Upload
miroslav71
View
212
Download
24
Embed Size (px)
Citation preview
PREDGOVOR
GETEOVO KNJIEVNO DELO
Presudan dogaaj u stvaralatvu Johana Volfganga
Getea (1749-1832) bio je njegov susret sa Herderom, duho-
vnim inspiratorom mlade generacije nemakih pesnika
i intelektualaca, koji mu je otvorio oi za veliinu
ekspira i Homera, gotsku arhitekturu i lepotu narod-
ne poezije. Novi pogledi na umetnost i ljubav prema
Frideriki Brion probudili su u Geteu pesnika, i za sa-
svim kratko vreme, na poetku sedamdesetih godina, na-
staju lirski, dramski i prozni tekstovi koji e biti
preloman dogaaj ne samo u nemakoj nego i u evropskoj
istoriji knjievnosti. Osnovni postulati mlade gene-
racije - osloboenje linosti od drutvenih, moralnih
i estetskih stega - kristalisali su se najpre u lirici.
Za razliku od artizma rokokoa, koji je vladao literarnom
scenom i koji je operisao ustaljenim slikama i motivi-
ma, Geteovi stihovi konkretizuju neposredan doivljaj
individualnim izrazom. Njegova lirika prestaje da bude
neobavezna igra i zasniva se tradicija poezije koju e
prekinuti tek poetak moderne knjievnosti. Subjekti-
van doivljaj u ovom tipu lirike nije vie podsticaj,
nego ini, i to je ono to je radikalno novo, njenu
sadrinu. Uz liriku subjektivnosti nastaju i velike
himne u kojima se osea uticaj Pindara. Ne vodei mnogo
rauna o pravilima tradicionalne poetike i koncen-
triui se na taan izraz i unutranju formu, Gete
pie stihove koji e otvoriti put Novalisovim himna-
ma, Helderlinovoj poznoj lirici i Rilkeovim elegija-
ma. ivot u celini, priroda, ljubav, genijalnost, vreme
i smrt - teme su ovih mladalakih himni koje rezimira-
ju pesnikov pogled na svet. Ve prva meu njima, Putni-
kova pesmauoluji (1772), donela je karakteristine kom-ponente novog stila. Dosledno potovanje
metrikih
stopa stavljeno je van snage i uvedene su neravnomerne
strofe IJU formu, kako u pogledu duine stiha tako i u
pogledu broja stihova, pesnik prilagoava sadrini.
Estetski doivljaj temelji se na realizaciji pesnikovih
asocijacija, ostvarenih ne kao dotad racionalno-grama-
tikom strukturom reenice ve sugestivnim slikama,
simbolima, smelim sloenicama i inverzijama. U ne-
kim sluajevima i razumevanje je oteano. Posebno mesto
meu himnama zauzimaju Pesma o Muhamedu (1772/73),
Prometej (1774) i Ganimed (1774). Figuri Prometeja,
poznatoj iz grke mitologije, Gete je poverio novu ulogu:
nije on vie titan koji je bogovima ukrao oganj i poda-
rio ga ljudima da bi zbog toga bio surovo kanjen, ve
stvaralac i buntovnik, sin Zevsov, koji je samosvesno i
prkosno ustao protiv svemonog oca. Izmeu njega i car-
stva bogova, izmeu Prometejeve zemlje i Zevsovog neba
mir je nemogu:
Evo me gde sedim, stvaram ljude
po svojoj slici,
rod meni ravan,
da trpi, da plae,
da uiva i da se raduje,
i da se ne osvre na tebe
kao ni ja!
Iako je Geteova himna nesumnjiv vrhunac u tumaenju
Prometeja kao simbola autonomnog stvaraoca u XVIII ve-
ku, ona se bez tekoa moe itati i kao protest protiv
samovolje jednog boga, kao izazov svakom teizmu, ukljuu-
jui i hrianstvo. Prometejevo do svetosti zaareno
srce" priznaje samo vreme i sudbinu", drugim reima -
objektivne zakonitosti ivota, od kojih nije izuzeto ni
najvie boanstvo. Konfrontirajui Zevsa i Prometeja,
Geteova pesma se predstavila kao svojevrstan i neuvijen
odgovor svakom ovozemaljskom despotizmu. Jo u dubokoj
starosti zazirao je pesnik od politikog aspekta svojih
mladalakih stihova: Ne dozvolite", pisao je 1820, da
se manuskript suvie razglasi, kako se ne bi pojavio u
( V
tampi. On bi naoj revolucionarnoj omladini doao
kao poruen i visoke komisije u Berlinu i Majncu mogle
bi ozbiljno da se namrte na moje mladalake bube". U
eksplozivnim stihovima, objavljenim tek 1785, i to bez
pesnikovog znanja, ne treba gledati pesnikov kredo iz
mladosti. Gete, koji je ivot shvatao kao neprekidno
pulsiranje, kao proces stalne kontrakcije i ekspanzije,
obeleio je Prometejem jednu od dve osnovne komponen-
te ivota koji se kao celina nagovetava ukljuivanjem
himne o Ganimedu, a nju je Gete, sigurno ne sluajno, sta-
vio 1789. u svojim delima neposredno iza Prometeja.
Prkosno samopouzdanje otpadnika Prometeja i enja Ga-
nimeda za stapanjem sa svemirom lirski su izraz pome-
nutih pojmovnih parova koji odreuju Geteovo miljenje
isto toliko koliko i njegovu poeziju. Celo stvaranje",
pisao je Gete na kraju osme knjige svoje autobiografije,
nita nije i nita nije bilo do otpadanje i vraanje
iskonskom". enja za spajanjem sa iskonskim izvo-
ritem, pregnantno formulisana u Ganimedovom grlei
grljen", okvir je i za Pesmu o Muhamedu, gde se slikom
mone reke koja nezadrivo ide cilju, stvarajui kultu-
ru i menjajui svet, predoava ivotni put genija.
Geteovo ivotno iskustvo odrazilo se i u drami. U
poznatom govoru Povodom ekspirovog dana (1771), ko-
jim mladi autor slavi ekspirovu veliinu, nalazi se
i reenica koja malo kae o ekspirovim komadima, a
znatno vie o Geteovim dramskim fragmentima i plano-
vima tog vremena> Svi ekspirovi komadi, centralna je
Geteova misao, okreu se oko skrivene take (...) u kojoj
se ono to je svojstveno naem ja% sloboda na koju pre-
tenduje naa volja, sudara sa neminovnim tokom celine".
Za razliku od drame prosvetiteljstva, u kojoj se pojavljuje
tragian pojedinac kao predstavnik netraginog sveta,
dramu generacije na ijem elu stoji Gete, karakteriu
nove tendencije. Kolizija pojedinca, koji insistira na
neogranienoj slobodi svoje volje, neminovna je sa isto-
rijskim procesom, zbirom takvih volja, i vodi u katastro-
fu. Geteovi dramski planovi tog perioda potvruju da mu
je upravo ta osnovna konstelacija lebdela pred oima.
Glavni likovi planiranih drama - titan Prometej,
9 moni Cezar, umni Sokrat, osniva islama Muhamed -
bili su predvieni da demonstriraju tezu o ustrojeno-
sti jednog sveta u kome je veliki ovek morao da strada
ili da rtvuje svoje ideale. Prvi celovit prikaz trage-
dije jedne znaajne linosti sree se u drami Gec od
Berlihingena, objavljenoj anonimno 1773. godine, kojom
Gete postie prvi znaajan uspeh. Snaan ekspirov
uticaj vie je nego oigledan. ekspirov pogled na
ivot, njegovo shvatanje veliine i strasti odredili su
dramaturgiju i nov jezik. Gete Gecom utemeljuje istorij-
sku dramu u Nemakoj, a postie odmah jo jedan vaan
cilj ovog anra: pesnik tematizujui prolost, govori
o svome vremenu. Nedvosmisleno, iako indirektno, dra-
ma predoava shvatanje ivota, dravnog sistema, reli-
gije, morala i prava Geteovih savremenika. Hrabro istu-
panje glavnoga junaka u korist cara upereno je istovre-
meno protiv apsolutizma nemakih kneeva i njihovih
minijaturnih teritorija, njegova iskrena i duboka reli-
gioznost razotkriva dogmatski klerikalizam XVIII veka,
njegova prirodnost i vitalnost prekor su uglaenom i
aneminom prosvetiteljstvu. Posebna snaga drame lei
u dijalozima Isklju^vo jezikom, ponekad sa samo neko-
liko reenica ili rei, karakterie mladi autor indi-
vidualnost svojih likova. Plastina slika XVI veka,
kakva se dotle nije videla na nemakim pozornicama, re-
zultat je jezikog majstorstva.
Veliki uspeh Geca od Berlihingena bacio je u senku
jo vei: objavljivanje romana Patnje mladoga Vertera
(1774). Tim delom, pisao je er Luka, zapoela je krat-
ka, ali vanredno znaajna filozofska i literarna hege-
monija Nemake". Gete, dotle poznat u Nemakoj kao autor
drame o Gecu, nakon svog prvog romana, postao je pisac
evropskog ranga. Nijedno njegovo delo objavljeno za ivo-
ta nije nailo u Evropi na takav odjek kao Verter.
Osvrui se u zrelom dobu na drutvenu i duhovnu kli-
mu u vreme nastanka romana, Gete je pokuao da objasni
razloge uspeha: Mueni nezadovoljenim strastima, bez
ikakvih spoljnih podsticaja na znaajne radove, sa jedi-
nom namerom da se ovek dri granica sporog, praznog
graanskog ivota ~ ljudi su se, u svojoj zlovoljnoj obe-
10
sti, mirili s milju da napuste ivot po SVOJOJ volji
ako im on vie ne odgovara, i da se tako na dosta bedan
nain oslobode svakodnevnih nezgoda i tegoba. Ovo uve-
renje bilo je tako raireno da je ba Verter zbog toga
izazvao veliki utisak, jer je svuda naiao na odziv i ja-
vno i razumljivo prikazao sutinu mladalakog uobra-
enja".
Patnje mladoga Vertera bile su izazov za publiku svo-
ga vremena. Iako je racionalizam bio potkopan, a krute
crkvene dogme izgubile od svoje svemoi, literarni ton
tom razdoblju davala su dela ije intencije nisu osta-
vljale itaoca u nedoumici. Jo uvek je na snazi bila
ema prema kojoj su negativno koncipirani literarni
likovi sluili kao opomena, dok su pozitivni, po pra-
vilu sa uspenim ivotnim putem, bili zamiljeni
kao uzor. U prosvetiteljstvu je moral trijumfovao nad
porokom, i tu neminovnost potvrivalo je itaocu svako
novo delo. Protagonisti radnje u delima graanskih
prosvetitelja bili su predstavnici sveta koji je na mo-
mente mogao biti tragino ugroen, ali koji nije mogao
biti ozbiljno doveden u pitanje. Verter se, meutim, ni-
je uklapao u tradicionalne okvire. Uvreno milje-
nje da emocije i moralne norme, originalnost i konven-
cija, individualnost i drutvena hijerarhija ne moraju
se sukobljavati, Geteov roman energino je uzdrmao. Ver-
ter, emancipovani graanski intelektualac, nespreman
na kompromise, zavrava tragino.
Uspeh romana bio je senzacionalan. Iako je re o
linim iskustvima kao bitnom podsticaju, ona su se, su-
blimisana u delu, pokazala reprezentativnim za jednu
generaciju koja je u liku Vertera prepoznala svoja raspo-
loenja i svoje tenje. Ne znai to da je kritika odmah
shvatila svu umetniku vrednost ovog dela. Verter, koji
je u osnovnim komponentama oznaio preokret u istori-
ji evropskog romana, prihvaen je prevashodno kao lju-
bavna pria. Njegova socijalna dimenzija ostala je ne-
uoena, a najvei broj italaca reagovao je emocionalno.
Naviknuta na literaturu koja okrepljuje i koja sadri
jasne putokaze za praktian ivot, italaka publika se
1 sentimentalno identifikovala sa likovima romana.
Struktura romana pogodovala je ovom vidu recepcije.
Odlumivi se za epistolarni roman po ugledu na Riard-
sona i Rusoa, istina bitno izmenjen jer donosi iskljuivo
pisma glavnog protagoniste, Gete je itaocu uskratio obje-
ktivnu sliku dogaaja i Verterovog karaktera, ali je njegov
unutranji ivot prikazan posebno intenzivno. ita-
lac je na taj nain, u izvesnom smislu, prinuen da
prihvati Verterovu perspektivu i njegovo tumaenje sve-
ta i da se sa njima poistoveti. Ne iznenauje to je ro-
man u redovima graanskih prosvetitelja naiao na ne-
razumevanje. Za njihov didaktiki koncept, prema kome je
roman imao da bude svojevrstan prirunik moralnih
naela i graanskih vrlina, Verterov neizbeno tra-
gian kraj bio je neprihvatljiv. Najee kritike su
stizale iz klerikalnih krugova, za koje je kamen spoti-
canja predstavljalo samoubistvo. Na popularnost romana
te kritike nisu uticale. U toku 1775. objavljeno je osam
novih izdanja, a iste godine objavljen je i francuski pre-
vod.
Uprkos velikim knjievnim uspesima, mladog pesni-
ka zahvatila je egzistencijalna kriza. ivotne oko-
lnosti i lini razlozi, ponovie se to i deset godina
kasnije, uinili su da je Gete na svaki nain traio
priliku za odlazak iz svoje sredine. Ona mu se ukazala u
jesen 1775: na poziv vajmarskog vojvode Karla Augusta
preao je Gete iz rodnog Frankfurta na Majni u Vajmar,
gde je, uz kraa odsustvovanja, ostao do kraja ivota. U ko-
joj je meri ova sudbonosna odluka bila i neminovna pi-
sao je sam pesnik: Sa irinom i ivahnou svoga duha
ja bih pomahnitao u teskobi i tromosti graanske sredi-
ne". U Vajmaru, koji je brojao 6 000 stanovnika, cela
drava je imala 100 000, posvetio se Gete, kao blizak sa-
radnik i prijatelj Karla Augusta, razliitim admini-
strativnim poslovima. U skladu sa svojim prosvetitelj-
skim uverenjem da se preko apsolutistikog vladara
moe pozitivno usmeravati razvoj drutva, pesnik je ak-
tivno uestvovao u poslovima pozorita i finansija,
starao se o putevima, vojsci, pravosuu, umarstvu i ru-
darstvu. Njegova oekivanja se nisu ispunila, reforma je
12
izostala i Gete je rezignirano zabeleio da ne shvata
kako je njega, roenog za neko privatno zanimanje sudbi-
na upetljala u dravnu upravu i kneevsku porodicu".
Bavljenje prirodnim naukama poinje, takoe, u prvoj
vajmarskoj deceniji. Geologija i mineralogija zaokuplja-
ju njegovu panju, a neto kasnije paleontologija i ana-
tomija. Godine 1784. polo mu je za rukom da otkrije i
meuvilinu kost (081p1egahage) i time potkrepi svo-
ju viziju o organskom jedinstvu ive prirode. Sada mi
je najvei izvor zadovoljstva botanika", pie 1786, sve
mi se namee, ne razmiljam vie o tome, sve mi dolazi
i ogromno carstvo mi se u dui uproava, tako da i
najtei problem mogu odmah prosto oitati. Samo kad
bih mogao nekome da saoptim ono to vidim i oseam,
ali to je nemogue. A nije to neki san, neko matanje; to
je sagledanje sutinske forme, kojom se priroda tako
rei stalno igra i igrajui se stvara raznovrsni
ivot".
Iako u prvoj deceniji ivljenja u Vajmaru nije obja-
vio nijedno obimnije delo, taj period je na Geteovoj
linosti ostavio nesumnjivo pozitivne tragove. Dra-
vniki poslovi uslovili su nov, trezveniji prilaz
ivotu, a intenzivno bavljenje razliitim granama nau-
ke razvilo je posmatraki dar i donelo dotle nepoznatu
preciznost izraza. Nov stil se radikalno razlikuje od
onoga u tekstovima do dolaska u Vajmar. U pismima ili
dnevnikim zapisima sa prvog putovanja po vajcarskoj
1775. zapaanja i iskustva su fiksirana lirskim tonom
ili ekspresionistikim reenicama u kojima su zvuk,
ritam i slika od iste vanosti kao gramatika i logika.
On je veran odraz izmenjenih pogleda na ivot. vajcar-
ska priroda, koju je na svom prvom putovanju opisivao kao
svemono stranu", pojavljuje se etiri godine kasnije
u novoj svetlosti. Ona je i sada mona i uzviena, ali
Gete ne stoji pred njom samo zadivljen. U svim njenim
manifestacijama, samo naizgled samovoljnim i sluaj-
nim, pesnik otkriva zakonitost i trajnost; Makakve ih
revolucije kasnije pokretale, odvajale, cepale, i one su
bile pojedinani potresi i sama pomisao na tako ogrom-
1 no kretanje izaziva uzvieno oseanje veite postojano-
sti. I samo vezano za velike zakone, vreme je nekad vie
nekad manje delovalo na njih (...) Duboko se osea da ovde
nita nije proizvoljno, da u svemu vlada veiti zakon
koji sporo dejstvuje".
Zaokret u ivotu kristalisao se prevashodno u lir-
skim pesmama, jedinim uspelim umetnikim ostvarenji-
ma tog razdoblja. One su i svedoanstvo o putu koji je pe-
snik postepeno proao od furioznih poetaka do klasi-
ke. Eksplozivnost i mladalaki prkos olieni u Prome-
teju ne sreu se vie u poeziji koju karakteriu pri-
gueni tonovi, mera i umerenost. Vinkelmanova raspra-
va Misli o podraavanju grkih dela u slikarstvu i va-
jarstvu (1755), kojom se kanonizuju estetske i etike kom-
ponente umetnikog dela kao i njena sredinja doista
uvena formulacija o idealu savrenog oveka koga ka-
rakterie plemenita jednostavnost i mirna veliina",
pozadina su sada Geteove lirike. Pesma, istina, polazi
od linog iskustva, ali je u njoj eliminisano subjektivno,
pojedinano i izuzetno i insistira se na objektivnom,
optem i zakonitom: Po venim, gvozdenim / velikim
zakonima / moramo krug svog / bitisanja svi / da opiemo".
Velike himne kao Granice oveanstva, Boansko, Pesma
duhova nad vodama, kao i lirska ostvarenja Obujmio pla-
ninu, Mesecu Putnikova pesma pred no, Minjon, pri-
meri su lirike u kojoj se smisao, slika, ritam i zvuk sta-
paju u celinu neponovljive lepote.
Septembra 1786. Gete je otiao u Italiju. Duboko ne-
zadovoljstvo poloajem izmeu pesnika i dravnog
slubenika nije se drugaije moglo razreiti. Po-
slednjih godina sam", pisao je iz Rima, vie prie-
ljkivao smrt nego ivot". Nepune dve godine boravka na
klasinom tlu oznaile su novu cezuru u ivotu i done-
le preporod. Da, mogu rei", rekao je u starosti, da sam
jedino u Rimu osetio ta je ovek zaista. Taj vrhunac, to
blaenstvo oseanja docnije nikad vie nisam dostigao;
u poreenju sa mojim raspoloenjem u Rimu, u stvari po-
tom nikad vie nisam bio radostan." Susret sa an-
tikim obrascima i idealima vratili su Geteu stvara-
laku produktivnost. Na delima Mikelanela, Rafaela,
14
Paladija, kao i grkih vajara, otkrivao je sutinu umet-
nosti kojoj je priroda bila uzor i koja je ostvarila meru
u pogledu sadrine i forme, harmonian odnos izmeu
pojedinanog i celine. Stvarati, znailo je pesniku
orijentisati se prema unutarnjoj harmoniji prirode ko-
ja se zasniva na organskim zakonitostima. Pojmovi za-
kon", forma", oblik", tip", usvojeni u tom periodu,
uli su u temelje Geteove estetike.
Boravak na italijanskom tlu bio je podsticaj da se
dovre drame Egmont, Ifigenija na Tavridi, i Torkva-
to Taso. Dok je drama u prozi Egmont (1788), koja obrauje
ustanak Holanana protiv panskih osvajaa u XVI veku,
blia mladalakom stilu, druge dve drame vrhunska su
dela klasine epohe. Gete je u Ifigeniji (1786) poao
od Evripida i grae koja je, poev od XVI veka, ee
obraivana (Rasin 1674, Gluk 1779), ali je, dajui tradi-
cionalnom zapletu nov smisao, od mitske drame stvorio
psiholoku i stavio akcenat na jednu od osnovnih ten-
dencija XVIII veka: na tenju oveka za autonomijom. Za
razliku od Evripida kod koga dramski rasplet obezbeuje
boginja Atina, Geteova Ifigenija odustaje od lukavih
reenja koja joj se nude i opredeljuje se za delo neuve-
no": istinu. Ifigenijina autonomna odluka, koja obe-
zbeuje pomirljiv kraj, poiva na novom, prosvetiteljski
shvaenom odnosu izmeu oveka i bogova: etika istog
oveka XVIII veka korespondira sa voljom bogova. Ifige-
nija insistira na harmoninom odnosu izmeu humanog
ina, dakle neeg to se nalazi u sferi mogueg, i mi-
losti bogova. Svet Geteove Ifigenije nije, kao to se
dugo tvrdilo, tako jasan i proziran, a poruke humanosti
nisu tako razgovetne i jednoznane. Ako je samovolja bo-
gova, na koju podsea Pesma parka na kraju etvrtog ina,
i stavljena van snage, ostaju tamna mesta na Orestovom
putu isceljenja, trenuci Ifigenijinog dubokog oajanja,
ostaje i, Toantovom etosu preputen, delikatan ishod
drame.
Gete svojim delom nije ponudio sliku drutvene
stvarnosti. Ifigenija je model koji, stilski i drama-
turki strogo stilizovan, postavljen izvan istorijskog
konteksta, demonstrira nov stadijum u razvoju savreme-
1 nog oveka, u kome, nakon ukidanja diktature bogova, auto-
nomna linost preuzima odgovornost za svoju sudbinu i
humanije meuljudske odnose.
Preglednu dramsku strukturu Ifigenije Gete je za-
drao i u Torkvatu Tasu, zapoetom 1780, a objavljenom
1790. godine. Broj likova bio je opet sveden na pet, jedin-
stvo radnje, vremena i mesta uzorno ouvano. Za Ifigeni-
ju karakteristian stilizovan jeziki izraz, koji
iskljuuje govorni jezik i njegovu leernost, sree se u
Tarkvatu Tasu kao i usko omeen prostor zbivanja: u obe
drame stilizovana priroda kao zahtev oveku za sa-
vlaivanjem individualnosti i spontanosti. Spo-
ljanji svet izgubio je svoju vanost - od istorijskog
Tasa ostalo je samo ime - problematika intelektualizo-
vana, radnja reducirana na minimum, a psiha protagoni-
sta postala je gotovo iskljuivo mesto dramskih sukoba.
Zbivanje smeteno u sredite drame, sukob pesnika
na dvoru sa svojom sredinom, i pored paralela koje na-
mee slinost izmeu Geteove i Tasove egzistencije, ne
razreavaju biografski podaci. Torkvato Taso nije dra-
ma o Geteovom ivotu; u obliku apstraktnog modela Gete
je predoio problematiku modernog pesnika. Ta ap-
straktnost povezuje Ifigeniju i Torkvata Tasa i signa-
lizira nov tip Geteove drame, bitno razliit od Geca i
Egmonta. Razlikom u shvatanju umetnosti Gete karakte-
rie svoje likove. Za princezu Leonoru poezija je refu-
gijum za njena oseanja, za Alfonsa, vladara i mecenu, mo-
gunost da mu ime ne potone u zaborav. Utilitaristiki
sudi o umetnosti Antonio, politiar i dravnik. Na-
suprot njemu Gete je postavio Tasa, senzibilnog pesnika
koji ivot radikalno vezuje za svoju umetnost: Kad
smiljati il' pisati ne mogu, / za mene ivot nije ivot
vie". Ali Geteov Taso, izdiferenciran i nervozan ka-
rakter, sklon ekstremnim raspoloenjima, nesiguran je
u proceni okoline u kojoj ivi. Njegov genijalni su-
bjektivizam izvor je njegove sree i nesree: on kome je
dato da kae kako pati, kad obian ovek zanemi" u svo-
me bolu", neminovno dolazi u traginu koliziju sa
etikim i estetskim normama svoje sredine. Kraj drame
izaziva nedoumice. Da li je re o tragediji ili se tra-
16
gine disonance ipak razreavaju - ne moe se sa sigu-
rnou tvrditi. Ipak, veina knjievnih kritiara
smatra da je Tasov slom neizbean. U tom smislu pisao
je ve i iler. U poznatom spisu O naivnoj i sentimen-
talnoj poeziji on je ukazivao na slinost konstelacija
izmeu Tasa i Vertera i time sugerisao tragino shvata-
nje ishoda. Paralela sa Verterom, koja se moe i u detalje
pratiti, gotovo se namee, a i sam Gete prihvatio je Tasa
kao potenciranog Vertera". Iako je teko verovati da
se u Tasovom tragino organizovanom karakteru neto
bitno moe izmeniti, problematian je svaki jednoznaan
odgovor. Pouna je opreznost kojom je Rihard Vagner rea-
govao na dramu: Ko ovde ima pravo? Ko nema? Svako vidi
kako vidi i ne moe drugaije". Izbalansiranost argu-
menata i protivargumenata, uvek ubedljivo za i protiv,
ostaje kao jedno od bitnih obeleja drame. Pravi smi-
sao" Torkvata Tasa, objasnio je Gete, jeste nesrazmera
talenta i ivota". To znai: zahtevi ivota ipak se ne
mogu ignorisati. Vanost Geteove drame jeste i u tome
to je ona prva osvetlila problem odnosa knjievnika
i drutva. U celoj svetskoj knjievnosti, pisao je vaj-
carski germanista Emil tajger, pojavljuje se sa Torkva-
tom Tasom po prvi put pesnik kao protagonista ozbiljne
drame. Nekoliko decenija ranije to ne bi bilo mogue.
Problematika drame u ovom obliku nije bila poznata, i
tek pojavom pesnika, kao to su bili Kloptok ili Ge-
te, ona se nametnula. Taj istorijski trenutak, koji daje
peat i savremenom shvatanju umetnika i njegovog po-
loaja u drutvu, Gete je ubedljivo fiksirao.
U Italiji pesnik nije otkrio samo svet umetnosti. U
ophoenju sa prirodom junog podneblja sticao je nova
saznanja i u prirodnim naukama. O njima je re u vanim
stihovima Metamorfoza biljaka (1790) i Metamorfoza
ivotinja (1806), koji sublimiu nastojanja da se u pri-
rodi otkriju sutina i zakonitost razvitka. Iza broj-
nih pojava u kojima se manifestuje ivot Gete vidi pra-
fenomene sveg bitisanja. Ovo saznanje u osnovi je njego-
vog bavljenja prirodnim naukama, kojima posveuje sve
vie panje i vremena. Mora se znati da je Gete Uenje o
bojama (1810), obimno delo neophodno za razumevanje pe-
1 snikovog sveta, smatrao jednim od svojih najznaajnijih
dela.
Pogledi na umetnost i ivot sa kojima se Gete vratio
iz Italije nisu naili na razumevanje u Vajmaru. U sta-
roj okolini pesnik je iveo usamljeno. Stagnirala je i
pesnika produktivnost. Izuzetak ine Rimske elegije,
napisane pod naslovom Egopsa Kotapa i objavljene 1795. go-
dine. Osnovni motiv stihova, nesputana ulna ljubav, ko-
ji je puritanska publika doivela kao skandal bez pre-
sedana, nije bio jedina novost. Koristei lirski ci-
klus, u kome se teme i motivi uzajamno dopunjavaju i
osvetljavaju, Gete je u svoju poeziju uveo formu izraava-
nja kojom e se kasnije rado sluiti. Stihom elegije da-
ti su u vedrom, strastvenom ili ironinom tonu kroz
dijalog, alu, igru rei i refleksiju, duh antike i mo-
dernog sveta, erotsko iskustvo i klasino obrazovanje,
ljubav i poezija. Na pitanje odnosa nasleene klasine
forme i modernog sadraja, Gete je suvereno odgovorio
Rimskim elegijama. O drugom, manje znaajnom boravku u
Italiji govore Veiecijanski epigrami (1790), proeti
razoaranjem i gorinom. Svakodnevica Italije nudila
je dovoljno povoda i za takvu perspektivu.
Getea koji je u osnovi ivota video evoluciju, duboko
je potresla Francuska revolucija, koju je, za razliku od
drugih nemakih pesnika od samog poetka, i to katego-
riki, odbijao. Istina je", govorio je pesnik u staro-
sti, prijatelj Francuske revolucije nisam mogao da bu-
dem, jer njene su mi grozote bile odve blizu pred oima
i bunile me svakog dana i asa, dok se njene blagotvorne
posledice tada jo nisu mogle uoiti. A nisam mogao
ravnoduno gledati kako u Nemakoj nastoje da vetaki
prouzrokuju prizore sline onima koji su u Francuskoj
bili posledica velike nunosti." Dogaaj u kome je pe-
snik video opasnost za vrednosti na kojima je poivao
njegov svet zaokupljao mu je panju niz godina. Pesnika
nastojanja da se sa njima ponese, drame Veliki Kopt
(1791), Graanin-general (1793) i Uzbueni (1794), nisu
donela rezultate. Sa istom namerom napisao je i ep Li-
sacRajneke (1793), u kome trijumfuju lukavost i niskost.
Najznaajnija drama sa ovom tematikom je Vanbrana ki
18
(1803), delo znaajnog jezikog i misaonog dometa, ali
kao pozorini komad iskonstruisano i neubedljivo.
Francuska revolucija je i u pozadini epa Herman i Do-
roteja (1796). Kao protivtea dogaaju koji ugroava mi-
ran i kontinuiran razvoj, dat je ovde uzak krug porodice.
Problematinost epa lei u tome to mir i statinost
poetske slike izgledaju neobino u okviru u koji je ona
smetena. Kao osetan kontrast nameu se itaocu do-
gaaji iz Francuske revolucije i sigurne, vrste, u sebe
zatvorene zajednice, na ijoj su strani sve pesnikove
simpatije. Geteova idealizovana graanska klasa, prezen-
tirana kao idealno drutvo, ostala je neobuhvaena ten-
dencijama razvoja svetske istorije. Idilian ep koji je
italaka publika oduevljeno prihvatila, a iler
smatrao vrhuncem novije nemake knjievnosti, posled-
njih godina je predmet estokih napada
Godine 1794. poela je Geteova i ilerova saradnja,
koja e trajati do ilerove smrti. iva veza meu pri-
jateljima ogleda se najpre u intenzivnoj prepisci o
sutinskim pitanjima estetike i poetike i predstavlja
nezaobilazan dokument za razumevanje epohe nemake kla-
sike. Rezimirajui prve godine prijateljstva sa ile-
rom, Gete je poetkom 1798. pisao: Probudili ste u meni
drugu mladost i ponovo me uinili pesnikom, to skoro
vie i nisam bio". Prisan kontakt sa ilerom znaio
je za pesnika izlazak iz viegodinje izolacije i upoz-
navanje sa idejama nove epohe, kojoj je ton davala Kantova
kritika filozofija. ilerovo nastojanje da ubedi Ge-
tea, naivnog" pesnika, u neophodnost teorijskih re-
fleksija kao nezaobilazne komponente stvaralakog pro-
cesa, osnovna je nit prepiske. Taj oblik saradnje Gete ni-
je odbacivao: Ja Vas molim da se ne ustruavate da me,
rekao bih, isterate iz mojih granica". Podstaknut
ilerom, Gete je nastavio rad na romanu o Vilhelmu
Majsteru, zapoetom 1777, pod naslovom Pozorino po-
slanje Vilhelma Majstera. Boravak u Italiji i Francu-
ska revolucija potisnuli su bili roman u drugi plan.
Izmena u odnosu na Pozorino poslanje ogledala se u
funkciji pozorita u ivotu glavnog junaka, koji, u
prvoj verziji, kao mlad i obdaren pisac, vidi u pozo-
10 ritu ivotni cilj i postaje reiser. Ne samo Geteovo
lino iskustvo ve, pre svega, drutvenoistorijski ra-
zvoj uslovio je da su te prvobitne intencije morale iz-
gledati prevaziene. Pozorite, koje je za mladog pesni-
ka stajalo u sreditu duhovnog interesovanja, izgubilo
je pri kraju stolea reprezentativni karakter. Umetno-
sti se, dodue, nije mogla porei posebna uloga u ivo-
tu, o emu je svedoio i Geteov Verter, ali se za graanske
intelektualce objektivna stvarnost nije mogla identi-
fikovati sa pozoritem, a Geteu je to izgledalo mogue
u vreme poetka rada na romanu.
Vilhelm Majster reprezentuje jednu generaciju koja,
pod uticajem Lajbnica, aftsberija i Rusoa, nije vie
spremna da se povinuje zateenim nadindividualnim
normama i koja, stavljajui akcenat na individualnost,
trai svoje mesto u drutvu. Vilhelmove rei, da sebe
lino, takvog kakav sam, sam obrazujem, to mi je bila mut-
na elja jo od rane mladosti" karakteristine su za
takvo shvatanje i ine sr romana. Na putu ka proklamo-
vanom cilju, Gete svog junaka konfrontira na ra-
zliitim stupnjevima njegovog, razvoja sa reprezentati-
vnim oblicima drutvene stvarnosti. Sasvim je u skla-
du sa duhovnim tendencijama poslednjih decenija XVIII
veka to to Vilhelm, kome pred oima kao ideal lebdi
humanistiki univerzalno obrazovan ovek, ne polazi
od nauke nego od pozorine umetnosti. Vanost koja se
pridaje pozoritu kao instituciji od prvorazrednog
znaaja za estetsko vaspitanje Gete podvlai detaljnim
prikazivanjem razliitih oblika pozorinog ivota.
Vilhelm se upoznaje sa lutkarskim i amaterskim pozo-
ritem, sa druinom igraa na ici, improvizovanim,
putujuim i dvorskim pozoritem; on je upuen i u pro-
bleme reije, probe, muzike, recitacije i sufliranja.
Vrhunac bavljenja pozoritem je Vilhelmov doivljaj
ekspira. Aktuelnost romana je time posebno nagla-
ena: upravo na komponentama koje su uinile da ek-
spirovo delo postane jedan od duhovnih uzora Geteove ge-
neracije temelji se i Vilhelmov doivljaj. Pozorite
za Vilhelma ima jo jedan - vrlo vaan znaaj. Ono je,
naime, mesto gde se niveliu klasne razlike. Vilhelm,
koji ima sklonost upravo ka onom harmoninom razvoju
prirode" koje mu roenjem nije dato", zna da je u Ne~
makoj" samo plemiu omogueno izvesno opte",
lino obrazovanje". Prava koja je jednom irem sloju
graanstva u Francuskoj bila obezbedila Revolucija, u
Nemakoj su postojala samo kao iluzija. Na daskama se",
Vilhelmov je zakljuak, obrazovan ovek pojavljuje u
linom sjaju kao i u viim klasama."
Iako je u XVIII veku umetnost, a ne crkva, ta koja je u
stanju da razrei egzistencijalna pitanja oveka, reli-
giozni aspekti sastavni su deo duhovnog horizonta
graanske inteligencije. Uticaj pijetizma je od pose-
bnog znaaja. Kroz njegovu kolu proao je i Gete. U
traktatu Ispovesti lepedue i Vilhelm upoznaje pije-
tizam, usvaja njegovu strogost i metodinost u voenju
ivota, ali ne i njegovu asketinost; susret sa pijeti-
zmom neophodna je, mada i prolazna etapa Vilhelmovog
puta. Pod okriljem drutva, koje bdi nad njegovom sudbi-
nom i koje objedinjuje estetske i etike norme, kao i
praktinu delatnost, Vilhelmov ideal univerzalnog
obrazovanja pretrpee izvesne korekcije. U jednom tre-
nutku njemu e biti kazano jedno od optih saznanja ljud-
skog ivota - da ovek nije srean pre nego to njegove
bezuslovne tenje same sebi ne odrede granicu". Vil-
helm, ije obrazovanje objedinjuje bitna stremljenja vre-
mena i koji uvia neophodnost usmerenosti prema nekom
pozivu, postaje ravnopravan lan socijalne zajednice.
Roman je objavljen 1795/ 96, a doekali su ga najpohval-
niji sudovi. Svako e u Majsteru nai svoje godine
uenja", smatrao je Vilhelm fon Humbolt. iler, iji je
udeo u koncepciji romana bio od posebnog znaaja, pisao
je oduevljeno: Mirno i duboko, jasno, pa ipak neshvat-
ljivo kao priroda, tako deluje i tako stoji tu; sve, ak i
najsitnija uzgredna crta, pokazuju lepu ujednaenost
due, iz koje je sve poteklo". Teoretiar romantizma
Fridrih legel nazvao je Francusku revoluciju, Fih-
teovu filozofiju i Vilhelma Majstera najveim ten-
dencijama razdoblja". Godine uenja Vilhelma Majstera
trajno su uticale na razvoj nemakog vaspitno-obrazo-
vnog romana. Veliki pripovedai XIX i XX veka - Lud-
1 vig Tik, an Paul, Adalbert tifter, Gotfrid Keler,
Tomas Man, Herman Hese - nalazili su u njemu uzor i
inspiraciju. Svojevrstan kontakt sa Geteovim delom
uspostavio je i Ginter Gras romanom Limeni bubanj.
Kao rezultat intenzivne saradnje sa ilerom nasta-
le su i Ksenije (1797), zajedniki epigrami u kojima se
otrim i satirinim tonom pretresa stanje u ondanjoj
nemakoj knjievnosti, a neto kasnije ilerov Alma-
nah muza doneo je vei broj Geteovih i ilerovih bala-
da, tako da je 1797. ula u istoriju nemake knjievnosti
kao godina balada": Razlikama u shvatanju ovoga anra
ostala su dva pesnika i ovom prilikom verna. Dok drama-
tiar iler insistira na dramskoj situaciji, na gru-
pama glumaca i gledalaca, na opisima kulisa ispred ko-
jih smeta radnju, Geteovu baladu karakteriu lirski
elementi. Iako se pojedine Geteove balade pribliavaju
ilerovim (arobnjakov uenik), reprezentativne za
njegovo stvaralatvo ostaju Bog i bajadera i Korintska
nevesta - obe sa svojim velikim temama o ivotu, ljubavi
i smrti, poetski tekstovi na ijim se porukama humano-
sti i tolerantnosti zasniva vajmarska klasika.
Poetak novog stolea doneo je pesniku teke potre-
se. Ubrzo posle Herdera (1803) umro je i iler (1805).
Stigla ga je i teka bolest, a zatim su i ratni dogaaji
zahvatili Geteovu neposrednu blizinu. Prijatelju Cel-
teru pesnik je pisao posle ilerove smrti: Mislio
sam da sam izgubljen, a sad gubim jednog prijatelja i sa
njim polovinu svoga bia. U stvari, trebalo bi da
ponem ivot na neki nov nain, ali za to u mojim go-
dinama nema vie puta". Opet je nastala pauza u pe-
snikoj produktivnosti. Tek postepeno vraa se Gete uz
velike napore ivotu i stvaralatvu. Nastavlja rad na
Vilhelmu Majsteru, a 1807. objavljuje zbirku Soneta, u ko-
joj ni veliko majstorstvo ne uspeva da prikrije nedosta-
tak supstance. Poinje poezija koja nosi atribute staro-
sti. Iz tog razdoblja je i Pandora (1808). Opet se govori
o Prometeju, ali ovoga puta na sasvim drugi nain. Sada
je njemu, oveku realnosti i napretka, suprotstavljen nje-
gov brat Epimetej, sav predan nerealnosti, prolosti i
lepoti. Pandori nema mesta uz njih: Prometej je odbacu-
je, Epimetej ne uspeva da je zadri. Njen povratak bie
mogu tek u svetu koji bude u stanju da izmiri disonance
izmeu delatnosti i lepote. Tema koja u Tasu ima tra-
gian zavretak, ovde nije dovedena do kraja. Drama o
Pandori ostala je fragment velianstven u svojoj misao-
nosti.
Znaajno delo ovog razdoblja je roman Izbor po srod-
nosti (1809), planiran kao novela koju je trebalo uk-
ljuiti u Godine lutanja Vilhelma Majstera. U toku rada
pesnik je odustao od prvobitne namere i delo je objavio
kao samostalan roman. Neobian naslov potie iz pri-
rodnih nauka. vedski hemiar Torbern Bergman obja-
vio je 1775. studiju Ce atas1gop\> e1es1tzu koja je 1782.
prevedena na nemaki. Gete je taj prevod poznavao. Pod
pojmom izbor po srodnosti podrazumevao se hemijski
proces u kome se izvesni elementi u kontaktu sa drugim
jedinjenjima iznenada izdvajaju iz svoje zajednice i stva-
raju nova jedinjenja. Presudna za roman bila je pieva
ideja da jedan egzaktan hemijski proces prenese u oblast
meuljudskih odnosa Geteov pomonik Rimer zabeleio
je u svome dnevniku Geteovu nameru da novim romanom
simboliki prikae drutvene prilike i njihove kon-
flikte". U razgovoru sa svojim sekretarom Ekermanom
pesnik je to i potvrdio: Jedini proizvod veeg obima",
gde je bio svestan da radi prema jednoj osnovnoj ideji",
bio je roman Izbor po srodnosti.
Na uoenoj zakonitosti meu elementima trebalo je
demonstrirati problem nunosti i slobode. Jer: dok
elementi anorganskog sveta samo prividno biraju" pre-
ma afinitetu, a zapravo moraju to da rade, ovek, slobo-
dno i razumno bie, doveden u analognu situaciju ne sto-
ji pod istom neminovnou. Ipak, tako jasni i nepro-
blematini nisu odnosi meu ljudima. U Izboru po
srodnosti sukob izmeu nagona i razuma zavrava se tra-
gino. Dogaaji izmiu kontroli oveka i elementar-
nom snagom razaraju odnose. Shodno strogoj koncepciji
romana, koja se zasniva na hemijskom fenomenu, Gete se
opredelio za simboliko prikazivanje zbivanja. Pojedi-
nani motivi i postupci, pojedinane slike i situaci-
je daju se, istina, plastino i ubedljivo, ali njihovu funkciju i smisao italac shvata tek iz celine. Izbor
po srodnosti nije oduevio publiku kao Verter, niti
je bio roman, kao Vilhelm Majster, koji e postati para-
digma vaspitno-obrazovnog romana u Nemakoj. Tek po-
stepeno, posle Geteove smrti, poeo je roman da zaokuplja
panju kao delo u kome se na problemu braka kao insti-
tucije razmatraju odnosi u savremenom drutvu; poeli
su ga shvatati kao preteu Gospoe Bovari, Ane Karenji-
ne i Efi Brist.
Poev od 1809. pa, sa dugim prekidima, gotovo do kraja
ivota, pesnik je radio na autobiografiji kojoj e dati
naslov Iz mog ivota, Poezija i stvarnost. Sa teitem
na istini o stvarnosti a manje na detalju, ovde je, iz per-
spektive ostarelog pesnika, osvetljen njegov ivotni
put od roenja do prelaska u Vajmar. Gete je, meutim, au-
tobiografiju shvatio i znatno ire: on govori o poli-
tikim i drutvenim dogaajima, o zbivanjima u umet-
nosti i nauci, raspravlja o knjievnosti i daje izvan-
redne portrete njenih nosilaca. Sve su to plodovi mog
ivota i ispriane pojedine injenice slue samo za
potvrdu nekog opteg zapaanja, neke vie istine (...)
Mislim da se u njima kriju neki simboli ljudskog ivo-
ta. Nazvao sam knjigu Poezija i stvarnost, jer se viim
tenjama izdie iz predela niske stvarnosti (...) Neka
injenica naeg ivota ne stie vanost po tome to
je i ukoliko je istinita, nego samo ukoliko je neto
znaila" - objasnio je pesnik Ekermanu. Piui o sebi
i svom delu, Gete je ispisao jedan deo kulturne istorije
Nemaca. Izvesnu dopunu autobiografiji predstavljaju
dela Putovanje po Italiji (1816) i Rat u Francuskoj
(1822). Posebno mesto meu knjigama koje osvetljavaju pe-
snikovu linost i njegovo delo pripada Razgovorima sa
Geteom, koje je objavio Geteov viegodinji sekretar
Ekerman.
Posle ilerove smrti Geteovi klasinni nazori o
umetnosti postali su manje strogi, a uticaj romantiar-
ske poezije bio je sve uoljiviji. Gete ne prati samo sa-
vremenu literaturu Nemaca, Francuza i Engleza nego
proiruje svoje interesovanje prema persijskoj i indijskoj
knjievnosti, prema nemakoj srednjovekovnoj knjievno-
sti i srpskim narodnim pesmama. Iz tog razdoblja je i
njegov pojam svetske knjievnosti": Najplodniji je bio
susret sa lirikom Persijanca Hafisa (1300-1389), u kojoj
Je naao iskazana sopstvena iskustva. irina i lakoa
Hafisove poezije proete duhom odgovarale su Geteu, za
kojim je bilo ostalo vreme prijateljstva sa ratobornim
ilerom, vreme Ksenija, napadanja plitkog i trivijal-
nog i odbrane sagledanih ideala i utvrenih normi. U
periodu od 1814. do 1819. nastaje Zapadno-istoni divan.
Orijentalna, a posebno Hafisova poezija, kao i naklo-
nost prema Marijani fon Vilemer, daju osnovni ton
ovom ciklusu pesama. Rekvizitima Orijenta zaodenut je
aktuelan sadraj ali i najdublja egzistencijalna pita-
nja. U dvanaest knjiga, koliko ihDivan ima, smetena je
duboka mudrost starog pesnika, kome nisu nepoznate ni
irine sveta ni najintimnija oseanja ljudske due.
Celina Divana poiva na zajednikim temama, motivima
i slikama koje povezuju pesme i knjige. O toj karakteri-
stici govorio je jo Gete. Odbijajui da izdvoji jednu
pesmu koja bi sluila na ast celoj, zbirci", pesnik je
objasnio da je svaki lan zbirke tako proet duhom ce-
line, tako je u sutini istonjaki, tako je povezan s
naravima, obiajima, religijom, da bi uvek jednom pre-
thodnom pesmom morao da bude uveden ako treba da utie
na matu i oseanja". Tako se uvodna Knjiga pevaa, sa
temom o poeziji, zavrava pesmom Blaena enja, kojom
su obuhvaene bitne teme Divana. U slici leptira koji
trai smrt u plamenu svee sadrani su ljubav i smrt,
ivot shvaen kao dijalektiko jedinstvo beskrajnog na-
stajanja i nestajanja. U Knjizi posmatraa, Knjizi izre-
ka, Knjizi parabola i Knjizi zlovolje nataloilo se
ogromno, ne retko, i gorko ljudsko iskustvo. Ono to Di-
van ini poezijom najvieg ranga jesu teme o kojima je
Gete progovorio samo na nekoliko mesta u svom celokup-
nom delu date sa lakoom koju poznaje samo najzrelija
umetnost. Ne sreu se ovde samo dve kulture, Orijent i
Okcident, istorija i sadanjost, venost i trenutak, ne-
go i duboka religioznost i mistika, duh i strast, patos
i kolokvijalizmi, ozbiljnost i ironija. Prostor i vre-
me nisu prepreka Geteovom univerzalnom duhu. Po iri-ni i znaenju pitanja, kao i po virtuoznosti
umetnikog
zahvata, Divan meu Geteovim delima zaostaje jedino za
Faustom.
Ono to je karakterisalo poeziju Divana moe se
pratiti i dalje kroz pesnikovu poznu liriku. Tada nasta-
ju pesme velike snage i sveobuhvatne simbolike sa optim
istinama o oveku i prirodi: Orfike iskonske rei
(1817), Jedno i sve (1821), Parabaza (1827), Zavetanje (1829).
U stihovima neiscrpne sadrine i izvanredne muzi-
kalnosti svodi pesnik bilans ivota. Karakteristike
poz1To g stila stekle su se u pesmi Zorom, kada magle veo
(1828), jednoj od najpoznatijih tog perioda. Poremeeno
logiko izlaganje nadoknaeno je smelim povezivanjem
duha i prirode.- U tri jednostavne strofe pesnik pre-
doava doba dana, transparentne slike stadijuma ivota.
Sinteza duha i prirode potpuna je: duh koji tumai pri-
rodu sigurno je uklopljen u njene tokove. Izvestan izuze-
tak predstavlja Marijenbadska elegija (1823) sa potre-
snom ispoveu o, poslednjoj velikoj ljubavi, u kojoj je
strast potisnula volju, obrazovanje i konvenciju.
Naporedo sa ovom poezijom nastajao je i drugi deo ro-
mana o Vilhelmu Majsteru - Godine lutanja Vilhelma
Majstera (1829). Termin roman moe se ovde, samo uslo-
vno prihvatiti, jer labavu kompoziciju prekidaju ume-
tnute novele i eseji, brojni aforizmi i stihovi, to
oteava praenje osnovne niti izlaganja. I glavna
linost se esto gubi u pozadini dogaaja. U centru
panje nije vie pojedinac koji od ivota i okoline
oekuje i zahteva ve ovek spreman na odricanje. Opti
problemi drutva dobili su prioritet u odnosu na
linost. Na toj osnovi roman je znaajnim delom vizija
modernog drutva i njegovih komplikovanih odnosa.
Traenje smisla ivota pojedinca i ivota uopte
tema je Fausta (Faust 1, 1808, Faust II, 1832) - Geteovog
najznaajnijeg dela, na kome je, sa prekidima, radio pu-
nih est decenija. Polazei od legende o oveku koji je
prodao duu avolu, Gete je stvorio dramu oveanstva.
Relevantna pitanja filozofije i religije, politike,
nauke i etike pokrenuta su u ovom najznaajnijem
knjievnom delu na nemakom jeziku. ta je Faust
znaio pesniku, rekao je on sam neposredno po njegovom
zavretku: Na svoj dalji ivot mogu odsada da gledam kao
na ist dar, i sada je u stvari sasvim svejedno hou li
uopte i ta u moda jo stvoriti",
Posle uvodnih stihova Posvete i Predigre u pozo-
ritu, drama zapoinje Prologom na nebu. U dijalogu
izmeu Gospoda i Mefista o vrednosti oveka stvoren je
transcendentalan okvir u koji je smetena celokupna
radnja. Mefistovoj podsmeljivoj slici oveka Gospod
suprotstavlja Fausta, oveka velike aktivnosti, i dozvo-
ljava Mefistu da pokua da ga skrene s pravog puta. Si-
guran u uspeh, Mefisto nudi i opkladu, zaboravljajui da
je i on sam, kao negacija svega postojeeg, samo neizosta-
van deo u procesu razvoja oveka i sveta. Legenda o savezu
oveka sa avolom dobila je u novom kontekstu potpuno
nov smisao: nije vie re o pojedincu, Faust je pred-
stavnik oveanstva. Na naelno pitanje, da li je dobar
ovek" uvek svestan svog puta, morae da odgovori Faust,
koji nijednog trenutka svog dugog ivota ne zna kakva mu
je uloga dodeljena na nebu.
U velikom uvodnom monologu Faust, naunik i mi-
slilac sa poetka XVI veka, koji raspolae celokupnim
znanjem svoga vremena, stoji bespomoan i rezigniran
pred tajnama prirode. Njegova enja da upozna snage od
kojih je sazdan svet, da prekorai granice kojima je
omeen ovek teraju ga da pomo potrai u maiji. Iako
nije ubeen u svemo Mefista, koji mu svoje usluge
stavlja na raspolaganje, Faust pristaje da mu prepusti
duu, pod uslovom da mu ovaj obezbedi da jednom trenutku
poeli trajnost: Ako trenutku kaem kada: / Tako si di-
van! Stani! Traj! - / ti me u lance okuj tada, / tad ne ma-
rim da doe kraj! / Tad smrtna zvona nek zazvone, / tad
slube budi reen ti, / nek stane sat, kazaljka klone, /
nek proe rok to dat mi bi!"
Sa otroumnim i cininim pomonikom Faust
kree kroz svet. Njegova stremljenja nisu obina. Faust
grai da u svojim grudima oseti sreu i bol oveanstva
i nije spreman da se zadovolji plitkim uivanjima. Ne-
mo i sa gaenjem posmatra Mefistove neukusne ale ko-jima ovaj eli da ga pridobije. Sutina
Faustovog
stremljenja ostaje Mefistu do kraja nedokuiva. Mefi-
stove granice vide se i u susretu sa istom ljubavi - dok
bespomono posmatra kako ljubav sa Gretom budi u Faustu
ovenost, upravo ono to on eli po svaku cenu da eli-
minie. U susretu Fausta i Grete delo dostie vrhu-
nac. Kratkotrajna srea uinila je Gretu u njenoj malo-
graanskoj sredini tekom prestupnicom. Naputena
od Fausta skrhanog tekom krivicom, etiki ista Gre-
ta zavrava na gubilitu. Verovatno najlepim stiho-
vima na nemakom jeziku ispriana je tragina povest o
ovoj velikoj ljubavi.
U drugom delu tragedije Faust naputa uski graan-
ski svet da bi ga put odveo u najvie drutvene krugove.
On se pojavljuje na carskom dvoru, gde uz pomo Mefista
priziva idealan ljudski par, Parisa i Helenu, posle
ega su njegove misli obuzete najlepom enom svih vre-
mena. Ceo drugi in, klasina Valpurgina no, sa sme-
lom temom stvaranja vetakog bia Homunkula, iste
entelehije, kao i Faustovi susreti sa bogovima i mito-
lokim biima na klasinom tlu, predstavljaju uvod za
pojavu lepe Helene. Trei in donosi susret Fausta i
Helene, spoj germanskog severa sa helenskim jugom. Nji-
hov sin, Euforion, simbol poezije, rano nalazi smrt, a
odmah za njim gubi Faust i Helenu. To je i kraj njegovog
boravka u legendarnom svetu; Faust se vraa na Sever, u
carski dvorac, gde kao nagradu za usluge caru u ratu do-
bija deo morske obale, koju poinje da pretvara u plodnu
zemlju. Svoga Fausta koji je teio apsolutnom znanju, ko-
ji je doiveo bezgraninu ljubav i koji je u Heleni su-
sreo apsolutnu lepotu, Gete uvodi u svet delatnosti. U
poslednjem inu Faust, moni gospodar i kolonizator,
sprovodi svoju zamisao. Ne obazirui se na rtve,
greei i dalje, on narodu obezbeuje ivot na tlu koje
je snagom svoga duha i svoje volje otrgnuo od mora. Tek u
tom trenutku oslepeli stogodinjak se osea srenim.
Mefisto gubi opkladu: opredeljenje za neumornu delat-
nost i boanska milost, doneli su Faustu izbavljenje.
Geteovo monumentalno delo ubraja se u najvea ostva-
renja svetske knjievnosti, mada je put do takvog prizna-
nja bio neuobiajeno dug. Kritika je bila glasna, pogo-
Iovu posle objavljivanja drugog dela. Ni najvei savreme-
nici nisu pokazivali razumevanje za delo, a Faustov ka-
rakter bio je estoko napadan. Poeziji se sudilo etikim,
religioznim ili nekim drugim vanestetskim kriteri-
jumima, te je sud, po pravilu, bio nepovoljan. Posle ovih
zabluda usledile su nove: Geteovo delo poelo se glori-
fikovati. Probuena nacionalna oseanja Nemaca po-
slednjih decenija prolog veka odigrala su u tome pre-
sudnu ulogu. Faust je postao simbol nemakog duha, a ka-
snije i celokupne zapadnoevropske kulture. Naporedo sa
ovim zabludama sazrevalo je saznanje o veliini drame.
Znaajan korak u razumevanju Fausta kao umetnikog dela
neumornih htenja i traginih iluzija, dela neizmerne
lepote i misaonosti, uinjen je posle Drugog svetskog
rata.
Slino stoji sa ocenom celokupnog Geteovog dela, te-
sno povezanog sa njegovim ivotom. Od samog poetka pa
do u najnovije vreme ni ostala dela nisu bila poteena
ne retko besmislenih napada, nerazumevanja i nesporazu-
ma. Nezainteresovanost za akutna pitanja nacije donela
mu je ne malo uvreda i nikad mu nije bila zaboravljena.
Na drugoj strani, stvarao se tokom decenija kult pesni-
kove linosti, gajena predstava o Geteu kao uzvienom
predstavniku Olimpa Deo zabluda i predrasuda uklonio
je roman Tomasa Mana Lota u Vajmaru (1939). Na Geteovu
istinsku veliinu poelo se trezveno ukazivati tek u XX
veku. Za dela kao Izbor po srodnosti, Zapadno-istoni di-
van i drugi deo Fausta prethodni vek nije imao izotren
sluh. Vremenska distanca je omoguila da se sagleda u
kojoj su meri bile istinite rei Hermana Grima pozna-
tog istoriara umetnosti i jednog od prvih Geteovih
biografa, koji je pisao da je Gete svojim delom izmenio
duhovnu klimu Nemake i uinio je nekoliko stepeni
toplijom.
20 FAUST
CRVI dg o POSVETA
Prioste opet, lelujna stvorenja,
kao pred davni mutni pogled moj.
Da vam sad vrsta dam uoblienja?
Zar jo sam srcem sklon zabludi toj?
Vi navirete svud iz isparenja
i magle - lepo! va nek vlada roj!
Kako mi duu mladiki potresa
arobni daak oko vaih lesa!
Vi donosite slike vedrih dana
mnoge su drage seni usred vas;
javlja se, kb iz zamrlih predanja,
ljubavi i drugarstva prvi as;
pominje zbrku ivotnih putanja
obnovljenoga bola alan glas
i dobre due koje, prevarene
od kobi zle, uminue pre mene.
Budue pesme oni uti nee
kojima nekad svoje prve slah;
rasu se krug to ljubazno salee,
utihnu onaj prvi odjek, ah!
Moj bol sad mnotvo neznano presree
od koga me je i kad pljeska strah,
a to sam negda pesmom razgaljivb
ko zna kud luta, ako je jo ivo.
33 en>a me, ve zaboravljena, goni
tim duhovima, u mir, ozbiljnost, sklad,
kao da s harfe Eolove zvoni
pesma i ape polujasan jad,
jeim se, suza za suzom se roni,
strogo se srce sve raznei sad;
to imam, to se u daljini skriva;
to nestade, za mene stvarnost biva.
PREDIGRA U POZORITU
Upravnik. Pozoriii pesnik. Komiar.
UPRAVNIK:
Vi to mi pomo dajete u svemu,
drugovi moji u dobru i u zlu:
da l' ovek moe nadati se emu
od naeg posla na nemakom tlu?
Hteo bih da se svidim puku tom,
jer daje on i drugom da zaradi.
Sklepasmo pozornicu, a pred njom
svako se sprema sad da oi sladi. 40
Ve rahat eno sede, ije krive,
uzdigli vee spremni da se dive.
Narodnoj umem da podiem volji,
al' nikad ne beh zbunjen ovoliko;
dodue, oni ukus nemaju ponajbolji,
ali su naitani kao niko.
Kako da damo neto to ar novine ima,
i da znaajno bude, i da se svidi svima?
Jer volim ja kad gomila se tiska 50
i navire u nau atru,
i pone jauk, pone vriska
dok se kroz vrata guraju da se satru,
kad se u rane popodnevne ase
ve laktaju i kre put do kase,
i, samo jedne ulaznice radi,
ne zaziru ni vrat da slome,
kao pred pekarama za hleb u doba gladi.
Samo je pesnik vian udu tome:
.?5 da sav raznolik svet oara. - O,
moj prijatelju, uini danas to!
PESNIK;
Ne pominji arenu masu meni:
duh bei od nas, vidimo li nju!
Zastri mom oku mete zapenjeni,
iji nas vrtlog vue prema dnu.
Ne, vodi me u neba kut skriveni:
pesniku radost cveta samo tu,
boanska ruka tu nas blagosilja
sred prijateljstva, ljubavi i milja.
Ah, to u dui nikne, pa se njija,
to plana usna jedva rei sme,
as loe a as dobro - sve upija
divljani tren i silom svojom tre.
esto kroz mnoga leta se probija
dok divno se ne uoblii sve.
to sja, za tren se rodilo; to vredi,
ni pred dalekim potomstvom ne bledi.
KOMIAR:
Potomstvo! to u njim da glavu morim!
Ko e da ljude dananje veseli,
da ja sad poem o potomstvu zborim?
Zabavu dajte svetu, kad je eli.
Pa kad je tu zabavlja valjan koji,
to se, ja mislim, u dobit uvek broji.
Ko rado i od srca zna to rei,
gomile ud ga ne moe omesti;
to slualaca krug je vei,
to e ga bolje on potresti.
Kurano zato! Sve uzorno dajte,
pa matu s njenim horovima svima,
strast, razum, oseanja razigrajte,
al' svuda neka i ludosti ima!
3
UPRAVNIK:
Pre svega, nek to vie radnje bude!
Oni bi da to vide, da se ude.
Najire dejstvo postie se tako
to im se hrpa dogaaja da,
te svak se divi, svako zja,
i miljenikom naziva vas svako.
Mnotvo se samo mnotvom pridobija,
svak e tu nai to mu srce ite.
Gde mnogo ima, svak neto dobija,
pa veseo naputa pozorite.
Daje li komad, na komadie ga daj!
Uvek e ti od ruke poi paprika taj;
lako ga smisli, lako spravlja.
to da celinu pred publiku stavlja?
Ona to raskomada ionako.
PESNIK:
Ne oseate vi kolika
krparija je bedna to, i kako
ne prilii za pravog umetnika!
Kad vas se, vidim, ponajvie mari
kad neko nadripisaki oljari.
UPRAVNIK:
Takav me prekor ne vrea nimalo:
ko eli pravo dejstvo neko,
do najboljeg alata mu je stalo.
To drvo to ga cepate je meko.
Za koga piete? Ta ko su oni?
Dosada jednog amo goni,
drugi se s masnog ruka k nama gega
pogleda tupa i stomaka sita,
a neko stie - najgore od svega! -
tek poto novine iita.
Svet rasejano k nama hita
ba kb da e na makarate; svi samo iz radoznalosti ure.
Gospe se toaletama epure
i sudeluju u glumi bez plate.
ta snivate sa pesnike visine?
to vam dvorana puna srce gali?
De, gledajte mecene iz blizine!
Jedni su hladni, drugi zadivljali.
Jedan na karte misli, drugi na to
kako e s droljom da provede no.
Pa zar da, jadne lude, zato
muite muze i svog duha mo?
Velim vam, dajte stalno, dajte mnogo,
pa ne moete promaiti metu.
Nastojte da se ljudi zabune i pometu,
a zadovoljiti ih - ta ko je jo to mogb? -
Al' ta vas to najednom skoli?
Da l' ushienje? Il' vas neto boli?
PESNIK:
Idi i trai drugog slugu kog!
Zar pesnik ljudsko pravo odabrano,
najvie pravo od prirode dano,
da greno raspe radi dobra tvog?
ime on gane srca sviju ljudi?
ime on svaki element svladava?
Nije l' to sklad to navre mu iz grud i
pa, vrativ se, u srcu sav svet zaobruava?
Dok priroda ravnoduna beskrajno
na vretenu nit venu sue,
dok bia sva, neskladno i oajno,
u optoj vrevi jauu i bue,
ko niz jednolik da razdeli zna,
te ritmom i ivotnoj struji?
Ko svaki deo u sveoptost tka,
gde divnim sazvujima bruji?
Ko divlju buru pretvara u strast?
Veernju rumen ko u duu toi?
38
Ko stere lepu premalenu cvast
putanjom gde e voljena da kroi?
Ko plete lovor-vence pune sjaja
za sve to zasluno i dobro biva?
Ko tvori Olimp? Ko bogove spaja?
Ko drugi do li ljudska sila iva
to se kroz pesnika otkriva.
KOMIAR:
Pa sluite se ovom silom slavnom!
Pesniki posb obavljajte veto
kao u kakvom zapletu ljubavnom!
Sluajno prie, obuzme te neto,
ostane, ve do gue si se spleo,
al' sreu neko ugrozi ti tad,
za ushienjem dou bol i jad -
dok dlanom o dlan, tu je roman ceo.
Pa, hajd, i nama takav komad dajte!
U bogat ljudski ivot zahvatajte!
Svak ivi njim, neznan je skoro svima,
a gde god darne, zanimljivog ima.
Ne naroito jasne slike sjajne,
istine iskra-dve sred zablude beskrajne
tako napitak najbolje se vari
to prua svetu okrepe i ari.
Tad cvet i dika mladog pokolenja
slua iz vae glume otkrivenja,
i svaki duh se utanani
iz vaeg dela setnom hranom hrani,
tad se as ovo a as ono prene,
i svak u grudi pronie sopstvene.
Jo su svi oni spremni podjednako
i da se smeju i da im suze teku,
jo zanos tuju, jo ih privid gali.
Ugoditi se ne moe nikako
ve uoblienom oveku,
a ko nastaje, taj e za sve da vam zahvali.
3 PESNIK:
Tad vrati meni one dane
kad nastajah, kad bejah mlad,
i kad su pesme neprestane
u divni navirale sklad,
kad magla skrivae mi svet,
pupoljke samo gledah svuda,
i jo je nebrojena uda
u sebi krio svaki cvet.
Bez ieg, imah dosta: strast
za istinom, u lepoj varci slast.
Daj bolnu sreu izobilnu,
daj onaj nagon, onaj ar,
daj mrnju, daj mi ljubav silnu,
o, mladosti mi vrati ar!
KOMIAR:
Mladost ti jo i treba, dragi drue,
kada u bici dumani te stisnu,
kad devojke te prelepe okrue
navaliv da se o vrat tvoj obisnu,
kad valja dobro potpraiti pete
k vencu to blista kraj daleke mete,
ili kad, posle estoke igranke,
krene na gozbe i pijanke.
Ali da hrabro, ljupko zasvirate
na instrumentu to ga dobro znate,
ka cilju to ga sami izbirate
da milo bludite i tumarate -
to od vas, stara gospodo, svi trae,
a od tog nita va ne trpi glas.
Ne podetinji ljude starost, kb to se kae,
no samo jo kb pravu decu zatie nas.
UPRAVNIK:
E, dovoljno je bilo rei,
da vidim najzad dela prava!
0
Dok tu sve upljom frazom zvei
nita se vredno ne deava.
ta tol'ko o raspoloenju?
Ne oklevajte, ne mudrujte!
Jeste l' poete po roenju?
Tad poezijom komandujte! 230
Sok estok nam to pre u ae
nalijte - ove elje nae
nek neodlunost ne obmane.
to propusti se danas, to sutradan ve nesta,
pa zato ne harite dane;
i odluka nek hrabro smesta
za kike uhvati mogunost:
iz ruku tad je nee dati,
no mora dalje delovati
iz sadanjice u budunost. 240
Oni to vode nae bine
probaju ega god se sete;
zato nek danas samo lete
kulise, svetla i maine!
Nek sunce sja i mesec nek treperi,
zvezde po volji rasipajte;
vode i vatre amo dajte,
stenja i uma, ptica, zveri!
Po tesnoj daari vi tako
proite svaki vaseljenski kut, 250
nek odmereno brz vas vodi put
sa neba, preko zemlje, do u pakb! PROLOG NA NEBU
Gospod. Nebeske vojske. Potom Mefistofeles
Tri arhaiela izlaze napred.
RAFAIL:
U kolu bratskih sfera bruji
Sunce i peva drevni poj,
putanjom propisanom huji
i gromori niz prostor svoj.
Anele ovaj prizor snai,
mada im smislom nije znan;
neshvatljiv ali prepun drai
velikih dela traje dan.
GAVRILO:
Vrti se zemlja s nepojamnom
brzinom, raskona kb raj;
s duboko stravnom noi tamnom
nebeski smenjuje se sjaj;
i kljua val i svom silinom
o hridi lomi svoju mo,
i sve to s veitom brzinom
kroz vasionsku leti no.
MIHAILO:
I hune se oluje bore
nad kopnom, morem, svud u krug,
i divljim svojim besom tvore
najdubljeg dejstva lanac dug.
Munje palacaju i pale,
i pusto prati groma trag;
42
al' aneli svim srcem hvale,
Boe, tvog dana korak blag.
SVA TROJICA:
Taj prizor tvoje sluge snai,
jer smislom nisi nikom znan,
sva dela su ti puna drai
i divna kb u prvi dan.
MEFISTOFELES (sam):
Kad si ve, Boe, opet amo svratio
da pita kako smo i ta sve novo ima,
a naklonost mi dosad obino nisi kratio,
evo i mene zajedno sa svima.
Oprosti, krupne rei zboriti ne bih znao,
pa makar mi se tu rugali svi;
jer, da se nisi smeha odvikao,
mom patosu bi smejao se ti.
Ja nita ne znam rei o Suncu i vasioni;
vidim jedino ljude i kako se pate oni.
Istoga kova vazda zemljin je mali bog
i nastran, kb i prvog dana svog.
Malo bi bolje ivovao
da mu nebeskog sjaja odblesak nisi dao;
on zove umom to, a uma sav mu smer
da bude zverskiji no svaka zver.
On mi se ini, uz vae doputenje,
kb skakavac, dugonogo stvorenje
to samo leti, skae, pa u travi
smesta se opet starom pesmom javi;
pa bar da iz te trave ponovo ne uzlee!
Ne, on ti gura nos u svako smee.
GOSPOD:
Zar nema nita drugo da mi kae?
Optube samo, kb i pre, izlae?
Zar ti na zemlji nita potaman ne izgleda
3 MNFISTOFKLNS:
Ne, Boe! Smatram da je onde jad i beda
kb to oduvek bee - da sakloni vas Bog.
Ljudi se mue kb kukavci sinji,
pa ak ni avo vie ne mari da ih kin>i.
GOSPOD:
Zna li Fausta?
MEFISTOFELES:
Doktora?
GOSPOD:
Slugu mog! 310
MEFISTOFELES:
Zbilja, na udan nain on vas slua!
Ta luda hranu nezemaljsku kua.
Sav vri i kljua, u daljinu udi,
upola svestan onog od eg ludi;
od neba zvezde ponajlepe trai,
od zemlje ponajviu slast,
a nit' blizina nit' daljina blai
enju tih uzburkanih grudi
i njihovu ne toli strast.
GOSPOD:
Mutno i zbrkano on sada slui meni, 320
al' put jasnoe vodim njegov hod.
Batovan zna, kad drvce zazeleni,
da e budua leta doneti cvet i plod.
MEFI STOFEL ES:
A da l' biste se kladili u to?
Izgubiete njega vi, da znate,
ako mi samo doputenje date
da svojom stazom vodim ga u zlo.
GOSPOD:
Dok je na zemlji i hodi izme ljudi,
neka ti nije zabranjeno to.
Dogod za neim tei, ovek bludi. 330
MEFISTOFELES:
E, hvala vam; jer kada umre ko,
za njega ja ne marim ionako.
Najvie volim obraie rumene.
Na leeve ne pozivajte mene;
ko maka s miem, i ja tako.
GOSPOD:
Lepo, po svome postupaj! Odvodi
taj duh od praiskonskog vrela,
moe li da ga pojmi, u ponor sa njim hodi;
al' zastae i postiena ela
morae najzad priznati i sam: 340
nagonom mutnim vuen, dobar ovek
pravoga puta svog je svestan dovek.
MEFISTOFELES:
U redu, de! Te prie dobro znam!
Al' ovo dovek" proi e u mah.
Za opkladu me svoju nije strah.
Kad dospem konano do cilja
dozvolite da zaklikem od milja.
Puzie meni on i jee prah,
kao roaka moja, uvena ona zmija,
i jo e sve to da mu prija. 350
GOSPOD:
I tad se samo slobodno pojavi;
nikad ne radih takvima o glavi.
Od svih duhova - poricaa
najvie trpim zlobnog zadevaa.
ovekova delatnost i odve lako klone,
on zaas u mir bezuslovan tone; stog rado na put dajem mu drugara
to podstie, te tako, iako avo, stvara.
Al* pravu decu boju neka krepi
obilja ivog ovaj prizor lepi!
to nastaje, to veno tka i buja,
nek obujmi vas ljubavlju beskrajnom,
pojavi koja nestalno leluja
vrst oblik dajte svojom milju trajnom.
(Nebo se zatvara, arhaneli se razilaze.)
MEFISTOFELES:
Volim da katkad vidim se sa Starim
i uvam se da sa njim odnose ne pokvarim.
Ba je videti lepo takvoga gospodara
da i s avolom samim oveno razgovara.
46
PRVI DEO TRAGEDIJE
NO
U visoko zasvoenoj, tesnoj gotskoj sobi Faust sedi nemirno na
stolici za pultom.
FAUST:
Avaj, koliko leta minu
otkako filozofiju, prava, 370
a sa njima i medicinu
revno i trudno izuavah!
ak sam, na svoju alost pravu,
i bogoslovljem punio glavu.
ta stekoh, luda, od nauke te?
Znam samo ono to znao sam i pre.
Magistar, ak doktor zovem se ja,
a da li iko vidi i zna
da deset ve leta ovako hodam
i uenike za nos vodam? - 380
A vidim da nita ne moemo znati!
To e mi srce skoro razderati!
Pametniji sam, dodue, od njih,
od svekolikih doktora tih,
od magistara, popova, ata,
od svih tih zvrndova i zamlata;
sumnja il' skrupula nije me takla,
ne bojim se avola niti pakla -
al' me i radost napusti sva;
ne uobrazih da saznadoh ta, 390
da mogu nekoga pouavati
i ljude nabolje preobraavati.
A nemam ni para ni imanja, nit' svetskih poasti i priznanja;
ni pas to ne bi izdrao!
Stog sam se, evo, na magiju dao,
da bi moj udni upio sluh
tajnu to snani je zbori duh,
da ne moram vie, uz gorak trud,
ono to ne znam da priam svud; 400
da spoznam ta je to to u sri
na okupu vasionu dri,
da delatnu silu i klice sagledam,
pa da po reima vie ne raspredam.
O, kad bi gledao, mesee ut,
na moju muku poslednji put,
ti, kog sam mnoge noi, pun briga,
za ovim pultom doekivao:
ti si se iznad hartija i knjiga,
sumorni drue, pojavljivao! 410
Ah, da me navrh gorskoga bila
obliva tvoja svetlost mila,
da s duhovima lebdim kraj pilja
i gazim posred planinskog bilja,
pa, zadimljenog znanja lien,
sred rose tvoje da isceljen diem!
Zar jo me ova tamnica krije?
Proklet zaguljiv umez taj,
gde ak se i ljupki nebeski sjaj
tmurno kroz okna arena lije! 420
Gomile knjiga oko mene,
crvotone, praine pune,
do vrha sobe zasvedene
hartija uta koja trune;
predaki nametaj sputava
moj korak, svuda boce ove,
kutije, bezbroj raznih sprava -
to je tvoj svet! I to se svetom zove!
48
Zar pita jo zbog eg se plai
srce, i zato grudi pee? 430
to bol ti ne da neobjanjiv
da nagon ivotni potee?
Mesto prirode ive, kamo
postavio je ljude Bog,
kosturi, dim i memla samo
svuda su ispred oka tvog.
Ustaj! U irok bei svet!
Neka te Nostradamusova
prezagonetna knjiga ova
povede na tajanstven let! 440
Priroda tebi pouk dae,
videe svake zvezde cilj,
buknue dua silom, znae
ta zbore dusi sveudilj.
Mozganjem suvim stei nee
znakova svetih smislen sklad:
due to pokraj mene lee,
uje li, odgovori sad!
(Otvara knjigu i ugleda znak Makrokozma.)
Ah, kako li mi od prizora tog
milina nagla svako ulo opi! 450
ivotna srea, mlada, sveta, kropi
i ari svaki damar tela mog.
Da li to ruka nekoga boanstva
zapisa ove znake, to u meni
stiae ljuti vrtlog zapenjeni,
to radost mi u jadno srce slivaju
i, snagom prepunom tajanstva,
prirodne sile ukrug razotkrivaju?
Jesam li Bog? Pred okom sve se zori!
U ovoj isto iscrtanoj mrei 460
delatna priroda pred duom mojom lei.
Shvatam tek sad ta mudrac zbori: Svet duhova od tebe nije skriven;
no srce ti je mrtvo, duh zaptiven!
O, uenie, vredno stupaj,
zemaljske grudi u rujnoj zori kupaj!"
(Razgleda znak.)
Svaka se crta u celinu splela,
svaka u svakoj tu ivi i dela!
Nebeske sile penju se i slaze,
dodaju zlatna vedra jedna drugoj! 470
Niz mirisne blagoslovene staze
s neba na zemlju, u povorci dugoj,
naviru, skladne, i sklad kojim zvone
proima beskraj cele vasione!
O, kakav prizor! Kakva slika sjajna!
Al* avaj, samo slika! O, prirodo beskrajna,
gde da ti priem na prsa ivodajna?
Izvori svega ivljenja, od vas
nebesa se i zemlja snae,
vas moje svele grudi trae 480
da navrlim se vaim sokom blae -
pa zar da skapam ne doekavi spas?
(Ljutito prevre staiice i ugleda znak Zemaljskog duhaj
Koliko mi je blii ovaj znak!
Za tebe, Due zemlje, vie marim;
oseam ve: sve vie bivam jak,
i ve se kb od mladog vina arim;
oseam hrabrost u svet da krenem sad,
da snosim sreu zemljinu i jad,
da s burama se nosim, da ne klonem
ak ni kad s brodom pokrhanim tonem. 490
Nada mnome se zaoblauje -
prikri se meseev sjaj -
tuli se svetiljka!
Dimi se! - Crveni zraci
palacaju mi oko glave -
50
Sa svoda k meni
jezivo neto struji
i grabi me!
Oseam, ti to lebdi oko mene,
o, due kog toliko zvah. 500
Otkrij se!
Sve mi se srce trese, ah!
Od novih oseanja
svako mi ulo, propeto, odzvanja!
Srce mi celo preda te je palo!
Mora! pa makar ivota to me stalo!
(Uzima knjigu i tajanstveno izgovara znak Duha.
Zapalaca crven plamen, usred kojeg se pojavi Duh.)
DUH:
Ko zove?
FAUST (okrenuta lica):
Kakvom grozom taj lik preti!
DUH:
Dugo si moju sferu udahnjivao,
privlaio me i prizivao,
a sada -
FAUST:
Vaj! Ne mogu te podneti! 510
DUH:
Ti iz dna due vapio si, hteo
glas moj da uje, moj da vidi lik;
prigoh se na taj snaan duin krik,
i evo me! - Pa to te uas spleo,
o, natovee? Gde je duin zov?
Gde grudi koje svet stvaraju nov
i bujan, koje u radosti plinu
elei da se k naoj sferi vinu?
Fauste, gde si, ti iji silni glas
hrlei k meni traio je spas? 520 Jesi li ti to, to taknut mojim dahom
do korena svog bia cepti strahom,
ti to se gri kao crv?
FAUST:
Zar pred tobom, plameni stvore,
da ustuknem? Ti da mi ledi krv?
Ja sam to, Faust, i jednak sam sa tobom!
DUH:
Sred plime ivota, po delatnoj oluji
ja lebdim gore i dole,
tamo i amo strujim!
Meu roenjem i grobom, 530
veito more,
veno krstarenje
kroz ivotno arenje -
za hunim razbojem vremena i prostranstva
tkam ivu odoru boanstva.
FAUST:
O, bodri due, koji sav svet proe,
koliko duh blizak meni ti si!
DUH:
Ravan si duhu koga tvoj duh shvatiti moe,
al' meni slian nisi! (.Iezne.)
FAUST (srui se kao zgromljen):
Na tebi? 540
Pa kome sam onda?
Ja, slika i prilika boanstva!
Pa ak ni tebi!
(Ieko kuca.)
O, smrti! - Ovo famulus je moj:
Cela se moja srea raskomada!
Taj suvoparni puzavap da sada
uniti bujnih privienja roj!
(Vagnsr u kunoj haljini i sa nonom kapicom, lrei svetiljku u
ruci Faust se ljutito okree.)
52
NAGNKR:
Izvin'te, uh da itate; al' ta?
Zacelo grku tragediju neku?
Rado bih da se vajdim tu i ja: 550
to danas vrlo koristi oveku.
Kau, kad hvale govorenje veto,
da od komedijaa i pop naui neto.
FAUST:
Zacelo, kad i pop je komedija;
kb to i jeste poneki mantija.
VAGNER:
Ah, ko u sobi sav se knjizi preda,
ko u svet jedva i na praznik hodi,
no izdaleka, durbinom ljude gleda -
kako e da ih ubedi i vodi?
FAUST:
Ko ne osea, taj to zalud kua. 570
Iz due valja da vam iknu rei,
da s praiskonskom snagom koja lei
pokore srce svakog to vas slua.
Sedite! Lepite i krparite,
varite to se s tueg pira baca,
duvanjem pepeo svoj raarite
sve dok plamiak hud ne zapalaca!
Dete il' majmun nek tim oi poji,
marite li za tako to, 570
al' niko srca ne moe da spoji
kome iz srca ne potee to.
VAGNER:
Dikcija sve je govorniku, znam,
mada sam od tog jo daleko sam.
FAUST:
Oko dobitka estitog se trudi!
Ne budi luda to praporcima zvei!
Valjana pamet iz valjanih grudi s malo vetine doi e do rei;
i kad se zbilja ima ta da kae,
emu da rei krupne tu se trae?
A govora je vaih svetlucanje, 580
prepuno ljoka i cvea od papira,
nemilo kao kad kroz suvo granje
i maglu vetar zapone da svira!
VAGNER:
Ah, Boe! Umetnost veno traje,
a ivot na je kratak kao dah.
Kritiki trud mi radost sva je,
al' opet esto obuzme me strah.
Kako je teko sredstva stei
pomou kojih izvoru se slazi!
I tek to malo krene po toj stazi, 590
ve ubog avo mora u grob lei.
FAUST:
Zar je pergament onaj izvor sveti
koji zanavek gasi e to pee?
Okrepa nikad nee te proeti
ako iz tvoje due ne potee.
VAGNER:
Izvin'te ali veseli duboko
u duh se doba preneti dalekih,
gledati kako pre nas miljae mudrac neki
i kako mi se potom uzvinusmo visoko.
FAUST:
O, jest, do zvezda samih! 600
Dragi moj, prola doba su u tami,
zapeaena knjiga prava;
to vama duh se doba ini
ono je sopstven duh va u sutini,
u kom se doba odraava
I tu sad esto vidi bedu puku,
54
da ti se zbilja utroba okree:
trice, starudije i smee,
i, u najbolju ruku,
povesni neki prizor trogatelni, 610
pun izreka pouitelnih
kb stvorenih da lutka ih blebee!
VAGNER:
A svet? A ljudsko bie? Svako
eli da spozna njih.
FAUST:
Da, da, onako
kako je kadar da spoznaje.
Ko sme da tome pravo ime daje?
A one malobrojne, to su neto
i saznali, al' nisu znali veto
da skrivaju saznanja ta,
no su ih, srca nabujala sva, 620
prostome puku obznanjivali -
njih su, otkad za svet se zna,
razapinjali i spaljivali.
Al\ prijatelju, no je ve duboka,
valja se danas i odmoriti.
VAGNER:
Celu bih no ne sklapajui oka
ueno s vama hteo zboriti.
Al' sutra, na dan Vaskrsenja,
moliu za jo neka objanjenja.
Nauci strasno predadoh se ceo; 630
dodue, mnogo znam, al' sve bih znati hteo. (Ode:)
FAUST (samu.
Kako li takav stvor ne oajava,
kad stalno hranom bljutavom se tovi,
skriveno blago udno iskopava,
a nae l' gliste, u radosti plovi! Zar se ovakav ljudski glas
tu, gde se dusi roje, uti sme?
Al' ovog puta hvala ti za spas,
najbedniji od ljudske dece sve!
Iz oajanja otre me ti
to poe ve da krha me i davi.
Ah, onaj lik toliko golem bi
da kb patuljak oseah se pravi!
Ja, slika boja, ja to ve uzvien
istine vene prizor oekivah,
ja to u sebi ve uivah
na sjajnom nebu, zemnog bia lien;
ja, vei od heruvima, ja, ija
snaga se drznu u premiloj slutnji
da tvoraki potee i zatutnji
kroz svaku ilu prirode, te i ja
da ivim poput nekog boga -
koliko moram ispatati zbog toga!
Tek jedna re me poput groma spri.
Ne smem da drsko s tobom se jednaim.
Ako i mogu da tvoj lik privlaim,
u meni nema snage da te dri.
U onaj blaeni sam mah
bio i pregolem i mali;
ti svirepo me natrag svali
u ljudske kobi no i prah.
Ko e mi rei ta da kuam?
I ega treba da se klonim?
Da li da onaj nagon sluam
i tenjama se predam onim?
Ne samo patnje - ak i dela mute
na ivot i zamruju mu pute.
K najviem to nam duh ikada grli
veito strana materija hrli;
kad dospemo do dobr a zemlje ove, 670
sve t o j e bolje obmanom s e zove.
Sva oseanja, koja neumrli
ivot u nae ulila su due,
sred vihora zemaljskoga se sue.
Do beskonanog kruga vasione
mata je smelo krug irila svoj,
a sad, kad srea u vir doba tone,
i mali prostor dovoljan je njoj.
Sred srca briga odmah nae stan,
bolove tajne tvori svaki dan, 680
remeti radost, mir, i rije, rije;
veito novim maskama se krije,
uzme lik ene, dece, doma,
otrova, kame, vode, vatre, groma;
strepi pred svaim to te je kadro ubiti
i vazda plae za svim to moe izgubiti.
Bogolik nisam! U srca dubini
znam: kao crv sam koji po tlu plazi
i koga, dok se hrani u praini, 690
prolaznikova noga zgazi.
Zar nije prah sve to me du polica
na visokome zidu okruava;
ta stare, puna kuina i trica,
to me u svetu moljaca stenjava?
Zar tu da naem to mi itu grudi?
Da opet itam u hiljadu knjiga
da svuda behu muenici ljudi,
i gde-gde, moda, neko lien briga? -
ta kae, uplja lobanjo, tim smekom?
Da mozak tvoj, kb i moj, zbunjen davno, 700
traei isti dan, po mraku tekom, istinu ude zalutao je stravno!
S pravom se meni rugate, o sprave,
grebeni, valjci i tonkii svi.
Pred kapijama stajah, ije brave
valjalo je da otkljuate vi;
zubaca puni bili su, dodue,
kljuevi, ali reze ne dignue.
Tajanstvena i usred dana bela,
priroda ne da da je lii vela; 710
kad neto sama nee da ti kae,
ni poluga ni vijak ne pomae.
Taj pribor stari ne upotrebljavah;
tu je; jer otac sluio se njim.
Pergament onaj i ne proitavah,
a svetiljke pocrnio ga dim.
Bolje da ovaj kr sav porazdavah
no da se znojim sad pod jadom tim!
Da zbilja ima to dadoe ti preci
u naslee, ti najpre to i steci. 720
Sve im se ne koristi, teko mori;
a korist daje samo trenutak koji tvori.
Al' to za ono mesto pogled se moj prikiva?
Zar je za moje oi magnet boica ta?
Najednom milo sve i svetlo biva,
kao kad meseina kroz umu nou sja!
Evo te s potom iz skrovita tavna
skidam, boice kojoj nema ravna!
Sokova smeso to nas toli snom,
vrhune ljudskog duha i vetine, 730
smrtonosni putovoo u tmine,
ukai milost gospodaru svom!
Gledam te, i sav bol se ublaava,
hvatam te, i sva tenja sad jenjava,
u duhu sekne onaj burni val.
Isplivavam na puinu iroku,
58
talasi glatki blistaju mom oku
i novi dan na novi mami al.
Ognjena kola lakokrila plove
put mene! Spremnost oseam za let 740
kroz dubok eter, niz putanje nove,
u delatnosti iste novi svet.
Kakav boanski ivot u milini!
Crve, zar ti da stekne sreu tu?
Da, samo lea okreni sudbini
zemaljskoj, ovom suncu, ovom tlu!
Drzni se, ulaz otvori tajanstven
u koji niko ne voli da kree!
as je, dokai delom da ovek dostojanstven
ustuknuti pred bogovima nee 750
ni sklanjati od mrane pilje elo
gde mata sebe proklinje i mori;
prolazu tesnom hrli smelo
u ijem drelu sav takav gori,
odlui se da vedro tamo kroi,
makar u nita morao da se toi.
Biljurna kupo, prozirna i sveta,
na koju ne pomiljah toli'ko leta,
iz kutije izii! Od davnina
na predakim si pirovima sjala, 760
ozbiljne goste radovala
dok su iz tebe redom pili vina.
Likova niz na tebi, u raskonoj punoi,
dunost da stihom kae im sutinu
pre nego to iskapi sadrinu -
sve to na mlade podsea me noi.
Drugom te neu dati, nit' u sada
slaviti umno lepotu tvog sklada;
opije brzo ovog soka slast.
Pripremljen davno, vie se ne skriva, 770
smeim se mlazom u grotlo tvoje sliva: poslednji moj napitak me poziva
da blaenoga duha iva
sveano jutru pijem ga u ast!
(Priiosi kupu usnama.)
(Zauju se zvona i pevanje hora)
HOR ANELA:
Hristos u nebo se vinuo!
Slavlje odjekuje:
Smrtnom oveku je
greh kojim vekuje
sada uminuo.
FAUST:
0, kakav dubok bruj i zvonak glas 780
kupu sa usta presilno mi skloni?
Da to na Uskrs ve muklo ne zvoni,
na praznikoga jutra prvi as?
Da l' horovi ve onaj uteni poju poj
to ga nad grobom nekad klicae anela roj,
znai li ova pesma to se roni
izvesnost, novi savez, spas?
HOR ENA:
Mi smirnom smo i alojem
njegovo telo umile,
mi ga, njegove vernice, 790
u isto platno uvile;
u grob smo ga poloile
da vean sanak sni -
vaj! Hrista sad u grobnici
ne zatiemo mi.
HOR ANELA:
Hristos u nebo se vinuo!
Ljubavlju blaen,
muen, prokaen,
kuanjem snaen,
veno je sinuo. 800
0
FAUST:
Nebesni zvuci, ta e vaa jeka
meni to puzim preko pranog tla?
Zvuite onde gde su srca meka.
Poruku ujem, al' vere nemam ja;
a uda behu u vremena sva
najdraa srcu vernoga oveka.
Ne smem put sfera odakle se sliva
premile vesti napev blag,
pa ipak, ovaj zvuk, od mladih dana drag,
i sad u ivot natrag me poziva. 810
Pre se na mene kroz prazniki mir
poljupcem lila s neba ljubav silna;
zvuahu slutnjom zvona preobilna,
pa strasno tonuh u molitve vir;
nepojmljiva je enja mila
gonila mene u livadu i lug,
dok se za suzom suza lila
nicao mi je nov svet uokrug.
Vesele igre, mlade dane,
proleno slavlje sred sree nesputane 820
ta pesma mi, kb pre, nagovetava.
Detinjstvom punei mi grudi,
seanje sada volju zadrava
da se na krajnji korak ne usudi.
O, nek se samo ori slatki nebeski poj!
Navire suza: Zemljo, opet sam tvoj!
HOR APOSTOLA:
Hristos iz groba,
uzvien, premio,
na nebesima
let je ustremio;
srenom svestvaranju
on se pripremio;
ah! nas na zemlji
jad je onemio.
830
61 udimo zemljine
uze da kidamo;
Hriste, zbog tvoje
sree mi ridamo.
HOR ANELA:
Hristos u nebo se vinuo
iz truljenja, iz groba, 840
gde kratko je poinuo!
Budite sreno spremni,
zbacite lanac zemnih
nevolja i teskoba!
Vi to u srce ga staviste
i njegov steg razaviste,
njega jedino slaviste,
ljubavlju svet raskraviste
kada mu re objaviste -
uitelj nosi vam spas, 850
ujte mu glas!
PRED GRADSKOM KAPIJOM
Graani raziih zaiimanja izlaze u etnju.
NEKOLIKO KALFI:
A kuda ete stazom tom?
DRUGE KALFE:
U lovaki smo poli dom.
PRVI:
Do vodenice hteli bismo mi.
JVDAN KALFA:
A Vaserhof? Da krenemo onamo?
DRUGI KALFA:
Kad bi put donde bio lepi samo!
62
DRUGN KALFE:
A ta e ti?
TREI KALFA:
Ja idem kud i svi.
ETVRTI KALFA:
Hajte u Burgdorf! Samo ivo!
Najlepe cure i najbolje pivo
tu ete nai, i tunjavu kb bog! 860
PETI KALFA:
De, de, ta mi se tu junai?
Zar trei put da deblji kraj izvlai?
Ja neu tamo, strah me mesta tog.
SLUAVKA:
Ne! Vraam se u grad, da zna!
DRUGA SLUAVKA:
Pa on nas eka tamo pored gaja.
PRVA SLUAVKA:
Tu u se usreiti ba;
on se od tebe ne odvaja,
sa tobom igra povazdan; nimalo
do provoda mi tvoga nije stalo!
DRUGA SLUAVKA;
Al' nee biti sam; do luga 870
povee i svog travoga druga.
STUDENT:
Um, a