin dan. Sv. Misu u katedrali predslavio je apostolski

nu ncij mons. Luigi Pezzutto, u zajedništvu s nadbiskupom ka r di n -alom Puljićem, biskupima Perićem, Komaricom, Vukšićem i Se m renom,te brojnim svećenicima. Kraj bogoslovske formacijske godine.Bogoslovi odlaze kućama.

1. listopad: Početak akademske 2015/2016. godine. Zaziv DuhaSvetoga. Sv. Misu u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda predslavio jenadbiskup Vinko kard. Puljić. Tokom sv. Mise svečanu prisegu je daonovi dekan KBF-a prof. dr. sc. Darko Tomašević. Bogoslova na po če -t ku bogoslovske godine je 46. U prvi tečaj je upisano 10 novihbo goslova, te jedan u treći tečaj.

2.4. listopada: Bogoslovska klapa Stadler, u pratnji rektora ivicerektora, gostovala u Freiburgu (Njemačka).

8. listopada: Stadlerov dan. Sv. misu u katedrali Presvetog SrcaIsusova predslavio je postulator kauze mons. dr. Pavo Jurišić.

11. listopada: Bogoslovska klapa Stadler gosotvala je u Globarici.12. listopada: Rektroska konferencija. Bogoslov Vrhbosanske

nadbiskupije Mario Jurišić (IV. tečaj) radi zdravstvenih razloga odlazina godinu pauze.




15.18. listopada: Duhovne vježbe bogoslova VBS-a. Duhovnevježbe održane su u bogosloviji, a predvodio ih je nacionalni ravnateljPMD Republike Hrvatske, vlč. Antun Štefan. Vlč. Štefan je govorio osvom misonarskom životu u Africi i dao lijepe poticaje bogoslovima.

19. listopada: Dan KBF-a. Sv. Luka. Sv. misu u sjemenišnoj crkvipredslavio nadbiskup Vinko kard. Puljić, a novi dekan KBF-a prof.Darko Tomašević je preuzeo službu.

22. listopada: Rektorska konferencija. Izbor službi za novubogoslovsku godinu. Za generalnog duktora je izabran Josip Erjavac(ĐA-OS),a za viceduktora Davor Madžarević (VN). Duktori potečajevima: IV. Željko Pasković (KO), III. Ivan S. Vukčević (KO), II.Josip Dedić (VN), I. Josip Marković (VN).

23.25. listopada: Bogoslovska klapa Stadler, pod vođstvomrektora i ekonoma-prefekta gostovala u Ulmu (Njemačka).

29. listopada: Misa zajednice koju je predslavio fra DavorDominović, tajnik provincije Bosne Srebrene.

30. listopada – 2. studeni: Bogoslovi otišli na blagdane svojimkućama.

3. studeni: 20. obljetnica Caritasa BK BiH. U katedrali sv. Misa kojuje predslavio nadbiskup Vinko kard. Puljić u zajedništvu s biskupimaBK BiH, te izaslanicima susjednik biskupskih konferencija.




4. studeni: Jutarnja sv. misa s biskupima BK BiH, te gostima,križevačkim vladikom Nikolom Kekićem, kotorskim biskupomIlijom Janjićem, te umirovljenim biskupom Linza MaximilianomAichernom. Misu je predslavio nadbiskup vrhbosanski Vinko kard.Puljić, a propovijedao je banjolučki biskup Franjo Komarica. Nakonsv. mise tradicionalno fotografiranje s biskupima u dvorani Pavla VI.

5. studenog: Misa zajednice za dobročinitelje koju je predslaviorektor VBS-a, preč. mr. Josip Knežević.

8. studenog: Stadlerov dan. Misu u katedrali Presvetog SrcaIsusova predslavio je vlč. Marko Majstorović, katedralni župnik.

9. studenog: Nogometaši VBS-a osvojili drugo mjesto na turnirupovodom dana Franjevačke teologije.

12. studenog: Misa zajednice koju je predslavio mons. IvoTomašević, tajnik BK BiH.

14.15. studenog: Košarkaši VBS-a u posjeti Bijeljini i bivšemrektoru vlč. Marku Zubaku.

15. studenog: VIS Emanuel gostovao na Kupresu.16. studenog: Rektorska konferencija.18. studenog: Susret župnika bogoslova VBS-a. Sv. misu u

sjemenišnoj kapeli predslavio nadbiskup Vinko kard. Puljić.19. studenog: Misa zajednice koju je predslavio dr. Milenko

Krešić, profesor crkvene povijesti na KBF-u.22. studenog: VIS Emanuel gostovao u Odžaku.22.24. studenog: Duhovne vježbe za buduće đakone u Komušini.27. studenog: Misa zajednice koju je predslavio dr. Niko Ikić,

profesor dogmatske teologije na KBF-u.29. studenog: Đakonsko ređenje. Nadbiskup Vinko kard. Puljć

podijelio je sv. red đakonata četvorici bogoslova: Ivanu Ivančeviću,Draženu Kusturi, Marku Sliškoviću, Ljubi Zadriću i Anti Zubakupod misnim slavljem u sarajevskoj prvostolnci. Nakon obreda ređenjasvečani ručak u bogoslovskoj blagovaonici.




Hodočašće u Mariju Bistricu

Usubotu je, 10. listopada 2015. dio bogoslova Vrh bo sanskog bo g o slovnog sjemeništa hod oč astiona X. jubilarno hodočašće katolika iz Vrh bo sa nske na dbiskupije i Banjolučke bis k upije uhr vatsko marijansko nacionalno sv etište u Mariju Bistricu. Dobr

od ošlicu, i radost zbog našeg dolaska, nam je iskazao mons. Zlatko Koren,župnik i čuvar svetišta u Bistrici.

Svetu misu je predsjedao nadbiskup i metropolit Vrhbosanski kardinalVinko Puljić uz koncelebraciju apostolskog nuncija u Republici Hrvatskojnadbiskupa Alessandra D’Errica i pomoćnog biskupa banjolučkog mons.Marka Semrena te više od 40 svećenika iz BiH i Hrvatske. Bilo je prisutnonekoliko tisuća vjernika. Bogoslovi su na svetoj misi asistirali.

U prigodnoj propovijedi koju je uputio mnoštvu okupljenih vjernika ka rdinal Puljić, istaknuo je da su za njegov život bila posebno važna tri ho dočašćau to svetište: prvo važno hodočašće je bilo kada se održavao Ma rijanski kongres;drugo važno hodočašće za njega je ono iz 1984. godine kada se održavaoEuharistijski kongres; a treće beatifikacija blaženog kardinala Alojzija Stepinca.“To su bili veliki događaji za cijeli hrvatski katolički narod”, istaknuo je kardinalPuljić. Nadalje, u svojoj homiliji dotaknuo se Biskupske sinode o obitelji kojase odvijala u Rimu i pozvao vjernike na molitvu za uspješne i plodonosnerezultate Sinode. Upozorivši na veliku krizu obitelji trenutno prisutnu udruštvu i u svijetu, kardinal Puljić pozvao je vjernike na otvorenost životu, naborbu za obiteljske i kršćanske vrjednote, na ispravan odgoj djece u obiteljimai to na odgoj za žrtvu, a ne za uživanje. “Samo narod koji je otvoren životu imabudućnost, a naciju se ljubi i voli njišući kolijevku”, naglasio je kardinal Puljić.

Na kraju homilije kardinal Puljić sav okupljeni hodočasnički puk pozvaoje na molitvu Mariji Majci Božjoj “koja će nas zasigurno uslišiti, ako juiskreno zazovemo”.

Nakon svete mise uslijedio je ručak, a nakon njega Križni put, koji je pr ed vodio mons. Marko Semren. Bogoslovi su sudjelovali ministriranjem imolitvom za narod u BiH. Završetkom križnog puta, završilo je i naše ho dočašće u ovo svetiše, ispunjeni radošću i zahvalom na prelijepom iskustvu,uputili smo se kući.

JosipDedić




Kao i svake godine tako i ove, 24. listopada naša zajednica išla je nahodočašće na Bobovac. Osam bogoslova u rane jutarnje sate krenulaje na put prema Bobovcu. Prema odluci našega Ordinarijata svakepredzadnje subote u listopadu usllijedilo bi hodočašće na Bobovaci gdje bi se molili za našu domovinu. Nakon dugoga puta napokon

smo stigli na odredište, jutro je bilo jako hladno no, nismo se dali smesti unakani zbog koje smo došli u naš srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac,kojega okružuje prekrasan pejzaž i mala brda koja daju utisak pravogaodmora i mira za dušu i tijelo. U takvom ozračju krenulo je se od podnožjaka samome vrhu kraljevskoga grada uz moljenje krunice. Na hodočašću jebilo jako puno vojnika, uz njih bilo je svećenika, sjemeništaraca, bogoslova

Hodočašće na Bobovac

IvanMatijević




te veliki broj naroda Božjega, okupili smo se na svojim korijenima. Uslijedilaje u 11:00 h sv. Misa koju je predvodio Vinko kardinal Puljić Vrhbosanskinadbiskup, uz koncelebraciju vojnoga biskupa u RH (Josipa) Jezerinca, temnogobrojnoga svećenstva. U propovijedi kardinal je istaknuo važnostovoga hodočašća te da se ne trebamo smesti na našemu putu iako bi to nekiželjeli. Govoreći o važnosti poštenja, Kardinal je rekao kako nije važno kakvuuniformu nosimo kako vojnici tako i svećenici kao i sve ostale službe naovome svijetu, važno je naše poštenje u službi koju obavljamo koje danasčesto manjka. Ali i naša molitva za naše slavne predke koji su nama namrlisvetu vjeru u Isusa Krista te životom pokazali kako se vjera živi, a koji nassada gledaju iz Očeve kuće. Mi bogoslovi smo asistirali na hodočašću tepomogli u pjevanju. Nakon sv. Mise i duhovne hrane otišli smo na vojničkigrah. Na povratu s Bobovca svratili smo kod župnika vlč. Ivana Butuma uBorovicu, kratko smo ostali a onda smo se uputili ka Brezi. U Brezi smo nakavu svratili kod našega profesora dr. Ante Ćosića s kojim smo podijelila našaiskustva, koji nam je dao nekoliko poučnih savjeta, zahvalni profesoru idragome Bogu sretno smo stigli kući u našu bogosloviju.




Nastupi bogoslovske klape

“Stadler”

Zasigurno, klapsko je pjevanje najpoznatiji brend hrvatske glazbenebaštine. Već prvih par taktova „klapske pisme“ bude u nama slike imirise mora i ugodne uspomene mirnih ljetnih večeri. Ipak mn og i ma nije tek vrijeme ljetnih praznika dovoljno da se nauživaju uzv ucima ovakve glazbe. Tako je klapska pjesma popularna kroz cijelu

godinu i to u raznima krajevima. Mnogi ljubitelji nastoje i sami interpretiratii donijeti boje i ugođaje ovog glazbenog izričaja u svoje krajeve. Zanimljivo,ali dosta poznatih klapa ne djeluju samo u Dalmaciji već jedan od centaraokupljanja klapa je i grad Zagreb.

Tako i naše vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu ima svoju klapu.Kako to inače biva, nastala je spontano na inicijativu bogoslova 2013. godine.Zajednički talent bogoslova bio je brzo prepoznat, nije dovoljno bilo da ugodnizvuci ispunjaju tek jeke hodnika u bogosloviji već je nadasve ovu ljepotutrebalo prenijeti i drugima. Naša klapa nazvana po sarajevskom nadbiskupuJosipu Stadleru mjeseca listopada imala je čast tri puta uzveličati misna slavlja.

FilipČeliković


Naša putovanja najprije su započela putovanjem u Njemačku, 3. i 4. listopada,povodom 17. obljetnice proglašenja kardinala Alojzija Ste p inca blaženim,Hrvatska katolička misija u Freiburgu, u crkvi Srca Isusova upriličila jeliturgijskokulturni program u kojem su članovi klape izveli kr a tki recital oblaženom kardinalu Stepincu te su animirali subotnje i ne djeljno misno slavljenastavivši na zajedničkom druženju zabavljati do m aćine poznatim klapskimpjesmama. U povratku smo također posjetili i ani mirali misno slavlje u crkviSv. Josipa u Rheinfeldu. Sljedeći naš nastup bio je posjet župi u Globarici 11.listopada. I ovdje je pjesma orila kako na misnom slavlju tako i na kulturnomprogramu u okviru dana kruha i plodova zemlje. A onda ponovno Njemačka,ovog puta Ulm. Dana 25. listopada po sjetili smo naše Hrvate u ovom krajuNjemačke. Biskup Franjo Komarica pre dvodio je misno slavlje i krizmu i tomsmo prigodom i mi svojim su djelovanjem dali hvalu Bogu.

Naša klapa je možda mala i skrivena, ali vjerujem jedinstvena. Naime, onaje i interdijecezanska i internacionalna. Ima nas iz Bosne i Hercegovine, CrneGore i Srbije odnosno iz četiri biskupije. Njegujemo prvenstveno klapskopjevanje dalmatinskih šansona, pučkih crkvenih pjesama te gr eg or ij anskihmelodija. Radosni smo kad svoju radost možemo podijeliti s dr u gi ma, kad onepobuđene doživljaje možemo osjetiti da su i dio drugih. Upravo smo zato uvijekzahvalni i sretni na svakom pozivu i nastupu. Ovom pri godom, u ime svihčlanova klape Stadler zahvaljujemo svima onima koji su nas pozvali, ponajpriježupnicima katoličkih misija u Njemačkoj: vlč. dr. Mati Drlji iz Freiburga i IlijiKrištiću iz Ulma, našoj velikoj podršci biskupu dr. Franji Komarici te naposeban način svim domaćinima koji su nas primili u svoje domove i podijelilisvoje životne priče i svoju ljubav prema svom hrvatskom narodu.






Članovi bogoslovskog benda VIS Emanuel: Nebojša Stipić, DavorMadžarević, Tomislav Šimunović, Davor Krajinović i Sandro Jurešić,na čelu s ekonomom bogoslovije vlč. Damirom Ivanoviće posjetilisu ove godine župe Kupres i Odžak. Nakana ovih pohoda je bilaponajprije skupljanje pomoći za bogosloviju, a također i upo zn a v

anje nekolicine bogoslova sa župom Kupres. Prema Kupresu zaputili smo sevrlo rano kako bi stigli na jutarnju Svetu Misu, a župnik mons. Marko Tomići župni vikar vlč. Vedran Lešić, radosno su nas dočekali i ugostili. Naš bendje svirao i pjevao na dvije svete mise, gdje je vlč. Damir uputio pr op ov ijed žu pljanima. U prigodnoj propovijedi je posebno naglasio kako trebamo svojživot predati Gospodinu umjesto da strepimo zbog svoje budućnosti. Župnivikar nas je pred kraj svete Mise predstavio župljanima, te je spo m enuo kakodolazimo iz raznih biskupija. Vlč. Lešić se rado prisjetio svojih bogoslovskihdana te pozvao župljane da mole za nas jer nam je molitva jako potrebna daustrajemo u pozivu. Nakon jutarnje Svete Mise ugostila nas je obitelj To mi sl ava i Valentine Lozančić, tu smo se kratko okrijepili, izmjenili iskustva s

Posjeta VISEmanuela župama

Kupres i OdžakSandroJurešić




njima i krenuli na pučku misu. Na pučkoj misi župnik nas je još jednom po zdravio i zahvalio što smo došli da kao grupa predstavimo našu bogos lo vijui uljepšamo misno slavlje. Nakon završnog blagoslova, odsvirali smo još parpjesama iz našeg repertoara gdje se priključio i župni zbor mladih. Posebnosu nas obradovala svojom kreativnošću mala dječica na pjesmi Mi želimouzdić Isusa. Nakon pučke mise župnik i župni vikar su nas počastili ručkom,a potom smo krenuli kući.

Naše drugo odredište je bila župa Odžak. Tamo su nas dočekali župnikpreč. Jakov Filipović i župni vikar vlč. Ljubo Zelenika. Župa Odžak je rodnažupa našega bogoslova Davora Madžarevića. Župnik i župni vikar su naspočastili večerom. Tijekom našega boravka u Odžaku ugostila nas je obiteljDu jak koja nas je ljubazno i velikodušno primila. Ujutro smo rano ustali jerje rana sveta misa bila u pola devet. Župnik nas je pozdravio i predstavio žu plj anima te zahvalio na našem dolasku koji je u svojim bogoslovskim danimatakođer bio član VIS Emanuela. Vlč. Damir je na kraju svete mise ukratkopredstavio našu bogosloviju, a zatim smo župljanima priredili mali koncert.Nakon toga okrijepili smo se u župnoj kući, a župnik se rado prisjećao svojihdana u bogosloviji. U poslijepodnevnim satima, nakon ručka, posjetili smoobitelj našeg bogoslova Davora Madžarevića. Tu smo bili na domaćimkolačima i druženju. Nakon toga smo krenuli nazad u Sarajevo. Radost namje posjećivati župe naših krajeva gdje se pomalo upoznajemo sa pastoralomi našim budućim obvezama. Obilazeći pojedine župe, vidjeli smo mnogopožrtvovnosti od strane župljana za bogosloviju, to nam govori da susvećenici i župljani zapravo tu, jedni za druge. Nadamo se da smo svojimnastupima potaknuli i mlade da se odazovu u svećenički i redovnički život.




Prema već ustaljenoj praksi u Vrhbosanskojnadbiskupiji, na prvu nedjelju došašća, 29. 11. 2015,uzoriti gospodin Vinko kard. Puljić pod svetimmisnim slavljem, u 10:30, u zajedništvu saprisutnim svećenicima i okupljenom zajednicom u

sarajevskoj prvostolnici za đakone je zaredio pet svećeničkihkandidata Vrhbosanske nadbiskupije.

Višegodišnji odgoj kandidata u malome sjemeništu teu Vrhbosanskome bogoslovnom sjemeništu doživio jesvoj vrhunac u katedrali – majci svih crkava naše

nadbiskupije. Ugodno su se svečanim misnim slavljem u crkvenomezajedništvu u jedno spojile: obitelji ređenika, kler, posvećene osobe, kolege

Đakonsko ređenje usarajevskoj katedrali –

Presvetog Srca Isusova,29. studenoga 2015.

Vlč. Ljubo Zadrić, đakon


65Gorući grm svibanj 2015.


i prijatelji ređenika kako bi zajedničkom molitvom i slavljem izrazili blizinui podršku koja je mnogo vrijednija od svih drugih stvari koje pojedinca vodena njegovom izabranome putu.

Nakon uvodnih obreda i Službe riječi pristupilo se obredu ređenja ukojem je najprije odgovorna osoba – rektor Vrhbosanskog bogoslovnogsjemeništa vlč. Josip Knežević okupljenoj zajednici predstavio kandidate teod mjesnoga nadbiskupa tražio da im podijeli sveti red đakonata. Nakontoga je uslijedila propovijed uzoritog gospodina Vinka kard. Puljića u kojojje zajedno sa okupljenim vjernicima razmišljao o vremenu došašća, tepotaknuo novoizabrane kandidate za đakonat na revno služenje svega onogašto đakonskim ređenjem, koje im Crkva podjeljuje, prihvaćaju. A okupljenuza jednicu pozvao da im u tome vjernički pomažu, na osobit način svojommolitvom. U poticajnim riječima posebnu snagu i nadahnuće izazvao jeprimjer kaleža čijom je vrijednošću nadbiskup želio posvjestiti i usporeditivrijednost onih koji pristupaju Svetome redu. Posebno se osvrćući naplemeniti materijal od kojega se izrađuje kalež, želio je potaknuti kandidateda na isti način oplemenjuju druge svojim načinom življenja, svojimstavovima i svojim svjedočenjem. Uz to trebaju biti spremni na žrtvu čije jemjerilo Isus Krist, koji se iz ljubavi prema ljudima žrtvovao i dao im primjer.

Potom je usljedilo obećanje kandidata na posvećeno beženstvo, obrd ža v anje moljenja liturgije časova, naviješćivanje Riječi Božje i služenje kodol tara Gospodnjega te obećanje čuvanja crkvenoga zajedništva kada su ka ndidati pojedinačno kleknuli ispred nadbiskupa, te mu pružili sklopljenjeruke i obećali poslušnost. U zajedničkoj molitvi litanija Svih Svetih kandidatisu se prostrli na tlo, izražavajući svoje potpuno predanje takvim molitvenim



stavom. A nakon toga je usljedilo polaganje ruku, koje nam vjerno prenositra dicija Crkve, a kojom nadbiskup, ništa ne izgovarajući, vrši gestu apostolakoji su na isti način izabirali i posvećivali one koji su htjeli slijediti Gos po dinov put. A vrhunac obreda đakonskog ređenje je posvetna molitva kojaiz ražava srž ovoga svetog čina. Potom su novozaređeni đakoni odjenuli pr ip adajuće liturgijsko ruho (štolu i dalmatiku), a nakon togu u ruke primiliev anđelistar čijoj su zapisanoj riječi pozvani biti svjedocima svojim pr op ov ijedanjem. Obred ređenja je zaključen cjelovom mira kojega je nadbiskupizmjenio sa novozaređenim đakonima, koji su pristupili služenju kod oltarau ovome misnom slavlju.

Slika jedne velike obitelji može nam približiti slavlje toga prvoga danaDošašća, pod krilom Kristove Crkve skupili su se njegovi vjernici i proslaviliotajstva čiji je izvor i nadahnuće On sam. Zajedništvo je preneseno i naobiteljski stol za kojim se, sa zahvalnošću slavilo ono što je započeto nekadaprije desetak godina, a svoj vrhunac doživjelo u Sarajevu toga 29. studenog2015. godine. Kako bi ta obitelj ostala jedna i velika potrebno je prisjetiti sesljedećega: Pojedinci među nama posjeduju kvalitete, ali naša snaga je uzajedništvu. Trudimo se čuvati ga i izgrađivati sa onima koji dolaze kako binaš zajednički rad na njivi Gospodnjoj bio blagoslovljen. Neka je sretan putcrkvi Vrhbosanskoj na tome polju koje će biti poticaj novim generacijamaza spremno izricanje svoga: „Evo me!“ I završio bih poticajnim riječima kojeće nas podsjećati na đakonsko ređenje i pruzete dužnosti:

„Jednom prihvaćen dar je izražena spremnost čuvati i živjeti njegovudragocjenost.“

IZ ŽIVOTA BOGOSLOVIJEIZ ŽIVOTA BOGOSLOVIJE



HOD S EMANUELOM


HOD S EMANUELOM


Hod s Emanuelom

Zanimljivo je da sam prvi ozbiljniji susret s glazbom doživio uEmanuelu kroz nekoliko godina provedenih u Bogosloviji gdje samuvidio da je bavljenje glazbom tako reći često puta „krvav posao“ kojitek kasnije možda bude prepoznat i vrednovan iako Emanuel nije inema isključivo glazbenu svrhu. Njegova je zadaća bila i tada kao i

prije kroz mnoge generacije bogoslova koje su u njemu svirale, promoviratina sebi svojstven način važnost i privlačnost svećeničkog poziva i poslanjakoje se naravno ne sastoji samo u tome, nego zahtijeva puno ozbiljniju idugotrajniju pripremu kako bi čovjek znao ispravno odgovoriti na Kristovpoziv. Medutim, Emanuel je jedna vrsta uvoda, jednostavnog, otvorenog iradosnog uvoda i poziva za one koji su već osjetili svećenički poziv kao i zaone koji su nesigurni i dvoje o tome što je to zapravo Bogoslovija, tko u njojživi, radi i za što se sprema. Tako je i Emanuel na svoj način vjerojatno zamnoge njegove članove bio ne samo prilika da se „ispušu“ od „stresnih“ ispitai „dosadnih“ i „opasnih“ profesora nego i prilika da mlad čovjek kroz pjesmuostvari jedan kontakt s Bogom koji ga je pozvao.


HOD S EMANUELOM


Kroz cijelo vrijeme Bogoslovije sam bio ili član ili povezan sEmanuelom. Zanimljivo je se prisjetiti kolega koje su u to vrijeme bili dioEmanuela i što i gdje su sada (ispričavam se unaprijed ako nekoga izostavim).Sadašnji rektor Bogoslovije vlč. Josip Knežević svirao je bas gitaru i pjevao, anjegov suradnik ekonom vlč. Damir Ivanović klavijature i sada su opetzajedno suradnici ali u poslu koji je puno ozbiljniji i važniji. UrednikKatoličkog Tjednika vlč. Josip Vajdner svirao je gitaru, gospodin Toni Pejićkoji sada živi u Zagrebu svirao je i gitaru i pjevao, vlč. Josip Šimunović župniku Haljinićima je bio sto bi se reklo „frontman“, pjevač, ja sam svirao bubnjeve.Bilo je tu i drugih kolega, vlč. Damjan Soldo ekonom u Travniku svirao jebubnjeve, gospodin Ivica Kustura sada zaposlen u Centru za mlade IvanPavao II. svirao je klavijature i pjevao, a Josip Budimir svirao je gitaru. Bilo jeto šaroliko društvo mladih ljudi koje su također pomagali i mnogi znani ineznani dobrotvori svojom pomoću kako bi Emanuel živio i radio i kojimasam zahvalan što su nam pomagali i što danas pomažu Emanuelu.

Emanuel se čini kao mali dio mozaika ili slagalice, u kojega je svatko ujednom trenutku, bilo da je sada svećenik ili ga je Božja Providnost poslalau neku drugu zadaću u svijetu i društvu danas kao oca i vjeroučitelja, utkaojedan dio sebe. U mozaiku koji je od svih nas puno veći, važniji, ozbiljniji itajanstveniji a zove se Isus Krist, Bog. Emanuel je bio prilika da mlad čovjekponekad ne znajući još je li ga Isus pozvao i što od njega želi, ipak i na tajnačin pokuša pjevajući od Njega dobiti odgovor na to, ali i na mnoga drugavažna životna pitanja i dileme. Ako je Emanuel odgirao tu ulogu, a nadamse i vjerujem da jest, onda je Emanuel bio i ostaje na sebi zanimljiv način dioformacije mladog čovjeka za zadaću koju mu je namijenila Božja providnost,koja god to zadaća bila u životu.

Vlč. Oliver Jurišić



POUČENI PRIMJEROM



POUČENI PRIMJEROM

SVETOST JEMOGUĆA

I U BRAKU!Sv. Louis i Marija

Azelija Martin

Svetost nije rezervirana, kako se to obično krivo misli, samo za osobeposvećenog života, pape, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice– na svetost su svi pozvani i moguće ju je ostvariti i u bračnom iobiteljskom životu. Najbolji poznati primjer kako posvećeno živjetiu braku su roditelji svete Male Terezije, Francuzi Louis (1823.1894.)

i MarieZélie (1831.1877.) koji su na Misijsku nedjelju, 19. listopada 2015.postali prvi bračni par proglašen svetim. Također, oni su prvi proglašeniroditelji jedne svetice.

Oboje su osjećali redovnički poziv. Louis Martin rođen je 22. kolovoza1831. u Bordeauxu u Francuskoj. Njegov je san bio da s 21 godinom uđe uaugustinski samostan, ali je odbijen jer nije znao latinski. Odmah se latio danauči jezik. Ubrzo je shvatio da mu latinski nije jedna od jačih strana. Nekiizvori također navode da ga je u učenju spriječila bolest. Zato je izučio zaurara i preuzeo zlatarnicu svojih roditelja. Radio je mnogo i bio uspješan.Zadovoljstvo mu je bilo kad je preko vikenda satima mogao ribariti i kad seuvečer družio s prijateljima, kako bi pričali o vjeri. Nije se stidio otvorenopokazati da je kršćanin, te je rado odlazio na svetu misu. Za njega je Bog biokao dobar prijatelj s kojim je o svemu mogao razgovarati. Njegova ljepota idobronamjernost upala je u oči djevojkama i poneka je bacila oko na njega,no on se nije osvrtao na njih jer je još razmišljao o idealu redovničkog života.Već mu je bilo 34 godine, te možemo zamisliti brigu njegove majke jer je zaženidbu bio već prilično star.

MarieZélie, rođena je 23. prosinca 1823. u Gandelainu. Nije imala idealnodjetinjstvo, jer su roditelji tog vremena bili strogi, a majka joj je bila priličnostroga seljanka. MarieZélie je trpila najviše zbog razmaženosti njezina brata.

TomislavŠimunović


I ona je željela ući u samostan, ali ju je spriječilo slabo zdravlje, te je zbogtoga odbijena. Duboko razočarana zbog toga, latila se izučavanju umijećaproizvodnje alençonskih čipaka. Te čipke učinile su poznat Alençon u čitavojEuropi. Uskoro je dobro ovladala tim ručnim radom da se odvažila zajednosa svojom sestrom, MarijomLouisom (koja je ubrzo otišla u samostan),otvoriti vlastitu trgovinu i to samo s 22 godine.

Tajanstveni događaj upoznavanja se zbio ovako: Kad je MarieZéliejednog dana išla u Alençon preko mosta svetog Leonarda, došao joj je ususretčovjek koji je na nju ostavio jak dojam. Nutarnji glas joj je rekao: „To je on!“.I Louis je slično osjetio. Bila je to ljubav na prvi pogled. Budući da za obojenije postojalo sumnje da pripadaju jedno drugome, odlučili su se već za trimjeseca vjenčati. Vjenčanje je bilo 13. srpnja 1858. u prekrasnoj crkvi „Našedrage Gospe“ u Alençonu, u najužem krugu obitelji, o ponoć, kako je tad bioobičaj. Oni koji su zapravo htjeli ući u samostan, isplanirali su sada da Bogudaruju mnogo djece. Željeli su u braku ostvariti nešto od redovničkog života.Tako su bili odlučili živjeti u djevičanskom braku, uzdržavanjem od spolnihodnosa, te su na samom početku braka deset mjeseci živjeli u djevičanstvu.No, od toga su na preporuku svoga ispovjednika odustali.U braku su od Bogaprimili devetero djece, a svih pet kćeri koje su doživjele zrelu dob postale suredovnice. Evo njihovih imena: Marija, koja je postala sestra Marija odPresvetog Srca u samostanu karmelićanki u Lisieuxu; Paulina, koja je postalaMajka Agneza od Isusa u istom samostanu; Leonija, koja je postala sestra usamostanu Marijina Pohođenja u Caenu; Celina, koja je postala sestraGenoveva Svetog Lica u Karmelu u Lisieuxu i najmlađa Franjka, kasnije MalaTerezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica.


POUČENI PRIMJEROM



POUČENI PRIMJEROM

Njihova najpoznatija kćer svetica je dakako sv. Terezija iz Lisieuxa, višepoznatija kao sv. Mala Terezija ili Terezija od Djeteta Isusa. Bila je su vr e menica Blaženog Ivana Merza. Rodila se je 1873. godine (kada je Zelie imala42 godine, a Louis 50), a sa 15. godina ušla je u karmelićanski samostan Li si e ux, gdje je sa 24. godine, 1897. preminula. Godine 1925. proglašena jesv e ticom, a Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je crkvenom naučiteljicom ta k ođer prigodom Svjetskoga dana misija, 19. listopada 1997. godine, a i svjetskaje suzaštitnica misija.

Gospođa Martin, majka svete Male Terezije, marljivo je vodila pro izv od nju čipaka. To je bilo moguće uskladiti s dužnostima u obitelji, inače ona nebi pokrenula takav posao, jer je bila uvjerena da je mjesto jedne majke u nje z inoj kući. Suradnja njezinog muža u poslovima s čipkama omogućila jego spodinu Martinu 1863. godine brzo širenje kruga kupaca. U načelu LouisaMartina spadalo je da izbjegava zaduživanja i da plaća tekuće račune. Oklijevanja u plaćanju smatrao je protudruštvenim ponašanjem na šteturadnika i dobavljača. Njegova je kći sveta Mala Terezija kasnije posvjedočilada je on često navodio starozavjetnu Tobijinu knjigu: «Neka ničija zarada neprenoći kod tebe, nego je isplati odmah» (Tob 4,14).

Martinovi su živjeli prateći liturgijske blagdane. Radni su dan roditeljizapočinjali svetom misom ujutro u pola šest. Kad su susjedi čuli Martinoveda zaključavaju vrata i odlaze u crkvu, znali su reći: «Oh, to je samo svetibračni par Martin koji kreće u crkvu. Možemo se okrenuti i još malo spavati.»Nedjeljom je cijela obitelj išla na glavnu misu. Svako jutro i večer molili suobiteljsku molitvu. Utjecaj gospodina Martina proširio se na cijeli jedan krug



prijatelja. Mnogi od njih bi se bez Martina vjerojatno odali samo svjetovnimzabavama. On ih je privukao da posjećuju katolički krug, oduševljavao ih jeza blagdanske običaje u župi i za posjećivanje bolesnih. Iz kruga tih ljudidobio je pristaše za službu «vječnog klanjanja». Louis je bio voditelj noćnogeuharistijskog klanjanja.

Kad se rodila Terezija, njezinoj su majci bile već 42 godine. Proživjela jejoš četiri i pol godine, a potom je umrla od raka u 46. godini, 28. kolovoza1877. u Alençonu. Njezin muž Louis Martin preminuo je u 71. godini života1894. godine u dvorcu La Musse nakon duge bolesti od atrerioskleroze, uz et osti i jakih duševnih smetnji koje je on prikazao Bogu. U njemu su duševnibolesnici dobili su svog zaštitnika koji je posljednje godine života proveopomračenog uma, od toga tri godine u umobolnici.

Još 1957. godine, za svaki posebno, počele su prve pripreme i radnje, zanjihovo eventualno proglašenje blaženima. 13. listopada 1958. godine njihoviposmrtni ostatci položeni su u jedan grob iza bazilike u Lisieuxu. Sveti PapaIvan Pavao II. proglasio ih je časnim Slugama Božjim 1994. godine. 26. svibnja2008. godine njihovi ovozemni posmrtni ostatci ekshumirani su i pohranjenisu u jedan novi relikvijar izrađen u Veroni koji je sada postavljen u kriptibazilike. Papa Benedikt XVI. potvrdio je službeno 19. kolovoza 2008. godinei čudo koje se dogodilo po zagovoru Louisa Martin i MarieZélie Guérin.Naime, jedan talijanski dječak Pietro Schiliro, koji se je rodio 2002. godine uMonzi, četrdesetak dana se je tada borio sa životom i smrću. Rođen je smalformacijom pluća te su liječnici predviđali kako neće preživjeti. Jedansvećenik, Talijanski Karmelićanin otac Antonio Sangalli OCD, savjetovao jeroditeljima neka izmole devetnicu roditeljima svete Terezije, koji su već biliizgubili četvero djece u ranoj dobi, kako bi primili snagu suočiti se i s timtrpljenjem, a kako bi i dobili duhovnu snagu, nositi svoje životne patnje, bolii probleme koje su ih snašle. Majka je, međutim, prvu devetnicu izmolila nanakanu djetetova ozdravljenja. Kada je dijete zbilja ozdravilo, roditelji suzajedno sa svojim djetetom u znak zahvalnosti hodočastili u Lisieux na grobLouisa i Marie – Zélie u znak zahvalnosti. Treba spomenuti i to da je njihovojbeatifikaciji 19. listopada 2008. u Lisieuxu nazočio talijanski dječak PietroSchiliro sa svojim roditeljima. On je danas četrnaestogodišnjak i potpuno jeozdravio po njihovom zagovoru. Bogu hvala što naše obitelji sada ponovnoimaju moćne zagovornike na nebu. Ovdje isto vidimo da čovjek sniva, a Bogodređuje. Nije Božji plan bio da Louis postane augustinac, a MarieZélieredovnica. Bog je s njima imao drugi plan i doveo ih je drugim putem nasvetost. Ovo je potvrda i znak da se i u obiteljima može itekako živjeti svetimživotom, samo ako se želi. Svi smo mi po našem svetom krštenju pozvani nasvetost. Može se i u ovom svijetu živjeti i težiti za svetošću. Nije potrebno ićiu samostan da bi se ostvarila svetost. Mnogo nas je zvanih, a malo odabranih.

POUČENI PRIMJEROM



Na upit kakvi su bili roditelji svete Male Terezije, za Radio Vatikan otacAntonio Sangalli, vicepostulator kauze rekao je da su bili su par koji je živiobrak i svetost sakramenta, a prije braka svako je od njih žudilo za svetošću.Djeci su prenijeli vjeru, ljubav prema misijama, naučili ih moliti i živjetisakramentalnim životom. Zaista je zadivljujuća njihova vjera, ljubav premaCrkvi, odanost crkvenom nauku i zapovijedima. Sveta Terezija govori osvojim “neusporedivim roditeljima”. Oni su život prihvaćali kao dar Božji,znali su da djeca ne pripadaju njima, nego su im darovana kako bi ih moglidarovati Gospodinu. Djecu nisu smatrali vlasništvom, nešto čemu bi trebaliposvetiti vlastitu ljubav kako bi u starosti od toga imali koristi. Odgajali suih za slobodno odlučivanje, s najvećom slobodom i poštovanjem.

Svetost nije rezervirana, kako se to obično krivo misli, samo za osobe po sv ećenog života, pape, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice. Na svetostsu svi pozvani i moguće ju je ostvariti i u bračnom i obiteljskom životu. LouisMartin i MarieZelie Guerin mogu osvijetliti i dati snagu kršćanskim su p ru žnicima i roditeljima da učine svoj bračni život izvorom radosti i putemsvetosti. Oni svjedoče činjenicu, da kada je kršćanska obitelj oživljena me đ usobnom ljubavlju ona postaje mjesto gdje svi roditelji i djeca mogu rastii razvijati se do točke postizanja svetosti i tako dati nezamjenjiv do p rinosdruštvu i Crkvi. Blaženici i sveci se u liturgiji slave na dan njihove smrti. Sbeatifikacijom supružnika Martin, Crkva je prvi puta odlučila da sjećanje nate supružnike neće biti dan njihove smrti već dan njihovog vjenčanja.Smatram da time Crkva želi naglasiti važnost bračnog zajedništva kao načinaposvećenja i izvora uzdignuća društva.

Papa em. Benedikt XVI. na Misijsku nedjelju 2008. u katedrali Lisieuxpr oglasio ih je blaženima, a svetima također na Misijsku nedjelju 2015. papaFr anjo tijekom Biskupske sinode o obitelji. Kao liturgijski spomendan uzetje 12. srpnja, dan njihova vjenčanja.

Literatura: Monika –Marija Stöcker, Pustolovina velike ljubavi, Karitativni fond

UPT Đakovo, 2000. Katolička tiskovna agencija. http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=52588,

učitano 10.11.20 Katolički tjednik – 44/2015., str. 36 VERITAS – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, 11/2015., str. 6 http://obitelj.biskupijavarazdinska.hr/naslovna/uzsvjetskidanbraka

ibracniparovimogubitisveti/450, učitano 10.11.20 http://www.bitno.net/vijesti/svetostubrakusupruznicibllouismartin

iblmariezelieguerinroditeljisvetemaleterezije/, učitano 10.11.2015.

POUČENI PRIMJEROM



DUHOVNI KUTAK


DUHOVNI KUTAK


„Sve molitve koje molimo za druge najviše su nama na korist.“ Sv. Grgur Veliki (†604.)

„U Božjim očima puno čini onaj tko radi najbolje što može, makar to bilojako malo.“

Sv. Petar Alkantarski (1499. – 1562.)

„Katkad na jedan, a katkad na drugi način naš Gospodin provjerava slugekoje najviše cijeni kako bi ih mogao izložiti svakoj kušnji.“

Sv. Vinko Paulski (1580. – 1660.)

„Znamo li dobro koristiti oružje molitve na kraju ćemo nadvladati svakoiskušenje jer je molitva snažnija od svih đavola.“

Sv. Bernard (1090. – 1153.)

Mudre misli svetaca


DUHOVNI KUTAK


„Ne pripisuj sebi zasluge ni za što. Svojataš li ih, kradeš od Boga. Njemujedinom pripada svako dobro djelo.“

Sv. Vinko Paulski (1580. – 1660.)

„Bog traži malo, ali daje puno.“ Sv. Ivan Zlatousti (347. – 407.)

„Želimo li biti u miru sa svojim bližnjim, ne podsjećajmo nikada nikoga nanjegove naravne nedostatke.“

Sv. Filip Neri (1515. – 1595.)

„Ako želiš ići do krajnosti, neka to bude u ljubaznosti, strpljivosti,poniznosti i milosrđi.“

Sv. Filip Neri (1515. – 1595.)

„Onaj tko se cijelim srcem približava Bogu nužno mora biti izložen napastima i iskušenjima.“

Sv. Albert Veliki (†1280.)

„Ljubeći Križ čovjek nalazi svoje srce, jer Božja Ljubav ne može živjetibez patnje.“

Sv. Bernardica (1844. – 1879.)

„Visoko su nebesa i nisko je zemlja. Milost silazi kad molitva uzlazi jer Bogčuje taj čovjekov glas.“

Sv. Augustin (354. – 430.)



DUHOVNI KUTAK

Pismo prijatelja

Dragi prijatelju! Želio sam ti pisati ovo pismo da ti kažem koliko tevolim i brinem se za tebe. Jučer sam te vidio dok si šetao i smijaose sa svojim prijateljima. Nadao sam se da ćeš poželjeti i sa mnomtako šetati. Naslikao sam zalaz sunca za završetak tvog dana i šapnuo hladnim brezama da te osvježe. Čekao sam, nisi me zvao, a

ipak ja te i dalje volim!Kad sam te prošle noći promatrao kako toneš u san, želio sam te zagrliti.

Spustio sam mjesečinu do tvog lica, rasula se po tvojim obrazima kao tisućesuza. Uza sve to nisi mislio na mene, a ja sam te želio utješiti. Slijedećeg jutra

raspršio sam sjajan izlazak sunca u veličanstveno jutro, sve to za tebe! Ali tisi se probudio kasno, a zatim odjurio za svojim obvezama, nisi ni pomisliona mene, a kamoli pogledao što sam ti priredio. Moje nebo je postalooblačno, a moje suze pretvorile su se u kišu. Volim te, zaista te volim!

Pokušao sam ti to reći u tišini zelene livade i plavog neba. Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim bojama po cvijeću. Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu da sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, dabi mogle pjevati. Htio sam te oduševiti sunčevim zracima i slatkim mirisomprirode. Htio bih da znaš da je moja ljubav prema tebi dublja od bilo kojegoceana i značajnija od bilo čega što treba tvoje srce. Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo do tebe i koliko brinem za tebe!

Moj te Otac također pozdravlja. Želim da ga upoznaš. On se također brineza tebe. Očevi su ti jednostavno takvi. Molim te javi mi se uskoro. Nije važnokoliko će vremena proći. Ja ću te čekati, jer te volim! Tvoj prijatelj, ISUS



DUHOVNI KUTAK

Sav naš život je veliko,neprekidno došašće,priprava za susret sGospodinom!

»Glas viče: ‘Pripravite put Gospodinu u pustinji, poravnite ustepi stazu Bogu našemu! Svaka dolina nek’ se povisi, svakagora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka seizravna, što je hrapavo, neka se izgladi!« Najbolji način dapripravimo svoju dušu na Gospodinov dolazak jest pripraviti

se dobro za ispovijed. Potreba za ovim sakramentom, izvorom milosti imilosrđa kroz cijeli naš život, posebno dolazi do izražaja u ovo vrijeme kadanas liturgija Crkve potiče i ohrabruje na iščekivanje Božića.

Predlaže nam ovako moliti: »Bože, ti si poslao na svijet svojega Sina jedinca da ljudski rod oslobodiš staroga ropstva; mi čekamo njegov dolazak: nagradi nas pravom slobodom.«



Ispovijed je, uz svetu euharistiju, sakrament koji nas pripravlja i zakonačni susret s Kristom na kraju našega života. Sav naš život neprekidno jedošašće, iščekivanje posljednjega trenutka za koji se ne prestajemo pripravljati iz dana u dan. Tješi nas pomisao da i sâm Gospodin žarko želi da budemos njim »u novom nebu i novoj zemlji«.

Svaka dobro obavljena ispovijed ohrabrenje je koje primamo od Gospodina za naš daljnji put, bez malodušnosti, bez žalosti, oslobođeni svojih bijeda. I Krist nam nanovo govori: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi«,sinko, započni još jednom. On sam oprašta nam nakon poniznoga ispovijedanja naših grijeha. Ispovijedamo svoje grijehe »samome Bogu«, podsjećanas Ivan Pavao II., »iako ih u ispovjedaonici sluša čovjeksvećenik. Ovajčovjek je ponizni i vjerni poslužitelj toga velikog otajstva koje se ispuniloizmeđu sina koji se vraća i Oca.«

»Uzroke zla ne treba tražiti izvan čovjeka, nego naprotiv u nutrini njegovasrca; a i lijek dolazi također iz srca. Stoga se kršćani, kroz iskrenost vlastitoganapora za obraćenjem, moraju pobuniti protiv skrivanja čovjeka i vlastitimživotom objaviti radost istinskoga oslobođenja od grijeha […] milost iskrenapokajanja, čvrstu namjeru za pokajanjem i iskrenu ispovijed grijeha.«

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovitenalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I.(Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

DUHOVNI KUTAK

Bogataš ili svećenik?

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu je bio američki multimilijunašCavamaghi. Njegovo vlasništvo se procjenjivalo na nekoliko milijardidolara. Imao je nekoliko velikih bankovnih kuća u New Yorku. Od r ekao se toga bogatstva i odlučio je postati svećenik. Studirao je te o l ogiju i 18. travnja 1961. godine zaređen je za svećenika, a te godine je

njegon veliki prijatelj Kenedy postao predsjednik SADa. Nakon ređenja suga novinari upitali; „Što se dogodilo s Vama pa ste ostavili toliko bogatstvo ipostali svećenik?“ Odgovorio je: „Čovječanstvu nisu potrebni milijunaši ne go svećenici!“



DUHOVNI KUTAK

Volim te, ti si Isus u bolnoprerušenu liku

Jednoga su dana donijeli čovjeka s ulice čija je polovica tijela bila potpuno izjedena. Crvi su puzali po cijelomu njegovu tijelu i nitko nijemogao stajati blizu njega – vonj je bio tako jak. Počela sam ga čistiti.Pogledao je u mene i onda me upitao: “Zašto to činite? Svi su me odba

cili, zašto to radite? Zašto ste mi prišli?”“Volim te”, rekla sam. “Volim te, ti si Isus u bolno prerušenu liku. Isus di

jeli svoju muku s tobom.”A onda je pogledao prema gore i rekao: “Ali i vi, vi, čineći to što činite, i

vi, dijelite [Isusovu muku].”Rekla sam: “Ne, ja dijelim radost ljubavi s tobom ljubeći Isusa u tebi.”I taj hindu gospodin, tako pun patnje, što je rekao? “Slava Isusu Kristu.”Nije se žalio zbog onih velikih crva koji su izjedali njegovo tijelo, nije bilo

ni plača ni vike, shvatio je da je on netko, da je voljen.Ovo je glad za ljubavlju ili glad za svetosti ili glad za suosjećanjem, koju

god riječ želite upotrijebiti jer sve isto znače, glad za svetošću. A ti ljudi, našiljudi, razumiju i mi pokušavamo dobro iskoristiti njihove patnje. Pitamo ihi učimo ih da prikažu sve za mir u svijetu. I mogu vam reći, opet ponavljam,da smo mi primili puno više od njih jer su nam dali

priliku da budemo dvadeset četiri sata s Isusom, jer što god činimo zanjih, za malene, mi to činimo za Isusa.

On je tako rekao, tako mora biti.Majka Terezija „Gdje je ljubav, ondje je i Bog“



DUHOVNI KUTAK

Prvi korak u pripravi za Isusovo rođenje – vratimir koji ti je grijeh oduzeo!

Mir se, kao jedno od velikih dobara, neprekidno zaziva u Staromezavjetu. Ovaj dar obećan je izraelskome narodu kao naknada zanjegovu vjernost, i Božje je djelo iz kojega proističu nebrojeneblagodati. Pravi mir doći će na zemlju dolaskom Mesije. Zbogtoga anđeli najavljuju pjevajući: »Slava na visinama Bogu, a na

zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.« Došašće i Božić osobito su po g odno vrijeme da se u našim srcima uveća mir i da zatražimo mir na ovomusvijetu punom sukoba i mržnje.

Gospodin je »Knez mironosni«, i od trenutka svojeg rođenja donosi namporuku mira i veselja, jedinoga istinskog mira i jedine sigurne radosti. Razglasit će se ta poruka svim putovima: »Mir vama, ja sam!«

Gospodinov mir u potpunosti nadilazi mir svijeta koji može biti površan,prividan, koji možda proizlazi iz sebičnosti i spojiv je s nepravdom. Krist je»mir naš« i naša radost; grijeh, naprotiv, sije nemir i žalost u duši. Mir kr šć a nina, toliko potreban za apostolat i suživot, unutarnji je red, spoznaja vlastitih bijeda i krjeposti, poštivanje drugoga i potpuno povjerenje u Gospodina,



DUHOVNI KUTAK

koji nas nikada ne napušta. Taj mir plod je poniznosti, božanskog si n ovstvai borbe protiv vlastitih strasti koje uvijek naginju neredu.

Mir se gubi zbog grijeha, zbog oholosti i nedostatka iskrenosti prema sa m ome sebi i prema Bogu. Mir se također gubi nestrpljivošću, kad i u ne d ać ama života ne znamo prepoznati Božju providnost.

Iskrena ispovijed jedno je od glavnih sredstava koje nam daje Bog kako bismoiznova zadobili mir izgubljen grijehom i zanemarivanjem milosti. »Mir s Bogomdaje nam da slijedimo pravdu i udaljava nas od grijeha; mir prema bližnjemuplod je milosti koju širi Duh Sveti; mir prema nama samima, mir savjesti kojiproizlazi iz pobjede nad strastima i nad zlom.« Nanovo zadobiti mir, ako smoga izgubili, jedno je od najboljih primjera milosti prema našem bližnjemu, a,isto tako, prvi korak u pripravi našega srca za rođenje Djeteta Isusa.




Božićna meditacija»U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.«

U toj naredbi vidimo Božju providnost: Marija i Josip su se našli u Betlehemu i tamo se rodio Isus, kao što je bilo prorokovano puno stoljeća ranije.

Blažena Djevica je znala da se bliži Isusovo rođenje i krenula je na putmisleći na Sina, koji će se roditi u mjestu Davidovu. Stigli su u Betlehem, radosni što su u mjestu svojih predaka, ali umorni nakon što su četiri, pet danaputovali po nesigurnim cestama. Blaženu Djevicu, u stanju u kojem je bila,sigurno je svladao velik umor, a u Betlehemunisu našli smještaj. »Za njih nijebilo mjesta u gostionici«,izvještava jednostavno sveti Luka. Možda je Josipprosudio da gostionica prepuna ljudi nije odgovarajuće mjesto za Gospu, osobito u onakvim uvjetima. Morao je kucati na mnoga vrata prije nego što jeMariju odveo u štalicu, izvan mjesta. Možemo dobro zamisliti taj prizor:Josip je sve tjeskobniji, više puta objašnjava isto, »dolazimo iz…«, a Marija sastrane gleda Josipa i sluša kako ih odbijaju. Nisu pustili Isusa ući, zatvaralisu mu vrata. Mariji je sigurno bilo žao i Josipa i onih ljudi. Kako li je hladansvijet prema svojemu Bogu!

Možda je Blažena Djevica bila ta koja je predložila Josipu da se privremeno smjeste u neku od onih špilja koje su služile kao štale u okolici mjesta.Vjerojatno ga je tješila, govorila mu da se ne brine, da će se već snaći… Josipje bio ohrabren Marijinim riječima i osmjehom. Napokon su se smjestili ujednoj štalici s onim što su mogli donijeti iz Nazareta: pelenama i neštoodjeće koju je Marija sama bila priredila s veseljem koje osjeti svaka majkakada čeka prvo dijete…

Na tom se mjestu dogodio najveći događaj za čovječanstvo, a na najjednostavniji način. Govori nam sveti Luka: »I dok su bili ondje, navršilo joj sevrijeme da rodi.« S neizmjernom ljubavi Marija povije Isusa u pelene i položiga u jasle.

Blažena Djevica je imala potpunu vjeru, savršeniju od bilo koga prije iliposlije nje. Svi njezini pokreti bili su izraz njezine vjere i nježnosti. Ljubilamu je noge jer je bio njezin Gospodin, ljubila mu je lice jer je bio njezin Sin,provodila je dugo vremena mirno ga promatrajući.

Poslije je Marija pružila Dijete Josipu u krilo. Josip je dobro znao da je toDijete Sin Svevišnjega, kojega će čuvati, štititi, naučiti ga poslu. Cijeli svojživot dat će ovom bespomoćnom djetetu.

Isus, tek rođen, ne govori, ali vječna je Riječ Očeva. Kazano je da su jasle

DUHOVNI KUTAK



katedra – mjesto odakle se poučava. I mi danas moramo »shvatiti pouku kojunam daje Isus: već kao dijete, već kao novorođenče čije su se oči upravo otvorile na toj blagoslovljenoj zemlji«.

Rodio se siromašan i uči nas da se sreća ne nalazi u izobilju dobara. Dolazina svijet bez ikakva vanjskog sjaja i bodri nas da budemo ponizni te da neovisimo o pohvalama drugih. »Bog se ponizuje kako bismo mu se mi približili,i kako bismo na njegovu ljubav uzvratiti svojom ljubavi, da bi se naša slobodaprilagodila ne samo tom prizoru njegove moći nego i čudu njegove poniznosti.«

Potaknimo u sebi nenavezanost i poniznost. Gledajmo Mariju i vidjetćemo je punu radosti. Ona zna da je za čovječanstvo započelo novo doba:doba Mesije, njezina Sina. Molimo je da nikada ne izgubimo radost boravljenja uz Isusa.


DUHOVNI KUTAK







Documents

Goruci grm 19 Layout 1 - vbs.ba · PDF file1 Xavier Leon-Dufor, Rječnik Biblijske teologije, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1993. ... evanđelje je objava Božjeg milosrđa koje