IZBOR stihova iz Gorskog vijenca sa komentarima

Vladika Danilo

, ? (33) , , , (35) ... , , , ; (40) , .

33 ali - rijec koja ima cesto pokrajinsko znacenje: ili, a ovdje bi mogla biti jednaka izrazu to jest.34 - 36 Cest slucaj pjesnickih recenica bez glagolskog predikta. Poslije slikovitog i vapijuceg 35. stiha (jedna slamka medju vihorove) dolazi jednostavni i rezignirani 36. stih (sirak tuzni bez nigdje nikoga), koji je zamijenio u rukopisu vise neuspjelih i precrtanih varijanti. Po svom porijeklu, vladika Danilo nije sirak u obicnom znacenju te rijeci: on ima brace i rodjaka, a kao mitropolitu, sav narod je njegova "obitelj". U pismu od 5.okt.1847 (poslije pojave Gorskog vijenca) Osman-pasi Skopljaku, Njegos se preciznije izrazava o svom polozaju:"Ja sam inokosan, ja sam sirak. Pomisli dje su mi braca slavni i glasoviti knezovi i vojvode nasega carstva." Zatim dolazi nabrajanje, u upitnom obliku, glasovitih muslimanskih kuca koje se tudje "od svoje rodjene brace" i sebe nazivaju Azijatima. Dalji stihovi (37 - 42) drugacije ce i jace izrazavati pjesnikovu tragicnu usamljenost.37 u suprotnosti je sa vrazje pleme 20.stiha, koje oznacava Turke. To nije samo narod njegove uze domovine vec se odnosi i na sve balkanske hriscane, pokorene i pokorne Turcima.38 Nema nikoga da me utjesi (da mi roditeljski utre suze).39 , Izraz nebo zatvoreno, koji ovdje izrazava potpun prekid bozje pomoci, sugerisan je, po svoj prilici, Biblijom. U Otkrivenju Jovanovom nebo se vise puta otvara i zatvara. Jedan stih iz Otkrivenja (XIX, 11) pokazace najbolje, kontrastom, punu simboliku glagola zatvara: "I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijel, i koji sjedjase na njemu zove se vjeran i istinit, i sudi po pravdi i vojuje".40 ; Umjesto placa, u sacuvanom rukopisu stoji neprecrtana rijec vopla. Ovu crkvenorusku rijec, upotrijebljenu vjerovatno bas zbog sjecanja na Bibliju (vid 39. stih), pjesnik je zamijenio narodnim izrazom placa, bilo u prepisu sacuvanog rukopisa bilo u samoj korekturi.41 - 41 Dva stiha s izrazom najdubljeg pesimizma citave Njegoseve poezije. - Ad ovdje ima svoje pravo znacenje pakla, a ne Turaka kao u 27.stihu.

Vladika Danilo

, , ! (85) (86) , . (88)84 - 85 , pridjev grdni dopisan je naknadno, mjesto precrtanog crni. Da li zato da se ne bi ponavljao pocetak 43. stiha: crni dane? Mozda, ali nova rijec dodaje i novu nijansu ovome uzviku vladike Danila: on dan svoga rodjenja ne smatra samo nesrecnim nego i ruznim (grdnim) jer je docekao turcenje Crnogoraca. Zato ga i kune (da te Bog ubije).86 - 88 U dva prethodna stiha vladika Danilo je prokleo dan kada se rodio, a sada proklinje cas koji Turci nijesu iskoristili da ga smaknu. O svom vladicinskom spasavanju od smrti Njegos se mogao obavijestiti iz Istorije Crne Gore Sime Milutinovica. U njoj se prica (s izvjesnim razlikama u prozi, str. 33-34, i stihu, str. 35-44) da je turski pasa uhvatio na prevaru i mucio vladiku Danila, ali ga je, dobivsi za njegov otkup sest stotina cekina, pustio na slobodu. Vremensko spajanje ovog istorijski nedovoljno rasciscenog dogadjaja sa istragom poturica navelo je pjesnika na jedan anahronizam: u naslovu bar Gorskog vijenca, on istragu poturica datira "pri svrsetku XVII vijeka", a Danilo je zavladicen u Secuju 1700 god.

Vuk Micunovic

! (107) , ; ! (108) : (110)107 - odbaci (od turiti). Vladika Danilo poceo je bio razgovore crne vec prvim stihom: Crni dane, a crna sudbino.109 ....Ne moze se prihvatiti tumacenje M.Resetara, preuzeto i u drugim komentarima:" Strasljiv glavar nece nista uraditi." Vuk Micunovic ne bi uputio takav prekor vladici Danilu. On bi prije rekao: Ne moze se nista ocekivati od glavara koji ne vlada sobom (krace receno: brzog, plahovitog)110 ... - covjek bez ikoga. Reakcija na vladicin vapaj u 36. stihu: sirak tuzni....

Vuk Micunovic

, (137) !138 ! Ovaj cesto isticani gnomski stih, za koji bi se pomislilo da je uzet neposredno iz narodne pjesme, prosao je, medjutim, kroz nekoliko jezickih faza. U rukopisu stoji na muku se poznaju junaci, a pored toga muka kaze cijenu junaku. Posto je precrtao obadvije ove verzije, pjesnik se vratio prvobitnoj od njih i ponovo, iznad druge, napisao: na muku se poznaju junaci. U novom rukopisu ili u korekturi on je dijal. na muku zamijenio knjizevnim na muci, ne radi jezicke pravilnosti nego radi bolje zvucnosti stiha (upor. za slicne izmjene 113. i 126.st.).

Svi iz grla povicu

, , , . (195) , .

Izgleda da pjesnik zavrsava Skupstinu uoci Trojicina dne pustanjem na slobodu plasljivih ptica, koje su dobar zalogaj, da bi istakao bolecivost Crnogoraca prema nevinim i nemocnim stvorenjima, u casu kada su spremni da pobiju poturcenjake.

Knez Rogan

! (476) ; .

Vladika Danilo

, , ! (520) , . , ' , ; (525) - ' .

522 ....Cenzura je u ovom stihu odvojila epitet crne od udaljene imenice misli ( sto me crne/rastezaju misli). Da su te dvije rijeci spojene, cenzura bi bila poslije misli (sto me crne misli/rastezaju), cime ne bi bio istaknut epitet crne. Vid. st. 562526 - 527 Ja vise od vas vidim, kaze vladika (i zato ne donosi nagle odluke). Bice zato sreca ako izbjegnemo bratoubilacki rat (o cijoj grozoti govore dalji stihovi), a nesreca ako se zbog mojih odluka zakrvimo dockan s poturicama. Sa ovim se ne slaze u potpunosti objasnjenje koje su dali L.Gojnic, M.Resetar i V.Latkovic, a sasvim je drugacije tumacenje Dj.Radovica i A.Barca, koji smatraju da vladika Danilo misli na svoju licnu srecu i nesrecu.

Vladika Danilo

. ; ! (540) 538 . - smio elipticni polustih, mjesto: od straha od gorega, od straha da se gore ne desi.539 - 540 Dvije razlicite slike nesvjesnih pokreta u trenutku opasnosti po zivot: davljenika koji se hvata za pjenu (originalnije nego banalno "za slamku"); covjeka koji dize ruke nad glavom kada mu zaprijeti opasnost od nekog udara. V.Latkovic ukazuje na 118. pjesmu Pjevanije S.Milutinovica sa stihovima:"Mahnu sabljom da ga posijece,/Luka jadan ruke nadodaje."

Knez Rade (vladicin brat)

? ? , !(544) , ; , , ' , , ! , , (550)' , .

541 Parafraza prozne recenice:" Ili kuj, il' ne mrci gaca"., koja je usla u prvo izdanje Vukova Rjecnika, pod mrciti. Po ostrim rijecima kneza Rada, vladika se ogaravio lad je sazvao skupstinu, a ne smije nista dalje preduzeti (nece da kuje).544 ! ... Cengel (pers-tur. cengel) - gvozdena kuka. Ovakva ili slicna kletva, koja ne izrazava intimnu zelju govornika, rasirena je u narodu; obicno je upucuje svoj svome, narocito stariji mladjemu. Na skupstini ju je mogao izgovoriti samo brat vladike Danila. Bez formalnog dokaza, J.Erdeljanovic tvrdi da je knez Rade bio mladji od vladike Danila, mada po slobodi kojom kori svoga brata i po svom znanju njeguskog kneza, posvjedocenom u dokumentima, moglo bi se prije reci da je on bio stariji od sve svoje brace.545 ..... - stedis (trece znacenje koje daje Vukov Rjecnik) 546 - 547 S jednim Turcima ratujes, a druge (poturice) zoves bracom (svojakati - smatrati svojom rodbinom), da bi ih umilostivio. U 547. stihu inverzija (dopuna glagolu u pocetku stiha), pojacana cenzurom, stavlja naglasak na domacima i daje recenici ironican prizvuk.548 .... ovdje znaci uzalud549 , Cenzurom poslije sestog sloga, inverzijom dveju recenica i elipsama ("Da te mogu uhvatiti, cim bi im pao saka...") dobijen je ziv deseteracVojvoda Batric (knezu Radu)

, . , (560) .

560 - ovdje znaci "sa vise obzira" (upor. drugo znacenje u st. 395).

Vuk Micunovic

, ! , (605) , . , ! (610)' .

603 - 604 Da nema palih junaka, ne bi bilo ni junacke pjesme; da nema pregalaca, ne bi se imala za koga sablja kovati. - U ovim stihovima, a tako i u st. 138 (na muci se poznaju junaci!), isticu se napori i opasnosti kojima se izlazu pravi borci. Ideja prvog od ova dva stiha izrazena je i u Scepanu Malom (Kukanje je mati pjesne divne, III, st. 135)605 Mnogi komentatori, pocev od St.M.Ljubise, smatrali su da je pjesnik ovim stihom rekao da je junastvo jedno od najvecih zala. Sada se uvidja da je takvo tumacenje neprihvatljivo i da je u suprotnosti s Micunovicevim shvatanjem svijeta i zivota. Ono odstupa i od ideje prethodnih dvaju stihova koji slave pregaoce i njihov podvig. U stihu se prema tome, tvrdi da se junastvom svako zlo savladjuje.607 .... (od pokr. pjaniti se) - opijaju se, zanose se. Ovaj glagol moze sada izgledati trivijalan; u onoj fazi pjesnickog razvoja nije lako bilo stvoriti nov pjesnicki izraz.608 - 609 Blago onome cijajela ostanu u sjecanju potomstva: zivot mu nije ostao bez zasluzene nagrade. - Ova ideja posmrtne slave bila je strana hriscanskom srednjem vijeku, a razvila se u vrijeme renesanse, u doba snaznih intelektualnih individualnosti. Drugim kanalima, ona je prozela i patrijahalno herojsko drustvo, koje je slavilo junacke podvige pojedinaca.610 - 611 Ovim stihovima zavrsava se niz Micunovicevih gnomskih aforizama, izrazenih metaforickim jezikom, o junastvu kao velikom moralnom principu. Taj je princip na kraju dignut do filozofske kategorije: zlo je imanentno, ali mu se dobro neprestano suprotstavlja i nikad ne prestaje da djeluje. Ovu je misao pjesnik jos na jednom mjestu razvio, u citavom jednom odlomku Posvete prahu oca Srbije (st. 29 - 34).

Vladika Danilo

, . ' , ! (615) .' , , ! (620) 612 - 615 U monologu koji pocinje ovim stihovima ima vise idejne impulzivnosti nego u prethodnim aforizmima Vuka Micunovica. Vladika Danilo postavlja najprije pitanje povezanosti covjeka i sredine iz koje je izasao. To se pitanje postavljalo samom Njegosu, koji je nekad pomisljao da se iseli iz svoje zemlje. Komentatori 613. stiha suzili su, po nasem misljenju, njegov pravi smisao. Svi se uglavnom slazu da plodom pocine znaci da "dadne svoj plod", a zatim, u raznim varijantama, izvode iz toga da je covjeku odredjeno da svoj zivot posveti svojoj zemlji, svome narodu i svojoj vjeri. Izraz plodom pocine ne moze nikakvom metaforom znaciti da "dadne svoj plod". U Vukovom Rjecniku glagol pocinuti, pod 2), znaci umrijeti, a za to znacenje navode se stihovi iz narodne pjesme: "Kada ti je babo pocinuo/Na ubavu na polju Kosovu." Instrumental plodom, uz predikat, znaci "kao plod". tj. kad se razvije. Prema tome, st. 612 - 615. znace: Gdje god se covjek rodi, ondje treba i da umre (bez obzira da li ce biti koristan ili ne svojoj sredini); ljudski um, medjutim, ne moze saznati da li to biva nagonski ili po nekom visem, duhovnom zakonu. - Instinkt (nagon) jedna je od rijetkih rijeci zapadnog porijekla u pjesnickom jeziku Gorskog vijenca, a poznanje je posrbljeni ruski filozofski termin poznanie (saznanje).616 - 620 Dok se povezanosti covjeka sa sredinom u kojoj je nastao ne suprotstavlja (vid. prethodne stihove), pjesnik sada ustaje protiv jednog zakona - prava jacega nad slabijim - koji vlada u prirodi i drustvu (prava koje ga ovdje jedino interesuje). Da bi to svoje raspolozenje izrazio, pjesnik ne nalazi u narodnom jeziku sve izraze, a rijec pravo upotrebljava dvaput u znacenjima koja izgledaju kontradiktorna. Ona to nijesu kada se analiziraju u svom kontekstu. Zvijer (vuk) moze smatrati da ima pravo na ovcu, i zato pjesnik dodaje da je to njegovo (svoje) pravo. jega, odnosno tiranina, treba odlucnom borbom dovesti "k poznaniju prava", tj. do saznanja sta je pravo. Pravo vuka i tiranina nije, dakle, neki opsti, nepromjenljivi zakon.

Vladika Danilo

, . , . (650)

650 V.Latkovic daje objasnjenje:"Konkretna slika pomracenja sunca mjesecom ima ovdje alegorican smisao: mjesec (tj. islam) skrio je (zastupio) sunce tj. hriscanstvo)." Slicno objasnjenje za mjesec dace i Mira Sertic (Rad X-og kongresa Saveza folklorista YU, Cetinje, 1964, str.107) Ovo tumacenje slagalo bi se sa slicnim simbolima iz st. 640-641.

Vladika Danilo

, - , ! (660) .

659 - 660 Da li recenicki dio 659. st. sto biti ne moze izrazava nadu da se katastrofa izrecena 66. stihom (nek ad prozdre, pokosi satana) "ne moze i nece dogoditi", kako to poslije Resetara isticu i drugi komentatori? Takvim tumacenjem ovaj bi stih bio ispraznjen, a razdrazenost vladike Danila u trenutku kada dovrsava svoj monolog bila bi neshvatljiva. Sto biti ne moze ne znaci sto se "ne moze i nece dogoditi", nego nesto sto je neprirodno, natprirodno. To je ocajnicki krik covjeka, trenutno gotovog na sve. - Vec od prvog stiha u spjevu, satana je za pjesnika Turcin, a ad mu je ovdje tursko carstvo. Stihove 186 - 187. Luce mikrokozma ("do vrata sam iznika tartara,/ad na mene sa prokletstvom rice") Vuko Pavicevic tumaci ovako:"Pod tartarom i adom Njegos vrlo vjerovatno misli ne samo na svoje vladarske nevolje i teskoce, vec odredjeno i na Turke, tursko carstvo."661 - 662 Dugo poslije katastrofe, pokolenja ce se nadahnjivati slavom (cvijecem) palih boraca i preuzimati borbe za slobodu. - Ova ideja, kazana simbolickom slikom groblja i cvijeca, proizasla je iz kosovskog mita.

Vuk Micunovic

? , , , (1000) ; , , . (1005) 998 ....., pokr - vece1000 , srednjolat. blutare - uzmuti se, uzburka se; tikvina, augm. od tikva - pejorativnom metonimijom: glava.1001 Starac sa namrstenim (naboranim) celom pamecu. Celo je doslo mjesto covjeka (pars pro toto), jer ono olicava njegove umne sposobnosti.1002 Mnoge su mu bore (metaforom: ) naruzile lice. - Mada se pjesnik ne odlikuje bogatstvom epiteta, koje obicno uzima iz narodne poezije (vid. st. 44), ova upotreba rijeci istoga korijena (, ) u istom stihu nije stilisticka aljkavost nego, naprotiv, svjesno isticanje njihovih semantickih srodnosti i pomjeranja. ovdje ne znaci "ruzne" vec "mnoge", ali je glagol pojacan prvim od ta dva znacenja.1003 Originalna upotreba glagola (oci); on je u ovoj slici izrazitiji i mnogo zivopisniji nego upale.1004 - 1005 Veoma smjelo uporedjenje smrti koja se kezi ispod namrstenog cela sa izgledom kornjace (za nju se u acarnoj Gori kaze ) kad se uvuce pod svoj oklop. Smjela je i sama personifikacija smrti, zivog bica s osobinama starca. Povodom ovog snaznog poreta, jacine slikara Direra, moze se dodati da pjesnik i ovdje virtuozno operise nizom glagola, bogatijih i originalnijih od njegovih epiteta. Samo sest stihova ovog odlomka (909 - 1004) sadrze ovih sedam glagola: klonu, izdaju, uzbluti se, podjetinji, nagrdile, utekle, smije se (obican glagol kome je dodijeljena neocekivana uloga).

Knez Janko

. (1025) , , : .

1025 _ cudna. Upor.st.476. i 2280.

Vladika

. . - , . (1120) !

1117 - Vezir uzdize nebo (koje nema prave cijene) ne zbog njegovih ljepota i blagodeti nego zbog gromova kojima drzi u strahu slabe ljude. Ovo je znacenje jos ocevidnije u rukopisu, gdje je poslije ovog stiha dolazio 1119. i 1120. stih, a 1118. je naknadno, sa strane, umetnut.1118 (arap. pl. fuqara; tur. fukara) - sirotinja. U Crnoj Gori, rijec je dobila znacenje najgoreg covjeka. Za njega je receno da su mu oci od , jer je i ta rijec, s osnovnim znacenjem pomije, ima veoma pogrdno znacenje nevaljala, strasljiva covjeka. U vezirovom pismu, rijec a mozda je bliza svom prvobitnom znacenju - sirotinje.1119 (augm. - pejor. od puk) - svetina; znaci ovdje ne samo ruzna nego i velika. - Postoji tendencija, proizvoljna, da se ideja ovog stiha iz vezirova pisma shvati kao pjesnikovo ubjedjenje. Upor. st. 1136.1120 (genitiv) - pokorne kad joj se (pucini) lome rebra (kad se batina); pokr. trece lice mnoz. prezenta glagola pucati (knjiz. pucaju).1121 Selim-pasa zavrsava svoje pismo ovim stihom iz narodne poezije (umetnutim u rukopis naknadno, sa strane), koji je Vuk unio u Poslovice (br.6357): ! Izmijenjen je samo red dveju rijeci: < , tako da je inverzijom istaknuta imenica .

Knez Janko

, (1122) ; !

1122 - 1124 S cenzurom poslije sestog sloga u prvom stihu, glasom se udara i u ovom kao u druga dva stiha na glagol , jer su svi na krajevima polustihova.

Vladika Danilo

, , ' ! , (1135) . - ! .

, (1140) ;

1133 - 1134 Odgovor na st. 1104. iz vezirova pisma. Ta , koja se ne moze slomiti, su Crnogorci.1135 Ova izreka o drukcijim vremenima mora da je primorskog i trgovackog porijekla. Upotrijebljena u ovom kontekstu, ona znaci da turske pobjede nijesu vise lake, kao sto vino nije jeftino kao nekad.1136 Drugacijom formulom, ovaj stih ponavlja ideju prethodnog stiha; pjesnik cesto pribjegava tom postupku (vid. u vezirovom pismu, st. 1090. i 1091, 1104. i 1105; upor. i st. 770, 778 - 780.1137 - Muhamedu, odnosno njegovom nasljedniku na zemlji, sultanu. Vid. objasnjenje uz st. 1112.1139 Tursku lakomost za osvajanjem simbolizuje velika kruska koja zapadne u grlu. Ovdje se misli na medvjeda koji pokusava da je proguta. Turcin je identifikovan sa prozdrvljivim medvjedom i u st. 1163. i 1164.1140 - 1141 (zla hrana) je krv koju su Turci prolili, figurativno receno: kojom su se hranili (kao vuci). V.Latkovic navodi misljenje Boza Dj.Mihajlovica da "izraz na nos skakati u C.G. znaci: skupo platiti neko zadovoljstvo ili privremeni uspjeh", a ovaj je za to znacenje naveo i stihove objavljene u Vukovim Poslovicama (izd. 1900, br.5760); "Slaninice, slasti,/Puna ti si masti!/Kad te stanem placati, na nos ces mi skakati!/" Nije naznaceno da su ova dva poslednja stiha sasvim drukcija u Poslovicama stampanim za Vukova zivota. No, i bez toga, prije bi se reklo da se u st. 1141. ukazuje na hranu koja doista pocne skakati na nos kad se prozdrljiv covjek zagrcne od njenog naglog gutanja (kaze se tada, obicno, da mu je presjelo ono sto je pojeo). Po Njegosevom vec pjesnickom maniru (vid. objasnjenje uz st. 1136), ova dva stiha ponavljaju ideju prethodnog, 1139. stiha. Oni su postali jos izrazitiji sugestijom vladike Danila da je hrana koja Turcima izlazi na nos hriscanska krv.

Vladika Danilo

, . , . , (1155) .

1152 - osim1153 1154 Ova dva stiha dobila su jacinu izraza ne samo od znacenja rijeci i ponavljanja jedne od njih nego i od ritma; na njega je uticalo opkoracenje izmedju prvog i drugog stiha i cenzura poslije sestog sloga drugog stiha.1156 - put kojim ide i ono sto za sobom ostavlja na tom putu.

Vladika Danilo

, ; (1170) , .

1169 - 1170 Dplazio sam vam ja na zadatu rijec, ali tada zamalo ne pogiboh. - Prema izvjesnim svjedocanstvima, vladika je, na poziv skadarskog pase, dolazio da izvrsi osvecenje crkve u Zeti i bio bacen u tamnicu (vid. tumacenje uz st. 86 - 88). Ovdje je to slikovito prikazano, spustanjem u bunar pomocu uzeta (radi svrsavanja nekih radova), koje moze da se pretrgne ako je slabo.1171 , pokr. - veci. Kazano u ironiji.

Vuk Mandusic

' , , ? , . (1280) , , . , , , (1285) ; .

. , ; (1290) , , .

, , (1295) . : ' . (1300)

, , , ,- .

- (1305) , ...

1278 Ovog vanredno sugestivnog stiha o ljubavnoj strasti nema u sacuvanom rukopisu. Njegovo docnije umetanje kao i popravke drugih stihova rukopisne verzije pokazuju koliko je paznje pjesnik poklanjao svom tekstu, izmedju ostalog ovoj Mandusicevoj sanjanoj uspomeni.1280 Druga polovina stiha glasila je u rukopisu vrti oko glave: zatim je glagol vrti precrtan i napisan na kraju stiha. Pjesnik je ovom ispravkom ostavio svjedocanstvo o tome koliko je makar i najmanja inverzija bila njegov svjesni stilski postupak, koji je stihu davao vecu izrazajnost i drugaciji ritam nego uz gusle pjevanom desetercu.1283 Pokr. akuzativ , m.lokativa , srecno prekida niz ostrih samoglasnika , dok je inverzijom taj recenicki dodatak jako istaknut.1284 Suprotno drugim slucajevima (upor.st.138), pjesnik je obicniji oblik pred zorom, koji je ostao u rukopisu, zamijenio u stampanom izdanju pokr. , mnogo eufonicnijim u ovom stihu.1285 - livada na kojoj se kosi sijeno. Dj.Radovic veli da ova rijec oznacava i stocarska naselja, "koja se obicno nalaze negdje blize selima, a ne u pravoj planini", i da zato vatra "gori 'nasred' naselja, a ne na nekoj pustoj livadi". Tome tumacenju isla bi u prilog i mnozina "kolibe" u st. 1288.1286 .... Ove dvije licne zamjenice (od kojih druga, bez jasne gramaticke funkcije, a naglasena ispred cenzure, daje izrazu neki izazivacki ton) mnogo su izrazenije od prvobitnog ona mlada, precrtanog u rukopisu.1287 Jaka inverzija u recenici, kojom je postavljena u prvi plan vatra koja ce osvijetliti lik snahe Milonjica.1288 - 1289 Komentatori su vec primjecivali da se u ranija vremena Crnogorke nijesu cesljale pred muskarcima ( je duga kosa, upletena).1292 Izuzetno, pjesnik je za stampano izdanje sastavio pridjev i imenicu, dok su u rukopisu bili glagoli razdvojeni: a tankijem naricati glasom. To je ucinio radi rimovanja s prethodnim stihom, gdje je inverzijom glagol takodje dosao na kraj ( ). Rime u Gorskom vijencu nijesu ceste, a poneke su veoma lake (kao, na primjer, zavrseci istih glagolskih oblika).1293 Ovaj stih daje u rukopisu lijep primjer koliko se pjesnik starao o vjernosti svoje slike: precrtao je elove i zamijenio tacnijim (rasprostranjenim drvetom u crnogorskom krsu), jer se slavuji ne zadrzavaju na cetinarima.1294 Sve pojedinosti ove scene, pocev od vatre iz st.1287, pjesnik je s paznjom probrao. Milonjiceva snaha tuzi za djeverom cesljajuci svoju bujnu kosu, koju nije mogla odsjeci kako je to obicaj nalagao (upor. st. 1298). U prirodi i nocnoj tisini, ona tuzi , a to izaziva uporedjenje sa pjevanjem slavuja prije svitanja (st.1292 - 1293). - Vuk dobro primjecuje u Rjecniku da zena "tuzi i narice kao da pjeva"; to narocito radi kad prodje duze vremena poslije necije smrti.1297 Ovo mjesto pogibije (vid. st. 331) mladoga Milonjica vise bi islo u prilog tvrdjenju da je Milonjic bio rodom iz Velestova (upor. objasnjenje uz st. 1260).1298 Karakteristican primjer slobodne sintakticne konstrukcije: subjekt ove recenice je ban Milonjic, a ne njegov sin, kako bi iz gramaticke analize to izlazilo (sravniti st. 1294 - 1297).1299 Da bi jos jace istakao afektivnu vezu svekar - snaha, jaku u crnogorskoj sredini, pjesnik je u rukopisu precrtao prvobitnu zamjenicu i popravio u .1300 - u zapadnim krajevima, vjerovatno prema romanskom, m. njegovog. Ovaj stih, s ponavljanjem imena poginulog sina, zamijenio je u rukopisu gori, precrtani stih: no sinovu glavu izabranu.1301 I ovaj je stih znatno bolji u stampanom izdanju nego u rukopisu, gdje je, mjesto glagola sa jakim znacenjem , ostao neprikladni ladog dohvata.1302 - 1303 Ovo poredjenje zenske ljepote s pojavama iz prirode i nebeskim tijelima svojstvene su orijentalnoj poeziji (upor.st. 1862 - 1864).1304 Mrki Vuk Mandusic iz zavrsne scene Gorskog vijenca namjerno je izabran za ovu epizodu skrivene ljubavne patnje i raznjezenosti: on se u snu rasplace nad tudjom ljepotom, kao na javi nad svojim razbijenim dzeferdarom (upor.st. 2795).1305 - 1307 Pjesnik je prethodnim, 1304. stihom, bio zavrsio Mandusicevu ispovijest i ispisao rijeci kneza Rogana. Posto je precrtao u rukopisu tu Roganovu intervenciju, on je dodao ova tri stiha koji ostavljaju utisak autorovog a ne Mandusicevog osjecaja. To bi potvrdjivala i tri usklika, koja je pjesnik stavio iza svakog od njih da izrazi jos jace svoje subjektivno raspolozenje. On je uz to rimovao dva poslednja stiha na svoj nacin - glagolskim zavrsecima (upor. st. 1291 - 1292), koji se ovdje dobro slazu sa ljudskim uzdasima.

Vojvoda Drasko

, , , ; . ; , (1410) . ; , , . (1415) ( !) . (1420) , .

1412 Imenica zamijenila je u stampanom izdanju imenicu coskovi, koja je ostala neprecrtana u rukopisu, sa istim znacenjem (nugar - ugao, kut): - - "(u C.G.) covjek koji nema nista" (Vukov Rjecnik).1415 - 1416 Opkoracenjem i inverzijom, prilog (gdje) prebacen je iz 1415. na pocetak 1416. stiha, pred glagol , koji je tim prebacivanjem istaknut. Ovaj je glagol upotrijebljen slobodno, bez svog pravog znacenja: veliki teret se uprti na ledja, a ovdje se misli na narocite nosiljke sa osobama iz bogatih slojeva: njih su gradskim ulicama nosili po dva ili vise placenih ljudi. Vojvoda Drasko istice kao veliku sramotu ovakvo nosenje zena (vid.st. 1421), a glagolom uprte izrazio je svoj prezir prema ljudima koji se primaju takvoga posla.1419 - 1420 U ovom duzem narativnom periodu (od st. 1415) ima vise opkoracenja. Poslednjim, izmedju ova dva stiha, naglasena je sintagma usred podne, a time i sramota ljudi koji javno nose zene. Usred podne - usred dana (Vuk za podne kaze da se ne mijenja - indecl.)1422 , stari oblik imenice kamen, priloski upotrijebljen - slabo, bijedno.

Vojvoda Drasko

! : (1425) , , .

Vojvoda Drasko

, , ! . , , , (1450) ; ' , . (1455) 1448 - 1451 Prvobitna dva stiha rukopisa pjesnik je precrtao i sa strane drugi od njih prepravio u sadasnja tri stiha (1449 - 1451). Ponavljanjem glagola domamili, insistira se na mletackoj prevari: u stvari, Dalmatinci i Hrvati (iz sjeverne Dalmacije i Istre) sluzili su u ratnoj i trgovackoj mornarici Mlecana kao njihovi podanici i vjesti pomorci.1453 - 1455 Vec je naglaseno bogatstvo i originalnost glagola u orskom vijencu, a isto tako i upotreba imperativa za jace i raznolikije izrazavanje radnje u proslosti (ovdje triput, s pojacanim isticanjem glagola na pocetku stihova).

Vojvoda Drasko

' , . (1505) ; . , ,

1504 - ako nicega: - a ono: svoga hlada - svoje sjenkeVojvoda Drasko

; (1640) , : - - , ' , , ? (1645) 1642 - za bosanske Turke

Vuk Mandusic

, , ! (1895)1894 - 1895 Vuk Mandusic je zapamtio rijeci Ferata Zacira o slaganju dveju corbi u sahanu, pa se sada sluzi skoro istovjetnom slikom da bi na apsurdan nacin izrazio svoj gnjev.

Sestra Batriceva

, , , ? ' , ! (1915) ? ! , ! , ! , ! , , (1920) ,, ! ,? ? , ; , ? (1925) ,! ' , ! ,, ! ,, ' , , (1930) , ? ,, , , , ; , ! (1935) , , ,, , ! , , , ; (1940) , , , ! , , , ! , , (1945) , , , ! , ! , ! ,! (1950) , ! ,, ! , ! , ! ,! (1955) , ! ,? , , ? ! , , (1960)' , ! , ! ! !

Proza poslije st. 1912

Za pokajnice Vuk u Rjecniku kaze:"(u C.G.) celjad koja zale i naricu za mrtvima. Osim kucana i obliznje rodbine pokajnikove pokajnice se zovu i njegova dalja rodbina i prijatelji i poznanici koji iz drugijeh sela ili na prvi dan na pogreb ili i drugi i treci idu kuci njegovoj na pokajanje. - U tuzbalici sestre Batriceve stoji da su joj Turci posjekli brata na vjeru i glavom mu okitili Travnik (st. 1926 - 1927). Dvije narodne pjesme o Batricevoj pogibiji, koje se inace medju sobom dosta razlikuju, ne pominju nigdje Travnik. U pjesmi Perovic Batric (Vuk, IV, br.1), od pjevaca Djura Milutinovica Crnogorca, ispricano je da je junak dopao ruku Osmana Corovica, nakon cega ga je pogodio Panta od Tupana, a on mu tada odsjekao glavu. Osveta Batrica Perovica (Ogledalo srpsko, br.2), koja je prosla kroz Njegosevu redakciju, logicnija je jer jasno izlaze da je Osman Corovic prevario Batrica i "na muke mu zivot izgubio" u svojoj kuli u Banjanima (predio istocne Hercegovine, u Crnoj Gori od 1878). - Po izrazu da pokajnice idu uz polje, reklo bi se da su se one, isto kao svatovi, uputile prema Bajicama i Cevu, i da dolaze od Rijecke nahije. To bi znacilo da je sestra Batriceva bila udata u nekom mjestu iz toga kraja. Bilo bi, medjutim, logicnije da glas o Batricevoj pogibiji stigne najprije u Zaljuti i da se pokajnice krecu niz polje (kuda je dosao Drasko Popovic; vid. st. 1380), da bi na Cetinju, gdje Batricev djed Bajko zasijeda u Skupstini, objavile ovaj zalosni dogadjaj. Pjesnik se, vjerovatno, poveo za svojom vizijom dveju povorki uz polje, svatova i pokajnica: prve muske, nejunacke, i druge zenske, herojske, i jedne i druge zamisljene da podstaknu na borbu. - Navodeci u svom clanku Smrt cio tekst tuzbalice Batriceve sestre, Vuk Karadzic ju je ovako ocijenio:" Ja necu reci da je ovo sestra Batriceva ili druga kakva Crnogorka sve ovako slozila ili namjestila, ali se zacijelo moze kazati da ovdje nema nijedne rijeci koju pokajnice u Crnoj Gori nijesu govorile" .1914 ! - Oslanjajuci se na objasnjenja starijih ispitivaca da arapska rijec ra'na znaci u turskom lijep, dobar, izvrstan, mili, i navodeci niz primjera gdje bi u nasim pjesmama i pripovijetkama ta rijec imala slicno znacenje, Vukic M.Micovic je svoje poduze raspravljanje o njoj zavrsio:" Na osnovu svega ovog izlaganja moze se zakljuciti da izraz u tuzbi sestre Batriceve znaci brate mili!" Rijec u refrenu ovog stiha upotrijebljena je imenicni, a ne pridjevski: tesko je uz to vjerovati da je ova vrsta rijeci sa tim znacenjem mogla prodrijeti iz turskog jezika u crnogorske tuzbalice. Vec je u st. 1140. imenica hrana upotrijebljena u obliku a : Krv je ljudska rana naopaka. U refrenu st. 1914, ! znaci: brate uzdanico (A.Smaus je dobro preveo: Bruderhorst du!). Ovakva semanticka evolucija imenice a (hrana) razumljiva je kad se uzmu u obzir nekadasnji socijalni odnosi u seljackim sredinama nasega naroda, gdje su zene i djevojke smatrale muskarce kao kucne starjesine jos od njihova djetinjstva. Da bi se potkrijepilo ovo objasnjenje postanka i znacenja imenice , moze se dodati da se jedna srodna rijec davala od miloste cak i zivotinjama. Vuk u Rjecniku, uz prevod imenice hranitelj, dodaje:" hranitelju moj (kazu volu kada ga miluju); Kam' volovi, moji hranitelji!" T.Djukic je ranije prigovarao da sestra ne ocekuje od brata nikakvu materijalnu pomoc (hranu), ali on nije vodio racuna o semantickoj evoluciji ove rijeci na kojoj je ovdje ukazano. Prema Djukicevom tumacenju, refren , ! (tako on akcentuje) znaci "tako rano" (tj. prerano), a kao recenicki dodatak udaljen je od glagola, st. 1913, . Tome tumacenju se protivi struktura tuzbalice: refren 1914. stiha ne moze biti dodatak glagolu 1913. stiha. Sem toga, Crnogorcu se nije prebacivalo kad je rano polazio u borbu. - Jos jedno tumacenje ovog refrena, prema kome bi znacilo rano od oruzja (vulnus) nije u saglasnosti s karakterom Batriceve sestre i s prvim refrenom . U ovoj tuzbalici upotrebljava se ova imenica s takvim znacenjem, ali u drugim kontekstima i zajedno s nekim epitetom (moje rane, rano ljuta, ljute rane).1915 ..... . Epitet ovdje je upotrijebljen, prvenstveno, u znacenju covjeka koji prevari (ne odrzi vjeru - rijec), ali i s primjesom znacenja koje sadrzi rijec "nehriscanin".1917 - Svijet ovdje ima znacenje iz Vukova Rjecnika pod 4): svjetlost dana, vid: s tim znacenjem se slaze i refren (sunce brate), jer on, u glavnom, preuzima neku rijec, odnosno ideju iz glavnog dijela stiha.1920 - slavo (Vuk u Rjecniku pod 2; lat.: laus).1921 V.Latkovic nalazi da se otac (babo) Batrica Perovica pominje u jednom dokumentu s kraja XVII vijeka kao Pietro Vuchichev, knez iz sela Zaljuti, a u komentarima pjesme Perovic Batric (Vuk, IV, izd. Prosveta, Beograd) dodaje da su mu jednog sina doista ubili hercegovacki Turci. Nije ipak razjasnjeno u kakvoj su rodbinskoj vezi bili ovaj Pero Vucicev i knez Bajko koji se, malo dalje (st.1958), pominje kao djeda Batricev. Vid. st. 1370.1923 .....U narodnim pjesmama o Batricu Perovicu pominju se takodje sedmoro njegove brace, a iz ovog stiha izlazi da su svi bili ozenjeni; po ondasnjem obicaju, njihove su zene, u zalosti za poginulim djeverom, sjekle svoju kosu.1930 ' ....Pod krajinom se podrazumijeva predio plemena Ozrinica, kome je pripadao Batric (upor.st.312). Znacenje imenice krilo u ovome stihu izvedeno je od znacenja koje daje Vuk u Rjecniku pod 3): "(u C.G.) od cadora" (tj. satora), sa ovim primjerom:" A kad dodje satoru na vrata,/podize mu krilo dzeferdarom." Prema tome, krajini branit krilo znacilo bi: braniti, stititi krajinu. - Bratsko krilo u refrenu bilo bi: bratska odbrano, bratski stite.1934 Grabiti se znaci: natjecati se ko ce vise odsjeci glava i zaplijeniti oruzja; - oprostila bi se (podnijela bi se) nasa nesreca i nasa zalost (nase rane).1935 ... - nego pogibe. - Za rijeci vjera, nevjera, vjeran, vid.st.1915.1939 - 1941 ....U mnogim narodnim pjesmama carem se naziva turski vladar, sultan, a je njegov doglavnik. Sestra Batriceva se ovim izrazom sluzi da bi oznacila vladara s najvisom titulom i njegove visoke glavare. Antitezom prema caru i sultanu, oznacava vladara neke kraljevine (npr. Ugarske), ali i crnogorskog vladara. Ovo poslednje znacenje potvrdjivao bi stih O vladiko crnogorski kralju, koji se nalazi u dvijema varijantama pjesme Boj Crnogoraca s Mahmut-pasom (Vuk, IV, br.10 i 11). Zna se da je tu pjesmu sastavio Njegosev stric, vladika Petar I, ali je usla u narod i tu "dogonjena prema narodnijem pjesmama", kako kaze Vuk Karadzic. Pjesma Smrt vojvode Kajice (Vuk, II, br.80) pocinje:" Podize se gospodine kralju" (despot Djuradj Brankovic). - - mladica (mladika) je mladi izdanak na drvetu, a u ovom refrenu, metaforicno: mladi junak.1942 .- moj cvijete (upor.st. 1857).1943 . - Ovaj vise gradski nego seoski izraz nije bio, po nasem saznanju i nekim obavjestenjima, uobicajen u Crnoj Gori (sestra o bratu); mozda bi se to isto moglo reci za refren iz prethodnog stiha: . Na ova se dva refrena ne bi mogle primijeniti Vukove rijeci da u ovoj tuzbalici "nema nijedne rijeci koju pokajnice u Crnoj Gori nijesu govorile" (narocito ako se to primijeni na doba vladike Danila).1944 - tesko meni, jao meni (upor.st. 1963).1946 ....da, kad ne mogu poljubiti ziva brata, poljubim odsjecenu mu glavu; a ne (kako bi recenicki sklop dopustao): da, zamjenjujuci brata, poljubim (neciju) mrtvu glavu.1947 - 1948 Crnogorci su do sredine XIX vijeka pustali dugu kosu, koja je padala do iznad ramena, a pod uticajem turske nosnje obavijali su narocitu tkaninu (calmu) oko kape ili fesa. - - sestra nesrecna, ocajna (vec je govoreno o mnogostrukoj upotrebi epiteta grdan; upor.st.252).1950 - veliki krvnici (sa prefiksom pre - odvec, kao u "prepun", "prekrasan", i sl.).1955 ..., upor.st. 1915.1957 ... - u Crnoj Gori, "mlado", "nejako", narocito za dijete.1958 ... - upor. st. 1921.1960 - teske rane, jer su zadavane ljutim gvozdjem (celikom).1961 - 1962 Ali se ne moze oprostiti (i podnijeti) velika zalost od prelazenja u islam cijele zemlje (ovo poslednje receno u hiperboli). - U pjesnickoj gradaciji, koja pocinje st. 1956, turcenje je stavljano na poslednje mjesto, kao najveca nesreca. Za , upor.st.1948.1963 Obicno se uzima da je u recenici glagol u perfektu i da ona znaci:" Glavari su nepokretni, neaktivni, potpuno su se ucutali" (V.Latkovic). Ovaj zavrsni stih tuzbalice, izgovoren pred samim glavarima, moze se prije shvatiti kao kletva upotrijebljena imperativom, a ne perfektom: , tj. crkli. Slicnu kletvu izrazava i refren (istrazili se, ostali bez muske glave). M.Resetar je tako shvatio samo ovaj refren, a o samom stihu nije nista rekao. Primjedba D.Vusovica (Misao, XXIX, 1929, str.79) - da ovaj refren "ne oznacava tako strasnu kletvu, niti Batriceva sestra zeli ovdje ma kakvu bozju kaznu za glavare, a najmanje istragu njihovih domova" - nije u potpunosti tacna, a ne moze se primiti ni njegovo tvrdjenje da taj izraz u stvari znaci: "strasljivci, kukavice i sl." Zar se svugdje nijesu mogle cuti prave kletve koje izgovore zene, s izvjesnom unutrasnjom rezervom, bez zelje da se one istinski ostvare? U st. 1999. vojvoda Janko prokleo je cak mrtvoga Batrica: Bog ga jaki i mrtva ubio.

Samoubistvo Batriceve sestre nozem njenog djeda ne odgovara crnogorskim tradicijama; o njemu nema nikakva traga u lokalnim predanjima.

Vuk Micunovic

, !, ? ? (2065) , ?

2062 , metonimijom - ovaj junak; .... - u ironiji kazano: nikako ne cita.2066 - natucati, s mukom citati.

Iguman Stefan

, (2315) ; , !a ; , , (2320) ; , .

2315 - 2316 Niz aforizama koji pocinju ovim distihom izbijaju bas kao iskra u kamenu malo daljeg 2298.stiha. Imenicu Vuk je unio tek u drugo izdanje Rjecnika, s oznakom "u C.G." mozda bas iz Gorskog vijenca. Oratorski, rijec je istaknuta na kraju dva polustiha. Pjesnik sada daje igumanu Stefanu isti polustih koji je prije njega izgovorio vladika Danilo (crkve i plemena); kao dodatak imenici , on ne odudara toliko od hriscanskog ucenja kao ranija sintagma oltar crkve i plemena (vid.st. 2252. i 655).2320 - 2321 Svaki napor, svaka akcija (za djeistvije, vid. st. 2298) jaca ljudski duh; kada se oblaci sbiju, gromovi zagrme ( ). Metaforicki, ovaj drugi stih znaci: zestoke guzve podsticu covjeka na borbu; , od ruskog stesnenije, ali sa znacenjem nase danasnje imenice stesnjavanje.2323 - ostala bi sakrivena u kamenu.

Iguman Stefan

, ! , (2330) , , .

2329 Hamletovskim izrazom, pjesnik se pita sta je covjek, osudjen da bude ono sto jeste. Misao i ton ovoga stiha su drukciji nego u st. 763, koji izgovara vladika Danilo: Sto je covjek? Ka slabo zivince? Iguman se obraca Crnogorcima, ali govori za sebe, a vladika Danilo cilja na poturice, pred kojima govori.2330 - 2331 Odgovorom na pitanje prethodnog stiha, pjesnik sazeto definise prirodu covjekovu: on je slab stvor koga varaju nesavrsena cula (na zemlji), svjestan ipak da je on vise bice, privremeno vezano za zemlju.

Iguman Stefan

? (2345) ; . Krst nositi vama je sudjenostrasne borbe s svojim i s tudjinom!Tezak v'jenac, al' je voce slatko!2345 - 2350 Sta je Bosna i sjeverna Arbanija (pola Arbanije)? To su vasa braca po krvi i jeziku (misli na muslimane tih pokrajina). Sledeci stihovi su elipticni: (Da ste) s njima zdruzeni, (bilo bi) i za vas i za njih dosta borbe protiv Turaka, a (posto to nijeste) vama je sudjeno da nosite mucenicki krst borbe i protiv poturica i protiv pravih Turaka. Taj mucenicki vijenac je tezak, ali ce plodovi vasih muka biti slatki.

Serdar Vukota

!

; , ! (2410) , ! ! (2415) ! , ; ! (2420)

, , , ; ' ! (2425) , , , , ; , (2430) ; , !

K , , , ; (2435) !

2407 Radnja u Gorskom vijencu, ukoliko radnje ima, dostize kulminaciju u zakletvi koja pocinje ovim stihom, na kraju skupstine o Malom Gospodjinu dne. Vladika Danilo joj prisustvuje, ali on samo s nekoliko rijeci opominje kneza dupioskog na tezinu kletve; nju izgovara serdar Vukota, kome se Vuk Micunovic obratio u prozi: "Kuni, serdare Vukota, ti, e e najbolje umijes a mi cemo svi vikati: amin!" Vuk nije pisao o ovakvoj zakletvi (kletvi), ali je u drugom izdanju Rjecnika, pod oklestina, saopstio: "(u C.G.) ona plata sto se daje onijema koji se za drugoga kunu. Onamo se ljudi ne kunu kao u nas, nego oni koji se zaklinju posjedaju u crkvi ispred oltara obrnuvsi se amo u crkvu, a oni kojima se zaklinju stanu preda njih, te jedan izmedju njih, koji ovaj posao najbolje zna, uzme krst u ruku, pa onima sto sjede stane govoriti, ili upravo reci proklinjati ih, n.p. ' ako ste vi to ucinili pa nama kazete da nijeste, da Bog da vam se okameni u zeni dijete, u kravi tele, u ovci jagnje, u zemlji sjeme' itd. a oni sto sjede valja da vicu: 'amin! da Bog da'. Kad onaj s krstom izgovori sve, onda je zakletva svrsena." Iz ove scene Gorskog vijenca vidi se da se i kletva, a ne samo oklestina, izricala u crkvi, a ni jednu ni drugu nije kazivalo svesteno lice nego neko "koji ovaj posao najbolje zna", kako kaze Vuk ili "najbolje umije", po rijecima Vuka Micunovica. Serdar Vukota se vec na pocetku skupstine otkrio kao dobar besjednik tragicnom tiradom O prokleta zemljo,/propala se! (st. 973. i dalje). Strukturu ovoga stiha, s cezurom poslije sestoga sloga, koja doprinosi pateticnosti izraza, serdar Vukota je zadrzao na mnogo mjesta u ovoj zakletvi, pocev od prvog stiha: / ! U drugoj polovini stihova s takvom cezurom, on je upotrijebio radni pridjev u znacenju oblika za izrazavanje zelje (skamenila, iskopalo, itd.); udaranjem glasa na te oblike s dosta slabom rimom, on je prekidao monotoniju ove duge litanije iskonskih kletvi. 2418 - 2420 Prvi i treci stih su jasni, i kazu, u osnovi, isto: ne imao muskoga poroda (gdje nije bilo muskaraca, puska u kuci nije visila). O znacenju drugoga stiha misljenja se razilaze. M.Resetar mu je dao ovo tumacenje:" ne kopao ni jednu musku glavu doraslu do puske, nego mu svaka ranije pomrla". Do ovakve interpretacije dosao je pogresnim zamjenjivanjem prijedloga od prijedlogom do (puske). Isto ovakvo tumacenje V.Latkovic je potkrijepio jednom recenicom iz Vukove knjige Crna Gora i Boka Kotorska, koja u prevodu Ljub.Stojanovica sa njemackog glasi:" da Bog da vasu djecu ne podigli". Prevodeci sa prevoda, Ljub. Stojanovic nije nasao originalnu Vukovu formulu, a mogao ju je naci u Rjecniku, pod oklestina, gdje u odgovarajucem odlomku ona glasi:" da Bog da da vam se okameni u zeni dijete", sto je sasvim drugacije nego u njegovoj verziji. Dj.Radovic se nije poveo za Resetarem ovim tumacenjem:" neka ga prati sramotna sudbina da niko od njegovih ne dozivi cast junacke, muske smrti (no da svi umru kao kukavice i zene)". On je pravilno shvatio da izrazom pjesnik misli na junacku smrt, ali drugi dio njegovog tumacenja, stavljen izmedju zagrada, suvise je slobodan i ne odgovara duhu ove strasne zakletve. Kletva ovoga stiha je jednostavnija i prosto znaci: ne imao nijedne muske glave (koja bi mogla poginuti u borbama od puske). Stih bi imao isto znacenje i bez izraza , koji je dosao radi bogate leoninske rime, i da kaze da Crnogorci prirodno umiru u boju. U ovoj grupi od tri stiha pjesnik se posluzio postupkom koji je, za svecane govore, vec upotrebljavao: variranjem pjesnickih figura, on ponavlja istu ideju vise puta. Upor. i st. 2432 - 2433, i ranije st. 770, 778 - 780.2422 - upotrijebljeno elipticno (koji pocnu udarati) kao u st. 2408: a ko cinja...2424 Uz Resetarevo tumacenje ("postom ne koristio svojoj dusi nego psu, tj. zaludu postio"), V.Latkovic upucuje i na ovu poslovicu u Vukovoj zbirci:"Tako ove poste za psa ne ispostio." - Za casne poste, vid.st.861.2425 Prema tumacenjima Dj.Radovica u komentarima i R.Boskovica u jednom clanku (vid. Nas jezik, XIV, 2 - 3, 1964. str. 159), ' znaci:" do u pakao", odnosno "neizmjerno duboko, cak do u podzemni svijet". Slicno znacenje nalazimo u pismu vladike Save izvanrednom providuru Danielu Renieru od 28. I 1758, kad mu se kune:"....no ste oslijepljeli, tako mi toga svijeta."2427 Ne nosio " vino sto se (o krsnom imenu) daje u crkvu, i s kojim se u slavu ustaje" (punje u Vukovom Rjecniku) ni hljeb za liturgiju (proskura ili poskura), drugim rijecima: otpadio se od pravoslavlja.2429 - 2430 Badnjaci se prelivaju vinom, a krsno se ime vjerski proslavi (oslavi) kada se slavski kolac, uz molitvu, takodje prelije vinom. Ova kletva, pojacana anaforom u pocetku stihova, znaci: neka mu i badnjak i slavski kolac preliju krvlju (njegovom ili krvlju nekog iz njegove porodice), poteklom na Badnje vece ili na krsno ime.2432 - 2433 Jos jedan primjer iste ideje (ovdje: poludio) izrazene vise puta uzastopce drukcijim formulama. Upor. st. 2418 - 2420.2435 Ova vrlo zivopisna kletva, s rijetkim glagolom rasprtiti (rastovariti) kaze: svaka mu se sramota i nevolja (rdja) srucila u dom.2436 - 2437 Njegovi potomci bili nistavni, tako da bi pokajnice, koje oplakuju samo vrline umrlih, morale lagati ako bi o njima izrekle ista povoljno. V.Latkovic ukazuje na slicnu zakletvu u narodu iz Vukovih Poslovica (br. 6239):" Tako pokajnice za mnom dovijeka ne lagale", s ovim Vukovim dodatkom:" Pokajnice (koje naricu za mrtvim coekom) svakoga hvale, a ovaj veli ako se krivo kune da bi u njegovu rodu niko nista ne ucinio sto bi valjalo hvaliti, nego pokajnice sve da bi lagale." - U zavrsnom stihu svoje kletve serdar Vukota nalazi po drugi put bogatu leoninsku rimu.

Iguman Stefan

, , . , (2490) ; . .

, ! (2495) . !' , ! (2500) 2486 U jos jednom govoru, koji pocinje zamjenicom ja (vid.st. 2253), iguman Stefan razvija svoje poglede na zivot i vasionu. Ranije je svoje sumnje u istinsku "upravu" i razumni "poredak" ublazio vjerom u krajnju pobjedu (zavrsni, 2360.stih: na milost ce okrenut nebesa); ugrijan sada vinom (kako to primjecuje vladika Danilo, st. 2522), on pada u mutnije raspolozenje, poslije prve euforije podrzane prvom zdravicom i pjesmom. Prvim stihom ovog govora on sazima narodne rijeci iz Vukove zbirke Poslovica:" Prosao i kroz sito i reseto".2488 Pavle Popovic ukazuje (vid. O Gorskom vijencu, Beograd, 1923, str.192) na podudarnost ovih rijeci igumana Stefana sa jednim stihom iz Lamartinove pjesme L'Homme: J'ai vide comme toi la coupe empoisonnee.2492 - spreman2494 - "(u C.G.) sto se da uz djevojku" (Vukov Rjecnik). Prema tome, sva zla pod nebom data su covjeku u svojinu dok je ziv.2495 - neiskusan2496 Dva superlativa su jos jace istaknuti opkoracenjem i njihovim stavljanjem na pocetak i na kraj stiha.2499 - 2500 Ovaj svijet muci i nasilnika (tiranina, akuz. od tiran sa sufiksom in), a kako nece muciti plemenitu (rus. blagorodni) dusu.

Iguman Stefan

, , , . : ! (2520) 2517 - 2518 U ovom aforizmu od dva stiha, koji se lako pamti, rijec je ponovljena cetiri puta, a ista rima (an) takodje cetiri puta. Sem toga, pridjevi u svakom stihu imaju gotovo isto znacenje: srecan i dovoljan (zadovoljan, rus. dovoljni); miran i spokojan2519 - 2520 Covjek se ruga covjeku (bruka se s njim), kao majmun koji je slican bicu kome se ruga. Ova sarkasticna poenta ne bi se ocekivala od smirenog igumana. Ona je vjerovatno izazvala uctivu primjedbu vladike Danila: malo si se, djedo, ugrijao (st. 2522).

Vladika Danilo

, ? ! , , , (2740) ; ' .

2740 - 2741 Sintagma naglasena je jakom inverzijom (normalno joj je mjesto poslije slijedeceg stiha), a upitni oblik m. da li je istaknut je opkoracenjem iz prethodnog stiha.2744 - od vitoga celika

Vuk Mandusic

! , , (2800) 2799 - ne "jedinoga sina sto imam", jedinca, nego "kao svoga sina". Poslovicno, ovo moze reci i covjek koji nema djece. Jednih ima slicno znacenje u sintagmi "jednih godina" (istih godina).

Vladika Danilo

, , (2810) , !

. (2815) , !

2813 - pridjevska zamjenica u mnozini srednjeg roda, slaze se sa zrna iz prethodnog stiha, s kojim je spojena i istaknuta opkoracenjem.2814 , drugo lice aorista u znacenju - neces dici.2815 - Epitet bistar izazvan st. 2803 - 2804.2818 - 2819 U nizu dosta dugog broja Njegosevih stihova koji su ga podsjecali na rijeci iz narodne tradicije, Tih.P.Djordjevic navodi i ove stihove iz Pjevanije Cubra Cojkovica (Lajpcig, 1837, str. 137):" Sramota je falit, pobratime!/ Svaka j'dobra, kad je u junaka / Tek od kad je uzeo u ruke." U clanku Jos dvije-tri rijeci o elementima nase usmene knjizevnosti u Gorskom vijencu, J.Milovic navodi te iste stihove iz Milutinoviceve zbirke kao primjer tih "elemenata". Dva poslednja stiha Njegoseva spjeva vise su primjer originalnosti njegovog pjesnickog stila nego pravih elemenata "u Gorskom vijencu iz narodne knjizevnosti". Tajna ljepote i popularnosti mnogih stihova njegovoga spjeva dolazi od rasporeda obicnih rijeci, cesto bez ijednog epiteta, cesce sa opkoracenjima i pomjeranjem cezure (u poslednjem stihu ona je poslije sestog sloga). Ako dva poslednja stiha Gorskog vijenca redigujemo istim rijecima, ali njihovim normalnim gramatickim poretkom, vidjecemo koliko se obicna proza razlikuje od pjesnickih ritmova: A svaka puska bice ubojita u ruke Vuka Mandusica. Ni gore navedeni stihovi iz narodne poezije ne mogu se sravniti sa zavrsnim rijecima Gorskog vijenca.

GORSKI VIJENAC PETAR IIPETROVIC NJEGOS

Gorskivijenac je za mnoge , tesko razumljivo djelo, zbog arhaicnog jezika kojim jepisano. Njegova ljepota I lezi u tome, u pravom duhu naroda, koji je uvijektezio svojoj slobodi. Ne smije sezaboraviti ni istorijski okvir u kojem je ovo djelo pisano. Napisano je u jekuborbe protiv turske vlasti. Njegos velica srpsku istoriju, kroz njegov omiljenilik junaka srpske istorije Karadjordja. Njemu je posvecen uvod , koji jenaknadno pisan I koji se zove Posveta prahu Oca Srbije . Cijelo Njegosevodjelo, ima osnovnu ideju, velicanje srpske nacionalne svijesti I jacanjeborbenog duha u borbi protiv poturica. Niko nikada nije tako dobro istakaonepomirljive razlike izmedju dva naroda, srpskog I turskog ( zapravopoislamljenih Srba ), kao sto je to uradio Njegos. Izvukao je glavne ljudskeosobine, koje karakterisu I jedan I drugi narod, isticuci kako su one tolikonepomirljive da stvaraju duboki istorijski jaz, koji se nikada nije mogao Inece premostiti. I danas smo zivi svjedoci, koliko je Njegos bio u pravu.

POSVETA PRAHU OCA SRBIJE

CijelaPosveta je oda Karadjordju I velicanje njegovog djela, a isticanju velike sramote Milosa Obrenovica, koji jesvoju vlast utvrdio na izdaji velikog srpskog junaka I tako zadobio povlasticeod Turaka. O tome govori stih br.24

tvojoj glavi bi sudjeno za vjenacse svoj prodati !

Pominje Ipoznate istorijske vojskovodje : Napoleona, Karla, Blihera, kneza Velingtona ISuvorova. ( stihovi 5 i 6 )

Govori I ovelikim izdajama kroz istoriju naroda, pocevsi od starogrckog perioda, pa doMilosa Obrenovica. U tom kontekstuspominje Egista, Pizona, Vukasina Mrnjavcevica, Borisa Godunova I MilosaObrenovica. ( stihovi 25 28 )

GORSKI VIJENAC ( analiza )

Zapocinjemonologom Vladike Danila u kojem opisuje koliko je jako I rasprostranjenotursko carstvo I koliko se sve vise I vise siri. Pominje neke istorijskedogadjaje, a medju njima je najznacajniji dogadjaj, sprijecavanje sirenjaturskog carstva u zapadnoj Evropi 732g. u bitci kod Poatjea, kadaje Karlo Martel, pobijedio Turke. O tome govore stihovi br. 7 I 8

Francuskoga da ne bi brijega,

aravijsko more sve potopi !

Spominje Iostale junake koji su se borili protiv Turaka, Sibinjanin Janka I Skenderbega,a uporedjuje s njima svoju sudbinu, koja mu je nametnula tezak zadatak daprobudi nacionalnu svijest kod svog malog naroda, koji je mali po brojnosti, akojeg je snasla jos gora sudbina, pojava sve veceg broja poturica. Njegovzadatak je samim tim I bio tezi, jer se tu nije radilo o stranom neprijatelju,nego o dojucerasnjoj braci. Mnoge crnogorske porodice su imale tu tesku sudbinu,da je jedan brat ostao u pravoslavnoj vjeri, dok je drugi primio islam. Kud cevece tragedije, nego da brat udari na brata, a to je bilo neminovno. To jeVladiku Danila razaralo . O tome svjedoce stihovi br. 35 45.

A ja sto cu, ali sa kime cu?

malo rukah, malena I snaga,

jedna slamka medju vihorove,

sirak tuzni bez nigdje nikoga!

Moje pleme snom mrtvijem spava,

Suza moja nema roditelja,

Nada mnom je nebo zatvoreno,

Ne prima mi placa ni molitve;

U ad mi se svijet pretvorio,

A svi ljudi pakleni duhovi.

Crni dane, a crna sudbino!

O kukavno Srpstvo ugaseno,

Zla nadzivjeh tvoja svakolika,

A s najgorim hocu da se borim!

Ovo su stihovikoji opisuju kako su Turci raznim povlasticama , prevodili Srbe u islam, br.70 80.

Crnu Goru pokorit ne mogu

Ma nikako da je sasvim moja;

S njima treba ovako raditi

Pa im poce demonski mesija

Lazne vjere pruzat poslastice.

Bog vas kleo, pogani izrodi,

Sto ce turska vjera medju nama?

Kuda cete s kletvom pradjedovskom?

Su cim cete izac pred Milosa

I pred druge srpske vitezove,

Koji zive doklen sunca grije?

VukMicunovic tjesi Vladiku, pricajuci mu o velikom junastvu mladih Crnogoraca,koji sa majcinim mlijekom, upijaju shvatanje o nacionalnoj borbi zaoslobodjenje I cija borba traje kroz vjekove. Stih br. 130 govori o neprestanojborbi.

Borbi nasoj kraja biti nece

Do istrage turske ali nase.

KOLO I :

U ovom koluNjegos pretresa srpsku istoriju, pocevsi od Nemanjica, I tuzi nad pojavom, koja je tako cesta kod srpskog naroda, ato je bratoubistvo I oceubistvo, te spominje u zavijenoj, pjesnickoj formi, zlocinstvaVukana , Urosa I,Stefana Decanskog, Dusana. Pominje velikase, koji surasparcali veliku Srpsku drzavu, pominje Vuka Brankovica I njegovu klevetu.Prikazuje kako se pojavljuje sve veci I veci broj poturcenjaka, a krajem XVIIvj. ih je bilo dosta I u selima na cetinjskom polju. O tome govore stihovi br.280 290

Pocinu ni rdja na oruzje,

Ostade ni zemlja bez glavarah;

Nekrscu se gore usmrdjese,

Ujedno su ovce I kurjaci,

Zdruzio se Turcin s Crnogorcem,

Odza rice na ravnom Cetinju;

Smrad uhvati lafa u kljusama,

Zatrije se ime crnogorsko,

Ne ostade krsta od tri prsta!

Mudri su Istihovi Vojvode Stanka ( Ljubotinjanina ) br. 305 310, koji takodje opisujupoturice kao najvece nase zlo.

I dabogda trag nam se zatro

Kad pod ovom zivjeli maramom!

Sto ce djavo u krscenu zemlju?

Sto gojimo zmiju u njedrima?

Kakva braca, ako boga znate,

Kada gaze obraz crnogorski,

Kada javno na krst casni pljuju !

Knez Jankoprica o svadji kapetana Hamze I Vuka Micunovica. Opet se govori o poturicama Injihovom prelasku u islam.

Ja sam bolji , cuj, vlase, od tebe,

Bolja mi je vjera nego tvoja;

Hata jasem, britku sablju pasem,

Kapetan sam od careva grada,

U njem vladam od trista godinah,

Djed mi ga je na sablju dobio

Dje su carstvo sablje dijelile,

Te mu tragu osta za gospodstvo.

Raspali se Micunovic Vuce,

Pa se Hamzi poprimace blizu:

Kakvo vlase, krmska poturice!

Dje izdajnik bolji od viteza?

Kakvu sablju kazes I Kosovo?

Da lna njemu zajedno ne bjesmo,

Pa ja rva I tada I sada,

Ti izdao prijed I poslijed,

Obrljao obraz pred svijetom,

Pohulio vjeru pradjedovsku,

Zarobio sebe u tudjina?

Opet jedanizuzetan monolog Vladike Danila, koji oklijeva da zapocne istragu poturica, jerje svjestan da je to borba medju bracom, ali je svjestan I da je to najvecaboljka koja je zahvatila Crnu Goru. Stihovi br.520 535

Slusaj, Vuce I ostala braco!

Nista mi se nemojte cuditi

Stro me crne rastezaju misli,

Sto mi prsa kipe sa uzasom.

Ko na brdo, ak I malo ,stoji

Vise vidi no onaj pod brdom-

Ja povise nesto od vas vidim,

To je sreca dala al nesreca!

Ne bojim se od vrazijega kota,

Neka ga je ka na gori lista,

No se bojim od zla domacega.

\bijesna se bratstva isturcila;

Tek domace napadnemo Turke,

Svoj svojega nikad pustat nece,

Razluci se zemlja na plemena,

Krvava se isklati plemena,

Vrag djavolu doci u svatove

Te svijecu srpsku ugasiti!

Knez Radeupucuje prekorne stihove Vladici Danilu, koji oklijeva u zapocinjanju istragepoturica, osudjuje njegovo dvoumljenje I kurazi ga za borbu. Stihovi 545 555.

Sto se mrci kada kovat neces?

Sto zbor kupis kad zborit ne smijes?

..

Zalis nesto , a ne znas sto zalis;

S Turcima ratis, a Turke svojakas,

Domacima toboz da s umilis;

A jednako, nemoj se varati,

Kako bi im zapa d ate mogu,

Glavu bi ti onaj cas posjekli

Al ti zivu ruke svezali,

Da te muce, da srce naslade.

Vrana vrani oci ne izvadi;

Brat je Turcin svud jedan drugome.

Nego udri dokle mahat mozes,

A ne zali nista na svijetu!

Sve je poslo djavoljijem tragom,

Zaudara zemlja Muhamedom

KOLO II :

Govori otome, kako se u zivotu stalno smjenjujusreca I nesreca I kako zajedno cine zivot. To su dobro poznati stihovi koje smosvi zapamtili mozda I najbolje u Gorskom vijencu br. 565

Casu meda jost niko ne popi,

Sto je casom zuci ne zagrci;

Casa zuci iste casu meda,

Smijesane najlakse se piju.

Jos nekipoznati stihovi koje izgovara Vuk Micunovic, a koji govore o junastvu Ijunacima, cije se ime spominje kroz vjekove. Za takve kaze da su se imali zbogcega I roditi I da zub vremena ne moze ugasiti svjetlost njihovog casnog imena.Stihovi br. 605 610

Bez muke se pjesna ne ispoja,

Bez muje se sablja ne sakova!

Junastvo je car zla svakojega-

A I pice najsladje dusevno,

Kojijem se pjane pokoljenja.

Blago tome ko dovijek zivi,

Imao se rasta I roditi!

Vjecna zublja vjecne pomrcine

Nit dogori nit svjetlost gubi.

Stihovi kojipotvrdjuju odluku Vladike Danila da krene u istragu poturica, iako zna da cepri tome mnogi stradati, ali da te zrtve nece biti uzaludne.br.615 660.

Mlado zito, navijaj klasove,

Predje roka dosla ti je znjetva!

Divne zertve vidim na gomile

Pred oltarom crkve I plemena,

Cujem lelek dje gore prolama.

Treba sluzit cesti I imenu!

Neka bude borba neprestana,

Neka bude sto biti ne moze,

Nek ad prozdre, pokosi satana!

Na groblju ce iznici cvijece

Za daleko neko pokoljenje!

I daljestihovi koje govori Vladika Danilo i koji bude nacionalnu svijest I pozivaju naveliku borbu do istrebljenja. Stihovi br. 670 675

Udri za krst, za obraz junacki,

Ko godj pase svijetlo oruzje,

Ko godj cuje srce u prsima:

Hulitelje imena Hristova

Da krstimo vodom ali krvlju!

Trijebimo gubu iz torine!

Nek propoje pjesna od uzasa,

Oltar pravi na kamen krvavi!

KOLO III :

U kojem segovori o Mari ( Mariji ) kceri arbanaskog velikasa, a zeni Ivanbega Crnojevica,ciji se sin Stanisa poturcio I uzeo ime Skenderbeg I koga je majka proklela.Stihovibr.695 - 710

Ljuta kletva pade na izroda!

Prokle mati od nevolje sina,

Te kneginja Ivanbegovica,

Prokle Mara svog sina Stanisu,

Progrize joj sisu u posanje,

Rajsko pice prosu u njedrima.

Stize djecu roditeljska kletva!

Stanisa je obraz ocrnio,

Pohulio je na vjeru Hristovu,

Na junacko pleme Crnojevo,

Obuka se u vjeru krvnicku

I bratske je krvi ozednio.

Grdne treske oko Ljeskopolja,

Dva se brata bore oko vjere,

A oko njih hiljade ratnikah !

VladikaDanilo jos jednom pokusava da razgovara sa prdstavnikom poturica, ne bi li ihvratio u pravu vjeru, sve u nadi da se moze izbjeci bratoubistvo. Razgovorkadije Hadzi Ali Medovica , Skender Age, Mustaj Kadije I Vladike Danila. Stihovi br.720 - 1040.

VladikaDanilo govori kako su se mnogi Srbi poturcili zbog sopstvene slabosti I iz strahaod odmazde. Stihovi br.760 - 785

Da, nijesu ni krivi toliko;

Premami ih nevjera na vjeru,

Ulovi ih u mrezu djavolju,

Sto je covjek ? Ka slabo zivince !

Med za usta I hladna prionja,

A kamoli mlada I vatrena!

Slatka mama, no bi na udicu:

Pij serbeta iz case sveceve,

Al sjekiru cekaj medju usi !

Strah zivotu kalja obraz cesto;

Slabostima smo za zemlju privezani,

Nistava je, nego tvrda veza.

Ali tice te su najslabije

Lovi svjetlost lisicijih ocih,

Nego orla krijuci gledaju.Za vrsnijembratom ali sinom

Pusti glasi milost utrostruce;

Nadjeno je draze negubljena;

Iza tuce vedrije je nebo,

Iza tuge bistrija je dusa,

Iza placa viselike pojes.

Oh, da mi je ocima vidjeti

Crna Gora izgub da namiri!

Tad bi mi se upravo cinilo

Da mi svjetli kruna Lazareva,

E sletio Milos medju Srbe;

Dusa bi mi tada mirna bila

Kako mirno jutro u proljece,

Kad vjetrovi I mutni oblaci

Drijemaju u morskoj tavnici.

VladikaDanilo govori kako niko od njega ne bi bio srecniji, kada bi se poturicevratile svojoj iskonskoj vjeri, mirnim putem, bez ratovanja. I Vojvoda Batricpoziva poturice da se vrate svojoj staroj vjeri. Stihovi br. 850 865

No lomite munar I dzamiju,

Pa badnjake srpske nalagajte

I sarajte uskrsova jaja,

Casne dvoje postah da postite;

Za ostalo kako vam je drago!

Ne sceste li poslusat Batrica,

Kunem vi se vjerom Obilica

I oruzjem, mojijem uzdanjem,

U krv ce vam vjere zaplivati,

Bice bolja koja ne potone!

Ne slozi se Bajram sa Bozicem!

Je l ovako , braco Crnogorci?

Poslijeovoga, Mustaj Kadija govori stihove koji velicaju islamsku vjeru. Stihovi br.870 930

Nakon ovogaslijede razgovori izmedju crnogorskih Iturskih prvaka u kojima se vidi, da do pomirenja nikako ne moze doci

KOLO IV :

Opisujebitku na Vrtijeljci iznad Cetinja, gdje su Crnogorci hrabro izginuli u borbi zaoslobodjenje od Turaka.Stihovi br. 1045 1070

Ne kce Srbin izdati Srbina

Da ga svijet mori prijekorom,

Trag da mu se po prstu kazuje

Ka nevjernoj kuci Brankovica,

No svi pali jedan kod drugoga,

Pjevajuci I Turke bijuci.

Slijedipismo vezira Selim pase, koji prijeti Crnogorcima. Stihovi br. 1080 -1120 Iodgovor Vladike Danila, stihovi br. 1135 1170.

.

Hajte k meni, pod mojim satorom,

Ti, vladiko, I glavni serdari,

Samo da ste caru na bjeljegu,

Za primiti od mene darove,

Pa zivite kao dosle sto ste.

Jaki zubi I tvrd orah slome;

Dobra sablja topuz iza vrata,

A kamoli glavu od kupusa.

Sta bi bilo oduciti trske

Da ne cine poklon pred orkanom?

Ko potoke moze ustaviti

Da k sinjemu moru ne hitaju?

Ko izide ispod divne sjenke

Prorokova strasnoga barjaka,

Sunce ce ga sprzit kao munja.

Pesnicom se nada ne rasteze!

Mis u tikvi sto je nego suzanj?

Uzdu glodat da se lome zubi!

Nebo nema bez groma cijenu;

U fukare oci od splacine.

Pucinaq je stoka jedna grdna

Dobre duse kad joj rebra pucu,

Tesko zemlji kuda prodje vojska!

OdgovorVladike Danila Selim pasi.

Tvrd je oreh vocka cudnovata,

Ne slomi ga, al zube polomi!

Nije vino posto pridje bjese,

Nije svijet ono sto misljaste;

Barjaktaru darivat Evropu

Grehota je o tom I misliti!

.

Divlju pamet a cud otrovanu

Divlji vepar ima, a ne covjek.

Kome zakon lezi u topuzu,

Tragovi mu smrde necovjestvom.

.

Spustavah se ja na vase uze,

Umalo se uze ne pretrze;

Otada smo visi prijatelji,

U glavu mi pamet uceraste.

KOLO V :

Govori oporazu Turaka kod herceg Novog 1687 g., kada je mletacka vojska, zajedno saCrnogorcima, otela Herceg Novi odTuraka. Stihovi br.1210 1225

Slijedi duzi dio , koji je manje interesantanI nije ni bitan za glavnu radnju Gorskog vijenca . U dokolici, serdarirazgovaraju o mnogim stvarima, o ljubavi, zenama, Vojvoda Drasko opisuje svojodlazak kod Mletaka I karikira mnoge situacije, koje daju pecat humora ovomdjelu. Tu je I tuzbalica sestre Batriceve, koja je postala cuvena u literaturi,po velikoj ljubavi sestre prema bratu. Humor nastavlja I epizoda sa neukimpopom Micom, pojavljivanjem jedne babe, gdje se opisuju neki narodni obicajiprilikom vracanja. Cijeli ovaj dio sam shvatila kao jedan etnografski prikazcrnogorskog naroda.

Filozofijuzivota govori Iguman Stefan, jedan odglavnih likova u ovom djelu. Njegove rijeci, pune mudrosti, ostaju zapamcene, Icine najjacu filozofsku okosnicu ovog djela. To su stihovi br. 2220 2360

Ko ce, sinko, bozju volju znati,

Ko li boza prozreti cudesa?

..

Aljinah je na nebesa dosta,

Pa bog daje kome kakvu hoce;

A meni je svakoja jednaka,

Tek sam svoje oci izgubio.

Blago vama koji ih vidite,

Vi ste blize boga I cudesah!

Iguman pricao prirodnom zakonu, koji nalaze da svako ima pravo na odbranu I uporedjuje zakone prirode I njegovu primjenu nadrustvene pojave.

Odbrana je s zivotom skopcana!

Sve priroda snabdjeva oruzjem

Protiv neke neobuzdane sile,

Protiv nuzde, protiv nedovoljstva;

Ostro osje odbranjuje klasje,

Trnje ruzu brani ocupati;

Zubovah je tuste izostrila,

A rogovah tuste zasiljila;

Kore, krila I brzine nogah,

I cijeli ovi besporeci

Po poretku nekome sljeduju.

Nad svom ovom grdnom mjesavinom

Opet umna sila tozestvuje;

Ne pusta se da je zlo pobjedi,

Iskru gasi, a zmiju u glavu.

Muz je branic zene I djeteta,

Narod branic crkve I plemena;

Cest je slava, svetinja narodnja!

Pas svakoji svoje breme nosi;

Nove nuzde radju nove sile,

Djeistvija naprezu duhove,

Stjesnenija slamaju gromove;

Udar nadje iskru u kamenu,

Bez njega bi u kam ocajala.

..

Pokoljenje za pjesnu stvoreno,

Vile ce se grabit u vjekove

Da vam vjence dostojne sapletu,

Vas ce primjer uciti pjevaca

Kako treba s besmrtnoscu zborit!

..

Krst nositi vama je sudjeno

Strasne borbe s svojim I s tudjinom!

Tezak vjenac, al je voce slatko!

Voskresenija ne biva bez smrti;

Vec vas vidju pod sjajnim pokrovom,

Cest, narodnost dje le vaskresnula

I dje oltar na istok okrenut,

Dje u njemu cisti tamjan dimi.

Slavno mrite, kad mrijet morate!

Cest ranjena zeze hrabra prsa,

U njima joj nema bolovanja.

Porugani oltar jezicestvom

Na milost ce okrenut nebesa!

Citavo ovopoglavlje zavrsava rijecima serdara Vukote, koji kune onoga ko izda I povuce seiz bitke. Stihovi br. 2410 2435

U pamet se dobro, Crnogorci,

( a ko cinja bit ice najbolji ! )

A ko izda onoga te pocne,

Svaka mu se satvar skamenila!

.

Zadnji dio Gorskog vijenca je Badnje vece, kada Iguman Stefan govori neke zivotnemudrosti uz gusle. Stihovi br. 2490 2520

Jas am prosa sito I reseto,

Ovaj grdni svijet ispitao,

Otrovi mu casu iskapio,

Poznao se s grkijem zivotom.

Sve sto biva I sto moze biti,

Meni nista nije nepoznato;

Sta god dodje ja sam mu naredan.

Zla pod nebom sto su svakolika

Covjeku su prcija na zemlju.

Ti si mlad jost I nevjest , vladiko !

Prve kaplje iz case otrovi

Najgrce su I najupornije;

O da znades sto te joste ceka!

Svjet je ovaj tiran tiraninu, akamoli dusi blagorodnoj!

On je sostav paklene nesloge:

U nj ratuje dusa sa tijelom,

U nj ratuje more s bregovima,

U nj ratuje zima I toplina,

U nj ratuju vjetri s vjetrovima,

U nj ratuje zivina s zivinom,

U nj ratuje narod sa narodom,

U nj ratuje covjek sa covjekom,

U nj ratuju dnevi sa nocima,

U nj ratuju dusi s nebesima.

Tjelo stenje pod silom dusevnom,

Koleba se dusa u tijelu;

More stenje pod silom nebesnom,

Koleblju se u moru nebesa;

Volna volnu uzasno popire,

O brijeg se lome obadvije.

Niko srecan, a niko dovoljan,

Niko miran, a niko spokojan;

Sve se covjek bruka sa covjekom:

gleda majmun sebe u zrcalo.

Igumangovori o tome koliko je zivot tezak I da su sva zla, koja su sabrana pod kapomnebeskom, ljudska svakodnevnica, sa kojom se covjek nosi. Da je zivot tezak Iza lose ljude, a jos tezi za dobre I blagocestive duse. Nabraja suprotnosti uprirodi, a kao najveca su ,dusa I tijelo ,kao sinonim neke vjecne borbe. Covjekse ruga drugom covjeku I pri tome lici na majmuna, koji se gleda u ogledalo Ismije se sam sebi.

Slijediokupljanje plemena, koja dolaze da zapocnu ustanak I koja donose radosnevijesti o ustanku I u drugim krajevima, koji je vec poceo. Stihovi VojvodeBatrica, br.2585 2610

I sto cu ti duljiti pricanje :

Koliko je ravnoga Cetinja

Ne utece oka ni svjedoka,

Ni da kaze kako im je bilo,

Te pod sablju svoju ne metnusmo

Koji ni se ne kce pokrstiti;

Koji li se pokloni Bozicu,

Prekrsti se krstom hristijanskim,

Uzesmo ga za svojega brata.

Kuce turske ognjem izgorjesmo,

Da se ne zna ni stana nit raga

Od nevjerna domacega vraga.

KOLO VI :

Govori se opocetku ustanka I uspjeha u bitci na Cetinju. Simbolicno se cestita Bozic, kojipredstavlja novo radjanje, u ovom slucaju, radjanje zore ,koja nosi sloboducrnogorskom narodu, u borbi protiv Turaka. Stihovi br. 2625 2645

Kasnijepristizu pisma I iz drugih krajeva Crne Gore ,u kojima stizu radosne vijesti ouspjesima crnogorske vojske u borbi zaoslobodjenje. Gorski vijenac zavrsavastihovima Vladike Danila , koji tjesi Mandusica Vuka zbog puske koju je izlomioI daruje mu novu iz svojih odaja. Stihovi br.2810 2815

Mrki Vuce, podigni brkove

Da ti vidju toke na prsima,

Da prebrojim zrna od pusakah

Kolika ti toke izlomise!

Mrtvu glavu ne dize iz groba

Ni prekova bistra dzeferdara.

Zdravo tvoja glava na ramena,

Ti ces pusku drugu nabaviti,

A u ruke Mandusica Vuka

Bice svaka puska ubojita!

Na kraju dakazem da sam Gorski vijenac citalavise puta I svaki put kada ga citam, nalazim neke nove mudrosti, svaki put svevise I vise shvatam I razumijem, koliko je jaka bila Njegoseva ljubav premasopstvenom narodu I prema pravoslavnoj vjeri. Koliko je bilo dubokoumno njegovosagledavanje zivota, zivotnih pojava, covjeka I njegovog mjesta u prirodi .Mislim da su Njegosevi stihovi, koji pozivaju na borbu za oslobodjenje,najjaci stihovi napisani u srpskojknjizevnosti."BLAGO ONOM KO DOVIJEKA ZIVI, IMAO SE RADSTA I RODITI", "VUK NA OVCU SVOJE PRAVO IMA KA' TIRJANIN NA SLABA COVJEKA; AL' TIRJANSTVU STATI NOGOM ZA VRAT, DOVESTI GA K POZNANIJU PRAVA, TO JE LJUDSKA DUZNOST NAJSVETIJA", "SOKO MRZI POLJA OD PRASINE, SOKO NECE ZABU IZ LUZINE, SOKO HOCE VISOKU LITICU, SOKO TRAZI TICU JEREBICU;|", "MOJE PLEME SNOM MRTVIJEM SPAVA, SUZA MOJA NEMA RODITELJA, NADA MNOM JE NEBO ZATVORENO, NE PRIMA MI PLACA NI MOLITVE;", "NIKO SRECAN, A NIKO DOVOLJAN, NIKO MIRAN, A NIKO SPOKOJAN; SVE SE COVJEK BRUKA SA COVJEKOM: GLEDA MAJMUN SEBE U ZRCALO!"