Godiπte XI. (2016.), broj 21(1) - pilar.hr · tisak, liberalni tisak, liberalizam, Vidovdanski ustav, Samostalna demokratska stranka Reformni pokret niæeg katoliËkog klera u Hrvatskoj

Dana 26. studenoga 1991.SveuËiliπte u Zagrebu osnovaloje Institut za primijenjenadruπtvena istraæivanja. OdlukomUpravnog vijeÊa od 18.veljaËe 1997. godinepreimenovan je u Institutdruπtvenih znanosti IVO PILAR.Institut se bavi znanstvenim,struËnim, interdisciplinarnim tetræiπnim istraæivanjima,strategijskim analizama,organiziranjem meunarodnih idomaÊih znanstvenih skupova,tribina, okruglih stolova tepredavanja u podruËjudruπtvenih i humanistiËkihdisciplina. Izdaje ËasopiseDruπtvena istraæivanja i Pilar; teedicije Zbornici, Studije i ActaInstituti scientiarum socialium IvoPilar, Zagrabia.

21

»ASOPIS ZADRU©TVENE I

HUMANISTI»KESTUDIJE

Pilar

PIL

AR

•»

ASO

PIS

ZA D

RU©T

VEN

E IH

UM

AN

ISTI

»KE

STU

DIJE

pil

ar

pil

ar

GODINA XI. (2016.)BROJ 21(1)

ISSN 1846-3010

ISSN 1846-3010

Ime Ëasopisa PILARnapisano glagoljskim pismom.

Institutdruπtvenih znanosti

Instituteof Social SciencesIVO

U o v o m b r o j u d o n o s i m o :

• R A S P R A V EDaniel PATAFTA:Hrvatski liberalni tisak o reformnom pokretudijela katoliËkog niæeg klera (1918.—1923.)

Tomislav JONJI∆:Ivo Pilar prema rasnom uËenju i eugeniciDomagoj »I»KO:Socioekonomski razvoj trgoviπta Krapina i poloæaj njegovihstanovnika u XVII. stoljeÊu temeljem flKrapinskih zapisnika«

• O S V R T I S P O V O D O MIvan ROGI∆:Ivo Pilar i pitanja o modernizaciji hrvatskog druπtva

• P R I L O Z IBibliografija Ëasopisa Pilar 2006.—2015.

• O C J E N E I P R I K A Z I

• O B L J E T N I C E

• K R O N I K A 21

Odrednicom Ëasopis zadruπtvene i humanistiËke studije

æelimo upozoriti naopÊedruπtvenu i dugoroËnu

relevantnost tih dviju skupinaznanstvenih interesa u doba u

kojem se danomice svesnaænije osjeÊa nesnalaæenje u

vrijednosnim orijentacijama:kao da ljudsko druπtvo viπe neupravlja samo sobom nego se

prepuπta lagodnosti rjeπenjakoja se nameÊu logikom slijepa

tehnoloπka razvoja; sve semanje traæi upitanost nad

problemima svijeta, sve se viπeprepuπtamo ispraznosti

konzumnoga druπtva. Kolikogod u sebi konzistentne i

meusobno razliËite, idiscipline eminentno

humanistiËke i one eminentnodruπtvene — imaju zajedniËku

antropoloπku osnovicu, istitemelj: nerado se neupitno

prepuπtaju stihiji fltehnoloπkoga«kao flposljednje rijeËi«, i nepristaju na to da se sadræaj

pojma jednakopravnosti meuljudima ostvaruje iskljuËivo kaojedna te ista dezorijentiranost

pojedinaca, pritisnutih sveoπtrije korporacijskom reæijompotroπnje. Stoga vjerujemo da

nam je potreban Ëasopisniprostor za interdisciplinarno

tematiziranje flpilarovskihtema«, temâ identiteta,

modernizacije i europeizacije,s motriπta relevantnih

znanstvenih disciplina. ImajuÊiu vidu interdisciplinarnost tenarav znanstvenoga naporakao opÊeljudskoga, »asopis

PILAR ima i svoja redovitameunarodna izdanja, a

adekvatno tome sastavljeno je inaπe UredniËko vijeÊe. Prvi brojizaπao je u studenome 2006. uprigodi obiljeæavanja petnaeste

godine postojanja Institutadruπtvenih znanosti koji nosi

ime Ive Pilara.

P-21-korice 31.05.17 09:52 Page 1

Pilar

»asopis zadruπtvene i humanistiËke studije

Godiπte XI. (2016.), broj 21(1)

pil

ar

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 1

PILAR »asopis za druπtvene i humanistiËke studijeGodiπte XI. (2016.), broj 21(1)ISSN 1846-3010

Nakladnik:Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar; MaruliÊev trg 19/I., Zagreb; www.pilar.hrZa nakladnika:Vlado ©akiÊ

Glavna urednica:Ivana Æebec ©iljZamjenik glavne urednice:Ivan HrstiÊUredniËko vijeÊe:Heinrich Badura (BeË), Carl Bethke (Tübingen), Sandra CvikiÊ (Vukovar), Gordan »rpiÊ (Zagreb), Ljiljana Dobrovπak(Zagreb), Vlatka DugaËki (Zagreb), Gabor Egry (Budimpeπta), Renata Glavak TkaliÊ (Zagreb), Stipica GrgiÊ (Zagreb),Zlatko HasanbegoviÊ (Zagreb), Caroline Hornstein TomiÊ (Zagreb), Katica Ivanda JurËeviÊ (Zagreb), Boæidar JanËikoviÊ(Zagreb), Tomislav JonjiÊ (Zagreb), Husnija KamberoviÊ (Sarajevo), Stjepan MatkoviÊ (Zagreb), Josip MihaljeviÊ(Zagreb), Ljudmila Mindova (Sofija), Hrvoje PetriÊ (Zagreb), Milica ProkiÊ (Bristol), Tomasz Pudlocki (Krakov),Andrej Rahten (Ljubljana), Kreπimir Regan (Zagreb), Ivan RogiÊ (Zagreb), Ines SabotiË (Zagreb), Vlado ©akiÊ (Zagreb),Dinko ©okËeviÊ (Zagreb), Draæen ÆiviÊ (Vukovar)

Tajnica uredniπtva:Arijana Kolak BoπnjakLektorica:Ivona FilipoviÊ GrËiÊPrijevod saæetaka na engleski:Mirjana PaiÊ-JuriniÊ

GrafiËki urednik:Zlatko RebernjakPrijelom i priprema za tisak:GrafiËki studio Forma ultima, ZagrebTisak:ITG, Zagreb

»asopis izlazi dva puta godiπnje.Cjelovit sadræaj Ëasopisa dostupan je na mreænim stranicama Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar: www.pilar.hr

Cijena ovom primjerku je 25 kn (za inozemstvo: € 5)Godiπnja pretplata: 40 kn (za inozemstvo: € 8)

Rukopisi se πalju na:»asopis PILAR, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,MaruliÊev trg 19/I., HR-10000 ZagrebE-mail: [email protected]: (+385 1) 4886-800Telefaks: (+385 1) 4828-296

Uredniπtvo ne odgovara za navode i glediπtaiznesena u pojedinim prilozima.

Copyright „ 2016. Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 2

21»ASOPIS ZA

DRU©TVENE I HUMANISTI»KESTUDIJE

Pilarpil

ar

Institut druπtvenih znanosti Ivo PilarZagreb, 2016.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 3

Dr. Ivo Pilar (Zagreb, 1874.—1933.),po struci pravnik i ekonomist (studirao uBeËu i Parizu). Od poËetka XX. stoljeÊado 1920. æivi i radi u Bosni iHercegovini (Sarajevo, Tuzla), potom dosmrti u Zagrebu. Sudjelovao i u politiËkomæivotu: do jeseni 1918. zalagao se zaodræanje viπenacionalne i multikulturneAustro-Ugarske Monarhije, ali poduvjetom da se — u dræavno-politiËkom inacionalno-politiËkom smislu — reformira,o Ëemu je napisao nekoliko vaænihprogramskih spisa. U novostvorenojjuænoslavenskoj dræavi (Kraljevina SHS —Kraljevina Jugoslavija) politiËki jeproganjan. Znanstvenik i publicist πirokihinteresa (umjetnost, povijest, sociologija,psihologija, demografija, politiËkageografija itd.). Najvaænija djela: studijaSecesija (Zagreb 1898., kojom stjeËefllegitimaciju teoretiËara modernizacije«),struËni rad o recepciji OpÊeg austrijskoggraanskog zakonika u Bosni iHercegovini (Entwicklungsgang derRezeption des Österreichischen ABG inBosnien und Herzegowina..., Wien,1911.), opseæna studija Diesüdslawische Frage und der Weltkrieg(BeË, 1918., pod pseudonimom L. v.Südland), pionirski rad u hrvatskojpsihologiji (Borba za vrijednost svogaflja«. Pokus filozofije slavenskogindividualizma, Zagreb 1922.), politiËko--ekonomska studija Immer wieder Serbien.Jugoslawiens Schicksalsstunde (Berlin,1933., pod pseudonimom FlorianLichtträger).

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 4

Sadræaj

77 RijeË glavne urednice

RASPRAVE1111 Daniel PATAFTA:

Hrvatski liberalni tisak o reformnom pokretudijela katoliËkog niæeg klera (1918.—1923.)

4455 Tomislav JONJI∆:Ivo Pilar prema rasnom uËenju i eugenici

111133 Domagoj »I»KO:Socioekonomski razvoj trgoviπta Krapina i poloæaj njegovih stanovnikau XVII. stoljeÊu temeljem flKrapinskih zapisnika«

OSVRTI S POVODOM113311 Ivan ROGI∆:

Ivo Pilar i pitanja o modernizaciji hrvatskog druπtva

PRILOZI115577 Bibliografija Ëasopisa Pilar 2006.—2015. (Vlatka DugaËki)

OCJENE I PRIKAZI117755 Krakov Zagrebu. Album posveÊen stradalnicima potresa 1880. godine

/ Kraków Zagrzebiowi. Album poswiecony ofiarom trzesienia ziemi z1880 roku, ed. by Maciej Czerwin‘ski, Magdalena Najbar-AgiËiÊ,publ. by Srednja Europa, Zagreb 2011, 161 pages (T. Pudlocki)

117788 Tematski broj Luciusa, Ëasopisa studenata povijesti Hrvatskih studijaposveÊen povijesti nacionalnih manjina u Hrvatskoj, Zagreb, 2015.(Lj. Dobroπak)

118811 Kaj : Ëasopis za knjiæevnost, umjetnost i kulturu,god. XLIX (2016), br. 3-4, 144 str. (N. KovaËev)

OBLJETNICE118877 Zlatko MATIJEVI∆:

Deset godina Ëasopisa Pilar: kronologija — ljudi — teme

KRONIKA119999 Otkrivanje spomen ploËe Ivi Pilaru

220000 Kolokvij »etiri lika Ive Pilara

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 5

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 6

7

RijeË glavne urednice

Ovim 21. po redu brojem naπeg Ëasopisa obiljeæavamo 10 godina od njegovapokretanja te 25. obljetnicu osnutka Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar. Tije-kom proteklih deset godina objavljeno je u Ëasopisu Pilar viπe od 3000 stranicaposveÊenih flpilarovskim temama«. NastojeÊi slijediti koncepciju koju je u prvombroju postavilo uredniπtvo na Ëelu s pok. SreÊkom LipovËanom, broj 1 za 2016.otvara rubriku Rasprave tekstom Daniela Patafte o zahtjevima dijela niæega ka-toliËkog klera za reformama u KatoliËkoj Crkvi u Hrvatskoj. Rad Tomislava Jo-njiÊa donosi glavne elemente Pilarovih ideoloπkih i socioloπko-politiËkih pogle-da kao odgovor na neutemeljen pokuπaj prikaza Ive Pilare kao pristaπe rasnogtumaËenja povijesti i zagovornika teze o hrvatskoj rasnoj superiornosti. Posljed-nji tekst u rubrici Rasprave stanovit je pomak od dosadaπnje ureivaËke politikei nastojanje je uredniπtva da otvori vrata Ëasopisa studentskim radovima, stogarubriku zatvaramo prilagoenim tekstom diplomskog rada Domagoja »iËka odruπtvenim i ekonomskim prilikama u Krapini u 17. stoljeÊu.

U Osvrtima s povodom donosimo esej Ivana RogiÊa u kojem autor na teme-lju Ëetiri Pilarova djela — Secesija (1898.); Juænoslavensko pitanje i svjetski rat(1918.); Borba za vrijednost svoga flJa« (1922.) i O sistematizovanju sociologije(1927.) — promiπlja Pilarove odrednice modernizacije hrvatskog druπtva.

Okrugla obljetnica izlaæenja Ëasopisa Pilar prava je prilika za svojevrsnu re-kapitulaciju dosadaπnjeg rada. Stoga u rubrici Obljetnice donosimo tekst ZlatkaMatijeviÊa, glavnog urednika u razdoblju od 2009. do 2012., koji donosi presjekdjelovanja Ëasopisa proteklih deset godina. Iz istog razloga u rubrici Prilozi ob-javljujemo bibliografiju Ëasopisa Pilar koju je priredila Vlatka DugaËki. RubrikePrikazi i Kronika nalaze se, kao i do sada, na zavrπnim stranicama Ëasopisa.

Ovom prigodom posebno zahvaljujem dosadaπnjim Ëlanovima UredniËkogvijeÊa mons. Juri Bogdanu, prof. dr. sc. Anelku Akrapu, prof. dr. sc. TihomiluMaπtroviÊu, dr. sc Antunu PaveπkoviÊu i dr. sc. Filipu Hamerπaku na njihovu do-prinosu Ëasopisu Pilar, a novim Ëlanovima æelim uspjeπan rad.

U Zagrebu, 18. travnja 2017.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 7

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 8

RASPRAVEp

il

ar

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 9

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 10

11

Hrvatski liberalni tisako reformnom pokretudijela katoliËkog niæeg klera(1918.—1923.)

Daniel PATAFTAZagreb

Izvorni znanstveni rad(primljeno 21. rujna 2016.)UDK 050:272/273(497.5)

272-9(497.5)“1918/1923“

Kraj Prvog svjetskog rata znaËio je prekretnicu u hrvatskoj nacionalnoj povijesti.S druge strane Crkva u Hrvata suoËila se s pokretom niæeg katoliËkog klera kojije zahtijevao poboljπanje svoga materijalnog statusa. Ovaj pokret prerastao je svremenom u reformni pokret ili tzv. flæuti pokret« koji je u svojim zahtjevimazalazio u crkvenu disciplinu traæeÊi velike reformske zahvate na tom podruËju.Dok je sluæbeni i polusluæbeni katoliËki tisak oπtro nastupao prema reformnompokretu liberalni tisak je s neskrivenim simpatijama gledao na sam pokret iotvoreno ga podræavao. Zahtjevi Ëlanova reformnog pokreta usko su se podu-darali s liberalnim pogledom na Crkvu te su liberalne novine toga vremena veli-ki prostor davali reformaπima i njihovim zahtjevima. Ovo otvoreno podræavanjereformnog pokreta od strane hrvatskog liberalnog tiska bilo je neupitno sve dodonoπenja Vidovdanskog ustava u lipnju 1921. godine. Zbog potpore koju jepokret uæivao od strane tiska bliskog PribiÊeviÊevoj Samostalnoj demokratskojstranci hrvatski liberalni tisak potpuno mijenja svoj odnos prema reformnompokretu. Od otvorene podrπke na njega se sada gleda kao produæenu rukubeogradske vlade kojom se æeli oslabiti hrvatski nacionalni korpus, u kojemkatolicizam ima bitnu ulogu. Osnivanje Hrvatske starokatoliËke crkve krajem1923. godine liberalni tisak popratiti Êe popriliËno nezainteresirano.

KljuËne rijeËi: reformni pokret, crkvena disciplina, katolicizam, katoliËkitisak, liberalni tisak, liberalizam, Vidovdanski ustav, Samostalna demokratskastranka

Reformni pokret niæeg katoliËkog klera u Hrvatskoj trajao je od 1919. do 1923.godine. Za to je vrijeme proπao viπe faza razvoja. Djelovanje preteËa reformnogpokreta (1917.—1918.) pokazalo je da dio niæeg klera nije bio zadovoljan tadaπ-njim odnosima unutar KatoliËke Crkve. Ujedno je to bio nagovjeπtaj da Êe usko-ro doÊi do pokreta koji Êe imati za cilj provedbu reformi koje bi trebale demo-kratizirati katoliËku crkvenu organizaciju i popraviti materijalni i druπtveni polo-æaj niæeg klera. Svoj puni zamah reformni je pokret doæivio u novonastaloj Kra-ljevini SHS. flSavremene æelje«, odnosno zahtjevi katoliËkih sveÊenika u Hrvat-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 11

PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XI. (2016.), br.21(1)

12

skoj, formulirani na tzv. flBoljπeviËkoj sinodi«, predstavljali su smjernicu u borbiza provedbu reformi u KatoliËkoj Crkvi. ZnaËajno je da nijedan zahtjev nije di-rao u temeljna vjerska pitanja tj. dogme, nego su se iskljuËivo kretali na podru-Ëju crkvene discipline i organizacije. KatoliËke crkvene vlasti u Hrvatskoj oπtrosu osudile reformni pokret i njegove zahtjeve. Na prijelazu iz 1919. u 1920. go-dinu meu sveÊenicima je doπlo do diferencijacije oko pitanja daljnjeg voenjaakcije za reformu KatoliËke Crkve. VeÊina je odluËno ostala na tome da se traæ-ene reforme moraju provesti legalnim putem unutar KatoliËke Crkve. Manjina jepak smatrala da je uspjeh moguÊ jedino ako se provede prekid svih veza s Ka-toliËkom Crkvom i osnuje nova, neovisna vjerska zajednica. KoprivniËka fazapokreta (1920.) pokazala je da jugoslavenski katoliËki episkopat, dræeÊi se pot-puno stava Svete Stolice prema Ëeπkom reformnom pokretu, nema namjeru prih-vatiti sada poneπto izmijenjene zahtjeve sebi podreenog sveÊenstva i da je na-silno zauzimanje rimokatoliËke æupe te njeno pretvaranje u flhrvatsko-katoliËkuæupu« neostvarivo. U svojoj posljednjoj fazi (razdoblje od 1921. do 1923.) re-formni pokret zapada u naizgled bezizlaznu krizu i definitivno prekida organi-zacijske i dogmatske veze s KatoliËkom Crkvom.

PolitiËke stranke i skupine u Hrvatskoj gledale su na reformni pokret isklju-Ëivo s aspekta svojih uskih politiËkih interesa. U svrhu suzbijanja reformnogpokreta katoliËke crkvene vlasti imale su, na zakonu utemeljenu, podrπku naj-viπih dræavnih organa. Jedini naËin da se prevlada kriza pokreta i ostvari æelje-na reforma bio je prelazak na starokatoliËku vjeroispovijest. NemoguÊnost pro-vedbe reformi u KatoliËkoj Crkvi u Hrvatskoj dovela je do stvaranja nove vjer-ske zajednice — Hrvatske starokatoliËke crkve. Sva ta dogaanja pratio je ono-dobni hrvatski tisak, kako katoliËki, koji je od samih poËetaka izravno usmjerenprotiv pokreta, tako i liberalni. U liberalnom tisku moæemo pratiti dvije faze pi-sanja o reformnom pokretu. Prva obuhvaÊa razdoblje od 1917., dakle prije ne-go πto se pokret uopÊe formirao, do 1921. godine, donoπenja Vidovdanskog us-tava. U tome razdoblju liberalni tisak uglavnom piπe afirmativno o reformnompokretu, a u razdoblju do 1923. poËinje na cijeli pokret gledati kao na produæ-enu ruku pretenzija beogradskih vlada. Tijekom toga razdoblja jedinu podrπkudobivat Êe joπ samo od liberalnog tiska povezanog s PribiÊeviÊevom Samostal-nom demokratskom strankom. Cilj ovoga rada nije rekonstruirati dogaanja ve-zana uz djelovanje i organizaciju reformnog pokreta, nego prikazati kako je li-beralni tisak pratio dogaanja na crkvenom polju od 1917., vremena koje je pret-hodilo pokretu, do 1923. godine kada je reformni pokret veÊ konstituiran i smje-ra prema raskolu s KatoliËkom Crkvom.

Razdoblje preteËa reformnog pokreta(1917.—1918.)

VeÊ u razdoblju pred Prvi svjetski rat poËeli su se okupljati neki katoliËki sveÊe-nici na tajnim sastancima i raspravljati o aktualnim crkvenim problemima i mo-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 12

D. Patafta: Hrvatski liberalni tisak o reformnom pokretu dijela katoliËkog niæeg klera...

13

guÊnostima za njihovo rjeπavanje. Jedan od takvih sastanaka odræan je pred Pr-vi svjetski rat u Rasinji, æupi kojom je upravljao Stjepan Menziger,11 kasnije jedanod pokretaËa reformnog pokreta. Sastanku su nazoËili æupnici Rikard Korytnik,Stjepan Zagorac i Stjepan Haberstock.22 Svi Êe oni 1919. postati vodeÊe osobe re-formnog pokreta.

Moæe se pretpostaviti je kako je izbijanje Prvog svjetskog rata onemoguÊilodaljnje razvijanje samog pokreta, odnosno kako nije pogodovalo daljnjem nas-tavku razgovora o konkretnim i aktualnim pitanima crkvene stvarnosti toga vre-mena. Ovaj prividan mir trajao je do 1917. godine, kada polako izbijaju odree-ni znakovi meu katoliËkim sveÊenstvom koji ukazuju da meu njima postojeodreena previranja i nezadovoljstva u vezi s moralnim, disciplinskim, ekonom-skim i socijalnim pitanjima.33 Odnosno, te iste, 1917. godine izbiti Êe dvije aferekoje potvruju ranije reËenu tvrdnju. U prvom redu radi se o istupu solinskognatpopa don Nike PetriÊa s njegovom knjiæicom Rane u katoliËkoj Crkvi i tzv.Svetokuzamskoj sinodi odræanoj iste godine u mjestu Sveti Kuzam kod Bakra.

Upravo je Niko PetriÊ prekinuo πutnju nezadovoljnog katoliËkog sveÊenstvaizdajuÊi svoju knjiæicu Rane u katoliËkoj Crkvi. Knjiæica je tiskana u Splitu 1917.godine. O KatoliËkoj Crkvi PetriÊ kaæe da je ona Bogom ustanovljeno druπtvo,ona je savrπena i bez mane ali da i poput drugih ljudskih druπtava ima svojihmana i rana koje se dadu lijeËiti..44 Zato zahtijeva da se Ëista i uzviπena Kristovanauka πto viπe oslobodi i proËisti od ljudskog upliva, i da se povrati na izvornusvoju ËistoÊu.55 Prema njemu tri su rane koje πtete KatoliËkoj Crkvi: farizeizam iliformalizam, klerikalizam i celibat.

Od sve te tri rane koje PetriÊ spominje u svojoj knjiæici svakako najdublje za-dire u crkvenu disciplinu govorom o celibatu.66 Pitanje ukidanja celibata bit Êe

11 Menziger se od poËetka zalagao za raskid s KatoliËkom Crkvom i za osnivanje posebne vjerske zajed-nice. On je bio prvi reformni sveÊenik u Hrvatskoj koji je preπao na starokatoliËku vjeru koja tada na te-ritoriju Kraljevine SHS nije imala ni jednu svoju æupu ili kakvu drugu organizaciju. (Niko PETRI∆, flUspo-mene iz godine 1919.«, Hrvatski katoliËki kalendar Grgur Ninski, Zagreb, 1939., 45; Zlatko MATIJEVI∆,flReformni pokret dijela niæega katoliËkog sveÊenstva u Hrvatskoj (1919—1924. god.)«, Povijesni prilozi(dalje: PP), 8/1989., br. 9).22 Usp. StarokatoliËka crkva u Jugoslaviji, Beograd 1960., 30.33 Usp. Viktor NOVAK, Magnum crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb 1948., 85.44 Niko PETRI∆, Rane u katoliËkoj Crkvi, Split 1917., 1.55 Isto, 2.66 Pitanje celibata u Hrvatskoj odnosno pitanje njegova dokidanja ne pojavljuje se prvi put u PetriÊevojknjiæici. VeÊ je Pavao ©toos u svojoj knjiæici O poboljπanju Êudorednosti sveÊenika tiskanoj u Zagrebu1848. godine napao ustanovu celibata. Zanimljivo je πto je njegov prijedlog naiπao na odobravanje dijelasveÊenstva koje je javno odluËilo poduprijeti ©toosovu tezu o ukidanju celibata. ©toos je svoje teze pos-lije javno opozvao (usp. flKnjiæevnost«, Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske, br. 23., 3. VI. 1848., 95;Velimir DEÆELI∆, Kardinal Haulik nadbiskup zagrebaËki, Zagreb 1929., 96-103; Juraj KOLARI∆, Ekumen-ska trilogija, Zagreb 2005., 647). S druge strane meu Zahtijevanjima naroda iz 1848. nalazio se Ëlanakkoji je traæio ukidanje celibata za katoliËke sveÊenike. Ta toËka izazvala je æestoku reakciju biskupa Jur-ja Haulika koji u svojoj okruænici o tome kaæe slijedeÊe: Osim toga nemogu mukom minuti i zamuËationu toËku zahtevanjah, nedavno u ime naroda nj. veliËanstva podnesenih, koja govori o ukinutju celiba-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 13


14

jedno od srediπnjih pitanja reformnog pokreta i jedan od zahtjeva koje Êe re-formni sveÊenici stavljati pred crkvene poglavare. VeÊ samim time πto PetriÊ pr-vi progovara nakon duæeg vremena o neopravdanosti celibata moæe se nazretiutjecaj liberalizma koji Êe dijelom utjecati na reformni pokret. GovoreÊi o celi-batu autor zapoËinje konstatacijom kako je celibat protiv naravi stvaranja jer jeBog odredio da se ljudi mnoæe. Navodi kako i u Starom zavjetu Bog ne prepo-ruËuje celibat. »ak i od svih dvanaest apostola samo je Ivan bio neæenja.77 Zatoje za njega celibat teπko i nesnoπljivo breme.88 Prema njemu upravo celibat u Ka-toliËkoj Crkvi uzrokuje farizeizam jer je garancija da mnoge sveÊeniËke benefi-cije neÊe biti dotaknute.99 PetriÊ zatim nadodaje kako je sa socijalnog glediπta tovelika nepravda koja se protivi zdravom razumu.1100 Dakle, prema PetriÊu celibatje protiv naravi i za Ëovjeka je moralno nemoguÊe da Ëitav æivot æivi u celibatu.Nagon za opstankom i potomstvom usaen je u ljudsku narav. Uvoenje obve-zatnog celibata u Zapadnoj Crkvi za pape Grgura VII. autor pripisuje politiËkim

ta (beæenstva duhovniËkog) i promeni (latinskog) jezika svete liturgije. ToËka ova veliku je pozornostsvagde porodila i nije najbolje mnenje o hervatskom duhovniËtvu pobudila, dapaËe je ovdaπnjoj apostol-skoj (papinskoj) nuncijaturi mnogo brige zadala. Ja sam tverdo uveren, da predlog ovaj nije uËinjen odstrane duhovniËtva, da uveren sam, da je, osim nekoliko njih, koji slese puteno nego duhovno, ova toË-ka u duhovniËtvu naπe biskupije pobudila nepovoljno Ëuvstvo dapaËe gnjev. Biskup na kraju izraæavagnjev zbog 30. zakljuËka Zahtijevanja naroda. Urednik Novina dalmatinskih-hervatskih-slavonskih to iz-riËito opovrgava i kaæe kako veÊina sveÊenika prihvaÊa tu toËku, dapaËe ga svagde hvale i odobravajuosim nekoliko mraËnjaka i jezuitah, koji nisu zadovoljni s jednom æenom. Nadalje se urednik okomio nasam celibat kao neπto neprirodno, kao neπto πto nikah nije æelio ni boæji spasitelj ni njegovi uËenici i ne-posredni apoπtoli. Nego je celibat luda volja pape, koji je ovim okrutnim i neËoveËnim zakonom privu-kao na se prokletstvo od milionah duhovnikah (flDalmacia, Hervatska i Slavonia«, Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske (Zagreb), br. 41, 29. IV. 1848., 1). Na ovaj zahtjev reagirali su 23. lipnja 1848. sveÊe-nici i bogoslovi Zadarske nadbiskupije, koji su ga odluËno odbacili i potvrdili svojim potpisima (flProtiv-no ozvanje /protestiranje/«, Zora dalmatinska (Zadar), br. 25, 20. VI. 1848., 101). No, u Novinama J. Do-vraniÊ odgovara na tu reakciju i kaæe za celibat da se protivi boæanskoj volji i nagonu prirode (Novinedalmatinsko-hervatsko-slavonske (Zagreb), br. 23, 3. VI. 1848., 96). Neki su u svojim zahtjevima otiπli idalje; tako Janko Uzelac, uËitelj u Podravini, navodi iste godine kako su æelje Podravaca da se olakπa kle-ricima napuπtanje kleriËkog staleæa, ukinu redovniËki zavjeti i crkveni redov, priËest dijeli pod obje pri-like, popravi zakon o postu, ukine zakon o obveznom noπenju sveÊeniËke odjeÊe i ukine zakon o zabra-ni vjenËavanja inovjeraca (Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske (Zagreb), br. 65, 24. VI. 1848., 3).Kroz cijelu 1848. Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske donose niz Ëlanaka o potrebi ukidanja celiba-ta (flOstanci stare dobe«, Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske (Zagreb), br. 87, 15. VIII. 1848., 1;flCerkva i naπa doba«, Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske (Zagreb), br. 88, 17. VIII. 1848., 1-2; No-vine dalmatinsko-hervatsko-slavonske (Zagreb), br. 91, 25. VIII. 1848., 7). VeÊ 1849. donose samo jedanËlanak vezan uz temu ukidanja celibata (Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske (Zagreb), br. 28, 6. III.1849., 3). Pitanje ukidanja celibata za katoliËko sveÊenstvo plod je prosvjetiteljskih ideja koje su putemideja Francuske revolucije preuzeli liberalni mislioci 19. stoljeÊa i duboko ga usadili u liberalno mnijenjetoga vremena. Pitanje celibata nije tada bilo aktualno samo u revolucionarnim previranjima u Hrvatskoj.I Stjepan RadiÊ je u Hrvatskom saboru jednom prilikom javno predloæio ukidanje celibata za katoliËkesveÊenike (SVE∆ENIK, flÆenidba katoliËkih sveÊenika«, Hrvatska njiva (Zagreb), br. 22-23, 1917., 382).77 N. PETRI∆, Rane u katoliËkoj Crkvi, 35.88 Isto, 37.99 Isto, 38.1100 Isto, 39.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 14


15

i crkvenim prilikama toga vremena.1111 Celibat je takoer prepreka pomirenju Za-padne i IstoËne Crkve, ali i s protestantima, jer njihovo sveÊenstvo nikako ne bipoduprlo ustanovu celibata.1122 Svoj govor o celibatu zavrπava sljedeÊim rijeËima:Moje je Ëvrsto uvjerenje da kat. crkva ili prije ili kaπnje ili svojevoljno ili prisilje-na vanjskim okolnostima, doÊi Êe do toga, da Êe ukinuti obvezatni sveÊeniËkicelibat. Iz toga ne slijedi, da u kat. crkvi medju sveÊenstvom ne Êe biti celibata.Bit Êe ga i tada, i taj Êe celibat biti pravi, koji neÊe biti uzrokom hipokrizije, terak-rane kat. klera...1133 I u dogovoru cenzoru Splitsko-makarske biskupije donLuki GrgiÊu PetriÊ Êe vrlo oπtro tvrditi kako je celibat posljedica farizeizma.1144

Crkvene vlasti Splitsko-makarske biskupije 15. svibnja 1917. prvo su osudilePetriÊevu knjiæicu zbog sablaænjivih skoro heretiËkih i heretiËkih stavaka i jer jeuopÊe napisana u protestantskom modernistiËkom duhu i smislu. Ordinarijat jezatraæio da se u roku od tri dana dostave sve tiskane knjiæice.1155 PetriÊ u otpisuordinarijatu kaæe kako u njoj ne nalazi nikakve heretiËke stavke i da se rane okojima govori ne odnose na doktrinu, veÊ na disciplinu.1166 Dana 13. svibnja 1917.godine dijecezanski cenzor donio je odluku prema kojoj se osuuje knjiæica donNike PetriÊa Rane u katoliËkoj Crkvi i zakljuËuje kako veleË. PetriÊ nije samoarogantno, javno osudio Crkvene disciplinarne propise, nego je zapao u tolikesablaænjive tvrdnje i heretiËne ili blizu heretiËne bludnje na teπku sablazan Ëita-laca da barem donekle to popravi on mora javno opozvati i osuditi ex lege nonsolum ecclesiastica sed ex lege naturali, mislivπi koliko je do njega, svoju sabla-ænjivu, otrovnu i pogubnu broπuru.1177 Sam PetriÊ napisao je vrlo oπtar odgovorna cenzorovu osudu1188 πto je oËito dovelo do poziva na odreku ab officio et be-neficio curato od 16. lipnja 1917. godine od strane kaptolskog vikara Vincenci-ja Palunka.1199 Ukratko, PetriÊ je nakon objavljivanja svoje knjiæice od BiskupskogOrdinarijata u Splitu 3. svibnja 1917. suspendiran od sluæenja sv. mise i strogomu je zapovijeeno da obustavi daljnji tisak knjiæice, a rukopis i sva ostala izda-nja preda biskupskoj Kuriji. Kako to nije uËinio, 7. srpnja 1917. oduzeta mu jeæupa i beneficij u Solinu. Protiv toga postupka na temelju kanona 22. dekretaMaxima cura uloæio je utok, koji mu je kako sam svjedoËi pomogao sastaviti ka-nonik Marko Kalogjerá, koji ga je jedini podupirao u zahtjevima.2200 Æalbu koju je

1111 Isto, 36.1122 Isto, 40.1133 Isto, 41; flRane u katoliËkoj Crkvi«, Primorske novine (Suπak-Rijeka), br. 137, 15. VI. 1917., 2-3.1144 Niko PETRI∆, Kad rimska Crkva progoni (Povijest moje suspenzije), Zagreb 1920., 16.1155 Isto, 5.1166 Isto, 6.1177 Isto, 15.1188 Isto, 15-25.1199 Isto, 26-27.2200 Usp. Niko PETRI∆, flUspomene iz reformnog pokreta«, Hrvatski katoliËki kalendar Grgur Ninski, Zagreb1937., 47; N. PETRI∆, Kad rimska Crkva progoni (Povijest moje suspenzije), 35-38.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 15


16

poslao Svetoj Stolici takoer mu je pomogao sastaviti Marko Kalogjerá.2211 Dana17. kolovoza 1917. u BeËu ga je primio apostolski nuncij i njegovu molbu pro-slijedio u Rim.2222 Odgovor iz Rima stigao je vrlo brzo. VeÊ u studenom 1917. od-govoreno je iz Rima s Lectum, πto Êe u svojim sjeÊanjima na reformni pokret pot-vrditi i sam PetriÊ. Prema pisanju tadaπnjeg tiska to je znaËilo da zahtjevu nijeudovoljeno ili da zahtjev nije dostojan odgovora. Time je potvrena odluka osuspenziji Nike PetriÊa.2233 Nakon neuspjelog priziva na Svetu Stolicu PetriÊ na-puπta sveÊeniËki staleæ i odlazi u Rijeku gdje se poËeo baviti svjetovnim zanima-njem; postao je trgovac vinom.2244

Liberalni tisak pokazao je velike i neskrivene simpatije za PetriÊev tekst, alioËito ga nije ozbiljno shvaÊao. O tomu svjedoËi i tekst u Hrvatskoj njivi, u ko-jem stoji kako bi sluËaj i iznesene misli dobili tek onda za naπu javnost i za naπkulturni æivot veÊe znaËenje, kada bi za njima stajao Ëovjek velike moralne vri-jednosti. A ljudi koji poznaju izbliza solinskog natpopa to poriËu. Zato je taj slu-Ëaj tek prosti dnevni kuriozitet.2255 Hrvatska straæa nazvala je PetriÊevo knjiæicudragocjenim biserom u prilog liberalizmu.2266

PetriÊeva knjiæica svakako sadræi niz elemenata koji Êe biti glavni motivacij-ski razlozi reformnog pokreta, Ëime je on jedan od preteËa reformnog pokreta,a poslije i njegov aktivan sudionik. Pitanja koja je otvorio svojom knjiæicom kaoi njegova suspenzija i napuπtanje kleriËkog staleæa uËinit Êe ga jednom od vo-deÊih osoba reformnog pokreta.2277 Tiskanje njegove knjiæice u prvom redu zna-Ëi iskorak onog dijela nezadovoljnog katoliËkog sveÊenstva koje je smatralo daje reforma Crkve nuæna. Iako Rane u katoliËkoj Crkvi ne zadiru u doktrinu ne-go samo propituju disciplinu Crkve, odmah po izlasku naiπle su na velik otporcrkvene hijerarhije Splitsko-makarske biskupije. Takvu reakciju moæe se protu-maËiti samo u kontekstu vremena koje je joπ od pape Pia X. bilo obiljeæenosnaænim antimodernizmom u KatoliËkoj Crkvi, pa je ovakva reakcija crkvenogvrha razumljiva samo u tom kontekstu.

2211 N. PETRI∆, flUspomene iz reformnog pokreta«, 47.2222 Isto.2233 Usp. N. PETRI∆, flUspomene iz reformnog pokreta«, 47; flAfera don Nike PetriÊa«, Obzor (Zagreb), br.318, 1. XI. 1917., 3.2244 Usp. N. PETRI∆, flUspomene iz reformnog pokreta«, 47; flReformacija katoliËkog klera«, Jugoslavenskanjiva (Zagreb), br. 12, 1919., 184.2255 V. K. D., flNiko PetriÊ. Rane u katoliËkoj Crkvi«, Hrvatska njiva (Zagreb), br. 18, 1917., 322.2266 flRane u katoliËkoj Crkvi,« Hrvatska straæa (Zagreb), 16/1917., 419.2277 Vladimir VuËiÊ pisat Êe u StarokatoliËkom glasniku 1963. kako niti PetriÊ niti njegova knjiæica nisu ut-jecali na reformni pokret, kao i to da PetriÊ uopÊe nije bio aktivan u tome pokretu, dapaËe da je cijelovrijeme bio pasivan sudionik te da se aktivirao tek kad je 1923. priznata Hrvatska starokatoliËka crkva.(Vladimir VU»I∆, flReformni pokret«, StarokatoliËki glasnik (Zagreb), br. 6, 1963., 7); Ovakav stav koji iz-riËito negira PetriÊevu aktivnu ulogu u reformnom pokretu proizlazi iz kasnijih dogaanja u HrvatskojstarokatoliËkoj crkvi koju su potresali veliki sukobi i raskoli, a sam PetriÊ imao je velikog udjela u sve-mu tome. Z. MATIJEVI∆, flReformni pokret dijela niæeg katoliËkog sveÊenstva u Hrvatskoj (1919—1924.god.)«, 3; Zlatko MATIJEVI∆, U sjeni dvaju orlova, Zagreb 2005., 219-220.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 16


17

Gotovo istodobno s pojavljivanjem PetriÊeve knjiæice katoliËki sveÊenici ba-karskog kotara i grada Bakra odræali su 27. travnja 1917. sastanak u Sv. Kuzmiiznad grada Bakra. Motivacija sastanka bila je iskljuËivo socijalne naravi, za raz-liku od PetriÊeve knjiæice koja je sadræavala i odreene liberalne poglede na ka-toliËku disciplinu. Godine 1917. u liberalnim Primorskim novinama objavljen jeËlanak pod nazivom Materijalne prilike sveÊenstva u naπem Primorju, svojevrs-na deklaracija sveÊenika bakarskog kotara upuÊena biskupskom ordinarijatu uSenju.2288 Glavni organizator i sastavljaË pisma bio je trsatski æupnik Andrija RaË-ki.2299 Velika ratna neimaπtina koja je zahvatila stanovniπtvo Austro-Ugarske ratnihgodina odrazila se i na materijalni poloæaj katoliËkog sveÊenstva, osobito æupni-ka i kapelana, stoga je pismo bilo odgovor na takvo teπko stanje. I u samomuvodu Primorskih novina, koje donose cjelovit tekst pisma, navodi se kako jeuslijed prekomjerne skupoÊe, koja je svuda zavladala, palo i sveÊenstvo naπegakraja u nevolju.3300 Andrija RaËki u Spomen knjizi æupe na Trsatu navodi kako jecilj sastanka u Sv. Kuzmi bio radi pravednije raspodjele crkvenih dobara Ëime bise olakπao teæak socijalni poloæaj niæeg sveÊenstva u Primorju.3311

Oπtar i polemiËan ton Spomenice bio je svojevrsna kritika niæeg katoliËkogklera usmjerena prema njegovim biskupima. Sama Spomenica obiluje latinskimizrazima i citatima kanonskog prava koji upuÊuju na to da su biskupi duæni bri-nuti se o materijalnim potrebama svojih sveÊenika. Tako da zavrπava vrlo oπtrimtonom: Bogatstvo velikih nadarbenika u Hrvatskoj i Slavoniji s jedne, a skrajnjipauperizam najveÊe veÊine klera s druge strane jest doista sramota danaπnjeg vi-jeka! To se stanje protivi nauci Kristovoj! To se stanje protivi demokratskoj lozin-ci: jedinstvo, bratstvo i sloboda! A prema nauci boæanskog utemeljitelja i krπÊan-stvo je u biti demokratsko!... Neka episkopat Hrvatske i Slavonije uËini svojuduænost!3322 Uredniπtvo Primorskih novina koje je odmah stalo uz sudionike Sve-tokuzamske sinode otvoreno piπe o teπkim materijalnim prilikama sveÊenikasenjsko-modruπke biskupije, koja je od svih hrvatskih biskupija najsiromaπnija,te u jednom Ëlanku donoseÊi statistiku sveÊeniËkih prihoda kaæe da je bolje damladi ljudi ni ne ulaze u sveÊenstvo ako ih biskupija nije u stanju materijalnozbrinuti.3333 Fran BiniËki, sveÊenik senjsko-modruπke biskupije i istaknuti Ëlan Se-niorata i Hrvatskog katoliËkog pokreta, u Vrhbosni napao je autora Spomenice i

2288 flMaterijalne prilike sveÊenstva u naπem Primorju«, Primorske novine (Suπak-Rijeka), br. 111, 12. V.1917., 1.2299 Robert SKENDEROVI∆, flAndrija RaËki i flSvetokuzamska sinoda« 1917. godine«, RijeËki teoloπki Ëasopis(dalje: RT»), 16/2007., br. 2, 325.3300 flMaterijalne prilike sveÊenstva u naπem Primorju«, Primorske novine (Suπak-Rijeka), br. 111, 12. V.1917., 1.3311 ARHIV ÆUPE SV. JURJA TRSAT (dalje: AÆJT), Spomen knjiga æupe na Trsatu, 123.3322 flMaterijalne prilike sveÊenstva u naπem Primorju«, Primorske novine (Suπak-Rijeka), br. 111, 12. V.1917., 1.3333 flPitanje poveÊanja plaÊe za sveÊenstvo biskupije senjsko-modruπke«, Primorske novine (Suπak-Rijeka),br. 112, 13. V. 1917., 2.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 17


18

nazvao ga jadnim Ëovjekom, koji sluæi na sramotu crkvi i sveÊenstvu, jer je crk-va katoliËka savrπeno nejednako druπtvo, πto ga je uredio sam Isuskrst. A kakose ustanova Isukrstova ne moæe mijenjati, oËito je da ustav crkve mora ostati dokonca svijeta jednak. O demokraciji crkve, mogu govoriti samo neupuÊeni ljudii oni koji su s crkvom raskrstili.3344 Vrlo brzo uslijedio je od strane jednog dijelasveÊenstva opoziv Spomenice, ali ga uredniπtvo Primorskih novina nije htjelo ob-javiti smatrajuÊi da je opoziv izvrπen pod pritiskom i kako to nije viπe samo stvarCrkve nego to je stvar naroda i Ëitave naπe javnosti i ne Êe viπe silaziti s dnev-nog reda, niti se moæe uguπiti nasiljem nad pojedinim sveÊenicima.3355 Dana 26.svibnja javio se autor pod pseudonimom SveÊenik, koji u Ëlanku Na adresu po-pa Stipe VuËetiÊa, tada zastupnika Stranke prava (frankovaca) u Saboru, braniSpomenicu i razloge njezina pisanja. I ovdje autor samo progovara o teπkom ma-terijalnom poloæaju sveÊenstva i kritizira sveÊenike koji su materijalno zbrinuti.Zanimljiv je i dio u kojem pokazuje odanost svome biskupu kada kaæe: Gdje jeondje napadaj na naπeg biskupa dr. J. MaruπiÊa? i u isto vrijeme sam odgovara:Pisac biskupa svoga nadasve poπtuje, ali pisac je ogorËen radi zapostavljanja ma-terijalnog stanja svoje halje. Zato je ono napisano.3366 Robert SkenderoviÊ smatrada je autor Ëlanka sam Andrija RaËki, glavni organizator sastanka u Sv. Kuzmi isastavljaË Spomenice.3377 Tomu u prilog moæe iÊi i zapis Andrije RaËkog u Spomenknjizi æupe na Trsatu kako je jedini cilj njihova okupljanja u Sv. Kuzmi bilo po-boljπanje materijalnog stanja primorskog sveÊeniπtva, a ne ikakav sukob s nad-leænim crkvenim vlastima.3388 To je vidljivo i iz ovoga Ëlanka jer njegov autor æeliproblem svesti samo na materijalna pitanja ne proπirujuÊi ga ni na πto drugo.

Izgleda da su se do kraja svibnja svi potpisnici Spomenice osim Andrije RaË-kog povukli. No, RaËki je potporu dobio iz drugih krajeva. Primorske novine 1.lipnja objavljuju Ëlanak pod pseudonimom Banovinski æupnik koji takoer isti-Ëe nepodnoπljivo stanje niæeg klera i traæi pravedniju preraspodjelu crkvene imo-vine jer bi se time rijeπili njihovi materijalni problemi. Autor ovoga Ëlanka pole-miËnim tonom ide puno dalje od Spomenice te se obruπava na kanonsku pos-luπnost koju sveÊenici duguju biskupu i traæi organiziranje staleπkog druπtva i Ëa-sopisa koji bi zastupao njihova prava. Koliko je daleko otiπao svjedoËi i izjava:I ta nam dakle toËka pruæa obilje gradje, da budemo socijaliste. Trebat Êe daklepokret sveÊenstva proπiriti, pa poËeti borbu za materijalno-pravno poboljπanjeodnoπaja naπih.3399 Za razliku od RaËkog koji je svrhu sastanka u Sv. Kuzmi svo-

3344 Fran BINI»KI, flStramputice«, Vrhbosna (Sarajevo), br. 10-11, 5. VI. 1917., 138-141.3355 flK spomenici sveÊenstva bakarskog kotara«, Primorske novine (Suπak-Rijeka), br. 119, 23. VI. 1917., 2-3.3366 flNa adresu popa Stipe VuËetiÊa«, Primorske novine (Suπak-Rijeka), br. 122, 26. V. 1917., 2.3377 Usp. R. SKENDEROVI∆, flAndrija RaËki i flSvetokuzamska sinoda« 1917. godine«, 329.3388 AÆJT, Spomen knjiga æupe na Trsatu, 123.3399 BANOVINSKI ÆUPNIK, flSveÊenstvo grada Bakra i kotara za poboljπicu beriva — i banovinski kler«, Pri-morske novine (Suπak-Rijeka), br. 126, 1. VI. 1917., 2.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 18


19

dio na poboljπanje materijalnih prilika, autor ovog Ëlanka otiπao je puno daljezadiruÊi Ëak i u crkvenu disciplinu, ali i na svojevrstan naËin najavio organizira-nje reformnog pokreta koji Êe nastati dvije godine poslije.

Akcija primorskih sveÊenika potporu je dobila i od nepoznatog autora u Hr-vatskoj njivi.4400 Iako je Ëlanak uglavnom cenzuriran, taj sveÊenik demokrata, usvome zakljuËku zahtjeva poboljπanje æivota niæeg sveÊenstva na podruËju hr-vatsko-slavonske crkvene pokrajine i to iz velikih dobara koje Crkva posjedujeu Hrvatskoj i Slavoniji. »ak ide i toliko daleko da zahtjeva autonomiju hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine, iako ne precizira πto pod tim misli.4411

Dok je PetriÊeva knjiæica zadirala duboko u crkveno ustrojstvo i njezinu dis-ciplinu te kao takva sadræavala mnoge elemente koje Êe poslije preuzeti reform-ni pokret, sa Svetokuzamskom sinodom bilo je drukËije. Potpisnici Spomenicejesu prekrπili neka crkvena pravila, osobito o naËinu odræavanja i sazivu sveÊe-niËkih sastanaka, ali je njihov jedini cilj bio da se uredi materijalno stanje niæegkatoliËkog sveÊenstva na podruËju hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine. Dokse kod PetriÊa mogu naÊi mnogi elementi koji zadiru u disciplinu Crkve i Ëaktraæe veÊi stupanj demokratiËnosti u njoj, kod zahtjeva sveÊenika okupljenih uSv. Kuzmi toga nema.

Oπtar i odrjeπit odgovor crkvenog vrha na PetriÊevu knjiæicu i Svetokuzam-sku sinodu uËinio je da viπe do kraja 1917. godine nijedan katoliËki sveÊenik ni-je na ovakav naËin istupio u javnost. No, ostaje nesporna Ëinjenica da su obasluËaja pokazala nezadovoljstvo dijela katoliËkog sveÊenstva u Hrvatskoj, stogatijekom 1918. godine u liberalno orijentiranim novinama, kao πto je bila Hrvat-ska/Jugoslavenska njiva, izlaze nepotpisani Ëlanci ili Ëlanci pod pseudonimomkoje su objavljivali nezadovoljni sveÊenici. Danas je teπko utvrditi tko su bili au-tori tih Ëlanaka, ali za veÊinu se zna da je to bio tadaπnji kapucin iz Rijeke o. Je-ronim Tomac.4422 U ljeto 1918. u Æupi Dekanovec u Meimurju sastala su se trikatoliËka sveÊenika — Vinko Æganec,4433 –uro ViloviÊ4444 i o. Jeronim (Dragutin To-

4400 Tekstove u Hrvatskoj njivi protiv celibata pisali su Jeronim (Dragutin) Tomac i –uro ViloviÊ.4411 Hrvatska njiva (Zagreb), 1917., br. 13, 224.4422 HRVATSKI DRÆAVNI ARHIV (dalje: HDA), Ostavπtina dr. Dragutina (Jeronima) Tomca, Koresponden-cija Tomac-PetriÊ, Zagreb 23. IX. 1937., kut. 2, fasc. 6; Niko PETRI∆, flHrvatski reformni pokret. Uspome-ne iz godine 1918. i 1919.«, Hrvatski katoliËki kalendar Grgur Ninski, Zagreb 1938., 44.4433 Vinko Æganec (Vratiπinec 22. I. 1890. — Zagreb, 12. XII. 1976.) osim πto je bio aktivan sudionik re-formnog pokreta, nakon napuπtanja sveÊeniËke sluæbe bavio se pravom, a nakon toga privatno je zapo-Ëeo s etnomuzikoloπkim istraæivanjima. Bio je Ëlan JAZU-a. Glavno djelo mu je Narodne popijevke Hr-vatskog Zagorja, tiskano u tri sveska (flVinko Æganec«, Leksikon Jugoslavenskog leksikografskog zavoda,Zagreb 1974., 1093; flVinko Æganec«, MuziËka enciklopedija, sv. 3., Zagreb 1977., 774; flVinko Æganec«, Hr-vatski leksikon, Zagreb 1997., 728-729).4444 –uro ViloviÊ (Brela, 11. XII. 1889. — Bjelovar, 22. XII. 1958.), knjiæevnik i publicist. Svojom prozomzauzima vidno mjesto u hrvatskoj beletristici. Nakon πto je napustio sveÊeniπtvo radio je kao novinar uzagrebaËkim i beogradskim dnevnim listovima. Tijekom Drugog svjetskog rata pristupio je Ëetnicima i na-πao se u krugu najbliæih suradnika Draæe MihailoviÊa. Prvo znaËajnije djelo mu je spjev o Mihovilu Pav-linoviÊu, ali profilirao se iskljuËivo kao prozni pisac. Vaænija djela su mu: Esteta (1919.), Meimurje

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 19


20

mac).4455 Raspravljali su o potrebi reforme u cijeloj KatoliËkoj Crkvi, a posebno uprovedbi reformi organizacije KatoliËke Crkve u Hrvatskoj. ViloviÊ i Æganec tre-bali su poduzeti korake u vezi s organiziranjem pokreta u sjevernoj Hrvatskoj.Glavno pitanje kojim su se bavili bilo je supitanje celibata i zavjeta ËistoÊe kato-liËkih redovnika. KonaËan rezultat dogovora bio je da svatko od njih promiËeideju reforme u svom krugu djelovanja i da se u tisku objavljuje πto viπe Ëlana-ka kako bi se pridobilo i pripremilo laike i sveÊenike za pokret usmjeren refor-mi KatoliËke Crkve.4466

Tako je 1918. izaπao Ëlanak koji raspravlja o celibatu, a potpisao ga je autorpod pseudonimom SveÊenik koji se priliËno πiroko osvrÊe na pitanje celibata iz-raæavajuÊi javno kako je veÊina katoliËkog klera protivna celibatu, kao i savprosvijetljeni narod. Zatim pozdravlja pojedince iz slobodoumnog klera, kao re-prezentante svojih supatnika koji su istupili protiv te institucije.4477 Autor navodimnoge argumente protivne ustanovi celibata na tragu liberalnih shvaÊanja svo-ga vremena. Za njega je celibat glavni uzrok nedostatka sveÊeniËkih zvanja u Za-grebaËkoj dijecezi i πtetan je za pojedince i Crkvu jer je mnoge upropastio tje-lesno, duπevno i moralno. On nanosi πtetu odgoju sveÊeniËkog pomlatka i u is-to vrijeme nanosi πtetu dræavi i druπtvu jer je mnoge zdrave i sposobne ljudeoteo svome naravnom pozivu po toj neprirodnoj instituciji. Nakon toga slijedipoduæa povijest uvoenja celibata u KatoliËku Crkvu, a Ëlanak zakljuËuje tvrd-njom kako je celibat breme teπko i nesnosno, koje je Crkva natovarila na ledjasvome sveÊenstvu, a ta Crkva ni prstom ne Êe da makne, da to breme olakπa.4488

Na taj Ëlanak nadovezao se svojim Ëlankom autor koji se potpisao kao Katolik-svjetovnjak koji otvoreno podupire ukidanje celibata smatrajuÊi ga kao druπtve-nu sramotu.4499 PotvrujuÊi sve reËeno u prethodnom Ëlanku i taj pisac na krajukaæe kako je naπa duænost da se odazovemo ovom piscu sveÊeniku, pa da svanaπa inteligencija podupre borbu za dokinuÊe sredovjeËnog duπevnog ropstvanaπeg sveÊenstva.5500 Ta dva Ëlanka objavljena u Hrvatskoj njivi 1918. godine po-kazatelj su oËitih liberalnih tendencija dijela katoliËkog sveÊenstva, ali i katoliË-kog laikata, koje je svoje nezadovoljstvo postojeÊim stanjem u Crkvi uglavnom

(1923.), Hrvatski sjever i jug (1930.), Majstor duπa (1931.), u kojem tematizira pitanje celibata s psiholoπ-ko-moralne strane, Tri sata (1935.) i Zvono je oplakalo djevicu (1938.) (Knjiæevni godiπnjak, Krsto ©poljar— Miroslav VaupotiÊ (ur.), Zagreb 1961., 221-222; Kreπimir NEMEC, flSvi paradoksi –ure ViloviÊa«, –uroVILOVI∆, Majstor duπa, Zagreb 2003., 231-253; fl–uro ViloviÊ«, Hrvatski leksikon, Zagreb 1997., 643-644;Strahimir PRIMORAC, flBiljeπka o piscu«, –uro VILOVI∆, Picukare, Zagreb 2010., 311-312).4455 Tomac je 21. VIII. 1918., koristeÊi se pravom na ljetni odmor, otiπao iz Rijeke u Dekanovec, Meimur-je, gdje je tada æupnik bio Vinko Æganec (HDA, Ostavπtina dr. Dragutina /Jeronima/Tomca, Korespon-dencija Tomac — PetriÊ, kut. 2, fasc. 6)4466 Usp. Z. MATIJEVI∆, U sjeni dvaju orlova, 221.4477 SVE∆ENIK, flÆenidba katoliËkih sveÊenika«, Hrvatska njiva (Zagreb), br. 22-23, 1918., 382.4488 Isto, 382-386.4499 KATOLIK-SVJETOVNJAK, flÆenidba katoliËkih sveÊenika«, Hrvatska njiva (Zagreb), br. 36, 1918., 618.5500 Isto, 618-619.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 20


21

izraæavao raspravom o celibatu. Ovdje ponovno treba napomenuti kako Êe pi-tanje odræivosti celibata biti jedno od kljuËnih pitanja koja Êe pred crkveni vrh iπiru javnost stavljati reformni pokret. Na Ëlanke je reagirao KatoliËki list. Ured-niπtvo je veÊ poËetkom travnja 1918. otvoreno napalo Hrvatsku njivu kako vodijavni rat protiv KatoliËke Crkve.5511 Tako se Pavao LonËar, sveÊenik i pripadnikHrvatskog katoliËkog pokreta, kasnije jedan od istaknutijih Ëlanova orlovskogpokreta, sredinom lipnja 1918. osvrnuo na Ëlanak Æenidba katoliËkih sveÊenikate nastojao obraniti sluæbeno stajaliπte KatoliËke Crkve prema celibatu.5522

Nakon toga u Hrvatskoj njivi izaπla su tri Ëlanka koja je potpisao pod pseu-donimom Jedan sveÊenik rijeËki kapucin o. Jeronim Tomac. U prvome, Ispovi-jest jednog sveÊenika, takoer piπe o potrebi ukidanja celibata govoreÊi o svo-me primjeru sazrijevanja od najranijih dana preko formacije kod hrvatskih kapu-cina do dana kada je napisao Ëlanak. OpisujuÊi svoje moralne dileme oko oprav-danosti celibata kaæe kako je zakon celibata neodræiv te da zakon celibata silisveÊenike da budu farizeji: jedno nauËavaju, a drugo Ëine. Zanimljiv je i poma-lo patetiËan ton kojim autor piπe, osobito kada kaæe: ovo je moja ispovijest, ovoje krik potlaËene i prevarene sveÊeniËke duπe. Da me nije sjemeniπni odgoj za-varao i prevario nadom, da Êu u sebi moÊi uguπiti zahtjev ljubavi, ne bih se biodao nikada rediti, bio bih ærtvovao svoju Ëeænju za sveÊeniËkim staliπem, da nebudem farizej.5533 PoËetkom 1919. uslijedio je i drugi njegov Ëlanak, Farizejstvo ukatoliËkoj Crkvi. Nakon povijesnog uvoda o farizejima i samom pojmu farizejπti-na autor progovara kako je glavna odlika farizejπtine u Crkvi da se boji istine inastoji svim moguÊim sredstvima zaprijeËiti otvorenu i iskrenu kritiku premaCrkvi. Tako se Crkva odnosi u svome odgoju, u svome pisanju i u svome tisku.Potom kaæe kako je sasvim normalno i kako svaki zdravi organizam upravo ideza tim, da olakπa slobodnu kritiku onih nezdravih pojava koje u njemu zavlada-vaju, da se time upoznaju i izlijeËe. Ali Crkva radi farizejske tjesnogrudnosti, ko-ja u njoj prevladava, ne uæiva te pogodnosti. Prema njemu Crkva se boji istine izdrave kritike svojih Ëlanova i sluæbenika i zato ne moæe ozdraviti od farizejπti-ne. Æestoko se obruπuje na crkvene povlastice i udobnost sveÊeniËkog staleæa,ali i redovniπtva. Napada i istaknute predstavnike KatoliËkog pokreta, osobitoPetra Rogulju. Ne zaboravlja ni celibat, koji je za njega samo karika u nizu crk-vene farizejπtine. U istom tonu i zavrπava Ëlanak pozivajuÊi na ruπenje farizej-skog sustava koji vlada u Crkvi, sistem zabaπuravanja istine, poljepπavanja stva-ri i farizejskog pretvaranja, ono zakonsko zabranjivanje slobodne kritike crkve-nih prilika, one cenzure, one suspenzije i izopÊenja... Kriv je tomu onaj farizej-ski sistem, na koji se mi obaramo i koji moramo sruπiti, makar nam u tome po-mogli i framazuni.5544 Kratkim uvidom u ova dva Ëlanka Jeronima (Dragutina)

5511 flHrvatska njiva«, KatoliËki list (Zagreb), br. 15, 11. IV. 1918., 176.5522 Pavao LON»AR, flÆenidba katoliËkih sveÊenika«, KatoliËki list (Zagreb), br. 25., 20. VI. 1918., 277-279.5533 JEDAN SVE∆ENIK [Jeronim TOMAC], flIspovijest jednog sveÊenika«, Hrvatska njiva (Zagreb), br. 40,1918., 680-681.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 21


22

Tomca moæe se zakljuËiti kako on ostaje na tragu dogovora iz Dekanovca stav-ljajuÊi u prvi plan pitanje celibata i reforme odnosa u Crkvi. Na isti naËin moæese vidjeti kako autor ostaje dosta na tragu razmiπljanja PetriÊevih Rana u kato-liËkoj Crkvi, osobito vezano uz pitanje celibata i farizeiπtine. Posljednji Ëlanak ko-ji je Tomac objavio u Jugoslavenskoj njivi 1919. odnosi se na otpadniπtvo, apos-taziju, katoliËkog sveÊenstva u prvoj godini nakon kraja rata. On za to krivi sa-mu Crkvu jer guπi svaki oblik demokratizma i slobode savjesti svojim uskogrud-nim sluæbenim sistemom i despotizmom. Ponovno se okomljuje na sistem lice-mjerstva, sistem tjesnogrudnosti, sistem farizejstva. Svi protagonisti toga sistema,svi njihovi epigoni i epigonËiÊi boje se istine, boje se slobodne kritike i shvaÊa-nja koje nije stegnuto i okovano u uske granice zakona i dekretah crkvenih. Op-tuæuje Crkvu da se boji rasprave o zastarjelosti starih i preæivjelih formi, kao i daponiæava Ëovjeka time πto mora pogaziti svoju savjest i svoj karakter æeli li os-tati sluæbenik Crkve. Glavne krivce prvenstveno vidi u najviπim krugovima Crk-ve u Rimu, a zatim u biskupima koji podræavaju taj sustav vrijednosti i funkcio-niranja na koji se autor silovito obruπio u svome Ëlanku.5555 Na te TomËeve Ëlan-ke uslijedio je odgovor dr. Josipa Pazmana u KatoliËkom listu. Pazman se oso-bito pozabavio IspovijeπÊu jednog sveÊenika gdje je detaljnom analizom Tom-Êeve Ispovijesti priliËno oπtro i britko napao samog autora izlaæuÊi nauk Kato-liËke Crkve o celibatu. Osobito je autoru zamjerio πto je Ëlanak objavio u soci-jalistiËkim i bezvjerskim novinama.5566

Svojim Ëlankom u Jugoslavenskoj njivi javio se i Niko PetriÊ poËetkom 1919.godine. PetriÊ uglavnom ponavlja sve πto je napisao u Ranama, ali pokazuje istanovito zadovoljstvo πto se razmiπljanja prema reformi pokreÊu, bez obzira nato πto mnogi tako riskiraju gubitak beneficija.5577 Meutim PetriÊ otvara i jednudrugu temu, koja Êe takoer imati veliku ulogu u reformnom pokretu — pitanjenacionalnog ujedinjenja koje Êe za sobom povlaËiti i pitanje vjerskog ujedinje-nja IstoËne i Zapadne Crkve. Ovaj Ëimbenik stalno Êe se provlaËiti kroz djelova-nje sveÊenika reformnog pokreta, iako neÊe biti nuæno dominantan. NacionalniËimbenik postati Êe puno vaæniji u vrijeme konstituiranja Hrvatske starokatoliË-ke crkve. Na tom tragu u istom Ëasopisu poËetkom 1919. izaÊi Êe nekoliko Ëla-naka vezanih uz nacionalno, a time i vjersko ujedinjenje juænih Slavena. AutorËlanaka Denis Ivan detaljno Êe analizirati odnose katolicizma i pravoslavlja naprostoru Kraljevstva SHS s oËitim naglaskom kako nacionalno ujedinjenje sada

5544 JEDAN SVE∆ENIK [Jeronim TOMAC], flFarizejstvo u katoliËkoj Crkvi«, Jugoslavenska njiva (Zagreb), br.10, 1919., 154-156.5555 JEDAN SVE∆ENIK [Jeronim TOMAC], flApostazije katoliËkih sveÊenika«, Jugoslavenska njiva (Zagreb),br. 29, 1919, 461-462.5566 Usp. Josip PAZMAN, flEx ore tuo te iudico«, KatoliËki list (Zagreb), br. 1, 2. I. 1919., 3-6; ISTI, flEx oretuo te iudico«, KatoliËki list (Zagreb), br. 2, 9. I. 1919., 15-18; ISTI, flEx ore tuo te iudico«, KatoliËki list(Zagreb), br. 3, 16. I. 1919., 30-32.5577 Usp. Niko PETRI∆, flReformacija katoliËkog klera«, Jugoslavenska njiva (Zagreb), br. 2, 1919., 184-185.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 22


23

treba dovesti do vjerskog ujedinjenja. Odlazi toliko daleko da predlaæe osniva-nje Nove Crkve, koja neÊe æivjeti samo u episkopatu i sveÊenstvu uza nj...5588 Ja-vili su se i otvoreni istupi protiv vjeronauka u πkolama i protiv povezanosti Crk-ve i dræave.5599

Kraj Prvog svjetskog rata i nestanak Austro-Ugarske Monarhije doveli su dostvaranja nove juænoslavenske dræave Kraljevstva/Kraljevine SHS. Upravo je ne-stanak Monarhije otvorio prostor za poËetak promicanja liberalnih ideja dijelakatoliËkog sveÊenstva koji su do tada, uglavnom kroz liberalni tisak, promicalisvoje ideje. Uska povezanost Habsburgovaca, tradicionalnih zaπtitnika KatoliËkeCrkve, i same Crkve tijekom stoljeÊa oËitovala se u svim sferama javnog æivota.Kao jedan od stupova Monarhije Crkva je uæivala velike povlastice i snaæno ut-jecala na druπtveni æivot. Ta uska povezanost najbolje se u ovom sluËaju oËito-vala pri zapljeni knjiæice Rane u katoliËkoj Crkvi, πto je bila zajedniËka akcijaCrkve i austrougarskih dræavnih vlasti. Slobodno se moæe pretpostaviti kako bidræavne vlasti Monarhije sigurno pomogle Crkvi u slamanju bilo kakvog poku-πaja organiziranja sveÊenstva s ciljem provedbe reformi u samoj Crkvi.6600 Silas-kom s politiËko-druπtvene scene Habsburgovaca kao tradicionalnih zaπtitnikakatolicizma otvorio se prostor za reformno djelovanje dijela niæeg katoliËkogklera. Iz svega prije reËenog moæe se uoËiti da su pretpostavke za takav pokretpoËele veÊ 1917. godine i da su poËeci vezani uza sve oËitije nezadovoljstvo po-loæajem niæeg sveÊenstva u Monarhiji, a najviπe se oËitovalo razliËitim novinskimËlancima objavljivanim u Ëasopisima liberalnog usmjerenja. U srediπtu interesareformnih sveÊenika toga predreformskog razdoblja bila su dva kljuËna pitanja— pitanje celibata i pitanje pravednije raspodjele crkvenih beneficija. Tomu sekao relativno sporedni mogu pridodati i odnosi u Crkvi koji su dovodili do fa-rizejπtine i krutog stava prema svakom reformnom pokuπaju, a πto je opet pos-ljedica snaænog antimodernizma Crkve u prvoj polovini 20. stoljeÊa. Pitanje ce-libata bilo je svakako najaktualnije. Tako su primjerice u beËkom CarevinskomvijeÊu Ëeπki zastupnici sveÊenici Stanek i Zahradnik-Brodsky, buduÊi voa re-formnog pokreta u »eπkoj, podnijeli interpelaciju u vezi s celibatom.6611 U Hrvat-skom saboru to je uËinio Stjepan RadiÊ.6622 MatijeviÊ smatra kako su izmeu Ra-diÊa i predstavnika reformnog pokreta postojale uske veze koje su ga potaknu-le na saborski angaæman protiv celibata.6633 Tomu u prilog ide i Ëinjenica da supredstavnici nezadovoljnog sveÊenstva odræali potkraj 1918. godine sastanak s

5588 Usp. Denis IVAN, flReligiozni problem juænih Slavena«,: Jugoslavenska njiva, br. 13, 1919., 200-203; IS-TI, flReligiozni problem juænih Slavena«, Jugoslavenska njiva (Zagreb), br. 14, 1919., 214-219.5599 Davorin TRSTENJAK, flVjeronauk u πkoli«, Jugoslavenska njiva (Zagreb), br. 16, 1919., 252-253.6600 Z. MATIJEVI∆, flReformni pokret dijela niæeg katoliËkog sveÊenstva u Hrvatskoj (1919-1924. god.)«, 8.6611 Usp. N. PETRI∆, flReformacija katoliËkog klera«, Jugoslavenska njiva (Zagreb), br. 12, 1919., 184.6622 Ante DONKOVI∆, flStjepan RadiÊ«, Starokatolik (Zagreb), br. 8, 31. VIII. 1928., 1.6633 Usp. Z. MATIJEVI∆, flReformni pokret dijela niæeg katoliËkog sveÊenstva u Hrvatskoj (1919—1924.god.)«, 8.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 23


24

predstavnicima HPSS-a. Sastanku su prisustvovali Stjepan RadiÊ, Vladko MaËeki Josip Predavec6644 te sveÊenici Ante DonkoviÊ i Rikard Korytnik, Ëlan privreme-nog odbora HPSS-a 1914. godine.6655 OËito je da su predvodnici reformnog pok-reta traæili i politiËku potporu, a kao najpogodnija stranka pokazao se HPSS, veÊsamim time πto je Korytnik bio jedan od osnivaËa stranke, ali i zbog izraæenogantiklerikalizma i antikatolicizma Stjepana RadiÊa.6666 Osim pitanja celibata jedanod motiva poËetka reformnog pokreta bit Êe i pitanje poloæaja KatoliËke Crkveu Kraljevini SHS. Kod stvaranja nove dræave juænih Slavena otvorit Êe se i pita-nje vjerskog ujedinjenja, odnosno reformski sveÊenici sve Êe viπe zahtijevati dase nadiu barijere koje razdvajaju katolicizam i pravoslavlje, a s druge strane te-æit Êe se da Crkva dobije πto viπe narodni karakter i obiljeæja.

Od 1919. do Vidovdanskog ustava (1921.)Dana 10. veljaËe 1919. na poziv Stjepana Menzigera i Rikarda Korytnika u Za-grebu su se sastali nezadovoljni katoliËki sveÊenici u Kraljevini SHS.6677 GunËeviÊnavodi kako su sastanak sazvali Juraj CenkiÊ, Rikard Korytnik i Menziger.6688 DokPetriÊ spominje kako su ga sazvali CenkiÊ i Korytnik.6699 Na sastanku se okupilo20 do 25 sveÊenika.7700 Uglavnom se radilo o mlaim sveÊenicima i kapelanima.7711

6644 MaËek i Predavec poslije Êe stupiti u Hrvatsku starokatoliËku crkvu. MaËek je pristupio starokatoliciz-mu jer se rastavio od prve supruge i oæenio njezinom sestrom (Ante ©KEGRO, flNadbiskup ©ariÊ i staro-katolicizam u juænom Uskoplju«, Ivan ©ariÊ. Vrhbosanski nadbiskup, Pavao JuriπiÊ (ur.), Sarajevo 2007.,333-334).6655 A. DONKOVI∆, flStjepan RadiÊ«, 1. Ovaj susret predstavnika HPSS s DonkoviÊem i Korytnikom znak jeda je Korytnik uspio pridobiti za svoje reformne ciljeve predstavnike ubrzo najjaËe hrvatske stranke. SamKorytnik bio je uz braÊu RadiÊ jedan od osnivaËa HPSS-a, stoga ni taj susret nije bio bez odreene poli-tiËke teæine. (flUspomeni Rikarda Koritnika«, Nova reforma (Zagreb), sv. 2, 1919., 11). Poslije Êe otvorenopisati i govoriti o tome da trebaju za svoje ciljeve pridobiti politiËke stranke i dræavu kako bi sprijeËilimoguÊe progone od strane biskupa i osigurali si jako druπtveno-politiËko zalee (flDuhovniËka smrt odEmila Mariota«, Nova reforma (Zagreb), sv. 2, 1919., 31).6666 U nekrologu u povodu smrti Stjepana RadiÊa urednik KatoliËkog lista Stjepan BakπiÊ napisao je: akosu osnovnim, pokretnim idejama smatrani u RadiÊevom pokretu nazori naturalistiËke filozofije, onda jeponajprije jasno, da u radiÊevom pokretu ne moæe biti govora o idejama, koje je kao osnovku ljudskogdruπtva donijelo krπÊanstvo. I mi doista vidimo, da RadiÊ veÊ od poËetka svojeg javnog rada odluËno us-taje i protiv krπÊanstva i protiv Crkve i protiv sveÊenstva. Kao uvod u ovu njegovu javnu nauku sluæi namizjava koju je g. 1904. dao u Beogradu rekavπi: flHrvati neÊe biti tako dugo sretni, dok ih Rim ne prok-une.« ovom svojem naziranju ostao je vjeran uvijek, a naroËito mi je dao izraæaja poslije rata, kada je po-godujuÊi u propagandistiËke svrhe svim i najloπijim narodnim instinktima, tako reÊi dnevice, udarao pro-tiv klera i Crkve (Stjepan BAK©I∆, flStjepan RadiÊ«, KatoliËki list (Zagreb), br. 33, 16. VIII. 1928, 427).6677 StarokatoliËka crkva u Jugoslaviji, 20.; SVE∆ENIK, flZa slobodu miπljenja u katol. crkvi«, Jugoslavenskanjiva (Zagreb), br. 22, 1919., 348; flNa okup«, Reforma (Zagreb), sv. 1, 1919., 1.6688 Josip GUN»EVI∆, flGodiπnjica pokreta niæeg klera u Jugoslaviji I.«, Glasnik biskupija bosanske i srijem-ske, 29. II. 1920., br. 3-4, 12.6699 N. PETRI∆, flUspomene iz reformnog pokreta«, 45.7700 PetriÊ navodi brojku od 20 sveÊenika (N. PETRI∆, flUspomene iz reformnog pokreta«, 45), a GunËeviÊbrojku od 25 sveÊenika (J. GUN»EVI∆, flGodiπnjica pokreta niæeg klera u Jugoslaviji I.«, 12).

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 24


25

Glavnu rijeË vodili su Korytnik,7722 CenkiÊ, Menziger, Haberstock i Stjepan Hor-vat. Cilj sastanka bio je da se od crkvenih vlasti zatraæi rjeπavanje socijalnih ne-pravi koje pritiπÊu niæi kler.7733 Tom prilikom sudionici su dali i izjavu za javnost(komunikej) koju su u cijelosti prenijeli KatoliËki list i liberalni Obzor. Izmeuostalog u njoj stoji: Danas, kad se svi slojevi naroda okupljaju u redove, da na-glase svoja prava staliπka i da urede svoje materijalne interese, sastali su se zas-tupnici kat. niæeg klera iz Ëitavog podruËja dræave SHS na pouzdani sastanak, davijeÊaju o crkvenim i staleπkim prilikama unutar kat. crkve. Bitni predmet vije-Êanja bila je situacija socijalnih nepravda, koje pritiπtu sav niæi kler katoliËke Crk-ve u dræavi SHS. U tom pogledu prihvaÊen je Ëitav niz rezolucija, koje Êe sluæi-ti za smjernice buduÊem skorom sastanku i akciji cjelokupnog niæeg klera dræa-ve SHS.7744 Rezultat vijeÊanja bila je veÊa rezolucija, uz gore spomenutu izjavu zajavnost od 11. veljaËe 1919., prihvaÊena i potpisana u ime Uæeg odbora Jugosla-venskog katoliËkog sveÊenstva primljena na sjednici od 10. veljaËe u Zagrebu upogledu ureenja crkvenih i staleπkih prilika na teritoriju dræave SHS.7755 Tekst re-zolucije bit Êe objavljen u knjiæici Savremene æelje katoliËkog niæeg klera dræa-ve SHS tiskanoj u Bjelovaru 1919. godine. Autorstvo rezolucije i izjave obiËno sepripisuje CenkiÊu, Korytniku ili Menzigeru,7766 iako MatijeviÊ smatra da je njezinkonaËan oblik rezultat kolektivnog rada reformnih sveÊenika iz uæeg odbora iza-branog na zagrebaËkom sastanku 10. veljaËe.7777 S obzirom na to da su koriceknjiæice bile æute boje, a sama je knjiæica predstavljala temeljni dokument orga-niziranja i djelovanja reformnog pokreta, cijeli pokret nazvan je æutim pokretom.

Reformni sveÊenici dobili su podrπku liberalnih listova u Hrvatskoj. RijeËSrba-Hrvata-Slovenaca, glasilo PribiÊeviÊ-DavidoviÊeve Demokratske stranke, usaæetom Ëlanku donosi smjernice djelovanja reformnog pokreta naglaπavajuÊikako niæi katoliËki kler ide za nizom vanjskih reforma katoliËke crkve u Jugo-slaviji a da ne dira u Ëlanke katoliËke vjere s ciljem da provedu reformu katoliË-ke crkve u naπim krajevima u duhu modernog vremena.7788 Autor Ëlanka istiËe joπjedan segment djelovanja reformnog pokreta, a koji je uvijek nekako bio po stra-ni iako je istaknut i u samim Savremenim æeljama, a to je rad na zbliæavanju Is-

7711 JEDAN SVE∆ENIK VRHBOSANSKI, flCrkveni celibat«, Vrhbosna (Sarajevo), br. 7-9, 5. V. 1919., 76.7722 Rikard Korytnik vrlo brzo nakon zagrebaËkog sastanka umire (9. travnja 1919.). (flUspomeni RikardaKoritnika«, 10-12.)7733 StarokatoliËka crkva u Jugoslaviji, 20.7744 flPouzdani sastanak niæeg klera dræave SHS«, KatoliËki list (Zagreb), br. 7, 13. II. 1919., 82; flPokret u ni-æem katoliËkom kleru dræave SHS«, Obzor (Zagreb), br. 34, 11. II. 1919., 3; Savremene æelje katoliËkogniæeg klera u dræavi SHS, Bjelovar 1919., 1.7755 V. NOVAK, Magnum crimen., 89.7766 V. VU»I∆, flReformni pokret«, 6; StarokatoliËka crkva u Jugoslaviji, 20.7777 Usp. Z. MATIJEVI∆, flReformni pokret dijela niæeg katoliËkog sveÊenstva u Hrvatskoj (1919—1924.god.)«, 10; Z. MATIJEVI∆, U sjeni dvaju orlova, 224.7788 flPokret niæeg hrvatskog klera«, RijeË Srba-Hrvata-Slovenaca (dalje: RijeË SHS) (Zagreb), br. 239, 1919., 3.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 25


26

toËne i Zapadne Crkve. Autori Savremenih æelja navode kako je celibat glavnaprepreka ujedinjenju crkava te da zato i zagovaraju njegovo ukidanje kako bi,prema njima, nestalo glavne prepreke u odnosima dviju crkava te izraæavaju du-boko uvjerenje da Êe se konaËno latinska crkva s istoËnom izmiriti baπ na Bal-kanu.7799 Ta nacionalno-religijska komponenta reformnog pokreta uvijek je osta-jala po strani svakog govora o tome pokretu, a s druge je strane bila jedno odsrediπnjih pitanja cijelog njegovog djelovanja. Pitanje celibata koje su reformnisveÊenici dugo stavljali u prvi plan nije bilo samo pitanje promjene katoliËke dis-cipline nego i pitanje uklanjanja prepreka prema pravoslavlju. No, taj naËin raz-miπljanja ponovno treba promisliti u kontekstu liberalnih idejnih strujanja kojasu dugo dominirala hrvatskom druπtvenom i politiËkom scenom u vremenu ne-posredno nakon ujedinjenja, kada se nastojalo πto viπe uËvrstiti jedinstvo postig-nuto u novoj dræavi. UËvrπÊivanje tog jedinstva nije poËivalo samo na liberalnimshvaÊanjima jedinstva zajedniËke dræave na temelju ravnopravnosti svih triju na-roda, nego se odraæavalo i na religijskom planu u pokuπajima pribliæavanja ka-tolicizma pravoslavlju. Taj zahtjev oËitovao se i u æelji da se na podruËju cijeleKatoliËke Crkve u Hrvatskoj uvede u bogosluæje narodni jezik, odnosno da sepovlastica sluæenja staroslavenske sluæbe Boæje protegne na Ëitavu Crkvu u Hr-vata kao svojevrstan most prema pravoslavlju. I u tome su reformni sveÊenicinailazili na podrπku liberalnog javnog mnijenja.8800

Pojava reformnog pokreta i knjiæice Savremene æelje katoliËkog niæeg klerau dræavi SHS neugodno je iznenadila crkveno vodstvo koje je odmah reagiraloprezidijalnom okruænicom nadbiskupa Bauera i angaæiralo jake intelektualnesnage kako bi veÊ u samom poËetku onemoguÊili organiziranje i πirenje pokre-ta niæeg sveÊenstva neovisnog o crkvenoj hijerarhiji. KatoliËke sluæbene i polus-luæbene novine otvoreno su napale reformni pokret i njegove zahtjeve, a krozorganiziranje SveÊeniËke zajednice nastojalo se, i to priliËno uspjeπno, stvoritisveÊeniËko staleπko druπtvo pod kontrolom crkvenog vrha. Prvi udarac crkve-nih vlasti, potpomognut katoliËkim tiskom i organizacijama, uspio je na poËet-ku oslabiti zapoËetu akciju reformnog sveÊenstva. Sam pokret bio je dodatno os-labljen smrÊu Rikarda Korytnika, jednog od vodeÊih ljudi pokreta s velikim po-litiËkim utjecajem.

Premda su neki sveÊenici napustili pokret, on se i dalje πirio. Za poËetak seto vidjelo u tome πto je promijenjeno ime Ëasopisa Reforma u Nova reforma.Urednik starog Ëasopisa s novim imenom bio je i dalje Juraj CenkiÊ. Nespornaje Ëinjenica da je naziv promijenjen kako bi se izbjegla nadbiskupova prijetnjaCenkiÊu i uæem odboru reformnog pokreta, odnosno svima onima koji su sud-jelovali u izdavanju lista. Nadbiskup Bauer bio je svjestan te Ëinjenice i zato 29.rujna 1919. saziva sjednicu kojoj su uz njega nazoËili pomoÊni biskup dr. Josip

7799 Savremene æelje katoliËkog niæeg klera u dræavi SHS, 23.8800 flOsjeËki katolici za slavensko bogosluæje«, RijeË SHS (Zagreb) br. 241, 1919., 3; flPokret kat. niæeg kle-ra u dræavi SHS«, Obzor (Zagreb), br. 112, 20. V. 1919., 2.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 26


27

Lang i dr. Angelo Ruspini, crkveni pravnik. Na sjednici su raspravljali o reform-nom pokretu i moguÊoj zabrani lista Nova reforma.8811 OËito je kako je nadbis-kup bio svjestan da se time nastoji izbjeÊi provedba njegove odluke, ali unatoËtome nije poduzeo niπta Ëime bi ugrozio daljnje izlaæenje Ëasopisa i djelovanjereformnih sveÊenika, barem ne s pravne strane kao do tada, iako je na niæim ra-zinama djelovanja, prvenstveno kroz katoliËka glasila i SveÊeniËku zajednicu,nastojao aktivno suzbiti reformni pokret. Dana 8. kolovoza zagrebaËki je nad-biskup poslao okruænicu svim velikim æupanima prema kojoj ima svako pravosmijeniti æupnika u odreenoj æupi prema svome nahoenju. Kao razlog naveoje kako im nekoja lica terorom nalaæu, da u javnosti nastupaju prema njihovojvolji i granicama πto ih ono odrede.8822 Odredba je oËito bila usmjerena premaonim sveÊenicima koji su javno podræavali reformni pokret, pa se biskupu dajevlast da dotiËne sveÊenike makne iz sluæbe.

U samoj Dalmaciji nije bilo nikakvog jaËeg pristajanja uz reformni pokret,osim eventualno potajnog simpatizerstva, a sve se svodilo na novinsko nadmu-drivanje izmeu procrkvenog Ëasopisa Jadran, glasila Hrvatske puËke stranke,poslije KatoliËke akcije, i liberalnog Novog doba. Jedan od simpatizera reform-nog pokreta u Dalmaciji javlja kako je naπa inteligencija bez iznimke za naπ re-formni i unionistiËki pokret. Samo treba da se formalno organizujemo, a ondaÊemo lakπe financirati stvar.8833 Neπto drukËije stanje bilo je u Primorju, toËnije naSuπaku. Ondje je u gradskoj vijeÊnici 26. srpnja 1919. na poticaj Nike PetriÊa os-novano druπtvo Reformator s ciljem da potpomaæe sveÊenike koji stradavaju usukobu s episkopatom zbog svojih reformnih ideja i potpomaganja Ëasopisa Re-forma.8844 Na sastanku je proËitan proglas koji su objavile Primorske novine8855 i iza-bran promicateljni odbor koji su Ëinili dr. Gjivo Supilo, odvjetnik i neÊak FranaSupila, Andro Knez, opÊinski biljeænik i poslije ministar, Niko PetriÊ, novinar ipravnik Maksim Mrzljak, Peroslav LjubiÊ,8866 vlasnik i urednik Primorskih novina,SreÊko KovaËeviÊ, trgovac i posjednik, prof. Ivo BrgiÊ, prof. Vladimir DeËak, od-vjetnik dr. Ante KraljiÊ, pravnik Ivan KrzmariÊ i prof. dr. Mate KeviÊ.8877 OËito jeda je uz reformni pokret na Suπaku pristao onaj dio graanstva koji je s obzi-rom na svoje zvanje i druπtveni poloæaj bio uglavnom liberalno orijentiran. NeËudi ni ukljuËivanje Peroslava LjubiÊa, koji je u Primorskim novinama od samih

8811 NADBISKUPIJSKI ARHIV U ZAGREBU (dalje: NAZ), Dnevnici nadbiskupa Bauera, sv. IV.8822 DRÆAVNI ARHIV U VARAÆDINU (dalje: DAVÆ), Gradsko poglavarstvo Koprivnica, br. 4288.8833 N. PETRI∆, flHrvatski reformni pokret. Uspomene iz 1919.«, 46.8844 flReformator. Druπtvo za potporu sveÊenika liberalnog nazivanja i za potpomaganje njihova glasila flRe-forma« zvanog«, Nova reforma (Zagreb), sv. 2, 1919., 36.8855 flJugoslavenski narode!«, Primorske novine (Suπak), br. 170, 31. VII. 1919., 1.8866 Vidi: Mira KOLAR, flDokumenti o vlasti narodnog vijeÊa Dræave SHS nad Rijekom listopad/studeni1918.«, Vjesnik Dræavnog arhiva u Rijeci, sv. 66-67, Rijeka 2000., 4-11.8877 flReformator. Druπtvo za potporu sveÊenika liberalnog nazivanja i za potpomaganje njihova glasila flRe-forma« zvanog«, 36.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 27


28

poËetaka pokazivao neskrivene simpatije za reformni pokret, ali i stvarao druπt-venu klimu koja Êe taj pokret poduprijeti. Naime, LjubiÊ cijelu 1919. godinu iz-daje niz Ëlanaka u kojima napada toboænju rimsku protalijansku politiku po pi-tanju Rijeke.8888 Njegovo otvoreno neprijateljstvo prema Rimu i papinstvu izbit Êeu jednome od Ëlanaka u kojemu je napisao: Ako »ehoslovaci idu u Rim, naπi-ma to nije potrebno, veÊ se jednostavnim naËinom prekine svaki odnoπaj s Ri-mom. Mi ne trebamo traæiti odluku onoga pape, Ëiji se poboËnik kardinal Gas-parri joπ pred neko dva meseca izrazio talijanskim novinarima da je talijanskavojna okupacija u naπim krajevima opravdana. Jedan papa koji ne oseÊa za nas,ne oseÊa naπe boli u onoj meri u kojoj je Hrist propovedao, takvog nam pogla-vice ne treba.8899 Proglas druπtva Reformator na tome je tragu sadræavao mnogeelemente koji su iπli puno dalje od reforme i polagano zagovarali raskol, osobi-to u dijelu u kojem kaæu slijedeÊe: Mi kao Jugoslaveni veselimo se i rado podu-piremo svaki onaj pokret, koji ide za blagostanjem naπe mlade dræave. Pokretnaπeg niæeg kat. sveÊenstva ne samo πto je kulturnog, veÊ je i politiËkog znaËe-nja. Taj pokret ne samo πto priznaje jedinstvo naπeg troimenog naroda, veÊ ideza njegovim vjerskim ujedinjenjem. To je ono πto nas u velike veseli, jer uvjere-ni smo dokle god ne budemo vjerski ujedinjeni i dokle god ne budemo imalinaπu narodnu crkvu, da Êe uvijek izmedju nas biti trzavica koje Êe uglavnom do-laziti iz latinskog Rima, a preko naπeg viπeg klera. sa danaπnjim naπim viπim kle-rom, koji je rekrutiran po kriterijima BeËa i Rima, mi Jugoslaveni neÊemo moÊiniπta uËiniti.9900 U ovom sluËaju zamjetna je jedna novost koja Êe dovesti do togada se reformni pokret s vremenom sve viπe radikalizira, a to je ulaæenje svjetov-njaka u reformni pokret, πto je uËinjeno prvi put osnivanjem Reformatora na Suπ-aku. Iako su i sveÊenici pristaπe reforme znali oπtro nastupiti prema episkopatu,njihov primarni cilj nije bio niti je vodio raskidu s crkvenom hijerarhijom i Ri-mom. Glavni cilj bio im je provesti reformu zacrtanu u Savremenim æeljama ko-ja nije predviala raskid s Rimom. Dok su vodeÊu ulogu uglavnom imali sveÊe-nici, moglo se zamijetiti kako ipak imaju odreen respekt, ako ne i strah, od crk-venih kazni, za πto su najbolji primjer CenkiÊ i Ëasopis Reforma. Bez obzira na

8888 fl»eπko sveÊenstvo i naπe«, Primorske novine (Suπak), br. 140, 24. VI. 1919., 2; flNaπi odnoπaji prema Ri-mu«, Primorske novine (Suπak), br. 142, 26. VI. 1919., 3; flBraniteljima Vatikana«, Primorske novine (Suπ-ak), br. 150., 5. VII. 1919., 2; flModerni pokret medju jugoslavenskim katoliËkim klerom«, Primorske no-vine (Suπak), br. 157, 13. VII. 1919., 2-3; flBraniteljima Vatikana«, Primorske novine (Suπak), br. 164, 24.VII. 1919., 1; flBraniteljima Vatikana«, Primorske novine (Suπak), br. 165, 25. VII. 1919., 1-2; flBraniteljimaVatikana«, Primorske novine (Suπak), br. 166, 26. VII. 1919., 1-2; flBraniteljima Vatikana«, Primorske novi-ne (Suπak), br. 167, 27. VII. 1919., 1-2; flVatikan i Jugosloveni«, Primorske novine (Suπak), br. 169, 30. VI.1919., 1-2.8899 fl»eπko sveÊenstvo i naπe«, Primorske novine (Suπak), br. 140, 24. VI. 1919., 2.9900 flJugoslavenski narode!«, 1; Ovaj tekst proglasa druπtva Reformator proËitao je i o. Jeronim Tomac, ta-da joπ rijeËki kapucin, koji je uz tekst ostavio neke biljeπke meu kojima i onu u kojoj se ne slaæe sa stva-ranjem zasebne Crkve neovisne o papi i crkvenoj hijerahiji. On je uglavnom kao i veÊina sveÊenika pris-talica i simpatizera reformnog pokreta zastupao ideju reforme katoliËke Crkve u Hrvatskoj a ne raskid sRimom. (HDA, Ostavπtina dra. Tomca, kut. 1, fasc 4).

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 28


29

to πto nisu odustajali od svojih ciljeva, reformski su sveÊenici uglavnom pazili dane upadnu u suspenziju. Ulaæenjem svjetovnjaka u pokret stvari se u velikoj mje-ri radikaliziraju jer njihov druπtveni status ne ovisi o crkvenim beneficijama, a sobzirom na njihovu liberalnu orijentaciju ni crkvene kazne nisu im predstavlja-le neki poseban problem. OËit primjer toga jest ovaj proglas liberalnog graan-stva okupljenog u druπtvu Reformator gdje se prvi put otvoreno zagovara stva-ranje narodne crkve i raskid s Rimom. Na osnivanje druπtva Reformator ponov-no su se oborila katoliËka glasila. Najoπtrije ga je napadao dr. Petar Rogulja9911 uNarodnoj politici. Rogulja prvi spominje tu razliku izmeu reformnog pokretakao pokreta katoliËkog sveÊenstva, i navodi da u dræavi ima viπe od 1500 pris-talica, dok je Reformator laiËko udruæenje koje podupire reformni pokret sve-Êenstva.9922

Usporedno s pojavom reformnog pokreta katoliËkog niæeg sveÊenstva na po-druËju ZagrebaËke nadbiskupije, u Rijeci, u kapucinskom samostanu, na reform-nom tragu poËinje 1919. godine djelovati i o. Jeronim Tomac. Njegove reformebila su usmjerene prema reformi redovniËkog æivota i KatoliËke Crkve, πto je To-mac zamiπljao da Êe provesti s papinim dopuπtenjem, odnosno dopuπtenjem naj-viπe crkvene hijerarhije. VeÊ je spomenuto kako je objavio tri reformska Ëlankau Hrvatskoj/Jugoslavenskoj njivi 9933 kao plod susreta u Dekanovcu 1918. godine,9944

o Ëemu je veÊ bilo rijeËi.Sukobi koji su izbili u rijeËkom samostanu izmeu o. Bernardina ©krivaniÊa

i pristalica reforme na Ëelu s Tomcem privremeno su se smirili TomËevim od-laskom u Varaædin. Otvoreni sukobi u rijeËkom samostanu poËeli su izboromnove uprave na Ëelu s provincijalom o. Odorikom Oæegom koja nije bila sklo-na Tomcu i njegovoj reformskoj grupaciji.9955 ÆeleÊi se osloboditi kontrole i pri-tiska kojima je bio podvrgnut u rijeËkom samostanu Tomac je otiπao u kapucin-ski samostan u Varaædinu 24. kolovoza 1919. godine. Talijanska okupacija Rije-ke onemoguÊila je TomËev povratak sve do poËetka sijeËnja 1920. godine. Tovrijeme Tomac je iskoristio za uæe povezivanje s predstavnicima reformnog pok-reta odnosno s redakcijom Nove reforme. Redakciju su tada vodili sveÊenici D.M. IvanoviÊ i Nikola Cerjak te su objavili TomËeva NaËela za obnovu i ureenjeæivota u naπima samostanima pod nazivom Reforma crkvenih redova.9966

9911 Jure KRI©TO, flPetar Rogulja i razvoj Hrvatskoga katoliËkog pokreta: uz 80. obljetnicu smrti«, CroaticaChristiana Periodica, 25/2001., br. 47, 207-223.9922 Petar ROGULJA, flDemokrati hoÊe da pooπtre svoj kulturkampf«, Narodna politika (Zagreb), br. 191,1919., 3.9933 Usp. JEDAN SVE∆ENIK [Jeronim TOMAC], flIspovijest jednog sveÊenika«, Hrvatska njiva (Zagreb), br.40, 1918., 680-681; JEDAN SVE∆ENIK [Jeronim TOMAC], flFarizejstvo u katoliËkoj Crkvi«, Jugoslavenskanjiva (Zagreb), br. 10, 1919., 154-156; JEDAN SVE∆ENIK [Jeronim TOMAC], flApostazije katoliËkih sveÊe-nika«, Jugoslavenska njiva (Zagreb), br. 29, 1919., 461-462.9944 HDA, Ostavπtina dr. Dragutina (Jeronima) Tomca, Korespondencija Tomac-PetriÊ, kut. 2, fasc. 6.9955 Alfons NEDLETZKI, flPokret meu ËË. oo. kapucinima«, Preporod (Koprivnica), sv. 2, 1920., 18.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 29


30

Reformni pokret naπao se u tom trenutku pred moguÊnoπÊu raspadanja naviπe smjerova — PetriÊ s Reformatorom, Boæo MiloπeviÊ i Ante IveliÊ s akcijomosnivanja narodne crkve, J. CenkiÊ i njegovi istomiπljenici, Stjepan Zagorac i dr.Stjepan ViduπiÊ u Koprivnici, Æaganec i ViloviÊ u Meimurju. Tomac se angaæi-rao u pronalaæenju zajedniËke platforme na kojoj bi djelovale sve te skupine re-formnog pokreta. S tim je ciljem u Zagrebu 29. kolovoza 1919. predao Ivanovi-Êu nacrt odnosno memorandum u sedam toËaka prema kojem bi se izgradila za-jedniËka platforma svih pravaca reformnog pokreta.9977 Nacrt je ostao bez ikakvogznaËenja za daljnji razvoj reformnog pokreta.9988

Usporedno s pojavom reformnog pokreta u kontinentalnoj Hrvatskoj u Dal-maciji se pojavio joπ jedan reformni pravac. Bio je to pokret za osnivanje narod-ne crkve Ëiji je zaËetnik bio bivπi dalmatinski franjevac Boæo MiloπeviÊ.9999 Zbogsvoga djelovanja MiloπeviÊ je 12. lipnja 1919. iskljuËen iz FranjevaËkog reda, alije bez obzira na to imao znatnog uspjeha meu dalmatinskim franjevcima i svje-tovnim sveÊenstvom. Tijekom dvogodiπnjeg djelovanja, od 1919. do 1921. godi-ne, navodno je vjenËao znatan broj katoliËkih sveÊenika i redovnika. Neki od njihposlije su preπli u StarokatoliËku crkvu, a dio ih se vratio u KatoliËku Crkvu.110000

Tu tvrdnju teπko je potkrijepiti drugim izvorima, stoga se moæe pretpostaviti ka-ko se radi o relativno malom, dapaËe neznatnom, broju sveÊenika i redovnika.

Svoje javno djelovanje zapoËeo je zajedno s bivπim franjevcem Antom Iveli-Êem u Splitu, a zatim je odræao sliËan niz predavanja diljem Dalmacije. Liberal-na RijeË SHS poklanjala je priliËno mnogo paænje MiloπeviÊevim javnim nastupi-ma. Tako prenosi saæetak jednoga njegovog predavanja odræanog u Splitu 8.srpnja 1919. godine: Narodni sveÊenik Boæo MiloπeviÊ odræao je u fojeru opÊin-skog kazaliπta predavanje: flUskrsnuÊe na æivot!«... To je uglavnom πest vjersko-narodnih refleksija. PredavaË ih je kao duboki poznavatelj narodne duπe uspje-

9966 Jeronim TOMAC, flReforma crkvenih redova«, Preporod (Koprivnica), sv. 2, 1920., 22-24.9977 HDA, Ostavπtina dr. Dragutina (Jeronima) Tomca, Aktivnosti u reformnom pokretu, kut. 2, fasc .6.9988 Z. MATIJEVI∆, U sjeni dvaju orlova, 234.9999 Boæo MiloπeviÊ rodio se 25. prosinca 1888. godine u Gradcu kraj Makarske. Nakon zavrπene puËkeπkole pohaao je franjevaËku gimnaziju u Sinju, a zatim je studirao filozofiju i teologiju na franjevaËkimuËiliπtima u ©ibeniku i Makarskoj, i naposljetku u Münchenu. Godine 1912. zareen je za sveÊenika. Kaoæupnik sluæio je u Zavojanima kod Vrgorca, u Velikom Brdu kraj Makarske i u Zaostrogu. VeÊ se kao stu-dent zanosio idejama jugoslavenstva, osobito bratstva Srba i Hrvata. Slom Austro-Ugarske Monarhije do-Ëekao je s velikim oduπevljenjem i odmah je krenuo s radom na povezivanju naroda na podruËju Kralje-vine SHS. S grupom mlaih sveÊenika napustio je KatoliËku Crkvu i zapoËeo propovijedati osnivanje sa-mostalne Jugoslavenske narodne crkve. Proputovao je cijelu Dalmaciju, a kasnije i cijelu dræavu. Godine1919. pokrenuo je u Zagrebu tjednik Novi rod u kojem je πirio ideje svoga pokreta. Nakon dvije godine,potaknut neuspjehom svoje narodne crkve, 1921. napuπta Kraljevinu SHS i emigrira u Ameriku te se nas-tanio u Chicagu gdje je nastavio s izdavanjem svoga Ëasopisa Novi rod. Svoje memoare sabrao je u knji-zi My Conversion or Why I Left the Church of Rome, tiskanoj u New Yorku 1948. Krajem 1949. vratio seu, sada socijalistiËku, Jugoslaviju. Umro je 19. rujna 1951. u Beogradu. Usp. Boæo MILO©EVI∆, Matica,2(1952.)1, 19; Bozhidar MILOSEVICH, My Conversion. Why I Left the Church of Rome, New York City1948., 9-10.110000 V. VU»I∆, flReformni pokret I.«, 7.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 30


31

æno obradio. U njima iznosi vjerske zablude naπeg svijeta, te rak-rane na duπinaπeg naroda. Pokaziva i na uzroke zaπto je naπ svijet joπ uvijek praznovjeran.U prvome su redu krivi tome loπa pouka u vjeri i stalno-vjersko duhovno trgo-vanje. U formi odgovora i upita pruæa on lijek naπem narodu πto Êe ga od tekuæne bolest stalno izlijeËiti. Najbolji lijek jest zdrava i nepatvorena religija, Ëis-ti i veliki moral svijeta, te svjestan odgoj puka sa strane narodnih odgojitelja.110011

Ako je vjerovati tadaπnjim novinama, uglavnom antikatoliËki raspoloæenoj RijeËiSHS, MiloπeviÊeva predavanja bila su dobro posjeÊena.110022 Isto Êe potvrditi i nad-biskup Bauer u svome Dnevniku prigodom jednog predavanja Boæe MiloπeviÊau Zagrebu.110033 Isti list prenosi kako je uz MiloπeviÊa predavanja dræao i IveliÊ tekako su ih dræali duæ cijeloga primorja i u ostalim krajevima slobodne Dalmaci-je.110044 MiloπeviÊ je u svojim javnim predavanjima uglavnom nastupao s pozicijanapada na KatoliËku Crkvu, ali govoreÊi popriliËno neodreeno o narodnoj crk-vi. Tijekom jednog predavanja u Zagrebu govorio je na tom tragu: duh licemjer-stva i korupcije, duh formalizma vlada u rimskoj crkvi. Fanatici u katakombama,cezaropapizam, kojim je Konstantin vizijoner, zaulario crkvu u dræavne okove,kriæarske vojne, πpanjolska inkvizicija, oËito kaæu da Hrist rimske crkve nijeHrist. Zato vjerski preporod hoÊe crkvu nutrinje, duha i morala.110055 O tom pre-davanju ostavio je biljeπku i nadbiskup Bauer: danas je exfratar Boæo MiloπeviÊdræao dugo svoje predavanje, kojim hoÊe da osnuje flNarodnu crkvu.« Sluπateljaimade dosta — osobito demokrata, radnika i aka. Taj je Ëovjek poËeo sve tojaËe agitirati za svoju flpogansku« narodnu crkvu, a vlast mu ide na ruku (demo-kratska), daje mu paËe slobodnu voænju, da svoje crkvene ideje πiri i propagi-ra.110066 Takoer i liberalna Jugoslavenska njiva podræava njegov rad i piπe o apos-taziji dvojice dalmatinskih franjevaca, Boæe MiloπeviÊa i Ante IveliÊa, koji ostavi-πe red, jer ne mogahu da sloæe rimsku tiraniju i svoje demokratske krπÊansketeænje sa svojom savjeπÊu...110077 MiloπeviÊ je u Zagrebu odræao nekoliko javnihpredavanja i bio æestoko napadan od KatoliËkog lista i Narodne politike.110088 Dokje MiloπeviÊ dræao predavanja u Zagrebu, u Dalmaciji je Mate (Ante) IveliÊ os-novao u Vrlici Odbor za narodnu crkvu u Dalmaciji i pokuπao organizirati pok-ret koji su vodili on i MiloπeviÊ.110099 TrenutaËnog uspjeha imao je pokret za na-

110011 flJedno vjersko predavanje u Splitu«, RijeË SHS (Zagreb), br. 243, 15. VII. 1919., 4.110022 flJedno vjersko predavanje u Splitu«, 4.; flZa narodnu crkvu u Dalmaciji«, RijeË SHS (Zagreb), br. 313,24. IX. 1919., 5.110033 NAZ, Dnevnici nadbiskupa Bauera, sv. IV., 9. XI. 1919.110044 flDalmacija se listom diæe za narodnu crkvu«, RijeË SHS (Zagreb), br. 350, 5. XI. 1919., 4.110055 flNarodna crkva«, RijeË SHS (Zagreb), br. 355, 10. XI. 1919., 3.110066 NAZ, Dnevnici nadbiskupa Bauera, sv. IV., 9. XI. 1919.110077 Dragutin PROHASKA, flFranjevci i Rim«, Jugoslavenska njiva (Zagreb), br. 30, 1920., 480.110088 flPokret za narodnu crkvu«, RijeË SHS (Zagreb), br. 357, 12. XI. 1919., 4; flTreÊe predavanje g. Boæe Mi-loπeviÊa«, RijeË SHS (Zagreb), br. 365, 21. XI. 1919., 4; flMetoda i sredstva protivnika narodne crkve«, Ri-jeË SHS (Zagreb), br. 365, 22. XI. 1919., 4; flOdgovor KatoliËkom listu br. 46. na vijest o narodnoj crkvi«,RijeË SHS (Zagreb), br. 366, 22. XI. 1919., 4.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 31


32

rodnu crkvu na podruËju Vrlike, Solina, Splita, sinjske krajine i u makarskom pri-morju.111100 SeljaËke novine optuæile su MiloπeviÊa da je politiËki ovisan o PribiÊe-viÊu i da provodi crkvenu politiku koja ide njemu u prilog.111111 SveÊenici Ëlanovireformnog pokreta ogradili su se od MiloπeviÊa i njegove narodne crkve. Prvi jeto javno uËinio sveÊenik Davorin IvanoviÊ, koji navodi kako u Hrvatskoj posto-je dva pravca reforme, jedan oko MiloπeviÊa, a drugi oko Ëasopisa Nova refor-ma.111122

MiloπeviÊ je pokrenuo Ëasopis Novi rod i biblioteku Narodna crkva kako bipropagirao svoje ideje. Krugovi bliski vrhu KatoliËke Crkve u Hrvatskoj Ëesto sunapadali reformni pokret i pokret Boæe MiloπeviÊa da su djelo masonerije. Teπ-ko je reformni pokret svrstati na tu stranu, ali pokret za narodnu crkvu imao jepriliËno mnogo dodirnih toËaka s masonskim shvaÊanjem crkve i religije.111133 Ovatvrdnja, iako radikalna, nije daleko od istine ako se samo malo pogleda programnarodne crkve koji je MiloπeviÊ objavio u Novom rodu:

1. Vratiti Ëovjeka k sebi i svojoj nutrini.2. Izgraditi u Ëovjeku »ovjeka vodeÊi ga k pobjedi Ëovjeka duπe nad Ëovje-

kom gole materije i bez duπe.3. Voditi Ëovjeka k opÊem izmirenju svih ljudi na zemaljskoj kugli, bez raz-

like vjere, staleæa, plemena, jezika-bez obzira na mejaπe i granice.4. Iskopati Ëovjeka iz pandæa duhovnih i tjelesnih krvnika, oteti ga bujici zla

i voditi ga do u odluku Dobra.5. Osloboditi Ëovjeka uopÊe, a napose onoga naπe zemlje iz mreæa Vatika-

na, Bizanta, Augsburga, Meke i Jeruzolima.6. Privesti Ëovjeka iz crkve vanjskog sjaja i ropskog klanjanja u crkvu gole

nutrine i slobodnog klanjanja u znaku Duha i istine.7. Pripraviti i uputiti Ëovjeka na njegovu sopstvenu sreÊu i blaæenstvo po dje-

lima iskrene Ljubavi i Pravde.8. Donijeti i konaËno zatvoriti neprekidni vez i nerazdruæivi æivot meu Ëov-

jekom i Bogom: Dobrote, Istine i Ljepote.9. Jednom rijeËi: Provesti potpuno osloboenje duπe.111144

Ta neodreenost u programu MiloπeviÊeve narodne crkve, odnosno nekakavduhovni doæivljaj crkve i religije, opisan je u jednom Ëlanku u Novom rodu: jed-

110099 flNovi odbor za Narodnu Crkvu«, RijeË SHS (Zagreb), br. 372, 28. XI. 1919., 4; flNarodna crkva u Dal-maciji«, RijeË SHS (Zagreb), br. 372, 28. XI. 1919., 4.111100 flPokret u Dalmaciji«, RijeË SHS (Zagreb), br. 377, 4. XII. 1919., 4; flPokret u makarskom kotaru«, RijeËSHS (Zagreb), br. 387, 15. XII. 1919., 4.111111 flNarodna crkva«, RijeË SHS (Zagreb), br. 396, 24. XII. 1919., 5.111122 flSveÊeniËki pokret«, RijeË SHS (Zagreb), br. 360, 24. IX. 1919., 4.111133 Usp. Vojislav KUJUNDÆI∆, Slobodno-zidarska Ëitanka. Istina o slobodnom zidarstvu, Beograd 1940.,119-120.111144 flMisli vodilje narodne crkve«, Novi rod (Zagreb), br. 1, 16. X. 1920., 1; Stjepan BAK©I∆, flNovi rod«, Ka-toliËki list (Zagreb), br. 42-43, 28. X. 1920., 332; flNovi rod —- glasilo narodne crkve«, Obzor (Zagreb), br.268, 23. X. 1920., 2.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 32


33

na zove drugu. Harmonija nutrine je samo preteËa religije nutrine. Harmonija sa-ma po sebi ne znaËi joπ Ëovjeka religije. Po harmoniji, po skladnoj vezi srca iuma, mi smo blizu brda Svijetlosti. Ali joπ ne na brdu... Harmonija nutrine stva-ra idealne akorde Ëovekove duπe..., a zatim govori o religiji nutrije, religiji ljuba-vi i religiji slobode.111155 Nakon djelomiËnog uspjeha u Zagrebu, MiloπeviÊ se po-Ëetkom 1920. ponovno nakratko vraÊa u Dalmaciju da utvrdi zapoËeti rad na na-rodnoj crkvi. Tom prilikom nekog uspjeha imao je u makarskom primorju.111166 USplitu je osnovano Povjerenstvo za narodnu crkvu koje je odmah tiskalo oglasCrkva i Narod.111177 U ©ibeniku je takoer osnovan Odbor narodne crkve i uz toorganiziran je centralni odbor za akciju narodne crkve u Dalmaciji.111188 NakonDalmacije MiloπeviÊ se ponovno vraÊa na kontinent i poËetkom lipnja dræi pre-davanje u Sisku o osloboenju duha od religije formalizma Rima i Carigrada.111199

Pokret za narodnu crkvu Boæe MiloπeviÊa bio je æestoko napadan od katoliË-kih glasila, ali u isto vrijeme odbacivan i od reformnog pokreta. Sam MiloπeviÊje tijekom svojih putovanja na svojim javnim predavanjima uz KatoliËku Crkvuæestoko napadao i reformni pokret, zato VuËiÊ i smatra da je cijeli taj pokret biona πtetu reformnog pokreta.112200 Potpora koju je MiloπeviÊ dobivao od PribiÊeviÊai njegove stranke razumljiva je s obzirom na PribiÊeviÊeva ideoloπka stajaliπtaprema kojima su Hrvati i Srbi jedan narod te treba poruπiti meu njima sve ba-rijere koje ih dijele, napose one religijske.112211 Ideja Boæe MiloπeviÊa o narodnojcrkvi nije se odnosila samo na Hrvate i KatoliËku Crkvu, nego je istom æestinomnapadao i pravoslavlje, odnosno Carigrad i Rim, smatrajuÊi da su oboje izdaliKristovu ideju crkve i da zato treba nadiÊi podjele stvaranjem neke neodreeneduhovne narodne crkve. Takvo shvaÊanje poklapalo se s PribiÊeviÊevom idejomu ujedinjenju Hrvata i Srba u jedan narod, osobito na vjerskom planu gdje su terazlike moæda bile najoËitije. Uspjesi koje je MiloπeviÊev pokret imao u Dalma-ciji i puno manje na kontinentu bili su trenutaËni jer je pokret doæivio potpunneuspjeh. MiloπeviÊ, razoËaran, 1921. odlazi u Ameriku gdje je 1924. u ChicagupoËeo ponovo izdavati Novi rod, ali bez ikakvog uspjeha meu hrvatskom emi-gracijom. S vremenom se njegovo vjersko djelovanje potpuno ugasilo.112222

Godina 1920. za reformni je pokret u Hrvatskoj predstavljala novu fazu dje-lovanja. Sve aktivnosti uglavnom su vezane uz Koprivnicu i njezina tadaπnjeg

111155 flReligija Novog roda«, Novi rod (Zagreb), br. 3, 15. XI. 1920., 1-3.111166 flPokret u Dalmaciji«, RijeË SHS (Zagreb), br. 3, 5. I. 1920., 3.111177 flNarodna crkva-Pokret u Dalmaciji«, RijeË SHS (Zagreb), br. 11, 13. I. 1920., 5.111188 flNarodna crkva u okupiranom podruËju«, RijeË SHS (Zagreb), br. 156, 13. VIII. 1920., 4; flGrohote na©olti za narodnu Crkvu«, RijeË SHS (Zagreb), br. 156, 13. VIII. 1920., 4.111199 flPredavanje narodnog sveÊenika u Sisku«, RijeË SHS (Zagreb), br. 102, 9. VI. 1920., 7.112200 V. VU»I∆, flReformni pokret I.«, 7.112211 Usp. Hrvoje MATKOVI∆, Svetozar PribiÊeviÊ i Samostalna demokratska stranka do πestojanuraske dik-tature, Zagreb 1972., 85-89.112222 Usp. V. VU»I∆, flReformni pokret I.«, 6-7; B. MILOSEVICH, My Conversion. Why I Left the Church ofRome, New York City 1948.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 33


34

æupnika Stjepana Zagorca.112233 Zbog pritiska crkvene hijerarhije i polaganog osi-panja reformaπkih redova sjediπte reformnog pokreta preneseno je 1920. u Ko-privnicu, gdje su tamoπnji æupnik Stjepan Zagorac i njegov kapelan dr. StjepanViduπiÊ bili oduπevljeni reformnim idejama iako sve do toga razdoblja nisu ima-li znaËajniju ulogu u pokretu. Oblikovanje dviju struja unutar reformnog pokre-ta, CenkiÊeve i PetriÊeve, stavilo je pred reformni pokret nove izazove koje jetrebalo rijeπiti i iznova definirati postavljene ciljeve te usmjeriti rad pokreta. Za-gorac. potpomognut svojim glavnim πtabom — ViduπiÊ, Haberstock, ©tember-ger, Jirouπek i ÆliËar, preuzima vodstvo u reformnom pokretu niæeg katoliËkogsveÊenstva.112244

Prvi koraci koje je Zagorac poduzeo bili su pokretanje Ëasopisa reformnogsveÊenstva Preporod, nastavljaËa dotadaπnje Nove reforme, 20. veljaËe 1920., isazivanje Udruæenja hrvatskog katoliËkog klera za ZagrebaËku nadbiskupiju uKoprivnici 5. veljaËe.112255

Bez obzira na sukobe i zaoπtravanje odnosa s crkvenim vrhom Zagorac je odKoprivnice uËinio sjediπte reformnog pokreta kroz Ëitavu 1920. godinu. Crkvenivrh svoje je daljnje razraËunavanje zapoËeo micanjem Zagorca s mjesta æupnikau Koprivnici i postavljanjem katehete ©poljara, neprijateljski raspoloæenog pre-ma reformnom pokretu.112266 KroniËar æupe sv. Nikole u Koprivnici112277 opisuje Za-gorca kao Ëovjeka naobraæena, krasnih sposobnosti, ljubazna ponaπanja, ali i la-

112233 Stjepan Zagorac rodio se u Karlovcu 12. prosinca 1868., a umro je na Suπaku 1. kolovoza 1936. Teo-loπke studije zavrπio je u Zagrebu. Godine 1892. zareen je za sveÊenika ZagrebaËke nadbiskupije. Æup-nikom je bio u Jakuπevcu i Koprivnici (1905.—1920.). U Velikoj Gorici izabran je 1904. za saborskog zas-tupnika Hrvatske stranke prava. Od 1907. do 1918. godine bio je koprivniËki narodni zastupnik. U Siskuje osnovao i izdavao listove RadniËki glas i SisaËki glas, a u Zagrebu Glas naroda. Tijekom boravka u Ko-privnici osnovao je i izdavao list Hrvatska podravska straæa. Godine 1920. osniva i izdaje kao glavni ured-nik reformno glasilo Preporod. Nakon πto je bio prisiljen napustiti sluæbu koprivniËkog æupnika odlazi uKarlovac gdje 1921. postaje gradonaËelnikom i na toj sluæbi ostaje do 1924. godine. Organizira hrvatskekatoliËke æupe u Koprivnici i Karlovcu. Godine 1925. imenovan je tajnikom starokatoliËkog biskupa Mar-ka Kalogjere. Tijekom ©estosijeËanjske diktature ponovno postaje gradonaËelnik Karlovca, od 1932. do1934., kao Ëlan Jugoslavenske nacionalne stranke. Napustivπi sveÊeniËku sluæbu oæenio se Klotildom Reπs kojom je imao dvoje djece. Nakon Karlovca djeluje na Suπaku (flStjepan Zagorac«, Znameniti i zasluæniHrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti 925-1925, Zagreb 1925., 287; flStjepan Zagorac«, Hr-vatski katoliËki kalendar Grgur Ninski, Zagreb 1937., 70-72; DRÆAVNI ARHIV U KARLOVCU (dalje: DA-KA), Poglavarstvo grada Karlovca, SjedniËki zapisi; flStjepan Zagorac«, Primorske novine (Suπak), br. 313,1936., 6; flStjepan Zagorac (IN MEMORIAM)«, Primorske novine (Suπak), br. 322, 1936., 2; flStjepan Zago-rac«, Starokatolik (Zagreb), br. 8, 1936., 8; Zlatko MATIJEVI∆, flKoprivniËki æupnik Stjepan Zagorac i re-formni pokret niæeg rimokatoliËkog klera u Hrvatskoj (1920.)«, Podravina, 4/2005., br. 7, 82; Zlatko MA-TIJEVI∆, Izmeu sna i jave. Rasprave o hrvatskoj politiËkoj povijesti 20. stoljeÊa, Zagreb 2016., 183-195;ARHIV ÆUPE SV. NIKOLE KOPRIVNICA (dalje: AÆNKC), Spomenica æupe sv. Nikole Koprivnica 1845.—1934., 22).112244 N. PETRI∆, flUspomene iz reformnog pokreta«, 49; Dragutin TOMAC, flPreteËe organizacije Hrv. Staro-katoliËke crkve u Zagrebu«, Hrvatski katoliËki kalendar Grgur Ninski, Zagreb 1934., 43; Z. MATIJEVI∆,KoprivniËki æupnik Stjepan Zagorac i reformni pokret niæeg rimokatoliËkog klera u Hrvatskoj (1920.), 83;Z. MATIJEVI∆, Izmeu sna i jave, 190-191.112255 V. NOVAK, Magnum crimen, 98; flReformni pokret Hrvata-katolika«, Hrvatski katoliËki kalendar GrgurNinski, Zagreb 1931., 60.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 34


35

koumna, πto je na svoju πtetu dokazao.112288 Zagorac, meutim, nije prihvaÊao nad-biskupovu odluku nego je i dalje ostao u æupnoj kuÊi ne æeleÊi se odreÊi svojesluæbe. Takoer je u srpnju 1920. angaæirao dr. Stjepana ViduπiÊa da ga zastupakod Nadbiskupskog duhovnog stola.112299 Postupak smjenjivanja Stjepana Zagorcaiπao je ovim tijekom. Dana 14. svibnja 1920. u Koprivnicu je nadbiskup Bauerposlao pomoÊnog biskupa dr. Dominika Premuπa. On je od Zagorca, u nadbis-kupovo ime, zatraæio da potpiπe izjavu kojom osuuje pokret niæeg klera za de-mokratizaciju Crkve i za dokinuÊe obvezatnog celibata.113300

Poslije podne toga istoga dana delegacija Udruæenja hrvatskih katoliËkihsvjetovnjaka pohodila je biskupa Premuπa i izjavila kako se graanstvo Kopriv-nice solidarizira sa svojim æupnikom i ne prihvaÊa nametnutog administratoraæupe g. Jurja ©poljara.113311 Zagorac je svega nekoliko dana poslije pisao nadbisku-pu Baueru najavljujuÊi protiv eventualne suspenzije pravni postupak, na πto jenadbiskup okarakterizirao taj postupak kao Ëin neposluha. U nastavku pismaupuÊenog Zagorcu nadbiskup Bauer kaæe kako su Udruæenje kat. klera i flPre-porod« konspiracija protiv zakonitih glavara, a takvo πto ne moæe trpjeti nikojedruπtvo. Za to ti nisam smio pripustiti osnutak takova druπtva — niti izdavanjetakvog Ëasopisa, te sam s punim pravom izdao protiv vas gornja dva naloga, akad ih neÊete da izvrπite, morao sam vas udariti censurom suspenzije ad officioet beneficio et administratione et bonorum beneficii — to sve ostaje na snazi,dok Sveta Stolica ne reËe svoju. Izvolite priposlati dakle svoj utok, da ga prosli-jedim na Sv. Stolicu.113322 Na Duhovsku nedjelju 23. svibnja odræalo je koprivniË-ko gradsko zastupstvo tematsku sjednicu Zahvala æupnika Zagorca na æupi. Gra-donaËelnik KraljiÊ proËitao je ZagorËevu izjavu prema kojoj je on bio prisiljenodstupiti sa æupniËkog mjesta. Nakon toga je podnaËelnik ÆliËar proËitao prijed-log koji je cijelo gradsko zastupstvo jednoglasno prihvatilo. Prema tom prijedlo-gu grad Koprivnica: 1. protestira proti postupku crkvenih oblasti prema æupni-ku Stjepanu Zagorcu; 2. ono traæi od æupnika Stjepana Zagorca, kao patron æu-pe, da povuËe svoju zahvalu na æupi; 3. izjavljuje se solidarnim sa Ëitavim re-formnim pokretom hrvatskog niæeg klera jer ga smatra ne samo vjerskom negoi nacionalnom stvari.113333 Nato je reagirao i Zagorac, koji je dotad tvrdio da se po-

112266 NAZ, Nadbiskupski duhovni stol, 1920., br. 6700.112277 Najvjerojatnije je te biljeπke unio kasniji æupnik Stjepan PavuniÊ.112288 AÆNKC, Spomenica æupe sv. Nikole Koprivnica 1845.—1934., 22.112299 NAZ, Nadbiskupski duhovni stol, 1920.113300 Zapisnik koji je Zagorac trebao potpisati sastavljen je u Zagrebu 3. svibnja i glasio je ovako: nadbis-kup dr. Ante Bauer traæi od vlË. g. Æupnika Stjepana Zagorca izjavu slijedeÊeg sadræaja. Ovim sveËano iz-javljujem: 1. odlaæem privremeno predsjedniπtvo udruæenja hrv. kat. klera te istupam iz odbora i samogudruæenja; 2. obustavljam izdava nje i napuπtam uredniπtvo flPreporoda«; Podjedno mu nadbiskup nala-æe, da ovu izjavu potpiπe u roku od 8 dana pod prijetnjom, da Êe ga inaËe udariti cenzurom ab officioet beneficio. na dnu izjave nalazi se ZagorËev potpis. (NAZ, Nadbiskupski duhovni stol, 1920.)113311 flSuspenzija koprivniËkog æupnika Zagorca«, RijeË SHS (Zagreb), br. 83, 15. V. 1920., 2.113322 NAZ, Nadbiskupski duhovni stol, 1920., br. 4587.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 35


36

vukao sa sluæbe jer mu nije bilo poznato raspoloæenje naroda113344 te je poslaonadbiskupu poruku u kojoj povlaËi svoju odreku i na æelju æupljana ostaje i da-lje æupnikom.113355 Nadbiskup je odgovorio suspenzijom a divinis i raspisao natje-Ëaj za KoprivniËku æupu, a kapelana dr. ViduπiÊa preselio je u Novu Bukovicu.Kako ViduπiÊ nije htio otiÊi u novu æupu ni napustiti reformni pokret, nadbis-kup ga je suspendirao a divinis.113366 Zagorac je nasilu istjerao ©poljara iz æupnogureda, a ovaj je cijeli sluËaj prijavio nadbiskupu. Bauer je cijeli sluËaj dojavio vla-di, na πto je naËelnik Koprivnice dobio od bana Matka Laginje priopÊenje kakoZagorca mora odstraniti iz æupnog ureda. Zagorac je na to ostavio Koprivnicu inakratko otiπao u Karlovac. PunomoÊ je ostavio ViduπiÊu, koji je predao ©polja-ru æupu u prisutnosti naËelnika KraljiÊa i umirovljenog æupnika Levina Kollayakao predstavnika duhovne oblasti.113377 Kollay 6. kolovoza πalje Nadbiskupskomduhovnom stolu izvjeπtaj o primopredaji æupe Koprivnica.113388 Izvjeπtava Nadbis-kupski duhovni stol kako je primopredaja izvrπena 2. kolovoza i kako je bilamanjkava jer nije odmah popisan inventar u æupnom uredu i æupnoj kuÊi.113399

Reformni sveÊenici otiπli su u rujnu korak dalje. Kako se pokazalo nemogu-Êim da rimokatoliËku æupu pretvore u hrvatsku katoliËku æupu na Ëelu sa Za-gorcem, sveÊenici su, udruæeni s laicima, osnovali u Koprivnici novu æupu zapristalice reformnog pokreta i zatraæili od vlasti da prizna novu æupu.114400 Uvodza takav Ëin bio je dogaaj od 15. kolovoza kada je pjevaËko druπtvo Domoljub,u prisutnosti drugih pjevaËkih druπtava iz Hrvatske, slavilo svoju desetu obljet-nicu postojanja. »lanovi su blagoslov nove zgrade povjerili Zagorcu iako je onveÊ bio suspendiran. Pristalice reformnog pokreta iskoristili su tu priliku i na jav-

113333 flOdluËni istup grada Koprivnice za reformni pokret hrvatskog niæeg klera«, Demokrat (Koprivnica), br.22, 30. V. 1920., 1; NAZ, Nadbiskupski duhovni stol, 1920., br. 213; flReformni pokret u Koprivnici«, Ka-toliËki list (Zagreb), br. 17, 27. V. 1920., 135.113344 OdluËni istup grada Koprivnice za reformni pokret hrvatskog niæeg klera, 1.113355 AÆNKC, Spomenica æupe sv. Nikole Koprivnica 1845.-1934., 23.113366 Isto; Kako u ovom dopisu od 24. svibnja t. g. br. 213., kojim odgovarate na moj dopis od 20. svibnjat. g. br. 4803., sami priznajete rezignirali ste na æupi Koprivnica dne 14. svibnja i ovu je resignaciju u mo-je ime prihvatio moj generalni vikar presv, g. biskup Dr. Premuπ, a ja sam vam to u svom dopidu od 20.svibnja potvrdio. Vaπa je dakle resignacija prema c.186 valide factai prema c. 187 §1legitime acceptata, teje prema tomo po c. 190 nadarbina æupe KoprivniËke upraænjena. C. 191 pak jasno kaæe §1. Semel legi-time facta renuntiatione, non datur amplius poenitentiae locus. Vaπ dakle opoziv viπe nema mjesta, tesam prema tomu veÊ i raspisao natjeËaj za æupu KoprivniËku, πto je i patronu æupe saopÊeno. Vas pora-di neposluπnosti i javnog istupanja protiv odredaba svoga ordinarija udaram censurom suspenzije a divi-nis. Ne Êete li pak predati æupu imenovanom administratoru zatraæiti Êu po §5. interkonfesionalnog za-kona brachium saeculare. Zagreb, dne 29. svibnja 1920. (NAZ, Nadbiskupski duhovni stol, 1920., br.5026.) Istoga dana nadbiskup je raspisao natjeËaj za popunjavanje upraænjene æupe i zatraæio da se svemolbe πalju na Nadbiskupski duhovni stol (NAZ, Nadbiskupski duhovni stol, 1920., br. 9936).113377 AÆNKC, Spomenica æupe sv. Nikole Koprivnica 1845.—1934., str. 24; NAZ, Nadbiskupski duhovni stol,1920.113388 NAZ, Nadbiskupski duhovni stol, 1920., br. 6700.113399 NAZ, Nadbiskupski duhovni stol, 1920., br. 309.114400 flOsnutak hrv. katoliËke æupe«, Demokrat (Koprivnica), br. 35, 5. IX. 1920., 4.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 36


37

nom πetaliπtu odræali misu na hrvatskom jeziku. Kako Zagorac nije mogao sluæ-iti misu jer je bio pod suspenzijom naπli su sveÊenika Andresa, uËitelja pjevanjana preparandiji, koji joπ nije bio suspendiran. On je sluæio hrvatsku misu, a asis-tirali su mu Zagorac i ViduπiÊ. Prije mise odræao je govor Dragutin Tomac, kojise reformatorima pridruæio u Koprivnici, a nakon mise obratio im se Zagorac.Uglavnom su napadali Rim i govorili kako su oni nasljednici sv. ∆irila i Meto-da.114411 Organizirao se upis Ëlanova nove æupe i uredilo se pitanje doprinosa zauzdræavanje æupe i æupnika. Uglavnom su pristalice naπli meu liberalnom inte-ligencijom i graanstvom. Seljaπtvo se vrlo neprijateljski postavilo prema cijelompokretu. Zagorac, Anders, Tomac i Haberstock oæenili su se krajem 1920. godi-ne.114422 Zagorac ubrzo napuπta Koprivnicu i seli se prvo na Suπak, a zatim odlaziu Karlovac, gdje radi na reformi KatoliËke Crkve. Vodstvo pokreta u Koprivnicipreuzima ViduπiÊ, iako glavnu rijeË ima bivπi kapucin Dragutin Tomac.114433

Odlukom o premjeπtanju sjediπta djelovanja reformnog pokreta iz Koprivni-ce u Zagreb zavrπila je koprivniËka faza reformnog pokreta koja je obuhvatilaËitavu 1920. godinu. Tijekom djelovanja pokreta u Koprivnici zaoπtrili su se od-nosi episkopata i sveÊenstva koje je pristajalo uz crkveno vodstvo s Ëlanovimareformnog pokreta. Nepopustljivost nadbiskupa Bauera s jedne strane i sve ve-Êe radikaliziranje reformnog sveÊenstva, osobito Ëlanova vodstva, s druge stra-ne, doveli su do izricanja prvih crkvenih kazni suspenzija a divinis. Reformnipokret u tome je razdoblju usmjerio svoje djelovanje prema konkretnim ciljevi-ma, ali konaËna bilanca pokazala se krajem godine negativnom. Velik dio sve-Êenika koji su u poËetku podræavali pokret, reakcijama nadbiskupa Bauera po-vukao se iz pokreta. Laici koji su sa simpatijama te moralno i materijalno potpo-magali pokret povukli su se nakon πto je nadbiskup Bauer energiËno poËeo pri-mjenjivati crkvene kazne. S druge strane dio laika povukao se jer je smatrao ka-ko je pitanje reformnog pokreta sveÊeniËko staleπko pitanje i kao takvo zanim-ljivo samo uskom sveÊeniËkom krugu. Unutar pokreta javile su se i prve trzavi-ce i neslaganja, osobito u pitanju odnosa prema Svetoj Stolici i organiziranja na-rodne crkve na autonomnoj bazi. KoprivniËko razdoblje reformnog pokreta po-kazalo je njegova konkretna usmjerenja, ali i njegove slabosti. Nedostatak jedin-stvene platforme djelovanja, koja se oËitovala u razliËitom poimanju provedbezacrtanih reformi, bio je pokazatelj kasnijih raskola u Hrvatskoj starokatoliËkojcrkvi veÊ od njezinih samih poËetaka.

114411 AÆNKC, Spomenica æupe sv. Nikole Koprivnica 1845.—1934., 24.114422 Isto, 25.114433 V. VU»I∆, flReformni pokret (II.)«, 5.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 37


38

Reformni pokret — od pokuπaja legalizacije do osnivanjaHrvatske starokatoliËke crkve (1921.-1924.)

PoËetak 1921. godine bio je nepovoljan za reformni pokret. Dragutin Tomac toopisuje ovim rijeËima: Bilo je to poËetkom g. 1921. Poπto su veÊ ugasnuli prvizanosi i stiπali se valovi revolucionarnog raspoloæenja, koje je u god. 1919. i1920. obuzelo veliki broj sveÊenika i svjetovnjaka rimske crkve-poËeo je malibroj onih koji su ustrajali kod ideje, da se ostvari narodna hrvatska Crkva gleda-ti istini u oËi. Stvarnost se nije ukazivala nimalo ruæiËastom. Od flprvoboraca« ne-ki su nestali na popriπtima (n. pr. Koritnik je umro, CenkiÊ se pokorio, a mno-gi æupnici na dobrim æupama su se flpritajili« pa Ëekali πto Êe biti dalje bojeÊi sepreviπe izloæiti.114444 Vodstvo reformnog pokreta na Ëelu sa Zagorcem u sijeËnju1921. preselilo je djelovanje pokreta iz Koprivnice u Zagreb.

Dana 19. sijeËnja 1921. odræan je u prostorijama BraÊe Hrvatskog Zmaja(dalje: BHZ) u Kamenitim vratima sastanak na kojem su sudjelovali E. pl. Las-zowski, A. DonkoviÊ, N. Cerjak, S. ViduπiÊ, D. Tomac i dr. Miho –uranec.114455 »i-njenica da je reformni pokret, barem privremeno, naπao utoËiπte kod prokato-liËke organizacije kao πto je BHZ izazvala je negativnu reakciju predstavnika Ka-toliËke Crkve.

Val negodovanja izazvao je Ëlanak Antonije K. CvijiÊ tiskan u liberalnom Ju-tarnjem listu 10. travnja 1921. godine.114466 Autorica se osvrÊe na jedan od sastana-ka reformnog pokreta odræan u prostorijama BHZ-a u Kamenitim vratima gdjese govorilo o ujedinjenju krπÊanskih crkava, uvoenju narodnog jezika u liturgi-ju i ukidanju celibata. Izmeu ostalog piπe i o trojici bivπih sveÊenika, Ëlanova,kako ona to naziva, Narodne crkve odnosno reformnog pokreta koji su se oæe-nili tj. stupili u graanski brak. Nadalje kaæe: medju braÊom naπeg druπtva nala-zi se viπe takovih smjelih raspopa, koji su iz crkve istupili jedino zato da se slo-bodnijih ruku mogu za nju boriti.114477 Reagirao je veliki meπtar BHZ-a Emilij Las-zowski pismom Jutarnjem listu od 14. travnja 1921. godine govoreÊi kako Druæ-ba nije povezana s reformnim pokretom bez obzira na to πto im je ustupila svo-je prostorije.114488 Laszowski 11. travnja 1921. kao veliki meπtar BHZ-a uputio jepismo i Antoniji K. CvijiÊ u vezi s njezinim Ëlankom. Laszowski navodi kako Ëla-nak moæe imati ozbiljnih posljedica. Zatim dodaje kako Druæba neÊe pristupitireformnom pokretu te da je svaki njegov angaæman u njemu stvar njega kao pri-vatne osobe a ne stvar Druæbe BHZ-a. Takoer kaæe da neki reformni sveÊeni-ci jesu Ëlanovi Druæbe, ali da je to njihova privatna stvar a ne stvar BHZ-a. Na

114444 D. TOMAC, flPreteËe organizacije Hrv. Staro-katoliËke Crkve u Zagrebu«, Hrvatski katoliËki kalendarGrgur Ninski, Zagreb, 1934., 43.114455 Z. MATIJEVI∆, U sjeni dvaju orlova, 255.114466 Antonija K. CVIJI∆, flSveÊeniËki brakovi«, Jutarnji list (Zagreb), 10. IV. 1921., 6.114477 Isto.114488 HDA, Druæba flBraÊa Hrvatskog Zmaja«, 126/235.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 38


39

kraju opominje autoricu da nastoji ispraviti tu pogreπku kojom je povezala BHZs reformnim pokretom.114499 Ovaj oprez i uporno negiranje povezanosti BHZ-a sreformnim pokretom moæe se razumjeti s obzirom na okolnosti u kojima se pok-ret nalazio poËetkom 1921. godine. Stoga je bilo oportuno i popriliËno riziËnopovezivati se s pokretom. No, to ne znaËi da dio Ëlanova BHZ-a nije bio pove-zan s reformnim pokretom barem na osobnoj razini kao πto je to bio Laszowski.Za Laszowskog je vaæna Ëinjenica da je u to vrijeme bio veliki meπtar Druæbe Ëi-me je u oËima protivnika reformnog pokrata cijeli BHZ bio pod sumnjom za po-vezanost s reformnim sveÊenicima i simpatiziranje s njihovim pokretom. Narod-na politika Êe u Ëlanku Karjatide flNarodne crkve« napasti BHZ da zajedno sasvojim velikim meπtrom Laszowskim πiri ideje reformnog pokreta.115500 Na Ëlanakje reagirao Laszowski; u pismu navodi kako vjersko opredjeljenje Ëlanova Druæ-be nije presudno za njihovo Ëlanstvo i da je ono osobne naravi te da se stogane moæe cijelu Druæbu BHZ-a povezati s reformnim pokretom. Druæba premasvome Statutu poπtuje vjersko opredjeljenje svakog od svojih Ëlanova.115511 OËitoje kako je u poËecima Laszowski negirao povezanost Druæbe s reformnim pok-retom, no neπto kasnije, 1923. godine kada je pokret uπao u drugu, povoljnijufazu svoga djelovanja Laszowski okuplja velik broj Ëlanova 3. sijeËnja 1923. nasjednicu kojom obiljeæavaju historijski dan praznovanjem u zmajskom domu naspomen dana, kada je flZmaj« dr. ViduπiÊ, Meimurski, ustoliËen kao æupnik hr-vatske katoliËke æupe sv. ∆irila i Metoda u Karlovcu. Istoga je dana BHZ-u sasvojom suprugom pristupio æupnik hrvatske katoliËke æupe sv. Kriæa u ZagrebuIvan pl. Cerovski.115522 OËito je dakle da je veÊi dio Ëlanova Druæbe podupirao re-formni pokret, ali razvidno je takoer da je oËito postojao unutarnji sukob izme-u onih koji su bili ne samo podupiratelji nego i Ëlanovi pokreta, kao Laszow-ski, i onih koji su mu se protivili, kao πto su Stjepan PavuniÊ i Svetozar Rittig.

Misa na hrvatskom jeziku u Zagrebu bila je povod da na BoæiÊ 1921. nadbis-kup Bauer ekskomunicira ViduπiÊa, DonkoviÊa i LuketiÊa.115533 Ekskomunikacija jetrebala posluæiti kao opomena svima koji su joπ uvijek otvoreno radili na pro-pagiranju ideja reformnog pokreta i u konaËnici je dovela do poËetka raskola.115544

114499 HDA, Druæba flBraÊa Hrvatskog Zmaja«, 126/235.115500 flKarjatide flNarodne crkve,« Narodna politika (Zagreb), br. 15, 20. I. 1922., br. 3.115511 HDA, Druæba flBraÊa Hrvatskog Zmaja«, 126/235.115522 Isto.115533 Stjepan BAK©I∆, flU novoj godini...«, KatoliËki list (Zagreb), br. 1, 5. I. 1922., 3; V. NOVAK, Magnumcrimen, 103, 179; StarokatoliËka crkva u Jugoslaviji, 23; Z. MATIJEVI∆, U sjeni dvaju orlova, 260.115544 Vladimir VuËiÊ u svojim sjeËanjima na reformni pokret navodi slijedeÊe: iza prvih hrvatskoh misa ve-Êina sveÊenika, pristaπa reformnog pokreta, napustila je sveÊeniËku sluæbu. Svi su potraæili namjeπtenje ugraanskoj sluæbi. Tako je Dr. ViduπiÊ kao npovinar u flJugoslavenskom Llojdu« dobio namjeπtenje pos-redovanjem Zagorca. Nikola Cerjak bio je namjeπten kao Ëinovnik kod agrarne reforme u Zagrebu. Dra-gutin Andres bio je profesor u muπkoj preparandiji i nastavnik u Glazbenom zavodu; Stjepan Haberπtokbio je premjeπten iz koprivniËke gimnazije u Zagreb Odjelu za bogoπtovlje i nastavu tadaπnje pokrajin-ske uprave. Upisao se je na filozofski fakultet i zavrπio predmete povijest i zemljopis; Dragutin Tomac

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 39


40

Prva misa na hrvatskom jeziku u Zagrebu bila je doËekana s odobravanjemliberalnog tiska πto je ponovno reformni pokret dovelo na stranice dnevnih tis-kovina, kako onih liberalne orijentacije tako i onih prokatoliËke. Sve do tada li-beralni je tisak podræavao i pokazivao otvorene simpatije za reformni pokret, nonakon donoπenja Vidovdanskog ustava stanje se iz temelja promijenilo. Dono-πenje Vidovdanskog ustava 28. lipnja 1921. godine, pri Ëemu su vodeÊu uloguimali PribiÊeviÊ i njegova Demokratska stranka, dovelo je do toga da se hrvat-ska liberalna javnost svrstala uz oporbeni blok predvoen Stjepanom RadiÊem.Zbog veza reformnog pokreta sa zemaljskom vladom u Hrvatskoj i centralnomvladom u Beogradu, kao i zbog otvorene naklonosti PribiÊeviÊa i njegovih de-mokrata, liberalni je tisak poËeo promatrati reformni pokret kao svojevrstan eks-ponent antihrvatske politike.115555 Najzornije to svjedoËi Ëlanak vodeÊeg liberalnogglasila Obzor, koje je sve do tada simpatiziralo s pokretom, a sada piπe sljede-Êe: Ovaj pokret podupiran je od prvog Ëasa od demokrata i to naroËito onih,kojima nije stalo do hrvatstva ni do hrvatskog bogosluæja, prvo zato jer su Jugo-slaveni a ne viπe Hrvati, a drugo zato jer su antiklerikalci, pa im je posve sve-jedno da li se uopÊe Ëita kakova misa. Ti demokrati najjaËe podupiru taj pokret,jer misle da Êe tim pokretom oslabiti i Hrvatstvo i katolicizam, a tim ojaËati in-direkte pravoslavlje, protiv koga nemaju niπta, mada je pravoslavlje kud i kamoflklerikalnije« nego je katolicizam. Naravno ti demokrati i katoliËki antiklerikalcitvrde da smo svi mi Srbi i Hrvati jedan narod, ali da mi Hrvati imademo tuuvjeru i Talijana za vjerskog poglavicu, a da je pravoslavna crkva skroz nacional-na flsrpska«... NaroËito su demokrati iπli za tim da oslabe upliv katoliËke crkve injenu snagu podupiruÊi svaki pokret protiv katoliËke crkve... Zar ti reformisti nevide za Ëim se ide? Zar ne vide da su samo orudje demokrata, koji hoÊe da i nataj naËin pospjeπe flasimilaciju« Hrvata. Mi smo zaista odluËni protivnici svakogultramontanstva i klerikalizma... No kad vidimo da se vjera upotrebljuje u poli-tiËke svrhe i da se navaljuje na katolicizam, jer ga ispovijedaju Hrvati i Sloven-ci, onda mi... branimo... instituciju. Dopuπtamo, da ti reformni sveÊenici rade bo-na fide, no njihov je rad i logiËki i psiholoπki jedna zabluda... Nesumnjivo Êe Hr-vati odbiti ovaj politiËki pokret, koji pod krinkom nacijonalnog hrvatstva, faktiË-no slabi hrvatstvo. A onima koji to podupiru i inspiriraju preporuËujemo, da jeovaj ref. pokret sasma loπe sredstvo da se Hrvate prevede u pravoslavlje.115566 Tajzaokret u stavu liberalnog tiska zapazila je i Narodna politika: ovaj ponovni nas-tup æutih (misa na hrvatskom jeziku u Zagrebu, op. a.) izazvao je u jednom di-

bio je namjeπten u sirotiπtu na Josipovcu i upisao se na pravni fakultet; Janko Hitrec bio je poπtanski Ëi-novnik u Poπti 2 u Zagrebu; Nikola VuËinovec bio je isto tako sluæbenik poπte u Zagrebu; Josip LuketiÊ,bivπi franjevac bio je namjeπten kao knjigovoa u Hrvatskom πtamparskom zavodu. Ante DonkoviÊ bioje sudionik u raznim tiskarama u Zagrebu, a kasnije je bio Ëlan redakcije lista flSlobodna tribuna.« Davo-rin IvanoviÊ upisao se na filozofski fakultet na matematiku i fiziku (Vladimir VU»I∆, flUspomene iz re-formnog pokreta«, StarokatoliËki glasnik (Zagreb), 1962., br. 9-10, 16-17).115555 Z. MATIJEVI∆, U sjeni dvaju orlova, 261.115566 flReformni kler«, Obzor, 62/1921., br. 355, 3.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 40


41

jelu naπe liberalne πtampe komentare, iz kojih se vidi, da se naπi liberalci ne sla-æu u smjeru kojim bi imala poÊi nova crkva naπih reformaπa, pa prema tomu nepozdravljaju onako jednoduπno reformni pokret kao πto su to Ëinili kada se ka-da se taj pokret prvi puta pojavio. Tada je sva liberalna πtampa bez razlike po-litiËkog naziranja oduπevljeno pozdravila reformatore nazrijevajuÊi u njima jakogsaveznika u borbi protiv katolicizma. Ona je bila puna sokoljenja i pohvala zapokretaËe reformnog pokreta kod nas i u »ehoslovaËkoj. Sadaπnji rascjep naπeliberalne javnosti u promatranju reformnog pokreta prouzroËila je razvitkom re-formnog pokreta u »ehoslovaËkoj... »ehoslovaËki reformatori s kojima su naπireformatori sklopili najuæe bratstvo doveli su svoju narodnu crkvu u srpsko-pra-voslavnu crkvu.115577

Od liberalnog tiska jedino glasilo koje je podræalo osnutak hrvatsko-katoliË-ke æupe sv. Kriæa u Zagrebu bila je Slobodna tribuna, bliska demokratima i slo-bodnim zidarima: pokret za hrvatsku katoliËku crkvu donesao je pozitivne re-zultate. To viπe nije pokret veÊ jedan dovrπeni Ëin u svojoj prvoj etapi. Trogo-diπnjom borbom sa svim poteπkoÊama, koje nisu bile malene, ako se uoËesredstva, kojima se sluæio klerikalizam da omete idealna nastojanja hrv. kat. sve-Êenika i svjetovnjaka t. zv. reformaπa, uËvrstili su se pojedinci, prikupili su sepristaπe iz svih druπtvenih slojeva i iz svih naπih krajeva, a odredjene su i jasnesmjernice vjerske i socijalne. Tako je pokret konaËno okrunjen osnutkom hrv.kat. crkve u naπoj dræavi.115588

Tijekom 1922. veÊina liberalnih listova uglavnom je ignorirala djelovanje re-formnog pokreta iz veÊ spominjanih razloga, ili je iz istih razloga o njemu pisa-la nepovoljno. KatoliËki listovi i dalje su se svom æestinom obarali na reformnipokret.

Osnivanje hrvatsko-katoliËke æupe u Zagrebu, prve takve institucije reform-nog pokreta neovisne o KatoliËkoj Crkvi, predstavlja trenutak razgraniËenja u re-formnom pokretu, svojevrstan meaπ. Upravo je taj Ëin udario temelje organizi-ranja nove vjerske zajednice reformnih sveÊenika koja Êe 1923. prerasti u Hrvat-sku starokatoliËku crkvu i kao takva dobiti priznanje dræave. Neuspjeπna borbaza legalizaciju reformnog pokreta kroz 1922. godinu svoje Êe ostvarenje dobitiu osnivanju Hrvatske starokatoliËke crkve. Godina 1922. razdjelnica je u tijekureformnog pokreta koji se sve viπe udaljava od KatoliËke Crkve i postaje zaseb-na stvarnost koja se usmjerava prema definitivnom raskolu.

Pokret je i u 1923. nastavljao svoj put prema legalizaciji osnivanjem novih hr-vatsko-katoliËkih æupa. Uz veÊ postojeÊe u Zagrebu, Koprivnici i Bjelovaru, 11.oæujka 1923. osnovana je nova æupa u Karlovcu. U Karlovcu su u gradskoj vi-jeÊnici predavanje odræali Stjepan Zagorac i Stjepan ViduπiÊ. Predavanje je bilona temu O celibatu ili neæenstvu. U svom predavanju predavaËi su kritizirali

115577 flLiberalci o æutima«, Narodna politika (Zagreb), br. 2, 3. I. 1922., 1.115588 flPapinski nuncij i hrv. katoliËka crkva«, Slobodna tribuna, br. 297, 29. IX. 1922., 3.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 41


42

praksu celibata koju je provodila RimokatoliËka Crkva. Predavanju je prisustvo-valo oko 150 osoba. Nakon predavanja, odluËeno je da se veÊ sljedeÊe nedjeljeodræi prva misa na hrvatskom jeziku u Karlovcu. Misa na hrvatskom jezikuodræana je 11. oæujka 1923. u 10 sati u Zorinu domu: svetu je misu sluæio dugo-godiπnji æupnik u HrnetiÊu (gradska karlovaËka æupa), sada æupnik hrvatsko ka-toliËke æupe sv. Kriæa u Zagrebu Ivan K. Cerovski sa asistencijom.115599 Nakon πtoje Ministarstvo vjera u Beogradu 6. oæujka 1923. odbilo priznati Hrvatsko-kato-liËko reformnu crkvu, u Karlovcu je 8. travnja u velikoj dvorani Zorina domaodræana protestna skupπtina pristaπa Hrvatsko-katoliËke reformne crkve.116600 Una-toË tom nepriznavanju od strane dræavnih vlasti, bilo je odluËeno da se u Kar-lovcu osnuje hrvatsko-katoliËka æupa. To je i ostvareno u nedjelju 3. lipnja 1923.Izvjeπtaj o tom dogaaju iz kojeg moæemo doznati neπto viπe o situaciji hrvat-sko-katoliËkog reformiranog pokreta u Karlovcu na dan osnivanja æupe nalazi-mo u liberalno usmjerenim novinama Hrvatska sloboda: hrvatsko-katoliËka æu-pa u Karlovcu broji danas preko 500 duπa πto je za poËetak i za rad od samo 4mjeseca vrlo lijepi uspjeh... ovaj pokret imade tri glavne oznake: on je vjerski,kulturni i nacijonalni (hrvatski). Tko prihvaÊa sve tri oznake moæe odmah bitinjegovim pristaπom, bez obzira na politiËko miπljenje. Odmah poslije skupπtinekonstituirao se odbor te izabrao æupnik. Æupnikom je izabran veleËasni i veleu-Ëeni gospodin Dr. Stjepan ViduπiÊ iz Zagreba, koji je ujedno sluæio sveËanu sve-tu misu uz asistenciju preË. g. Cerovskia i g. A. DonkoviÊa. Pod misom, poslijepropovijedi, koju je dræao g. DonkoviÊ, pozdravio je predsjednik æupnog vijeÊagosp. JakπiÊ, novog æupnika. Ovaj se biranim rijeËima zahvalio i poloæio prise-gu vjernosti u ruke predsjednika, a vjeroispovijest u ruke preË. g. Cerovskia.116611

NemoguÊnost da Hrvatsko-katoliËka crkva dobije priznanje dræave, premaËlanku 12. Vidovdanskog ustava, dovela je do toga da je radi opstanka samogpokreta osnovana Hrvatska starokatoliËka crkva koju je priznavala Unija staro-katoliËkih crkava u Utrechtu. Dok se katoliËki tisak svim silama, Ëesto ne bira-juÊi rijeËi, obruπavao na Hrvatsku starokatoliËku crkvu, liberalni tisak nije poklo-nio veÊu paænju novoj vjerskoj zajednici. Spominjana je samo usputno i kao neπ-to nebitno.

Bez obzira na snaæan otpor i osporavanje katoliËke strane HSC je nakon iz-davanja sluæbenih dokumenata postala pravno priznata i ozakonjena vjerska za-jednica u Kraljevini SHS. Od tog trenutka æivot te vjerske zajednice krenuo jevlastitim putem — putem koji je obilovao nesuglasicama i sporovima koji su Ëes-to ugroæavali njezinu stabilnost i egzistenciju.116622 Pred novom crkvenom zajedni-com naπli su se sada izazovi organizacije i ureenja crkvene strukture.

115599 flHrvatska misa u Karlovcu«, Hrvatska sloboda (Karlovac), br. 11, 16. III. 1923., 2.116600 flProsvjedna skupπtina pristaπa hrvatsko-katoliËke reformne crkve u Karlovcu«, Preporod (Zagreb),4/1923., br. 7, 46-49; flReformni pokret Hrvata-katolika«, 64.116611 flOsnutak hrvatsko-katoliËke æupe u Karlovcu«, Hrvatska sloboda (Karlovac), br. 23, 8. VI. 1923., 3.116622 Z. MATIJEVI∆, U sjeni dvaju orlova, 276.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 42


43

ZakljuËakPojavu reformnog pokreta u Hrvatskoj liberalni je tisak doËekao s odobravanjemi afirmacijom. Viπegodiπnji ideoloπki sukobi liberalizma i katolicizma u Hrvatskojodrazili su se i u pojavi tog pokreta. Dok je katoliËki tisak od poËetaka oπtro inepomirljivo nastupao prema pokretu, liberalni ga je tisak podræavao s neskri-venim simpatijama i otvoreno podræavao zahtjeve reformnog klera. U razdobljukoje je prethodilo organizaciji reformnog pokreta (1917.—1918.) neke su liberal-ne tiskovine podræavale i Niku PetriÊa i zahtjeve Svetokuzamske sinode, u istimse novinama poËinju tijekom 1918. godine pojavljivati i Ëlanci uglavnom usmje-reni prema reformi Crkve i ukidanju celibata. Takav naËin pisanja i pokrivanjadogaaja vezanih uz reformni pokret nastavit Êe se i u razdoblju formiranja pok-reta do 1921. godine, kada Êe liberalni tisak otvoreno podræavati reformaπe i nji-hove zahtjeve. Situacija Êe se iz temelja promijeniti nakon donoπenja Vidovdan-skog ustava i promjene smjera na politiËkoj sceni Kraljevine SHS, kada Êe se nareformni pokret sve viπe gledati kao na produæenu ruku Beograda s ciljem raz-bijanja hrvatskog etniËkog korpusa. Iako to nikada nije bila namjera reformaπa,liberalni tisak Êe cijeli pokret ocijeniti upravo takvim i iz temelja promijeniti svojodnos prema njemu. Dok su do 1921. Ëlanci potpore reformnom pokretu bili vr-lo Ëesti u liberalnim tiskovinama toga vremena, od tada oni postaju rijetki ili ihgotovo uopÊe nema, a i oni koji se objavljuju negativno govore o samom pok-retu. Tako Êe primjerice osnivanje Hrvatske starokatoliËke crkve u liberalnomtisku proÊi gotovo nezamijeÊeno. Na opÊenacionalnom i na lokalnom planu je-dinu podrπku reformaπi, a kasnije starokatolici, imat Êe od Svetozara PribiÊeviÊai njegove Samostalne demokratske stranke, o Ëemu svjedoËi i liberalni tisak bli-zak toj politiËkoj grupaciji.

Daniel PATAFTACroatian Liberal Press about Reform Movementof Part of Catholic Lower Clergy (1918-1923)The end of First World War was turning-point of in Croatian nationalhistory. Catholic Church in Croatia was in this period confronted withmovement of part of lower clergy which had demanded improvement ofhis material status. This movement had become Reform movement alsocalled flYellow movement« which had in his demands frequenting deep inthe discipline maters of Catholic Church. Demands of Reform movementhad correspond with liberal view on Church maters so Croatian liberalpress of that time had given to the movement his full support. This supportof Croatian liberal press to the Reform movement was strong until the June1921 when the Vidovdan Constitution was voted. Because of support whichReform movement had from PribiÊeviÊ’s Independent Democratic PartyCroatian liberal press completely changes his attitude to movement. Fromstrong support they now write about Reform movement like extended hand

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 43


44

of Belgrade government for languishment of Croatian national being, inwhich Catholic Church had strong position. About foundation of CroatianOld Catholic Church at the end of 1923 liberal press will wrote withindifference.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 44

45

Ivo Pilar prema rasnom uËenjui eugenici

Tomislav JONJI∆Zagreb

Izvorni znanstveni rad(primljeno: 1. oæujka 2017.)UDK 32Pilar, I.:323.1(497.1)

Tijekom gotovo Ëetiri desetljeÊa svoga javnog djelovanja bio je Ivo PilarsumnjiËen, optuæivan i klevetan za mnogoπto, ali mu ni suvremenici niti kasnijiprotivnici njegovih politiËkih i druπtvovnih zamisli nisu predbacivali pristajanjeuz rasno uËenje, sklonost rasistiËkim koncepcijama niti zagovaranje nasilnih inedemokratskih naËela borbe. Tek nakon sloma Jugoslavije pojavio se nizautora koji smatraju da se Pilara moæe proglasiti jednim od intelektualnihzaËetnika nedemokratske i rasistiËke ideologije koja je za ostvarenje svojihciljeva navodno posezala i za eugeniËkim metodama. Autor u ovom radupokazuje πto je zajedniËko spomenutim kritiËarima Pilarova djela, zbog Ëega sunjihova stajaliπta pogrjeπna i zaπto Pilarovo politiËko i znanstveno djelovanjetreba kontekstualizirati te promatrati kao reakciju i odgovor na flsrbohrvatstvo« ijugoslavenstvo, jedinu rasistiËku koncepciju koja je u hrvatskim zemljama doPilarove smrti bila dosljedno smiπljena i ozbiljno provoena.

KljuËne rijeËi: Ivo Pilar, rasno uËenje, rasizam, socijalni darvinizam,eugenika, rasna higijena, juænoslavensko pitanje, jugoslavenstvo

Svi danaπnji narodi su produkti etniËnoga mijeπanja, rasnoËistih narodadanas neima na svijetu. (...) Glavna znaËajka narodnoga æivota jest kul-tura. Sve kulturne elemente, koji su se zametnuli u pojedinim obiteljimapreuzima narod i konzervira ih te razvija dalje. (...) Bez narodnog æivo-ta nema kulture. Internacionalne ili nadnarodne kulture u opÊe neima.Svaka kultura je produkt jednoga naroda.

Ivo Pilar (1922.)11

Hrvatski je narod isto tako jedan produkat narodne asimilacije najrazli-Ëitijih elemenata, kao i svaki drugi narod na svijetu.

Ivo Pilar (1925.)22

Narod je jedan viπe jeziËni, kulturni i historiËko-dræavni, nego etniËki ilirasni pojam. Drugim rijeËima: naroda, koji bi bili rasno Ëisti i jedinstve-

11 I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«. Pokus filozofije slavenskog individualizma, Naklada St. Kugli,Zagreb, 1922., 85-86.22 I. PILAR, flOsnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju (Predavanje, πto ga je na 12. oæujka 1925. u ‘PuË-kom sveuËiliπtu’ u Zagrebu dræao Dr. Ivo Pilar)«, Hrvat, 7/1925., br. 1535, Zagreb, 11. IV. 1925., 9.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 45


46

ni, danas nema. Svaki narod na svijetu je produkat etniËkoga mijeπanjaod viπe naroda i viπe rasa. To proizlazi iz one moralne sheme, po kojojpostaju narodi.

Ivo Pilar (1926.)33

UvodU organizaciji Katedre za sociologiju Pravnoga fakulteta u Zagrebu te Center forInquiry Croatia, hrvatskog odvjetka udruge koja je 1991. osnovana u SjedinjenimAmeriËkim Dræavama i koja za sebe tvrdi kako joj je poslanje (flmisija«) utvriva-ti i jaËati sekularno druπtvo na temeljima znanosti, razuma, slobode istraæivanjai humanistiËkih vrijednosti,44 na zagrebaËkom je Pravnom fakultetu profesor so-ciologije dr. sc. Duπko SekuliÊ 2. travnja 2014. odræao predavanje pod naslovomflRasna znanost i porijeklo nacija. Mitovi: juËer i danas«. I predavaË i organizatorpokazali su ambiciju vrijednu hvale da se uËena razmiπljanja podijele sa πto ve-Êim brojem zainteresiranih, pa su dogaaju htjeli dati znatniji publicitet.55 No, taambicija i taj optimizam pokazali su se nerealnima: predavanje je odræano predtridesetak sluπatelja, od kojih su dvije treÊine Ëinili slabo motivirani seminaristisociologije koji predavaËu nisu uputili baπ nijedno pitanje niti komentar, a vi-deosnimku predavanja koja je i danas dostupna na internetu, na kanalu Youtu-be, tijekom nepune tri godine, do 7. sijeËnja 2017., otvorio je, a moæda i odgle-dao svega 61 (πezdesetjedan) posjetitelj, dakle: u prosjeku neπto manje od dvamjeseËno.66

Jasno je, dakako, da taj podatak niπta ne govori ni o kakvoÊi predavanja ni-ti o uvjerljivosti teza i argumentacije sadræane u njemu, ali je ipak πteta πto am-biciju predavaËa i organizatora nije pratila i teænja da se izloæene teze predsta-ve, zastupaju i populariziraju na naËin koji je etiËan, profesionalan i — zaπto nekazati — pristojan. Naime, udruga koja priseæe znanosti, slobodi istraæivanja ihumanistiËkim vrijednostima, SekuliÊevo je predavanje za internet priredila pri-liËno osebujno: ne samo da se ono ne moæe komentirati na istoj mreænoj stra-nici (πto za predavanja sa znanstvenim pretenzijama nesumnjivo nije preporu-Ëljivo),77 niti se iz snimke uopÊe moæe razaznati koliko je (malo)brojna bila pu-

33 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (5), Hrvat, 8/1926., br. 1932, 9. VI. 1926., 4.44 flThe mission of the Center for Inquiry is to foster a secular society based on science, reason, freedomof inquiry, and humanist values.« (http://www.centerforinquiry.net/, pristup 7. I. 2017.)55 Najava SekuliÊeva predavanja sa saæetkom iz pera Renate Poægaj dostupna je na http:/www.pra-vo.unizg.hr/?@=6njx#news-8980. Taj je saæetak predavanja na mnoπtvo adresa, kao obavijest o predava-nju, 1. IV. 2014. elektroniËkom poπtom razaslao i dr. Slobodan Danko Bosanac sa zagrebaËkog InstitutaRuera BoπkoviÊa. Istoga ju je dana posredno dobio i autor ovoga Ëlanka.66 flSnimka tribine: ‘Rasna znanost’ i porijeklo nacija: mitovi danas i juËer« dostupna je na GEOSET Croatia(http://www.irb.hr/korisnici/bosanac-dav/cfirasznan.html, pristup 23. VII. 2016. i 7. I. 2017.) te na You-tubeu (https://www.youtube.com/watch?v=nj5aIYoVBZQ&noredirect=1, pristup 23. VII. 2016.). Posjetompotonjoj mreænoj adresi 7. I. 2017. ustanovili smo da je prilog naslovljen neπto drugaËije: fl‘Rasna znanost’i porijeklo nacija: mitovi danas i juËer«. Sadræajnih razlika nema.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 46

T. JonjiÊ: Ivo Pilar prema rasnom uËenju i eugenici

47

blika na samome Pravnom fakultetu, nego je — πto je puno vaænije — njezinimgledateljima uskraÊena i glavnina rasprave nakon predavanja, napose onaj nje-zin polemiËni dio koji je pokazao viπe nego otuænu, paËe zabrinjavajuÊu manj-kavost SekuliÊeva vladanja faktografijom i njegovo nepoznavanje Ëak i elemen-tarnih Ëinjenica iz hrvatske politiËke povijesti, pa tako i iz Pilarova æivotopisa injegova djela, sve popraÊeno joπ i predavaËevom sklonosti da se inventivno do-misli pojmovima i kategorijama koje hrvatska povijest i hrvatska historiografijane poznaju.

Tako su, primjerice, Romani uporno nazivani flRomejima«, pojedine su poli-tiËke stranke i grupacije preimenovane i smjeπtene u doba u kojem kao takvenisu postojale, a nekim su hrvatskim javnim radnicima pripisane ideoloπko-po-litiËke simpatije i afilijacije koje oni ni izbliza nisu imali, i koje im ne bi mogaopripisati nitko tko je makar povrπno prolistao njihove spise ili se bar donekleuputio u njihovo djelovanje. Usporedno s time je predavaË pokazao neobiËnuspremnost da se s vrlo prepoznatljivom politiËkom tendencijom prikloni predra-sudama i stereotipovima kojima se hrvatska nacionalnointegracijska ideologijaprikazuje u negativnu svjetlu, dok je istodobno sumnjivom revnoπÊu uspijevaovrlo temeljito preπutjeti ili u pozitivnu svjetlu prikazati one ideologije koje su Hr-vatima odricale (ili im joπ i danas odriËu) pravo na nacionalnu samobitnost i dræ-avnu neovisnost.88

Kako je tema ove rasprave hrvatski pravnik, politiËar, politiËki ideolog i so-ciolog dr. Ivo Pilar (1874.—1933.) i njegov odnos prema rasnome uËenju i euge-nici, ovdje ne Êemo navoditi druge primjere i ilustracije SekuliÊeve neupuÊeno-sti niti Êemo u njih ulaziti. No, kad je Pilar posrijedi, valja istaknuti kako je usvom izlaganju SekuliÊ svoje teze o Pilaru izgradio iskljuËivo na temelju nekoli-ko istrgnutih kraÊih fragmenata iz hrvatskog prijevoda Pilarova Juænoslavenskogpitanja iz 1943. godine. Nije pritom spomenuo inaËe razmjerno poznatu Ëinjeni-cu da je posrijedi prijevod Fedora Puceka koji je 1943. u svojoj Prosvjetno-poli-tiËkoj knjiænici objavila Matica hrvatska, a kojemu je Pucek napisao i predgovorte je knjigu obogatio razmjerno opseænom bibliografijom.99 Nije se taj podatak,doduπe, morao spomenuti, iako bi bilo korisno da je predavaË priopÊio sluπate-ljima kako mu je poznato da je rijeË o djelu koje je izvorno pisano na njemaË-kom jeziku, na kojem je i objavljeno u prvoj polovici 1918. godine,1100 a jednako

77 Na mreænim stranicama Center for Inquiry Croatia, gdje je objavljen i saæetak tribine, nju nije moguÊekomentirati (flPosted by CFI on April 2014, Comments Off«). Usp. http://www.cficroatia.hr/?cat=8, pristup7. I. 2017.88 Snimka cijele priredbe, ukljuËujuÊi i raspravu nakon izlaganja D. SekuliÊa, u posjedu je autora ove ras-prave.99 L. v. SÜDLAND [I. PILAR], Juænoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Matica Hrvatska, Zagreb,1943.1100 L. v. SÜDLAND [I. PILAR], Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Die übersichtliche Darstellungdes Gesamt-Problems, Manzsche k. u. k. Hof-, Verlags- und Universitätsbuchhandlung Wien, 1918.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 47


48

tako bi bilo korisno da je kazao kako je manji dio te knjige Pucek preveo i ob-javio veÊ 1928. godine u Hrvatskoj mladici, Ëasopisu mladeæi Hrvatske federalis-tiËke seljaËke stranke (HFSS).1111 Jer, izostanak tih obavijesti mogao je biti poslje-dicom autorove neobavijeπtenosti — πto je ozbiljan problem kad se radi o dok-toru znanosti i sveuËiliπnom nastavniku koji hoÊe odræati javno predavanje baπo Pilaru i njegovim pogledima! — a mogao je biti tek plod puke sluËajnosti ilimanjka vremena.

Nevolja je, meutim, u tome πto cjelokupni sadræaj SekuliÊeva izlaganja os-tavlja vrlo malo prostora za uvjerljivo zastupanje potonje alternative. Pokazalose, naime, da on o Pilarovim svjetonazorskim i politiËkim pogledima te o njego-vu druπtvenom djelovanju znade malo ili gotovo niπta, da je viπe nego oËito ka-ko njegova djela nije uopÊe proËitao, ali je usprkos tomu autora spomenute zna-menite knjige pokuπao prikazati kao pristaπu rasnog tumaËenja povijesti i zago-vornika teze o hrvatskoj rasnoj superiornosti kao jednom od stoæernih uporiπtahrvatske nacionalne (ili: nacionalistiËke) ideologije. Ivo Pilar je, kako je tom zgo-dom naime ustvrdio Duπko SekuliÊ, flklasiËan primjer« interpretacije hrvatsko-srpskih razlika i prijepora njihovom razliËitom rasnom pripadnoπÊu i razliËitimrasnim svojstvima. U nastavku ove rasprave vidjet Êemo kojom se kvaziznanstve-nom metodologijom SekuliÊ posluæio u dokazivanju te svoje teze, a veÊ uvod-no se moæe kazati da svatko tko o Pilaru iπta zna, znade da je on Hrvate i Srbesmatrao pripadnicima jedne te iste rase (πto je bar stotinjak puta javno kazao inapisao), dok je njihove sukobe objaπnjavao koliko njihovim geopolitiËkim po-loæajem, toliko i suprotstavljenoπÊu njihovih nacionalnih i gopodarsko-politiËkihinteresa, ali i njihovom vjersko-kulturnom povijeπÊu koja je oblikovala njihovekolektivne mentalitete i kulturne orijentacije.

ZahvaljujuÊi Ëinjenici da je Pilar objavio nekoliko knjiga i veliki broj Ëlana-ka, a da su saËuvana i brojna njegova pisma te neobjavljeni spisi, njegove jeideoloπke i socioloπko-politiËke poglede moguÊe priliËno precizno rekonstruira-ti. Opπirnije i temeljitije sam to uËinio u disertaciji o Ivi Pilaru 2015. godine,1122 aovdje Êe to biti prikazano u neπto skraÊenu, a jednim dijelom i dopunjenu obli-ku. »ini se da je pritom najprimjerenije prikazati njegove pogleda tijekom dva-ju osnovnih razdoblja njegova javnog djelovanja. Prvo Ëini ono u doba Austo-Ugarske, a drugo razdoblje obuhvaÊa Pilarovo djelovanje u prvoj jugoslavenskojdræavi, od 1918. do 1933. godine. Usprkos tomu πto u prvom razdoblju postojijasna vododijelnica, ona koja uzima u obzir da je Pilar od 1898. do 1903. odnos-no do 1905. bio primarno zaokupljen nastojanjem da se afirmira na knjiæevno-

1111 F. v. Südland [I. PILAR], flJuænoslavensko pitanje«, Hrvatska mladica, 1/1928., br. 1 (oæujak 1928., 4-7),br. 2 (travanj 1928., 22-24), br. 3 (svibanj 1928., 38-41), br. 4 (lipanj 1928., 54-56), br. 5 (srpanj 1928., 69),br. 6 (kolovoz 1928., 86-87), br. 7 (rujan 1928., 104-107), br. 9 (studeni 1928., (134-137), br. 10a (prosi-nac 1928., 148-150). Ovdje ne Êemo ulaziti u opis razloga koji su vjerojatno doveli do inicijala F. v Süd-land, ali je potrebno napomenuti kako oni nesumnjivo imaju veze s Ëinjenicom da Pilar u to vrijeme ni-je bio ni nositelj autorskih prava na svoje najvaænije djelo.1122 T. JONJI∆, Ivo Pilar kao politiËki ideolog (doktorska disertacija), Zagreb, 2015.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 48


49

umjetniËkome podruËju, dok je od 1905. do 1918. nastojao djelovati na politiË-kome planu kao jedan od glavnih pokretaËa, organizatora i ideologa Hrvatskenarodne zajednice (HNZ), ovdje Êe biti korisnija drugaËija periodizacija, ona ko-ja pokazuje Pilarov manjak interesa za rasno uËenje do Prvoga svjetskog rata(πtoviπe: do njegove druge polovice), i njegovu vrlo ograniËenu upotrebu u pos-ljednje dvije ratne godine. Drugo spomenuto razdoblje obuhvaÊa Pilarovo dje-lovanje u jugoslavenskoj dræavi, kad on, nakon sloma svojih politiËkih vizija,djeluje u neprijateljskome, jugoslavenskom dræavnopravnom i politiËkom okvi-ru te se nastoji potvrditi na struËnome i znanstvenom podruËju, razmatrajuÊibrojna pitanja s druπtveno-humanistiËkog podruËja. I unutar tog razdoblja moæese jasno razlikovati vrijeme 1918.—1924. (do naglaπenijega Pilarova angaæmanau Socioloπkome druπtvu u Zagrebu), dinamiËno djelovanje u tom druπtvu(1924.—1927.) te ponovni povratak intenzivnijem studiju vjersko-kulturne povi-jesti i pokuπaj ideoloπko-politiËkog angaæmana u krugu oko vodstva HrvatskeseljaËke stranke (HSS) posljednjih pet godina æivota (1928.—1933.).

Kao uvod u taj prikaz potrebno je istaknuti da SekuliÊeve teze nisu samo Se-kuliÊeve, nego su one mutatis mutandis zajedniËke nizu autora. Znakovit je svo-jevrsni njihov zajedniËki nazivnik koji se ogleda u sliËnom nepoznavanju Pilaro-va djela, u fragmentarnom koriπtenju Ëak i njegova najvaænijega spisa, u podjed-nakom trganju fragmenata iz cjeline, u interpretaciji dogaaja i procesa izvan po-vijesnoga i druπtvenoga konteksta te, ne na posljednjem mjestu, u dosljednompripisivanju tuih misli samomu Ivi Pilaru. U tom je svjetlu SekuliÊevo predava-nje vrijedno pozornosti samo kao ilustracija jedne πkole ideoloπko-politiËkogamiπljenja. A njegovu pokuπaju dokazivanja nedokazive teze o Pilaru kao prista-πi rasnog tumaËenja povijesti, moæebitno i o njemu kao rasistu (ali svakako i ne-izostavno kao izdanku i reprezentantu hrvatske nacionalne ideologije koja imanuæno rasno i rasistiËko utemeljenje!), u SekuliÊevu su izlaganju imali posluæiti ipojedini fragmenti istrgnuti iz djela nekolicine drugih hrvatskih autora.

Zato ga je tek pitanje iz publike — pitanje autora ovog teksta — prisililo priz-nati kako je zapravo jugoslavenska ideja bila ona koja je utemeljena na rasno-me shvaÊanju povijesti i na rasistiËkoj iskljuËivosti. Do tada predavaË to nije Ëakni izdaleka nagovijestio, a kamoli izrijekom istaknuo (ponajmanje: obradio!), paje u skladu s time publici uskratio i odgovor na sasvim konkretno pitanje isto-ga pitca: nije li jugoslavenska ideologija puno jasniji i rjeËitiji primjer rasnoga irasistiËkog tumaËenja povijesti, i nije li bilo logiËnije kao predloæak za dokazi-vanje teze uzeti baπ nju, a ne hrvatsku nacionalnu (nacionalistiËku) ideologiju?I kao πto su nazoËni na predavanju ostali poπteeni odgovora na to pitanje, ta-ko je Center for Inquiry u internetskom izdanju tog predavanja — vrlo rjeËito —odluËio javnost poπtedjeti cjelokupne rasprave, pa tako i toga vaænog pitanja,vjerojatno u skladu s visokim znanstvenim i etiËkim postulatima na koje se usvojim programskim dokumentima poziva, i nesumnjivo u skladu sa svojom mi-sijom.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 49


50

ZajedniËka obiljeæja napadaja na Ivu Pilarakao pristaπu rasnog uËenja

Kao πto je spomenuto, predavanje dr. Duπka SekuliÊa na zagrebaËkomu Prav-nom fakultetu nije ni prvi niti usamljen sluËaj takvoga i tomu sliËnog tumaËenjaPilarova djela. SveuËiliπni profesor filozofije dr. sc. Nenad MiπËeviÊ veÊ ranije jeocjenjivao da je Pilar branio flpriliËno rasistiËke poglede«,1133 odnosno da je zastu-pao flpolitiËki priliËno ekstremno« filozofsko razmiπljanje te da je, πtoviπe, pozi-vao flna nacionalno homogeniziranje tonom koji anticipira uæase devedesetih«.1144

Nije pritom MiπËeviÊ objasnio πto je flpolitiËki ekstremno« a πto flneekstremno«razmiπljanje, ali je priliËno oËito kako je njegova sintagma o fluæasima devedese-tih« neskriveno svjedoËila o autorovim politiËkim frustracijama skopËanima sfldevedesetima« odnosno razdobljem raspada komunistiËke Jugoslavije i neuspje-le jugoslavensko-velikosrpske agresije na Sloveniju i Hrvatsku, a potom i naBosnu i Hercegovinu (BiH), koja nije dovela do stabilizacije i utvrenja Jugosla-vije nego do osamostaljenja i meunarodnog priznanja tih triju dræava. Te frus-tracije, u kojima su svi nacionalizmi isti i u kojima nema supstancijalne razlikeizmeu onoga koji napada i onoga koji se brani, oËito su trebale imati legitima-ciju i potvrdu u negativnoj ocjeni Pilarova djela, pa joj se MiπËeviÊ vraÊao i nadrugim mjestima, obiËno ne naznaËavajuÊi da je iste teze veÊ objavio.1155

Nekako u isto vrijeme i s podjednakom samovjerenoπÊu kao i MiπËeviÊ, i Vo-jislav ©eπelj, nekadaπnji predavaË na sarajevskomu Pravnom fakultetu i hvaliteljflgenijalnosti Titove misli«, potom politiËki osuenik, srpski politiËar izrazito ra-dikalne velikosrpske orijentacije i ËetniËki vojvoda, a kasnije (bar u prvomestupnju osloboeni) optuæenik za teπke povrede meunarodnoga humanitarnogprava pred Meunarodnim kaznenim sudom za bivπu Jugoslaviju, svrstao je Pi-lara u glavne ideologe flsrpsko-hrvatskoga etniËkog i kulturnog diferenciranja«,tvrdeÊi da je Ivo Pilar fljedan od najznaËajnijih hrvatskih nacionalnih ideologa«.1166

No, uz taj sud koji bi se na odreeni naËin i uz stanovite ograde mogao i bra-niti, ©eπelj je dometnuo kako su Pilarove teze tek puka flnaklapanja« i flrasistiËkegluposti«.1177 Nije posve jasno zaπto bi se ozbiljan Ëovjek, kakvim ©eπelj navodnohoÊe biti, bavio neËim πto naziva flnaklapanjem«, ali su priliËno jasni njegovi mo-tivi napadaja na Pilara: kako u skladu sa svojim ranijim politiËkim i vojnim dje-

1133 N. MI©»EVI∆, flNacija: primordijalizam i konstruktivizam na domaÊi naËin«, Novi Kamov, 4/2004., br. 4,sv. 13, IzdavaËki centar Rijeka, Rijeka, 2004., 47.1144 N. MI©»EVI∆, flDva pogleda na naciju«, Novi Kamov, 4/2004., br. 3, sv. 12, Rijeka, 2004., 34.1155 SliËne teze je MiπËeviÊ izrazio i u Ëlanku flMislilac velike Hrvatske«, objavljenome u rijeËkom dnevnikuNovi list 27. VI. 2004. u povodu dokumentarnog filma o Pilaru koji je prikazan na Hrvatskoj televiziji, ukojem su o Pilaru govorili SreÊko LipovËan, Zlatko MatijeviÊ i Stjepan MatkoviÊ (www.novilist.hr/defau-lt.asp?WCI=Rubrike, pristup 28. VI. 2004.).1166 V. ©E©ELJ, RimokatoliËki zloËinaËki projekat veπtaËke hrvatske nacije, 3. izd., Srpska radikalna stranka,Beograd, 2007., 15, 273 (srp. Êir.).1177 Isto, 281.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 50


51

lovanjem, tako i u skladu s pozicijom u kojoj se nalazio u kaznenom postupkukoji je tekao u vrijeme nastanka te njegove knjige, ©eπelj je imao razloga etiËkii politiËki diskreditirati hrvatsku nacionalnu misao i hrvatski nacionalizam. To jebila i ostala jedna od uporiπnih toËaka njegove pravno-politiËke strategije, pa jeu tom kontekstu logiËan i pokuπaj diskvalifikacije Ive Pilara.

SliËno tomu ËetniËkom vojvodi postupaju i neki drugi srpski autori. Tako,primjerice, banjoluËki profesor povijesti –ore MikiÊ tvrdi da su Pilar i vrhbo-sanski nadbiskup Josip Stadler pred kraj Prvoga svjetskog rata planirali osniva-nje nove politiËke stranke, flkoja bi hrvatski narod etniËki obnovila meπanjem ra-sa, æenidbom Dalmatinaca, Hrvata i Bosanaca, a sa Srbima bi se postupilo kaosa podreenom narodnoπÊu.«1188 Formulaciju je autor (dakako, ne naznaËujuÊi to!)preuzeo iz Zapisaka Ise Krπnjavoga odnosno iz njegove biljeπke o susretu s Pi-larom 1. lipnja 1918. godine.1199 Ta Krπnjavijeva biljeπka oËito nije bila poznataDuπku SekuliÊu i nekim drugim autorima koje Êemo ovdje spomenuti, a da suza nju znali, moæda bi ih pokolebala u uvjerenju da je Pilar 1918., u vrijeme ob-javljivanja Juænoslavenskog pitanja, zagovarao flËistoÊu rase«, jer je Krπnjavi, kaoπto vidimo, mislio kako je od njega Ëuo zamisao o flmijeπanju rase« kao formuluza rjeπenje hrvatskoga pitanja. No, MikiÊu nije palo na pamet upitati se o pouz-danosti Krπnjavijevih biljeæaka (izvorno pisanih na njemaËkome!) niti o kvalitetinjihova prijevoda, a joπ manje o tome oznaËava li danaπnji pojam flrasa« isto onoπto je za Krπnjavoga (i Pilara) znaËio prije stotinjak godina. A ako je MikiÊ po-mislio da se ipak radi o istome sadræaju toga pojma, onda bi bilo korisno da jeËitatelju objasnio, tko su — prema njegovu miπljenju — za Pilara ti flDalmatinci,Hrvati i Bosanci«, i kojim to razliËitim rasama oni pripadaju, da bi do flmeπanjarasa« uopÊe moglo doÊi. Takva pitanja joπ manje poduzimaju nekritiËki prepisi-vaËi i jeftini propagandisti.2200

DrugaËija je pozicija mladoga i ambicioznoga britanskog povjesniËara dr. Ro-ryja Yeomansa, koji je u jednome naglaπeno ideologiziranom dijelu hrvatske in-telektualne javnosti postao razmjerno popularan usprkos oËevidno slabom poz-

1188 –. MIKI∆, Austrougarska ratna politika u Bosni i Hercegovini 1914—1918., Nezavisni univerzitet Banja-luka, Banjaluka, 2011., 20.1199 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike. Prir. Ivan KrtaliÊ, sv. II., Mladost, Zagreb, 1986., 796.2200 U najnovije je vrijeme i novinar Vladimir FROLOV, flIvo Pilar i satanizacija Srba«, http://www.vidov-dan.org/2016/09/10/vladimir-florov-ivo-pilar-i-satanizacija-srba/ (pristup 12. IX. 2016.) ustvrdio kako jePilarovo Juænoslavensko pitanje dokaz i ilustracija flhrvatskog rasizma«, sugerirajuÊi kako ni osnivanje (ustvari: preimenovanje!) Instituta za druπtvena istraæivanja pod imenom Ive Pilara nije sluËajno nego je po-kazatelj kontinuiteta hrvatske protusrpske politike: flda nastave znanstvene (nauËne) radove zapoËete to-kom postojanja NDH da nauËno potkrepe rane radove ustaπke vojnice na terenu, zaduæene za radikalnoreπenje ‘srpskog pitanja’!« Sam autor je u znanstvenome svijetu posve nepoznat, a toliko je informiran dane zna Ëak ni to koje je godine Pilarova knjiga objavljena. Razumije se, njegov je tekst bez oklijevanja iotezanja (istoga dana!) objavljen i na Ëitavu nizu sliËnih srpskih mreænih portala: http://jadovno.com/ivo-pilar-i-satanizacija-srba/?lng=lat#.V9qRc_l96M8, http://www.in4s.net/ivo-pilar-satanizacija-srba/,http://www.vesti.rs/Vesti/IVO-PILAR-i-satanizacija-Srba.html, http://www.vaseljenska.com/misljenja/ivo-pilar-satanizacija-srba/.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 51


52

navanju Ëak i elementarnih Ëinjenica ne samo iz Pilarova æivotopisa nego i iz hr-vatske politiËke i kulturne povijesti uopÊe (pa je neminovno postaviti pitanje neizvodi li se njegova popularnost moæda baπ iz toga, i iz lakoÊe kojom na takoklimavim temeljima dolazi do apodiktiËkih zakljuËaka?). SliËno MiπËeviÊu, ©eπe-lju i SekuliÊu, Yeomans je odluËio pozabaviti se Pilarom u kontekstu analizeideologije hrvatskog nacionalizma.2211 Za razliku od spomenute trojice, on je ipakukazao na to da je rasprava o rasnim teorijama i o eugenici bitno obiljeæavalapolitiËki æivot prve jugoslavenske dræave, pa i jugoslavenstvo kao takvo, ali jepritom — piπuÊi o Milanu pl. ©ufflayu, ∆iri Truhelki i Ivi Pilaru — ustvrdio da jeTruhelkin i Pilarov toboænji antropoloπki rasizam bio pod utjecajem flnacional-socijalistiËkoga bioloπkog shvaÊanja nacije i rase« (the National Socialist biologi-cally determined understanding of nation and race).2222

Nikad nije dobro kad povjesniËar ne vlada kronologijom, pa pomijeπa uzro-ke i posljedice i u skladu s time zakljuËi kako je raniji dogaaj na ovaj ili na onajnaËin posljedica kasnijega. Jer, toboænji Yeomansovi dokazi — Truhelkine i Pi-larove misli odnosno misli koje se pripisuju toj dvojici autora — nastali su pu-no prije nego πto je oblikovano flnacional-socijalistiËko bioloπko shvaÊanja naci-je i rase«, pa njih dvojica, a napose Ivo Pilar, koji je umro 1933., veÊ zbog toganisu mogli biti pod utjecajem tog shvaÊanja. No, i Pilar je æivio dovoljno dugoda se u viπe navrata obazre i na boljπevizam i na faπizam, ali je prema tim ideo-logijama i reæimima koji su ih promicali trajno zadræao naglaπeno negativan sud.S druge strane, Yeomansovo je miπljenje nekritiËno i duboko pogrjeπno i zbogtoga πto on propuπta uoËiti druπtveni i politiËki kontekst u kojem nastaju Tru-helkina i Pilarova djela, a ne registrira ni intelektualne i duhovne poticaje kojisu formulirani u zapadnome kulturnom krugu tijekom 19. stoljeÊa te su svoju sil-nu ekspanziju doæivjeli koncem toga i poËetkom 20. stoljeÊa. Joπ gore je kadpovjesniËar krivotvori izvore ili autorskim citatima proglaπava ono πto nije citat.2233

2211 R. YEOMANS, flOf ‘Yugoslav Barbarians’ and Croatian Gentlemen Scholars: Nationalist Ideology and Ra-cial Anthropology in Interwar Yugoslavia«, u: flBlood and Homeland«. Eugenics and Racial Nationalism inCentral and Southeast Europe, 1900—1940. Ed. by Marius Turda and Paul J. Weindling, Central EuropeanUniversity Press, Budapest—New York, 2007., 83-122.2222 Isto, 116.2233 Primjerice, na jednome mjestu flSüdland« opπirno tumaËi kako islam, prema njegovu miπljenju, na dok-trinarnoj razini njeguje mrænju prema inovjercima, ali da Osmanska Carevina nikad nije porekla inovjer-cima pravo na opstanak. Nastavlja potom da se ni katolicizam ne moæe nazvati tolerantnim, ali se u nje-mu nesnoπljivost ograniËava na kleriËke redove. Kod pravoslavnih su, meutim, mrænjom i nesnoπljivoπ-Êu proæeti i kler i puk. Ta je mrænja, nastavlja flSüdland«, osobito æestoka i nepomirljiva spram katolika.Zato se borbe na πirokoj bojiπnici europskoga rata mogu svrstati i u rasne i u nacionalne i u politiËke iu socijalne i u gospodarske (L. v. SÜDLAND, Die südslawische Frage, 277-296). Ova opπirna flSüdlando-va« razglabanja Êe R. YEOMANS, flOf ‘Yugoslav Barbarians’ and Croatian Gentlemen Scholars«, 105, saæe-ti u tvrdnju da je, prema Pilaru, flHrvatska vodila ‘rasni rat, nacionalni, socijalni i gospodarski rat’« (flCro-atia was fighting a ‘race war, a national, social and economic war’«). Umetanjem navodnika Yeomans jeoËito htio sugerirati kako citira flSüdlanda« odnosno da je Pilar napisao upravo to, iako niπta od toga u iz-vornome tekstu uopÊe ne postoji! Drugim rijeËima, kad se ne bi radilo o grubome i nepristojnom krivo-tvorenju, bila bi rijeË o potpunom nerazumijevanju flSüdlandovih« (Pilarovih) misli.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 52


53

Neke od spomenutih Yeomansovih ocjena zastupa i povjesniËar dr. sc. Ne-venko Bartulin. Iako uoËava da je rasizam jedna od bitnih potki jugoslavenskeideologije, on je u svojoj disertaciji koja se bavi flideologijom nacije i rase« ustaπ-kog reæima i Nezavisne Dræave Hrvatske (1941.— 1945.) ustvrdio da je rasizamsastavni i nuæni dio ustaπke ideologije te je istaknuo kako on svoje korijene imai u djelima Filipa Lukasa, Milana ©ufflaya i Ive Pilara.2244 PreviajuÊi rasprostranje-nost i popularnost rasnog uËenja u europskim i ameriËkim intelektualnim kru-govima toga doba te ga mijeπajuÊi s rasizmom, Bartulin je u skladu s time poto-njoj dvojici posvetio Ëitavo jedno potpoglavlje naslovljeno flRasa i civilizacija:teorije ©ufflaya i Pilara«.2255 Glavne misli iz te disertacije Bartulin je varirao odnos-no ponavljao i u nekim kasnijim Ëlancima objavljenima u periodici, nemajuÊipritom obiËaj njegovati ono pravilo intelektualne pristojnosti koje nalaæe autoruda napomene kako je navlas iste misli, pa Ëak i reËenice i odlomke, veÊ ranijeobjavio.2266

Kad je posrijedi Ivo Pilar — ali ne samo tada — nekoliko je svojstava zajed-niËko svim spomenutim autorima.

Prvo, svi oni imaju nejasne ili pogrjeπne predodæbe i o samome Ivi Pilaru,njegovu æivotopisu i o njegovim druπtvovnim i politiËkim pogledima. Nitko odnjih ne zna za Pilarovo snaæno protuklerikalno raspoloæenje niti za njegov æustari dosljedan otpor poistovjeÊenju religijske i nacionalne pripadnosti; nitko nespominje da bi mu bio poznat Pilarov naglaπeni osjeÊaj pripadnosti slavenstvu iisticanje potrebe slavenske solidarnosti; nitko od njih nije pokazao da zna Ëakni kojim je politiËkim strankama i pokretima Pilar pripadao ili ih simpatizirao triposljednja desetljeÊa svoga æivota; nikomu nisu poznate Ëak ni naizgled banal-ne Ëinjenice da je Pilar bio oπtar kritiËar komunizma, faπizma i nacionalsocijaliz-ma, a da je pripadao skupinama i udrugama koje su veÊ i svojim nazivima po-kazivale sklonost Velikoj Britaniji i Francuskoj, Ëiji zagrebaËki konzul nije pro-pustio ispratiti ga i na posljednji poËinak u rujnu 1933. godine.

Drugo, to nepoznavanje Pilarova æivota i djela ilustrira vrlo neobiËna i viπenego karakteristiËna Ëinjenica da nitko od spomenutih i njima sliËnih autora necitira niti spominje baπ nijedno drugo Pilarovo djelo osim Juænoslavenskog pita-nja, pa Ëak ni one njegove rasprave u kojima se izravno bavio socioloπkim, bio-loπkim, antropoloπkim, etnografskim, vjersko-kulturnim, pravnim, povijesno-

2244 Nevenko BARTULIN, The Ideology of Nation and Race: The Croatian Ustasha Regime and its Policiestowards Minorities in the Independent State of Croatia, 1941—1945 (A thesis submitted in fulfillment ofthe requirements for the degree of doctor of philosophy, University of New South Wales, November2006), 28.2255 Isto, 175-186.2266 N. BARTULIN, flThe NDH as a ‘Central European Bulwark against Italian Imperialism’«, Review of Cro-atian History, Vol. 3/2007., 1, 49-73; ISTI, flThe Ideal Nordic-Dinaric Racial Type: Racial Anthropology inthe Independent State of Croatia«, Review of Croatian History, Vol. V/2009., No, 1, 189-219; ISTI, flIntel-lectual Discourse on Race and Culture in Croatia 1900—1945«, Review of Croatian History, Vol. 8/2012,No. 1, Zagreb, 2012., 185-205.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 53


54

pravnim i psihologijskim problemima. Slijedom toga su im ostali potpuno ne-poznati Pilarovi tekstovi bez kojih uopÊe nije moguÊe shvatiti njegove pogledena socioloπka, antropoloπko-etnografska i filozofska pitanja. To je ponajprijeknjiga Borba za vrijednost svoga flJa«. Pokus filozofije slavenskog individualiz-ma.2277 No, nepoznati su tim autorima ostali Ëak i oni Pilarovi Ëlanci koji su i nas-lovima sugerirali kako se bez njih uopÊe ne moæe analizirati njegov odnos pre-ma rasno-antropoloπkim temama. To pokazuje da im je nepoznata i makar dje-lomiËna, viπekratno objavljena Pilarova bibliografija, jer je jasno da bi svatko ko-ga doista zanima Pilarov odnos prema rasnim teorijama i eugenici (a ne bavi seËime drugim, pa u tu svrhu misli upotrijebiti i na osebujan naËin interpretiratinjegovo Juænoslavensko pitanje!), veÊ na temelju popisa njegovih Ëlanaka pose-gao za njima. U tu kategoriju spadaju, primjerice, njegovi Ëlanci flBioloπka poËe-la ljudskog æivota«,2288 flOsnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju«,2299 flO æivotu ismrti, dizanju i padanju naroda«,3300 flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkogadruπtva u Zagrebu«,3311 ali i druge njegove rasprave s podruËja politike, hrvatskepolitiËke i vjersko-kulturne povijesti, sociologije, prava i psihologije. Zato je um-jesno postaviti pitanje smije li se tek hrabrim ocijeniti pokuπaj da se na temeljuslaboga prijevoda jedne Pilarove rasprave sudi o pogledima autora koji je napi-sao nekoliko knjiga i velik broj struËnih Ëlanaka, ili se ipak ne radi (samo) o hra-brosti nego o neËemu πto sa znanoπÊu nema nikakve veze?

Jer, treÊe, koncentrirajuÊi se od svih Pilarovih djela samo na njegovo Juæno-slavensko pitanje, svi su se spomenuti autori sluæili iskljuËivo hrvatskim, Puce-kovim prijevodom toga Pilarova djela koji je objavljen 1943. godine, pa im je,po svemu sudeÊi, ostalo posve nepoznato da je taj prijevod vrlo nepouzdan inetoËan te za znanstvenu valorizaciju Pilarova djela gotovo neupotrebljiv. To jelako dokazati jednostavnom usporedbom.3322 On je osobito takav upravo kod ni-

2277 I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«. Pokus filozofije slavenskog individualizma, Naklada St. Kugli,Zagreb, 1922.2288 I. PILAR, flBioloπka poËela ljudskog æivota. Predavanje odræano na 20. XI. 1924. u Socijoloπkom druπt-vu u Zagrebu«, Hrvat, 5/1924, br. 1442., 31. XII. 1924., 9-10.2299 I. PILAR, flOsnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju (Predavanje, πto ga je na 12. oæujka 1925. u ‘PuË-kom sveuËiliπtu’ u Zagrebu dræao Dr. Ivo Pilar)«, Hrvat, 7/1925., br. 1535, Zagreb, 11. IV. 1925., 9-10.3300 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda« (I.-VIII.), Hrvat, Zagreb, 8/1926., br. 1880 (3. IV.1926.), 21-22; br. 1929 (5. VI. 1926.), 6; br. 1930 (7. VI. 1926.), 4; br. 1931 (8. VI. 1926.), 4; br. 1932 (9.VI. 1926.), 4; br. 1933 (10. VI. 1926.), 4; br. 1934 (11. VI. 1926.), 4; br. 1935 (12. VI. 1926.), 7.3311 I. PILAR, flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkoga druπtva u Zagrebu«, Obzor, 68/1927., br. 311, 20.XI. 1927., 2-3.3322 Ne nepouzdanost i netoËnost Pucekova prijevoda Juænoslavenskog pitanja upozorio sam — navodeÊiprimjere — na str. 865, 867, 870-873, 875-878, 882, 885-886, 888-889, 892-895, 898-899, 902-904, 906, 909-910, 923-926, 928-931, 933, 958 te 1242-1243 svoje disertacije. Na str. 126-127, 869-872 te disertacije po-sebno je obraen problem fragmenata prijevoda Pilarove knjige koji su 1928. (dakle, za Pilarova æivota!)objavljeni u Hrvatskoj mladici, Ëasopisu mladeæi Hrvatske federalistiËke seljaËke stranke koji je ureivaoMile StarËeviÊ. Ondje je, naime, objavljen takoer problematiËan prijevod prvih 70 stranica beËkog izda-nja iz 1918., ali ni tada nije naznaËeno da je autor knjige zagrebaËki odvjetnik Ivo Pilar (makar je ta Ëi-njenica tada javnosti poznata gotovo punih deset godina), nego je kao autor naveden neki nepoznati flF.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 54


55

za onih fragmenata koje spomenuti autori navode u potkrjepu svojih unaprijedzauzetih stajaliπta, nemajuÊi pojma da je Pucek veÊ 1928. na viπe mjesta Pilaro-ve pojmove flnarod« i flpleme« iz beËkog izdanja 1918. zamijenio flrasom«. Nekeod tih prevoditeljevih intervencija u izvorni tekst zadræane su i u hrvatskom iz-danju Juænoslavenskog pitanja iz 1943., pri Ëemu je koliko nuæno toliko i koris-no napomenuti da se ne radi o intervenciji tadaπnjeg reæima s obzirom na to dase njemaËki drugotisak Pilarove knjige koji je 1944. u Zagrebu objavila Maticahrvatska u cijelosti i bez izmjena oslanja na izdanje iz 1918., pa je u knjigu une-seno svega nekoliko jasno naznaËenih prireivaËevih biljeæaka.

Voeni æeljom da u Pilarovu djelu pronau i ono Ëega u njemu nema — iliga ima u manjoj mjeri od priæeljkivane — pronalazaËi Pilarova flrasizma« su sepolakomili upravo za tim i takvim Pucekovim prijevodom, pa je, primjerice, Du-πko SekuliÊ od πest citata iz Juænoslavenskoga pitanja za kojima je posegao pridokazivanju svoje osebujne teze — osim πto je te citate istrgnuo iz konteksta —zapravo u viπe navrata citirao ne Pilara, nego — Pucekove preinake izvornogaPilarova teksta! Naime, ni u jednome (!) od tih sluËajeva taj Pucekov prijevod neodgovara ni sadræaju ni smislu Pilarova izvornika! A kad se ima na umu da nje-maËki nije egzotiËan jezik kojim vladaju samo rijetki pojedinci nego svjetski je-zik kojim bar na osnovnoj razini treba vladati onaj tko se hoÊe baviti raπËlam-bom i interpretacijom rasprave πto je izvorno objavljena baπ na tom jeziku, tajpodatak viπe nego rjeËito govori ne samo o pouzdanosti SekuliÊevih interpreta-cija, nego moæda i viπe od toga: o njegovoj akribiji i znanstvenoj ozbiljnosti, paslijedom toga i o potrebi da se njegove teze uopÊe razmatraju.3333

»etvrto, rasprave Ëak i onih autora koji su u ovim redcima spomenuti, a postruci su profesionalni povjesniËari, obiluju faktografskim pogrjeπkama i povrπ-nostima koje ponekad takoer Ëine upitnom potrebu da se njihovim interpreta-cijama posveÊuje posebna pozornost. To podjednako vrijedi i za povjesniËarekao πto su Yeomans, Bartulin ili MikiÊ.

Yeomans ne vlada ni osnovnim Ëinjenicama o osobama koje dræi reprezen-tativnima, a za potrebe svoje unaprijed zadane teze posve marginalne autoreproglaπava intelektualnim autoritetima i svojevrsnim ideolozima. K tome je sklonizmiπljanju nepostojeÊih dogaaja i procesa, a kako smo vidjeli, ima ozbiljnih

v. Südland«. Ovdje treba dometnuti da je ozbiljnim istraæivaËima veÊ dugi niz godina dostupno elektro-niËko izdanje beËkoga prvotiska iz oæujka 1918. godine (na adresi https://archive.org/details/diesdslawi-sche00sd), a da je u veÊim hrvatskim te u brojnim europskim javnim knjiænicama dostupno i drugo izda-nje te knjige na njemaËkom jeziku koje je u integralnom, neizmijenjenom obliku, 1944. godine objavilaMatica hrvatska.3333 Ovdje se to Ëini samo zbog toga πto je SekuliÊ tijekom predavanja — s primjerenom dozom aroganci-je, ni ne pokuπavajuÊi prikriti sarkazam — sugerirao kako uredniπtvo Godiπnjaka Pilar, jednako kao i Ëa-sopisa Pilar, oËito svjesno i s prikrivenim nakanama izbjegava makar spomenuti Pilarov odnos prema ras-nom uËenju. To bi, prema njegovu miπljenju, vrijedilo i za cijelu hrvatsku znanstvenu zajednicu, osim fljed-noga mladog povjesniËara«. Tom je pohvalom, naime, Duπko SekuliÊ poËastio Nevenka Bartulina koji gaje oËito zaduæio svojim tumaËenjem Pilarove misli.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 55


56

poteπkoÊa Ëak i s kronologijom. U spomenutoj sam disertaciji (str. 865-867) upo-zorio kako Yeomansu ne pada na pamet postaviti pitanje moæe li kritiËku pro-sudbu izdræati tvrdnja Mile StarËeviÊa iz predgovora Pucekovu prijevodu da jeJuænoslavensko pitanje u razdoblju izmeu dva svjetska rata bilo flbiblija« za hr-vatske nacionaliste.3344 Na istome mjestu sam u disertaciji upozorio na to da Ye-omans vrlo povrπno i neprecizno citira literaturu (πto nameÊe pitanje je li uop-Êe Ëitao ono πto tvrdi da je proËitao), i da od stranice do stranice niæe faktograf-ske pogrjeπke. Tako on, primjerice, uporno i viπekratno piπe kako je prevoditeljglavnoga Pilarova djela na hrvatski flFerdo PuËek«; uvjeren je kako se nakladniknjemaËkoga prvotiska zove flManzschen«; misli kako je ∆iro Truhelka — koji je1886. postao kustosom, a 1903. ravnateljem Zemaljskog muzeja u Sarajevu —zapravo upravljao, ni manje ni viπe nego nekakvim flpoljoprivrednim« ili flzemljo-radniËkim muzejom« (Bosnian Agricultural Museum). SliËnu sklonost fantastiË-nim izmiπljotinama Yeomans pokazuje kad ustvrdi da je povjesniËar Milan ©uf-flay bio toboæe sveuËiliπni profesor antropologije (professor of Anthropology atthe University of Zagreb), πto zorno pokazuje da Yeomans grijeπi kod elemen-tarnih Ëinjenica, pri Ëemu je vaæno istaknuti da navedenu trojicu hrvatskih inte-lektualaca ne spominje uzgred (kad bi mu se neznanje i nekritiËnost moglo, sobilnom mjerom velikoduπnosti, moæda i oprostiti), nego su oni srediπnje temenjegovih razmatranja. Yeomans, kao πto je spomenuto, navodi kako je Truhelka1904. objavio seriju Ëlanaka odnosno broπuru pod naslovom Hrvatska Bosna (Mii oni tamo),3355 ali ipak zakljuËuje kako je Truhelkin (i Pilarov!) toboænji antropo-loπki rasizam bio pod utjecajem nacionalsocijalistiËkoga bioloπkog shvaÊanja na-cije i rase (the National Socialist biologically determined understanding of na-

3344 Ne radi se samo o manjku imaginacije — jer bi se u protivnom autor zapitao zaπto onda M. StarËeviÊ,koji je 1928. ureivao Hrvatsku mladicu, Ëasopis u kojem je poËeo izlaziti prijevod te knjige, a onda jepotpisao predgovor njezinu prijevodu iz 1943., nije tu toboænju flbibliju« citirao niti spomenuo u svojimtekstovima, pa ni u svojoj inaËe znamenitoj knjizi Dr. Ante StarËeviÊ i Srbi iz 1936., koja nije bila samohistoriografsko-polemiËka rasprava nego i politiËki spis prvoga reda i ideoloπko-propagandni obraËun sasrpstvom i jugoslavenstvom (a u tome je spisu StarËeviÊ naπao potrebnim citirati, recimo, M. ©ufflaya) —nego se radi o elementarnoj logici. Jer, kako je moguÊe da flbiblijom« za hrvatske nacionaliste postaneknjiga koja je tiskana 1918. u BeËu na njemaËkom jeziku u svega 1.500 primjeraka te je uskoro, veÊ tegodine — jedva Ëetiri mjeseca nakon πto je iziπla — postala vrlo rijetka (a sam Pilar 1924. piπe kako jeona knjiæarski flrarissimum«), dok je na hrvatski prevedena tek 1943. godine?! U istome bi kontekstu oz-biljan povjesniËar upozorio na to da je M. StarËeviÊ znatno prije izlaska hrvatskog prijevoda Pilarove knji-ge iz tiska podnio ostavku na poloæaj ministra u hrvatskoj dræavnoj vladi (u listopadu 1943.), a da je pred-govor Juænoslavenskom pitanju, kako proizlazi iz biljeæaka ustaπama naglaπeno nesklonoga Josipa Hor-vata (J. HORVAT, Preæivjeti u Zagrebu: Dnevnik 1943-1945, SveuËiliπna naklada Liber, Jugoslavenska aka-demija znanosti i umjetnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1989., 172), pisao na svoju ruku,bez posebne reæimske paske. Drugim rijeËima, taj predgovor ne predstavlja miπljenje reæima, nego miπl-jenje Mile StarËeviÊa, nekad istaknutog pripadnika federalistiËke mladeæi.3355 U stvarnosti je broπura iziπla 1907. godine (ANONIMNO, Hrvatska Bosna (Mi i oni tamo). Preπtampa-no iz Hrvatskog dnevnika, Naklada uredniπtva flHrvatskog Dnevnika«, Sarajevo, 1907.). RijeË je o zbirciËlanaka koji su takoer bez oznake autora te godine izlazili u tome dnevnom listu pokrenutom 1906. Svo-je je autorstvo Truhelka potvrdio u Uspomenama jednog pionira, Hrvatski izdavalaËki bibliografski za-vod, Zagreb, 1942., 136.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 56


57

tion and race), πto bi znaËilo da je nacionalsocijalistiËka ideologija formuliranasvakako prije 1907., a moæda Ëak i prije 1904. godine. Yeomans tvrdi kako jeAnte StarËeviÊ flponekad znao poricati postojanje Srba kao rase« (he sometimesrefused to acknowledge the existence of Serbs as a race), pa — buduÊi da nerazlikuje pojam Srba kao naroda od StarËeviÊeva pojma flSlavoserb« — on zapra-vo sugerira kako bi iz toga proizlazilo da Srbi jesu neka posebna rasa Ëije je flis-trjebljenje« (ili bar nasilno iskljuËenje iz bioloπki definirane i determinirane hr-vatske nacije) ideolog hrvatskog nacionalizma toboæe zagovarao (they wouldhave to be flexterminated from the nation«).3366 Uz inventivno koriπtenje navodni-ka za potrebe krivotvorenja teksta, Yeomans pokazuju dar i za druge oblike do-miπljanja i konfabulacija. Tako mu je flpoznato« i mnoπtvo drugih pojedinosti ko-je su bile potpuno nepoznate i suvremenicima, a za njih do Yeomansa nije zna-la ni historiografija. Tako on toboæe znade da je nakon Sarajevskog atentata1914. flveliki broj« Srba bio strpan u flkoncentracijske logore« (concentrationcamps), iako tih logora, naravno, uopÊe nije bilo. Yeomansu je poznato i to dasu u tadaπnjim progonima bosanskih Srba sudjelovale i flfrankovaËke legije«(Frankist legions), iako je opÊepoznato da one u BiH nisu djelovale ni prije, akamoli tada. Uvjeren je Yeomans i da je Banovina Hrvatska bila flpoluautonom-na dræava« (semi-independent state), makar se o dræavnosti toga ustavnoprav-nog i dræavnopravnog provizorija nisu usudili govoriti ni najveÊi njezini apolo-geti. Za analizu i ocjenu hrvatskog nacionalizma Yeomans smatra vrlo reprezen-tativnima i tekstove koje su napisali, primjerice, Dragutin GjuriÊ ili Luka GrbiÊ,3377

koji su zapravo bili posve marginalni autori bez ikakva ozbiljnog utjecaja u hr-vatskome javnom i politiËkom æivotu (pri Ëemu je GjuriÊ, uzgred budi kazano,u smislu rasnoga zakonodavstva u Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj bio æidovskogpodrijetla, a likvidirale su ga poratne jugoslavenske vlasti) itd.

Za Nevenka Bartulina sam na drugome mjestu — u polemici koja se dijelomdotiËe i Ive Pilara — pokazao kako je, osim πto reciklira vlastite tekstove, kadarnapraviti u prosjeku tri faktografske pogrjeπke po kartici teksta (dakako, recikli-rajuÊi i te pogrjeπke!).3388 Na tu kritiku kojom se dokazuje da piπe o ideoloπko-po-litiËkim procesima u hrvatskoj kulturnoj povijesti, a da o toj kulturi i njezinoj po-vijesti ima viπe nego manjkave i pogrjeπne predodæbe, Bartulin, naæalost, nijeodgovorio, uskrativπi mi time zadovoljstvo da na isti naËin analiziram disertaci-ju kojom je na inozemnom sveuËiliπtu stekao naslov doktora. Na temelju preli-minarnih priprema za taj pothvat bez velika se oklijevanja usuujem tvrditi ka-

3366 Opπ. i s potankim bibliografskim podatcima v. u: T. JONJI∆, Ivo Pilar kao politiËki ideolog, 865-867.3377 R. YEOMANS, flOf ‘Yugoslav Barbarians’ and Croatian Gentlemen Scholars«, passim.3388 RijeË je o poplavi faktografskih pogrjeπaka u Bartulinovim Ëlancima objavljenima u Review of Croati-an History, na koje sam upozorio u polemiËkim osvrtima koji su objavljeni u istome Ëasopisu pod nas-lovom flFrom Bias to Erroneous Conclusions« (Vol. 6/2010, No. 1, 227-238) odnosno flBartulin’s Tilting atWindmills: Manipulation as a Historiographic Method (A Reply to Nevenko Bartulin’s ‘Intellectual Dis-course on Race and Culture in Croatia 1900—1945’« (Vol. 8/2012, No. 1, 207-268). Zainteresiranog Ëitate-lja upuÊujem na te Ëlanke.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 57


58

ko bi rezultat te analize bio sliËan onomu iz raspre na stranicama Review of Cro-atian History. –ore je MikiÊ, pak, toliko ozbiljan da uopÊe nije siguran kako sezove Pilarova knjiga o kojoj piπe: negdje joj navodi korektan naslov, ali na viπemjesta vrlo suvereno tvrdi kako je Pilar flpamfletist« koji je flnapisao opskurnuknjigu Jugoslovensko pitanje«, pa taj (pogrjeπni) naslov ponavlja viπe puta. »aksu i u bibliografiji MikiÊeve knjige odvojeno navedeni Pilar s toboænjim Jugoslo-venskim pitanjem i Südland s Juænoslavenskim pitanjem!3399 Nakon toga je, dakle,potpuno nejasno, misli li povjesniËar i sveuËiliπni nastavnik –ore MikiÊ, da togflSüdlanda« ne idu oni isti atributi koje je tako nekritiËno podijelio Ivi Pilaru, paje slijedom toga s njime i sa znalcima sliËnoga kalibra o Pilaru teπko raspravlja-ti na znanstvenoj razini.

Peto, ne samo politikantu poput Vojislava ©eπelja ili filozofu MiπËeviÊu od-nosno sociologu SekuliÊu, nego je Ëak i profesionalnim povjesniËarima poputYeomansa, Bartulina i, dakako, MikiÊa, promaknulo da Juænoslavensko pitanjenije objavljeno kao djelo hrvatskog autora namijenjeno hrvatskoj publici i njezi-nu politiËkom odgoju nego se u oæujku 1918. u beËkome knjiæarskom izlogu po-javilo kao rasprava koju je dotad potpuno nepoznat austrijski odnosno austrij-skonjemaËki autor napisao na njemaËkom jeziku te ga namijenio austrijskoj i eu-ropskoj javnosti kao prijedlog rjeπenja dræavnopravnih i politiËkih odnosa na ju-goistoku Monarhije. Osim πto je u tom djelu zatajio svoje hrvatstvo i svoje sla-venstvo, Pilar je pokuπao zatajiti i filozofske odnosno ideoloπke utjecaje za ko-je je pretpostavljao ili znao da se ne bi svidjeli vladajuÊim austrougarskim kru-govima.4400 Nisu ni ondaπnji Ëitatelji, pa ni danaπnji kritiËari Pilarovih misli mora-li znati da je prvotno kanio svoju raspravu potpisati pseudonimom flDr. Schwarz-gelb«, ali su bar profesionalni povjesniËari morali primijetiti da je cijela knjiga za-pravo u prvom redu elaboracija i potkrjepa plana za reformiranje Austro-Ugar-ske koji se u zavrπnome dijelu knjige priliËno precizno formulira i predstavljakao jedini naËin, upravo conditio sine qua non opstanka te dræave. Jer, i neda-rovitiji bi povjesniËar morao uoËiti kako se veÊ u uvodnim reËenicama autor Juæ-noslavenskog pitanja predstavlja kao zabrinuti austrijski rodoljub koji poriËe dapripada ijednom od juænoslavenskih naroda. Iz toga priliËno logiËno proizlazi ida bi ozbiljan povjesniËar morao postaviti pitanje nije li taj flzabrinuti austrijskidræavljanin« i jezikom i stilom, pa onda i terminologijom (a moæda dijelom i ras-nom argumentacijom koja je tada dominirala Srednjom i Zapadnom Europom),uznastojao uvjeriti svoje Ëitatelje da je doista Austrijanac i da mu je opstanak

3399 –. MIKI∆, Austrougarska ratna politika u Bosni i Hercegovini 1914—1918., passim.4400 U tom je smislu tipiËno da je Pilar u Juænoslavenskom pitanju svega nekoliko puta spomenuo utjecaj-noga profesora filozofije na Praπkome sveuËiliπtu Tomáπa Garriguea Masaryka, tvrdeÊi kako mu njegovouËenje nije dovoljno poznato, ali kad bi ga ocjenjivao po plodovima koje je imalo u Hrvatskoj, flsud bimorao izpasti vrlo nepovoljno« (L. von SÜDLAND, Die südslawische Frage und der Weltkrieg, 640.-641.;L. von SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 342). U stvarnosti je Pilar u vlastitoj knjiænici imao Masaryko-va djela i ozbiljno ih je studirao, a svaki je pomniji Ëitatelj njegovih spisa u njima primijetio vrlo snaæanutjecaj koji je na nj izvrπio Masaryk. Opπ. T. JONJI∆, Ivo Pilar kao politiËki ideolog, 327-328.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 58


59

Austro-Ugarske uistinu na prvome mjestu, pa da zadovoljenje hrvatskih teænjiprikazuje kao dobitak za Monarhiju uopÊe, a za Austriju napose.

©esto, buduÊi da u pokuπaju stigmatiziranja Pilara kao rasista poseæu samoza slabim prijevodom flSüdlandova« Juænoslavenskog pitanja, nijednomu od spo-menutih autora nije uopÊe poznato da je Pilar pod hrvatskim pseudonimom(flDr. JuriËiÊ«) u dva izdanja tijekom Prvoga svjetskog rata (1915. i 1917.) objavioknjigu Svjetski rat i Hrvati. Pokus orientacije hrvatskoga naroda joπ prije svrπet-ka rata.4411 Ta se knjiga moæe smatrati u neku ruku saæetkom Juænoslavenskogapitanja koji je namijenjen hrvatskom Ëitatelju, pa je zato i pisana hrvatskim jezi-kom. U tome priliËno opseænom saæetku svojih nacionalno-politiËkih pogledaPilar je pojam flrasa«, skupa s bilo kojom od njegovih izvedenica, spomenuo je-dan jedini put! A buduÊi da je ta rasprava spomenutim Pilarovim kritiËarima pot-puna nepoznanica, ne moæemo ih upitati πto misle o razlozima zbog kojih to-boænji hrvatski rasnopolitiËki struËnjak ili Ëak rasist (makar skriven odnosno zaπ-tiÊen pseudonimom flDr. JuriËiÊ«) svojim sunarodnjacima 1915. i 1917. ne govo-ri ni jednoga slova o rasnoj problematici i o rasnom utemeljenju hrvatskih pra-va i interesa, dok flzabrinuti Austrijanac« (zagonetni flL. v. Südland«) u volumino-znome djelu namijenjenom europskoj javnosti 1918. godine ipak — makar vrlorijetko i vrlo ograniËeno — znade posegnuti i za argumentacijom koja korespon-dira s tada vrlo raπirenim shvaÊanjima o vaænosti rasnog uËenja. To pitanje jesasvim logiËno, a s obzirom na obavijeπtenost i akribiju Pilarovih kritiËara, kaoi s obzirom na stupanj njihove intelektualne imaginacije i znanstvene kritiËnos-ti, zasigurno bi zanimljiv, intelektualno poticajan, a moæebitno i uzbudljiv bioodgovor koji bi na to pitanje dali MiπËeviÊ, Yeomans, ©eπelj, Bartulin, MikiÊ, Se-kuliÊ i njima sliËni. Zato je prava πteta πto su se odvaæili pisati o Pilaru prethod-no ne proËitavπi zapravo niπta od onoga πto on doista jest napisao, pa im to pi-tanje nije palo na pamet.

Na koncu, iako ne nuæno i posljednje, sedmo, na temelju spomenutih povr-πnih i pogrjeπnih predodæaba o Ëinjenicama, svi spomenuti autori — od MiπËe-viÊa i ©eπelja do Bartulina i SekuliÊa — pokazuju odluËnost da ideje, dogaaje iprocese uporno tumaËe i interpretiraju izvan povijesnoga i druπtvenoga kontek-sta, zauzimajuÊi etiËko-politiËka stajaliπta koja se politiËki korektnima smatraju usvjetlu dogaaja koji su se zbili dugo nakon Pilarove smrti, uopÊe ne primjeÊu-juÊi da i u Juænoslavenskom pitanju — jedinome donekle im poznatom Pilaro-vu djelu — autor te knjige govori i nastupa stilom i terminologijom koja je u nje-govo doba bila opÊenito prihvaÊena i kao takva politiËki korektna, pa nikomuod suvremenika — Ëak ni najljuÊim Pilarovim osobnim i politiËkim protivnicima

4411 Dr. JURI»I∆ [I. PILAR], Svjetski rat i Hrvati. Pokus orientacije hrvatskoga naroda joπ prije svrπetka rata,II. izd., Komisionalna naklada knjiæare Mirka Breyera, Zagreb, 1917. Ovdje Êe ta knjiga biti citirana pre-ma izdanju Svjetski rat i Hrvati: Pokus orijentacije hrvatskoga naroda joπ prije svrπetka rata koje je prire-dio Zlatko MatijeviÊ, a objavili Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar i Druæba BraÊe Hrvatskog Zmaja, Za-greb, 2014.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 59


60

(a ako ih je itko imao, on ih je imao!) — nije palo na um proglasiti ga rasistomili zagovornikom nasilnih, nedemokratskih metoda politiËke i druπtvene borbe.

©toviπe, i u vrijeme kad ga je nekolicina tih i takvih autora nakon 1990. po-Ëela svrstavati u pobornike rasnog tumaËenja povijesti, pa Ëak i u pristaπe rasiz-ma, bilo je pisaca koji su, poput Mislava KukoËa, s pravom ukazivali na to dasu Pilarove fllucidne analize socijalno-ekonomskih prilika i perspektive Hrvatskeu prvim desetljeÊima XX. stoljeÊa svakako (...) bile na mjestu«,4422 i da uz oslonacu pravaπkoj praksi i u idejama Francuske graanske revolucije, flPilarov liberali-zam nosi i peËat vlastitoga teorijskog i politiËkog svjetonazora koji, premda sin-kretistiËki sloæen od razliËitih, dijelom i pomodnih, trendovskih, pa i protuslov-nih utjecaja, ipak trajno obiljeæuje demokratsko, slobodoumno, individualistiË-ko, te antitotalitaristiËko, antikolektivistiËko uvjerenje«.4433 Ivan RogiÊ takoer uka-zuje na Pilarov zaziv da fldemokracija ne smije ostati iluzijom povijesti« kao jed-nu od misli vodilja cjelokupnoga njegova djela.4444 Pilar se, zakljuËuje KukoË, pro-tivio guπenju individualno slobode i demokracije te je, fljednako kao i klasik neo-liberalne misli Friedrich August von Hayek«, lucidno uoËio da ideologije komu-nizma i faπizma imaju fljednake socijalistiËko-kolektivistiËke korijene«.4455 To sutvrdnje koje je priliËno lako dokazati ako se pomnjivije i bez predrasuda proËi-taju Pilarovi spisi, i ako su njegova glediπta usporede s rasnim uËenjem i euge-niËkim teorijama koje su dominirale u europskome javnom i kulturnom æivotunjegova doba.

Pilarov manjak interesa za rasno uËenjedo sredine Prvoga svjetskog rata

Rasno je uËenje izdanak evolucionistiËke misli koja svoju silnu afirmaciju doæiv-ljava u 19. stoljeÊu zahvaljujuÊi mnoπtvu tehniËkih postignuÊa i snaænom razvit-ku prirodnih znanosti u to doba. Tada Êe se na podlozi maltuzijansko-darvinis-tiËkih odnosno biologistiËkih koncepcija razviti i poseban socioloπki smjer poz-nat pod nazivom socijalni darvinizam, a iz istih izvora nastat Êe i uËenje o po-pravljanju rase poznato pod nazivom eugenika ili rasna higijena. Sve su te teo-rije imale filozofska uporiπta koja su se kosila s tradicionalnim krπÊanskim nau-kom, pa su u pravilu predstavljale i dio pokuπaja da se ograniËi utjecaj krπÊan-skih crkava, a napose KatoliËke crkve u javnome æivotu. To je bio jedan od raz-loga da su ta uËenja svoje pristaπe uglavnom novaËila u slobodoumnim krugo-vima i protivnicima svakog oblika klerikalizma koji su se okupljali pod zastavom

4422 Usp. M. KUKO», flIvo Pilar (1874.—1933.)«, Liberalna misao u Hrvatskoj. Prilozi povijesti liberalizma odkraja 18. do sredine 20 stoljeÊa, Andrea Feldman, Vladimir StipetiÊ i Franjo Zenko, ur., Friedrich-Nau-mann-Stiftung, Zagreb, 2000., 200.4433 M. KUKO», flIvo Pilar (1874.—1933.)«, 205.4444 I. ROGI∆, fl»etiri lika Ive Pilara«, Godiπnjak Pilar. Prinosi za prouËavanje æivota i djela dra Ive Pilara(dalje: GP), Zagreb 2001., br. 1, 16.4455 M. KUKO», flIvo Pilar (1874.—1933.)«, 212.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 60


61

tzv. napretka (progresa).4466 To je vrijedilo i za pobornike rasistiËkih koncepcijaodnosno pristaπe raznih oblika doktrine flprema kojoj je rasa temeljna odredni-ca ljudskih sposobnosti, uslijed Ëega izmeu razliËitih rasnih skupina postoji hi-jerarhija u kojoj se jedna skupina smatra nadmoÊnom ostalima«.4477

Ivi Pilaru je od rane mladosti bio otvoren put prema evolucionistiËkim i mo-dernistiËkim shvaÊanjima. VeÊ po svome obiteljskom okruæenju i odgoju bio jeupuÊen na prirodne znanosti. ÆiveÊi uz oca Gjuru (1846.—1893.), koji je æivotposvetio geoloπkim i paleontoloπkim studijima te je kao jedan od vodeÊih hrvat-skih znanstvenika svoje struke objavio veÊi broj znanstvenih rasprava i knjiga spodruËja prirodnih znanosti,4488 i Ivo se veÊ u ranoj mladosti nesumnjivo susreosa spoznajama o dugotrajnosti Zemljine proπlosti i o izumiranju vrsta odnosno omijenama i prilagodbama njihovih oblika. Njegov je otac Gjuro k tome bio i me-u prvim hrvatskim intelektualcima koji su prihvaÊali neke darvinistiËke postav-ke (ukljuËujuÊi i one o razvitku pojedinih naroda), ali ipak nije bio otvoren pris-taπa a joπ manje promicatelj darvinizma.4499 U politiËkom je pogledu bio obzoraπodnosno pristaπa jugoslavenske ideologije koju su u drugoj polovici 19. stoljeÊapresudno oblikovali akovaËki biskup Josip Juraj Strossmayer i zagrebaËki ka-nonik Franjo RaËki, pa je i njegov sin Ivo odgojen u tom duhu: u jednome pis-mu iz rujna 1908. godine Ivo Êe priznati don Jurju Biankiniju kako je on, flsla-vosrpski potomak«, doπao flu Bosnu kao apostol hrvatsko-srpske sloge«.5500

U hrvatski je javni æivot Pilar uπao kao beËki student prava, u posljednjemdesetljeÊu 19. stoljeÊa. Objavio je tada nekoliko literarnih sastavaka i prijevoda,5511

a sredinom 1898. godine najprije je u zagrebaËkom Viencu, a potom i kao po-

4466 Opπ. Tomislav JONJI∆, flRasno uËenje i eugenika u hrvatskim zemljama do sredine 1930-ih godina«, Pi-lar. »asopis za druπtvene i humanistiËke studije, 10/2015., br. 19 (1), Zagreb, 2015., 9-160 i ondje nave-dena literatura.4477 Thomas Ford HOULT, Dictionary of Modern Sociology, Littlefield, Adams & Co., Totowa, New Jersey,1977., 262.4488 O Gjuri Pilaru opπ. J.[osip] P.[OLJAK], flPilar Gjuro«, Znameniti i zasluæni Hrvati te pomena vrijedna li-ca u hrvatskoj povijesti od 925—1925, 213-214; S. BATU©I∆, flPilar Gjuro«, ÖBL, Bd. VIII., Pet-Ruæ, Wien,1983., 72-73; Boæidar JAN»IKOVI∆, Ugledne hrvatske obitelji Pilar, Crnadak, »avrak i JanËikoviÊ. Drugo,proπireno flizdanje«, Zagreb, 2012. (rkp.). Objavljen je i Zbornik znanstvenog skupa o Gjuri Pilaru (1846—1893.), Zagreb, 1994. Niz podataka v. i u zborniku 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike naSveuËiliπtu u Zagrebu: 21. travnja 1876. — 21. travnja 1996.: Spomenica PMF, Æeljko KuÊan, ur., Zagreb,1996., passim. Æivotopis Gjure Pilara nalazi se na str. 318-319.4499 Josip BALABANI∆, Darvinizam u Hrvatskoj. Fenomen darvinizma u hrvatskoj prirodnoj znanosti i dru-πtvu do kraja Prvoga svjetskog rata, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti — Razred za prirodneznanosti. Posebna izdanja, knj. IX., Zagreb, 1983., 24-25.5500 Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica Zagreb (dalje: NSK), Zbirka rukopisa i starih knjiga, Ostavπtina IvePilara (dalje: OIP), R-7983, B-a, 1. Vidi i: Stjepan MATKOVI∆, flIz neobjavljene korespondencije dr. Ive Pi-lara«, Pilar, 7/2012., br. 13 (1), 158.5511 I. PILAR, flPrvi cjelov«, Hrvatski salon, sv. 1, Zagreb, 1898., 4-5; ISTI, flVeliko zvono. Pjesma u prozi«,Vienac, 30/1898., br. 48, 740-742; ISTI, flNeue Bilder von »ikoπ«, Agramer Tagblatt, 13/1898., br. 232, 10.X. 1898., 2-4.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 61


62

seban otisak, osvanula njegova rasprava flSecesija«5522 koja je u neku ruku pred-stavljala program Mladih odnosno apologiju kulturnih i estetskih shvaÊanja lite-rarno-umjetniËkog naraπtaja koji se pred kraj stoljeÊa borio za svoje mjesto u hr-vatskoj kulturi i za pobjedu modernistiËkih naËela u umjetnosti. Po dolasku uSarajevo 1900. godine, sudjelovao je u pokretanju i u razmjerno kratkotrajnomdjelovanju Kola sarajevskih (hrvatskih) knjiæevnika, a suraivao je i u sarajevskojNadi, uglednomu kulturnom Ëasopisu koji je nominalno ureivao KonstantinKosta Hörmann, dok je faktiËni urednik bio tada veÊ renomirani hrvatski pjes-nik Silvije Strahimir KranjËeviÊ, i sam jedan od pokretaËa Kola sarajevskih hrvat-skih knjiæevnika.5533 Ondje se Pilar javio knjiæevnokritiËkim osvrtima, od kojih jeonaj o zagrebaËkome literarnom pokretu iz 1903. jasno svjedoËio o njegovu in-telektualnom sazrijevanju i sposobnosti da na interdisciplinaran i kritiËan naËinsudi i o pothvatima i pokretima u kojima je i sam zduπno sudjelovao.5544

Sav taj Pilarov javni rad i djelovanje tijekom studija i u prvim godinama bo-ravka u BiH obiljeæeni su modernistiËkim nastojanjima i snaænim osjeÊajem pro-tuklerikalizma koji je uskoro dodatno raspirio Prvi hrvatski katoliËki sastanak,odræan u Zagrebu poËetkom rujna 1900. godine. Pilarova je flSecesija« odmah poobjavljivanju doæivjela oπtre napadaje katoliËkih i klerikalnih odnosno uopÊe tra-dicionalistiËkih krugova, a i njegovi slabaπni literarni pokuπaji rjee su kritizira-ni zbog doista mrπave umjetniËke vrijednosti negoli zbog izbora motiva i naËi-na obrade koji su provocirali tradicionalna shvaÊanja i krπÊanski moral.5555 SliËnoje bilo i s djelovanjem sarajevskoga knjiæevniËkoga kola: i ono je doæivljavalokritike crkvenih krugova, a prema nekim je svjedoËenjima upravo zbog togaobustavljeno.5566 Pilar na te kritike nije javno odgovarao, a iz cjelokupnoga njego-va djelovanja moæe se zakljuËiti kako su ga samo uËvrπÊivale u protuklerikalnomraspoloæenju. U formalnom se smislu on, doduπe, sve do kraja æivota izjaπnja-vao katolikom, ali se njegov odnos prema krπÊanstvu joπ od mladenaËke dobinesumnjivo moæe nazvati vrlo neortodoksnim. Jednako tako je sasvim oËito daje bio iznimno svjestan uloge koju vjerska pripadnost i crkva imaju u nacional-nom identificiranju i kulturnom oblikovanju naroda, ali je zato trajno æelio po-tisnuti crkveno-vjersku dominaciju na prosvjetnome i osobito na politiËkomeplanu, pa je u nizu njegovih spisa naglaπeno priklanjanje idejama T. G. Masary-

5522 I. PILAR, flSecesija«, Vienac, 30/1898., br. 35, 27. VIII. 1898., 540-541, br. 36, 3. IX. 1898., 555-557, br.37., 10. IX. 1898., 570-575, br. 38, 17. IX. 1898., 590-591, br. 39, 24. IX. 1898., 603-605.5533 T. JONJI∆, Ivo Pilar kao politiËki ideolog, 141-155 te ondje navedeni izvori i literatura.5544 I. PILAR, flO stogodiπnjici rogjenja dra Franceta Preπerna«, Nada, 7/1901., br. 1, Sarajevo, 1. I. 1901., 3-4; ISTI, flZagrebaËki literarni pokret«, Nada, 9/1903., br. 16 (214-216), 17 (230-231), 18 (245-246), 19 (260-261), 20 (273-275), 21 (286-287), Sarajevo, 15. VIII. 1903. — 1. XI. 1903.5555 T. JONJI∆, Ivo Pilar kao politiËki ideolog, 136., 269-301 i dr.5566 Isto, 153-155.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 62


63

ka koji je snaæno utjecao i na neke druge pripadnike ondaπnje intelektualne mla-deæi, napose one koja se nakon 1895. πkolovala u Pragu.5577

U listopadu 1902. u Sarajevu ga je nadbiskup Stadler — kojemu je Pilar veÊpoËetkom stoljeÊa, malo po dolasku u BiH, i javno predbacivao vjerski eksklu-zivizam i klerikalne tendencije koje za posljedicu imaju odbijanje muslimana odhrvatske nacionalne misli — vjenËao s Jelenom Shek (1881.—1964.). Njegova jesupruga bila kÊi visokoga upravnog i sudskog Ëinovnika, poslije i odjelnogpredstojnika za pravosue u zemaljskoj vladi za BiH Adalberta Sheka, a sveganekoliko tjedana prije vjenËanja preπla je s pravoslavlja na katoliπtvo.5588 Osim kaoformalna pretpostavka za sklapanje braka, bio je to viπe ustupak druπtvenimkonvencijama nego izraz dubljega vjerskog opredjeljenja mladoga braËnog pa-ra. Ipak, suoËen sa srpskim nacionalizmom i velikosrpskom ideologijom, Pilarse u to doba — poput niza svojih suvremenika — ubrzano poËeo oslobaatisvojih mladenaËkih juænoslavenskih, slavosrpskih iluzija. No, i dalje je neko vri-jeme traæio naËin kako saËuvati svoje ne samo ideoloπke sklonosti, nego i poli-tiËke veze s naprednjacima iz banske Hrvatske. Kako je odavno bio kritiËan pre-ma starim hrvatskim politiËkim strankama, jedno je vrijeme pokuπavao presadi-ti Hrvatsku naprednu stranku u BiH, zemlju s etniËki i konfesionalno pomijeπa-nim stanovniπtvom te s iznimno sloæenim spletom razliËitih tradicija, jezika i pi-sama, pravnih poredaka i meusobno suprotstavljenim interesima njezinih naro-da i sila koje su odluËivale o njezinoj sudbini, Vjerovao je, naime, kako se sa-mo na taj naËin moæe popularizirati hrvatska misao, napose meu muslimani-ma.5599 ©toviπe, u lipnju 1906. u Zagrebu je sudjelovao u radu glavne godiπnjeskupπtine te stranke, ali je oËito tada doæivio razoËaranje nedostatkom napred-njaËkog interesa za hrvatske probitke u BiH odnosno naprednjaËkom spremnoπ-Êu da se ta zemlja, u skladu s tzv. politikom novoga kursa i strategijom Hrvat-sko-srpske koalicije, prepusti utjecaju Srbije.6600

To Êe za Pilara, tada veÊ uglednog ali ipak provincijskoga, tuzlanskog od-vjetnika, biti znak da se u donekle liberaliziranim prilikama u BiH u kojoj su pra-voslavni i muslimani veÊ osnovali svoje kulturno-gospodarske, a u biti politiËkeorganizacije, i sam djelatno ukljuËi u organiziranje Hrvata. Tako je postao jedanod glavnih pokretaËa i organizatora HNZ-a, prve i najsnaænije kulturno-gospo-darske i politiËke organizacije bosansko-hercegovaËkih Hrvata koja je osnovanau kolovozu 1906. godine,6611 a time ujedno i sudionik opÊehrvatskoga politiËkog

5577 Vladko MaËek Êe zabiljeæiti da je Stjepana RadiÊa upoznao na nekoj skupπtini na kojoj su bili joπ i IvanLorkoviÊ, Ivo Pilar, Svetozar PribiÊeviÊ i drugi iz naprednjaËkoga kruga (Ivo PERI∆, Vladko MaËek. Poli-tiËki portret, Zagreb, 2003., 30).5588 NSK, OIP, R-7983, c-a, 18 — Prijepis izvatka iz flProtokola krπtenih pri istoËno-pravoslavnoj crkvi hra-ma sv. velikomuËenika Georgija u OtoËcu«, Samobor, 30. VI. 1941.5599 Opπ. S. MATKOVI∆, flIvo Pilar i naprednjaπtvo«, Pilar, br. 15-16, 69-112.6600 T. JONJI∆, Ivo Pilar kao politiËki ideolog, 393-394 i dr.6611 Isto, 495-509 i dr.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 63


64

æivota. Pilar je glavni pisac programskih i pravnih dokumenata te organizacijekoji su se iduÊih godina prilagoavali pravnopolitiËkim zahtjevima dræavnihvlasti, a uz Nikolu MandiÊa i Jozu SunariÊa bio je svakako do 1910./11. i ponaj-vaæniji njezin ideolog ne samo u pogledu zalaganja HNZ-a za aneksiju BiH kaouvod u njezino pridruæenje ostalim hrvatskim zemljama, nego napose u pogle-du konfrontacije s vrhbosanskim nadbiskupom koji je HNZ pokuπavao podvrg-nuti svom utjecaju, a kad u tome nije uspio, krenuo je u osnivanje suparniËkeHrvatske katoliËke udruge (HKU).6622 Pilar je jedan od arhitekata katoliËko-musli-manske suradnje i ujedno autor vaænoga propagandno-politiËkog pamfleta pro-tiv nadbiskupa vrhbosanskoga koji je od sijeËnja do travnja 1910. objavljivan kaonepotpisana serija Ëlanaka u listu Hrvatska zajednica, a posluæio je kao kosturbroπure Nadbiskup Stadler i Hrv. Nar. Zajednica koja je u znatnoj nakladi i podpseudonimom ZajedniËar objavljena malo kasnije, u vrijeme saborskih izbora.6633

I u vrijeme intenzivnog sudjelovanja u predratnome politiËkom æivotu BiH Pi-lar na druπtveni i politiËki razvitak ne gleda fanatizmom agitatora, nego ga nas-toji prouËavati i analizirati hladno i s teænjom ka znanstvenoj objektivnosti. Tajnjegov analitiËki pristup, zajedno s mladenaËkim interesom za sociologiju koju jesmatrao u neku ruku kraljicom druπtvenih znanosti, potaknut Êe i njegov interesza historiografiju i pomoÊne socioloπke znanosti. U skladu s time Êe se Pilarupustiti u analizu Ëitava niza problema koji su determinirali sudbinu BiH i polo-æaj hrvatskog naroda u njoj: analizirat Êe dosege reforme pravnog sustava nakonokupacije odnosno aneksije BiH; pozabavit Êe se geopolitiËkim poloæajem hrvat-skih i okolnih zemalja; posebno veliku pozornost posvetit Êe vjersko-kulturnimpitanjima i osobito flbogumilstvu« kao jednoj od odrednica bosansko-hercegovaË-ke povijesti. U tom razdoblju Pilar je dao veÊi broj politiËkih izjava te napisao vi-πe novinskih i polemiËkih tekstova, od kojih je samo jedan dio objavljen.6644

Tim tekstovima te nizom novinskih Ëlanaka i izjava on je u znatnoj mjeri obli-kovao politiËku strategiju i taktiku HNZ-a kao i odnos te organizacije premavlasti i prema drugim etniËko-konfesionalnim politiËkim organizacijama koje suu to doba nastajale u BiH. Ni u jednom od tih njegovih objavljenih ili neobjav-ljenih tekstova pojam flrasa« se ne spominje ni u kojem od raznih njegovih zna-Ëenja koje je ona imala (ili joπ uvijek ima) u hrvatskome jeziku! Ne spominje seni rijeË flpasmina« niti bilo koja druga rijeË koja bi u πirem znaËenju mogla ozna-Ëivati rasu u bioloπkome, lingvistiËkom ili bilo kojem drugom smislu.6655

6622 Isto, 612-752.6633 Dijelovi tog pamfleta u Hrvatskoj zajednici — organu za politiku, prosvjetu i nar. gospodarstvo objav-ljivani su od 20. I. do 7. IV. 1910., a broπura fl‘Nadbiskup Stadler i Hrv. Nar. Zajednica. Napisao ‘Zajedni-Ëar«, objavljena je u u Sarajevu u lipnju iste godine.6644 I. PILAR, flDie Bosnischen Parteien und die Annexion«, Die Drau, 41/1908., Nr. 231 (6264), Essek (Osi-jek), 9. X. 1908., 1-2; ANONIMNO [I. PILAR], flHrvatska politika u Bosni«, Narodni list, 52/1913., br. 28,Zadar, 5. IV. 1913., 1.6655 O tim znaËenjima v. T. JONJI∆, flRasno uËenje i eugenika u hrvatskim zemljama do sredine 1930-ih go-dina«, 81-84.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 64


65

Kako u njegovoj ostavπtini tako i u ostavπtinama njegovih suvremenika od-nosno u pismohranama udruga i organizacija, poput arhiva Hrvatskoga kultur-nog druπtva Napredak u Sarajevu, saËuvan je i priliËan broj njegovih pisama izrazliËitih razdoblja æivota. Mnoga su od tih pisama objavljena,6666 a neka su pri-premljena za objavljivanje. U mnogima od njih Pilar svojim znancima i prijatelji-ma te suradnicima i svjetonazorskim odnosno politiËkim istomiπljenicima otkri-va i svoje najintimnije misli i poglede, ali — ni u jednome od njih nema ni spo-mena pojma flrasa« niti bilo kakva traga da se Pilar na bilo koji naËin zanimao zarasno uËenje, rasnu problematiku ili eugeniku, a kamoli da bi rasno pitanje i eu-geniËke metode smatrao vaænim Ëimbenicima u oblikovanju pojedinca, narodaili dræave.

Jednako tako, ni u jednom od tekstova nastalih do sredine Prvoga svjetskograta — objavljenih ili neobjavljenih, politiËkih, geopolitiËkih, pravnih ili nekedruge tematike — Pilar se ni jednom rijeËju nije pozabavio ni rasnom problema-tikom niti eugenikom, iako ima mnoπtvo dokaza da je dosta temeljito pratio eu-ropska kulturno-politiËka zbivanja. RijeËi flrasa« nema ni u dokumentima koje jenapisao tijekom ratnih godina, namijenivπi ih mnogim politiËki utjecajnim adre-satima, od nadbiskupa Stadlera preko pape Benedikta XV. do cara i kralja Kar-la I. (IV.).6677 To znaËi da je Pilar navrπio viπe od Ëetiri desetljeÊa æivota i gotovodva desetljeÊa javnog djelovanja, a da ni jedan jedini put nije upotrijebio rijeË ipojam za koji Êe ga poslije, kao πto smo vidjeli, optuæivati oni kojima su njego-vi politiËki i dræavnopravni pogledi bili i ostali zazorni.

Koliko je zasad poznato, pojam flrasa« Pilar je prvi put upotrijebio 1915. go-dine, u svojoj 41. godini, piπuÊi raspravu Svjetski rat i Hrvati. Knjiga je, kao πtoje spomenuto, zamiπljena u isto vrijeme kad i Juænoslavensko pitanje, a nastalaje malo prije njega. Potpisana je hrvatskim pseudonimom (flDr. JuriËiÊ«) i nami-jenjena hrvatskom Ëitatelju kojemu se objaπnjavaju uzroci i posljedice svjetskograta te se izlaæu predvienja o njegovu svrπetku. U toj knjizi flDr. JuriËiÊ« poseb-no kritizira hrvatsku inteligenciju πto se tim pitanjima ne bavi uopÊe ili se bavitek povrπno, ali ni tada — pa ni u dijelu u kojem svojim hrvatskim sunarodnja-cima objaπnjava zbog Ëega je opstanak Austro-Ugarske u postojeÊim okolnosti-ma u hrvatskom interesu — autor ne istiËe nikakve rasne teze niti rasne argu-

6666 S. MATKOVI∆, flIvo Pilar: Pisma Duπanu PlavπiÊu (1897.-1898.)«, GP, br. 2, Zagreb, 2002., 159-167; IS-TI, flPilarovo pismo Emiliju pl. Laszowskom: O poloæaju hrvatskoga plemstva«, Pilar, 3/2008., br. 6 (2), 97-103; S. MATKOVI∆, Edi MILO©, flIz rane Pilarove obiteljske korespondencije«, Pilar, 6/2011., br. 11 (1),Zagreb, 2011., 115-132; S. MATKOVI∆, flIz neobjavljene korespondencije dr. Ive Pilara«, Pilar, 7/2012., br.13 (1), 151-200; flPabirci iz korespondencije Ive Pilara i Fritza Byloffa (1926.—1933.)«, Priredili CarolineHornstein TomiÊ, Zoran Grijak, Tomislav JonjiÊ, Zlatko MatijeviÊ i Vlasta ©voger, Pilar, 7/2012., br. 14 (2),91-100; S. MATKOVI∆, flIz rane Pilarove korespondencije: pisma Milivoju Deæmanu«, Pilar, 10/2015., br.19 (1) — 20 (2), Zagreb, 2015., 161-175.6677 Zoran GRIJAK, flIvo Pilar i Stadlerova promemorija papi Benediktu XV., g. 1915.«, GP, br. 1, 95-116; Z.GRIJAK, Z. MATIJEVI∆, flTri dokumenta iz sijeËnja 1915.«, GP, br. 2, 169-175; Z. GRIJAK, flDva dokumen-ta iz godine 1917.«, GP, br. 2, 177-185; Z. MATIJEVI∆, flTri dokumenta iz godina 1917. i 1918.«, GP, br. 2,187-201; T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 924-934 i dr.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 65


66

mente u korist svog shvaÊanja. Pojam flrasa« i bilo koja od njegovih izvedenicaili inaËica upotrijebljen je jedan jedini put, onda kad Pilar spomene flanglosak-sonsku rasu«, kojoj prijeti flnutarnje propadanje i degeneracija«.6688 No, pritom au-tor ne govori o rasi ni u lingvistiËkome, a kamoli u bioloπkom smislu, niti spo-menuto flnutarnje propadanje i degeneracija« anglosaksonske rase imaju ikakveveze s rasnim mijeπanjem ili dotokom fltue krvi«, nego samo s propadanjem en-gleskog seljaπtva: seljaπtvo je, kaæe Pilar, matica svakog naroda, pa tamo gdje seono smanjuje ili gubi — kao πto je sluËaj u Engleskoj koja proæivljava silnu in-dustrijalizaciju — neminovno slijedi flnutarnje propadanje i degeneracija«.6699

No, ako u Pilarovim sastavcima do 1915. nema nikakve naznake da se zani-mao za rasne teorije i rasno uËenje, to ne znaËi da se njegov odnos prema ulo-zi rase u druπtvenom razvitku uopÊe ne moæe utvrditi. Godine 1906. on je napi-sao tajni odnosno u svakom sluËaju interni dokument pod naslovom flPro me-moria«. Taj dokument po svemu sudeÊi predstavlja jedan od programskih doku-menata skopËanih s nastankom HNZ-a,7700 a pronaen je u njegovoj ostavπtini tepotom 1997. i objavljen.7711 I onaj Ëitatelj koji ne zna koliko je truda Pilar uloæiou dokazivanje da su bosansko-hercegovaËki muslimani ne samo Slaveni, negosu starinom i pripadnici hrvatskoga naroda kod kojih je potrebno iznova probu-diti hrvatsku nacionalnu svijest, iz ovoga spisa moæe sasvim jasno razaznati nje-gova glediπta o elementima koji Ëine jedan narod. AnalizirajuÊi u tome spisu raz-loge i oblike velikosrpske politike, Pilar, naime, primjeÊuje da Srbi (odnosno sa-rajevska Srpska rijeË u broju od 25. veljaËe 1906.) osporavaju hrvatstvo ne samobosanskohercegovaËkih muslimana, nego istiËu kako nikad ne Êe priznati da biu Hrvate spadali floni mnogobrojni Nijemci, Jevreji, »esi, Magjari, koji Êe svakomsveËanom prilikom zakaËiti na svoje grudi hrvatsku kokardu, a hrvatski ne zna-ju govoriti«.7722 Pilarov je odgovor na to nedvosmislen: flOvdje oËito govori iz Sr-ba zavist, jer neka te ljude prepuste nama, mi Êemo ih veÊ hrvatski nauËiti, sa-mo nek budu Hrvati.«7733

Jasno je, dakle, da je njemu rasno i etniËko podrijetlo nebitno, nebitno je Ëaki vladanje hrvatskim jezikom: bitna je samo osobna opredijeljenost pojedinca injegov izbor pripadnosti hrvatskom narodu. To je uostalom bila i osnovica po-litiËkog programa i djelovanja HNZ-a. On se naslanjao na osnovne elemente

6688 Dr. JURI»I∆ [I. PILAR], Svjetski rat i Hrvati, 22.6699 Isto. ©to se puËanstva Velike Britanije tiËe, Pilar je u flDiktatu geopolitiËkog poloæaja« jasno ustvrdio,kako je fldanaπnji etniËki (sic!) sastav« Britanije takav da je ona fletniËki amalgamirana suma svih tih utje-caja« odnosno spoj brojnih naroda koji su nastavali britanske otoke: flU toku stoljeÊa ovi se raznoliki et-niËki (sic!) elementi amalgamiraju i izjednaËuju u anglosaksonsku naciju (sic!), za sada najjaËu na svije-tu.« (I. PILAR, flDiktat geopolitiËkog poloæaja«, Kroacija, Zagreb, 1924., 6-7).7700 T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 503.7711 I. PILAR, flPro memoria«, u: Usud hrvatskih zemalja, Zagreb, 1997., 10-20. Izvorni rukopis Ëuva se uNSK, OIP, R-7983.7722 I. PILAR, flPro memoria«, 12.7733 Isto.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 66


67

pravaπkoga nauka, makar je Pilar prema StarËeviÊevu uËenju bio kritiËan, pa jei u knjizi Svjetski rat i Hrvati, dijelom moæda i neopravdano, StarËeviÊu 1915. i1917. predbacivao da je flnegirao (...) Srbe, t. j. tvrdio je da oni nisu Srbi, negopravoslavni Hrvati. Time se je on stavio u protuslovlje sa nepobitnom Ëinjeni-com, da je najjaËi kriterij narodnosti nutarnji osjeÊaj pripadnosti k jednoj ili dru-goj grupi, i ako se njetko duboko osjeÊa Srbinom ili Hrvatom, da mu toga nit-ko oteti nemoæe«.7744 Dakle, ni tada, 1915. i 1917. godine, kad izlaze dva izdanjate njegove knjige, Pilar nije smatrao da bi rasna pripadnost ili etniËko podrijet-lo imali ikakve bitne veze s narodnim osjeÊajem odnosno s politiËkom ili nekomdrugom orijentacijom, pa onda i sa sudbinom pojedinca ili naroda. To je vaænouoËiti, ali kako bi se pravilno ocijenilo znaËenje te Ëinjenice, nju valja promatra-ti i ocjenjivati u svjetlu prave poplave rasnih teorija nastalih koncem 19. i u pr-vim godinama 20. stoljeÊa. Kad to ne bi znaËilo Pilarovo otklanjanje tih teorija,onda bi bilo zapravo zaËuujuÊe da je Ëovjek takve intelektualne znatiæelje kak-va je bila njegova potpuno ignorirao trendove koji su u europskoj filozofiji, so-ciologiji i politici postajali sve dominantnijima.

Pilar i rasno uËenjeu Juænoslavenskom pitanju

Pilarova rasprava Svjetski rat i Hrvati bila je uvod i priprema za Juænoslavenskopitanje; πtoviπe, obje knjige predstavljaju istu misaonu i politiËku cjelinu, s tomrazlikom da je jedna pisana na hrvatskome jeziku i za hrvatskog Ëitatelja, dok jedruga namijenjena austrijsko-njemaËkoj i europskoj javnosti kojoj je autor — to-boæe flzabrinuti austrijski dræavljanin« — odluËio dati i povijesni pregled i prikazjuænoslavenskoga pitanja, kako bi ga ta javnost mogla shvatiti i kako bi jasnije iuvjerljivije izgledao program dræavnopravnog restrukturiranja Austro-Ugarskekoji se nalazi na samome kraju knjige.7755 Taj program se u bitnim crtama podu-dara s drugim, u tehniËkom smislu kraÊim prijedlozima dræavnopravne i politiË-ke naravi koje je Pilar, sam ili s nekim drugim pojedincima, tijekom 1917. i 1918.izlagao odluËujuÊim Ëimbenicima dræavnog æivota, mjestimice ih prilagoavaju-Êi vojno-politiËkom razvitku i promijenjenim okolnostima.

Sam rukopis toga najpoznatijega Pilarova djela nastao je usred svjetskog ra-ta: prvo je poglavlje knjige Pilar poËeo pisati 25. travnja 1915. (ili moæda dese-tak dana prije), dok je posljednje, deveto poglavlje pod naslovom flRjeπenje juæ-noslavenskog pitanja« (Die Lösung der südslawischen Frage) konaËno redigiraood 17. do 28. oæujka 1917. godine, a redakciju cijeloga rukopisa je, prema nje-govim biljeπkama, dovrπio 14. travnja 1917. godine.7766 Juænoslavensko pitanje je

7744 Dr. JURI»I∆ [I. PILAR], Svjetski rat i Hrvati, 104.7755 RijeË je o posljednjem, devetom poglavlje knjige koje nosi naslov flRjeπenje juænoslavenskog pitanja«(Die Lösung der südslawischen Frage).7766 Opπ. T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 854-855. Izvorni rukopis Juænoslavenskog pitanja na-lazi se u NSK-u, OIP pod oznakom R-7983, A-15.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 67


68

pred Ëitateljima osvanulo u drugoj polovici oæujka 1918. godine: tada je knjigukao novo izdanje, pod br. 364 u bibliografskome popisu prvi put zabiljeæilo sluæ-beno glasilo Udruge austrougarskih knjiæara.7777 DesetljeÊima se kroz literaturuprovlaËi tvrdnja da su vlasti Kraljevine Srbije odmah shvatile u kojoj mjeri Juæ-noslavensko pitanje ugroæava srpske interese, pa da su Pilarovu knjigu, tiskanunavodno u 1.500 primjeraka, poËele organizirano otkupljivati i uniπtavati. Iakoje ta legenda vaæna i ilustrativna, za nju nema dokaza.7788 No, Ëitav niz podatakaupuÊuje na to da je knjiga veÊ u srpnju 1918. bila rasprodana ili je bar postalaknjiæarska rijetkost, pa je Pilar, kako potvruje i njegovo pismo povjesniËaru Fer-di ©iπiÊu iz lipnja 1918., planirao prirediti drugo izdanje sa stanovitim ispravci-ma i preinakama. Do tog izdanja oËito nije doπlo, a nije poznato ni u Ëemu suse sastojale te navodne Pilarove zamisli o izmjenama prvoga izdanja.7799

U vrijeme kad flzabrinuti austrijski dræavljanin« piπe o juænoslavenskom pita-nju, navlastito se baveÊi vjersko-kulturnim temama i utjecajem zoroastrizma naduhovno, druπtveno i politiËko oblikovanje srednjovjekovne Bosne i Huma, Ëi-tava Europa bruji o rasi i rasnome uËenju, a od 1000 uËenih Europljana — ka-ko Êe primijetiti austrijski cionist Fritz Kahn — njih 999 je tvrdo uvjereno u au-tentiËnost svoga arijskog podrijetla jer je, kako on kaæe, u 19. stoljeÊu teorija oarijskome podrijetlu europskog puËanstva postala gotovo dogmom.8800 Meu oni-ma koji su je zduπno prihvaÊali,8811 bio je i Herbert Spencer koji Êe Pilaru biti oso-bito vaæan i zbog toga πto je bio meu onim europskim intelektualcima koji suzastupali miπljenje da je stara perzijska religija odnosno zoroastrizam snaæno dje-lovala i na oblikovanje drugih religijskih pokreta, ukljuËujuÊi krπÊanstvo i is-lam.8822 O flarijskome rasnom podrijetlu« veÊine europskog puËanstva u svojim jehistoriografskim radovima, pa i u svojoj povijesti srpskog naroda, opπirno ras-pravljao i Benjamin Kállay, istaknuti austrougarski politiËar i dugogodiπnji zajed-niËki ministar financija Ëije je historiografske, pa i upravno-politiËke sposobnos-ti Pilar veoma cijenio, iako se s njima najËeπÊe nije slagao.8833 Jednako tako je ve-

7777 Oesterreichisch-ungarische Buchhändler Correspondenz. Organ des Vereines der oesterreichisch-unga-rischen Buchhändler, 59/1918., Nr. 13, 27. III. 1918., 1.7788 T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 856-857.7799 HAZU, Ostavπtina Ferde ©iπiÊa, XIII-a, Pilar ©iπiÊu 16. VI. 1918. Opπ. T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËkiideolog«, 855-856.8800 F. KAHN, Die Juden als Rasse und Kulturvolk. 3. Aufl., Weltverlag, Berlin, 1922., 24. U izvorniku: flHeu-te sind von 1000 gebildeten Europäern 999 von Authenzitität ihrer arischer Abkunf überzeugt. (...) DieAriertheorie hat das 19. Jahrhundert wie ein Dogma beherrscht.« To izdanje Kahnove knjige u digitalnomje obliku dostupno na mreænoj adresi: https://ia800200.us.archive.org/33/items/diejudenalsrasse00kah-nuoft/diejudenalsrasse00kahnuoft.pdf.8811 U ovom se tekstu dosljedno koriste oblici Arijac, arijski (a ne Arijevac, arijevski), jer su, s jedne strane,ti oblici bili uobiËajeni krajem 19. i u prvim desetljeÊima 20. stoljeÊa, a s druge strane, kako bi se nagla-sila razlika prema sljedbenicima arijevske (arijanske) hereze nastale u 4. st.8822 H. SPENCER, The Principles of Sociology, Vol. I., Third Edition, D. Appleton & Co., New York, 1897.,820-829 i dr.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 68


69

lika veÊina struËnjaka koja se bavila davnom povijeπÊu Hrvata i Slavena uopÊe,polazila od stajaliπta da su Slaveni tek jedan arijski ogranak.8844 Da su i flstari Sla-veni« odnosno Slaveni uopÊe pripadnici flarijske rase«, i da to ima utjecaja i naoblikovanje njihovih religijskih vjerovanja, smatrao je i Ëeπki povjesniËar JanPeisker, koji je 1891.—1918. radio kao profesor socijalne povijesti na gradaËko-me sveuËiliπtu, a onda je na neko vrijeme preselio na praπko Karlovo sveuËiliπ-te, da bi se po odlasku u mirovinu opet vratio u Graz. Peisker se posebno ba-vio dualistiËkim temama i slavenskom mitologijom odnosno starom hrvatskom isrpskom vjerskom povijeπÊu, πto Êe mu u Hrvatskoj priskrbiti znatan broj poπto-vatelja i sljedbenika, meu kojima je bio i Ivo Pilar.8855

Makar to bilo nepoznato dr. Duπku SekuliÊu i njemu sliËnima, tako je bilo iu hrvatskoj kulturnoj javnosti. Hrvatski povjesniËar Nadko Nodilo, koji se baviostarom religijom Hrvata i Srba i koji, inaËe, prema vlastitome priznanju, nije pra-vio apsolutno nikakvu razliku izmeu ta dva naroda, pa je bio spreman odreÊise i hrvatskog imena u korist srpskoga ili jugoslavenskoga (slijedom Ëega je usvojoj raspravi o staroj vjeri Hrvata i Srba potonje stavljao na prvo mjesto, sobrazloæenjem da imaju bogatije narodno pjesniπtvo i tradiciju), polazio je odstajaliπta da su Hrvati i Srbi bili arijski narodi, paËe u tom pogledu flnajËistiji iz-meu Slavena«.8866 ©toviπe, Nodilo je takoer bio uvjeren — iako je i u tome po-gledu ponudio mrπave dokaze i nije se upuπtao u ozbiljniju raspravu — da jezoroastrizam izvrπio iznimno snaæan utjecaj na staru religiju Hrvata i Srba.8877

U tom je kontekstu zanimljivo pisanje hrvatskog povjesniËara naglaπeno ju-goslavenske orijentacije, Ferde ©iπiÊa. U svojim sintezama hrvatske povijesti ko-je su objavljene 1916./17. on navodi da su Hrvati indoeuropski narod koji, kaoi drugi Slaveni i joπ brojni drugi narodi, pripadaju u Arijce (flzajedno uzevπi Arij-cima«).8888 Malo poslije on Êe tu svoju tvrdnju dopuniti i precizirati, pa Êe u dru-gom izdanju iste knjige napisati kako su Slaveni — meu njima i Hrvati — Arij-ci odnosno izdanak indoeuropskoga flprajezika, odnosno pranaroda« koji Fran-

8833 B. KÁLLAY, Istorija srpskog naroda. Deo prvi. Knjiæar izdavaË Petar ∆urËiÊ, Beograd, 1882., 2-3.8844 Gregor KREK, Einleitung in die slavische Literaturgeschichte. Akademische Vorlesungen, Studien undkritische Streifzüge, 2. Aufl., Graz, 1887., 3-93, donosi opπiran prikaz tih stajaliπta. To izdanje Krekoveknjige dostupno je na mreænoj adresi: http://scans.library.utoronto.ca/pdf/7/3/einleitungindies00kreku-oft/einleitungindies00krekuoft.pdf8855 J. PEISKER, flRaπirenje Slavena«, Starohrvatska prosvjeta, Nova serija, 1/1927., Zagreb-Knin, 1927., 210-251; ISTI, flKoje su vjere bili stari Sloveni prije krπtenja« (preveo I. Pilar), Starohrvatska prosvjeta, Nova se-rija, II, br. 1-2, januar-juni 1928, Zagreb-Knin, 1928., 55-86 (pretisak u: Pilar, 2/2006, br. 3 /1/, Zagreb,2007., 63-89).8866 N. NODILO, Stara vjera Srba i Hrvata, 45, 47, 64 i dr. Nodilova je rasprava pod naslovom flReligija Sr-ba i Hrvata, na glavnoj osnovi pjesama, priËa i govora narodnog« objavljena u deset knjiga AkademijinaRada izmeu 1885. i 1890. godine, a poslije je Nodilo izmijenio naslov svog djela u Stara vjera Srba i Hr-vata. Pretisak tog djela kojim se ovdje sluæimo objavio je 1981. splitski Logos.8877 N. NODILO, Stara vjera Srba i Hrvata, 69-70 i dr.8888 F. ©I©I∆, Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Od najstarijih dana do godine 1873., Matica Hrvatska, Za-greb, 1916., 23; ISTI, Geschichte der Kroaten. Erster Teil (bis 1102), Matica Hrvatska, 1917.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 69


70

cuzi obiËno nazivaju Arijcima, a Nijemci Indogermanima.8899 Kao i za veliku veÊi-nu tadaπnje europske intelektualne javnosti, za ©iπiÊa su to bile istoznaËnice ut-vrene filoloπkim istraæivanjama, pa njihovo koriπtenje, samo po sebi, nipoπtone sugerira da je ©iπiÊ bio rasist. Tu svoju tvrdnju o Slavenima kao Arijcima onje ponavljao i u drugim svojim djelima, pa i u kasnijim (dopunjenim) izdanjimaspomenute knjige, dok je formulacija samo jeziËno i stilski dotjerivana u njezi-nim izdanjima nakon ©iπiÊeve smrti, ukljuËujuÊi izdanja u komunistiËkoj Jugosla-viji.9900 Zato je prava πteta πto to nisu zamijetili struËnjaci poput MiπËeviÊa, Yeo-mansa, Bartulina ili SekuliÊa. A usprkos razliËitim politiËkim pogledima, Pilar jevisoko cijenio znanje toga zagrebaËkoga slobodnog zidara, pa je od ©iπiÊa sre-dinom 1918. traæio i miπljenje o svojim historiografskim zakljuËcima u Juænosla-venskome pitanju.9911 ©toviπe, i njegova historiografska izlaganja u toj knjizi gledesrednjovjekovne povijesti Hrvata, Srba i Bugara nerijetko se oslanjaju na ©iπiÊe-va tumaËenja, kao i na tumaËenja Frana Milobara,9922 prilagoena Pilarovim poli-tiËkim pogledima i vizijama. Vrijedi to i za opis flstarih Hrvata« kao flslavensko-arijskoga naroda« na str. 31.-32. njemaËkoga prvotiska Pilarove knjige. Ondje jeon u biti od ©iπiÊa preuzeo i fiziËki opis juænih Slavena, onaj koji Êe mu struËnja-ci poput Duπka SekuliÊa predbaciti kao rasistiËki. ©iπiÊ je, naime, pisao: flStariJuæni Sloveni bijahu svi krupni i visoki, a crvenkaste kose. Taj krepki tjelesni us-troj pun zdravlja Ëinio ih je podobnima, da su lako podnosili svaku nepogoduvremena kao i oskudicu hrane (kad je to trebalo da bude) i pomanjkanje valja-na odijela.«9933 Jednako tako je Pilar od ©iπiÊa i u Juænoslavenskom pitanju, a i udrugim svojim raspravama, preuzeo ocjenu o posljedicama zadruænoga æivotakoji je obiljeæio æivot Hrvata i Slavena uopÊe: time su se razvijali osjeÊaj privræe-nosti obitelji, obiteljski moral i zadruæna solidarnost, flali odatle i ta rava strana,da u Juænih Slovena nije bilo liËne inicijative i pregnuÊa, πto je docnije, kad jetrebalo obrazovati dræavnih organizacija, πtetno djelovalo«.9944

Posezanje za imenicom flArijac« i njezinim izvedenicama u 19. i u prvim de-setljeÊima 20. stoljeÊa, dakle, samo po sebi baπ niπta ne govori o neËijem rasiz-mu, pa Ëak ni o pristajanju uz rasno uËenje, nego predstavlja opÊe mjesto i neu-

8899 F. ©I©I∆, Pregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do 1. decembra 1918. Prva knjiga (do20. feb. 1790.) Drugo izdanje. Tisak i naklada St. Kugli, Zagreb, 1920., 53.9900 Usp. F. ©I©I∆, Pregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do 1. decembra 1918. Prva knji-ga (do 20. feb. 1790.). Drugo izdanje. Tisak i naklada St. Kugli, Zagreb, 1920., 53; ISTI, Pregled povijes-ti hrvatskoga naroda. »etvrto izdanje. Priredio Jaroslav ©idak, Matica hrvatska, Zagreb, 1962., 67.9911 HAZU, Ostavπtina Ferde ©iπiÊa, XIII-a, Pilar ©iπiÊu 16. VI. 1918.9922 Dr. PETRINIENSIS [F. MILOBAR], Bosnien und das kroatische Staatsrecht. Eine historisch-juridische Stu-die, Erschienen im Selbstverlage des Verfassers, Agram, 1898.9933 F. ©I©I∆, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, 1916., 25. ISTI, Geschichte der Kroaten. Erster Teil (bis1102), 1917., 43; ISTI, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, I., 1920., 56; ISTI, Pregled povijesti hrvatsko-ga naroda, 1962., 70-71.9944 F. ©I©I∆, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, 1916., 26. ISTI, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, I.,1920., 57.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 70


71

tralnu upotrebu termina koji su uobiËajeni i nemaju nuæno vrijednosno niti hije-rarhijsko znaËenje.9955 Tako je, primjerice, u hrvatskome prijevodu diljem Europeiznimno popularne Rollandove knjige o Gandhiju, kojemu prijevodu je predgo-vor napisao Stjepan RadiÊ, narodni zastupnik Hrvatske republikanske seljaËkestranke Josip Vandekar preveo pojam flrasa« kao flpleme«, a u rjeËniku manje poz-natih rijeËi protumaËio ga je kao flvrst, pasmina, pleme«. No, u predgovoru je Ëi-tateljima objasnio kako flIndo-Arijci spadaju u istu jeziËnu skupinu kao i Slave-ni, Romani, Germani, Kelti i Iranci. (...) Pradomovina svih Arijaca jest Iran.«9966

Proπirenost tog uvjerenja ilustrira i Ëinjenica da se u teozofskim krugovima ras-pravljalo, izmeu ostaloga, i o tome da flslavenska rasa« ima posebnu ulogu umodernoj povijesti i da ta njezina posebna uloga, kako je istaknuto 1923. u jed-nom od sluæbenih referata na Osmome kongresu Europske federacije nacional-nih teozofskih druπtava, izvire iz bogatstva starih arijanskih tradicija (les ancien-nes traditions aryennes) kojima da je i danas natopljen intimni æivot Slavena.9977

To je, dakle, duhovno, politiËko i historiografsko ozraËje u kojemu flzabrinu-ti austrijski dræavljanin« u drugoj polovici Prvoga svjetskog rata formulira svojemisli, a to je i intelektualno uvjerenje publike kojoj se s prikrivenim politiËkimciljevima obraÊa takozvani flL. v. Südland«, nepoznati austrijski pisac koji se usvome djelu samo prividno bavi znanoπÊu; u stvarnosti se bavi politikom. Togaje i on sam bio viπe nego dobro svjestan: nekoliko godina kasnije, u pismu ne-kome njemaËkom konzulu — najvjerojatnije onom zagrebaËkom — i sam Pilarje svoju knjigu promatrao kao flpolitiËku knjigu«, dobro svjestan da su flpolitizi-rana« i ona njezina poglavlja koja se doimaju kao Ëisto historiografska, pa bi jeu moæebitnome novom izdanju trebalo fldepolitizirati« i pretvoriti u znanstvenu.9988

A raËunalnim pregledom izvornoga, njemaËkog izdanja Juænoslavenskog pi-tanja iz 1918. godine, koje bez popisa literature i kazala imade 781 stranicu, moæese ustanoviti da je rijeË flrasa« (Rasse) kao samostalnu imenicu ili kao dio koje slo-æenice (Rasseneigentümlichkeit, Adelsrasse i sl.) te pridjeve i priloge koji su iz teimenice izvedeni (rassenmässig, einrassig) Pilar upotrijebio ukupno 65 puta, uπto su ukljuËeni i brojni naslovi djela drugih autora te citati iz njih. Od stotina iliËak tisuÊa naslova o rasnoj problematici koji su do tada objavljena na njemaËko-

9955 Opπ. T. JONJI∆, flRasno uËenje i eugenika u hrvatskim zemljama do sredine 1930-ih godina« te ondjenavedena literatura.9966 Romain ROLLAND, Naπ Gandhi. S XXXI. francezkoga izdanja preveo Dr. Josip Vandekar. Naklada Ra-diÊeve Slavenske knjiæare, Zagreb, 1924., XII., XIII., 137.9977 Anna KAMENSKY, flLa Mission Internationale des Slaves«, u: Transactions of the Eighth Congress of theFederation of European National Societies of the Theosophical Society, held in Vienna, July 21st to 26th1923. Edited by C. W. Dijkgraaf, Secretary of the Federation. Published for the Council of the Federation,Amsterdam, 1923., 94-99.9988 NSK, OIP, R-7983, A-22. Koncept pisma njemaËkome konzulu. Pilar u tome konceptu otvoreno piπe daje knjiga fleigentlich als politisches gedacht war« i da bi je u sluËaju novog izdanja trebalo fldepolitizirati«i pretvoriti u znanstveno djelo (fl...das Werk nuns rein als ein historisches und wissenschaftliches erschie-nen zu lassen« odnosno fldas Buch müsste in seinen ersten acht Abschnitten entpolitisiert werden«).

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 71


72

me i francuskom jeziku, koje je Pilar teËno govorio i na njima pisao, u vrlo obil-noj bibliografiji Juænoslavenskog pitanja on je spomenuo samo jedan koji u nas-lovu ima pojam flrase«: raspravu austrijskoga knjiæevnika Adolfa Harpfa (1857.—1927.) koja je pod naslovom Istok i Zapad: usporedne kulturne i rasne studijeobjavljena 1905. u Stuttgartu. Tu je Harpfovu putopisno-etnografsku knjigu, nas-talu u povodu autorova puta u Egipat i usredotoËenu na usporedbu i dokaziva-nje nadmoÊi arijske germanske rase nad Slavenima i orijentalnim narodima,9999 Pi-lar uvrstio u popis literature kojom se sluæio pri pisanju pete glave svoje knjige(flKatolicizam i pravoslavlje«), ali je nije citirao ni na jednome mjestu. Drugo dje-lo koje se spominje u Pilarovoj bibliografiji, a moglo bi sugerirati nekakvu pove-zanost s rasnom tematikom, jest StarËeviÊeva rasprava Pasmina slavoserbska poHervatskoj: njezin je naslov Pilar, kao πto je spomenuto, pogrjeπno preveo kaoflDie Slawoserbische Rasse in Kroatien«.110000 SliËan je i njegov odnos prema svoje-vrsnim ikonama tadaπnjega rasnog uËenja: Gobineaua nije Pilar spomenuo nijed-nom, a Chamberlaina svega jednom (i joπ jednom u bibliografiji).110011

Sasvim je, dakle, jasno da bibliografski podatci ne potvruju teze koje zastu-paju Yeomans, Bartulin, SekuliÊ i drugi, prema kojima bi Pilar bio pristaπa ras-nog uËenja. No, neovisno o tome, jasno je da se iz uËestalosti pojma flrasa« joπuvijek ne moæe automatski zakljuËivati kako bi autor koji taj pojam koristi sa-mim time nuæno bio pristaπa rasnog uËenja, a joπ manje da je zagovornik rasis-tiËkih rjeπenja. Ocjena o tome moæe se donijeti samo na temelju cjelovite i ne-pristrane raπËlambe njegova cjelokupnog djela i njegova djelovanja. A kad je ri-jeË o Ivi Pilaru, treba imati na umu i to da — pored spomenutoga nejasnog zna-Ëenja rijeËi i pojma flrasa« u hrvatskome jeziku Pilarova doba uopÊe — ni on samnije bio naËistu sa znaËenjem tog pojma niti ga je upotrebljavao jednoznaËno,nego je na svakom koraku mijeπao pojmove soj, pasmina, narod, pleme i rasa.110022

Tako on, primjerice, uopÊe nije dvojio da su bosanskohercegovaËki flbogumili«podrijetlom Hrvati (to je njegov kljuË za razumijevanje Bosne i Hercegovine idokaz njezine etniËke povezanosti s ostalim hrvatskim zemljama!), ali je u svo-me glavnom djelu ipak spominjao neku flbogumilsku rasu«.110033 SliËno tomu, bo-sanskohercegovaËke muslimane Pilar je smatrao Hrvatima, ali je kao flzabrinutiaustrijski dræavljanin« koji toboæe nije Hrvat niti pripadnik bilo kojega juænosla-venskoga naroda, ipak pisao o njima kao o flvladajuÊoj rasi« u BiH.110044

9999 A. HARPF, Morgen- und Abendland. Vergleichende Kultur- und Rassestudien. Verlag von Strecker undSchröder, Stuttgart, 1905.110000 L. v. SÜDLAND, Die südslawische Frage, 789, 790. Kao πto je pokazano na drugome mjestu, StarËevi-Êeva flpasmina« ne odgovara pojmu flrase« (T. JONJI∆, flRasno uËenje i eugenika u hrvatskim zemljama dosredine 1930-ih godina«, 81-87.)110011 L. v. SÜDLAND, Die südslawische Frage, 251, 790.110022 Isto, 371.110033 Isto, 172.110044 Isto, 212.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 72


73

Drugim rijeËima, mjestimice se sluæio tom terminologijom onako kako bi senjome doista sluæio neki nehrvatski odnosno neslavenski flzabrinuti austrijskidræavljanin«. A ni u Juænoslavenskome pitanju — kao ni u bilo kojemu drugomnjegovu djelu — za Pilara nema dvojbe da su Hrvati i Srbi slavenski narodi, paprvo poglavlje svoje knjige naziva flPostanak balkanskih Slavena«,110055 a veÊ na pr-voj stranici navodi kako postoje Ëetiri juænoslavenska naroda: Slovenci, Hrvati,Srbi i Bugari. Za nj nema nikakve dvojbe o tome da su ti juænoslavenski narodiposlavenili starosjeditelje odnosno pomijeπali se s prastanovniπtvom Balkana ko-je je bilo romanskoga, traËkoga, ilirskog ili grËkog podrijetla.110066 On navodi ka-ko flSlavene« dræi zasebnom flrasom« i dodaje da je ona rasprostranjena, ali jesmatra slabije nadarenom za politiku,110077 dok na drugome mjestu spominje srp-sko-maarski flrasni rat«,110088 pa bi se iz toga na prvi pogled moralo zakljuËiti daSrbe, iako ih svrstava u Slavene, dræi nekom zasebnom rasom. No, u stvarnostise radi o tome da je i na tome mjestu pomijeπao pojam naroda i rase, moædapreuzimajuÊi termin od Roberta Williama Seton-Watsona, koji je 1908. u Londo-nu objavio knjigu pod naslovom Rasni problemi u Ugarskoj (Racial Problems inHungary).

U svome promatranju politiËkog razvitka flbalkanskih Slavena« Pilar na samo-me poËetku knjige formulira nekoliko postulata: prvo, ni Hrvati niti Srbi nisu naBalkan doπli kao formirani narodi, nego su kao i drugi europski narodi nastalistapanjem (Verschmelzung) praæitelja i doseljenika; drugo, za postanak tih na-roda presudne su bile politiËke, a ne bioloπke Ëinjenice niti Ëinjenica doseljenja;treÊe, doseljeniËki sloj tih naroda bio je posljednja, a ne prva slavenska skupinakoja je doselila na Balkan; Ëetvrto, i bez etniËke raskidanosti Balkanski bi po-luotok iz geopolitiËkih razloga bio nepogodan za stvaranje jedinstvene politiËketvorevine; peto, i kod ta dva naroda, kao i kod ostalih Slavena, dominira seljaË-ki element koji politiËku sposobnost predhrvatskoga i predsrpskoga puËanstvaËini slabom; πesto, i kod njih postoji nadmoÊ osjeÊajnoga nad racionalnim, πtoje joπ pojaËano dominacijom seljaËkog elementa; sedmo, usprkos slabim izgle-dima za stvaranje dræave, ti su se narodi uspjeli odræati, πto nije poπlo za rukomnarodima koji su ratniËki i dræavotvorno bili nadareniji (poput Vandala, Lango-barda, Gota, Franaka, Burgundaca i drugih), a to je Ëinjenica koja uopÊe nije uo-Ëena, makar je vrijedna pozornosti.110099

KarakteristiËno je da interpretatori toboænjega Pilarova pristajanja uz rasnouËenje uopÊe nisu uoËili kako on sam na poËetku svoje knjige istiËe da su u for-miranju Hrvata i Srba kao naroda kljuËnu ulogu imali politiËki, a ne etniËki, po-

110055 Isto, 1-15.110066 Isto, 6.110077 Isto, 274, 292.110088 Isto, 430.110099 Isto, 6-9.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 73


74

gotovo ne rasni momenti.111100 Kao πto smo vidjeli, istu je tu misao u neznatno dru-gaËijem obliku Pilar isticao i 1915. i 1917. u raspravi Svjetski rat i Hrvati, πto jas-no pokazuje da ona nije sluËajna niti nedomiπljena. A desetci su takvih i sliËnihprimjera razasuti po Ëitavome Juænoslavenskom pitanju, studiji u kojoj Êe se tajzagonetni flzabrinuti austrijski dræavljanin« ukratko pozabaviti i najstarijom poli-tiËkom povijeπÊu juænoslavenskih naroda, ali Êe najviπe prostora posvetiti geo-politiËkim suprotnostima i vjersko-kulturnim razlikama izmeu Hrvata i Srba: pr-vih koji su, prema njegovu miπljenju, zbog sloæenih razloga joπ u Srednjem vije-ku rascijepljeni na prorimske fllatinaπe« i flnarodnjake« od kojih Êe, prema flSüd-landu«, potom nastati flbogumili« i od njih muslimani; te drugih koji su pod utje-cajem Bizanta, a potom Osmanlija i Rusije izgradili specifiËnu inaËicu pravoslav-lja, svetosavlje. Jer, kao πto flL. von Südland« piπe u predgovoru svoje knjige: na-πavπi se na jugu Monarhije i æeleÊi pomoÊi tamoπnjim narodima, suoËio se s ne-vidljivim i neshvatljivim zaprekama. Zbog toga se posvetio temeljitom i opseæ-nom prouËavanju knjiga, rasprava i novinskih Ëlanaka, ali ni nakon viπedeset-ljetnoga (sic!) studija nije uspio shvatiti prave razloge takvog stanja. OËi su muse otvorile tek onda kad je poËeo studirati vjersku povijest Balkana i shvatio du-boku ulogu koju je imao Bizant u tome dijelu Europe.111111 Utjecaj Bizanta i vjer-sko-kulturni, a ne rasni razlozi su, dakle, oni koje kao kljuË za shvaÊanje povi-jesti juænoslavenskih naroda prepoznaje misteriozni flL. von Südland«, a zapravoËovjek koji je prethodna dva desetljeÊa javno istupao kao autor i politiËar s na-glaπeno protuklerikalnim stajaliπtima, uvijek pokazujuÊi spremnost da se okosvjetonazorskih, pa i politiËkih pitanja suprotstavlja stajaliπtima katoliËke crkve-ne hijerarhije te i sam krπÊanstvo prakticira na vrlo neortodoksan naËin.

»itava je Pilarova knjiga imala, kao πto je spomenuto, politiËku funkciju, anjegov plan svodio se na dræavnopravno preureenje Monarhije u subdualistiË-kome smislu, na naËin da se Bosna i Hercegovina unutar dualistiËkog okvira po-litiËki i gospodarski tjeπnje priveæu uz druge hrvatske zemlje. U svemu su tomei samomu Pilaru rasna pripadnost puËanstva i rasne teorije koje su preplavile Eu-ropu bez ikakva realnog znaËenja.111122 Pri ocjeni njegovih povijesnih, socioloπkihi kulturno-povijesnih razmatranja koja su bila u sluæbi toga plana treba imati naumu kako autor Juænoslavenskog pitanja nije bio samosvojan istraæivaË i origi-nalan povjesniËar, nego samo inteligentan, vjeπt i pismen publicist koji obilno

111100 flWir verfechten nun die Meinung, daâ es nicht Tatsache der kroatischen und serbischen Siedelung anund für sich war, welche notwendig die Entstehung der beiden Völker bedingte, sondern, daß die Ent-stehung der Völker erst durch Hinzutritt weiterer Momente überwiegend politischen Charakters entschie-den wurde.« (L. von SÜDLAND, Die südslawische Frage und der Weltkrieg, 7.)111111 Isto, IV-V.111122 Opπ. Z. MATIJEVI∆, flDræavnopravne koncepcije dr. Ive Pilara i vrhbosanskog nadbiskupa dr. JosipaStadlera. Od Promemorije do Izjave klerikalne grupe bosansko-hercegovaËkih katolika (kolovoz-prosinac1917. godine)«, GP, br. 1, 117-132; ISTI, flPolitiËko djelovanje Ive Pilara i pokuπaji rjeπavanja ‘juænoslaven-skog pitanja’ u Austro-Ugarskoj monarhiji (oæujak — listopad 1918)«, GP, br. 1, 133-170; T. JONJI∆, flIvoPilar kao politiËki ideolog«, 915-1071.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 74


75

koristi — nerijetko tek kompilira — istraæivanja i spoznaje drugih autora kojepodupiru njegove zamisli te ih hladnokrvno, racionalno i logiËno tumaËi kakobi ih mogao podastrijeti odluËujuÊim austro-ugarskim politiËkim Ëimbenicima.Pri pisanju Juænoslavenskog pitanja Pilar zapravo nije imao historiografskih am-bicija u uæem smislu, pa je to ponekad rezultiralo i nedosljednim i nejasnim ko-riπtenjem termina. Zato i njegova mjestimiËna upotreba pojma flrasa« u toj knjizivrlo jasno otkriva tu njegovu eklektiËnu crtu, a politiËka funkcija Juænoslaven-skog pitanja diktirala je i potrebu da se u obzir uzme pomodarsko tumaËenjerasnog uËenja koje je preplavilo Europu. To je znaËilo da je Pilar morao na umuimati, primjerice, i πvicarskog pravnika Josepha Caspara Bluntschlija, a osobitotada iznimno utjecajnog Ludwiga Gumplowicza, koji je svojim koncepcijama opostanku dræave i shvaÊanjem da dræava stvara narode, a ne obrnuto, izvrπiosnaæan utjecaj na niz naraπtaja austro-ugarskih filozofa, pravnika i sociologa, aizazvao je i nemalu pozornost hrvatskih povjesniËara i pravnika koji su se kon-cem 19. i u prvim desetljeÊima 20. stoljeÊa bavili najstarijom hrvatskom povijeπ-Êu, najËeπÊe s nakanom da osnaæe hrvatske legitimistiËke i dræavnopravne zah-tjeve. U kasnijim Êe radovima Pilar Gumplowicza jedva spominjati, a neka nje-gova shvaÊanja podvrgnuti i oπtroj kritici. U jeku svjetskoga rata to nije bilo nipotrebno niti poæeljno: buduÊi da je upravo vjersko-kulturne razloge utvrdio kaopravu podlogu prijepora meu juænoslavenskim narodima, Pilar se posebno po-zabavio manihejskim dualizmom i njegovim tragovima u vjerskoj i kulturnoj baπ-tini Hrvata i Srba odnosno bosanskim krstjanima, koje u duhu tada prevladava-juÊih shvaÊanja u znanosti naziva flbogumilima«.

Studij tog problema nastavit Êe joπ intenzivnije nakon sloma Austro-Ugarske.No, rasnog uËenja i bilo kakvog oblika rasne argumentacije Pilar se ne Êe do-taknuti ni u veÊ spomenutim promemorijama koje su nastale u vrijeme rata, abile su namijenjene najprije papi, a poslije i vladaru, niti u kontaktima s istak-nutim Ëimbenicima politiËkog æivota.111133 Nijednoga slova o rasnome uËenju i orasnoj tematici nema ni u Pilarovu flNacrtu programa za novu hrvatsku politiËkustranku koja bi se iza rata imala osnovati«, koji je datiran u BeËu 10. lipnja 1917.godine. U njemu se, doduπe, istiËe kako nova stranka ima zadaÊu flcijeli hrvat-ski narod preporoditi na polju moralno-filozofskom, bioloπko-etniËkom i gospo-darsko-socijalnom«, ali nema ni spomena o njegovoj rasnoj razliËitosti od Srba(ili bosansko-hercegovaËkih muslimana koje se naziva potomcima starih hrvat-skih bogumila), te se istodobno veliËa sloboda pojedinca i njegovo tjelesno, um-no, Êudoredno i gospodarsko blagostanje.111144 Jednako tako, bilo kakvu rasnu ar-gumentaciju ili podlogu Pilar ne Êe spomenuti ni onda kad u srpnju 1918. piπe

111133 I. PILAR, flPromemoria über die Lösung der südslawischen Frage«, Pilar, 1/2006, br. 2 (2), 111-117; IS-TI, flDenkschrift über die slawische Frage«, Pilar, 1/2006, br. 2 (2), 118-124; ISTI, flEndgültiger Entwurf zueinem Memorandum«, Pilar, 1/2006, br. 2 (2), 125-129.111144 NSK, OIP, R-5705. Dokument je 2002. priredio i objavio Z. MATIJEVI∆, flTri dokumenta iz godina 1917.i 1918.«, 188-189. Vidi i: T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 942-944.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 75


76

o demokraciji kao brani protiv anarhije i totalitarnih tendencija.111155 Za Pilara na-rod i nacija trajno ostaju socioloπke i politiËke, a nipoπto bioloπke kategorije, pase zato rasnog uËenja ne Êe ni jednom rijeËju dotaknuti ni u predavanjima kojaje sastavio odnosno odræao 1917./18. godine,111166 a ni u vaænoj raspravi koju je1918. objavio u Sarajevu pod naslovom PolitiËki zemljopis hrvatskih zemalja.GeopolitiËka studija.111177 Isto vrijedi i za njegov Ëlanak flDie gegenwärtige partei-politische Lage in Bosnien«, objavljen u kasno ljeto 1918. godine.111188 Ni u jedno-me od tih tekstova, niti u kojoj od Pilarovih knjiga, ukljuËujuÊi i Juænoslavenskopitanje, nema ni rasprave o eugeniËkim temama, pa sve to viπe nego jasno po-kazuje neutemeljenost optuæaba na Pilarov raËun.

U Jugoslaviji protiv jugoslavenstva:Pilar prema rasnom uËenju i eugenici do poËetka djelovanja

u Socioloπkome druπtvu u ZagrebuMalo nakon sloma Austro-Ugarske Pilar Êe se iz Tuzle zauvijek vratiti u rodnigrad, u kojem Êe do smrti æivjeti od odvjetniπtva. Tijekom 1921. bio je izvrgnutpolitiËkom πikaniranju, a uskoro i optuænici, u povodu koje se naπao pred su-dom u jednome od najvaænijih politiËkih procesa tog doba, onomu protiv Mila-na ©ufflaya i druæine. Osuen je na blagu uvjetnu kaznu, ali Êe ga ta osuda ipakpratiti do kraja æivota.111199 No, taj udarac nije znaËio i njegovu kapitulaciju. Ni ta-da Pilar nije potpuno napustio ni politiËko popriπte, nego je, makar uglavnompovuËeno, nastavio djelovati, veÊinom u krugu oko Hrvatske zajednice, strankekoja je nastala 1919., okupljajuÊi pristaπe StarËeviÊeve stranke prava i Hrvatskenapredne stranke, a uskoro i Hrvatske teæaËke stranke, u kojoj je bio niz neka-daπnjih Pilarovih prijatelja i suradnika iz BiH.

No, njegovi su druπtveni i intelektualni interesi nakon 1918. postajali sve πi-ri, dijelom nesumnjivo i zbog toga πto je bio ipak ograniËen u izravnome poli-

111155 Dip. [I. PILAR]: fl©to je demokratizam. Prosvjetna biblioteka sv. III. Izdano god. 1918. Komisionalnomnakladom ‘Hrv. πtamparskog zavoda d.d. u Zagrebu’. Autor Theodore Roosevelt, preveo Janko Ibler«, Sa-vremenik, 13/1918., srpanj 1918., 373-374.111166 NSK, OIP, R-55712. Opπ. Z. GRIJAK, flPredavanje dr. Ive Pilara u Austrijskom politiËkom druπtvu 12.listopada 1918. u kontekstu njegovih koncepcija dræavnopravnog preustroja Austro-Ugarske Monarhije«,Pilar, 2/2007, br. 4 (2), Zagreb, 2007., 11-30; Z. MATIJEVI∆, flPolitiËko djelovanje Ive Pilara i pokuπaji rje-πavanja ‘juænoslavenskog pitanja’ u Austro-Ugarskoj monarhiji (oæujak — listopad 1918)«, GP, br. 1, 133-170; T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 935-1057.111177 I. PILAR, PolitiËki zemljopis hrvatskih zemalja. GeopolitiËka studija, Komisijonalna naklada flHrvatskeKnjiæare« u Sarajevu, Sarajevo, 1918. Pretisak knjige objavljen je i u ediciji Izabrana djela dr. Ive Pilara, sv.I., Consilium, Zagreb, 1995.111188 I. PILAR, flDie gegenwärtige parteipolitische Lage in Bosnien«, Kroatische Rundschau, 1/1918., br. 9,(Redaktionsschluss: 1. IX. 1918.), 124-126. I ovaj je tekst ponovno objavljen u drugom broju Ëasopisa Pi-lar (str. 138-141).111199 Opπ. Z. MATIJEVI∆, flIvo Pilar: Historijat moje veleizdajniËke parnice u g. 1920.-22.«, GP, br. 2, 211-215; Bosiljka JANJATOVI∆, flDr. Ivo Pilar pred Sudbenim stolom u Zagrebu 1921. godine«, GP, br. 2, 121-139; T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 1092-1151.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 76


77

tiËkom djelovanju. Ne zapuπtajuÊi teme i probleme kojima se je bavio ranije, onje uz stalni rad u odvjetniËkoj pisarnici i uzdræavanje brojne obitelji, objavljivaoi knjiæevne kritike odnosno kulturno-historijske crtice.112200 Nastavio se baviti geo-politiËkim pitanjima i napose sudbinom BiH odnosno njezinim povezivanjem sostalim hrvatskim zemljama,112211 a traæio je naËin za objavljivanje novoga, prera-enog izdanja Juænoslavenskog pitanja.112222 Pilar je tijekom poratnog razdoblja biorazvio i iznimno veliku aktivnost u Druπtvu kuÊevlasnika i zemljoposjednika uZagrebu,112233 te je sudjelovao i u njegovoj meunarodnoj aktivnosti, a o toj je pro-blematici objavio veliki broj informativnih i struËnih Ëlanaka.112244 Bio je aktivan ikao Ëlan, a potom jedan od tajnika PravniËkoga druπtva odnosno OdvjetniËkekomore u Zagrebu, te je pored problema stanovanja i ograniËavanja kuÊevlas-niËkih prava objavio i viπe Ëlanaka s drugih pravnih podruËja.112255 GospodarskaÊe ga kriza koncem 1920-ih godina potaknuti na ozbiljan studij socijalno-eko-nomskih problema,112266 a veÊ prije toga sudjelovao je na javnim natjeËajima kojeje raspisivao Hrvatski radiπa, pa je 1926. i 1927. bio i nagraivan, a njegovi ra-

112200 I. PILAR, flJedan zaboravljeni historijski roman. Alba Limi: Kostadin BalπiÊ (1392.—1402.). Historijski ro-man u tri dijela. Zagreb, 1920. Tisak tiskare Merkur«, Obzor, 65/1924., br. 81, 23. III. 1924., 1-2; ISTI: flV.KriπkoviÊ. ‘©irom svijeta gledano i vieno’«, Hrvat, 6/1924., br. 1435, 20. XII. 1924., 3; ISTI, flKako su nas-tala flZapamÊenja« fra Grge MartiÊa. Prilog povijesti hrvatske knjiæevnosti«, Napredak. Glasilo Hrvatskogkulturnog druπtva flNapredak« u Sarajevu, 5/1930., br. 9-10, Sarajevo, rujan-listopad 1930., 136-140.112211 I. PILAR, flBosnien, das Märchenland«, Der Morgen. Jugoslawische Presse für Volkswirtschaft und öf-fentliches Leben, Nr. 14, 8. IV. 1923., 1-2; ISTI, flDiktat geopolitiËkog poloæaja«, Kroacija. Hrvatska smotraza kulturu, gospodarstvo i politiku, 1/1924, br. 1, Zagreb, 1924., 6-9.112222 Opπ. S. LIPOV»AN, flIvo Pilar: Koncept pisma njemaËkom konzulu u Zagrebu (1924.)«, GP, br. 2, 217--223.112233 Opπ. Mira KOLAR, flDr. Ivo Pilar i akcija za povratak punog vlasniπtva kuÊevlasnicima nad njihovimnekretninama (1920.—1923.)«, Pilar, 1/2006, br. 1 (1), 97-107; ISTA, Doprinos dr. Ive Pilara graevinskojizgradnji Zagreba ili dr. Ivo Pilar i Druπtvo kuÊevlasnika, Ogranak Matice hrvatske ZapreπiÊ, ZapreπiÊ,2015.; T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 108-115.112244 I. PILAR i M. GAJSTER, flNaπim Ëlanovima na umirenje!«, Svojina, 5/1924., br. 10, 23. X. 1924., 1-2; I. PI-LAR, flRad naπega druπtva u Beogradu«, Svojina, 6/1925., br. 5, 6. V. 1925., 1-3; ISTI, flNovi zakon o stano-vima«, Svojina, 6/1925., br. 6, 12. VI. 1925., 1-2; ISTI, flPred II. kongres ‘Svojine’ u Zagrebu«, Svojina, 6/1925.,br. 9, 5. IX. 1925., 1-2; ISTI, flRadna zajednica srednjoevropskih kuÊevlasnika«, Svojina, 7/1926., br. 11, 29.X. 1926., 2-3; ISTI, flZakon o stanovima«, Obzor, 68/1927., br. 151 (5. VI. 1927., 5), br. 152 (6. VI. 1927., 5);ISTI, flZakon o izmjenama o [i] dopunama u zakonu o stanovima od 15. V. 1925. i 23. X. 1926.«, ISTI,fl»inovniËko pitanje i kuÊevlasnici«, Svojina, 8/1927., br. 11, 8. X. 1927., 2-3; MjeseËnik, 54/1928., br. 2, Za-greb, veljaËa 1928., 49-56; ISTI, fl»inovniËko pitanje i kuÊevlasnici«, Svojina, 9/1928., br. 3, 5. II. 1928., 2-3; ISTI, fl©panjolski kralj Alfonso XIII. predsjeda osobno zakljuËnoj sjednici VII. internacijonalnog kongre-sa kuÊevlastnika u Barceloni«, Svojina, 11/1930., br. 12, 20. VI. 1930., 1-3; ISTI, flZakljuËci VII. internacijo-nalnoga kongresa kuÊevlastnika u ©paniji«, Svojina, 11/1930., br. 14, 20. VII. 1930., 2-5.112255 I. PILAR, flNovi odvjetniËki zakon«, Obzor, 69/1928., br. 291, 28. X. 1928., 5; ISTI, flOdgovornost πtam-para po Zakonu o πtampi«, Obzor, 70/1929., br. 35, 5. II. 1929., 5.112266 I. PILAR, flSocijalni Ëimbenici savremene socijalne krize. Predavanje odræano 6. XII. u ‘Socijoloπkomdruπtvu u Zagrebu’«, Obzor, 72/1931., br. 35 (11. II. 1931., 5), br. 36 (12. II. 1931., 5), br. 37 (13. II. 1931.,5), br. 39 (16. II. 1931., 5), br. 41 (18. II. 1931., 5), br. 42 (19. II. 1931., 5), br. 43 (20. II. 1931., 5), br. 44(21. II. 1931., 5); ISTI, flKriza naπega bankarstva i njezini vanjski uzroci«, Obzor, 72/1931., br. 271, 23. XI.1931., 4; ISTI, flKriza naπega bankarstva i njezini nutarnji uzroci«, Obzor, 72/1931., br. 295, BoæiÊ 1931., 9.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 77


78

dovi o potrebi ekonomskog jaËanja i o hrvatskim narodnim manama, spojeni sasliËnim radovima Mate HanæekoviÊa, bili su objavljeni kao broπura, a mimo to-ga i u viπe Ëasopisa.112277 Uz to je Pilar bio strastven planinar, a sudjelovao je i uosnivanju Vegetarskog druπtva u Zagrebu 30. lipnja 1928., kada je izabran i nje-govim prvim predsjednikom.112288 Kako pokazuje njegova ostavπtina, pa i manjiobjavljeni tekstovi, u svim tim udrugama i istraæivanjima pokazat Êe zanimanje iza psihoanalizu, teozofiju, hipnozu, okultizam i parapsiholoπke pojave.

Takoer se Pilar dugi niz godina bavio i flbogumilstvom« odnosno manihej-stvom i vjerskom povijeπÊu Hrvata i Srba — zapravo srediπnjim pitanjem svojihznanstvenih interesa joπ iz predratnoga doba — te je o tome tijekom tih petna-est poratnih godina objavio niz opπirnih i zapaæenih Ëlanaka i studija.112299 Radi is-traæivanja tih pitanja putovao je i u inozemstvo te je razvio i odreene meuna-rodne veze, a s tog je podruËja i prevodio znanstvene studije, poput one JanaPeiskera o pravjeri starih Slavena.113300 SmatrajuÊi da su, kako se izrazio na jedno-me mjestu, flSlovjeni u Evropi nosioci historiËke Iransko-ZoroastriËke arijske re-ligije i kulture«, prema kojoj je flpoljodjelstvo najkulturnija, najetiËnija i prama to-me i najbogougodnija forma æivota«,113311 Pilar se u dokazivanje tog uvjerenja upus-tio takvim æarom da su i tadaπnji uËeni krugovi, ali i on sam, tu teoriju nazivaliPeisker-Pilarovom. Takoer je Pilar, kao πto Êemo vidjeti u nastavku, za neke odvodeÊih hrvatskih politiËkih krugova sastavio niz promemorija i isprava u koji-ma je nastojao izloæiti svoje poglede na rjeπenje hrvatskog pitanja, a tijekom1932. i 1933. bio se angaæirao i u pokuπaju reformiranja Hrvatske seljaËke stran-ke te je, oËito u dogovoru s predsjednikom te stranke Vladkom MaËekom, pri-redio reviziju odnosno osuvremenjenje njezina programa. Napokon, poËetkom

112277 I. PILAR i M. HANÆEKOVI∆, flKoji putevi vode do ekonomskog ojaËanja hrvatskoga naroda? (Preda-vanje za ‘Radiπin dan god. 1926.’ priredili gg. dr. Ivo Pilar i dr. Mato HanæekoviÊ)«, Slobodna Hrvatska(Zagreb), 2/1926., br. 34 (19. IX. 1926., 2), br. 35 (3. X. 1926., 2) i br. 36 (10. X. 1926., 2-3); I. PILAR i M.HANÆEKOVI∆, flNaπe narodne mane i njihovo suzbijanje. PuËko predavanje za ‘Radiπin dan’ 1927. Napi-sali: Dr. Ivo Pilar i Dr. Mato HanæekoviÊ«, ©tamparija Linotip (M. Æidan), Zagreb, Ilica 65.112288 I. HENGSTER, flVegetarsko druπtvo 1928-1933«, Vegetarizam. Glasnik Vegetarskog druπtva u Zagrebu,2/1938., br. 5, 30. VII. 1938., 33-34; Kreπimir BELO©EVI∆, flDr. Ivo Pilar — prvi predsjednik Vegetarskogdruπtva«, Pilar, 1/2006, br. 1 (1), 109-116.112299 I. PILAR, Bogomilstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politiËki problem. Dva predavanjaDra Ive Pilara, πto ih je na 10. veljaËe i 10. oæujka 1927. odræao u Socioloπkom druπtvu u Zagrebu, Na-kladom izdavaËa, s. l. & s. a. [Zagreb, 1927.]; ISTI, flJoπ o bogumilstvu i o ‘bosanskoj crkvi’«, Obzor,69/1928., br. 11 (12. I. 1928., 2-3), br. 12 (13. I. 1928., 2-3); ISTI, flBosansko bogomilstvo i Grgur Ninski«,Nova Evropa, knj. XX., br. 1-2, Zagreb, 1929., 3-9 (srp. Êir.); ISTI, flO Svetom Savi i njegovu znamenova-nju«, Nova Evropa, knj. XXI, br. 1, Zagreb, 16. I. 1930., 1-10; ISTI, flO dualizmu u vjeri starih Slovjena i onjegovu podrijetlu i znaËenju«, Zbornik za narodni æivot i obiËaje juænih Slavena, knj. XXVIII, sv. 1, Za-greb, 1931., 1-86.113300 J. PEISKER, flKoje su vjere bili stari Sloveni prije krπtenja?«, Starohrvatska prosvjeta. Arheoloπko-histo-rijski Ëasopis, Nova serija, 2/1928., Zagreb-Knin, januar-juni 1928., 55-86.113311 flKoncept Pilarove spomenice o zadaÊama Hrvatske seljaËke stranke nakon donoπenja Oktroiranog us-tava Kraljevine Jugoslavije (1931.): Spomenica o prvim zadaÊama HSS u oËi novih izbora«. Prir. T. JonjiÊi Z. MatijeviÊ, Pilar, 6/2011., br. 12 (2), 110. Izvornik spomenice nalazi se u NSK, OIP, R-7983, C-h 18.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 78


79

1933. u Berlinu je pod pseudonimom flFlorian Lichtträger« objavio opπirniju stu-diju o daljnjem razvitku gospodarskih i politiËkih odnosa u Jugoslaviji.113322

Iako je ovdje naveden tek preteæan dio, a ne i svi Pilarovi tekstovi objavlje-ni od konca 1918. do rujna 1933., ovaj je biografsko-bibliografski ekskurs bio po-treban kako bi se pokazala πirina njegovih interesa i dokazalo da je njegovo bav-ljenje antropoloπkim i biologijskim temama u sklopu djelatnosti Socioloπkog dru-πtva bio samo jedan dio — nipoπto glavni ni srediπnji — njegova sveukupnogaintelektualnog i druπtvenog djelovanja posljednjih petnaest godina njegova æivo-ta. Jer, Pilar je doista, u kontekstu svog djelovanja u vodstvu Socioloπkog druπt-va u Zagrebu, u svjetlu ekspanzije rasnog uËenja i navlastito njegove rasistiËko-jugoslavenske inaËice, u skladu s poznatim Sombartovim shvaÊanjem da je an-tropologija podloga svake sociologije, odluËio pozornost posvetiti i tada iznim-no popularnim antropoloπkim raspravama. Da to nije znaËilo prihvaÊanje rasnoguËenja, ilustrira veÊ i Ëinjenica da pojam flrasa« ne Êe upotrebljavati u drugim svo-jim socioloπkim, politoloπkim i pravnim raspravama, a samo jednom Êe ga seovlaπ dotaknuti u studiji o vjersko-kulturnoj proπlosti Hrvata i Balkanskog poluo-toka (Bogomilstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politiËki problem).Ondje je pojam flrasa« upotrijebio na str. 64. izvornog izdanja, navodeÊi kako jeflbogomilstvo« svojim asocijalnim uredbama fldjelovalo u smjeru zatiranja najbo-ljih d[i]jelova naπe rase«.113333 U politiËkim programima i spomenicama, polemika-ma koje je vodio o raznim temama te u korespondenciji s prijateljima, znancimai politiËkim ljudima, taj pojam Êemo susresti svega nekoliko puta, ali nikad nanaËin koji bi se mogao oznaËiti kao ilustracija Pilarova prihvaÊanja rasnog uËe-nja kao vaæne, a kamoli ponajvaænije sastavnice tumaËenja druπtvenih odnosa!

U veljaËi ili u oæujku 1922. iz tiska je iziπla prva Pilarova poratna knjiga, veÊspomenuta Borba za vrijednost svoga flJa«. Pokus filozofije slavenskog individua-lizma. Knjigu je Pilar poËeo pisati u Tuzli, najvjerojatnije 1919., a dovrπena je,po svemu sudeÊi, 1921. godine.113344 U njoj je na viπe od 400 stranica izloæio svo-je filozofsko-socioloπke odnosno psihologijsko-pedagoπke poglede i nazore od-nosno flsvjetozrenje« (kako prevodi rijeË Weltanschauung). Nije rijeË o marginal-nome niti o sluËajnome spisu, nego o ambicioznome i opπirnom djelu koje jeodmah privuklo pozornost niza struËnjaka i njihove razliËito intonirane ocjene.Te su ocjene s odmakom vremena sve pozitivnije, a velika veÊina uoËila je ka-ko je u tome Pilarovu djelu izrazito snaæan Masarykov utjecaj.113355

113322 F. LICHTTRÄGER [I. PILAR], Immer wieder Serbien. Jugoslawiens Schicksalstunde. Verlag für Kultur-politik, Berlin, 1933. Knjiga je kao pretisak sa samostalnom paginacijom objavljena u Ëasopisu Pilar,5/2010., br. 9 (1).113333 I. PILAR, Bogomilstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politiËki problem, 64.113344 T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 1189-1190.113355 O toj su Pilarovoj knjizi pisali Albert Bazala, Ljudevit DvornikoviÊ, Ivan NevistiÊ, Aleksandar MuæiniÊ,Ivan Esih, Josip Horvat, Jaroslav ©idak, Slavko BatuπiÊ, Vladimir Bazala, Dubravko JelËiÊ, Mislav KukoË,Mira Kolar, Vlado ©akiÊ i dr. (Opπ. T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 328, 1192—1202.)

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 79


80

Mislav KukoË je, kao πto je spomenuto, Pilara opisao kao jednog od prvakaliberalne misli njegova doba, istiËuÊi kako ga karakterizira antitotalitaristiËko iantikolektivistiËko uvjerenje odnosno svijest da totalitarne ideologije potjeËu izistih socijalistiËko-kolektivistiËkih korijena.113366 A ukazujuÊi na znakovitost Ëinjeni-ce da je Pilar na samom poËetku Borbe za vrijednost svoga flJa« citirao znameni-tu reËenicu Ksavera ©andora Gjalskoga kojom se vapi za znaËajevima, Dubrav-ko JelËiÊ je primijetio kako je Pilar time flzapravo rekao sve: i o poticajima i ostajaliπtima, koji su iznijeli ovu knjigu, ovu apologiju pojedinca, koji je sam posebi kljuËni Ëimbenik u procesu formiranja svjesnog, sposobnog i samosvjesnognaroda«.113377 To je logiËan zakljuËak s obzirom na to da Pilar u cijeloj knjizi razra-uje i obrazlaæe misao koju Êe izraziti svojevrsnim kategoriËkim imperativima:flUstanovljujemo kategoriËkom duænoπÊu svakoga pojedinca razvitak svoje nutar-njosti staviti pod upliv i pritisak teænje za moralnoπÊu i etiËnoπÊu, i to toliko ap-solutne teænje, koliko to cjelina naπega æivota kao maximum podn[i]jeti moæe«,113388

odnosno flustanovljujem dakle kategoriËku duænost svakoga pojedinca odgajatiu sebi svijest o duænosti i odgovornosti prama samom sebi«.113399 Ili, na drugomemjestu: flZato je po mom shvaÊanju najpreπnija zadaÊa odgojiti u hrvatskog Ëov-jeka ambiciju, ali zdravu ambiciju, te ju istodobno upraviti na nutarnji æivot,smjerom postignuÊa πto veÊe vrijednosti svoga ‘ja’.«114400

No, Ëinjenica je da se u toj knjizi Pilar dotiËe i rasne problematike i eugeni-ke. To su pitanja koja ga u novim okolnostima poËinju zanimati. Meutim, iakoje eugenika, koju on naziva fleugenetikom«, postala u zapadnim zemljama, a na-pose u Americi, Engleskoj i NjemaËkoj, flvodiljom praktiËne socijalne politike«,Pilar ipak naglaπava kako je to pitanje flzamrπeno«, pa se odluËuje ovdje ne ba-viti njime.114411 Njemu je na umu duπevna, psihiËka izgradnja pojedinca putem flsa-moodgoja«, a ne dræavna ili druπtvena intervencija u njegov integritet,114422 pa sa-mo obitelj smatra okruæjem u kojem je moguÊ valjan odgoj djece, dok Ëak i upogledu eugeniËkih zahtjeva koji se tiËu sklapanja braka opravdanim smatra sa-mo jedno: endogamiju odnosno fluzimanje æena iz svojega naroda«.114433 To je, kaoπto je poznato, obiËajno pravilo koje susreÊemo u najstarijoj povijesti mnogih na-roda, a iz biblijske su ga predaje preporuËivali i stari hrvatski autori poput JurjaKriæaniÊa.114444 Za Pilara ni u toj knjizi nema nikakve dvojbe da su flsvi narodi (...)

113366 M. KUKO», flIvo Pilar (1874.—1933.)«, 205, 212.113377 Isto, 95.113388 I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«, 112.113399 Isto, 114.114400 Isto, 150.114411 Isto, 7-8.114422 Isto, 8.114433 Isto, 173-174.114444 J. KRIÆANI∆, Politika, Golden marketing — Narodne novine, Zagreb, 1997., 234.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:50 Page 80


81

proistekli iz mijeπanja, ali savremena ethnologija je ustanovila, da neprestano mi-jeπanje nije po narode povoljno«.114455

I ovdje Pilar, kao i u svim ostalim — tajnim i javnim, objavljenim i neobjav-ljenim — spisima koje je do smrti (1933.) napisao, a ostali su saËuvani, kao re-levantne druπtvene kategorije uzima pojedinca, obitelj, staleæ, narod (naciju) idræavu. Nasrtaj na pojedinca i na obitelj, istiËe, obiljeæava sve takozvane refor-matore, od Platona do boljπevika, ali je to fljalov posao«, jer — flobitelj nije mo-guÊe ukinuti« baπ zbog njezine esencijalne, nezaobilazne uloge.114466 No, obitelj jeipak previπe uzak okvir æivota, pa se obitelji povezuju u pleme odnosno u na-rod. Pritom su flsvi danaπnji narodi (...) produkti etniËnoga mijeπanja, rasnoËistihnaroda danas neima na svijetu«,114477 a flglavna znaËajka narodnoga æivota jest kul-tura«, pri Ëemu flinternacionalne ili nadnarodne kulture u opÊe neima. Svaka kul-tura je produkt jednoga naroda«.114488 Iako je tvrdo uvjeren u to da su samo obitelji narod nuæni okviri ljudskoga æivota (pa on moæe postojati i razvijati se do pu-ne vrijednosti Ëak i bez dræave kao vaænog, ali ipak flrelativno nuænog« Ëimbeni-ka), Pilar istiËe kako narode u prvome razdoblju stvaraju flreligija i dinastija«.114499

Odmak je to (iako ne sasvim dosljedan, jer Êe neπto kasnije Pilar zakljuËiti dabez flstanovite veze sa dræavnom tvorbom« uopÊe nema postanka naroda)115500 odGumplowiczeva uËenja o ulozi dræave u postanku naroda koje je bilo primjen-ljivo flzabrinutomu austrijskom dræavljaninu« L. v. Südlandu kao formula rjeπenjahrvatskog pitanja u doba Austro-Ugarske (a napose rjeπenja bosanskohercego-vaËkoga Ëvora), ali bi sada vodilo do zakljuËka koji Pilar apsolutno otklanja: zak-ljuËka da Êe jugoslavenska dræava postupno stvoriti jugoslavenski narod.

A kad govori o postanku hrvatskog naroda, Pilar Êe istaknuti kako o njego-voj fletnologiji« zapravo ne znamo niπta, fla isto tako nismo shvatili, kakovu susudbonosnu ulogu igrali u naπem narodnom æivotu katolicizam, pravoslavlje,bogomilstvo i islam.«115511 Rasna je podloga hrvatskoga naroda, dakle, Pilaru ne sa-mo nepoznata, nego i nebitna, pa ga zanima samo u onoj mjeri u kojoj se ras-nom argumentacijom hoÊe potkopati identitet tog naroda i njegova dræavna svi-jest. Sam pojam rase i njegove izvedenice, ukljuËujuÊi citate, u knjizi Êe Pilarupotrijebiti osamnaest puta.115522 To je, dakle, oËita posljedica nagle ekspanzije ras-nog uËenja u jugoslavenskoj dræavi i naglaπavanja rasne podloge jugoslaven-stva.115533 Bilo je to otprilike vrijeme u kojem je Gjalski, nekadaπnji idol Pilarove

114455 I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«, 174.114466 Isto, 85.114477 Isto, 85, 108, 120.114488 Isto, 86.114499 Isto, 87-88.115500 Isto, 180.115511 Isto, 180-181.115522 U Ëetiri navrata, na str. 174, 182, 183 i 298, spomenuo je i H. S. Chamberlainea, a na str. 207 i Gobi-neaua.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 81


82

generacije, inaËe poznati hrvatski knjiæevnik naglaπeno jugoslavenske orijentaci-je, saborski zastupnik na listi Hrvatsko-srpske koalicije, a 1919. i veliki æupanZagrebaËke æupanije te Ëlan Privremenoga narodnog predstavniπtva KraljevstvaSrba, Hrvata i Slovenaca, pisao svoj roman Pronevjereni ideali. Roman Êe u ve-ljaËi 1925. poËeti u nastavcima objavljivati zagrebaËki Hrvat, glasilo Hrvatske fe-deralistiËke seljaËke stranke, Ëijoj je preteËi (Hrvatskoj zajednici), kao πto je spo-menuto, Pilar godinama bio pristaπa. Zbog politiËke je nepoÊudnosti u poseb-noj knjizi objavljen tek sedam desetljeÊa poslije, nakon raspada druge Jugosla-vije.115544

Osim πto pokazuje Gjalskijevo razoËaranje ostvarenjem jugoslavenske dræa-ve, taj roman ilustrira i naËin na koji se u nekim hrvatskim intelektualnim kru-govima poËetkom 1920-ih godina upotrebljavao i shvaÊao pojam flrase«, i kakose u rasnim razlozima odnosno u neslavenskim naslagama u srpskome narodutraæilo tumaËenje za hrvatsko-srpske prijepore i sukobe. Jedan Gjalskijev lik,naime, komentira hrvatsko-srpske razmirice sljedeÊim rijeËima koje sin upuÊujeocu: flMrænja [izmeu Srba i Hrvata] je takova, da sam nekoliko puta veÊ moraoda pomiπljam, da nije li tome uzrok u etniËkim elementima, u razlici pasminskihtemelja, da nas na jednoj i na drugoj strani kao Ëistu slavensku rasu mrze iz pas-minskih razloga elementi koji su, istina, primili slavensku rijeË i slavensko ime,ali su ipak ostali istovjetni s onim rasama, od kojih uglavnom dolaze a koje sunas od vjekova mrzile, proganjale i muËile.«115555 Na to otac, kojega su sinovljeverijeËi podsjetile na istovjetnu tuæaljku nekog seljaka, odgovara sinu: flStani! Tone moæe i ne Êe da bude odluËno. Iz rasnih razloga ne podnaπa sjeverni Fran-cuz tako lako juænog Francuza, iz rasnih razloga mrze se Bavarci i Prusi — paipak Ëine obadvije razliËne francuske rase velik i moÊan francuski narod, a istoi Bavarci i Prusi jednako zanosno pjevaju ‘Deutschland — Deutschland über al-les!«115566

Pored tih Gjalskijevih misli koje ilustriraju naËin razmiπljanja ondaπnjeg inte-lektualca, postoje i neki drugi Ëimbenici koji su utjecali na oblikovanje PilarovihshvaÊanja. Tako je Vlado ©akiÊ upozorio na joπ jednu dimenziju Pilarove Borbeza vrijednost svoga flJa«. On je toj knjizi pristupio i kao srediπnjem dokumentuflPilarove psihologije« te ju je ocijenio vrlo pozitivno,115577 ali je pritom napomenuo

115533 Opπ. T. JONJI∆, flRasno uËenje i eugenika u hrvatskim zemljama do sredine 1930-ih godina«, passim.115544 Ksaver ©andor GJALSKI, Pronevjereni ideali, Matica hrvatska — Ogranak ZapreπiÊ, Zabok, 1994.115555 Isto, 22.115566 Isto. Nisu se otac i sin u nastavku toga Gjalskijeva dijaloga suglasili u procjenama buduÊega politiË-kog razvitka, ali su obojica bili svjesni utjecaja koji je najprije na ruski, a potom i na srpski narodni i po-litiËki æivot imala baπtina Bizanta: argumentacija koju su u svom razgovoru potezali kao da je potjecalaiz djela Ive Pilara, i kao da je naslutila kojim Êe putem Pilar iÊi u buduÊnosti, u tada joπ nenapisanim ras-pravama o hrvatsko-srpskim odnosima, sv. Savi NemanjiÊu i o sudbini jugoslavenske dræave i jugoslaven-ske ideologije.115577 V. ©AKI∆, flUvid u djelo Borba za vrijednost svoga ‘Ja’ ili uvod u ‘Pilarovu psihologiju’«, GP, br. 2, 41--64.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 82


83

kako je to djelo iznimno vaæan doprinos onoj grani psihologije koja se baπ u todoba oblikuje pod nazivom socijalna psihologija.115588 Bio je to izraz Pilarova pri-klanjanja uËenju o postojanju kolektivne psihe koje se osobito snaæno razvilo ufrancuskoj sociologiji, a koje je Pilar produbio svojim poznanstvom s lijeËnikomi filozofom Charlesom Blondelom, sljedbenikom francuskog sociologa æidov-skog podrijetla Émilea Durkheima te profesorom psihologije na sveuËiliπtima uStrasbourgu i Parizu koji je u to vrijeme izrazito zastupao shvaÊanje o kolektiv-noj psihi. Pilar je bio u priliËno intenzivnom kontaktu s njim, a ugoπÊivao ga jei u Zagrebu.115599 Zato su Blondelovi utjecaji oËiti, ali i ©akiÊ zakljuËuje kako je sampojam i shvaÊanje flindividualizma« Pilar preuzeo od Masaryka, a kad svoj razra-eni model primjenjuje na narode i narodne skupine, onda, naglaπava ©akiÊ, Sla-venima — pa i Hrvatima — pripisuje znatno slabije razvijen individualizam odonoga koji se susreÊe kod Anglosasa (napose kod Engleza) i Æidova.116600

Preuzeo je, dakle, Pilar i priliËno raπireno shvaÊanje europske kulturne jav-nosti o Slavenima kao inferiornoj flrasi« odnosno o flrasi« koju odlikuje tromost iflgolubinja Êud«, pa je u tom smislu u uvodnim redcima i citirao Ivana Kozarca— ali se odmah pitao o uzrocima tih predodæaba i o njihovoj utemeljenosti u Ëi-njenicama. A ondje gdje je razvijeniji individualizam uoËio i kod Slavena — ri-jeË je o »esima i o Srbima — on, prema Pilaru, zapravo nije slavenskog podri-jetla: kod »eha su za nj zasluæni Nijemci, kod Srba Bizant.116611 Drugim rijeËima,kad se govori o Pilarovoj Borbi za vrijednost svoga flJa«, onda, dakle, nije posri-jedi rasprava u kojoj bi se govorilo o rasnoj, mentalitetskoj ili bilo kakvoj drugojsuperiornosti Hrvata (ili Slavena uopÊe u bilo kojem smislu) — kao πto mu natemelju Pucekova prijevoda Juænoslavenskog pitanja imputiraju Yeomans, Bar-tulin, SekuliÊ i njima sliËni — a pogotovo nije posrijedi spis koji je nebitan zashvaÊanje Pilarovih pogleda i njegova svjetonazora. Baπ naprotiv: Pilarova je oc-jena Hrvata i Slavena uopÊe vrlo kritiËna, a Ëitavu svoju knjigu on shvaÊa kaosvoj pokuπaj da se potakne jaËanje slavenskog individualizma metodom flsa-moodgoja«. No, za naπu je temu vaæno naglasiti kako se bez uvida u tu knjiguuopÊe ne moæe raspravljati o Pilarovim pogledima na ulogu pojedinca, obitelji,naroda i dræave, ali je ona spomenutim fltumaËima« Pilarova toboænjeg rasizma— u stvarnosti slabo obavijeπtenim promicateljima politiËkih diskvalifikacija —ostala u cijelosti nepoznata.

115588 Isto, 44.115599 Opπ. T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 1202—1203.116600 V. ©AKI∆, flUvid u djelo Borba za vrijednost svoga ‘ja’«, 48, 52.116611 I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«, 215.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 83


84

Djelovanje u Socioloπkome druπtvu u Zagrebu:vrhunac Pilarova bavljenja socioloπko-antropoloπkim temama

(1924.—1927.)VeÊ 1921. Pilar je poËeo dræati i javna predavanja u zagrebaËkome PuËkom sve-uËiliπtu, o kojima je priliËno opπirno izvjeπÊivao ondaπnji tisak. Bila su ta preda-vanja uvod u sve naglaπeniji Pilarov angaæman u Socioloπkome druπtvu u Zagre-bu. Njegove je temelje joπ prije Prvoga svjetskog rata udarila nekolicina pojedi-naca koji su mahom potjecali iz naprednjaËkih i socijaldemokratskih krugova, au dræavnopravnom su smislu zastupali veÊinom unitarno jugoslavenstvo. Druπt-vo je sluæbeno registrirano 1918./19. godine te je veÊ iduÊe godine poËelo ob-javljivati kratkotrajni Glasnik socioloπkog druπtva koji je izlazio kao prilog Jugo-slavenske njive.116622 Pored niza zanimljivih socioloπkih rasprava nastalih u krilutog druπtva o raznim temama, nemali dio njegove djelatnosti u prvo vrijeme svo-dio se na pokuπaj znanstvenog utemeljenja jugoslavenstva. No, nakon prvih ne-koliko godina djelovanja Socioloπko druπtvo u Zagrebu postupno Êe gubiti tusvoju popratnu jugoslavensko-integralistiËku boju, a u njemu Êe sve istaknutijeuloge dobivati pristaπe nekih hrvatskih stranaka, osobito Hrvatske zajednice od-nosno Hrvatske federalistiËke seljaËke stranke. Ni u jednom od tih Pilarovih pre-davanja, ukljuËujuÊi i ono o islamu koje je odræao u veljaËi 1921., nema nikak-va govora o rasnome uËenju. To je predavanje objavljeno u Ëetiri nastavka u za-grebaËkom Obzoru, a Pilar je u njemu, izmeu ostaloga, kritizirao tvrdnje da subosanskohercegovaËki muslimani u etniËkome pogledu Turci. Za nj su oni i da-lje bili islamizirani hrvatski flbogumili«, dakle element koji je u svakom pogleduistovjetan s Hrvatima, osim po stupnju probuene nacionalne svijesti.116633

Pilar je joπ u austrougarsko doba bio poznat intelektualnoj i politiËkoj jav-nosti, ali mu je tek Borba za vrijednost svoga flJa« omoguÊila daljnju afirmaciju usocioloπkim krugovima. On je u Socioloπko druπtvo u Zagrebu formalno stupionajvjerojatnije pred kraj prve polovice 1920-ih (najkasnije 1924. godine), a veÊ1927. je postao njegovim predsjednikom.116644 Jedno mu je vrijeme bio i podpred-sjednikom, a objavljena Pilarova predavanja i kasniji nekrolozi pokazuju da je uposljednjim godinama æivota ponovno preuzeo predsjedniËku duænost. To je, posvemu sudeÊi, bio i poËetkom 1930., pa sve do smrti u rujnu 1933. godine.116655

116622 Viktor HORVAT, flSociologija (druætvovna znanost). Socialna misao i druætvene promjene u Hrvatskoj«,u: Naπa domovina. Zbornik. Sv. 1. — Hrvatska zemlja — Hrvatski narod — Hrvatska poviest — Hrvatskaznanost, Glavni ustaπki stan, Zagreb, 1943., 560. Podatci o osnutku i djelovanju i djelovanju tog druπtvakoje je donio Horvat, a u svome pionirskom radu dopunio Goran BATINA, PoËeci sociologije u Hrvat-skoj. Druπtveni uvjeti, institucionaliziranje i kronologija do 1945. godine, Kultura i druπtvo, Zagreb, 1995.,jednim su dijelom ispravljeni, a drugim dopunjeni u: T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 117-118,1244-1247 i dr.116633 I. PILAR, flIslam kao socijalna pojava«, Obzor, 62/1921., br. 61, 4. III. 1921., 1-2; br. 62, 5. III. 1921., 1-2; br. 63, 6. III. 1921., 1-2; br. 65, 8. III. 1921., 1-2.116644 G. BATINA, PoËeci sociologije u Hrvatskoj, 42.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 84


85

DjelujuÊi u Socioloπkome druπtvu, on je, kao πto Êemo vidjeti u nastavku, ob-javio Ëitav niz politoloπkih i socioloπkih eseja odnosno razmatranja opÊega zna-Ëenja, uvijek zastupajuÊi naËelo slobode i prava pojedinca, obitelji i naroda.116666

Bavio se raznim pitanjima, a poseban interes za antropoloπko-bioloπke i etno-grafske teme kod njega je razmjerno intenzivan izmeu 1924. i 1927. godine, da-kle, baπ u vrijeme kad je od Ëlana Socioloπkoga druπtva u Zagrebu postao nje-govim predsjednikom, a naglo je splasnuo od 1928., kad se Pilar ponovno fo-kusira na politiËka i vjersko-kulturna pitanja. Iako se tih tema ovlaπ doticao i uopÊim tekstovima o razvitku i sistematizaciji sociologije, tijekom spomenutogatrogodiπnjeg razdoblja nastaje nekoliko njegovih predavanja odnosno Ëlanaka ukojima se specifiËno bavi antropoloπkom i etnografskom problematikom. Poz-nata su odnosno objavljena Ëetiri: flBioloπka poËela ljudskog æivota«,116677 flOsnov-ne misli za jednu hrvatsku etnografiju«,116688 flO æivotu i smrti, dizanju i padanju na-roda«116699 te flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkoga druπtva u Zagrebu«.117700

Ovdje je potrebno bar ukratko prikazati osnovne misli iz te Ëetiri Pilarove ne-velike rasprave, iako je za njihovo potpuno i pravilno razumijevanje potrebnona umu imati politiËki kontekst u kojem su one nastale, jer je bez toga nemo-guÊe shvatiti Pilarove aluzije i alegorije.117711 Takoer treba imati na umu da je to

116655 T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 117. G. BATINA, PoËeci sociologije u Hrvatskoj, 67, nekri-tiËki preuzima tvrdnju V. Horvata da je Pilar umro 1932. godine.116666 I. PILAR, flO sistemizovanju socijologije«, MjeseËnik. Glasilo PravniËkog druπtva, 53/1927., br. 8-9, Prav-niËko druπtvo u Zagrebu, Zagreb, kolovoz-rujan 1927., 345-353; ISTI, flBivstvo i postanak faπistiËke dræa-ve. ‘Wesen und Werden des faschistischen Staates’ von Dr. Erwin v. Beckerath, Professor der Staatswis-senschaften a. d. Universität Köln, Berlin, 1927., Julius Springer«, Obzor, 70/1929., br. 112 (25. IV. 1929.,5), br. 113 (26. IV. 1929., 5), br. 114 (27. IV. 1929., 5), br. 115 (28. IV. 1929., 7); ISTI, flKriza savremenedræavnosti. Predavanje odræano 12. prosinca 1929. u ‘Socijoloπkom druπtvu u Zagrebu’«, Obzor, 71/1930.,br. 25 (1. II. 1930., 5), br. 26 (2. II. 1930., 5), br. 27 (3. II. 1930., 5), br. 28 (4. II. 1930., 5), br. 29 (5. II.1930., 5) i br. 30 (6. II. 1930., 5); ISTI, flGeorges Sorel, francuski socijalni filozof, duhovni otac faπizma iboljπevizma. Predavanje πto ga je na 27. veljaËe 1930. u Socijoloπkom druπtvu u Zagrebu odræao dr. IvoPilar, odvjetnik i potpredsjednik istoga druπtva u Zagrebu«, MjeseËnik, 56/1930., br. 2-3, Zagreb, veljaËa-oæujak 1930., 67-83; ISTI, flSmjerovi socijalne misli u svjetskoj politici. Predavanje 14. travnja 1930. u PuË-kom sveuËiliπtu«, Obzor, 71/1930., br. 143 (25. VI. 1930., 5), br. 155 (9. VII. 1930., 5), br. 157 (11. VII.1930., 5), br. 158 (12. VII. 1930., 5), br. 159 (14. VII. 1930., 5), br. 160 (15. VII. 1930., 5) i br. 161 (16.VII. 1930., 5).116677 I. PILAR, flBioloπka poËela ljudskog æivota. Predavanje odræano na 20. XI. 1924. u Socijoloπkom druπ-tvu u Zagrebu«, Hrvat, 5/1924., br. 1442., 31. XII. 1924., 9-10.116688 I. PILAR, flOsnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju (Predavanje, πto ga je na 12. oæujka 1925. u‘PuËkom sveuËiliπtu’ u Zagrebu dræao Dr. Ivo Pilar)«, Hrvat, 7/1925., br. 1535, Zagreb, 11. IV. 1925., 9-10.116699 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda« (I.-VIII.), Hrvat, Zagreb, 8/1926., br. 1880 (3. IV.1926.), 21-22; br. 1929 (5. VI. 1926.), 6; br. 1930 (7. VI. 1926.), 4; br. 1931 (8. VI. 1926.), 4; br. 1932 (9.VI. 1926.), 4; br. 1933 (10. VI. 1926.), 4; br. 1934 (11. VI. 1926.), 4; br. 1935 (12. VI. 1926.), 7.117700 I. PILAR, flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkoga druπtva u Zagrebu«, Obzor, 68/1927., br. 311, 20.XI. 1927., 2-3.117711 Ovdaπnji Êe prikaz slijediti opπirniju raπËlambu koja se nalazi u: T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideo-log«, 1249-1254 i 1256-1275, ali je zbog opsega ovdje nemoguÊe potanje opisati povijesno-politiËki kon-tekst.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 85


86

ujedno bilo vrijeme kad se u djelovanje Socioloπkog druπtva — pa time i u su-radnju s Pilarom — intenzivno ukljuËio zagrebaËki sveuËiliπni profesor sloven-skog podrijetla, prof. dr. Boris Zarnik, koji je na Medicinski fakultet u Zagrebudoπao s Carigradskog sveuËiliπta.117722 U suradnji s njim su Pilar i njegovi suradni-ci iz Socioloπkog druπtva koncem 1924. ili 1925. utemeljili antropoloπku sekcijutog druπtva koja je pokazivala iznimne istraæivaËke ambicije.117733 Je li taj pothvatimao i kakvu snaæniju i institucionalnu potporu Jugoslavenske akademije zna-nosti i umjetnosti, kao πto se izdaleka sugerira u nekim Akademijinim izdanji-ma,117744 tek treba utvrditi, ali je jasno da je ne samo Zarnik, nego i Pilar imao ot-vorena vrata suradnji s tom institucijom: otac mu Gjuro i stric Martin bili su nje-zini redoviti Ëlanovi. Moæda je ipak Pilarova aktivnost u Socioloπkome druπtvudovela do nekog oblika suradnje s Akademijom, jer nakon toga je on svojom(drugom poznatom i ujedno zadnjom) oporukom iz 1928. Akademiji ostavioznatan zapis,117755 a malo potom Êe u jednom od Akademijinih Ëasopisa objaviti isvoju ambicioznu studiju o dualizmu u vjeri Hrvata i Srba.117766

Prvi od spomenuta Ëetiri Pilarova teksta zapravo je njegovo javno predava-nje pod naslovom flBiologijski osnovi druπtva«, odræano 20. studenoga 1924. uorganizaciji Socioloπkoga druπtva pred 164 sluπatelja u PuËkome sveuËiliπtu uZagrebu.117777 Predavanje je zapravo imalo zadaÊu upoznati sluπatelje s novim ten-dencijama i smjerovima u sociologiji. Njih, kaæe on, ponajprije valja zahvaliti sil-nom razvitku biologije koji se je odrazio na mnogim drugim podruËjima ljudsko-ga znanja, a navlastito u filozofiji. Pritom Pilar osobito istiËe Maxa Schelera, nje-maËkog filozofa i kasnijega borbenog protivnika nacionalsocijalizma, jednog odnajznaËajnijih pripadnika Husserlove fenomenoloπke πkole koji je promicao po-sebnu flfilozofiju æivota« zasnovanu na miπljenju Friedricha Nietzschea, WilhelmaDiltheyja i Henrija Bergsona, stavljajuÊi ËovjeËji æivot u srediπte filozofske pozor-nosti.117788 Taj utjecaj razvitka biologije, nastavlja Pilar u svom izlaganju, morao seodraziti i u sociologiji, disciplini koja je par excellence filozofska. SpominjuÊipristaπe organicistiËke teorije odnosno Herberta Spencera, Karla Lilienfelda i Al-

117722 O Zarniku viπe u: Hubert PEHANI, flZarnik, Boris (1883-1945)«; Slovenski biografski leksikon, elektro-niËko izdanje, http://www.slovenska-biografija.si/oseba/sbi856618/ i http://nl.ijs.si/fedora/get/sbl:4700/VIEW/, pristup 7. XII. 2013.; Zdravko LORKOVI∆, flProf. dr. Boris Zarnik«, Priroda. Popularni ilustrovaniËasopis Hrvatskog prirodoslovnog druætva u Zagrebu, 35/1945., br. 1-3, sieËanj-veljaËa-oæujak 1945., 7;Anton ©VAJGER, flTradition and the Present State of Development Biology in Yugoslavia«, InternationalJournal of Developmental Biology, 35/1991., 155-160.117733 T. JONJI∆, flIvo Pilar kao politiËki ideolog«, 1249.117744 Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti — Spomenica 1866—1966, Zagreb, 88.117755 flDvije oporuke Ive Pilara«, Pilar, 1/2006., br. 1, 141-144.117766 I. PILAR, flO dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaËenju«, Zbornik za narodni æi-vot i obiËaje juænih Slavena, knj. XXVIII, sv. 1, Zagreb, 1931., 1-86.117777 Spomenica PuËkog sveuËiliπta u Zagrebu 1907—1912—1932. Izdao Odbor za prireivanje puËkih sve-uËiliπnih predavanja na Univerzitetu Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, Zagreb, 1932., 38.117788 I. PILAR, flBioloπka poËela ljudskog æivota«, Hrvat, 5/1924., br. 1442, 31. XII. 1924., 9.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 86


87

berta Schäfflea, koji sve pojave druπtvenoga æivota æele objasniti analogijama izorganskog æivota, Pilar dodaje kako je i on sam kao sociolog blizak toj πkoli, jeri on polazi flsa bioloπkog stanoviπta«, ali je pritom flpotpuno svjestan znatnih ne-dostataka organicistiËke πkole«, pa i rizika od pretjerivanja u analogijama druπt-venoga i organskog æivota.117799 KljuËnu vrijednost organicistiËke πkole on ne vidiu tome πto bi ona predstavljala pouzdanu spoznajnu metodu, nego u tome πtota πkola sa svojim bioloπkim polaziπtem omoguÊuje poimanje evolutivnoga kre-tanja ljudske povijesti. Pogrjeπno je, meutim, nastavlja Pilar, shvaÊanje poputonoga Gumplowiczeva, da se sociologija ima baviti samo sloæenim oblicimaljudskog æivota, a ne pojedincem i obitelji. Baπ naprotiv, bioloπko polaziπte stav-lja pojedinca u srediπte pozornosti, jer baπ on je osnovna stanica ljudskoga dru-πtva. Tek kad se to ima na umu, moæe se — i poæeljno je — promatrati pojedin-ca u interakciji s druπtvom.118800 Snaæno istiËuÊi vrijednost monogamnoga braka iobitelji, Pilar napominje kako je obitelj prenositelj i vaænoga bioloπkog Ëimbeni-ka, flRasse« — Pilar, naime, koristi njemaËki oblik te rijeËi ne nudeÊi mu hrvat-ski pandan — kao skupa stanovitih karakternih svojstava i crta. flRassa« kao spo-sobnost vladanja nekad se je prenosila nasljednim plemstvom koje je danas iz-gubilo znaËenje, ali ni danas — upozorava Pilar na tada tako popularne euge-niËke postavke — nije svejedno koga pojedinac uzima za braËnog druga i kak-va svojstva prenosi svojoj djeci. Svijest o tome dovela je u Americi i u NjemaË-koj, kaæe on, do posebnih flkolonija s eugenetiËkom crtom«. Obitelj je, dakle, flËu-var socijalnih, kulturnih i rasnih vrednota«, ali je ona, povrh toga, ujedno Ëuvarekonomskih vrednota jer nasljeivanjem osigurava i poboljπava poloæaj nasljed-nika odnosno djece koja onda lakπe kreÊu u æivot.118811

Viπi oblik socijalnog organizma je pleme, nastavlja Pilar. No, ono nema sta-lan niti trajan oblik, i Ëim zauzme odreeno podruËje suoËava se sa sloæenim za-daÊama politiËke naravi, pa postupno prerasta u narod.118822 Narod je (a ne rasa!)za Pilara bez ikakve sumnje trajna institucija ljudskoga roda: flNarod kao socijal-ni elemenat nosioc je svih viπih vrijednosti, πto ih posjeduje rod ljudski, i to svihvrijednosti bez iznimke. Narod je tvorioc i stvorioc jezika, pisma, umjetnosti, kul-ture, civilizacije, prava, morala, religije, obiËaja, kulta itd.«118833 S narodom poËinjepovijest, a sve πto je bilo prije naroda i na Ëemu je narod nastao, pripada pred-povijesti. Kao πto je u Borbi za vrijednost svoga flJa« nekoliko godina prije istak-nuo da nema rasno Ëistoga naroda,118844 tako je i sada Pilar naglasio da su svi na-rodi nastali mijeπanjem rasa, pri Ëemu su se razliËiti etniËki elementi u sklopu

117799 Isto.118800 Isto. To shvaÊanje je Pilar opπirno izloæio u Borbi za vrijednost svoga flJa«.118811 Isto.118822 Isto. U Borbi za vrijednost svoga flJa«, 85., 179-189. Pilar je izrazio uvjerenje da hrvatski jezik ne razli-kuje populus i natio, nego za oba ta razliËita pojma ima istu rijeË: narod.118833 I. PILAR, flBioloπka poËela ljudskog æivota«, 9.118844 I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«, 85., 220-221.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 87


88

jednog naroda meusobno sukobljavali i borili, da bi u konaËnici neki od njihnadvladali i nametnuli se ostalima. A kao πto se nekad obitelj πtitila krvnom os-vetom, tako su se narodi poËeli πtititi viπim oblikom zaπtite, izgradnjom sustavamoralnih i pravnih pravila. Da bi to moglo funkcionirati, bilo je potrebno razvi-ti nov gospodarski, socijalni i misaoni aparat — dræavu. PosljediËni se zakljuËaknameÊe: dræava je, dakle, takoer nikla iz potrebe samoodræanja Ëovjeka. Onaima trajan karakter i postojat Êe — uvjeren je Pilar — sve dotle dok postoji ljud-ski rod. Ona moæe evoluirati Ëak i dotle da nastanu fl‘Savezne dræave Europe’ iliËak cijeloga svijeta«, ali Êe i dalje u supstancijalnom smislu ostati dræava.118855

U odnosu na svoje shvaÊanje o postanku dræave Pilar Êe u nastavku tekstanapraviti misaoni zaokret u odnosu na svoja izlaganja u Juænoslavenskom pita-nju. No, zanimljivije je uoËiti kako je njegovo predavanje imalo neskrivene alu-zije na aktualne politiËke prilike u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. U korije-nu postanka dræave je, piπe Pilar, sila. Meutim, dræava je mogla postati, ali nemoæe opstajati samo na sili, jer flsila nema konstruktivne snage«. Zato dræavamoæe opstati samo i jedino onda flako poËiva na uvjerenju svih svojih Ëlanova,da je na zajedniËku korist sviju. Samo tako moæe dræava dobiti onaj duhovni ele-menat, koji se zove dræavnom misli (Staatsidee) i naÊi si jednu viπu idejnu zada-Êu u svijetu«.118866 Ta je Pilarova poruka bila jasna i primjenljiva i u konkretnomprilikama. Ali da bi bila joπ jasnija, on je podsjetio na Aristotelov aksiomatskipouËak: flDræava je postala da osigura æivot, a postoji da osigura dobar æivot.«118877

Tu je Aristotelovu misao — na grËkome — on stavio kao motto podpoglavljaflDræava« u Borbi za vrijednost svoga flJa«, u kome je razradio istu ideju.118888 Suges-tivna i stvarna moÊ dræave je izvanredno velika, ponavlja on i sada, pa nije slu-Ëajno πto su flklasiËki narodi« vjerovali da su dræave stvorili bogovi ili polubogo-vi. Iz istog je uvjerenja, piπe Pilar, nikla predodæba o rimskome caru kao Jupite-rovu sinu, formula o vladanju flpo milosti Boæjoj« ili britanska fikcija o nepogrje-πivosti kralja. A bioloπki je potencijal i bioloπki uËinak dræave izniman: ona svo-jom politikom i gospodarstvom, ili porazima u ratu, moæe dovesti do osiroma-πenja ili iseljavanja svog puËanstva; ona moæe — poput boljπevika u Rusiji — is-trijebiti neke dijelove vlastitog æivlja; ona moæe utjecati na borbu rasnih eleme-nata u svome stanovniπtvu na naËin da nekim elementima pogoduje, a drugesuzbija.118899 Sve to jasno pokazuje, zakljuËuje Pilar, da Aristotelovu shemu obitelj— opÊina — dræava (polis) valja dopuniti, i da je flprirodna i bioloπki fundirana«shema ona koja ukljuËuje Ëetiri socijalna elementa (pojedinac, obitelj, narod,

118855 I. PILAR, flBioloπka poËela ljudskog æivota«, 9.118866 Isto, 10.118877 Isto.118888 I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«, 189-199.118899 I. PILAR, flBioloπka poËela ljudskog æivota«, 10.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 88


89

dræava) te da ta shema bitno olakπava shvaÊanje sociologije i popularizira tu zna-nost.119900

Uskoro Êe Pilar — nesumnjivo pod dojmom jaËanja RadiÊeva pokreta — utu svoju teorijsku shemu unijeti joπ jedan element, staleæ. No, zasad mu on joπnije potreban jer se ne radi samo o tome da je Pilar kritiËan i prema RadiÊu iprema njegovim agraristiËkim koncepcijama, ali i prema njegovoj politiËkoj tak-tici. No, on kao da hoÊe sugerirati da mu u predavanju nije do izravnih politiË-kih poruka — makar su one iz predavanja vrlo jasno izbijale i nipoπto se nisumogle upotrijebiti u korist postojeÊe dræave ni reæima koji joj na Ëelu, a joπ ma-nje u korist ideologije o rasnome jugoslavenskom tipu i o fltroplemenom naro-du« — nego da nastupa kao da teæi tek tomu da popularizira sociologiju kao dis-ciplinu. No, i taj je pokuπaj mimikrije bio kratkoga daha. Ni tri mjeseca nakonπto je predavanje objavljeno, Pilar je 12. oæujka 1925. ponovno u PuËkome sve-uËiliπtu, pred 64 sluπatelja, odræao javno predavanje flOsnovne misli za jednu hr-vatsku etnografiju«119911 koje je 11. travnja objavljeno takoer u Hrvatu pod neiz-mijenjenim naslovom.119922 Bilo je to doba u kojem je narodno neraspoloæenjezbog proπirenja Obznane nad HRSS-om prijetilo otvorenim nemirima, a StjepanRadiÊ Ëamio u zatvoru. U predavanju odræanom svega dva tjedna prije nego πtoÊe — kao πto Êemo vidjeti — RadiÊev sinovac Pavle po striËevu naputku u beo-gradskoj Narodnoj skupπtini proËitati izjavu kojom HRSS priznaje sveukupno po-litiËko stanje stvoreno Vidovdanskim ustavom i dræavu na Ëelu s dinastijom Ka-raoreviÊa, Pilar je ponovio svoja antropoloπko-socioloπka shvaÊanja, ali jeujedno nagovijestio temu kojom se bavio veÊ dugi niz godina, ali Êe se njom joπintenzivnije pozabaviti u iduÊem razdoblju.

IstiËuÊi na poËetku predavanja da su antropologija i etnologija flprirodno pos-tale bitnom sastavinom socijologije«, Pilar je podsjetio na interpretacije grofa Jo-sepha Arthura de Gobineaua i njemaËki mjeseËnik Politisch-anthropologischeRevue oko kojega je iz Gobineauova uËenja stasao fljedan Ëitavi literarni pokret«.Potom je nabrojio niz njegovih suradnika i naglasio da je popularizaciji osobitopridonio flu NjemaËkoj naturalizovani Englez Steward [Stewart] Houston Cham-berlain«. Usporedno s njima su jaËanju utjecaja antropologije i etnografije na so-ciologiju pridonijeli Adolf Bastian, Ludwig Gumplowicz, Herbert Spencer i Wil-helm Wundt.119933 Hrvati, meutim, dræi Pilar, i na tom podruËju kaskaju (nitko odnjih nije svojedobno mogao napisati ni valjan prilog o hrvatskome narodu zaediciju Die Völker Österreich-Ungarns!), pa su ih natkrilili ne samo Maari, ne-

119900 Isto.119911 Spomenica PuËkog sveuËiliπta u Zagrebu, 39.119922 I. PILAR, flOsnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju«, 9-10. U Pilarovoj ostavπtini saËuvani su manjidijelovi rukopisa te rasprave, koji zavrπavaju 53. stranicom, ujedno zavrπnim dijelom teksta objavljenogau Hrvatu koji je, kako se iz toga dade zakljuËiti, Pilarov tekst objavio u cijelosti i bez izmjena.119933 I. PILAR, flOsnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju«, 9.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 89


90

go zaostaju i za Srbima koji su dali jednoga Jovana CvijiÊa i Niku ÆupaniÊa, ma-kar je potonji, napominje Pilar, podrijetlom Slovenac.119944

IstiËuÊi da svojim predavanjem kani objasniti postanak hrvatskog naroda fluantropoloπkom pogledu«, Pilar dræi da bi za to bio prikladniji izraz etnogonija,ali kako bi on stvar uËinio samo nerazumljivijom, priklanja se pojmu etnografi-ja, makar je on — prema njegovu miπljenju — neprecizniji Ëak i od pojma etno-logija.119955 Njegova zamisao da bi trebalo razviti fletnogoniju« kao posebnu disci-plinu koja bi se bavila postankom naroda — zamisao koja je, izgleda, bila izvor-no Pilarova — veÊ sama po sebi kazuje da on u postojeÊim disciplinama nije na-lazio zadovoljavajuÊi i potpun odgovor na pitanje koje ga je zanimalo. No, sadÊe veÊ pokazati da je produbio svoje poznavanje Spencerova djela. Ne znamoje li izravno (odnosno u prijevodu) Ëitao njegove spise ili se s njima upoznaoposredno, ali su Spencerov utjecaj i njegovo spomenuto tumaËenje o ulozi arij-ske rase (Aryan race) u postanku europskih naroda i u povijesti europske civi-lizacije postali oËevidni. Jednako tako Êe na Pilara bitno utjecati — a poveÊat Êenjegov interes za druge Spencerove poglede — stajaliπte tog autora da je staraperzijska religija, odnosno zoroastrizam, snaæno djelovala i na oblikovanje dru-gih religijskih pokreta, ukljuËujuÊi krπÊanstvo i islam.119966

Proces nastanka hrvatskog naroda, nastavlja Pilar u tome svom predavanju,trajao je oko 700 godina, tj. od doseljenja (koje Pilar smjeπta u 636. godinu) doizbora Anæuvinaca na ugarsko prijestolje poËetkom 14. stoljeÊa. Na taj su pro-ces, istiËe on, presudno utjecala flËisto politiËka data«, jer kao πto rasna svojstvautjeËu na politiËke prilike, tako i ove djeluju na rase i narode. Hrvatski primjerto jasno pokazuje: otputujemo li u Dalmaciju ili u Bosnu, naÊi Êemo se u svije-tu koji je u kulturnome, socijalnom i misaonom pogledu sasvim drugaËiji, napo-minje Pilar, iako je u rasnome odnosno u etniËkome jednak gornjoj Hrvatskoj.119977

Hrvati su, naime, nastavlja on, jednako kao i Srbi i svi Slaveni, pripadnici arijskerase kojoj su pripadali i prastanovnici naπih krajeva: TraËani, Iliri i Kelti. Pilar od-mah objaπnjava πto on — navlas isto Ferdi ©iπiÊu i preteænom dijelu intelektual-ne javnosti — shvaÊa pod pojmom Arijci: to su flpo starijoj oznaci Indoeuropej-ci ili Indogermani«; drugim rijeËima, to je flskupna oznaka za jednu rasu ljudsku«koja je imala odreena psihosomatska svojstva. No, veÊ u doba rimskih osvaja-nja antiËke Dalmacije odnosno Ilirika, TraËani, Iliri i Kelti flni izdaleka viπe nisubili Ëiste arijske pasmine, kao πto u opÊe viπe na svijetu nema Ëistih Arijaca«, jersu flsvi postojeÊi narodi proπlosti i sadaπnjosti produkti [...] takovog e tn i Ëkoga[ist. T. J.] mjeπanja i ukrπtavanja doseljenika sa starosjediocima«, pa to vrijedi i zaHrvate i za Srbe.119988

119944 Isto.119955 Isto.119966 H. SPENCER, The Principles of Sociology, Vol. I., 820-829 i dr.119977 I. PILAR, flOsnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju«, 9.119988 Isto.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 90


91

Hrvati, naime, piπe Pilar, uopÊe nisu prvi Slaveni koji su naselili danaπnje hr-vatske zemlje, nego su njih veÊ nastavala razliËita slavenska plemena koja su Hr-vati florganizovali politiËki, stvorili hrvatsku dræavu, u kojoj su oni bili vladajuÊielemenat, te su u toku stoljeÊa sve ostale i slavenske i neslavenske elemente iasimilirali u jeziku i kulturi, a tu je onda asimilacijom najrazliËitijih elemenatanastao hrvatski narod. Hrvatski je narod isto tako jedan produkat narodne asi-milacije najrazliËitijih elemenata, kao i svaki drugi narod na svijetu«.119999 Najvaæni-ja i dominantna sastavnica hrvatskoga naroda u antropoloπkome i etnografskomsmislu, dræi Pilar, jest ona slavenska, dakle — arijska. No, slabo je zamijeÊenanepobitna Ëinjenica, naglaπava Pilar, da se Slaveni svagdje u povijesti pojavljujukao poljodjelci, paËe kao seljaci. To su primijetili tek Johann Gottfried Herder iFilipp Jakob Fallmereyer. Pilar nastavlja da ga je ta pojava dugo muËila i da jeprvotno dræao kako to vjerojatno potjeËe odatle πto je pradomovina Slavena bi-la zemlja pogodna za poljodjelstvo. No, s vremenom je promijenio miπljenje idoπao do spoznaje da flpoljodjelaËka priroda Slavena« svoj izvor ima u religiji.Prirodni uvjeti u prednjoj Aziji, napose u Iranu, pogodovali su razvitku poljodjel-stva, pa su dovodili i do sukoba poljodjelskih i nomadskih elemenata. Uslijedtoga se, usporedno s dubokom iranskom filozofijom, razvio fljedan socijalno re-ligiozni pokret, kojemu je svrha bila, da Ëovjeka prisili, da æivi samo od produ-kata zemlje, a da napusti uæivanje æivotinjske hrane. Taj je pokret personificiranu poznatoj liËnosti Zaratuπtre (Zoroastra), velikoga perzijskog proroka i reforma-tora.«220000 Zapravo je taj pokret, smatra Pilar, nastao prije Zaratustre, a ovaj je flsa-mo jedan vidljivi eksponenat jedne socijalne borbe, koja je stoljeÊima trajala«.220011

Slijedom toga Pilar dolazi do zakljuËka koji predstavlja flpotpunu novost« i kojuon flkao glazbenik znanosti« mora oznaËiti tek hipotezom. Ona glasi: Slaveni suflsamo antropoloπki produkat toga velikoga socijalno-religioznog pokreta, prak-tiËki nosioci njegovih ideja i forme æivota u Evropu«, a poput brπljana su se πiri-li svagdje gdje je bilo flzemlje podesne za zemljoteænju«.220022 Tek tom hipotezomse, smatra Pilar, moæe objasniti flonu Ëesto opaæenu znaËajku, da su Slaveni sla-bo dræavotvorni i politiËki æivalj«: oni æive samo od zemlje, pa zato i stvaraju sa-mo one socijalne i politiËke organizacije koje su nuæne za posjedovanje i obra-du zemlje. Zato se meu njima dugo — a kod Hrvata i kod Srba sve do danas!— odræala zadruga.220033

Nije to bilo sasvim toËno, jer zadruge nisu bile specifiËno (juæno)slavenskioblik gospodarenja, niti su se odræale samo kod Hrvata i Srba, ali je sliËna pred-odæba prevladavala u javnosti.220044 Na negativne psiholoπke, gospodarsko-socijal-

119999 Isto.220000 Isto.220011 Isto.220022 Isto.220033 Isto.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 91


92

ne i politiËke posljedice zadruænog oblika æivota Pilar je, kao πto je spomenuto,na ©iπiÊevu tragu opπirno upozoravao u svojoj knjizi iz 1922. godine,220055 ali je kas-nije, u predavanju o krizi kapitalizma u listopadu 1931. upravo osuvremenjenizadruæni model ponudio kao pravi izlaz iz financijske i moralne krize zapadno-ga druπtva.220066 No, u knjizi iz 1922. on je veÊ u uvodnim napomenama spominjaopoznatoga njemaËkoga pravnog pisca i sociologa Rudolfa von Jheringa (1818.—1892.) koji je tvrdio da je zadruæni oblik æivota tipiËan za sve arijske narode,220077

a sada je u tome naπao formulu kojom se rjeπava dodatni problem: viπe nije pos-rijedi samo obraËun sa svakim oblikom kolektivizma radi izgradnje cjelovite in-dividualnosti, nego je potrebno rijeπiti tajnu socijalno-religioznog pokreta koji jeoblikovao Slavene, pa time i Hrvate. Zbog tih razloga, nastavlja on u svom pre-davanju iz oæujka 1925., Slaveni nisu ni pravi ratnici, iako su pri obrani svojegrude znali pokazati iznimno junaπtvo. No, oni su uvijek bili spremni prignutiπiju ako im se ne dira u posjed zemlje. Odatle njihova Ëesta simbioza s nomad-sko-ratniËkim uralo-altajskim i germanskim narodima: ako im ovi nisu dirali uposjed zemlje, Slaveni su mogli trpjeti njihovu dominaciju.220088

Prije nego πto taj model primijeni na pojavu flbogumilstva« u Bosni i islami-zaciju tamoπnjega æivlja, Pilar Êe jasno aludirati na seljaËke pokrete koji su tadadominirali u hrvatskome, bugarskom, poljskom, pa i u srpskome politiËkom æi-votu, istiËuÊi: Slaveni su, dakle, flnosioci seljaËkog tipa æivota u Evropi. U seljaπt-vu svih dræava Evrope imade stanoviti procenat slavenske krvi a poπto se tip ev-ropskih dræava osniva upravo na tom seljaËkom staleæu, to su Slaveni, ako neglavna, ono jedna od glavnih osnovaka savremene ljudske civilizacije i kultu-re«.220099 Slavensko puËanstvo na Balkanu je, dakle, prema Pilaru, nastalo na istinaËin: πirenjem u potrazi za obradivom zemljom. No, kad je ta faza okonËana,joπ je nedostajao politiËki oblik tog πirenja, i baπ tada na povijesnu pozornicunastupaju Hrvati koji Ëitavu to amorfnu i apolitiËku slavensku masu organizira-ju u hrvatsku dræavu, koja je onda — sliËno kao kod drugih dræava — pomoglada se svi ti elementi postupno stope u jedinstveni hrvatski narod. Na pitanje tkosu bili Hrvati, Pilar odgovara: Hrvati su bili slavensko pleme koje u rasnom po-gledu jest bilo slavensko, ali Ëija je slavenska rasa bila Ëistija nego u drugih Sla-vena s kojima su doπli u doticaj. Oni su, dræi on, morali biti istovjetni onoj flak-

220044 Usp. Ivan BULI∆, KuÊna zadruga: podloga porodiËne i privredne organizacije u Juænih Slovena, Split,1938. Kratki pravno-povijesni pregled kuÊnih zadruga u banskoj Hrvatskoj donosi Milan SMREKAR, flOseljaËkih zadrugah i njihovom razvitku«, u: Zakon o zadrugah od 9. svibnja 1889. sa Provedbenom na-redbom i svimi ostalimi nanj odnoseÊimi se naredbami i propisi. Sastavio i tumaËem providio Milan Smre-kar, 2. prer. i dop. izdanje, Zagreb, 1898., 1-11.220055 I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«, 10-12, 212, 241, 296 i dr.220066 I. PILAR, flKriza kapitalizma kao spoznajni i socijalno politiËki problem«, Pilar, br. 11(1), 108-111; T.JONJI∆, flO gospodarskoj krizi kao o filozofskom pitanju«, Pilar, br. 11 (1), 90.220077 I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«, 13.220088 I. PILAR, flOsnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju«, 9.220099 Isto.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 92


93

tivnoj rasi« koja je stvorila poljsku i Ëeπku dræavu, te dala veliki dio ljudskogamaterijala za poljsko, Ëeπko, maarsko, a dijelom i njemaËko plemstvo. Zato nji-hova dræavotvorna djelatnost zapanjuje: svagdje gdje se oni pojavljuju, niËu za-metci dræavnih tvorbi.221100

Nema nikakve sumnje da je ta formulacija 1925. bila i jasna politiËka poru-ka: Hrvati Êe ostati vjerni svojoj tradiciji i svojoj povijesti samo onda ako nasta-ve borbu za vlastitu dræavu. No, pobjeda i dominacija Hrvata te stapanje pred-hrvatskih Slavena, Hrvata i neslavenskih elemenata u jedan narod, piπe dalje Pi-lar, ugrozili su Romane koji su se povukli u dalmatinske gradove. Ondje su sebavili trgovinom i novËarstvom, pa su zato postali politiËki vaæni hrvatskim na-rodnim vladarima. Uz pomoÊ Mletaka i Rima, oni su uspjeli izboriti utjecaj nahrvatskome vladarskom dvoru koji je u drugoj polovini 11. stoljeÊa veÊ uvelikeromaniziran. Na taj nepovoljni proces Hrvati odgovaraju stvaranjem narodnestranke, vraÊa se Pilar na svoje (zapravo Milobarovo) staro tumaËenje propastihrvatske narodne dinastije i dræave, te zapoËinju flborbu za narodnu i dræavnucrkvu«. Ta flrasna borba« u kojoj je na jednoj strani slavenski element pod hrvat-skim vodstvom, kasnije potpomognut savezom s Maarima, a na drugoj straniromanska stranka flpod vodstvom pape« (sic!), bila je strahovita i u konaËnici jesruπila hrvatsku dræavu, ali je pomogla da se Hrvati odræe kao slavenski narod.221111

Kad je 1102. u Kriæevcima sklopljen ugovor hrvatskih plemena i kralja Kolo-mana odnosno Pacta conventa, Ugarska je joπ uvijek u veÊini bila slavenskazemlja, istiËe Pilar, a tek je vladajuÊi tanki sloj bio maarski. Drugim rijeËima,zakljuËuje on, osnovna misao hrvatske etnologije (sic!) svodi se na to da je hr-vatska narodnost formirana u borbi protiv romanstva, u kojoj borbi su se slaven-ski Hrvati i predhrvatski Slaveni stopili u jedinstveni hrvatski narod.221122 Tu svojunarodnu individualnost Hrvati su neprekinuto zadræali do danaπnjega dana, aona se oËituje i u tome πto oni imaju fli svoje posebno politiËko-socijalno htije-nje«. No, od 1309. sve do danas, nastavlja Pilar, oni su u nezahvalnu poloæaju,jer flvode borbu za odræanje svoje narodnosti bez pomoÊi vlastite dræave«. Prviodsjek te borbe bio je maarski period koji traje do pada Bosne. Maari su, nai-me, iskoristili bogumilski pokret u Bosni da s katoliËkim Hrvatima povedu kri-æarske vojne protiv Bosne. Samo bogumilstvo, naglaπava Pilar, flvrlo je nepovolj-no djelovalo na narodnu snagu Hrvata«.221133 OdgovarajuÊi na taj napad Maara ikatoliËkih Hrvata, bogumili su, prema Pilaru, pozvali Osmanlije, a po njihovudolasku i preπli na islam, pa su tako nastali bosanski muslimani. Tada poËinjenovo, osmanlijsko razdoblje koje za Hrvate nije bilo teπko samo zbog gubitka

221100 Isto, 10.221111 Isto.221122 Isto. Zanimljivo je primijetiti da je M. ©UFFLAY, flHrvati u sredovjeËnom svjetskom viru«, Sveslavenskizbornik, Zagreb, 1930., 214-241, upozorio na teze maarskog povjesniËara Eleméra Moóra iz 1928. godi-ne, prema kojima se slavenski element nalazi u temeljima maarske dræave.221133 I. PILAR, flOsnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju«, 10.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 93


94

Bosne, nego i zbog toga πto je osmanlijska vladavina za sobom donijela i kolo-nizaciju orijentalnih etniËkih elemenata iz Ëitave prostrane Osmanske Carevine.A nakon πto su Hrvati 1527. izabrali Habsburgovce, za osmanlijske su vlasti hr-vatski katolici postali protudræavni, neprijateljski element. Zato su se oni iselja-vali, pa je usporen proces asimilacije koloniziranoga puËanstva, a poseban pro-blem poËinju predstavljati Vlasi koje Osmanlije naseljavaju u veÊemu broju.221144

Drugim rijeËima, privodi Pilar kraju svoje izlaganje, fletnografska sastavinapuËanstva na teritoriumu pod turskom [vladavinom] iz temelja bi izmijenjena, ito na πtetu Hrvata«, a sliËan se je proces odvijao i u drugim hrvatskim zemljamakoje su bile izloæene kolonizaciji Maara i Nijemaca, a u manjoj mjeri i »eha,Slovaka i Rusina. To je u znatnoj mjeri prekinuto 1918. godine, ali ne Êe nikadu cijelosti prestati jer to diktira geopolitiËki smjeπtaj hrvatskih zemalja odnosnoprirodna teænja srednje Europe prema Jadranu. No, ti tuinci viπe nisu takoopasni jer nemaju politiËku vlast (sic!). ©to se, pak, odnosa fletniËkih faktora« uKraljevini SHS tiËe, svaki od njih mora raËunati flsa onima etniËkim elementima,koje su stoljeÊa u njegov krug naplavila«, pri Ëemu Êe onaj od fltriju glavnih et-niËkih elemenata S.H.S.« koji bude flod svoga antropoloπkoga materijala umio iz-graditi najsnaæniji i najvaljaniji antropoloπki tip, na njemu Êe ostati carstvo«.221155

Jasno je, dakle, da Pilar u tom razdoblju razmiπlja o potrebi flizgradnje antro-poloπkoga tipa«, πto za nj znaËi jaËanje slavenskog elementa napose u hrvatsko-me narodu. No, to ne znaËi nuæno uvoenje eugeniËkih mjera, nego izbjegava-nje tendencija u kojima bi se neslavenski elementi koji su se tijekom povijestiugnijezdili u srpski narodni æivot, πirili u hrvatske zemlje i u njima preuzeli do-minantnu ulogu. Takav zakljuËak nameÊe sadræaj nekoliko predavanja u PuËko-me sveuËiliπtu koje je Pilar odræao 1926. godine, kad su politiËke prilike ipak bi-le neπto drugaËije i kad je, nakon razdoblja apstinencije (koje je on smatrao re-cidivom tradicionalnoga pravaπkog oporbenjaπtva), nastupilo vrijeme fldræavot-vornosti«, tj. aktivnog nastojanja hrvatske politiËke elite da sudjeluje u obnaπa-nju vlasti i da se — Pilarovom parafrazom poznate MaæuraniÊeve dosjetke — upostojeÊem paklu aktivno traæi mjesto na kojem je najmanje vruÊe. Tako je on28. sijeËnja 1926. pred 143 sluπatelja odræao prvi dio javnog predavanja flO æivo-tu i smrti, dizanju i padanju naroda«,221166 18. veljaËe je pred 85 sluπatelja izlagaona temu flRad kao socijalan i kao filozofijski problem«,221177 a 15. travnja iste godi-ne pred 79 sluπatelja u PuËkom je sveuËiliπtu odræao drugi, zavrπni dio javnogpredavanja flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«.221188 Komplementarni su

221144 Isto.221155 Isto.221166 Spomenica PuËkog sveuËiliπta u Zagrebu, 42.221177 Isto, 43.221188 Isto, 42.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 94


95

tim predavanjima njegovi veÊ spomenuti Ëlanci o hrvatskim narodnim manamakoje je poslao na natjeËaj πto ga je raspisao Hrvatski radiπa.

Dvodijelno predavanje flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda« objavlje-no je u osam nenumeriranih nastavaka nejednakog opsega takoer u federalis-tiËkome Hrvatu, poËetkom travnja, odnosno u prvoj polovici lipnja 1926. godi-ne.221199 Sama teza da i narodi i kulture æive, rastu, napreduju, pa i propadaju, ni-je bila osobito originalna. O njoj je, primjerice, u hrvatskome tisku ©ufflay pisaoveÊ sredinom 1905. godine, osvrÊuÊi se na istraæivanja ameriËkoga antropologaDaniela Garrisona Brintona, objavljena u Politisch-anthropologische Revue,222200 anaroËito ju je popularizirao njemaËki filozof Oswald Spengler svojim djelom Pro-past Zapada koje je objavljeno u proljeÊe 1918., ali je nakon Prvoga svjetskograta doæivjelo veliki publicitet.222211 No, kao πto je spomenuto, pri ocjeni Pilarovihpredavanja uvijek treba imati na umu druπtveni i politiËki kontekst u kojem suodræana. Bilo je to doba sudjelovanja Hrvatske seljaËke stranke u jugoslavenskojvladi, πto je kritizirano s raznih strana i s razliËitih pozicija. Meutim, u skladusa svojim uvjerenjem da se samo iz pozicije vlasti mogu cjelovito promicati na-cionalni interesi, Pilar je bio meu onima koji su odobravali izlazak RadiÊa i nje-gove stranke iz apstinencije. Zasigurno su mu imponirale i neke izjave koje jenjegov stari znanac, sada ministar prosvjete, davao protiv politiËkih aspekatacrkvenog djelovanja, ali je nesumnjivo bila vaænija Ëinjenica da je RadiÊ poku-πao ispraviti bar dio nepravdi koje su Hrvatima bile nanesene prethodnih sedamgodina. Rehabilitirao je i ponovno aktivirao oko 400 hrvatskih uËitelja i Ëetrde-setak profesora, poluËio podignuÊe visoke trgovaËke i prometne πkole u Zagre-bu u Ekonomsko-komercijalnu visoku πkolu s rangom fakulteta. Istodobno seoπtro suprotstavio tendenciji stvaranja Jugoslavena πkolskim odgojem jer Êe to,kako je isticao, uËiniti æivot, dok smo mi danas Srbi, Hrvati i Slovenci.222222 Zasad,doduπe, nema podataka o tome je li novi ministar pomagao i pripreme za kra-niometrijska mjerenja zagrebaËkih πkolaraca koja je u to doba provodila Antro-poloπka sekcija Socioloπkog druπtva, ali je sasvim jasno da se protiv volje minis-tara prosvjete (koji resor je sredinom travnja 1926. preuzeo Miloπ TrifunoviÊ) teministra narodnog zdravlja Slavka S. MiletiÊa to ne bi moglo provesti.

U spomenutom predavanju flo æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda« Pilarje pokazao da je donekle modificirao socioloπka glediπta koja je zastupao koju

221199 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (1-8), Hrvat, Zagreb, 8/1926., br. 1880 (3. IV.1926., 21-22), br. 1929 (5. VI. 1926., 6), br. 1930 (7. VI. 1926., 4), br. 1931 (8. VI. 1926., 4); br. 1932 (9.VI. 1926., 4); br. 1933 (10. VI. 1926., 4); br. 1934 (11. VI. 1926., 4); br. 1935 (12. VI. 1926., 7).222200 M. ©UFFLAY, flBolesti naroda«, Obzor, 46/1905, br. 139, 17. VI. 1905., 1-2. Usp. Dr. Milan pl. ©ufflay.Izabrani eseji, rasprave i Ëlanci, Darko Sagrak, ur., Zagreb, 2000., 229-232.222211 Biljeπke u Pilarovoj ostavπtini pokazuju da je i on studirao Spenglera, iako mnoge njegove zakljuËkei ocjene nije prihvaÊao.222222 Rudolf HORVAT, Hrvatska na muËiliπtu, Izdalo Kulturno-historijsko druπtvo flHrvatski rodoljub«, Za-greb, 1942., 299-302; Franjo TU–MAN, Hrvatska u monarhistiËkoj Jugoslaviji 1918.—1941., sv. I., HrvatskasveuËiliπna naklada, Zagreb, 1993., 460-463.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 95


96

godinu prije. Joπ naglaπenije nego prije osporio je mehaniËko usporeivanjeljudskog organizma s narodom odnosno primjenu flantropomorfnog naziranja«na povijest naroda, odluËno tvrdeÊi da nije moguÊe na skup organizama doslov-no prenijeti zakon koji se odnosi na samo jedan organizam. Nema, naime, ni-kakve dvojbe da nam povijest pokazuje — tumaËi on — kako su neki narodinestali (Kaldejci, Asirci, FeniËani, Rimljani itd.), drugi su s nekadaπnje veliËinespali na neznatne ostatke (nekadaπnji EgipÊani, Grci, Kelti, Tatari itd.), a nekisvojedobno jedva poznati i zamjetni narodi sad izlaze na povijesnu pozornicu.Drugim rijeËima, kaæe Pilar, mi joπ æivimo flu periodi koju smijemo, dapaËe i mo-ramo nazvati nacionalistiËkom«, ali o postanku naroda zapravo znademo vrlomalo.222233 Upravo propast jednih i dizanje drugih naroda jasno pokazuju da naro-di ne moraju umrijeti, iako njihova stagnacija i propast u odreenoj mjeri pod-sjeÊaju na stagnaciju i propast pojedinca. Potom je Pilar izloæio dostignuÊa mo-derne biokemije i medicine te upozorio na vaænost koju za pojedinca, a poslje-diËno i za zajednicu, imaju umjeren æivot i ustezanje od prekomjerne hrane i tje-lesnog uæivanja. UËinio je to upravo prema shemi koju je zastupala sluæbena me-dicina i koja se u to vrijeme promicala na stranicama Glasnika Ministarstva na-rodnoga zdravlja (koji je prestao izlaziti krajem 1925., ali je obnovljen u drugojpolovici 1927.) te Glasnika Centralnoga higijenskog zavoda. NaglaπavajuÊi da jetakav æivotni reæim i njemu samomu pomogao da se izlijeËi od teπkog oblika ne-urastenije, Pilar je krenuo objaπnjavati antropoloπke, socioloπke i druge momen-te o kojima ovisi sudbina naroda. Za nj nema nikakve dvojbe da su moralna de-generacija i smanjenje prirodnog prirasta (flsustav dvoje djece«) meu glavnimrazlozima propasti naroda, a uzrok je tim pojavama uljuljkivanje u sigurnost ko-ju donose politiËka moÊ, blagostanje, luksuz te neumjereno uæivanje u jelu i pi-Êu. Prema njegovu miπljenju, nema jasnijeg primjera za to od sudbine Rimljanakoji su propali baπ zato πto su prethodno zagospodarili svijetom te su se potomprepustili tjelesnim uæitcima i dekadenciji uslijed Ëega je doπlo do fizioloπke de-generacije koja, uvjeren je Pilar, vodi izravno kulturnoj degeneraciji.222244

Meutim, nisu samo materijalni, fiziËki Ëimbenici sudbonosni za razvitak na-roda. Od flidejnih momenata« koju utjeËu na njihovu propast ili napredak, nas-tavlja Pilar u svome predavanju o razvitku naroda, na prvom je mjestu religija:flReligija igra u æivotu naroda najveÊu, upravo sudbonosnu ulogu. Sudbina rasai naroda ovisi upravo o tome, uz koju religiju taj narod prione.«222255 Potom nas-tavlja tumaËiti zaπto je tako: pravi impulsi za ljudsko djelovanje samo prividnodolaze iz racionalnog podruËja, u stvarnosti su oni potekli iz iracionalnoga, os-jeÊajnog dijela ljudske osobnosti. Upravo to je podruËje kojim dominira religijakoja moæe Ëovjeka navesti i na poduzimanje najneprirodnijih djela. Zato se ne

222233 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (1), Hrvat, br. 1880, 3. IV. 1926., 20.222244 Isto, 21-22.222255 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (2), Hrvat, br. 1929, 5. VI. 1926., 6.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 96


97

treba zavaravati, napominje Pilar, kao πto se to uËinilo znanstvenicima 19. sto-ljeÊa, da se religiju moæe nadoknaditi znanoπÊu. To je silna zabluda, kaæe on, ito zabluda koja je za posljedicu imala fldogmatizovanje znanosti« odnosno pret-varanje bezvjerstva u svojevrsnu novu religiju. Danas se sa sigurnoπÊu moæe ka-zati, naglaπava Pilar, da πiroki slojevi puËanstva nikad ne Êe moÊi æivjeti bez re-ligije.222266 No, vaænost religije izvire iz joπ jednog aspekta, aspekta koji nema ira-cionalnu dimenziju. Velika, Ëak presudna uloga religije, piπe dalje Pilar, potjeËeodatle πto je ona flujedno i jedan zaokruæen sistem praktiËne filozofije«, pa sumnoge religije tek filozofski sustavi koji su oblikovani u religijskoj formi. »ak ione religije Ëiji osnivaËi nisu imali duboku filozofsku spremu, u kasnijoj su fazisvog razvitka traæile filozofsku podlogu. Tako je, primjerice, krπÊanstvo koje jeflpo biti svoga osnovatelja samo jedan grandiozni etiËki pokret«, kroz sv. Pavladobilo filozofsku podlogu (iako se je paulinizmom, napominje Pilar, po sudumnogih, otuilo od prvobitnih Isusovih ideja).222277

NazivajuÊi i sebe krπÊaninom, Pilar je potom dometnuo kako flmi krπÊani« da-nas u djelima krπÊanskih autoriteta i u patristici lako prepoznajemo utjecaje sto-iËke filozofije, Platona i Aristotela. Takoer i islam, koji — prema Pilaru — flni-je etiËki pokret kao krπÊanstvo, nego jedna religija sa preteæno socijalnim i dræ-avno-politiËkim tendencijama, i koji takodjer po svome osnovatelju nije dobioosobito duboke filozofske fundacije, sliËno kao i krπÊanstvo posiæe za misaonimgorostasom Aristotelom«.222288 Zato se aristotelizam udomaÊio u arapskoj filozofiji,nastavlja on na istome mjestu, dodajuÊi kako je sliËnih pojava bilo i u BiH, gdjeje otac sadaπnjega prvaka JMO-a Mehmeda Spahe bio poznati aristotelist. Vaæ-nost religije za sudbinu naroda, nastavlja Pilar, izvire joπ iz toga πto je religija kaotakva nositeljica flsvjetozrenja« odnosno flsvjetonazora«, pa sudjeluje kod stvara-nja ne samo individualnoga, nego i nacionalnoga karaktera. Nitko ne Êe poreÊi— podsjeÊa on — da je katolicizam pridonio stvaranju francuskoga karaktera, iliprotestantizam engleskoga. No, to isto vrijedi i za Hrvate i za Srbe: na njihovooblikovanje kao dvaju zasebnih naroda sigurno su utjecali i drugi momenti, po-put rase i odvojenih povijesti, ali niπta nije imalo tako snaæan utjecaj kao πto suga imali katolicizam i pravoslavlje.222299 Pritom se moæe donijeti opÊenita ocjena,kaæe Pilar, da je religija fldobro sredstvo za afirmaciju« onda kad narodu daje bio-loπku snagu. To vrlo jasno pokazuju Kinezi i Æidovi, jedina dva velika historij-ska naroda koji su preæivjela tisuÊljeÊa povijesti: kod oba ta naroda to je postig-nuto na pribliæno sliËan naËin — flreligioznim kultusom institucije obitelji«.223300

222266 Isto.222277 Isto.222288 Isto.222299 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (3), Hrvat, br. 1930, 7. VI. 1926., 4.223300 Isto.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 97


98

No, kao πto religije pomaæu afirmaciji naroda (jer u protivnome postaju uz-rokom narodne smrti), vrijedi i obrnuto: mogu napredovati samo one religije ko-je svojim vjernicima daju snagu da se afirmiraju u æivotu.223311 Zato se moæe reÊida nije svaka religija za svaki narod, uvjeren je Pilar.223322 KlasiËan primjer utjeca-ja religije na jaËanje naroda, prema njegovu miπljenju, pruæa zoroastrizam u Per-ziji: narodni preporod Perzijaca zapoËinje obnovom fljedne snaæne i dobre reli-gije« kao πto je zoroastrizam koji je obnovio snagu perzijskog naroda i dao musposobnost za narodnu veliËinu. flTako u vlastitoj naπoj historiji vidimo rastvara-nje bogomilstva, koje je u svom poËetku jedan hrvatski narodni religijozni pok-ret, a po vremenu [vremenom je] postalo jedan osnovac bosanskoga separatiz-ma i bosanske dræave«, no kad se ono dogmatski pribliæilo katolicizmu i pravo-slavlju te izgubilo svoje prvobitne znaËajke — o Ëemu, kao πto Êemo vidjeti kas-nije, prema Pilaru jasno govori oporuka gosta Radina ButkoviÊa iz 1466. godine— propala je bosanska dræava.223333 Religija je, dakle, prema Pilaru, flnajvaæniji idej-ni momenat« koji utjeËe na narodni æivot, a za njim slijede narodna kultura, po-litiËki i geofiziËki Ëimbenici.223344 Uz njih treba imati na umu i flmomenat rasni ilietniËki«, nastavlja on, pokazujuÊi da ni sam ne razlikuje precizno rasu od etno-sa. To nije moguÊe shvatiti, kaæe on, ako nemamo na umu prirodu naroda: flNa-rod je jedan viπe jeziËni, kulturni i historiËko-dræavni, nego etniËki ili rasni po-jam. Drugim rijeËima: naroda, koji bi bili rasno Ëisti i jedinstveni, danas nema.Svaki narod na svijetu je produkat etniËkoga mijeπanja od viπe naroda i viπe ra-sa. To proizlazi iz one moralne sheme, po kojoj postaju narodi.«223355

Svi flhistoriËki narodi«, vraÊa se Pilar svomu starom tumaËenju, nastali su naisti naËin: jedno jako pleme podvrgava svojoj vlasti druga plemena na odree-nom podruËju te za odræavanje svoje vlasti organizira aparat koji se naziva dræ-avom. Unutar te dræave tijekom stoljeÊa se asimiliraju svi stanovnici, pa nastajejedan jezik, jedna historijska tradicija, jedan mentalitet, dakle i — jedan narod.223366

Na taj naËin je nastao i hrvatski narod, pri Ëemu je priliËno jasno, naglaπava Pi-lar, da stari Hrvati, koji su pokorili ostale slavenske i neslavenske elemente teim nametnuli svoju vlast i ime, fljedva su bili etniËki (sic!) jedinstveni. Moramo sinajvjerojatnije i kod njih predstaviti gospodujuÊe elemente Ëisto arijske pasmine(sic!) i onda sluge i robove finskoga i turanskog podrijetla«.223377 Nakon toga su seHrvati mijeπali s brojnim drugim narodima pa su postali zapravo etniËki moza-ik. A dok u praksi vlada tendencija da se svi ljudi smatraju jednakima, primje-

223311 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (4), Hrvat, br. 1931, 8. VI. 1926., 4.223322 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (5), Hrvat, br. 1932, 9. VI. 1926., 4.223333 Isto.223344 Isto.223355 Isto.223366 ISTI, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (6), Hrvat, br. 1933, 10. VI. 1926., 4.223377 Isto.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 98


99

Êuje Pilar, noviji smjerovi u znanosti hoÊe pokazati kako su ljudske rase nejed-nake. Srediπnje mjesto u tom smjeru predstavlja rasprava grofa Gobineaua kojije to uËenje, prema Pilaru, konaËno uveo u znanost. Meutim, flu taj izvanrednozapleteni problem mi se ne moæemo upustiti, tim manje, πto mi danas joπ nema-mo toËno odredjenoga pojma πto je to ‘rasa’. Naπa jeziËna praksa uzima ovaj po-jam izvanredno πiroko, jer se govori o latinskoj rasi, a svaki i malo antropoloπ-ki naobraæeni Ëovjek zna, da pogotovo Latini, a u potpunoj strogosti pojma niSlaveni nisu nikakova rasa, nego jedan etniËki i rasni konglomerat.«223388

Pilar zato zakljuËuje: prvo, svi postojeÊi narodi su rasni i etniËki konglome-rat; drugo, nisu sve rase jednako flobdarene«, ali tu tvrdnju ne treba uzimati ap-solutno, πto pokazuje veÊ Ëinjenica da Kinezi imaju kulturu koja je u neprekinu-tu kontinuitetu stara πest tisuÊljeÊa, i treÊe, sposobniji narodi imaju viπe politiË-ke vlasti i gospodstva.223399 Novi problem, priznaje Pilar, nastaje, meutim, ondakad se hoÊe definirati ta flsposobnost«, tim viπe πto je oËito da ona nema veze sa-mo s rasnom podlogom, nego i s religioznim i historijskim odgojem te s flbiolo-πkim probirom« — to je njegov prijevod njemaËke imenice Auslese — odnosnosmiπljenim (eugeniËkim) poticanjem snaænijih elemenata. Na hrvatskome se i nasrpskom primjeru ta razlika priliËno jasno vidi, dræi Pilar koji smatra da je pra-voslavlje zasluæno za naglaπeniji politiËki dar te za snaæniju volju i aktivniju in-teligenciju kod Srba, dok je katoliπtvo odgajalo apolitiËan element, ali je zato na-prednije u kulturnome i u etiËkom pogledu.224400

U zavrπnome dijelu predavanja Pilar je napomenuo kako je antropologijamlada znanost, pa je na temelju dotadaπnjih njezinih rezultata flvrlo teπko stva-rati zakljuËne sudove«.224411 Nakon te ograde ocjenjuje da se ipak moæe dræati ka-ko je za sudbinu naroda vrlo vaæan njegov etniËki odnosno rasni sastav, kao iotporna snaga vodeÊega sloja koji kod pripadnika arijske rase opÊenito propa-da zbog odavanja æivotnim porocima i neumjerenostima. Mi zasad, kaæe on, joπne znamo rezultate flsvjestne eugenetike« koju su u posljednjim desetljeÊima po-Ëeli provoditi flkulturni narodi, na Ëelu im sjeverni Amerikanci, a za njima Nijem-ci, Englezi, Skandinavci, Ëak su i Madæari poËeli u tom smjeru raditi«, ali Pilar neiskljuËuje moguÊnost da neki nov tip, nastao mijeπanjem arijaca s drugim rasa-ma, dostigne, pa i prestigne arijce.224422 VideÊi oËito u tome prigodu za Hrvate idruge Slavene koji su takoer takva jedna flmjeπavina«, Pilar zato predlaæe da jed-na flpraktiËna eugenetika« utvrdi jedan stalni tip (Dauertypus) koji Êe harmoniË-no povezati sve te raznorodne elemente i dati da njihove odlike dou do izraæ-aja. Uz to je za povoljan razvitak naroda potrebno razvijati fiziËku, a s njom

223388 Isto.223399 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (7), Hrvat, br. 1934, 11. VI. 1926., 4.224400 Isto.224411 I. PILAR, flO æivotu i smrti, dizanju i padanju naroda«, (8), Hrvat, br. 1935, 12. VI. 1926., 7.224422 Isto.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 99


100

skopËanu i duπevnu i moralnu snagu, te teæiti etiËkome harmoniziranju i formu-liranju flpovoljne misaone organizacije u jednoj visoko stojeÊoj religiji i filozofiji,koja tome narodu odgovara, daje mu snagu, da znade preboljeti, dotiËno para-lizirati pojave kulturne degeneracije i stvoriti toliku politiËku i kulturnu stabil-nost za svoje narodno djelo, da se moæe etniËki formirati u jedan trajan, za æi-vot sposoban tip«.224433

Da su svi narodi flrasne mjeπavine« i da flËistokrvnih naroda« uopÊe nema, Pi-lar je ponovio i u svome Ëlanku o flsistemizovanju sociologije« koji je ujesen1927. objavljen u MjeseËniku.224444 Malo nakon toga iziπao je i Ëetvrti od spomenu-tih Pilarovih tekstova iz ciklusa koji su posveÊeni socioloπko-antropoloπkim te-mama. Taj se tekst bavi djelovanjem Antropoloπke sekcije Socioloπkog druπtvau Zagrebu.224455 Pilarovi podatci o nastanku te sekcije razlikuju se od onih koji suobjavljeni u Ëasopisu Priroda. Taj je Ëasopis u broju za listopad i studeni 1925.obavijestio kako je sekcija osnovana 28. prethodnog mjeseca (dakle vjerojatno28. rujna) u Socioloπkome druπtvu, na sjednici kojom je predsjedao predsjednikDruπtva dr. Adolf MihaliÊ. U odbor su, piπe Priroda, izabrani Boris Zarnik kaopredsjednik te Pilar kao podpredsjednik, a Milovan Gavazzi i Vladimir TkalËiÊkao Ëlanovi.224466 S obzirom na intenzitet Pilarova bavljenja tom problematikom, alii s obzirom na danaπnje kvaziznanstvene manipulacije tim dijelom njegove ak-tivnosti, vrijedi opπirnije navesti dio teksta objavljenoga tom zgodom u Prirodi:

flSekciji je zadaÊa, da u skladu s pravilima Socioloπkog Druπtva i kao njegovsastavni dio pobudi u naπoj javnosti interes za antropologiju i razne njezine dis-cipline, te da osnuje akciju za provodjenje antropoloπkih studija u naπem naro-du.

Moderna antropologija, kao nauka o bioloπkom razvoju i rasnom sastavuËovjeËjeg roda te o Ëovjeku kao Ëlanu æive prirode, zasnovana je na suvreme-nim teËevinama biologije i njezinih grana, naroËito nauke o nasledjivanju (men-delizma).

Na tim solidnim temeljima, uz primjenu podesnih metoda mjerenja i opaæa-nja (antropometrije, somatoskopije, ispitivanja inih fiziËkih i intelektualnih ose-bina i t. d.), zasnovan je dalekoseæan antropoloπki rad, koji ide za bioloπkim is-pitivanjem i klasifikacijom ËovjeËanstva i njegovih pojedinih dijelova.

224433 Isto.224444 I. PILAR, flO sistemizovanju socijologije«, MjeseËnik. Glasilo PravniËkog druπtva, 53/1927., br. 8-9, Prav-niËko druπtvo u Zagrebu, Zagreb, kolovoz-rujan 1927., 345-353. Taj je Ëlanak pod naslovom flO sistema-tizovanju sociologije« objavljen u Ëasopisu Pilar, 6/2011., br. 12 (2), 85-94. Spomenuti citat nalazi se nastr. 91.224455 I. PILAR, flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkoga druπtva u Zagrebu«, Obzor, 68/1927., br. 311, 20.XI. 1927., 2-3.224466 flAntropoloπka sekcija Socioloπkog Druπtva«, Priroda, 15/1925., br. 8-9, Zagreb, listopad-studeni 1925.,153-155.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 100


101

Veliku vrijednost i vaænost imade antropologija osobito u praktiËnoj primje-ni na razne druge nauke, etnologiju, nauku o populaciji, socijalnu higijenu, eu-geniku, te na sociologiju kao posebnu nauku o ljudskom druπtvu.

Kod nas su osobito na prehistorijskoj antropologiji radili neki ozbiljnistruËnjaci kao Truhelka, ÆupaniÊ, M. VasiÊ, a osobito GorjanoviÊ-Kramberger, Ëi-ja su istraæivanja o ‘Krapinskom Ëovjeku’ jedno klasiËno djelo svjetske znanstve-ne literature.

Antropoloπko je izuËavanje recentnog puËanstva medjutim kod nas, pogotovou Hrvatskoj, joπ malo obradjeno; za Bosnu imade veÊ lijepih poËetaka u istraæiva-njima Glücka, a za Srbiju je sabrano mnogo materijala u djelima J. CvijiÊa.

Tako je veliki dio naπeg narodnog podruËja za modernu antropologiju ostaodo danas joπ viπe ili manje ‘terra incognita’, te je antropoloπka slika naπih zema-lja u glavnom nepoznata, a predodæba je o njoj iskonstruirana na sporadiËkimopaæanjima veÊinom stranih struËnjaka (Niederle, Weisbach, Zuckerkandl, Auer-bach, Toldt, Capus, Deniker i u najnovije vrijeme Pittard).

Medjutim baπ podruËje naπe dræave pruæa najveÊe obilje materijala za inten-zivan antropoloπki studij. Na ovoj su se raskrsnici svijetova prije i poslije dose-lenja Slavena u ove krajeve kroz vjekove poizmijenjale i poukrπtale premnogerase i etniËke emigracije, od pradavnih vremena Krapinskog Ëovjeka, pa sve doinvazija turskih i penetracija madæarsko-njemaËkih. Od tih preraznih kompone-nata znademo samo za one iz historijskog vremena, a i to jedva samo po nekimetniËkim imenima (Pelazgi, TraËani, Iliri, Skiti, Kelti, Heleni), Rimljani, DaËani,razna germanska plemena kao Goti, Longobardi, Kvadi, Heruli, pa Huni, Avari,Stari Bugari, Madæari i ini Mongoli, zatim Kurdi, Jermeni, Aromuni, Arbanasi i t.d. Antropoloπko-rasno znaËenje tih raznovrsnih primjesa moæemo samo donek-le nagadjati, dok ga faktiËno nijesmo na licu mjesta ni kako ispitali. Tako je da-kle po πirokoj praslavenskoj osnovi Jugoslavena razasijan joπte jedan πaroliki ras-ni mozaik inih elemenata, sloæen od prerazliËnih kamiËaka djelomiËno nepoz-natog porijekla i sastava.

‘Poznaj samog sebe’ taj klasiËni imperativ nalaæe nam kao narodu ispitivanjeporijekla i rasnih osebina sviju naπih krajeva. Samo neumornim sistematskim iantropoloπkim radom moÊi Êemo da se pribliæimo cilju, da udjemo u trag biolo-πkim osnovama naπih ljudi i njihove naravi, s kojima su bez sumnje u dubokoji ako sakrivenoj vezi i mnogi problemi unutraπnje strukture i æivota naπeg naro-da i druπtva.

Socioloπko druπtvo, koje je sebi stavilo za zadaÊu svestrano prouËavanjenaπeg druπtva i druπtvenih pojava, uvaæilo je osobitu potrebu intenzivnijeg stu-dija i popularizovanja antropologije kod nas, te je pristupilo ostvarenju svojespomenute Antropoloπke Sekcije. Da se, medjutim, djelovanje Sekcije i u vezi snjome zasnovanog struËno organizovanog rada uzmogne i u skromnom opseguzapoËeti, potrebna su znatna materijalna sredstva, kojih Socioloπko Druπtvo, uzrelativno slabi interes naπe javnosti, nipoπto nema. K tome je potrebna moralna

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 101


102

potpora i aktivna suradnja sviju, koji po svojoj izobrazbi i poloæaju mogu da po-mognu, a to su osobito lijeËnici, naroËito oni, koji djeluju u socijalnim i uopÊejavnim institucijama: u πkolama, na bolnicama, u javnim ambulantama, kod ok-ruænih ureda, kod æeljeznice, u vojsci; a jednako mogu i uËitelji i sveÊenici us-pjehu akcije mnogo pomoÊi. Nada sve je pak potrebno razumjevanje i susretli-vost te djelotvorna pomoÊ sviju vlasti, lokalnih i dræavnih, te raznih prirodoslov-nih i zdravstvenih uredaba, muzeja i t. d.«224477

Prema Pilarovu tumaËenju, osnivanje antropoloπke sekcije Socioloπkog dru-πtva bilo je motivirano nastojanjem da se i flu naπoj dræavi«, po uzoru na velikezapadne narode, flantropologija, njezine zasade i rezultati« primijene u voenjuflnarodne i dræavne, a napose socijalne politike«.224488 Iz takve bi Pilarove formula-cije proizlazilo da je sekcija zagrebaËkoga Socioloπkog druπtva prednjaËila u pro-micanju te zamisli, iako stranice sluæbenoga Glasnika Ministarstva narodnogazdravlja bez ikakve dvojbe upuÊuju na posve drugi zakljuËak: to je veÊ otprijebio dio zacrtane dræavne politike. No, baπ Hrvati, napominje Pilar o spomenu-tom Ëlanku, imaju razloga poticati antropoloπka istraæivanja jer je njihova primje-na u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama upravo za njih postala teæak socijalno-politiËki problem.224499 Tom je opaskom Pilar, naime, ciljao na antropoloπkim, za-pravo rasistiËkim razlozima motivirane mjere ameriËkih vlasti na podruËju use-ljeniËke politike i politike zapoπljavanja, koje su pogaale i hrvatske radnike uSAD-u, ali i u nekim zapadnoeuropskim zemljama.225500

Zdravko LorkoviÊ poslije Êe ustvrditi da je glavni organizator Antropoloπkesekcije Socioloπkoga druπtva, iz koje je izrastao antropoloπki zavod koji je for-malno poËeo raditi 1944. godine, bio Boris Zarnik, koji je na fakultetu dræao dvi-je katedre (biologije te histologije i embriologije).225511 Nema nikakva sumnje da jeod osnivaËa Sekcije samo Zarnik raspolagao potrebnim teorijskim znanjem o an-tropologiji, a on je iza sebe imao respektabilnu karijeru na Carigradskome sve-uËiliπtu. Prema sluæbenim sveuËiliπnim podatcima Zarnik je u akademskoj godi-ni 1926./27. bio redoviti profesor biologije, histologije i embriologije, predstoj-nik Morfoloπko-bioloπkog zavoda, dopisni Ëlan Bioloπkog druπtva u Beogradu,

224477 U nastavku teksta u Prirodi navedene su kategorije Ëlanstva i podatci o visini Ëlanarine, te je objavlje-no kako flprijave za pristup u Antropoloπku Sekciju, te uplate Ëlanarina i prinosa prima gosp. dr. MilovanGavazzi, kustos Etnografskog Odjela Narodnog Muzeja u Zagrebu.« (flAntropoloπka sekcija SocioloπkogDruπtva«, Priroda, 15/1925., br. 8-9, 153-155.)224488 I. PILAR, flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkoga druπtva u Zagrebu«, 2.224499 Isto.225500 Pavel V. BREÆNIK, flNaπi Amerikanci i naπa iseljeniËka politika«, Nova Evropa. knj. XIII., br. 9, 11. V.1926., 283-286. napominje kako je ameriËki Immigration Act bio motiviran toboænjim tumaËenjem da seSlaveni — za razliku od Britanaca, Nijemaca i Skandinavaca — teπko prilagoavaju ameriËkom druπtvu.Tim se je problemom kasnije posebno bavio sociolog Dinko TomaπiÊ, svojedobno jedan od Ëelnika OR-JUNA-e, kasnije bar na verbalnoj razini pristaπa demokratskih naËela. Usp. TomaπiÊeve Ëlanke flAmeriËkotræiπte rada i ideja o superiornosti ljudske rase« (1935.), flEugenika i rasna teorija« (1937.), flRasno tumaËe-nje druπtva« (1940.) itd.225511 Z. LORKOVI∆, flProf. dr. Boris Zarnik«, 7-8.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 102


103

izvanjski Ëlan Medicinsko-fizikalnog druπtva u Würzburgu, Ëlan povjerenstvaRockefellerove zaklade za medicinsku naobrazbu te dekan Medicinskoga fakul-teta 1919./20. godine.225522 Pilarov tekst iz Obzora sadræi, meutim, viπe pojedinos-ti: u njemu Pilar za Zarnikova æivota tvrdi kako je Zarnik preuzeo struËno-znan-stveni, on sam (Pilar) florganizatorni-administrativni«, a Franjo DiviÊ tajniËki po-sao Sekcije. Pothvat su, nastavlja on, poduprli duænosnici zagrebaËkoga Etno-grafskog muzeja Vladimir TkalËiÊ, Milovan Gavazzi i Mirko Kus Nikolajev, a pri-kljuËilo im se i nekoliko zagrebaËkih lijeËnika koji su se bavili socijalnom medi-cinom (Ivan Köhler, Ivan Glavan, Milan Crljenak i Josip Riesner-Rasuhin), kao iKlotilda KuËera Junak te Andrija ©tampar.225533 PoËetkom 1934. u Prirodi Êe baπZarnik objaviti da je zamisao o osnivanju Antropoloπke sekcije Socioloπkog dru-πtva bila potekla upravo od Pilara, a kako je pothvat postao popularan i za njsu zanimanje pokazivali sve πiri krugovi inteligencije, nametnula se ideja da seosnuje i posebno druπtvo.225544 No, do toga oËito nije doπlo sve do pred sam krajDrugoga svjetskog rata.

Prvo pitanje s kojim se Antropoloπka sekcija suoËila, piπe Pilar, bila je Ëinje-nica da je bilo nepoznato flkako izgleda naπ prosjeËni antropoloπki tip«.225555 Ni narazini jugoslavenske dræave ta formulacija odnosno uoËavanje tog problema ni-je bilo originalno: Bogoljub KonstantinoviÊ je joπ poËetkom 1923. podsjeÊao nato da su strani autoriteti upozorili kako je interpretacija istraæivanja moguÊa tekkad se mjerenjima ustanovi flnormalni tip«, jer Êe tek tada biti moguÊe rasprav-ljati o tome postoje li kakve aberacije, koji su im uzroci i kako im treba pristu-piti odnosno kako ih interpretirati.225566 To je, uostalom, bilo i logiËno, pa je slije-dom toga, nastavlja Pilar, odluËeno da se pristupi mjerenjima. Ona su za poËe-tak iz tehniËkih i financijskih razloga ograniËena na zagrebaËko podruËje, pa seu skladu s time veÊ 1926. ta Sekcija — prema upitnome arku koji je izradio Zar-nik — poËinje baviti kraniometrijskim mjerenjima djece u zagrebaËkim osnov-nim πkolama.225577 U sklopu priprema za ta mjerenja, Zarnik je u veljaËi i u oæuj-ku 1926. pod naslovom flO znaËenju antropologijskog ispitivanja puËanstva«

225522 AkademiËke vlasti, osoblje, ustanove i red predavanja na SveuËiliπtu Kraljevine Srba, Hrvata i Slove-naca u Zagrebu u ljetnom poljeÊu 1926./27., Zagreb, 1927. 15. U toj periodiËnoj publikaciji za 1939./40.godinu dodane su joπ neke Zarnikove duænosti, kao i podatak da je, meu ostalim, dobio i florden sv.Save III stepena«.225533 I. PILAR, flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkoga druπtva u Zagrebu«, 2.225544 B. ZARNIK, flPoziv na osnivanje antropoloπko-eugeniËkog druπtva«, Priroda, 24/1934., br. 2, veljaËa1934., 61-62.225555 I. PILAR, flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkoga druπtva u Zagrebu«, 2.225566 B. KONSTANTINOVI∆, flO biometriji«, Glasnik MNZ, br. 1-3, januar-mart 1923., januar-mart 1923., 13--31.225577 I. PILAR, flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkoga druπtva u Zagrebu«, 2. tvrdi da su mjerenja, uzpotporu gradonaËelnika Vjekoslava Heinzela i magistra ravnatelja Hajdinjaka poËela u travnju 1926. go-dine. Nasuprot tome, Salih LJUBUN»I∆, flPsihologija u Hrvata«, Pedagoπka Jugoslavija 1918—1938., 86,misli da je to bilo veÊ 1925. godine, a taj podatak navodi i (uglavnom nepouzdana) internetska flPovijestHrvatskoga socioloπkog druπtva« na mreænoj stranici tog druπtva.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 103


104

odræao dva javna predavanja u PuËkome sveuËiliπtu u Zagrebu.225588 Tijekom go-dine obavljena su mjerenja oko 800 zagrebaËkih πkolaraca, a oËito je da je svojdio poslao najbræe i najtemeljitije obavila skupina kojoj je na Ëelu bio upravo Pi-lar. On, naime, piπe, da je pod njegovim vodstvom okonËano kraniometrijskomjerenje 380 uËenika osnovne πkole u Samostanskoj ulici, kad je u cijelosti po-punjeno oko 370 upitnih araka djece, meu kojima je bilo 318 Hrvata, 10 Nije-maca, 8 Slovenaca, 4 Maara, 3 Æidova, 2 »eha te po jedan Srbin i Poljak. No,da bi se mogli dobiti ikakvi spomena vrijedni rezultati, napominje Pilar, potreb-no je obraditi svih pribliæno 6.000 zagrebaËkih osnovaca.225599

Zanimljivo je da LijeËniËki vjesnik nije donio nijedne vijesti o anketi, iako seZarnik i dalje nalazio meu njegovim Ëestim suradnicima. No, sam Êe Zarnik uveljaËi 1934. objaviti kako su ipak obavljena mjerenja na 4.600 djece.226600 Prelimi-narne i djelomiËne rezultate te ankete on je objelodanio veÊ 1927. u godiπnjakuMatice hrvatske, u sklopu svoga popularno pisanoga Ëlanka koji se bavio ras-nim sastavom europskog puËanstva.226611 U tom je tekstu Zarnik prihvaÊao stajali-πte da u jugoslavenskoj dræavi æive tri naroda, ali izmeu njih nema nikakvih bit-nih rasnih razlika, πto znaËi da flsmo [...] u bioloπkom smislu jedna jedinica, ko-ja Êe bez sumnje privuÊi i asimilirati sve one nama jednake rasne sastavine, ko-je su joπ danas izvan naπih granica«.226622 Na isti, zasad tek privremeni zakljuËak,istiËe Zarnik, navode i podatci ankete Antropoloπke sekcije Socioloπkoga druπt-va u Zagrebu, prema kojima je kod zagrebaËkih Hrvata udio nordijske rase oko15%, dinarske oko 50%, a alpinske oko 35%. Kod djece kojima je jedan roditeljSlovenac, dodaje Zarnik (uz ogradu da je dosad izmjereno samo 25 osoba iz tekategorije), udio nordijske rase ipak je neπto veÊi nego kod djece kojima su obaroditelja Hrvati.226633

I nakon toga zajedniËkog pothvata s Pilarom, Zarnik se posve samostalnobavio antropometrijskim istraæivanjima i mjerenjima, gotovo bez iznimke nagla-πavajuÊi rasno jedinstvo flJugoslavena« odnosno flnaπeg naroda«, kao πto je, uos-talom, uËinio i u Ëlanku objavljenome u Hrvatskom kolu za 1927. godinu, gdjeje tek nevoljko priznao postojanje triju naroda.226644 No, iako je bio viπegodiπnjipredsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog druπtva, u Ëijem je vodstvu bio i veliki

225588 Spomenica PuËkog sveuËiliπta u Zagrebu, 43.225599 I. PILAR, flO radu antropoloπke sekcije Socijoloπkoga druπtva u Zagrebu«, 2.226600 B. ZARNIK, flPoziv na osnivanje antropoloπko-eugeniËkog druπtva«, 61-62.226611 B. ZARNIK, flO rasnom sastavu evropskog puËanstva«, Hrvatsko kolo, VIII, Matica Hrvatska, Zagreb,1927., 40-80.226622 Isto, 80.226633 Isto, 73-75.226644 O tim je njegovim aktivnostima redovito izvjeπÊivao druπtveni Ëasopis Priroda. Usp. Zarnikove ËlankeflKrv i rasa«, Priroda, 20/1930., br. 1, sijeËanj 1930., 1-14; flTemelji i ciljevi eugenike«, Priroda, 21/1931., br.2-3, veljaËa-oæujak 1931., 35-48; flRasa i duπevna produktivnost«, Priroda, 21/1931., br. 5-6, svibanj-lipanj1931., 129-139 itd. Bibliografija njegovih radova objavljena je u LieËniËkom viestniku za 1945. te u Actamedico-biologica, sv. 1/1945.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 104


105

broj njegovih suradnika, druπtveni mjeseËnik Priroda kojemu Êe Zarnik do smr-ti ostati ne samo suradnikom nego i savjetnikom, nije ni jednim slovom zabilje-æio Pilarovu smrt. To moæda i nije bilo neobiËno, jer u nacionalno-politiËkomesmislu izmeu Pilara i Zarnika nije bilo previπe dodirnih toËaka: Pilar je bio Hr-vat, Zarnik Slovenac; Pilar je simpatizirao Hrvatsku zajednicu, a kasnije HFSS iHSS; Zarnik je dosljedno glasovao za reæimske, protuhrvatske stranke; Pilar jepo uvjerenju bio demokrat i protivnik svakoga kolektivizma; Zarnik je pristajaouz jugoslavenski, poslije i uz nacionalsocijalistiËki kolektivizam.226655 OslanjajuÊi sei na to πto mu je supruga bila Njemica, u doba Nezavisne Dræave Hrvatske je,po svemu sudeÊi, pokuπavao promicati eugeniËka naËela, ali je prisilno um-irovljen veÊ koncem listopada 1941. godine, pred kraj mandata ministra nastaveMile Budaka.226666 InaËe je Zarnik, prema nekim obavjeπtajnim podatcima, od ne-kadaπnjega slobodnog zidara pred kraj æivota postao uvjerenim katolikom, pa jeu Hrvatskoj enciklopediji 1942. (zapravo 1943.) objavio Ëlanak u kojem je zas-tupao otvoreno proturasistiËka stajaliπta, a umro je poËetkom 1945. godine. Danjegov neobiËni æivotopis ne bi bio okonËan kakvom banalnoπÊu, vrijedi domet-nuti da su jugoslavenske komunistiËke vlasti jedno vrijeme dræale da je Zarnikbio pristaπa nacionalsocijalista, ali je veÊ 1946. u Jugoslaviji javno hvaljen kaodarvinist i pristaπa materijalistiËkog svjetonazora.226677 No, kao πto se Zarnik tomproblematikom bavio i prije Pilara i nakon njega, posve neovisno o njemu, ta-ko su, razumljivo, antropometrijska mjerenja nastavljena i u kasnijim godinama,kad Pilar u njima viπe nije sudjelovao.226688

Politika opet na prvome mjestu: Ivo Pilar 1928.—1933.U svome predavanju o Georgesu Sorelu, odræanom poËetkom 1930. godine,priznat Êe Pilar ono πto je svakomu znalcu njegova djela bilo poznato i inaËe,da je, naime, flreligijozna povijest (...) predmet posebne moje predilekcije«.226699 To

226655 Opπ. T. JONJI∆, flBartulin’s Tilting with Windmills«, Review of Croatian History 8/2012, no. 1, 238--240.226666 Zarnik je umirovljen PaveliÊevom odredbom od 17. X. 1941., istog dana kad je umirovljen joπ jedanredoviti profesor Medicinskog fakulteta, dr. Franjo Kogoj (Sluæbeni glasnik Ministarstva nastave Nezavis-ne Dræave Hrvatske, 1/1941., br. 12, Zagreb, 1. XII. 1941., 1188). Kao asistent Zarnikova prijatelja i su-radnika Zdravka LorkoviÊa, genetiËar Tvrtko ©vob uopÊe ne dvoji da je Zarnik umirovljen zbog svoje ju-goslavenske politiËke orijentacije (T. ©VOB, Izmeu ideja i stvarnosti. Autobiografski fragmenti, Zagreb,2006., 42).226677 Isto, 240.226688 U ovdje veÊ viπe puta citiranom Ëlanku koji je V. Horvat 1943. objavio u reprezentativnoj publikacijiobjavljenoj u nakladi Glavnoga ustaπkog stana, ponavlja se kako su se antropoloπkim mjerenjima hrvat-skog puËanstva, pored Pilara, bavili J. Deniker, A. Weisbach, B. Maleπ, N. ÆupaniÊ, M. Cwirko-Godyckii F. IvaniËek. Pritom Horvat dodaje da su sva ta istraæivanja pokazala veliku sliËnost rasnog materijala kodHrvata i Srba.226699 I. PILAR, flGeorges Sorel, francuski socijalni filozof, duhovni otac faπizma i boljπevizma. Predavanje πtoga je na 27. veljaËe 1930. u Socijoloπkom druπtvu u Zagrebu odræao dr. Ivo Pilar, odvjetnik i potpredsjed-nik istoga druπtva u Zagrebu«, MjeseËnik. Glasilo PravniËkog druπtva, 56/1930., br. 2-3, Zagreb, veljaËa-oæujak 1930., 67-83. Pretisak u: Pilar, 5/2010., br. 10 (2), 101-119. Ova se Pilarova tvrdnja nalazi na str.115 pretiska.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 105


106

priznanje nije bilo tek retoriËka figura, nego je doista odgovaralo Ëinjenicama: ovjerskoj je tematici Pilar æestoko polemizirao u prvih petnaestak godina svogajavnog djelovanja, a o vjerskoj povijesti Balkana pisao je sa silnim interesom ivelikom straπÊu praktiËno u svim svojim djelima od druge polovice svjetskog ra-ta do smrti. I njegova aktivnost u Socioloπkome druπtvu, a napose bavljenje an-tropoloπkim temama, tijesno je povezano s tim njegovim interesom. On Êe uposljednjih pet godina Pilarova æivota rezultirati nizom tekstova o toj problema-tici, od kojih je glavni objavljen 1931. u Akademijinu Zborniku za narodni æivoti obiËaje pod naslovom flO dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijet-lu i znaËenju«.227700 Rasprava je naiπla na niz povoljnih odjeka u tadaπnjemu novin-stvu i u struËnoj literaturi.227711 U njoj Pilar — naglaπavajuÊi veÊ u prvim reËenica-ma da ga motivira flslovjenski patriotizam« — na jednome mjestu kaæe kako gaje u studiju flbogumilstva« odnosno Crkve bosanske flosobito zanimala rasno-an-tropoloπka, socijalna i politiËka pozadina toga pitanja«.227722 No, u Ëitavoj toj raz-mjerno opπirnoj raspravi zapravo nigdje nema ni jednoga slova o toj flrasno-an-tropoloπkoj« pozadini, a opπirno se razglaba o pojavama koje Pilar smatra soci-jalnim i politiËkim posljedicama manihejskog dualizma u staroj vjeri Hrvata i Sr-ba. Jednako tako, kad uskoro objavi posebnu raspravu o svetome Savi,227733 ni unjoj ne Êe spomenuti pojam flrasa« niti Êe slova napisati o flrasno-antropoloπkoj«pozadini pojave i utjecaja toga svetca Srpske pravoslavne crkve: jer kao πto jekod Pilara osjeÊaj pripadnosti slavenstvu iznimno jak tijekom cijeloga æivota, ta-ko je kod njega konstantna i svijest o tome da Hrvati i Srbi pripadaju istoj rasi.

DramatiËan razvitak prilika u Kraljevini SHS navest Êe Pilara da se ponovnopozabavi politiËkim problemima i pokuπa utjecati na razvitak dogaaja. Nakonskupπtinskog atentata u lipnju 1928. i zaoπtravanja dræavno-politiËke krize on sekani obratiti (a moæda se i obratio) Anti TrumbiÊu i Jurju KrnjeviÊu svojim po-gledima na aktualne prilike.227744 S TrumbiÊem je sigurno imao i neposredne veze.Sastavlja i elaborat o moguÊem izlasku Hrvata iz Kraljevine SHS, protiveÊi se pre-naglim koracima i zalaæuÊi se za temeljitu gospodarsku, psiholoπku i politiËkupripremu Ëina kojim mora biti okrunjena borba njegova naroda.227755 Ni u jedno-

227700 I. PILAR, flO dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaËenju«, Zbornik za narodni æi-vot i obiËaje juænih Slavena, knj. XXVIII, sv. 1, Zagreb, 1931., 1-86. Rasprava je ponovno otisnuta u Ëa-sopisu Pilar, 2/2007., br. 3 (1), Zagreb, 2007., 91-151.227711 VeÊinu njih je Pilar prikupio i saËuvao te se nalaze u NSK, OIP, R-7983, C-f. Nekoliko najvaænijih ob-javljeno je 2007. u br. 4 (2) Ëasopisa Pilar.227722 I. PILAR, flO dualizmu u vjeri starih Slovjena«, Pilar, br. 3, 99.227733 I. PILAR, flO Svetom Savi i njegovu znamenovanju«, Nova Evropa, knj. XXI, br. 1, Zagreb, 16. I. 1930.,1-10. Pretisak rasprave objavljen je u Ëasopisu Pilar, 7/2012., br. 14 (2), 77-88.227744 NSK, OIP, R-7983, nereg. Usp. flKoncept neodaslanoga Pilarova pisma dr. TrumbiÊu i dr. KrnjeviÊu(1928.)«, te flPilarovo pismo uredniπtvu zagrebaËkoga federalistiËkog dnevnika Hrvat (1928.)«, Pilar,5/2010., br. 9 (1), 93-95, 97-101. Vidi i: B. JAN»IKOVI∆, flIvo Pilar u svjetlu nepoznatih dokumenata«, GP,br. 1, 239-265.227755 I. PILAR, flExposé glede pitanja izlaska Hrvata iz Kraljevine S. H. S.«, Pilar, 5/2010., br. 9 (1), 103-109.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 106


107

me od tih dokumenata nije Pilar ni jednom rijeËju spomenuo ni rasu niti je nabilo koji naËin nagovijestio shvaÊanje da bi rasni moment imao ikakve uloge urjeπenje hrvatskoga pitanja. Nikakvu pozornost ne posveÊuje ni eugenici. Istovrijedi i za druge nejavne i, dakako, neobjavljene dokumente koje je sastavioiduÊih godina, makar je u njima pravio stanovite simboliËke ustupke aktualnimprilikama. Tako je, primjerice, joπ u studenome 1924. tvrdio da Aristotelovu she-mu obitelj — opÊina — dræava (polis) valja dopuniti tako da se postavi flprirod-na i bioloπki fundirana« shema koja ukljuËuje Ëetiri socijalna elementa (pojedi-nac, obitelj, narod, dræava),227766 slijedom Ëega ni u svome Ëlanku o flsistematizo-vanju sociologije« iz druge polovine 1927. takoer nije spomenuo staleæ kao po-sebnu socijalnu i socioloπku kategoriju.227777 No sada, u novim okolnostima, poËet-kom 1930. godine, tu svoju donedavno flprirodnu i bioloπki fundiranu« shemu onje dopunio novim elementom, staleæom kao elementom bez kojeg je, prema nje-govoj ocjeni, bilo teπko odgovoriti na izazove gospodarske krize, i bez kojeg jenemoguÊe na pravi naËin, bez internacionalistiËkih glavinjanja, postaviti HSS uideoloπko æariπte hrvatskoga politiËkog æivota. Upravo Êe staleæ i staleπka orga-nizacija hrvatskog naroda u predstojeÊem razdoblju biti u fokusu Pilarovih soci-oloπko-politiËkih razmatranja. Da bi tom svom stajaliπtu i opravdanju uloge sta-leæa — koji Êe kasnije povremeno nazivati i korporacijom, ne praveÊi previπejasnu razliku izmeu ta dva pojma, pa ih povremeno mijeπajuÊi i s klasom —dao znanstvenu podlogu, imala su posluæiti njegova predavanja flo novim smje-rovima socijalne misli«. Njima je htio postiÊi dva kljuËna cilja: objasniti svojeshvaÊanje da je upravo seljaËki staleæ onaj koji ima biti stoæer okupljanja Ëitavahrvatskog naroda, te istodobno otupiti ne tako rijetka shvaÊanja Ëak i u samo-me vodstvu HSS-a da su svi ostali staleæi (a napose plemstvo i flpokvarena gos-poda«) zavrijedili tek da ih se odbaci u ropotarnicu povijesti.

Ta modifikacija njegova osnovnoga socioloπkog modela zapravo je samo pri-vidno predstavljala intelektualni lom; u stvarnosti se mogla tumaËiti i kao dos-ljedna primjena Pilarovih spoznaja i uvjerenja o zoroastriËkoj podlozi i o poljo-djelaËkoj naravi slavenskoga (hrvatskoga) duha, koje je on postupno izgraivaosredinom dvadesetih godina 20. stoljeÊa. Radilo se jednostavno o naËelu evolu-cije: Pilar je veÊ prije pisao da narodi mogu, poput pojedinaca, rasti, jaËati i um-irati, pa je bilo lako primijeniti isto pravilo i na socijalne skupine i socioloπkekategorije, slijedom toga i na staleæe. U tom je smislu intonirana i njegova Spo-menica u pitanju organizacije obrane i otpora Hrvatskoga Naroda u sadanjoj nje-govoj politiËkoj situaciji, koja je nastala u rujnu 1930. godine.227788 Ona je bila oËi-to namijenjena vodstvu tada zabranjenoga HSS-a, a nezaobilazna je za shvaÊa-nje Pilarovih svjetonazorskih, socioloπkih i znanstvenih pogleda u posljednjem

227766 I. PILAR, flBioloπka poËela ljudskog æivota«, 10.227777 ISTI, flO sistematizovanju socijologije«, MjeseËnik, 53/1927., br. 8-9, kolovoz-rujan 1927., 345-353.227788 I rukopisna i strojopisna verzija tog dokumenta saËuvane su u Pilarovoj ostavπtini (NSK, OIP, R-7983,A-30), a potonja je i objavljena 2010. u Ëasopisu Pilar br. 10 (2), 125-147.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 107


108

razdoblju njegova æivota, te ujedno pokazuje da je njegov interes za filozofska,religijska, geopolitiËka, socioloπka, etnografska, antropoloπka, gospodarska idruga pitanja zapravo u cijelosti determiniran jednim jedinim ciljem: naËinomkako uspjeπno ostvariti trajnu slobodu i samostalnost Hrvatske. U toj SpomeniciPilar nudi svoje tumaËenje uzroka teπkoga hrvatskog poloæaja, ali predlaæe i na-Ëin njegova osloboenja i blagostanja u buduÊnosti. Strategiju hrvatske samoo-brane u tom je dokumentu on podijelio u pet poglavlja: politiËku, socijalnu, eko-nomsku, kulturnu i ideoloπku obranu, a nakon toga je svaki od tih aspekata za-sebno obradio.227799

Za potrebe pridobivanja vodstva HSS-a za svoje poglede Pilar ne Êe samopolaskati njegovu aktualnom vodstvu — iako je prema MaËekovoj politici i uop-Êe organizaciji te stranke bio dosta kritiËan, ali je smatrao da je to u postojeÊimokolnostima ipak najbolji instrument osloboenja Hrvatske — nego Êe, dakle,ponovno ærtvovati i svoje stare socioloπke koncepcije. To je uËinio veÊ nekoli-ko mjeseci prije, u predavanju o flnovim socijalnim smjerovima«, pa je i ovdje po-novio: flPo socijoloπkoj ideologiji pisca red je prirodnih socijalnih okvira: pojedi-nac, obitelj, staleæ, narod, dræava.«228800 Rasa, dakle, za nj ne znaËi niπta, a kao po-jam Êe je on ovdje spomenuti samo jednom, kad raspravlja o vaænosti obitelji io poæeljnosti da oba supruænika budu Hrvati fli po rasi i po uvjerenju«, jer samotakva obitelj moæe ispuniti domoljubne i socijalne zahtjeve koje pred nju stavljahrvatski narod i njegov sadaπnji teπki poloæaj.228811 No, Pilar ponovno istiËe kakosmatra neprihvatljivima socijaldarvinistiËke postavke o vrijednosti borbe i o pra-vu jaËega na opstanak, pa nema nikakvih dvojbi oko toga da flhumanitet kaoznaËajka Hrvatstva ima ostati orientacionom toËkom za naπ dalnji kulturni rad iobranu [ist. u izv.]«. Pritom on, meutim, u okruæenju u kojem se hrvatski narodnalazi, nije spreman flhumanitet« i pacifizam proglasiti idolom kao πto se poneg-dje Ëini, pa zato istiËe da se u flmilieu, u kojem se nalazimo« taj ideal ne smijeflafirmirati tako absolutno, da bi nas smetao na krepkoj i snaænoj obrani«, πto zna-Ëi da se fltaj humanizam nikada ne smije (...) razviti do Tolstojevskoga neopira-nja zlu i napadaju, jer u tom sluËaju naπa bi sudbina bila zapeËaÊena.«228822

Krajem 1931. ili poËetkom 1932. godine Pilar je sastavio omanji spis u kojemje izraæavao uvjerenje da ozbiljnost prilika sili Hrvate na razmiπljanje flkoje kon-kretne mjere treba da poduzmemo, da nas dogaaji koji spadaju bezuvjetno ukrug moguÊnosti u godini 1932., ne zateknu nespremne«.228833 Prema sadræaju, i onje bio namijenjen MaËeku i krugu oko njega, ali ni u njemu Pilar nije ni jednomrijeËju dotaknuo rasno uËenje niti rasne teorije. Po svemu sudeÊi, iz istog razdo-

227799 Opπ. analizu Pilarove Spomenice iz rujna 1930. vidi u: T. JONJI∆, Ivo Pilar kao politiËki ideolog, 1364—1388.228800 flSpomenica u pogledu organizacije obrane i otpora«, Pilar, br. 10, 132.228811 Isto, 134.228822 Isto, 141.228833 Taj nenaslovljeni spis koji poËinje reËenicom flMeni se Ëini da je na pragu Nove godine 1932...« prvi je ko-ristio B. JAN»IKOVI∆, flIvo Pilar i vodstvo privremeno zabranjene Hrvatske seljaËke stranke«, GP, br. 1, 182.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 108


109

blja potjeËe i nedatirana Spomenica o prvim zadaÊama HSS uoËi novog Ustava,koja je takoer saËuvana u Pilarovoj ostavπtini.228844 Ona je izravan nastavak, u ne-ku ruku i saæetak razmiπljanja koja su opπirnije obrazloæena u Spomenici iz ruj-na 1930. godine. Ni za taj dokument nije poznato je li doπao do krugova koji-ma je bio namijenjen, ali je zato jasno da pojam flrasa« nije spomenut nijednom.Ni kad u pismu hrvatskom knjiæevniku Edhemu MulabdiÊu iz oæujka 1932. opi-suje i obrazlaæe svoj dugoroËni plan stvaranja neovisne hrvatske dræave — a jed-na kopija tog pisma, zasigurno ne sluËajno, dostavljena je i Anti TrumbiÊu — Pi-lar ne govori o rasi.228855 Jednako tako je u Pilarovu pismu koje je vjerojatno u srp-nju 1932. uputio MaËeku,228866 kao i u zapisniku o susretu s tim prvakom HSS-a25. srpnja 1932. godine.228877 Nikakve naznake o rasi, rasnome uËenju i utjecajurasne pripadnosti na druπtveni razvitak nema ni u saËuvanim dvjema verzijamadokumenata pod naslovom Nacrt Pravila Hrvatske seljaËke stranke, koje je Pilardovrπio koji mjesec kasnije: rukopisna je datirana 2. rujna, a neπto izmijenjenastrojopisna — 15. rujna 1932. godine.228888

Da je doista bio pristaπa rasnoga uËenja — a osobito da je bio rasist — ne-ma nikakve sumnje da bi Pilar u tim dokumentima kojima nastoji pridonijeti re-formiranju i modernizaciji HSS-a te usmjeriti djelovanje te stranke pokuπao prok-rijumËariti bar neku misao ili ideju koja bi promicala tu koncepciju. »injenica datoga nema, jasno pokazuje da je ta problematika Pilaru posve beznaËajna. Zatoona nije spomenuta ni u priliËno opπirnoj raspravi koju je pod naslovom Uvijekiznova Srbija. Sudbonosni trenutak Jugoslavije Pilar pod pseudonimom FlorianLichtträger objavio na njemaËkom jeziku u Berlinu, u veljaËi 1933. godine. 228899 Bi-lo je to neposredno pred Hitlerov dolazak na vlast, a Pilar nije osjetio potrebuni jednom jedinom rijeËju izraziti ni najmanje simpatije prema nacionalsocijaliz-mu, ali ni prema rasnom uËenju i rasizmu kao jednom od bitnih elemenata na-cionalsocijalistiËke ideologije. Dakako, nije to uËinio ni Friedrich Thimme, pisacpredgovora toj zadnjoj Pilarovoj knjizi, inaËe ugledni povjesniËar i izraziti nje-

228844 NSK, OIP, R-7983, C-h 18. Pod naslovom flKoncept Pilarove spomenice o zadaÊama Hrvatske seljaËkestranke nakon donoπenja Oktroiranog ustava Kraljevine Jugoslavije (1931.)«, taj je dokument objavljen uËasopisu Pilar, br. 12 (2), 109-112.228855 NSK, OIP, R-7983, B-a 7, B-a 8, B-a 9 — Pilar MulabdiÊu 3. III. 1932. Pismo je u cijelosti objavio S.MATKOVI∆, flIz neobjavljene korespondencije dr. Ive Pilara«, 194-197.228866 NSK, OIP, R-7983, B-c 11. Pod naslovom flPismo dr. Ive Pilara i drugova dr. Vladku MaËeku, predsjed-niku zabranjene Hrvatske seljaËke stranke«, taj su dokument u Ëasopisu Pilar, br. 12 (2), 105-108.228877 NSK, OIP, R-7983, A-38. Pod naslovom flZapisnik za spomen od 25. srpnja 1932.: Zapisnik razgovoraizmeu dr. Ive Pilara i ing. Radoslava LorkoviÊa s dr. Vladkom MaËekom, predsjednikom zabranjene Hr-vatske seljaËke stranke« dokument je objavljen u Ëasopisu Pilar, br. 12 (2), 101-104.228888 NSK, OIP, R-7983, A-26. Kasnije datirana od tih dviju verzija, pod naslovom flNacrt Pravila HrvatskeseljaËke stranke. Strojopisna kopija Pilarova Nacrta Pravila Hrvatske seljaËke stranke iz rujna 1932. godi-ne«, objavljena je u Ëasopisu Pilar, br. 12 (2), 113-140.228899 F. LICHTTRÄGER [I. PILAR], Immer wieder Serbien. Jugoslawiens Schicksalstunde, Berlin, 1933. Kaoπto je veÊ spomenuto, rasprava je kao pretisak sa samostalnom paginacijom objavljena u Ëasopisu Pilar,5/2010., br. 9 (1).

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 109


110

maËki nacionalist, ali istodobno prononsirani protivnik Hitlera i nacionalsocija-listiËke ideologije krvi i tla.229900

ZakljuËakHrvatski pravnik, politiËar, politiËki ideolog, geopolitiËar i sociolog dr. Ivo Pilarbio je tijekom gotovo Ëetiri desetljeÊa svoga javnog djelovanja sumnjiËen, optuæ-ivan i klevetan za mnogoπto, a zbog njegova su protujugoslavenstva neka odnjegovih najvaænijih djela bila nepoÊudna i desetljeÊima nakon njegove smrti.No, ni suvremenici niti kasniji protivnici njegovih politiËkih i druπtvovnih zamis-li nisu mu predbacivali pristajanje uz rasno uËenje i sklonost rasistiËkim koncep-cijama. Tim neobiËnije je da se nakon sloma Jugoslavije kao dræave i povijesnogporaza jugoslavenstva kao nacionalno-politiËke ideologije pojavio niz autora ko-ji smatraju da se Pilara moæe proglasiti jednim od intelektualnih zaËetnika upra-vo takve, nedemokratske i rasistiËke ideologije koja je za ostvarenje svojih cilje-va navodno posezala i za eugeniËkim metodama.

Kao πto pomnija raπËlamba tih kritika pokazuje da poËivaju na predrasuda-ma i na uglavnom slabu poznavanju Pilarovih spisa, tako veÊ povrπan preglednjegovih objavljenih i neobjavljenih radova pokazuje da Pilar tijekom prva dvadesetljeÊa svoga javnog djelovanja, sve do pred kraj Prvoga svjetskog rata, uop-Êe ne pokazuje interes ni za rasno uËenje niti za eugeniku iako su u to dobarasne teorije i eugenika uobiËajene, πtoviπe vrlo popularne teorije u europskimi ameriËkim intelektualnim krugovima. Kad ocijeni da bi to moglo pridonijetiostvarenju politiËkih ciljeva za koje se zalaæe, Pilar Êe pred kraj rata, nastupaju-Êi pred stranom publikom, ponekad upotrijebiti pojam flrasa« i koju od njegovihizvedenica, ali mu rasna pripadnost nikad ne Êe biti vaæan, a kamoli odluËujuÊiËimbenik u nacionalnom, vjerskom ili socijalnom diferenciranju naroda, odnos-no u narodnosnom, politiËkom, vjerskom ili kulturnom opredjeljivanju pojedin-ca. Naprotiv, tijekom cijeloga æivota u raznim Êe djelima isticati nepovredivostprava pojedinca i zastupati miπljenje da su svi narodi rasne i etniËke mjeπavinenastale djelovanjem primarno politiËkih uzroka.

NjegujuÊi svoju privræenost slavenstvu i stalno zastupajuÊi miπljenje da su Hr-vati i Srbi slavenski narodi istoga rasnog podrijetla, u Kraljevini Srba, Hrvata iSlovenaca Êe Pilar izmeu 1924. i 1927. objaviti viπe tekstova o bioloπko-antro-poloπkim temama. Bio je to dio njegove djelatnosti u Socioloπkome druπtvu uZagrebu kojemu je 1927. postao i predsjednikom, a ujedno oËit odgovor na po-kuπaj reæimskog utemeljenja rasnog jugoslavenstva. IstiËuÊi i tada kako su Hrva-ti i Srbi slavenski narodi zajedniËkoga rasnog podrijetla, Pilar svojim socioloπkimraspravama nastoji potkopati tendenciju stvaranja jedinstvenoga naroda. Iako ta-da pokazuje znatno zanimanje, pa i simpatije prema eugeniËkim nastojanjima,

229900 O Thimmeovim politiËkim pogledima opπ. T. JONJI∆, flPolitiËki pogledi dr. Ive Pilara 1918.—1933. Im-mer wieder Serbien — radiaklni zaokret ili dosljedni nastavak Pilarove politiËke misli?«, Pilar, 5/2010., br.9 (2), 12-21.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 110


111

usteæe se o njima pisati, napominjuÊi kako je stvar i dalje previπe zamrπena dabi se o njoj mogao dati jasan i odreen sud.

I u tom razdoblju on zadræava svoju tradicionalnu socioloπku kategorizacijuprema kojoj kljuËne elemente ljudskog druπtva Ëine pojedinac, obitelj, narod idræava. U posljednjem razdoblju æivota Êe u tu kategorizaciju, oËito kao ustupakHrvatskoj seljaËkoj stranci kojoj se pribliæava od 1928. godine, unijeti i staleæ kaoposeban element. No, od 1928. i skupπtinskog atentata, kod njega dosta naglosplaπnjava interes za bioloπko-antropoloπka pitanje, a ponovno jaËa teænja za πtoneposrednijim sudjelovanjem u politiËkome æivotu. U tom se razdoblju Pilar in-tenzivno vraÊa i vjersko-kulturnim studijama, uvjeren da je, pored geopolitiËko-ga, upravo religijski moment odigrao presudnu ulogu u oblikovanju juænosla-venskih naroda, njihovih kolektivnih predodæaba i kulturnopolitiËkih orijentaci-ja. Ni u tim spisima, a ni u mnogim povjerljivim dokumentima i spomenicamanamijenjenima vodeÊim politiËkim ljudima u Hrvatskoj, Pilar uopÊe ne spominjeni rasno uËenje niti eugeniku.

To govori da njegovi spisi i njegovi pogledi, promatrani kao cjelina, jasnopokazuju da su svi ti njegovi interesi i nastojanja imali zajedniËku, jedinstvenuzadaÊu: Pilar je teæio formuliranju dugoroËnoga, realistiËnog i provedivog pro-grama ujedinjenja hrvatskih zemalja i njihova dræavnopravnog osamostaljenja.Zato i njegov kratkotrajni neπto intenzivniji interes za bioloπko-antropoloπke te-me sredinom 1920-ih godina treba kontekstualizirati te promatrati kao reakciju iodgovor na flsrbohrvatstvo« i jugoslavenstvo, jedinu rasistiËku koncepciju koja jeu hrvatskim zemljama do Pilarove smrti bila dosljedno smiπljena i ozbiljno pro-voena.

Tomislav JonjiÊIvo Pilar’s Stance on Racial Doctrine and EugenicsDuring the four decades of public activity, Ivo Pilar was defamed, suspec-ted for and accused of many things, but neither contemporaries nor his po-litical opponents ever reproached him for supporting the racial doctrine,advocating the violent and undemocratic principles of struggle or for his af-finity for racist concepts. Only after the break-up of Yugoslavia have therebeen a number of authors who think Pilar was one of the intellectual crea-tors of the undemocratic and racial ideology that supposedly used eugenicmethods in order to achieve its objectives. In this paper, the author showswhat the critics of Pilar’s work have in common why their views are erro-neous and why Pilar’s political and scientific engagement should be contex-tualized and viewed as a reaction and response to «Serbo-Croatianism« andYugoslavism the only racial concept in the Croatian lands that had beenconsistently brought up and seriously enforced until Pilar’s death.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 111

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 112

113

Socioekonomski razvoj trgoviπtaKrapina i poloæaj njegovih stanovnikau 17. stoljeÊu temeljemflKrapinskih zapisnika«

Domagoj »I»KOZagreb

Prethodno priopÊenje(primljeno: 17. veljaËe 2017.)UDK 339.174(497.522Krapina)«16«

Razvoj Krapine u 17. st. bio je uvjetovan i odreen trima osnovnima procesima— uËvrπÊivanjem pravnog poloæaja u odnosu na vlastelinstvo, prilagodbompromjenama u makroekonomskim tokovima te usloænjivanjem socijalnestrukture. Velikim dijelom takav je razvoj slijedio opÊeeuropski obrazac, a sluËajKrapine pokazuje kako se to ogledalo u kontekstu pograniËnog trgoviπtaHrvatsko-slavonskog kraljevstva.

KljuËne rijeËi: trgoviπte, socijalno discipliniranje, urbani identiteti, oligarhije,sajmovi

UvodRani novi vijek bio je period krize za urbane strukture u Ëitavoj Europi. To je joπviπe bio sluËaj za gradska naselja na nemirnoj granici prema Osmanskom Car-stvu koja su zbog konstantnog ratovanja proæivljavala duboku krizu. Iako je onastabilizacijom granice poËetkom 17. st. ublaæena, konaËni oporavak uslijedio jetek u 18. st. U takvim okolnostima Krapina je upravo poËetkom 17. st. proæiv-ljavala odluËujuÊe trenutke, u jeku borbe s Krapinsko-kostelskim vlastelinstvom,u promijenjenom socioekonomskom kontekstu ranog novog vijeka uvjetovanomepohalnim promjenama kao πto su revolucija cijena te promjene tokova trgovi-ne uvjetovane razvojem prekomorske trgovine, razvoj moderne dræave praÊenprocesima socijalnog discipliniranja, centralizacije i teritorijalizacije, konfesiona-lizacija i s njom povezana vjerska i politiËka gibanja te vojno-politiËki razvojodreen osmanskim ratovima.

Smanjenjem broja urbanih naselja na podruËju Hrvatsko-slavonskog kraljev-stva u 17. st. uslijed osmanskih ratova trgoviπte Krapina dobilo je istaknutiji po-loæaj u urbanoj mreæi, posebice s obzirom na poloæaj na putu trgovine premazapadu. Meutim, poloæaj Krapine nije bio obiljeæen samo njezinim gospodar-skim znaËenjem veÊ i pravnim statusom te socijalnim procesima. Stoga Êe se uovom radu nastojati pokazati temeljne odrednice ekonomskog i socijalnog raz-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 113


114

voja trgoviπta u kontekstu pravnog poloæaja u odnosu prema ostalim instancija-ma vlasti, kao i u okviru socijalnih promjena u πirem europskom kontekstu s na-glaskom na identitetima, urbanim elitama i socijalnom discipliniranju. Rad se te-melji prvenstveno na flKrapinskim zapisnicima« kao primarnom izvoru. Zapisni-ci obuhvaÊaju spise gradskog magistrata koje su vodili biljeænici opÊine od 1574.do 1699. godine u tri sveska. Zabiljeæeni unosi uglavnom se redaju kronoloπki(iako postoje i oni naknadni), bez ikakve sustavne organizacije biljeæenja. Po-datke iz izvora nastojalo se iskoristiti (u mjeri u kojoj je bilo moguÊe) za izradukvantitativnih serija podataka (podaci o sastavu gradske uprave, odredbe o cije-nama, porezne odredbe, globe) te na temelju kvalitativne analize iz njih iπËitatiodreene procese obraene u radu. Takoer, izvore se kombiniralo i sa sekun-darnom literaturom, koje o Krapini nema mnogo. Uz djelo Stjepana Ortnera joπiz 19. st. i Ëlanak Josipa AdamËeka s poËetka 80-ih godina 20. stoljeÊa postoji inekoliko novijih sintetskih pregleda krapinske povijesti koje su uredili AntunKozina i Agneza Szabo. Meutim, sva ta djela obrauju ukupnu povijest Krapi-ne, u Ëemu je 17. stoljeÊe tek povrπno dotaknuto.11 S obzirom na ograniËeni op-seg rada, dubinska analiza izvora i πira kontekstualizacija nisu moguÊe. No te-meljna problematika obraena u nastavku upuÊuje na osnovne razvojne tenden-cije trgoviπta u 17. stoljeÊu, pokazujuÊi odraz makrohistorijskih struktura na mik-rohistorijskom uzorku.

Pravni poloæaj i upravna strukturaPravni status i uprava u trgoviπtu Krapina bili su regulirani povlasticom koju jeizdao kralj Ludovika I. 1. III. 1347. i kojom su stanovnici trgoviπta dobili pravoizbora suca (villicusa); on je imao svu izvrπnu vlast, dok mu je sudska bila ogra-niËena, te je u tom pogledu trgoviπte bilo podreeno kaπtelanu krapinske tvra-ve. To je bila ujedno jedna od najveÊih razlika u odnosu na gradska naselja ko-ja su stekla povlaπten poloæaj stoljeÊe prije. Uz autonomiju u sudstvu i upravi,stanovnicima Krapine bilo je zajamËeno i slobodno prodavanje, zavjeπtanje i nas-ljeivanje imovine. Istim privilegijem bile su im odreene i novËane te natural-ne obveze, koje su se mijenjale do 17. stoljeÊa.22 SljedeÊi vaæan moment predstav-ljala je nova regulacija odnosa izmeu trgoviπta i vlastelinstva nastala 1641. kaorezultat viπegodiπnjeg sukoba. Naime, u 16. se stoljeÊu poloæaj trgoviπta u odno-su na vlastelinstvo znatno promijenio. S promjenama koje su nastupile u feudal-nim odnosima, a najvaænija je bila pojava i razvoj vlastelinske trgovine, sukobilisu se interesi trgoviπta i feudalaca. Potonji viπe nisu bili zainteresirani za razvojtrgoviπta kao mjesta u kojem su seljaci mogli prodati viπkove svojih proizvoda

11 Stjepan ORTNER, Povjest gradine i trgoviπta Krapine, Zagreb, s. n., 1899.; Josip ADAM»EK, flPovijest tr-goviπta i vlastelinstva Krapine u doba feudalizma«, Kaj: Ëasopis za kulturu i prosvjetu, God. 13 (15) (1982),3-63; Krapinskih osam stoljeÊa, Antun Kozina, ur., Krapina, Hrvatsko planinarsko druπtvo StrahinjËica,1998.; Krapina: grad povijesti i kulture, Agneza Szabo, ur., Krapina, Grad Krapina, 2004.22 S. ORTNER, Povjest gradine i trgoviπta Krapine, 64-68.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 114

D. »iËko: Socioekonomski razvoj trgoviπta Krapina i poloæaj njegovih stanovnika...

115

jer je to bila konkurencija njihovoj trgovini istim proizvodima. Stoga su odnositrgoviπta i feudalaca postajali sve napetiji i eskalirali su u meusobne sukobe kra-jem 16. i poËetkom 17. st. u kojima su graani borili, odnosno branili graanskistatus i prava. Iz tuæbi upuÊivanih banu i kralju moæe se vidjeti da su vlastelininapadali trgoviπte, zatvarali graane, otimali im imovinu, nametali poveÊane rad-ne obveze i dr. Kako se i nakon nekoliko pokuπaja rjeπavanja sukoba on nasta-vio, kraljevska je komisija 1641. izdala novu regulaciju odnosa trgoviπta i vlaste-linstva kojom je ureeno pitanje sudstva njegovom podjelom izmeu trgoviπta,Krapinsko-kostelskog vlastelinstva i Varaædinske æupanije. Iako je taj dokumentdavao trgoviπtu malo πiru autonomiju, ostalo je podloæno vlastelinstvu. Sukobidviju strana i dalje su izbijali, ali ne takvim intenzitetom.33

VodeÊi upravni poloæaj u Krapini bio je poloæaj suca, kojega su birali svi pu-nopravni graani svake godine na izbornoj skupπtini u povodu blagdana MaleGospe (8. rujna). Uz njega birali su se fiskuπ (fiscus), zaduæen za upravljanje op-Êinskom imovinom, drugi sudac (secundus judex), sudac opÊine (judex comu-nitatis) te sudac grada (civitatis judex). Gradsku administraciju vodio je biljeænik(notarius). Osim njih svake se godine biralo 12 priseænika ili senatora (jurati as-sesores seu senatores) koji su zajedno sa sucima tvorili gradsku upravu. Od tihpriseænika dvojica su bila zaduæena za mitnicu, dvojica za promet kruha i vinate po dvojica za meso i svijeÊe te koæe i sol. U njihovoj nadleænosti bila je i bri-ga za mlinove, mjere, baËve, a ponekad i za gorice i πume. Preko njih opÊina jeprovodila velik dio nadzora nad privrednim djelatnostima. VeÊina prihoda grad-ske uprave potjecala je od sajmova, odnosno mitniËarina i sajamskih daÊa.44

Spomenuta upravna organizacija donekle se izmijenila u 17. stoljeÊu. Funk-cija drugog suca Ëini se da je potpuno nestala jer je u flKrapinskim zapisnicima«njegov izbor zabiljeæen samo 1636. godine. Isto tako funkcije suca grada i fisku-πa bile su objedinjene, kao πto se Ëesto navodi u spomenutim zapisnicima flFis-cus sive communitatis judex«. Nadalje, iako se naËelno trebalo birati 12 priseæ-nika, odnosno senatora, njihov je broj priliËno varirao (od 8 do Ëak 27) te se ni-je ustaljivao tijekom cijelog 17. stoljeÊa. Takoer, valja napomenuti odreeni po-mak u terminologiji — sudac, koji se u povlastici iz 1347. godine naziva villicus,u flKrapinskim zapisnicima« redovito se naziva judex, odnosno rihtar, πto moæeoznaËavati transformaciju Krapine iz preteæno ruralnog naselja (na πto bi upuÊi-vao naziv villicus) u urbano naselje (rihtar).55

Stanovniπtvo i gospodarstvoStanovniπtvo trgoviπta se u 16. i 17. st. dijelilo na graane (cives, purgari) unu-tar i izvan trgoviπta (oppidum). Prema popisu novËane daÊe iz 1574. trgoviπte je

33 J. ADAM»EK, flPovijest trgoviπta«, 6 -7, 9-10, 12, 22-24, 26-28, 30-32.44 Isto, 36-38.55 flKrapinski zapisnici«, Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. II, fol. 5, 6, 9, 11, 13-15, 17-21, 24-27, 32-37, 40-41, 47-52, 54-55, 57 passim.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 115


116

imalo 64 domaÊinstva, a prema poreznom popisu iz 1598. godine 69 unutar tr-goviπta i 12 izvan njega. Takoer, u trgoviπtu se nalazilo 15 obitelji æelira, kojinisu imali posjede ni graanska prava i veÊinom su bili sluge u graanskim ku-Êama. Daljnje kretanje broja stanovnika moguÊe je pratiti prema poreznom re-gistru iz 1664. godine kojim je u trgoviπtu bilo popisano 130 domaÊinstava i 20obitelji æelira. PoveÊanje broja stanovnika koje se moæe zamijetiti ostvarilo se iprirodnim priraπtajem, ali najviπe doseljavanjem.66

Temelj krapinskog gospodarstva bio je vaæan poloæaj trgoviπta na trgovaË-kom putu prema unutarnjoaustrijskim pokrajinama. Sajmovi su imali vaænu ulo-gu u gospodarstvu Krapine. Trgoviπte je u 17. st. imalo pravo na Ëetiri godiπnjasajma, koja su se odræavala za blagdan sv. Florijana 4. svibnja i sv. Ladislava 27.lipnja, o Miholju 29. rujna te na blagdan sv. Martina 11. studenoga. Iako su se uKrapini odræavali samo godiπnji sajmovi imala je status gradskog naselja, πto jesuprotno tvrdnji Nevena Budaka da su za nastanak i postojanje gradova odkljuËne vaænosti bili lokalni, tjedni sajmovi, a ne godiπnji.77 Ta se tvrdnja o ulozigodiπnjih sajmova meutim moæe dovesti u vezu s poljoprivrednim karakteromkrapinskog trgoviπta jer je iz izvora oËito da je velika veÊina graana posjedo-vala neku vrstu poljoprivredne povrπine, zbog Ëega Krapina nije bila urbano na-selje u punom smislu rijeËi. Poljoprivreda je imala istaknutu ulogu u æivotu gra-ana i gospodarstvu trgoviπta. Gotovo svi graani dræali su oranice, vrtove i vi-nograde, a opÊina je imala i svoje paπnjake i πume (1608. Rudolf II. darovao imje 364 ha πuma). Takoer, krËenje πuma bilo je veoma raπireno, kao i sadnja no-vih vinograda na novim zemljiπtima. O tome koliko se krËilo svjedoËi podatakda je opÊina 1615. posjedovala 103,5 jutara krËevina.88 Stoga se moæe pretposta-viti da su sajmovi predstavljali samo dopunski izvor prihoda (osim za one kojisu se bavili obrtom i trgovinom jer je njima bilo vaæno mjesto na kojem su trgo-vali vlastitom robom). Uostalom, u prilog poljoprivrednom karakteru ide i Ëinje-nica da su veÊinu robe kojom se trgovalo na tim sajmovima Ëinili upravo poljo-privredni proizvodi, πto je vidljivo iz odreivanja cijena o sajmovima. U tom po-gledu velika je bila vaænost godiπnjih sajmova, iako je Ferdinand II. 1627. godi-ne dao trgoviπtu pravo odræavanja tjednog sajma (no, ono nije bilo ostvareno do1844.). Osim trgovine, u gradu su bili razvijeni i obrti, πto je vidljivo iz prisut-nosti raznih obrtniËkih zanimanja — mesara, gumbara, koæara, krznara, kovaËa,obuÊara, krojaËa, kolara i dr. U 17. st. posebno veliku skupinu obrtnika Ëinili sutkalci udruæeni u posebnu zadrugu na Ëelu s vlastitim flπekutorima«. Nadalje, is-taknuta je bila uloga kamenara, poznatih po izradi mlinskog kamenja koje seprodavalo u Ptuju i Varaædinu. Kamenari su takoer imali vlastitu organizacijute su svake godine birali svoje dekane.99

66 J. ADAM»EK, flPovijest trgoviπta«, 35.77 Neven BUDAK, Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb, Koprivnica, NakladniËka ku-Êa flDr. Feletar«, 1994., 76.88 J. ADAM»EK, flPovijest trgoviπta«, 36; Krapinskih osam stoljeÊa, 83.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 116


117

Koliki je bio gospodarski znaËaj i stupanj razvoja Krapine moæe se iπËitati iznekih fragmentarnih podataka. Primjerice, trgoviπte je imalo svoju maltu na ko-joj je ubiralo prolazne daÊe1100, a u Krapini se nalazila i tridesetnica, kao πto semoæe vidjeti u saborskom zakljuËku od 13. sijeËnja 1605. godine1111. Nadalje, pre-ma saborskoj odluci iz 1675. godine izvoz meda u slovenske zemlje bio je doz-voljen samo preko stovariπnih mjesta koja su se nalazila u Zagrebu, Varaædinu,Samoboru i Krapini.1122 Takoer, naredbom istog tijela 1664. Varaædin, Zagreb iKrapina morali su osigurati oruæanu pratnju do Sutle svim stranim trgovcima ko-ji su posjeÊivali njihove godiπnje sajmove.1133 Vrijedi joπ spomenuti da se od 70-ih godina 16. st. u Krapini nalazila poπtanska postaja za prijenos obavijesti izVojne krajine u unutarnjoaustrijske pokrajine i obratno, koja je od 1593. ondjeneprestano postojala, a imala je dva poπtanska konja (u Varaædinu su bila 3).1144

Razvidno je dakle da se Krapina ubrajala u red glavnih trgovaËkih srediπta kra-ljevstva, iako je sigurno bila mnogo manje vaæna od Zagreba i Varaædina.

Iz limitacija cijena za pojedine sajmove (iako ne za sve) moæe se vidjeti ko-jim se proizvodima najviπe trgovalo na sajmovima i kako su se kretale njihovecijene. Prevladavali su poljoprivredni proizvodi — pπenica, raæ, zob, zmesz(moæda mjeπavina æitarica), proso, heljda (hajdina), vino i moπt te vzenie (moæ-da neka vrsta domaÊe æivotinje). Za sve proizvode odreivale su se prodajne ci-jene, osim za namostuvanje (moπt), koje se ponekad smjelo prodavati bez odre-ene cijene odnosno flkako se tko pogodi«. Na sajmovima su stalno zastupljenipπenica, raæ i vzenie, dok su zmesz i zob relativno Ëesto prisutni, a ostali su pro-izvodi rjei. Iz tih je proglasa vidljivo da su cijene uglavnom oscilirale od 1669.do 1678., a 1695. zabiljeæen je osjetan porast cijena svih roba. S obzirom na ne-dostatak podataka za ranije razdoblje, ne moæe se zakljuËiti koliko je taj porastbio nagao ili postupan i u kakvoj je bio vezi s Velikim beËkim ratom.1155

ProuËavanje unosa u flKrapinske zapisnike« upuÊuje na poljoprivredni karak-ter trgoviπta, buduÊi da apsolutno dominiraju unosi vezani uz poljoprivredu —bilo da se radi o kupoprodaji raznih vrsta poljoprivrednih povrπina ili æivotinjaili pak o tuæbama i svaama kojima su u srediπtu poljoprivredne stavke. No bu-

99 J. ADAM»EK, flPovijest trgoviπta«, 34.1100 Zlatko HERKOV, Povijest zagrebaËke trgovine, Zagreb, JAZU, 1987., 54.1111 Vjekoslav KLAI∆, Povijest Hrvata: od najstarijih vremena do svrπetka XIX. stoljeÊa, knjiga 5 »etvrto do-ba: Vladanje kraljeva iz porodice Habsburga (1527.—1740.), Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske,1985., 656.1122 Z. HERKOV, Povijest zagrebaËke trgovine, 64-65.1133 Igor KARAMAN, flZagrebaËki trgovci u 17. i 18. stoljeÊu«, Historijski zbornik 29/30 (1976—1977), 251-262.1144 Andrej HOZJAN, flPostanak i razvoj poπtanske ustanove i ostalih naËina prijenosa obavijesti u sjevero-zapadnoj Hrvatskoj od 1500. do 1783.«, Poπta sjeverozapadne Hrvatske, Andrej Hozjan, ur., Zagreb, Va-raædin, Hrvatske poπte, HAZU, 2002., 37, 42.1155 Domagoj »I»KO, flLimitacije cijena u trgoviπtu Krapina u XVII. stoljeÊu,« Ekonomska i ekohistorja: Ëa-sopis za gospodarsku povijest i povijest okoliπa, Vol. 12, No. 1 (2016), 108-115.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 117


118

duÊi da graani nisu bili obvezni davati dio svojih proizvoda kao naturalnu da-Êu (o Ëemu bi postojali zapisi i na temelju Ëega bi se mogla izraËunati pribliænapoljoprivredna proizvodnja) moæe se samo temeljem odredaba o sajmovimakonstatirati koje su kulture dominirale u poljoprivredi trgoviπta u 17. st. — pπe-nica, raæ i zob te u manjoj koliËini heljda i proso, uz vzenie i vino.

Nadalje, uopÊe nema podataka o obrtu i obrtnicima, iako se uz pojedinaimena javljaju zanimanja nekih obrtnika (npr. barilar (baËvar), lonËar, klobuËar).U pogledu trgovine situacija je neπto bolja — tako se moæe doznati kako su sekretale cijene namirnica o sajmovima i kakve su bile kazne za krπenje gradskihodredbi vezanih uz trgovinu. Takoer, osim sajmova trgovina se odvijala i u du-Êanima lokalnih trgovaca, πto se moæe vidjeti iz zapisa o najmu prostora za tr-govanje1166 i iz pisma koje krapinski franjevci upuÊuju trgovcu na Kaptol traæeÊiulje za svjetiljke, jer da ga trgovac u Krapini nema.1177 To pismo svjedoËi takoerda trgovci u Krapini nisu raspolagali raznolikom robom odnosno da u tom tre-nutku nije bilo traæenog artikla.

Iz unosa o poreznim obvezama graana moæe se iπËitati da su se u Krapiniu 17. st. plaÊala tri (eventualno Ëetiri) poreza — godiπnja daÊa od 200 rajnskihforinti vlastelinstvu te kraljevica1188 (koju je trgoviπte vjerojatno ubiralo za svojepotrebe s obzirom na to da piπe fl…a kraleuicza daze da na zoldatha y nauzesthoie potrebno na oprauu na ztrosek…«1199) i banalis (znaËenje nepoznato) kaoi povremene izvanredne daÊe. Takoer, moæe se zakljuËiti da nisu svi graaniplaÊali jednake iznose svih podavanja, veÊ da je to ovisilo o njihovom imovin-skom stanju.2200

Osim prihoda od poreza grad je ostvarivao prihode raznim vrstama globa,navedenim u Tablici 1.

Takoer, prihodi su stizali i od maltarine, posebice u vrijeme sajmova, no ka-ko je za to zabiljeæen samo jedan unos (32 denara na sajam o blagdanu sv. La-dislava 1675.)2211, ne moæe se dobiti konkretna slika tih prihoda. Prema onomeπto se moæe zakljuËiti iz flKrapinskih zapisnika« rashodi opÊine su se troπili napodmirivanje poreznih obveza i na uzdræavanje vojnika.2222 Meutim, analizomzapisnika moæe se utvrditi da u trgoviπtu nije bilo mnogo novaca u optjecaju od-

1166 flKrapinski zapisnici,« Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. III, fol. 59r, 79v.1177 Josip MATASOVI∆, flKnez Lenard, kaptolma zagrebaËkog kramar«, Narodna starina 12, br. 32 (1933), 232.1188 Vrsta daÊe koja se isprva ubirala za kralja, ali ubiru je i neki vlastelini. Prema: Vladimir MAÆURANI∆,Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjeËnik, s.v. flkraljevica«, Zagreb: Informator, 1975.1199 flKrapinski zapisnici«, Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. III, fol. 63r.2200 Isto, fol. 61r, 61v, 63r, 69v, 76r, 77r, 82v, 85r; primjerice podavanja od kuÊa plaÊala su se u trima ka-tegorijama, ovisno o veliËini, u iznosu od 12, 10 ili 8 denara.2211 flKrapinski zapisnici«, Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. II, fol. 71. v.2222 Isto, fol. 58v, 61v, 62r, 64v, 67v, 68v, 70v, 71v, 72v, 73v, 74v, 75v, 76v, 81r, 81v, 84r, 85v, 86r, 87v, 92r,94r, 97r; opÊina je opskrbljivala vojnike i davala im odreenu plaÊu (15 rajnskih forinti) te porezno oslo-boenje vojnikove obitelji, na πto upuÊuju sluËajevi Matije Skoka i Matije Zarine iz 1674.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 118


119

nosno da odreene osobe nisu raspolagale gotovim novcem jer su se dugoviËesto naplaÊivali zapljenom imovine — kuÊa, poljoprivrednih povrπina, æivoti-nja2244, a i u spomenutom pismu krapinskih franjevaca oni plaÊaju robu u naturijer nemaju novca2255.

Nadalje, u zapisnicima se moæe pratiti kretanje cijena kuÊa tijekom 17. sto-ljeÊa. One se prodaju od 5 do 100 rajnskih forinti (400 do 8000 denara) (vjero-jatno ovisno o veliËini), a daju se u najam za 25 groπa (100 denara) te 6 rajnskihforinti (480 denara) godiπnje2266 (usporedbe radi, u Zagrebu se krajem stoljeÊa na-jam kuÊe plaÊao 40 rajnskih forinti (3200 denara))2277. Takoer, jedan zapis svjed-oËi o zalogu kuÊe na πest godina za iznos od 10 πkuda (1475 denara).2288 Na sli-Ëan se naËin moæe pratiti kretanje cijena poljoprivrednih zemljiπta, ali kako nisubile zabiljeæene njihove povrπine, ne mogu se utvrditi cijene po jutru povrπine.Cijene oranica kretale su se od 15 groπa (60 denara) do 23 rajnske forinte (1840denara), livada od 2 dukata (300 denara) do 40 florena (6000 denara), a za vi-nograd je bio zabiljeæen samo jedan unos u tom razdoblju, prodan za 11 rajn-skih forinti (880 denara).2299 Iako se u zapisnicima javljaju i podaci o cijenama po-jedinih æivotinja, premalo je unosa za donoπenje zakljuËaka o kretanjima cijenaæivotinja. Takoer, temeljem unosa u zapisnike vidljivo je, kako je reËeno, da jekrËenje bilo raπirena pojava u opÊinskim πumama i Ëesto se obavljalo ilegalno.Tek nakon πto bi odreena osoba pokrËila dio πume morala bi platiti naknaduu iznosu od 100 do 350 denara, ponekad uz obvezu davanja odreenog iznosa

PREKR©AJ IZNOS KAZNEnedolazak na svjedoËenje pred suca 25 denarauniπtenje pravnog dokumenta 160 denaraprodaja na sajmovima drukËije od odreenih cijena 300 denaraupotreba pogreπnih mjera 3750 denaralaæna prisega 300 denarapovrede Ëasti, svae i tuËnjave 40 do 400 denara (razliËito od sluËaja do sluËaja)kraa ovisno o vrsti ukradene stvari 80 do 2500 denaradavanje graanskog prava 240 denara (u jednom sluËaju 300)

TTaabblliiccaa 11.. Vrste prekrπaja i globa2233

2233 Izraeno prema: flKrapinski zapisnici«, Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. III, fol. 58v, 61v,62r, 64v, 67v, 68v, 70v, 71v, 72v, 73v, 74v, 75v, 76v, 81r, 81v, 84r, 85v, 86r, 87v, 92r, 94r, 97r.2244 flKrapinski zapisnici«, Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. III, fol. 55v, 65v, 66v, 78r, 85r, 85v,96r.2255 J. MATASOVI∆, flKnez Lenard«, 232.2266 flKrapinski zapisnici«, Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. III, fol. 56v, 68v, 97.r, 160r.2277 J. MATASOVI∆, flKnez Lenard«, 114. PreraËunato u denare prema omjeru 1 rajnska forinta = 80 denara.2288 flKrapinski zapisnici,« Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. III, fol. 59r.2299 Isto, fol. 3r, 58r, 59v,75r, 76v, 77r, 77v, 78r, 79v, 81 v, 82v, 85v, 86r, 92v, 96r.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 119


120

poreza godiπnje. Ako bi tko i dalje krËio bez dozvole, morao bi platiti 1000 de-nara kazne.3300

Temeljem analize flKrapinskih zapisnika« i iznesenih podataka o Krapini u 17.st. moæe se zakljuËiti da je Krapina, iako je imala odreeno gospodarsko znaËe-nje, bila prvenstveno naselje poljoprivrednog karaktera Ëiji su se stanovnici u ve-likoj veÊini bavili poljoprivredom kao osnovnom granom gospodarstva. To jeoËito iz velikog broja unosa u flKrapinskim zapisnicima« vezanih uz poljoprivre-du te iz malog broja unosa o obrtu. To se takoer moæe vidjeti iz proglasa ko-jima su se regulirale cijene proizvoda na godiπnjim sajmovima s obzirom na toda su se prodavali iskljuËivo poljoprivredni proizvodi.

Nadalje, iako je Krapina bila viπe ruralno nego urbano naselje, imala je istak-nutu ulogu u gospodarskom æivotu Kraljevstva, πto je vidljivo iz saborskih pro-glasa o sajmovima i trgovini medom s unutarnjoaustrijskim zemljama. Naravno,tu je njen znaËaj bio sigurno mnogo manji od znaËaja Zagreba i Varaædina, aline i drugih naselja sliËne veliËine.

Urbani identiteti i urbane eliteTemeljem flKrapinskih zapisnika« mogu se prouËavati i urbane elite, na temeljuzapisa o sastavu gradske uprave koji tvore razmjerno dugu seriju podataka. Ta-koer, neki naizgled banalni unosi posredno osvjetljavaju odreene aspekte ur-banih identiteta.

Gradovi i njihovo stanovniπtvo isticali su se posebnim poloæajem u odnosuna okolni svijet, Ëega su itekako bili svjesni, a πto je Ëinilo osnovu za oblikova-nje zasebnih urbanih identiteta. Gradski se identitet temeljio na politiËkim i gra-anskim privilegijima, Ëesto zajamËenim u posebnoj povelji viπe vlasti. Jedin-stven kolektivni identitet, koji je odlikovao urbane zajednice, pruæao je njihovimËlanovima osjeÊaj pripadnosti i ponosa. Bio je primjetan u svim gradovima, nomnogo snaænije u manjim sredinama gdje su veze meu stanovnicima bile jaËe.Posebice u velikim urbanim zajednicama, ali ne samo ondje, postojalo je zapra-vo mnoπtvo preklapajuÊih identiteta koji su proizlazili iz pripadnosti odreenimdruπtvenim skupinama, πto Ëini koncept kolektivnih identiteta u urbanim sredi-nama joπ sloæenijim i nestalnijim.3311 Urbani identitet bio je oblikovan kao skuppripadnosti obitelji i rodbinskoj zajednici, susjedstvu, æupi, strukovnoj organiza-ciji, dobnoj skupini i rodnoj kategoriji, religijskim ili etniËkim podgrupama tepravnim kategorijama stanovniπtva.3322

Pri prouËavanju urbanih identiteta na podruËju Hrvatsko-slavonskog kraljev-stva nuæno se mora uzeti u obzir veliËina gradskih naselja. Naime, broj stanov-nika u gradovima Hrvatsko-slavonskog kraljevstva nije u 17. stoljeÊu premaπivao

3300 Isto, fol. 76v, 77r, 84r, 87r.3311 Henry KAMEN, Early Modern European Society, London, New York, Routledge, 2000., 13.3322 Christopher FRIEDRICHS, The Early Modern City 1450—1750, London, New York, Longman, 1995., 13-14.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 120


121

nekoliko tisuÊa, pa se oni mogu smjestiti u kategoriju malih gradova u πirem eu-ropskom kontekstu. Stoga bi se moglo pretpostaviti da je osjeÊaj pripadnosti ur-banoj zajednici bio snaæniji u takvim malim gradovima. No, bez obzira na veli-Ëinu svi su oni imali izraæenu socijalnu stratifikaciju, s vlastitim elitama, socijal-nim napetostima i sukobima, a osnovne odrednice gradskih identiteta odgova-rale su temeljnim smjernicama na europskoj razini. Iako je fenomen urbanihidentiteta slabo istraæen u hrvatskoj historiografiji, neki se primjeri ipak mogunavesti3333

Urbane identitete u trgoviπtu Krapini teπko je sustavno istraæivati s obziromna karakter flKrapinskih zapisnika« kao izvora koji πturoπÊu i fragmentiranoπÊuoteæavaju dublju analizu. Meutim, moguÊe je ukazati na odreene aspekte.Teænja plemiÊa da stanovnike trgoviπta pretvore u kmetove, na πto upuÊuje veÊspomenuti pravni sukob, sigurno je utjecala na jaËanje kolektivne svijesti o pri-padnosti graanskom sloju i gradu kao zajednici, a obrana od vanjskih pritisakabila je presudna za oblikovanje kolektivnog identiteta. Takoer, Ëinjenica da jeKrapina bila relativno malo naselje (s oko 150 obitelji polovicom 17. st.) upuÊu-je na moguÊnost snaænijeg osjeÊaja pripadnosti nego u veÊim gradovima.3344

Obitelj je bila jedna od osnovnih druπtvenih zajednica (ne samo u gradu) ko-ja je snaæno utjecala na razvoj osjeÊaja pripadnosti. Meutim, bolje bi bilo reÊikuÊanstvo nego obitelj jer kuÊanstvo nije obuhvaÊalo samo osobe povezane krv-nim srodstvom, veÊ i radnike u obrtniËkoj radionici te kuÊnu poslugu koje supovezivale svakodnevne zajedniËke aktivnosti.3355 Uostalom, domaÊinstvo odnos-no kuÊanstvo bilo je temelj porezne organizacije, a ne obitelj. Obitelj kao zajed-nica te odnosi utemeljeni na srodniËkom principu nisu nuæno podrazumijevaliprevladavanje principa solidarnosti meu Ëlanovima obitelji. U tom kontekstuupravo imovinskopravne radnje mogu jako dobro posluæiti u prouËavanju unu-tarobiteljskih odnosa i solidarnosti u Krapini. Razmjerno brojne parnice zbognasljedstva te pogodbe meu braÊom i sestrama o odricanju od prava na imo-vinu u svoje ime i ime potomaka upuÊuju na vaænost vlasniËkih odnosa u obi-teljskim strukturama. SluËajevi sporova zbog nasljedstva kao i pravne radnje pot-vrivanja dogovora o imovinskim odnosima meu Ëlanovima obitelji upuÊuju nato da su obiteljskim zajednicama dominirali gotovo poslovni odnosi. Svaka po-godba, posudba i dogovor morali su biti potvreni pred gradskim sudom, jer seoËito raËunalo na moguÊnost nepoπtivanja verbalnog dogovora meu Ëlanovimaobitelji, a time su dobivali i pravnu snagu. Osim toga, fiziËki i verbalni obraËu-ni meu braÊom, supruænicima ili Ëlanovima πire obitelji, rjeπavani pred sudom,takoer pokazuju da nije bilo mehanizama za reguliranje nesuglasica i konflikt-nih situacija unutar obitelji bez posezanja za sudskim postupcima. O obiteljskim

3333 N. BUDAK, flGradske oligarhije u 17. stoljeÊu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj«, Meunarodni kulturnopo-vijesni simpozij Mogersdorf, sv. 20, Razvoj graanskog druπtva u panonskom prostoru od 16. stoljeÊa doFrancuske revolucije, Zagreb, 1995., 89-109.3344 J. ADAM»EK, flPovijest trgoviπta«, 6-7, 9-10, 12, 22.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 121


122

strukturama moguÊe je zakljuËivati i prouËavanjem institucije jamaca, odnosnoporuka, koji su svojom imovinom pod prijetnjom novËane kazne jamËili zaosumnjiËenika puπtenog iz tamnice da do konaËne presude neÊe poËiniti nika-kav prekrπaj ni pobjeÊi iz naselja. Pri tome se u veÊem broju kao jamci javljajuosobe izvan obitelji,3366 a tada je, zbog nedostatka podataka o tim ljudima, teæeanalizirati principe na kojima se gradila solidarnost a koji su mogli biti strukov-ni, susjedski, emocionalni ili gospodarski, odnosno mogli su se temeljiti na pos-lovnoj kolegijalnosti (primjerice meu pripadnicima kamenarskog obrta), sva-kodnevnom suæivotu sa susjedima, prijateljstvu ili poslovnoj suradnji (u zamje-nu za neku uslugu, kao πto je obrezivanje vinograda).

U Krapini je postojao i identitet temeljen na pripadnosti strukovnoj organi-zaciji, o Ëemu govore regulacije odnosa unutar zajednice kamenara kojima je bi-lo naloæeno meusobno poπtovanje i pomaganje, kao i obvezno prodavanjeproizvoda po jednakoj cijeni. Nadalje, bilo je odreeno da Êe se svae ili kleve-te kaænjavati novËanim iznosom od 25 talera, πto je bila poveÊa svota. Spome-nute odredbe pokazuju da su sluËajevi takvih ponaπanja bili zabiljeæeni i da jegradska uprava svojim odredbama morala regulirati odnose unutar zajednice, aone nisu vrijedile samo na podruËju trgoviπta, nego i svagdje kamo su kamena-ri iπli prodavati svoju robu.3377

UnatoË demografskoj slabosti (Krapina je polovicom 17. st. imala 150 obite-lji) u trgoviπtu je bila razvijena i pripadnost susjedstvu, kao odrednica urbanogidentiteta, posebice vaæna u oblikovanju solidarnosti. To je vidljivo iz sluËajevau kojima su djeca koja su ostala bez roditelja a nisu imala druge rodbine dola-zila pod skrb susjeda, kao πto je zabiljeæeno 1574. u sluËaju Mihaela Verhovskogkojem je skrbnik nakon smrti roditelja postao Martin Krajcar.3388 Uloga susjeda do-lazila je do izraæaja i u situacijama nuæde, primjerice u sluËaju smrti, kada su ima-li funkciju svjedoka prilikom sastavljanja oporuke.3399

Meutim, u Krapini nalazimo i izraze koji definiraju pripadnost gradskoj za-jednici, primjerice u formuli prilikom godiπnjeg izbora gradskog magistrata flexconsensu et unanimi voto totius Communitatis«. Nadalje, iz prisege koju su sucii priseænici morali polagati vidljivo je prvenstvo interesa zajednice fl…hochemoztavity vuzaky nazlob vuzake mito plachyu, pryatelztvo y vuzaky boiaznoztpravo polagh moie duse moie prizege y polagh… znania vuzaku pravdu… yexecutiu koyaze bude predmene davala y predmeno(m) chinila, pravo opitatyy chiniti y polagh varassa u vuzako(m) dugotianu y verno y pravno hodity y sto

3355 Lewis MUMFORD, Grad u historiji: njegov postanak, njegovo mijenjanje, njegovi izgledi, Vladimir Ivir.prev., Zagreb, Naprijed, 1998., 314.3366 flKrapinski zapisnici,« Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. I-III.3377 Isto.3388 Isto, sv. I, 34 v.3399 Isto, 48 r.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 122


123

bude(m) znal aly chul…«4400 Koliko se to ostvarivalo teπko je sa sigurnoπÊu reÊi,no svakako se moæe pretpostaviti da je krπenja bilo.

Iz navedenih se fragmenata moæe zakljuËiti o postojanju isprepletenih iden-titeta u Krapini koji reflektiraju stupanj kompleksnosti karakteristiËan za europ-ske gradove na opÊoj razini. Od obitelji kao osnove, preko susjedskih odnosa istrukovne pripadnosti, do socijalnog statusa i pripadnosti gradskoj zajednici kaocjelini, kolektivni su se identiteti u Krapini oËitovali razliËitim intenzitetom u raz-liËitim situacijama, ovisno o prilikama i kontekstima. Svakako su bili neraskidi-vo povezani i viπestruko sloæeni, nastali kao posljedica specifiËnog razvoja unu-tar gradske sredine.

Jedna od najvaænijih kategorija urbanih identiteta bila je pripadnost druπtve-nom sloju koja se konstituirala temeljem poloæaja u staleπkom druπtvu i materi-jalnog bogatstva kao osnove. U europskim gradovima se posebice u ranom no-vom vijeku kao vrhovni druπtveni sloj isticala urbana elita u kojoj su istaknutuulogu imali pripadnici plemiÊkog sloja, ali i bogato graanstvo. Meutim, pona-πanje urbanih elita razlikovalo se od ponaπanja tradicionalne zemljoposjedniËkearistokracije. Njihovi su Ëlanovi bili povezani sustavom zajedniËkih vrijednosti ikontekstima u kojima su æivjeli, a presudna odrednica statusa bilo je bogatstvo,pri Ëemu njegovo podrijetlo nije bilo osobito vaæno. Nadalje, vaæna karakteristi-ka urbanih elita bila je teænja monopoliziranju upravnih poloæaja, pri Ëemu suekonomski aspekti tog procesa imali sporednu ulogu, a srediπnje znaËenje imaoje znak druπtvenog statusa koji je nosila upravna sluæba.4411

flKrapinski zapisnici« donose podatke o sastavu uprave trgoviπta za 54 godi-ne — od 1636. do 1688. te za 1695. godinu. Temeljem njihove analize moæe sezakljuËiti da je u Krapini u 17. st. na djelu bio proces formiranja oligarhije od-nosno da je ona veÊ bila izgraena u razdoblju za koje raspolaæemo podacima.Analizom podataka o nositeljima upravnih funkcija moæe se zakljuËiti da je de-setero ljudi (25,64%) obnaπalo 105 sluæbi (55,55%) tijekom 54 godine odnosnoda su u svojim rukama objedinjavali viπe od pola visokih funkcija. Kada se uz-mu u obzir i Ëlanovi istih obitelji, moæe se zakljuËiti da je svega 5 obitelji dræa-lo u rukama 109 sluæbi (57,71%). Te brojke svakako upuÊuju na veÊ izgraenuoligarhiju koja je monopolizirala upravu trgoviπta. SliËni se rezultati dobiju i ana-lizom sastava priseænika odnosno senatora. 751 funkciju priseænika obnaπalo je105 osoba tijekom 54 godine, pri Ëemu je 25 osoba (23,81%) dræalo 430 mjesta(57,26%), πto je ponovno jasan znak postojanja oligarhije u Krapini. Analizirajuli se kraÊa razdoblja, dobivaju se pribliæno jednaki rezultati. Tako je od 1636. do1645. godine 31 vodeÊu funkciju obnaπalo svega 9 osoba, pri Ëemu su 3 osobe(33,33%) dræale 20 duænosti (64,52%).4422

4400 Isto, sv. II, 10, 23.4411 H. KAMEN, Early Modern European Society, 95-96, 100.4422 flKrapinski zapisnici,« Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. II, fol. 5, 6, 9, 11, 13-15, 17-21, 24-27, 32-37, 40-41, 47-52, 54-55, 57-68, 71-74, 76-79, 84-92, 96-97, 137-138, 154-155, sv. III, fol. 2, 9r, 24v,

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 123


124

Treba naglasiti da su se na najznaËajnijim funkcijama (sudac, Ëetvrti sudac,fiskuπ, notar) osobe periodiËno izmjenjivale — svakih nekoliko godina prelazi-le su s jedne na drugu funkciju (tako je Martin KaleËak 1653. i 1654. obnaπaoduænost suca, sljedeÊe dvije godine bio je Ëetvrti sudac, 1661. i 1662. ponovo jeobnaπao sudaËku duænost, a 1663. sluæbu Ëetvrtog suca; duænost suca ponovnoje bila u njegovim rukama 1672. i 1673. te 1684.—1686., a sluæbu Ëetvrtog sucaobnaπao je i 1674. te 1687. i 1688.), a meu priseænicima prisutna su viπegodiπ-nja, pa i desetljetna razdoblja obnaπanja duænosti. Funkcija notara bila je donek-le specifiËna jer se na toj duænosti izmijenilo svega 8 osoba u 32 godine; PetarKaleËak obnaπao ju je 19 godina, najduæe meu zabiljeæenim notarima u Krapi-ni 17. stoljeÊa. Takoer, moæe se primijetiti da je u velikom broju sluËajeva oso-ba koja je jedne godine obavljala funkciju suca, ako je nije naslijedila sljedeÊegodine, preπla na duænost suca grada (odnosno Ëetvrtog suca).4444

Socijalno discipliniranjeRaznoliki unosi u flKrapinskim zapisnicima« sagledani kao cjelina mogu posluæ-iti i kao izvor za prouËavanje koncepta discipline i socijalnog discipliniranja utrgoviπtu te naËina na koji se taj proces manifestirao. Teorijski model disciplinei socijalnog discipliniranja usko je vezan uz djela Michela Foucaulta, Maxa We-

34, 40, 47, 53v, 54r, 63v, 72r, 80r, 90, 100v, 101r, 106, 108, 114r, 118r, 123r, 128r, 130r, 133r, 139r, 142r,165v, 166.4433 Izraeno prema: Krapinski zapisnici,« Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. II, fol. 5, 6, 9, 11,13-15, 17-21, 24-27, 32-37, 40-41, 47-52, 54-55, 57-68, 71-74, 76-79, 84-92, 96-97, 137-138, 154-155, sv. III,fol. 2, 9r, 24v, 34, 40, 47, 53v, 54r, 63v, 72r, 80r, 90, 100v, 101r, 106, 108, 114r, 118r, 123r, 128r, 130r,133r, 139r, 142r, 165v, 166.4444 Krapinski zapisnici,« Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. II, fol. 5, 6, 9, 11, 13-15, 17-21, 24-27, 32-37, 40-41, 47-52, 54-55, 57-68, 71-74, 76-79, 84-92, 96-97, 137-138, 154-155, sv. III, fol. 2, 9r, 24v,34, 40, 47, 53v, 54r, 63v, 72r, 80r, 90, 100v, 101r, 106, 108, 114r, 118r, 123r, 128r, 130r, 133r, 139r, 142r,165v, 166.

BBRROOJJ OOBBNNAA©©AANNIIHH SSLLUUÆÆBBII BBRROOJJ OOSSOOBBAA1 102 94 25 46 47 38 311 219 2

TTaabblliiccaa 22.. Omjer broja obnaπanih sluæbi i broja njihovih nositeljameu vodeÊim duænostima u Krapini 1636.—1688. i 1695.4433

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 124


125

bera i Gerharda Oestreicha. Prema interpretaciji Roberta Van Kierkena, unatoËrazlikama u njihovim teorijskim razmatranjima discipline, svi navedeni autorismatraju da je proces socijalnog discipliniranja obiljeæen dugim trajanjem s dvje-ma dominantnim fazama — u prvoj institucionalizirana vlast (gradska uprava ikraljevski organi) nameÊe regulacije, zabrane i norme, a drugu fazu obiljeæavapromjena u psiholoπkim strukturama, na individualnoj razini, πto dovodi do po-jave flsamoregulirajuÊeg« graanina, sposobnog da sam upravlja svojim ponaπa-njima i nagonima. Sva trojica istiËu razdoblje ranog novog vijeka kao izvoriπteopisanog procesa, pri Ëemu Oestreich naglaπava ulogu gradova, koji upravo utom razdoblju doæivljavaju snaæan demografski rast koji je nametnuo potrebu re-guliranja svakodnevnog æivota s obzirom na to da je poveÊanje gustoÊe stanov-niπtva u relativno kratkom razdoblju donijelo potrebu ureenja potencijalnokonfliktnih svakodnevnih situacija. U tom se kontekstu razvio koncept policije(Polizei) kao sveobuhvatnog regulatornog mehanizma koji su poslije teritorijal-ne dræave preuzele i primijenile na gotovo sva polja ljudskog djelovanja.4466

Teorija socijalnog discipliniranja ne moæe se potpuno primijeniti na sluËajKrapine, odnosno zbog karaktera izvora nije moguÊe potpuno ispitati njezinuuklopljenosti u krapinski kontekst. Naime, Oestreichov model u kontekstu au-tonomne urbane sredine podrazumijeva da je gradska uprava sluæbeno izdalauredbe koje bi u okvirima koncepta Polizei regulirale veliku veÊinu aspekatasvakodnevnog æivota stanovniπtva. Meutim, takav se formalni statut u to vrije-me u Krapini nije pojavio. No, primjetni su odreeni pomaci u sluËaju Krapine.Usporedbom gradskih zapisnika s kraja 16. st. i od 30-ih godina 17. st. mogu seuoËiti neke razlike. Zapisnici iz 16. st. velikim su dijelom sadræavali parniËnepostupke te pravne radnje zavjeπtanja imovine, s iznimno malim brojem odre-daba namijenjenih regulaciji odreenog aspekta druπtvene zbilje. S druge stra-ne, zapisnici 17. st. pokazuju dijametralno suprotnu tendenciju — iz njih nesta-ju podaci o zavjeπtanju, parniËni se postupci skraÊuju samo na njihove zakljuË-

4455 Izraeno prema: Krapinski zapisnici,« Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, R-3340, sv. II, fol. 5, 6, 9, 11,13-15, 17-21, 24-27, 32-37, 40-41, 47-52, 54-55, 57-68, 71-74, 76-79, 84-92, 96-97, 137-138, 154-155, sv. III,fol. 2, 9r, 24v, 34, 40, 47, 53v, 54r, 63v, 72r, 80r, 90, 100v, 101r, 106, 108, 114r, 118r, 123r, 128r, 130r,133r, 139r, 142r, 165v, 1664466 Robert VAN KRIEKEN, flSocial discipline and state formation. Weber and Oestreich on the historical so-ciology of subjectivity«, Amsterdams Sociologisch Tijdschrift 17(1) (1990), 3-28.

VVRRSSTTAA FFUUNNKKCCIIJJEE BBRROOJJ FFUUNNKKCCIIJJAA BBRROOJJ NNOOSSIILLAACCAASudac 54 18Fiskuπ 52 24»etvrti sudac 50 17Notar 32 8

TTaabblliiccaa 33.. Omjer broja funkcija i broja njihovih nositeljapo pojedinoj duænosti u Krapini 1636.—1688. i 1695.4455

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 125


126

ke, a preteænu veÊinu unosa Ëine regulacijske odredbe fokusirane na ureenjegospodarskih prilika, porezne politike i administrativnih poslova kao i zapisi osankcioniranju kaznenog ponaπanja i krπenja vaæeÊih druπtvenih normi. Pri tomse postavlja pitanje valja li tu razliku pripisati karakteru izvora, odnosno prois-tjeËe li ona moæda iz moguÊnosti da su se odreeni gradski spisi izgubili, ili jedoista bila rijeË o odreenim promjenama koje se mogu iπËitati iz spomenutihrazlika. Smatram da je ipak doπlo do odreenih pomaka u upravnoj praksi s ob-zirom na to da se navode razne odredbe kojima su bila regulirana administra-tivno-ekonomska pitanja, a koje ne bi bilo potrebno ponovno navoditi ako suveÊ bile utvrene, ili bi eventualno bilo naznaËeno da se neπto potvruje pre-ma ranijoj odredbi. Stoga bi se moglo tvrditi da su gradske vlasti nastojale regu-lirati odreena podruËja ljudskog djelovanja putem nesustavno odreivanih re-gulacija koje su nastajale u skladu s potrebama. MoguÊe je da je takav razvoj bioposredovan utjecajima iz drugih gradskih sredina, posebice s unutraπnjoaustrij-skog podruËja s kojim su postojale intenzivne ekonomske veze, no tu je hipo-tezu teπko provjeriti. Nadalje, sukladno Oestreichovom modelu koji podrazumi-jeva porast broja stanovnika u gradu treba uzeti u obzir i demografsku situacijuu trgoviπtu. Tu je vidljiv porast broja obitelji od 85,19% u neπto viπe od pola sto-ljeÊa, sa 81 godine 1598. na 150 obitelji 1664. To odgovara porastu gustoÊe sta-novniπtva koji nameÊe potrebu akulturiranja pridoπlica te poveÊava broj konflikt-nih situacija koje zahtijevaju sankciju. Isto tako, valja uzeti u obzir kontekst su-koba trgoviπta s vlastelinstvom poËetkom 17. st. obiljeæen uËestalim fiziËkim ipravnim nasiljem — pljaËkama, paleæi, batinanjem, krπenjem prava i povlasticate nametanjem novih obveza — koje je moglo potaknuti potrebu za jasnijompravnom regulacijom upravno-pravnih aspekata te sankcioniranjem prekrπaja.To je razvidno iz tuæbi koje je trgoviπte upuÊivalo razliËitim instancijama vlasti,traæeÊi od njih zaπtitu i posredovanje te jasno reguliranje odnosa s vlastelin-stvom, πto je u konaËnici i bilo ureeno 1641. godine.4477

Proπirenje ovlasti, odnosno poveÊanje autoriteta gradske uprave i pokuπajdiscipliniranja graana vidljivi su i u oπtrom sankcioniranju konfliktnih situacijate krπenja normi u obliku verbalnih i fiziËkih prekrπaja, prijetnji magistratu, ne-poπtivanja gradskih odluka, izostajanja sa sudskih rasprava te nekorektnog oba-vljanja pojedinih duænosti. Kako verbalni delikti u veÊini sluËajeva nisu prerasliu fiziËke nego su odmah bili prijavljeni sudu, to moæe posredno upuÊivati naodreeni stupanj discipline odnosno na potiskivanje nagona za samostalnim rje-πavanjem konfliktne situacije nasiljem te na poπtivanje propisanog pravnog pu-ta.4488

O dinamici tih sukoba ne moæemo mnogo kazati, no nisu se ograniËavali sa-mo na muπkarce nepovezane rodbinskim vezama; u njih su nerijetko bile uklju-

4477 flKrapinski zapisnici«, NSK, R-3340, Sv. I-III.; J. ADAM»EK, flPovijest trgoviπta i vlastelinstva«, 35.4488 flKrapinski zapisnici«, NSK, R-3340, Sv. I-III.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 126


127

Ëene i æene, Ëlanovi obitelji, pripadnici strukovne zajednice pa i supruænici, a uzto i duhovne osobe.4499 Posebnu sferu sukoba Ëinili su sukobi razliËitih staleπkihskupina, πto se veÊinom odnosi na plemiÊe i graane, u obliku krae robe, sto-ke i poljoprivrednih uroda, uniπtenja pokretne i nepokretne imovine, samovolj-nih uhiÊenja, fiziËkog nasilja, prijetnji i verbalnih delikata.5500 Te su borbe bile ubiti odraz pravnog sukoba trgoviπta i vlastelinstva.5511

ZakljuËakSocioekonomski razvoj Krapine u 17. st. bio je s jedne strane obiljeæen sukoboms vlastelinstvom zbog pravnog statusa trgoviπta kao cjeline te njegovih stanovni-ka, a s druge demografskim i ekonomskim napretkom, kljuËnim za uspjeπnoprevladavanje krize. UnatoË dominaciji poljoprivrede, sajmovi i obrti imali suvaænu ulogu u ekonomskom æivotu trgoviπta, koje je prosperiralo zahvaljujuÊipoloæaju na putu trgovine prema unutraπnjoaustrijskim zemljama i politiËkimokolnostima promatranog razdoblja. Socijalne strukture upuÊuju na podudarnos-ti s gradskim naseljima na europskoj razini — od postojanja kompleksnih iden-titeta, preko formiranja oligarhije, do naznaka procesa socijalnog discipliniranja.Krapina je, kao i veÊina europskih gradova, uπla u rani novi vijek zadræavajuÊisrednjovjekovne temelje, koji su utvrdili upravno-pravni okvir, prilagoavajuÊise promijenjenim socioekonomskim okolnostima i naπavπi na taj naËin svojemjesto u urbanoj mreæi uæeg, odnosno πireg podruËja.

Domagoj »iËkoSocioeconomic Development of the Market Town Krapinaand the social position of the inhabitants in17th century according to Krapina recordsThe market town of Krapina entered the 17th century in uncertain circum-stances of legal battle with the seigniory, that was caused by the shift insocioeconomic structures on the broader area. However, that state didn’tprevent further economic development, as can be seen from the positiveoutcome of the mentioned confrontation, as well as from the demographicprogress of the market town throughout the 17th century. Although agricul-ture was the dominant economic activity, crafts (especially stonemasons)and annual fairs had a distinct economic role. Social structure had alsogone through some changes in the early modern period. Forming of theurban elite made urban identities more complex, and traces of the processof social discipline can be seen in the stricter sanctioning of crimes and

4499 Primjerice tuæba iz 1671. meu Gregorom i Jakovom Susljem zbog krae i vrijeanja (Sv. III fol. 41r)ili meu Petrom i Mihaelom Zubankom zbog svae i tuËnjave 1672. (Sv. III, fol. 48v).5500 Kada je primjerice 1669. Petar Karlo psovao i istukao fiskuπa Nikolu TerdeniÊa na trgu (Sv. III, fol 17r),ili kada je 1672. na sajmu vlastelinski sluæbenik zaplijenio neku robu koja se prodavala (Sv. III, fol 48r).5511 flKrapinski zapisnici«, NSK, R-3340, Sv. I-III.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 127


128

transgressions of norms and regulations. That way, the Europewidechanges, that led to the crisis of towns and caused the redefinition of theireconomic function and social organisation, are mirrored in these processes.The case of Krapina shows how that reflected in the context of theKingdom of Croatia and Slavonia.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 128

OSVRTIS POVODOM

pil

ar

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 129

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 130

131

Ivo Pilar i pitanja o modernizacijihrvatskog druπtva

Ivan RogiÊZagreb

Uvodna biljeπka ili: koje hrvatsko druπtvo?Pitanja o modernizaciji nekog druπtva neodvojiva su od uvodne obveze koja na-laæe ustvrditi: koje druπtvo. Naslovom je veÊ nagovijeπteno kako je rijeË o hrvat-skom druπtvu. No dodatno je potrebno omeiti i vremenski/prostorni okvir ukoji se to druπtvo flnamjestilo«. CiljajuÊi na to dræimo najkorisnijim ponoviti ne-koliko dobro poznatih Ëinjenica iz Pilarova æivotopisa i bibliografije. ((aa)) Pilar jeæivio u razdoblju 1874.—1933. To je razdoblje politiËki dvovrsno: dijeli se na raz-doblje nagodbene Hrvatske i na razdoblje srpske diktature u prvoj jugoslaven-skoj dræavi. U sociologijskoj analizi razdoblje se dræi, uglavnom, razdobljem po-lumodernizacije ili razdobljem proæetim hrvatskim teænjama k oblikovanju, ma-kar i skromnih, uporiπta dugoroËne modernizacije. ((bb)) Modernizacijske zamisliPilar, po naπoj ocjeni, razvija u 4 rada. To su: SSeecceessiijjaa (studija o modernoj um-jetnosti), objavljena 1898. u Zagrebu (poseban otisak u Viencu); JJuuæænnoossllaavveennsskkooppiittaannjjee ii ssvvjjeettsskkii rraatt, objavljeno 1918. u BeËu (na hrvatskom objavljeno 1943. uZagrebu u prijevodu Fedora Puceka; izdala Matica hrvatska); BBoorrbbaa zzaa vvrriijjeeddnnoossttssvvooggaa flflJJaa«« (Pokus filozofije slavenskog individualizma), objavljena 1922. u Zagre-bu, izdao St. Kugli; flOO ssiisstteemmaattiizzoovvaannjjuu ssoocciioollooggiijjee««, Ëlanak objavljen 1927. u Za-grebu (u MjeseËnik. Glasilo PravniËkog druπtva). Na predloæenu popisu nema,vidljivo je, nekih drugih, a vaænih, Pilarovih radova, primjerice: Svjetski rat i Hr-vati ili Uvijek iznova Srbija. U tim radovima Pilar je zaokupljen ili geopolitiËkimanalizama (Svjetski rat i Hrvati) ili, na temelju prije razvijenih modernizacijskihuvida, pokazuje kako je jugoslavenska paradigma, kao osnova i sredstvo moder-nizacije, za hrvatsko druπtvo promaπena (Uvijek iznova Srbija).

Osloncom na spomenute Ëinjenice nije, dakle, teπko odgovoriti na pitanjekoje hrvatsko druπtvo ima pred oËima Pilar kada raspravlja o modernizaciji. Usociologijskom æargonu dopuπteno je reÊi kako ga pogaaju silnice prve moder-nosti, a nije posve pogreπno reÊi i flherojske« modernosti. U nekim naπim rado-vima dotiËno se hrvatsko druπtvo oznaËuje druπtvom prve hrvatske moderniza-cije (primjerice, u radu Tehnika i samostalnost).

Na viπe mjesta u spomenutim radovima Pilar nudi i neku vrst prigodna flpor-treta« toga druπtva. Odvojili smo pet obiljeæja koja jasnije ukazuju na unutraπnjuflkakvoÊu« druπtvenih sudionika i njihovih odnosa.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 131


132

((aa)) U hrvatskom druπtvu nema izgraene modernizacijske elite. Pilar se vi-πekratno obazire na upozorenja i æalbe Ksavera ©andora –alskog (Ljube Babi-Êa), tada jednog od srediπnjih knjiæevnih i intelektualnih autoriteta, kako Hrvat-skoj flnedostaje znaËajeva«. Na istom su tragu i viπevrsni uvidi autora hrvatskogknjiæevnog realizma, politiËki preteæno pravaπa. Pilar ustvruje kako je vidljivmanjak hrvatskih nositelja razvojnih inicijativa. Stoga dræi potrebnim podsjetitikako hrvatska rijeË znaËaj nije potpunom istoznaËnicom rijeËi osobnost. ZnaËajse, prema Pilaru, oblikuje specifiËnom mmoorraallnnoomm uussmmjjeerreennooππÊÊuu ii uussttrraajjnnooππÊÊuuosobe koja potrebnu energiju crpi iz poriva k usavrπavanju.

((bb)) Na kljuËnim sektorima flnarodnog æivota« preteæe mentalitet, flsvjetozrenje«kako ga naziva Pilar, koji se iscrpljuje uu ppoottrraazzii zzaa iizzvvaannjjsskkiimm ggoossppooddaarroomm hr-vatskog druπtva. RijeË je o nekoj vrsti, obiËajno i institucijski, uËvrπÊene, prakse— samokolonizacije. Pilar je posebno kritiËan spram uËinaka flslavenske zadru-ge«. Taj druπtveni oblik, prema Pilaru, izravno prijeËi procese i prakse oblikova-nja moderna pojedinca: usmjeruje ga prema ovisnosti, nekritiËnoj podloænostiautoritetu i manjku æivotne inicijative. (Podsjetiti je kako je Pilar takvim ocjena-ma polemiËno protivan onodobnim brojnim zagovornicima i tumaËima moder-nizacijske kakvoÊe zadruge u rasponu od akademskog do politiËkog sektora.)

((cc)) U procesima socijalne integracije (danaπnjim æargonom: izgraivanja iakumulacije socijalnog kapitala), prema Pilaru, preteæu fragmentacija i sukoblja-vanje. Na toj podlozi, ustvruje, flflppoojjeeddiinnaacc jjee aannttiissoocciijjaallaann,, aa nnaarrooddnnaa sskkuuppnnoossttaannttiiiinnddiivviidduuaalliissttiiËËkkaa««. Iz tih se, kaotiËnih, sudara i opreka, gotovo predvidljivo,razvija i snaæi poznati — jal. OpÊenito govoreÊi, u jalu se saæimlju sve negativ-ne socijalne energije uloæene u nepriznavanje æivotnih uspjeha, i individualnih ikolektivnih.

((dd)) U druπtvenom djelovanju preteæu imitacija i adaptacija. Na viπe mjesta Pi-lar spominje i flππttrreebbeerrssttvvoo«« (inaËe Ëest predmet kritike Ante StarËeviÊa). Posrije-di je manjak produktivnog i inovacijskog djelovanja, ponajprije u praksama po-jedinca. Pilar se ne upuπta u sustavnu kritiku suvremenih mu institucija. No la-ko je uoËiti kako su one glavnim flzaπtitnicima« spomenutog flπtreberstva«, pa ihnije netoËno dræati i glavnim jamcima opÊih πtreberskih gramatika. Pilaru, ipak,teæe pada πto u druπtvu (danas bi se reklo, civilnom sektoru) nedostaje stvara-laËki sposobnih pojedinaca. Prije spomenuta tuæbalica –alskog ovdje je analitiË-ki premjeπtena kako bi se jasnije vidjelo kakve druπtvene prakse izazivlje spo-menuti flmanjak znaËajeva«.

((ee)) Na opÊoj identitetnoj i politiËkoj razini preteæe teænja k hrvatstvu/srbstvu,poslije jugoslavenstvu. Pilar viπekratno podsjeÊa kako ta teænja nije florganskom«izvedenicom iz temeljnih obiljeæja hrvatskog druπtva (kontinuitet dræave i poli-tiËkih institucija, sudioniπtvo u kulturnim i politiËkim praksama zapadnih druπ-tava, iseljeniËke putanje itd.). Prije Êe biti da je ona otiskom modernizacijskogposustajanja posljedice kojega se svode na fluvijek iznova Srbija«. Ili, drugaËijereËeno, na uspostavu trajnog stanja predmodernosti/paramodernosti.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 132

I. RogiÊ: Ivo Pilar i pitanja o modernizaciji hrvatskog druπtva

133

Metodologijsko uporiπte Pilarova odgovoraU prije spomenutim Pilarovim raspravama, lako je uoËiti, rijetki su veÊi ulomcio gospodarskom ili tehniËkom posustajanju onodobna hrvatskog druπtva, prem-da bi, ima li se na umu njegov interes za druπtvenu modernizaciju, takve treba-lo oËekivati. Adresirati njihovu malobrojnost na opÊenit manjak znanja o finan-cijama i dobru gospodarenju u onodobnu javnom znanju hrvatskog druπtva ni-je dopuπteno. VeÊ od kritiËkih napada Josipa Franka na financijske aspekteUgarsko-hrvatske nagodbe ili Ante StarËeviÊa na proraËun, vidljiv je u hrvatskomjavnom znanju nezanemariv interes za gospodarske likove modernizacije. No Pi-lar, oËito, dræi kako svodnja moderne druπtvene preobrazbe (njezina fldetermi-nacija«) na gospodarske nuæde (poslije i na strukturnu nadmoÊ tzv. baze) neupuÊuje druπtvenu analizu posve toËno. flNulto« pitanje na koje ona, analiza, imaodgovoriti jest pitanje oo ssuuddiioonniicciimmaa ddrruuππttvvaa: ttkkoo su oni i kkaakkvvee ssuu njihove prak-se. BuduÊi da se druπtveni sudionici oblikuju i samooblikuju osloncem na ko-munikacijsku i simboliËnu zalihu druπtva (u nekoj kulturi i jeziku), analitiËki jeopravdano dati prednost onim pitanjima kojima se traga za, æargonom MaxaWebera, flvrijednosnom racionalnoπÊu« druπtvenih sudionika, za njihovim flsvje-tozrenjem«. Koliko je vidljivo, Pilar za takvu analitiËku odluku prvo uporiπte na-lazi u onodobnoj njemaËkoj flklasiËnoj« sociologiji, (s autorima kao πto je, primje-rice, Leopold von Wise). Taj analitiËki interes u sociologiji je, poznato je, posli-je oznaËen sloæenicom: simboliËni interakcionizam. Premda se u njegovu okvi-ru teπko grade razlike izmeu sociologije i socijalne psihologije, sociologije ikulturne antropologije, potreba za stalnom flrekonstrukcijom« druπtvene zbiljnos-ti kao svojevrstnog ddrraammsskkoogg ppoolljjaa druπtvenih sudionika ne dopuπta, na drugojstrani, otklizati analizi u prigodno flpsihologiziranje«. (Nije nekorisno ovdje pod-sjetiti kako i jedan od filozofijskih prvaka u 20. stoljeÊu, Martin Heidegger, isti-Ëe da svako miπljenje o ljudskim stvarima treba otpoËeti pitanjem: tko. Nema,dakako, Pilar niπta sa spomenutim filozofijskim velikanom. Ali je, dræimo, koris-no i tom usputnom biljeπkom podsjetiti kako odabir Pilarove analitiËke perspek-tive nije izvuËen iz rukava.)

U nemalom broju radova analitiËke aspiracije simboliËnih interakcionistaiscrpljuju se u nekoj vrsti flkomornih« opisa komunikacijskih pomagala i (socijal-no/psihologijskih) odnosa izmeu ukljuËenih sudionika. No ozbiljnije pretresa-nje samog analitiËkog pristupa pokazuje kako takva aspiracijska flskromnost« ni-je zadana samim pristupom. Naprotiv, u njemu je dostatno prostrano za razliËi-te tipologije druπtvenih sudionika, u rasponu od pojedinaca do veÊih druπtvenihskupina, od organizacija do institucija, od malobrojnih, lokalnih, druπtava do ve-likih carstava. (Podsjetiti je samo na moguÊnosti nagovijeπtene radovima spome-nutoga Maxa Webera). U takvim radovima analitiËki interes za kakvoÊu i prak-se druπtvenih sudionika lako se spaja s uvidima i intencijama ppoovviijjeessnnee ssoocciioolloo--ggiijjee. Koliko je vidljivo, i Pilar rado poseæe za uvidima povijesne znanosti i povi-jesne sociologije. Bez njih ne moæe valjano flzarezati« u neke nezaobilazne su-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 133


134

dionike onodobna hrvatskog druπtva kao πto su, primjerice, nacije ili carstva. Pritomu Pilar ne gubi iz vida polazni flnominalistiËni« stav sukladno kojemu je ppoo--jjeeddiinnaacc prvim druπtvenim sudionikom, doËim ostali nastaju ukljuËivanjem mno-æine takvih pojedinaca u odnoπajne mreæe. ZahvaljujuÊi tomu, Pilar uspjeπno iz-bjegava florganicistiËne« predodæbe o druπtvenim skupinama ili institucijama gdjese one izjednaËuju s nedjeljivim organizmima, u njegovo vrijeme priliËno rablje-ne preteæno pod utjecajem nekih inaËica biologizma i evolucionizma.

BiocentriËnost druπtvaU BBoorrbbii zzaa vvrriijjeeddnnoosstt ssvvooggaa flflJJaa«« Pilar izrijekom istiËe vaænost flflbbiioocceennttrriiËËnnaa«« pprriiss--ttuuppaa ddrruuππttvvuu (str. 199). Sukladno tom pristupu æivot je uvjet i temelj druπtva. Æi-vi ljudi raaju se, dakako, u druπtvu. Ali je sama æivotna sposobnost raanja, re-produkcije, izvan druπtva: ona druπtvo uvjetuje. Zaoπtrenije reËeno, druπtvo seoblikuje teænjom samoga æivota k mnoæenju i πirenju. Iz te, flnulte«, æivotnostidruπtvene zbilje izvire nekoliko obiljeæja te zbilje koja se u svakom posebnomdruπtvu javljaju flapriorno«, kao neka vrst poopÊenih konstanta. Pilar spominjeπest takvih. ((ii)) flflKKiinneemmaattiiËËnnoosstt««, danas bismo rekli nestalnost i promjenjivost dru-πtva. Ona je, posve sukladno modernu uvidu, vvrreemmeenniittaa zbiljnost. ((iiii)) OObbvveezzaannaa ææiivvoottnnuu bboorrbbuu druπtvenih sudionika. Ona izvire iz dva temeljna æivotna poti-caja, dvije temeljnice: iz teænje æivota stvaranju æivota; i iz teænje æivota njegovuusavrπavanju. BuduÊi da se æivot ima tek ostvariti, ljudsko je biÊe upuÊeno naæivotnu borbu, na sukobe i suradnju, kako bi se, uopÊe, potvrdilo u æivom sta-nju. ((iiiiii)) NNoorrmmaattiivvnnoosstt.. Iz teænje k usavrπavanju æivota izlazi i potreba za odmje-ravanjem dobara i ne/dobara, boli i uæitka, uspjeha i neuspjeha, u ostvarivanjute teænje. Posebno je normiranje vaæno u oblikovanju predodæaba o i mjerila du-goroËnih dobara i æivotnih uspjeha. ((iivv)) SSvvrrππnnoosstt.. Ista teænja k usavrπavanju jav-lja se i kao osnova oblikovanja relativno trajnih temeljnih vrijednosti u druπtvu,osloncem na koje se stvara flhorizont smisla« u æivotnim praksama druπtvenih su-dionika. ((vv)) ÆÆiivvoottnnii nnoommiinnaalliizzaamm.. Æivot je, prema Pilaru, utjelovljen u ttiijjeelluu ppoo--jjeeddiinnccaa. Pojedinac je nezamjenjiva flposuda æivota«. Ta Ëinjenica je osnovom po-sebne vrijednosti pojedinca. On je, stoga, nneepprrooccjjeennjjiivv i nneennaaddookknnaaddiivv. JJeeddiinnccaatt..

Kako se u Pilarovu biocentriËnost druπtva upisuju tragovi filozofije æivota, ut-jecajne na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe, tragovi bergsonovskog vitalizma ili vo-luntarizma jednog Arthura Schopenhauera, predmetom je posebne rasprave svr-ha koja nije posve sukladna svrsi ovoga teksta. Zadovoljimo se, stoga, trima, vje-rujemo korisnim, pripomenama. ((ii)) IstiËuÊi æivotnu centriranost druπtva Pilar,posredno, sugerira kako se nijedna praktiËna modernizacija druπtva ne moæe /ne smije odvojiti od njegove rree//vviittaalliizzaacciijjee, æivotne obnove, ili, jasnije, obnoveæivotnih sposobnosti temeljnih druπtvenih sudionika. U obzoru revitalizacije tes-tiraju se, danaπnjim æargonom reËeno, sve javne strategije razvitka. ((iiii)) Æivotnacentriranost druπtva neodvojiva je od prirode. Odnos nekog druπtva spram æivo-ta najjasnije se oËituje u praktiËnim postupcima spram prirode (kao flkolijevke«

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 134


135

æivota). Pilar istiËe kako je priroda flnaπa majka«. Pa nije dobro teæiti gospodare-nju prirodom flodozgo«, nego s njom suraivati. Stoga je eekkoollooggiijjsskkaa sskkrrbb za kak-voÊu prirode neodvojiva od valjane druπtvene modernizacije. Ovdje nije rijeË onadoknadnom upisu ekologijskog teksta u Pilarov tekst. Istraæivanja Zlatka Ma-tijeviÊa i Tomislava JonjiÊa pokazuju kako je Pilar veÊ dvadesetih godina proπ-log stoljeÊa u Zagrebu flosvijeπteni« ekologijski aktivist. (Nije ovdje nekorisno do-metnuti kako je i u drugih hrvatskih pravaπa æiva srodna osjetljivost spram pri-rode. Podsjetiti je na, i danas poticajne, Matoπeve tekstove o hrvatskom krajoli-ku i njegovim vrijednostima. Dopuπteno je, stoga, ustvrditi kako je Pilarovapredodæba o modernizaciji u isti mah i — postmodernizacijska, omeimo li zna-Ëenje rijeËi: postmodernizacija, teænjom k razvojnom legitimiranju æivota. ((iiiiii)) Pi-larov pristup omoguÊuje navlastito razlikovanje flflssvviijjeettaa ææiivvoottaa«« od drugih sektor-skih svjetova (svijet rada, tehniËki svijet, itd.) u druπtvu. Kao πto je poznato po-sebnosti flsvijeta æivota« najdosljednije istiËe druπtvena analiza s korijenom u(kasnoj) fenomenologiji. No Ëitaju li se pozornije tekstovi Alfreda Schütza, jed-nog od zaËetnika takve sociologijske analize, uoËiti je kako je u njima snaænijenaglaπena svojevrstna flmehaniËnost« dogaajnog druπtvenog polja (ponovljivostodnoπajnih i klasifikacijskih recepata, vaænost rituala, imitativnost itd.). Pilar,pak, odluËnije istiËe, kako je i prije nabaËeno, teænje k uspjehu, svrhovitost, svi-jest o vrijednostima, volju, slobodnije reËeno, otiske ulaganja æivotne sposob-nosti u, pokradimo Hannah Arendt, flaktivni æivot«. Pri tomu ni Pilar ne zanema-ruje vaænost hhaabbiittuuaallnnoogg, ttjjeelleessnnoogg, uuppiissaa spomenutih sastavnica svijeta æivota.Pa se one, koliko su u dogaajnom polju svijeta æivota, i javljaju preteæno upredrefleksivnim sintezama (kao splet flprirodnih«, flsamorazumljivih«, flnormal-nih« itd. navika i dispozicija).

Reprezentativni/flherojski« individualizamPrema Pilaru, kako je i prije nagovijeπteno, temelj druπtva je ææiivvii ppoojjeeddiinnaacc. Raz-log je jednostavan: njegovo je tijelo unikatnom zbiljnoπÊu, ono je jjeeddiinnccaattoo. Unu-traπnja arhitektura pojedinca prostire se na dva osnovna flkata«. Prvi kat je pri-marno, vegetativno ja. U njemu su sabrane sve osnove æivotne funkcije i proce-si. Na drugom je katu sekundarno, subjektivno, ja (fljastvenost«). Ono obuhvaÊatvorevine kao πto su: duπa, osobnost, znaËaj, duh, um, volja. TeæeÊi jasnijoj raz-diobi spomenutih sastavnica Pilar, uglavnom, dijeli (ne)jasnoÊe onodobnih psi-hologijskih i antropologijskih istraæivanja. No tri Pilarove flkorekture« zasluæujuposebnu pozornost. Prva je veÊ uvodno nabaËena. RazlikujuÊi znaËenja rijeËiosobnost i znaËaj (premda su one, vodoravno promatrano, istoznaËnice, sinoni-mi) Pilar ponavlja kako je znaËaj odreen izrazitijom moralnom teænjom i vo-ljom. Svi ljudi imaju nekakvu osobnost (splet bitnih obiljeæja osobe), ali rijetkiimaju — znaËaj. Druga je adresirana na duh, um i umnost. Osnovne sastavniceduha, uma, su ideje. U duhu, umu, taloæe se i flproizvode« ideje. Pak, same suideje misli flflkkoojjee nnaallaaææuu oossttvvaarriivvaannjjee««. DrugaËije reËeno, umska sposobnost (flpro-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 135


136

izvodnja« ideja) i same ideje (temeljni flsadræaj«) nuænom su osnovom socijalnogdjelovanja. Njegovu energijsku zalihu jamËe dvije prije spomenute teænje, s ko-rijenom u æivotnoj/prirodnoj zbiljnosti: teænja k ostvarivanju æivota (raanje, rast)i teænja k usavrπavanju æivota (formatizacija æivota s obzirom na vrijednosti). Tre-Êa flkorektura« istiËe vaænost volje. Snaga volje zrcali se u samosvijesti, a ona jeneodvojiva od — uspjeha. Pak, volja izgraena i oblikovana umnoπÊu smjeraprovedbi. Zato se i pokazuje kao — sposobnost za odluku.

Vidljivo je od prve kako u skiciranim ulomcima Pilar baπtini nekoliko opÊihmjesta modernosti (okomita arhitektura jastva, produktivna sposobnost duha,umnost kao mrijestiliπte ideja, voljno djelovanje kao ostvarivanje ideja). No vid-ljivo je, takoer, kako uussttrraajjaavvaa nnaa nneeooddvvoojjiivvoossttii æivota od fljastvenosti«, duhov-nosti; tijela, tjelesnosti, od ostvarivanja ideja i vrijednosti, volje. Zanemarivanjete flfatalne« veze pokazalo se jednim od kljuËnih flslijepih mjesta« modernosti. Nje-gova je slijepost omoguÊila fljastvenoj« slobodi odvojiti se od æivota i prometnu-ti, a sluæeÊi se tehnoznanstvenim sektorom, financijskim sektorom i politiËkimstrategijama carstva, u pogon ne/ljudskih, nad/ljudskih, sila i sredstava. (Primje-rice, totalitarna industrija smrti, nuklearna ravnoteæa straha, logorske formatiza-cije svijeta rada itd.) Ustrajavanje na neodvojivosti æivota i fljastvene« slobode po-uzdaje se, pak, u snagu dvostrukih zrcala, gdje se sposobnost usavrπavanja æi-vota zrcali u slobodi, ali i gdje se sama sloboda zrcali u jedincatosti æivota. Pilarpiπe u razdoblju kada se kritike modernog narcizma joπ probijaju u javno zna-nje. Pa mu, predvidljivo, nedostaje i empirijske grae dobro doπle u argumenta-ciji. Ali iinnttuuiittiivvnnoo uspjeπno nadoknauje taj manjak. To je posebno vidljivo ka-da raspravlja o naËinima usavrπavanja æivota pojedinca.

Usavrπavanje æivota pojedinca nazire se s pomoÊu dvije osnovne vrsti postu-paka: usavrπavanja tijela i usavrπavanja socijalnih praksa i odnosa. U razdobljukada se Pilar nosi s tim pitanjima, u javno znanje prodiru eugeniËki interes i eu-geniËke zamisli kao mjerodavni naËini usavrπavaju tijela. U njihovu korijenu jeteænja k zamjeni prirodnog roenja tijela bbiiootteehhnniiËËkkoomm kkoonnssttrruukkcciijjoomm. Nekolikodecenija potom Hannah Arendt ustvruje kako je teænja rastvaranju prirodneroenosti tijela u biotehniËkoj konstrukciji uu ssaammoojj ssrrææii ttoottaalliittaarriizzmmaa. RasistiËketlapnje koje obvijaju i te, Pilaru suvremene, eugeniËke zamisli veÊ sugeriraju skakvom su osnovom one svezane. (No, na drugoj strani, legitimiranje takvih za-misli navodnom osjetljivoπÊu i skrbi za tjelesno oπteÊene osobe, Ëiji je manjaktjelesnosti nepopravljiv, ne dopuπta ni kritiËki otpis takvih zamisli od prve.) Pi-lar, posve na tragu svoje biocentriËne predodæbe o druπtvenoj modernizaciji, oodd--bbiijjaa iÊi tragom eugeniËkih zamisli. Teæiπte stavlja u neku vrst oprjeËna flpaketa«postupaka koji sinkrono obuhvaÊa: ((ii)) skrb za zdravlje (pojedinca, druπtva); ((iiii))stjecanje osobnih znanja i umijeÊa, sposobnosti; ((iiiiii)) raznovrsne treninge, vjeæ-be, svrha kojih je oblikovanje i uËvrπÊivanje habitusa; (na tom se tragu Pilar, ne-rijetko, zanosi tipom osobnog samousavrπavanja poznatog pod etiketom: self-made man, slobodnije reËeno, tipom odluËnog samooblikovanja, flsamoproiz-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 136


137

vodnje«); ((iivv)) sposobnost samosvladavanja i refleksivnog usmjerivanja vlastitadjelovanja; ((vv)) sposobnost za ærtvu radi ostvarivanja vrijednosti. Promatra li sespomenuti flpaket« postupaka samousavrπavanja pojedinca kao cjelina nije se teπ-ko sloæiti s Pilarovom ocjenom kako pojedinac ima biti temeljna flzraËeÊa« zbiljadruπtva. Takav, on rree//pprreezzeennttiirraa najbolje intencije i vrijednosti zajednice u kojojæivi. Zato je i zasnovano govoriti o Pilarovu razumijevanju modernog pojedincakao reprezentativnog pojedinca. Korijen te predodæbe seæe do romantiËne ima-ginacije i figure iznimna pojedinca (radikalno: genija). Pilar, dakako, ne cilja ta-ko daleko. Ali, na drugoj strani, podsjeÊa kako je oblikovanje flznaËajeva« zam-rπen i tegoban proces koji je uu iissttii mmaahh i ttjjeelleessaann (zdravlje, habitus, sposobnostsamosvladavanja) i fljastven«, dduuhhoovvaann (voljna sposobnost samooblikovanja, spo-sobnost za odluke, sposobnost za ærtvu, refleksivnost). S pomoÊu te dvostrukos-ti Pilar uspijeva nadmaπiti unutraπnje ograniËenje u razumijevanju pojedinca vid-ljivo u onodobnim redukcijama pojedinca na psihosocijalnu tvorevinu. Pilar, na-protiv, konstitutivnoπÊu tijela prijeËi takve redukcije. Pojedinac se pojavljuje unavlastitoj razlici ponajprije stoga πto je uuttjjeelloovviioo æivot. Pa se i njegova slobodapotvruje odnosom spram æivota.

PodupiruÊi skicirani naËin miπljenja Pilar rabi joπ jedan pojmovni par vaæanu æargonu modernosti: par: aauuttoonnoommiijjaa —— aauuttaarrkkiijjaa. Autonomija se pojedincaoËituje u flstanju« u kojemu pojedinac crpi poticaje na usavrπavanje flfliizznnuuttrraa««,, iizzssaammooggaa sseebbee, reducirajuÊi na rubove heteronomne poticaje. Autarkija se, pak,oËituje u stjecanju dobara. Kada je ona na djelu, nniijjee nnaa ddjjeelluu tek apstraktna sa-modostatnost. Na djelu je, naprotiv, postupanje iz kojega je vidljivo kako poje-dinac stjeËe æivotna dobra na temelju vvllaassttiittee ssppoossoobbnnoossttii. On je samodostatanpo toj sposobnosti/sposobnostima, a ne po aktualnoj bilanci steËenih dobara.Par: autonomija/autarkija, prema Pilaru, odreuje æivot pojedinca u svojevrstnojiinn//ddeetteerrmmiinnaacciijjii, jasnije: u odvojenosti od socijalnih nuænosti; odreuje ga, da-kle, u navlastitoj flsecesiji«, kao — osloboeni æivot. Pilar ustvruje: flJedan od ka-rakteristiËnih paradoksa naπega æivota jest da ima samo jedna forma indetermi-niranosti a to je — determinirati se sam.« Takav, on teæi oblikovati se u fllijepojformi«. Nije pogreπno dodati kako Pilar time ide u susret boljim iskustvima kas-nije interakcionistiËke formalne sociologije.

Koliko je Pilarov predloæak (samo)oblikovanja moderna pojedinca mjeroda-van u suvremenosti? PoËevπi, pribliæno, od sredine πezdesetih godina proπlogstoljeÊa dalje, izgledalo je kako takav i srodni predloπci odlaze u zastaru. Teæiπ-te fljastvenosti«, subjektivizacije pojedinca, pomiËe se izravnije prema teænjama kæivotnu zadovoljstvu. Ne moæe se reÊi kako se te teænje pravocrtno adresiraju natjelesne ugode. Prije Êe biti kako one teæe osnaæiti eerroottiiËËnnuu aauurruu pojedinËeva ti-jela, i s njom svezanu potragu za priznavanjem iz ljubavi. Ljubiti (tijelom) i do-seÊi stanje flautentiËnosti« svode se na isto. No prividno rubna, ali po uËincimapreteæita, posljedica spomenuta pomaka oËituje se u naËinu socijalnog legitimi-ranja pojedinca. On viπe nije bitno odreen tvorbenim, flautorskim«, sposobnos-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 137


138

tima (dakle, reprezentativnim, flherojskim« atributima) nego mmnnooππttvveennooππÊÊuu ææuudd--nnjjaa. One se javljaju kao novi gospodari vrijednosti. I hoÊe se ispuniti odmah.(Æudjeti = biti æiv, postaje novim apstraktnim orijentirom.)

Glavna teπkoÊa takva predloπka individualizacije pokazuje se u tomu πto onne moæe nadmaπiti dubinu razlike koju upisuje u æivotnu zbilju pojedinca od-nos: æivo/neæivo. Tijelo, kako Pilar upozoruje, utjelovljuje, centrira, æivot. Ta Ëi-njenica ne dopuπta vodoravno legitimirati sve æudnje svodnjom na apstraktnuunutraπnju flæudnost«, a bez uvida u njihov odnos spram æivota. (Primjerice, usuvremenosti Ëesto isticane narkomanske æudnje, ili æudnje k nasilju nad drugi-ma.) TTjjeelleessnnooππÊÊuu ppoojjeeddiinnaacc jjee vveeÊÊ nnaa ppoollooææaajjuu —— bbaaππttiinniikkaa. BuduÊi da se baπti-njena dobra prostiru flobjektivno«, ukljuËujuÊi æivo tijelo i Druge, ponajprije za-jednicu gdje se tijelo æivo pojavljuje i jamËi (zajednica predaka, zajednica soli-darnih), pojedinac ne moæe odbaciti, oslonivπi se na apstraktnu æudnost, sveono πto mu je poloæajem baπtinika veÊ dodijeljeno kao njegova ææiivvaa zbiljnost.Taj okret izravno vodi u smjeru flekologijskih« obveza pojedinca, a, time, posred-no, snaæi i brojne aspekte reprezentativne individualizacije. Misli li se, dakle, ouporabljivosti modela individualizacije osloncem na figuru pojedinca/baπtinika,Pilarova rasprava o pojedincu postaje i viπe nego korisna. PodsjeÊamo, na Pila-rovu tragu dopuπteno je misliti o neodvojivosti æivota i dduuæænnoossttii ddaa ssee ææiivvii.

Troplet mnoπtvenih sudionikaIz prijaπnjih ulomaka vidljivo je kako Pilarovo razumijevanje pojedinca ukljuËu-je i njegovu usmjerenost (intendiranost) na druge. Umski, komunikacijski, spol-no, radno, doæivljajno, pojedinac je flotvoren« prema drugima, on je s drugima.Pilar, paËe, ustvruje kako je on flfloovviissaann«« o (druπtvenoj) okolici. U tom su odno-su spram druπtvene okolice posebno vaæne dvije teænje: kk iimmiittaacciijjii ii pprriillaaggooddbbii.Na temelju prve pojedinac uspjeπno rabi, kao veÊ gotove druπtvene tvorevine ipomagala, razliËite postupke i recepte. Njihova uporaba oslobaa pojedinca odtegobnosti poËetniËke uloge u brojnim praktiËnim poslovima. Na temelju drugepojedinac odabire druπtvenoj okolici primjerenije naËine postupanja. Stoga, pod-sjeÊa Pilar, valjano, refleksivno, oblikovanje odnosa spram druπtvene okolice na-laæe pojedincu ssaammoossvvllaaddaavvaannjjee i ssaammoosstteegguu, navlastitu u fluporabi« vlastita tije-la. DrugaËije reËeno, spomenute teænje i unutraπnji nadzor omoguÊuju pojedin-cu oblikovati i uËvrstiti u odnosu spram druπtvene okolice primjerenu æivotnuflekonomiju«. Njezin je srediπnji cilj afirmirati pojedinËevu fljastvenost« prema dru-gima i s drugima osloncem na svojevrstnu flharmoniËnu napetost«. Jer, naglaπu-je Pilar, pojedinac zadobiva i stvara svoju vrijednost flvezom s cjelinom ljudskogæivota«, on je reprezentira i baπtini. Dakako da je dogaajno polje suoËavanjapojedinca s druπtvenom okolicom proæeto razliËitim rizicima. Oni ga mogu os-naæiti u njegovim temeljnim teænjama k vrijednostima i djelovanju na temelju vri-jednosti, ali ga mogu i sprijeËiti u tomu, flbaciti nizbrdo«. Stoga je ææiivvoottnnoosstt dru-πtvene okolice drugom stranom æivotnosti pojedinca. Iliti, drugaËije: moderna in-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 138


139

dividualizacija, na jednoj strani, nalaæe sukladnu modernizaciju glavnih sudioni-ka druπtvene okolice.

U naslovu ovoga odjeljka spominje se rijeË: mnoπtveni (sudionici). Oznakanije Pilarova. Rabimo je ovdje za oznaËiti one druπtvene sudionike koji se obli-kuju/samooblikuju obuhvaÊajuÊi veÊi broj pojedinaca. Njome se, dakle, nazna-Ëuje osnovna kkoonnssttrruukkcciijjsskkaa razlika izmeu pojedinca i druπtvenih sudionikasastavljenih od veÊeg broja pojedinaca. (TTeehhnniiËËkkaa uporaba te rijeËi ne dopuπta,dakle protegnuti njezino znaËenje i na zamiπljeni srediπnji subjekt jedinstvenaglobalizirana svijeta kako to, primjerice, sugeriraju Michael Hardt i Antonio Ne-gri zagovarajuÊi paradoksalno demokratsko carstvo.) U druπtvenom okoliπu dje-luju brojni flmnoπtveni« sudionici (u nemalom rasponu od ljubavnih ili radnih pa-rova do koliko-toliko homogenih civilizacija). Pilar, meutim, na modernizacij-skom tragu, dræi kako takvu flobilnu« ponudu treba svesti na troplet: na tri os-novna sudionika. To su: oobbiitteelljj,, nnaarroodd,, ddrrææaavvaa. No spomenuti troËlani skup nniijjeehhoommooggeenn. Pilar razlikuje obitelj i narod na jednoj strani, i dræavu na drugoj. Za-jedniËko obiljeæje obitelji i naroda otiskom su njihove æivotne veze sa (æivim) ti-jelom. U socijalnoj teoriji ta se posebnost naznaËuje odreenoπÊu obitelji i naro-da razliËitim figurama srodniπtva. Zato su, prema Pilaru, obitelj i narod temeljnipprriirrooddnnii//ddrruuππttvveennii okviri potvrivanja i usavrπavanja æivota. U tim okvirima obli-kuju se specifiËni modaliteti svijeta æivota koji ukljuËuju spolnost, komunikaci-ju, pamÊenje, ostvarivanje vrijednosti, funkcionalne rituale, simboliËne poretke,radne postupke, a navlastito reprodukciju potomstva i skrb o njemu te skrb opredcima. Pilar, stoga, sugerira kako se obitelj ne smije oblikovati situacijski, slu-Ëajno, nego se ima proæeti selektivnim mjerilima meu kojima je vaæna pripad-nost braËnih partnera flsvomu« narodu. Taj Pilarov zahtjev, na prvi pogled, izgle-da predmoderno, dakle, suprotnim Pilarovim modernizacijskim intencijama. Nonjegovo znaËenje treba rekonstruirati u onodobnu druπtvenu kontekstu. Po Pi-laru, etniËki mjeπoviti brakovi u hrvatskom druπtvu njegova doba moÊnim sumehanizmom ooddnnaarrooiivvaannjjaa Hrvata (germanizacija, maarizacija, talijanizacija,srbizacija). Podsjetiti je da empirijsku potporu tom Pilarovu uvidu pruæaju i ne-ki demografski uvidi u hrvatske prilike zakljuËnih osamdesetih godina proπlogstoljeÊa, dakle, nekoliko decenija mlai. Prema tim uvidima, nemali broj dekla-riranih Jugoslavena unovaËen je u etniËki mjeπovitim brakovima gdje je jedanpartner bio hrvatske narodnosti. Prihvati li se taj naËin Ëitanja Pilarova teksta teπ-ko je othrvati se zakljuËku kako Pilar nalaæe, ppoossvvee mmooddeerrnnuu, emancipaciju obi-telji od nadreenih kolonijalnih strategija usmjerenih na slabljenje, i statistiËko irazvojno, hrvatske populacije — uu HHrrvvaattsskkoojj.

Na taj smjer Pilarova miπljenja posredno ukazuje i njegovo razumijevanje na-roda. Premda Pilar na narod adresira sliku identitetski homogene zajednice, uisti mah istiËe kako se iizz eevvoolluucciijjsskkee ppeerrssppeekkttiivvee narod ne moæe dræati jedinstve-nom tvorevinom. On se oblikuje meuigrom specifiËna Ëetverstva: vladalaËkogstaleæa (nositelja dinastiËkih ovlasti) — puËanstva sastavljena od, po pravilu, vi-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 139


140

πe raznorodnih skupina — religije — prostora. Smjer dogaajnog polja toga Ëe-tverstva presudno odreuju asimilacijske/integracijske silnice. U nekim primjeri-ma vladalaËki staleæ nameÊe asimilacijske predloπke puËanstvu; u drugim pri-mjerima puËanstvo asimilira vladalaËki staleæ. MoguÊi su, takoer, primjeri na-rodne integracije gdje je narodna pripadnost nadreena religijskoj, premda su,evolucijski promatrano, takvi primjeri rjei. Borba narodnih zajednica za prostortakoer utjeËe na unutraπnje (samo)oblikovanje naroda: po vanjskim rubovimatoga prostora ËeπÊi su primjeri odvajanja tamoπnjih teritorijalnih skupina od ve-Êinske narodne populacije nego na prostorima gdje je narodna prisutnost flguπ-Êa«. Pilar stoga dræi teritorijalno naËelo integracije nedostatno pouzdanim. Jer naistom se teritoriju mogu diferencirati razliËite narodne skupine. S istoga stajaliπ-ta Pilar upuÊuje i zajedljivu kritiku na tekst hrvatske himne istiËuÊi kako se unjemu naglaπuju razne teritorijalne pripadnosti, a ne narodna jedinstvenost.

No premda je narod, evolucijski promatrano, zajednica nastala asimilacijomi integracijom razliËitih poËetnih sastavnica, on je jjeeddiinnssttvveenniimm sudionikom dru-πtvene preobrazbe. BuduÊi da se ostvaruje kao æivotna zajednica, flæivi organi-zam« (nikako ne, kako je veÊ prije nabaËeno, u organicistiËkom kljuËu), nijedanstaleæ prisutan u narodu nnee ssmmiijjee ssee//nnee mmooææee ssee izdizati na raËun cjeline. Njezi-na je temeljna gramatika odreena mmeeuussoobbnnoomm ssoolliiddaarrnnooππÊÊuu i obvezom, i po-jedinca i naroda, skrbiti o uuzzaajjaammnnoojj ddoobbrroobbiittii. Na tom tragu Pilar izlaæe razor-noj kritici primjere klasne sebiËnosti plemstva, buræoazije i komunistiËkog pod-reivanja naroda radniπtvu, kao i politiËke programe onodobnih liberala i ko-munistiËkih pokreta. Za druπtvene hrvatske prilike nije nekorisno dodati kako uBBoorrbbii zzaa vvrriijjeeddnnoosstt ssvvooggaa flfljjaa«« zahtijeva primjenu naËela solidarnosti i uzajamneskrbi i na dijelove hrvatskog naroda u dijaspori (na flodseljenu Hrvatsku«). Ta na-Ëela nameÊu razliËite praktiËne postupke (veÊ skicirane u odjeljku o modernojindividualizaciji), u rasponu od programa narodnog zdravlja i organizirane nao-brazbe do oblikovanja habitusa autonomne i autarkiËne zajednice (autarkiËne uPilarovu, specifiËnu, znaËenju) i teænje k trajnim vrijednostima i sposobnosti raz-vitka osloncom na samoga sebe, (temeljem kojih se s dijasporom treba i moæeuspjeπno suraivati).

UoËiti je, Pilar preteæno govori o narodu, ne o naciji. Meutim, u tekstu flOOssiisstteemmaattiizzoovvaannjjuu ssoocciioollooggiijjee«« (iz 1927.) koristi pojam: flflnnaacciijjoonnaalliizzaamm««.. Definira gaflsvijeπÊu o individualnosti i individualnim iinntteerreessiimmaa (podcrtao Pilar), oo zzaaddaaÊÊaa--mmaa stanovitog naroda«. BuduÊi da je oblikovanje te svijesti modernizacijskom za-daÊom, zakljuËiti je kako je u Pilara nnaacciijjaa == mmooddeerrnnooππÊÊuu pprrooææeett nnaarroodd. U istomtekstu Pilar dodaje i ovo: flZato je sasvim neispravna ona predoËba da je nacijo-nalizam jedna prolazna faza u ljudskom æivotu na kugli zemaljskoj — da Êe dos-kora proÊi. (...) Ali, kao πto su i narodi, po mojem uvjerenju, isto tako trajna so-cijalna pojava, kao i obitelj, to sam uvjeren da i nacijonalizam ne Êe nestati. OnÊe se sigurno mijenjati i izgubiti s vremenom svoju danaπnju oπtricu. Kao πto serazvio individualni moral, kao πto se razvilo internacijonalno pravo, razvit Êe se

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 140


141

i internacijonalni moral, a u novoosnovanom druπtvu naroda imamo i forum zatakovo naziranje i nastojanje, ali ja dræim, da su narodi i njihova emanacija, na-cijonalizam, trajna i stalna pojava na kugli zemaljskoj u nedogled.« Pilar, vidljivoje, cilja na dva tipiËna prigovora flnacijonalizmu« koji se u razliËitim inaËicamaponavljaju kao neka vrst trajna zakrivljena zrcala. Prvi prigovor svodi se na tvrd-nju kako je flnacijonalizam« u razdoblju modernosti epizodna Ëinjenica, osuenana iπËeznuÊe. Drugi prigovor je dalekoseæniji: optuæuje flnacijonalizam« za isklju-Ëivost, ugrozu drugih zajednica, paËe, nerijetko, i za rasizam. Pilar, polazeÊi odmoderne osnove oblikovanja nacionalne svijesti, jasno podsjeÊa kako je nacio-nalizam neodvojiv od modernih zahtjeva za univerzalnim vrijednostima (flinter-nacijonalni moral«), od teænji k meunarodnom pravnom poretku gdje se priz-naju prava naroda te da je, kao oblik (samo)svijesti neodvojiv i od teænja narod-nih zajednica k navlastitoj slobodi. Prema Pilaru, vidjelo se, obrisi te slobode nereduciraju se na obrise politiËkog sektora, nego se proteæu na uukkuuppnnoosstt rraazzvvoojj--nniihh ssppoossoobbnnoossttii i odluËivanja o razvojnim pitanjima naroda. Pri tomu, (æivotni)moral i (æivotne) vrijednosti ugraene u te teænje ne dopuπtaju ostvarivati ih naπtetu drugih i nasiljem nad drugim narodnim skupinama. Saæeto reËeno, biocen-triËnost druπtva, reprezentativni individualizam i nacionalizam mmeeuussoobbnnoo ssvvee--zzaannii, upuÊuju u onaj tijek druπtvene modernizacije koji stavlja u izgled stvarnupreobrazbu druπtva sukladno osnovnoj intenciji modernosti: prijeÊi iz neslobo-de u slobodu.

Za razliku od obitelji i naroda, dræava (prema Pilaru, treÊi mnoπtveni, sudio-nik druπtvene zbilje) nniijjee po podrijetlu æivotnom zajednicom. Ona je, s pripada-juÊom joj institucijskom mreæom i ustrojem, mmeehhaanniizzaamm. Evolucijski promatrana,ona se ne moæe oblikovati bez poËetne uporabe sile: vojne, politiËke i financij-ske, na nekom podruËju. I moæe djelovati kao moÊan Ëimbenik diferenciranja ioblikovanja posebna naroda od populacijskog flmaterijala« nad kojim je usposta-vila dræavnu vlast; ali nnee mmoorraa. No oslonac na zgoljnu prisilu nije dostatan zatrajniji opstanak dræave. U takvim sluËajevima ona se oblikuje kao despocija,carstvo, i srodne tvorevine.

Promatrana u obzoru modernosti, dræava mora/treba djelovati s obzirom naprije spomenute, dvije osnovne teænje podrijetlom iz biocentriËne osnove druπt-va: teænju k odræavanju i raanju æivota i teænju k njegovu usavrπavanju. Po Pi-laru, Aristotelova tvrdnja kako se dræava stvara za oossiigguurraattii æivot, a njome seupravlja za postiÊi ddoobbaarr æivot, najtoËnije opisuje obveze izvedene iz spomenu-tih ææiivvoottnniihh teænja dræavljana. (Pilar rabi i sloæenicu: flbioloπko znamenovanje«(dræave) na istom tragu.) Dræava, stoga, pripada svim sudionicima svijeta æivo-ta: pojedincu, obitelji, narodu. PPaa nnee mmooææee//nnee ssmmiijjee bbiittii ppooddrreeeennaa iinntteerreessiimmaaiillii ppoottrreebbaammaa ppoosseebbnniihh sskkuuppiinnaa.. Na tom tragu Pilar pokazuje nemale simpatijeprema utilitaristiËkoj krilatici po kojoj se pravednom dræavom moæe dræati onakoja ostvaruje dobrobit za πto veÊi broj svojih dræavljana. Pak, na drugoj strani,izlaæe uvjerljivoj kritici onodobne pokuπaje, suvremenim æargonom reËeno, flza-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 141


142

robljivanja« dræave, vidljive u politiËkom djelovanju nekih liberalnih stranaka ilikomunistiËkih pokreta. Saæeto, dræava, oblikujuÊi se u obzoru modernosti, mo-ra se uspostaviti pprraavveeddnnoomm ddrrææaavvoomm. Zaliha povjerenja i privræenosti πto se nataj naËin stvara u odnosima dræavljana spram dræave jamËi joj onu trajnost na ko-ju ne moæe raËunati odræava li se tek zgoljnom (dræavnom) prisilom.

Iz toga flprirodno« izlazi i tvrdnja kako se (moderna) dræava praktiËno obli-kuje valjanim zakonima i, dakako, ustavom. Pilar je posve svjestan asimetrije urazdiobi sile izmeu moderne dræave i pojedinca. Zato ima potrebu podsjetiti navaænost teorije druπtvenog ugovora Jean-Jacquesa Rousseaua. Premda je, premaPilaru (a ne samo po njemu), teorija druπtvenog ugovora kao model analizezbiljskih procesa druπtvene evolucije flpukom fikcijom«, njezina je uloga u obli-kovanju moderne dræave iznimno vaæna. Pozivom na druπtveni ugovor pobolj-πao se poloæaj pojedinca spram dræave jer se pojedinac tako prometnuo u ugo-vornog sudionika, a time ojaËao i svoju ravnopravnost u odnosu na dræavu. Natoj podlozi oblikovalo se moderno legalistiËno shvaÊanje odnosa dræava — dr-æavljani koje je olakπalo preobrazbu (zapadne) dræave od sredstva zgoljne sile usredstvo usavrπavanja æivota, dakle, druπtvena razvitka utemeljena na praved-nosti.

Na istom tragu, Pilar, ciljajuÊi na odnos pojedinca spram dræave, naznaËujedvojbu: politizam — apolitizam. Ili, jasnije, treba li pojedinac u modernoj dræa-vi biti politiËan ili apolitiËan. Pilar je nedvosmislen: samo politiËnost pojedinca,dakle, njegovo sudioniπtvo u javnim pitanjima i poslovima, sukladno je naËeluafirmacije æivota i njegova usavrπavanja. Pri tomu, istiËe kako je tek pravaπkipokret dr. Ante StarËeviÊa iznio na vidjelo modernu potrebu za flpolitizmom« ujavnom djelovanju pojedinca. Taj je uvid i poticaj, veli, posebno vaæan za sla-venske narode, flkoji su od prirode slabo politiËki i dræavotvorno obdareni«, anapose za flkatoliËke Slavene« koji, prema Pilaru, flnaginju k apolitizmu veÊ popasivistiËnoj prirodi njihova vjerskog odgoja«. Pilar jasno ustvruje kako treba iÊiza flokcidentalnim« (zapadnim) razumijevanjem odnosa dræava — pojedinac. Pre-ma njemu, poznato je, dobrobit pojedinca (i naroda) temeljna je svrha dræave.

Na prvi pogled, Pilara pitanja o (narodnoj) suverenosti ne zaokupljaju. No,veÊ je i, osloncem na povrπni pregled njegova opusa, teπko priznati kako mu jeto pitanje nevaæno ili manje vaæno. PaËe, izglednijom se Ëini ocjena kako je Pi-larov istraæivaËki napor usmjeren istraæivanju, izmeu ostalih, i odgovora na topitanje. Vidljivo je, meutim, kako on bitno drugaËije odreuje analitiËku osno-vu s koje polazi u raspravu o tom i srodnim pitanjima. Osnova je, ponovimo,sociologijska (s nuænim vezama s antropologijom, socijalnom psihologijom i bio-logijom), a dodatno/sekundarno i povijesna/pravna. ZahvaljujuÊi tomu, Pilarmoæe ustvrditi u BBoorrbbii zzaa vvrriijjeeddnnoosstt ssvvooggaa flflJJaa««: flU opÊe neima postanka narodabez stanovite veze s dræavnom tvorbom. Ima naroda kojima usljed geopolitiËkenepogode dræavna tvorba nije uspjela, koju u tom pravcu nisu doπli dalje od nje-kih rudimenata dræavnih. Takvi su narodi onda prisiljeni sudjelovati kod dræav-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 142


143

nih tvorba drugih naroda. (...) Nu poπto ovakvi rudimenti nisu igrali nikakovehistoriËne uloge, to su takvi narodi nehistoriËni narodi, jer neimaju historije svo-je dræavnosti. Narod i dræava stoje u odnosu zamjeniËkog uvjetovanja i stvara-nja. PostajuÊi narod stvara dræavu a dræava oblikuje onda konaËno narod.« (str.180) Prema Pilaru, dakle, narodu je prirodno fldodijeljena« suverenost. O njego-vim sposobnostima djelovanja ovisi hoÊe li dræavu uspjeπno oblikovati ili neÊe,pokrenut, kako je naznaËeno, temeljnim teænjama podrijetlom iz biocentriËneosnove. U hrvatskim prilikama to izravno vodi zakljuËku da su Hrvati, kao na-rod, suvereni. Glavnina analize, pak, usmjeruje se prema sudionicima i praksa-ma, uukklljjuuËËuujjuuÊÊii ii nnjjiihhoovvee uunnuuttrraaππnnjjee ssllaabboossttii,, koje prijeËe ili oteæavaju Hrvatimaoblikovati dræavu kao optimalno sredstvo ostvarivanja suverenosti. Pravaπka kri-tika osvijetlila je, do tada, preteæno brojne politiËke izvanjske protimbe i ugro-ze. Pilar, pak, sugerira kako je potrebno razviti i flunutraπnju« analizu hrvatskihblokada i (ne)sposobnosti za moderni razvitak sukladan zahtjevima suverenos-ti. Ta su dva pristupa, u osnovi, komplementarna. Na jednoj strani preteæe po-vijesno-pravna i politiËka analiza glavnih zapreka i moguÊnosti, kao i oslonac napovijesna prava. Na drugoj strani preteæe sociologijska i socio-kulturna kritika.Obje analitiËke panoge spaja ista modernizacijska teænja i energija. No uoËeneoptimalne moguÊnosti politiËkog i socijalnog razvitka hrvatskog druπtva, izvede-ne iz tih komplementarnih analitiËkih praksa, ne moraju se poklapati. Zacijeloje jedan od oËitijih primjera takve nesukladnosti, unatoË istom polaznom pravaπ-kom korijenu, odnos spram habzburπke vlasti u Hrvatskoj. Ante StarËeviÊ, poz-nato je, tu vlast dræi despocijskom, dakle, strukturno nepopravljivom. Pilar, pak,tijekom Prvog svjetskog rata (1914.—1918.) joπ dræi kako ima smisla politiËki ra-diti na preuredbi Monarhije osloncem na trijalistiËku osnovu. PolitiËki promatra-na, ta je razlika nepremostiva. Uzme li se, pak, u obzir modernizacijska podlo-ga takvih stavova, nepremostivost razlika povlaËi se pred pprraaggmmaattiiËËnniimm uvidomu optimalne moguÊnosti ostvarivanja nacionalne suverenosti u odreenu pros-toru/vremenu i kontekstu. BiocentriËni obzor Pilarova miπljenja trajno ga vraÊaprema analitiËkoj obvezi koja nalaæe kritiËki odijeliti prazne fikcije od zbilje.Vrag je meutim u tomu πto je Pilarovo flperfekcionistiËko svjetozrenje«, iliti teæ-nja k usavrπavanju æivota, sa svojim energijskim viπkovima, sposobno i za za-Ëudne preobrazbe dojuËeraπnje fikcije u novu, baπ ææiivvoottnnuu, zbilju. Pilar to dobrozna. Zato se stalno vraÊa na pravaπko ishodiπte koje nalaæe mjeriti kakvoÊu sva-kog posebnog druπtvenog i politiËkog stanja u Hrvatskoj idealom suverene i mo-derne nacionalne dræave. Na toj toËki, aa uujjeeddnnoo ii ddvvoottooËËkkii, Pilar i StarËeviÊ do-bro se razumiju.

Temeljnost kultureU razdoblju kada Pilar radi na svojim analizama hrvatskog druπtva uæe podruËjekulture, navlastito odnos spram jezika, knjiæevnosti, povijesti, veÊ se dræi temelj-nim u svijesti najvaænijih hrvatskih sudionika politiËkog, ali i drugih sektora jav-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 143


144

nih poslova. Stoga ustvrditi kako Pilar istiËe temeljnost kulture u modernizacijidruπtva i ne izgleda vrijednim spomena. No veÊ njegova sugestija kako kulturutreba razumjeti kao ostvarivanje teænja k usavrπavanju na razliËitim sektorimapraktiËna æivota (svakodnevica, gospodarstvo, politika, tehnika, naobrazba, um-jetnost itd.) navjeπÊuje da mu nije samo do rasprave o pitanjima kulture u uæemsmislu. Njegova je sugestija bliæa izvornu znaËenju (ako je uopÊe takvo i odred-ljivo) rijeËi: kultura. Ono upuÊuje na stalnu njegu (neËega), na teænju da se toπto se njeguje dovede u — savrπenije stanje, uzimljuÊi u obzir njegove unutraπ-nje moguÊnosti i svojstva. Nije, zacijelo, sluËajno πto Pilar cjelovitu zamisao omodernizaciji druπtva tijesno veæe s tim, polaznim, znaËenjem rijeËi: kultura. Bu-duÊi da se u druπtvu nalaze, ponajprije, æiva biÊa, ljudi ukljuËeni u njima viπe ilimanje (ne)prihvatljiva stanja, Pilar zamisao o usavrπavanju flpremjeπta« na æivot-nu zbilju druπtva i tijesno veæe usavrπavanje s opstankom i stanjima u toj zbilji.Na toj se podlozi znaËenje rijeËi: kultura spaja sa znaËenjima izvedenim iz skrbiza æivot, (obnovom æivota, revitalizacijom). VeÊ smo spomenuli kako se takvaskrb ne moæe odvojiti od ljudskog tijela (ali i æive prirode opÊenito) jer je u nje-mu neposredno æivot utjelovljen. ZahvaljujuÊi tomu Pilar usijeca oπtru razliku iz-meu takvih praksa i mnoæenja neæivotnih flkulturnih« apstrakcija podvedenihpod zajedniËki naziv: ssppiirriittuuaalliizzaamm. flIstoËni grijeh« spiritualizma oËituje se u to-mu πto on kida vezu izmeu flperfekcijonistiËkih« energija i nositelja æivota. Ki-danje, a i nijekanje, te veze leæi, prema Pilaru, u sræi kkuullttuurrnnee ddeekkaaddeenncciijjee. S to-ga stajaliπta Pilar i pojedine tendencije u Hrvatskoj kvalificira dekadentnim raz-bacivanjem tvorbenih sposobnosti (primjerice, akademizam).

Srediπnji spis u kojem Pilar izlaæe kako meusobno svezati kulturu i moder-nizaciju druπtva je poznata SSeecceessiijjaa (studija o modernoj umjetnosti), objavljenakada je njezin autor imao 24 godine. Taj rad treba Ëitati u dvostruku kljuËu. Pr-vi nam kljuË otkljuËava znaËenjska polja omeena radom kulturnog sektora uuæem smislu. Posrijedi je, dakle, kritiËka obrana nastupajuÊeg, novog, predloπ-ka autorskog djelovanja pod radnom etiketom: secesija. SamopostavljajuÊi se uulogu kritiËnog odvjetnika secesije, Pilar uzimlje u obranu i Ëetiri nova, mmooddeerr--nnaa, zahtjeva. To su: (i) apsolutna sslloobbooddaa aauuttoorraa; (ii) odvajanje/oslobaanje au-torskog rada od mmeehhaanniiËËkkoogg ddiikkttaattaa apstraktnih forma; (iii) ukljuËivanje nnoovviihhiiddeejjaa ii ssppoozznnaajjaa u kulturne prakse i postupke; (iv) ππiirreennjjee kulture u narod. Os-loncem na ta uporiπta Pilar nastupa u liku odluËnog zagovornika flmladih« (kul-turnih autora) suprotivu flstarih«. Dodatno je uoËiti kako se Pilarova flobrana« se-cesije, kao posebna predloπka arhitektonskog projektiranja i stvaranja, dobrouklapa i u njegovu kasniju privræenost biocentriËnu razumijevanju modernosti.Secesija je, poznato je, premda samo ornamentalno, zadræala sjeÊanje na priro-du. (PodsjeÊamo tek na upise biofilnih oblika u secesijska proËelja.) Jedan, posvemu usputan, komentar Jacquesa Derridaa sugerira kako se ornament nemoæe tumaËiti samo pod vidom dekorativnosti, ukrasivosti, povrπine u koju seupisuje, premda se, dakako, ta njegova flfunkcija« ne moæe ni zanemariti. ToËni-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 144


145

je je misliti o ornamentu kao tragu naËelno iskljuËene razlike, drugotnosti, kojise upisuje u tekst nekom vrsti flpacifizirana« gesta, bbeezz ppoolleemmiiËËnniihh iimmpplliikkaacciijjaa πtoih razliËitost, o sebi, izazivlje. U secesiji je do takva, ornamentalna, upisa, dove-den trag prirode kao nesavladive razlike koja dubinski proæimlje moderno, teh-nici veÊ izruËeno druπtvo. KraÊe, u secesiji joπ je uoËiti, makar samo ornamen-talno, ako ne baπ biocentriËni, onda svakako biofilni, trag bez kojega modernos-ti, prema Pilaru, nema. Kao πto je poznato, arhitektonsko Ëistunstvo (purizam)veÊ koji decenij potom afirmira oprjeËni narcistiËki odnos tehniËke subjektivnos-ti spram sebe. Prirodna drugost se briπe, a ornamentalnost se, poznatom Looso-vom parolom, proglaπuje — zloËinom. A modernost upuÊuje u ovisnost o teh-nici. KuÊa = stroj, a ne æivotno mjesto, poruËuje poslije Le Corbusier.

Drugi nam kljuË otkljuËava znaËenjska polja istoga teksta u πirem, druπtve-nom, okviru. VeÊ i sam naslov: Secesija, sugerira kako je na djelu temeljno oodd--vvaajjaannjjee: odvaja se navlastiti sudionik svojom razlikom, od mnoæine ostalih. Ras-pon moguÊih znaËenjskih upisa nije skroman: secesiju je moguÊe predoËiti kaoppoolliittiiËËkkii i ddrrææaavvnnii ppoossttuuppaakk i proces (u Pilarovo vrijeme: suverene hrvatske dræ-ave); kao saæetu krilaticu i poziv na mmooddeerrnnuu iinnddiivviidduuaalliizzaacciijjuu s kojom se i vi-πe nego dobro slaæe zahtjev za apsolutnom slobodom autorskog postupanja; kaopoziv na ggoossppooddaarrsskkoo ii ddrruuππttvveennoo ppoodduuzzeettnniiππttvvoo u najπirem smislu, i na nepos-luh fosiliziranim, mehaniËkim imperativima i habitusima. Obvezivanje takve flse-cesije« stvaralaËkom slobodom, æivotnoπÊu i prisnoπÊu s novim idejama i znanji-ma, te njezino uuccjjeepplljjiivvaannjjee u narodno tkivo, dodatno snaæi ocjenu kako Pilarovtekst cilja znatno πire nego li mu je prva, kulturoloπka, namjena. Pilar cilja na —modernizaciju druπtva. Pri tomu je oËito kako je takva modernizacija neodvoji-va od kkuullttuurrnnee pprreeoobbrraazzbbee ddrruuππttvvaa. Kulturni program (u uæem smislu) nagovi-jeπten radom: Secesija, javlja se, zapravo, u vidu neke vrsti ssaaææeettkkaa. Njime se jas-no naznaËuju kulturne promjene obvezujuÊe u samom kulturnom sektoru. Alise, u isti mah, izriËe i stav kako je kultura, kao sustav sudionika i odnosa, pra-vila i norma, semiotiËnih mreæa i tvorbenih postupaka, u ssaammiimm tteemmeelljjiimmaa ddrruu--ππttvvaa. U jezgri te kulture je biocentriËnost (upisana u secesiju kao flstil«). Pa, su-kladno tomu, temeljnost kulture u druπtvu potvruje se i oËituje njezinom spo-sobnoπÊu poticanja nnaa ææiivvoott, sposobnoπÊu njegova oobblliikkoovvaannjjaa i flperfekcijonis-tiËkog« uussaavvrrππaavvaannjjaa. Na toj se podlozi naznaËuje πiroki raspon praksa nazvanihposlije: javne politike, koje vode i omoguÊuju pojaviti se mnoπtvenom narodukao posebna zajednica sposobna flsecesijski«, refleksivno, voditi samu sebe pre-ma æivotnim uspjesima.

Nemali dio rada: BBoorrbbaa zzaa vvrriijjeeddnnoosstt ssvvooggaa flflJJaa««, napisan, vidjelo se, dvade-set i koju godinu poslije, zaokupljen je istraæivanjem naËina flkultiviranja« na po-jedinim sektorima druπtvene prakse. Tematski je raspon sve prije nego skroman,a proteæe se od osobne higijene i pristojna ophoenja do gospodarstva i podu-zetniπtva. Ovdje nam je posebno korisno podsjetiti na mmjjeessttaa ssuussrreettaa ii pprrooææiimmaa--

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 145


146

nnjjaa kkuullttuurree ii ggoossppooddaarrsskkiihh pprraakkssaa. Koliko je (nama) vidljivo, moguÊe je razliko-vati tri osnovne razine.

Na prvoj, ssttrruukkttuurrnnoojj razini, Pilar razlikuje tri osnovna tipa gospodarenja: fle-konomiju najmanjeg potroπka«, flekonomiju konjunkture« i flekonomiju najveÊeguspjeha«. Prvi tip temelji se na kulturnoj podlozi u jezgri koje je πtedljivost i dru-πtveno normalizirana redukcija potreba. Premda je u pojedinim povijesnim raz-dobljima takva ekonomija postizala dobre rezultate, ugradba normalizirane re-dukcije potreba nije dopuπtala prelazak u, pokradimo Pilara, flautarkiju«, gdje sedruπtvo gospodarski odræava temeljom svoje unutraπnje sposobnosti. Drugi tiptemelji se na uporabi povoljnih prilika na træiπtu, trgovini i novcu. U njemu sestjeËe aallii nnee pprrooiizzvvooddii. TreÊi tip temelji se na flkinematiËno-aktivnoj« podlozi. Unjezinoj je jezgri teænja k usavrπavanju (æivota). Stoga se osloncem na nju obli-kuje oottvvoorreennii oobbzzoorr ddrruuππttvveennee pprrooiizzvvooddnnjjee u kojemu se potvruje inovativnost,proizvodna orijentacija, i srodne silnice. Ona, po Pilaru, razvija i navlastitu ener-getiËku strategiju, pa uspijeva oblikovati modernu industriju, napredno poljo-djelstvo, tehniËki kompetentne profesionalce, moderni obrt. Pilar podsjeÊa kakose time prvi tip ekonomije ne briπe. Prije Êe biti da se ugrauje u potonju, Ëu-vajuÊi specifiËnu poslovnu racionalnost. No proizvodna otvorenost flekonomijenajveÊeg uspjeha« ne dopuπta normalizirati redukciju potreba kao bezuvjetan im-perativ. Redukcija se, u osnovi, koristi funkcionalno, i podreeno proizvodnojotvorenosti flekonomije najveÊeg uspjeha«.

Na drugoj, ooppeerraattiivvnnoojj, razini determinacija gospodarskog ponaπanja kultu-rom oËituje se u teænji k redu, sreenosti, ureenosti, radiπnosti. U tu su teænjuugraene obje temeljne teænje podrijetlom iz biocentriËne osnove druπtva. Nji-hovo ostvarivanje moæe imati razliËite praktiËne likove, u rasponu od urednostii radne discipline pojedinca do dobre organizacije rada veÊih radnih pogona. Natoj se podlozi razvijaju razliËiti modaliteti hhaarrmmoonniiËËnniihh odnosa izmeu subjek-tivne i objektivne zbilje, pojedinca i organizacije, upravljaËkog i izvrπiteljskograzreda.

Na treÊoj, mmoorraallnnoojj, razini determinacija gospodarskog ponaπanja kulturomoËituje se u prisutnosti odreenih moralnih pravila i postupaka u gospodarskimpraksama. Pilar izrijekom ustvruje kako flekonomija najveÊeg uspjeha« jjeeddiinnaajamËi socijalni napredak. Iz toga uvida izravno se izvodi i tvrdnja kako je ona uisti mah i — moralna. No, na drugoj strani, ako se i kada se æivi ljudi, radnici,u radnim pogonima podrede flekonomiji najmanjeg potroπka« nastaje bitno —nneemmoorraallnnoo ssttaannjjee. Pilar podsjeÊa kako je takve postupke prvi empirijski jasnoopisao — Karl Marx. Posrijedi je nama danaπnjima dobro poznato — izrabljiva-nje. Njegova nemoralnost ne leæi samo u asimetriËnu poretku gospodarskog na-silja. Leæi, takoer, i u Ëinjenici πto se, uporabom flekonomije najmanjeg potroπ-ka« za plaÊanje i odræavanje radniπtva, ugroæava — sam æivot, dakle, sama bio-centriËna osnova druπtva. Podsjetimo, i u Karla Marxa se eksploatacija u sræi svo-di na oodduuzziimmaannjjee ææiivvoottnnaa vvrreemmeennaa radnim ljudima i na njegovo flutjelovljivanje«

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 146


147

u mmrrttvvee predmete. Ili, drugaËije reËeno, eksploatacija je — podvrgavanje ææiivvooggaasvijeta nneeææiivviimm stvarima. Kao πto je poznato, u klasiËnu industrijalizmu na toj sepodlozi legitimirao i zahtjev da ææiivvii ljudi imaju nnoorrmmaalliizziirraattii svoje ponaπanjesvoenjem na (nneeææiivvuu) funkcionalnost/sluænost strojeva. U tom okretu premafldolje«, oodd ææiivvooggaa pprreemmaa nneeææiivvoomm, zacijelo treba traæiti i prvi korijen nove flbar-barizacije« druπtva na temelju koje je, na okretu iz 19. u 20. stoljeÊe, industrijskatvornica legitimirana naslovom srediπnje ustanove druπtva (baza), a svodnja æi-vih ljudi na neæive, premda flfunkcionalne«, naprave — humanizmom (napre-dak). Pilar joπ dodaje kako se na srodnu nemoralnu tragu pokazuje i izrabljiva-nje æena i djece (u vrijeme nas danaπnjih, normalizirano u nizu takozvanih flze-malja u razvoju«). Pilar (usputno) primjeÊuje i kako je otpor takvim praksama,za koji zasluge pripadaju ponajviπe ssoocciijjaallnnoojj ddeemmookkrraacciijjii, postupno promijenio,barem u krugu zapadnih dræava, prilike nabolje.

No, podsjeÊa Pilar, moderno druπtvo, smjera li ostvarivati vrijednosti teme-ljom dviju srediπnjih teænja: k oblikovanju i k usavrπavanju æivota, nnee mmooææee bezflekonomije najveÊeg uspjeha«. BuduÊi da su u njezinu okviru, pod diktatom ost-varivanja flnajveÊeg uspjeha«, razvijaju i uËvrπÊuju paradoksalni procesi rada os-loncem na okret od æivoga prema neæivom, prisutnost biocentriËnih moralnihmjerila i postupaka je nnuuæænnoomm sastavnicom gospodarstva i gospodarskog pona-πanja. Pilar podsjeÊa: flEkonomiËnost postaje tako jednim od glavnih problemakulturnog æivota. U pojedinaËnom æivotu pokazuje se ona kao neke vrsti umjet-nosti, bolje reÊi virtuoziteta u uporabi i ostvarivanju ekonomije. Umjetnost leæiu tomu da Ëovjek uvijek zna koju vrst ekonomije imade in konkreto upotrebiti,da li najmanjeg potroπka, najveÊeg uspjeha ili konjunkture, a koje se u pojedi-nom sluËaju valja Ëuvati, kao πto je vrlo Ëesto πtetno i nemoralno izrabljivati eko-nomiju konjunkture.« (str. 368) I joπ dodaje: flTreba istaknuti da je ta ekonomiË-nost snaæno sadræana i u evanelju. Upozorujem na parabolu o trima slugama,po kojoj je samo onaj dobri sluga koji je svojim talentima najviπe privrijedio.«(str. 369) Dodati je na kraju ovoga ulomka kako je od radova Maxa Webera da-lje vrijednosno (moralno) odreivanje ekonomskog ponaπanja postalo jednomod srediπnjih zadaÊa moderne sociologije. Pilarov prinos tomu, barem u hrvat-skim prilikama, nije zanemariv.

Dvodno fljuænoslavenskog pitanja«Dobro je poznato da Pilar o fljuænoslavenskom pitanju« govori u opseænoj knjizinapisanoj izvorno na njemaËkom, pod naslovom: DDiiee SSüüddssllaawwiisscchhee FFrraaggee uunnddddeerr WWeellttkkrriieegg; knjiga je objavljena u BeËu 1918. godine a autor se potpisuje ime-nom: L. v. Südland. (Navodno su srpski agenti pokupovali veÊi dio naklade, paona nije pokrenula one reakcije u austrijskoj i njemaËkoj javnosti kojima se Pi-lar nadao.) Po analitiËkoj πirini i brojnim socijalnim i politiËkim uvidima ta knji-ga i danas, dakle, cijelo stoljeÊe po prvom izdanju, obvezuje. U ovom kratkomodjeljku ograniËujemo se na neku vrst ddvvoorraazziinnsskkoogg Ëitanja (na evidenciju fld-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 147


148

vodna«). Time se ne podcjenjuju brojni, tematski posebni, uvidi u povijest i dru-πtvenu zbilju fljuænoslavenskih« naroda i dræava. Cilja se, naprotiv, na skicu jed-nog Ëitateljskog pristupa koji æeli da mu ne izmakne ono bitno.

NNaa pprrvvoojj rraazziinnii Pilar je zaokupljen imperijalnim flsrbstvom« i njegovim odno-som spram drugih, susjednih, fljuænoslavenskih«, naroda i dræava. Na kraju πes-tog dijela knjige, naslovljena: UU ËËeemm jjee ssrrææ jjuuæænnoossllaavveennsskkoogg pprroobblleemmaa, Pilar uzakljuËnom ulomku piπe: fl(...) Jezgra juænoslavenskog problema sastoji se u to-mu πto se srbstvo razvilo u jaki imperijalistiËki, jednako vjerski kao i nacionalni,politiËki pokret, koji ide za tim, da podjarmi i usiπe ostale narode juænih Slave-na i da osnuje svoju vlastitu veliËinu i moÊ na razvalinama susjednih dræava. Tajpokret nisu tek izazvali KaraoreviÊi, kako se to pogrjeπno uzima, jer je on sas-vim naravni izraæaj bizatnske i srbsko-pravoslavne misli o Crkvi i dræavi; poviesti razvitak toga pokreta stari su veÊ nekoliko stoljeÊa, on je u svom razvoju pro-mienio veÊ nekoliko oblika, te se tridesetih godina iskristalizirao u svomu da-naπnjem obliku nacionalno-politiËki u juænoj Ugarskoj, a dræavno-politiËki po-Ëevπi od god. 1860., u novoj srbskoj dræavi.« (str. 215)

Na prvoj razini Ëitanja, dakle, nameÊu se uvidi koji otvaraju vidik na preteæ-no politiËku, i geopolitiËku zbiljnost, gdje se odmjeravaju juænoslavenski narodii njihove dræave. Iz prije ponuena ulomka, a i knjige kao cjeline, nameÊe sezakljuËak kako su srpska politika i politiËke elite u ulozi glavnog proizvoditeljaflnereda« na promatranom podruËju. One su, imaju li se u vidu njihove dugoroË-ne politiËke aspiracije, s korijenom u dubokoj povijesti, glavnim izvorom opas-nosti, navlastito za Hrvate, jer se osnovni geopolitiËki smjer tih aspiracija pruæaprema hrvatskim zemljama (podrazumijevajuÊi u njima, prema Pilaru, i danaπnjuBosnu i Hercegovinu). S povijesnim iskustvom nas danaπnjih taj uvid je nekomvrsti — opÊega mjesta. Srbijanska agresija potpomognuta crnogorskom, u raz-doblju 1991.—1998., osigurala je i viπe nego obilnu flargumentaciju« za potporuosnovnoga Pilarova stava. Kada se njegove analize Ëitaju osloncem na to iskust-vo teπko je izbjeÊi nelagodu koju pobuuje i viπe nego uspjeπna javna margina-lizacija u toj knjizi ponuenih uvida. Moæe se, doduπe, mjestimiËno takva mar-ginalizacija flopravdati« Pilarovom neskrivenom teænjom k odræanju i preuredbiAustro-Ugarskog Carstva, dræavne tvorevine po svemu oprjeËne dvjema fljugosla-venskim« dræavama, u granicama kojih se Hrvati politiËki odræavaju gotovo cije-lo proπlo, 20. stoljeÊe. Pilar nije fluklopiv« u njihove okvire, pa ga veÊ i stoga ni-je uputno javno spominjati. Ali nelagoda zato nije manja. Jer oblici i veliËina nnee--pprriipprraavvnnoossttii na agresiju 1991., koja nepripravnost iznutra obvija sve kljuËne sek-tore javnog djelovanja u hrvatskom druπtvu osamdesetih, nameÊe jednostavnopitanje: kako je, uopÊe, bio moguÊ toliki zaborav nekih jednostavnih geopolitiË-kih Ëinjenica? Na prvoj razini Ëitanja Pilarova teksta vraÊaju se, dakle, u javnoznanje hrvatskog druπtva one spoznaje bez kojih se, uopÊe, do zamisli o moder-nizaciji kritiËka analiza i ne moæe probiti. Jer izravno upuÊuju nnaa oobbvveezzee ppoolliittiiËË--

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 148


149

kkoogg ssuubbjjeekkttiivviitteettaa hhrrvvaattsskkee nnaacciijjee bez kojega se modernizacija i ne moæe ozbilj-no pokrenuti kao cjelovita i su-vremena preobrazba.

NNaa ddrruuggoojj rraazziinnii Pilarov tekst, svakako posredno, na analitiËkom flmaterijalu«,otvara metodologijsko pitanje o odnosu dviju oprjeËnih dræavnih, aallii ii mmooddeerrnnii--zzaacciijjsskkiihh, adresa: ccaarrssttvvaa ii nnaacciioonnaallnnee ddrrææaavvee. I prije spomenuti ulomak, a i mno-æina drugih u tekstu, upuÊuju da je u srbijanskom/srpskom politiËkom progra-mu oËit trag ccaarrssttvvaa. Iz same Pilarove analize raspoloæiva mu materijala mogu-Êe je izluËiti viπe osnovnih obiljeæja po kojima se carstvo jasno diferencira i dje-luje kao negacija nacionalne dræave. OgraniËujemo se na Ëetiri osnovna.

(a) Teokracijsko utemeljenjePilar u viπe svojih radova, napose kada raspravlja o povijesnoj evoluciji naroda,vidjelo se, pridaje nemalu vaænost religijskom Ëimbeniku. No utemeljenje carstvane ograniËuje se samo na neku vrst flvodoravna« kruæenja toga utjecaja. SSaammoo sseeuutteemmeelljjeennjjee ccaarrssttvvaa aarrgguummeennttiirraa rreelliiggiijjsskkii: poslanjem, misijom, koja se pozivljena nebo i nebesku volju. Osloncem na takvo, flonosvjetsko«, uporiπte, javljaju seu praksama carstva programski ciljevi kao πto su, nama danaπnjima veÊ dobropoznate, flborba protiv nevjernika«; borba protiv flcarstva zla«; flπirenje prostoraslobode«; flciviliziranje barbara«; borba protiv kontrarevolucije«; i srodni. Ciljevi sudostatno ooddrreeeennii za urezati nuænu razliku izmeu carstva i njegovih neprijate-lja. No, u isti mah su i dovoljno nneeooddrreeeennii kako bi se svaki poseban oblik car-skog nasilniπtva mogao valjano legitimirati ostvarivanjem flviπih ciljeva«. PrivlaË-nost carstva u svakodnevici nerijetko se snaæila raznovrstnim dobitcima koje jetakav odreeni/neodreeni obris ostvarivanja carskih ciljeva namirivao razliËitimdruπtvenim skupinama, ne iskljuËujuÊi ni skupine s druπtvenoga ruba, posebnozapoπljive na poslovima moralno prijepornim. ZahvaljujuÊi tomu, carstva uspjeπ-no reæiraju druπtvenu pozornicu gdje se, nnaaookkoo ssnnooππlljjiivvoo, dodiruju i suraujuskupine koje, strukturno promatrano, navlastite identitete uËvrπÊuju ekskluziv-noπÊu, a ne inkluzivnoπÊu.

Teokracijsko utemeljenje carstva nnee iimmpplliicciirraa ii nnuuæænnoosstt uussppoossttaavvee tteeookkrraacciijjeena mjestu vladajuÊe skupine, premda je, teorijski, i to dopustivo. Takvo se ute-meljenje, ponajprije, odnosi na flonosvjetsku« osnovu iz koje vladajuÊa skupinacarstva izvodi glavne programske i legitimacijske flvelike priËe« o ulozi carstva uflovosvjetskoj« zbilji. Stoga posebnu vaænost dobivaju simboliËne konstrukcije spomoÊu kojih se carstvo samodefinira ulogom kljuËnog sudionika, i, dakako, za-jamËena pobjednika, u dugoroËno zamrπenim, eshatologijskim, obraËunima. Nji-hova znaËenjska flprostranost« u svakom posebnom odsjeËku vremena dopuπtacarstvu arbitrarno, samovoljno, definirati kljuËne neprijatelje i potrebne postup-ke za njihovo svladavanje.

Pilar na viπe mjesta primjeÊuje kako je srpska narodna skupina brojËano od-veÊ skromna za preuzeti na sebe ulogu carstva. Ali je, analizom praktiËnih pos-tupaka njezina vladalaËkog staleæa, lako pokazati kako takvoj ulozi ssvvjjeessnnoo ipprrooggrraammsskkii aarrttiikkuulliirraannoo, teæi. Pri tomu, Pilar posebno istiËe Bizant kao polazni

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 149


150

carski predloæak s pomoÊu kojega se oblikovanje carskih intencija u srpskoj po-litiËkoj praksi orijentira. Posrijedi je neka vrst ooppsseessiivvnnee iimmiittaacciijjee. No upozoritije kako Pilarova empirijska graa dopuπta polazni Pilarov zakljuËak proπiriti sjoπ dva (carska) sudionika. To su: Osmansko Carstvo i Rusko Carstvo. U Osman-skom Carstvu (gdje su Srbi bili porobljenim narodom oko Ëetiri stoljeÊa), u nji-hovu politiËkom imaginariju uËvrstila se predodæba o borbi protiv nevjernikakao temeljnoj obvezi (srpskog) carstva. Ona, doduπe, nije nepoznata ni u raz-doblju srednjovjekovne srpske dræave koja veÊ simboliËno prisvaja naslov: car-stvo (sjetiti se sustavna progona katolika tijekom vladavine ccaarraa Duπana Nema-njiÊa). Ali je u osmanskom razdoblju ta predodæba posve razvijena. Pak, RuskoCarstvo nadahnjuje teænjom k fltreÊem Rimu«; moæe ta teænja, na prvi pogled, dje-lovati flzaumno«. Ali izravno snaæi ulogu srediπnje religijske organizacije: pravo-slavne crkve. U Srbiji — Srpske pravoslavne crkve, ili, toËnije: Svetosavske (srp-ske) crkve. Pilar viπekratno pokazuje kako je ona, u razdoblju kad Srbi ne ras-polaæu zbiljskom dræavom, i viπe nego uspjeπno preuzela ulogu ËËuuvvaarraa ii ttvvoorrccaasjeÊanja na tu dræavu, na (Duπanovo) carstvo, kao i ulogu okupljaËa populacijekoju Êe, u svetosavskoj talionici simbola, rituala i obiteljskih mreæa raznolika po-drijetla, oblikovati u jedinstven — flnebeski narod«. I tu baπtinu flucijepiti« u srp-sku dræavu rekonstruiranu tijekom 19. stoljeÊa.

(b) Razvitak politiËke religioznostiU praksama politiËke religioznosti djeluje teænja po smjeru oprjeËna teænji k te-okracijskom utemeljenju dræave i dræavne vlasti. OËituje se u redukciji onostra-nog svetoga na neku vrst ssrreeddssttvvaa ssoocciijjaallnnee tteehhnniikkee radi ostvarivanja posve prak-tiËnih politiËkih ili kulturnih monopola. Kako to izgleda u suvremenosti zornopokazuju viπevrsni primjeri pretvaranja islamske religije u moÊno politiËkosredstvo. Tomu ne izmiËu ni primjeri koji, prividno, nisu ukorijenjeni u klasiË-nim simboliËnim zalihama velikih religija. Cilja se, pri tomu, na naËine na kojevlasti u (bivπim) komunistiËkim dræavama posreduju tamnoπnjem podreenustanovniπtvu dugoroËne utopijske opsesije komunistiËkim druπtvom kao rajskimokonËanjem povijesne borbe flponiæenih i uvrijeenih«. Iz religijske se simboliË-ne zalihe flposuuje« iskustvo svetoga. Ali ga se, sukladno parametrima socijal-ne tehnike, usmjeruje u praktiËne, politiËke, svrhe, ponajprije u svrhu flstabiliza-cije« komunistiËkog poretka. ZahvaljujuÊi flposuenoj« svetosti srediπnjeg cilja s,i viπe nego neobiËnom, lakoÊom sistemsko se nasilje promeÊe u likove praved-nosti.

U oblikovanju srpske modernizacije osnovu za oblikovanje politiËke religioz-nosti osigurava, dakako, svetosavlje. Pilar na viπe mjesta u svojoj analizi podvla-Ëi kako bez ppoolliittiiËËkkoogg funkcioniranja svetosavlja ne bi bilo moguÊe oblikovatimodernu srpsku dræavu. Uspjeπnost takva flfunkcioniranja« ne oËituje se u pra-vocrtnu poveÊanju broja pravoslavnih vjernika. Uostalom, sekularni zahtjevi,ugraeni u opÊe modernizacijske programe, takvo πto izravno i ne potiËu. OËi-tuje se, meutim, u ugradbi svetosavske baπtine uu ssaammee tteemmeelljjee ddrrææaavvee. Zahval-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 150


151

jujuÊi tomu, nije moguÊe odvojiti politiËko samoodreenje Srba i Srbije od te-meljnih intencija politiËkog svetosavlja. PolitiËko djelovanje, sukladno tako defi-niranim flnacionalnim interesima«, postaje uu iissttii mmaahh i valjanim oblikom praktici-ranja — (svetosavske) religije. Teπko je nama danaπnjima zamisliti likove kakvisu, primjerice, Ratko MladiÊ ili Vojislav ©eπelj, kao religijski zainteresirane ljude.Ali njihovo vojno i politiËko djelovanje pokazuje kako oni, ii vviiππee nneeggoo —— bbiiggoott--nnoo,, ostvaruju poæeljna zemaljska stanja politiËkog svetosavlja. Pa nije iskljuËenau buduÊnosti ni moguÊnost njihove preobrazbe u — (svetosavske) svece.

(c) Uspostava nove/stare feudalne hijerarhijske struktureSporadiËna izvjeπÊa o radikalnom diferenciranju ekstremno male skupine boga-tih, na jednoj strani, i nepregledne skupine siromaπnih (premda rraazzlliiËËiittoo siro-maπnih), na drugoj strani, a koje diferenciranje djeluje u mnoæini ssuuvvrreemmeenniihhdruπtava, tvrdnju kako suvremena druπtva urastaju u zbilju flnovog feudalizma«promeÊu u neku vrst izravna opisa Ëinjenica. Carstva se oblikuju iskljuËivo pira-midalno, hijerarhijski: po tomu su ona flbez alternative«. Sukladno tomu, skicira-ni opis Ëinjenica dopuπta hipotezu kako je na djelu rad carstava. Funkcioniranjepo dduuaallnnoojj shemi: vladateljska manjina — u prakse carstva ukljuËena podree-na veÊina, nekom je vrsti osnovna fltehniËkog« nacrta carskog flstroja«. Uporiπtadualne sheme su viπevrsna: politiËka, socio-ekonomska, vjerska, etniËka, a, us-treba li, i rasna.

Taj uvid je prividno u suprotnosti s Pilarovim nalazom da je uspjeh u obno-vi srpske moderne dræave u 19. stoljeÊu utemeljen na jjeeddiinnssttvvuu (dinastiËke) vlas-ti, svetosavske (politiËke) religije i srpskog puËanstva. Ako je tomu tako, ondase ne moæe tvrditi kako se u nastalom srpskom druπtvu, po gramatici carstva,razvija dualna razdioba moÊi izmeu vrha i ostatka (druπtva). Prijepor se ukla-nja uzmemo li u obzir Ëinjenicu kako su carstva oossvvaajjaaËËkkiimm ppooggoonniimmaa. Pa seukljuËenu srbskom puËanstvu stavlja u izgled postati vladalaËkim slojem — uosvojenim zemljama. Tako se dobiva nova, nesrpska, porobljena veÊina. Obe-Êane rente, povratno, djeluju kao moÊna sredstva dublje identifikacije s progra-mom carstva, neovisno o njegovoj dualnoj strukturi. BuduÊi da srpska moderni-zacija poËiva na osvajaËkim namjerama, pri kraju 19. i u 20. stoljeÊu usmjerenim,ponajprije, prema zapadu i hrvatskim zemljama, i ona ponavlja opÊu gramatikucarstva. Posebno se stavljaju osvajaËke rente u izgled flpreËanskim« Srbima kojisu veÊ ondje, u hrvatskim zemljama πto se imaju osvojiti. Na toj podlozi njiho-vo se djelovanje, napose od zalaznih decenija 19. stoljeÊa, promeÊe u veÊinsko,viπe ili manje strukturirano, djelovanje — pprroottuuddrruuππttvvaa (u odnosu na hrvatskomatiËno druπtvo koje se ima osvojiti). Sukladno tomu, u politiËkom imaginarijusrpskih skupina ustaljuje se jednadæba: bbiittii SSrrbbiinn == bbiittii nnaa vvllaassttii. Time su i naj-πirim srpskim slojevima stavljene u izgled nagrade tijesno svezane s (vladatelj-skim) ulogama i poloæajima. Nesrbi ostaju — dolje, i izvana.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 151


152

(d) Carstva teæe ispuniti/zauzeti raspoloæiv socijalni prostorCarstva su, kako je naznaËeno, osvajaËkim pogonima. flRaspoloæivost« pojedinogsocijalnog prostora, dakako, carstvo odreuje veliËinom otpora za kojega su na-padnuto druπtvo i dræava sposobni. RijeË je, u osnovi, o tteehhnniiËËkkoomm mmjjeerriilluu. Svedrugo: mjesne identitete, kulturne zalihe, baπtinu, i druga dobra, imperij prekri-va — nepriznavanjem. Radi toga carstva, veÊ po strukturnoj nuædi osnaæuju iproizvode flizvanredna stanja«. Na tragu Giorgia Agambena, podsjetiti je kako setakvim flizvanrednim stanjima« ne ukidaju postojeÊi zakoni. Ona se oblikuju kaouussppoorreeddnnaa zzbbiilljjnnoosstt potrebna imperijskim teænjama. Skupine koje su flosuene«biti u flizvanrednu stanju« nniissuu prekrπiteljima postojeÊih zakona: one, s obziromna intencije carstva, moraju biti s onu stranu zakona, u flizvanrednoj« zbilji, gdjese nositelji carskih teænja i praksa oosslloobbaaaajjuu oodd ssvvaakkoogg zzaakkoonnsskkoogg iillii mmoorraallnnooggoobbzziirraa uu ooddnnoossuu sspprraamm nnjjiihh. Pilar istiËe kako se tijekom 19. stoljeÊa javlja viπesrpskih intelektualnih i politiËkih pronositelja takvih intencija u odnosu spramHrvata; ponajviπe istiËe Vuka StefanoviÊa KaradæiÊa i joπ nekolicinu egzotiËnihlikova koji izvorne imperijske i rasistiËke poticaje nastoje omotati znanstvenimomotom. Nulti stav na koji se naslanjaju svodi se na — nniijjeekkaannjjee ooppssttoojjnnoossttii Hr-vata, i kao etniËke skupine i kao nacije sa (starom) dræavom, teritorijem i kultu-rom. Osloncem na njega, predvidljivo, oblikuju se razliËiti fltehniËki« izumi koji-ma se ima taj stav potkrijepiti: u rasponu od znanstvenih krivotvorina do poli-tiËkih progona, gospodarskog nasilja i sociokulturne stigmatizacije. Pa sve to, hr-vatsko: teritorij i puËanstvo, kultura, institucije, imaju postati — ratnim plijenomcarskih pobjednika.

Iz obzora nas danaπnjih vidljivo je kako se spomenute srpske imperijalne in-tencije nastoje optimizirati tijekom 20. stoljeÊa u dvije juænoslavenske dræave.Premda se, poznato je, same prakse optimizacije u njima razlikuju po nizu po-sebnih obiljeæja, ssuuppssttaanncciijjaallnnaa pprreevvaaggaa (imperijalnog) jugoslavenstva, kojemusu jamcem Srbija i Srbi, njihovom je trajnom poveznicom. Stoga su Hrvati neu-klonjivim flpijeskom u (jugo) cipeli«. Pilar, i viπe nego razgovijetno, podsjeÊa ka-ko je na djelu fluvijek iznova Srbija«. Zacijelo je najzornijim otiskom flizvanrednastanja«, πto ga reæiraju srpske imperijalne intencije (ne raËuna li se konvencio-nalni dræavni teror) praksa vojne i civilne, sluæbe u srpskim logorima utemelje-nim godine 1991., tijekom agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, za za-robljene Hrvate i nesrbe. U njima se, prije spomenuto, intelektualno i politiËkonijekanje hratske opstojnosti prometnulo u doslovnu manufakturu muËenja iubojstava. Nepriznavanje se ostvarilo masovnim ubojstvima. I nastavilo poslije,ppoossvvee ssuukkllaaddnnoo,, pprraavviilliimmaa flfliizzvvaannrreeddnnaa ssttaannjjaa«« —— ooddssuuttnnooππÊÊuu ssvvaakkoogg ppookkaajjaannjjaauu uubboojjiiccaa.

Pilar, meutim, istu dekonstrukcijsku oπtricu ne usmjeruje prema Austro-Ugarskom Carstvu, premda bi se, ima li se na umu sam metodologijski predlo-æak πto ga rabi, takvo πto trebalo oËekivati. Uostalom, i empirijski materijal ko-jim Pilar raspolaæe na to pozivlje. Primjerice: teritorijalno komadanje hrvatskih

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 152


153

zemalja u reæiji carstva; pretvaranje hrvatskog jadranskog proËelja u razvojnu pe-riferiju; feudalna reæija oslobaanja seljaπtva i njegova preobrazba u duæniËkuflmasu«; flizvoz« seljaπtva u prijekooceanske dræave; snaæenje protudruπtava: tali-janskog, ugarskog, srpskog; urbanizacija odvojena od interesa i ciljeva nacional-ne dræave; nevoljkost u iskorjenjivanju nepismenosti; uniπtavanje hrvatskog aris-tokratskog staleæa; flposeljaËenje« sitnog plemstva; prijeporno izborno zakono-davstvo; itd. No unatoË takvim uvidima Pilar se usteæe adresirati na Carstvo zas-luæenu kritiku. Koliko je vidljivo, Pilar, dopuπteno je reÊi: nneekkrriittiiËËkkii, dræi kakose Austro-Ugarsko Carstvo moæe uspjeπno transformirati orijentirajuÊi se nekomvrsti srednjoeuropskog saveza nekolikih nacionalnih dræava, djelomiËno izgra-enih ili u zametcima veÊ prisutnih u Carstvu (Ugarska, Austrija, »eπka, Hrvatska,ukljuËivπi i Bosnu i Hercegovinu). Njih iznutra spaja koliko-toliko jedinstvenasocio-kulturna i geopolitiËka osnova. Pak, izvana, spaja ih opasnost od ugroze,ponajprije Ruskog Carstva. No, sugerira Pilar, flNajvaæniji popravak ima se nadualizmu izvrπiti s obzirom na njegovo djelovanje u juænoslavenskom pitanju, jertu je on napravio veliku pustoπ.« Pri tomu raËuna kako Êe iskustvo spomenutihnacionalnih zajednica, steËeno u ratnom razdoblju 1914.—1918. biti valjanimolakπavajuÊim/racionalnim Ëimbenikom. Pokazalo se, ipak, kako je sve to bioraËun bez krËmara. Carstvo je pohitalo svomu kraju gluho na Pilarove uvide iprijedloge. I, uglavnom, po disjunktivnoj, ili — ili shemi, na koju je upozorio joπAnte StarËeviÊ: despocija se ne popravlja, ostaje takvom kakvom jest ili propa-da. Pilaru je ostalo do smrti, 1933., ponavljati zahtjeve za modernizacijom hrvat-skog druπtva; i podsjeÊati na zapadne korijene hrvatskog nacionalnog identitetanespojive s novonastalom, prvojugoslavenskom, dræavom (a i svakom drugomjugoslavenskom dræavom).

Prema regulativnoj ideji modernizacijePokuπavajuÊi saæeto odgovoriti na pitanje: ©to je Ëiniti Hrvatima u flnesklonu vre-menu« (uspostave prvojugoslavenske dræave)? Pilar poseæe za sintetiËnom for-mulacijom srediπnje ideje hrvatske modernizacije. Ona glasi: BBiittii ppooddmmeett —— nneepprreeddmmeett. U suvremenom hrvatskom ista bi teza glasila: BBiittii ssuubbjjeekkttoomm —— nnee oobb--jjeekkttoomm.

RazvijajuÊi dalje skiciranu regulativnu ideju hrvatske modernizacije Pilar nazaglavnim stranicama knjige BBoorrbbaa zzaa vvrriijjeeddnnoosstt ssvvooggaa flflJJaa«« piπe i ovo: fl(...) U for-muli biti podmet a ne predmet izraæena je apstraktna i apsolutna ideja ljudskekulture i civilizacije. Jer ako idemo gledati meritorni uspjeh kulture, tada Êemojasno razabrati da ona trajno pomiËe Ëovjeka iz kondicije objekta u kondicijusubjekta. (...) Biti podmet, to je trajna formula za razvitak u smjeru individual-nog usavrπavanja. To slijedi veÊ iz ustanovljenja, da je u tomu sadræana apstrakt-na ideja kulture, jer svaka kultura je trajno i neprestano usavrπavanje. Isto slije-di πto je u tomu sadræana maksimalizacija snage, eneræije, aktivnosti i radinostiu æivotu, a ove su uvjetom svakom usavrπenja, jer snaga je stanje savrπenstva i

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 153


154

tjera po svojoj prirodi put daljnjega usavarπenja. Po tom slijedi, ako je usavrπe-nje svrha æivota, da smo duæni vazda nastojati biti podmetom a ne predmetom(...) Biti podmet: to znaËi usprkos durativne forme, u kojoj to izriËemo, i uspr-kos πto to zovemo ‘stanjem’ nije nikakvo stanje, jer ssttaannjjee (podcrtao I. P.), to jesamo naËin ljudskog gledanja i izraæavanja, nego je to jedan razvitak, jedno nas-tojanje biti πto viπe podmetom a πto manje predmetom. BBiittii ppooddmmeett zznnaaËËii mmaakk--ssiimmaalliizzaacciijjaa kkoonnddiicciijjee ppooddmmeettnnoossttii uu ææiivvoottuu (podcrtao I. P.). Da je to samo u sta-novitom ograniËenom opsegu moguÊe ostvariti u granicama ljudskog æivota, ra-zumije se samo sobom. Uspjeπno ostvarena t.j. maksimalizovana podmetnost uæivotu znaËi osobnu veliËinu. Da pod tom podmetnoπÊu mislim njeπto sasvimdrugo nego πto inaËe razumijemo pod ssuubbjjeekkttiivviizzmmoomm ili ssuubbjjeekkttiivvnnooππÊÊuu (pod-crtao I. P.) shvatiti Êe lahko svaki, tko je ovu knjigu pozorno proËitao (...) To jegotovo isto, Ëemu krπÊanstvo zahvaljuje svoje neprolazno znamenovanje, svojesvojstvo kao najvaæniji dosele perfekcijonistiËki sistem.« (str. 407, 408)

Ima li se u vidu cjelina Pilarovih radova nije pogreπno ustvrditi kako se zah-tjev: bbiittii ppooddmmeett —— nnee pprreeddmmeett ostvaruje u svojevrstnom Ëetverstvu, u meui-gri Ëetiri flizma« koja omeuje osnovno dogaajno polje. Prva je njegova sastav-nica — vviittaalliizzaamm. Pilar ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu na æivot i æivotnostkao druπtveni temelj. Iz te perspektive teænja k æivotu, raanju æivota i njegovuusavrπavanju, nazire se kao prva temeljna modernizacijska teænja. Druga sastav-nica spomenuta Ëetverstva je — ppeerrssoonnaalliizzaamm (u Pilara nadahnut krπÊanskombaπtinom). Ona upuÊuje na oblikovanje zznnaaËËaajjaa, dakle, moralnoπÊu odreeneosobnosti, kao na drugu temeljnu modernizacijsku teænju. TreÊa sastavnica isto-ga Ëetverstva je — nnaacciioonnaalliizzaamm. Ona implicira teænju k oblikovanju nacionalnezajednice i njezina razvojnog pomagala, nacionalne dræave. Presudno je, meu-tim, da se nacionalna dræava uspjeπno legitimira sposobnoπÊu odræavanja iusavrπavanja æivotnih uvjeta za naciju i obitelj te flinternacijonalnim« moralom.»etvrta sastavnica, koja ujedno flzatvara« dogaajno polje modernizacije, jest —ookkcciiddeennttaalliizzaamm. Posrijedi je teænja k sudioniπtvu u πirem svijetu æivota koji se sa-æeto samoodreuje Zapadom, i zapadnim vrijednostima i gramatikama. Prvi, ineposredni, zapadni krug kamo Hrvati i Hrvatska pripadaju je, po Pilaru, krugnaroda i dræava srediπnje Europe, geopolitiËki rasporeen na osovini Jadran —Baltik.

Ponovimo, zaglavno, jednu po formi veÊ i odveÊ zlorabljenu frazu: Pilar jenaπim suvremenikom. Neznanje o tomu ne ispriËava.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 154

PRILOZIp

il

ar

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 155

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 156

157

Bibliografija Ëasopisa Pilar2006.—2015.

Pilar, Ëasopis za druπtvene i humanistiËke studije

• 1(2006) 1(1)RijeË uredniπtva, 7.

Rasprave

LIPOV»AN, SreÊko: Dr. Ivo Pilar (1874.—1933.): æivot i djelo (nacrt), 11-19.MATKOVI∆, Stjepan: Ivo Pilar i Robert W. Seton-Watson (Dva pogleda na

juænoslavensko pitanje), 21-46.KRI©TO, Jure: Ivo Pilar i suvremena hrvatska geopolitika, 47-60.RAHTEN, Andrej: Ideja Srednje Europe u slovenskoj politiËkoj misli, 61-68.MATIJEVI∆, Zlatko: Dr. Ivo Pilar i problem Crkve bosanske (flbogumilstvo«), 69-81.MIHALJEVI∆, Vine: Dr. Ivo Pilar i bosanski franjevci — suglasja i sporovi (Prilog

istraæivanju), 83-95.KOLAR, Mira: Dr. Ivo Pilar i akcija za povratak punog vlasniπtva kuÊevlasnicima

nad njihovim nekretninama (1920.—1933.), 97-107.BELO©EVI∆, Kreπimir: Dr. Ivo Pilar — prvi predsjednik Vegetarskog druπtva

(PoËeci organiziranoga vegetarijanskog pokreta u Hrvatskoj), 109-116.

Graa

PILAR, Ivo: Diktat geopolitiËkog poloæaja, 119-125.PILAR, Ivo: Joπ o bogumilstvu i o flBosanskoj crkvi«, 127-134.PILAR, Ivo: Bosansko bogumilstvo i Grgur Ninski, 135-140.Dvije oporuke Ive Pilara, 141-144.

Inicijative

LIPOV»AN, SreÊko: Zaπto je potrebno ponovno prevesti i — kao kritiËko izdanjeobjaviti — Pilarovo Juænoslavensko pitanje?, 147-151.

Ocjene i prikazi

MATIJEVI∆, Zlatko: Ivo PeriÊ, Vladko MaËek. PolitiËki portret, Golden marketing— TehniËka knjiga, Zagreb 2003, 325 str., 155-156.

MATKOVI∆, Stjepan: Elisabeth Kovács, Untergang oder Rettung derDonaumonarchie? Die Österreichische Frage. Kaiser und König Karl I. (IV.)und die Neuordnung Mitteleuropas (1916—1922), knj. 1, 800 str., i Kaiser undKönig Karl I. (IV.). Politische Dokumente aus internationalen Archiven, knj. 2,[E. Kovács, ur.], Böhlau, Köln-Weimar, 2004., 1036 str., 156-160.

MATIJEVI∆, Zlatko: Narodne novine. Zbornik uz 170. obljetnicu neprekinutogaizlaæenja 1835.—2005., (Ivan Bekavac, ur.), Narodne novine d.d., Zagreb 2005,381 str., 160-161.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 157


158

LIPOV»AN, SreÊko: Hrvatska politika u XX. stoljeÊu. Zbornik radova saznanstvenog skupa (27.-29. 4. 2004.), Matica hrvatska, Biblioteka flXX. stoljeÊe«(glavna urednica Jelena Hekman), urednik izdanja: Ljubomir AntiÊ, ZagrebMMVI, 492 str., 162-163.

MATKOVI∆, Stjepan: Zlatko MatijeviÊ, U sjeni dvaju orlova. Prilozi crkveno-nacionalnoj povijesti u Hrvata u prvim desetljeÊima 20. stoljeÊa, Goldenmarketing-TehniËka knjiga, Zagreb 2005, 359 str., 163-166.

Kronika

(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: flPilarovske teme« na Annalesu 2004, 169.(zm) [MATIJEVI∆, Zlatko]: flPersona non grata« — dr. Ivo Pilar, 169.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: Godiπnjak Pilar: svezak prvi (g. 2001.) i svezak drugi (g.

2002.), 169-170.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: flTema Pilar« u Ëasopisu Hrvatska revija, 170.ÆEBEC, Ivana: Bosanskim tragovima dr. Ive Pilara i putovima franjevaËke

provincije Bosne Srebrne, 170-171.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: Bibliografija radova Ive Pilara, 173-177.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: Novoobjavljena graa o Ivi Pilaru (od 2002.), 178.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: Literatura o Ivi Pilaru, 179-183.

• 1(2006) 2(2)Editorial, 7-8.

Treatises

LIPOV»AN, SreÊko: A Portrait of Ivo Pilar, 11-16.MATKOVI∆, Stjepan: Ivo Pilar and Robert William Seton-Watson: two Political

Viewpoints on the Southern Slav Question, 17-42.LIPOV»AN, SreÊko: Pilar’s Work The South Slav Question. On the Origin of the

Manuscript and the Fate of the first (Viennese) Edition, 43-56.KRI©TO, Jure: Ivo Pilar’s Role in the Organization of Croats in Bosnia and

Hercegovina, 57-68.MATIJEVI∆, Zlatko: The Political Activities of Dr. Ivo Pilar on the Eve of the

Demise of the Habsburg Monarchy (1915—1918), 69-88.©AKI∆, Vlado: An Overview of flThe Struggle for the Value of the Ego« or an

Introduction to flPilar’s psychology«, 89-107.

Documents

PILAR, Ivo: Promemoria über die Lösung der südslawischen Frage, 111-117.PILAR, Ivo: Denkschrift über die südslawische Frage, 118-124.PILAR, Ivo: Endgültiger Entwurf zu einem Memorandum, 125-129.SÜDLAND, L. von [PILAR, Ivo]: Das südslawischen Problem im Habsburgerreiche,

130-137.PILAR, Ivo: Die gegenwärtige parteipolitische Lage in Bosnien, 138-141.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 158

Bibliografija Ëasopisa Pilar 2006.—2015.

159

Essays, Reviews

MATIJEVI∆, Zlatko: Ivo PERI∆, Vladko MaËek. PolitiËki portret (Vladko MaËek. APolitical Portrait), Golden marketing—TehniËka knjiga, Zagreb 2003, 325 pages,145-146.

MATIJEVI∆, Zlatko: Narodne novine. (An Anthology Marking the 170thAnniversary of Uninterrupted Publication, 1835—2005), Ivan Bekavac (ed.),Narodne novine d. d., Zagreb 2005, 381 pages, 146-148.

LIPOV»AN, SreÊko: Hrvatska politika u XX. stoljeÊu. Zbornik radova (20th CenturyCroatian Politics. Collected Papers and Studies), Ljubomir AntiÊ (ed.), Maticahrvatska, Zagreb 2006, XX. stoljeÊe Series, J. Hekman (ed.), 492 pages,148-150.

MATKOVI∆, Stjepan: Zlatko MatijeviÊ: U sjeni dvaju orlova. Prilozi crkveno-nacionalnoj povijesti u Hrvata u prvim desetljeÊima 20. stoljeÊa (In the Shadeof Two Eagles. Contributions to the Clerical-National History of Croats in theFirst Decades of the 20th Century) published by Golden marketing—TehniËkaknjiga, Zagreb 2005, 359 pages, 151154.

Chronicle

(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: flPilaresque Topics« at the Annales Pilar ScientificsConvention, 157.

(Z. M.) [MATIJEVI∆, Zlatko]: Ivo Pilar — flPersona Non Grata«, 157.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: The PILAR ANNUAL: Volume I(2001) and Volume

II(2002), 157-159.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: flThe Pilar Topic« in Hrvatska revija, 159.(I. Æebec) [ÆEBEC, Ivana]: flFollowing in the Bosnian Path of Ivo Pilar and the Path

of the Franciscan Province of Bosna Srebrena«, 159-160.

Appendix

(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: Bibliography of the Publications of Ivo Pilar (aSelection), 163-165.

(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: Literature on Ivo Pilar (a Selection), 166-169.


Rasprave

JONJI∆, Tomislav: Dr. Ivo Pilar — odvjetnik u Tuzli (1905.—1920.), 11-45.TOAL, Gerard i DAHMAN, Carl: Je li etniËko ËiπÊenje uspjelo? Geografija

manjinskog povratka u Bosni i Hercegovini i njezino znaËenje / prev. i prir.Mladen KlemenËiÊ, 47-60.

Graa/Prilozi

(zm) [MATIJEVI∆, Zlatko]: Peisker i Pilar o vjeri flstarih Slovjena«, 63.PEISKER, Jan: Koje su vjere bili stari Sloveni prije krπtenja? / iz rukopis prev. Ivo

Pilar, 64-89.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 159


160

PILAR, Ivo: O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaËenju,91-151.

Ocjene i prikazi

HASANBEGOVI∆, Zlatko: Zlatko MatijeviÊ, LuËonoπe ili herostrati? Prilozipoznavanju crkveno-nacionalne povijesti Hrvata poËetkom XX. stoljeÊa,Erasmus Naklada, Zagreb 2006, 485 str., 155-157.

JONJI∆, Tomislav: Zlatko HasanbegoviÊ, Muslimani u Zagrebu 1878.—1945. Dobautemeljenja, Medælis Islamske zajednice u Zagrebu — Institut druπtvenihznanosti Ivo Pilar, Zagreb 2007, 624 str., 157-159.

MATKOVI∆, Stjepan: Stephan Baier i Eva Demmerle, Otto von Habsburg:æivotopis, prijevod Jasna »meliÊ, Paneuropska unija, Zagreb 2005, 498 str.,159-164.

Kronika

(ur.) [UREDNI©TVO]: Dr. Ivo Pilar u Tuzli, 167.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: Predstavljanje Ëasopisa Pilar u Zagrebu, 167-168.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: Na valovima Hrvatskog radija, 168.(sl) [LIPOV»AN, SreÊko]: Znanstveni projekt: flIvo Pilar, teoretiËar hrvatske

modernizacije«, 168-170.(iæ) [ÆEBEC, Ivana]: Predstavljanje Ëasopisa Pilar u Ljubljani, 170.


Rasprave

GRIJAK, Zoran: Predavanje dr. Ive Pilara u Austrijskom politiËkom druπtvu 12.listopada 1918. u kontekstu njegovih koncepcija dræavnopravnog preustrojaAustro-Ugarske Monarhije, 11-30.

MATIJEVI∆, Zlatko: RadiÊevac iz flEsplanade«. Prilog poznavanju politiËke biografijevlË. dr. Ljudevita Keæmana (1927./1928.), 31-50.

ZVONAR, Ivica: Sudbina znanstvene knjiænice dr. Ive Pilara, 51-56.

Graa

Predavanje dr. Ive Pilara u Austrijskom politiËkom druπtvu 12. listopada 1918. /prir. Zoran Grijak, kolacionirala Vlasta ©voger, 59-67.

Prilozi

(zm) [MATIJEVI∆, Zlatko]: Prilozi raspravi o dualizmu u vjerovanju starih Slavena iHrvata. Reakcije i istraæivanja, 71.

MARUN, L[ujo]: ArkeologiËki prilozi o religiji poganskih Hrvata (sa slikama), 73-78.MARUN, L[ujo]: ArkeologiËki prilozi o religiji poganskih Hrvata (sa slikama).

Nastavak, 79-82.©UFFLAY, Milan: OtkriÊe velike tajne slavenskog poganstva. Znamenita studija

profesora Jana Peiskera, 83-88.©UFFLAY, Milan: Zaratustra u Crvenoj Hrvatskoj, 89-92.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 160


161

©UFFLAY, Milan: Zaratuπtra u Crvenoj Hrvatskoj. Predgovor buduÊoj Peiskerovojknjizi, 93-99.

h[HORVAT, Josip?], Pregled u potsvijest slavenskih naroda, 101-104.KOSTI∆, D.: I naπim precima tako je govorio Zaratustra, 105-113.KOSTI∆, D.: VraËar i Dedinje moguÊna prethriπÊanska svetliπta jugoslovenska,

115-120.PILAR, Ivo: Bogomilstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politiËki

problem, 121-145.

Ocjene i prikazi

LIPOV»AN, SreÊko: Tihomir Cipek i Stjepan MatkoviÊ, Programski dokumentihrvatskih politiËkih stranaka i skupina 1842.—1914., Disput, Zagreb 2006, 742str., 149-150.

JONJI∆, Tomislav: Tomo ©imiÊ, Dokumenti Predsjedniπtva Bosne i Hercegovine1991.—1994., National Security and the Future, Zagreb, sv. 7 (2006.)— 8 (2007.), 151-154.

©VOGER, Vlasta: SreÊko LipovËan, Mediji — druga zbilja? Rasprave, ogledi,interpretacije, Hrvatska sveuËiliπna naklada, Zagreb 2006, 305 str., 154-156.

Kronika

(is) [SABOTI», Ines]: O dr. I. Pilaru u Ateni, 159.(zm) [MATIJEVI∆, Zlatko]: Osvrt na Ëasopis PILAR u godiπnjaku Scrinia Slavonica,

159.

Bibliografija

Popis publikacija iz Pilarove donacije objavljen u Ljetopisu JAZU za godinu1934/35. / prir. I. Zvonar, 163-166.


Rasprave

AKRAP, Anelko: Demografski kontekst raspada SFR Jugoslavije /saæetak prev.Lada Rebernjak, 11-58.

Prilozi

MATIJEVI∆, Zlatko: Ivo Pilar na udaru austro-ugarske ratne cenzure, 60-62.PILAR, Ivo: Svjetski rat i Hrvati, 63-124.

Ocjene i prikazi

JONJI∆, Tomislav: Andrej Rahten, Savezniπtva i diobe. Razvoj slovensko-hrvatskihpolitiËkih odnosa u Habsburπkoj Monarhiji 1848.—1918., Golden marketing—TehniËka knjiga, Zagreb 2008, 302 str., 127-130.

MI©KULIN, Ivica: Hrvoje MatkoviÊ, Designirani hrvatski kralj Tomislav II. vojvodaod Spoleta. Povijest hrvatsko-talijanskih odnosa u prvoj polovici XX. st.,Naklada P.I.P. PaviËiÊ, Zagreb 2007, 270 str., 130-132.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 161


162

JONJI∆, Tomislav: Ivan Gabelica, Blaæeni Alojzije Stepinac i hrvatska dræava,vlastita naklada autora, Zagreb 2007, 438 str., 132-136.

VOJAK, Danijel: Historijski zbornik, LXI (2008.), br. 1, 246. str., ur. Ivica Prlender,Druπtvo za hrvatsku povjesnicu, Zagreb 2008, 136-137.

Kronika

O Ëasopisu Pilar na Hrvatskom radiju, 141-143.


Rasprave

MATIJEVI∆, Zlatko: Isidor Krπnjavi i Robert W. Seton-Watson o politici u Hrvatskoju doba banovanja Pavla Raucha, 11-21.

SADKOVICH, James J.: PostmodernistiËke — teorijom voene metodologije, FranjoTuman, ratovi u bivπoj Jugoslaviji i povijest / prev. Jure Kriπto, 23-43.

Prilozi

KRI©TO, Jure: Ivo Pilar, nadbiskup Josip Stadler i Hrvatska narodna zajednica,47-50.

flZajedniËar« [PILAR, Ivo]: Nadbiskup Stadler i Hrv. Nar. Zajednica / prir. ZlatkoMatijeviÊ, 51-93.

Graa

MATKOVI∆, Stjepan: Pilarovo pismo Emiliju pl. Laszowskom: O poloæajuhrvatskoga plemstva, 97-103.

Obljetnice

JONJI∆, Tomislav: Neprolazne vrijednosti starÊeviÊanske ideologije (U povoduzbornika radova flPravaπka misao i politika«), 107-113.

Ocjene i prikazi

HASANBEGOVI∆, Zlatko: Jure KRI©TO, RijeË je o Bosni, Golden marketing—TehniËka knjiga, Zagreb 2008, 470 str., 117-120.

JONJI∆, Tomislav: Narodno vijeÊe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918—1919.Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: Marina ©tambuk-©kaliÊ i ZlatkoMatijeviÊ, Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb 2008, 639 str., 120-124.

Kronika

(zm) [MATIJEVI∆, Zlatko]: Prikaz prva Ëetiri broja Ëasopisa Pilar (1-4/2006.—2007.),127.

(zm) [MATIJEVI∆, Zlatko]: Osvrt na broj 3(1)/2007. Ëasopisa Pilar, 127.(kb): Dr. Ivo Pilar i vegetarijanski pokret na www.ivu.org, 127-128.

• 4(2009) 7(1)-8(2)RAHTEN, Andrej i MATIJEVI∆, Zlatko: RijeË urednika, 7.RAHTEN, Andrej i MATIJEVI∆, Zlatko: Uredniπka beseda, 8.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 162


163

Tematski blok Hrvatsko-slovenski odnosi na prijelomu 19. i 20. stoljeÊa / Tematskisklop Slovensko-hrvaπki odnosi na prelomu 19. in 20. stoletja

Rasprave / Razprave

KOCUTAR, Stanislav: Habsburπka monarhija in jugoslovansko vpraπanje v luËislovenske historiografije, 11-35.

PODGOR©EK, Nataπa: Dræavnopravni koncepti slovenskih in hrvaπkih politikov odmarËne revolucije do preloma stoletja, 37-66.

GRDINA, Igor: Kultura med Slovenci in Hrvati ter politiko, 67-86.MATKOVI∆, Stjepan: Ivan ©uπterπiË i hrvatski politiËari, 87-102.BISTER, Feliks J.: Hrvaπko-slovensko sodelovanje v dunajskem parlamentu na

predveËer prve svetovne vojne, 103-110.KRI©TO, Jure: Od slavenstva do jugoslavenstva. Suradnja hrvatskih i slovenskih

krugova u KatoliËkom pokretu, 111-122.RAHTEN, Andrej: AvstromarksistiËni pogledi na jugoslovansko vpraπanje, 123-132.PER©AK, Katja: Anton Koroπec in slovensko-hrvaπka nasprotja v Prekmurju,

133-150.MATIJEVI∆, Zlatko: Providencijalna politika. Hrvatski katoliËki pokret i politika

(1903.—1929.), 151-175.

Prilozi / Priloge

ZAJC, Neæa: France Preπeren, 179-180.PILAR, Ivo: O stogodiπnjici rogjenja dra Franceta Preπerna, 181-187.KRI©TO, Jure: Dr. Petar Rogulja — hrvatski katoliËki senior i uËenik dr. Janeza E.

Kreka, 189.Dr Janez E. Krek / prir. Andrej Rahten i Zlatko MatijeviÊ, 191-211.

Gradivo / Gradivo

MRKONJI∆, Tomislav, NERALI∆, Jadranka i MATIJEVI∆, Zlatko: RijeËka spomenica(1915.), 215-219.

RijeËka spomenica. Latinski koncept (minuta), 221-231.RijeËka spomenica. Hrvatski prijevod, 233-244.

Osvrt s povodom / Pogled z razlogom

JONJI∆, Tomislav: Hrvatska i blaæeni Alojzije Stepinac u oËima stranaca. Uzzbornik radova Kardinal Stepinac — svjedok istine, Glas Koncila, Zagreb 2009,247-254.

Ocjene i prikazi / Ocene in predstavitve

KRI©TO, Jure: Luka PeriniÊ, Iz moje ladice. Uspomene, HKD sv. Jeronima,Biblioteka Kontinuitet, sv. 2, Zagreb 2009, 330 str., 257-258.

KLEMEN»I∆, Matej: Andrej Rahten, Izidor Cankar. Diplomat dveh Jugoslavij / ADiplomat of Two Yugoslavias, Mengeπ: Center za evropsko prihodnost,Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni center Akademije znanosti in umetnosti,2009 (Zbirka Studia diplomatica Slovenica, Personae, 2), 259-261.

In memoriam

©AKI∆, Vlado: SreÊko LipovËan (1942.—2009.), 262-263.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 163


164

• 5(2010) 9(1)

Rasprave

JonjiÊ, Tomislav: PolitiËki pogledi dr. Ive Pilara 1918.—1933. Uvijek iznova Srbija —radikalni zaokret ili dosljedni nastavak Pilarove politiËke misli?, 9-74.

Prilozi

HORNSTEIN TOMI∆, Caroline: Josef Räuscher; flSüdslawien« ohne Südslawen?,77-81.

HORNSTEIN TOMI∆, Caroline: Robert W. Seton-Watson, Immer wieder Serbien —Jugoslawiens Schicksalsstunde, by Florian Lichtträger, Berlin, Verlag fürKulturpolitik, 1933, 203 pp., 83-85.

HORNSTEIN TOMI∆, Caroline: C. A. Macartney, Immer wieder Serbien, by FlorianLichtträger, with introduction by Friedrich Timme, 1933, Berlin, Verlag fürKulturpolitik, 8vo, 203 pp. Rm. 5.50., 87-88.

Gradivo

MATIJEVI∆, Zlatko: Pilar o izlasku Hrvatske iz Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca1928. godine, 91-92.

Koncept neodaslanoga Pilarova pisma dr. TrumbiÊu i dr. KrnjeviÊu (1928) / prir.Zlatko MatijeviÊ, 93-95.

Pilarovo pismo uredniπtvu zagrebaËkoga federalistiËkog dnevnika Hrvat (1928) /prir. Zlatko MatijeviÊ, 97-101.

PILAR, Ivo: Exposé glede pitanja izlaska Hrvata iz Kraljevine S.H.S. / prir. ZlatkoMatijeviÊ, Tomislav JonjiÊ i Zlatko HasanbegoviÊ, 103-109.

Osvrt s povodom

JONJI∆, Tomislav: Tumanov san o Europi slobodnih naroda. Uz knjigu FranjeTumana Hrvatska — Europa — Europska Unija — izabrane stranice, Mate d. o.o., Zagreb 2009, 113-122.

Ocjene i prikazi

HASANBEGOVI∆, Zlatko: Hrvatska izmeu slobode i jugoslavenstva, zbornikradova, urednici Tomislav JonjiÊ i Zlatko MatijeviÊ, Zajednica udruga hrvatskihvojnih invalida Domovinskog rata grada Zagreba, Naklada Trpimir, Zagreb2009, 445 str., 125-128.

LUKIN, Josip: Samir OsmanËeviÊ, Oswald Spengler. Filozofijska biografija, Alinea,Zagreb 2009, 136 str., 128-132.

Dodatak

LICHTTRÄGER, Florian: Immer wieden Serbien, Verlag für Kulturpolitik, Berlin1933, 1-101.

• 5(2010) 10(2)

Rasprave

HASANBEGOVI∆, Zlatko: Jugoslavenska muslimanska organizacija od uvoenjadiktature kralja Aleksandra do Sarajevskih punktacija (1929.—1933.), 9-44.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 164


165

TURK, Ivo i JUKI∆, Marijan: Ruralno-urbana polarizacija KarlovaËke æupanijetemeljena na dinamici stanovniπtva (1971.—2001.), 45-69.

ZVONAR, Ivica: Prilog za biobibliografiju mons. dr. Andrije ÆivkoviÊa, 71-87.

Prilozi

ZEMAN, Zdenko: Georges EugËne Sorel (1847.—1922.), 91-99.PILAR, Ivo: Georges Sorel, francuski socijalni filozof, duhovni otac faπizma i

boljπevizma / prir. Ines SabotiÊ i Zlatko MatijeviÊ, 101-119.

Gradivo

JONJI∆, Tomislav: Nekoliko napomena uz Pilarovu flSpomenicu«, 123-124.PILAR, Ivo: Spomenica u pitanju organizacije obrane i otpora Hrvatskoga Naroda

u sadanjoj njegovoj politiËkoj situaciji / prir. Zlatko MatijeviÊ i Tomislav JonjiÊ,125-147.

Osvrt s povodom

JONJI∆, Tomislav: Hrvatska izmeu Srbije i Italije. U povodu knjige Jamesa J.Sadkovicha Italija i ustaπe 1927.—1937., Golden marketing—TehniËka knjiga,Zagreb 2010, 151-164.

Ocjene i prikazi

MIHALJEVI∆, Vine: Fra Didak BuntiÊ — Ëovjek i djelo, uredili Stipe TadiÊ iMarinko ©akota, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb 2009, 696 str.,167-170.

HASANBEGOVI∆, Zlatko: Nada KisiÊ KolanoviÊ, Muslimani i hrvatski nacionalizam1941.—1945., ©kolska knjiga, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2009, 450 str.,171-173.

GABELICA, Mislav: Jasna Turkalj, Pravaπki pokret 1878.—1887., Hrvatski institut zapovijest, Zagreb 2009, 635 str., 174-179.

Kronika

Prof. dr. sc. Vlado ©akiÊ u povodu darovanja ostavπtine dr. Ive Pilara Institutu IvoPilar, 183-185.

Pozdravna rijeË ing. Boæidara JanËikoviÊa povodom darovanja ostavπtine dr. IvePilara Institutu Ivo Pilar, 186.

In memoriam

AGI»I∆, Damir: Ivan Kampuπ (1924.—2010.), 189-191.MI©KULIN, Ivica: Hrvoje MatkoviÊ (1923.—2010.), 192-194.©VOGER, Vlasta: Tomislav Markus (1969.—2010.), 195-196.

• 6(2011) 11(1)

Rasprave

MILO©, Edi: Antun RadiÊ et l’agonie de la Monarchie des Habsbourg, 9-50.SABOTI», Ines: Henri Bégouen, la Croatie et les flYougoslaves«, 51-83.

Prilozi

JONJI∆, Tomislav: O gospodarskoj krizi kao o filozofskom pitanju, 87-90.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 165


166

PILAR, Ivan: Kriza kapitalizma kao spoznajni i socijalno-politiËki problem / prir.Stjepan MatkoviÊ i Zlatko MatijeviÊ, 91-111.

Gradivo

Iz rane Pilarove obiteljske korespondencije / prir. Stjepan MatkoviÊ i Edi Miloπ,115-132.

Osvrt s povodom

KRI©TO, Jure: Loπ trubaË protuhrvatske propagande. Uz knjigu Michaela PhayeraPio XII. Holokaust i Hladni rat, Golden marketing—TehniËka knjiga, Zagreb2010, 135-146.

Ocjene i prikazi

HASANBEGOVI∆, Zlatko: Ivan MarkeπiÊ, Religija u politiËkim strankama — naprimjeru Bosne i Hercegovine, Synopsis, Zagreb—Sarajevo 2010, 189 str.,149-150.

ZVONAR, Ivica: Molve — ljudi, selo i okoliπ u dugom trajanju, zbornik radova saznanstvenog skupa, Molve, 27. rujna 2008, uredili Mario Kolar i Hrvoje PetriÊ,Druπtvo za povjesnicu i starine Molve, Molve 2010, 297 str., 151-153.

JONJI∆, Tomislav: Godina 1918. — prethodnice, zbivanja, posljedice, zbornikradova s Meunarodnoga znanstvenog skupa odræanog u Zagrebu 4. i 5.prosinca 2008, uredio Zlatko MatijeviÊ, Hrvatski institut za povijest, Zagreb2010, 343 str., 154-160.

Dodatak

FRANK, Josef: Die Quote Kroatiens, Agram 1879, 1-26.MATKOVI∆, Stjepan: Josip Frank i kritika financijskog dijela Hrvatsko-ugarske

nagodbe, 27-34.

• 6(2011) 12(2)

Rasprave

GRIJAK, Zoran: O knjiæevnom i javnom djelovanju Iva VojnoviÊa s posebnimosvrtom na flsupetarsku aferu« 1097. godine, 9-49.

GA»I∆, Aleksandra: Pokuπaj prodora Slovenske puËke stranke u Vojvodinu(1919.—1929.), 51-66.

KUTLE©A, Stipe: Znanstvenost i komplementarnost filozofije i teologije, 67-78.

Prilozi

ROGI∆, Ivan: Biljeπka na rubu Ëlanka Ive Pilara — O sistematizovanju socijologije,81-84.

PILAR, Ivo: O sistematizovanju socijologije, 85-94.

Gradivo

JONJI∆, Tomislav: Dr. Ivo Pilar i Hrvatska seljaËka stranka poËetkom tridesetihgodina 20. stoljeÊa, 97-100.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 166


167

Zapisnik za spomen od 25. srpnja 1932. Zapisnik razgovora izmeu ing. RadoslavaLorkoviÊa s dr. Vladkom MaËekom, predsjednikom Hrvatske seljaËke stranke /prir. Tomislav JonjiÊ i Zlatko MatijeviÊ, 101-104.

Pismo dr. Ive Pilara i drugova dr. Vladku MaËeku, predsjedniku zabranjeneHrvatske seljaËke stranke / prir. Tomislav JonjiÊ i Zlatko MatijeviÊ, 105-108.

Koncept Pilarove Spomenice o zadaÊama Hrvatske seljaËke stranke nakondonoπenja Oktroiranog ustava Kraljevine Jugoslavije (1931.) / prir. TomislavJonjiÊ i Zlatko MatijeviÊ, 109-112.

PILAR, Ivo: Nacrt Pravila Hrvatske seljaËke stranke / prir. Tomislav JonjiÊ i ZlatkoMatijeviÊ, 113-140.

Osvrt s povodom

JONJI∆, Tomislav: O Tumanu, uz dlaku akademskim poduzetnicima i politiËkimtrgovcima. U povodu knjige Hames J. Sadkovicha, Tuman, prva politiËkabiografija, VeËernji posebni proizvodi, Zagreb 2010, 143-161.

Obljetnice

MATKOVI∆, Stjepan: Prezreni pravaπ — u prigodi 100. godiπnjice smrti dr. JosipaFranka, 165-174.

ÆEBEC ©ILJ, Ivana: 20. obljetnica Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar, 175-176.

Ocjene i prikazi

NERALI∆, Jadranka: Vladimir P. Goss, »etiri stoljeÊa europske umjetnosti 800.-1200. Pogled s jugoistoka, Golden marketing—TehniËka knjiga, Zagreb 2010,291 str., 179-183.

PAVE©KOVI∆, Antun: Hrvojka MihanoviÊ-Salopek i Vinicije B. Lupis, Æeljezni duh— prinos Jakete PalmotiÊa DionoriÊa hrvatskoj knjiæevnoj baπtini, Institutdruπtvenih znanosti Ivo Pilar, PodruËni centar Dubrovnik, Zagreb—Dubrovnik2010, 474 str., 184-186.

BARI∆, Marijan: Donald Rumsfeld, Known and Unknown — A Memoir, SentinelHC, 2011, 832 str., 187-188.

In memoriam

MATKOVI∆, Stjepan: Otto von Habsburg (1912.—2011.), 191-196.

• 7(2012) 13(1)

Rasprave

JONJI∆, Tomislav: Pogledi Antuna Gustava Matoπa na hrvatsko-srpske odnose,9-76.

MRDULJA©, Saπa: Etnicitet Splita za mletaËke i osmanlijske dominacije prostorimadanaπnje Dalmacije, 77-94.

KUTLE©A, Stipe: Dualizam ili monizam sila u prirodi? BoπkoviÊev zakon privlaËno-odbojnih sila, 95-112.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 167


168

Prilozi

JONJI∆, Tomislav: Ivo Pilar o recepciji austrijskoga OpÊega graanskog zakonika uBosni i Hercegovini, 115-126.

PILAR, Ivo: Entwicklungsgang der Rezeption des österreichischen allegmeinenbürgerlichen Gesetzbuches in Bosnien und der Herzegowina unter besondererBerücksichtigung des Immobilienrechtes / prir. Caroline Hornstein TomiÊ iZlatko MarijeviÊ, 127-148.

Gradivo

MATKOVI∆, Stjepan: Iz neobjavljene korespondencije dr. Ive Pilara,151-156.

Iz neobjavljene korespondencije dr. Ive Pilara / prir. Stjepan MatkoviÊ,157-200.

Obljetnice

MATKOVI∆, Stjepan i MATIJEVI∆, Zlatko: Hrvatski doktor Faust. U prigodi 85.godiπnjice smrti dr. Isidora Krπnjavog (1927.—2012.), 203-209.

Ocjene i prikazi

©VOGER, Vlasta: Trpimir Macan, Hrvatskom proπlosti. Pogledi i osvrti, HKD sv.Jeronima, Zagreb 2011, 287 str., 213-216.

GABELICA, Mislav: Stjepan MatkoviÊ, Izabrani portreti pravaπa. Prilozi hrvatskojpolitiËkoj povijesti, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2011, 247 str.,217-221.

MATKOVI∆, Stjepan: Feldmarπal Svetozar barun BorojeviÊ od Bojne (1856.—1920.),ZR, urednik Marino Manin, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2011, 182 str.,221-224.

MATKOVI∆, Stjepan: Vjerni unuci slavnih pradjedova. 150. obljetnica Sabora 1861.,urednik Stjepan ∆osiÊ, Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb 2011, 36 str., 225-226.

Dodatak

Internationales Wissenschaftssymposion: Dr. Ivo Pilar und die Idee einesvereinigten Europa, Wien, 12. März 2010.

MIHALJEVI∆, Vine: Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar u BeËu 2010, 4-6.©AKI∆, Vlado: Misija druπtvenih istraæivanja u Hrvatskoj, 13-14.FORST-BATTAGLIA, Jakob: Österreich und Kroatien als kulturelle Partner im

neuen Europa, 15-18.LIPOV»AN, SreÊko, HORNSTEIN TOMI∆, Caroline i MATIJEVI∆, Zlatko: Ivo Pilar

— Politischer Analytiker und Vordenker seiner Zeit, 19-23.RAHTEN, Andrej: Die Idee einers Mitteleuropa — neunzig Jahre nach Versailles,

24-30.FILANDRA, ©aÊir: Ivo Pilar — Srbi i Boπnjaci u Bosni i Hercegovini, 31-34.©ULEK, Stjepan: Aktualnost djela Ive Pilara, 35-40.©ETI∆, Nevio: Vaænost Instituta Pilar za druπtvene i humanistiËke znanosti u

Hrvatskoj, 41-42.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 168


169

• 7(2012) 14(2)

Rasprave

©KEGRO, Ante, RIMAC, Marko i MARTINOVI∆, Suzana: Diplomatski spor zbogjednoga katoliËkog krπtenja u Splitu 1745. godine, 9-34.

GABELICA, Mislav: KatoliËki sveÊenici u banskoj Hrvatskoj na izbornim listamafrankovaËkih pravaπa (1895.—1913.), 35-67.

Prilozi

MARKE©I∆, Ivan: »ime je sv. Sava flopËarao« Ivu Pilara?, 71-76.PILAR, Ivo: O Svetom Savi i njegovu znamenovanju / prir. Zlatko MatijeviÊ,

77-88.

Gradivo

Pabirci iz korespondencije Ive Pilara i Fritza Byloffa (1926.—1933.) / prir. CarolineHornestein TomiÊ, Tomislav JonjiÊ, Zlatko MatijeviÊ, Zlatko Grijak i Vlasta©voger, 91-100.

Osvrt s povodom

KUDELI∆, Zlatko: Intelektualci na marginama visoke politike. U povodu knjigeZorana Grijaka i Stjepana ∆osiÊa, Figure politike. Lujo VojnoviÊ i RobertWilliam Seton-Watson, Zagreb 2012, 103-114.

KRI©TO, Jure: Od nesnalaæenja do pravilnoga izbora — PolitiËko prilagoavanje(nekih) franjevaca Bosne Srebrne u komunizmu i nakon njegov sloma. Upovodu knjige fra Ignacija Gavrana Lucerna lucens? Odnos Vrhbosanskogaorfinarijata prema bosanskim franjevciam (1881—1975) — Dossier flDobri Pastir«.Rasprave i polemike o udruæenju katoliËkih sveÊenika, Sarajevo 2012,115-130.

Ocjene i prikazi

ÆEBEC ©ILJ, Ivana: Dr. Franjo Tuman u okviru hrvatske historiografije, zbornikradova sa znanstvenog skupa odræanoga u Hrvatskom institutu za povijest uZagrebu 10. i 11. prosinca 2009., urednica Violeta Herman KauriÊ, Hrvatskiinstitut za povijest, Zagreb i Hrvatski institut za povijest — Podruænica zapovijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Zagreb 2011, 580 str.,133-136.

MATIJEVI∆, Margareta: Ivica Zvonar, Mons. dr. Fran Barac (1872—1940.), Æivot idjelo, KrπÊanska sadaπnjost, Zagreb 2012, 367 str., 136-138.

ZVONAR, Ivica: Hrvoje PetriÊ, PograniËna druπtva i okoliπ. Varaædinski generalat iKriæevaËka æupanija u 17. stoljeÊu, Meridijani — Druπtvo za hrvatskuekonomsku povijest i ekohistoriju, Samobor—Zagreb 2012, 435 str.,139-140.

Kronika

z. m. [MATIJEVI∆, Zlatko]: Ivo Pilar u Zmajskoj kuli, 143-146.

In memoriam

AGI»I∆, Damir: Rene LovrenËiÊ (1928.—2012.), 149-151.STAN»I∆, Nikπa: Mirjana Gross (1922.—2012.), 152-159.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 169


170

Dodatak

SRKULJ, Stjepan: Memoari, Zagreb 1963. / prir. Tomislav JonjiÊ, Stjepan MatkoviÊ iZlatko MatijeviÊ, 3-88.

MATKOVI∆, Stjepan: Skica za æivotopis Stjepana Srkulja, 89-96.

• 8(2013) 15(1)-16(2)

Rasprave

BARI∆, Nikica: Vladan Desnica — novi prilozi za biografiju, 9-67.MATKOVI∆, Stjepan: Ivo Pilar i naprednjaπtvo, 69-112.TOMAS, Domagoj: Europska flnova desnica« — marginalna politiËka misao ili

ostvariv potencijal?, 113-131.

Osvrt s povodom

©POLJAR VRÆINA, Sanja: Novi pogled na flhrvatske odselidbe«. U povodu knjigeIvana RogiÊa i Ivana »izmiÊa Modernizacija u Hrvatskoj i hrvatska odselidba,Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Biblioteka Studije, Zagreb 2011, 471 str.,135-156.

Ocjene i prikazi

HRSTI∆, Ivan: Nikica BariÊ, Ustae na Jadranu. Uprava Nezavisne Dræave Hrvatskeu jadranskoj Hrvatskoj nakon kapitulacije Kraljevine Italije, Hrvatski institut zapovijest, Zagreb 2012, 864 str., 159-162.

OBULJEN KORÆINEK, Nina: Vitomira LonËar, Kazaliπna tranzicija u Hrvatskoj,Meandar Medija, Zagreb 2013, 389 str., 162-165.

BRLI∆, Ivan: GospiÊ — Grad, ljudi, identitet, urednik Æeljko Holjevac, BibliotekaPosebna izdanja, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb—GospiÊ 2013,700 str., 166-168.

MALJUGA, Mateja: Lucius, zbornik radova Druπtva studenata povijesti flIvan LuËiÊ— Lucius«, god. XI., sv. 16-17, Zagreb 2012, 575 str., 169-171.

• 8(2013) 15(1)-16(2)

Rasprave

BARI∆, Nikica: Vladan Desnica — novi prilozi za biografiju, 9-67.MATKOVI∆, Stjepan: Ivo Pilar i naprednjaπtvo, 69-112.TOMAS, Domagoj: Europska flnova desnica« — marginalna politika misao ili

ostvariv potencijal?, 113-131.

Osvrt s povodom

©POLJAR VRÆINA, Sanja: Novi pogled na flhrvatske odselidbe«. U povodu knjigeIvana RogiÊa i Ivana »izmiÊa Modernizacija u Hrvatskoj i hrvatska odselidba,Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Biblioteka Studije, Zagreb 2011, 471 str.,135-156.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 170


171

Ocjene i prikazi

HRISTI∆, Ivan: Nikica BariÊ, Ustaπe na Jadranu. Uprava Nezavisne DræaveHrvatske u jadranskoj Hrvatskoj nakon kapitulacije Kraljevine Italije, Hrvatskiinstitut za povijest, Zagreb 2012, 864 str., 159-162.

OBULJEN KORÆINEK, Nina: Vitomira LonËar, Kazaliπna tranzicija u Hrvatskoj,Meandar Medija, Zagreb 2013, 389 str., 163-165.

BRLI∆, Ivan: GospiÊ — Grad, ljudi, identitet, urednik Æeljko Holjevac, BibliotekaPosebna izdanja, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb—GospiÊ 2013,700 str., 166-168.

MALJUGA, Mateja: Lucius, Zbornik radova Druπtva studenata povijesti flIvan LuËiÊ— Lucius«, god. XI., sv. 16-17, Zagreb 2012, 575 str., 169-171.

• 9(2014) 17(1)-18(2)

Rasprave

GABELICA, Mislav: Izmeu Scile i Haribde: politiËko djelovanje Stranke prava(frankovaca) poËetkom Prvoga svjetskog rata (od srpnja 1914. do konca 1915.godine), 9-41.

POFUK, Lucija i MI©KULIN, Ivica: Europsko vijeÊe mudraca i okvir optimalneravnoteæe: korijeni, donoπenje i posljedice Brijunske deklaracije, 43-69.

TURK, Ivo, JUKI∆, Marijan i ÆIVI∆, Draæen: Starenje stanovniπtva kaoograniËavajuÊi Ëimbenik demografskog razvoja Æumberka, 71-96.

KLAI∆, Æeljko: Vjekoslav SpinËiÊ i pitanje jeziËno-etniËke granice izmeu Hrvata iSlovenaca u austrijskoj pokrajini Istri, 97-115.

Osvrt s povodom

BADÆIM, Joπko: Peljeπki most. Naznake geopolitiËkih i strateπko-sigurnosnihimplikacija, 119-134.

Ocjene i prikazi

MATKOVI∆, Stjepan: Katrin BOECKH, Serbien. Montenegro. Geschichte undGegenwart, niz Ost- und Südosteuropa. Geschichte der Länder und Völker,Verlag Friedrich Pustet, Regensburg i Südosteuropa-Gesellschaft, München2009., 256 str., 137-139.

VLA©I∆, Anelko: Philippe Gelez, Safvet-beg BaπagiÊ (1870—1934). Aux racinesintellectuelles de la pensée nationale chez les musulmans de Bosnie-Herzégovine [Safvet-beg BaπagiÊ (1870.—1934.). Intelektualni korijeninacionalne misli muslimana Bosne i Hercegovine], École française d’AthËnes,Atena 2010, 807 str., 140-143.

HRSTI∆, Ivan: Tomislav JonjiÊ i Stjepan MatkoviÊ, Iz korespondencije dr. MileBudaka (1907.—1944.), Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb 2012, 766 str., 144-147.

KOVA»EV, Neven: Danijel Vojak, U predveËerje rata. Romi u Hrvatskoj 1918.—1941., Udruga za promicanje obrazovanja Roma u RH flKali Sara« — Romskonacionalno vijeÊe, Zagreb 2013, 229 str., 147-149.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 171


172

MATKOVI∆, Stjepan: Iskra IveljiÊ, Anatomija jedne velikaπke porodice: Rauchovi,FF Press, Zagreb 2014., ilustr., 312 str., 150-153.

MATKOVI∆, Stjepan: Meunarodni znanstveni skup Ivo Tartaglia i njegovo doba,Split, 23.-24. rujna 2013, 153-156.

MATKOVI∆, Stjepan: Znanstveni skup Intelektualac, kultura, reforma — IvanMaæuraniÊ i njegovo vrijeme, Zagreb, 5. studenoga 2014, 156-160.

LUKI∆, Mihovil: Scopus, Ëasopis za filozofiju studenata Hrvatskih studija, Vol. XIII,No. 26, Zagreb 2014, 160-163.

• 10 (2015) 1(19)-2(20)

Rasprave

JONJI∆, Tomislav: Rasno uËenje i eugenika u hrvatskim zemljama do sredine1930-ih godina, 9-160.

MATKOVI∆, Stjepan: Iz rane Pilarove korespodencije: pisma Milivoju Deæmanu,161-175.

Ocjene i prikazi

PERA»KOVI∆, Kreπimir: Filip MajetiÊ, Zagreb u postindustrijsko doba, Zagreb,2015., 224 str., 179-182.

PUDLOCKI, Tomasz: Tomasz Jacek Lis, Polskie osadnictwo i duchowienstwo wBosni i Hercegowinie w latach 1894—1920 / Polish Immigrants and Clergy inBosnia and Herzegovina from 1894 to 1920, Torun, 2014, 287 pages, 182-187.

In memoriam

PATAFTA, Daniel: Mirko Juraj MatauπiÊ (1944.—2014.), 191-192.

Vlatka DugaËki

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 172

OCJENEI PRIKAZI

pil

ar

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 173

174

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 174

175

Krakov Zagrebu. Album posveÊenstradalnicima potresa 1880.godine / Kraków Zagrzebiowi.Album poswiecony ofiaromtrzesienia ziemi z 1880 roku, ed.by Maciej Czerwinski,Magdalena Najbar-AgiËiÊ, publ.by Srednja Europa, Zagreb2011, 161 pages.The Srednja Europa publishing house iswell-known in Croatia. For years now, inaccordance with its name and missionstatement, it has specialized in books notonly on Croatia, but on Central Europe. Aconsiderable part of its publications aretranslations of books by Polish scholarswho deal with the history of southernSlavs, or works on common Polish-Croatianhistorical aspects.

The reviewed book is among the latter.It remembers an album originally pub-lished in 1881 by the Cracow Society of Artand Literature. The money from its saleswas donated to the casualties of the earth-quake that had hit Zagreb on 9 November1880; it was a symbolic act of solidarity ofthe Cracow people with the inhabitants ofthe ruined Croatian capital. The albumbecame so popular that it was reissuedthree times and its reception in the Polish,Croatian and Czech press was very posi-tive. With time it became mainly a rarebook for bibliophiles. The 2011 reissue isworth presenting to the readers, as it is nota mere reprint but a scholarly study of theCracow initiative of nearly 140 years ago.

Krakow Zagrebu… is a bilingual publi-cation — all the texts are both in Polish andCroatian. The layout is logical and coher-ent. The book consists of six parts. Themain one is the reprinted album and a tableof contents with transcribed texts — in

Polish (back in 1881 the album was pub-lished in that language) and in Croatiantranslation. The other parts are three mod-ern texts referring to the idea and contentof the album, and a reprinted fragment ofthe Zagrebulje cycle by August ©enoa(1838—1881), an outstanding 19th-centuryCroatian author and eyewitness to the 1880earthquake. Finally, there is a lexicon ofauthors who had contributed their work tothe Cracow album, a short summary inEnglish, a list of abbreviations and infor-mation on the editors and authors of con-temporary texts.

There is no introduction proper in thealbum but this role is played by an essay byMaciej Czerwinski, Kao Krakov Zagrebu…Povijest poljsko-hrvatskich odnosa u kon-tekstu albuma izdanog 1881. godine / Cra-cow for Zagreb… The history of Polish-Croatian relations in the context of thealbum Publisher in 1881. The author pre-sents the background of his own search forthis album and the initial work on its pub-lication. Then he describes Polish-Croatianrelations through the years, focusing on the19th century. In general, he presents theissue correctly and very aptly, showing theleading figures in Polish-Croatian relations,like Faust VranËiÊ, Vinko PribojeviÊ, BishopJosip Juraj Strossmayer, and Ivo AndriÊ.However, at times the author writes ratherfreely, combining elements in a historicallyinaccurate manner.

Due to my poor grasp of Croatian, I amgoing to refer my remarks to the Polish ver-sion of the text. On page 21 the author saysthat king Wladyslaw IV Vasa fldid not comefrom the Jagiellonian dynasty, but was cho-sen in a free election«. It is worth remem-bering that also the Jagiellonians used to beelected, not only their successors. Whilediscussing the work by Ljudevit Gaj,

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 175


176

Horvatog sloga i zjedinjenje, all of a suddena conclusion appears, that Jan Henryk Da-browski, the hero of the Dabrowski’s Ma-zurka, Gaj’s inspiration, was born near Cra-cow. According to Czerwnski, it is anothercoincidence connecting the two cities (p.22). Is that not merely poetic licence? Andwhen on p. 25 appears the motif of Stross-mayer’s acquaintance with the Sapiehasand the visit paid by young Adam Sapiehain Djakovo in 1888, the author wanders inhis discussion as far as to Pope John PaulII and the conference in April 2005 held bythe Faculty of Slavonic Studies at theJagiellonian University to commemorateStrossmayer, coinciding with the Pope’sdeath. Irrespective of the legitimacy of suchfarfetchedness and seeking unnatural con-nections, the author is not correct in oneplace. Writing about Strossmayer, he says:flThe host, however, did not live to see1926, when Adam Sapieha became Arch-bishop of Cracow and settled for the next25 years in the Bishop’s Palace in Cracow[…]«. (p. 25). Indeed, Sapieha did becomeArchbishop in 1926 but he had lived in thePalace since 1912 (having been appointedBishop in 1911), that is much longer than25 years. Despite these few remarks, oneneeds to emphasize that Maciej Czerwinskiintroduces the readers very well into theintricacies of Polish-Croatian relations,especially those readers unfamiliar with theissues.

The selected last fragments of August©enoa’s features from the Zagrebulje seriesdo not seem to require a commentary. Inthe introductory note the authors aptlyexplain the reason for publishing them.They were translated into Polish by MaciejCzerwinski. That is a very good introduc-tion to the reprint of the album. In order tofacilitate the reading of the poems and

short literary forms included in the album,after the reprinting the texts were tran-scribed (p. 45-71). Was the decision not totranslate them into Croatian right, though?

The major scholarly study in thereviewed book is the article by Slaven Kaletitled Krakov Zagrebu. O albumu iz 1881.godine izdanom u korist stradalima u po-tresu u Zagrebu / Cracow for Zagreb. A1881 album published for the earthquakevictims. It is a very solidly written articlepresenting the story behind the initiative, aswell as the response the Zagreb earthquakemet with not only in Cracow but in thewhole of Galicia. The author unearthed alot of unknown facts and sources. They lethim show the Galician response to thetragedy and the reception of the album invarious lights. S. Kale also analyzed criti-cally the album itself and presented itsauthors’ background. An interesting obser-vation is the one that the album, onaccount of its content, could not be distrib-uted in the Russian Empire among thePoles who lived there. For the tsaristauthorities it was not the purpose of thepublication that mattered (donating theincome from the sales to the earthquakevictims) but the fact it included texts byblacklisted authors. S. Kale also showedthat the copies kept in Polish and Croatianlibraries are different — they come fromdifferent editions, which was not alwaysmarked at the moment of publication. Thearticle is written with great expertness andcan serve as a model of this kind of writ-ing.

Unfortunately, one cannot say the sameabout the essay by Róza Ksiazek-Czerwin-ska, titled Krakovska ciglica Zagrebu / TheCracow donation to Zagreb. The authorattempted to capture the phenomenon ofthe Cracow people generosity for the sake

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 176

Ocjene i prikazi

177

of common good — not only Polish but —like in the case of the Croatians — generalone, regardless of the borders or divisions.One gets the impression, however, that theinitial discussion soon turns into a reflec-tion on the artists whose drawings wereincluded in the album (Ksiazek-Czerwinskafocused on Jan Matejko, Juliusz Kossak andJacek Malczewski). It ends with the follow-ing sentence: flThe initiative [of making thealbum] shows strong social and culturalbonds and international solidarity in Eu-rope at that time« (p. 137). This is actuallyvery hard to prove, and at the same timeeasy to challenge — even if there are manymore examples of cooperation between thecontemporary state and national elites inthe second half of the 19th century. Un-fortunately, the author approached her taskwith too much optimism and a certainpomposity, which results in some not onlybizarre but also ahistorical statements. Forinstance: flThe Austrian partition was rela-tively the lightest, particularly in the periodof the Independent Republic of Cracowand after 1866, when the so-called GalicianAutonomy was created« (p. 131). Whereverdid the author find the name flthe Indepen-dent Republic of Cracow« (in Polish flNieza-lezna Rzeczypospolita Krakowska«), whichshe used twice (therefore consciously) andeach time using capital letters, suggesting itwas a proper name? She can’t have beenmore wrong. If she had wanted to use theofficial name, it would be The Free, Inde-pendent, and Strictly Neutral Cityof Cracow with its Territory (in Polish Wol-ne, Niepodlegle i Scisle Neutralne MiastoKraków i jego Okreg), as it was calledbetween 1815—1846. The other nameswere: The Republic of Cracow, Free City ofCracow, the Republic of Cracow Free,Independent and Strictly Neutral. It was a

state created by the Congress of Vienna,controlled by the three neighbouring coun-tries, not being a part of the Austrian Gali-cia. And one can by no means say that dur-ing the Republic of Cracow flthe Austrianpartition was relatively the lightest«, as allhistorical research denies that. What alsoseems odd is the phrase flafter 1866, whenthe so-called Galician Autonomy was creat-ed«. Galician Autonomy was the name forall the social and political rights Galiciaobtained between 1860 and 1873 as a resultof the Austro-Polish agreement. It was ulti-mately obtained after 1867 (not 1866, as theauthor wrote twice).

The discussion concerning Cracow inthe second half of the 19th century is ratherchaotic and probably does not ring a bellwith a reader ignorant of local history. Thelogic of the author’s opinions is best illus-trated by this sentence: flafter the fire in themiddle of the century the city was devel-oped, gaining a Central European charac-ter, resembling some architectural solutionscreated after the earthquake in Zagreb« (p.132). Quite apart from the ahistoricalsequence of events, one wonders, whatcharacter had Cracow architecture hadbefore 1850, i. e. before the great fire? Alsothe sentence which comes after the discus-sion of building enterprises in Cracowseems surprising: flWhat evidenced thedevelopment was also the fact that in 1870

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 177


178

the Austrian Prime Minister became a Polefrom Galicia, Alfred Józef Potocki« (p. 132).The lack of logic is really striking here.Fortunately, when the author goes on totalk about her own field, i. e. history of art,her theses are already well-ordered andwell illustrate the connections between theworld of the Cracow artists who took partin creating the 1881 album.

The lexicon of the authors who createdthe Cracow album is an extremely usefulpart of the publication, as most of them areunfamiliar not only to the Croatian readersbut also to Polish ones — although some ofthem used to be leading artists and schol-ars of a renown transcending Cracow itself.It was therefore worth gathering thosenames to show that in order to help thevictims of the earthquake in Zagreb theCracow Society of Art and Literature hademployed a real elite.

Despite the critical remarks, I wouldlike to stress that the reviewed publicationhas not only an emotional value — show-ing the bonds between the Poles and theCroatians and examples of mutual cooper-ation. Through remembering the 1881 ini-tiative the publishers have drawn the atten-tion of a modern reader to unknown factsabout Polish-Croatian relations and theircontext at that time. One needs to empha-size that it is a very well-edited publication.Nearly all texts contribute significantly toenriching the subject matter and prove thatas regards cultural relations between thetwo nations, history is still hiding a lot ofunknown, but very interesting facts.

• Tomasz Pudlocki

Zbornik radova Lucius Druπtvastudenata povijesti Hrvatskihstudija flIvan LuËiÊ-Lucius«,poseban tematski broj: flPovijestnacionalnih manjina u Hrvatskoj«,Hrvatski studiji SveuËiliπta uZagrebu, Zagreb, 2015., 242.Druπtvo studenata povijesti flIvan LuËiÊ-Lu-cius« s Hrvatskih studija SveuËiliπta u Zagre-bu objavilo je 2015. godine poseban temat-ski broj Ëasopisa Lucius kao zbornik radovaPovijest nacionalnih manjina u Hrvatskoj.Zbornik je nastao kao rezultat seminarskihradova u sklopu kolegija flPovijest nacional-nih manjina u Hrvatskoj« koji je predavaladr. sc. Ljiljana Dobrovπak s Instituta druπ-tvenih znanosti Ivo Pilar« u akademskoj go-dini 2012./2013. Glavna i odgovorna ured-nica Zbornika je dr. sc. Ljiljana Dobrovπak,Ëlanovi uredniπtva Mateja Maljuga, MateoBunoza i Mateja JalæeËiÊ, a recenzenti dr.sc. Filip ©kiljan i dr. sc. Vlatka DugaËki.

Iako je kolegij pohaalo 16 studenata,u Zborniku nisu obraene sve nacionalnemanjine. Zbornik sadræi radove o devet na-cionalnih manjina: Ëeπkoj, maarskoj, ma-kedonskoj, muslimanskoj / boπnjaËkoj, nje-maËkoj, ruskoj, rusinskoj, talijanskoj i ukra-jinskoj,a radovi o njima poredani su poabecedi. Svi su primjereno koncipirani da-juÊi pregled povijesnoga razvoja i danaπnje-ga poloæaja odreene nacionalne manjinena hrvatskom prostoru, njenih demograf-skih kretanja kao i upravnu i kulturnu or-ganizaciju. Na kraju svakog rada nalazesepopis literature, saæetak na engleskom jezi-ku i prilog u obliku intervjua s jednim ili vi-πe pripadnika obraivane manjine. Radovio Rusinima i Ukrajinci dodatno su obogaÊe-ni ilustrativnim materijalima.

Uz Ëinjenicu da su radove pisali studen-ti, dodana vrijednost Zbornika su spome-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 178

Ocjene i prikazi

179

nuti strukturirani intervjui koji pruæaju in-formacije pripadnika manjina iz prve ruke iomoguÊavaju bolji uvid u poloæaj odreenemanjinske zajednice u Hrvatskoj. UvodnurijeË u ime uredniπtva napisao je Mateo Bu-noza, koji je naglasio da Zbornik nije nami-jenjen samo studentima, veÊ i svima flkojisu, prepoznajuÊi slojevitost hrvatskog druπ-tva, otvoreni upoznavanju ili produbljiva-nju poznavanja onih skupina koje se dije-lom svoje povijesti, podrijetlom, obiËajima,kulturnom baπtinom ili jezikom razlikujuod veÊine, ali æive ovdje meu nama«.

U prvom poglavlju Matea PranjiÊ dala jepregled doseljavanja i djelovanja Ëeπke na-cionalne manjine na prostoru Hrvatske(11.-30). Takoer, autorica spominje utjecajpolitiËkih prilika u domicilnoj zemlji i zem-lji prijama. Piπe o poloæaju »eha, njihovombrojËanom stanju i regionalnoj rasprostra-njenosti. Poseban naglasak stavila je na is-taknute pripadnike Ëeπke manjine, koji suostavili neizostavan trag u hrvatskoj kultur-noj baπtini. Marina Junger u drugom po-glavlju (37.-63.) obrauje poloæaj maarskemanjine od poËetaka njihova naseljavanjana hrvatskom prostoru sve do uspostavesamostalne hrvatske dræave, s naglaskomna zakone i prava koja danas ima ta ma-njinska zajednica. U radu je autorica poseb-no izdvojila hrvatske prostore na kojima suMaari autohtono stanovniπtvo ili veÊina teih zasebno obradila. U treÊem radu, flMake-donci« (65.-83.), Barbara VukoviÊ istraæujehrvatsko-makedonske veze koje su se po-Ëele graditi od 9. stoljeÊa i vremena djelo-vanja svete braÊe ∆irila i Metoda preko raz-doblja vladavine cara Samuila i kulturnihveza ranoga novog vijeka sve do suradnjetijekom 19. i 20. stoljeÊa. Prema autorici teveze su se viπe temeljile na politici i bue-njima nacionalne svijesti kod oba narodanego na kulturi i knjiæevnosti. Veze dvaju

naroda posebno se uËvrπÊuju nakon Do-movinskoga rata potpisivanjem brojnihgospodarskih, diplomatskih i imovinsko-pravnih meudræavnih ugovora, ali i osni-vanjem kulturno-umjetniËkih i manjinskihmakedonskih udruga u Hrvatskoj. MatejaMaljuga je u svojem radu (85.-109.) prika-zuje povijest Muslimana/Boπnjaka na pod-ruËju Hrvatske od njihovih prvih dolazakana ova podruËja do suvremenoga doba.Osim podataka o demografskim kretanjimadonosi i podatke o njihovom ukljuËivanju udruπtveni i politiËki æivot razliËitih reæimakoji su se na ovim podruËjima smjenjivali.DvoznaËnost imena pojavljuje se zato πtose Boπnjaci pod tim imenom izjaπnjavajutek od 2001. godine, a do tada su se izjaπ-njavali kao Muslimani. Problematika njiho-vog izjaπnjavanja u popisima stanovniπtvapojaπnjena je u samom radu. Dok su uproπlosti pripadnici islamske vjeroispovijes-ti bili nezamjetna skupina, Boπnjaci su da-nas brojem druga nacionalna manjina u Hr-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 179


180

vatskoj. U petom poglavlju (111.-133.) Da-niel Molnar prikazuje tijek naseljavanja idoprinos njemaËke nacionalne manjine nahrvatskom prostoru, kao i njihovu ulogu udruπtveno-politiËkom æivotu, ali i sudbinumanjinske zajednice u Drugom svjetskomratu i poraÊu te pojaπnjava kako se to od-razilo na njihov danaπnji poloæaj i svijest onacionalnom identitetu. Iako je danas nje-maËka nacionalna manjina jedna od malo-brojnih, iz rada se vidi da su njihovi pripad-nici u proπlosti u hrvatskom druπtvu ostavilineizbrisiv trag. Danijela Jakubec pozabavilase u πestom radu (135.-163.) povijesnimpregledom ruske etniËke zajednice u Hrvat-skoj te njihovom organizacijom, pravnimstatusom i djelovanjem u Kraljevini SHS(Jugoslaviji), Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj iDrugom svjetskom ratu. Ines Kokor opisujeu sedmom prilogu (165.-191) æivot Rusinau Hrvatskoj, njihov dolazak na hrvatskeprostore te specifiËnosti koje ih odreujukao pripadnike tog naroda i daje analizukretanja broja Rusina u Hrvatskoj. MateoBunoza prikazao je poloæaj talijanske na-cionalne manjine u Hrvatskoj (193.-217.),pri Ëemu je obradio talijansku zajednicu uIstri, Talijane u Dalmaciji, ali i pripadniketalijanske manjine u zapadnoj Slavoniji,zakljuËujuÊi kako su pripadnici talijanskemanjine jedna od najbolje organiziranih na-cionalnih zajednica u Hrvatskoj. U posljed-njem, devetom poglavlju (219.-241.) LeonBoπnjak dao je prilog povijesti doseljavanjaUkrajinaca na prostor danaπnje RepublikeHrvatske i susjednih zemalja i pribliæio nji-hovu ulogu u stvaranju povijesti ovih pro-stora, naglaπavajuÊi kako pripadnici ukra-jinske nacionalne manjine uz dugu tradicijuintegriranja u hrvatsko druπtvo pokuπavajuoËuvati identitet kroz narodnu noπnju i nje-govanje ukrajinskoga jezika osnivanjemπkola, vrtiÊa i udruæenja koja se bave orga-

niziranjem raznih kulturnih dogaanja uHrvatskoj. U radu se nastoje prikazati i po-vijesne okolnosti u kojima su se zasebnoukrajinsko nacionalno ime i identitet razvi-jali razliËito od rusinskog nacionalnog ime-na i identiteta.

U novijoj hrvatskoj historiografiji vidlji-va je potreba za istraæivanjem povijesti na-cionalnih manjina u Hrvatskoj s obzirom nanjihovu ulogu u hrvatskom politiËkom,druπtvenom i kulturnome æivotu, kao i po-vijesti hrvatske manjine na podruËju susjed-nih zemalja ili zemalja s kojima je u proπlo-sti Hrvatska bila u politiËkim vezama, pose-bice zato πto u dosadaπnjim istraæivanjimanije svim manjinama pridavana jednaka is-traæivaËka pozornost, Ëime su odreenemanjine ostale na margini istraæivaËkoga in-teresa. Stoga je svaki doprinos istraæivanjunacionalnih manjina i viπe nego dobrodo-πao. Iako su tekstovi namijenjeni prvenstve-no studentima koji pokazuju interes zaznanstveno podruËje nacionalnih manjina,Zbornik moæe posluæiti i znanstvenicima,ponajprije zbog izvornosti intervjua priloæe-nih tekstovima. Radovi mogu biti korisni iπiroj javnosti radi upoznavanja bogatstvanacionalne razliËitosti na prostorima Re-publike Hrvatske. Na kraju treba naglasitida je rijeË o preglednim radovima studena-ta te da Ëitatelj ne oËekuje nove spoznaje.Svakako meutim treba pohvaliti trud stu-denata koji su svoje seminare napisali pre-ma svim znanstvenim i struËnim standardi-ma.

• Ljiljana Dobrovπak

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 180

Ocjene i prikazi

181

Kaj: Ëasopis za knjiæevnost,umjetnost i kulturu, god. XLIX(2016.), br. 3-4, 144 str.Pretposljednji dvobroj, broj 3-4, ËasopisaKaj za 2016. godinu iz tiska je iziπao u stu-denom 2016. godine (nakladnik KajkavskospraviπËe, Zagreb, glavna i odgovornaurednica Boæica Paæur), a tematski se goto-vo potpuno veæe za podruËje ZagrebaËkeæupanije. Iznimka je knjiæevno umjetniËkiportret knjiæevnice Boæice JeluπiÊ, objavljenu povodu 65 godina njezina æivota i 45 go-dina knjiæevnog stvaralaπtva (str. 3-24), ukojem se donosi deset autoriËinih pjesama,pet njezinih prepjeva s njemaËkog, engles-kog, francuskog i poljskog jezika, potompogovor zbirci pjesama Boæice JeluπiÊ FtiËkesnokriË iz pera Emilije KovaË i razgovors autoricom, objavljen i kao pogovor zbirci.KnjiæevnoumjetniËki portret Boæice JeluπiÊzakljuËuje njezina biobibliografija.

Slijede izbori pjesama s dvaju recitalakajkavskog pjesniπtva odræanih u SvetomIvanu Zelini 2016. godine. Izbor pjesama s35. Recitala suvremenog kajkavskog pjes-niπtva Dragutin DomjaniÊ, objavljenih uzbirci s tog recitala Su senje zbilam potro-πene, donosi Ëetiri nagraene pjesme auto-ra Æeljke CvetkoviÊ, Zdenke Maltar, EmilijeKovaË i Æeljka Bajze (str. 25-28), a izborpjesama objavljenih u zbirci »rlene Ëiæmice,zbirci 36. Smotre djeËjeg kajkavskog pjes-niπtva Dragutin DomjaniÊ, obuhvaÊa 14pjesama (str. 29-39). Natalija DujakoviÊ,uËiteljica hrvatskog jezika u Osnovnoj πkoliIvana Perkovca u ©enkovcu, dobitnica na-grade za poticanje djeËjeg pjesniËkog izrazana tom recitalu, donosi prikaz viπedesetljet-nih aktivnosti oËuvanja jedinstvenog zavi-Ëajnog govora — kajkavske ikavice — usvojoj πkoli (str. 40-42). KnjiæevnoumjetniË-ki dio ovog dvobroja Ëasopisa zakljuËuje

tekst Boæice Paæur flDjeËje kajkavsko knji-æevno obilje«, izvjeπtaj sa spomenutog reci-tala djeËjeg kajkavskog pjesniπtva (str. 43-44).

Niz od Ëetiri izvorna znanstvena radaotvara Ëlanak flGovor MoravËa« (str. 45-69)Anite CeliniÊ, viπe znanstvene suradnice naOdjelu za dijalektologiju Instituta za hrvat-ski jezik i jezikoslovlje, u kojem se daje pri-kaz govora MoravËa, mjesta u sesvetskomprigorju, nastao na temelju dijalektoloπkegrae prikupljene trodnevnim terenskim is-traæivanjem obavljenim u svibnju 2014. go-dine u MoravËu. Uvodno, analizom toponi-ma i apelativa koji dijele osnovu s imenomMoravËa, autorica zakljuËuje da se radi ostaroj slavenskoj osnovi sa znaËenjem po-vezanim sa zelenom travom ili vodom odkoje nastaje zelenilo. BuduÊi da govor Mo-ravËa dosad nije istraæivan, nije ucrtan najeziËnim kartama. Autorica donosi prven-stveno fonoloπke podatke o govoru, uz ne-ke osnovne morfoloπke podatke. Njezinoistraæivanje pokazuje da govor MoravËa pri-pada konzervativnoj zagorsko-meimur-skoj skupini kajkavskih govora (prema kla-sifikaciji Stjepana IvπiÊa), odnosno da seMoravËe nalazi neposredno zapadno odizoglose koja dijeli konzervativnu zagor-sko-meimursku skupinu govora od revo-lucionarne kriæevaËko-podravske skupine.Autorica analizira naglaske i njihova distri-bucijska ograniËenja, samoglasnike, suglas-nike, njihovo porijeklo, distribuciju i izgo-vor, potom jeziËne promjene te daje i ne-koliko morfoloπkih podataka o govoru Mo-ravËa. Na kraju Ëlanka nalazi se ogled go-vora MoravËa (str. 67), ispisan fonetski ka-ko bi u njemu bile vidljive izgovorne vari-jacije fonema opisane u Ëlanku.

Nedovoljna istraæenost politiËke povi-jesti Samobora izmeu dva svjetska rataukljuËuje i nedovoljnu istraæenost tada naj-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 181


182

jaËe politiËke stranke u Samoboru — HSS-a.Danijel Vojak, znanstveni suradnik u Insti-tutu druπtvenih znanosti Ivo Pilar, veÊ sebavio istraæivanjem djelovanja HSS-a na sa-moborskom podruËju u tom razdoblju, asvoja istraæivanja nastavlja izvornim znan-stvenim Ëlankom flDjelovanje Hrvatske se-ljaËke zaπtite na samoborskom podruËju zavrijeme Savske banovine, 1936.—1939.«(str. 7186), u kojem prikazuje djelovanjeHrvatske seljaËke zaπtite na samoborskompodruËju od njezina osnutka 1936. godinedo promjene politiËkih prilika proglaπe-njem Banovine Hrvatske koja se odrazila ina odnos dræavnih vlasti prema Zaπtiti. Na-kon uvoda o meuratnoj politiËkoj povijestiSamobora te osnivanju i djelovanju Hrvat-ske seljaËke zaπtite i Hrvatske graanskezaπtite, autor analizira brojno stanje i raπire-nost Hrvatske seljaËke zaπtite, njezino javnodjelovanje na samoborskom podruËju teaktivnosti njezinih istaknutih pojedinaca(primjerice Ljudevita TomaπiÊa). BuduÊi daje djelovanje Zaπtite ukljuËivalo i redarstve-no djelovanje, Ëesto je dolazila u sukob saÆandarmerijom. Stoga autor prati djelova-nje i odnos samoborskih kotarskih vlasti,ali i dræavnih vlasti, prema Zaπtiti i njihoveuspjehe odnosno neuspjehe u spreËavanjudjelovanja Zaπtite. Autor koristi grau ar-hivskog fonda Savska banovina, Odjeljakupravnog odjeljenja za dræavnu zaπtitu i ar-hivske zbirke Graanske stranke i druπtva /Grupa VI (oboje u Hrvatskom dræavnomarhivu) te lokalnu periodiku.

Izvorni znanstveni Ëlanak flRakovec(Rokonuk) kao srediπnji posjed okolice«(str. 87-116) Franje Pajura donosi prikazpovijesti srednjovjekovne utvrde Rakovec injezina posjeda. ObrazlaæuÊi okolnosti na-stanka utvrde, obrambenog kastruma tipaWasserburg, autor zakljuËuje da je nastalakao jedna od utvrda na trasi tzv. Koloma-

nove ceste, najvaænije prometnice srednjo-vjekovne Slavonije. Utvrda, nastala na po-godnom poloæaju uz izvor vode na polaputa od Kriæevaca do Zagreba, na pravcuKolomanove ceste koji izbjegava obliænjamoËvarna podruËja, postupno je okupilaokolne posjede i postala srediπnje mjestookolice. Autor analizira izvore koji svjedoËeo tom procesu i istiËe povezanost s Med-vedgradom kao vaæan Ëimbenik izrastanjaRakovca u srediπnje mjesto. Prati nastanak irazvoj rakoveËkog predgraa kroz povijest— od sela u 14. st. preko trgoviπta u 15. i16. st. do, ponovno, sela, u 18. st. te donosirazloge za takav razvoj — naime, Osmanli-je razaraju rakoveËko trgoviπte, a prestan-kom osmanske opasnosti rakoveËka trasaKolomanove ceste gubi na vaænosti, dokvrbovaËka trasa jaËa, Ëime Vrbovec postajesrediπnje mjesto okolice. Sukladno teorijicentraliteta, autor donosi elemente triju te-meljnih funkcija Rakovca u srednjem vijeku— obrambene, vjerske i privredne. Analizi-rajuÊi opis mea posjeda Rakovec iz darov-nice kralja Bele IV. iz 1245. godine autor is-pravlja i dopunjuje tvrdnje dosadaπnje his-toriografije te tako daje doprinos poznava-nju topografije podruËja izmeu Zagreba iKriæevaca u srednjem vijeku.

»lanak flSpomenik banu Josipu JelaËiÊuu Zagrebu« (str. 117-138) povjesniËara um-jetnosti Ivana Srπe neobjavljeno je i prilago-eno izlaganje sa znanstvenih skupova odr-æanih u Glini i Zagrebu 1998. godine u po-vodu 150. obljetnice ustoliËenja bana Jela-ËiÊa, a sada se objavljuje u povodu 150. ob-ljetnice podizanja spomenika te 215. obljet-nice JelaËiÊeva roenja. Radi se o dijelu ela-borata koji je 1990. godine izradio tadaπnjiRestauratorski zavod Hrvatske u kojem sedonose rezultati historiografskih istraæiva-nja o spomeniku banu JelaËiÊu provedenihuoËi njegova vraÊanja na zagrebaËki Trg

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 182

Ocjene i prikazi

183

bana JelaËiÊa iste godine, poduzetih radiprikupljanja podataka koji bi mogli posluæi-ti za izradu projekta novog postolja (origi-nalno je postolje potpuno sruπeno 1947.godine) i konzervatorsko-restauratorskuobradu samog spomenika. Autor se usredo-toËuje na razdoblje od prvih planova o po-dizanju spomenika 1854. do njegova pos-tavljanja 1866. godine. AnalizirajuÊi arhiv-sko gradivo i onodobni tisak, prati osniva-nje odbora za podizanje spomenika, zatimodabir autora te analizira ugovore koje jeodbor sklopio s autorom, beËkim kiparomAntonom Dominikom Fernkornom. BuduÊida prvotno dogovorena verzija spomenika— ban koji jaπe na konju koji se propinjetrima nogama, a samo se jednom upire otlo — na kraju nije izvedena, veÊ je izvede-na najjednostavnija verzija, u kojoj kasa pa-radnim korakom, autor istraæuje uzroke tojpromjeni. Ulogu u njoj imala je, izmeu os-taloga, i Fernkornova bolest, zbog koje au-tor spekulira i o Fernkornovom autorstvuspomenika. ZakljuËuje da zbog naruπenazdravlja Fernkorn nije apsolutni autor spo-menika, da je izradu spomenika nadgledaoa da su pravi autori njegovi suradnici.

»asopis zakljuËuju dva prikaza (str.139-143). Vanja BudiπÊak prikazuje izabra-ne pjesme Dragutina DomjaniÊa K suncuprosi vsaka roæa, koje je priredio BoæidarPetraË a 2015. godine izdala KrπÊanska sa-daπnjost, a Danijel Vojak znanstveno-struË-ni skup Samobor — stotinu godina nakonMilana Langa, odræan u organizaciji Hrvat-skog katoliËkog sveuËiliπta i Matice hrvat-ske, Ogranak Samobor u Samoboru 15. lis-topada 2015. u povodu 100. godiπnjice ob-javljivanja djela Samobor. Narodni æivot iobiËaji samoborskog prosvjetnog i kultur-nog djelatnika te politiËara Milana Langa.

• Neven KovaËev

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 183

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 184

OBLJETNICEp

il

ar

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 185

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 186

187

Deset godina Ëasopisa Pilar:kronologija — ljudi — teme

Zlatko MATIJEVI∆Zagreb

»injenice imaju to neugodno svojstvo, da postoje i daljebez obzira na to, da li ih se priznaje ili ne.

Dr. Ivo Pilar

Ove godine Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar obiljeæava 25 godina djelova-nja. Ni godinu dana nakon πto je meunarodna zajednica priznala Republiku Hr-vatsku kao suverenu i neovisnu dræavu, SveuËiliπte u Zagrebu donijeo je u stu-denome 1991. odluku o osnivanju Instituta za primijenjena druπtvena istraæiva-nja. ©est godina poslije, odlukom Upravnoga vijeÊa, Institut dobiva sadaπnje ime.Kao jedan od vaænih meaπa u razvoju Instituta svakako je i pokretanje Ëasopi-sa Pilar, koji ove godine biljeæi deset godina neprekinutoga izlaæenja.

U povodu 125. godiπnjice roenja Ive Pilara,11 u listopadu 1999. Institut je or-ganizirao dvodnevni znanstveni skup flHrvatska u djelu Ive Pilara«. Na popisu su-dionika skupa koji su trebali osvijetliti brojne aspekte njegova æivota i rada bilisu znanstvenici i struËnjaci iz raznih podruËja druπtvenih i humanistiËkih zna-nosti: Petar VuËiÊ, Branimir Lokin, Dragutin PavliËeviÊ, Mladen KlemenËiÊ, Ne-nad Pokos, Ilija Rkman, Marko Veselica, Eduard Kale, Dubravko JelËiÊ, Ivan Ro-giÊ, Boæidar JanËikoviÊ, Ines SabotiË, Antun PaveπkoviÊ, Franjo ©anjek, Josip Jur-ËeviÊ, Zlatko MatijeviÊ, Ljubica ©tefan i Vlado ©akiÊ. Na okruglom stolu odræa-nom u sklopu skupa sudjelovali su: Ljubomir AntiÊ, Ivan BiondiÊ, Stjepan Bla-æanoviÊ, Ivan »izmiÊ, Vladimir Goss, Æeljko Holjevac, Jure Kriπto, Nedjeljko Ku-jundæiÊ, Mislav KukoË, SreÊko LipovËan, Castilia Manea Grgin, Ivan PandæiÊ iBenjamin ToliÊ.

Dvije godine poslije iziπao je prvi svezak Godiπnjaka Pilar, s podnaslovomPrinosi za prouËavanje æivota i djela dra. Ive Pilara (2001.), koji su odlukom V.

11 Ivo Pilar (1874.—1933.), odvjetnik, roen je u Zagrebu u obitelji sveuËiliπnog profesora i akademika dr.Gjure Pilara. Majka Klementina bila je kÊi uglednoga hrvatskog gospodarstvenika –ure Crnadka. Ivini stri-Ëevi bili su glasoviti arhitekt i potpredsjednik Akademije Martin Pilar te austrougarski general Stjepan Bo-æo Pilar von Pietra Rossa. Stric Ivan nije se isticao u javnome æivotu te je ostao æivjeti u Brodu na Sa-vi/Slavonski Brod, odakle je obitelj Pilar potjecala. Mladi je Pilar na beËkom SveuËiliπtu postigao akadem-ski stupanj doktora prava. Profesionalno usavrπavanje nastavio je u Parizu. Nakon zavrπetka studija radioje u industriji i bankarstvu, a potom u pravosuu. Poslije pet godina provedenih u Sarajevu, otvorio je1905. odvjetniËku pisarnicu u Tuzli gdje je æivio sve do 1920., kada se zbog politiËkih pritisaka i osobneugroæenosti u jugoslavenskoj dræavi vratio u Zagreb nastaviti svoje profesionalno i javno djelovanje.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 187


188

©akiÊa, ravnatelja Instituta, uredili S. LipovËan i Z. MatijeviÊ. U njemu su mjestonaπli ne samo radovi nekih od autora koji su sudjelovali na znanstvenom sku-pu, nego i onih koji su se, na poziv urednikâ, naknadno ukljuËili svojim pisa-nim uradcima. RijeË je o sljedeÊim autorima: I. RogiÊ, A. PaveπkoviÊ, M. Klemen-ËiÊ, N. Pokos, Stjepan MatkoviÊ, Mira Kolar, J. Kriπto, Zoran Grijak, Z. MatijeviÊ,B. JanËikoviÊ, S. LipovËan i Æ. Holjevac.

U predgovoru novopokrenutoj publikaciji urednici su najavili rad na sustav-nom istraæivanju Pilarova kako znanstvenoga tako i politiËkoga djelovanja uAustro-Ugarskoj Monarhiji i novonastalom Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovena-ca/Kraljevini Jugoslaviji. Drugim rijeËima, pokretanjem Godiπnjaka Pilar otvorenje prostor za objavljivanje znanstvenih rezultata interdisciplinarnoga prouËavanjaPilarova æivota i djela.

U prvom je svesku naznaËen moguÊi metodoloπki pristup istraæivanju Pilaro-va opusa (fl»etiri lika Ive Pilara«), nakon kojeg su slijedili tekstovi koji su dali kri-tiËki uvid u neke njegove znanstvene i struËne interese (knjiæevna publicistika,politiËka geografija, gospodarstvo). S obzirom na dotada dosegnut stupanj istraæ-ivanja, prikazan je dio njegova druπtvenoga i politiËkog djelovanja u dvjema pot-puno opreËnim dræavnim tvorevinama, tj. pod vlaπÊu crnoga i bijeloga orla (u ca-revini i kraljevini dinastije Habsburg-Lothring i monarhiji srbijanskih Karaorevi-Êa). S. LipovËan je na kraju sveska objavio kratak Pilarov æivotopis te pregled sta-nja bibliografije njegovih radova i izbor znanstvene i struËne literature o Pilaru.

Drugi svezak Godiπnjaka Pilar, koji je uredio isti dvojac, pojavio se iduÊe2002. godine, donoseÊi brojne nove spoznaje o Pilarovim intelektualnim pregnu-Êima na podruËju umjetnosti i socijalne psihologije (flBorba za vrijednost svoga‘ja’«) te djelovanja na politiËkom polju (rjeπenje hrvatskog pitanja unutar granicadræavno-pravno preoblikovane Austro-Ugarske Monarhije/flprikriveni trijalizam«).Na putu prema kritiËkom izdanju Pilarovih djela ukazano je na bitne znaËajkeknjige Juænoslavensko pitanje (BeË, 1918.), vjerojatno njegova najvaænijeg djela,ali i na neke kontroverze koje su tu knjigu pratile od objavljivanja u posljednjimmjesecima Prvoga svjetskog rata. Prvi su put u hrvatskoj historiografiji analizira-ni uzroci i povodi te tijek montiranoga sudskog procesa organiziranog u kara-oreviÊevskoj Jugoslaviji u koji je Ivo Pilar bio uvuËen kako bi ga se kao istak-nutoga hrvatskog intelektualca kompromitiralo u oËima javnosti i prikazalo kaoËovjeka sumnjivih moralnih naËela te ga na taj naËin gurnulo na rub druπtvenihdogaanja. U prilogu je donesen cjelovit tekst rasprave Secesija, koja ni nakonviπe od stotinu godina od prve objave nije nimalo izgubila na intelektualnoj svje-æini. Kao autori Ëlanaka i prireivaËi izvorne grae vezane uz Pilarovo djelova-nje pojavljuju se, osim onih koji su veÊ bili zastupljeni u prvom svesku, i nekinovi suradnici: V. ©akiÊ, D. PavliËeviÊ, Bosiljka JanjatoviÊ i Elizabeta Wagner.

Nakon obeÊavajuÊeg poËetka, Godiπnjak Pilar naglo je prestao izlaziti. Raz-log je bio prozaiËne naravi — nedostatak novËanih sredstava neophodnih za re-dovito izlaæenje publikacije.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 188

Z. MatijeviÊ: Deset godina Ëasopisa Pilar: kronologija — ljudi — teme

189

Zauzimanjem V. ©akiÊa, ravnatelja Instituta Pilar, Upravno vijeÊe je na sjed-nici odræanoj koncem 2004. poduprlo prijedlog o pokretanju nove periodiËkepublikacije koja je dobila ime Pilar, s podnaslovom »asopis za druπtvene i hu-manistiËke studije. OdluËeno je da Êe Ëasopis, koji je svojim imenom — ne slu-Ëajno — podsjeÊao na bivπi Godiπnjak Pilar, izlaziti dva puta godiπnje. Takoerje predvieno da Êe se povremeno, ovisno o sadræaju i potrebama, tiskati i me-unarodno izdanje. Za sluæbene jezike Ëasopisa izabrani su uz hrvatski joπ i nje-maËki, engleski, francuski, πpanjolski i — latinski, s obzirom na Ëinjenicu da jetaj jezik nekada bio jezik politike, znanosti, crkve i knjiæevnosti u Hrvatskoj. Natemelju prethodnog miπljenja Znanstvenog vijeÊa ravnatelj Instituta donio je od-luku o imenovanju S. LipovËana glavnim urednikom Ëasopisa u trajanju od dvi-je godine (2005.). Na to je mjesto LipovËan izabran joπ dva puta (2007. i 2009.).

SreÊko LipovËan (1942.—2009.), po struci povjesniËar, bio je kao novinar pri-sutan u hrvatskoj javnosti veÊ od ranih πezdesetih godina minuloga stoljeÊa ka-da je kao dvadesetogodiπnjak objavljivao tekstove u nizu tadaπnjih Ëasopisa zakulturu (flKolo«, flVijenac«, flProlog«, flTelegram« i dr.) te se bavio novinarskim iuredniËkim poslom na tadaπnjem Radio-Zagrebu. Hrvatsku je napustio 1972. izaputio se u NjemaËku, gdje je studirao germanistiku, slavistiku, povijest jugois-toËne Europe i bizantologiju. Po povratku u domovinu, u prijelomnim devede-setim godinama, bio je aktivan kao sveuËiliπni nastavnik i kulturni djelatnik.

U prvo UredniËko vijeÊe Ëasopisa Pilar, koje se nije mijenjalo sve do 2009.,izabrano je petnaest struËnjaka iz razliËitih znanstvenih podruËja (demografija,povijest knjiæevnosti, teologija, sociologija, povijest, geografija, pravo) i nekoli-ko europskih dræava (Hrvatska, Maarska, Slovenija, Bosna i Hercegovina):Anelko Akrap, I. RogiÊ, Zlatko HasanbegoviÊ, B. JanËikoviÊ, Tomislav JonjiÊ,Husnija KamberoviÊ, M. KlemenËiÊ, J. Kriπto, S. MatkoviÊ, Tihomil MaπtroviÊ,Andrej Rahten, I. SabotiË, V. ©akiÊ, Dinko ©okËeviÊ, Draæen ÆiviÊ i Z. MatijeviÊ(zamjenik glavnog urednika). »lanovi Uredniπtva bili su djelatnici uglednihznanstvenih institucija od Zavoda za povijest hrvatske knjiæevnosti, kazaliπta iglazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Ekonomskog fakulteta Sveu-Ëiliπta u Zagrebu do Hrvatskoga instituta za povijest i Leksikografskoga zavodaMiroslav Krleæa te konaËno Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar i inozemnihinstitucija kao πto je Institut za istoriju u Sarajevu te sveuËiliπtâ u Mariboru i Pe-Ëuhu. Za tajnicu UredniËkog vijeÊa izabrana je Ivana Æebec. Lada Rebernjak pre-uzela je na sebe prevoenje saæetaka na engleski jezik. Kasnije je taj posao oba-vljala Lynette ©ikiÊ-MiÊanoviÊ. GrafiËko ureivanje Ëasopisa povjereno je ZlatkuRebernjaku.

Prvi broj Ëasopisa Pilar objavljen je u studenome 2006., na petnaestu obljet-nicu Instituta. BuduÊi da Ëasopis nije bio iskljuËivo namijenjen objavljivanju tek-stova o Ivi Pilaru, kao πto je to bio sluËaj s Godiπnjakom Pilar, UredniËko je vi-jeÊe dræalo svojom obvezom pojasniti novu ureivaËku politiku: flvjerujemo danam je potreban Ëasopisni prostor za interdisciplinarno tematiziranje ‘pilarovskih

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 189


190

tema’, temâ identiteta, modernizacije i europeizacije, s motriπta relevantnih znan-stvenih disciplina odnosno s adekvatnih teorijskih osnova za problematiku pra-va, geopolitike, demografije, lingvistike, psihologije, sociologije, za pitanja um-jetnosti (knjiæevnost, slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, glazba itd.) i problemegospodarstva (osobito financija i bankarstva) komunalne politike, filozofije, po-vijesti (politiËke, vojne, diplomatske), za pomoÊne povijesne znanosti (diploma-tika, paleografija, genealogija, sfragistika…) ali i filozofiju povijesti, religiologiju,kulturologiju, ekologiju, arheologiju, nutricionizam itd.«

»asopis je na svojim stranicama æelio objavljivati priloge razliËitih znanstve-nih i struËnih kategorizacija u rasponu od rasprava i bibliografija do polemika irecenzija/prikaza te druπtvene kronike (znanstveni skupovi, okrugli stolovi,predstavljanja knjiga).

UnatoË najavi novog smjera ureivaËke politike, prvi je broj bio gotovo pot-puno posveÊen Ivi Pilaru. Iznimku su Ëinili rubrika Ocjene i prikazi i raspravakoja je problematizirala ideju Srednje Europe u slovenskoj politiËkoj misli.

Objavljeni su radovi bili nastavak znanstvenih istraæivanja i valoriziranja Pi-larova djela, onako kako je to zapoËeto u Godiπnjaku Pilar. Glavni je urednik zapotrebe upoznavanja πire intelektualne i ine Ëitateljske javnosti s osobom Ëijeime nosi Ëasopis napisao pregled Pilarova æivota. Ostali su se tekstovi pozaba-vili raznim aspektima njegova druπtvenog angaæmana (sliËnost i razliËitost u po-gledima Ive Pilara i Roberta W. Seton-Watsona na fljuænoslavensko pitanje« uAustro-Ugarskoj Monarhiji; geopolitika u Hrvatskoj; problem nastanka i nestan-ka Crkve bosanske/bogumilstva; odnos Pilara i bosanskih franjevaca; pitanje ost-varenja punoga vlasniËkog prava kuÊevlasnika nad nekretninama i — vegetari-janstvo). Autori su, osim S. LipovËana, bili: S. MatkoviÊ, J. Kriπto, A. Rahten, Z.MatijeviÊ, Vine MihaljeviÊ, M. Kolar i Kreπimir BeloπeviÊ. »lanovi uredniπtva an-gaæirali su se od prvoga broja u pisanju ocjena i prikaza knjiga, zbornika i Ëa-sopisa te uvodnih napomena uz Pilarove tekstove.

NastavljajuÊi praksu objavljivanja Pilarovih tekstova i dokumenata, Uredniπt-vo je za tisak priredilo njegove Ëlanke o geopolitici/politiËkoj geografiji i bogu-milstvu te dvije oporuke iz kojih su se mogli iπËitavati suptilni obiteljski odnosii prijateljske veze (Oton Frangeπ).

Drugi broj Ëasopisa Pilar za 2006. bio je ujedno njegovo prvo meunarodnoizdanje. Rasprave, kojima se æeljelo upoznati inozemnu akademsku zajednicu iπiru intelektualnu javnost s Pilarom i njegovim opusom, objavljene su na engles-kom jeziku. Radilo se o tekstovima koji su na temelju dotadaπnjih istraæivaËkihrezultata bili napisani posebno za tu svrhu. Pilarovi spisi (spomenice i broπure)u kojima se govorilo o rjeπenju juænoslavenskoga/hrvatskoga pitanja i preuree-nju Austro-Ugarske Monarhije doneseni su na njemaËkom jeziku, tj. onako ka-ko su izvorno napisani (flPromemoria über die Lösung der südslawischen Frage«;Das südslawische Problem im Habsburgerreich; flDie gegenwärtige parteipoliti-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 190


191

sche Lage in Bosnien«). Svi su autori ujedno bili Ëlanovi Uredniπtva (S. LipovËan,S. MatkoviÊ, J. Kriπto, Z. MatijeviÊ i V. ©akiÊ).

U izdanjima od br. 3/2007. do br. 6/2008. poËelo se postupno ali dosljednouvoditi nove tema koje nisu neposredno bile vezane uz Ivu Pilara. Prvi tekst ko-ji nije imao bliæih dodirnih toËaka s Pilarom bio je prijevod Ëlanka u kojem suanalizirane posljedice rata u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini devedesetihgodina proπloga stoljeÊa (flJe li etniËko ËiπÊenje uspjelo?«). Slijedila je opseænastudija o demografskom kontekstu raspada nekadaπnje SFR Jugoslavije. Teme iznovije i suvremene hrvatske povijesti takoer su naπle svoje mjesto u novoj ure-ivaËkoj politici (prijepori u RadiÊevoj Hrvatskoj seljaËkoj stranci; politiËka sta-jaliπta Ise Krπnjavoga, hrvatskoga doktora Fausta; Franjo Tuman, prvi predsjed-nik Republike Hrvatske, u vizuri metodologija voenih postmodernistiËkim teo-rijama). U tom su razdoblju o Pilaru napisane svega tri rasprave (odvjetniËka ak-tivnost u Tuzli; politiËko djelovanje u posljednjim tjednima Prvoga svjetskog ra-ta; sudbina Pilarove znanstvene knjiænice — donacija Akademiji). Relativno ma-lo tekstova o Pilaru nadoknaeno je objavljivanjem njegovih broπura i rukopisanastalih od 1910. do 1931. (flO dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu po-drijetlu i znaËenju«; Svjetski rat i Hrvati;22 Nadbiskup Stadler i Hrv. Nar. Zajedni-ca; Pilarovo predavanje u Austrijskom politiËkom druπtvu; pismo Emiliju pl. Las-zowskom). U kontekstu Pilarova istraæivanja vjere starih Slavena odnosno Hrva-ta objavljen je i njegov prijevod rukopisa Jana Peiskera (flKoje su vjere bili stariSloveni prije krπtenja?«). Da bi se stekao bolji uvid u reakcije koje su uslijedilena Peiskerove i Pilarove tvrdnje o vjerskom dualizmu (zoroastrizmu) naπih pre-daka, u Pilaru br. 4/2007. objavljeno je nekoliko relevantnih tekstova suvreme-nih autora (Lujo Marun, Milan pl. ©ufflay, Josip Horvat, D. KostiÊ). U istom jebroju svoje mjesto naπla Pilarova broπura o bosanskom vjerskom dualizmu (Bo-gomilstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politiËki problem). Autoripriloga u navedenom razdoblju bili su: T. JonjiÊ, Z. MatijeviÊ, Ivica Zvonar, Z.Grijak, S. MatkoviÊ, Gerard Toal, Carl Dahuman, A. Akrap i James J. Sadkovich.

Drugo meunarodno izdanje Ëasopisa Pilar bio je dvobroj 7-8/2009. koji suuredili A. Rahten i Z. MatijeviÊ. Objavljene rasprave nastale su u dogovoru saslovenskim povjesniËarima, suradnicima viπe znanstvenih institucija (InπtitutFranca KovaËiËa, Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanostiin umetnosti, Univerza na Primorskem). Srediπnji dio Ëasopisa zauzimao je te-matski blok: Hrvatsko-slovenski odnosi na prijelazu 19. i 20. stoljeÊa/Slovensko-hrvaπki odnosi na prelomu 19. in 20. stoletja. U raspravama su obraene brojneteme koje su se odnosile na onaj dio hrvatsko-slovenske zajedniËke povijesti ko-ji se manifestirao kroz politiËku suradnju (Ivan ©usterπiË i pravaπi) u kriznim go-dinama nestajanja Austro-Ugarske Monarhije, katoliËko gibanje (Hrvatski i Slo-venski katoliËki pokret) i tzv. jugoslavensko pitanje. Ivo Pilar se tom zgodom

22 Godine 2014., u povodu obiljeæavanja stote obljetnice poËetka Velikoga rata/Prvoga svjetskog rata, In-stitut Pilar je u suradnji s Druæbom flBraÊa Hrvatskog Zmaja«, objavio kritiËko izdanje toga Pilarova djela.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 191


192

naπao u ulozi autora (flO stogodiπnjici rogjenja dra Franceta Preπerna«). Znatandoprinos razumijevanju hrvatsko-slovenskih odnosa tijekom Prvoga svjetskograta predstavlja objavljivanje originalnoga latinskog teksta flRijeËke spomenice«(1915.), koju je pronaπao Tomislav MrkonjiÊ. Spomenicu su papi Benediktu XV.uputili prvaci organiziranih slovenskih i hrvatskih katoliËkih sveÊenika i svjetov-njaka. Prijevod na hrvatski jezik i popratne biljeπke zahvaljujemo Jadranki Nera-liÊ. Osim toga, ponovno je objavljen tekst Petra Rogulje, katoliËkog novinara ipolitiËara, koji je napisao opseæan ogled o Janezu E. Kreku, vodeÊem sloven-skom katoliËkom intelektualcu svoga vremena. U Ëasopis je uvedena rubrikaOsvrt s povodom, kojom se omoguÊilo autorima da, rastereÊeni stroge znanstve-ne forme, polemiËki piπu o temama koje se u danom trenutku nameÊu kao re-levantne (flHrvatski blaæenik Alojzije Stepinac u oËima stranaca«). Kao autori tek-stova pojavljuju se: Stanislav Kocutar, Nataπa Podgorπek, Igor Grdina, S. Matko-viÊ, Felix J. Bister, J. Kriπto, A. Rahten, Katja Perπak, J. NeraliÊ, T. MrkonjiÊ i Z.MatijeviÊ.

Nakon nenadane smrti S. LipovËana za novoga je urednika imenovan Z. Ma-tijeviÊ koji je na toj duænosti ostao dva mandata (2009.—2012.). U tom je razdob-lju doπlo do promjena u UredniËkom vijeÊu. Za zamjenika glavnoga urednikaimenovan je Z. HasanbegoviÊ. Novi Ëlan UredniËkoga vijeÊa postala je CarolineHornstein TomiÊ, koja, izmeu ostaloga, lektorira tekstove napisane njemaËkimjezikom. Godine 2009. UredniËko je vijeÊe napustio M. KlemenËiÊ. Na mjestolektorice za hrvatski jezik doπla je Mirjana PaiÊ-JuriniÊ.

Na stranicama Ëasopisa Pilar od br. 9/2010. do br. 14/2012. objavljen je niztekstova o raznim temama iz hrvatske povijesti, ali i filozofije i teologije te sta-tistike. Pilar se, iz razumljivih razloga preselio u onaj dio Ëasopisa koji je bio na-mijenjen objavljivanju njegovih kritiËki obraenih tekstova. Odreeno odstupa-nje od toga naËela dogodilo se veÊ u br. 9/2010. UredniËko se vijeÊe prvi putodluËilo na ponovno tiskanje veÊega Pilarova djela u dodatku Ëasopisa, s poseb-nom paginacijom. RijeË je o knjizi Immer wieder Serbien (Berlin, 1933.). Uvod-na studija T. JonjiÊa nalazi se na poËetku Ëasopisa (flPolitiËki pogledi dr. Ive Pi-lara 1918.—1933.«). Kao prilog Pilarovoj knjizi objavljene su reakcije suvremenihpolitiËkih pisaca (Josef Räuscher, R. W. Seton-Watson, Carlile Aylmer Macart-ney). Kratke æivotopise recenzenata Pilarove knjige napisala je C. Hornstein To-miÊ. U rubrici Gradivo prireen je za tisak Pilarov flExposé glede pitanja izlaskaHrvata iz Kraljevine S.H.S.« Takoer su donesena dva pisma iz 1928. od kojih jejedno upuÊeno Anti TrumbiÊu i Jurju KrnjeviÊu, a drugo zagrebaËkom dnevni-ku flHrvat«, srediπnjem glasilu Hrvatske federalistiËke seljaËke stranke. Za pole-miËke tonove u Ëasopisu pobrinuo se T. JonjiÊ (flTumanov san o Europi slo-bodnih naroda«).

U ostalim su brojevima objavljeni radovi sljedeÊih autora: Z. HasanbegoviÊ,flJugoslavenska muslimanska organizacija od uvoenja diktature kralja Aleksan-dra do Sarajevskih punktacija (1929.—1933.)«; Ivo Turk i Marijan JukiÊ, flRuralno-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 192


193

urbana polarizacija KarlovaËke æupanije temeljene na dinamici stanovniπtva(1971.—2001.)«; I. Zvonar, flPrilog za biobibliografiju dr. Andrije ÆivkoviÊa«; EdiMiloπ, flAntun RadiÊ et l’agonie de la Monarchie des Habsburg«; I. SabotiË, flHen-ri Bégouen, la Croatie et les ‘Yougoslaves’«; Z. Grijak, flO knjiæevnom i javnomdjelovanju Ive VojnoviÊa s posebnim osvrtom na ‘supetarsku aferu’ 1907. godi-ne«; Aleksandra GaËiÊ, flPokuπaj prodora Slovenske puËke stranke u Vojvodinu(1919.—1929.)«; Stipe Kutleπa, flZnanstvenost i komplementarnost filozofije i teo-logije« i flDualizam ili monizam sila u prirodi?«; T. JonjiÊ, flPogledi Antuna Gusta-va Matoπa na hrvatsko-srpske odnose«; Sran Mrduljaπ, flEtnicitet Splita za mle-taËke i osmanlijske dominacije prostorima danaπnje Dalmacije«; Ante ©kegro,Marko Rimac i Suzana MartinoviÊ, flDiplomatski spor zbog jednoga katoliËkogkrπtenja u Splitu 1745. godine« te Mislav Gabelica, flKatoliËki sveÊenici u banskojHrvatskoj na izbornim listama frankovaËkih pravaπa (1895.—1914.)«.

U svakom od navedenih brojeva Ëasopisa objavljeni su uz popratne teksto-ve sljedeÊi Pilarovi Ëlanci: flGeorges Sorel, francuski socijalni filozof, duhovniotac faπizma i boljπevizma«; flKriza kapitalizma kao spoznajni socijalno-politiËkiproblem«; flO sistematizaciji socijologije«; flEntwicklungsgang der Rezeption desösterreichischen allgemeinen bürgerlichen Gesetzbuches in Bosnien und derHerzegowina unter besonderer Berücksichtigung des Immobilienrechtes« i flOSvetom Savi i njegovu znamenovanju«. Posebna je pozornost posveÊena Pilaro-vim ranije neobjavljenim rukopisima od kojih posebno treba izdvojiti: flSpome-nica u pitanju organizacije obrane i otpora Hrvatskoga Naroda u sadanjoj njego-voj politiËkoj situaciji«; flSpomenica o prvim zadaÊama HSS u oËi novog ustava«;flIz neobjavljene korespondencije dr. Ive Pilara« i flPabirci iz korespondencije IvePilara i Fritza Byloffa (1926.—1933.)«. Pilarove Ëlanke i rukopise priredili su:Zdenko Zeman, Ivan MarkeπiÊ, T. JonjiÊ, I. RogiÊ, Z. MatijeviÊ, C. Hornstein To-miÊ, S. MatkoviÊ, Z. Grijak i Vlasta ©voger.

Tekstovi s povodom izaπli su ispod pera sljedeÊih autora: T. JonjiÊ, flHrvatskaizmeu Srbije i Italije« i flO Tumanu, uz dlaku akademskim poduzetnicima i po-litiËkim trgovcima«; J. Kriπto, flLoπ trubaË protuhrvatske propagande« i flOd nes-nalaæenja do pravilnoga izbora — PolitiËko prilagoavanje (nekih) franjevacaBosne Srebrene u komunizmu i nakon njegova sloma« i Zlatko KudeliÊ, flIntelek-tualci na marginama visoke politike«.

Za sustavno istraæivanje Pilarove intelektualne baπtine bilo je od presudnogaznaËenja sklapanje darovnoga ugovora izmeu Instituta i obitelji JanËikoviÊ, Pi-larovih nasljednika (br. 10/2010.).

U dodatcima br. 11/2011. i br. 14/2012. objavljena je broπura Josipa Franka,voe flËistih« pravaπa, Die Quote Kroatiens i ranije neobjavljeni rukopis Memoa-ra Stjepana Srkulja, povjesniËara, zagrebaËkoga gradonaËelnika i ministra u πes-tosijeËanjskim vladama (1932.—1934.). Referati s meunarodnoga znanstvenogskupa: Dr. Ivo Pilar und die Idee eines vereinigten Europa (BeË, 12. oæujka2010.), objavljena su u dodatku br. 13/2012. (autori: Heinrich Badura, V. ©akiÊ,

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 193


194

Jakub Forst-Battaglia, A. Rahten, ©aÊir Filandra, Stjepan ©ulek, Nevio ©etiÊ te C.Hornstein TomiÊ i Z. MatijeviÊ, koji su godinu dana ranije napisali referat zajed-no sa S. LipovËanom).

U razdoblju od 2013. do 2014. na mjestu glavnoga urednika Ëasopisa Pilarbio je Z. HasanbegoviÊ. Iz Ëlanstva u UredniËkom vijeÊu istupio je J. Kriπto, anovi su Ëlanovi postali: Filip Hamerπak, Carl Bethke i Jure Bogdan. Na taj su na-Ëin u redove uredniπtva stupile osobe koje su svoje profesionalne karijere veza-le uz Leksikografski zavod Miroslav Krleæa, SveuËiliπte u Tübingenu i Zavod sv.Jeronima u Rimu. Za zamjenicu glavnog urednika izabrana je Ivana Æebec ©ilj aza tajnika Ivan HrstiÊ. Lektorice za hrvatski jezik bile su Jasenka RuæiÊ te IvonaFilipoviÊ GrËiÊ. Vesna RackoviÊ i Miroslav Vuko postali su novi prevoditelji sa-æetaka na engleski jezik.

Uredniπtvo je, u oteæanim gospodarskim okolnostima, objavilo dva dvobro-ja Ëasopisa. U prvom su dvobroju 15-16/2013. doneseni tekstovi o kontroverz-nom srpskom knjiæevniku Vladanu Desnici, Pilarovim naprednjaËkim vezamapoËetkom 20. stoljeÊa i problemu europske flnove desnice« (autori: Nikica BariÊ,S. MatkoviÊa i Domagoj Tomas).

U drugom su dvobroju 17-18/2014. tiskani Ëlanci s temama iz hrvatske stra-naËke povijesti, politiËkog djelovanja katoliËkoga sveÊenika i politiËara Vjekosla-va SpinËiÊa, Domovinskog rata i demografske problematike: flIzmeu Scile i Ha-ribde: politiËko djelovanje Stranke prava (frankovaca) poËetkom prvoga svjet-skog rata«; flVjekoslav SpinËiÊ i pitanje jeziËno-etniËke granice izmeu Hrvata iSlovenaca u austrijskoj pokrajini Istri«; flEuropsko vijeÊe mudraca i okvir optimal-ne ravnoteæe« i flStarenje stanovniπtva kao ograniËavajuÊi Ëimbenik demograf-skog razvoja Æumberka«. Autori su priloga: M. Gabelica, Æeljko KlaiÊ, Lucija Po-fuk i Ivica Miπkulin te I. Turk, M. JukiÊ i D. ÆiviÊ. U rubrici Osvrt s povodomobjavljen je tekst Joπka Badæima o moguÊim geopolitiËkim i strateπko-sigurnos-nim impikacijama gradnje Peljeπkoga mosta.

Za razdoblje od 2016. do 2018. na mjesto glavne urednice Ëasopisa imeno-vana je I. Æebec ©ilj, a i UredniËko je vijeÊe doæivjelo znatne promjene. Na Ëlan-stvu su se zahvalili: A. Akrap, J. Bogdan, A. PaveπkoviÊ i T. MaπtroviÊ. Na mjes-to zamjenika glavne urednice doπao je I. HrstiÊ, a novi su Ëlanovi postali: H. Ba-dura, Sandra CvikiÊ, Gordan »rpiÊ, Ljiljana Dobrovπak, Vlatka DugaËki, GaborEgry, Renata Glavak TkaliÊ, Stipica GrgiÊ, Katica Ivanda JurËeviÊ, Ljudmila Min-dova, Hrvoje PetriÊ, Milica ProkiÊ, Tomasz Pudlocki i Kreπimir Regan. Dotadaπ-nji glavni urednik Z. HasanbegoviÊ ostao je Ëlan uredniπtva. Tajnica Ëasopisapostala je Arijana Kolak Boπnjak. Novi su Ëlanovi uredniπtva doπli iz viπe ugled-nih domaÊih i inozemnih znanstvenih institucija: Savezno ministarstvo za zna-nost, istraæivanje i gospodarstvo (BeË), Hrvatsko katoliËko sveuËiliπte, Institut zapolitiËku povijest (Budimpeπta), Hrvatski studiji SveuËiliπta u Zagrebu, Bugarskaakademija znanosti (Sofija), Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, SveuËiliπteu Bristolu i Jagielonsko sveuËiliπte (Krakov). Uloge prevoditelja na engleski je-

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 194


195

zik prihvatio je Miroslav Vuko. Za lektorske poslove oko hrvatskog jezika briguje preuzeo Kreπimir StarËeviÊ.

U dvobroju 19-20/2015. objavljeni su opseæna studija T. JonjiÊa o rasnomuËenju i eugenici te njihovu odjeku u Hrvatskoj i rad S. MatkoviÊa o Ivi Pilaru iMilivoju Deæmanu, uglednom hrvatskom lijeËniku i novinaru, popraÊen njiho-vom korespondencijom.

Na kraju, iako ne i najmanje vaæno, treba podsjetiti i na sve one suradnice isuradnike koji su ocjenama, prikazima i ostalim prilozima uËinili da Ëasopis Pi-lar bude relevantna znanstvena publikacija. Poimence to su: V. ©voger, V. Miha-ljeviÊ, Danijel Vojak, J. NeraliÊ, Neæa Zajc, A. PaveπkoviÊ, Marijan BariÊ, Marga-reta MatijeviÊ, Nikπa StanËiÊ, Sanja ©poljar Vræina, Nina Obuljen Koræinek, IvanBrliÊ, Mateja Maljuga, Anelko VlaπiÊ, Neven KovaËev, Mihovil LukiÊ, Damir Agi-ËiÊ, Kreπimir PeraËkoviÊ, Daniel Patafta i Josip Lukin.

Uz Ëasopis Pilar treba vezati i znanstvenoistraæivaËki projekt flIvo Pilar, teo-retiËar hrvatske modernizacije«, koji je u razdoblju od 2007. do 2014. financira-lo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i πporta. Osim voditeljâ projekta S. Lipov-Ëana (2007.—2009.) i Z. MatijeviÊa (2009.—2014.), suradnici su bili: M. BariÊ (do2012.), Ida »ubeliÊ Pilija, C. Hornstein TomiÊ i S. MatkoviÊ. VeÊina istraæivaËkihrezultata ostvarenih na projektu objavljena je u Ëasopisu Pilar.

U kontekstu izlaæenja Ëasopisa treba istaknuti da je T. JonjiÊ na Hrvatskimstudijima, pod mentorskim vodstvom S. MatkoviÊa, obranio doktorsku disertaci-ju pod naslovom Ivo Pilar kao politiËki ideolog (2015.). Time je udaren Ëvrst te-melj za buduÊu monografiju o osobi koja svojim imenom simbolizira ukupnuznanstvenu djelatnost Instituta.

Prvih deset godina izlaæenja Ëasopisa Pilar svjedoËi o njegovoj vaænosti zarazvoj druπtvenih i humanistiËkih znanosti ne samo u Hrvatskoj nego i izvan nje-zinih granica.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 195

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 196

KRONIKAp

il

ar

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 197

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 198

Kronika

199

Otkrivanje spomen-ploËe Ivi Pilaru,Zmaju Tuzlanskom; 28. rujna. 2016. Druæba «BraÊa Hrvatskog Zmaja« i Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar u prigodnoj susveËanosti otkrili spomen-ploËu dr. Ivi Pilaru, Zmaju Tuzlanskom, u srijedu 28. rujna2016. na adresi BerislaviÊeva 6, Zagreb. Spomen-ploËa postavljena je na proËelju zgradeu kojoj se svojedobno nalazio odvjetniËki ured dr. Ive Pilara.

Prigodno slovo o dr. Ivi Pilaru u povodu otkrivanja spomen-ploËe odræali su velikimeπtar Druæbe «BraÊa Hrvatskoga Zmaja« Zmaj od Istre prof. dr. sc. Nevio ©etiÊ i ravnateljInstituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zmaj od Modrog jezera prof. dr. sc. Vlado ©akiÊ.Govornici su uzvanike i predstavnike medija upoznali s potankostima inicijative za po-stavljanje spomen-ploËe te ocrtali druπtveni i povijesni kontekst u kojemu je dr. Ivo Pilardjelovao kao publicist, odvjetnik i angaæirani intelektualac.

Nakon sveËanosti otkrivanja spomen-ploËe, u sjediπtu Druæbe «BraÊa HrvatskogaZmaja«, u Kamenitoj 3, u sveËanoj dvorani Kule nad Kamenitim vratima s poËetkom u 19sati odræano je prigodno predavanje dr. sc. Tomislava JonjiÊa flIvo Pilar — Lik i djelo«.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 199


200

Kolokvij »etiri lika Ive PilaraU povodu 25. obljetnice svojeg osnutka Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar organiziraoje Kolokvij fl»etiri lika Ive Pilara« 8. studenoga 2016. u Multimedijskoj dvorani Instituta Pi-lar, MaruliÊev trg 19/I, Zagreb. Izlagali su prof. emeritus dr. sc. Ivan RogiÊ s temom Pilari modernizacija hrvatskog druπtva, dr. sc. Tomislav JonjiÊ s temom Ivo Pilar prema ras-nom uËenju, prof. dr. sc. Stjepan MatkoviÊ s temom etape Pilarova politiËkog puta, prof.dr. sc. Zlatko MatijeviÊ s temom Peisker-Pilarova teorija o dualistiËkoj vjeri starih Hrvatai prof. d. sc. Vlado ©akiÊ, ravnatelj Instituta Ivo Pilar.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 200

N O V A I Z D A N J A I N S T I T U T A P I L A R — 2 0 1 6 .

Vol. 25, No. 1 (131)Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,

Zagreb, 2016.str. 1-156

Vol. 25, No. 2 (132)Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,Zagreb, 2016.str. 157-290

Vol. 25, No. 4 (131)Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,Zagreb, 2016.str. 433-596

Vol. 25, No. 3 (133)Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,

Zagreb, 2016.str. 291-432

DRU©TVENA ISTRAÆIVANJA»asopis za opÊa druπtvena pitanja

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 201

N O V A I Z D A N J A I N S T I T U T A P I L A R — 2 0 1 6 .

Drago »engiÊEKONOMSKA ELITA:

VLADAR IZ SJENE?Prilozi ekonomskoj sociologiji

Biblioteka Studije, knjiga 26Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar

Zagreb, 2016., str. 320ISBN 978-953-7964-24-5

Darko PolπekERAZMOVE POSLOVICE ICARGO KULTOVI NOVOGA DOBABiblioteka Studije, knjiga 27Institut druπtvenih znanosti Ivo PilarZagreb, 2016., str. 352ISBN 978-953-7964-28-3

DOMOVINSKI RAT I NJEGOVIDRU©TVENO-EKONOMSKI ODRAZINA RAZVOJ HRVATSKOGA ISTOKAGlavni urednik: prof. ddr. sc. Miljenko BrekaloBiblioteka Zbornici, knjiga 50Institut druπtvenih znanosti Ivo PilarZagreb, 2016., str. 450ISBN 978-953-7964-36-8

©TO JE VUKOVARHRVATSKOJ I EUROPI?

Uredili: Draæen ÆiviÊ, Sanja ©poljar Vræina,Ivana Æebec ©ilj i Vine MihaljeviÊ

Biblioteka Zbornici, knjiga 49Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar i

Ogranak Matice hrvatske u VukovaruZagreb-Vukovar, 2016., str. 236

ISBN 978-953-7964-23-8

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 202

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 203

Upute suradnicima

Autori zadræavaju autorsko pravo za Ëlanke objavljene u »asopisu PILAR, no daju »asopisupravo prvog objavljivanja. Radove koji su prihvaÊeni za objavu (ili veÊ objavljene u »asopisu)autor smije objaviti u drugim publikacijama samo uz dopuπtenje uredniπtva, uz naznaku o nji-hovu objavljivanju u »asopisu.

Radovi se dostavljaju u elektroniËkom obliku te otisnuti u dva primjerka s dvostrukim prore-dom. Uz naslov rada treba navesti ime, prezime i titulu autora, naziv i adresu ustanove u kojojradi odnosno kuÊnu adresu, broj telefona i e-mail adresu.

Radovi podlijeæu dvostrukom anonimnom recenzentskom postupku i razvrstavaju se usljedeÊe kategorije:

1. Izvorni znanstveni rad. Rad se odlikuje izvornoπÊu zakljuËaka ili iznosi neobjavljeneizvorne rezultate znanstveno koncipiranog i provedenog istraæivanja.

2. Pregledni rad. Rad sadræava temeljit i obuhvatan kritiËki pregled odreene prob-lematike, no bez istaknutije izvornosti rezultata.

3. Prethodno priopÊenje. Rad sadræava prve rezultate istraæivanja u tijeku, koji zbog aktu-alnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, no bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti.

4. StruËni rad. Sadræava znanja i iskustva relevantna za odreenu struku ali nema obiljeæjaznanstvenosti.

PreporuËujemo opseg rada do jednog odnosno jednog i pol autorskog arka (cca 30.000znakova). Radu se prilaæe uvodni nacrtak od najviπe desetak redaka, popis do pet kljuËnihrijeËi te saæetak do jedne kartice. Prikazi knjiga, osvrti i recenzije ne smiju biti dulji od 5 karti-ca. Poæeljni su prijedlozi za ilustriranje tekstova.

Uredniπtvo pridræava pravo prilagodbe rada opÊim pravilima ureivanja »asopisa ihrvatskome standardnom jeziku odnosno, za meunarodno izdanje, odgovarajuÊem drugomjeziku.

Uz tekst se navode biljeπke kojima se tekst dopunjuje te daju podatci o koriπtenoj literaturi,jer se ona ne objavljuje zasebno. Pri tome treba navesti autora, naziv djela, nakladnika, mjestoi godinu izdanja te, u pravilu, broj stranice na koju se upuÊuje.

P-21_knjizblok 31.05.17 09:51 Page 204