Upload
mladen-lujic
View
352
Download
1
Embed Size (px)
DESCRIPTION
muyika
Citation preview
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi
Smer za tradicionalne igre
Seminarski rad
Predmet: Narodna književnost
Tema: DODOLSKE PESME U SRPSKOJ NARODNOJ KNJIŽEVNOSTI
Student: Ćirić Ana 65/08 profesor: Grujić Tamara
Decembar.2009
U Kikindi
Sadržaj
Uvod...........................................................................................................................3
Narodna književnost -nastanak, razvitak i podela.............................................4
Narodne lirske pesme.............................................................................................6
Kalendarske obredne pesme ...................................................................................7
Dodolske pesme....................................................................................................... 8
Poreklo naziva...............................................................................................8
Izgled dodola.................................................................................................11
Kult biljaka....................................................................................................11
Izvođenje obreda.............................................................................................11
Analiza dodolskih pesama............................................................................14
Zaključak...................................................................................................................19
Literatura ...............................................................................................................20
2
Uvod
U ovom seminarskom radu biće reči o:
Srpskoj narodnoj književnosti, njenim opštim karakteristikama kao što su nastanak, razvitak,
podela;
Lirskim (ženskim)1 narodnim pesmama koje karakteriše velika raznolikost tema; u njima sa
takoreći ogleda ceo čovekov život- lični, porodični i društveni)2,
obrednim pesmama koje su nastale u onom periodu društvenog razvitka kada je čovek mnoge
pojave oko sebe tumačio voljom Bogova. (U težnji da umilostivi Bogove, čovek je priređivao
različite obredne rituale koji su uvek praćeni odgovarajućim pesmama. Tako su nastale
dodolske pesme, krstonoške, kraljičke, koledarske, slavske...)
Glavni akcenat će biti stavljen na analizu same dodolske pesme kao i njenog obreda
(rituala). Na ovom primeru, uočiće se zavisnost pesme od načina života čoveka: opstaje
hiljadama godina u nepromenjenom obliku jer je takva odgovarala zemljoradniku u svim
vremenima, pošto se i njegova potreba za kišom3 nije promenila i uvek je ostala aktuelna.
1 Vuk Stefanović Karadžić je izvršio podelu narodne književnosti na narodne lirske pesme koje je nazivao ženskim i narodne epske pesme koje je nazivao muškim pesmama. NEDIĆ.V. (1972) Narodna književnost. Izdavačko preduzeće Nolit-Beograd. Str,2 Dr LATKOVIĆ. V. (1967) Narodna književnost. Narodna knjiga- Beograd. Str.145.3 Dodolske pesme su izazivala samo sušna vremena, tako da se motiv kiše stalno ponavlja
3
Narodna književnost
Opšte karakteristike (nastanak, razvitak, odlike i podela)
Smatra se da je usmena (narodna) književnost nastala još u periodu divljaštva, kada je čovek
osetio potrebu da izrazi svoja osećanja, želje, zadovoljstvo, potrebe i raspoloženja.Znatno pre pojave
pisma, u pradavnim vremenima, o kojima svedoče ostaci materijalne kulture, a o duhovnoj kulturi se
zaključuje posredno, ljudi su pevali pesme i pričali priče, te su peme i priče bili nerazdvojivi deo i
izraz ukupne duhovnosti, globalnog poimanja sveta; bile su čuvane u pamćenju i vekovima
prenošene usmeno. U skladu sa razvitkom društva,i stanja društvene svesti, menjao se i nastanak i
razvitak usmene književnosti.
Na pitanje: „Šta je narodna književnost?“, u školskim udžbenicima obično se odgovara:
„Ono što se prenosi od usta na usta ili s kolena na koleno“. Međutim, jednostavnost ovih „definicija“
preterano uprošćava sam pojam narodne književnosti.
Narodna književnost ima određene opšte odlike, koje bi se mogle ovako sistematizovati:4
1. Usmeno prenošenje
2. Sinkretičnost
3. Kolektivnost
4. Tradicionalizam
5. Varijativnost
6. Ustaljenost motiva i sižea
7. Poetski jezik
8. Stilski postupci i sredstva
4 KLEUT. M. (2000) Narodna književnost. Novi Sad. Str.5.4
Usmena tvorevina živi u narodu, u pamćenju velikog broja prenosilaca te je tako stalno
podložna menjanju; neki delovi se izbacuju svesno ili zato što su zaboravljeni, drugi se dodaju a neki
se neznatno menjaju. Duže tvorevine se teže pamte i podložnije su promenama, dok su pesme
pevljive i manje podložne promenama.To dovodi do nastanka velikog broja varijanti. Kako je
usmena književnost nastajala u nerazvijenim zajednicama kada su sva znanja bila sadržana u
predanju, u tim uslovima nije bila izdiferencirana umetnost. Pesma se pevala uz pratnju muzike, igre
i plesa, glume. Spoj usmenih tvorevina, muzike, plesa i glume naziva se sinkretizam. Svaka
tvorevina se peva ili kazuje pred većim ili manjim skupom, te tako kazivač mora da prilagodi svoj
repertoar publici. Na taj način se menja sadržina i struktura usmene tvorevine i javlja kolektivnost.
Neke tematske celine u usmenoj književnosti mogu da se ponavljaju u okviru istog ili različitog
žanra, te se tako javljaju ustaljeni motivi i sižei.
Prvi koji je tvorevine narodne književnosti preneo na papir bio je Vuk Stefanović Karadžić.
Vuk je izvršio podelu narodne književnosti na narodne lirske pesme koje je nazivao ženskim i
narodne epske pesme koje je nazivao muškim pesmama.
5
NARODNE LIRSKE PESME
Lirska pesma je veoma stara, skoro koliko i ljudski jezik.5 Do tog zaključka se došlo najviše
na osnovu proučavanja poezije i života primitivnih plemena, kao i na osnovu činjenice da se među
najstarijim zabeleženim tekstovima nalaze i lirske pesme.
Našu liriku karakteriše velika raznolikost tema. U njoj su izražena osećanja darovitih pojedinaca,
pogledi i shvatanja narodnog kolektiva, opisane životne situacije, predočenja,htenja i potrebe.
Veoma je bogata po broju pesama. Ritam i stil lirske pesme zavisi od njene melodije kao i od
ritma igre uz koju se pesma peva.
Narodna lirska pesma je nastala iz potrebe da se pev o nekoj životnoj situaciji, o sećanjima i
raspoloženjima, željama i snovima, idealima i nadanjima.
S obzirom na veliku skalu osećanja i raspoloženja, na veliki broj životnih situacija u kojima se peva,
nastao je veliki broj vrsta i podvrsta lirske narodne poezije:6
Mitološke pesme
Ljubavne pesme
Običajne pesme (svatovske, počašnice ili zdravice, uspavanke, tužbalice)
Posleničke pesme (pastirske, žetelačke pesme, pesme o vršidbi)
Obredne pesme (dodolske, krstonoške, kraljičke, koledarske, slavske)
Religiozne
Porodične
Šaljive
5 Dr LATKOVIĆ. V. (1967) Narodna književnost. Narodna knjiga- Beograd. Str.1466 Dr VELIČKOVIĆ.S. dr MARKOVIĆ.J. Interpretacije iz književnosti Niš (2003) str.185.
6
Marija Kleut u svom radu Narodna književnost navodi sledeću podelu lirskih pesama:
Obredne i običajne (Koledarske i Božićne, Bogojavljenske ili Vodičarske, pesme na ranilu,
Đurđevske, Uskršnje ili Velikdenske, Lazaričke, Spasovske, Kraljičke, Ivanjske, Dododlske i
krstonoške; kao obredne i Svatovske, Počasnice-zdravice; kao običajne)
Pesme o radi i uz rad
Religiozne pesme (Mitološke, Hrišćanske, Slepačke)
Ljubavne pesme
Šaljive pesme (parodije i rugalice).
Kako je tema ovog seminarskog rada „Dodolske pesme u srpskoj narodnoj književnosti“, dalje
sledi objašnjenje o njihovom nastanku i obredu uz koji se izvode kao i analiza same pesme i
njenih stihova.
Kalendarske obredne pesme
Obredni običaji vezani su za godišnje promene u prirodi. Opšta karakteristika ima je da se
održavaju dugi niz vekova, makar i u delimično izmenjenom obiku.
Mnogo toga što se zbivalo oko čoveka a što je pririda nametala, čovek nije mogao da shvati.
Prirodne pojave su mu nanosile zlo i ugrožavale život a njihovo ponavljanje ga je nateralo da
razmišlja i traži uzroke. Nemoćan pred prirodom, za sve ono što ga okružuje, pripisivao je
nepoznatim i tajnim silama. Verovao je da prirodom upravljaju dobri duhovi i demoni koji se mogu
žrtvama i obredima umilostiti. U tome i jeste smisao obrednih pesama.
7
Dodolske pesme
POREKLO NAZIVA
Postoji više objašnjenja kako je reč dodola nastala:
* 1. od litvanskog glagola dundéti što znači grmeti. Pretpostavlja se da se glagol našao u srpskom
jeziku baltičko-slovenskom simbiozom;
* 2. od reči Dodol. Dodol je nekadašnji bog vlage i rastinja;
* 3. od pripeva „oj dodo, oj dodole“.
Slovenski nazivi za dodolu neposredno su vezani za slovenskog boga gromovnika, Peruna. Nakon
primanja Hrišćanstva Srbi ne odbacuju u potpunosti kult boga Peruna, već njegove moći pripisuju
Svetom Iliji. U Dalmaciji se na dan Sv. Ilije pojavljuju dodole.
Neki naučnici smatraju da je dodo samostalno božanstvo, na što ih navodi pripev oj dodo, oj dodo le,
što nas takođe navodi na prvobitnu priču o verovanjima i praunovericama, vezanim za postojanje
nekih božanstava.7
Dodolske pesme nisu bile vezane za određeni dan u godini, kao što su koledarske,
Đurđevske, Ivanjske idr, već su ih izazivala samo sušna vremena. Ali su obredni običaji uz koje
se ove pesme pevaju srodni običajima povodom godišnjih doba, te se zbog toga i ubrajaju u
obredne pesme. Najčešće su se pevale od Đurđevdana do Petrovdana i to četvrtkom. Četvrtak je
verovatno nekada bio posvećen slovenskom bogu groma, Perunu8( u nekim slovenskim jezicima
četvrtak se zove u Perendan)9
Kada leti nastane velika suša koja preti da uništi letinu, a ponegde i stoku, onda devojke ili
mladići idu u dodole ili prporuše.10
7 GOLEMOVIĆ.D. 2006. Čovek kao muzičko biće. O refrenu, opet, ali skoro sigurno, ne i poslednji put BG.biblioteka pri FMU, HH vek. Str.89.
8 U istraživanjima o poreklu obreda za prizivanje kiše, neki naučnici pronalaze tragove kulta Peruna, slovenskog boga groma i kiše,grada kao i ostalih atmosferskih pojava, od kojeg je zavisilo blagostanje ljudi u zemljoradničkim kulturama. Veza obreda i Perunovog kulta vidi se u u nekim od njihovih brojnih naziva. Tako se javljaju peperuda, pe(r)peruga, peperunga, dodola, dudula. (GOLEMOVIĆ.D. 2006. Čovek kao muzičko biće. O refrenu, opet, ali skoro sigurno, ne i poslednji put BG.biblioteka pri FMU, HH vek. Str. 88.)9 Vikipedija, slobodna enciklopedija, dodolske pesme (www.wikipedia.com)10 Dr LATKOVIĆ. V. (1967) Narodna književnost. Narodna knjiga- Beograd. Str.160.
8
„Nekoliko đevojaka-kaže Vuk Karadžić u Rječniku- ide po selu od kuće do kuće, te pjevaju i
slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sasvijem, pa se onako gola uveže i obloži
različnom travom i cvijećem (kao simbol bujanja vegetacije) tako da joj se koža ne vidi nigdje ni
malo, i to se zove dodola, pa onda zađu od kuće do kuće. Kad dođu pred kuću, onda dodola igra
sama, a one druge djevojke stanu u red i pjevaju različite pjesme.
Primer 1: Pred kućom, kad igra dodola
Molimo se višnjem Bogu,
Oj dodo, oj dodo le!
Da udari rosna kiša,
Oj dodo, oj dodo le!
Da porosi naša polja,
Oj dodo, oj dodo le!
I šenicu ozimicu,
Oj dodo, oj dodo le!
I dva pera kukuruza,
Oj dodo, oj dodo le!11
Potom domaćica ili drugo kakvo čeljade uzme pun kotao ili kabao vode te izlije na dodolu, a
ona jednako igra i okreće se.
11 VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ.(1972) Srpske narodne pjesme, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme. Nolit-Beograd. Str.85.
9
Primer 2. Primer 3 Opet kad igra dodola12
Opet kad igra dodola13
Naša doda boga moli, udri, udri sitna kiša
Oj dodo, oj dodole! Oj dodo le!
Da udari rosna kiša, moj božole!
Oj dodo, oj dodole! Te porosi žito, vino,
da pokisnu svi orači Oj dodo le!
Oj dodo, oj dodole! moj božole!
Svi orači i kopači, i tri pera kukuruza,
Oj dodo, oj dodole! Oj dodo le!
I po kući poslovači, moj božole!
Oj dodo, oj dodole! I lanove za darove,
Oj dodo le!
moj božole!
I kudelju tankoviju,
Oj dodo le!
moj božole!
Primer br. 2: Naša doda boga moli (dodolska); Rujište (Crna Reka); D. Dević, Narodna muzika Crnorečja, Beograd, 1990 (primer br. 16 )
12 VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ.(1972) Srpske narodne pjesme, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme. Nolit-Beograd. Str.85.13 VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ.(1972) Srpske narodne pjesme, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme. Nolit-Beograd. Str.85.
10
IZGLED DODOLA
* Dodole su u Srbiji devojke koje prizivaju kišu.
* Javljaju se između Đurđevdana i Spasovdana.
* Devojke koje se biraju za dodole treba da uđu u stanje puberteta, pritom da budu nevine.
Najčešće imaju između osam i dvanaest godina. Dodola je morala biti siroče (bez oca i majke) ili
rođena posle očeve smrti (posmrče), s tim da nakon njenog rođenja nije smelo da se rodi nijedno
drugo dete. Autentičan i karakterističan je način njihovog odevanja prilikom vršenja obreda.
* Potrebno je da budu nage, a golo telo da im se obmota i prekrije raznim lišćem, cvećem i
drugim biljem. Na glavi dodola nosi venac sačinjen od trava, žitarica, vinove loze i grančica.
Nage devojke potpuno se preoblače u bilje i postaju deo prirode.
KULT BILJAKA
* Kult biljaka i drveća živeo je dugo kod Slovena i nije napušten ni primanjem Hrišćanstva.
Nijedna radnja i molitva ne mogu se zamisliti bez grančica svetog drveta: hrast, leska, javor, lipa.
* Dodole nose sa sobom grančice hrasta.
* Hrast je po starom indoevropskom verovanju drvo boga gromovnika.
* Pretpostavlja se da čovek deluje na biljke homopatski, na taj način što prenosi na biljku svoja
psihička i fizička stanja.
IZVOĐENJE OBREDA
* Kao neobična i polunaga pojava, dodola se kreće slobodno po selu zajedno sa devojkama koje
je horski prate.
* Kada dođe pred nečije domaćinstvo obred počinje,ona peva stih po stih, a devojke u glas
pripev «oj dodo, oj dodole». U toku pevanja ona igra tako što se okreće u krug. Nakon što otpeva
pesmu dodola biva polivena vodom od strane domaćice. Po završetku obreda biva nagrađena.
* Obredi se razlikuju od sela do sela.
* U selu Siva Reka kada je suša žene ukradu dete koje nema oca i okupaju ga ili nateraju
njegovu majku da ga okupa.
11
* U selu Rvatska veruje se da će pasti kiša ako se sedam vreća opere i ako ih opere i okači sedam
devojaka. Broj sedam je broj koji se često javlja u magiji i religiji.
* U selu Kriva Reka devojke mole Boga da im pošalje kišu sa neba, a glavna među njima,
Dodolka, veže na desnu nogu krstaču pa je baca u reku. Nosi sa sobom sito i baca ga. Ako sito
padne naopako pašće kiša, a ako padne na lice kiša neće pasti.
* U prizrenskom kraju devojke nakon obilaska kuća idu u crkvu. U ovom kraju primećuje se
preplitanje religijskog i magijskog.
U Srbiji su otprije u dodole išle po selima naše kućevne đevojke, a sad ponajviše idu Ciganke, da
bi što isprosile.“ Bile su različite starosti, jedna od pratilja obavezno je nosila korpu ili torbu za
darove.14
Iz ovog poslednjeg podatka da u dodole sad najviše idu Ciganke, vidi se da je već u prvoj
polovini prošlog veka u Srbiji, običaj bio u opadanju.
Običaj prizivanja kiše napušten je polovinom XIX veka dolaskom Turaka na Balkan.
Razvijanjem društva u XX veku, kao i masovnim migracijama ljudi iz sela u gradove, obred je
gotovo iščezao.
Ceo dodolski ritual potiče iz predhrišćanskog vremena i predstavlja jednu od najstarijih
tradicija slovenskih naroda.15
14 BOSIĆ,M. (1996) Godišnji običaji Srba u Vojvodini, Novi Sad str.339.15 www.dodolskepesme.com (Vladimir Maričić, ritual)
12
Sl. br. 1 Dodole pred kućom Sl. br. 2 Polivanje dodole
Sl. br.3 devojčice u prikazu dodola
13
ANALIZA DODOLSKIH PESAMA
* Najveći broj dodolskih pesama prikupio je Vuk S. Karadžić i dokumentovao u svojim zbirkama.
* Stih u dodolskim pesmama je lirski osmerac:
“Ka-kav ju-nak go-rom je-zdi:
No-si sa-blju u zu-bi-ma,
No-si ki-šu u oč-ima
oj do-do, oj do-do-le!”
* Pripev se sastoji iz sedam slogova, a na kraju pripeva stoji uzvičnik, s obzirom na to da uvek peva
pod određenim utiskom.
* Složenu sliku ima pesma u kojoj se pominje ogledalo koje je metafora za nebo. Igra sa ogledalom
ima za funkciju da umilostivi prirodu i izazove kišu. Na ovom mestu uočava se prisustvo imitativne
magije, s obzirom na to da pokrete ogledala prati reakcija neba:
“Na vr’ jele b’ jela vila.
u krilu joj ogledalo;
okreće ga, prevrće ga.
Prevrnu se vedro nebo
I udari rosna kiša-
Oj dodo, oj dodole!”
14
* U pesmi je karakteristično to da se pominje vila kao glavni pokretač magijske radnje.
* Vila se često pojavljuje u narodnim pesmama i poznato je da poseduje natprirodne moći. Najčešće
se pominju u negativnoj konotaciji, ali u ovoj pesmi vila je predstavljena pozitivno. Vila je
poistovećena sa dodolom, s obzirom na to da se njena funkcija odnosi na prizivanje kiše. Razlika
između nje i dodole je u prostoru, a ne u funkciji. Vila deluje u magijskom prostoru na vrhu jele,
(koja je visoka do neba), dok je prostor delovanja dodole realan-polje.
* Jedna od najlepših zabeleženih pesama je ona u kojoj je prikazana metaforična slika prirode i
mladića u njoj.
* Pesma je jednostrofična i prati je magijski pripev:
“Kakav junak gorom jezdi:
Nosi sablju u zubima,
Nosi kišu u očima
oj dodo, oj dodole!”
* Dodolske pesme su zasnovane na imitativnoj magiji, i to se vidi u narednim stihovima:
“Mi idemo preko sela,
Oj dodo, oj dodole!
A oblaci preko neba,
Oj dodo, oj dodole!”
15
* Kretanje dodola i oblaka odvija se istovremeno. Radnja koju obavljaju oblaci i dodole je identična-
kretanje, s tim što oblaci prate (imitiraju) kretanje i pravac Dodola. Nakon toga sledi ubrzano
kretanje devojaka koje prate oblaci:
“A mi brže, oblak brže,
Oj dodo, oj dodole!”
* Na kraju pesme oblaci “stižu” dodole i kiša počinje da pada, što označava pobedu kiše nad sušom:
“Oblaci nas predtekoše,
oj dodo, oj dodole
žito, vino porosiše,
oj dodo, oj dodole!”
Vuk Karadžić je u svom Rječniku objavio nekoliko dodolskih pesama gde je na kraju refrena
rečca le odvojena od dodo. Za ovakvo zapisivanje refrena, Vuk kaže: „Le...dodaje se u pjesmama
gdekojijeh riječi na kraju“, navodeći niz primera, između ostalog i dodolsku pesmu (primer 2.
str.10). Ovakva upotreba rečce le poznata je i drugim istraživačima, koji ističu ulogu „zvučnog
pojačavanja“ koju ona ima u pesmi, što se na primer objašnjava kao karakteristika dečjeg pevanja.16
Evo jednog posebno zanimljivog primera dodolske pesme. Ima mnogo više stihova nego
druge pesme, a refren je Vaj, dažde, vaj, za razliku od refrena oj dodo, oj dodo le.
16 GOLEMOVIĆ.D. 2006. Čovek kao muzičko biće-O refrenu, opet, ali skoro sigurno, ne i poslednji put (poglavlje br.6.) BG.biblioteka pri FMU, HH vek. Str. 100.
16
Iziđ, iziđ, domaćice
Vaj, dažde, vaj! (refren)
Domaćice Ratajice
Dođoše ti mili gosti!
Mili gosti iz daleka!
Sa oblaka daždljivoga
Od onoga Dažda silna
I njegova mila brata
Gromovnika tog Peruna.
Doneše ti lepe glase,
Lepe glase, lepše vesti:
Vedro nebo provali se,
Rosnu daždu otpustilo,
Odaždi ti te useve,
Tu pšenicu bijelicu,
Belu lojzu tu vinovu,
Tanka lana i konoplje.
Daruj, daruj, ratajice
naša mlada domaćice,
Daruj, daruj, nas daždole!
Svakoj daždi bela groša,
A toj daždi žuti dukat.
17
Dodole su ovde prikazane kao izaslanici bogova koji i sami pripadaju drugom, božanskom
svetu, pa otuda sa njim lakše stupaju u kontakt i upućuju mu molbe. Ovo se, dakako, može
posmatrati u svetlu onih istraživanja koja dodole povezuju sa kultom mrtvih. Darivanje se, u tom
smislu, može poistovetiti sa prinošenjem žrtve. Uz gromovnika Peruna kao gospodar kiše pominje se
njegov brat Dažd (Dažbog). Ova dva božanstva smeštena su na kišni oblak i treba da donesu
padavine i tako obezbede bogate prinose.17
17 www.stari sloveni.com letnje obredne pesme,stari Sloveni, staroslovenska mit, Ilindanske (dodolske) pesme18
ZAKLJUČAK
Običaj dodola poznat je kod svih južnih Slovena a delimično i kod njihovih suseda Arbanasa,
Cincara, Grka, Rumuna, ali se takođe javlja i kod drugih evropskih i vanevropskih naroda.18
Običaj dodola je izrazito vezan za zemljoradničke kulture što je i donekle uticalo na njegovo
dugotrajno održavanje, ali ne samo to, već i jednostavan, pevljiv stih, jednostavne melodije i ritam.
Refren, kao nesumnjivo najvažniji element obrednog teksta, se vremenom postepeno menjao.
To je takođe zavisilo i od mesta u kojem se obred izvodi ( nisu se u svim krajevima Srbije pevale iste
pesme).
Iz do sada navedenog, možemo zaključiti da su dodolske pesme jedne od najstarijih obrednih
pesama u srpskoj narodnoj književnosti i da su se jako dugo održale i time sačuvale običaj i pesme
od zaborava.
LITERATURA
18 M.S.FILIPOVIĆ. Tragovi Perunova kulta str.76 (BOSIĆ,M. (1996) Godišnji običaji Srba u Vojvodini, Novi Sad str.345.)
19
BOSIĆ,M. Godišnji običaji Srba u Vojvodini, Novi Sad (1996)
VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ. Srpske narodne pjesme, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme. Nolit-Beograd. .(1972)
GOLEMOVIĆ.D. Čovek kao muzičko biće-O refrenu, opet, ali skoro sigurno, ne i poslednji put (poglavlje br.6.) BG.biblioteka pri FMU, HH vek. (2006)
DEVIĆ.D. Narodna muzika Crnorečja, Beograd, (1990)
Dr VELIČKOVIĆ.S. dr MARKOVIĆ.J. Interpretacije iz književnosti Niš (2003)
Dr LATKOVIĆ. V. Narodna književnost. Narodna knjiga- Beograd. (1967)
KLEUT. M. Narodna književnost. Novi Sad (2000)
NEDIĆ.V. Narodna književnost. Izdavačko preduzeće Nolit-Beograd. (1972)
www.wikip e dia .com
www.starisloveni.com
www.dodolske pesme.com
20