GORSKI JELEN U BiHDajmo mu priliku da opstane u našim

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE IKINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNEMOSTAR, KOLOVOZ - RUjAN 2013.GODINA xVI., BROj 90.

GORSKI JELEN U BiH

Dajmo mu priliku da opstane u našim lovištima

Prvenstvo članica Saveza u Mostaru

www.lovackisavez-hb.ba 3

Pogled s čeke

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

..... iz sadržaja

..... str. 8.

..... str. 12.

..... str. 14.

..... str. 40.

..... str. 6.

Gorski jelen u BiH Dajmo mu priliku da opstane u našim lovištima

Prvenstvo članica Saveza u lovnom streljaštvuPljesak strijelcima na paklenoj mostarskoj vrućini

Lov na fazana Prava prilika za pokazati lovačko umijeće

Lov nedjeljom – da ili neSloboda odabira - sveta misa i/ili lovidba

Ranjena visoka divljač i krvni trag Pas krvosljednik i njegov vodič – tandem do uspjeha

Početkom rujna svake godine počinje ciklus polaganja lovačkih ispita u lo-vačkim udrugama članicama Lovač-

kog saveza Herceg Bosne. Ove je godine prijavljeno ukupno oko 350 lovnih priprav-nika, iz gotovo svih članica Saveza, što je na razini prosjeka u posljednjih nekoliko godi-na. Po broju prijavljenih lovnih pripravnika prednjače udruge iz Hercegovine, a među njima HUL „Kravica“ iz Ljubuškog koja već nekoliko godina biva bogatija prosječno za oko 30 lovnih pripravnika po lovnoj sezoni.

Iako su kriteriji, prema Nastavnom pla-nu i programu za izobrazbu lovnih priprav-nika Lovačkog saveza Herceg Bosne, dosta zahtjevniji od dosadašnjeg načina izobraz-be, iako je više lovačkih udruga povećalo iznos upisnine, sve to nije umanjilo interes mlađih ljudi za polaganje lovačkog ispita i svrstavanje u lovačke redove.

Iz izvješća-prijava o izobrazbi lovnih pripravnika pristiglih Povjerenstvu za pola-ganje lovačkog ispita, vidljivo je da se u lo-vačkim udrugama ovom pitanju pristupilo odgovorno i stručno. Prijavom u lovačku udrugu lovni pripravnici, preko Saveza, dobiju potrebnu literaturu iz koje se mogu teoretski pripremati za ispit. Udruga im, ta-kođer, osigura određeni broj sati seminara o pojedinim temama, a za predavače se angažiraju kvalificirani i iskusni ljudi. I dok se teoretski dio obuke pripravnika u većini udruga dobro odradi, s praktičnim dije-

Teorijska obuka lovaca pripravnika uglavnom u redu, ali praktična…

lom nije baš uvijek tako. Naime, pripravni-ci u svojoj lovnoj godini pripravništva po programu trebaju sa svojim mentorom odraditi i određen broj praktičnih radnji u lovištu: upoznavanje lovišta i njegovo uređivanje, izgradnja i održavanje lovnih objekata, prehranjivanje divljači, čuvanje i zaštita lovišta, praktični radovi s oružjem na streljani, posjeti kinološkim priredba-ma… Na ovom se polju, prema našim sa-znanjima, u većini lovačkih udruga ne radi dovoljno, a u nekima i nikako. Pa se dogodi da lovni pripravnici, dosta dobro teorijski pripremljeni, s lakoćom polože lovački ispit, a u praktičnom dijelu, kad dođu u lovište, ne snalaze se najbolje. I još nešto - velika je pogreška pojedinih udruga što lovne pripravnike primaju sve do početka seminara, pa tako oni i ne mogu jednu lov-nu sezonu biti sa svojim mentorom u obav-ljanju praktičnih radova u lovištu. U dosta slučajeva njihova praktična obuka počinje tek kad polože lovački ispit. No, problem je u tome što neki od njih tada uđu i u druš-tvo krivolovaca, pa tada udruga s njima ima velikih problema. Zato bi se i ovom, praktič-nom dijelu obuke lovaca pripravnika treba-lo pristupati mnogo ozbiljnije i odgovorni-je. Teorija i praksa nerazdvojni su suputnici, to je općepoznato. Lov ne smije i ne treba biti izuzetak.

Vlado Bošnjak

Broj 90, kolovoz - rujan 2013.44

ZANIMLJIVOSTI

Već treću godinu zaredom lovci LD „Vepar“ Prozor-Ra-ma imaju svoj štand na ov-

dašnjem sajmu šljive. Za ovogo-dišnje, 8. dane šljive, dobro su se marketinški pripremili. Da bi što

Štand lovaca na sajmu šljive

LD VEPAR Prozor-Rama: PREDSTAVLJANJE VLASTITIH POTENCIJALA

bolje predstavili svoje Društvo napravili su plakat 1,5x1 m i bro-šuricu u kojoj je predstavljeno devet lovačkih kuća, visoka čeka, hranilica, dvije lokve, unutarnji dio prostorija lovačkog doma

i grb Društva. U brošurici piše: „Lovačko društvo ‘Vepar’ Pro-zor-Rama osnovano je (prema dostupnim podatcima) počet-kom pedesetih godina prošlog stoljeća. Tada se zvalo ‘Sresko udruženje lovaca Prozor’. Krajem 50-ih nosi naziv Lovačko društvo ‘Srndać’ Prozor, a sredinom 60-ih

Ukoliko po naslovu mislite da je riječ o prijelaznom roku i nogometnom

transferu, prevarili ste se. Riječ je o LU „Zavelim“, koja je u svo-je redove primila jednu jako zanimljivu osobu, čovjeka veli-ka srca i dobre duše, a u osobi Petera Mitterbergera, Austri-janca, roškoga zeta. Peter je zajedno sa svojom suprugom Nadom prije nekoliko godi-na ovdje sagradio vrlo lijepu kuću s još ljepšom okućnicom, jer mu se svidjelo Roško Polje. Svako malo zaputi se iz rodne

Pojačanje u redovima Rožana

Austrije, točnije iz Salzburga, u Roško Polje gdje provede od-mor uživajući u blagodatima ovoga kraja. Samim tim što se odlučio za gradnju kuće u Roš-kom Polju, prilazni put i sam brijeg koji je nadomak župne crkve i župne kuće na komu je sagradio kuću nazvani su i obilježeni njegovom imenom – Petersberg. Kako jako voli i cijeni društvo i druženje, naš Peter izrazio je volju i želju za pristupnicom, a kamo drugdje nego u LU „Zavelim“. Zna on da je među nama lovcima uvijek

LU ZAVELIM Roško Polje: IZ SALZBURGA U ROŠKO POLJE

veselo i živo, zajednička okupljanja i druženja uvijek su dobra došla, osobito u ovom vremenu življenja s puno trke i stresa, pa zato valja „stati na loptu“. Peter, dobro došao u redove LU „Zavelim“!

Ante Đikić

mijenja naziv u Lovačko društvo ‘Vepar’ i do danas djeluje pod tim imenom. Od osnutka do da-nas djeluje na području općine Prozor-Rama. Danas broji oko 330 aktivnih članova i članstvo

je u stalnom porastu. U našim lo-vištima obitava sva divljač ovog podneblja, od krupne divljači tu su medvjed, divlja svinja, sr-neća divljač, vuk, veliki tetrijeb. Od sitne divljači naše lovište nastanjuje: zec, jarebica poljska, jarebica kamenjarka, lještarka, lisica, kuna bjelica, kuna zlatica, jazavac, divlja mačka, sve vrste ptica močvarica. Brojno stanje divljači u blagom je porastu. Osim uzgoja, zaštite i korištenja divljači, u zadnjih desetak godi-na Društvo je izgradilo veći broj objekata. Nabavljen je i izgrađen poslovni prostor ukupne površi-ne 70 m², napravljene su lovačke kuće, u svakoj sekciji po jedna a u nekima i po dvije. Napravljeni su mnogi lovnotehnički objekti: hranilišta, pojilišta (lokve), solila i drugi objekti. Za izgradnju ovih objekata glavni dio sredstava osigurali su sami lovci uz pomoć mnogih prijatelja i donatora“.

Svrhu i cilj lovačkog štan-da među šljivarima, Ivo Zane, predsjednik Društva, objašnja-va ovako: „U prvom redu štand nam treba da predstavimo svoje Društvo, da se vidi čime raspolažemo, sve s ciljem obo-gaćivanja turističke ponude op-ćine Prozor-Rama, od čega bi i Društvo i Općina imali koristi“.

Stanko Ćurčić

Načelnik dr. Jozo Ivančević, član Društva, s lovcima

Peter Mitterberger na ulazu u svoju prelijepu rošku kuću

www.lovackisavez-hb.ba 5www.lovackisavez-hb.ba 5

DOBITNICI ODLIČJA

Odličje prvoga reda do-bili su: Rajko Lasić, Fabijan Mlakić, Jozo Zlatunić , Pavo Jurišić i Fabo Stanić iz LD „Pavlovica“ Novi Travnik.

Odličje drugoga reda dobio je Anto Cvitanović iz LD „Pavlovica“ Novi Travnik.

Odličje trećega reda dobili su: Branko Matijanić iz LD „Uskoplje“ Gornji Va-kuf-Uskoplje te Ivica Krezić i Ivica Fišić iz LD „Pavlovica“ Novi Travnik.

IZ SAVEZA

Federalno ministarstvo po-ljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Sarajevu je, po-

četkom rujna, organiziralo javnu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu. Uz predstavnike re-sornog federalnog ministarstva, javnoj raspravi nazočili su i pred-stavnici resornih županijskih mi-nistarstava, predstavnici lovačkih saveza u F BiH te predstavnici Federalne uprave za inspekcijske poslove i Šumarskog fakulteta u Sarajevu. Lovački savez Herceg Bosne na ovoj javnoj raspravi predstavljali su tajnik Ivica Lučić i Vlado Soldo.

U uvodnom dijelu pomoćni-ca ministra za šumarstvo i lov-stvo Danica Cigelj istaknula je da je prijedlog izmjena i dopuna Zakona o lovstvu u formi pred-nacrta razmatran na Federalnom parlamentu, te da je vraćen na doradu uz obrazloženje da je riječ o obimnim izmjenama, da može poslužiti kao temelj za izra-du Prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o lovstvu, te da se razmatra kao nacrt zakona u redovitoj, a ne u hitnoj proceduri.

PRIJeDLOG DA SPORTSKO-GOSPODARSKA (žUPANIJSKA) LOVIŠTA USTANOVLJUJe I DODJeLJUJe žU-PANIJA PUTeM ZAKUPA, A POSeBNA LOVIŠTA VLADA FeDeRACIJe PUTeM KONCeSIJe, U SADAŠNJIM OKOLNOSTIMA NeMA ALTeRNATIVe.

U raspravi koja je uslijedi-la, sudionici su, svatko na svoj način i sa svoga aspekta, izno-sili svoje prijedloge i sugestije, konstatirajući da je predloženi tekst zakona doista obiman i da ga treba skratiti i pojedno-staviti kako bi bio lakši za razu-mijevanje i provedbu.

Predstavnici LSHB u raspravi su istaknuli da je prošlo osam godina od donošenja Zakona o lovstvu a da on nije imple-mentiran ni u jednom bitnom segmentu, te da je težišni cilj izmjena i dopuna upravo deblo-kada njegove implementacije. Podržali su zaključke Federalnog parlamenta da je riječ o obi-mnim izmjenama koje umjesto da pojednostave, unose do-datnu konfuziju u tumačenju i provedbi Zakona, ističući da se proces izmjena i dopuna odvija presporo i da nije postigao svoj cilj, a to je deblokada provedbe Zakona. Također su, s obzirom na to da sadašnje loše stanje u lovstvu može trajati u nedogled, predložili, odnosno sugerirali da se s razine federalnog ministar-stva urgentno inicira provedba

postojećeg Zakona o lovstvu, a da se nedostaci uočeni u proce-su njegove provedbe otklanjaju kroz izmjene i dopune.

S obzirom na to da je jedan od zaključaka ove javne rasprave bio da njezini sudionici svoje pri-mjedbe i sugestije dostave mi-nistarstvu u pisanoj formi, Savez se, u namjeri davanja maksimal-nog doprinosa rješavanju ove problematike, očitovao i pisme-nim putem, na sljedeći način:

• Predlažemo izmjenu samo onih članaka ZOL-a koji se odno-se na procedure ustanovljenja i dodjele lovišta na korištenje, a ostali se članci ne mijenjaju.

• Predlažemo ustanovljene dvije vrste lovišta prema namje-ni: sportsko-gospodarska lovišta i posebna lovišta.

• Predlažemo da sportsko-gospodarska lovišta ustanovljuje županijska skupština, a dodje-ljuje ih na korištenje županijsko ministarstvo u zakup putem jav-nog natječaja.

• Predlažemo da posebna lo-višta ustanovljuje Vlada Federa-cije i dodjeljuje ih na korištenje putem koncesije.

Ovim izmjenama i dopuna-ma u potpunosti bi se pojedno-stavila procedura i otklonile sve nejasnoće oko ustanovljenja i dodjele lovišta.

Smatramo da navedene izmjene i dopune, po kojima sportsko-gospodarska (žu-panijska) lovišta ustanovljuje i dodjeljuje županija putem zakupa, a posebna lovišta ustanovljuje i dodjeljuje Vlada Federacije putem koncesije, u sadašnjim okolnostima nema-ju alternative i da nude najjed-nostavnije i najbolje moguće rješenje.

Koliko će ove predložene izmjene i dopune naići na pot-poru, uvažavanje i razumijevanje od strane Federalnog ministar-stva, ostaje vidjeti već na sljede-ćoj javnoj raspravi koja je zakaza-na za 11. listopada ove godine.

Ivica Lučić

LOVNO ZAKONODAVSTVO

Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o lovstvu vraćen na doradu

Javna rasprava o izmjenama i dopunama ZOL-a


IZ SAVEZA

Trinaesto Prvenstvo članica Lovačkog saveza Herceg Bosne održano je ove godine 3. kolovoza na streljani LD „Jarebica“ Mostar, „Bovan“ u Mostaru. Otkako je prije dvije godine na ovoj

streljani održano Otvoreno prvenstvo Saveza, poslije toga na njoj nije bilo nikakvih natjecanja. Kad su se u „Jarebici“ prihvatili doma-ćinstva ovogodišnjeg natjecanja znali su da ih čeka golem posao. Trebalo je najprije urediti zapušteni okoliš streljane i osposobiti ure-đaje za izbacivanje golubova. Vrijedna ekipa na čelu s predsjedni-kom Društva Željkom Džidićem-Džinksom i glavnim operativcem za streljaštvo Leom Stojčićem na dan natjecanja dobila je pohvale svih sudionika. Uređujući streljanu jednom pojedinosti zainteresirali su i širu javnost. Kako se iz samog grada može uočiti streljana, a pogotovo s magistralne ceste za Široki Brijeg, pogled znatiželjnika privlačila je velika crvena tenda kojom su natkrili stajno mjesto za strijelce. Tako su strijelci „Jarebice“, a i samo natjecanje, dobili dobru reklamu za ovaj događaj. Streljana u Mostaru napravljena je osam-desetih godina prošloga stoljeća i u to vrijeme bila je jedna od su-vremenijih u BiH. Imala je 15 uređaja za izbacivanje golubova. Prije dvije godine nabavljeni su drugi uređaji i na njima bi trebalo učiniti neke zahvate da bi se mogli instalirati na postojeće nosače. Kako do početka ovoga natjecanja nije bilo mogućnosti za to, u susret su im izišli strijelci „Galeba“ iz Čapljine i pozajmili im svoj „amerikan trap“ da bi se ovo natjecanje moglo održati. I sve je funkcioniralo be-sprijekorno. Jedino na što se nije moglo utjecati je paklena vrućina

U eKIPNOJ KONKUReNCIJI, NAJUSPJeŠNIJI SU BILI STRIJeLCI ŠIROKOBRIJeŠ-KOGA LD „MOSOR“, DRUGO MJeSTO ZAUZeLA Je eKIPA „JADRANA“ IZ NeUMA, TReće „SAVA“ IZ ORAŠJA. POJeDINAČNO, NAJBOLJI Je BIO TOMISLAV MAN-DIć, DRUGI Je BIO VLADIMIR MANDIć-ćADA, TRećI ZORAN MANDIć, SVA TROJICA IZ ŠIROKOG BRIJeGA, A ČeTVRTI IVICA BAČIć IZ NeUMA.

koja je tih dana u Mostaru bila rekordna na razini cijele europe. Preko 40 stupnjeva mjerilo se u hladu. Tako je „Bovan“ gorio od vreloga ljetnog sunca i užarenih puščanih cijevi strijelaca.

Dan prije, u petak 2. kolo-voza, na službenom treningu, pridošle ekipe bi otpucale seri-ju, rijetko dvije i otišle bi tražiti osvježenje u nekome od mo-starskih restorana, a strijelci iz Posavine rashlađivali su se na obali rijeke Bune.

REKORDAN BROj UDRUGASubota jutro, dan natjecanja.

ekipe pristižu jedna za drugom. Na kraju se prijavilo 46 strijel-ca iz 13 lovačkih udruga(LD „Jarebica“ Mostar, LD „Mosor“ Široki Brijeg, LD „Galeb“ Čaplji-na, LU „Jadran“ Neum, LU „Li-sac“ Ravno, HUL „Orao“ Čitluk,

HLU „Malič“ Grude, LD „Tetrijeb“ Kupres, LD „Lještarka“ Kiseljak, LD „Zec“ Busovača, LD „Fazan“ Odžak, LU „Kuna“ Domaljevac i LU „Sava“ Orašje), što je rekord ovoga natjecanja. Nakon što je Jelena zaprimila prijave, izvuče-ni su startni brojevi i uslijedila je svečanost otvaranja ovoga natjecanja. Najprije se skupu, u ime domaćina, obratio želj-ko Džidić-Džinks. Pozdravio je nazočne, posebice one koji su prvi put na ovoj streljani i za-želio im dobar rezultat. Također je istaknuo kako će se planirani poslovi na ovoj streljani uskoro završiti s ciljem održavanja što više natjecanja počevši od ra-zine Društva, županije i Saveza. Zatim se skupu, u ime organi-zatora natjecanja, obratio pred-sjednik Saveza Ilija Vrljić. Izrazio je zadovoljstvo postignutim rezultatima Saveza na promi-canju lovnoga streljaštva u na-šim članicama. „Savez će i dalje poticati i podupirati aktivnosti oko izgradnje streljana u onim udrugama gdje ih nema. Tako ćemo stvoriti uvjete, posebice mladim lovcima, da se bave lov-nim streljaštvom“, kazao je Vrljić. Zahvalivši domaćinu na dobro pripremljenom natjecanju i poželjevši strijelcima fer i sport-sku borbu, predsjednik Saveza je potom proglasio otvorenim ovo natjecanje.

„MOSOR“ EKIPNI POBjEDNIKPucalo se prema ustaljenim

propozicijama – dvije serije po 15 golubova. Za ekipu su nastu-pala četiri strijelca, a za ekipni plasman računao se rezultat najbolje trojice. Najboljih šest strijelaca iz prvih dviju serija pucalo je još jednu seriju za po-jedinačni plasman. Prva serija je protekla u dosta izjednačenom broju pogodaka kod nekoliko ekipa. Što se tiče pojedinačnih rezultata, prošlogodišnji po-bjednik Vladimir Mandić-Ćada je s 14 pogodaka dao do znanja da je i ove godine spreman uze-ti pokal. U prvoj seriji u stopu ga je pratio Nadir Nišlić iz Orašja.

Druga serija bila je mnogo kvalitetnija i zanimljivija. Obore-ne su i dvije petnaestice (Zoran Lukač iz Domaljevca i Tomislav Mandić iz Širokog Brijega). U

PRVENSTVO ČLANICA SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU

Pljesak strijelcima na paklenoj mostarskoj vrućini


IZ SAVEZA

ekipnom dijelu posebno je bilo zanimljivo pratiti kretanje rezul-tata. Strijelci širokobriješkoga „Mosora“ u drugoj su seriji „uba-cili“ u veću brzinu i dali do zna-nja da je prvo mjesto njihovo. S pogođenih 79 golubova to su i ostvarili (Vladimir, Zoran i Tomi-slav Mandić i Slavenko Lasić). Za ostala mjesta konkuriralo je nekoliko ekipa. Na kraju, drugo mjesto osvaja ekipa „Jadrana“ iz Neuma sa 68 pogodaka (Ivica Bačić, Mato Bačić, Ivica Čamo i Ante Matuško), koliko je imala i ekipa „Save“ iz Orašja, ali slabi-ju drugu seriju te im je pripalo treće mjesto (Marijan Maroše-vić, Marinko Dominković, Na-dir Nišlić i Mustafa Beširević). Koliko „jedan“ golub znači u ukupnom plasmanu, najbolje pokazuje primjer „Kune“ iz Do-

maljevca. Da su imali još jednog goluba, umjesto četvrtog mjesta bili bi drugi. Još jednu zanimlji-vost valja istaknuti s ovoga na-tjecanja: sva četverica strijelaca „Orla“ iz Čitluka na kraju su imala identičan broj pogodaka, po 20.

TOMISLAV MANDIĆ – DVIjE PETNAESTICE ZAREDOM

Iako je vrućina pritiskivala svom žestinom, stanke do kra-ja natjecanja nije bilo. Hladna voda i točeno pivo iz prigod-nog bifea održavali su strijelce i ostale na „životu“. Odmah se pristupilo finalnoj seriji pojedi-naca. U finalnu seriju za pojedi-načni plasman ušli su: Tomislav Mandić (27), Vladimir Mandić (27), Nadir Nišlić (25), Ivica Ba-čić (25), Zoran Mandić (25) i Zoran Lukač (25). Serija se pu-

cala u 14 sati na temperaturi od preko 40 stupnjeva, a strijelci su „trpjeli“ ovu vrućinu od početka natjecanja, od 8 sati. I u takvim uvjetima pucali su odlično. To-mislav Mandić pogađa svoju drugu petnaesticu zaredom i osvaja prvo mjesto (42), drugi je bio Vladimir Mandić-Ćada (40), treći Zoran Mandić (39) i četvrti Ivica Bačić (38) pogodaka. Po završetku serije zasluženo su dobili pljesak nazočnih na stre-ljani. Uslijedio je svečani dio proglašenja pobjednika. Pokale za ekipe uručio je željko Džidić-Džinks, u pojedinačnoj konku-renciji tajnik Saveza Ivica Lučić, a diplome za sudjelovanje na natjecanju predsjednik Povje-renstva za lovno streljaštvo LS HB Ivica Bačić. Na kraju, svi su-dionici pljeskom su pozdravili

vijest da bi se sljedeće godine ovo natjecanje moglo održati u Busovači. Strijelci iz Busova-če vjeruju u to, a evo i poziv s ovoga mjesta njihovu vodstvu, da ih podrži u nakani da izgrade streljanu. Potom je sve sudionike natjecanja Džinks pozvao na za-jednički ručak koji je organiziran na samoj streljani. Odlično pri-premljen lovački gulaš zalijevao se hladnim pivom i gemištom. Jedino su „na vodi“ morali ostati vozači, kako reče Đuro Oršo-lić, član Povjerenstva za lovno streljaštvo LS HB i vođa „Savinih“ strijelaca. „Ovo je naš doprinos i pomoć strijelcima da sudjeluju na ovakvim natjecanjima, a od logistike i u ovom vidu lovačke aktivnosti ovisi organiziranost lovnoga streljaštva od udruge do Saveza“, poručio je Oršolić. A Đuro svako natjecanje Saveza, kao zapisničar, uglavnom iznese na svojim leđima. Tako su i ovdje on i Niko Rebac iz Čapljine, u uvjetima koje smo već spome-nuli, cijelo natjecanje propratili iza zapisničkog stola.

Na kraju, jedan zanimljiv po-datak o lovnom streljaštvu u 2013. godini. Oba natjecanja u organizaciji Saveza, Otvoreno prvenstvo 1. lipnja u Kupresu i ovo u Mostaru, pratili su ek-stremni vremenski uvjeti. Dok se u Kupresu drhtalo na jedva desetak stupnjeva, ovdje je na-tjecatelje i posjetitelje pekao žar nebeski od preko 40 stupnjeva. No, usprkos takvim vremenskim prilikama, oba su natjecanja bila odlično organizirana.

Vlado Bošnjak

Finale pojedinačno: Vladimir Mandić, Nadir Nišlić, Tomislav Mandić, Zoran Lukač, Zoran Mandić i Ivica Bačić

Predsjednik Saveza Ilija Vrljić otvorio je natjecanje

Pobjednik natjecanja Tomislav Mandić prima pokal od tajnika Saveza Ivice Lučića


LOVNA DIVLJAČ

Prvi pouzdani podaci o pri-sutnosti jelena u Gorskom kotaru datiraju iz 1918.

godine. Stanovnici Gorskoga kotara tvrde da ih do tada nije bilo, niti su ih najstariji mještani viđali.

U svojoj knjizi „Divljač viso-kog lova na krašu“ ing. Zlatko Turkalj navodi da je god. 1945. službeno došao u Gorski kotar. Po dužnosti je trideset godina upravljao brdskim i planinskim lovištima visoke divljači u Ve-likoj i Maloj kapeli i Gorskome kotaru. Kako je i sam bio lo-vac, najprije se zainteresirao za jelene: kakvi su, odakle im je podrijetlo, a od područnih šumskih ispostava tražio je nji-hovo brojčano stanje i podatke o kretanju u tim područjima. Na temelju toga saznao je neke vrlo zanimljive podatke, a kroz razgovore s lovcima i lugarima

NAŠA Je ZAJeDNIČKA ZADAćA OVe JeLeNe KOJe DANAS SRećeMO U LOVIŠTI-MA OD RAMe, KUPReSA, TOMISLAVGRADA, PReKO LIVNA, GRAHOVA DO DR-VARA ČUVATI KAO OČI U GLAVI. POKUŠAJMO IM PRUžITI UVJeTe DA Se MOGU OVDJe RAZMNOžAVATI I TO U SVIM STANIŠTIMA GDJe ZA TO POSTOJe UVJeTI.

GORSKI JELEN U BiH

Dajmo mu priliku da opstane u našim lovištima

toga kraja, biva dobro upoznat s kakvoćom i trofejnom vrijed-nošću divljači. Već po tim poda-cima zaključuje kako nije riječ o nizinskom (ritskom) jelenu, kojemu trofej rogova s čeonom kosti važe od 7 do 12 kg, a teži-na odraslog i kapitalnog mužja-ka iznosi od 200 do 250 kg. Ovaj jelen iz Gorskoga kotara nižih je gabarita u obje ove stavke. Na osnovi ovih i niza drugih manjih vizualnih razlika, ing. Turkalj ga je okrstio gorskim jelenom, jer, da citiramo ono što je i sam Tur-kalj imao običaj reći, „konačno, rasa (soj) je proizvod staništa, na kome se živi i obitava dugo godina“.

GORSKI jELEN (CERVUS ELAPHUS)

Poznate su nam dvije odlike jelena, brdski i nizinski (ritski) jelen, koje se nekim svojstvima

i uzrastom rogova međusobno razlikuju. Među tim dvjema od-likama spada naš tip gorskoga jelena, koji se najvjerojatnije u naša lovišta doselio iz hrvatskih šuma, točnije Delnica, Risnjaka, Snježnika, Platka i Kapele – pre-ko Plitvica, Ličke Kaldrme, Bo-sanskog Grahova, Glamoča pa sve do Rame.

Brojno stanje gorskoga je-lena u našim lovištima teško je procijeniti. Činjenica je da je on tu, i tek u posljednjih dese-tak godina intenzivno se po-javljuje na potezu od Drvara, Bosanskog Grahova, Livna pa do Rame. Jako je kratko vrijeme od prvih znakova pojavljivanja pa do danas da bi se napravilo značajnije i pouzdanije prouča-vanje, odnosno točno i preci-zno prebrojavanje. Informacije s terena iz raznih lovišta i šumskih gospodarstava, te sporadični,

pomalo stidljivi odstreli lovaca zasad su jedini relevantni po-daci o stanju gorskoga jelena i njegovoj brojnosti.

Opis. Gorski jelen spada u rod jelena (Cervus elaphus). Je-len je mužjak, ženka je košuta, mlado je tele.

Jelen i košuta razlikuju se po obliku glave. Košuta nema rogove i njezina je glava dugu-ljastija. Papci su kog jelena, gle-dajući odozdo, jače zaokruženi nego kod košute. Gorski jelen s utrobom teži do 200 kg, košu-ta do 120 kg. Najveći izmjereni trag (ing. Z. Turkalj) na Tisovcu, Gorski kotar, je stopa 11x9 cm.

Boja dlake ljeti je zagasitohr-đasta do medasta, na vratu crna s jakom grivom. Zimska dlaka je gušća i dulja, te više vuče na sivo. Kod nekih primjeraka zim-ska dlaka ima upadno tamne vrhove i zbog toga iz daljine izgledaju crnkasti kao bikovi montafonske pasmine, ali to ovisi o osvjetljenju. Mladenačko runo teleta je žutosmeđe, bijelo ispjegano.

Rogovi gorskoga jelena op-ćenito su pravilno razvijeni, ma-sivnih debala, ikričavi, brazdasti, tamnosmeđe boje masnog sja-ja, svijetlih vrhova, razmaknuti.

Prosječne mjere jednoga če-trnaesterca otprilike su sljede-će: visina rogova 90 cm, razmak između rogova 90 cm, težina s gornjim dijelom lubanje 7 kg. Rast jelenskih rogova odvija se po stupnjevima, a oni se mije-njaju godišnje u tendenciji rasta i omasovljenja.

Kad jelenu izrastu prvi šiljci, u rujnu ili studenom druge ka-lendarske godine života, tada ga zovemo šiljkan, a on ih zbaci redovito koncem svibnja i lipnja sljedeće godine. Ovi šiljci visoki su 5 do 20 cm. Kao i kod srnjaka, na ove prve šiljke bez vijenca dolaze jači rogovi s vijencem te imaju jedan i više parožaka. Na oba stupnja šiljeva slijedi stu-panj rašljana koji se stvara gra-nanjem nadočnog paroška od debla. Nadočni parožak leži ne-posredno iznad očiju. Dalje pre-ma vrhu položen je srednji pa-rožak, koji tvori stupanj šesterca. Šesterac ima na obje strane po tri paroška ili vrha, naime na-dočni, srednji i nerazrašljani vrh


LOVNA DIVLJAČ

debla. Slijedi stupanj osmerca. Vrh debla se rašljao, prednji dio rašalja označuje se kao vrh de-bla, a stražnji kao potiljni – paro-žak. U rijetkim slučajevima kod jelena stupanj osmerca može doći u stanje da vrh debla osta-ne nerazrašljan, ali se zato iznad nadočnog paroška razvije paro-žak ledenjak. Stupanj deseterca stvara se ili zbog nastupa paroš-ka ledenjaka k osmercu (dese-terac ledenjak) ili zbog krošanja vrha debla u troje (deseterac krošnjaš).

Kod sljedećih stupnjeva je-lenskih rogova radi se redovito samo o umnožavanju vrhova krošnje, a nadočni, ledenjak i srednji parožak ostaju obično; kod gorskoga jelena obično jači jeleni imaju nadočni, ledenjak i srednji parožak te krunu (kroš-nju), a slabiji su bez ledenjaka (I. Draskovich).

Jelena koji nema nikakvih pravih rogova ili ima samo kratke rožne panjeve, zovemo šutan ili šušan. Jeleni koji imaju u starosti jake zavinute šiljeve bez parožaka su tzv. bodači ili ubijači, jer udarcima dugačkih glatkih debala protivnici s ve-likim krošnjastim rogovima ne mogu im lako parirati.

Kod gorskoga jelena nalazimo obično rašljastu, lopatastu i dlana-stu krunu, prema obliku i broju vrhova u kruni (krošnji), koji su razli-čito obojeni, od svijetle žutosmeđe do tamne crnosmeđe boje. Prije se mislilo da to obojenje ovisi od utjecaje boje soka iz kore stabala o koje češe rogove, ali to obojenje je posve individualno (oksidacija krvi na površini roga) i izgleda da ovisi i o snazi pojedinog grla. Što je snaga veća, boja rogovlja je tamnija.

Unutarnja struktura rogova ima različitu specifičnu težinu, koja je tim manja što je materijal porozniji. Zbog toga je razlika odbačenih debla kod jelena općenito često velika, jedni izgledaju kao da su od drveta, a drugi kao da su olovom napunjeni. Prvi su vidno poro-zni i imaju tupe vrhove, dok su teški šiljati, bijelo poliranih vrhova. Ova razlika ovisi uglavnom od nasljeđivanja, općenite konstitucije i prehrambenih prilika. Jelene s tzv. gnjilim vrhovima koji nemaju izgleda da bi se poslije dobro razgranali, preporuča se odstrijeliti.

Potpuno zubalo jelena ima 34 zuba: u donjoj vilici 8 sjekutića i 12 kutnjaka, a u gornjoj samo 12 kutnjaka i po jedan okrugao tubasti očnjak biserak (Gräne).

Starost jelena može se na odstrijeljenom primjerku ustanoviti po probijanju i izmjeni zuba, što u starosti od dvije i pol godine presta-je, poslije toga može se utvrditi po istrošenosti kutnjaka u donjoj vilici.

žensko tele do godinu dana starosti zovemo tele, u drugoj go-dini starosti košutica, kad navrši dvije godine prvi put se pari i onda je dalje zovemo mlada košuta, kasnije košuta i stara košuta (starka). Jelen doživi oko 20 godina starosti, najbolje i najtrofejnije rogove nosi od desete do četrnaeste godine starosti.

Prehrana. U ljetno doba hrana gorskoga jelena je trave, kupina i razno lišće podrasta i niskoga grmlja, a najmanje breze i lipe. U zim-skom razdoblju svježa sezonska zelen, pupoljci i izbojci listača i če-tinjača, te bukvica i žir. Za jačih zima najviše četinjače, a u šumama bogatim niskim raslinjem, brsti grmlje kupina, borovnica i drugo. Jelen uzima hranu dokle mu gubica doseže. Kod nas nije opaženo da jelen guli koru sa stabala, ni ljeti ni zimi. U drugim krajevima, gdje su šume i pašnjaci jednovrsni, u potrazi za mineralnim prehrambe-

nim sastojcima, guli i jede koru s različitih stabala. Najviše voli guliti smreku, jasen, jelu, bukvu, bor, hrast, johu a najmanje bre-zu i lipu.

Najveća su mu poslastica lišće i grančice imele (Viscum laxum), koja mu je dostupna jedino padom stabla. Mjesta gdje se hranio imelom zna još danima posjećivati. Rado uzima gljive i divlje voće. Izvan šume, dok ne napadne veliki snijeg, jelen nalazi hranu na zimskim usjevima tražeći zaostalo lišće repe i kupusa te po koji krum-pir. Na toplim, nezamrznutim izvorima vode često pretražuju zelene travke i svježe grančice grmlja koje su tamo ostale .

Životne navike i razmno-žavanje. U proljeće jelenska divljač živi obično odvojena po spolovima, tako da se odvoji manje krdo od tri do šest jakih odraslih jelena, ili manje krdo slabijih i mlađih, te isto tako košute sa šiljkanima i nekoliko rašljana i šesteraca. Kad šumske livade ozelene, divljač se povla-či iz šuma te dolaze u njihovu blizinu. Ako u lovištu ima do-voljno livada i ako je stalan mir, jeleni šumu ne napuštaju. U protivnom, primoran je iseliti se


LOVNA DIVLJAČ

u polja ili šume s dobrom travom i drugom pašom. Kad započnu toplija vremena, u potrazi za sočnom hranom lagano naginje prema planinskim predjelima.

Tijekom svibnja krda košuta se razilaze. Stare košute se luče i traže mirna, zarasla mjesta gdje se tele. Kroz ovo vrijeme ostaju slabi jeleni šesterci, rašljani i šiljkani, združe-ni s košuticama u manjim krdima. Za neko-liko tjedana, kad telad mogne slijediti svoje majke, one se udruže s teladi u jedno krdo. S druge strane ostaju odvojeni pokoja ko-šuta i tele, zajedno s pokojim šiljkanom ili rašljanom, u unutrašnjosti zatvorenih šuma. Jeleni u to doba trebaju mnogo hrane da dovrše izgradnju rogova, pa su gotovo stalno na ispaši. Intenzitet ispaše se mije-nja kad su rogovi razgranati. Od tada kod jelena počinje razdoblje pretilosti, potreba za hranom postaje sve manja i on traži prije svega sigurnost i mir. Jača krda se razilaze. Glavni jeleni kreću sami ili udvoje, često udruženi s još jednim ili dvojicom spored-nih. Početkom rujna, nastupom nagona za reprodukciju, jelenska se divljač povlači u

unutrašnjost šuma. Jaki jeleni napuštaju mjesta na kojima su se zadržavali u dane intenzivne doba ispaše. Ako danju i bivaju zajedno, pred večer se dijele i pri-bližavaju rikalištima, postaju nemirni te tumarajući naokolo u potrazi za ženka-ma zanemaruju hra-nu. Rika započinje početkom vedrih i hladnih noći, i to po-jedini stari jeleni is-puštajući kratki glas a to zna trajati i po nekoliko tjedana.

Jaki jeleni tu-marajući pronalaze upaljene košute, tje-raju ih do najbližih prikladnih mjesta i ostaju s njima tako dugo dok njihovi spolni nagoni ne prođu. Suparniš-tvo među odraslim, zrelim mužjacima je veliko, nerijetko međusobno završa-va teškim i opasnim borbama, te poraže-ni biva bijesno pro-gonjen izvan grani-ca bucališta (mjesto koje jeleni odabiru

za parenje), čak i izvan granice šume.Nakon prolaska vremena parenja, jeleni

napuštaju rikališta i bucališta, mršavi i bez masnog tkiva koje su izgubili zanemarujući ispašu zbog spolnog uživanja i neprekid-nog kretanja.

Nakon parenja slabiji jeleni i šiljkani

mogu se opet približiti krdu, kojemu je tada prioritet ispaša i potraga za hranom.

Kapitalni jeleni, iscrpljeni parenjem, drže se vrlo skrovito, kao da se stide svoga omršavjela izgleda, i izbjegavaju mjesto gdje borave ko-šute. Traže mjesta na kojima ima dobre paše, bukvića, žira, da se oporave prije zime.

Košuta nosi tele 250 dana ili oko 36 tje-dana, a vrijeme lanjenja zavisi od početka rike i početka paranja. Olanjena telad najče-šće se nalazi od konca svibnja do konca lip-nja, dakle računica pokazuje da je parenja bilo od početka rujna do sredine listopada protekle godine.

Kad smo kod parenja spomenimo da vremenske prilike značajno utječu na nje-govo odvijanje, ne toliko na samo parenje koliko na njegove vanjske izražajne forme, a one su najživahnije kod visokoga zračnog tlaka, koji je obično povezan s mirnim zra-kom, vedrim nebom i po tome s jakim noć-nim rashlađenjem, koje u višim područjima dovodi do mraza i poledice. Kišno vrijeme ponajviše sprječava živahno kretanje i tjera-nje, a pri jakom vjetru jeleni najmanje riču. Što je hladnija noć i mirniji zrak, jelenska rika je učestalija i glasnija.

Zadaća. Nakon svega da se zaključiti da su naši gorski jeleni ostaci nekadašnjih kapelskih prajelena s priljevom krvi kasni-jih pridošlica, koji su se vremenski prilago-đavali okolišu i uvjetima življenja. Sve to nas upućuje na zajedničku zadaću da ove jelene koje danas srećemo u lovištima od Rame, Kupresa, Tomislavgrada, preko Liv-na, Grahova do Drvara, moramo čuvati kao oči u glavi. Pokušajmo im pružiti uvjete da se mogu ovdje razmnožavati i to u svim onim staništima gdje za to postoje uvjeti. Brižljivo paženi i čuvani jeleni zasigurno bi dostigli zavidnu kvalitetu trofeja, ako ne u visokoj bodovnoj vrijednosti, onda bi ni-zinskom (ritskom) jelenu parirali barem u ljepoti.

Mladen Bešlić


LOVNA DIVLJAČ

Ne tako davno, prije pet-naest-šesnaest godina, među našim lovcima

kružila je priča o pojavi jelena negdje na predjelu Ramskoga jezera, točnije u blizini naselja Orašac. Potaknut pojavom ove vrlo cijenjene i zanimljive div-ljači, osobno sam se raspitivao i istraživao vjerodostojnost tada još nepotvrđenih informacija. Bio sam dosta skeptičan i na početku istraživanja nisam do-šao do nekih ekskluzivnih infor-macija. Nakon nekog vremena saznao sam, a to mi je i službe-no potvrdio tamošnji tadašnji lovočuvar, da se jelen uistinu nalazio i kretao lovištem te da je na kraju skončao, što od ranja-vanja, što od progona lovačkih pasa, baš na brdu iznad Orašca.

U to se vrijeme smatralo da je taj jelen dolutao iz ograđe-nog Titova lovišta u Koprivnici, koje je 90-ih godina zbog rat-nih neprilika bilo devastirano. To se, međutim, pokazalo ne-točnim, a takvu su mogućnost negirala i dvojica naših lovnih stručnjaka, Ivica Lučić i Vlado Soldo, koji su jako dobro po-znavali divljač u tom području jer su neposredno prije bili stal-ni zaposlenici u lovištu Kopriv-

Bliski susreti s gorskim jelenom

TRAGOM GORSKOGA JELENA U NAŠIM LOVIŠTIMA

nica. Lučić i Soldo decidirano tvrde da u tom lovištu nikada nije bilo jelena običnog (Cer-vus elaphus), već samo jeleni lopatari (Dama dama).

Nedugo zatim, na predjelu ispod planine Kamešnice, u bli-zini Buškoga blata, primijećeno je nekoliko primjeraka jelenske divljači. U jednome lovu neda-leko od mjesta Vinice, Marijan Jurčević, lovac LD „Vran“ Tomi-slavgrad, odstrijelio je odrasla mužjaka koji se kretao samo-stalno u blizini Buškoga jezera. To je tada bila tabu-tema, o tome se nije baš puno pričalo.

(Strah i razlozi poznati su samo lovcu koji ga je odstrijelio).

U našem lovačkom glasi-lu Hoop!, u broju 59. iz 2008. godine, autor teksta Drago-mir Gagi Lončar iz Bosanskog Grahova piše: „...Koliko se javno zna, jelen je prvi put na našem terenu odstrijeljen 18. svibnja

2003. u reviru Uilica. Odstrije-lila ga je skupina lovaca sela Peći. Jelenu je u tom razdoblju opalo rogovlje, pa se trofejna vrijednost mogla samo naga-đati na osnovi izgleda i težine, koja je mogla biti, od oka mje-rena, 200-tinjak kilograma. Iste godine prvi studenoga, lovac Jovo Marić u reviru Luka-Crni Vrh odstreljuje zrelog ‘dvanae-sterca’ izuzetno jakih i bogatih rogova. Sljedeće, 2004. godine posrećilo se i Nikoli Momiću u reviru Jadovnik iznad sela Rad-lovići, on je također odstrijelio jednoga odraslog mužjaka do-brih rogova.“

Prije 4-5 godina odstrijeljen je još jedan jelen, sada smo si-gurni da ga možemo slobodno zvati gorski tip jelena običnog, između planina Staretine i Golije. Njega je odstrijelio lovac Mirko Kovač, a o ovome smo odstrje-lu također pisali prije 5 godina u našem lovačkom glasilu.

Zadnji (javni) odstrjel jelena u našim lovištima djelo je upra-vo autora ovoga članka. Naime, prošle godine, 3. studenoga, dakle na Svetoga Huberta, lovio sam u lovištu Volujak, koje pri-pada mojoj matičnoj lovačkoj udruzi „M. M. Bikan“ iz Vira. Na-kon velike i bučne potjere pasa

goniča, ispred mene je izletjela grdosija velikih rogova koja me, priznajem, najprije zatekla – ot-kuda ovdje i kako, a potom me stavila u dvojbu, pucati ili pustiti drugomu da ostvari svoj život-ni lovački san. Naravno, nisam propustio „ulov života“. I danas kad se toga sjetim uvijek poseb-no zahvalim sv. Hubertu, koji mi je darovao lovačku sreću.

Moj jelen bio je težine 190 kg, starosti 3-3,5 godine, a tada je plijenio pozornost svih lova-ca iz moje lovačke udruge, ali i iz cijele regije. Mnogi su se s pravom i s čuđenjem pitali: „Pa, zar je moguće da kod nas ima jelenske divljači i otkuda je ovaj jelen mogao doći?“.

Prisutnost gorskoga tipa, jelena običnog na ovim pro-storima u zadnje vrijeme mno-gi spominju, čak neki od njih tvrde da su imali bliske susrete s njim na livanjskim prometni-cama i okolo Buškoga jezera te dalje prema Zavelim planini. Neslužbeno (još nepotvrđe-no) spominje se još jedan je-len koji je nedavno (sredinom pretprošlog ljeta) stradao pod naletom automobila baš na spomenutom području.

Gorski jelen je, dakle, prisu-tan u našim lovištima. Iz dana u dan proširuje svoj areal, i ovdje nailazi na povoljne uvjete za obitavanje. Već odavno je po-znato da se gorski jelen skoro udomaćio u zapadnom dijelu BiH (Livno, Grahovo, Glamoč, Drvar...), pa je njegovo raselja-vanje južno prema Hercegovini, Tomislavgradu, Kupresu, Rami u najmanju ruku neočekivano. Činjenice pokazuju da je gorski, ili kako ga naziva poznati hrvat-ski lovac i istraživač visoke div-ljači ing. Zlatko Turkalj - kraški jelen, tu među nama, zajedno s ostalom divljači krasi naše šuma i planine. Ako ga zaista želimo zadržati, treba ga zaštititi. Za početak treba obustaviti bilo kakav lov na njega te ga svrstali u divljač koja je pod zabranom lova, a usput kroz lovnogospo-darsku osnovu voditi ga kao lovnu divljač kojoj bi se trajno, sukladno Zakonu o lovstvu, de-finirao status.

Mladen Bešlić

Mirko Kovač i livanjski lovci s jelenom odstrijeljenim 2008. godine

Autor teksta s trofejom jelena odstrijeljena u Viru


DIVLJAČ I LOVIŠTE

Fazan je jako prilagodljiva vrsta divljači i uspješno se nastanjuje u različitim ži-

votnim uvjetima. Njegov život-ni prostor su prostrana polja i rubovi šuma obrasli grmljem. U Bosni i Hercegovini zastupljen je u nizinskim i nekim prijelaznim područjima (uglavnom Posa-vina). Hrani se sjemenkama, plodovima korova, žitaricama, korijenjem, mladim pupoljcima, insektima, puževima i sitnim kralježnjacima. Poligamne su ptice i pare se u rano proljeće. U razdoblju parenja mužjaci se okite svadbenim ruhom (krije-ste i resice ispod očiju postaju jarko crvene), u tom razdoblju pare se s 4 do 8 ženki.

Fazani se love od 1. listopada do 15. siječnja. Jesenski lov na fazana vrijeme je koje lovci če-kaju cijelu godinu. Loveći brze i

LOV NA FAZANA Je IZAZOV PROžeT STRAŠćU I POSeBNIM ZADOVOLJ-STVOM. SVAKI LOVAC NA FAZANe TReBAO BI ZNATI KAKO Se LOVI OVA DIV-LJAČ, KOJIM VRSTAMA ORUžJA I STReLJIVA Te KOJI SU IZAZOVI I OPASNOSTI OVAKVOGA LOVA.

LOV NA FAZANA

Prava prilika za pokazati lovačko umijeće

nepredvidljive fazane lovci ima-ju priliku iskazati svoje lovačko umijeće. Fazane lovimo uglav-nom na tri načina: pretraživa-njem uz pomoć pasa, pogo-nom i prigonom. Sva tri načina primjenjuju se i za druge vrste sitne divljači.

LOV PRETRAŽIVANjEM. Uz pomoć pasa ptičara najčešće se odvija pojedinačno ili pak uz jednoga psa može ići više lovaca u grupama. U lovu pre-traživanjem bolje je koristiti se psom ptičarom na terenu gdje se može pratiti njegov rad i mar-kiranje, a šunjkavcem ondje gdje se njegov rad može teže pratiti. Pritom ptičari, pogotovo šunj-kavci, trebaju biti dobro dresirani i disciplinirani da ne odu preda-leko od lovca ili lovaca. Za fazana možemo reći da se drži pravilno svojih navika. Ako idemo u lov u

prvim jutarnjim satima, a bolje je ići kasnije kad se rosa malo isuši-la, treba ga tražiti na travnjacima, pašnjacima i strništima, kamo odlazi na jutarnje hranjenje. U mjesecima lova često uzbunji-van glasovima lovaca i pasa naj-češće se zadržava na rubovima polja, uz dobro obrasle kanale, u blizini šikara i šuma. Uglavnom se kreće u blizini zaklona koji mu omogućuje trenutačan spas i bijeg od lovaca. Što se više bliži sredina dana fazani se povlače dublje u šumu, šikaru te mjesta koja im pružaju dobar zaklon. Često fazani progonjeni od lo-vaca i pasa mijenjaju navike te izlaze na hranjenje u kasnijim satima. Pas kad otkrije fazana za-uzme specifičan stav kojim daje lovcima do znanja da je otkrio lovinu, uzlet fazana je bučan, nagao te okomit. Mladi i nestr-

pljivi lovci pucaju dok je fazan u uzletu te uglavnom promašuju ili pogađaju rep, a iskusniji lovci čekaju da leti vodoravno. U šumi se na fazana puca onako kako se može u određenom trenutku, bez oklijevanja, ne dopuštajući da umakne iza drveća, ako je drveće visoko ne smije se dopu-stiti da se domogne krošnji prije hica.

LOV POGONOM. Lovci ili sami podižu i odstrjeljuju faza-ne ili je podižu pogoniči, koji pomažu u nošenju i sakuplja-nju fazana. Pogoniči se kreću dogovorenim dijelom lovišta održavajući liniju kretanja i me-đusobni razmak. Dobro je da u liniji između njih bude neki iskusniji lovac koji će paziti na držanje linije i razmaka. Razmak između lovaca trebao bi biti 40-50 metara, a između bi trebali biti pogoniči. No taj razmaka uglavnom ovisi o vidljivosti i preglednosti terena. Mnogo je lakše loviti uz pogoniče koji štapovima lupaju po raslinju i podižu fazane, ali to dodatno dekoncentrira lovce i odvlači im pozornost. Ovakav način lova najpoželjniji je u poljima gdje je preglednost bolja i lovac ima više vremena za siguran hitac.

LOV PRIGONOM. Divljač se tjera i podiže na isti način, ali prema lovcima, raspore-đenim na čeke. Prema načinu lova, sličan je pogonu samo što nedostaju linije lovaca na čekama koji dočekuju divljač. Prigon može biti u jednoj lini-ji, no obično se formira glavna linija i dva bočna krila. Također i ovdje treba voditi računa da linija kretanja bude ravna i da razmaci između lovaca i po-goniča budu pravilni. U lovu pogonom i prigonom mogu se također koristiti psi ptičari, ovisno o odluci glavnoga lovni-ka, što opet ovisi o konfiguraciji terena i dresiranosti pasa. Ako psi nisu dresirani moraju biti na povodcima, no nužni su prona-lazači i donosači odstrijeljenih fazana. Bez obučenih pasa taj posao je znatno otežan i često se ne nađe odstrijeljeni fazan, a pogotovo ranjeni koji može po-bjeći na nogama. Fazani su vrlo vješti u izbjegavanju pogona i prigona te je zato važno kretati


DIVLJAČ I LOVIŠTE

se uz vjetar, temeljito pretraži-vati teren te držati liniju kretanja i pravilne razmake.

Psi koji se koriste u lovu na fa-zane najčešće su ptičari, odlični su za gotovo svaku nisku divljač, a mogu izvršavati i druge rad-nje. Karakteristike lovišta, klima i osobna sklonost lovca prema određenoj pasmini nameću iz-bor psa za lov. Nepogrješivi su se pokazali kontinentalni ptiča-ri, mali epanjel – breton, retri-veri, šunjkavci ili jamari. Sama pasmina nije toliko presudna u lovu koliko obučenost i vrijeme utrošeno u rad sa psom uz uro-đene pasminske odlike psa.

ORUŽjE I STRELjIVO. I jed-no i drugo ovisi o tipu lovišta i osobnim zahtjevima lovaca. Na otvorenim terenima najviše uspjeha ostvarit će se oružjem jačih čokova, zbog dobivanja što gušćeg sačmenog posipa na maksimalnoj udaljenosti, gdje se tako i najčešće puca. Ako se i dogodi da fazan uzleti jako blizu i brzo, uvijek postoji mogućnost da mu se dadne prilika da se udalji pa tek onda puca i izbjegne potpuno razbi-janje ptice. Na početku lovne sezone zbog zakorovljenosti te-rena hitac iz prve cijevi ne pre-lazi udaljenost od 20 metara. Kao vrlo pogodno oružje u već uznapredovanoj sezoni poka-zala se puška dvocijevka s polu-čokom u prvoj i punim čokom u drugoj cijevi. Na početku se-zone lova idealna bi bila puška s jačinom čokova u prvoj cijevi od jedne četvrtine, a u drugoj od tri četvrtine. Za lov u šumi

NOVE KNJIGE

Alojzije Frković: “TETRIjEB GLUHAN U GORSKOM KOTARU“

U nakladi Lovačkog saveza Primorsko-go-ranske županije, krajem 2012. objavljeno je za-paženo djelo poznatog (i vrijednog) lovnog stručnjaka Alojzija Fr-kovića naslova: „Tetri-jeb gluhan u Gorskom kotaru“, kojim je autor obogatio lovačku lite-raturu na hrvatskom je-ziku. Kažem obogatio, jer ovakav prikaz stani-šta tetrijeba gluhana, utjecaja povijesnih zbi-vanja na opstanak ove vrste i pregledne karte promatranog prostora u pisanim dokumenti-

ma – u ovako cjelovitu obliku nismo imali. Gotovo sve u njemu potkrijepljeno je opsežnim statističkim pregledima, grafikoni-ma, skicama, tabelama i izvanrednim fotografijama.

U prikazu prirodnih značajki promatranog prostora plastič-no su prezentirane karakteristične prirodne značajke prostora i uvjeti za zaštitu i uzgoj divljači u njemu, kroz opise konfigura-cije (visinske zone, ekspozicije, nagibi), utjecaja klime na formi-ranje šumskih zajednica, opisa vodnih resursa i fitocenološkog sastava pojedinih slojeva vegetacije, koja svojim postojanjem nudi sklonište i hranu tetrijebu gluhanu ali i drugim brojnim vrstama divljači.

U prikazu povijesnih zbivanja u promatranom području uo-čava se snažan utjecaj mjera gospodarenja šumama i njihov utjecaj na brojnost tetrijeba u pojedinim razdobljima, što nam i danas može korisno poslužiti za planiranje usklađenog razvoja šumarstva i lovstva.

A da bismo u tome i uspjeli, autor nam je opširno ponudio prirodoslovne značajke vrste, njezine potrebe u pogledu mira, hranidbe i mjera uzgoja na pojedinim staništima i, vezano s tim, utvrđivanje veličine i načina procjene boniteta pojedinih staništa, da bismo na temelju tih podataka planiranjem doš-li do optimalnog kapaciteta vrsta u određenom prostoru. Pri tome nisu izostavljeni ni opisi dosadašnjih pokušaja umjetnog uzgoja kod nas i u svijetu s primjerima naseljavanja umjetno uzgojenih jedinki i postignutim rezultatima.

Na kraju knjige autor se ukratko osvrće na razloge opadanja brojnosti tetrijeba gluhana u Gorskom kotaru i jasno zagovara nužnu zaštitnu mjeru za njegov opstanak prijedlogom „da se funkcija iskorištavanja šuma podredi funkciji zaštite ove ptič-je vrste“ jer - naglašava: „Što se tiče obnove postojećeg zabri-njavajuće niskog fonda tetrijeba, u obzir dolazi samo prirodna disperzija iz susjednih populacija ili pokušaj reintrodukcije pri-mjercima sa strane“.

Sve u svemu, odlična i suvremeno uređena knjiga koja je na ponos autora i nakladnika i neizostavno zaslužuje značajno mjesto u svakoj lovačkoj biblioteci.

izbor je u potpunosti drugačiji, drveće isključuje mogućnost pucanja na veće udaljenosti pa se zahtijeva što širi snop na krat-koj udaljenosti. Za ovu svrhu odlično bi poslužila puška spe-cijalno rađena za lov na šljuku. Stručnjaci preporučuju kalibar 12, ali na početku sezone dobro služe i manji kalibri.

Izbor streljiva razmjerno je širok, a ako je moguće treba izabrati metak s tradicionalnim čepom bez koncentratora. Teš-ka punjenja sačme od 35 do 36 grama mogu se uporabiti samo uvjetno u drugoj cijevi na kraju lovne sezone, kad je divljač već dobrano zaplašena i daleko se diže. U praksi dobri meci sa 32-33 grama sačme osiguravaju potpun uspjeh i zadovoljstvo za cijelu sezonu. U šumi i na sva-kom drugom gusto obraslom terenu dobra su i najslabija pu-njenja od 28-30 grama sačme, takozvana engleska punjenja ili specijalni metak za rasipanje (disperzant). Krupnoća sačme kreće se od 2,5 za cijev cilindar, do 3,1 za cijev s punim čokom.

Izazovi i opasnosti skupnog lova su brojne. Skupni lov zahti-jeva dobru organizaciju, obavi-ještenost i discipliniranost svih sudionika zbog same uspješ-nosti i sigurnosti lova. Lovom rukovodi jedan čovjek, lovnik, koji daje upute i odredbe u sa-mom lovu. Tih uputa moraju se pridržavati svi sudionici lova da bi se lov uspješno i bez strada-nja priveo kraju.

Tomislav Mihaljević


LOVNA SEZONA

Kada u nedjeljno praskozorje Zdravomarija umilno odjekne s cr-kvenih zvonika, pobožne majke svojoj usnuloj dječici stavljaju prstom znak križa na čela i tihim glasom bude svoje muževe-

lovce na ustajanje, a one drugačije pomalo mrmljaju i pokrivaju se po glavi. Već uzvireni goniči štektaju i u lancima laju, čekajući svoga lovca da ih pusti ili poveže na povodac, pa put lovišta. To, ovako kazano, površno odaje jednu idiličnu sliku odlaska u lov, i tihoga, uobičajenog i bezbrižnog opremanja lovca od supruge ili majke! Međutim, ispod tih uobičajenih slika i radnji uvijek se roje i motaju vrlo različite emo-cionalne i čuvstvene dvojbe, počesto i otvoreni prijepori, onih koji odlaze u lov a pogotovo onih koji ostaju kod kuće.

Oni, koji odlaze u lov (lovci) već su u polusnu maštali o uspješ-nu lovu, dobru gonu pasa, zauzimanju dobre čeku nakon jutarnje-ga postrojavanja, mirnu ciljanju na zadihanu divljač, trzanju nogu ustrijeljenoga vepra, dolasku pasa na žrtvu... To su, dakle, samo neke slike iz lovnoga izlaska, a stvarni motivi odlaska u lov najčešće su socijalnoga, zdravstvenog, zabavnog... karaktera. Naprtnjače su redovito bogatije i raznovrsnije napunjene od onoga što je osta-lo ženi i djeci. Što se sve događa nakon lovidbe, doručka i obilne konzumacije, lako je pretpostaviti. Onda, oni koji teško kontroliraju svoje neumjerene potrebe za alkoholom, postaju sinonim i metafo-ra kod zluradih promišljanja nelovačke populacije. Golema većina lovaca postaju tako žrtva srozanog morala (iliti bolesti) onih, uistinu, rijetkih pojedinaca!

LICEMjERNO PODjARMLjIVANjELov je postao istinski odušak i dobra ravnoteža onomu kako

danas živimo i jedva egzistiramo u jednome sumornom i krajnje stresnom poraću, prepunom nesigurnosti, materijalnog siromaštva, strahova i otuđenja (alijenacije) svih vrsta, te što je možebit i najteže trpjeti – duhovne dezorijentacije i moralnih posrnuća (!) Nekako se svugdje uvukla sumnjičavost i neki defetizam, pravi – pravcati so-tonski darovi, koje tako naivno konzumiramo preko svih medijskih i lažno proročkih poruka i poduka. Naravno, lovačka populacija nije izuzetak toga trenda pa lovci odlaskom u prirodu pokušavaju nadići sve te osobne i društvene tjeskobe i frustracije, jer su oni najčešće glave obitelji i odgovorni za financijsku i svaku drugu sigurnost svoje djece. Većina lovaca to uspijeva amortizirati i vratiti se u neku normalnu kolotečinu.

Oni koji ostaju kod kuće, moguće i ne misle tako, ili pak ne razu-

IMA NIZ MOGUćNOSTI I NAČINA ZA ISKAZIVANJe SVOJe VJeRSKe POTReBe, ŠTO LOVCI Već GODI-NAMA I ČINe. IPAK, ČeSTO LOVCI POSTAJU RADI TOGA NeSReTNA TeMA U PROPOVIJeDIMA, ZATO ŠTO NeDJeLJOM Ne PRISUSTVUJU PUČKOJ SVe-TOJ MISI. ZAR MORAMO BITI žRTVA FARIZeJSKIH KALUPA I UZUSA PO NJIHOVOJ MJeRI, UMJeSTO DA SMO ZDRAVA I RADOSNA POPULACIJA?

LOV NEDJELJOM – DA ILI NE

miju sve te silne pritiske koji se obaraju na pleća njihovih mu-ževa! Oni imaju svoj posve dru-gačiji pogled na život i svoj križ. Majke se mole da im sinovi ne dožive kakvu nesreću: ozljeđiva-nje oružjem, pad u kakvu jamu, ugriz pasa, zalutati u maglovitim i gustim šumama, da ih ranjena divljač ne bi napala... Vjerne su-pruge lovaca, opet imaju svoje specifične jade i brige. Dakako, i one se mole za svoje muževe lovce i misle, kako bi lijepo bilo blagovati na zajedničkome ne-djeljnom ručku, nikada ne mo-žemo otići u goste...

Kako pomiriti te tako različite i oprečne zahtjeve i potrebe? Naravno, prvo molitvom zajed-ničkom, pa onda normalnom komunikacijom i zdravim dijalo-gom svih sudionika u toj čarob-noj aktivnosti – lovidbi. Među-tim, jedno od najvećih i spornih nesuglasja između naših lovaca i članova njihovih obitelji ogleda se u potrebi zajedničkoga obi-teljskog odlaska na svetu misu, što je u kršćanskom svijetu os-

novna, rekli bismo i malo prena-glašena, potreba i praksa, ne ula-zeći u vjerske osjećaje i običajne razine svakoga pojedinca.

Budući da najviše pučanstva (i lovaca) uopće ne pravi razliku između religioznosti i vjere u Boga, nećemo to niti u ovom tekstu analizirati, premda smo „gotovo sigurni“ da ne postoje ljudi bez vjere, bez obzira na to što je danas moderno iskaziva-ti se uvjerenim ateistima ili pak agnosticima, ne shvaćajući da takvim etabliranjem priznaju auditoriju svoje neznanje i be-zrazložno skrivanje, ili nesnala-ženje u burnom vrtlogu svojih razmišljanja. No, i to je nekakva sloboda!

Sveta misa uvijek je vrhun-ski religijski čin, ali i najsavršeniji vjerski susret s Bogom, ipak pod uvjetom, da je pojedinac koji su-djeluje u njoj uronjen u smisao i bit Božje prisutnosti. Međutim, ako on tijekom službe Božje svojim mislima vrluda po obron-cima šuma i planina, ako umje-sto svećenika sluša neke druge

Sloboda odabira - sveta misa i/ili lovidba


LOVNA SEZONA

zvuke i vidi imaginarne slike, srce mu kuca za neku hedoni-stičku seansu..., onda ta misa gubi svaki smisao u vjerskom pogledu. Može lovac, pojedi-nac biti na čeki pa i na poticaj zvona ili nekoga pucnja obratiti se svomu Bogu, razgovarati s Njim, moliti Ga za oprost, zatra-žiti pomoć Duha Svetoga... i biti Mu tako bliži nego ona masa što počesto bezizražajno kunja po hrastovim klupama neke od bogomolja. Što mi uopće zna-demo o Božjoj volji i njegovu milosrđu?! Svjedoci smo kako danas mnogi tako drsko i sa-mouvjereno podjarmljuju ime Isusovo, iskrivljuju njegov nauk prema svojim osobnim politič-kim i hijerarhijskim pozicijama i licemjerno prozivaju i pozivaju na poslušnost, ne vodeći računa o izvornom tumačenju evanđe-lja iz pera i usta bibličara i o onoj poruci: „Što god učinite ovim najslabijima, meni ste učinili...“ A, znademo što se danas sve čini običnom čovjeku! Prije nekoli-ko nedjelja na svetoj misi jedan

svećenik vrlo znakovito vrisnu: „Sve su nam punije crkve a sve manje istinskih vjernika, sve ma-nje molitve a sve više grijeha“; pa je onda primjerima iz života vrlo zorno potkrijepio te navode.

UMjETNA DVOjBAJoš prije dvadesetak godi-

na bilo je nekoliko inicijativa i pokušaja među lovcima, među kojima je ideja fra Petra (Stjepa-na) Krasića, da se prevlada koli-zija nedjeljnoga misnog slavlja i lovidbe tako što bi se lovni dan prebacio na subotu. Međutim, ostalo se samo na inicijativi. U razgovorima na terenu došli smo do gotovo identičnih razlo-ga za ostajanje lova nedjeljom koji su i ranije navođeni, pa bi se moglo zaključiti kako lovačka populacija stoji na tradicional-nim pozicijama. U nekim sekcija-ma i župama su se lovci i sveće-nici dosjetili pa rano nedjeljom posjećivali misu i onda odlazili u lov. Isto tako, mnogi lovci, u biti svi oni koji bi za vrijeme lo-vostaja sudjelovali u pučkoj sve-

toj misi, idu u vrijeme lovidbe s obitelji na večernju misu u neku od odabranih crkava, ili nakon sudjelovanja u ranoj misi odlaze u lov. Drugi opet odaberu subo-tu za posjet crkvi kako bi onda nedjelju imali za druge sadržaje, itd. Dakle, ima niz mogućnosti i modaliteta za iskazivanje svoje vjerske potrebe, što lovci već godinama i čine. Ipak, često lovci postaju radi toga nesretna tema u propovijedima, zato što nedjeljom ne prisustvuju pučkoj svetoj misi. Zar moramo biti žr-tva farizejskih kalupa i uzusa po njihovoj mjeri, umjesto da smo zdrava i radosna populacija? Bezuvjetan zahtjev za sudjelo-vanjem na nedjeljnoj svetoj misi od pojedinih vjerskih službeni-ka, tumačimo kao neki novi tip stvaranja nove lokalne dogme, a stvaranje novih dogmi, kao i onih što ih političari kreiraju svomu puku, ozbiljna je barijera (zapreka) slobodnom mišljenju.

Ako je lovac istinski, mora-lan i glava obitelji, onda je nje-gov ljudski i lovački moral tako istančan, jasan, razuđen i nepo-kolebljiv da nikada neće doći u nerješiv sukob ni s kim, a pogo-tovo ne s članovima svoje obi-telji ili s vjerskim službenicima. Naći će on modus i mudrosti pa na ispravan način zadovoljiti svoje religijske i vjerske potrebe. Znat će on otkloniti tu umjetnu i nametnutu nam dvojbu – što nedjeljom učiniti: u lov ili s obi-telji na svetu misu?

OTKLON OD SVAKE PRISILEPoručili bismo onima koji

svojim stavovima, kvaziznan-stvenim pristupom i autoritar-nim mišljenjem nekih religij-sko-birokratskih skupina, nude ljudima slobodu koja ubija do-stojanstvo u njima: Može li se postignuti ravnoteža između slobode izbora i duhovnosti? Što je to sloboda i može li se uopće postignuti nekakav stu-panj slobode bez dara Duha Svetoga? Može li se ona da-rovati, može li se izboriti, je li sloboda duha ujedno i fizička sloboda, je li kolektivna slo-boda dostatna za osobnu, tko nam sve propisuje, ograničuje i ugrožava slobodu, živimo li svi samo u prividnoj slobodi a nje

uistinu nemamo...? Još bismo stotine ovakvih i sličnih pitanja mogli postaviti, a svi odgovori bi se razlikovali od pojedinca do pojedinca i od skupine do skupine. Koliko se samo ma-nipulira s ovom kategorijom i s ljudima koji, baš svi, u svim povijesnim razdobljima vape za slobodom i ginu za njezino ostvarenje, vrlo često u naj-dubljoj zabludi i apsolutnom neznanju, što im takva zami-šljena i zacrtana (nametnuta) sloboda donosi. Jer, oni su naj-češće prolili krv za ciljeve svo-jih ideologa (političkih vođa) ostavljajući svojim potomcima „čvrste temelje“, s kojih će se i oni pokušati dočepati toga slatkog zalogaja, usput grcaju-ći u siromaštvu i žalu za svojim pokojnicima.

Ipak, sloboda se razvija, transformira i raste kroz povije-sne etape. Vrlo je velika razlika u potrebi i ciljevima onih koji slobodu propisuju i omoguću-ju (države sa svim svojim služ-bama, političke partije, različite udruge, multinacionalne kom-panije, vjerske ustanove) s jed-ne strane, te pojedinaca i sku-pina koji slobodu „dobrovoljno konzumiraju“, s druge strane.

A, Bog nam je svima daro-vao slobodu mišljenja i odluči-vanja! Barem tako kaže Knjiga nad knjigama iliti Sveto pismo, ta najdublja filozofska i umjet-nička tvorevina koju je darom Duha Svetoga čovjek uspio sačiniti(!) I sveti i svjetovni pisci filozofskih i inih disciplina slažu se u jednoj maksimi, a ta je „da pojedinac tražeći svoj komad slobode ne smije ugrožavati i oduzimati ničiju drugu.“ Tako je i sa slobodom svoga vjerskog izražavanja, svoga odabira i načina interakcije u društvu u kojemu živimo. Hvala Bogu, da smo dosegli slobodu mišljenja, slobodu pisanja i izražavanja svojih stavova, slobodu odlaska u crkvu kada hoćemo, pa ma-kar nam nedostajalo niz drugih sloboda. Na svakom je pojedin-cu (lovcu) da svojim životom i svojom „borbom“ odabere svoj osobni otklon od svake prisile koja mu guši slobodu!

Blago Lasić


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA

Druga je polovica rujna. Odlazimo u posjet HUL „Kravica“ iz Ljubuškog s

ciljem da ovu udrugu podrob-nije predstavimo čitateljima Ho-opa. Prolazeći iz pravca Mostara kroz broćanski i ljubuški kraj ne možeš ne vidjeti izdašnost pri-rode jesenjim darovima. U vino-gradima puni trsovi grožđa, po rubovima vrtova i živica smokve „tenice“ i vinogradske praske, a suvremeno uređeni nasadi mla-dih maslina zasađeni na dosta velikim površinama karakterizi-raju ovo podneblje i govore o poduzetnosti i radišnosti ovdaš-njih ljudi. U jednoj anketi osam-desetih godina prošloga stolje-

PO NeKIM PODACIMA LOVAČKO DRUŠTVO U LJUBUŠKOM UTeMeLJeNO Je još 1910. godine • ŽuPanija utemeljila dva lovišta u oPćini, Pa nikle nove udruge misleće da će im PriPasti jedno od njih • autoceste izgrađene na ovom Području Presjekle Put divljači • na lovačkoj VeČeRI OVe UDRUGe SVAKe Se GODINe OKUPI VIŠe OD 600 UZVANIKA.

HUL KRAVICA Ljubuški: REDOVITO JEDNA OD NAJVEĆIH LOVAČKIH UDRUGA

Suvremen rad na temeljima bogate tradicije

ća općina Ljubuški bila je prva u tadašnjoj Jugoslaviji po broju „Mercedesa“ na broj stanovnika. Ljudi rade i imaju. Taklo bi se moglo reći i za ljubuške lovce.

DUGA TRADICIjA LOVSTVA Skupa s tajnikom Saveza

Ivicom Lučićem nađosmo se u jednom kafiću u Ljubuškom s predsjednikom HUL „Kravica“ Mariom Hercegom. Uz osvježa-vajuće piće Mario nam ponudi nekoliko pravaca obilaska lovi-šta, a za početak nam dade ne-koliko podataka o svojoj udruzi. Lovstvo u Ljubuškom ima dugu tradiciju. Po nekim podacima lovačko društvo u Ljubuškom

utemeljeno je još 1910. godine, a pokrivalo je prostor tadaš-njeg sreza Ljubuški, od Stoca do Posušja. Lovom su se bavili bogati i privilegirani. Nakon Drugoga svjetskog rata Udru-ga je brojila vrlo malo članova, tek dvadesetak, jer su naši lju-di u to vrijeme teško mogli bez „zasluga“ doći do oružja. Tek 1967. godine Udruga donosi nove akte i dobiva novo ime, „Kravica“ Ljubuški. Od te se go-dine počinje omasovljavati, pa početkom devedesetih godina prošloga stoljeća ima oko 800 članova i bila je jedna od većih u BiH. Današnji naziv HUL „Kra-vica“ nosi od 1996. godine. Čla-

novi ljubuške lovačke udruge aktivno su sudjelovali u uteme-ljenju Lovačkog saveza Herceg Bosne, god. 1992. u Širokom Brijegu. Od 1990., na čelnim mjestima u Udruzi bili su: Ante Alilović-Tone, Stanko Primorac-Ćane, Zdravko Boras, Tomislav Petrović i danas Mario Herceg. Tajnici Udruge bili su: Ićan Nuić, Mario Herceg i sadašnji Željko Međugorac. Lovnik udruge je Ante Skoko. Treba napomenuti i podatak da je prvi novac za rad Saveza, nakon njegova uteme-ljenja, uplatila upravo „Kravica“ iz Ljubuškog, 300 tadašnjih DM. U Udruzi je danas oko 700 čla-nova i gospodari lovnom povr-šinom nešto većom od 10.000 ha. Razlog što se lovna površina dosta smanjila leži u činjenici da se dio zemljišta koje je bilo ne-obradivo, pretvara u obradivo i na njima se podižu plantaže vinograda, maslinika, voćnjaka, tu niču industrijske zone, grade


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

se autoceste... Od divljači imaju divljih svinja, zečeva, jarebice, trčke, prepelice, fazana. Sadaš-nje je stanje takvo da je lovaca sve više, a divljači i lovnoga te-rena sve manje. U takvim uvje-tima, govori Mario, dosta dobro se snalaze.

DVA LOVIŠTAUdruga je organizirana u

20 sekcija: Crveni Grm, Cerno, Dole, Grab, Grabovnik, Klo-buk, Lipno, Ljubuški, Miletina,

Otok, Proboj, Radišići, Studenci, Teskera, Vašarovići, Veljaci, Viti-na, Vojnići, Šipovača i Zvirići. Pri udruzi, kao 21. jedinica, djeluje kinološka sekcija, koja sudje-luje u radu Skupštine. Upravni odbor udruge donosi odluke, a operativno ih realizira radno predsjedništvo, koje čine pred-sjednik, dva dopredsjednika, lovnik i tajnik Udruge. „Imamo i jedan problem koji ‘visi’ nad radom Udruge, a koji je pro-dukt političkih igara. Naime, na

našem je području županija utemeljila dva lovišta. To je za posljedicu imalo utemeljenje novih udruga u Ljubuškom, misleći da će dobiti jedno od lovišta. To pitanje i danas ‘tinja’ i nanosi štetu funkcioniranju lovstva u Ljubuškom. No, bez obzira na sve, svi su lovci i da-lje su članstvu ‘Kravice’. Nadam se da će razum prevladati i da će lovstvo u Ljubuškom i dalje ostati jedinstveno kakvo je bilo više od jednoga stoljeća“, dosta

uvjerljivo i optimistično uvjera-va nas Mario dok krećemo na put prema Grljevićima.

VLASTITI ZEČINjAK Vozeći se kroz Prolog prema

Vitini, s lijeve se strane prostire nizina, kroz koju protječu rijeke Trebižat i Vrioštica. U toj su nizi-ni idealni uvjeti za stanište trčke, fazana i zeca. S desne strane uz-dižu se brežuljci sve do široko-briješkog i čitlučkog lovišta. Iz Vitine penjemo se uskim putom prema Grljevićima. Oko nas tipi-čan hercegovački kraški krajolik. Šuma jasena, graba, duba, kle-na i niskog raslinja ispresijecana „zakrpama“ ledine i ponekom vrtačom zasađenom duhanom ili vinovom lozom, odlično su stanište za uzgoj i lov zeca. U Gr-ljevićima dolazimo do zečinjaka, vrijednog lovnogodspodarskog objekta ove udruge. Sav posao u zečinjaku stručno obavlja Stipica Zadro, koji s Udrugom ima određeni ugovor. Udruga financira sav trošak u zečinjaku (hrana, lijekovi, stručni nadzor, ambalaža i ostalo). Svake godi-ne iz ovoga zečinjaka u lovište puste stotinjak zečeva, a ukoliko ih bude više, to se proda. „Ovo košta“, objašnjava nam Mario. „Ne može malobrojna udruga imati ovakav objekt. evo, sada imamo matičnjak od 22 jedin-ke, prostor za karantenu i po-divljavanje. Svaki zec iz ovoga zečinjaka nakon puštanja lako se prilagodi novom staništu.“ Zaslađujemo se smokvama i „francuzicom“ koja se razmiljela po suhozidima unutar prostora za podivljavanje. Nakon što je Ivica napravio nešto snimaka s motivima iz zečinjaka, vraćamo se nazad u Ljubuški, a Mario nam spomenu još jedan pro-blem ove udruge, a vezan je za izgradnju autocesta. Naime, autocesta od Vrgorca do Bijače presjekla je put divljači, pose-bice divlje svinje iz zabiokovlja prema Ljubuškom. Izgradnjom autoceste od Bijače prema Mo-staru blokirat će se koridor svi-nja iz Hutova i Pruda, tako da je ovo lovište ostalo u svojevrsnoj izolaciji, pa će se morati naći rje-šenje za taj problem.

U razgovoru, dolazimo do lovačke kuće sekcije Ljubuški

Lovačko društvo Ljubuški 1930. godine

Ivica Lučić i Mario Herceg u zečinjaku u Grljevićima


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Lovno streljaštvo u našem Savezu trebalo bi uskoro biti bo-gatije za još jedu streljanu. Naime, u HUL „Kravica“ Ljubuški odlučili su izgraditi ovaj objekt kako bi upotpunili sadržaje

svoje lovačke aktivnosti. U tu su svrhu početkom kolovoza uime Saveza u radni posjet ovoj udruzi došli Dragan Ivanković, čovjek od „struke“ glede streljana, Slavenko Lasić, član Povjerenstva za lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne, Ivica Lučić, taj-nik Saveza i Vlado Bošnjak, voditelj natjecanja u lovnom streljaš-tvu u Savezu. Od domaćina nazočni su bili predsjednik Udruge Mario Herceg i lovnik Ante Skoko.

Udruga planira izgraditi streljanu na lokalitetu Ligat, na pro-storu bivšega kamenoloma. Uz stručnu pomoć prof. Ivankovića, načelno je dogovorena pozicija budeće streljane. Sada sve to treba isplanirati i krenuti u realizaciju. A da je Udruga odgovor-no krenula u ovaj projekt, potvrđuje i kasniji susret s općinskim načelnikom Nevenkom Barbarićem, koji je obećao lovcima maksimalno izaći u susret, zauzvrat tražeći da se poštuju odre-đeni ekološki uvjeti uređenja postojeće lokacije. Osim višena-mjenske streljane na ovome se mjestu planira izgradnja lovač-kog doma i nekih drugih sadržaja. Po onome što smo mogli vidjeti i čuti od čelnih ljudi u Udruzi i Općini, uvjereni smo da će uskoro na stranicama Hoopa biti izvješća s natjecanja održanih na ljubuškoj streljani.

na lokalitetu Ruljaš, gdje nas dočekaše lovci Krešo Šoše i Davor Mucić. Lijepo uređena kuća, posebice njezina unu-trašnjost. Na zidu uočljiva fo-tografija članova LD „Ljubuški“ iz 1930. godine, što potvrđuje dugu tradiciju lovstva na ovim prostorima. Oko kuće zasađe-ne sadnice masline, svaki lovac sekcije ima svoju, a s nadstreš-nice puca lijep pogled na polje Beriš. Pravo mjesto za druženje i odmor. Domaćini nam rekoše da u lovištu imaju ukupno 17

lovačkih kuća, pojilišta, čeka, hranilica i gatera.

SUSjEDI S EUROPSKOM UNIjOM

U HUL „Kravica“ posebno su ponosni na organizaciju svoje lovačke večeri, na kojoj se svake godine okupi preko 600 uzvani-ka, što domaćih lovaca, što go-stiju. Odlično surađuju sa svim institucijama, posebice s općin-skim načelnikom Nevenkom Barbarićem. Nisu bez planova, ali dosta toga ipak ovisi o do-

bivanju koncesije, koju očekuju kao suha zemlja kišu. Mario nam reče da obvezno spomenemo i dobru suradnju s Kinološkom udrugom „Ljubuški“, koja je jed-na od najaktivnijih u Kinološkom savezu Herceg-Bosne.

I još jedan zanimljiv podatak dobismo od naših domaćina. HLU „Kravica“ je, naime, susjed s europskom unijom u dužini od 25.400 m (granica s Metko-vićem i Vrgorcem).

Mnogo toga lijepog i poti-cajnog rekoše nam o radu ove

Udruge, o njezinim planovima, ali i o problemima na koje nai-laze u radu. No s optimizmom gledaju na budućnost, jer kako reče prvi čovjek Udruge, „lovci su naše najveće bogatstvo“.

Na kraju, nismo mogli ne svratiti na obiteljsko imanje Davora Mucića, uređeno u lo-vačkom štihu. Uz vino, pršut i suhi sir tek donesen s vranskih proplanaka, poteče lovačka priča…

Vlado Bošnjak

Ljubuški lovci grade streljanu

Krešo Šoše, Davor Mucić i Mario Herceg ispred lovačke kuće sekcije Humac Lovačka kuća na lokalitetu Ruljaš

Dogovor o gradnji streljane u napuštenom kamenolomu



Bogata lovišta u Slavoniji i Baranji privlače brojne turiste iz eu-rope i svijeta, pa lovni turizam postaje značajnom turističkom granom ovoga dijela Hrvatske.

Da ovo područje obiluje kapitalnim primjercima jelenske divlja-či, svjedoči nedavni ulov Zdenka Tolušića iz Posušja, člana Lovačke udruge „M. M. Bikan“ iz Vira. U komercijalnom lovu, u lovištu Tikveš-Belje, odstrijelio je kapitalnog jelena, čiju je trofejnu vrijednost ko-misija Hrvatskog lovačkog saveza izmjerila i ocijenila rangom viso-kog srebra.

Spretni lovac ovog je kapitalca pogodio lovačkim karabinom marke Blaser R 93, kalibra 30-06, s optikom Zeiss Diavari 2,5-10x50, na udaljenosti oko stotinu metara.

Ovim ulovom Tolušić je obogatio riznicu svojih lovačkih trofeja, a nadamo se da će uskoro i drugi lovci moći vidjeti ove vrijedne rogove na nekoj od idućih izložbi lovačkih trofeja Lovačkog saveza Herceg Bosne.

Mladen Bešlić

Kapitalac stigao u Hercegovinu

LU M. M. BIKAN Vir: VRIJEDAN TROFEJ DIVLJAČI

Tijekom srpnja, kolovoza i rujna, kada u južnoj Hercegovini pa tako i u lovištu LD „Jarebica kamenjarka“ Stolac zavladaju ne-snosne vrućine a i požari često zahvate dijelove lovišta, uvjeti

za opstanak i ostanak divljači na njezinim prirodnim staništima jako su otežani ili gotovo nemogući.

Iz tih je razloga odranije uvedena praksa izgradnje i betoniranja rezervoara za vodu – lokava, koje su raspoređene u gotovo svim dijelovima lovišta, kako bi se na taj način u sušnom razdoblju zau-stavilo premještanje divljači na jug prema Deranskom jezeru i na sjever i sjeverozapad prema kanjonu rijeke Bregave, kada dolazi do stradavanja divljači od različitih predatora, na prometnicama, ali i od strane krivolovaca koji koriste ovakve situacije te sačekuju i odstrjeljuju divljač.

Na području sekcije Stolac ove je godine, 13. srpnja, organizira-na akcija čišćenja i popune vodom lokve u predjelu Gornjeg Po-plata. U akciji su sudjelovali lovci iz sekcije Stolac i više pripravnika, koji su na taj način odradili dio praktične izobrazbe u pripremi za polaganje lovačkog ispita. Isto tako uređena je lokva u predjelu Bovana, koja je izuzetno pogodna za prilaz i napajanje divljači u ovome dijelu lovišta. Slične aktivnosti izvode se i u ostalim sekci-jama Društva, a sve u suradnji s DVD-om Stolac, koje svojim cister-nama prevozi vodu za potrebe Društva, što može biti iskorišteno i za početno gašenje eventualnih požara na ovim lokalitetima.

Uz ovo, sve sekcije Društva redovito dopunjavaju svojih 12 hra-nilica raspoređenih u lovištu, što je novi korak u stvaranju uvjeta za održanje i preživljavanje divljači u ekstremnim uvjetima.

Voda i hrana za ekstremne uvjete

LD jAREBICA KAMENjARKA Stolac: KONTINUITET AKTIVNOSTI U LOVIŠTU

„Cilj ovakvih akcija, koje se tijekom ljeta kontinuirano provede u svim sekcijama Društva, jest da se lovci i lovištu pojave i izvan lovne sezone i da kroz dogradnju i uređenje infrastrukturnih objekata u lovištu stvaraju uvjete za očuvanje divljači, kako bi lov imao svoj puni i pravi smisao i bio istinsko zadovoljstvo“, ista-knuo je glavni lovnik Društva Erol Rizvanović, koji je i predvodio akciju u sekciji Stolac.

jozo Matić

Punjenje lokve u Gornjem Poplatu

Zdenko Tolušić sa srebrnim trofejom jelena



Redovna, izvjestiteljska Skupština LO „Vitez“ održa-na je 13. rujna ove godine

u prostorijama lovačkog doma u Vitezu. Skupštini je prethodio intenzivan rad Upravnog odbo-ra, ostalih radnih tijela i članova koji obnašaju pojedinačne duž-nosti. Oni su pripremili radne materijale za Skupštinu, koji su dostavljeni lovnim jedinica-ma. Lovne jedinice su proučile primljene materijale, održali sastanke i prodiskutirali dobive-ne materijale. Prema unaprijed utvrđenom proračunu, lovne jedinice su predložile izaslanike za Skupštinu. Nakon toga nači-njen je konačan popis sudioni-ka Skupštine, te pozivi za Skup-štinu, s predloženim dnevnim redom.

Skupštinu je vodio pred-sjednik Mirko Šarić, a u rad-nom predsjedništvu su bili još i predsjednik Upravnog odbo-ra Dragan Stojak i tajnik Ivica Drmić. Za ovjerovitelje zapisni-ka izabrani su Tihomir Rajić i Vinko Biletić. Skupštini je pri-sustvovalo 28 od 36 pozvanih

Godina za zaborav, unatoč dobru radu

izaslanika. Sve odluke Skupšti-ne su pravovaljane.

U prvoj točki dnevnog reda tajnik je upoznao izaslanike s prijedlozima za izmjenu i dopu-nu Statuta udruge. Prethodni Statut je u mnogim stvarima prevaziđen, te se pojavila po-treba za njegovim izmjenama i dopunama. Nakon toga su usli-jedila izvješća o radu Upravnog

odbora, o radu glavnog lovnika i lovočuvarske službe – podnio ga je glavni lovnik Dragan Stru-kar, te financijsko izvješće za 2012. godinu. Završno izvješće bilo je izvješće Nadzornog od-bora. Pročitao ga je član Zdrav-ko Bevanda, umjesto oprav-

dano odsutnog predsjednika Marinka Katave.

Opći dojam koji se stekao na temelju naprijed navedenih izvješća je da, što se tiče lovnih aktivnosti, proteklu godinu tre-ba što prije zaboraviti. Godišnji plan gospodarenja samo je dje-lomice realiziran, i to ponajprije zbog raskida ugovora o dodjeli lovišta na korištenje, a kasnije i

LO VITEZ Vitez: SKUPŠTINA

zbog zabrane svih aktivnosti u lovištu. O svemu ovome pisano je u prethodnim brojevima glasi-la „Hoop!“, pa nećemo ponavljati. Dio radnih tijela, zbog naprijed navedenog, nije imao posla. Dio tijela parcijalno je riješio djelić problema iz svoje domene, a dio je dodijeljene zadaće reali-zirao uz financijska ograničenja. Provedena formalna, suštinska i računska kontrola blagajničkog izvještaja i njegovih priloga, nije pokazala značajnije nepravilno-sti u blagajničkom poslovanju. Analitika i sintetika blagajničkog izvještaja i kronološkog tijeka promjena na računu banke u cijelosti se poklapa s financij-skim izvješćem za 2012. godinu. Novčana sredstva su namjenski i racionalno trošena.

Upravni odbor je uglavnom bio zadovoljan radom pojedi-naca izabranih u radna tijela ili imenovanih na pojedinačne dužnosti. Predložena je i usvoje-na samo jedna promjena člana Upravnog odbora. Lojzo Jakić, član lovne jedinice „Drževo“, iza-bran je za člana Upravnog od-bora umjesto Franje Petrovića. Skupština je jednoglasno potvr-dila navedeni izbor.

Da još uvijek ima odgovornih ljudi koji ozbiljno shvaćaju izbor na dužnost, svjedoči slučaj Ivi-ce Blaža. On je na raspolaganje stavio svoj mandat u Povjeren-stvu za lovno streljaštvo, budući da će biti odsutan iz zemlje u vrijeme održavanja natjecanja u lovnom streljaštvu.

Posljednja točka dnevnog reda i ovaj je put imala svečani

Rad Skupštine

Radno predsjedništvo

Podjela priznanja



Trčka (jarebica poljka) naseljava se u lovište kad je njezina brojnost ispod biološkoga minimuma. A u virskome lovištu već odavno se ne sreće ni jedan primjerak ove naše autohtone koke. Zato

je vodstvo lovačke udruge na proljetnoj skupštini donijelo odluku o nabavci nekoliko desetaka odraslih parova trčki, i one su puštene na prostoru Virskoga i Zagorskoga polja. Zdrave i veoma kvalitetne trčke kupljene su u poznatome uzgajalištu „Hunter“ iz Posušja.

Lovnik ove lovačke udruge Marko Galić naglašava važnost ova-kvih akcija, posebno kad je u pitanju ugrožena vrsta divljači, i do-daje kako će udruga poraditi na tome da sličnu akciju, ali širih raz-mjera, uskoro još jednom ponovi. Tada bi ubacili veći broj trčki i na više područja, s posebnim akcentom na ona područja na kojima je

Trčka zalepršala virskim lovištem

LU M. M. BIKAN Vir: UNOS DIVLJAČI U LOVIŠTE

Ovogodišnja sezona lova na visoku divljač LD „Sokol“ otvore-na je 15./16. lipnja u lovištu Ponir-Koričani, na lokaciji Jasik, kod lovačke kuće.

Ulovljena četiri srnjaka

LD SOKOL Nova Bila: SEZONA LOVA NA VISOKU DIVLJAČ

Sreću da prvi odstrijeli srnjaka imao je Mario Franjić, dogodilo se to 23. lipnja na lokaciji Koričani, a u istom je lovištu 7. srpnja Jo-sip Sučić odstrijelio kapitalnog srnjaka. Lovnik sekcije Koričani Anto Mihaljević odstrijelio je srnjaka 11. kolovoza, bio je to njegov prvi srnjak, a ovaj niz lovačkih uspjeha nastavio je 15. kolovoza Mario Franjić odstrijelivši još jednoga srnjaka.

Uspješna lovna sezona poticaj je lovcima da uređuju svoje lovi-šte i osiguraju što bolje uvjete za divljač, jer je više nego jasno da se trud na kraju uvijek isplati.

Ružica Bajo

trčka nekada davno obitavala i u kojima još uvijek postoje optimalni uvjeti za njezino naseljavanje.

Mladen Bešlić

karakter. Čast da uruči lovačka priznanja za rad u lovstvu pri-pala je Mirku Pavloviću, koji je i sam nositelj lovačkog odlič-ja najvišeg reda, a još uvijek je istaknuti lovački radnik. Uruče-no je 19 lovačkih priznanja za zasluge u oblasti lovstva i to: jedna brončana, pet srebrnih i osam zlatnih zahvalnica, te četi-ri povelje. Nikola Biljaka druga je osoba izvan LO „Vitez“ koji je dobio zahvalnicu. Skupština je

prihvatila prijedloge kandidata za dodjelu lovačkih odličja. Na-damo se da će dodijeljena pri-znanja biti još veći poticaj, kako za mlade, novopečene lovce, tako i za one starije, već nagra-đivane lovce.

I ovaj put je Skupština bila izuzetno dobro pripremljena. Svi materijali za Skupštinu pret-hodno su prorađeni na lovnim jedinicama, pa je Skupština, s osam točaka dnevnog reda, uk-

ljučujući i dodjelu 18 priznanja zaslužnim lovcima, trajala svega sat i 40 minuta. Sva izvješća i prijedlozi na Skupštini jedno-glasno su usvojeni, bez ijednog suzdržanog glasa, što govori o postignutom jedinstvu mišlje-nja članova Skupštine. Usvojeni su vrlo kvalitetni prijedlozi, koje će Upravni odbor uzeti u obzir kao dugoročne ili kratkoročne smjernice za svoj rad u idućem razdoblju. Skupština je završila

skromnim domjenkom, kako bi se što više novaca uložilo u lovište. Na kraju pitamo se gdje bi nam bio kraj kada bi političa-ri, ali i osobe koje se biraju na dužnosti u udrugama i fondaci-jama, znajući svoje obveze, spo-sobnosti, mogućnosti, vrline i mane, bile spremne odustati od ponuđene funkcije? Švicarska ili Kalifornija?

Ivica Drmić

Josip Sučić sa svojim srnjakom

Lovnik sekcije Koričani s prvim ulovljenim srnjakom

Puštanje trčki iz kaveza



Druge nedjelje vrućega kolovoza i ove godi-ne, odlukom Skupštine

Društva otvorio se lov na pre-pelicu po lovištima Mostarsko-ga blata, a tako je dogovoreno i sa susjedima iz Mostara. Na ovu divljač gotovo isključivo izlaze lovci okolo Mostarskoga blata, točnije lovci lovnih jedi-nica Blato i Orovnik. Pucalo se tako snažno i intenzivno kao u ratu, prava divota slušati, jer je to dobar znak da te sitne ali lijepe divljači ima napretek. Psi ptičari lijepo su odrađivali svoje zadatke, a razdragani lovci još u samo svitanje obarali su te sitne koke i vješali za pojaseve. Pred podne su se skupine lova-ca počele skupljati u hladovinu na unaprijed određenim mje-stima. Svaka sekcija na svoje sastajalište, pa će kasnije biti i zajedničkoga druženja. Lovni-ci sekcija budno su motrili da slučajno ne bi „iz nehata“ stra-dala koja patka ili ne daj Bože kakav neoprezan i „needuciran

Lov uspješan, no ostao je gorak okus

zekan“. Stalno su mobitelima koordinirali s vođama skupina a pogotovo je stalno zvonilo u džepu lovočuvara Damca, koji se oznojen razbacao po cijelom Blatu, šijajući rukama i pokazujući dokle je čiji teren. Nema, uistinu, nikakvih pri-mjedbi, lov na prepelicu orga-niziran je i otvoren uredno i na opće zadovoljstvo. Jedino što bi se možda trebalo preispitati, jest odluka Skupštine Društva da se ulazak na teren tuđe lov-ne jedinice plaća 10 KM!

Kada su se popodne počeli sumirati rezultati, i najveći optimi-sti bili su iznenađeni brojem ulov-ljenih koka, ako netko nije, even-tualno, pridodao koju ništicu.

Ljutodočani su odstrijelili bli-zu 80 ptičica, a posebice se ista-knula Stipićeva družina. Bilo je pomalo i zavisti, no to je samo znak naše ljudske naravi, od koje ni lovci ne mogu pobjeći.

Biogračani su bili nešto ma-nje uspješni, ali su oni bili više gostoljubivi. Imali su, naime,

nekoliko gostiju iz susjedne, ljubuške općine. Dok su Jarani i Uzarićani šarali sa psima po svome terenu i svake minute se čuo pucanj, što grupe Ivana Primorca, što Siće i Srećka Kra-ljevića, dotle su Knežepoljani, na čelu s novim predsjedni-kom Društva Krešom Ćavarom i lovnikom sekcije Glavinom, više razmišljali kako će izgledati zajednički ručak i kako će bo-

lje udobrovoljiti svoga novog predsjednika. Šalu na stranu, lovci su svojski odradili svoj prvi ovogodišnji izlazak na koke i na-kon ugodnoga druženja i lova vrlo zadovoljni otišli kućama. Ništa pasivniji nisu bili iz sekci-ja Dobrič i Provo, koji su skupa s Knežepoljanima upriličili prvi izlazak na prepelicu. Ali, kada su to oni podbacili kada su u pita-nju prepelice, pogotovo ugod-no druženje i domjenak nakon šetnje oko Crnašnice i žvatića.

Ipak, sljedećih izlazaka na prepelicu, među lovcima je ostao gorak okus, nakon nečije zlobe i sujete, nečije neljudske i sulude pretpostavke da će obeshrabriti lovce i njihov izla-zak u lovište. Naime, ti za sada nepoznati počinitelji „posijali“ su na stotine dasaka s ekseri-ma i tako mnoge motorizirane lovce prikovali za tlo. Ne vidimo neki pravi razlog takvomu činu, jer koliko smo informirani nitko nije pucao iz motornih vozila, što zakonom nije ni dopušteno.

LD MOSOR Široki Brijeg: LOV PREPELICE NA BLATU Međutim, nakon toga lije-pog i uspješnog prvog izlaska na prepelice, ponovno je pro-radila lovačka ljudska zloba, ne-znanje, uskost i neizlječivi jal, pa se iznad Blata ponovno počelo dimiti kao nad Tuzlom ili Zeni-com! Jesu li u pitanju jadni piro-mani ili to „kobajagi lovci“ pale tuđi teren da se onda jadna nezaštićena divljač bježeći pred vatrom preseli na „njihov“ teren, pa će oni sljedeće nedjelje biti još uspješniji. Je li to nekakav bolesni revanšizam ili samo posljedica tužne pohlepe, u konačnici nije bitno, ali je istina da baš svake godine, unatrag desetak godina, gori naša jad-na, suha zemlja i njezin plodni dio, gori pitomo raslinje i rijetka stabla pod kojima su težaci, čo-bani i lovci tražili zaštitu od kiše i vreloga hercegovačkog sunca. Nisu im svetinja ni vinogradi niti voćnjaci, ni kuće niti vikendice, ni divljač niti druge vrste boga-te blatske faune. Da su tako ra-dili naši očevi i djedovi, sada bi Blato bilo prava pustinja. Lijepo se zapita naš general Mića: „Zar mi lovci nismo spremni i spo-sobni jedne godine organizirati cjelodnevno dežurstvo pa stati na kraj tomu i takvomu vanda-lizmu?“. Dok se to dogodi div-ljač i povjerenje lovaca pomalo nam curi u prazno, a za sve nam je kriv netko drugi! Treba li uop-će lovcima napominjati kako je njihova dužnost čuvati prirodu i lovište od svake devastacije, pogotovo od proždrljivih poža-ra, tim više što će rado pomoći i žitelji okolnih mjesta koji trpe goleme štete na usjevima. Zna-demo mi stariji lovci da će na-kon kiša niknuti mlada trava i nahraniti onaj ostatak živih bića, ali je korist nedostatna za nane-senu štetu u lovištu!

Hoće li sve ove navedene i mnoge druge slične nega-tivne pojave i oblici upereni protiv lovstva, divljači, zdrave prirode i ekosustava natjerati nas lovce na bolje organizira-nje, na povećan angažman i odgovornost prema onomu u što se kunemo: da smo čuvari i zaštitnici prirode, bez čega ni čovjeku nema života?!

Blago Lasić

Nakon lova obvezan je susret “za stolom”



U sklopu obilježavanja 60. obljetnice Društva, 1. rujna 2013. na Bučićkoj ravni, u podnožju Kuka, vrha koji dominira krajoli-kom novotravničke općine, na mjestu gdje su lovci sekcije

Bučići sagradili prelijepu lovačku kuću, upriličene su ovogodišnje Lovačke športske igre.

Lijepo nedjeljno jutro izmamilo je velik broj natjecatelja, uzvani-ka i mještana Rankovića, Bučića i drugih sela i zaselaka, a sve njih na početku su pozdravili Mirko-Mićo Lešić, predsjednik Društva i Anto Cvitanović, tajnik Društva.

Prema programu, predviđeno je natjecanje lovaca u pet disci-plina: streljaštvu, skoku udalj, bacanju kamena s ramena, poteza-nju konopa i malom nogometu. Lovačka mladež, uzrast do deset godina, natjecat će se u streljaštvu, skoku udalj i bacanju kamena s ramena, a najstariji lovci natjecat će se samo u streljaštvu.

U streljaštvu, tj. u gađanju zračnom puškom, natjecalo se po pet strijelaca iz svake sekcije, i svaki je strijelac ispalio po pet hitaca. Prvo mjesto pripalo je sekciji Mravinjac, drugo sekciji Bučići, treće sekciji Sebešić. Pojedinačno, najbolji je bio Slavko Jakić, drugi je bio Dra-gan Tomić, treći Jozo Lešić.

U konkurenciji lovačke mladeži, u ovoj disciplini najbolji je bio Nikica Tomić-Gigo, drugo mjesto zauzeo je Pavo Ivoš, a treće mje-sto podijelili su Ana Tomić i Petar Ivoš. Osim njih još su se natjecali Stipo Ivoš, Leon Stanić i Karlo Mlakić.

U bacanju kamena s ramena natjecala su se po tri lovca iz svake

Druženje u športskom duhu

LD PAVLOVICA Novi Travnik: LOVAČKE ŠPORTSKE IGRE

sekcije. Prvo mjesto osvojili su bacači sekcije Mravinjac, drugo mjesto zauzela je sekcija Sebe-šić, treće sekcija Bučići, a najbo-lji pojedinac bio je Stipo Ćorić, odmah do njega Josip Mlakić, a do trećeg mjesta kamen je ba-cio Josip Ivoš.

Kod lovačke mladeži najbolji je bio Pavo Ivoš, drugo mjesto zauzeo je Karlo Mlakić, a treće Nikica Tomić-Gigo.

U skoku udalj također su su-djelovala po tri natjecatelja iz svake sekcije. U ovoj disciplini najbolji su bili članovi sekcije Se-bešić, do drugoga mjesta došli su skakači sekcije Mravinjac, a treće mjesto pripalo je sekciji Bučići. Najbolji pojedinci bili su Josip Ivoš, Mario Tomić i Josip Mlakić, ovim redoslijedom.

Pavo Ivoš, Karlo Mlakić i Niki-ca Tomić-Gigo bili su najbolji ska-

kači udalj kod lovačke mladeži.U jako atraktivnoj disciplini,

potezanju konopa, u finalu su konopaši sekcije Bučići bili jači od svojih kolega iz sekcije Se-bešić, a u borbi za treće mjesto sekcije Mravinjac pobijedila je sekciju Gradina.

Među malonogometašima, najviše su se iskazali članovi sekcije Mravinjac i osvojili prvo mjesto, drugi su bili igrači sekci-je Bučići, a treće mjesto pripalo je sekciji Gradina. Za najboljeg igrača proglašen je Pavo Ivoš, član sekcije Sebešić, najbolji strijelac bio je Zdravko Lešić iz sekcije Mravinjac, a daleko naj-bolji i najatraktivniji golman bio je Jozo Zlatunić-Migan, član sekcije Mravinjac.

Po završetku igara predsjed-nik Društva Mirko-Mićo Lešić zahvalio je svim natjecateljima na športskom ponašanju, jer se za vrijeme natjecanja nije ozlije-dio ni jedan sudionik, a potom je kapetanima, odnosno pred-sjednicima sekcija i najboljim pojedincima uručio prigodna priznanja. Najveći pljesak i pot-poru dobili su pripadnici lovač-ke mladeži, koji su, premda jako mladi, pokazali da se znaju bo-riti, radovati i stoički podnositi poraz, kao pravi ljudi i športaši. Najmlađi sudionik igara bio je Petar Ivoš, najstariji po godi-nama života bio je Vlado Lešić, počasni član Društva, a natje-catelj s najdužim članstvom u Društvu bio je Niko Fišić.

Po završetku dodjele prizna-nja predsjednik je sve nazočne pozvao na lovački gulaš koji su za tu prigodu pripremili Vlatko Mamuša-Paradajz, vrsni kuhar sekcije Bučići, Anto Mlakić-Bo-ca, Anto Gabrić i Igor Stanić.

Anto Cvitanović

Služba za lov i ekologiju i u ovako je teškim financijskim prilikama odlučila ne sjediti

skrštenih ruku, nego poduzeti i uraditi nešto korisno u našem lijepom lovištu. Naime, Uprava

Nadstrešnica u lovištu KlekovačaŠGD HERCEGBOSANSKE ŠUME Kupres

ŠGD „Hercegbosanske šume“ Kupres odobrila je novac za iz-gradnju jedne nadstrešnice u lovištu Klekovača. U izgradnji su sudjelovali: Ratko Šobot, lovnik Vanja Krivošić, lovočuvar Blaško

Roša, Mišo Bogdanović i Bra-no Dostanić. Ovom prigodom zahvaljujemo voditelju Službe za lov i ekologiju Ivi Čečuri, koji nam daje bezuvjetnu podršku u obnovi lovišta. Nadamo se da će

poslije ove nadstrešnice uslijediti gradnja novih lovnotehničkih i lovnouzgojnih objekata koji ne-dostaju u našem lovištu.

Vanja Krivošić



Donosimo kalendar lova i ostale informacije bitne za lov navedene divljači.

Upravni odbor Društva može, u izuzetnim okolnostima, izmije-niti ovaj kalendar lova, suklad-no Zakonu o lovstvu, pravil-nicima i ostalim normativnim aktima Društva.

LOV DIVLjIH SVINjATraje od 13. listopada 2013.

do 2. siječnja 2014., čekom i pogonom. Lov pogonom i haj-kom 8 lovnih dana, u studenom i prosincu (Kadar – 2 lova, Rit – 2 lova, Mera – 4 lova). U lovu mogu sudjelovati samo lovci koji posjeduju odobrenje za lov div-ljih svinja. Lovi se u vremenu od 7 do 16 sati. Lovci koji ne dođu na vrijeme ne mogu sudjelova-ti u lovu. Lovi se jedan pogon tijekom lovnoga dana. Lovci sa sobom moraju nositi dozvolu za lov divljih svinja, iskaznicu i oruž-ni list. U ravnici (Rit, Poloj, Mera) lovi se puškama sačmaricama i kombinacijama, bez uporabe

U sezonu s jasnim pravilima

LD FAZAN Odžak: KALENDARA LOVA ZA 2013./2014.

karabinskog zrna. U dijelu lovi-šta (Ninoš, Kočijaš, Kadar i desna strana puta Odžak – Brod) može se loviti i karabinima i kombina-cijama. Lovac koji ima pse obu-čene za lov divljih svinja može u jednom lovnom danu pove-sti maksimalno dva psa. Psi koji budu gonili srneću divljač bit će isključeni iz lova. Zborna mjesta su u prilogu dozvole za lov.

LOV FAZANA I ZECALov na fazan otvara se 13.

listopada 2013. godine. Lovni dani su 13., 20. i 27. listopada; 3., 10., 17., 24. i 25. studenoga, 1., 8., 15., 22. i 29. prosinca 2013. te 1. i 2. siječnja 2014. Lovni dani na zeca su 27. listopada i 22. pro-sinca 2013. Lovi se u grupi od najmanje 5 lovaca. Na zbornom mjestu vođa grupe lovaca dužan je u dozvolu za lov unijeti imena lovaca koji sudjeluju u lovu i pro-vjeriti ispravnost oružja i opreme za lov, lovnu kartu, člansku kartu, oružni list i dokumente za pse ukoliko se vode u lov. Lovac koji

kod sebe ne bude imao nave-deno ne može ići u lov. Poslije završetka lova obvezno ispuniti propratnicu za divljač.

Lovi se u vremenu od 8 do 16 sati, izuzev dana otvaranja kada se lovi do 13 sati. Zborna mjesta određena su odlukom Upravnog odbora i sastavni su

dio kalendara lova. Vođa lov-ne grupe dužan je najaviti se predsjedniku sekcije najmanje dva dana prije lova, ukoliko s grupom želi loviti u lovištu dru-ge sekcije. Lovne grupe koje se ne budu uredno najavile predsjedniku sekcije ne mogu taj dan loviti. Prije polaska u lov vođa lovne grupe dužan je

upoznati članove grupe s vr-stom divljači koja se lovi, nači-nom lova, vremenom završetka lova i mjerama sigurnosti kojih su se svi lovci dužni pridržavati. Zabranjuje se konzumiranje al-kohola u lovu i obvezno je no-siti narančaste fluorescentne trake na kapi ili prsluku, radi lakšeg praćenja i uočavanja ostalih lovaca u lovu. U lovnom danu lovac može odstrijeliti jednog fazana-mužjaka, a kada se lovi zec i jednoga zeca. Po-slije ručka u prirodi svi su lovci dužni skupiti i zapaliti zaostalo smeće, a ukoliko je riječ o sta-klu ili limenkama, to trebaju vratiti kući a nikako ostavljati u prirodi. Lovačke patrone koje ostanu poslije pucanja lovac treba uredno vraćati kući i od-lagati u smeće. Za izvršenje ovih mjera odgovoran je vođa lovne grupe. Lovci su dužni pri-državati se odredaba Zakona o lovstvu i normativnih akata Društva.

LOV DIVLjIH PATAKA, GUSAKA I OSTALIH MOČVARICA

Lov divlje patke dopušten je nedjeljom, cijeli dan, od 1. rujna 2013. do 1. ožujka 2014., a divlje guske od 1. rujna 2013. do 31. siječnja 2014. Od 1. pro-sinca 2013. do 1. ožujka 2014. dopušten je lov svakim danom u popodnevnim satima, od 16 sati do Zakonom o lovstvu predviđenog vremena (dva sata poslije zalaska sunca). U tijeku lovnog dana lovcu je do-pušteno odstrijeliti do 5 mo-čvarica.

Lov sitne divljači

Nakon lova na divlje svinje



I ovogodišnje otvaranje lova na divlju svi-nju u LU Livanjsko polje iz Lištana bilo je svečano. Došli su lovci iz Sinja, Posušja i

Imotskog, a 60-ak domaćih lovaca budno je pazilo da sve bude u redu. Neki su u ranim jutarnjim satima prošetali lovištem Vaganj, no od odstrjela nije bilo ništa. Lov je zavr-šio prema planu, a umorni i iznemogli lovci došli su na zborno mjesto gdje su svi skupa nastavili lovačko druženje. Većina nazočnih bila je prezadovoljna organizacijom lova za koju je ove godine bila zadužena sekcija Or-guz. Po starim lovačkim običajima druženje se nastavilo uz pjesmu sve do kasnih po-podnevnih sati.

Ivica Kasalo

Svečano otvaranje lova

LU LIVANjSKO POLjE Lištani: LOV NA DIVLJU SVINJU

LOV LISICA, DIVLjIH MAČAKA I KUNA

Lov je dopušten svakim da-nom od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2014., čekanjem u posli-jepodnevnim satima od 16 sati do Zakonom o lovstvu predvi-đenog vremena(dva sata poslije zalaska sunca). Lovi se isključivo puškama sačmaricama, doče-kom. Lov hajkom dopušten je

u organizaciji sekcije subotom i nedjeljom, od 8 do 16 sati i te ak-cije ulaze u razduživanje poena lovaca za iduću lovnu godinu, a odbor sekcije može odlučiti i da su obvezne. Obvezne akcije na razini Društva su zadnje nedjelja u siječnju, veljači, ožujku i trav-nju, kada će se vršiti i prebrojava-nje divljači. Predio lovišta bit će naknadno određen. Svi članovi

dužni su se odazvati akcijama u navedenim terminima.

OPĆE NAPOMENELovci članovi Društva i gosti

u lovu, u lov polaze sa zborno-ga mjesta i iz lova se vraćaju na zborno mjesto. Zborna mje-sta za svaki lovni revir, ovisno o broju grupa lovaca, utvrđuje upravni odbor korisnika lovišta

najkasnije 15 dana prije početka lovne sezone i s tom odlukom upoznaje sve članove Društva. Na zbornom mjestu, pratitelj od-nosno vođa grupe lovaca dužan je u dozvolu za lov unijeti imena lovaca koji sudjeluju u lovu i pro-vjeriti ispravnost oružja i opreme za lov, lovnu kartu, člansku kartu, oružni list i dokumenta za pse ukoliko se vode u lov. Obvezno treba upoznati lovce s vrstom divljači koja se lovi, načinom lova, vremenom završetka lova i mjerama sigurnosti kojih su se svi lovci dužni pridržavati.

Sudionike u lovu, prekršitelje pravila, stručni pratitelj ili vođa grupe lovaca isključit će iz lova i prijaviti disciplinskom tijelu Društva. Lovac je dužan, na za-htjev lovočuvara, pokazati do-zvolu za lov, odnosno lovačku iskaznicu i ispravu kojom se utvr-đuje identitet, kao i omogućiti pregled ulova, sredstava za lov, pregled vozila i drugih sredstava za prijevoz i prenošenje stvari. Ponašanje lovca prema vođi lov-ne grupe kao i prilikom pregleda lovočuvarske službe i ovlaštenih lica mora biti korektno i uljudno. Iznošenje netočnih informacija, kleveta i uvreda na račun tijela Društva, lovočuvara i ostalih čla-nova Društva bit će sankcionira-no od strane Disciplinskog suda.

Nedžad Garić

Uspješan je bio i lov na predatore

Na zbornome mjestu



Novi Travnik čine 48 sela, nekoliko zaselaka i sam grad. Šez-desetak je kilometara daleko od zemljopisnog središta Bo-sne i Hercegovine. Grlonica, Jaglenica, Kasapovačka rijeka,

Bistrica i Mutnica, rijeke koje izviru u njedrima Pavlovice, Vilenice, Goletice, Crnog vrha, Šćita, Mravinjca, čine ovaj kraj neobično li-jepim. Njihova korita probijaju se predjelima obraslima šumom prepunom raznovrsne divljači, što ovaj kraj tijekom cijele godine čini privlačnim i pogodnim za boravak, rekreaciju i odmor. Tvorni-ca „Bratstvo“ u Novom Travniku i njezin razvoj zahtijevali su novu radnu snagu, nju je trebalo negdje smjestiti, pa su stoga građeni stambeni i poslovni objekti. Tako na do tada nenaseljenu prostoru nastaje naselje, svakim danom sve veće i ljepše. Ljudi su radili, ali su se trebali i odmarati, te su oformljena razna kulturna i športska druš-tva. Skupina ljubitelja lova s području Novoga Travnika okupila se u sekciju lovaca, koja je od rujna 1952. s lovcima iz Travnika činila LD „Vlašić“ Travnik. S jačanjem i razvojem grada i tvornice povećavao se i broj članova ove lovačke sekcije, a to je dovelo do želje njezina članstva za odvajanjem u samostalno lovačko društvo. Prvi sastanak sekcije na kojem se raspravljalo o formiranju samostalne udruge održan je 26. ožujka 1953., a na sljedećem sastanku, održanom 24. svibnja 1953., formiran je inicijativni odbor od pet članova na čelu s Andrijom Tusom. Inicijativni odbor obavio je opsežne pripreme oko utemeljenja lovačkog društva, pa je 8. kolovoza 1953. sazvana osnivačka skupština, koja je brojila 53 člana. Na toj je skupštini pod-neseno izvješće o radu inicijativnog odbora i donesena odluka o utemeljenju Lovačkog društva „Pavlovica“ Novi Travnik. Izabran je i prvi Upravni odbor od devet članova, a za prvoga predsjednika iza-

Prepoznatljiva crta – istinska ljubav prema udruzi

LD PAVLOVICA Novi Travnik: ŠEZDESETA OBLJETNICA

bran je Andrija Tus. U redovima Društva bilo je zemljoradnika, radnika, službenika, umirovlje-nika, vojnih lica, inženjera... Svi su oni imali zajednički cilj: očuva-ti lovište, zaštititi divljač, a bilo je i pokušaja unosa novih vrsta div-ljači, što je dalo dobre rezultate. Uz bezbroj problema koji su ga pratili, lovačko se društvo održa-lo i sve više razvijalo i jačalo. Po odvajanju od Travnika, Društvo je imalo 53 člana, 1992. godine 416 članova, a danas Društvo broji oko 170 članova. U matič-nu knjigu lovaca od 1953. do danas upisano je 1020 lovaca. Novotravničko je lovačko druš-tvo aktivno sudjelovalo u svim akcijama: uništavanju štetočina, suzbijanju krivolova, suzbijanju širenja zaraznih bolesti, prehra-ni i prihrani divljači, unosu nove divljači poradi osvježenja krvi i unosu novih vrsta u lovište. Ni-kada nije bilo financijski ovisno o pomoći sa strane, već se održa-

valo isključivo vlastitim sredstvi-ma, uglavnom članarinom. Iako nije bilo donacija od općinskih i drugih struktura vlasti, Društvo je očuvalo tradiciju dobra rada i dobra domaćina.

LD „Pavlovica“ prestalo je s radom početkom rata na ovim prostorima, točnije 1. studeno-ga 1992., pa do 8. rujna 1994. godine. Prvi poslijeratni sasta-nak održan je 4. srpnja 1994. Na tom je sastanku pokrenuta inicijativa za reaktiviranjem rada Društva. Na sastanku članova Društva koji je održan 18. srpnja 1994. izabran je Odbor za ko-ordiniranje i rad društva (Pero Ljubas, Ivica Fišić, Anto Cvi-tanović, Marko Mlakić i Alojz Ružić). Na novom sastanku, 18. rujna, izabrano je i prvo posli-jeratno predsjedništvo (Pero Ljubas, Branko Čabro, Marinko Kajdl, Marko Mlakić, Stjepan-Alojz Ružić, Ivica Fišić, Marko Gavrić i Nedeljko Jukić). Ovo predsjedništvo imalo je veoma težak zadatak, pokrenuti rad Društva, sanirati štetu te priku-piti što brojnije članstvo. Tije-kom 1994. Društvo je imalo 52 člana, ali je svake godine bivalo sve brojnije, te danas njegovih više od 170 članova podmiruje svoje obveze. Članicom Lovač-kog saveza Herceg Bosne ovo je Društvo postalo odlukom sa sa-stanka Zajednice lovačkih dru-štava Srednje Bosne održanom 6. listopada 1994. u Busovači, na kojem su bili prisutni tadaš-nji predsjednik Saveza Marinko Hrkać, predsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne Stjepan fra Petar Krasić, predsjednici lovačkih društava iz Središnje Bosne, predstavnici vlasti Hr-vatske zajednice Herceg Bosne i predstavnici općina iz kojih su proistekle udruge. LD „Pavlovi-ca“ nagrađivalo je, pohvaljivalo i odlikovalo svoje članove za rezultate postignute u različitim oblastima djelovanja. Posebice valja istaknuti počasne članove i počasne predsjednike Mijata Gavrića i Stjepana-Alojza Ruži-ća, koji se i danas aktivno bavi lovom i koji educira pripravnike od 1966. do danas. Osim njih dvojice, počasnim članovima Društva proglašeni su: Vladimir Anić, Fuad Mešanović, Jašar Fe-

Novotravnički lovci ponosni su na prošlost svoje udruge



Već treću godinu Društvo organizira seminar za pripravnike u skladu s pravilnikom za polaganje lovačkog ispita, a sve za što bolju budućnost lovstva. Predavanja su bila iz šest oblasti, a

četiri predavača. Na predavanju je bilo devet pripravnika, trebalo ih je biti devetnaest. Na upit što s onima što nisu bili, vodstvo Društva odgovara, onako rezignirano: „Pa trebalo bi im zabraniti polaganje ako budu izostali iz neopravdanih razloga“.

Stanko Ćurčić

Devet od devetnaest

LD VEPAR Prozor-Rama: LOVCI PRIPRAVNICI

tinci, Franjo Cvitanović, Vlado Lešić i Ivo Kolar.

Površina lovišta LD „Pavlo-vica“ je oko 24.000 hektara, i dijeli ga s novoformiranim bošnjačkim društvom „Srndać“. Na sjeveru graniči s travničkim lovištem i lovištem LD „Sokol“ iz Nove Bile, na jugu i jugoistoku s lovištem Viteza, a na zapadu s lovištem lovačkih društava iz Bugojna i Uskoplja. Poslije rata učinjeno je mnogo na pove-ćanju broja članova, unošenju fazanske divljači u lovište te izgradnji brojnih lovnih i lovno-tehničkih objekata, među koji-ma treba istaknuti četiri lovačke kuće, pet nadstrešnica, desetak visokih zatvorenih čeka, petna-

estak visokih otvorenih čeka, značajan broj zasjeda, solila, hranilišta za srneću divljač itd. Pošumljene su značajne povr-šine lovišta, osobito u suradnji s ing. Dragicom Čurak, direkto-ricom novotravničke šumarije. U idućem razdoblju prioritet je dobivanje lovišta na gospo-darenje, izradba lovnogospo-darske osnove, usklađivanje pratećih dokumenata s lovno-gospodarskom osnovom, za-konskim i podzakonskim propi-sima, usklađivanje normativne regulative s regulativom Lovač-kog saveza Herceg Bosne, na-seljavanje korisnih vrsta divljači, razvijanje kinoloških aktivnosti, usklađivanje rada sekcija, orga-

niziranje stručnih i edukativnih skupova, polaganje lovačkog is-pita, lovočuvarskog ispita i ispi-ta za ocjenjivače trofeja, surad-nja s udrugama čiji je djelokrug rada vezan za očuvanje i zaštitu prirode, divljači i okoliša.

LD „Pavlovica“ i dalje je po-trebna ljubav, pažnja, njega, potrebno ju je još čvršće vezati uz Lovački savez Herceg Bosne. Udrugu prije svega čine ljudi, oni koji je vole i njeguju, čine je prepoznatljivom. I ova je udru-ga, kao i druge, imala uspona i padova, dana tuge i nesreća, ali je daleko više onih vedrih i vese-lih, kojih se novotravnički lovci s ponosom sjećaju. Čuvat ćemo uspomenu na brojne naše kole-

ge koji su utkali dio sebe u ovu udrugu, jer je to najbolji način da oni koji dolaze nastave nji-hovim putem, da njihovo lovač-ko srce svaki put jače zakuca pri spomenu LD „Pavlovica“. S tom nakanom, spomenimo na kra-ju sve predsjednike Društva od 1953. do danas: Vladimir Anić, Fuad Mešanović, Ljubo Stoja-nović, Stjepan-Alojz Ružić u tri mandata, Jure Brkan, Mihajlo Živanović, Ivica Fišić, Ramiz Hajrić, Eniz Lendo, Pero Ljubas, Slavko Marin u dva mandata i Mirko Lešić, koji je u travnju ove godine dobio povjerenje novo-travničkih lovaca drugi put.

Anto Cvitanović

I ove godine, kao i nekoliko prethodnih, Lovna jedinica Varda pred otvaranje lovne sezone organizira zajedničku radnu akciju za sve svoje lovce. To se, nedvojbeno, pokazalo kao veoma uspješan

projekt unaprjeđenja lovstva i druženja lovaca. Radnoj akciji (obve-zi) odazvalo se preko sedamdeset lovaca iz tri lovne sekcije: Crnač, Dobrkovići i Izbično. Ove godine su poslovi podijeljeni i obavljeni u dvije svrhe. Prema dogovoru, sekcije Izbično i Dobrkovići radile su na prosijecanju staza koje prošle godine nisu dovršene, a sekcija Crnač radila je na poboljšavanju preglednosti mjesnoga puta.

Lovci su se još jednom pokazali jako odgovornima u obavljanju svojih obveza, ali i kao ljudi koji su spremni surađivati s lokalnim vlastima. Nije ovo prvi put da lovci ove lovne jedinice usko surađuju u radnim i humanitarnim akcijama s narodom iz svoje okoline.

Očišćenim stazama do izbičkoga polja

Nakon uspješne radne akcije nastavilo se s druženjem na izbičko-me polju. Za bogatim stolom zapjeva se ganga i bećarac. Ljubitelji boćanja se odvojiše i „zavaljaše“ nekoliko partija. Padoše i neizbježne lovačke priče i šale. I što je Sunce više padalo, raspoloženje je raslo.

Rastadosmo se u zalazak Sunca, uz obećanje da se nađemo i idu-će godine na istom zadatku i na istom mjestu u još većem broju.

Zdravko jurilj

LD MOSOR Široki Brijeg: RADNA AKCIJA U VARDI

Lovci pripravnici u učionici

Objed poslije radne akcije



Novotravnički su lovci u subotu 14. rujna 2013. u hotelu „Novi Travnik“ upri-

ličili drugu poslijeratnu lovačku zabavu. Prva je organizirana u rujnu 2003. u povodu 50. obljet-nice Društva, a ova druga u po-vodu 60. obljetnice Društva.

Lovačku večer otvorio je vo-ditelj programa Mladen Pejić, koji je prisutne upoznao s kro-nologijom događaja od 1953. do danas, ukazao na trenutačno stanje te istaknuo osobe koje su tijekom vremena obilježile i pomogle rad lovačkog društva. „Večeras će vas zabavljati ‘Bonus’ bend, a imat ćete i bogatu tom-bolu. Glavne nagrade su lovački karabin i TV plazma. Zahvaljuje-mo svim donatorima, a poseb-no tvrtkama: ‘Binvest’ Posušje, ‘Boreas’ Kreševo, ‘Komo’ Kupres, Sportska kladionica ‘5 plus’, ‘Ledo’ Novi Travnik, Zlatarnica ‘Gold’ i LU ‘Uskoplje’ Uskoplje, kazao je voditelj te pozvao Mirka-Miću Lešića, predsjednika Društva, da se obrati nazočnima.

„Poštovane dame i gospodo, cijenjeni gosti, kolege lovci, pri-je nego vas pozdravim, pozvao bih vas da minutom šutnje odamo dužnu počast svim po-ginulim-umrlim članovima Lo-vačkog društva ‘Pavlovica’, svim lovcima HZHB i svim hrvatskim braniteljima. Posebno bih po-zdravio predstavnika Lovačkog saveza Herceg Bosne, tajnika gosp. Ivicu Lučića, predsjed-nika HLU ‘Malič’ Grude gosp. Branka Leku, predsjednika LU ‘Kuna’ Jajce gosp. Marka Bilan-džiju, predsjednika LU ‘Jastreb’ Dobretići gosp. Tadiju Šugića, predsjednika LU ‘Uskoplje’ gosp. Peru Perića, predsjednika LU ‘Sokol’ Nova Bila gosp. Darija Sučića, te poseban pozdrav don Marinku Filipoviću. Naš vas

LD PAVLOVICA Novi Travnik: LOVAČKA ZABAVA

Veselo i skladno do jutarnjih sati

je voditelj upoznao s kronikom Društva, ukazujući na trenutač-no stanje u Društvu, te istaknuo osobe koje su tijekom vreme-na obilježile ili pomogle naše Društvo. Prošlost se ne može mijenjati, ali mi smo ti koji mo-žemo doprinijeti boljoj buduć-nosti, iako na određene faktore, nažalost, ne možemo utjecati. Svjesni smo da su danas mno-gi problemi postali složeniji i da ćemo se morati nositi s većim rizicima od naših prethodnika. No sada je najbolje vrijeme da se lovci pokažu vršeći svoje te-meljne zadaće, a to su zaštita prirode, uzgoj i zaštita divljači, te posljednje ali ne manje važ-no, suradnja, druženje i zabava. Da bismo u svemu postigli do-bre rezultate, potrebni su lovci koji su spremni na odricanje od osobnih zadovoljstava u korist prirode i poboljšanja uvjeta u njoj, poštovanje zakonskih i

podzakonskih akata, izvršava-nje svih obveza odgovorno i na vrijeme i poboljšanje međuljud-skih odnosa i sklapanje novih prijateljstava. Da naše Društvo ima takvih lovaca pokazuju i priznanja koja će tijekom veče-ri biti uručena našim lovcima. Večeras posebno moram za-hvaliti kolegama iz Upravnog odbora, koji nose posebnu od-govornost, ali i ostalim članovi-ma Društva, mlađim i starijim,

koji su na bilo koji način dopri-nijeli opstanku Društva tijekom svih godina. Velika hvala i vanj-skim suradnicima, prijateljskim organizacijama i udrugama, a nikako ne smijem zaboraviti zahvaliti našim suprugama koje imaju razumijevanja i strpljenja za naša lovačka druženja, jer i one u velikoj mjeri doprinose uspjehu i trajanju našeg Druš-tva. Preostaje mi još samo obe-ćati da ću i dalje davati sve od sebe kako bismo očuvali naša temeljna načela, našu prirodu i divljač, a kako bih to obećanje mogao ispuniti potrebna je po-drška i pomoć svih vas. želim da ova svečanost i godine pred nama prođu u veselju i skladu“, kazao je Mirko-Mića Lešić.

Nakon predsjednikova obra-ćanja, don Marinko Filipović blagoslovio je nazočne i hranu koja će se blagovati, a zatim se skupu obratio tajnik Saveza Ivi-

ca Lučić. Pozdravljajući nazočne u ime Lovačkog saveza Herceg Bosne i njegova predsjednika Ilije Vrljića, Lučić je novotrav-ničkim lovcima čestitao njihov jubilej i pozvao ih da i ubuduće, zajedno sa Savezom, idu putem izgradnje lovstva i lovačkih or-ganizacija na dobrobit hrvat-skoga lovačkog korpusa i cjelo-kupnog lovstva u BiH.

Nakon obraćanja tajnika Saveza prešlo se na dodjelu

diploma, pohvala i odličja. Za doprinos u razvoju i unaprje-đenju lovstva i zaštiti prirode diplomu je dobio Ivica Mikulić. Pohvale su dobili: Mijo Stanić, Slavko Čabro, Mijat Ivoš, Lojzo Jakić, Josip Slipac, Krunoslav Cvitanović, Velimir Ćorić, Dra-gan Marjanović, Fabijan Ra-mljak, Jure Tomić, Drago Lešić, Jadranko Budimir, Anto Gabrić, Božo Radman i Fabijan Marin. Imena dobitnika odličja u po-sebnoj su rubrici lista.

Lovački karabin dobio je Marko Barnjak-Rog, koji je obe-ćao da će se učlaniti u Društvo i položiti lovački ispit, a TV plaz-mu dobio je Mirko Zlatunić.

Druženje uz igru i pjesmu trajalo je do jutarnjih sati kada su se lovci, dobro raspoloženi i u društvu svojih „ljepših polovi-ca“, razišli kućama.

Anto Cvitanović

Domaćini su srdačno dočekali svoje goste



Gledao sam jednom emisiju o nekoliko mladih lavova kako pokušavaju izvući bradavičastu svinju iz rupe u koju se skrila. Iako su već bili odrasli i dovoljno snažni, nisu imali ideju kako

je izvući iz skloništa dok je ona odozdo prijeteći škljocala kljovama. Odjednom se odnekud među njih ušeta stari lav, dođe do rupe u ko-joj se svinja skrivala i bez ikakva zastajkivanja refleksom kakvog samo mačke imaju zari kandže desne šape u svinjin vrat, izvuče je, uze u čeljusti i odšeta se sa zarađenim obrokom u obližnje grmlje. Gledali su mladi lavovi za njim oblizujući se i vjerojatno razmišljajući kako je to bilo jednostavno uraditi samo je trebalo malo više hrabrosti.

Upravo me izgradnja lovačke kuće podsjeća na lov mladih lavo-va i starog i odvažnog lava. Kako?

Najmanje petnaest godina, a ima i više, naše Društvo planira iz-gradnju lovačke kuće. Mijenjale su se lokacije, predsjednici, članovi predsjedništva, ali osim lijepe priče za uši, temelje nitko ne zakopa.

Odnekud se pojavi Zoran Tuka, ili kako ga većina zove Riki. Kažem da se pojavio odnekud jer Riki zadnjih deset i više godina uopće nije lovio niti je obavljao kakve druge aktivnosti u Društvu. Nekako se ove godine aktivira te krenu izlaziti s nekolicinom nas u lov. U jednom od tih lovova Riki predloži da krenemo s izgradnjom lovačke kuće. U grupi lovaca s kojom većinom lovim, a ima nas de-setak, osim tajnika Društva nema drugih članova užeg predsjedniš-tva, tako da mu mi obećasmo pomoći koliko možemo kao takvi. I tako Riki zaobilazeći sve redovne procedure, takoreći ne pitajući ni-kog, organizira akciju te zakopa temelje na prelijepoj lokaciji podno Zec planine, odakle pogled puca kilometrima uokolo. Naravno da

Riki kao stari lav…HLD VEPAR Fojnica: IZGRADNJA LOVAČKE KUĆE

Riki bez pomoći ne bi daleko dogurao sam. Mnogo toga je uz Rikija organizirao i tajnik Zoran Oroz. Uključilo se u akciju i ostalo vodstvo Društva te su svi zajedno svojim zalaganjem i poznanstvima osigu-rali potreban materijal. Članovi dadoše svoje ruke te počeše redati materijal i kuća poče dobivati svoj oblik. Kuća se pravi na teritoriju sekcije Gojevići te je većina njezinih članova dala po 50 maraka za izgradnju. Dok čitate ovaj članak, nadam se da je kuća već završena.

eto tako se Riki poput starog lava nonšalantno ušeta među nas, uze stvar u svoje ruke i pokaza nam kako se uz dovoljno odvažnosti i hrabrosti sve lako i brzo može uraditi.

Dragan Perica

Ovogodišnje otvaranje se-zone lova na prepelicu, grlicu i goluba u HUL

„Kravica“ Ljubuški prošlo je u naj-boljem redu i discipliniranom, skoro vojničkom držanju. No kao i u drugim lovačkim društvima, i u našemu ima grupica i poje-dinaca koji iskoče iz kolotečine i pokušavaju na sebe skrenuti pozornost. Da bi se istaknuli, posebice među mlađom popu-lacijom lovaca, takvi će napraviti prekršaj samo da bi se moglo pričati kako oni odstrijele ovo-liko ili onoliko divljači, često u nelovne dane i uz nedopuštena pomagala. Lovočuvar, naravno, ne može biti u lovištu na svakom mjestu u svako vrijeme i uhvatiti prekršitelje na djelu, ali zato svi lovci moraju biti neka vrsta i lo-vočuvara i tijela za kažnjavanje, jer su svi izravno oštećeni rad-njama koje čine krivolovci.

U sekcijama naše udruge

Mnogo toga ovisi o čelnom čovjekuHUL KRAVICA Ljubuški: UZ OTVARANJE LOVA NA PREPELICU

predsjednik je autoritet, ustroj sekcija je na zavidnoj razini, red i disciplina poštuju se u pravom smislu. Predsjednik predvodi i predstavlja sve lovce svoje sek-cije, on mora poći od sebe i prvi se žrtvovati ili učiniti ono što od njega njegovi lovci očekuju pa tek onda od lovaca očekivati urednost i rad u lovištu i oko lovišta. Lovna jedinica je skup lovaca koji su vezani teritorijem kojem pripadaju i kao mala or-ganizacijska cjelina brine se o razvoju svoga lovišta i divljači u njemu. Predsjednik mora u sva-kom trenutku znati koji su pro-blemi lovaca i divljači u reviru u kojem je on prvi čovjek.

Naša lovačka udruga ima dvadeset lovnih jedinica i u sva-koj od njih je ustroj isti. Do pred-sjednika je i njegova autoriteta kakav je odnos lovaca prema divljači, prirodi ili pravilnicima, tako da u određenim sekcijama

lovci imaju više slobode ili su stekli dojam da mogu loviti na načine koji su nedopušteni. Jed-na od kvalitetnijih sekcija u našoj udruzi je sekcija Otok, na čijem je čelu Dominik Vukšić. Ona funk-

cionira gotovo kao mala vojna postrojba i njezini su lovci zado-voljni stanjem u lovištu i fondom divljači kojim gospodare.

Mario Herceg

Objed u prirodi poslije lova

Zoran Tuka-Riki (u bijeloj majici), do njega s lijeve strane Zoran Oroz, dvojica glavnih organizatora gradnje



Neposredno prije sla-nja priloga za prošli broj glasila „Hoop!“, LO

„Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez potpisale su s resornim mini-starstvom ugovor o privreme-noj dodjeli lovišta na korište-nje. Ponovno na godinu dana! U ministarstvu kažu još ovu godinu ovako! Prema njihovu obećanju, sljedeće godine bit će drugačije (samo da ne bude po narodnoj mudrosti „obeća-nje ludom radovanje“). Nakon dobivene suglasnosti na pri-vremeni godišnji plan gospo-darenja započelo se s proved-bom planiranih aktivnosti.

Kasno odobrenje plana, uz zabranu aktivnosti u lovištu imalo je za posljedicu da su za-sijane znatno manje površine radi pripreme hrane za prehra-nu i prihranu divljači. Doda li se tomu i dugotrajna suša tijekom ljetnih mjeseci, te tuča koja je u prvoj polovini kolovoza pogo-

Puno rada, puno zadovoljstva

dila općinu Vitez, ionako sma-njeni prinosi bit će još manji. Smanjene količine dijelom će biti nadomještene rekordnim urodom voća, s voćaka koje su lovci nekada davno kalemi-li u lovištu, kao i urodom žira i bukvice. Budu li lovci vrijedni i prikupe dovoljne količine ovih plodova, smanjit će se utrošak novca iz blagajne udruge za hranu. U lovište su iznesene potrebne količine soli koje po sporazumu otpadaju na ovu lo-vačku udrugu.

Odmah se aktivirala i lovo-čuvarska služba, s obzirom na to da je lovište u prethodnom razdoblju bilo prepušteno na milost i nemilost. Lovočuvarska služba pomoć je dobivala od ophodnji formiranih od lovoču-vara i lovaca. Udruga je poduze-la napore, te je u nekada uzor-nom dijelu lovišta na krupnu divljač postavila odgovarajuće oznake koje će poslužiti za obi-

lježavanje lovišta i podsjetiti pri-sutne u lovištu na zabrane. Da ljudi znaju gdje se nalaze, odno-sno što je dopušteno, a što nije.

U isto vrijeme započelo se i s izradbom lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata. Nove nadstrešnice na lokalitetima Konaćišta, Jezero i Krajkovače,

visoke natkrivene čeke Plando-vo i Pavlovo vrilo (obje su u ci-jelosti djelo Milana i Miroslava Križanovića), obnovljena visoka zatvorena čeka Mliništa, dio su kapitalnih objekata koji su do sada završeni, a teku radovi na nadstrešnicama na lokalitetima Ravne i Mutna voda. Njihovom izgradnjom nastoji se nado-knaditi propušteno u prethod-noj lovnoj godini kada su ovoj udruzi u velikom dijelu godine bile zabranjene sve aktivnosti u lovištu.

Od trenutka otvaranja do trenutka zatvaranja lova na krupnu divljač u šest lovnih dana ispunjena je odobrena kvota odstrjela za srnjaka (samo dva grla). Osim srneće divljači odstrijeljena su i tri grla mla-dih divljih svinja. U odnosu na prethodne godine broj lovaca koji je sudjelovao u lovu je veći, uglavnom iz razloga što su na-bavili lovačko oružje kojim je

LO VITEZ Vitez: POVRATAK U LOVIŠTE dopušten odstrjel divljači. Vrlo kvalitetan trofej srnjaka stekao je lovac Nenad Rajković. Novo-pečeni lovac Tihomir Rajić od-strijelio je mladu divlju svinju. S obzirom na to da mu je to i prvi odstrjel, prošao je proceduru „lovačkog krštenja“, sukladno načelima lovačke etike. Zani-mljivo je napomenuti da su go-sti sudjelovali u lovu sa preko 10 posto. Činjenica je i to da preko 10 posto lovaca koji su sudje-lovali u lovu nisu nosili oružje. Lovac Ivan Mlakić pokazao je pravi primjer poštovanja lovač-ke etike i nesebičnosti. Uočio je srnjaka, ali nije pucao, već ga je pokazao gostujućem lovcu iz Kaknja. Dao mu je prigodu za pucanj i srnjak je odstrijeljen. Gesta za svaku pohvalu. Izved-bu lova umnogome je ometalo loše vrijeme, praćeno jakom ki-šom i grmljavinom.

Treba napomenuti da je velik dio građana Viteza, pa i samih lovaca, u proteklih pet mjeseci bio angažiran na uređenju Kal-varije, čiju smo stotu obljetnicu postojanja proslavili 15. rujna. Premda brojna istraživanja po-kazuju da je na ovim prostori-ma još u IV. stoljeću postojala bazilika, sama crkva postoji od prije 100 godina. Isusovci su tada na ovom brdu sagradili

Lovačko krštenje

Nova visoka natkrivena čeka



Nakon što su ih mještani više puta primijetili, a i neki su lovci ostali bez svoje peradi, sekcija Sovići-Gorica odlučila je orga-nizirati jednu sveobuhvatnu hajku na štetočine. Ideju je po-

držala i susjedna sekcija Drinovci, konačnu je odluku donio Upravni odbor Udruge i na hajku su pozvani svi dragovoljci iz Udruge.

U zoru 25. kolovoza, na zbornome mjestu u Gorici okupilo se više od 60 lovaca. U ime organizatora hajke pozdravio ih je Sveto Boban, predsjednik sekcije Sovići-Gorica, i upoznao ih koje su štetočine u lovištu. U vođenju evidencije i organizaciji hajke značajno je pomo-gao lovnik sekcije Ivan Bušić-Čičić.

Počelo je jako uzbudljivo, psi su „pjevali“ (gonili) tako da se i slu-šajući ih moglo osjetiti da nešto ima u lovištu. Nakon nekoliko sati lovci su se vratili na zborno mjesto, hajka je bila završena, a rezultat – pet odstrijeljenih lisica. Pošlo je to za rukom Miroslavu Grubišiću, Miri Vlašiću, Krešimiru Vranješu, Ivanu Bušiću i Miri Milićeviću.

Poslije hajke nastavljeno je druženje do popodnevnih sati, uz obilje hrane i pića, gdje su se čule i brojne dogodovštine i lovačke priče.

Organizatoru najveća ocjena, u nadi da se čim prije ponovi ova-ko lijepo druženje.

Emil jurčić

Odstrijeljeno pet lisica

HLU MALIČ Grude: HAJKA NA ŠTETOČINE

crkvu, a brdo nazvali prema po-znatim događajima iz kršćanske povijesti. U sklopu obilježavanja 100. obljetnice izvršeno je i zna-čajnije uređenje okoliša u širem pojasu prostora Kalvarije.

Na kraju, prepoznat je an-gažman najvrjednijih lovaca

na navedenim aktivnostima, te su oni predloženi za dodje-lu lovačkih priznanja za rad u lovstvu. Stanko Loina predlo-žen je za brončanu, Nenad Ra-mljak, Ljubo Čalić, Dragoljub Perković, Milan Križanović i Miroslav Križanović za srebr-

nu, a Miroslav Bralo, Borislav Drmić, Leonardo Garić, Ivan Mlakić, Alojz Žabić, Zoran Drmić, Vlado Čalić i Jadranko Križanović za zlatnu zahvalni-cu. Za povelju su predloženi Zdravko Bevanda, Ivan Mla-kić, Vitomir Rajić i Vlado Šarić.

Mirko Šarić predložen je za do-djelu lovačkog odličja III. reda, Ivica Drmić II. reda i Dragan Stojak I. reda, a konačnu riječ dat će Skupština.

Čak i iz ovoga reporterskog članka mogu se izvući odgo-varajuće pouke. Sve više smo svjedoci utjecaja vremenskih (ne)prilika na lovište, a i na div-ljač, posebno glede proizvod-nje hrane, koja će postajati sve značajniji čimbenik za opstanak divljači. Izgrađeni su uglavnom lovnotehnički objekti koji će, ponajprije, pružiti bolje uvjete lovcima u lovištu. Manje se vo-dilo računa o divljači. Nisu po-štovane preporuke struke da se odstrjel trofejnih grla obavlja tek nakon završetka procesa parenja. I na kraju, dosadašnja sezona pokazala je da je dio lovaca aktivan samo pri lovu. Lovački sastanci, zaštita lovišta, proizvodnja i iznošenje hrane, izradba objekata u lovištu rezer-virani su, izgleda, samo za odre-đeni krug lovaca, a oni drugi su „pretplaćeni“ na lov.

Ivica Drmić

Trofej - rezultat dobra rada u lovištu

Sudionici hajke

Uspješni u odstrelu



Iako je prošla zima bila raz-mjerno podnošljiva, neočeki-van upad vukova opustošio je

neka srneća staništa. Uz vukove svoje su učinili i psi lutalice. Uza-lud su lovci organizirali ophod-nje i sačekivanja grabežljivaca na ranije utvrđenim prijelazima, štete su bile velike.

U lovištu LD „Zec“ u Buso-vači utvrđeno je da su vukovi i psi ugrabili 15 komada srneće divljači. U nekim slučajevima ostala je samo dlaka, pojedeni su papci, koža, pa i cijela glava. Samo se po rasturenoj dlaci vidi da je riječ o srnećoj divljači. U pograničnim predjelima bilo je i „dvonožnih grabežljivaca“. Na-ime, ovako tešku zimsku situa-ciju koristili su i krivolovci. Dok su lovci spašavali divljač, oni su se nastojali dočepati masnoga zalogaja. Procjenjuje se da su krivolovci odnijeli 4-5 komada srneće divljači, pa je ukupan gubitak na srnećoj divljači 20-ak komada. Bilo je i do sada gubi-taka, ali nikada tolikih i u vrlo kratkom vremenskom razdo-blju. Sa zebnjom se očekivalo proljetno prebrojavanje divljači. Svakoga lovca zanimalo je što je ostalo, ako je toliko divljači stra-dalo. No, srećom, našoj najljep-šoj i najplemenitijoj divljači ni ovaj put nisu mogli doći glave

Nakon šest odstrijeljenih srnjaka, radovi u lovištu

LD ZEC Busovača: USPJEŠNA LOVNA SEZONA NA SRNJAKA

svi grabežljivci, bili oni dvonogi ili četveronogi. Prebrojavanje je po-kazalo da je ostao zavidan broj srnjaka i odraslih srna, te da se može očekivati dobar priraštaj i ove lovne godine.

Ove pretpostavke potvrđene su tijekom ovogodišnjega lova na srnjaka, koji je počeo nešto kasnije, baš zbog bojazni da se pri kraju proljeća ne odstrijele grla koja bi trebala osigurati prijenos dobrih gena u sezoni parenja. Lov je otvoren 22. lipnja i trajao je samo tri izlaska, tijekom kojih je odstrijeljeno svih šest srnjaka odobrenih pla-nom odstrjela. Osjećaj zadovoljstva vidio se na licima lovaca koji su imali sreće i umijeća u lovu, ali ništa manje nisu bili zadovoljni ni ostali lovci, jer su se uvjerili da je u lovištu ostalo posve dovoljno srneće divljači, unatoč nedaćama protekle zime, pa se nadaju do-bru lovu i u idućim godinama. Ni trofejna vrijednost odstrijeljenih srnjaka nije ništa manja od dosadašnjeg prosjeka.

Kako je sezona lova na srnjaka tako brzo završila, lovci su se dali na popravak lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata u lovištu. Išlo se od objekta do objekta i utvrđivani su nedostatci, pa je načinjen plan radova. Ovoga ljeta u lovištu LD „Zec“ Busovača izvedeno je ra-

dova u vrijednosti oko 3500 KM, plus radni dani lovaca. Tijekom listopada radit će se uglavnom na čekama s kojih se planira odstrjel medvjeda i divljih svi-nja, što je planirano ove jeseni i idućeg proljeća. Također je pla-nirano koja i kakva će se hrana iznijeti u lovište kako bi srneća divljač bila što zaštićenija. Hrana će se ostavljati bliže naseljima, jer se prošle zime pokazalo da je divljač manje stradala u blizini naselja. Srne su se spuštale do samih naselja, posebice tamo gdje nije bilo pasa lutalica ili krivolovaca, a ima dosta takvih enklava u našim krajevima gdje žive čestiti i radišni ljudi koji vole vidjeti srneću divljač, baš kao da vide vlastito stado s mladim janjcima u proljeće.

Razgovor o problemima u minulom lovu na srnjaka i o radovima tijekom ljeta, jeseni i zime vodili smo s glavnim lov-nikom, inženjerom šumarstva Nikolom Čavarom, koji je veliki zaljubljenik u lovstvo. U lovištu je više nego u stanu, pa ne čudi što poznaje svaku stazu i boga-zu u lovištu, a i rođen je tik uz lovište. S obzirom na to da je Nikolin otac Ivo lovac, da su mu dva brata također lovci, logično je da i njegov sin Slaviša ima sve predispozicije biti lovac, što on već u velikoj mjeri i pokazuje.

Svaka lovna sezona koja za-vrši bez nesreća, a pogotovo ljudskih žrtava, može se sma-trati uspješnom. Odstrjel nije bitan, bitno je druženje lovaca, izlasci u prirodu, pružanje po-moći ugroženoj divljači... Lovci će morati poraditi na rješavanju otpada koji se sve više odlaže u šumama, a to su naša lovišta, naša okupljališta i naša odmori-šta. Prostori oko putova i potoci zatrpani su različitim otpadnim materijalom. Osim što ružno izgleda, ima tu i štetnih tvari koje truju i zagađuju prirodu. Lovci će se, glede toga, morati bolje povezati s udrugama zelenih i zaštitara prirode, da se nađu u šumama i podijele poslove i od-govornost za što čistiju prirodu, jer se mnoge udruge samo de-klarativno pojavljuju kao zaštitari prirode. A to ipak nije dovoljno.

Dobroslav VrdoljakDva srnjaka odstrijeljena u sekciji Buselji



S dolaskom kolovoza lovci zaljubljeni u lov prepelice dolaze na svoje. U Roš-

kom Polju, uz nekoliko doma-ćih lovaca koji uživaju loveći prepelicu redovito su i naši prijatelji, lovci iz drugih lovač-kih udruga. Uz urednu najavu i plaćenu dnevnu dozvolu, oni godinama dolaze u ovaj, kako mnogi kažu kraljevski lov. I ove je godine bilo tako, na potezu između Radoša i Vojkovića, ra-nom zorom lovci su sa svojim radišnim ptičarima češljali njive na kojima su bile žitarice. Bili su poprilično zadovoljni, jer njiho-

Lov prepelice i unos kukuruza

LU ZAVELIM Roško Polje: KOLOVOŠKE AKTIVNOSTI U LOVIŠTU

U okviru svojih redovitih aktivnosti, LD „Rujan“ s Kočerina je 6. rujna ove godine svoje lovište obogatilo s 30-ak zeče-va. Zečevi iz kaveznog uzgoja domaćeg uzgajivača i lovca

Ivice Sabljića pušteni su na sedam lokacija, omiljenih za lov na zeca. Planirano je i postavljanje pojilišta, odnosno ukopavanje posuda s vodom kapaciteta oko 100 litara na više lokacija na ko-jima obitava zečja divljač. Društvo redovito, dva puta godišnje, organizira hajku i odstrel štetočina, te tako povećava izglede za

Bolji izgledi za opstanak zečje divljači

LD RUjAN Kočerin: SKRB ZA VLASTITO LOVIŠTE

opstanak unesenih jedinki zeca. „Da ništa drugo, lipo ga je vidit kad skoči iza busa“, reče jedan stari lovac.

Ivan Mikulić

vi lovački visci nisu ostali prazni, na nekima je visjelo i po dese-tak prepelica. Nakon lova, kad je sunce već dobro upeklo, lovci sa psima potražili su debelu hladovinu uživajući kako to oni najbolje znaju i umiju.

Tijekom kolovoza roški su lovci unijeli u lovište 600 kg ku-kuruza i njime do vrha napunili četiri automatske hranilice. Iako ljeti u prirodi ima dovoljno hra-ne za divljač, osobito za divlju svinju koja je svejed, kukuruz iz hranilica dobro će doći po-najprije krmačama s mladima. Sve hranilice su aktivne (pro-

gramirane) i izbacuju u odre-đenim vremenskim intervalima određenu količinu kukuruza. Osim svinja kukuruzom će se sladiti i srne, kojih je iz godine u godinu sve više u lovištu ove udruge. Kad je riječ o vodi, Za-velim obiluje s puno izvora, a u ostalom dijelu lovišta prošlih je godina napravljeno nekoliko lokava-pojilišta tako da voda za

potrebe divljači nije upitna. O zaklonu za divljač da i ne go-vorimo, šumoviti Zavelim i di-jelom šumovita Grabovica kao stvoreni su za divljač. Sve ovo ide u prilog divljači, ali i lovcima LU „Zavelim“, kojima je u intere-su lovište što bogatije niskom i visokom divljači.

Ante Đikić

Rezultat lova na prepelicu

Odmor na vrećama kukuruza

Valja štogod prezalogajiti i popiti

Mali Luka, budući lovac, pušta zeca u prirodu



Nekada, ne tako davno, tema gotovo svih sasta-naka Upravnog odbora

LD „Golub“ bila je nabavka zeca, odnosno pitanja može li se zec nabaviti, kako to da ga nigdje nema, itd. Ta su pitanja obično ostajala bez odgovora.

Danas među svojim član-stvom imamo tri uzgajivača zeca, ali nažalost nemamo do-voljno novca od njih otkupiti sve uzgojene zečeve i tako im dati poticaja za još veći uzgoj i proširenje matičnih fondova. No kako se naše Društvo čvr-sto drži izreke „vrati prirodi što

U lovište puštena 74 zeca

LD GOLUB Čitluk: UZGOJ I ZAŠTITA DIVLJAČI

si od nje uzeo“, sukladno odluci Skupštine Upravni je odbor od-mah po završetku lovne sezone krenuo u realizaciju odluke o puštanju zeca, pa su ove godi-ne u lovište puštena 74 odrasla zeca starosne dobi preko četiri mjeseca. Zečevi su pušteni u više vremenskih intervala nakon što su dobro pripremljeni za pu-štanje u prirodu u prostorima za podivljavanje, što je bilo nužno učiniti jer su svi iz kaveznog uz-goja. Pripremljeni zečevi podi-jeljeni su po sekcijama, prema broju članova sekcije, pa je na pet lovaca dolazio jedan zec.

Za nabavku zečeva u 2013. godini Društvo je potrošilo 10.000 KM. Inače, u posljednjih desetak godina naše je Društvo u lovište pustilo 887 zečeva, pa vjerojatno spada u red vodećih lovačkih udruga kad je riječ o uzgoju i zaštiti divljači. Ovim putem apeliramo na svoje članstvo da se malo više angažira oko čuvanja puštene div-ljači i pomogne da ona lakše opstane u našem lovištu.

Gojko Prskalo

Lovci sekcije Ružići-Cerov Dolac, odnosno grupa lovaca koja pri-pada tom dijelu lovišta, pobrinula se za gradnju još jedne lokve, odnosno pojilišta za divljač. Mjesto gdje je izgrađena najnovija

lokva – Skokina Vlaka – obraslo je drvetom i drugim raslinjem, ideal-no je za obitavanje divljači, može se reći u zaštićenom je dijelu pri-rode. Lovci koji poznaju ovaj teren tvrde da se tim područjem kreću divlje svinje, da ima i druge divljači, posebice jarebice kamenjarke, a da je zec tu starosjedilac. U lokvu je ugrađen dugotrajni najlon, željezna mreža i beton, a u nju može stati 20 kubičnih metara vode. Njezinom izgradnjom stvaraju se uvjeti za razmnožavanje divljači, odnosno da joj ovdje bude stalno stanište.

Sve poslove od početka do završetka gradnje vodili su predsjed-nik sekcije Ivan-Ivica Žulj i lovnik sekcije Stjepan Vranješ. Osim njih, u gradnji su sudjelovali: Marinko Marijanović, Franjo Marijanović, koji je darovao zemljište za ovo pojilište, Damir Iličić, Edmond Bašić, Emil Jurčić, Pavo Pralas (majstor), Danijel (Ivice) Žulj, Mićo Marić i Vlado Bandić, te Vatrogasno društvo Grude i Putovi Grude.

Ova sekcija aktivna je i na prosijecanju šumskih staza (ukupno ih je oko 10 kilometara) i zasijavanju površina, a redovito provodi i haj-ke na štetočine, koje su se pokazale jako učinkovite. Na njezinu se primjeru najbolje vidi koliko se može postići ako su lovci jedinstveni i prihvate se dragovoljnog rada.

Emil jurčić

Pojilište na lokalitetu Skokina Vlaka

HLU MALIČ Grude: ULAGANJE U LOVIŠTE

I najmlađi se vesele susretu sa zecom

Pojilište je izgrađeno, valja ga napuniti vodom

Lokva u Skokinoj Vlaki


LOVAČKO ORUŽJE

Ciljni sustav je klasični sustav s dva ciljnika, prednjim i stra-žnjim, a ugrađuje se na početku odnosno na kraju cijevi lo-vačkih pušaka.

Za razliku od sačmarica, koje od ciljnih elemenata imaju samo prednju mušicu i šinu po kojoj se cilja, kuglare imaju mehanički prednji ciljnik s mušicom na vrhu (ustima) cijevi i stražnji ispred le-žišta metka. Samo ovo nam govori da je tehnika gađanja kuglarom bitno različita u odnosu na gađanje sačmaricom. Kuglarom se gađa uglavnom samo krupna divljač i to najčešće kada stoji (osim rijetkih izuzetaka, primjerice lov na divlje svinje pogonom i lov krupnih gra-bljivica). Ostalu divljač gađamo samo u mirovanju ili u posve laga-nom kretanju. U načelu, na takvu divljač nikada ne treba pucati kad je u trku, jer su moguća ranjavanja, te prema tome i gubitci. To je i osnovni razlog što divljač treba biti dovoljno udaljena kako bismo je kuglarom mogli na miru, neuznemirenu gađati.

Pri gađanju mehaničkim ciljnicima poklapaju se tri točke: stražnji ciljnik, prednji ciljnik i cilj.

Da bismo to mogli uspješno ostvariti, oko lovca mora biti spo-sobno izoštriti ove tri točke.

PREDNjI I STRAŽNjI CILjNIKPrednji ciljnik kod pušaka sačmarica nalazi se na vrhu cijevi i

najčešće je fiksno – navojem učvršćena mesingana ili kromirana

PRI GAĐANJU MeHANIČKIM CILJNICIMA POKLAPAJU Se TRI TOČKe: STRAžNJI CILJNIK (OČNIK, VIZIR), PReDNJI CILJNIK (MUŠICA, OČANIK) I CILJ. DA BI Se TO MOGLO USPJeŠNO UČINITI, LOVČeVO OKO MORA BITI SPOSOBNO IZOŠTRITI OVe TRI TOČKe.

CILJNI SUSTAV

Mehanički ciljnici na lovačkim puškama

dobro uočljiva kuglica, visine do pet milimetra. Kod nekih novijih, modernijih pušaka prednji ciljnici napravljeni su u

drugačijim varijantama, najče-šće su valjkastog oblika, uzduž postavljeni na kraju cijevi sač-marica.

Kod karabinskih pušaka prednji ciljnik također se nalazi na kraju cijevi. Nešto je druga-čijeg izgleda nego kod sačma-rica, postavljen je na kraju cijevi sustavom „lastina repa“, može se pomicati lijevo i desno u cilju upucavanja. (No to mogu raditi samo stručnjaci osposo-bljeni za puškarske poslove). Kod nekih je karabina prednji ciljnik fiksno učvršćen za cijev, može se pomicati lijevo-desno i to samo tzv. mušica.

Mnogi proizvođači karabin-skih pušaka na prednje ciljnike postavljaju prsten koji služi za zaštitu „mušice“ od neželjenih fizičkih oštećenja.

Stražnji ciljnik postavljen je na početku cijevi, odmah iznad, tj. ispred ležišta metka. Napravljen je tako da se kroz njega vidi „mušica“ prednjeg ciljnika, i on se također može pomicati lijevo-desno radi pre-ciznog upucavanja. Ovi ciljnici standardno se namještaju za daljinu gađanja na oko 100 metara.

Ponekad na pušci postoje stražnji preklopni ciljnici s dvije pločice, pri čemu je ova druga obično namještena za daljinu gađanja na 200 metara. Za me-hanički ciljnik ta je daljina pre-velika i njega ne treba nikada koristiti za gađanje cilja udalje-nog više od 150 metara.

Radi lakšeg gađanja, kod pu-šaka kuglara u mehanizmu za

Mehanički ciljnik na lovačkoj puški


LOVAČKO ORUŽJE

okidanje ugrađena su pomoćna sredstva za lakše i mirnije okida-nje (ubrzica, “šteher” ili “šneler”). Pri gađanju mehaničkim ciljni-kom uvijek treba voditi računa da stražnji ciljnik bude strogo horizontalan (ne kriviti pušku), zatim da mušica u zarezu stra-žnjeg ciljnika dopire samo do njezine gornje površine i da se uvijek nalazi u sredini, dakle ravnomjerno raspoređena na lijevu i desnu stranu.

VRSTE I OBLICI MEHANIČKIH CILjNIKA

Mehanički ciljnici, kako smo već naveli, različitih su oblika i izgleda. Kod sačmarica je dija-pazon nešto siromašniji i sadrži tek nekoliko inačica od kojih je najčešća, obična okrugla me-singana mušica, ili fiber valjka-sti fluorescentni uložak crvene, narančasto-žute ili zelene boje.

Kod karabinskih pušaka ima mnogo više varijanti i prednjih i stražnjih ciljnika. Prednji mogu bit različitih oblika: pravokutni, trokutasti, okrugli, u obliku tra-peza itd., a stražnji oblika slova U ili slova V, te pravokutni, tra-pezasti ili prstenasto okrugli.

FOSFORNI CILjNICIVeć odavno se na (nekim)

mehaničkim ciljnicima stan-dardnih i drugih lovačkih kara-bina ugrađuju fosforne točke (rjeđe kvadratići), kojih je uloga olakšavanje ciljanja u smanje-nim svjetlosnim uvjetima. Ove fosforne točke postavljene su na ciljnike lovačkih pušaka i to najčešće jedna na pred-njem i dvije na stražnjem cilj-niku. Precizno ciljanje postiže se na taj način da se poklope sve tri fosforne točke u jednu liniju, od kojih je srednja na zamišljenom cilju. Dobra odli-ka fosfornih ciljnika je i to što kod noćnog lova s čeke lovac

može kratkim blicom svjetlosti aktivirati fosfor koji će svijetliti izvjesno vrijeme i pokazivati konture ciljnika.

Fiber ciljnici (mušice) izrađe-ni su od sintetskog materijala crvene, narančaste, žute ili ze-lene fluorescentne boje. Ova kombinacija boja umnogome olakšava točno ciljanje i po-većava preciznost pogotka. Zanimljivo je da se uz pomoć ovih ciljnika može lakše ciljati u uvjetima smanjene vidljivosti jer omogućavaju bržu akvizici-ju cilja i lakši prijenos s mete na metu, što je itekako bitno prili-kom lova, natjecanja u zahtjev-nim disciplinama praktičnog streljaštva te u svakidašnjoj uporabi u službama kojima je oružje alat.

Fiber ciljnike možemo naba-viti u svim bolje opremljenim trgovinama lovačkog i šport-skog oružja.

Vrsni i osposobljeni puška-ri, po želji lovca veoma ih lako

montiraju na puške, koje poslije dovode na visoku razinu preci-znosti.

Ako uzmemo u obzir kolika je vrijednost i korist pri brzom cilja-nju, posebno u lošijim vremenskim uvjetima, cijena fiber ciljnika je zanemariva.

Mladen Bešlić

U – usjek i prednji pravokutnik (A) | Pravokutni široki usjek i prednji pravokutnik (B) | V – usjek i prednji pravokutnik (C) | Express i prednji perla (D) U – usjek i prednji perla (E) | V – usjek i prednji perla (F) | Trapez (G) | Duh, prsten (H) | Siva točka predstavlja zamišljenu metu.

Fosfor na ciljnicima

Fiber ciljnici


TRADICIJA

Visoravan Bile, prostor sje-verozapadno od Mostara, prostire se na oko 5.000

ha, ima dvije dominantne kote, Jastrebinjka na istočnom dijelu (1.137 m) i Samograd na zapad-nom (1.100 m), dio je lovišta „Jarebice“ iz Mostara i „Mosora“ iz Širokog Brijega. Ovaj još uvi-jek dobro očuvani dio prirode na značenju je dobio početkom Domovinskog rata. Danas je to, osim lovišta, i glavno izletište žitelja Mostara i Širokog Brijega.

Groblje mira i misa za lovce

OTAR 2013.

Ove godine, osim tradicional-ne mise na Misištu početkom srpnja, na Bilima su upriličena još dva značajna događaja koja imaju veze s lovstvom.

Prvi od njih bio je 23. kolo-voza, kad je na prostoru odmah uz Otar (mjesto gdje se svake godine pred početak lovne sezone slavi sveta misa, op. a.), u dijelu netaknute prirode gdje se mirom i tišinom može „napojiti“ svaka duša, položen kamen temeljac za izgrad-

nju najvećega Groblja mira u europi. U nazočnosti visokih predstavnika hrvatskog naroda u BiH, crkve, društvenog, poli-tičkog i gospodarskog života Hercegovine, kamen temeljac položili su predsjednik HNS-a i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik Koordinaci-je povjerenstava za otvaranje i uređenje grobišta iz II. svjet-skog rata i poraća i predsjed-nik LS HB Ilija Vrljić. Tako će na ovome mjestu na kojem su do sada putove ukrštavali lovci i divljač svoj vječni počinak naći žrtve čija su grobišta, znana i neznana, razasuta diljem Her-cegovine.

A početak lovne sezone obi-lježen je i ove godine, 29. rujna, svetom misom na Otaru. „Kako

samo godine brzo prolaze! Kao da smo jučer na ovome mjestu obnovili slavljenje svete mise, a evo prošlo je punih deset godi-na“. Tim je riječima fra Mile Vla-šić počeo svetu misu i u prepo-ruci sjetio se svih umrlih lovaca iz Širokog Brijega i Mostara, te posebice uputio molitve za nas žive da čuvamo sebe, prirodu i život u njoj jer nam je sve to dar od Boga. U nadahnutoj propo-vijedi istaknuo je da kao odgo-vorna i razumna Božja stvorenja moramo biti svjesni svojih djela, kako nam u dosta slučajeva ne bi bilo kasno za ispravke svojih propusta. Na kraju, fra Mile je pozvao sve nazočne na zajed-nički ručak, za zajednički stol. Organizatori su, po tradiciji, i ove godine pripremili lovački grah za sve nazočne. Uz malu „gužvu“ na početku, kasnije je sve ušlo u ustaljenu kolotečinu. Ugodni razgovori, rukovanje sa starim prijateljima, smijeh, šala, ganga, bećarac, piće, čašćenje – sve se ovo događalo na Otaru u masi od nekoliko stotina ljudi pristiglih iz raznih krajeva Her-cegovine. I ni jedne ružne riječi. Ma ljudi moji, je li to moguće? rekao bi pokojni Mladen De-lić. Da, na Otaru je to moguće. Lovci to tako rade i na to smo ponosni. Vjerujemo da su se među svojim članstvom tako osjećali predsjednik LS HB Ilija Vrljić i predsjednik LD „Mosor“ iz Širokog Brijega Krešo Ćavar, koji su sa svojim društvom uživali u blagodatima Otara.

Vlado Bošnjak

Kamen temeljac za Groblje mira

Sveta misa za lovce i posjetitelje

Dio nazočnih na Otaru


MIMO ZAKONA

Ptice pjevice tradicionalno se najviše love i jedu u Italiji, egiptu, Francuskoj,

Cipru i Malti. U prošlosti su sta-novnici mediteranskih zemalja jeli ptice selice kako bi zado-voljili potrebe za proteinima čiji su izvori u nekim krajevima bili teže dostupni. Ptice su se u pustinjskim krajevima sjever-ne Afrike doživljavale kao dar s neba poput biblijske hrane – mane. Danas više nisu nužan izvor proteina, no u brojnim su zemljama još uvijek rado viđena lovina i delicija. BALKAN – RUTA SEOBE I MjESTO POKOLjA

Za razliku od Italije, Francu-ske, egipta i Cipra, u kojima je još uvijek običaj da se u resto-ranima ptice pjevice ilegalno nude kao hrana, u Bosni i Her-cegovini to nije slučaj. Kod nas se ptice danas uglavnom hva-taju žive radi uzgoja i križanja. Preko Balkana pa i Bosne i Herce-govine, prolazi jedna od glavnih ruta seobe ptica pjevica iz sjever-nih krajeva prema sjevernoj Africi. Balkan je posljednjih godina postao jedan od glavnih tran-zicijskih putova za krijumča-renje živih, a još mnogo češće mrtvih ptica iz istočne europe prema Italiji. Zakoni koji šti-te ptice u Italiji sve se strože

RIJeČ Je O VRLO UNOSNOM ‘BIZNISU’, JeR Se PRe-MA INTeRPOLOVIM PROCJeNAMA NA RAČUN ŠVeRCA ZAŠTIćeNIM žIVOTINJSKIM VRSTAMA U SVIJeTU GODIŠNJe OBRNe OD PeT DO SeDAM MILIJARDI DOLARA. TA VRSTA ŠVeRCA STAVLJA Se UZ BOK KRIJUMČAReNJU ORUžJA, NA DRUGO ILI TReće MJeSTO, ODMAH NAKON NARKOTIKA.

provode pa se njihovi lovci i restorani okreću zemljama u kojima je regulativa slabija, a staništa su bogatija pticama. Krivolovci iz Italije odlaze u istoč-ne zemlje: Bugarsku, Rumunjsku, Srbiju pa i Bosnu i Hercegovi-nu. U navedenim je zemljama provedba zakona slabija pa je krivolov i dalje moguć. Ptice se love na nedopuštene nači-ne, čak i strogo zaštićene vrste. Najčešće se love poljska ševa, češljugar, grlica, golub grivnjaš, šumska šljuka i šljuka kokoši-ca, prepelice te ostale pjevice. Krivolovci koriste tri metode. Jedna je da odlaze u istočne zemlje gdje love ptice i potom ih sa sobom voze u Italiju. No kako su više puta bili uhvaćeni s nedopuštenim plijenom, sve češće transport ulovljenih ptica povjeravaju stanovnicima zema-lja u kojima su lovili. Konačno u posljednje vrijeme znaju anga-žirati lokalne stanovnike da za talijansko gastronomsko tržište obave sav posao, lov i transport. Lovi se neselektivno i protuzako-nitim sredstvima kao što su puš-ke sa sitnom sačmom pa strada-vaju i zaštićene ptice. Redovito se idu loviti prepelice, što je do-pušteno, no to je samo paravan za ilegalan lov. Grabljivice se love iz čiste zabave ili za prepariranje.

Znanstvenici koji selice u

KRIVOLOV I KRIJUMČARENJE PTICA

U Italiji ne mogu, no mogu tamo gdje se zakon ne provodi

sjevernim europskim državama prstenuju ili obilježavaju odaši-ljačima i prate njihove signale tvrde da one na svojim putova-njima na jug masovno nestaju nad Maltom.

NEZAKONITI LOVKrivolovci u Bosnu i Herce-

govinu dolaze u lov na prepe-lice uglavnom kao gosti naših lovačkih društava putem lov-nih agencija ili privatnim ve-zama. Iz dosadašnjih slučajeva zapljene zaštićenih ptica može se zaključiti da za te posjete obično znaju tek dva ili tri člana udruge, koji pripremaju lovište uz pomoć zakonom zabranje-nih vabila. Naplata usluga tako-đer vjerojatno ne ide na zako-nit način nego se novac dijeli među organizatorima krivolo-va. Vabila dozivaju prepelice ci-jelu noć, a ujutro se isključuju. Tada na scenu stupaju lovci sa psima. Prepelice nemaju šanse jer se uglavnom ne odlučuju odletjeti s livade na koju su sle-tjele. Ovakvim nezakonitim lo-vom jedan „lovac“ zna odstrije-liti po više desetaka prepelica, dok bi ih u regularnom lovu, samo sa psom, odstrijelio tek nekoliko. Zbog toga su vabila strogo zabranjena u lovištu.

Tu je i lov živih ptica pjevica radi križanja. Najčešće se lovi

češljugar, koji se križa s kana-rincima. Tako nastaju takozvani bastardi koji su i lijepi i odlični pjevači pa dostižu cijene do stotinjak eura. Taj je običaj oso-bito raširen u južnim dijelovi-ma BiH.

Riječ je o vrlo unosnom ‘biznisu’, jer se prema Interpo-lovim procjenama na račun šverca zaštićenim životinjskim vrstama u svijetu godišnje obrne od pet do sedam mi-lijardi dolara. Ta vrsta šverca stavlja se uz bok krijumčarenju oružja, na drugo ili treće mje-sto, odmah nakon narkotika. Ptice u Italiji u restoranima po-stižu cijenu i do 300 eura po komadu.

No situacija je posljednjih godina ipak malo bolja. Po-boljšava se suradnja državnih institucija, ali i policije i lokal-nog stanovništva koje sve više cijeni biološku raznolikost, pa se izlov ptica sve više doživlja-va kao društveno neprihvatljiv. Buđenjem svijesti kod lovaca i stanovništva, uvijek se treba prijaviti krivolovce policiji, lo-kalnim lovačkim udrugama ili inspekciji. Primjerice, ako pri-mijete da se koriste vabila za prepelice ili da se ptice love ljepilom.

Tomislav Mihaljević


LOVAČKA PRIČA

Sjećam se dobro kao da se dogodilo jučer, a ne davne 1978. go-dine i to točno na sv. Iliju. Ranom zorom mater me probudila, valjalo je kravama poći. Osvanulo je prekrasno srpanjsko jutro,

na nebu ni jednoga oblačka, a sunce je na majčicu zemlju već slalo svoje užarene zrake kao da je podne. Bilo je sparno i vruće, a preda mnom i tetkom Ružom nije bila baš lagana zadaća. Valjalo je taj dan pred sobom potjerati četrdesetak krava napasti ih, te navečer vratiti kući. Istu zadaću taj dan imao je i moj imenjak Ante kojeg je zapao red zaljićkim kravama. Nakon što je svit istjerao krave lagano smo ih po-tjerali pred sobom iznad Mukinje nedaleko od Šimića. Odredište toga dana bili su nam Kalovi i Dočići. Dok smo lagano odmicali iznad Mu-kinje, u još usnulom Zaljiću nastala je uzbuna u nečijem kokošinjcu. Kokodakanje je bilo toliko glasno da je nadjačalo sva ona silna zvo-na i bronze koje mi i danas odzvanjaju u ušima. Stadosmo svih troje, kad odjednom pred nama pozamašna teta lija u zubima nosi poveću kokoš. Uzalud joj mlataranje krilima, nije joj bilo spasa jer joj je gla-va bila već odgrizena. U tom trenutku nas troje uz pomoć pastirskih pasa kletog Pute Raškovića, Kaninog Luxia, Pilipovića Bobija i mojega Lesija stjerasmo liju u tjesnac. Vidjevši da je vrag odnio šalu ispusti

Zborno mjesto za hajku o kojoj je riječ bilo je kod našega LD „Ja-rebica“ u Mostaru, odakle smo krenuli autobusima do Grabo-vice i nastavili penjanjem oko tisuću i dvjesto metara visinske

razlike do na Glogovo. To je velika planinska visoravan nadmorske visine oko tisuću i tristo metara, a omeđena je dubokim kanjonima rijeke Bijele i rijeke Neretve, s istočne i zapadne strane. Sa sjevera je Veliki Prenj, a od juga su Donji i Gornji Jasenjani. Glogovo je preteži-to pod šumom i to najviše bjelogoricom, po kojoj su umetnute liva-de s bogatom ispašom. Inače, čitava je visoravan lijepo orijentirana i osunčana, pa ima dosta i šumskih plodova, počevši od jagode, maline, brusnice, pa do divlje kruške i jabuke. Zbog svoga položaja i ostalih prirodnih kvaliteta, ovaj je teren bogat raznim vrstama div-ljači i to od jarebice kamenjarke do vepra i medvjeda. Ljudi tvrde da se nekada po Glogovu mogao birati trofej srnjaka. Glogovo je često stanište i vuka, koji se, odmah s jeseni, spušta s Velikog Prenja, a za jače zime, silazi i u sela podno visoravni.

Nakon penjanja na planinu, u subotu smo lijepo feštali uz peče-nu i lešo janjetinu, družeći se s prijateljima. Nađu se tu i ljudi, koji se sretnu uglavnom samo od hajke do hajke. Treba reći da se dobro vodilo računa i o konzumiranju pića, o čemu smo i sami brinuli, a stalno smo bili i „na oku“ lovovođe Društva i njegovih pomoćnika, premda je hajka bila tek sutra ujutro.

U noći sa subote na nedjelju dogodio se jači planinski pljusak, pa smo se sklanjali u pojate i gdje je tko stigao, ali je u nedjelju osvanuo prekrasan zimski dan s dobrom vidljivošću, kao naručen za hajku. Pogon je krenuo u devet sati, kako je bilo i dogovoreno i to iz Donjih Jasenjani i iz kanjona Neretve i Bijele. Gornji (krajnji) dijelovi pogona bili su ispod krajnjih čeka zasjede, tako da je pogonom i zasjedom bio zatvoren taj golemi obruč oko čitavog Glogova. U ovakvim situ-acijama, štetočine se najprije mogu pojaviti na krajnjim čekama, jer je tu najmanji razmak od pogona do zasjede.

Hajka na Glogovu

Oteli smo lisici zalogaj iz usta

Simbolično postrojavanje lovaca ispred naše stare lovačke kuće na Glogovu bilo je u sedam sati ujutro. Tom prilikom, lovovođa Društva nas je, u kratkoj besjedi, obavijestio na što treba pucati i o ponašanju na zasjedi. Odmah smo krenuli na liniju zasjede, gdje je lovovođa, sa svojim pomoćnicima, raspoređivao ljude na čeke.

Kod ovoga postavljanja ljudi na zasjedu, često nastaju problemi i dolazi do negodovanja pojedinih lovaca i to onih koji žele da baš oni budu ne čekama gdje je veća šansa za odstrel. Radi toga se na nekim hajkama pokušavalo s izvlačenjem brojeva za sve čeke. Me-đutim, i to su pojedinci izigravali, uzimajući (u gužvi) šakom brojeve iz šešira i, nakon izdvajanja broja za sebe, vraćali su ostale broje-ve u šešir, glumeći da tek uzimaju broj. Ovo su, u najmanju ruku, nesportski postupci, koji nikomu ne koriste, jer se ne može nikomu uzeti njegova sreća. Naš narod bi rekao: „Neka odstrijeli onaj komu je suđeno!“. U prilog ove izreke, mogu reći da su, u pojedinim haj-kama, vuci odstreljivani na najsporednijim čekama, gdje se nitko ne bi nadao, i to od strane mlađih lovaca. Suprotno ovakvim lijepim primjerima, bilo je ponekad promašaja i na najpovoljnijim čekama, pa čak i od starijih lovaca. Za svakoga pravog lovca, hajka je doživljaj i nada da i on može odstrijeliti štetočinu, pa se i radi toga ne može dopuštati mućkanje pojedinaca, jer to svima kvari raspoloženje.

Poznato je da čitav splet okolnosti utječe na kretanje štetočina prilikom hajke, pa je vrlo teško pretpostaviti, gdje će se one pojavi-ti, premda je poznato da postoje poznatije čeke na svim terenima gdje se izvode hajke. Dužnost lovca na svakoj čeki je biti dovoljno sklonjen i stalno pratiti što se događa na terenu. Posebno je bitno pratiti kretanje ljudi iz pogona, osobito kada dođu na puškomet zasjede. Treba imati na umu da se obruč pogona stalno smanjuje prema zasjedi, pa je tu i veći broj ljudi. Posebno želim istaknuti da se nikada ne smije pucati prema ljudima u pogonu, kao i prema lovci-ma na susjednim čekama, već uvijek ustranu i pod odgovarajućim kutom, što ovisi od terena.

Ova je hajka završena oko podne, a odstrijeljene su tri lisice i obadva vuka koja su se pojavila, pa se akcija cijeni uspješnom.

Drago Lasić

ona kokoš i ode bez traga spa-šavajući glavu. Na brzinu done-sosmo odluku da kokoš od neke dvije kile ponesemo i da je is-pečemo. U tom trenutku nismo ni pomišljali na bjesnoću nego na dobar čobanski ručak. Antu vratismo kući po sol, a mi krave potjerasmo put Kalova i Dočića. Po dolasku na lokvu Bovan krave se napojiše i same se zaputiše u debelu hladovinu, duboko u šumu. U međuvremenu je i Ante donio sol kako bismo mogli po-soliti kokoš na ražnju. Ja sam se zaputio put Tušića čatrnje te u bocunu donio vodu za oprati je. Očerupali smo je poprilično do-bro, a ono malo preostalog perja spalili smo na vatri koju smo od-mah po dolasku naložili. Oštrom čakijom rastvorili smo je uzduž, kad unutra puno sitnih jajašaca i jedno veliko koje je to jutro tre-balo van. Odmah sam ga jamio te s užitkom popio. Nakon toga kokoš uredno osoljena završi na

liskovu šćapu i na vatri. Malo po malo meso je poprimalo zlaća-nu boju, a miris pečenja tjerao je pljuvačku na usta. Uz pečenu kokoš tog dana našlo se tu još puno lipe rane u naša tri čoban-ska torbačića: slanina, sir, pršut, kuvana jaja, mlaćenice pa i soka. Za nekih sat i pol vremena kokoš je bila pečena, a zalogaji su bili tako slasni da joj i današnja Ce-kinova nije bila ravna. Za vrijeme ručka cijelo vrijeme smo govorili da za ovo nitko ne smije znati osim nas i crne zemlje. Pošto je od tada proteklo puno vremena držim da je ovo prešlo u zastaru pa kroz ovu pričicu vama kole-gama lovcima prenosim kako taj dan lisica i lisičići ostadoše bez slasnoga obroka, a nas troje pu-nih želuca navečer dotjerasmo krave iz paše punih vimena. Da-nas u šali znam reći da su to bili moji lovački početci.

Ante Đikić


LOVNA KINOLOGIJA

Kako uskoro počinje lov sa psima goničima, tema se sama nametnula, pa

ćemo je pokušati obraditi u gra-nicama znanja i iskustva koje imamo i uz pomoć dostupne literature.

Često nam se dogodi da u lovu, posebice u hajkama, odre-đeni broj hitaca pogodi ali ne zaustavi divljač, i ako nemamo dobro obučena psa krvosljed-nika, divljač će biti izgubljena i za lovca i za lovište. Zakon o lov-stvu FBiH u članku 12. kaže da je svaki korisnik lovišta dužan imati obučena psa krvosljed-nika za ranjenu visoku divljač. Podizanje svijesti kod lovaca za pronalaženje divljači uz pomoć specijaliziranih pasa i kvalitetno obučenih vodiča, nije samo do-datna faza u lovu s karabinom, nego i jedan od glavnih čimbe-nika za pravilno gospodarenje lovištem, a ujedno i dokaz da lovci spremno izvršavaju svoju humanu ulogu u odnosu na divljač koja pati. Pronalaženje krupne ranjene divljači po krvi utječe na:

1. etiku koja oplemenjuje čin lova

2. usavršavanje lovaca, anga-žiranjem u jednom ozbiljnom procesu zapažanja i ponašanja

3. veće poznavanje realnog odstrela i strože kriterije za pla-niranje odstrela

4. veću ekonomsku računicu5. podizanje na višu razinu

genetskoga potencijala pasa

Ako znamo da skoro ni jed-na lovačka udruga članica Lo-vačkog saveza Herceg Bosne nema obučenog krvosljednika, a mnoge gospodare terenima s

PRONALAžeNJe RANJeNe DIVLJAČI TeŠKA Je ALI PLeMeNITA VJeŠTINA KOJA TRAžI SPeCIJALNO OBUČeNOG PSA I SPeCIJALNO OBUČeNOG VODIČA, I SA-VRŠeNU SURADNJU OVOGA TANDeMA, JeR Se JeDINO NA TAJ NAČIN POSTI-žU VRHUNSKI ReZULTATI.

RANJENA VISOKA DIVLJAČ I KRVNI TRAG

Pas krvosljednik i njegov vodič – tandem do uspjeha

visokim šumama gdje se sam po sebi nameće komercijalni odstrjel visoke divljači, postavlja se pitanje, čemu služe županijski i federalni lovni inspektori i zašto na terenu ne kontroliraju provedbu Zakona o lovstvu FBiH.

U lovu na visoku divljač nerijetko se dogodi da mladi i neiskusni lovci jurcaju terenom za ranjenom divljači, ne razmišljajući kakve kobne posljedice mogu proizaći iz takve nepažnje. Naime, svaka se ranjena visoka divljač u borbi za opstanak pokušava spasiti bježa-njem u najgušći i najnepristupačniji teren, i zalijeganjem postati ne-vidljiva za progonitelje. U trenutku kada se osjeti ugroženom, ona napada progonitelja, koji je najčešće nespreman adekvatno reagi-rati, a posljedice takvog napada nerijetko su, nažalost, sa smrtnim ishodom po lovca. Ako je visoka divljač i pala u vatri, staro lovačko pravilo glasi, ne prilazite odmah, sačekajte nekoliko minuta, držite pušku napunjenu i spremnu, sačekajte da vam se kolege pridruže, i tek kada ste 100 % sigurni da je tijelo visoke divljači beživotno mo-žete kao pravi etičari i lovci prići divljači i proslaviti uspjeh.

ULOGA I ZNAČENjE KRVOSLjEDNIKAPronalaženje ranjene divljači teška je ali plemenita vještina koja

traži specijalno obučenog psa i specijalno obučenog vodiča, i sa-vršenu suradnju ovoga tandema, jer se jedino na taj način postižu vrhunski rezultati. Dosta lovaca drži da je bilo koji pas sposoban obaviti sve zadatke lova, ovisno od pogodnosti trenutka. Točno je da je svaki „normalan“ pas sposoban primati mirise nošene vjetrom

ili pratiti različite tragove, jer je to prirodno ponašanje upisano u njihovu genu od postanka vrste. Međutim, posebne lov-ne akcije kao što je pronalaže-nje ranjene divljači po krvnom tragu, zahtijevaju specijalnu dresuru, kojoj je cilj iskoristiti urođene odlike jedinke, koja će u danom trenutku jedina moći kvalitetno odgovoriti postav-ljenom zadatku. Samo stroga dresura omogućuje krvosljed-niku shvatiti da mora zanema-riti svaki noviji trag koji mu se nađe na putu i koncentrirati se na trag od jučer ili čak i stariji, na kojemu je startao, čiji prolazan i nestabilan miris ostaje neuhvat-ljiv za pse koji nisu specijalno pripremani za ovaj rad. Vodič krvosljednika dolazi na trag sa svojim psom tek četiri sata od momenta ranjavanja, jer se divljači mora dati dovoljno vre-mena da se smiri i zalegne, a to ujedno daje mogućnost vodiču i psu da je brže pronađu. Uko-liko bi se potraga za ranjenom divljači nastavila odmah poslije ranjavanja, veliki su izgledi da će potraga potrajati nekoliko sati, u nekim slučajevima i ne-koliko dana, a sve ovisi o težini rane i o snazi dotičnog grla.

Pas krvosljednik mora imati dobar nos, koji mu omogućava uhvatiti i najmanji mirisni znak, jer traganje po krvi nekada se zna toliko odužiti, da mirisi u danom momentu postaju ne-uhvatljivi za psa slabijeg nosa. Osim toga, pas krvosljednik ima i sljedeće „obveze“:

- mora instinktivno tražiti spuštene glave- mora glasno javljati trag div-

ljači koja je, iako ranjena, još u pokretu

- mora biti „pametno“ oštar i lukav- uvijek mora biti aktivan i upo-

ran i mora biti siguran na tragu

Da bi pas posjedovao sve na-vedene kvalitete, trebamo na-baviti štene od dokazano radnih roditelja, koji su selekcionirani za takav rad i to najmanje u če-tiri generacije. To je za sada mo-guće samo u Njemačkoj i Fran-cuskoj, jer jedino se kod njih u udruženjima krvosljednika vodi stroga selekcijska evidencija.


LOVNA KINOLOGIJA

Pas krvosljednik se kroz dresuru uči da prati trag sve visoke div-ljači, osim u pojedinim slučaje-vima gdje se obučava za samo jednu vrstu divljači, kao što su Nijemci učinili s hanoverskim krvosljednikom, koji je samo i jedino neprikosnoven na tragu ranjenog jelena. Najbolje je da lovac sam dresira svoga psa za rad po krvi, jer je dokazano da će krvosljednik postići najbolje rezultate samo s vodičem koji ga je obučavao. Hrabrost i oštri-na karakteristike su dobra krvo-sljednika, ali je uz to potrebna i doza pameti i lukavstva, koju će, recimo, primijeniti kada pro-nađe ranjenu divlju svinju koja je još u mogućnosti napasti ga i ozlijediti, hrabra a nepažljiva psa čak i usmrtiti. Stručnjaci iz udruženja pasa krvosljednika drže da je za vrhunski rad po-trebna dresura na tragu svih vrsta visoke divljači barem 30 puta u tijeku jedne godine, i to na različitim terenima.

NIŠTA BEZ OBUČENA VODIČAVodič krvosljednika treba

biti dobar lovac i dobar dreser, koji će naučiti psa svemu što je potrebno da bi postao pravi

specijalist za krvni trag. Poželj-no je da bude dobar pozna-vatelj lovstva, lovačke tehnike, etike, ekologije i običaja, a ta-kođer mora poznavati karakte-ristike visoke divljači i njezino pojedinačno ponašanje. Treba biti spreman intervenirati u svakom trenutku i kada nije lovna sezona, jer divljač često stradava u prometu, u poljopri-

vredi, a ponekad i od krivolova-ca. To je skoro uvijek vrlo težak zadatak, koji traži i od vodiča i od psa zavidno zdravlje, dobru kondiciju, veliku uvježbanost i dobru suradnju. U razvijenijim zemljama, gdje je lovna kultura na visokoj razini, vodiči imaju česta predavanja i seminare, provjeru fizičke i mentalne spremnosti, jer samo dobro

Kinološka udruga „Ljubuški“ je u Miletini (kod Bece) 1. rujna 2013. organizirala

utakmica za pse goniče na svi-nju s dodjelom ispita prirođenih osobina. Dan je bio sunčan i to-pao, vepar na kojem se polagala utakmica bio je u odličnoj kon-diciji, sudac ga je na očevid svih prisutnih proganjao kroz gater.

Pet pasa je ocijenjeno ekste-rijerno, za ispit u radu prijavlje-no je jedanaest pasa, ispit su položila četiri. Srpski gonič (bal-kanac) „Max“ u vlasništvu Bože Bezera iz Vašarovića pokraj Ljubuškog osvojio je 190 bodo-va a time i prvo mjesto, drugo mjesto pripalo je posavskom goniču „Lola“ u vlasništvu Filipa Kozine iz Međugorja, a treći je bio posavski gonič „Doni“ u vla-sništvu Josipa Soče iz Čapljine.

Posjet priredbi bio je odličan. Zbog lijepa vremena i odgova-rajućeg termina, zainteresirani iz tri susjedne općine došli su vidjeti ovu kinološku manifesta-ciju i razmijeniti svoja iskustva

Ugodan susret u MiletiniKU LjUBUŠKI Ljubuški: RADNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU

spreman tandem može dobiti certifikat za iduću lovnu godi-nu. Vodič i pas se dopunjuju u traženju, jer prvi traži očima a drugi nosom. Vodič mora vidjeti svaki znak koji mu pas pokazuje, a posebice treba poznavati njegovo ponašanje, da bi mogao ocijeniti njegovo trenutno kolebanje kada su u pitanju svježi tragovi druge divljači koji mu ometaju rad.

Iz navedenoga je vidljivo da, iako ste nabavili štene iz selek-cioniranog i poznatog legla krvosljednika, nećete imati do-bra psa ukoliko niste spremni pravilnom dresurom i svakod-nevnim radom na terenu svom štenetu omogućiti pravilan psi-hofizički razvoj. Samo spreman vodič i spreman pas, kao do-bar tandem, mogu kvalitetno i uspješno odgovoriti ovom za-htjevnom i teškom zadatku koji nekada traje i po nekoliko dana.

Nadamo se da vam je članak bio zanimljiv. Bilo bi nam drago ako smo kod nekoga mladog lovca izazvali želju za nabavkom i stvaranjem jednoga kvalitet-nog psa krvosljednika.

Zdravko Pranjić-Brižankić

s ljubuškim kolegama. Doma-ćin se pobrinuo da hrane i pića bude u izobilju, tako da se dru-ženje kinologa i ljubitelja kino-

logije produžilo do u kasne noćne sate.Sudci Joža Lasić i Marijan Čilić profesionalno su obavili svoj

dio posla.Mario Herceg

Vlasnici najbolje ocijenjenih pasa sa svojim ljubimcima


LOVNA KINOLOGIJA

I ovoga ljeta Posušje je bilo po-prište najvećega kinološkog događaja u regiji. Naime, 24.

i 25. kolovoza na stadionu „Mo-kri dolac“ u Posušju okupili su se ljubitelji i izlagači pasa svih pasmina iz cijele europe. Brojna

Prepoznatljiva kinološka priredba

CACIB Posušje 2013

Pobjednički krug: Najbolji mladi vodič, JUNIOR HANDLING: Patuljasti šnaucer NELSON VOM ARCHILAND, vl. Mara Ković (Omiš).Najljepši mladi pas od 6 do 9 mjeseci: Doberman BETANI DE GAGNANT, vl. Dragan Stojanović (Konjic).Najljepši uzgojni par: Maltezeri ZICO MALTEZZI, vl. Mariola Sylwester (Poljska).Najljepša uzgojna skupina, Papillon: Španijeli LILLY’S TAKE ME THE SEA, LILLY’S TO THE MOON AND SEA i SANDRA MADONNA MARIA SIRRAH, vl. Boris Surić (Split).Najljepši veteran: Njemački ovčar REX VON BIGESTE, vl. Dražen Jurčević (Tomislavgrad).Pobjednik I FCI skupine: Bijeli švicarski ovčar BEAU BEAUU, vl. Branislav Pajić (Bijeljina).Pobjednik II FCI skupine: Srednjoazijski ovčar AAZDAR GRAI VEST LJUBIM, vl. Radomir Novaković (Bar, Crna Gora).Pobjednik III FCI skupine: Američki staforski terijer AMAZING AUDTEY NOBLE CLASS, vl. Tarik Rešidović (Brčko).Pobjednik IV FCI skupine: Oštrodlaki standardni jazavčar BRUNO, vl. Marinko Kožulović.

publika uživala je gledajući vo-diče kako otmjeno predstavljaju svoje pse, komentirajući između sebe njihovu vrijednost i ljepotu.

Službeni spiker i voditelj izložbe, Mirko Čolak, manirom velikoga majstora u ovome po-

slu, komentirao je događanja u ringovima za ocjenjivanje te prisutnima priopćavao aktualne vijesti s izložbe.

Nakon završetka dnevnog dijela programa u subotu, or-ganizatori su prešli na noćni

termin u kojemu su odrađene dvije specijalke: Memorijalna specijalka ex Yu i autohtonih goniča, naziva „Robert Oreč-Bo-bo“ i specijalka srednjoazijskih i kavkaskih ovčara te ruskih crnih terijera. Sutradan, u nedjelju, priredba se nastavila po istoj satnici kao i prethodnog dana.

eminentni suci: Dragan Ja-njić, Refat Hadžić, Vladimir Žiškov, Ante Vukadin, Ste-fan Popov, Damir Skok, Ante Udovičić, Miodrag Vretenčić, Stjepan fra Petar Krasić i vo-ditelj priredbe Mirko Čolak, perfektno su odradili posao ocjenjivanja, a posebno valja istaknuti njihove prezentacije i obrazloženja pojedinih pasmi-na i nagrađenih pasa za što ih je publika često znala nagraditi velikim pljeskom.

Domaćin i organizator ove priredbe, Kinološko društvo „Posušje“ i Kinološki savez Her-ceg-Bosne, zadovoljni su odzi-vom izlagača i posjetom publi-ke. Na kraju je predsjednik KD „Posušje“ Tonćo Jukić-Soko, u svoje ime i u ime organizatora, toplo zahvalio svima, u prvom redu izlagačima, sucima, pu-blici i sponzorima te najavio ponovni susret u Posušju koji iduće godine u isto vrijeme.

Mladen Bešlić

Pobjednik V FCI skupine: Akita Inu ARA, vl. Mario Petric (Posušje).Pobjednik VI FCI skupine: Srpski trobojni gonič LEVČO, vl. Nedjeljko Šego-Keđa (Međugorje).Pobjednik VII FCI skupine: Njemački ptičar kratke dlake LARSON, vl. Miloš i Lenka Kostanić (Sremska Raca, Srbija).Pobjednik VIII FCI skupine: Bez pobjednika.Pobjednik IX FCI skupine: Boston terijer BERTHA GUARDIANS HOUSE OF JOY, vl. Iris Rezo (Split).Pobjednik X FCI skupine: Ruski hrt Barzoi ZTARFIRE SPIRIT OF THE TSAR, vl. Edith Titze (Austrija).Najljepši mladi pas JUNIOR BIS: Australski ovčar GEMMELLS MARION RA-VENWOOD, vl. Veronika Pavlikova (Češka).Najljepši psi izložbe, BEST IN SHOW:1. mjesto: Ruski hrt Barzoi ZTARFIRE SPIRIT OF TSAR, vl. Edith Titze (Austrija)2. mjesto: Bostonski terijer BERTHA GUARDIANS HOUSE OF JOY, vl. Iris Rezo (Split)3. mjesto: Američki stafordski terijer AMAZING AUDTEY NOBLE CLASS, vl. Tarik Rešidović (Brčko)

NAGRADE (prvi dan)

Pobjednici CACIB Posušje 2013.


LOVNA KINOLOGIJA

Pobjednički krug:Najbolji mladi vodič, JUNIOR HANDLING: Zapadnoškotski bijeli terijer WIN-TER, vl. Mia Barbara Gale (Split).Najljepše štene od 3 do 6 mjeseci, WELPENBEWERB: Šarplaninac MALA, vl. Luka Barać (Livno).Najljepši najmlađi pas od 6 do 9 mjeseci, JUNGSTEINSIGER: Njemački ov-čar SARA VON HAUS ĆURAK ONDA, vl. Dražen Jurčević (Tomislavgrad).Najljepši uzgojni par, PAARBEWERB: Posavski goniči LORD i TARA, vl. Mario Antić (Klobuk, Ljubuški).Najljepša uzgojna skupina, ZUCHTGRUPPEN: Posavski goniči LORD, BIRA i TARA, vl. Mario Antić (Klobuk, Ljubuški).Najljepši veteran, BESTER VETERAN: Posavski gonič LORD, vl. Mario Antić (Klobuk).Pobjednik I FCI skupine: Australski ovčar THORNAPPLE ALL THAT GLITTERS, vl. Dominika i Adam Antonik (Poljska).Pobjednik II FCI skupine: Patuljasti šnaucer (Papar&sol) CH BEATRICE’S DIA-MOND KAI’MANA KAHONI, vl. Branka Ivić (Drniš).Pobjednik III FCI skupine: Jorkšir terijer BAŠ JACK LOYAL WOLF, vl. Sabina Šopović (Sarajevo).Pobjednik IV FCI skupine: Bez pobjednika.

Pobjednik kinološke priredbe CACT zec BiH 2013 upriličene proljetos u gateru sv. Huberta u Donjem Malom Ograđeniku (Čitluk), kojoj je pristupilo 18 pasa, bio je istarski kratkodlaki

gonič Dik-Soko Blage Sliškovića iz Širokoga Brijega, koji je ujedno i jedini pas koji je stekao kandidaturu za šampiona BiH. Drugo mje-sto osvojio je STG Riki Ivice Vidovića iz Čitluka, treći je bio IGK Rica ponovno Blage Sliškovića, četvrti STG Bela Marija Dugandžića iz Čitluka, a peti pas je IGK Buba-Bela Ante Ševe iz Čitluka. Prva tri psa nagrađena su pokalima i hranom za pse „Kira“.

Tomislav Odak, Marijo Dugandžić i Milenko Luburić kao organi-zatori zahvaljuju ovom prigodom sponzorima priredbe: HLU „Orao“ Čitluk, konobi i gateru sv. Huberta i poljoljekarni „Agroodak“ Čitluk te natjecateljima, a na poseban način svojim mladim članovima Ivi-ci Vidoviću, Anti Ševi i Vladi Mariću na pomoći tijekom utakmice.

Dik-Soko odnio titulu prvaka

CACT ZEC BiH 2013

Također zahvaljuju delegatu Mirku Čolaku te sucima Anti Udoviči-ću i Marijanu Čiliću na perfektno odrađenom poslu.

josip Vukoja

Pobjednik V FCI skupine: Samojed DARK, vl. Igor Roso (Mostar).Pobjednik VI FCI skupine: Bigl BUSY BELLEROFONTES OF GREAT OLYMPIA, vl. Lucie Vinklerova (Češka).Pobjednik VII FCI skupine: Njemački ptičar kratke dlake LARSON,vl. Miloš i Lenka Kostanić (Sremska Raca, Srbija).Pobjednik VIII FCI skupine: Bez pobjednika.Pobjednik IX FCI skupine: Boston terijer GEM FROM HOUSE OF PRIDE, vl. Ana Tomić Roganović (Split).Pobjednik X FCI skupine: Ruski hrt ZTARFIRE SPIRIT OF THE TSAR, vl. Edith Titze (Austrija).Najljepši mladi pas, JUNIOR BIS: Papillon LILLY’S TO THE MOON AND BACK,vl. Boris Surić (Split).Najljepši psi izložbe, BEST IN SHOW:1. mjesto: Australski ovčar THORNPPLE ALL THAT GLITTERS, vl. Dominika i Adam Antonik (Poljska)2. mjesto: Patuljasti šnaucer (papar &sol) CH BEATRICE’S DIAMOND, vl. Branka Ivić (Drniš).3. mjesto: Bigl BUSY BELLEROFONTES, vl. Lucie Vinklerova (Češka) SUPREME BEST IN SHOW: Australski ovčar THORNAPPLE ALL THAT GLITTERS, vl. Dominika i Adam Antonik (Poljska).

NAGRADE (drugi dan)

Pobjednici CAC BIH

Najljepši mladi pas: Boston terijer BERTHA GUARDIANS HOUSE OF JOY, vl. Iris Rezo (Split).Najljepši psi izložbe, BEST IN SHOW:1. mjesto: Srednjoazijski ovčar AAZDAR GRAI VEST LJUBIM, vl. Radomir Novaković (Bar, Crna Gora)2. mjesto: Njemački ovčar GINA OD POSUŠJA, vl. Milan Vujčić (Imotski)3. mjesto: Američki stafordski terijer AMAZING AUDTEY NOBLE CLASS, vl. Tarik Rešidović (Brčko)

Specijalka ruskih pasmina pasa Najljepši najmlađi pas, JUNIOR BIS: Srednjoazijski ovčar BRITVA AKA-NMONTENEGRO, vl. Radomir Novaković (Bar, Crna Gora).Najljepši pas izložbe, BIS: Srednjoazijski ovčar ATINA, vl. Nikola Ražnotović (Šušanj, Crna Gora).

MEMORIJALNA SPECIJALKA AUTOHTONIH I EX YU GONIČA “ROBERT OREČ-BOBO“ S DODJELOM KANDIDATURE CAC POSUŠJE 2013:

Najljepši mladi psi izložbe:1. mjesto: Posavski gonič KING, vl. Josip Žulj (Grude)2. mjesto: Barak ASKO, vl. Srećko Žulj & Vidan Nimčić (Posušje) 3. mjesto: Srpski trobojni gonič BEBA, vl. Niko Lendić (Vrgorac)

Najljepši psi izložbe, BIS:1. mjesto: Istarski gonič kratke dlake BEN, vl. Nikola Ramljak (Novi Travnik)2. mjesto: Posavski gonič CURA, vl. Josip Žulj (Grude)3. mjesto: Crnogorski planinski gonič BEBA, vl. Srećko Žulj (Posušje)

Blago Slišković (čuči drugi s lijeva) sa Sokolom i svojim kolegama


OPASNOSTI

Dok je ranijih godina raz-miniranje išlo planiranim tempom, proteklih se

godina taj proces provodio za-hvaljujući uglavnom donator-skim sredstvima. Kako su izvori financiranja sve slabiji, glavninu posla na uklanjanju mina treba-la je preuzeti država, tj. entiteti, županije i lokalne zajednice.

Za svaku godinu do 2019., kada je planirano da BiH bude bez mina, za čišćenje od mina trebalo bi izdvojiti 80 milijuna maraka. Trenutačno se izdvaja oko 50 milijuna, od čega insti-tucije BiH sudjeluju tek sa 40 posto, a većina sredstava i dalje dolazi od stranih donatora. Su-deći po iznesenim činjenicama, godina 2019. ostaje neostvare-na vizija za Bosnu i Hercegovinu da postane zemlja bez mina. Ništa neobično, datum je i do sada nekoliko puta pomican.

STRADAVANjE SE NASTAVLjAOd 1992. pa do danas, a

prema informacijskom sustavu BHMAC-a, koji objedinjuje po-

I OSAMNAeST GODINA NAKON RATA, ZAOSTALe MINe UZIMAJU LJUDSKe žIVOTe. CRNOJ STATISTICI STRADALIH U OVOJ GODINI DODANO Je NOVIH 12 SLUČAJeVA, OD KOJIH SU TRI SA SMRTNIM ISHODOM.

VIZIJA DA ĆE BiH BITI ZEMLJA BEZ MINA OD 2019., UPITNA JE

I danas oko milijun ljudi u BiH živi uz minska polja

SAVJETI GRAĐANIMA

• Ne ulazite u označena minska polja i minski sumnjiva područja.• Poštujte znakove opasnosti od mina.• Ne uklanjajte znakove opasnosti – budite odgovorni prema drugima.• Ne dirajte nepoznate predmete i eksplozivne ostatke rata.• Obilježite mjesto pronalaska MES-a ili NUS-a i obavijestite po-liciju na broj 192.• Obavijestite i sustav žurne pomoći na broj 112.• Izbjegavajte rizično ponašanje – zovite upomoć.• Razminiranje prepustite stručnjacima.

datke o žrtvama mina, žrtvama kasetnog streljiva i eSZR-a, u Bosni i Hercegovini stradale su ukupno 8293 osobe. U razdo-blju od 1992. pa do kraja 1996. evidentirano je 6316 stradalih osoba, a u poslijeratnom razdo-blju, tj. od 1996. do danas, stra-dalo je 1708 osoba, od čega je 597 osoba smrtno stradalo, 759 osoba je ozlijeđeno, a za 352 nastradale osobe nije poznat ishod stradanja.

U 2013. registrirano je osam minskih incidenata pri čemu je stradalo 13 osoba: smrtno su stradale tri osobe, a deset je oso-ba ozlijeđeno. Godine 2013. stra-dalo je šest maloljetnih osoba, a uzrok njihova stradanja je igra s pronađenim eSZR-a i/ili saku-pljanje sekundarnih sirovina.

Najčešći razlozi stradavanja odraslih su nepoštovanje min-skih oznaka i ulazak u sumnji-va područja zbog ekonomskih razloga: sječa šume, berba šumskih plodova, sakupljanje sekundarnih sirovina i sl.

Još uvijek je minama u BiH

ugroženo oko milijun ljudi, koji žive oko minskih polja ili su na drugi način vezani za njih. Iako zadnji podaci govore da je četiri posto teritorija države, koliko je bilo prekriveno minama, sada svedeno na 2,5 posto, BiH se i dalje smatra najzagađenijom zemljom minama u europi.

I nakon 18 godina od zavr-šetka rata u Bosni i Hercegovi-ni, preko 200.000 mina i drugih ubojitih sredstava još uvijek se nalazi širom zemlje. Isto to-

liko je i potencijalnih žrtava. Mine su još raspoređene na čak 1340 četvornih kilometara. Bez obzira na to što se smatra da su minska polja danas obilježe-na i pod kontrolom, u Centru za uklanjanje mina Bosne i Herce-govine kažu da brojka od 10.000 sumnjivih lokacija nije konačna. OTKRIVAjU SE NOVA MINSKA POLjA

“Centar za uklanjanje mina svaki dan dolazi do novih infor-macija. Većina minskih polja u BiH tijekom rata nije uredno do-kumentirana, ne postoje minski zapisnici. Razlog je taj što mine u BiH nisu postavljane od strane ovlaštenih osoba, nego od strane nestručnih. U pitanju su minska polja nepravilnog rasporeda, ne postoje minski zapisnici. Dolazi-mo do informacija da su minska polja i tamo gdje je apsolutno nemoguće da tu bude minsko polje postavljeno, ali ipak na tim područjima ima mina“, kažu iz Centra za uklanjanje.

Minska polja, osim što i da-lje ugrožavaju živote građana, utječe i na lošu sliku u svijetu o Bosni i Hercegovini, što ne-povoljno djeluje na one koji bi došli u posjet bilo kao tu-risti ili kao privredni ulagači. „Stranci prilikom plana za ulazak, i kao turisti i kao strateški partne-ri, dobiju sliku i predstavu o BiH, i to je jedan od ključnih podataka koje njihova diplomatska pred-stavništva, odnosno veleposlan-stva u BiH prezentiraju, tako da je to jedan od ključnih momenata odustajanja od dolaska u BiH“, tvrde iz Centra.

Pero Zelenika


RIBOLOV

U nekoliko smo navrata pisali o športsko-ribolov-nim aktivnostima u Sre-

dišnjoj Bosni, uglavnom na rije-ci Lašvi. No tijekom ljeta bilo je živo i na nekim drugim rijekama u ovoj županiji, pa ćemo ovom prilikom i o Lašvi, ali i o Lepenici i Vrbasu, pa i o potočiću Sutulija.

Na rijeci Lašvi u Vitezu je 14. srpnja održano prvenstvo FBiH u mušičarenju. Staza je ovdje skoro u samom gradu, ali je do-bro uređena i prilagođena za-htjevima športsko-mušičarskog ribolova.

Također na Lašvi, u Busovači je 23. kolovoza održan Kup BiH u mušičarenju. Rijedak je bio natjecatelj koji je na ovoj stazi prvi put. Sve su to bili stari „bor-ci“ koji poznaju ovaj dio Lašve kao i rijeku u svome mjestu. Stoga nije iznenađenje da su natjecatelji iz Šipova postali pr-

Lašva, Vrbas i Lepenica mame športske ribolovce

RIBOLOVNO-EKOLOŠKE AKTIVNOSTI U ŽUPANIJI SREDIŠNJA BOSNA

vaci BiH u mušičarenju, a njihov član Milan Jandrić ulovio je naj-veću ribu, kalifornijsku pastrvu tešku oko 2 kg.

Rijeka Lepenica u Kiseljaku ugostila je 1. rujna ove godine djevojčice, dječake i seniore u lovu ribe na plovak. Bilo je to županijsko natjecanje, koje je ostalo u nezaboravnu sjećanju, posebice najmlađim natjecate-ljima. Kako je i ovdje natjecatelj-ska staza u samom gradu, bilo je dosta gledatelja.

U Busovači, na rijeci Lašvi, 1. rujna natjecali su se ribolovci-mušičari, u znak sjećanja na pre-minulog predsjednika i dugo-godišnjeg člana SRD „Busovača“ Vejsila Musakadića. Vejsil je ne-sebičnim radom i zalaganjem zadužio Udrugu, a posebice je znao s mlađim kolegama, koji-ma je pokazivao tajne mušičar-ske vještine i odgajao ih u duhu

one športske koja glasi „uhvati, pa u vodu vrati“.

Na rijeci Vrbasu, u Donjem Vakufu, 15. rujna ove godine upriličeno je županijsko natje-canje u mušičarenju za seniore. Ovdje je natjecateljska staza na

dijelu Vrbasa koji protječe tik uz grad, i može se reći da rijeka di-jeli ovaj grad na dva dijela, onaj nešto stariji i onaj daleko mlađi.

Svjetsko prvenstvo u mu-šičarenju iduće godine povje-reno je BiH, a organizirat će ga športsko-ribolovno društvo u Donjem Vakufu. Prvenstvo će se održati na pet voda, sve s razli-čitim uvjetima i zahtjevima. Bit će uključene vode Donjega Va-kufa, ali i Jajca. Jajčani su se već pokazali dobrim organizatorom ovakvih priredbi na svojim vo-dama, pa je izvjesno da će to biti još jedna lijepa ribolovna priredba koju valja posjetiti.

Udruge športskih ribolovaca, općenito, financijski slabo stoje, jedva krpaju kraj s krajem. Da njihovo članstvo nije spremno dragovoljno raditi i odricati se, od spomenutih aktivnosti malo bi ostalo. Općinske su kase pra-zne, i uvijek su bile, a niz potre-ba treba zadovoljiti. Članarina je glavni prihod. Dosadašnji su donatori uglavnom na izdisa-ju, njihovo je dobročinstvo na izmaku. Valja, ipak, očekivati bolja vremena, a do tada čuva-ti ono što se postiglo. Mladež je najveći kapital svih športskih udruga, njoj treba posvetiti pozornost. S njom treba raditi, svakodnevno i neumorno, ne gledajući hoće li to netko pla-titi ili barem reći hvala.

U okviru ove teme, spome-nut ćemo događaj kojemu smo slučajno nazočili 30. kolovoza ove godine, koji je također iz domene zaštite prirodno čistih potoka i potočića. Naime, na magistralnu cestu Kaonik – Vitez

Natjecanja u Jajcu uvijek su atraktivna

Kup BiH u mušičarenju - pobjednička ekipa


RIBOLOV

Na Tribistovu, jezeru kod Posušja, ŠRD Posušje-Tribistovo odr-žalo je prvo športsko natjecanje u ribolovu šarana i amura.

Na 14 unaprijed pripremljenih ribolovnih pozicija, prijavi-lo se 14 ekipa iz šire regije. Lovilo se po službenim pravilima šaran-skoga športskog natjecanja – jednu ekipu mogla su činiti najviše tri ribolovca, a njih trojica mogla su loviti samo s četiri štapa. Riba se nakon ulova odmah vagala i mjerila, a nakon toga odmah se po

ŠRD POSUŠjE-TRIBISTOVO: NATJECANJE U ŠARANSKOM RIBOLOVU

Prvo mjesto dvojcu iz Gruda

pravilima morala pustiti nazad u jezero. Sve se to odvijalo pod bud-nim okom strogoga suca Marinka Čuture, koji je inače ribočuvar u posuškome ribolovačkom društvu.

Na ovome ribolovačkom natjecanju prvo mjesto zauzela je ekipa iz Gruda: Mirko Lukenda i Dario Antić s ulovom težine 4,5 kg. Drugo mjesto pripalo je ekipi iz Posušja: Marko Knezović i Matej Miličević, a treće ekipi koju su činili Ivan Vištica i Antonio Bulić.

Pehare pobjednicima uručio je dopredsjednik ŠRD Posušje prof. Ljubo Begić, a sudionike i sve okupljene na prigodnom domjenku i dodjeli nagrada, pozdravio je i zahvalio im na dolasku predsjednik Društva Pere Bašić, posebnu zahvalu uputivši sponzorima ovoga natjecanja: „Karlovačkom“ i Ribolovačkoj trgovini „S“ iz Posušja.

Na kraju svečanosti, uz ribički pozdrav „Bistro“, predsjednik Bašić zakazao je ponovni susret iduće sezone na istome mjestu.

Mladen Bešlić

spaja se asfaltni put koji dolazi iz sela Lončari, Kratine i Jelinak. Bila je to nekada više kozja sta-za nego put, ali su ga vrijedni seljani, uz pomoć Općine, pro-širili i asfaltirali. Tik uz put pro-bija se potok zvan Sutulija, a u njemu se zimi mrijesti potočna pastrva. Na putu smo zatekli nekoliko stotina mještana i ma-

nji broj općinskih službenika. Seljani su nosili transparente i pozivali da se ne otvara kame-nolom koji bi im jako ugrozio kvalitetu života. Pridružili su im se i ribolovci, zahtijevajući da se poštedi ovo prirodno mrje-stilište potočne pastrve. Bilo je i govornika, među njima i na-čelnik Općine Busovača Asim

Mekić, iz čijih se riječi moglo zaključiti da će se poštovati volja seljana i da bez njihova pristanka nitko neće započeti radove. Shvaća, kako je rekao, probleme mještana, jer bi ka-menolom zatvorio put, pa bi oni morali obilazno dolaziti do svojih kuća i imanja. Osim toga kamenolom bi pravio ve-

liku buku i podizao prašinu, pa bi život u takvim uvjetima bio skoro nepodnošljiv. Slično se čulo i od drugih govornika. No za 5-6 dana ipak su došli stroje-vi i počeli kopati, ali su hitnom intervencijom uklonjeni. Što će dalje biti, vidjet ćemo.

Dobroslav Vrdoljak

Ribolovci na Vrbasu u Donjem Vakufu

Nezadovoljstvo je pokazano i brojnim transparentima

S natjecanja na Tribistovu

Grudska pobjednička ekipa


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

BIJELA VRBA

Šumarak ili gustiš busja od vrbe narod naziva vrbo-vinom. Najčešće su to uži

nizovi vrbova busja poredani uz potoke, rijeke i kanale, uz jarke i vlažne doline, tamo gdje i jabla-novi rastu. Vrba teško može rasti na suhim mjestima.

Nekoliko vrsta vrbe poznaje-mo, ali je najčešća i nama naj-bliža BIJeLA VRBA (Salix alba – Linne – Salicaceae), biljari kazuju da je najljekovitija. Dok sam u djetinjstvu čuvao stoku (goveda ili ovce), majka bi me redovito opominjala da za grmljavinsko-ga nevremena potjeram stoku u vrbov gustiš i da se tamo skloni-mo dok ne prođe, jer bi gromo-vi često ubijali i stoku, čobane i kosce po ledinama i ispod drve-ća, a u vrbovini nikada.

Siva vrbova kora i duguljasti eliptični listovi s naličja nešto bljeđi, svakako će vas dovesti na vrbu, koja procvjeta pa tek onda ozeleni dosta ranije od ostaloga busja, pa je i nastala narodna pjesma iz naslova (...da po tebi goveda čuvamo!) Ona je prve-nac proljetnoga buđenja. Vrba u jednogodišnjim izdancima ima dosta duge i vitke grane koje se u mnogim krajevima koriste za pletenje različitih kućnih korpa, stolova, stolaca, lise za sušenje šljiva i smokava... U nekim kraje-vima (Posavina) razvila se mala industrija korparenja i ima zna-čajan udio u zaradi stanovništva. Vrbovinu rado jede divljač, a vrlo je zgodna za zaštitu od zime, snijega, pasa i drugih predatora. Uvijek se u njoj gnijezdi velik broj ptica i divljači, pogotovo fazan-ska divljač. Zečja divljač vrlo rado koti svoje mladunce u vrbovini.

Za lijek se vrba koristi još kod starih Grka i Rimljana (Hipokrat, Plinije, Dioskorid...). Danas je preporuča jednako službena farmacija i narodna medicina. Koristi se kora od grana starih dvije, najviše tri godine, lišće i cvijet. Kora i cvijet u proljeće, a lišće može i kasnije. Sve se suši u hladu na propuhu, po mo-gućnosti što brže. Okus čaja od vrbe vrlo je gorak i opor, a mirisa gotovo nikakvoga nema.

Vrba u svome kemijskom sastavu ima niz supstanci, a za nas su najvažnije: smole, vosak, kalcijeva spojevi, tanini, salicin –

Vrbovino, ozeleni rano...!KOD VRBe Se NALAZe TVARI KOJe KeMIJA JOŠ NIJe USPJeLA (!) DOSeGNUTI, KADA Je, PRIMJeRICe, RI-JeČ O STIŠAVANJU SPOLNe NADRAžeNOSTI BeZ POPRATNIH TeGOBA.koji se u organizmu rastvara na salicilni alkohol i glukozu. Salicil-na kiselina je u biti najjači sasto-jak za liječenje, koji se u ranijim vremenima nije mogao dobiti kemijskim putem.

Čaj se koristi kao jak tonik i umiruje organe za varenje, pogotovo za ublažavanje svih bolova u probavnom traktu, posebice kod napadaja žučnih kamenaca. Narod je jako puno

koristi kod groznice, reumatskih tegoba, artritisa... Međutim, os-novna funkcija vrbe još je kroz povijest poznata, a to je za sti-šavanje (ublažavanje) seksualne prenadraženosti (nimfomanija i spermatorea). Stari vladari i vojskovođe redovito su je rabili kod svojih ratnika na pohodi-ma. Osim čajeva za piće, koriste se mnogo banje za cijeli orga-nizam. Mnogi ljudi vrbov cvijet cijene kao sedativ i sredstvo za spavanje, te kod neurastenije (nekontrolirano mokrenje). Bi-ljar Sadiković jako je cijenio vr-bove banje za slabašnu djecu i bolesnike uopće za opći opora-vak. R. Gostuški preporuča koru od vrbe starije od tri godine koja se osušena rastvara u bijelom vinu, kao izuzetno sredstvo kod živčanih ljudi s trbušnim tego-bama. Također, kod poremećaja menstrualnoga ciklusa i bolova u jajnicima isti pisac upućuje na kupke od vrbove kore.

Mnogi će kazati kako danas ljekovito bilje, pa tako i vrba, nema neku posebnu važnost kraj niza mogućnosti koje nudi moderna znanost, ali valja imati na umu da se kod vrbe nalaze tvari koje još kemija nije uspje-la (!) dosegnuti, kada je riječ o stišavanju spolne nadraženosti bez popratnih tegoba.

Blago Lasić


GASTRONOMSKI KUTAK

Priredio Lovro Kazan

Ako želite pripremiti jelo od divljači, općenito je potrebno znati da je ključan element u pripremi toga jela omekšava-nje mesa. To ćete najlakše postići ako meso nekoliko dana

ostavite da se marinira, a na taj ćete mu način dati i aromu koja vam odgovara. Glavni sastojak takvih marinada obično je ocat, a vino i začini dolaze u različitim omjerima. Treba napomenuti da je divljač iz prirode potrebno marinirati nešto dulje nego onu iz uzgoja.

Kako ljudi češće pripremaju gulaš od veprovine, evo jednoga provjerenog recepta:

Gulaš od veprovine

Sastojci:meso mladog veprakrumpirpaprikarajčicamrkvalukvegetasoluljepaparružmarinlist lovora

Opis:Meso mladog vepra posolimo, natrljamo vegetom, po-

sipamo ružmarinom i pustimo da odstoji nekoliko sati. Krumpir očistimo, raspolovimo, posolimo, začinimo svježom pa-prikom, rajčicom, mrkvom isječenom na kolutiće i lukom, te do-damo nekoliko listova lovora. U peku stavimo tako pripremlje-ni krumpir, a na krumpir meso. Zalijemo s malo vode i dodamo malo ulja, a zatim peku poklopimo. Vatru treba naložiti i pustiti da se razgori, a potom razgrnuti žar. Stavimo pripremljenu peku, na poklopac nagrnemo žar i pustimo da se peče oko 40 mi-nuta. Zatim otvorimo, meso okrenemo, ponovno poklopimo, namaknemo žar i ostavimo da se peče još oko 30-40 minuta. Servira se s krumpirima ili po želji gosta s lovačkim njokima.

Veprić ispod peke

Sastojci za 4-6 osoba:1 kg buta od vepra3 žlice češnjaka u granulama6 režnjeva češnjaka1 žlica senfa5 lovorova lista300 ml gazirane vode800 g luka100 g mrkve100 g peršinova korijena1 žlica koncentrata rajčice1 žlica mljevene crvene paprike1 žličica mljevene ljute paprike200 ml mesne juhe200 ml bijelog vina200 ml crnog vina30 g sušenih vrganja100 g suhih šljiva50 g suhih brusnicaulje, sol i papar

Priprema:Prije svega, veprovinu smo začinili solju i paprom, dodali senf,

češnjak u granulama, lovorov list, gaziranu vodu, dobro izmiješali i ostavili da se marinira po prilici tri sata. U međuvremenu očistili smo češnjak, luk, mrkvicu i peršin i usitnili u sjekaču. Tako pripre-mljeno povrće stavimo u lonac na vruće ulje i pirjamo, povremeno miješajući, dok ne ispari višak tekućine. Zatim dodamo marinirano meso, promiješamo i pirjamo dok meso ne pusti tekućinu. Potom dodamo koncentrat rajčice, mljevenu crvenu i ljutu papriku, brusni-ce, suhe šljive, malo mrkve narezane na kolute, dobro izmiješamo i pirjamo dalje. Nakon 15-ak minuta ulijemo mesnu juhu i kuhamo na srednje jakoj vatri, po prilici jedan i pol sat. Zatim ulijemo crno vino, bijelo vino, dodamo sušene vrganje, promiješamo i kuhamo još 15-ak minuta. Gotov gulaš poslužimo s okruglicama od kruha.

Dobar tek!


ZABAVNI KUTAK

Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslov jeveć upisan u mrežu.

ADAM, AKA, ALE, ALI, AN, ARAKAN, ATAMAN, ATELAN, ATELIJER, BANANA, ČARAN, DIJANA, EMU, ET, JAKOTA, KALAMITI, KANAL, LATIN, MIRELA, OKULAR, PO, SJEKAČ, SLIKA, SLITI, STOPALO, TAMARA

Mariofil Soldo

žIVOTINJIcA, DLAKAVA DIVLJAČ,

SPAVA zIMSKI SAN, SVEJED,

NA SLIcI

ONAJ KOJI S KIM žIVI U

ISTOM SELU

PRONA-LAzAČI,

IzUMITELJI

IzVORSKA... ILI

MORSKA...

IVANKIN IMENJAK

BRAČNI... ILI

LJUBAVNI...

STJEcATI zNANJE

HAMO IBRULJ “HOOP” PRćIJA, DOTA,

ALATURA

AUTOR: MARIOFIL SOLDO LOVRO

ARTUKOVIćOPONAŠA-

TELJITROŠARINA.

DAVANJETAL. PISAc,

PIETROITALIJA

UžITAK

KOŠARKAŠ KUKOČ

OKUPITI NOVAKE U

PLAćENIČKU VOJSKU

TRENER OSIM (SIN)

OLIVER OD MILJA

ONI KOJI PROIzVODE

SODU

MAKEDONSKO KOLO NAzIV

“OTITIS” AMERIČKI INDIJANAc

AMERIČKI PISAc

HUNTER

KOLORIT

“RABAT”

LJUPKO ANTUNOVIć

PROSUDITI

NATJEcANJE U zNANJU

NEKOć NOGOMETAŠ

“DINAMA” KASUMOVIć

OTIS THORPE

DUŠIK

LOMLJENJE

NERABLJEN, NETROŠEN

BRAzILSKI TENISAČ,

ANDRE

NARODNO...ILI

...SREćE

PERUNIKAJUNAK

GOTOVČEVE OPERE

FORMAT PAPIRA

PREDMETI NANIzANI NA

NITI, NIz

STUDEN, HLADNOćA

O B

Frano VukojaPucanje od smijehaKRIŽALJKA ZA STRPLJIVE

VAGASupruga ribolovca vagala sinčića koji se rodio samo prije dva mjeseca.– Koliko je težak? – upita ribič.– Dvanaest kila – odgovori supruga.– Jesi li ti normalna, kojih dvanaest kila? Na čemu si ga ti vagala? – čudi se ribolovac.– Na onoj vagi na kojoj ti vagaš ulovljene ribe – pojasni mu supruga.

DŽENTLMENJedan lovac hvali se svojim džentlmenstvom:– Ja svojoj ženi svako jutru donesem kavu u krevet. Onda je ona samo treba samljeti!

ISPRIČAVANJERazgovaraju lovci o tome kako se koji od njih ispričava supruzi, ali i kako se njima ispričavaju njihove supruge. Jedan od lovaca reče:– Moja žena uvijek kaže: Ispričavam ti se, ali ti si kriv!

TUŽENJASusjeda upita lovčeva sina:– Zašto je tvoj tata jučer bio kod tvoje učiteljice?– Da se potuži na mene – odgovori klinac.– A zašto je onda tvoja mama išla danas kod učiteljice? – znati-željna je susjeda.– Da se potuži na tatu – pojasni joj lovčev sin.


IN MEMORIAM

MARTIN JUKIĆ-BORO(1951. – 2013.)

Nakon duge i teške bolesti, u 62. godini života prestalo je kucati ple-menito srce našega dugogodišnjeg prijatelja i kolege Martina Jukića-Bore. Fizički nas je napustio, ali njegov pra-vedni lik, sva dobra i sve vrline koje je utkao u svoju obitelj, lovnoj sekciji Bučići i Društvu ostat će nezaboravni. Bio je primjer kako treba poštovati čo-vjeka, lovačke obveze i običaje. Hvala ti, naš dragi Boro, za predivne zajed-ničke trenutke. Počivaj u miru Božjem uz naše molitve i svagdanje sjećanje.

LD „Pavlovica“, Novi Travnik

PERO GALIĆ-MERDŽIĆ (1938. – 2013.)

Ni rujne niti rujanske zore neće više tako slatko i umilno svitati, ako se sjete imena tvoga i ako im lik tvoj lovački i ljudski uskoro ne izblijedi iz

JOSIP LOVRIĆ-HUGO (1983. – 2013.)

Toga nedjeljnog jutra zapljusnuli su nas hladni valovi tuge, zbog ui-stinu surove vijesti da je nesretnim slučajem, vraćajući se iz svadbe svo-ga prijatelja, naš dragi prijatelj i lovac nestao između nas. Tako nenadano,

IVAN ĆORIĆ-ĐIVO (1955. – 2013.)

Tako nenadano i rano, tiho kakav je i sam po naravi bio, napustio nas je čovjek i lovac kojemu je životni i lovački motiv bio zasnovan na mirnu i ugodnu odnosu s prirodom i ljudima. Nije mu nikada bilo teško odijeliti tre-nutke svoga slobodnog vremena za druženje i poslove oko općeg dobra, tražeći način i sredstva kako bi priroda bila bogatija i zdravija. Njegova skro-mna i mirna priroda nije na površinu iznosila nikakve posebne znakove, ali mu je duh odisao bogatstvom one druge, nematerijalne dimenzije, što mu je ponekad značilo neprijelaznu barijeru u ostvarivanju njegovih lo-vačkih ideala. Nije mu bilo osobito važno što će susresti od divljači niti na nabujalu Blatu, niti u šumici iznad njega. Važno je bilo sresti se s lovcima i podijeliti toplu riječ, koja je nekada tako tiho curila ispod njegovih brči-ća i činila zagonetku sugovornicima. Upamtit će ga ljutodočki lovci kao izuzetnu osobu i posjetiti mu spome-nik u tihim Kraljevinama. Neka mu je lagana blatska pržina u koju je polo-žen na vječni počinak!

LD „Mosor“, Široki Brijeg

TADIJA NAKIĆ (1942. – 2013.)

Teško se pomiriti sa surovom stvarnošću da je uzarićke, i sve druge lovce koji su ga tako rado susretali, iznenadno napustio istinski zaljublje-nik prirode i divljači. Svojom veselom i zabavnom pojavom unosio je radost i mir među lovce, uvijek spreman za pošalice i viceve, za gangu i utješnu riječ, za kušanje dobre lovačke čorbe i ugodnu šetnju po prirodi. Znao je za

IVAN BOŠNJAK(1944. – 2013.)

Vijest o smrti našega kolege Ivana Bošnjaka bolno je odjeknula među lovcima našega Društva, posebice u njegovoj sekciji Dobrič. Neizmjerno je volio lov i druženja, i svojom veselom naravi, pjesmom i šalom unosio je vedro raspoloženje u svako društvo. Bio je među prvima u svim akcijama, a obnašao je i mnoge dužnosti u sek-ciji i Društvu. Odlikovan je Odličjem II. reda.

Dragi Ivane, znao si nam često govoriti, važno je da smo skupa, no ipak si nas rano napustio. A trebao si još svojoj obitelji, svojim prijate-ljima. Lovišta, od tvoje rodne Vlake, Zvonigrada, Bila, šumskih proplana-ka, ograda i staza za koje si samo ti znao, podsjećat će nas na zajedničke lovove. Poglede i sjećanja zaustavljat ćemo na brojnim gomilama i čekama na kojima si znao početi gangu, po kojoj si bio poznat diljem Hercegovi-ne i dalje. Na otvaranju ovogodišnje lovačke sezone lovačka kuća na Virču, kojoj si ti udario temelje, prazninom će odzvanjati. A Tvoj će te netijak, Bileša i Mirko, tebi za ljubav, gangom pozdraviti u nebeskom prostranstvu. Počivaj snom mira Gospodnjega u svojim Ovojcima. Bura s Obale i jugo s Blata tiho će ti šaptati vijesti iz lovišta i prenositi naše pozdrave i zahvale.


VIDE RAGUŽ(1934. – 2013.)

Redove LD „Jarebica kamenjarka“ zauvijek je napustio naš počasni član Vide Raguž. Njegovom smrću izgu-bili smo dobra čovjeka, starog lovca, ljubitelja prirode i lovačkih druženja. Nedostajat će svima, posebice člano-vima njegove sekcije Kruševo. Hvala mu za sve što je učinio za naše Druš-tvo. Počivao u miru Božjem.

LD „Jarebica kamenjarka“, Stolac

ŽARKO BOŠNJAK(1931. – 2013.)

S tugom u srcu, 19. rujna 2013. oprostili smo se od dragog nam pri-jatelja, kolege žarka-žare Bošnjaka. Bio je častan i vrijedan čovjek, uzo-ran lovac, zaljubljenik u prirodu, lov i lovačka druženja. Uz njega nas vežu drage uspomene na druženja i lovo-ve. Za zasluge u lovstvu odlikovan je Odličjem III. reda. Ostat će u trajnoj uspomeni, posebice članovima sek-cije Grabova Draga. Počivao u miru Božjem.


NEDJELJKO DREŽNJAK(1937. – 2013.)

Zauvijek nas je napustio veliki lo-vac i naš dragi prijatelj Neđo. Bio je častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Zadovoljstvo nam je što smo imali priliku poznavati ga i družiti se s njim. Hvala ti, Neđo, za sve što si učinio za lovstvo i Društvo. Neka ti je vječna slava i počivaj u miru Božjem.

LD „Jarebica“, Mostar

VLADO MUSA(1933. – 2013.)

Nakon kratke bolesti, zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji član i prijatelj, naš Vlado. Bio je uzoran lovac i častan čovjek, zaljubljenik u prirodu i druženja. Pored svih teškoća u životu, nalazio je neiscrpnu snagu za vedar duh i prijateljski odnos prema svima. Ostat će sjećanje na njegovu gangu u prirodi s kolegama iz lovne jedinice Privalj. Velika mu hvala za sve što je učinio za Društvo. Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

LD „Rujan“, Kočerin

STANKO SIVRIĆ-URĐO(1943. – 2013.)

Nakon kraće bolesti, u 70. go-dini života redove našega Društva zauvijek je napustio naš Stanko Si-vrić-Urđo, član sekcije Međugorje. U svome dugogodišnjem lovačkom stažu zalagao se za očuvanje prirode i unaprjeđenje lovstva i lovačke etike. Sve povjerene dužnosti obnašao je časno i pošteno, s puno ljubavi i kraj-nje odgovorno. Hvala mu za sve što je učinio za Društvo, ostat će nam u trajnoj uspomeni i neka počiva u miru Božjem.

LD „Golub, Čitluk

DAMJAN VEGAR(1931. – 2013.)

U 83. godini života i 47. godini lo-vačkog staža napustio nas je jedan od najstarijih članova LD „Galeb“ Čapljina i lovnoga ogranka Tasovčići. Ostat će zapamćen po lovačkom umijeću i vječitoj spremnosti na lovačku šalu i druženje. Počivao u miru Božjem!

LD „Galeb“, Čapljina

BORISLAV ĆUŽIĆ(1969. – 2013.)

Dana 17. rujna iznenada nas je napustio naš prijatelj, kolega i stra-stveni lovac Borislav ćužić, ostavivši za sobom šok, nevjericu i golemu prazninu. Lovom se bavio gotovo 20 godina i na tom je polju bio iznimno aktivan: vodio je lovačku grupu iz Mokrog „Bećare“, djelovao je u sek-ciji Turčinovići… U lovu je bio po-seban, bio je uho i oko svoje grupe. Glavni je pokretač izgradnje lovačke kuće u Mokrom, skloništa i okuplja-lišta za sve lovce i ljubitelje prirode. Borislav, Boro, kako smo ga od milja zvali, bio je prije svega velik čovjek. Njegovim odlaskom ovaj je svijet iz-gubio mnogo. Počivao u miru!


tako rano i „tako nepravedno“ po našim ljudskim mjerilima, izgubili smo, ne samo mlada lovca, izuzetno vrijedna radnika i pouzdana prijatelja, već pažljiva muža i oca četvero nejake djece, brata i sina ožalošćene majke...! Izgubili smo čovjeka i tek ćemo, s vre-menskim odmakom, shvatiti koje su vrijednosti tinjale u tom naoko krhku tijelu, a tako vedre i plemenite duši.

Kako će sada tvoje Klačine, Sinine i Strana bez tvojih jutarnjih pretraži-vanja i hopkanja, kako će tvoji Jukići, kojima si u svakoj potrebi i nevolji priskakao u pomoć, kako će svi lov-ci ovoga podneblja... Neka ti, šaljući posljednje zbogom i tužno gledajući tvoj lijes, u sjećanjima obećaju pijetet nepatvorene osobe, čempresi Šaram-pova neka zapišu u svoj ljetopis istinu o čovjeku i lovcu!


svaku stazu i klanac kojim se divljač šulja i provlači. Znao je mladima sa-vjetom pomoći kako divljač što bolje zaštititi, gdje joj hranu i vodu poda-strijeti. Baš kao što je htio i znao sve poteškoće omekšati i svojim bližnji-ma, a oni mu zauzvrat suzama tvrdi odar bolno omekšaše.

Kada bi borovina na Dubravi i mla-da hrastovina Bukovca znali pripovije-dati i mogli osjećati, odali bi mu duž-no poštovanje i zahvalnost na tako nježnom i ljudskom druženju, žalovali bi, vjerojatno, za njegovim mekim ko-rakom i gromkim glasom, pod kojim je tinjala ljubav. Umjesto toga, ostat će lovcima i njegovim bližnjima ne-zaboravan i mio lik koji ćemo često i rado iz sjećanja u žive slike prizivati.

LD „Mosor“ Široki Brijeg

pamćenja. Ali, zasigurno, neće nestati iz sjećanja kočerinskih i širokobriješ-kih lovaca s kojima si i bio i lovio.

Sve šume i gajevi, sve vrtače i ljuti-ne od kultnoga Kušanovca do roman-tičnih Medinih stanina zalog su nje-gove širine i suvremenog poimanja lova i buđenja ekološke svijesti koje je tako uporno, profesorski utemeljeno, ljudski odgovorno i očinski nježno ši-rio među. Što je god kao odgajatelj, društveno-politički dužnosnik neka-da teorijski zagovarao, to je kao lovac, roditelj i djed kroz praksu pokušavao i nerijetko uspijevao materijalizirati. Njegov pojam lovidbe je život, uzgoj i zaštita svih vrsta divljači, druženje i prijateljevanje bez posebna inte-resa. Zato, nečujno svanite i gorom razbistrite se nove rujanske zore na zadovoljstvo vedroga neba, zdrave i očuvane prirode i svih lovaca s kojima je Merdžo tako blago i ljudski lovio i drugovao, ta svima je na ponos bio!

LD „Rujan“ Kočerin i LD „Mosor“ Široki Brijeg

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

Novo u Hrvatskoj pošti Mostar

Paketska ambalažaU ponudi Hrvatske pošte Mostar od sada se nalazi i paketska ambalaža. Prikladne kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena stigne do primatelja. Kada vam se ukaže potreba za slanjem paketa dovoljno je pos-jetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP Mostar možete pronaći paketsku ambalažu u pet različitih dimenzija:

Naziv artikla Dimenzija (mm) Cijena (KM)

Paket S 230x150x90 1,20

Paket M 300x200x100 1,70

Paket L 300x230x140 2,00

Paket XL 300x240x230 2,50

Paket XXL 480x300x200 3,00

Documents

GORSKI JELEN U BiHDajmo mu priliku da opstane u našim