GODINA XX. BROJ 116. OÆUJAK-TRAVANJ / MART-APRIL 2019. · C r n o g o r s k i g l a s n i k 1GODINA XX. _ BROJ 116. _ OÆUJAK-TRAVANJ / MART-APRIL _ 2019. Glasilo Nacionalne zajednice

1 C r n o g o r s k i g l a s n i k

GODINA XX. _ BROJ 116. _ OÆUJAK-TRAVANJ / MART-APRIL _ 2019.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

CRNOGORSKO VEČE U ZAGREBU

Izložba

Monografija: DARKO DRLJEVIĆ

Povelja: DANILU IVEZIĆU

Izložba: LIDIJE VUKČEVIĆ

Knjiga: RATNI DNEVNICI

Izložba: VIŠNJE ŠČUKANEC

Hristos Vaskrse!Sretan Uskrs!

TRADICIONALNO BLAGDANSKO DRUŽENJE U CRNOGORSKOM DOMU, ZAGREB, 25.04.2019.

LIDIJA VUKČEVIĆ

Izložba fotografija21.03.2019.


TRADICIONALNO DRUŽENJE

2 3 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a s n i k

Izdavači: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE I VIJEĆE CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trnjanska c. 35, Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264, E-mail: [email protected], [email protected], [email protected], Internet adresa: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr * Za izdavače: Danilo Ivezić i Dušan Mišković * Glavni i odgovorni urednik: Maša Savićević * Redakcija: Milanka Bulatović, Danilo Ivezić, Nikola Čulić, Jovan Abramović, Suzana Krunić-Šegvić, Dušan Roganović * Grafička priprema i tisak: Skaner studio d.o.o. * Rukopisi se ne vraćaju * Naklada /Tiraža 1000Glasilo je, putem Savjeta za nacionalne manjine, financirano iz državnog proračuna RH i putem Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, iz proračuna Grada Zagreba. Pozivamo Crnogorke, Crnogorce i sve prijatelje da svojim sugestijama, prijedlozima i prilozima pomognu redakciji "Glasnika" na poboljšanju i daljnjem izlaženju lista. Tekstovi nijesu lektorisani te se izvinjavamo autorima i čitaocima.

USKRS / VASKRS U CRNOGORSKOM DOMU

ĐE JE ŠTO TRADICIONALNO DRUŽENJEUskrs / Vaskrs u Crnogorskom domu 3Tradicionalno druženje s gradonačelnikom 5ZAGREBCrnoj Gori s ljubavlju 6RIJEKAMeđunarodni riječki karneval 10SPLITCrnogorski autor izložio fotografije koje krase (ili nagrđuju?) splitske fasade 12NAGRADE I PRIZNANJADodijeljena povelja Hrvatskog građanskog društva Crne Gore 16

Prva nagrada za spot Crna Goro 18VIJESTI153. sjednica Vlade RH 19Seminar Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba 20Održana XV. sjednica Predsjedništva NZCH 22KULTURA I UMJETNOSTKraljevsko pozorište Zetski dom sa Cetinja 23Darko Drljević - predstavljanje monografije i izložba karikatura 24Izložba fotografija Lidije Vukčević 28Ostvareni snovi Višnje Ščukanec 30Kaja / Katarina Garibobić-Lalović i Pero Lalović: Ratni dnevnici 1942. - 1944. 32

Autentična svjedočanstva o partizanskom ratu 34O ratnim dnevnicima Kaje Garibović-Lalović i Pere Lalovića 36Partizanski duh - izvorište moderne Hrvatske republike 39DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMUCrnogorci sentom po svijetu 42Škrka i pećina nad vražjim firovima 43PRILOGStudija: Cetinje, imena ulica, spomenici, spomen obilježja 44CRNOGORSKA TRPEZAUkusi Crne Gore 50

Tradicija druženja uz VASKRS / USKRS u Crnogorskom domu nastavljena i ove godine. Brojni uzvanici i gosti , i ove godine uživali su u delicijama koje su pripremile članice Društva "Montenegro". Druženju su prisustvovali i izaslanici gradonačelnika Grada Zagreba, Radovan Simović i Andrija Petrović.

U Crnogorskom domu u Zagrebu u četvrtak, 25. aprila 2019. u tjednu kada je obilježen Uskrs, a ususret

Vaskrsu, održana je proslava ovoga najvećeg i najra-dosnijeg kršćanskog praznika, koji simbolizira pobjedu života nad smrću.

U vedroj atmosferi mnoštva okupljenih, Crnogoraca i Cr-nogorki i njihovih prijatelja, sa tradicionalnom trpezom i, naravno, zdjela punih šarenih jaja, simbola rađanja i života.

I poruka ovog okupljanja je bila da se radujemo, družimo i uživamo u životu!

SRETAN USKRS, HRISTOS VASKRSE!

Darko Drljević

Darko D

rljević

Cijena: 250 kn

CRNOGORSKO VEČE U

ZAGREBU25.03.2019

Izložba i predstavljanje

monografije Darka Drljevićau Crnogorskom domu, Zagreb,

05.03.2019.

Predstavljanje knjige Ratni dnevnici (1942. - 1944.)

Kaja Katarina Garibović-Lalović i Pero Lalović u Crnogorskom domu,

Zagreb, 16.04.2019.CIJENA: 180 KN KAJA

/KATA

RINA G

ARIBO

VIĆ-LA

LOVIĆ

PERO

LALO

VIĆKA

JA/KA

TARIN

A GAR

IBOVIĆ

-LALO

VIĆPE

RO LA

LOVIĆ

KAJA

/KATA

RINA G

ARIBO

VIĆ-LA

LOVIĆ

PERO

LALO

VIĆKA

JA/KA

TARIN

A GAR

IBOVIĆ

-LALO

VIĆPE

RO LA

LOVIĆ

RATNI DNEVNICI(1942.-1944.)


RATN

I DNE

VNIC

I(1

942.

-194

4.)

RATN

I DNE

VNIC

I(1

942.

-194

4.)


TRADICIONALNO DRUŽENJE TRADICIONALNO DRUŽENJE

TRADICIONALNO DRUŽENJE S GRADONAČELNIKOM

Tekst i fotografije: Slavica Šarović

Tradicionalno druženje predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba i gradonačelnika Milana Bandića uoči Uskrsa u Slovenskom domu u Zagrebu održano 13. travnja 2019.

Gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić je 13. trav-nja bio gost predstavnika nacionalnih manjina; pred-

sjednika vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba na domjenku u Slovenskom domu održanom povodom blagdana Uskrsa. Bilo je ovo posljednje druženje manjinskih predstavnika u ovom sastavu s gradonačelnikom

Bandićem, budući da će novi manjinski zbori biti održani 5. svibnja. Bandić im je zaželio uspjeh na izborima, a Dušan Mišković, predsjednik Koordinacije vijeća i pred-stavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, zahvalio je gradonačelniku i Gradu Zagrebu na potpori u realizaciji manjinskih programa. Prisutnima se obratio i Darko Šonc, predsjednik Vijeća slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba, koji je Bandiću zahvalio uime Vijeća i Slovenskog doma. Domjenku je nazočio i Andrija Petrović, voditelj Službe nacionalnih manjina Grada Zagreba, te predstavnici gradskih ureda s kojima manjine surađuju.


ZAGREB ZAGREB

CRNOJ GORI S LJUBAVLJUCRNOGORSKO VEČE U ZAGREBU

Tekst: Milanka Bulatović

Program ovogodišnje "Crnogorske večeri u Zagrebu" održane 25. marta 2019. u dvorani Zagrebačkog kazališta lutaka bio je sa naslovom "Ljubav pobjeđuje sve". Pjesničko glazbeni program dvojice izuzetnih crnogorskih umjetnika, Slobodana Marunovića i Slobodana Kovačevića uz zapaženo učešće Zbora "Montenegro"

Plemenite emocije prema rodnoj grudi i zemlji majki i očeva, vjera u općeljudske vrijednosti, a sve zaogrnuto

atmosferom ljubavi, ispunile su dvoranu Zagrebačkog ka-zališta lutaka u ponedjeljak navečer, 25. marta. Pjesničko glazbeni program dvojice izuzetnih crnogorskih umjetnika, Slobodana Marunovića i Slobodana Kovačevića sa vrhun-skom umjetničkom izvedbom duboko su dirnule svaku dušu i izvukle na površinu sve zapretene emocije.

Program ovogodišnje "Crnogorske večeri u Zagrebu" pred-stavljen je naslovom "Ljubav pobjeđuje sve" jer, kako kaže Slobo Kovačević:

Ljubav pobjeđuje sve. Malo prozaično zvuči, ali to je tako. Kad kažem ljubav, mislim na pozitivnu energiju, volju, razumijevanje, na toleranciju, prijateljstvo, altruizam, pacifizam, vjeru, balans - to je moje viđenje ljubavi.

Nizali su se divni stihovi na divan način Sloba Marunovića:

"Noć skuplja vijeka", "Pisma s Grahovca", "Orevuar Mon-tenegro", "Kari Šabanovi", stihovi Vitomira Vita Nikolića, Vladimira Visockog i mnogi drugi.

A što reći o samozatajnom Slobodanu Kovačeviću? Morali smo ga predstaviti likom publici koja ga poznaje i voli po njegovim legendarnim pjesmama, pogotovo znanih hrvat-skoj publici - "More, more", "Konobo moja".

Izvedene su i nama posebno drage pjesme kao što su "Crna Goro kapljo vode", "Crna Gora ime ti je", "Montenegro", "Ovđe je moj dom", "Vječna da si", "Niđe nebo nije plavo".

I pjevački zbor našeg Društva "Montenegro" uvodno je predstavio dio svog stvaralaštva, uz vrsne solistice Jadran-ku Šincek, Viktoriju Božičević i Nađu Dervić, a sve to uz instrumentalnu pratnju na harmonici Edina Džaferagića i Danijela Domazeta na kahonu.


ZAGREB ZAGREB

Izveli su: "Još ne sviće rujna zora", "Ivanova korita", "Zeleni se Zoro, zelena livada", "Sve ptičice zapjevale", "Tamburalo momče uz tamburu", "Jovano, Jovanke"…

Večeri je prisustvovao i naš dragi gost - gradonačelnik Grada Zagreba, Milan Bandić sa suradnicima, koji je po-zdravio skup te istaknuo neraskidive veze Zagreba i njega osobno sa nizom eminentnih Crnogoraca koji su djelovali u Zagrebu, kao što su umjetnici Jagoda i Dimitrije Popović, Milka Babović, Veljko Bulajić.

A da se zaokruži "crnogorsko veče", goste je sačekala crnogorska trpeza: priganice, pršut, sir, vino Vranac.


RIJEKA RIJEKA

MEĐUNARODNI RIJEČKI KARNEVAL

Tekst i fotografije: Želimir Novaković

Dana 03. marta 2019. godine u Rijeci je održan 36. Međunarodni riječki karneval. Bila je to kruna karnevalskih svečanosti na Kvarneru. Natjecanje u maštovitosti, duhovitosti i orginalnosti u vatrometu boja i oblika.

U povorci je ove godine sudjelovalo 106 maškaranih grupa s više od 10.500 maškara i 67 alegorijskih

kola iz Hrvatske i svijeta, kao i iz naših susjednih ze-malja.

Karneval je pratilo više od 130.000 gledatelja. Osim domaćih i brojnih posjetitelja iz Hrvatske Maškaranu karnevalsku povorku pratili su turisti iz Italije, Japana,

Austrije, Njemačke, Bugarske, Mađarske, Slovenije, a putem webcasta u cijelom svijetu praćena je povorka u preko 100 zemalja.

Maškarane grupe dolazile su iz cijele Hrvatske, a ve-oma su bile zapažene i toplo pozdravljene gostujuće grupe iz Italije, Slovenije, Srbije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore koju su pred-stavljali gradovi Budva, Herceg Novi i Tivat.

Na kraju je ključ Grada od strane maškara predan ri-ječkom gradonačelniku, a karnevalisti su se nastavili zabavljati do ranih jutarnjih sati.


SPLIT SPLIT

CRNOGORSKI AUTOR IZLOŽIO FOTOGRAFIJE KOJE KRASE (ILI NAGRĐUJU?) SPLITSKE FASADE

Tekst: Eda Vujević, Fotografije: Nikola Vilić/HANZA MEDIA, Marko Vujović

Splitski klub "Zona" na Šperunu ugostio je izložbu fotografija crnogorskog autora Marka Vujovića, koje je ovaj 37-godišnji Podgoričanin napravio prošle godine tijekom svoga prvog posjeta Splitu, a koje su isključivo koncentrirane na - grafite.

Vujovićev objektiv hvatao je "splitski đir" - a tako je i nazvao izložbu - iz njegova ugodnijeg kuta, preskačući

one zapise po splitskim fasadama koje s pravom izazivaju nelagodu, sram, mržnju i slične negativne reakcije.

Nevelika brojem izložaka, i postavljena u nepretencioznom prostoru kluba Zona na Šperunu, izložba "Splitski đir", podgoričkog autora Marka Vujovića, otvorena je u utorak navečer pred manjim brojem uglavnom mlađih posjetitelja, pojačanih ipak i predstavnicima Zajednice Crnogoraca u Splitu, ali i splitske street-art scene.

Izložba je na dva tjedna u Split donijela fotografije upravo grafita koji krase – odnosno nagrđuju, kako tko već gleda

na to – splitske fasade. Ipak, objektiv Marka Vujovića zabilježio je većim dijelom grafite koji nisu politički ili na neki drugi način sporni te zapravo predstavljaju bolje lice "splitskog đira", barem kad je street-art u pitanju.

Jeste li namjerno, da tako kažem, politički korektni ili je odabir zapisa, natpisa i slika jednostavno takav jer ste vi kao čovjek okrenuti pozitivnome načinu gledanja na svijet?

- Pa rekao bih da je riječ o rakursu koji je preslik mojeg unutarnjeg ustroja. Nisam imao namjeru biti politički ko-rektan, kako kažete, nego me poruke mržnje ne privlače, ne želim ih gledati, ne želim ih bilježiti, niti ih prenositi.

U svakome području, od vrtića do bilo koje tvrtke ili bilo koje branše, postoje crne točke, crnilo, ali postoje i one druge, ljepše, pozitivnije, a ja jednostavno ne želim mrač-nim porukama pomagati da se probiju. Ne želim im davati legitimitet.

Vi ste u fotografiji amater. Kako ste uopće došli na ideju da fotografirate grafite?

- Da, amater sam. Završio sam u Dubrovniku American College of Management and Technology, poslije toga sam više od deset godina radio u turističkom menadžmentu, onda sam imao jednu ozbiljnu nezgodu, prošao operacije, liječnici su mi bili naredili mirovanje, izbjegavanje stresa, deset mjeseci sam proveo ne radeći ništa...

Netipično za Crnogorca, ha-ha, bilo mi je dosadno šetati onako, da ništa ne činim, a grafiti su me oduvijek privla-čili, i eto...

Počeo sam po Podgorici bilježiti grafite i usput sam shva-tio kako se nitko nije pozabavio tim fenomenom na način dokumentarista, a ja osobno, iskreno, uopće nisam mislio da radim nešto pametno ili važno. Samo sam snimao.

Zaljubio sam se u Split

I onda?

- I onda sam negdje prošle godine shvatio da imam pun folder fotografija i pomislio sam da bi ih možda želio vidjeti još netko osim mene.

Obratio sam se Kulturno-informativnom centru "Budo Tomović" u Podgorici i ponudio im fotografije.

Na moje veliko iznenađenje i radost, oni su to prihvatili. Iskreno, mislio sam da je to lijepo za mene, ugodno, nisam mislio da će izazvati neki interes, ali...

Ali kad sam došao početkom ove godine na otvorenje izložbe, ostao sam totalno zbunjen - tamo je bila masa ljudi, novinara, kamera... Izgleda da sam "ubo pravu stvar" kao ćorava kokoš, i ne znajući što radim.


SPLIT SPLIT

I onda ste te dobre vibracije donijeli u Split?

- Ne, ne... U Splitu sam bio lani, prije izložbe u Podgorici. Imam tu neke prijatelje s fakulteta koji su me ugostili i u Splitu sam bio više od mjesec dana.

Kako su me grafiti obuzeli još ranije, tako sam malo proučio splitsko stanje, vidio da ovdje postoje čak i festivali koji se bave grafitima, da postoji vrlo jaka street-art scena, da postoji taj klub "Zona" koji okuplja mlađe autore i jedno-stavno sam im se javio.

I eto, jako sam radostan što sam postavio izložbu i u Splitu u koji sam se lani stvarno zaljubio.

Cijene vam ne ubijaju smisao za humor

Ozbiljno?

- Najozbiljnije! Uopće se ne bih bunio da ovdje nađem posao i da ovdje dođem živjeti!

Potpuno su mi jasni motivi tolikih turista koji dolaze u Split, s nekima od njih sam i razgovarao.

Rekli su mi da su očarani time što grad star dvije tisuće godina i u svojim najstarijim dijelovima živi nevjerojatnu vitalnost te da imaju dojam da se nalaze u živome muzeju kakav se ne može naći na drugim mjestima.

Život u tome muzeju, moram vam reći, košta. Čisto da se ne iznenadite.

- Vidio sam, vidio, ali... To je normalno. Domaće stanov-ništvo svuda plaća cijenu turizma, to je logično.

No ipak, ne vidim da cijene ubijaju vaš smisao za humor i za kreaciju, barem onu na fasadama.

Meni je otkriće da ovdje imate čitave zidove oslikane grafitima, da su i navijački grafiti napravljeni s velikom pažnjom i znanjem i da na street-art sceni imate akadem-ske umjetnike koji drže radionice grafita, stripa i sličnih disciplina.

Mislim da to dobro oslikava duh grada, vaš splitski đir.

Imate li možda plan da svoje fotografije grafita ukoričite? Da budu još dostupnije kao knjiga?

- Da, da... Radim na tome, ali to je posao koji traži velik angažman, pogotovo u onom dijelu koji se tiče grafita iz Podgorice.

Vrlo malo ljudi se time analitično bavi, autori su dobrim dijelom nepoznati, a i dio onih koji su poznati, nerado govore o svojim grafitima.

Znate, grafiti su u Podgorici još uvijek malo suspektni, još uvijek mnogi na njih gledaju kao na vandalizam, tako da... Nastojat ću napraviti fotomonografiju, ali kad ću to uspjeti izvesti... Vidjet ćemo.


NAGRADE I PRIZNANJA NAGRADE I PRIZNANJA

URUČENA POVELJA HRVATSKOG GRAĐANSKOG DRUŠTVA CRNE GORE

Tekst: Tripo Shubert

Na sjednici Upravnog odbora od 06.11.2018.god. done-sena je odluka da se Branki Bezić Filipović, voditeljici

odjela Hrvatske matice iseljenika u Splitu i Danilu Iveziću, predsjedniku Nacionalne Zajednice Crnogoraca Hrvatske, dodijeli Povelja za 2018. godinu za:

Potporu Društvu i doprinos u razvoju prijateljskih odnosa između hrvatskog i crnogorskog naroda.

Povelju Danilu Iveziću uručio je predsjednik HGDCG, gospodin Marijo Brguljan, u Crnogorskom domu u Za-grebu 6. 04. 2019. godine. Tom prilikom razgovarali su o zajedničkim programskim aktivnostima te su se osvrnuli na iznimnu suradnju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Hrvatskoga građanskog društva Crne Gore.

Na susretu u Crnogorskom domu bili su prisutni i Milanka

Bulatović, predsjednica društva "Montenegro", Dušan Miš-ković, predsjednik Vijeća CNM GR ZG, Branko Klikovac i Murat Mekić, članovi Vijeća CNM GR ZG.

SURADNJA NZCH I HGD CG

U Zagrebu je, u Crnogorskom domu, 14. 10. 2001. godine održan prvi službeni susret predstavnika Hrvatskog gra-đanskog društva Crne Gore iz Kotora, (delegaciju su činili Tripo Shubert, Zoran Nikolić i Luka Ciko) s predstavnicima NZCH (Radomir Pavićević, Ljubomir Kuljača i Danilo Ivezić) na kojem su postavljeni temelji buduće suradnje koja će postati primjerom prekogranične suradnje i pokazatelj uspješnosti realizacije programskih aktivnosti (posebice u izdavačkoj djelatnosti), a preko njih uspostavljanja i vra-ćanja međusobnog povjerenja i građenje mostova suradnje

dvije države Crne Gore i Republike Hrvatske.

Prije osmnaest godina uspostavljeni su kontakti i do sada ostvareni rezultati koji su za svaku pohvalu. Mnogobrojna izdanja, među kojima su:

Anđe Kapičić, "Vlaho Bukovac i Crna Gora"; Pavle Gora-nović, "Tin Ujević i Crna Gora"; Dario Musić i Miroslav Ulčar, "Slikom kroz prošlost"; Odabrane pjesme i proza Frana Alfirevića; Život i djelo Vladislava Brajkovića I. i II. tom; Miloš Milošević, "ZA ruke se držimo", trajno su svjedočanstvo te suradnje. Tu spada i zajednička akcija na podizanju spomen poprsja Franu Alfireviću u Kotoru i ono bitno i određujuće u cjelokupnoj aktivnosti što su ova dva udruženja istaknula kao prioritet i ugradila u svoje teme-lje – gradnja mostova suradnje i obnavljanja narušenog povjerenja između dvaju naroda i dviju država. Temeljno opredjeljenje da obnovu povjerenja i suradnju treba graditi kroz kulturu i kulturnim dosezima dvaju naroda pokazalo je u praksi svoju punu opravdanost. Bili smo inicijatori i nositelji prvih službenih kontakata pojedinaca i institucija dviju država i s ponosom možemo istaknuti da smo dali svoj obol ovome današnjem statusu u međusobnim odnosima Crne Gore i Republike Hrvatske.

I ono najvažnije u svemu, ovakva komunikacija i suradnja prerasla je u prijateljstvo i kontakte koji više nisu samo određeni programskim odrednicama.

Zbog svega toga suradnja NZCH i HGD CG treba biti pri-mjer regionalnog, prekograničnog povezivanja manjinskih zajednica u državama susjedima.


NAGRADE I PRIZNANJA VIJESTI

153. SJEDNICA VLADE RHIMENOVANI ČLANOVI SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE

Vlada Republike Hrvatske je na svojoj 153. sjednici održanoj u četvrtak 18. travnja 2019. godine donijela odluke o razrješenju i imenovanju članova Savjeta za nacionalne manjine RH. Ispred crnogorske nacionalne manjine za člana Savjeta imenovan Danilo Ivezić

Vlada je, zbog isteka mandata, razriješila dosadašnjeg predsjednika, potpredsjednike i dio članova Savjeta za

nacionalne manjine. Razriješeni su:

Aleksandar Tolnauer, Veselko Ćakić, mr. sc. Renata Tris-chler, potpredsjednica i članica (njemačka nacionalna manjina), te članovi Darko Šonc (slovenska nacionalna manjina) Marija Semenjuk Simeunović (ukrajinska nacio-nalna manjina), Angel Mitrevski (makedonska nacionalna manjina), Zvonko Kostelnik (rusinska nacionalna manjina), Branka Baksa (slovačka nacionalna manjina), Aleksandar Tolnauer (židovska nacionalna manjina), Veselko Ćakić (srpska nacionalna manjina) Bermin Meškić, (bošnjačka nacionalna manjina), dr. sc. Nives Rittig-Beljak (austrijska nacionalna manjina) i Danilo Ivezić (crnogorska nacionalna manjina).

Vlada je imenovala šest članova Savjeta za nacionalne

manjine iz reda osoba koje predlažu vijeća nacionalnih manjina i pet članova Savjeta iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih, vjerskih pripadnika nacionalnih manjina koje su predložile manjinske udruge i druge or-ganizacije manjina, vjerske zajednice, pravne osobe i gra-đani pripadnici nacionalnih manjina. Imenovane članice i članovi su:

Vladimir Ham (njemačka nacionalna manjina), Darko Šonc (slovenska nacionalna manjina), Marija Semenjuk Simeunović (ukrajinska nacionalna manjina), Zorica Velinovska (makedonska nacionalna manjina), Zvonko Kostelnik (rusinska nacionalna manjina), Branka Bak-sa (slovačka nacionalna manina) Aleksandar Tolnauer (židovska nacionalna manjina), Mirjana Galo (srpska nacionalna manjina), Ishak Hodžić (bošnjačka nacionalna manjina), dr. sc. Nives Rittig-Beljak (austrijska nacionalna manjina) i Danilo Ivezić (crnogorska nacionalna manjina).

Iz reda predloženih članova i članica, temeljem provede-nog postupka po Pozivu, Vlada je predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine imenovala Aleksandra Tolnaue-ra, potpredsjednicom Mirjanu Galo i potpredsjednikom Vladimira Hama.

PRVA NAGRADA ZA SPOT "CRNA GORO"

Promotivni spot "Crna Goro" autora Mikija Dragićevića, osvojio je prvu nagradu međunarodne turističke asocijacije The Golden City Gate, na vodećem svjetskom sajmu turističke industrije ITB Berlin.

Nagrada je dodijeljena u kategoriji Campaign Internati-onal, što pokazuje da je spot prepoznat kao vrhunska

prezentacija turističkih i prirodnih potencijala Crne Gore.

Četrdeset članova internacionalnoga žirija, od preko 2.000 prijavljenih turističkih projekata iz 40 zemalja, bodovnim sistemom dodijelio je zlatnu nagradu spotu "Crna Goro".

Nakon dodjele nagrade na ITB Berlin, spot "Crna Goro" biće prikazivan na vodećim međunarodnim seminarima, radionicama, društvenim mrežama, raznim kampanjama, što će biti vrhunski doprinos u predstavljanju naše zemlje svjetskim turističkim uposlenicima.

"Ovo je još jedno značajno međunarodno priznanje za rad i doprinos u predstavljanju pravih vrijednosti naše zemlje.Drago nam je da spot priznat na tako velikoj i vodećoj turističkoj berzi i biznis platformi" - poručuju autori.

Dodjelu nagrada pratili su vodeći svjetski mediji, BBC, CNN, DW-WORLD, DM SAT, u preko 150 zemalja.


VIJESTI VIJESTI

SEMINAR KOORDINACIJE VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA GRADA ZAGREBA

Tekst i fotografije: Slavica Šarović i Zoltan Balaž Piri

Na dvodnevnom seminaru Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, održanom 4. i 5. ožujka u Daruvaru, sudjelovali su predsjednici vijeća i predstavnici nacionalnih manjina, te tajnice i knjigovođe.

Na dnevnom redu prvoga dana bile su teme; akti i dopisi prema gradskom uredu, predstojeći lokalni manjinski iz-

bori, javna nabava, te 16. sjednica Koordinacije. Drugoga dana seminara predsjednike vijeća i predstavnike manjina primio je gradonačelnik Daruvara Damir Lneniček, s izaslanstvom grada i manjinskim predstavnicima, Vandom Cegledi, zamje-nicom gradonačelnika za društvene djelatnosti, Vladimirom Bilekom, zamjenikom gradonačelnika za češku nacionalnu manjinu i saborskim zastupnikom za češku i slovačku nacio-nalnu manjinu, i Snježanom Sabo, predsjednicom Gradskog vijeća. Iz Grada Zagreba je stiglo izaslanstvo gradonačelnika Zagreba Milana Bandića; zamjenica pročelnice Ureda za međugradsku i međunarodnu suradnju i promicanje ljudskih prava Grada Zagreba

Elizabeta Knorr, Slavko Kojić, savjetnik gradonačelnika za financije, i Harun Omerbašić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. Na seminaru je sudjelovao i Andrija Petrović, voditelj Službe za nacionalne manjine Gra-da Zagreba, sa suradnicima. Nakon susreta s predstavnicima Grada Daruvara, održan je susret s manjinskim predstavni-cima Daruvara, posjet Češkoj besedi i Savezu Čeha, češkoj školi i vrtiću te nakladničkoj kući Jednota koja objavljuje na češkom jeziku.

Članovi Koordinacije obišli su Daruvar i posjetili; dvorac Janković, katoličku, pravoslavnu crkvu, Rimsku šumu… Boravak u Daruvaru završen je na Češkom groblju obilaskom groba Tonija Hnojčika, koji je preminuo prije nepunu godinu dana, jednog od najboljih hrvatskih fotoreportera. Hnojčik je tijekom Domovinskog rata fotografirao na prvim crtama bojišnice u Slavoniji i njegove su fotografije prenijeli svjetski mediji. Bio je pripadnik češke manjine, a tijekom četrdeseto-godišnje karijere mnogo vremena posvetio je fotografiranju i promoviranju svoje, ali i ostalih nacionalnih manjina. Članovi Koordinacije odali su mu počast paljenjem svijeća na grobu.


KRALJEVSKO POZORIŠTE ZETSKI DOM SA CETINJA

Tekst: Olga Vujović

Predstava "Sin" predstavlja primjer hrabrosti da se analiziraju i osude greške koje su načinili ljudi oko nas, naši najbliži susjedi. Da pitanje "Što si radio u ratu, tata?", ne ostane bez odgovora

Nakon krike i vike oko promjena vezanih uz "kulturu pro-mjene" u Teatru &TD, nastavio se redovni kazališni

program u sklopu kojeg je gostovalo Kraljevsko pozorište Zetski dom iz Cetinja (8.3.2019.) s predstavom Sin Mir-jane Medojević u režiji Mirka Radonjića (29.11.2017.).

Zagrebačkoj publici cetinjsko kazalište nije nepoznato jer je relativno nedavno gostovalo s odličnom predstavom Dokle pogled seže u režiji Arpada Schillinga. Kazalište Zetski dom na Cetinju osnovano je 1884., pa predstavlja najstarije kazalište u Crnoj Gori. Bez obzira na suvremena stremljenja, Cetinje još uvijek vezujemo uz vladiku Petara II. Petrovića Njegoša (1813.-1851.), pa iako je odavno mrtav, njegov duh i dalje prožima današnju Crnu Goru (poput duhovite i točne opaske da nema crnogorske kuće bez oružja; osim očekivanih pištolja, nerijetko su tu puške, pa čak i haubice!).

U svojem poznatom spjevu Gorski vijenac Njegoš veliča borbu (protiv Turaka), ali i potrebu za humanošću, pa se nerijetko citira njegov stih: "Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom". Upravo je to u prenese-nom smislu tema drame Sin Mirjane Medojević - boravak 35 000 crnogorskih dobrovoljaca na ratištima okolnih zemalja (Hrvatska i BiH) devedesetih godina dvadesetog stoljeća. I autorica i redatelj pripadaju generaciji koja je odrastala u to doba, premladi da bi znali o čemu se radi, ali sada dovoljno hrabri da svoje spoznaje artikuliraju u kazališnom činu.

Priča počinje u domu gdje žive Dimitrije Mojanović (Sr-đan Grahovac) i njegova kćer Maja (Marija Đurić) dok čekaju posjet njezina prijatelja Senada Mehmetovića (Omar Bajramspahić). Kroz njihove razgovore polako se otkriva da je Dimitrije ratovao u Bosni, da je mučio muškarce i silovao žene ("Rat je bio"), da je ranjen granatom i da…. Pojavom kćerkinog prijatelja Senada, silovana žena prestaje biti neka Bosanka, neka Senada i postaje konkretna žrtva nasilja, žena koja je usprkos zgađenosti odlučila roditi dijete, sina Senada. Obračun između oca i nesuđenog sina mučan je i užasan, posljedice su jezive, a najgora je što obojica nastavljaju živjeti sa svojim teretom.

Predstava je sastavljena od tri dijela: uvodni dio fingira čitaću probu, drugi dio sadržajno ponavlja proširenu verziju uvoda kao izvedba u ambijentu (Mirko Radonjić) i ko-stimima (Lina Leković), dok je završni dio (nakon stanke i preseljenja publike iz gledališta na pozornicu, čime se mijenja vizura) svojevrsna katarza. Dio koji oponaša čitaću probu nije neophodan i lako bi moglo bez njega, ali zato je razotkrivanje koje slijedi doista potresno.

Srđan Grahovac izuzetan je glumac, njegova gesta je prirodna, govor upečatljiv (obojan onim tako karakteristič-nim cetinjskim naglascima), a pristup liku emotivan. Iako njegovog Dimitrija istinski i duboko preziremo, moramo se diviti njegovoj glumačkoj transformaciji koja na okupu drži nježnog oca i ratnog zločinca. Marija Đurić kao Maja ujedinjuje nježnu kćer i ogorčenu mladu ženu koja spoznaje naličje svojeg oca kao predstavnika spomenutih ratnih do-brovoljaca. I napokon Omar Bajramspahić kao majčin osvetnik, ali ujedno i prototip tisuće djece nasilno začete u doba bezumlja. Autorica na vrlo zanimljiv način završava ovu obiteljsku dramu, a kada se glumcima u pjevanju pjesme iz publike pridružila rasplakana nekadašnja članica zbora, spojili su se umjetnost i život…

Osim što se radi o doista potresnom tekstu koji se bavi ratnim žrtvama (kako je napomenuo redatelj "otpacima"), o dinamičnoj i promišljenoj režiji i scenografiji (u zadnjem djelu iznad publike vise brojni lusteri, pa se Dimitrije ne može odlučiti o koji da se objesi!), te snažnoj glumačkoj interpretaciji, predstava "Sin" predstavlja primjer hrabrosti da se analiziraju i osude greške koje su načinili ljudi oko nas, naši najbliži susjedi. Da pitanje "Što si radio u ratu, tata?" ne ostane bez odgovora.

KULTURA I UMJETNOSTVIJESTI

ODRŽANA XV. SJEDNICA PREDSJEDNIŠTVA NZCH

15. sjednica PredsjedništvaNacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, održana je 16. 03. 2019. godine, u Crnogorskom domu u Zagrebu, Trnjanska c. 35.

Sjednicu je sazvao i vodio predsjednik NZCH, Danilo Ivezić. Na početku je bilo riječi o održanoj sjednici

Savjeta za nacionalne manjine: o pristiglim prijedlozima udruga nacionalnih manjina, o povećanju sredstava za sufinanciranje manjinskih programa i dr.

Na sjednici su razmatrani programi koje su NZCH i udruge planirale i predložile:

• NZC Rijeka - predloženi su programi Kulturnog ama-terizma: izložbe i Pjevačka skupina; višednevna kul-turno sportsko zabavna manifestacija i Petrovdanski sabor kao centralni program; te održavanje nekoliko okruglih stolova;

• DCIPCG "Bujština" Umag - predloženi su progra-mi: Crnogorsko veče, Crnogorski śednik, nekoliko književnih večeri-promocije knjiga (predloženo Gradu Umagu), jedna izložba, obilježavanje Dana neovisnosti Crne Gore, učešće na Petrovdanskom saboru, Lučin-danskim susretima;

• ZC Split - predloženi su programi Kulturnog amate-rizma: Pjevački zbor i izložbe; program manifestacija: gostovanje Crnogorskog narodnog pozorišta; obilje-žavanje Dana nezavisnosti Crne Gore (putovanje u Crnu Goru);

• ZC Pula: ZC Pula nije prijavila nijedan program na Javni poziv Savjeta; napravit će program dvije izložbe i dvije književne večeri, kao i sudjelovanje u progra-mima Petrovdanskog sabora i Lučindanskih susreta;

• Društvo "Montenegro" - Zagreb - prijavljeni su prijedlozi programa: Kulturni amaterizam (Pjevački zbor, Izložbena djelatnost), Manifestacije (Crnogorsko veče u Zagrebu, Dokumentarni film i Lučindanski su-sreti); programi sa nivoa NZCH, programi sa ostalim udrugama i vijećem;

• NZCH: Program informiranja: 6 brojeva Crnogorskog glasnika i Ljetopis crnogorski; Izdavaštvo: knjiga "Josip Slade u Crnoj Gori" - Mitrović; U programu "Dani crnogorske kulture" predložene su tri izložbe ( Zlatka Glamočaka, Gorana Ćetkovića i Boka kotorska okom fotografa Laforesta); Dani crnogorskog filma: Baština (Putevima dukljanske baštine).

U 9. mjesecu ove godine istječe mandat Skupštine NZCH. Izborna skupština NZCH održat će se u drugoj polovici 6. mjeseca. Udruge, članice NZCH, trebaju do druge polovice 5. mjeseca dostaviti Popis delegata za Skupštinu NZCH i Prijedlog kandidata za Predsjedništvo NZCH.

Najavljeni su izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u RH koji su održani u 5. mjesecu ove godine.


KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST

DARKO DRLJEVIĆ - PREDSTAVLJANJE MONOGRAFIJE I IZLOŽBA KARIKATURA

Tekst i fotografije: Danilo Ivezić

Tradicija da se predstavljanje knjige u Crnogorskom domu u Zagrebu odista pretvori u praznik knjige, u izuzetan kulturni događaj, nije iznevjerena ni sinoć 5. 3. 2019. na predstavljanju Monografije - Darko Drljević i otvaranju njegove izložbe KARIKATURA. Tome su, posebno, svjedočili i brojni uglednici i gosti, svjetski poznata imena iz svijeta karikature, ugledni pojedinci iz svijeta umjetnosti.

Ako netko u svom stvaralaštvu osvoji preko 190 među-narodnih nagrada i priznanja, onda je najmanja obveza

odužiti mu se jednom monografijom, skromnim doprinosom njegovom izuzetnom talentu i ugledu.

Ovo je i bila odrednica Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba u suradnji sa Skaner studiom iz Zagreba, kada su prije dvije godine pokrenuli projekt izrade monografije, posvećene Darku Drljeviću.

Predstavljanje Monografije i otvaranje izložbe u Crno-gorskom domu u Zagrebu 5. marta 2019. je završetak ovog izuzetno uspješnog projekta, kojim je trajno zabilje-žen Darkov doprinos svijetu karikature, svijetu specifične umjetnosti i stvaralaštva. Broj i imena prisutnih samo su

potvrda još jednog uspješnog kulturnog događaja u Crno-gorskom domu. Tu su bili svjetski poznati karikaturisti: Petar Pismetrović, Luka Lagator, Srećko Puntarić, Davorin Trgovčević, Damir Novak, Ratko Maričić, Nataša Rašović Bodiš, Darko Drljević, kao i veliko ime suvremene svjetske umjetnosti - Dimitrije Popović.

U predstavljanju Monografije učestvovali su Nataša Rašo-vić Bodiš, Luka Lagator, Darko Drljević i Danilo Ivezić.

Prisutne je u ime Vijeća pozdravio predsjednik Dušan Miš-ković, a izložbu je otvorila u ime Društva "Montenegro" Milanka Bulatović.

Luka Lagator u svom obraćanju rekao je, između ostalog:

"Prije nekoliko dana, tačno na njegov rođendan, iz Šandorfa - Baden Vitemberg - Njemačka, stigla je vijest da je Darko Drljević osvojio prvu nagradu za karikaturu u konku-renciji 661-og autora i njihovih 2665 radova, iz 82 zemlje svijeta. Bila je to njegova 193-ća nagrada za karikaturu, što ga svrstava u najuži krug svjetskih karikaturista koji se nadmeću na najistaknutijim internacionalnim festivalima, salonima i izložbama…

Darko je prije svega likovni umjetnik, a svojom prirodnom nadarenošću uspješno se dokazao i u drugim sferama um-jetničkog stvaralaštva.Njegov istančani smisao za humor i satiru učinio ga je bliskim svima koji drže do spontane i i iskrene komunikacije, ljudskih sloboda i pravih vri-jednosti. U epicentru njegovog slobodnog stvaralačkog individualiteta nalazi se karikatura kao svojevrstan pristup u definisanju globalnih dešavanja, posmatranih kroz hiper-boličnu prizmu nepredvidive stvarnosti… Uvrštavajući se ogromnim trudom i radom, samostalno i na brojnim kolonijama karikature i likovnim kolonijama, Darko je došao do jedne moderne satirično- likovne sinteze koja ga drži u sam vrh svjetske karikature, kada je u pitanju festi-valska-salonska karikatura… Zbog svega ovoga stigla je i ova predivna monografija. Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, prepoznalo je da neko iz domovine odašilje moćne signale koje čitav svije prepoznaje i hvata: uhvatili su ih i ini pa nagradili Darka Drljevića, što nam svima može biti na ponos".

"Danas kada dominira ideologija „mase“ (na ulici ili izvan nje), zajedništva na nacionalnoj osnovi, gdje pojedinac ili osoba nemaju pravo na ličnost, pogotovo ako je drugačiji ako nije „naš“, mi danas ovđe u Crnogorskom domu svjedo-čimo toj osebujnosti, posebnosti pojedinca odnosno ličnosti. Priča o Dirku Drljeviću je priča o ličnosti izvan uobičajenog, „masovnog“. Darko je ovđe sam protiv njih, nema skrivanje iza mase, iza nekog drugog. Svojom pronicljivošću protiv onih, protiv nepravde, nepotizma, bahatosti, osionosti, zla, nasilja nad drugim i ovom jadnom zemaljskom kuglom- od

individualnog do globalnog. Darko kao osoba, ličnost, ne imaginarni lik, izložen javnom i onom nepravdom u njoj.

Posebnu zahvalnost za štampanje ove monografije, kao njen urednik upućujem Gradu Zagrebu koji je financirao ovaj projekt, Dragom Savićeviću na izuzetnom naporu u njenoj izradi i kvaliteti, Skaner studiju kao suizdavaču i svim onim pojedincima koji su na bilo koji način doprinijeli njenom izlaženju, ovdje prisutnima i s ove i s druge strane stola. Vama svima hvala na ovoj večeri izvrsnosti" - riječi su urednika monografije Danila Ivezića.



Nataša Rašović o Monografiji Darko Drljević

Držeći u ruci monografiju Darka Drljevića, impresivnu, vrhunski štampanu knjigu od skoro 200 stranica, čini mi se kao da sam zalutala u jedno drugo vrijeme. Vrijeme kad je kultura, umjetnost bila cijenjena, a umjetnici su držani kao vrijedni, nadasve cijenjeni članovi društva. Takva je bila i atmosfera na otvaranju izložbe. Sakupilo se tu probrano društvo karikaturista, od Srećka Puntarića, Damira Novaka, Ratka Maričića, Davora Trgovčevićai mnogih drugih, a Petar Pismestrović je potegao čak iz Austrije da dođe na jedan takav rijedak događaj. Jer kad se kaže rijedak, ma to je umanjenica, danas da se štampa monografija jednog karikaturiste je nezamislivo. A evo, to se ipak desilo!

Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, urednik Danilo Ivezić te Skaner studio d.o.o. odradili su vrhunski posao. Monografija je to koja svojom kvalitetom nagrađuje autora, te svima nama ostalima govori - ipak umjetnost vrijedi onima koji znaju gledati šta u biti ostaje iza jednog naroda. Nitko od nas neće ostati kako se kaže za sjeme na ovoj zemlji, ono što ostaje je umjetnost. Bila to slika, kip, ispjevana pjesma….ili karikatura. To je ono što govori o veličini jednog naroda i snazi ljudske duše.

Ovom monografijom Darko Drljević zaokružuje jedan dio svoje rada, no kako radi o mladom autoru, rođenom 1962., u očekivanju smo i dugoga dijela. Drljevićev početak u karikaturi bio je u novinama, tu je "ispekao" svoj izričaj . No promijene koja dolaze 90-tih te dolaskom "demokracije" polako kao i svi karikaturisti gubi mjesto za objavu. Kari-

katuru zamjenjuju oglasi, a urednike marketing menadžeri. Srećom Drljević otkriva novo mjesto za rad, a to su svjetski festivali karikature. Veoma brzo svojom se kvalitetom probija u sam vrh. Polako mu se i mijenja stil karikatura, rafinira crtež, te brusi do savršenstva formu. Sam podatak da je do sada osvojio skoro 200 nagrada fascinira. Treba se naglasiti kako na svaki festival dođe po par tisuća radova pa samo uči u katalog je već veliki uspjeh. Praktički ne postoji u svijetu festival karikature gdje nije učestvovao. Bio je i član međunarodnih žirija, a njegovi radovi izloženi su u brojnim svjetskim muzejima karikature.

Monografija Darka Drljevića valorizira karikaturu te nam daje nadu za umjetnost u cjelini. Priča čovjeka od pećine do danas ispisana je rukom umjetnika, i ta priča je ono najljepše što ostaje iza čovjeka.



IZLOŽBA FOTOGRAFIJA LIDIJE VUKČEVIĆ

Tekst i fotografije: Milanka Bulatović

U Crnogorskom domu u Zagrebu 21. marta 2019. je otvorena izložba fotografija Lidije Vukčević pod nazivom "La fenêtre de la maison paternelle" (Prozor očinske kuće). O autorici i izloženim eksponatima govorio je Dimitrije Popović

La fenêtre de la maison paternelle (Prozor očinske kuće)

Posebno je zadovoljstvo predstavljati u Crnogorskom domu u Zagrebu stvaralaštvo autorica i zbog crno-

gorskog porijekla, a i zbog svestranosti i osobnosti auto-rice Lidije Vukčević.

21.3.3019. u Crnogorskom domu. Ciklus od 40 fotogra-fija La fenêtre da la maison paternelle (Prozor očinske kuće) snimljen je u samoborskoj i crnogorskoj sredini u krugu protekle godine. Imenovan je prema Lamartineovoj istoimenoj pjesmi koja povezuje dio njene romansijerske trilogije Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin (2018.) s fotografskim zapisima i motivima doma, zavičaja.

"Nekako s proljeća" Lidija Vukčević donosi svoje radove, a česta je gošća književnih večeri u Zagrebu, kao što je nedavno održane Večeri sa Ivicom Prtenjačom u knjižnici i na Hrvatskom radiju, samoborska kulturna događanja i mnogih drugih, na naš ponos i zadovoljstvo govoreći o neraskidivoj vezi sa Crnom Gorom.

Tumačeći te spone, umjetničke i zavičajne, akademik Di-mitrije Popović, crnogorski i hrvatski slikar, kipar, likovni kritičar, pisac je istakao:

"Novi ciklus fotografija Lidije Vukčević naslovljen La fenetre de la maison paternelle, suptilno akcentira onu nerazdjeljivu komponentu njenog stvaralaštva što se ogleda u literarnom i likovnom načinu izražavanja. Tekst i slika se prožimaju. Kroz Lidijinu poetiku kadra na fotografi-jama novog ciklusa iščitavamo simbolične tekst slike, narativ onih motiva koji svojim likovnim rafinmanom i karakterističnom ikonografijom čine da prepoznajemo sižejne posebnosti autoričinog umjetničkog izraza. Zato odabir naslova za ciklus fotografija po pjesmi francuskog pjesnika Alphonsea de Lamartina, kao nostalgični odjek bogatog duhovnog nasljeđa autoričinog djetinjstva, suge-

rira metaforu prozora kao žive slike svijeta, one stvarnosti koja Lidijinim fotografskim objektivom postaje dragocjeni svijet osobnih simbola.

Ono što se na prvi pogled čini uobičajenim, pravilan otvor na kamenom zidu kuće, kao kadar u kadru slike, statičan ili dijagonalno dinamičan, omogućava pogled u unutrašnji raspored objekta, prozorska okna na ruiniranoj fasadi nekad lijepog zdanja, ljetnog obitavališta njene porodice, zatvoreni prozor koji istovremeno odvaja i spaja svijet intime doma s vanjskim svijetom ulice, mrežasta metalna konstrukcija modernog zdanja aerodroma, tišina noćnog pejzaža s mjese-činom sugeriraju izmjenu snovitog i stvarnog... To su samo neki od Lidijinih fotografskih motiva s najnovije izložbe. Njihova jednostavnost bremenita je bogatstvom značenja. U njima se nalazi onaj, barthesovski kazano „punctum“ ono tajno mjesto „uboda“ višeg i dubljeg značenja za autoričin umjetnički senzibilitet koji faktografiju fiksiranog svjetov-nog motiva prenosi u polje poetske imaginacije, u polje doživljenog dragocjenog intimnog iskustva što obogaćuje autoričin život i nadahnjuje njeno djelo."

Lidija Vukčević (Zagreb, 1954.).

Znanstvenica, književnica, fotografkinja. Diplomirala, ma-gistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Postdoktorat na Universite Stendhal, Grenoble.

Predavala niz godina kao mentorica u eksperimentalnim programima hrvatskog jezika u srednjoj školi, te kao viši predavač na sveučilištima u Milanu, Grenobleu, Zagrebu i kao gostujući profesor na Univerzi u Ljubljani. Umirovlje-na kao zaslužna hrvatska umjetnica krajem 2015. godine.



OSTVARENI SNOVI VIŠNJE ŠČUKANECPRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA

Tekst: Milanka Bulatović

Ovo je autoričina prva samostalna izložba, a nama je posebno zadovoljstvo što je to upravo u Crnogorskom domu u Zagrebu. Izvanrednom ugođaju pridonijelo je mnoštvo gostiju, što govori o njihovom uvažavanju slikarice i želji da sudjeluju u njenom velikom događaju.

Hrvatska udruga kreativnih amatera-HUKA- je upravo to: iz te vrijedne radionice došla nam je još jedna autorica,

VIŠNJA ŠČUKANEC i predstavila svoje slike, 4.4.2019. godine izložbom pod nazivom "OSTVARENI SNOVI".

U predstavljanju su sudjelovale : Milanka Bulatović, pred-sjednica Društva "Montenegro" - Zagreb i Verica Kovač, predsjednica HUK-A , koja je istakla:

"Višnja Ščukanec se kao slikarica otvara polako, malim koracima. Naravno da smo u početku tako složenog krea-tivnog procesa nesigurni u sebe, pogotovo kada se uči uz Janicu koja slika lako, brzo i lijepo. Uz takvog učitelja od sebe tražite puno više nego ste u početku sposobni dati pa je Višnji trebalo dugo da se ohrabri i otvori prema van. Sada je stekla hrabrost izlaska u javnost sa svojom prvom samostalnom izložbom. Pred nama su radovi koji govore tisuću riječi. Sklad boja, izbor motiva i čvrsto postavljena konstrukcija crteža te korištenje više tehnika slikanja govore

o dobrom oku i vještoj ruci slikarice. Višnja voli prirodu i pejzaž pa su to njeni najčešći motivi. Ali ima tu i vaza s cvijećem koje su, makar tisuću puta ponavljane, uvijek izazov za svakog slikara, jer se na tome najlakše pogriješi. Možemo reći da je Višnja došla u fazu sigurnosti u sebe, postigla vještinu rada s kistom i tehnikama slikanja i ovom izložbom nagradila sve nas koji je poznajemo godinama. Očekujemo njene nove izložbe i njen daljnji napredak, na zadovoljstvo svih nas koji je poznajemo i na ponos naše cijele udruge. Također očekujemo njen izlazak na likovne kolonije gdje se stječe konačna iskaznica istinskih slikara".

Večer su upotpunili lijepi stihovi Katarine Knezović i Janice Šterc, a Ivan Pintar je poznatim melodijama uz pratnju na gitari zaokružio izvanredan ugođaj večeri.

U tim malim društvenim grupama kao što je HUKA, vlada posebna povezanost i prijateljstvo, a sa takvom učiteljicom kao što je Janica Šterc, sve postaje lakše i dostižnije. Janica svojim stihovima svjedoči o tome:

To prijateljstvo nije od jučer,

A nije ni bitno od kada je

Važno je da danima do sada

I još danas traje.

Ja teško odustajem od ljudi,

Svaka osoba je za mene biser

Na čarobnoj, predivnoj ogrlici

Što život se zove.



KAJA/KATARINA GARIBOVIĆ-LALOVIĆ I PERO LALOVIĆ: RATNI DNEVNICI 1942. - 1944.

PREDSTAVLJANJE KNJIGE U CRNOGORSKOM DOMU

Predstavljanje treće knjige biblioteke "Svjedočanstva vremena" urednika prof. dr. sc. Dragutina Lalovića "Ratni dnevnici 1942.- 1944." Kaje/Katarine Garibović-Lalović i Pera Lalovića u Crnogorskom domu u Zagrebu 16. travnja 2019. bilo je po broju uzvanika, gostiju, kao i ugledu predstavljača pravi PRAZNIK KNJIGE. Večer je završila partizanskom pjesmom Po šumama i gorama, u izvođenju Zbora "Montenegro" iz Zagreba, što je bilo svojevrsno iznenađenje za sve prisutne.

Tradicionalno predstavljanje knjiga u Crnogorskom domu u Zagrebu preraste u praznik knjige, pa je i

večer posvećeno knjizi "Ratni dnevnici 1942.- 1944." Kaje/Katarine Garibović-Lalović i Pera Lalovića, održano 16. 4. 2019. i po broju uzvanika i gostiju, a i po renomeu predstavljača to potvrdilo.

Veliki broj profesora s fakulteta Političkih znanosti iz Za-greba, publicisti, umjetnici predstavnici institucija Grada Zagreba, kao i brojni prijatelji knjige svjedočili su ovom izuzetnom događaju.

O knjizi su govorili prof. dr. sc. DRAGO ROKSANDIĆ - povjesničar; DRAGAN MITOV ĐUROVIĆ - gene-ralni sekretar SUBNOR-a i antifašista Crne Gore; ILIJA RENIĆ - politolog i urednik izdavačke kuće "Plejada"; prof. dr. sc. DRAGUTIN LALOVIĆ - urednik knjige; a moderator večeri je bio DANILO IVEZIĆ.

Uz zahvalu svim prisutnim na izdvojenom vremenu i prisustvu predstavljanju knjige Danilo Ivezić je istaknuo:

"Ovo treća knjiga biblioteke "Svjedočanstva vremena", nakon knjiga Marka Špadijera "Crnogorska raskršća" i romana Vlada Vujovića "Klos" (drugo izdanje). Izdavači knjige su NZCH, Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Skaner studio, uz financisku potporu Sa-vjeta za nacionalne manjine RH. Ova knjiga je autentično svjedočanstvo jednog vremena, vremena prkosa i ponosa, priča o ratnom iskustvu jedne maladosti, koja nije imala vremena to biti... Ovo nijesu memoari, već kronika, ne usputnih nego neposrednih sudionika, onih koji su, kako reče prof. Lalović u Pogovoru "za pjesmu stvoreni". Susret kaje i Pera koji se desio aprila 1943. godine, njoj 22 godi-

ne a njemu 25, koji se desio pod specifičnim okolnostima u navedenom Pogovoru prof. Lalović komentira u svom stilu: "Ma bravo - na početku bješe diskusija". Knjiga je složena u dva dijela; prvi dio naziva "Tako sam zapisala" je dnevnik Kaje Lalović (urednik knjige je ispoštivao želju svoje majke da ako ikada Dnevnici budu objavljeni onda to treba biti pod ovim naslovom), a drugi dio su "Ratni zapisi" - dnevnik Pera Lalovića. Tu je i Pogovor naslovljen "Tako su zapisali" koji odrednicama treba biti Predgovor s obzirom na ono što sadrži".

U svom nadahnutom obraćanju prisutnima Dragan Mitov Đurović kaže:

"Kada se čeljade rodi, i kada se narod probudi, tada su uvijek pred njima dva puta. Jedan je izgažena staza ili staza koju su mnogi gazili ili staza na kojoj su vas mnogi gazili, i ona druga neizgažena, koju ćemo svojom zvati i do svoga cilja stići. Ovih dana navršava se 76 godina od kada su se sreli dvoje mladih koji su tu stazu odabrali, oni i njihove porodice. Bila je to staza prema životu, prema ljubavi, prema slobodi. Krenula je Kaja iz Badovinaca kod Bogatića u Mačvi i krenuo je Pero iz Straševine kraj Nikšića i krenuli su sa puškom i punim srcem i stali su uz partizanske jedinice i prošli su ratni put i borili se i živjeli i nadali su se i ono što je najvažnije: pisali su i ostavili trag. Posebno je zadovoljstvo da vam prenesem zahvalnost SUBNOR-a u antifašista Crne Gore što su NZCH i naš prijatelj Dragan Lalović uložili napor da ova knjiga bude sa nama. Ovo nije knjiga samo, ovo je udžbenik. Ovo je knjiga sjećanja kako su živjeli oni koji su gledali naprijed. Jer prijateljstvo i ljubav među pojedincima ili narodima nije kada gledaju jedni na druge nego kada gledaju u istom pravcu. Ova knjiga je istina o jednom vremenu. Zato je

ona i knjiga poštovanja, za one koji su je krvlju ispisivali i do dnevnika i knjige pouka i poduka donijeli. Rijetko se dešava da đeca završe ono što su roditelji počeli. Mi to nijesmo završili. Zato smo krvav danak na prostorima Jugoslavije platili. Ovo je knjiga pomenik, ona ne da da bude nepoznatih boraca, ovđe su svi borci poznati. Zato je ona i knjiga spomenik i onim borcima iz Mačve i Crne Gore, borcima iz Hrvatske.

Ovo je knjiga na koljenu pisana, dok je kaplja Kaji za vratom bilá. Ove su nam knjige potrebne na svim onim raskrsnicama i svima mlađima koji se budu rađali da vide kako su se preci borili. Ovo je knjiga koju morate pročitati i preporučite je svima, naročito bližnjima jer nam je to kopča, emotivna, sa prošlošću, znak pored puta za buduć-nost. Ja ih još vidim u zvjezdanom sjaju, oni sa nama u sjutra koračaju."



AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA O PARTIZANSKOM RATU

O KNJIZI "RATNI DNEVNICI 1942. - 1944."

Tekst: Drago Roksandić

Ratni dnevnici (1942. – 1944.) Kaje (Katarine) Garibo-vić-Lalović i Pere Lalovića, koje je za tisak priredio

Dragutin Lalović, umirovljeni zagrebački sveučilišni pro-fesor (i, nije nevažno, njihov sin), višestruki su kuriozum u svom žanru i, nedvojbeno, vrlo vrijedno izdanje. Brojni suborci su za njih znali u vrijeme kada su nastajali, jedan neovisno o drugome, a još ih je više bilo u poslijeratnim godinama među onima koji su se u različitim stjecajima prilika mogli obavijestiti o njihovu postojanju. Neupitno je bilo da je u oba slučaja riječ o sadržajem bogatim, nerijetko potresnim, uvijek autentičnim svjedočanstvima o iskustvu partizanskog rata, ponajviše u banijskim i slavonskim partizanskim jedinicama na mnogim ratištima, a nadasve u IV. i V. neprijateljskoj ofenzivi, odnosno u operacijama Weiss i Schwarz. Izuzevši poneke fragmente, nikada nisu bili objavljeni, kako za života Kaje/Katarine Garibović-La-lović (Badovinci /Mačva/, 1921. – Beograd, 2007.) i Pere Lalovića (Straševina kraj Nikšića, 1918. – Beograd, 1996.), tako ni u vremenu postojanja SFR Jugoslavije, zemlje koju su kao partizani utemeljivali i preživjeli. Objavljeni su, dakle, s dvostrukim odmakom pa su svojom izvornošću i sugestivnošću tim veći poticaj za razmišljanje svima onima koji se nikada ne prestaju pitati odakle dolazimo, gdje smo stigli i kuda idemo.

Ovo izdanje čine: Kaja/Katarina Garibović-Lalović, Tako sam zapisala" (5–240) i Pero Lalović "Ratni zapisi" (241–426) te priređivačevi prilozi "O autorima" (431–432), "Ka-zalo imena u dnevnicima" (433–451) i pogovor "Tako su zapisali" (453–484). Rijetki su slučajevi da ljudi – djevojka i mladić, žena i muškarac, koje je rat zbližio i povezao za čitav život – neovisno jedno o drugom pišu ratne dnevnike i da ih uspiju sačuvati pa i, u biti, čuvati kao intimni dnev-nik sve dok ih njihovi nasljednici – pored Dragutina, na pripremi rukopisa za objavljivanje radio je i njegov sin, a njihov unuk Damjan – logikom moralnog imperativa nisu objavili u Zagrebu, u Hrvatskoj, u zemlji u kojoj su njih dvoje najviše i ratovali kao partizani i u kojoj su, na koncu konca, zavoljeli.

Oba su dnevnika prebogato štivo da bismo ovom prilikom ulazili u bilo kakvu detaljniju elaboraciju njihovih vrijed-nosti. Osjećamo potrebu smjestiti ih u žanrovski kontekst i apostrofirati njihovu temeljnu vrijednost.

Nitko još uvijek ne može sa sigurnošću ustvrditi koliko su dnevničkih zapisa ostavili pripadnici jugoslavenskoga

Narodnooslobodilačkog pokreta, iako ih je danas već vrlo malo živih. Kada je o objavljenima riječ, mali je pak broj onih koje je moguće klasificirati kao dnevnike, tj. kao zapise o nekom vremenu koji su nastali u samome tom vremenu i koje je kao takve – ako su u međuvremenu objavljeni – moguće provjeriti usporedbom s autografima. Mnogo je veći broj onih koji su bili sačuvani kao izvorni zapisi, ali su u potonjim, poslijeratnim godinama na različite načine i s različitim motivacijama prerađivani, a da su se pritom izvorni zapisi češće gubili nego što su sačuvani. Zagrebački nakladnik Spektar, primjerice, pokrenuo je 1986. godine Biblioteku "Partizanski dnevnici i sjećanja" u kojoj je objavljeno ukupno šest naslova: Marijan Stilinović, Bune i otpori, Mladen Iveković, Nepokorena zemlja: zapisi iz IV. i V. neprijateljske ofenzive protiv narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, Milutin Morača, Ratni dnevnik, Vladimir Nazor, Partizanska proza, Josip Smodlaka, Partizanski dnevnik, Slavko Borojević, Po selima i šumama Jugoslavije i Čedomir Minderović, Za Titom. Naziv spomenute biblioteke s valjanim razlozima uključuje i dnevnike i sjećanja jer je s izuzetkom Nazo-rova djela u svim drugim slučajevima upitno koliko su dnevnici, a koliko sjećanja. Dnevnik Vladimira Nazora S partizanima, sudeći prema katalogu Nacionalne i sveuči-lišne knjižnice u Zagrebu, objavljen je od 1945. do 1985. godine u 39 izdanja, a kako je ponekad objavljivan i pod drugim naslovima ili kao dio različitih autorskih cjelina, broj izdanja nesumnjivo je veći. Bilo da ga se čita kao dokument vremena, bilo da ga se čita kao književno djelo, Nazorovi su dnevnički zapisi trajno živo svjedočanstvo o ljudima u (ne)vremenu i o ljudskoj opstojnosti na krajnjim granicama održivog.

Kada se pak usporedi kataloški dostupne podatke o broju objavljenih dnevnika – neovisno o svim mogućim zna-čenjskim nijansiranjima tog pojma – s podacima o broju objavljenih sjećanja, memoara i sl., neravnoteža je dra-stična u korist naknadnih, poslijeratnih interpretacija par-tizanskog iskustva. Izvjesno je da je tome tako svugdje u svijetu, kada je riječ o iskustvima drugoga svjetskog rata, točnije, o iskustvima svakog rata – inter arma silent Mu-sae. Partizanski je rat u Jugoslaviji, ipak, tek manjini i to u rijetkim prilikama činio mogućim da o njemu svjedoči svojim zapisima. Ako ni zbog čega drugog onda zato što su partizansku većinu činili ili slabo pismeni ili pak ne-pismeni seljaci, a tek manjinu manje ili više obrazovani

ljudi različitih zanimanja, a nerijetko neskloni, kao ljudi posvećeni konspiraciji, da svoje brige te tragedije i traume uopće registriraju. U toj manjini bilo je u poodmaklim po-slijeratnim godinama izdanja – poput djela Gojka Nikoliša Korijen, stablo, pavetina – memoari (Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1981.) – koja su u memoarskom žanru do-sezali granice najboljih dnevničkih zapisa, a kao književna djela postajala kanonskim obrascima. Malo je bilo takvih.

Pisci ovih dnevnika su već uoči rata bili ljevičari, mladi ljudi posvećeni "komunizmu", što god to kome danas značilo i, očito, spremni živjeti pa – ako se mora – umrijeti za svoju "sliku svijeta". Rat ih je zatekao kao šabačku učiteljicu i kao beogradskog apsolventa prava. Pero je već od 1938. bio član Komunističke partije Jugoslavije, a Kaja od 1941. godine, u vremenu nakon sloma ustanka u Srbiji. Neovisno o rasporedima i dužnostima koje su im bile povjeravane i gdje su sve bili upućivani – zapisi o tome svjedoče – bili su samosvjesni akteri pokreta s kojim su se identificirali, drugim riječima, "vojnici Partije". To im je nesumnjivo zajedničko, kao što im je zajednička zavičajna, obiteljska ukorijenjenost u Crnoj Gori, s jedne strane i u Mačvi, u Srbiji, s druge strane. Kako jedno u njihovim svjetonazo-rima ne isključuje drugo, Kaja je u svom dnevniku mogla zapisati nakon svega što je doživjela i proživjela na Baniji: "O, draga Banijo, koliku ljubav gajim prema tebi. Više te volim no Mačvu u kojoj sam rođena…Banija! Za nju su mi vezane najlepše uspomene…" (22. januar 1945.) (454) Iskaz je šokantan kada se, s jedne strane, ima na umu koliko je tragedija i trauma autorica registrirala u svom dnevni-ku, ali i s druge strane, kada se nasuprot tome osjeti što je sve i u čemu je sve njezina "radost življenja", stečena umijećem višegodišnjeg opstojanja na egzistencijalnim rubovima, a s vjerom u "bolji život". Valja naglasiti da u autoričinu zapisu, dakako, nije toliko riječ o krajoliku, koliko o ljudima, Banijcima, onima s kojima se u takvim svojim iskustvima ljudski identificirala, dnevno ljudski provjeravala i pouzdavala. Stoga je i smrt najboljih među njima mogla i za nju, Mačvanku i za Peru, Crnogorca, biti

razlogom da se preživi da bi se osvetilo njihovu smrt. O tome potresno svjedoči zapis nakon pogibije Nikole Nine Marakovića, komandanta Sedme banijske brigade, 13. lipnja 1943. godine: "U meni, kao i u ostalim borcima, kraj čijih tužnih očiju promičem polako sa Perom, raste val mržnje, želje za osvetom nad onima koji pokušaše da nam otmu položaje a pre par minuta istrgoše iz naše sredine najboljeg druga, našeg dragog Ninu." (464) U kakvu je to odnosu spram "radosti življenja", autorica ne stiže pisati, ali je na današnjim čitateljima – svjedocima i/ili akterima još jedne serije ratova na istom tlu – obveza da o tome razmišljamo.

Banijski i slavonski zapisi Pere Lalovića iz 1944. godine dragocjeni su već i zbog regionalnih kontrasta koje autor registrira prelazeći iz jedne operativne zone u drugu, iz jednog okoliša u drugi, iz ispaćene, siromašne Banije u – u usporedbi s njom – ratom pošteđeniju, mnogo bogatiju Slavoniju: "Spavali smo udobno. U pravom slavonskom krevetu. A i toliko putovanje je premorilo organizam, pa bi čovjek spavao i spavao… Dakle, tu smo u Slavoniji, u Voćinu. Lijepo mjesto. (…) Imaju električno osvjetljenje. Hrana slavonska. (…)" (22. IV. 1944. godine – subota) (304). Za razliku od Kajina "ženskog pisma", pronicljivog, ali vrlo osjećajnog i požrtvovnog u svakodnevnim situa-cijama, Perino "muško pismo" prividno je hladnokrvnije, analitičnije, jednom riječju – borbenije, ali isto tako obilje-ženo s neuobičajeno lirski intoniranim pasažima, umijećem uočavanja svakodnevnih situacija – izvan i nasuprot ratnoj zbilji – kao i uživljavanjem u mnogo složenije pa i u toj složenosti nijansiranije slavonske realnosti.

Oboje, kao akteri s političkim funkcijama, unose mno-go zapisa o zbivanjima na svjetskim ratištima, uvijek od Istočnog fronta nadalje, po cijelom svijetu, napose na Me-diteranu. Oba dnevnika odlično su svjedočanstvo koliko su partizani svoju borbu doživljavali kao sastavni dio svjetske bitke između "Dobra" i "Zla", neutralizirajući nerijetko čak i inače vrlo uočljive ideologizirane obrasce mišljenja i djelovanja. Ali i to je samo jedna od mnogobrojnih tema koje ovi dnevnici problemski iznova oživljavaju.

Autor ovih redaka, Dragutinovih godina, dijete banijskih roditelja, nešto mlađih nego njegovi, sin Đure Jovanova Roksandića – prema knjizi Viktora Kučana "Borci Sutje-ske" – "zamenik(a) političkog komesara I. bataljona (VIII. banijske brigade – D. R.), rođen 1920, Majske Poljane, Srbin, u NOB od 1941, član KPJ od novembra 1941, kra-jem rata komandant(a) mesta Glina", malo je kada i to vrlo škrto čuo od svojih roditelja što su i kako pre/proživljavali u ratnim godinama. Drugi su mu mnogo više znali reći. Ali to su bili ipak "drugi". Čitajući ove dnevnike ne samo kao "slike drugog" nego i kao "slike samih sebe", potomci – što god to sve značilo – moraju se osjećati ljudski bogatijima, a i ljudski zapitanijima, i na kraju – obaveznijima u svom vremenu.


KULTURA I UMJETNOSTKULTURA I UMJETNOST

O RATNIM DNEVNICIMA KAJE GARIBOVIĆ-LALOVIĆ I PERE LALOVIĆA

Tekst: Ilija Ranić

Dragan Lalović mi je učinio izuzetnu čast: da sudjelujem u predstavljanju Ratnih dnevnika njegovih roditelja,

Katarine Kaje Garibović-Lalović i Pere Lalovića, koji se najvećim dijelom odnose na njihovo učešće u redovi-ma boraca Sedme banijske udarne divizije. Rođen sam u banijskom kraju i od najranijeg djetinjstva samo slušao o partizanima i Sedmoj diviziji. U mojem djetinjstvu krajem 1950-ih i početkom 1960-ih nije bilo sjedeljki uz pečenju rakije, na slavama, na građevinskim radovima, svinjoko-ljama i sl, da se nije govorilo o ratu i o "partizaniji". S divljenjem se govorilo o čuvenoj rečenici Vasilja Gaćeše, partizanskog komandanta Banije, izrečenoj na narodnom zboru u mom selu, u ožujku 1942. "Narode, čuvaj glavu – glava kuću napravi, kuća glavu nikada". Nažalost, Banija nije sačuvala ni kuće ni glave! O tome govori sudbina VII. banijske divizije, o čemu svjedoče i ovi ratni dnevnici.

S najvećim divljenjem i pijetetom govorilo se o Sedmoj diviziji i Sutjesci, kako je narod govorio o "Crnoj Gori". Seoski mladići su u svoj repertoar bećarskih pjesama uvr-stili i stih: "Tko ne prođe Crnu goru pješke, taj i ne zna što su muke teške!"

Godine 1967. izašla je knjiga Sedma banijska divizija (zbornik radova), čime je publicirana građa trajne vrijed-nosti. Uz kvalitetnu dokumentaristiku donijela je autentične iskaze brojnih učesnika povijesnih događanja na Baniji i s Banijcima i njihovim partizanskim jedinicama 1941-1945.

Poslije 1990-ih zbližio sam se s Adamom Dupalom, borcem VII. brigade i Živkom Juzbašićem, koji je bio borac VIII. brigade VII. divizije i s njima dosta pričao, uz knjige koje smo radili, o njihovim sjećanjima na partizanske dane, posebno na IV. i V. neprijateljsku ofanzivu.

Pročitao sam i niz drugih knjiga o tome vremenu i doga-đajima – partizanska historiografija i memoaristika ipak je bila. Na nekim sam i radio kao urednik! Ali kako to obično u životu biva, uvijek se pojavi novo, nepoznato, drama-tično, autentično. Tako je s ovim ratnim dnevnicima Kaje Garibović i Pere Lalovića! Neponovljiva su to svjedočenja o danas teško shvatljivim događanjima, o ljudima i kraju koji nestaje, o kome se i uspomene gase. Naši kroničari, autori ratnih dnevnika, bili su tada mladi ljudi, koji su se zajedno s mnogim drugim mladim ljudima – temeljnom bazom NOP-a i revolucije – davali sve od sebe. Naravno, zadivljujuće je da su Kaja Garibović i Pero Lalović, u uvjetima borbi, neposredne životne ugroženosti, gladi,

smrzavanja, bolesti imali snage da svaki dan zabilježe glavne događaje.

I.

Dopustite da u nekoliko rečenica kažem u čemu vidim izuzetan doprinos ove knjige.

Prije svega imamo dokumentarno svjedočenje o borbenom putu VII. divizije. Od kada su Kaja i Pero postali borci VII. brigade, od jeseni 1942. do njihova odlaska u travnju odnosno listopadu 1944, brigada je gotovo svaki dan bila u nekom borbenom rasporedu. Kaja je zabilježila najdrama-tičnije trenutke u povijesti Divizije – prelazak preko rijeke Sutjeske 9/10. lipnja 1943. i praktički izlazak iz obruča:

"Tamnim uskim lancem kreće se polako naša duga kolona. Vezu održavamo čestim dozivanjima ili kretanjem u dug lanac, ruku pod ruku. Granate prebacuju preko nas. Na levom boku čuje se vatra. Približava se zora. Naši ljudi zaostaju. Da bismo ih podigli i pokrenuli upotrebljavamo i vojnička sredstva."

Pa dalje… "Avioni usporavaju kretanje, prilagođavajući se našem p.okretu, kao i artiljerija sa dominirajućih čuka, koja ima precizne podatke o putu kojim idemo. Nailazimo na njene žrtve, drugove Crnogorce, čiji se bataljon nalazi na Tisovom brdu iznad reke. Na svakih sto metara nailazimo na iskasapljenog konja ili mrtvog druga. Prizor je jeziv.""

Drugo, svjedočenje je ovo o velikom, biblijskom, stradanju. Ljudi su ginuli u borbi, u mučkim napadima neprijatelja, od bolesti, prije svega tifusa, od slabosti i iznemoglosti.

Poznati su podaci o gubicima VII. divizije u IV. I V. nepri-jateljskoj ofanzivi. Samo na Neretvi poginulo je oko 800 boraca, a isto tako je iz stroja izbačeno još 800 boraca. Ukupni gubici Banijaca bili su oko 4000 boraca. Divizija se na Baniju vratila s oko 700 boraca. Kajin dnevnik vjerno svjedoči o tim patnjama i žrtvama.

Treće, u središtu Kajinog i Perinog diskursa su narodni borci – neustrašivi mladići, sposobni vojni rukovodioci koji se bore i nesebično daju živote. Dnevnici sadrže vrijedna svjedočenja o njima. Njihova je pogibija – više od tragedije:

• Na Ripačkom je klancu pao: Živko Bronzić, komandir bataljona u VII. brigadi. Kaja piše: "Ako netko zaslu-žuje ime narodnog junaka, onda je to Živko Bronzić. Živkova smrt je najveći gubitak od formiranja naše divizije."

• Na obroncima Prenja gine od četničke ruke Miloš Žica, zamjenik komesara brigade, "Siguran pogodak i neverovatnom brzinom izgubismo Miloša. Izvlačimo ga Nina i ja. Osećanje mržnje, bola. Drhtanje, ali i škrgut zuba."

• Omiljeni komandant VII. banijske brigade Nina Mara-ković gine kod sela Rataj, na izlazu iz pakla Sutjeske 13. 6. 1943. Kaja kaže "Crna vest izaziva istinske suze boraca. Osećam strahovitu potištenost." O pogibiji Nine Marakovića, biranim, dirljivim riječima govori i Pero Lalović.

• Pero piše i o smrti Nikole Demonje, slavnog koman-danta XII. slavonske divizije. O njegovoj sahrani piše: "Deset govornika, deset naših prvaka oprostilo se u ime vojske i naroda sa svojim najmilijim drugom. Jecanje i suze vojske i naroda spajaju se u silnu gorčinu koja nam steže srce a ruke dižu na pretnju za osvetom za palim junakom".

Četvrto, Dnevnici ukazuje na svu kompleksnost rata: nije ovdje riječ samo o vojno-političkim aspektima, o bitkama se vojnički nadmoćnim neprijateljima, o njegovim izdajničkim satelitima. Kajin dnevnik bilježi jedno od najtežih pitanja divizije: kako se prehraniti, kako izbjeći stalnog pratioca – glad. Kaja piše 24. 4. 1943.: "Pitanje hrane zauzima glavno mjesto." Ponekad se mora postupati i izvan partizanskih pravila: Prema Kajinim riječima da VII. divizija nije po-segnula, a to potvrđuje i komandant Divizije Pavle Jakšić, za mjerama nasilne rekvizicije ne bi se preživjela. Nastala je i krilatica: "Ovce su spasile diviziju".

Peto, dnevnici registriraju i greške, nepravilnosti i promaša-je! Ne prašta se za izdaju, pljačku i sl. No, ne zadržavaju se na njima, nužda partizane tjera dalje, a time i naše kroničare!

Tako Kaja kaže:

• 28. 2. 1943. Prvi bataljon "U Štabu nema potpunog jedinstva". "Pojavljuje se slučaj pljačke."

• 24. 3. 1943. "Danas je u Prvom i Trećem bataljonu streljan po jedan drug zbog pljačke."

• 6. 5. 1943. "Po naređenju pali se Kalinovik. (zbog podrške četnicima) Pale se i posljednje kuće…Razume se, nije to redovan slučaj."

• 4. 7. 1943. "Za kaznu, zbog 7 ubijenih drugova, selo je kažnjeno konfiskacijom i zatim spaljeno."

II.

Jedna važna tema prožima dnevnike – Perin i Kajin poli-tički rad. To im je što bi se reklo – u opisu radnog mjesta: Kaja je član Politodjela brigade a Pero zamjenik komesara brigade. Čitajući dnevnik čovjek se začudi koliko se pa-žnje posvećivalo političkom radu – prorađivanju različitih materijala, od Historije SKP (b) do Molotovljevog govora. Bilo je mnoštvo različitih sastanaka, štabnih, partijskih, skojevskih te sastanaka posvećenih moralno-političkom radu. Osim MPV–a redovito se raspravlja o pojedinim ak-cijama, s naglaskom na famoznoj "kritici" i "samokritici". Nije to bilo uvijek lako i uspješno.

Perina razmišljanja i opredjeljenja su u temeljnim segmen-tima podudarna s Kajinim. Vjera u ciljeve, u opravdanost borbe. Uvjerenost u pobjedu: u tome ključnu ulogu ima SSSR i Staljin: nepobjediva Crvena armija. 25. 9. 1944. Pero ulazi u oslobođenu Tuzlu. Susreće se s nekim starim drugovima u štabu III. korpusa.

"Susret je bio pun obostrane radosti i neizrecivog zadovolj-stva, uz bratski i drugarski zagrljaj. Pijemo rusku rakiju. Jedemo rusku salamu. Pušimo ruske cigarete. O, kakvo oduševljenje, o, koliko sreće!

Tek u jednom detalju je vidljivo da stvarnost nije isto što i njezina idealizacija: Pero ističe (zapis 24. 10. 1944) problem s Crvenoarmejcima: konstatira kako je išao do štaba ruskog puka: "Razgovarali smo o pijanstvu njihovih vojnika i sinoćnim postupcima na priredbi"

III.

O sebi naši kroničari malo govore – tu i tamo nešto kažu o svojim osjećanjima i problemima. Nema se vremena i prostora za sebe – u prvom planu su suborci, borba i re-volucija. Kaja je ulagala maksimalno sebe. Nevjerojatna je njezina predanost i požrtvovnost:

• 12. 1942. "Glava mi klonula, noge klecaju, ali posao ne smije zastati."

Najviše cijeni drugarstvo:

• "Želim da sam među partizanima. Zato odlazim u 2. četu, gde provodim vreme sve do uveče u najljepšem raspoloženju. Osećam se vrlo srećnom. Neograničenom ljubavlju volim svoje drugove."



Izgleda da je Kajina sugestivnost, otvorenost i drugarstvo poticalo te mlade ljude, gotovo u većini seljake, 90 posto Srbe, da prihvate ne samo neke vrijednosti nego i politički koncept NOB-a: obnovu Jugoslavije kao nacionalne zajed-nice ravnopravnih naroda te izgradnju zemlje, u kojoj će biti izvršene duboke političke i socijalne promjene

Pero s oduševljenjem prati uspjehe partizanskih snaga kao i napredovanje antihitlerovkse koalicije, posebno Sovjeta i Crvene armije. Lijepo govori o rukovodećim drugovi-ma – Ranković: " Marka sam vidio prvi put. Divan je to drug. Ostavlja snažan utisak." "Komesar Šibl i zamjenik komandanta Šime Balen. Divni drugovi."

IV.

Meni kao Banijcu izuzetno gode riječi Kaje Garibović o Baniji, koje je zapisala u maju 1945. boraveći u rodnoj Mačvi.

"O, draga Banijo, koliku ljubav gajim prema tebi. Više te volim nego Mačvu, u kojoj sam rođena…. A Banija,! Za nju su mi veznae najljepše uspomene…"

Pero također izražava svako poštovanje Baniji i banijskim partizanima. Na 290 str. piše o odlasku iz VII. divizije na novu dužnost u Slavoniju.

"Ja odlazim dalje za isti cilj, za istu svetu stvar, ali opet u srcu i mislima sa Prvom /Sedmom brigadom, sa njenim junacima, sa slavnom Sedmom divizijom." Kako dalje kaže "sinovima slobodarske Banije, te Banije 'krvave haljine'".

Lijepe stranice Pero posvećuje i Moslavini, tom lijepom i bogatom kraju, radnom i vrijednom svijetu, listom pri-vrženom NOP-u. U Slavoniji već ima razlika: uspoređuje neka sela koja nisu ni osjetila rat s onima na oslobođenom području i pita se (zapis 14. 5. 1944):

"Pa zar da sutra onaj slobodarski narod, koji krvari tri godine, ima isto mjesto u velikoj zajedničkoj oslobođenoj domovini sa ovim špekulantima i saboterima.

V.

Čitajući ovo inspirativno i dragocjeno štivo, čovjek se pita je li ovo samo obiteljska priča, namijenjena tek prijateljima i posljednjim privrženicima vremena i ideja NOP-a. Teško je odgovoriti na to pitanje!

U jednom smislu knjiga je svakako relevantna. Sedma banijska udarna divizija zaslužuje monografiju, koja će tematizirati vojničke podvige, posebno onaj na Neretvi u obrani Operativne grupe Vrhovnog štaba. Nadalje, problem žrtve i stradanja koje je iznimno. Tu je iznimno značenje njezinih kadrova u poslijeratnom razdoblju. Knjiga Ratnih dnevnika Kaje i Pere Lalović, prvoklasno svjedočenje i građa, nezaobilazno je štivo za svaki razgovor i analizu!

Drugi aspekt priče o VII. banijske divizije vidljiv je kroz ljudsku dramu starog banijskog partizana Adama Dupala, čovjeka izuzetno zaslužnog za čuvanje tradicija Divizije. Negdje 1980-ih njegova je sekcija VII. divizije u Zagrebu raspravljala o dokumenti o obilježavanje ratnog puta VII. divizije. Tu je navedeno mnoštvo mjesta za spomen obiljež-ja, davanje imena školama, davanje imena stazama kojim su prolazili banijski partizani i slično. Adam se pred kraj života morao suočiti s činjenicama da od toga nema ništa, da nestaje i ono što je već postojalo: od Spomen doma na partizanskoj Šamarici, do brisanja ulica, skidanja bisti, smanjivanja mirovina borcima…

Mi, prije svega Banijci, moramo razmisliti možemo li išta učiniti da u ovom pogubnom trendu poništavanja partizanskog humanizma i antifašizma, nađemo načina da u kulturi sjećanja sačuvamo barem neke bitne momente. Dug je to naš prema prema ratnim generacijama … To dugujemo i Kaji Garibović i Peri Laloviću, borcima naše VII. banijske divizije

Da zaključim. Još jednom čestitam Draganu Laloviću i Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske na ovom izdanju. Predlažem da svakako pročitate knjigu, ako ne zbog Banije i njezine divizije, a ono zbog divnih ljudi Kaje Garibović i Pere Lalovića!

PARTIZANSKI DUH - IZVORIŠTE MODERNE HRVATSKE REPUBLIKE

Tekst: Dragutin Lalović

Programska je obaveza NZCH njegovanja kulture sjećan-ja na naše ljude koji su zadužili našu Hrvatsku. Knjiga

o kojoj danas govorimo projekt je koji sam najavio još 2014. na našoj Godišnjoj skupštini NZCH, ali sam ga uspio dovršiti tek krajem prošle godine.

U ovoj prilici mogu čitaoce uputiti na moj urednički pogov-or, iz kojega ću izdvojiti nekoliko osnovnih teza, skraćeno ih ponoviti i dopuniti.

1) O pripremi ratnih dnevnika Kaje i Pera Lalovića za objavljivanje

U porodičnoj arhivi ostale su sačuvane tri sveske "Kajinog dnevnika". Kaja je svoj dnevnik vodila od novembarskih dana 1941. do kraja rata, ali nisu nažalost sačuvane sve sveske. U trećoj sačuvanoj svesci nalazi se i veoma važna bilješka, ispisana u Kruševcu, 20. i 21. januara 1945., kao pregnantno sjećanje na borbe u Valjevskom partizanskom odredu 1941-1942. godine. Stoga je taj zapis poslužio kao uvod u cjelinu Kajinih ratnih dnevničkih zabilješki.

Dok u slučaju Kajinog dnevnika imamo pred sobom nedvo-jbeno autentično svjedočanstvo, izvorni rukopis u sveskama, dotle u slučaju njezina Pera Lalovića imamo samo prekucani tekst ratnih zapisa iz 1944. godine. Tekst je pripremljen za objavljivanje u monografiji posvećenoj 17. slavonskoj brigadi, budući da je od aprila 1944. godine Pero bio na dužnosti načelnika politdjela 28. slavonske divizije (u čijem je sastavu bila 17. brigada).

Bez potpunog broja bilježnica Kajinog dnevnika i uz manjak svih bilježnica Perovog ratnog dnevnika, ovi su dnevnici lišeni barem jedne dimenzije, koja bi zasluživala osobitu pažnju, dimenzije paralelnog praćenja zapisa oba ključna aktera, kako u njihovoj ljudskoj uzajamnosti tako i u cjelo-vitijem sagledavanju dijela ratnog puta zajedničke im 7. banijske divizije, od avgusta 1943. do aprila 1944. godine.

2) O likovima autora ovih dnevnika i sudbini jedne generacije

U polumjesečniku Bazar - magazin za žene i porodicu (br. 421, mart 1981.), u razgovoru s Kajom Lalović urednica revije (potpis: Z.M.) komentariše da je Kajin dnevnik "pisan da se rat ne zaboravi, pisan je za ova, naša vremena, za budućnost, za život". No, zašto Kaja u tom razgovoru kaže: "Još nisam u stanju da obradim svoj dnevnik. A ako to ikada budem učinila..." ?

Zašto Kaja (još) nije u stanju "obraditi svoj dnevnik"? Ni tada, ni prije ni poslije toga.

Zar nije bila svjesna koliko je njezino svjedočanstvo drago-cjen hommage partizanskoj oslobodilačkoj epopeji? Bila je itekako svjesna, dakako, napose svog duga prema poginulim drugovima i drugaricama, napose njezinim Banijcima i narodu Banije. "Kajin dnevnik" o ratnom putu njezine 7. banijske brigade u najtežoj godini rata (od januara do sre-dine juna 1943) svjedoči o njezinoj potpunoj identifikaciji s premilom joj Banijom: "O, draga Banijo, koliku ljubav gajim prema tebi. Više te volim no Mačvu u kojoj sam rođe-na.... Banija! Za nju su mi vezane najlepše uspomene..." (22. januar 1945).

Lik Pera Lalovića, u Kajinom dnevniku, pojavljuje se u aprilu 1943, kada stupa na dužnost zamjenika političkog komesara 7. banijske brigade.

Naime, u srijedu 14. IV. 1943. godine, Kaja je u štabu bri-gade, brine se za oboljelog komandanta Ninu Marakovića, a uz to pažnju posvećuje II. glavi "Istorije SKP(b)-a"". Komesarski lik se pojavljuje u ovom svjetlu: "Popodne, diskutujem o izvesnim delovima ove glave sa drugom zamenikom komesara [Perom Lalovićem]". I nakon njegova odlaska, uveče, autorica dovršava "konceptiranje 'Istorije'".

Scena se događa samo dva dana nakon što je Kaja preživ-jela krizu i tek se počela oporavljati od tifusa. Ni njoj ni njemu nije zamisliva efikasnija terapija od proučavanja onodobnoga komunističkog katehizisa, službene sovjetske "Istorije SKP(b)-a". Još neoporavljena, Kaja se vraća svo-jim idejnim dužnostima. Mlada skojevska u "istoriji" vidi što želi vidjeti, svoju utopijsku projekciju boljševičkog revolucionara kao moralni i revolucionarni uzor koji želi beskompromisno slijediti. Zna da je "do boljševika - tog najpočasnijeg imena - još dug i ne tako ravan put", pa sebe ovako vidi: "poredim sebe i primećujem u pola godine, raz-like u pozitivnom smislu. Zrelije mislim, ozbiljnije gledam na stvari, sa više iskustva prilazim ljudima i upoznajem ih" (25. jul 1943).

Pred nama je fascinantan oblik revolucionarnog idealizma, koji zapravo nema ništa zajedničko sa samim tekstom i smislom "Istorije". "Istorija SKP(b)-a" nesumnjivo je staljinska ideologijska konstrukcija i ogromna manipu-lacija lenjinskim nasljeđem, shematizirani dogmatski skup formula i uputa za akciju. Uz apsolutizaciju klasne mržnje



prema neprijatelju i demonizaciju "unutarnjih neprijatelja" kao izdajnika i stranih agenata.

U tom svjetlu valja sagledati bitnu ambivalenciju koja je karakterisala jugoslovenske mlade komuniste u oslobodi-lačkom ratu. S jedne strane najviše vrednote slobodarsk-og idealizma, žudnje za znanjem, borbenog patriotizma, internacionalističkog bratstva, drugarstva, samoprijegora, spremnosti na žrtvovanje, koje su krasile i boljševike u početnoj lenjinskoj fazi Ruske revolucije. S druge pak tegobno opasno staljinsko naličje dogmatske pravovjerno-sti, ideološke isključivosti, političkog sektaštva, partijskog monolitizma i krutosti prema kolebljivcima i izdajnicima.

Obje se strane mladih jugoslovenskih komunista, i revo-lucionarno emancipacijska i ideološki sektaška, sintetički iskazuju u kvazidivinizaciji Partije, kao organona istorijskog kretanja, u znaku potpune odanosti: "O partijo draga, ti zbilja od nas praviš ljude, ti nas moćnom rukom skrećeš sa stranputica na pravi put" (Kaja, 24. decembar 1944).

Kada su se upoznali, u ratnom vihoru, njemu je 25 a njoj 22 godine. Priča o njima je stoga naprosto priča o ratnom iskustvu jedne mlade generacije. Generacije prerano sazrele, generacije kojoj je rat ukrao mladost. U Kajinim rukopisima (iz 1981) nalazimo ovu bilješku: "Kako ovo vreme odmiče! Kad pre izmakoše tolike godine! ... A mladosti prave nismo ni imali. Naše želje i mladalačke slutnje spojile su se sa opštenarodnim. Mladost je i davala čeličnu snagu... Mladost se borila za život u koji je tek ulazila ili tek naslućivala."

Jesu li i Kaja i Pero odustali od objavljivanja svojih dnevni-ka da bi izbjegli da se kritički suoče sa svim mladenačkim likom u njegovoj bitnoj dvojnosti? S dvojnošću koja je konstitutivno obilježila jugoslavenske komuniste u i cijeloj poratnoj epohi. Dvojnošću koja je jednom stranom bila jamstvo njihove enormne snage da se povijesno suprotstave i nacističkom (uz oslonac na Staljina) i taljinističkom to-talitarizmu, ali koja je svojim naličjem značila sustajanje pred vlastitim unutarnjim totalitarizmom.

3) O smislu današnjeg objavljivanja ratnih dnevnika iz NOB-a

Ratni partizanski dnevnici Kaje Lalović i njezina ratnoga i životnog druga Pera Lalovića autentično su svjedočanstvo iz dana u dana zapisivanog iskustva o toku oslobodilačkoga antifašističkog rata 1942.-1944.

Specifičnost se ovih ratnih zapisa (više Kajinih nego Perovih) očituje u tome što su oboje u ratu bili tzv. "politički radnici", zaduženi za odgojnu, etičku i idejnu komponentu partizanske borbe. Koliko o samim ratnim dejstvima, zapisi svjedoče o brojnim sastancima, skojevskim i partijskim, na nivou četa, brigade, divizije. Uz obaveznu kritiku i samokritiku, raspravlja se svemu što je važno za život jedinica, o karakteru rata, o snazi i taktici neprijatelja, o neprijateljskoj propagandi, o držanju spram stanovništva

(kako onome sklonome NOP-u tako i onom koje to nije); drže se predavanja, čitaju se brošure i knjige, razrađuju direktive, slušaju najnovije vijesti preko Radio Londona i Slobodne Jugoslavije iz Moskve.

Životno važni sastanci! Agilna skojevka Kaja osjeća "za-dovoljstvo koje čitam i na licima drugova. Ništa ne može da pruži takvo zadovoljstvo kao rad sa ljudima. Učmalost i dosada nestaju, a srce zadrhti pri pomisli da sam koristila drugima" (12. februar 1943). U istom duhu, načelnik poli-todjela Pero ustvrđuje: "ovi naši sastanci su prava škola. Mladi, poletni ljudi, sa malo znanja, ali puno obećavaju. Treba zasukati rukave jer se tim putem stvara ono veliko, novo za čime težimo" (15. maj 1944). Samosvjesno ocjen-juje kako "komunisti su ljudi koji široko i realno misle i demokratski rade. Time se ponosimo. Jedino tako i može-mo pobijediti u ovoj teškoj i neravnoj ali časnoj i svetoj oslobodilačkoj borbi" (30. maj 1944).

Koliko ovi ratni zapisi dopunjavaju našu sliku o istorijskim događajima toga doba? Nisu to memoari, nego hronika. Kao hroniku ih treba i uvažiti, nemaju literarnih pretenzija, kao u čuvenim partizanskim ratnim memoarima, primjer-ice, Vladimira Nazora, Ivana Šibla ili Gojka Nikoliša. S današnjeg stajališta možda i najsnažniji dojam ostavlja upravo ta neposrednost u kazivanju. A očigledna je i auto-cenzura, zaziranje od vlastitih kritičkih nedoumica. Smisao današnjega objavljivanja ovih ratnog dnevnika još je jedna prilika za razmišljanja o karakteru narodno-oslobodilačkog antifašističkog rata 1941- 1945. Naime, s protokom vremena kao da sam NOB poprima sve nerealnije i gotovo mistične obrise, kao da postaje jedva pojmljivo kako se partizanska narodna vojska uspjela ne samo suprotstaviti nego i pobi-jediti nadmoćne sile velikih imperijalnih država, najprije fašističkih, a zatium i "antifašističkih".

Bez upuštanja u iole cjelovito razmatranje karaktera NOB-a kao oslobodilačkog rata i autentično plebejske revoluci-je svih južnoslavenskih naroda, istaknimo tek nekoliko njegovih upečatljivih karakteristika.

Ponajprije je to sveti domovinski/otadžbinski rat (Vicko Krstulović) protiv fašističkog okupatora (Njemačke, Italije, Mađarske, Bugarske). Možemo ga nazvati prvim domov-inskim ratom kojim je uspostavljena prva hrvatska repub-lika, koja je istorijski temelj i današnje suverene Hrvatske.

Zatim je to "građanski" ili unutardržavni rat s kvislinškim snagama okupatora (ustašama i domobranima), i s klasnim neprijateljem "kraljevske vojske u otadžbini" ("Londonske vojske").

Odlučujuće je pak da je riječ o epohalnom prevratu staro-ga društva i naslijeđenog podaničkog mentaliteta. Dakle, ne samo o političkom prevratu (rušenju starog političkog poretka) nego i dubokoj socijalnoj revoluciji (radikalnoj mijeni staroga klasnog društva).

I ovi ratni dnevnici upućuju barem na dva kapitalna ele-menta toga prevrata.

Na prvom bih mjestu istakao masovni antipatrijahalni preokret bez presedana. Podaci zorno kazuju o masov-nom učešću žena, u ogromnoj većini omladinki, u narod-no-oslobodilačkom pokretu. Učestvovalo je 100.000 žena, 25.000 ih je poginulo, 40.000 ranjeno, 3.000 postalo trajno nesposobno za rad, a 2.000 napredovalo do oficirskih čino-va. Izvan neposrednih borbi partizanske je snage aktivno podupiralo dva miliona žena, a na okupiranim područjima preko

600.000 je hapšeno i zatvarano.

Taj silni emancipacijski socijalni kapital nije poslije rata u novom poretku iskorišten koliko je mogao i morao biti iskorišten. Patrijarhat je uzvratio udarac. Važnost se druge komponente NOB-a najčešće i s pravom isticala u razdo-blju socijalizma. Riječ je o spasonosnoj strateškoj formuli "bratstva i jedinstva", internacionalističkoj solidarnosti jugoslovenskih naroda protiv ustaške i četničke šovinističke nekrofilije. Upravo je u tom smislu egzemplaran ratni put Kaje Garibović, mlade mačvanske školarke, nezavršene učenice Učiteljske škole u Šapcu, koja svoju sudbinu pov-ezuje s banijskim partizanima, a unutar 7. banijske udarne divizije i Perom Lalovićem, apsolventom prava na Beo-gradskom univerzitetu i crnogorskim mladim komunistom. Uzoran primjer srbijanske skojevke i crnogorskog mladog revolucionara, spremnih da svoje živote žrtvuju za slobodu Banije i Hrvatske.

Zaključimo s Rousseauom o suvremenim poukama par-tizanskog duha nepokoravanja kao obzoru smislenosti suvremenih kolektivnih emancipacijskih projekata u nas.

Susprotstavljajući se onima koji ne vjeruju da narod može biti suveren, za koje je to puka tlapnja, veliki Ženevljanin ih podsjeća na uzorni primjer rimske republike:

"Granice mogućega u stvarima morala nosu tako uske kao što mi mislimo. Skučuju ih naše slabosti, poroci, predrasude. Niske duše ne vjeruju u velike ljude. Kukavni robovi smiju se s porugom riječi sloboda".

Rousseau upozora na povijesno iskustvo koje nas podučava kako "po onome što se činilo" valja razmotriti "što se može učiniti". Pa zaključuje: "Budući da je postojala [rimska republika sa suverenim narodom] znači da je ona moguća. (J.-J. Rousseau, Društveni ugovor, knj. III, pogl. 12 "Kako se održava suverena vlast").

Parafrazirajući Rousseauove instruktivne republikanske uvide, mogli bismo zaključiti.

Kukavni robovi smiju se s porugom riječi sloboda narodu - smrt fašizmu. Niske duše ne vjeruju u velike ljude kao što su bili partizani. Skučuju ih njihovi poroci i predrasude.

Kako se ne složiti složiti s klasikom i ne reći: budući da je narod kao politički subjekt postojao, barem u NOB-u, znači da je on (opet) moguć, da partizanski duh nepokora-vanja nije povlastica samo jedne generacije, da nam on kao republikanski ideal ne govori toliko iz herojske prošlosti koliko iz evropske budućnosti, kao obzor smislenosti naših života kao samosvjesnih građana.


DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU

CRNOGORCI SENTOM PO SVIJETU

II. PROJEKCIJA U 2019.

ŠKRKA I PEĆINA NAD VRAŽJIM FIROVIMA

III. PROJEKCIJA U 2019.

Crnogorci sentom po svijetu je serijal posvećen crnogorskim iseljenicima na koje je Crna Gora zaboravila, o kojima najčešće nema spomena u njihovoj Crnoj Gori. Dva dokumentarna filma režisera Gojka Berkuljana iz ovog serijala prikazana su 14. marta 2019. u Crnogorskom domu u Zagrebu. Priče o JANKU BRAJOVIĆU, VASILIJU LUČIĆU DALMATOVU i MIHAILU VAVIĆU su zoran pokazatelj prethodno izrečenog.

JANKO BRAJOVIĆ

VASILIJE LUČIĆ DALMATOV i MIHAILO VAVIĆ (36':07'')

Autor emisije: Dragan B. Perović

Režija: Gojko Berkuljan

Snimatelji: Danilo Papić

Ton: Igor Vujović

Montaža: Miljan Bulajić

Glumci: Filip Đuretić, Jovan Dabović i Omar Bajram-spahić

Proizvodnja: RT CG 2018.

Prikazivanje omogućio: ARHIV RTCG

U suvremenoj Crnoj Gori umjesto kulture sjećanja, njeguje se kultura zaborava. Mnoga značajna imena i pojedinci koji su iselili diljem svijeta najčešće su zaboravljeni, a đe god da su išli, stanjivali se, nosili su Crnu Goru sa sobom. Otuda i naziv ovog serijala (SENTA-zavičaj, kraj, put, pravac), kao podsjećanje na one koje ne bi trebalo prepustiti zaboravu.

Među njima su:

Janko Brajković - čija je svaka misao i djelovanje bilo posvećeno Crnoj Gori. Južna Amerika je puna njego-vih skulptura, a Crna Gora o njemu gotovo ne zna ništa. Osvjedočeni rodoljub, dobrovoljac Prvog balkanskog rata, autor knjižice "Glas Crne Gore", osuđivan na dugogodišnju robiju. Memorijalno djelo - reljef "Crnogorci u zbjegu".

Vasilije Lučić Dalmatinov (glumac) i Mihailo Vavić (operni pjevač) - Nema podataka da su se iđe sreli, iako su slavu sticali početkom 20. stoljeća na pozornicama Rusije.

Vasilije nije govorio o svom porijeklu, ali je znamenito je da je skupljao pomoć za vrijeme Veljeg rata za crnogorsku vojsku.

Svaka romansa u Mihailovom izvođenju postala je hit. Napisao je dvije jednočinke vezane uz Crnu Goru. Završio i u Hollywoodu.

Program se realizira uz financijsku pomoć Savjeta za nacionalne manjine RH i Grada Zagreba

Dokumentarni filmovi o prirodnim ljepotama Crne Gore uvijek napune dvoranu u Crnogorskom domu u Zagrebu. Tako je bilo i 11. aprila 2019. na projekciji dva bisera prirodnih ljepota - platoa ŠKRKA i PEĆINE NAD VRAŽJIM FIROVIMA (poznata i kao "Đalovića pećina")

ŠKRKA

Urednica: Mitra Jakić

Producent: Radivoje Brnović

Režija: Predrag Bojović

Snimatelji: Zoran Kostić, Nikola Petrović, Slobodan Baranjin i Predrag Bojović

Proizvodnja: RT TV CG 2003.

Durmitor je jedan od 5 nacionalnih parkova Crne Gore i jedna od najrasprostranjenijih crnogorskih planina sa dva bitna obilježja: visoki planinski vrhovi (iznad 2500 m) i duboki kanjoni čak pet rijeka (Tare, Pive, Komarnice, Sušice i Drage). U njegovom centralnom dijelu nalazi se

Škrka - glacijalni cirkl sa dva istoimena jezera, koji svo-jom surovom i negostoljubivom prirodom, čak i za uporne planinare i istraživače, predstavlja gotovo izoliran dio sa specifičnim biljnim i životinjskim svijetom.

PEĆINA NAD VRAŽJIM FIROVIMA

Autor emisije: Siniša Adamović

Producent: Radivoje Brnović

Snimatelji: Svetozar Čađenović i Željko Mažgalj

Proizvodnja: Dokumentarni program TVCG 2018.

Prikazivanje omogućio: ARHIV RTCG;

Rijeka Bistrica, kod Bijelog Polja, krije nevjerojatan dragulj. Za Pećinu nad vražjim firovima ili Đalovića pećinu se znalo odavno, ali su prvi speleolozi u nju ušli tek 1987. godine. I trideset godina nakon toga, pećina je na korak da bude dostupna turistima u najširem smislu te riječi, a sa njom i kanjon Bistrice, Juriška vrela, Manastir Podvrh.

Program se realizira uz financijsku pomoć Savjeta za nacionalne manjine RH i Grada Zagreba


PRILOG PRILOG

Prvoga marta 2019. godine imao sam prezentaciju Studije: Cetinje, imena ulica, spomenici, spomen obilježja, za gradonačelnika Prijestonice Cetinje mr Aleksandra Kašćelana, zamjenika gradonačelnika Sašu Zvicera i njihove saradnike. Time je završen i predat na dalju proceduru projekat NVO "Cetinje moj grad" koji sam radio sedam godina. Naša namjera je bila i ostala, da pomognemo nadležnim službama da se ova oblast besprekorno definiše.

POVOD

Činjenica da postojeće stanje u ovoj oblasti iz više razloga "ište" jedan temeljit projekat opredijelila je

NVO "Cetinje moj grad" da se već sedam godina bavi ovom temom.

Na nov način, nepogrešivom metodologijom, uz maksi-malno učešće građana i saradnju sa nadležnim službama Prijestonice Cetinje, urađena je sveobuhvatna analiza ove oblasti i dat predlog korekcija i dopuna postojećeg stanja kako bi na Cetinju – Prijestonici Crne Gore, stožeru njene državnosti, njenom kulturnom centru, ova oblast u toku 2019. godine bila besprekorno definisana.

PS: Cetinje danas ima 49 imenovanih i 44 neimenovane ulice a brojevi kuća nijesu ažurirani

METODOLOGIJA RADA

Krajem 2011. godine, nakon prikupljanja važeće dokumen-tacije o postojećem stanju od Sekretarijata za komunalne djelatnosti Prijestonice Cetinje, Skupštine Prijestonice Cetinje i Savjeta Skupštine Prijestonice Cetinje za ova pitanja, "snimanja" stanja na terenu od Bajica do Đinova brda i neophodnih konsultacija napravljena je detaljna analiza postojećeg stanja kako imena ulica i trgova, tako i spomenika i spomen obilježja.

Nakon toga, sve to je prezentirano čitaocima sajta ce-tinje-mojgrad.org, kako bi se svi zainteresovani mogli "uključiti" na pravi način jer sam smatrao da se ovaj projekat mora raditi i transparentno i uz maksimalno učešće građana.

Stiglo je preko 150 komentara i oko 200 predloga. Rent-genski su obrađeni svi postojeći i novi kandidati i svima je određen "rejting" u skladu sa propisanim principima i kriterijumima za definisanje ove oblasti. U tom pravcu, konsultovani su svi raspoloživi izvori Nacionalne biblioteke CG, Arhiva CG, Dvorske biblioteke, Biblioteke "Njegoš"

a i literatura iz privatnih biblioteka. Nastojalo se da se u biografiji tj obrazloženju navede ono najvažnije na osnovu čega taj "kandidat" (ličnost, događaj ili pojam) treba da dobije na Cetinju adekvatno obilježje …

Kod izrade scenarija odlučio sam se za radikalan pristup, (što bi rekli šahisti) "skinuo sam sve figure sa table", po-stavio koordinatni sistem, vertikalu dao dinastiji Petrović a horizontalu Crnojevićima i ostalim dinastijama i onda "komponovao" mozaik sa imenima cetinjskih ulica.

Od postojećeg stanja, ono što je ocijenjeno kao "dobro" ostalo je netaknuto a kako bi "melodija" ove priče bila ljepša, nešto je korigovano (skraćena je dužina ili pro-mijenjena lokacija ulice, poneka ulica je preimenovana) a neimenovane ulice su dobile nazive i tako se postigla "harmonija" i mnogo "preskočenih" ličnosti i događaja našlo u ovoj "priči"…

Šemu novo-predloženog stanja cetinjskih ulica, prema mojem scenariju uradio je mr prostornog planiranja Đorđe Belada. Uslijedilo je objavljivanje na sajt cetinje-mojgrad.org kompletne studije, kao i brojne konsultacije sa lič-nostima koje su bile kvalifikovane da daju ocjenu svega što je urađeno.

Napravljeno je i idejno rješenje izgleda novih tabli za ulice, staze i trgove.

Pošto se dobila maksimalna podrška sa svih "adresa", pre-zentirao sam STUDIJU rukovodstvu Prijestonice Cetinje prvoga marta 2019. godine. Trenutno se radi na pripremi-

procedure za njeno dalje razmatranje i usvajanje.

STUDIJA IMA ZA CILJ

- Da se osvrne na istorijsko-urbanistički razvoj Cetinja, posebno od donošenja prvog urbanističkog plana 1860 godine do danas, kako bi se ova oblast mogla što cjelovitije sagledati;

- Da prikazom i analizom postojećeg stanja u ovoj obla-sti, ukaže na eventualne propuste u dosadašnjem radu sa ciljem da se oni ubuduće ne ponavljaju, kao i da predloži korekcije i nova rješenja;

- Da za ovu oblast propiše principe i metodologiju koji bi se ubuduće morali poštovati kako bi rad po fazama, bio transparentan i podvrgnut sudu javnosti, kako bi se odluke donosile na osnovu pravih vrijednosti a ne na osnovu emo-cija, ličnih simpatija, političke pripadnosti, u uskom krugu, "ad hoc" (obično pred neki jubilej), kako bi se obezbijedilo poštovanje naslijeđenih vrijednosti grada – kako istorijskih tako i arhitektonsko-likovnih i ambijentalnih a istovremeno i sve radilo u skladu sa Detaljnim urbanističkim planom grada (DUP-om);

- Da ukaže na neophodnost odgovarajuće vremenske distan-ce (20 godina od smrti ličnosti ili 50 godina od dešavanja događaja), potrebne za obezbeđenje realnog sagledavanja neke ideje;

- Da ispoštuje tekovine i doprinos najstarijih stanovnika i bratstava utemeljenju Cetinja;

- Da pruži osnovne informacije o spomenicima, spomen obilježjima, događajima, ličnostima i pojmovima, čija ime-na nose ulice, naselja, ustanove i pojedini prostori grada i

tako pokaže i dokaže da su rešenja u ovoj oblasti slika naše savjesti o crnogorskoj prošlosti i korak u susret budućnosti;

- Da istakne značaj ličnosti i događaja iz ovog mozaika za sveukupnu valorizaciju prošlosti i afirmaciju Cetinja i Crne Gore u istorijskom, kulturnom, naučnom, političkom i drugom smislu;

- Da kroz prikaz dosadašnjeg odnosa prema očuvanju svih vrsta spomenika i spomen obilježja sugeriše i način njihovog održavanja;

- Da, iz više razloga, ukaže na neophodnost sagledavanja cjelokupnog stanja prilikom bilo kakve intervencije u ovoj oblasti …

- Da inicira izradu i postavljanje novih tabli sa imenima ulica i trgova na kojima bi bila i elektronska adresa ili QR cod, preko koje/g bi svako mogao (na našem i engleskom jeziku) da dobije sve podatke o toj ličnosti ili događaju. Na ovaj način stvorili bi se i svi preduslovi za postavljanje brojeva kuća!!!

ISTORIJSKO-URBANISTIČKI RAZVOJ CETINJA

Kako bi svako ko želi mogao da na pravi način upozna ovu oblast prvo je dat presjek istorijsko-urbanističkog razvoja Cetinja od XV vijeka do danas (od prvog objekta u istorij-skom jezgru, preko prve ulice, prvog urbanističkog plana, imenovanja ulica, podizanja spomenika i spomen obilježja kros sve periode, preko raznih zanimljivosti). Ovo poglavlje je dragocjeno jer sam u njega unio mnogo podataka iz ove oblasti do koji sam došao baveći se Cetinjem u proteklih trideset godina.

NEDOSTACI POSTOJEĆEG STANJA

STUDIJA: CETINJE, IMENA ULICA, SPOMENICI, SPOMEN OBILJEŽJA

Tekst i fotografije: Vesko Pejović


PRILOG PRILOG

Kako se ova oblast "uređivala" uglavnom politički, u uskom krugu, pred neki jubilej, bez sagledavanja cjeline postojeće ulice su razbacane i nemaju nikakvu harmoniju a ima i propusta u davanju imena… Neke ličnosti i neki događaji vezani za period starije istorije kao i ličnosti i događaji iz novije istorije su raspoređivani "s' brda s' dola", a mnogo njih je "preskočeno" … Ako pogledate šemu postojećeg stanja ulica lako ćete to zaključiti …

ULICE

• Ulica 4 jul (od Male pjace do Mojkovačke ulice) ne treba da postoji kada imamo naselje "4 jul"

• Ulica Baja Pivljanina je nakon što je produžena na sjeveru do naselja Gipos i na jugoistoku do kuće Vrbica (kod Parka 13 jul) dugačka 1468 m što znači da je dva puta duža od Njegoševe pa sam predložio da se vrati na prvobitnu dužinu (od Opštine do ED)

• Ulice Balšića Pazar I i Balšića Pazar II koje tangiraju Balšića Pazar sa sjeverne i južne strane treba preime-novati …

• Bulevar crnogorskih heroja nije adekvatan naziv jer su "heroji" vezani za patriotizam u drugom svjetskom ratu pa ispada da su svi junaci iz ranijeg perioda "zaborav-ljeni"… Opšte je mišljenje da je to veliki propust i da se mora korigovati a za 49 cetinjskih narodnih heroja treba napraviti aleju u parku 13 jul koja bi bila u duhu imena parka. Mogla bi se locirati preko puta rezidencije predsjednika države. Na jednoj mermernoj ploči bila bi ispod uklesanog ordena heroja ispisana imena svih 49 cetinjskih heroja + 50-to Cetinje – grad heroj. Tu bi se mogle prebaciti i biste Jovana Tomaševića, Marka Mašanovića, Gojka Kruške i Jovana Vučkovića…

• Od crnogorskih heroja samo Savo Burić ima ulicu… što je neodrživo

• Ulica češkog slikara Jaroslava Čermaka (od Gimnazije kroz Humce do Bajičke crkve) je predugačka (1292 m) a i pogrešno locirana…

• Vojvoda Mirko ima ulicu dugu samo 130 m i to na lokaciji koja nije adekvatna ("Gradić Pejton")

• Ulica Valtazara Bogišića iza Njegoševog parka dužine ispod 100 m ima samo jedan objekat i to montažnu meteorološku stanicu

• Aleksandar Puškin ima ulicu na Cetinju zbog pjesme "Bonaparta i Crnogorci" koja je u stvari prepjev pje-sme "Crnogorci" čiji je autor frncuski pjesnik Prosper Merime

• Vuk Karadžić je "preko noći", rekao bih, nezasluženo ostao bez ulice

• Islandska ulica je predugačka …a Ulica Vladike Petra I. prekratka

• Ulice vezane za velike bitke (Grahovska i Vučedolska) mnogo su udaljene jedna od druge. Vučedolska je duga 1838 m a prostire se od Ljetne pozornice, preko Grude kroz Donje polje do Štamparije "Obod".

• Obilićeva ulica je nepotrebna jer imamo Obilića poljanu (Veliku livadu)

• Ulice vezane za II Svjetski rat (Jovana Tomaševića, Nikole Lekića, Bulevar crnogorskih heroja, X crno-gorske, Sava Burića, Ulica 13 novembar; Proleter-skih brigada, IV jul, Belvederska), su razbacane a i ne najbolje definisane pa su neke izbrisane a neke su promijenile lokaciju

• Za Jovana Jovanovića Zmaja i Aleksu Šantića ne po-stoje argumenti na osnovu kojih bi oni trebali da imaju neko spomen obilježje na Cetinju a vladika Vasilije "dijeli" ulicu sa vladikom Savom jer su oni u neku ruku "zajedno" vladali.

• Ulica vladike Vasilija nije dobro locirana a i mala je. Pored toga on bi trebao da "dijeli" ulicu sa vladikom Savom jer su oni u neku ruku "zajedno" vladali.

• Mojkovačka ulica asocira na jedan za Crnu Goru tužan događaj kada su za ogromnu žrtvu crnogorske vojske 1918 godine, koja je zaustavila kod Mojkovca mnogo jaču austrijsku vojsku – čime je omogućila povlačene srbijanske vojske i Crna Gora i njena vojska doživjele teške dane i veliko poniženje o čemu je nažalost tek nakon 100 godina "isplivala" prava istina!

TRGOVI

• Ispred Autobuske stanice nalazi se TRG GOLOOTOČ-KIH MUČENIKA. To je po meni greška jer je Cetinje KAMENI PRESTO SLOBODE i trebalo bi da svakoga ko uđe u Cetinje, dočeka poruka koja to i simbolizuje (TRG SLOBODE)

• TRG SLOBODE kod spomenika Lovćenska vila je posvećen rodoljubima koji su se 1916 godine iz Ame-rike uputili brodom da brane Domovinu Crnu Goru i koji su stradali kod albanske luke Medova. Iz razloga ovaj trg bi trebao da nosi ime TRG RODOLJUBA a ne TRG SLOBODE

• TRG UMJETNIKA (ispred Lokande i Studentskog doma) treba da se preseli u NOVI UMJETNIČKI KOMPLEKS a sa njim i bista Petra Lubarde sa TRGA REVOLUCIJE i da TAJ PLATO dobije ime TRG KN-JAZA DANILA

• BALŠIĆA PAZAR treba da promijeni ime u TRG BALŠIĆA

• DVORSKI TRG treba da se preimenuje u TRG KRA-LJA NIKOLE

• TRG REVOLUCIJE (prostor između Vladinog doma i


PRILOG PRILOG

Biljarde) nije dobro definisan jer je ta lokacija vezana za Staru Crnu Goru pa ga treba nazvati Trg crnogotskih vladika jer su oni vladali 200 godina (do vladike Danila) i sačuvali vjeru, narod i državu a niko ih ne pominje

• Prostor od DVORSKOG TRGA do Arhiva CG nema ime a tu je IVAN CRNOJEVIĆ

• SKVER POVRŠINE 520 m2 (PREKO PUTA OPŠTI-NE) IZMEĐU BAJOVE I ULICE VOJVODE BATRI-ĆA MARTINOVIĆA još uvijek je veoma zapušten ali bi trebalo u toku 2019 godine da se uredi jer je NA NAŠU INICIJATIVU NAZVAN "PARK PJESNIKA"

Ovo su samo neki od nedostataka, a ima ih još što će se vidjeti kasnije kroz uporednu analizu postojećeg i novog rješenja.

Koncept scenarija, principi i kriterijumi za definisanje ove oblasti

Pošlo se od činjenice da je Cetinje Prijestonica Crne Gore

i njen kulturni centar i da treba kroz ovu priču sačuvati sve trajne vrijednosti iz istorije, kulture i tradicije Cetinja i Crne Gore.

Obuhvaćen je period od X vijeka do danas a u najuži izbor su se našli državnici, vojskovođe, vladike, heroji, poznate crnogorske bitke, događaji bitni za stvaranje i očuvanje države, ličnosti koje su dale naučni, kulturni, prosvjetni i sportski doprinos razvoju Crne Gore, pojmovi vezani za određena područja.

Prvo sam postavo KOORDINATNI SISTEM

Vertikalu sam dao dinastiji Petrović (vladici Danilu, vla-dikama Savu i Vasiliju, Svetome Petru, Njegošu, knjazu Danilu, kralju Nikoli i Katunskoj nahiji) a horizontalu Ivanu Crnojeviću, Crnogorskim vladikama i ostalim dinastijama (Knezu Vladimiru, Vojisavljevićima, Balšićima, Šćepanu Malom).

Staro jezgro Cetinja, najviše što je to bilo moguće, vezano je za period ranije istorije a II svjetski rat za "Novu Varoš".

Od postojećeg stanja, ono što je ocijenjeno kao "dobro" ostalo je netaknuto a kako bi "melodija" ove priče bila ljep-ša, nešto je korigovano, skraćena je dužina ili promijenjena lokacija ulice, a poneka ulica je preimenovana.

Adekvatnim zamjenama i davanjem imena neimenovanim ulicama, mnoge su se "preskočene" ličnosti i događaji našli u ovoj "priči". Nastojalo se da ova priča bude sastavljena od ličnosti i događaja iz naše prošlosti koje su svojim djelima i značajem to zaslužili, tako da se dobije jedna ilustrovana istorija Cetinja i Crne Gore.

Ispoštovan je i doprinos utemeljenju grada najstarijih sta-novnika i bratstava u Cetinjskom polju (Donji kraj, Bajice, Medovina, Humci). Trgovi su detaljno analizirani i mislim da su napravljene odlične korekcije. Kod spomenika, spo-men bisti i spomen ploča, snimljeno je postojeće stanje na nivou grada i predložene su male korekcije kao i određene, čini mi se potpuno opravdane dopune. Dio vezan za imena naselja, institucija, društava i parkova djelimično je korigo-van i dopunjen ali se može još bolje riješiti u sledećoj fazi.

U svim oblastima, vodilo se računa da se propusti i neka rješenja iz prethodnog perioda, za koje je vrijeme pokazalo da nijesu bila najbolja, korektno koriguju.

TABLE SA IMENIMA ULICA, STAZA I TRGOVA

Pošto sada kroz grad skoro i nema ovih tabli predlažem:

• Da se napravi novi izgled tabli za imena ulica, imena trgova i kućne brojeve;

• Kako su napravljene detaljne biografije za sve ličnosti i događaje koji treba da budu dio ove "istorijske priče" predlažem da se za za bolje informisanje na više jezika pri dnu table nalazi: e-adresa www.cetinje.me/imenaulica ili da se primijeni tehnologija integracije QR koda, koji skeniranjem sa smart telefona ide na stranicu posvećenu toj ličnosti / događaju.

SPOMENICI

U poglavlju SPOMENICI dat je prikaz nestalih i postojećih spomenika kao i predlozi za 5 novih spomenika od kojih su tri već realizovana:

1. SPOMENIK "U SLAVU NJEGOŠEVE MISLI"

Skulptura je rad je akademskog umjetnika Dimitrija Popo-vića a otvorena je 18. maja 2013 godine.

2. SPOMENIK OKTOIHU – SKULPTURA – SLOVO "O" U SREDINI KRUŽNOG TOKA NA RASKRSNICI CT-BU-PG

Na ulazu u Cetinje u sredini kružnog toka od 12. jula 2013. godine nalazi se skulptura stilizovanog slova "O" iz Ok-toiha autora Veska Pejovića. Slovo "O" na diskretan način najavjuje svakome ko ulazi u grad da je u temelje Cetinja 1493/4 godine "ugrađena" knjiga (OKTOIH PRVOGLAS-NIK). Ovo je u stvari SPOMENIK OKTOIHU, ali se još uvijek tretira kao skulptura na otvorenom.

3. SPOMENIK CRNOGORKI – CRNOGORKIN BUNAR ŽELJA NA DVORSKOM TRGU

Otvoren je 13. novembra 2013. godine. Urađen je po inici-jativi Veska Pejovića, a autor je Dimitrije Popović. Još

51 C r n o g o r s k i g l a s n i k 50 C r n o g o r s k i g l a s n i k

UKUSI CRNE GORE

Izvor: Ukusi Crne Gore

Podgorički popeci Sastojci:

- teleća mekšina…………………………1,5 kg

- pršuta……………………………………200 g

- brašno……………………………………80 g

- sir domaći………………………………300 g

- skorup……………………………………250 g

- brašno……………………………………80 g

- jaja…………………………………5 komada

- so……………………………………………10 g

- ulje………………………………………2,5 dl

- krompir…………………………………1,5 kg

- peršun……………………………………1 veza

- šeri paradajz………………………10 komada

Priprema:Teleće meso isjeći na manje šnicle (tri komada za por-ciju), istući tučkom i posoliti. Pršutu isjeći na kockice, dodati izmrvljeni sir sa malo kajmaka i zamiješati. Na raztučene šnicle postaviti fil i popeke urolovati u obliku sarmica. Uvaljati ih u brašno, pa u razmućena jaja, zatim ih pržiti u zagrijanom dubokom ulju, da dobiju rumenu boju.Kuvani krompir servirati na toplom tanjiru, para-lelno postaviti popeke, a ispod njih rastopljeni skorup. Ukrasiti šeri paradajzom i peršunovim listom.

Štrudla - štrudelSastojci:

- domaće tanke kore od tijesta……………500 g

- dunje……………………………………400 g

- jabuke……………………………………200 g

- suvo grožđe………………………………80 g

- orasi………………………………………80 g

- slatka prezla………………………………40 g

- ulje…………………………………………5 dl

- šećer………………………………………100 g

- vanilin šećer

- cimet

- šećer u prahu

Priprema: Dunje i jabuke isjeći na krupnije komade. Dodati ulje i šećer i kratko prodinstati. Kore raširiti, poprskati uljem, posuti prezlom i po sredini, uzduž, poređati prodinstane jabuke i dunje, preko suvo grožđe, zatim orahe, posuti vanilinim šećerom i cimetom i lagano urolovati. Posložiti u pleh i poprskati mješavinom ulja i vode. Na nekoliko mjesta tanko probušiti i peći. Pečene ponovo poprskati mješavinom ulja i vode, prekriti higijenskim platnom. Sjeći, posuti šećerom i poslužiti.

UKUSI CRNE GORE

Darko Drljević

Darko D

rljević

Cijena: 250 kn

CRNOGORSKO VEČE U

ZAGREBU25.03.2019

Izložba i predstavljanje

monografije Darka Drljevićau Crnogorskom domu, Zagreb,

05.03.2019.

Predstavljanje knjige Ratni dnevnici (1942. - 1944.)

Kaja Katarina Garibović-Lalović i Pero Lalović u Crnogorskom domu,

Zagreb, 16.04.2019.CIJENA: 180 KN KAJA

/KATA

RINA G

ARIBO

VIĆ-LA

LOVIĆ

PERO

LALO

VIĆKA

JA/KA

TARIN

A GAR

IBOVIĆ

-LALO

VIĆPE

RO LA

LOVIĆ

KAJA

/KATA

RINA G

ARIBO

VIĆ-LA

LOVIĆ

PERO

LALO

VIĆKA

JA/KA

TARIN

A GAR

IBOVIĆ

-LALO

VIĆPE

RO LA

LOVIĆ



RATN

I DNE

VNIC

I(1

942.

-194

4.)

RATN

I DNE

VNIC

I(1

942.

-194

4.)

52 C r n o g o r s k i g l a s n i k

GODINA XX. _ BROJ 116. _ OÆUJAK-TRAVANJ / MART-APRIL _ 2019.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

CRNOGORSKO VEČE U ZAGREBU

Izložba

Monografija: DARKO DRLJEVIĆ

Povelja: DANILU IVEZIĆU

Izložba: LIDIJE VUKČEVIĆ

Knjiga: RATNI DNEVNICI

Izložba: VIŠNJE ŠČUKANEC


TRADICIONALNO BLAGDANSKO DRUŽENJE U CRNOGORSKOM DOMU, ZAGREB, 25.04.2019.

LIDIJA VUKČEVIĆ

Izložba fotografija21.03.2019.


Documents

GODINA XX. BROJ 116. OÆUJAK-TRAVANJ / MART-APRIL 2019. · C r n o g o r s k i g l a s n i k 1GODINA XX. _ BROJ 116. _ OÆUJAK-TRAVANJ / MART-APRIL _ 2019. Glasilo Nacionalne zajednice