GODINA XVII. BROJ 101. RUJAN-LISTOPAD / SEPTEMBAR … · nik provode noć sami u stanici čekajući vojni voz za koji se ne zna kad će stići jer red vožnje ne postoji. To-kom razgovora

GODINA XVII. _ BROJ 101. _ RUJAN-LISTOPAD / SEPTEMBAR-OKTOBAR _ 2016.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

LUČINDANSKI SUSRETI 2016. ZAGREB

LUČINDANSKI SUSRETI 2016. ZAGREBGRAD GOST MOJKOVAC

VIJESTI

2 3 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a s n i k

Izdavači: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE I VIJEĆE CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trnjanska c. 35, Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264, E-mail: [email protected], [email protected], [email protected], Internet adresa: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr * Za izdavače: Danilo Ivezić i Dušan Mišković * Glavni i odgovorni urednik: Maša Savićević * Redakcija: Milanka Bulatović, Nataša Gerželj, Danilo Ivezić, Dragutin Lakić, Nataša Rašović, Dušan Roganović * Grafička priprema i tisak: Skaner studio d.o.o. * Rukopisi se ne vraćaju * Naklada /Tiraža 1000Glasilo je, putem Savjeta za nacionalne manjine, financirano iz državnog proračuna Republike Hrvatske

ĐE JE ŠTO

VIJESTI

Novi ambasador Crne Gore u RH

NJ. E. Boro Vukčević 3

IN MEMORIAM

Komemoracija u povodu smrti Dr. sc. Radomir Pavićević 4

Božidar Knežević (1952 - 2001) 6

DAN NACIONALNIH MANJINA

Dan koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Zagrebačke županije 7

DANI CRNOGORSKE KULTURE

Crnogorsko veče u Belom Manastiru 8

Lučindanski susreti 9

DANI CRNOGORSKE KULTURE - DANI CRNOGORSKOG FILMA

Dani Crnogorskog filma 2016. 16

DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU

Gorni Stoliv i džamije u Crnoj Gori 17 Pivski Manastir i Manastir Morača 18

DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBA

Luka Lagator u Puli 19

Izližba skulptura Miodraga Šćepanovića u Mimari 20

KULTURA I UMJETNOS

Omaž Mirku Kovaču: Podsjećanje na piščevu konstantnu borbu 24 Dobitnici Nagrade Mirko Kovač za 2016 god. 25 Dimitrijev rad “Misterijum uskrsnuća” uz izvođenje

Malerove „Druge simfonije“ 26

Premijera 27

Mala pravila feminističkog djelovanja 29

PUTOPISI

Rijeka Crnojevića, između slave i zaborava 30

MARKETING I SUVREMENA TEHNOLOGIJA

Kako raditi velike projekte na malom tržištu 32

CRNOGORSKI VLADARI

Kult svetog Vladimira Dukljanskog 34

CRNOGORSKI HUMOR

Cetinjski humor 39

Humoreska 40

CRNOGORSKA TRPEZA

Što je danas Crnogorska kuhinja? 41

NOVI NASLOVI

Doba politike 43

NOVI AMBASADOR CRNE GORE

U RH - NJ. E. BORO VUČINIĆ

ČETVRTI AMBASADOR CRNE GORE U RH - Ambasador Boro Vučinić predao je 27. 9. 2016. vjerodajnice predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović čime je stupio na dužnost izvanrednog i opuno-moćenog ambasadora Crne Gore u RH.Ambasador Vučinić je zahvalio na podršci koju Hrvatska pruža Crnoj Gori na putu integracija u NATO i EU i izrazio spremnost da u narednom periodu doprinese daljem razvoju, inače veoma dobrih odnosa dvije pri-jateljske i susjedne zemlje.Predsjednica Grabar Kitarović je poželjela uspjeh ambasadoru u obavljanju diplomatske misije i pohvalila odnose dvije države i prenijela očekivanja da će ubrzo nakon formiranja novog Hrvatskog sabora biti rati-ficiran Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u. /(Izvor: Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore )

Miodrag ©�epanovi�LJEPOTA KAMENA

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske • Drutvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” Zagreb • Ministarstvo kulture CG

Doba politike,

Ivan PrpićBiblioteka LUČA

10. knjiga

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske / Disput

Zagreb, 2016.Moderna su vremena doba politike. Nasuprot marksističkom i liberal-nom idealu "odumiranja politike" te totalitar-nom ukidanju politike kao takve, suvremeno političko mišljenje reha-bilitira primat političko-ga kao demokratske in-vencije, kao načina života slobodnih građana, st-varalaca vlastite povijesti.

Novi naslovi

DANI CRNOGORSKOG

FILMA

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.

I DAN

LISICE 1970., drama, 80 min.

Režija: Krsto PapićScenarij: Mirko Kovač, Krsto PapićUloge: Fabijan Šovagović, Adem Čejvan, Jagoda Kaloper, Ilija Ivezić

Sadržaj: U gorštačkom mjestu ispod planine Dinare, nemirne 1948. godine, seoska je svadba. Osim veselja, prisutni su nemir i strepnja toga doba. Na svadbi je i Andrija, čovjek od ugleda i položaja, iz njihovog kra-ja, čija je riječ svetinja. Mladenci i svatovi ga u svemu slušaju, ali on im pomaže samo riječima, jer je u suštini čovjek krutih pogleda i ponaša se kao apsolutni gos-podar. Kada dođe trenutak da Andrija plati za svoje zablude, povući će za sobom i druge, nedužne ljude i donijeti im nesreću i tragediju..

U ORGANIZACIJINACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKEDRUŠTVO CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE „MONTENEGRO“ ZAGREBDRUŠTVO CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE „BUJŠTINA“ UMAGNACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA RIJEKAZAJEDNICA CRNOGORACA SPLITZAJEDNICA CRNOGORACA PULAUZ POMOĆ: SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE I CRNOGORSKE KINOTEKE10 000 Zagreb, Trnjanska cesta 35; tel. +385 1 6314 263; tel/fax. +385 1 6197 078, [email protected], [email protected], www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr Grafičko i likovno oblikovanje: Skaner studio, Zagreb

II DAN

OKUPACIJA U 26 SLIKA1978., drama, ratna, 116 min

Režija: Lordan ZafranovićScenarij: Mirko KovačUloge: Frano Lasić, Boris Kralj, Milan Štrljić, Stevo Žigon, Zvonko Lepetić, Bert Sotlar, Boris Dvornik i drugi.

Sadržaj: Okupacija u 26 slika je jugoslavenski film iz 1978. godine koji je režirao Lordan Zafranović po sce-nariju Mirka Kovača. Tri mladića - Hrvat, Talijan i Židov su najbolji prijatelji u predratnom Dubrovniku. Kada njihovu zemlju oku-piraju nacisti i njihovi suradnici, idilični grad postaje mjesto terora i jezivih pokolja. Prijatelji se moraju svrstati na različite strane u sveopćem sukobu.

III DAN

NOĆ OD PAUČINE 1978., drama, ratna, 58 min.

Režija: Miloš RadivojevićScenarij: Mirko KovačUloge: Velimir Bata Živojinović, Aleksadar Berček, Jozo Laurenčić, Sonja Laurenčić, Vladan Živković, Ljuba Ćipranić

Sadržaj: Noć od paučine - drama Mirka Kovača iz ciklu-sa drama za djecu, dešava se za vrijeme rata. Na skoro napuštenu željezničku stanicu u brdima, dovode zat-vorenika, i predaju ga šefu koji sam obavlja sve poslove prometa. U stanici sa njim živi i dvoje djece. Naoružani oficir šefu dovodi zatvorenika sa naređenjem da ga preda prvom vojnom transportu. Šef stanice i zatvore-nik provode noć sami u stanici čekajući vojni voz za koji se ne zna kad će stići jer red vožnje ne postoji. To-kom razgovora šef stanice naslućuje da je zatvorenik pripadnik pokreta otpora. Kod njega se javlja velika simpatija i samilost. Daje mu da jede, igra sa njim šah, ali ga na kraju ipak predaje vojnicima vojnog trans-porta koji je stigao pred zoru.

RASPORED PRIKAZIVANJA FILMOVA26. - 28. 10. 2016. - ZAGREB - Crnogorski dom Trnjanska cesta 3516. - 18. 11. 2016. - SPLIT - Vukovarska 5923. - 25. 11. 2016. - RIJEKA - Križanićeva 2/101. - 03. 12. 2016. - UMAG - Gradska knjižnica Umag, Biblioteca civca Umago06. - 08. 12. 2016. - PULA - Držićeva 4

PO SCENARIJU MIRKA

KOVAČA

Čestitamo dan nezavisnosti Republike Hrvatske8. listopad

foto: Ured Predsjednice RH, Tomislav Bušljeta


NOVI AMBASADOR CRNE GORE u RH- Nj. E. BORO VUČINIĆ

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016

IN MEMORIAM

5 C r n o g o r s k i g l a s n i k

SADRŽAJ


IN MEMORIAM

KOMEMORACIJA U POVODU SMRTI DR. SC. RADOMIRA PAVIĆEVIĆA

Prostor Crnogorskog doma u Zagrebu je bio premali za sve one koji su došli oprostiti se od dr. sc. Radomira

Pavićevića 14. 9. 2016.

Komemorativnom skupu u organizaciji Nacionalne za-jednice Crnogoraca Hrvatske prisustvovali su brojni pri-jatelji, poznanici, Crnogorke i Crnogorci, predstavnici crnogorskih društava iz Republike Hrvatske, i okolnih država, predstavnici institucija iz RH i Crne Gore, ambas-adori Crne Gore u Hrvatskoj i Sloveniji, članovi porodice Radomira Rada Pavićevića.

Otvarajući komemorativni skup predsjednik NZCH DANILO IVEZIĆ je između ostalog rekao:

"U relativno kratkom vremenskom periodu Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske izgubila je dva značajna člana. 2014. godine napustio nas je jedan od njenih os-nivača Veselin Aga Simović a sada i njen dugogodišnji predsjednik od 2001. do 2015. Radomir Rade Pavićević. Neposredno prije preuzimanja funkcije čelnog čovjeka Nacionalne zajednice, u periodu kada se ona programski i organizaciono mijenjala, održan je II. Svjetskog Kon-gresa iseljenika na Cetinju, a koordinator tog događanja je bio Radomir Pavićević u ime NZCH. Spominjem ovaj događaj iz dva razloga: prvi- jer je ovim NZCH preko-račila granice Republike Hrvatske i postala značajnim faktorom u iseljeničkoj crnogorskoj populaciji i drugi- jer će angažman Radomira Pavićevića tih dana biti matrica njegovog ponašanja u cjelokupnom periodu vođenja Na-cionalne zajednice. Ilustracija je noć uoči završne ple-narne sjednice i donošenja usudio bih se reći znaćajnih Zaključaka koji su pisani u dramatičnim uvjetima do ra-nih jutarnjih sati -Radomir Pavićević, Dragutin Lalović i ja-, u nemogućim uvjetima, jer je od obećane tehničke pomoći - laptop, kompjuter i ko zna čega na kraju to bila stara portabl Olimpija i to bez svih slova, s ciljem da se u cijelosti sačuva autonomnost kongresa i spriječi njegovo pretvaranje u bilo čiju produženu ruku..."

Govoreći o angažmanu Radomira Pavićevića u NZCH, dr. sc. DRAGUTIN LALOVIĆ, dugogodišnji suradnik i pri-jatelj je podsjetio na bitne odrednice njegovog djelovanja:

"...Od II. drugoga svjetskog kongresa crnogorskog isel-jeništva (avgust 2000) na Cetinju, koji je briljantno organ-izirao kao koordinator, sve do samog referenduma - trajala je naša uvijek intenzivna, katkad i dramatična, do kraja neizvjesna borba za Crnu Goru u punini njezina međunar-odnopravnog suvereniteta. U toj se borbi, već od tog kon-

gresa, upravo Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske afirmirala kao predvodnik našeg svjetskog iseljeništva.

Predvodio ju je, strateški i organizacijski upravo Pavićević, ne samo politički mudro nego upravo sa strašću misionara crnogorske ideje. U posve iznimnom spoju analitičke lu-cidnosti, političke promišljenosti i rodoljubne gorljivosti, Pavićević se znao izboriti za punu samostalnost u odnosu na sve druge glavne aktere velike borbe za internacional-izaciju crnogorskog pitanja. Veoma je pažljivo izbjegavao zamke instrumentalizacije i hrabro se suprotstavljao pri-tiscima, snubljenjima i podmetanjima. Napose crnogor-skih vlasti, uvijek iznova dosljedno braneći tezu da svoju odanost ne dugujemo nikome pojedinačno, niti ijednoj političkoj stranci, da je "jedina stranka koju priznajemo - Crna Gora!" ... (integralni tekst obraćanja prof. D. La-lovića možete pročitati OVĐE)

U ime institucija Republike Hrvatske od dr. Pavićevića se oprostio predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH ALEKSANDAR TOLNAUER riječima:

"...Završen je jedan bogat i sadržajan život. Zatvorila se jedna crnogorsko-hrvatska knjiga izuzetno bogatog sa-držaja. Prestalo je kucati jedno veliko srce. Umro je Rade.

Tešku, bolnu i tužnu vijest koju mi je priopćio prof. dr. Lalović, poput munje pronijela se Savjetom za nacionalne manjine, institucijom za koju je bio iskreno, izuzetno i neraskidivo vezan, u kojoj je često boravio i u kojoj je ostavio neizbrisiv trag.

U tom našem zajedničkom radu i djelovanju bio je nadasve ozbiljan, marljiv, pedantan, inteligentan i zahtjevan, ali iznad svega izuzetno odan i pošten, uvijek sa svojim sta-

vom i mišljenjem, ali sa spremnošću da sasluša i drugoga, a da se za svoj stav argumentirano i bori..." (tekst obraćan-ja A. Tolnauera u cijelosti možete pročitati OVĐE)

U emotivnom obraćanju od dugogodišnjeg prijatelja čije poznanstvo datira još iz studentskih dana šezdesetih godi-na dvadesetog stolja oprostio se MILO BANOVIĆ.

O ulozi i značaju Radomira Pavićevića u povezivanju i zajedničkim programskim aktivnostima NZCH i Mat-ice crnogorske, govorio je MARKO ŠPADIJER dugo-godišnji Generalni sekretar Matice: "...Zajednica i Matica imaju plodnu istoriju saradnje. Dogovarali smo se, plani-rali i realizovali mnoge projekte. Sa neumornim Radom sam se srijetao na Cetinju, Zagrebu, Rijeci, Kotoru, Spli-tu, Podgorici, Puli, u njegovoj ili mojoj rodnoj kući, na promocijama knjiga, otvaranju izložbi, na tribinama, kon-certima, projekcijama filmova, na skupštinama Matice, na Petrovdanskim i Lučindanskim smotrama, za trpezom ili radnim stolom. Susreti i dogovori bili su veoma čes-ti, jer smo goreli od želje da osnažimo samopoštovanje Crnogoraca u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Bili smo nestrpl-jivi da se što prije savladaju prepreke, zaborave nesreće izazvane ratom i izgrade novi mostovi povjerenja naših država i naroda. Rade je znao da je kultura najbolji put sticanja prijateljstva. Kroz programe Zajednice omogućio je kulturnim poslenicima, glumcima, slikarima, piscima, muzičarima, lokalnim folklornim ansamblima iz svih gra-dova Crne Gore da prikažu svoja umijeća kako članstvu crnogorske zajednice, tako i građanima Hrvatske. Umio je kao malo ko da animira političare sa jedne i druge strane da se srijeću, razgovaraju i otvaraju nove horizonte sarad-nje..."(tekst obraćanja M. Špadijera u cijelosti možete pročitati OVĐE)

U ime institucija Crne Gore od Radomira Pavićevića se oprostio PREDRAG MITROVIĆ direktor Uprave za di-jasporu koji je rekao:

„...Osjećam kao posebnu privilegiju što sam, relativno ne-davno, upoznao i bio saradnik dr Rada Pavićevića. Rijet-ki su pojedinci koji zrače takvom snagom bezrezervnog rodoljublja, odanosti i poštovanja prema zemlji iz koje potiču i zemlji u kojoj žive, uz jasnu viziju mogućnos-ti i jačine snage koju ima naša zajednica u Hrvatskoj na planu povezivanja i promovisanja Crne Gore u ovoj zem-

lji. Djelovanje dr Pavićevića prelazilo je granice Hrvat-ske, on je obilazio i pomagao organizovanje crnogorske dijaspore na svim meridijanima, i posebno bio posvećen obnovi nezavisnosti Crne Gore i njenom vraćanju u po-rodicu nezavisnih država svijeta, uz punu afirmaciju njene istorije naročito kroz objavljivanje velike biblioteke kao najboljeg i najistinitijeg svjedočanstva...“

O angažmanu Radomira Pavićevića na programskom pov-ezivanju crnogorskih iseljeničkih organizacija u oprošta-jnom govoru u ime Saveza udruženja Crnogoraca Srbije gos. BORO MRVALJEVIĆ je naglasio:

"...Nenametljivo, ali odvažno, Rade je bio uvijek gdje je trebalo, i kad je trebalo. I za porodicu, i za prijatelje, i za članove organizacija čiji je istaknuti član bio. Bio je jednostavan čovjek, u nimalo jednostavnim vremenima. Znao je da prepozna iskrenost, pouzdanost i principijel-nost, bio je lojalan prijatelj, umio je da širi najbolje ljud-ske vrijednosti. Jer je i sam bio bogat takvim vrijednos-tima i vrlinama.

Crnogorskoj zajednici u Srbiji ostaće upamćen po ljud-skosti, srdačnosti, blagosti i gostoljubivosti prilikom velik-ih događaja u organizaciji njegove zajednice u Hrvatskoj, ali i po njegovom učešću, podršci i poukama u vremenu konstituisanja i rada Saveza udurženja Crnogoraca Srbije i Udruženja Crnogoraca Beograda..." (obraćanje Bora Mr-valjevića u cijelosti možete pročitati OVĐE)

"Dame i gospodo ugled crnogorske zajednice u Republici Hrvatskoj određen je ugledom svakog pojedinca, kole-ktivitet je određen individuom. I upravo su ti pojedinci i mjerilo naše vrijednosti.

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske će u skorijem roku izdati ZBORNIK posvećen Radomiru Pavićeviću kao svojevrski oblik zahvale čovjeku koji je stvarao.

Hvala vam što se danas bili s nama u Crnogorskom domu u Zagrebu, hvala na dolasku iz Podgorice, Kotora, Beogra-da, Ljubljane, Kranja, gradova u Republici Hrvatskoj, pa kako kažu u Crnoj Gogi – DOBROM VAM SE VRAĆA-LO." - završne su riječi Danila Ivezića na kraju komemo-rativnog skupa posvećenog dr. sc. Radomiru Pavićeviću u Crnogorskom domu u Zgarebu 14. 9. 2016.

SADRŽAJ DAN NACIONALNIH MANJINA


IN MEMORIAM

Božidar Knežević (1952 - 2001)

DAN KOORDINACIJE VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Milanka Bulatović

Božidar Knežević, rođen je 1952.godine u Podgorici gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Sa osam-

naest godina seli u Zagreb, gdje upisuje Fakultet političkih znanosti. Od 1975 do 1977. radi u Zagrebačkoj banci za interne novine,a već 1977 prelazi na Televiziju Zagreb gdje se zapošljava kao novinar i urednik u obrazovno-do-kumentarnom programu Televizije Zagreb. Također radi kao scenarist i redatelj na više od 60 emisija obrazovnog, dokumentarnog i informativnog sadržaja. U tom vremenu, posebno se bavi problemima istočnoeuropskih zemalja, od-nosima tadašnjeg Sovjetskog saveza i Jugoslavije (serija Informbiro), Čehoslovačkom (Staljin nad Vltavom, Praško proljeće, Baršunasta revolucija) kao i brojne druge serije.

Devedesetih godina radi seriju emisija o AIDS-u i seriju popratnih kratkih spotova. Dolaskom demokratske vlasti i HDZ-a, odlazi sa HRT-a, te prelazi u Yutel, a već godinu kasnije postaje freelance novinar i snimatelj, te radi za ve-lik broj europskih televizijskih kuća i agencija za vijesti.

Kao novinar i snimatelj intenzivno je prisutan za vrijeme Domovinskog rata i sukoba u ostalim republikama bivše Jugoslavije od Slovenije do Makedonije, gdje su središte njegovog interesa stradanja civila, logori, egzodusi i izb-jeglički kampovi; stradanja djece, sudbina žena i staraca.

Po svršetku rata na području bivše Jugoslavije, radi kao scenarist i redatelj dokumentarnih priloga, emisija i serija s tematikom iz dnevnog i političkog života

U očima hrvatske javnosti ostaje i njegov dugometražni dokumentarni film Oluja nad Krajinom iz 2001. godine. Taj je film u tom vremenu podigao je veliku buru u političkom životu Hrvatske nakon Tuđmana, ne zbog ne-procesuiranih zločina nad civilima tijekom i poslije akcije Oluja 1995. već zbog Kneževićevog usporednog doku-mentarističkog pregleda i praćenja političkih i društvenih kretanja na obje strane prije izbijanja oružanog sukoba, te za vrijeme i poslije istog.

Nedugo nakon prikazivanja na Hrvatskoj televiziji, po-ginuo je u saobraćajnoj nesreći zajedno sa kolegom Bo-rivojem Franceschim kraj Gračaca u Krajini 6.studenog 2001. u jeku najžeščeg medijskog linča protiv njega.

Treba naglasiti kako je za sobom (osim obitelji u Zagrebu i Podgorici) ostavio nacrte za dokumentarni film jednako osjetljivoj tematici kao Oluja u Hrvatskoj, ovoga puta za javnost Crne Gore pod naslovom Oslobodioci Dubrovni-ka koji obrađuje temu sudjelovanja i ulogu crnogorskih trupa prilikom napada na Dubrovnik 1991.

Nacionalne manjine Zagrebačke županije obilježile su svoj Dan 23.9.2016. godine u Vrbovečkoj Dubravi, kod

Vrbovca, u restoranu Sabljić. Bilo je ovo četvrto okupljan-je na kojem su se predstavile četiri manjine: crnogorska, makedonska, češka i romska, od ukupno devet, koliko ih živi i djeluje na području Zagrebačke županije.

Domaćin večeri bila je češka nacionalna manjina Za-grebačke županije, gdje živi veliki broj njenih pripad-nika, tako da je i Program vrlo uspješno i profesionalno vodio Franjo Vondraček. Prisutne je pozdravio Imbro Berkeš, predsjednik Koordinacije, zatim Dražen Bošnjak-ović, predsjednik Skupštine Zagrebačke županije. Skupu su prisustvovali i veleposlanica Republike Makedonije u Republici Hrvatskoj, Daniela Karagjozoski, saborska zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj, predstavnici grada Vr-bovca i Dubrave Vrbovečke, predsjednici i brojni članovi vijeća i predstavnici nacionalnih manjina Zagrebačke žu-panije Grada Zagreba .

Kulturno zabavni program započeo je pjevački zbor „Montenegro“ Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb izvedbom pjesama : „Još ne sviće rujna zora“, „Što se mala uobrazi“ i „Bokeljska noć“. Voditelj i instrumentalist na harmonici bio je Edin Džafer-agić, a na kahonu Danijel Domazet. Pjevački zbor, njegov rad i repertoar, predstavila je Milanka Bulatović. Da smo već poznati i prepoznati, svjedočila je publika, koja je za-jedno sa nama pjevala sve pjesme.

„Ezerke“, makedonski pjevački zbor, iza kojih su već ne-koliko CD izdanja, oduševile su svima omiljenim pjes-

mama. Folklorni ansambl „Češke besede“, kao domaćin, brojnošću i izvrsnom izvedbom nastavili su sa dobrom atmosferom. „Romski san“, modernim i tradicionalnim pjesmama i koreografijama digao je na noge svu publiku.

Lijepi susreti, zadovoljstvo , radost i zabava nastavljeni su uz tamburaški sastav „Pleteri“.

Završimo porukom Dražena Bošnjakovića: Često i nismo svjesni kolika je prednost i bogatstvo toliko različitih kul-tura i tradicija, to nikako nije smetnja, mi to zajedno jesmo i trebamo to sačuvati, a Zagrebačka županija je uz svoje manjine .

DANI CRNOGORSKE KULTURE DANI CRNOGORSKE KULTURE


CRNOGORSKO VEČE U BELOM MANASTIRU

Ne! Zaboravljenoj Baranji u vremenu

LUČINDANSKI SUSRETI 2016.

Divna Baranja, tužna i osamljena dočekala nas je u subotu, 1.10.2016. godine.

KUD „Montenegro-Montenegrina“ Beli Manastir bio je naš do-maćin na „Crnogorskoj večeri“, koju su organizirali prvi put.

Većina nas nije nikada bila u tim krajevima, a vožnja beskrajnim nizinama, kućama poredanima duž putova nametala nam je us-poredbe sa putovanjima Crnom Gorom, gdje smo često imali os-jećaj da učestvujemo u brdsko planinskim utrkama i safarijima.

Ljepota rano jesenskih pejzaža, uspavani prizori kao sa impre-sionističkog platna, prazna dvorišta, a ni laveža pasa, bili su doživljaj za sebe. Dio ljudi bilo je u zadnjim danima berbi grožđa, a veći dio je već otišao za boljim ili bilo kakvim poslom u tuđinu.

Put nas je najprije odveo u Park prirode KOPAČKI RIT, poplavno područje u Baranji, između Dunava i Drave, najstariji proglašeni park prirode u Hrvatskoj, veličine 17.700 hektara. Ime je dobio prema istoimenom selu koje se nalazi na rubu parka, od mađar-skih riječi : "kopacs" = kopča i "rét" = močvarna livada. To je najveće rastilište i mrijestilište slatkovodne ribe u Podunavlju i najvažniji ornitološki rezervat u Hrvatskoj. Sveukupno, posto-ji četrdesetak biljnih zajednica i preko tri stotine flornih vrsta, što svjedoči o velikoj vegetacijskoj raznolikosti Kopačkog rita, a od svega tog bogatstva, uspjeli smo vidjeti par čaplji, jer je veći-na ptica već odletjela u Afriku, tako da je bilo i razočaranih, koje nije moglo utješiti ni to da također nismo vidjeli niti jednoga komarca, čuvenu i neizostavnu „domaću životinju“.

Oduševila su nas sva usputna mjesta, svojevrsni etno muzeji na ot-vorenome, uređene fasade kuća, seoska dvorišta sa očuvanim pol-joprivrednim alatima i ostalim potrebnim inventarom, cvijeće na ogradama i u dvorištima, sve to kao da zove ljude kojih nema….

„Baranjska kuća“ , kompleks restorana, salaša i kućica sa zanatima koji više ne postoje - u „Ulici zaboravljenog vremena“ u Karancu, bilo je naše odredište za probanje čobanca, fiša, mesnih i ribljih plata.

BELI MANASTIR dočekao nas je u miru i tišini subotnjeg pred-večerja.

„Crnogorsko veče“ održavalo se u Etnološkom centru Baranjske baštine, projektu Grada Belog Manastira, Turističke zajednice, sufinanciranom sredstvima iz fondova Europske unije. Os-mišljen je projekt ''Kuća baranjske baštine'' u kojoj će biti sm-ješteni svi predmeti koji obilježavaju multikulturalnu baranjsku baštinu,a predstavlja sve etničke skupine koje su povijesno nasel-javale Baranju te od zaborava čuva njihove običaje i tradiciju.

Predsjednica KUD-a „Montenegro-Montenegrina“ Beli Ma-nastir , Anđelka Pavić, toplim riječima dobrodošlice otvorila je ovu manifestaciju i dala riječ gradonačelniku Belog Manasti-ra, Ivanu Dobošu, koji je izrazio veliko zadovoljstvo ovom večeri. O Društvu „Montenegro“ Zagreb, Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske i programima, kao i o pjevačkom zboru „Montenegro“, govorila je Milanka Bulatović

Kulturno umjetnički program otvorila je Aleksandra Vukadi-nović , izvedbom dvije tradicijske pjesme srpske etno baštine i oduševila svojim a cappella pjevanjem.

Cjelovečernji koncert izveo je zatim pjevački zbor „Montenegro“ izvedbom pjesama iz Crne Gore: Čobanine, lijepa đevojko, Pol-jem se vija, Još ne sviće rujna zora, Ivanova korita, Gledala sam s Koma plava, Prođoh kroz goru, Tekla voda na valove, Bokeljska noć…. Bilo je tu puno zapretenih emocija, nostalgičnog pjevanja i prisjećanja na rodni kraj.

Ugodna i topla večer naših dragih domaćina, nastavila se uz hranu i piće u atriju Centra, naravno, uz razgovore o Crnoj Gori, načinima buduće suradnje i programa.

Ispunili smo dušu nekim novim mirom i spokojem koji nas je preplavio zahvaljujući našim „Baranjkama i Baranjcima“ i njihovom specifičnom mentalitetu , tako suprotnim našemu i toplim riječima ispraćaja na lijepom govoru Baranje.

Lučindanski susreti održani su u Zagrebu 22. 10. 2016. po OSAMNAESTI put.

Kao i ranijih godina i ovi su brojnošću uzvanika i gostiju, kvalitetom programa i izuzetno uspješnim predstavljanjem GRADA GOSTA potvrdili da su pokazatelj svojevrsnog statusa i ugleda crnogorske zajednice u Republici Hrvatskoj i kao takvi prepoznati i od Grada Zagreba, jer se od 2007. održavaju pod pokroviteljstvom gradonačelnika, i od Savje-ta za nacionalne manjine Republike Hrvatske koji prepozna-jući kvalitetu ovog programa sufinancira njegovu realizaciju.

Na ovogodišnjim Lučindanskim susretima podsjetili smo se na veliku i nezaboravljenu Mojkovačku bitkui mojk-ovačke junake, obilježili njenu stogodišnjicu, predstavili u cijelosti Grad Mojkovac i prenijeli dio ljepote Crne Gore s njim Zagrebu i Hrvatskoj.

Kino dvorana Studentskog Centra u Zagrebu ugostila je preko 800 uzvanika i gostiju među kojima su bili ambas-ador Crne Gore u RH Nj. E. Boro Vučinić; izaslanik gra-donačelnika Grada Zagreba Milana Bandića Slavko Kojić; predsjednik Opštine Mojkovac Dejan Medojević; preds-jednik Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Skupš-tine Crne Gore Miodrag Vuković; predsjednik Skupštine Opštine Mojkovac Slavenko Blažević, direktor Uprave za dijasporu Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija predrag Mitrović; istaknuti umjetnicima, znan-stvenicima, gospodarstvenicima, kuturnim i javnim radnici crnogorskog podrijetla Dimitrije Popović, Veljko Bulajić, Milka Babović, Milutin Drljević… kao i predsjednici i

predstavnici brojnih crnogorskih udruženja iz okruženja: Crnogorskog KPS Društva „Morača“ Kranj; Zavičajnog društva Plava i Gusinja „Izvor“ iz Kranja; Saveza crnogor-skih udruženja Srbije i Udruženja Crnogoraca Beogra-da; Saveza crnogorskih društava Slovenije iz Ljubljane; Crnogorskog društva „Crna Gora“ iz Ljubljane; Kulturno umjetničkog i sportskog Društva Montenegro Bihor -iz Jesenica; kao i članovi crnogorskih udruženja i vijeća i predstavnika iz Republike Hrvatske Rijeke, Splita, Umaga, Pule, Karlovca, Osijeka i Zagreba.

Nakon intorniranja himni prisutnima se obratio predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske Danilo Ivezić koji je nakon pozdrava uzvanicima rekao:

„…Prenosim osobnu zamolbu za pozdrav predsjednika Sav-jeta za nacionalne manjine RH gos. Aleksandra Tolnauera učesnicima Lučindanskih susreta, koji zbog ranije dogov-orenih obveza nije u mogućnosti biti danas ovđe s nama.

Poseban pozdrav i našim istaknutim umjetnicima, znan-stvenicima, gospodarstvenicima, kuturnim i javnim radnici.

Osamnaest godina za redom NZCH i Društvo „Montene-gro“ organiziraju Lučindanske susrete, a taj kontinuitet je pokazatelj u prvom redu kvalitete manifestacije i njene opravdanosti. Povezujući Lučindanske susrete uz jednu od najznačajnijih ličnosti crnogorske povijesti Svetim Petrom Cetinjskim, utemeljiteljem moderne crnogorske države, značajnim akterom integrativnih crnogorskih procesa 19.-tog stoljeća, ujedinjenja historijske Crne Gore i brda, pov-

18. LUČINDANSKI SUSRETI POD POKROVITELJSTVO GRADONAČELNIKA GRADA ZAGREBA ODRŽANI 22. 10. 2016. U KINO DVORANI SC U ZAGREBU



ezivanja mora i gora, stvaranje zakonodavnog sustava i privođenje Crnogoraca „k poznaniju prava“, čovjeka koji je govorio da nema druge sile u upravljanju narodom i drža-vom OSIM MOĆI PERA I JEZIKA i koji je slijedeći duh razumijevanja i otvorenosti, suradnje i zajedničkog živo-ta uz prethodno navedenu izrekao još jednu neponovljivu maksimu: „Naša vrata slobode neka su svakom slobodu ištućem otvorena!“ koje zaslužuju da budu ponavljane i is-ticane u svakoj prilici pogotovu u ovakvoj.

OSAMNAESTU godinu LUČINDANSKIH SUSRETA obilježavamo u godini velikih jubileja. U prvom redu 10-te godišnjice referenduma, obnove nezavisnosti i vraćan-ja Crne Gore u svjetsku zajednicu međunarodno prizna-tih država đe joj je oduvijek i bilo mjesto, 1000 godina državnosti i smrti Sv. VLADIMIRA DUKLJANSKOG, 100 godina od dva događanja koja su u bitnom odredila kasnija zbivanja sa i oko Crne Gore, kako smo ih svojim programskim određenjima nazvali - PLAVA GROBNICA i BIJELA KOSTURNICA - odnosno MEDOVA I MOJK-OVAČKA BITKA- druga je i moto ovogodišnjih Lučindan-skih susreta, i ČETVRT VIJEKA NZCH.

Velike obljetnice znače i odgovornost. Odgovornost prema prošlosti, ali i prema sadašnjosti i budućnosti. Pozicioniran-je i određivanje vlastitog prostora djelovanja, ne samo nas u iseljeničkim organizacijama već i institucija i pojedinaca iz države našeg podrijetla - Crne Gore. Naš politički okvir

je jasan samom činjenicom da smo državljani Republike Hrvatske, što automatski definira ponašanje svih, pa i onih izvan ovog okvira, institucija i pojedinaca iz Crne Gore, koje mora biti ne DIREKTIVNO već SURADNIČKO. Ko-liko je nama Crne Gore potrebna kao država, toliko smo i mi potrebni Crnoj Gori da bi bila država.

OSAMNAEST GODINA Lučindanskih susreta i četvrt vi-jeka NZCH bili su mogući zahvaljujući pojedincima i nji-hovom činjenju. Neki od njih više nijesu među nama, neki su ovdje danas sa nama, stoga im veliko hvala.

Bili su mogući djelovanjem NZCH i njenih članica koje je prepoznato u RH kvalitetom programa u našem osnovnom cilju, stvaranje kulturne autonomije kroz proces integraci-je, nasuprot asimilaciji i getoizaciji, u okviru koga svojim kulturnim vrednotama obogaćujemo ukupnu kulturnu sliku i prostor življenja, jer samo tako smisao zajedničkog života (ne suživota) dobija na značenju.

Bili su mogući organiziranjem na principu saveza udružen-ja, neke vrste koordinacije uz puno uvažavanje subjektiv-iteta svake članice i demokratske procedure u djelovanju.

Bili su mogući našom autonomijom u punom značenju te riječi pogotovu spram pojedinačnih stranačkih odnosno partijskih interesa i ovđe i tamo. Nijesmo dozvolili da nas se instrumentalizira i „organizira“ ni ovđe ni tamo.

Bili su mogući našim angažmanom na vraćanju povjeren-

ja i izgradnji mostova suradnje dvije države onda kada je to bilo najpotrebnije i učešćem u presudnim povijesnim zbivanjima vraćanja Crne Gore tamo đe joj je mjesto.

Bili su mogući ugledom koji naši članovi uživaju u Repub-lici Hrvatskoj kao priznati umjetnici, znanstvenici, gosp-odarstvenici, sportaši, javni radnici.

Bili su mogući činjenicom da su Lučindanski susreti svo-jevrstan pokazatelj statusa i našeg ugleda u Republici Hr-vatskoj i Gradu Zagrebu. Prepoznati i od Grada Zagreba, kroz pokroviteljstvo i Savjeta za nacionalne manjine RH u programskom prihvaćanju, a time i sufinanciranju.

Bili su mogući u programskoj suradnji s Maticom crnogor-skom, Ministarstvom kulture CG, Udruženjem likovnih um-jetnika Crne Gore; Centrom za očuvanje kulture i tradicije nacionalnih manjina Crne Gore, Hrvatskim građanskim društvom CG, Hrvatskim nacionalnim vijećem CG, crnogor-skim udruženjima iz Slovenije, Srbije, Makedonije.

Bili su mogući jer smo Lučindanske susrete obogatili i novim sadržajem kroz obilježavanje značajnih godišnjica crnogorske povijesti i predstavljanjem gradova gostiju koji su nama i našem Zagrebu donijeli dašak Crne Gore.

Bili su mogući i ugledom koji uživamo među Crnogorkama i Crnogorcima u Republici Hrvatskoj o čemu govore rezultati izb-ora za članove vijeća i predstavnike crnogorske nacionalne man-jine jer su u četiri mandata od 2003. godine od ukupnog broja

izabranih preko 95% činili kandidati udruženja članica NZCH.

Ovogodišnjim Lučindanskim susretima obilježavamo 100- tu godišnjicu čuvene MOJKOVAČKE BITKE, na kojoj su Mojkovac i mojkovački junaci zaslužili da ih spomin-jemo uvijek s ponosom i poštovanjem. Po svom značen-ju i posljedicama Mojkovačka bitka ima posebno mjesto u prebogatoj crnogorskoj istoriji, nažalost dugo vremena prećutana, zaboravljena i interpretirana u okviru nečijih drugih interesa i ciljeva. Uz „višak“ svoje istorije, slaveći i oplakujući tuđe bitke i poraze Crnogorci često zaboravl-jaju svoje. Znanost je konačno morala reći svoje, istinu o crnogorskim Termopilima i onim što se nakon toga desilo s Crnom Gorom kao velika opomena za buduće generacije. Nepobijeđena crnogorska vojska doživjela je najteži poraz u istoriji Crne Gore, narod je ostao i bez države, bez kralja, i bez imena crnogorskog. Ta istina ima i priču o stvarnim junacima Mojkovačke bitke. Brigadiru Milošu Medenici čija sudbina, sudbina njegove porodice i njegovih potoma-ka je velika opomena pokoljenjima za ispravak dijela ne-pravde i dostojno obilježavanje njegovog imena. Kako reče Vitni Voren u pamfletu naziva Crna Gora- zločin mirovne konferencije (iz 1922.) „Ove stranice su napisane sa jednim ciljem – da se čuje glas za Crnu Goru, da se osujete namjere njenih neprijatelja kojima ćutanje i zaborav najbolje služe“

Stoga je i Grad Gost MOJKOVAC čiju delegaciju na čelu s predsjednikom Opštine još jednom pozdravljam, poseban



pozdrav učesnicima kulturnog programa KUD-u „Vesna“, glumcu Slobodanu Marunoviću, gitaristi prof. Radu Amanoviću i solistici Mileni Janković i vama svima prisut-nim u ovoj dvorani.

Hvala vam što ste danas ovđe sa nama, DOBRO NAM DOŠLI i VAZDA SE I VAMA DOLAZILO!

Tradicionalno nakon pozdravne riječi domaćina učesnici-ma Lučindanskih susreta dobrodošlicu je zaželio Zbor „Montenegro“ Društva Crnogoraca i prijatelje Crne Gore „Montenegro“ Zagreb pjesmama: JOŠ NE SVIĆE RUJ-NA ZORA; GLEDALA SAM S KOMA PLAVA i RUŽO CRVENA još jednom pokazujući da se radi o odista usp-

ješnom i kvalitetnom zboru koji je uvelike prerastao obične amaterske razine.

U ime Matice crnogorske prisutnima se obratio predsjednik Dragan Radulović naglašavajući značaj i ulogu Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i njenih članica u ostvarivanju osnovne uloge očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta i ukupnog doprinosa građenju mostova suradnje dvije države, podsjetio na ulogu nedavno preminulog dugogodišnjeg preds-jednika NZCH dr. sc. Radomira Pavićevića i rekao:

„…Crna Gora je u periodu od hiljadu godina nekoliko puta obnavljala državnost pod svojim imenom, i upisivala se na mapu suverenih država, što govori o teškim okolnostima u kojima je opstajala, ali ništa manje i o postojanoj državot-vornoj svijesti njenog naroda. Matica crnogorska predano radi na njegovanju kulture sjećanja crnogorskog društva, jer znamo da svijetle poruke iz naše prošlosti imaju smisla i vrijednosti samo ukoliko ih svaka generacija iznova pro-tumači, kritički valorizuje i prihvati kao svoje. Tek u har-moniji poruka iz slavne prošlosti sa vrijednostima savre-menog svijeta uspostavljaju se žive, identitetske i kulturne veze koje jednu političku zajednicu drže na okupu, a njenu budućnost čine izglednijom i prosperitetnom."

Govoreći u ime institucija Crne Gore Miodrag Vuković je rekao:

„…Vijek...stoljeće...stogodišnja davnost...mnogo je toga kazano o ovom svijetlom događaju crnogorske istorije, a opet nikad dovoljno rečeno.

Crna Gora je stara država, slavimo 1000 godina naše državnosti. Kroz svoju časnu istoriju nikada nije bila sebič-na ni sama sebi dovoljna, ni nacionalno ni državno. Uvijek je težila integracijama. Mnogo puta je zbog toga bila nesh-vaćena, nerijetko zbog toga stradala, uvijek na svoju štetu. Prije 10 godina smo obnovili svoju državnu samostalnost. Zatvorili smo očekivano, rekao bih zakonito, krug svog is-torijskog kretanja…

…Borili smo se da budemo svoji na svome, odlazili iz svo-je Crne Gore decenijama u potrazi za boljim životom, ali je Crna Gora uvijek bila i ostala naše ishodište i naše konačno opredjeljenje. Danas, u ovom trenutku, ne ponavljajući ovo što smo čuli samo riječ - junacima Mojkovačke bitke sla-va i hvala, a vama dragi prijatelji iz Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb, želim da Lučindanski susreti i nadalje budu prilika da baštinite i zajedno baštinimo i ču-vamo od zaborava sve one po mnogo čemu velike i časne jubileje naše Crne Gore. Vaš doprinos očuvanju nacional-nog i kulturnog identiteta crnogorske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, posebno je cijenjen u Crnoj Gori, kao i vaš podjednako značajan doprinos izgradnji prosperitet-nijeg društva u Hrvatskoj. Napori koje ulažete u očuvanju identiteta, njegovanju sentimenta i ljubavi prema zavičaju kao iskonske i neraskidive spone vas i matice Crne Gore, čini nas zajedno ponosnim ali i obavezuje da nastavimo da gradimo poseban vid saradnje i solidarnosti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva…“

Govoreći u ime gradonačelnika Grada Zagreba Slavko Ko-jić je posebno naglasio značaj i ulogu crnogorske zajed-nice i njenih pojedinaca za Grad Zagreb i njihov doprinos znanosti, kulturi, stvaralaštvu onome po čemu je Zagreb i prepoznatljiv danas. „…Već deset godina (od 2007.) gra-donačelnik je pokrovitelj ovih susreta prvenstveno zbog činjenice da kvalitetom programa i masovnošću učesnika to zaslužuju i da predstavljaju oblik očuvanja kulture i tradici-je crnogorskog naroda i da ovim obogaćujete i ugrađujete dio sebe u kulturu i svakodnevnicu Zagreba. Moje osobna i poznanstva gradonačelnika s pojedincima iz crnogorske zajednice su prerasla u prijateljstvo i to iskreno…“

Zbog nemogućnosti da osobno prisustvuju Lučindanskim susretima isprike su uputili:

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Ki-tarović; Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandar Tolnauer; Krešo Beljak, gradonačelnik grada Samobora;, Branko Lukovac, prvi ambasador Crne Gore u RH; Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor; Brojne crnogorske udruge i pojedinci.

Nakon pozdravnih govora pozornica je pripala Gradu Go-stu: KUD-u „VESNA“, glumcu SLOBODANU MARU-NOVIĆU, prof. gitare RADU AMANOVIĆU i solistici ! koji su sve prisutne poveli na šetnju Crnom Gorom od mora do śevera. Svojevrsna koreografija i izvedba crnogor-skih plesova i pjesama nezaboravno govorenje Njegoša i sv. Petra, osebujni glas i gitara oduševili su prisutne pa je zajednička izvedba pjesme Crne Goro popraćena ovacija-ma uz već tradicionalno: OVO JE BILO NAJBOLJE.

Grad Mojkovac se predstavio onako kako to i dolikuje.

Nakon programa u holu Studentskog centra priređen je koktel sa zakuskom uz tradicionalna crnogorska vina i pivo kao i specijalitete Grada Mojkovca za koje se Turistička zajednica svojski potrudila predstaviti ih i prezentirati.

SUSRET DELEGACIJA GRADA ZAGREBA I GRADA MOJKOVCA

Gradonačelnik grada Zagreba gos. Milan Bandić pokrovi-telj Lučindanskih susreta je 21. 10. 2016. organizirao pri-jem za delegaciju Mojkovca u sastavu DEJAN MEDOJE-VIĆ, predsjednik OPŠTINE MOJKOVAC; SLAVENKO BLAŽEVIĆ, predsjednik SKUPŠTINE OPŠTINE MO-JKOVAC; MAGDALENA MRDOVIĆ, direktorica TU-RISTIČKE ORGANIZACIJE MOJKOVAC; DRAGICA VUČINIĆ, direktorica CENTRA ZA DJECU sa smetnja-ma i teškoćama u razvoji Mojkovac; RADOLJUB ĆORIĆ, direktor JU CENTRA ZA KUKLTURU MOJKOVAC; RANKO MIŠNIĆ, direktor KU „GRADEC“ MOJKOVAC i predstavnici domaćina Danilo Ivezić i Dušan Mišković.

Na sastanku se razgovaralo o konkretnim oblicima surad-nje gradova Zagreba i Mojkovca u narednom periodu. Nakon prijema gradonačelnik je za goste iz Mojkovca priredio ručak.



Izlaganje Dejana Medojevića, predsjednika Opštine Mojkovac GRADA GOSTA ovogodišnjeg Lučindana

...Zadovoljstvo mi je što danas govorim pred Crnogorka-ma i Crnogorcima, i prijateljima Crne Gore i Crnogoraca u Zagrebu i Hrvatskoj. Hvala Vam za srdačnu dobrodošli-cu. Prenosim Vam iskrene pozdrave iz grada Mojkovca, sa obale najljepše evropske rijeke Tare, ispod planinskih vijenaca Bjelasice, Sinjajevine i Prošćenskih planina. Kao što vidite, dolazimo iz opštine kojoj je priroda podarila posebnu vrijednost a dokaz za to je prisustvo dva nacion-alna parka na njenoj teritoriji: Durmitor i Biogradska gora.

Mojkovac je i grad slavne istorije u kojem je u srednjem vijeku u rudniku Brskovo kovan prvi novac po kojem dobi ime spajanjem riječi: Moj kovani novac. Na Mojkovcu i rijeci Tari se čuvala crnogorska granica sa Osmanskom im-perijom od Berlinskog kongresa 1878.godine do Balkan-skih ratova i oslobodjenja.

Čast mi je što su ovogodišnji „Lučindanski susreti“ u Za-grebu kao gostu gradu posvećeni Mojkovcu i junacima Mojkovačke bitke, što se njihova žrtva - kao univerzalna, ljudska i herojska ovdje i danas pominje.

Bitka na Mojkovcu u Prvom svjetskom ratu, koju je crnogorska vojska vodila na Badnji dan i Božić šestog i sedmog januara 1916. godine protiv austorugarskih jed-inica, daleko nadmoćnijeg i opremljenijeg neprijatelja, po mnogo čemu je jedinstvena u istoriji crnogorskog ra-tovanja, kako po blistavoj i zadivljujućj pobjedi tako i po tragičnosti koju su nekoliko dana kasnije, po nekoj ironiji sudbine, doživjeli i ta pobjednička vojska i njena država

i narod. Bila je to pobjeda nakon koje je pobijeđeni sav-ladao pobjednika i nametnuo mu teško dvogodišnje ropst-vo. Crnogorska Sandžačka vojska na čelu sa proslavljenim komandantom, divizijarom i serdarom Jankom Vukotićem, koja je činila dvije trećine oružanih snaga Crne Gore, časno je ispunila svoj ratni i saveznički zadatak.

U godini velikih jubileja za Crnu Goru, kada slavimo deset godina od obnove nezavisnosti i hiljadu godina Državnosti, klanjamo se žrtvama Mojkovačkih junaka koji su prije sto-tinu godina, u boju koji je ušao u istorijske fenomene, post-ali nadahnuće za sve moralno, junačko i ljudsko onima koji iza njih dolaze, ostavljajući Mojkovcu svoju slavu za sva vremena. Na osnovu svega navedenog nije ni čudo što su savremeni hroničari Mojkovačku bitku nazvali: Crnogor-skom Trojom ili Crnogorskim Termopilima.

Nošeni tom slavom, obavezani vrijednostima koje su oni njegovali, Mojkovac i Mojkovčani, vijek poslije, susreću se sa novim izazovima modernog vremena razvijajući se u skladu sa evropskim načelima demokratskog društva. Na ovom putu, prepunom izazova, polazeci od raspoloživih resursa krećemo se ka viziji Mojkovca kao uređenog, modernog, tuištičko - poljoprivrednog centra sa očuvanom životnom sredinom, valorizovanim prirodnim resursima i kulturno istoriskom baštinom, poštujući principe na koje nas istorija obavezuje.

Mojkovac je u poslijeratnoj Crnoj Gori bio poznat kao centar drvne industrije i rudarstva. Danas od tih velikih industrijskih giganata radi fabrika Tara group u kojoj se proizvode prvi 2

crnogorski pištolj i puška sertifikovani po NATO standardi-ma i ona čini okosnicu mojkovačke industrije.

Naši najveci razvojni planovi vezani su za planinu Bjelasicu i izgradnju buduceg Ski resorta Zarski. Ove godine opredi-jelili smo prvih 1.200.000 eura za izgradnju puta prema Bjelasici a u planu su ulaganja od preko 27 miliona eura u narednih 5 godina za izgradnju infrastukture na ovoj planini.

Nadamo se da će planirane investicije, kao i one započete poput izgradnje sportske zone i turističko-sportskih sadrža-ja, doprinijeti bržem razvoju našeg malog grada.

Brojni kulturno-istorijski spomenici svjedoče o bogatoj

istoriji našeg kraja, a brojne kulturne i sportsko-turističke manifestacije postaju znak raspoznavanja našeg grada ne samo u Crnoj Gori već i van nje. Navešću samo Festival Mojkovačka filmska jesen koji Mojkovac svrstava rame uz rame sa Pulskim i Niškim filmskim festivalima kao prestižnim na Balkanu u ovoj oblasti.

Mojkovac je i grad sporta i sjajnih sportista! Fudbaler Ste-fan Savić, atletičarka Kristina Rakočević, košarkaš Nebojša Bogavac i brojni drugi sportisti su najbolji ambasadori našeg grada na brojnim sportskim arenama u Evropi i Svijetu.

Poštovani prijetelji, U dvadeset prvom vjeku kada su evropski ciljevi koje smo postavli u razvoju Mojkovca kao i u razvoju cijele Crne Gore, veliki doprinos svakog pojedinca u ostvarenju tih ciljeva je značajan, njegujući suštinu crnogorskog nacionalnog bića.

Spremni za saradnju sa svim našim prijateljskim narodi-ma, vjerujući u bolju budućnost i uspjeh u postizanju za-jedničkih ciljeva, Opstina Mojkovac je uspostavila kval-itetnu i dobru saradnju sa prijateljskim gradovima: Idrijom iz Slovenije, Somborom iz Srbije, Višegradom iz Bosne i Hercegovine, a od ove godine imamo odlicnu saradnju sa gradom Belišćem iz Hrvatske sa kojim trenutno radimo na Povelji o bratimljenju.

Nadam se da ce ovaj današnji susret doprinijeti uspostav-ljanju kvalitetnih odnosa i saradnje sa gradom Zagrebom i ostalim gradovima u Hrvatskoj. U to ime želim da vam se još jednom zahvalim na ovakvoj ukazanoj časti mom gradu i narodu, a ujedno da Vas sve pozovem da posjetite opštinu Mojkovac, da se okušate na biseru Evrope – rijeci Tari (bilo na raftingu ili za one hrabrije u kajaku), da os-jetite i doživite divlju ljepotu Zabojskog jezera, Sinjavine, Bjelasice i Prošćenskih planina, a siguran sam i garantujem Vam da tradicionalno gostoprimstvo Mojkovačkih domaći-na neće izostati.

Na kraju želim da izrazim posebnu zahvalnost gradonačel-niku grada Zagreba gospodinu Milanu Bandiću i njego-vim saradnicima na podršci i gostoprimstvu, a svakako i našim prijateljima i sunarodnicima iz Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj (posebno g-di Iveziću i Miškoviću) koji su nam omogućili da se danas ovdje predstavimo.

DANI CRNOGORSKE KULTURE - DANI CRNOGORSKOG FILMA DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU


DANI CRNOGORSKOG FILMA 2016.

Filmovi po scenariju Mirka Kovača

U organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Monte-

negro" Zagreb u okviru programa DANI CRNOGORSKE KULTURE započeli su DANI CRNOGORSKOG FILMA 2016. projekcijama u Zagrebu 26., 27. i 28. 10. 2016.Tema ovogodišnjih Dana crnogorskog filma su filmovi po scenariju MIRKA KOVAČA.

Prikazani su filmovi:

LISICE, OKUPACIJA U 26 SLIKA i NOĆ OD PAUČINE. LISICE (1970.)U gorštačkom mjestu ispod planine Dinare, nemirne 1948. godine, seoska je svadba. Osim veselja, prisutni su nemir i strepnja toga doba. Na svadbi je i Andrija, čovjek od ugleda i položaja, iz njihovog kraja, čija je riječ svetinja. Mladenci i svatovi ga u svemu slušaju, ali on im pomaže samo riječima, jer je u suštini čovjek krutih pogleda i ponaša se kao apso-lutni gospodar. Kada dođe trenutak da Andrija plati za svoje zablude, povući će za sobom i druge, nedužne ljude i donijeti im nesreću i tragediju.

Režija:Krsto Papić; Scenario: Mirko Kovač, Krsto Papić; Uloge:Fabijan Šovagović, Adem Čejvan, Ja-goda Kaloper, Ilija Ivezić

OKUPACIJA U 26 SLIKA (1978.)

Okupacija u 26 slika je jugoslavenski film iz 1978. godine koji je režirao Lordan Zafranović po scenariju Mirka Kovača. Tri mladića - Hrvat, Talijan i Židov su najbolji prijatelji u predratnom Dubrovniku. Kada njihovu zemlju okupiraju na-cisti i njihovi suradnici, idilični grad postaje mjesto terora i jezivih pokolja. Prijatelji se moraju svrstati na različite strane u sveopćem sukobu.

Režija: Lordan Zafranović; Scenario:Mirko Kovač; Uloge:

Frano Lasić, Boris Kralj, Mi-lan Štrljić, Stevo Žigon, Zvon-ko Lepe-tić, Bert Sotlar, Boris Dvornik i drugi.

NOĆ OD PAUČINE (1978.)Noć od paučine - drama Mirka Kovača iz ciklusa drama za djecu, dešava se za vrijeme rata. Na skoro napuštenu žel-jezničku stanicu u brdima, dovode zatvorenika, i predaju ga šefu koji sam obavlja sve poslove prometa. U stanici sa njim živi i dvoje djece. Naoružani oficir šefu dovodi zatvoreni-ka sa naređenjem da ga preda prvom vojnom transportu. Šef stanice i zatvorenik provode noć sami u stanici čekajući vo-jni voz za koji se ne zna kad će stići jer red vožnje ne postoji. Tokom razgovora šef stanice naslućuje da je zatvorenik pr-ipadnik pokreta otpora. Kod njega se javlja velika simpatija i samilost. Daje mu da jede, igra sa njim šah, ali ga na kraju ipak predaje vojnicima vojnog transporta koji je stigao pred zoru.

Režija:Miloš Radivojević; Scenario: Mirko Kovač; Uloge: Velimir Bata Živojinović, Aleksa-ndar Berček, Jozo Lau-renčić, Sonja Laure-nčić, Vladan Živković, Ljuba Ćipranić

Nakon Zagreba projekcije će biti organizirane u SPLITU- 16. - 18. 11., RIJECI- 23. - 25. 11., UMAGU- 1. - 3. 12., PULI- 6. - 8. 12.

GORNJI STOLIV I DŽAMIJE U CRNOJ GORI

Trideset trećom projekcijom 8. 9. 2016. nastavljeno je prikazivanje dokumentarnih filmova u okviru projek-

ta DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU u organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb.Prikazani su filmovi:

GORNJI STOLIV (25':54'')Film govori o starom naselju na padinama VRMCA, udal-jenom dvadeset minuta hoda od mora - Donjeg Stoliva, o njegovim legendama, arhitekturi, povijesti, sadašnjosti i planovima za budućnost.Producent: Radivoje Brnović; Ton:Miodrag Rabreno-vić; Obrada: Aleksandra Bošković; Snimatelj: Esad Tuzović; Montaža: Goran MilutinovićProizvodnja: TV CG 1999. DŽAMIJE U CRNOJ GORI- PLJEVLJA (30':44'')Priča o PLJEVLJIMA – TASLIDŽI /Kamenica/ i njegovim džamijama od kojih je najpoznatija HUSEIN PAŠINA iz 16. stoljeća. Zbog broja džamija, u vrijeme turske vlada-vine kasaba Taslidža je dobila naziv ŠEHERA.

Scenario i režija: Nada Rahović; Producent: Jadranka Atanasković; Ton:Jovo KljajićSnimatelj: Aleksandar Božović; Montaža: Veljko Jelin-ić; Tekst čitala: Zorica VukićProizvodnja: RT CG 1999. PRIKAZIVANJE JE OMOGUĆIO: ARHIV RT CG

DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE


LUKA LAGATOR U PULIEvolucijom do - izbjeglica

Napisala i snimila Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Izbjeglice, aktualna europska, ali i svjetska tema koja je podijelila stav političkih moćnika, središnji je motiv, ali

i naziv izložbe karikatura crnogorskog umjetnika Luke Lagatora, koja je u Europskom centru za mir i razvoj u Puli otvorena sve do 12. studenog, svakodnevno od 10 do 14 sati. U izloženim radovima, te na nekoliko diptiha u koji-ma su kombinirane autorove karikature i fotografije, jasan je Lagatorov stav koji prije svega ironizira odnos Europe prema izbjeglicama koje je već prihvatila, ali i prema mili-junima drugih čiji se plimni val u Europi tek očekuje.

Izbjeglice su najaktualnija trenutna svjetska tema, naročito u Europi, a plašim se i u nadolazećem duljem razdoblju. Tom se temom bavim od početka krize. Europa prihvaća izbjeglice, ali još nije svjesna problema koji nailaze. Od 25 izloženih radova, šest ih je nagrađeno na raznim svjetskim festivalima, a jedan je dobio veliku plaketu UN-a čiji je pokrovitelj bivši glavni tajnik Ban Ki - moon. To je rad pod nazivom "Žrtva" koji prikazuje nesretnog dječaka Aylana Kurdija čije je beživotno tijelo izbacilo more, a kojeg sam smjestio nasred europskog pregovaračkog stola oko kojeg su prazne stolice postavljene naopako, rekao je Lagator.

Jednako je znakovita i upozoravajuća karikatura u kojoj Ay-lanovo tijelo počiva u naručju Angele Merkel, kao i diptih u kojem čovjek na koncu svog evolucijskog puta ne stiže u humano, civilizirano društvo, već iznova biva izgnan.

Krivca je Lagator ironično u svom performansu uoči ot-vorenja izložbe pronašao u ljudskom mozgu, izloživši ga satiri u desetak aforizama. Publika je odgledala i kratkome-tražni film, ali i performans, u kojem autor oživljava mit o Sizifu.

Slično kao što izbjeglice nose svoju muku prema Europi, ne samo čovjek, nego i svaki stvor, i kugla zemaljska je Si-zifov kamen. Kad dođe do vrha, ponovno se valja nizbrdo i valja nama opet zaleći pod kamen. Imam odlično rješenje, ali, naravno, tko sam ja da bih nudio rješenja i da bi me netko slušao. Osnovna je poruka zaustaviti krvoproliće na Bliskom istoku, taj se proces jedino ondje mora zaustaviti, i to je puno jeftinije od ovoga prema čemu se ide. Bogate zemlje, Europa i SAD, trebaju uložiti kako politička, tako i ekonomska sredstva da se ondje odakle izbjeglice dolaze izgrade solidna naselja koja su srušena u ratu. Naravno, pri-je toga treba zaustaviti rat, a to se može učiniti vrlo lako ako se hoće, a znam da oni to neće, rekao je autor.

Izložbu je, uz pomoć, Savjeta za nacionalne manjine RH, organizirala Zajednica Crnogoraca Pula.

PIVSKI MANASTIR I MANASTIR MORAČA

Trideset četvrta projekcija u okviru programa DOKUMEN-TARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU, u organ-

izaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Mon-tenegro" Zagreb s temom KULTURNA BAŠTINA Crne Gore- MANASTIRI, održana je 13. 10. 2016. uz prikazivanje filmova: MANASTIR PIVA i MANASTIR MORAČA.

MANASTIR PIVA (27':55'')

Film o MANASTIRU PIVA, njegovom bogatstvu i čuven-om ikonostasu. Manastir je podignut u 16. stoljeću kraj izvo-ra rijeke Pivsko oko, a zbog potreba hidroelektrane Mratinje premješten na plato iznad razine jezera razidan i sazidan na-novo kamen po kamen sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Danas se za vrijeme niskog vodostaja jezera pojave ostaci zidova njegovog konaka…

Producent: Jadranka Atanasković; Režija: Nada Ra-hović; Ton:Rade AnđićTekst čitala: Zorica Vukić; Snimatelj: Aleksandar Božović; Montaža: Sandra PajovićProizvodnja: RT CG 2007. MANASTIR MORAČA (42':06'')

Priča o MANASTIRU MORAČA podignutom na desnoj obali rijeke Morače, u proširenom dijelu kanjona iznad mjesta gdje izbija vodopad Svetigora.

Manastir Morača je jedan od najpoznatijih srednjovje-kovnih kulturnih spomenika Crne Gore. Datira iz 13. stol-jeća, s velikim bogatstvom ikona i fresaka među kojima je i čuvena „Gavran hrani proroka Iliju“…

PRIKAZIVANJE JE OMOGUĆIO: ARHIV RT CG

DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE


IZLOŽBA SKULPTURA

MIODRAGA ŠĆEPANOVIĆA U MIMARI

Brojni uzvanici i gosti, poznata imena javnog i kulturnog života Grada Zagreba, prisustvovali su 6.10.2016. u

Muzeju Mimara otvaranju izložbe poznatog crnogorskog kipara Miodraga Šćepanovića.

Izložba je organizirana u okviru manifestacije DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.u organizaciji Nacion-alne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb.

Na početku otvaranja izložbe u ime Muzeja Mimara prisutne je pozdravila ravnateljica mr. sc. Lada Ratk-ović-Bukovčan, a u ime organizatora predsjednik NZCH Danilo Ivezić. Ambasador Crne Gore u Republici Hr-vatskoj Nj. E: Boro Vučinić je prisutne pozdravio u ime Vlade Crne Gore i Ambasade u Zagrebu. O stvaralaštvu Miodraga Šćepanovića govorila je povijesničarka umjet-nosti Iva Körbler, a poznati umjetnik Dimitrije Popović otvorio je izložbu.

Izložene skulpture u galeriji prostora Mimara djelovale su fascinantno i zadivljujuće što se vidjelo po brojnim reakcijama i komentarima. Vulkanski kamen male Svin-jače i Miodragovo majstorstvo ostavljalo je posjetioce bez daha uz mnoštvo kometara i pohvala do konstatacija da je izložba poseban doživljaj.

ORGANIZACIJU IZLOŽBE OMOGUĆILI SU: SAVJET ZA NACINALNE MANJINE RH, MINISTARSTVO KULTURE CRNE GORE i MUZEJ MIMARA.

KOMPLEKSNOST VOLUMENAMIODRAGA ŠĆEPANOVIĆA

Dimitrije Popović

,,Skulpturu isklesanu u kamenu treba baciti niz brdo kako bi, kotrljajući se, s nje otpalo sve ono što je suvišno“. Ova glasovita Michelangelova rečenica potvrđuje kiparov st-varalački princip. Skulptura mora imati kompaktnost vol-umena kojim se najbolje izražava integritet cjeline kipar-ske kompozicije.

Skulpture crnogorskog kipara Miodraga Šćepanovića odgovaraju ovakvom kiparskom principu. Njihova prof-injena izražajnost ostvarena inventivnim oblikovanjem zasniva se na kompaktnosti volumena. Premda je skulp-ture radio u drvu dominantni medij u Šćepanovićevom stvaralaštvu jest kamen. Kada je riječ o ovom kiparskom materijalu treba naglasiti ono što spada u proces rada ovo-ga umjetnika kako bi se imao kompleksniji uvod u kar-akter njegovog djela.

Šćepanović vidi i doživljava prirodu u onom emer-sonovskom smislu kao ,,svijet ljepote“. U elementarnim oblicima prirode nalazi nadahnuće za svoja djela. Prisnost s prirodom njegovog rodnog kraja bitno je utjecala na umjetnikov senzibilitet. Kamen za skulpture Šćepanović nalazi u ambijentu u kojem je odrastao i u kojem i danas stvara. U koritu rijeke Svinjače u blizini Kolašina umjet-nik traži, nalazi i bira onaj kamen koji mu oblikom i bojom

odgovara za otjelotvorenje, za odjelotvorenje njegove ki-parske zamisli. U tom smislu u procesu Šćepanovićevog umjetničkog procesa postoji ono što bismo mogli označi-ti kao ,,prekreacija“ ili ,,preegzistancija“ kipa. Šćepano-vić ne kleše skulpture iz već priređenih iz kamenoloma izvađenih blokova kamena kao što to čine mnogi skulp-tori. On svoju skulpturu vidi i osjeća u kamenu kojeg je priroda oblikovala. Na taj se način uspostavlja onaj iskon-ski odnos umjetnika i prirodnog elementa iz kojeg će oblikovati svoje djelo. Posredstvom percepcije stvarnog u autorovom se biću inicira zamisao, ideja o skulpturi. Njegoševu metaforu o udaru koji nađe iskru u kamenu možemo primijeniti na Šćepanovićevo iskustvo - kipar nađe kip u kamenu...

Dakle umjetnik stvara od stvorenog. Konkretnoj izradi kipa predhodila je imaginarna projekcija onoga što će postati skulptura. Šćepanović misli i osjeća kamenom. Prirodni se oblik kamena transformira u umjetničko djelo.

U Šćepanovićevom stvaralaštvu dominira tijelo i lik žene. Elegantne forme izražavaju neko unutarnje spokojstvo i nijemu poetiku njegovih protagonista. Takođe u animal-nom svijetu umjetnik nalazi bogatstvo inspirativnih mo-tiva (pas, mačka, ris ,sova...) Šćepanovićev kiparski pro-sede podrazumijeva raspon izraza od preciznosti oblika kada se u prostoru ističe jasna i prepoznatljiva kontura humane ili animalne forme do onih asocijativnih dijelova korpusa kojeg autor obrađuje stvarajući dojam kao da se oblik budi iz jezgre kamena i oživljava na svjetlosti dana.

U nekim je skulpturama stilizacija oblika dovedena got-ovo do apstraktne forme što posebno pridonosi njihovoj rafiniranosti u kojoj se sjedinjuje klasično i moderno isk-ustvo oblikovanja.

Majstorstvo Šćešpanovićevog likovnog postupka ne ogleda se samo u savršenoj kiparskoj tehnici nego pon-ajprije u spomenutoj kompaktnosti skulptorske forme. U toj koherentnosti oblika što se stapaju ili međusobno pre-lijevaju (kao da su modelirani u glini i izliveni u bronci te visoko polirani i patinirani), izražavaju harmoničnost cjeline što je odraz umjetnikovog naglašenog osjećaja za organske oblike.

Posebnu ljepotu skulpturama daje boja kamena vulkan-skog porijekla čija bogata struktura omogućava kipa-ru ,,slikarski“ element u kompoziciji skulpture. ,,Vene“ ,,pjege“ ili hromatske razlike u sastavu kamena kipar in-ventivno koristi u estetskoj komponenti motiva.

U današnjoj pluralističkoj likovnoj sceni gdje se pod po-jmom skulpture podrazumijeva široki dijapazon izraža-vanja, od ready- madesa, preko minimal arta, hiperrealiz-ma do body arta u kojem se ljudsko tijelo zna tretirati kao ,,živa skulptura“ Miodrag Šćepanović pripada onim suvre-menim kiparima koji skulpturi vraćaju izvornu vrijednost, kada se osjećaj i misli umjetnika izražene u prirodnom materijalu spajaju u cjelinu jedinstvene umjetničke forme.Na ostrvima života h-29x23x13 cm

DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE DANI CRNOGORSKE KULTURE - IZLOŽBE


Skulpture Miodraga Šćepanovića dolaze nam poput eha nekih prošlih, ljepših i sretnijih vremena, malih umjet-ničkih minijatura čija je svrha da nam skrenu pažnju od strahota današnjeg kataklizmičnog svijeta. Naglašena stilska bezvremenost njihove modelacije ukazuje na na vrlo rafiniranu sintezu različitih utjecaja u oblikovanju, ali i na ideju umjetnika da stvara forme koje nadilaze prolaznost iskustava jednog ljudskog vijeka – i tričarija koje nas svakodnevno opterećuju. Površni promatrač mogao bi biti sklon govoriti o izv-jesnom stilskom eklekticizmu Šćepanovićeve skulpture, no to nas ne bi dovelo do njezine pravilne i objektivne valorizacije. Jer, za dekodiranje izvornosti oblikovanja, moramo razmotriti ne samo umjetnikovo školovanje, već ideje i teme koje kipar želi prezentirati i prenijeti u svo-je forme. Miodrag Šćepanović na tematskoj razini djela nastavlja tradiciju tzv. intimističke skulpture, tematskog registra posvećenog ženi, majci, ljubavnom zagrljaju, heroinama, ženi s djetetom, ali i zagrljaju žene sa životin-jom te izdvojenim animalističkim motivima. Njegova tankoćutna priroda zna i razumije da ovu planetu dijeli-mo sa svojom životinjskom braćom i sestrama, ali i da su životinje arhetipovi mnogih ljudskih karakteristika i emotivnih stanja. Za širi povijesno-stilski kontekst razumijevanja Šćepano-vićevog kiparstva potrebno je osvrnuti se na liniju utje-caja hrvatskog kipara Petra Pallavicinija koji od 1921. do 1958. godine živi i radi u Beogradu te aktivno sudje-luje u srpskom modernom kiparstvu, utječući na široki krug tamošnjih kipara pa tako zasigurno i na kipara Mišu Popovića, Šćepanovićevog profesora na beogradskom Fakultetu likovnih umjetnosti. Pallavicini njeguje profin-jeni, lirski stil, mekih stiliziranih linija figure, sjajno ug-lačane površine bronce s koje se reflektira svjetlost. To je jedan trenutak neoklasične, ali istovremeno nježne linije skulpture, koju Pallavicini baštini u Pragu od Bourdellea i Maillola, i koji se odvaja od „'težine' Meštrovićeve po-jave“ (Grgo Gamulin). Miodrag Šćepanović u kontinuitetu teži strukturalnoj jed-nostavnosti oblika, međutim, u nekom je trenutku svojeg kiparskog djelovanja odlično u sebi pomirio utjecaje ne-oklasicističke i postkubističke stilizacije koja je rezultira-la mirnoćom linija i finom senzualnošću oblika. Površina je često razdijeljena u nizove ploha koje se meko preli-jevaju i nastavljaju jedna u drugu poput tekućeg stanja, što je optički pojačano efektom visoko uglačanog kame-na. No, stilsko-oblikovni slojevi njegove skulpture imaju još dalja ishodišta: neosporan je utjecaj starijih tradicija u skulpturi, poput sumerske, egipatske i renesansne, što se posebno dobro očitava u samoj dispoziciji motiva, ali

i specifičnoj tektonici skulpture koja nije zanijekana niti kod malih formata.Stvrajući u vulkanskom kamenu prirodne palete tono-va, Miodrag Šćepanović poštuje izvoran raster linija, uzoraka i diskoloracija kamena kako bi za oblikovanje nekog motiva (glave, lica, torza, tijela životinje) izvu-kao maksimum plastičko-vizualnih senzacija, ali i sim-boličko-metaforičkih dimenzija naslova djela. Njegova je sinteza materijala, boje kamena, ali i kompleksnog stilskog nasljeđa iznimno uravnotežena i logična, i izvire iz besprijekornog poznavanja unutarnje strukture ma-terijala. U svakoj se Šćepanovićevoj skulpturi osjeća da umjetnik jednu vrstu kamena bira dugo i pažljivo, goto-vo meditativnim procesom, kako bi vrstu i boju kamena povezao s narativom i oblikovanjem motiva. Možda je jedna velika „podtema“ Šćepanovićevih skulp-tura čežnja… čežnja za idealnom i savršenom ljubavlju, toplinom zagrljaja, nadom da je uz nas netko tko nas ra-zumije i u čijem pogledu vidimo sretnog / sretnu sebe. Tu se krije i petrarkistički ideal ženske ljepote, neuz-vraćenog pogleda ili ljubavi, svih onih tema koje oduvi-jek muče čovječanstvo – osim, naravno, ratova i razaran-ja. Pa i kad nemamo uz sebe svoju kozmičku polovicu ili dijete, brige ove dimenzije stvarnosti olakšava nam topli-na zagrljaja životinje, često jedinog vjernog i empatičnog supatnika bremenite svakodnevice.

ČEŽNJA ZA IDEALNOM I SAVRŠENOM LJUBAVLJU

Iva Körbler

Početak plesa h-51x20x12,5 cm

Meče h-24 cm

Žena na konju h-34x35 cm

Prazna ljubav h-55 cm

Na dohvat ruke h-30,5x59 cm

KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST


Dobitnici Nagrade Mirko Kovač za 2016 godinu

Nagrada Mirko Kovač ove se godine dodjeljuje drugi put u četiri ravnopravne kategorije: za najbolji roman, za najbolju knjigu eseja ili publicističku knjigu, za najbolji scenarij po snimljenom filmu i za najbolje djelo mladoga autora za djela objavljena ili prvi put prikazana na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

Prema pravilima Nagrade, svaka kategorija ima izbornike izabrane na petogodišnji mandat, a toliki je i mandat za članove žirija. Izbornici po kategorijama su Bruno Kragić za najbolji scenarij, Srđan V. Tešin za djelo mladog autora, Tomislav Brlek za najbolji esej te Mića Vujičić za najbolji roman.

Žiri u sastavu Vlaho Bogišić – predsjednik žirija, Predrag Antonijević, Enver Kazaz, Brka Pavičević i Dragan Rad-ulović na svom sastanku 2. rujna odabrao je ovogodišnje dobitnike Nagrade Mirko Kovač:

-"Tiho teče Misisipi" Vladimira Tabaševića, u izdanju Kontrasta iz Beograda (za najbolje djelo mladog autora) -"Isus u Ahmićima" Ivana Lovrenovića, u izdanju Synopsysa iz Sarajeva (za najbolju knjigu eseja) -"Ti mene nosiš" Ivone Juke, u produkciji 4 filma iz Zagreba (za najbolji scenarij) -"Doba mjedi" Slobodana Šnajdera, u izdanju Tim pressa iz Zagreba (za najbolji roman).

Nagrada Mirko Kovač sastoji se od novčanog dijela za svaku kategoriju u iznosu od 5000,00 eura te povelje. Svečana dodjela Nagrade održana je 8. listopada na trećim Danima Mirka Kovača, od 6. do 9. listopada u Rovinju.

Omaž Mirku Kovaču: Podsjećanje na piščevu konstantnu borbu

U okviru trećih rovinjskih Dana Mirka Kovača, dodi-jeljene su nagrade nazvane njegovim imenom

Dan posvećen Mirku Kovaču, velikom književniku i jed-nom od najistaknutijih boraca protiv nacionalizama u re-gionu, održan je 21. oktobra u Ustanovi kulture Parobrod u Beogradu, nakon nedavnog omaža koji mu je tradicion-alno priređen u Rovinju.

Program u Parobrodu obuhvata projekciju filma “Ti mene nosiš” Ivone Juke, koji je na nedavnim trećim Danima Mirka Kovača u Rovinju dobio nagradu za scenario naz-vanu imenom tog pisca.

Nakon projekcije održana je tribina "Zašto volimo Mirka Kovača", na kojoj su učestvovali pisac Filip David, preds-jednik žirija za dodjelu nagrade “Mirko Kovač” Vlaho Bogišić iz Zagreba, pisac Saša Ilić, pisac i kritičar Mar-jan Čakarević, kao i pisac Vladimir Tabašević, dobitnik ovogodišnje nagrade “Mirko Kovač” za roman “Tiho teče Misisipi” u kategoriji za mladog autora.

Tokom tribine, koju je moderirala urednica u Parobrodu Katarina Lazić, gosti iz Beograda i Zagreba podsjetili su na Kovačevu borbu protiv nacionalizama na ovim pros-torima i predstavili moguće iščitavanje istorije Beograda kroz njegov roman “Vrijeme koje se udaljava”, promov-isan prošle godine u Parobrodu.

Program u čast Kovača u Beogradu održan je prvi put

2015. godine, takođe u Parobrodu, po ugledu na mani-festaciju koja je prije tri godine pokrenta u Rovinju, gdje je taj pisac i živio poslije odlaska iz Beograda početkom 90-ih zbog sukoba sa tadašnjim vlastima, ali i zbog prijet-nji nacionalista.

U okviru trećih rovinjskih Dana Mirka Kovača, dodijel-jene su nagrade nazvane njegovim imenom, a uz Ivonu Juku i Tabaševića, dobitnici su i Ivan Lovrenović, na-građen za najbolju knjigu eseja “Isus u Ahmićima”, te Slobodan Šnajder za roman “Doba mjedi”.

Ja sam tada priznao poraz i otišao

Kovač je napustio Beograd početkom 90-ih, a preselivši se u Hrvatsku, postao je stalni saradnik splitskog nedjel-jnika “Feral Tribune”, nastavljajući da piše i protiv hrvat-skog nacionalizma.

Kada je 2011. godine posjetio Beograd, prvi put poslije dvije decenije, izjavio je u jednom intervjuu da je u Be-ogradu formirao liberalne poglede na svijet i naučio da bude u otporu prema dogmaticima, prema svakom obliku totalitarizma.

Taj instinkt da se odupre rulji ili bilo kakvim kolektivnim euforijama okrenuo se, kako je naveo, protiv onih koji su svojim uskogrudim nacionalizmom pobijedili taj liberalni kosmopolitski Beograd.

"Ja sam tada priznao poraz i otišao", rekao je Kovač.



Premijera

Dimitrije Popović

Glumac K.M. prvak drame gradskog kazališta uživao je ugled i slavu teatarske zvijezde. Bio je stasit, mar-

kantnog lica i otmjenog ponašanja. Glas mu je imao boju nalik ,,nikotinskom timbru,, što je davalo poseban kar-akter njegovim ulogama. Uspijevao je ostvarivati ono, za glumce posebno važno poistovjećivanje publike s likom kojeg je interpretirao. Pamtili su ga kao fascinantnog Hamleta, nenadmašnog Raskoljnikova, neponovljivog Mersoa... Bio je miljenik onih redatelja koji su smisao i ljepotu kazališne umjetnosti tražili i nalazili u dramskom tekstu, u riječi, čije je oživljavanje na sceni davalo teatru suštinsku vitalnost.

K. M. je bio svjestan kvaliteta svojih interpretativnih mo-gućnosti. Privatni mu je život bio obilježen preljubima i rastavama, te jednim skandalom zbog navodnog za-vođenja i pokušaja silovanja neke maloljetnice. Iako je na sudu bio oslobođen optužbe taj je slučaj ostavio sjenu na njegov ljudski i glumački integritet.

U punoj kreativnoj snazi, na vrhuncu karijere, ovjenčan najprestižnijim nagradama i priznanjima iznenadio je ko-lege i publiku izjavivši povodom svog pedesetog rođen-dana kako je odlučio sam kreirati jednu monodramu. Do-bronamjerni su ovu vijest prihvatili kao prirodnu potrebu izuzetnog glumca da sumira svoje bogato iskustvo i izrazi ga kroz formu osobnog shvaćanja teatarske umjetnosti. Drugi su u ovoj odluci vidjeli hir od publike razmaženog umjetnika a njegov autorski prvijenac smatrali običnim činom samoljublja.

K. M. je monodramu naslovio ”Premijera”. Djelo je uvršteno u program kazališne kuće u kojoj je radio. Dobio je termin za izvedbu i raspored sati za održavanje proba. Nije tražio suradnju asistenata. Bio je redatelj i scenarist svoje monodrame.

Ubrzo se počelo nagađati kakvu to monodramu K. M. priprema. Interes za ”Premijeru” je sve više rastao. Mno-ge su kolege iz teatra s nestrpljenjem čekale da otpočnu probe. K. M. nije krio zadovoljstvo zbog radoznalosti koju je pobuđivala njegova monodrama. Godila mu je mistifikacija oko projekta čemu je na stanovit način i sam pridonosio. Zahtijevao je zabranu gledanja njegovih pro-ba. Pravdao je svoj zahtjev željom, kako je govorio, da osjeti ”magiju praznine prostora” u kojem radi. Za scenu su mu bila potrebna samo dva rekvizita; drvena stolica i električna žarulja bez abažura što je visila na dugačkom

gajtanu po sredini pozornice.

Vijest o neobičnoj predstavi slavnoga glumca ubrzo je zainteresirala širu kazališnu javnost. K. M. je bio svjestan rizika svojega projekta. Znao je da na određen način svojom predstavom stavlja na kocku sav svoj dotadašnji glumački renome. Ulog je bio velik. Ali K. M. je snažno osjećao onu potrebu da se ”ide dalje” da se pomjeraju one ”unutarnje granice kreacije” usprkos mogućeg pogubnog učinka što bi ga donio neuspjeh ”Premijere”.

Monodramu su činili odabrani fragmenti iz djela onih pisaca koje je K. M. posebno volio, Shakespearea, Dos-tojevskog, Sartrea, Camusa...Ti su fragmenti bili , kako je objašnjavao, ”uzglobljeni” u njegovo životno iskustvo. Kroz to prožimanje literature i stvarnosti htio je izraziti osobni životni teatar kojemu se potpuno predavao, kojeg je neštedimice igrao, kojeg je obožavao i prezirao, u koje-ga je vjerovao i sumnjao, volio i mrzio, bio njime zanešen i razočaran...

U petak 28 oktobra izvedena je u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski čuvena Malerova 2 simfonija

Uskrsnuće. Ovu je simfoniju koja se ubraja u jedno od najbol-jih djela muzičke literature uopšte, Gustav Maler kompono-vao šest godina. Djelo je bilo inspirisano stihovima pjesme Uskrsnuće njemačkok pjesnika Fridriha Gotliba Klopštoka.

-Kroz ovu kolosalnu simfoniju, provejava mističan zvuk smrti i Vaskrsenja. Simfonija je koncipirana u pet stavova i prosečnog je trajanja 1 sat i 21 minut. Rad na njoj je tra-jao između 1888. i 1894. godine. Premijerno je izvedena sledeće, 1895. godine, u Berlinu pod dirigentskom pali-com Riharda Štrausa, iste godine kada je Maler primio ka-toličku veru. Imala je neslavnu premijeru, jer je kolosalnih dimenzija i snažnih emotivnih naboja. Može se reći da je na kraju 19. veka odigrala upravo onakvu revolucionarnu ulogu, kakvu je na njegovom početku odigrala Betovenova Eroika. I zaista, Maler u svojoj Drugoj Simfoniji nastavlja dalje da razvija mogućnosti koje su u simfonijsku muziku uveli Betoven i Berlioz. Prva tri stava su čisto instrumental-ni, dok se u četvrtom i petom stavu pridružuju dva ženska vokalna solista i veliki mešoviti hor.

Specijalno za ovu Malerovu simfoniju Dimitrije Popović je uradio triptih ,, Misterijum uskrsnuća,, monumentalnih dimenzija 260 cm x 600 cm koji je bio izložen u dvorani iznad orkestra.

Triptih je odgovarao i simbolično i kompoziciono velikoj muzičkoj formi Majlerovog remek djela i dao je posebnu , nadasve snažnu umjetničku notu ovome koncertu.

Triptih Misterijum uskrsnuća iako je trodjelna kompozicija u simboličkom smislu predstavlja koherentnu cjelinu. Muzičkim terminom rečeno, tri stavka ove likovne kompozicije nijesu samo formalno estetske prirode, već proizilaze iz misterija euharistije.

Na tajnoj večeri Hrist lomi hljeb, svoje mistično tijelo i di-jeli ga prisutnim apostolima. Taj ,,fractio panis,, transpono-van je na likovni način u Htistovim razlomljenim prsima. Razlomljeni toraks simbolizuje Mesijinu smrt. Bez smrti na raspeću nebi bilo uskrsnuća.

U središtu triptiha, u srcu kompozicije , nalazi se Sveti gral, mis-tična posuda s tajne večere u kojoj se čuva Hristova krv. Sveti gral je koncipiran s Isusovim simbolima – ribom i ekserima.

Bijela vertikalna linija iznad grala simbolizuje svjetlost uskrsnuća. Povezuje zemaljski s nebeskim svijetom. Na njoj se nalazi krst koji je od sprave za mučenje kroz Ot-kupiteljevu smrt postao znakom spasenja i slave.

Triptih inspirisan bibilijskim događajem čine simboli Hris-tove žrtve koji daju smisao njegovom uskrsnuću.

Zagrebačkom filharmonijom, solistkinjama Ivanom La-zar i Sonjom Runje te Akademskim horom “Ivan Goran Kovačić” dirigovao je austrijski dirigent David Dancmajer.

Ovim povodom Dimitrije je za sajt cetinje-mojgrad izjavio:

Triptih ,,Misterijum uskrsnuća“ radio sam podstaknut ovom Malerovom simfonijom, premda tematski i stilski triptih pripa-da mojem ciklusu ,,Corpus Mysticum“. Prema reakciji publike mislim da se ostvarilo fino saglasje muzičkog i likovnog izraza.

Dimitrijev rad “Misterijum uskrsnuća” uz izvođenje Malerove „Druge simfonije“

Vesko Pejović



Kako je znao da se njegov zahtjev za samoćom na proba-ma neće u potpunosti ispuniti, jer će ga neke kolege zbog radoznalosti nastojati krišom promatrati, probe je izvodio ne prozborivši ni jednu riječ. Tekst je izgovarao u sebi.

Sjedio je mirno, bez gestikulacija. Bio je siguran da će na taj način ostvariti ono što je zahtijevao.

Nije ni slutio da je jedan mladi glumac koji mu se divio, kolega iz istog kazališta, ostao uporan u namjeri da pos-matra njegove probe.

Dan prije premijere, na generalnoj probi, K. M. je tražio da se zaključaju sva vrata gledališta. Mladi se glumac us-pio na vrijeme sakriti u jednu bočnu ložu nedaleko od pozornice. U mraku, pritajen, radoznalo je promatrao.

K. M. je stupio na scenu. Postavio je stolicu nasred pozor-nice. Žarulja je osvjetljavala njegovu stasitu figuru. Šetao se prostranom binom ne govoreći ništa. Kad je mladi kole-ga pomislio kako će monodrama biti samo obična glumče-va egzibicija, nijemi teatar za zavedenu i prevarenu publi-ku K. M. je počeo govoriti.

Umijeće interpretacije, sugestivnost izraza, bogatstvo

kreacije s minimalnim sredstvima potvrđivali su majstorst-vo istinskoga glumca. Kroz literaturu drugih izražavao je sebe. Glumeći u jednom je trenutku napustio scenu. Po-zornica je na kratko ostala prazna. Čuo se samo glumčev glas koji je praznoj sceni davao nelagodan gotovo jeziv izgled. Kada se ponovo vratio na scenu kretao se iz dna bine. Bio je gol do pojasa. Stao je pod žaruljom. Govorio je mirno i polagano. Povremeno je podizao ruke kao da je na raspeću. Pod škrtom svjetlošću žarulje isticala su se rebra njegovog snažnog prsnog koša što se nadimao pola-ganim dubokim disanjem. Kad je sjeo na stolicu iznenad-no je osjetio jaku bol u želucu. Zatim u sredogruđu. Znojio se. Nastavio je izgovarati tekst s promjenljivom jačinom glasa. Grčevi na licu izražavali su intenzitet bola. Mutilo mu se u svijesti i očima. Počeo je nerazgovjetno šaptat i prigušeno stenjat. Tijelo mu se nagnu naprijed kao da se klanja praznom gledalištu. Zatim svom težinom pade na pod. Tup udarac odjeknu pozornicom.

Mladi glumac skriven u loži oduševljen predstavom spontano zapljeska. Zvuk se pronio praznom teatarskom dvoranom nalik lepetu krila ptice zloslutnice. Tijelo glum-ca ležalo je nepomično na pozornici.

MALA PRAVILA FEMINISTIČKOG DJELOVANJA

Lidija Vukčević

Dio prvi -ne deklarirajte se kao feministica, nego djelujte feministički -ne uzimajte muškarce ozbiljno, lakše ćete ih podnijeti -budite ekonomski neovisne, to je nešto što morate -učite neprestano i usavršavajte se, lakše i brže učite od većine muškaraca -ne polazite nikome računa o svojim uvjerenjima, poseb-no ne političkim ili seksualnim -ne dajte da vam ispiru mozak ili vas etiketiraju, to sto ste sami nije vaša krivica niti znak istospolnih izbora -ne stavljajte nikome pod nos svoje životne, ekonom-ske ili emotivne izbore-ako i jesu samoća, znajte da je prolazna i stoga ne radite žrtvu od sebe - ne zaljubljujte se, ta vi znate da je ljubav nešto drugo nego gripa ili svrab - desi li vam se da se zaljubite otrijeznite se brzo, zajed-nički život je najpreči lijek -vjerujte u prijateljstvo pa i ono s muškarcima -vjerujte i u partnerstvo ako i ne vjerujete u brak -ne dopustite da budete potplaćene, najčešće je to po spolnosti, muškarci zarađuju više za isti posao i isto obrazovanje i na Zapadu, bila sam svjedok tome - ne pokleknite u samopouzdanju, ne dopuštajte depresiji ili melankoliji da vas troše, ne isplati se -ne budite ni sentimentalni, i to je uzaludno-prihvatite se fizičkog posla - unatoč iskustvu vjerujte da ima i hrabrih i inteligentnih muškaraca u istoj osobi -budite u vezi s muškarcem, dovoljno je da vam nije od-vratan- bit ćete više cijenjeni, čak i među Zapadnjacima , i nikad to ne smetnite s uma - ne pokazujte da ste pametniji spol, ta to svi ionako znaju -ugađate sebi i živite svoje fantazije -trošite sve, pa i muškarce, ako ste i hladni prema njima -kad ste na vlasti ili blizu nje, ne ponašajte se kao muškarci, koristite se svojom nezamjenjivom žen-stvenošću, jer pod njom je hladna glava -ne budite samokritični kako su vas učili, ali budite vrlo kritični prema svima i svemu ako vam se to i činilo paranoično - jer svijet je ionako pun luđaka pa pustite to stručnjaci-ma, vi imate pametnija posla -težite tome da budete najbolji u tome što radite - ne posustajte i budite vedri baš kad misle da su vas slomili -ne dopustite da vam itko slomi srce , vaše je srce dijamant - distancirajte se od pričalica, lajavaca, provincijalaca,

ovisnika, politofila, njuškala, grintavaca, kradu vam vrijeme - priuštite sebi sve sto možete a da ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo -ništa nije dopušteno muškarcu sto nije dopušteno i ženi -budite hladni kao oni -budite karijeristi kao i oni -pokušajte biti brakolomni kao i oni -uopće, borite se njihovim sredstvima, to je najdjelot-vornije -ne vjerujte feministicama - uhljebima, one su od femi-nizma napravile loš program- ne vjerujte ni u žensko pismo jer takvo nešto ne postoji - ne organizirajte se u udruge, feminizam je praktična filozofija, ne treba joj sindikat

Dio drugi- ne koristite svoju pticu osim za užitak-to znači najprije: ne govorite njenim jezikom, imate glavu-ne budite sponzoruša, ali niti dobrotvorka-oboje vas ponižava-okanite se starijih momaka kao i klinaca, vaš jezik nabolje poznaju vaši vršnjaci-prestajte brojati koliko ste ih imale dosad, jer to je njihova logika-a neke biste, priznajte, najradije i zaboravile-ne mistificirajte - to je naporno-ne kajte se, i to vas dovodi u pitanje-nastojte ne griješiti s ljudima, ni nesvjesno, naročito ne sa slabijima od sebe-ne budite slabije od vas samih, iako to oni žele-sami pobrišite te vidljive i nevidljive suze -nikad ne priznajte ništa, kao u pravoj ilegali-ionako se nikoga ne tiče vaša privatnost-ne vjerujte u taj fantom kao ni u fantom sveprisutnog Velikog brata- dotjerujte se i kad ste siromašni- detalji čine čuda- tada vas nitko neće sažaljevati, naprotiv, imat će res-pekta a i vi ćete se osjećati bolje- spavajte puno i ne budite zaboga radoholičarka- otkačite terapije i dijete-naučite se velikom znanju: dokolici- srljajte i padajte, ali uvjerite druge da je to posljedica sjajnog leta- zadržite ono najdragocjenije za sebe, ne dijelite to ni sa kim- okanite se dušebrižništva, to je posao svećenika- vi niste rame za plakanje, vi ste zakon!

PUTOPISI PUTOPISI


RIJEKA CRNOJEVIĆA, IZMEĐU SLAVE I ZABORAVAIz albuma Krsta Đuričića 1960. - 1970. Rijeka Crnojevića

Marko Špadijer / Matica Crnogorska Ogranak Cetinje

Bujno zelenilo, kamene litice koje se ogledaju u zelenoj rijeci, obale povezane mostovima, vijugave džade i

putevi čunova između lokvanja i kasaronja na jedinoj plov-noj rijeci u Crnoj Gori, Obodski grad koji gleda sa visine na grivnu kuća uz put i vodu, elegantni pješački kameni most kao znak prepoznavanja – to čini očaravajući pejzaž Rijeke Crnojevića. Rijeka je bila izuzetan doživljaj za bro-jne strane putopisce. Morgan, bečki novinar, je zapisao da se „ne može zamisliti ljepši gradić od Rijeke“. Posjetio je kraljevski zoološki vrt sa srnama i fazanima, kuglanu i fabriku municije, a kuće „sa doksatima i galerijima“ nje-ga podsjećaju na italijanske gradove. Engleski sveštenik i publicist V. Danton poslije posjete iz 1872. godine piše o mostu koji je sagradio knjaz Danilo, o parapetu koji štiti grad od poplave, o suboti kao pazarnom danu i konstatuje da grad ima „vjerovatno najbolju gostionicu u cijeloj Kn-jaževini“. Češki pisac J. Svitek zaključuje da Rijeka ima „bogatstvo za putnikovu radoznalost“ i da djeluje „veoma romantično“. Frile, Francuz, dvorski ljekar, piše da drvored murvi čini od keja šetalište i pazar kojem daju „živahan izgled“. Miroslav Krleža, opčinjen autentičnom ljepotom Rijeke Crnojevića, dolazeći iz Titograda, zakasnio je na dodjelu Njegoševe nagrade na Cetinju. Na ovim prostori-ma se stvarala crnogorska istorija u kontinuitetu od hiljadu godina. Rijeka je bila u centru dukljanske i zetske države, a pod Crnojevićima postala prijestonica i posljednja baza iz koje je preseljeno slobodarsko i kulturno jezgro koje je na Cetinju začelo noviju crnogorsku povjesnicu. U Rijeci

su izgradili ljetnje dvorce Petar Prvi i kralj Nikola. Rijeka Crnojevića je bila i značajno privredno središte, jezerski i rječni ribarski centar, dinamičan pazar, vodeni i kolski sao-braćajni punkt. Imala je hotel i industrijska preduzeća. Sve to pripada minulim vremenima. Rijeku Crnojevića danas zaobilaze glavni putevi, pa je ostala kao siroče o kome se malo vodi računa. Cetinje nema moći da ubrza njen progres, a sama pokazuje tek toliko vitalnosti da se ne uruši i preseli u zaborav. Narod koji baštini prošlost koja je ovđe ostavila

tragove i država čija je tu bila prijestonica ne bi smjeli da se sa toliko indolencije odnose prema svojim korijenima i svetinjama. Nijesmo toliko siromašni da nemamo ideja, para, volje i ljudi koji bi znali da na savremen način isko-riste sve potencijale i ovom gradiću vrate život. Jedan od signala nam je dao veliki umjetnik Dado Đurić oporukom da se sahrani na Koščelama. Matica crnogorska želi da ovim foto-albumom skrene pažnju na zapuštenu i zaboravljenu crnogorsku prijestonicu Rijeku Crnojevića koja je u prošlos-

18

20

ti pokazala da ima potencijale za dinamičan život. Nepreten-ciozna foto priča o Rijeci Crnojevića iz sedamdesetih godina prošlog vijeka iz arhiva Krsta Đuričića, poslužila nam je da fokusiramo pažnju starijeg stanovništva Crne Gore na sen-timente vezane za ovo mjesto, a mlade zainteresujemo za prošlost i vizuelnu jedinstvenost ovog predjela.

21

16

MARKETING I SUVREMENA TEHNOLOGIJA MARKETING I SUVREMENA TEHNOLOGIJA


KAKO RADITI VELIKE PROJEKTE NA MALOM TRŽIŠTU?Bild studio o Weekend Media Festivalu

Ljiljana Polić, Bild studio

Deveto izdanje rovinjskog Weekend Media Festivala za-vršeno je u nedjelju, 25. septembra. Ženska Bild Stu-

dio delegacija zaputila se na dugačko putovanje do jednog od najljepših gradova u Hrvatskoj. Kao što je i očekivano, vratile su se oduševljene, prepune utisaka i sa zalihama Franck kafe.

Ovogodišnji Weekend Media Festival ugostio je preko 4.000 posjetilaca. Na trodnevnom ugođaju za sve krea-tivce iz regiona i ovaj put predstavljeni su najbolji digitalni projekti iz regiona na BalCannes i SoMoBorac takmičen-ju. Sa ukupno 130 prijava u devet kategorija, SoMoBorac se etablirao kao jedno od vodećih regionalnih digitalnih takmičenja. I ove godine dvadeset članova žirija i pred-selekcijskog žirija ocjenjivalo je najbolje Facebook stran-ice, digitalne kampanje, web stranice, mobilne aplikacije i radove na ostalim digitalnim platformama. Direktor Bild Studija, Tarik Zaimović, imao je privilegiju da, po drugi put zaredom, bude deo SoMoBorac žirija i da glasa za na-jbolje digitalne kreativne kampanje u ovom dijelu svijeta. Ovogodišnji SoMoBorac pobjednici su:

SoMo Face (najbolja zvanična Facebook stranica kom-panije, pojedinca ili brenda): Degordian, Ožujsko pivo; SoMust Have (najbolji radovi na ostalim društvenim mrežama): Executive Group, Carlsberg Srbija, brand

Tuborg; SoMo Content (najbolji content-marketinški projekat kompanije, pojedinca ili brenda): BBDO Zagreb, Jamnica Sensation; Digitalni Mix (najbolja kampanja koja se vodila putem više digitalnih kanala): Imago Ogil-vy, Jana; Community Manager godine (najbolji/a com-munity menadžer ili menadžerka u proteklih 12 mjeseci): FCB Afirma Beograd, Grand Kafa Gold, Atlantic Group; Viralni Blockbuster (najbolji viralni sadržaj – video, GIF ili bilo koji drugi sadržaj koji je postao hit na internetu): Fabrika Sarajevo, Dubioza Kolektiv; SoMo Tech (najbol-ja mobilna, web ili Facebook aplikacija): Infinum, Hrvats-ka poštanska banka; SoMoRitanac (nova kategorija nam-jenjena radovima koji koriste digitalnu sferu za povećanje vidljivosti određenog problema u društvu): No Ordinary Agency, #CrazyEnoughToChangeTheWorld; Digitalac godine (nagrada za lidere digitalnih sektora ili digitalnih projekata, čiji je tim ostvario izuzetno kvalitetne projekte i ostvarenja): Maja Blumenštajn, Nova TV, Nova TV.

Organizatori su se maksimalno potrudili da na sve mo-guće načine ispromovišu predavače i teme, i prije i tokom trajanja festivala. Putem Weekend Media aplikacije mogli ste da isplanirate predavanja koja ćete slušati, da pročitate više o istom ili predavaču, kao i da se informišete o dodat-nim sadržajima, što je olaškavalo ličnu organizaciju i op-

timizaciju u svakom trenutku. Naročito inspirativno pre-davanje održao je Goran Vlašić, docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu: “Unleashing Creative Potentials”, koji se bavio pitanjem ograničenja i prepreka koja nam onemogućavaju da budemo kreativni 24/7 ili makar kada mi to želimo; “Export Report” – panel na kom je pričano o outsourcing iskustvu regionalnih agencija, bila je dobra prilika da vidimo da svi imamo slične problem i načine kako ih prevazilazimo; “Pitch Sauce – How to Present Your Idea” – misterije dobre prezentacije i dobrog izla-ganja; “Global Brands” – priča Heinekena, Coca-Cole, Schneider Electric, McCann Beograd, kako se i zašto ve-liki brendovi prilagođavaju lokalnom tržištu; “Service Design – How to Design User Experience” koncept koji polako ulazi na naše prostore kroz veće kompanije koje shvataju njegov značaj. Luka Baranović (Hrvatski Tele-kom) ističe da potrošač više nije taj koji je u fokusu, već ljudsko biće, jer on možda nije vaš klijent, ali može imati susret s vašim proizvodom na indirektan način. Budući da se interakcija dizajnira, komunikacija s potrošačem ne smije biti jednosmjerna, mora postojati bliska saradnja i povratna informacija, a na tu temu govorio je Marzia Ar-ico (LiveWork, Holandija). Na panelima se mogla dobiti i preporuka kvalitetne literature, poput: Service Design, From Insight to Implementation, Strategic Design, Psy-chology of Everyday Things i Design of Everyday Things.

Pored pomenutog edukativnog programa, ono što Week-end Media Festival izdvaja jeste pažnja koja je posvećena podsticanju druženja kroz žurke, malo duže kafe pauze, među festivalski prostor koji je ispunjen brojnim zanim-ljivim sadržajima. Iako smo mislili da smo jedini pred-stavnici Crne Gore na ovom događaju, Noyz (Mario Đorđević) iz Who See-ja nas je opovrgnuo zabavljajući se na jednoj od festivalskih žurki, dok se Dedduh (Dejan

Dedović) spremao za subotnji panel “Digital chaos” o medijatizaciji i digitalizaciji muzike.

Osim žiriranja, imali smo mogućnost i da predstavimo našu agenciju pod pokroviteljstvom SoMoBorca, u sklopu Weekend radnog prostora, na temu ”Crnogorsko iskustvo - Kako raditi velike projekte na malom tržištu”. Aleksan-dra Bošković je, na primjeru Bild Studija, govorila o iza-zovima kako doći do velikih projekata na malom tržištu, o razvoju i rastu na lokalnom tržištu i izlasku na međun-arodno tržište; uticaju tehnološkog iskustva na sve sfere digitalnog poslovanja; korporativnoj kulturi i razvoju i ulaganju u postojeće i buduće kadrove, kao preduslovu uspješnog poslovanja.

Pored takmičenja i inspirativnih predavanja i radionica, Weekend Media Festival se još jednom pokazao kao od-lična prilika za umrežavanje sa našim regionalnim kole-gama. Razmjena iskustava, znanja, ideja, kao i izazovi sa kojima se suočavamo i načini na koje ih prevazilazimo, inspiracija su za naš dalji rad i profesionalni razvoj. Kam-panje predstavljene u sklopu Balcannes i SoMoBorac tak-mičenja, su naročito poslužile toj svrsi. Ova dva regional-na takmičenja otkrila su nam kakve kampanje daju uspjeh i zašto, postavivši standarde uspješnih kampanja koje daju dobre rezultate i efektnih načina za pristup određenim cil-jnim grupama.

Pozivamo sve kreativne agencije iz Crne Gore da se pri-jave za učešće na sljedećem Weekend Media Festivalu, nadmeću se sa najkreativnijim pojedincima i firmama u ovom dijelu Evrope i razmijene svoja iskustva sa regio-nalnom publikom. Imajući u vidu da 2017. godina označa-va 10 godina Weekenda i pet godina SoMoBorca, bolje da se pripremimo za iznenađenja na sljedećem #Weekend-Media!

CRNOGORSKI VLADARI CRNOGORSKI VLADARI


IV

Nakon kanonizacije sa slovenskim imenom, dukljan-skom knezu Vladimiru, kako ga prepoznaju istorijski

izvori u XI i XII vijeku, naknadno je pridodato biblijsko ime Jovan/Ivan, sa kojim se inače susrijećemo u hagiograf-skim spisima. Obzirom da je dukljanskom knezu odrublje-na glava pred vratima prespanske crkve, tragično pogubl-jenje je bilo povod crkvenim ocima da njegovu mučeničku smrt usporede sa životom Jovana/Ivana Krstitelja.

Prijenos moštiju Svetog Kneza Vladimira iz Krajine u Drač desio najvjerovatnije 1215. godine. Istorijski izvori bilježe da se Sveti Vladimir od sredine XIV vijeka slavio kao zaštitnik grada Drača. Novi prijenos Vladimirovih moštiju iz Drača u obnovljeni pravoslavni manastir Sve-tog Jovana/Šin Đon kod Elbasana preduzet je na inicija-tivu albanskog velikaša Karla Topije. Nema sumnje da je Karlo Topija prva saznanja o kultu Svetog Vladimira dobio u Draču, čiji je gospodar bio sa neznatnim prekidi-ma od 1368. do 1387. godine. Karlo Topija, iako katolik, imao je obzira prema pravoslavnom življu koji je predsta-vljao veliku većinu u unutrašnjem, kontinentalnom dijelu srednje i južne Albanije. Takođe, obnovljeni manastir je bio smješten na prostorima koji su bili duhovno i crkveno potčinjeni Ohridskoj arhiepiskopiji.

Po želji Karla Topije, patron manastirskom kompleksu postaje Sveti Jovan Vladimir, o čemu svjedoče natpisi na tom zdanju – na grčkom, staroslovenskom i latinskom je-ziku; slično vjekovnoj trokonfesionalnoj litiji na Rumiji, svake godine 22. maja ćivot Svetog (Jovana) Vladimira iznosi se pred manastirsku crkvu, gdje na poklonjenje dolaze hodočanici ne samo iz Elbasana, nego iz mnogih balkanskih sredina – pravoslavni, katolici i muslimani.

Sva tri natpisa su gotovo identične sadržine, s tim što je grčki natpis najveći i u prevodu znači: Ovu je crkvu do temelja razorio zemljotres u vrijeme, kada je je vladao cijelom albanskom zemljom uzvišeni Karlo Topija, krvni rođak kralja Francuske. Ponukan svojom vjerom i svojim žarkim srcem on je ovaj hram Sv. Ivana Vladimira čudo-tvorca ponovo sazidao i uspostavio ga od temelja do kra-ja. Od rođenja Kristova do gradnje ovog hrama ima 1380 godina; od stvorenja svijeta do gradnje ovog hrama ima 6890 godina, 22. godine njegovog vladanja; indikcija sunčanog kruga 10, mjesečnih krugova 14, sati 14 ovaj je građen, znatne visine, baš kao što je zapisano.

Od vremena obnove hrama Svetog Jovana Vladimira kod Elbasana dolazi do preoblikovanja izvornog kulta svetog kneza Vladimira, s obzirom da su njegova prikazanja na brojnim ikonama i freskama u Albaniji, Makedoniji, Bu-garskoj i dr. proizašla iz grčkog životopisa našeg Svetitelja.

Hagiografski podaci o Svetom Vladimiru kod Popa Dukljanina (latinska verzija) u velikoj vjeri se razliku-je od onih datih u grčkom žitiju našeg Svetitelja, koje je publikovao drački arhiepiskop Kozma 1690. godine. Kozmina verzija životopisa Jovana Vladimira nastala je na osnovu usmenih predanja naroda iz okoline Elbasana, što navodi na zaključak da žitije izvorno bilo napisano na staroslovenskom jeziku. Ne poznajući sadržinu starog žitija i izvorne podatke iz Vladimirovog životopisa, za koje se kaže da su nekad bili opisani u velikoj knjizi koja

se vremenom izgubila, arhiepiskop Kozma se okreće lo-kalnim predanjima i legendama koje ne mogu proći isto-rijsku verifikaciju. Zato u grčkoj verziji životopisa postoji previše nevjerovatnih događaja, u koje arhiepiskop Koz-ma upliće određene ličnosti iz srednjovjekovne istorije Balkana. Kasnija izdanja spomenute Akolutije Jovana Vladimira pojaviti će se pod pokroviteljstvom Ohridske arhiepiskopije, što će biti od značaja za očuvanje i dalje širenje ovog kulta.

Postoje saznanja o poštovanju Jovana Vladimira u Rusiji početkom XVIII vijeka, o čemu svjedoči jedna izgublje-na crkvena knjiga „Služba i žitije cara Jovana Vladimira Bugarskog i Ilirskog“. Sa zapadne strane, preko istorij-sko-književnih štiva znamenitih katoličkih sveštenika (Vitezović, Kačić-Miošić i dr.) kult svetog Vladimira to-kom XVIII stoljeća dolazi na prostore današnje Hrvatske.

Sve gore spomenuto govori o popularnosti ovog sveca među slovenskim narodima.Na osnovu grčke verzije živo-topisa, balkanski narodi su vremenom Svetom Knezu Vla-dimiru Dukljanskom dali novo ime. Širenje crkvenog kul-ta uslovilo je da njegovo autentično ime Vladimir sadrži apendiks kod pojednih naroda. Tako je naziv ovog sveca kod Makedonaca i Srba Jovan Vladimir, Hrvata i Bugara Ivan Vladimir, a Albanaca Djon Vladimiri.

V

Mučenička smrt pravednog i pobožnog dukljanskog vladara svetog kneza Vladimira koji strada sa vjerom u Hrista i storija o njegovom časnom i spasonosnom krstu privlačili su pažnju vjernika srednjega vijeka, sa žitijem iskrenim i punim hrišćanskih vrlina. Istorija o milenijum-skom trajanju kulta ovog Svetitelja svjedoči da on vreme-nom, a pogotovo u kasnom srednjem vijeku postaje jedan od najpoštovanijih i najrasprostranjenijih na prostorima Balkana, slavljen od Ostrosa, Elbasana, Ohrida i Mosko-polja, do Muzakije i Drača na zapadu, Budima i Beča na sjeveru, Tesalije na jugu, Svete Gore i Rodopa na istoku.

Bogato književno nasljeđe nastalo u manastirskim skrip-torijima i crkvenim središtima srednjovjekovnog Bal-kana čuva jedan veoma važan rukopis, koji je značajan za poznavanje kulta Svetog Vladimira u XIV vijeku. Rukopis knjige Apostola iz zbirke Stevana Verovića, pisane na crkvenoslovenskom jeziku, čuva jedan za-nimljivi zapis koji se odnosi na Sv. Jovana Vladimira, na osnovu čega se može zaključiti da je kult ovog sveti-telja već bio poznat i u ostalim slovenskim sredinama.

Prijenos moštiju u obnovljeni hram kod Elbasana, koji od završetka gradnje 1383. godine dobija posvetu Svetog Jovana Vladimira, predstavlja krucijalni momenat u oži-vljavanju Vladimirovog kulta. Taj čin prijenosa nekoliko

KULT SVETOG VLADIMIRA DUKLJANSKOG

Ivan Jovović /Sašo Cvetkovski

Minijatura, Uspenje Sv. Jovana Vladimira, Akolutija1774. Venecija

Manastir Sv. Jovan Vladimir, Elbasan

Manastir Vatoped, Paraklis Sv. Nikola, Sveta Gora

CRNOGORSKI VLADARI CRNOGORSKI VLADARI


stoljeća kasnije, 1739. godine, zograf Konstantin Spatara-ku oslikava. To je poznata ikona Svetog Jovana Vladimi-ra, kao i portret Karla Topije, vladara sa krunom i žezlom u ruci, kako stoji i pokazuje ka svojoj zadužbini, crkvi Sv. Jovana Vladimira. Time zograf Konstantin odaje dužno priznanje ovom ktitoru koji nesumnjivo ima i najveće za-sluge za opstanak i produžetak kulta Svetog Vladimira, posvećujući upravo njemu obnovljenu crkvu, koja zatim postaje novo središte gdje se slavi, njeguje, i u kasnijim stoljećima, pod okriljem i patronatstvom Ohridske arhie-piskopije, njegov kult uzdiže i širi cijelim Balkanom.

Veoma brzo, samo nekoliko godina nakon izgradnje ma-nastira Sv. Jovana Vladimira, Osmanlije pobjedom nad hrišćanskim gospodarima Albanije i Zete, u boju na Sau-rskom polju, nadomak Berata, zauzimaju oblast srednje Albanije, tokovima rijeka Škumbije i Kuše, oblast u kojoj se nalazi manastir Sv. Jovana Vladimira. Karlo Topija, koristeći pogibiju Balše II, ponovo zauzima Drač u kojem i umire 1387. godine, a svega nekoliko godina kasnije, 1392, njegov sin Đorđe Topija predaje grad Mlečanima.

Kako je opstajao manastir u novim okolnostima, a samim tim i kult ovog svetitelja, teško je pretpostaviti usljed ne-dovoljnog poznavanja života i istorije manastira u tim prelomnim vremenima kasnog XIV, XV i XVI vijeka. Treba pretpostaviti da je pozitivni uticaj svakako imalo

i osnivanje novog naselja Neokastra, odnosno Elbasana, sredinom XV vijeka (1466). Ubrzo nakon osnivanja, El-basan postaje značajan administrativni centar, ekonomski moćan, sa razvijenim zanatstvom i razgranatom trgovi-nom, što će dovesti do brzog razvoja i priliva hrišćanskog i muslimanskog stanovništva. Vremenom, što se vidi iz kasnije istorije manastira Sv. Jovana Vladimira, posebno tokom XVII stoljeća, ugledni i bogati hrišćani – Vlasi, Albanci i Grci iz Elbasana preuzimaju brigu o manastiru i postaju njegovi glavni donatori i priložnici.

Upravo u periodu druge polovine XVI vijeka nailazimo na značajne podatke o slavljenju praznika i kulta Svetog Jovana Vladimira. U jednom mineju koji se sada čuva u Nacionalnoj biblioteci u Atini (No. 595) za mjesec maj (22. maj) iz 1570, zapisano je: „Ovog dana poje se služba Svetog Jovana Vladimira.“

Ovo je važno saznanje koje govori o kontinuitetu pošto-vanja kulta i u ovim teškim vremenima Osmanlijske uprave kada su se mnoga hrišćanska svetilišta ugasila, a sa

njima i tradicija poštovanja i slavljenja nekih hrišćanskih svetitelja. Srećom, to se nije dogodilo sa kultom Svetog Jovana Vladimira, naprotiv, naredno stoljeće postaje pe-riod u kojem njegov kult dobija na značenju i vidno jača.

Prelomni trenutak za istoriju manastira Sv. Jovana Vla-dimira, za oživljavanje njegovog kulta, nastaje krajem XVII vijeka, kada 1690. godine Jovan Papa iz Elbasana u Veneciji štampa Akolutiju Svetog Jovana Vladimira. Ovaj događaj možemo uzeti kao početak uspona i jačanja kulta ovog svetitelja, koji će obilježiti cijeli XVIII i XIX vijek. Pored dugog i kratkog Prološkog žitija, u Akolu-tiji je štampana i služba svetitelju, a na naslovnoj strani i minijatura sa predstavom samog svetitelja, koja će zatim postati apsolutni prototip za desetine njegovih portreta nastalih tokom XVIII i XIX vijeka.

U vrijeme arhiepiskopa Joasafa (1719–1743) dolazi do objavljivanja poznate Moskopoljske Akolutije u kojoj su štampana žitija i službe slovenskih svetitelja koje slavi Ohridska arhiepiskopija. U okviru Akolutije, pored žiti-ja slovenskih učitelja Ćirila i Metodija, njihovih učenika Klimenta i Nauma, ostalih Sedmočislenika, zatim Tiverio-poljskih mučenika, Svetog Erazma, novomučenika Niko-dima Elbasanskog (beratskog), ponovo se štampa i Žitije Svetog Jovana Vladimira na osnovu teksta venecijanskog izdanja iz 1690. godine.

Crkva Sv. Arhanđela Mihaila, VitkučiAlbanija 1682. - 1728.

Ikona, manastir Sv. Naum, autor Konstantin JeromonahMakedonija 1711.

Iseljenici iz Moskopolja i susjednih mjesta, koji se na-seljavaju u podunavskim krajevima Austrijske monarhi-je, koriste ovu Akolutiju noseći je sa sobom, i samim tim doprinose prodoru Vladimirovog kulta na sjever, sve do Budima.

U ovom kontekstu važno je obratiti pažnju na još jednu knjigu, sa sačuvanim djelovima Žitija Svetog Jovana Vla-dimira, iz Nacionalne biblioteke u Moskvi. U stvari, radi se o samo nekoliko sačuvanih listova iz zbirke Viktora Grigorovića, No.167 (820), s kraja XVII ili XVIII vijeka.

Nakon štampanja žitija i službe Sv. Jovana Vladimira u Moskopoljskoj Akolutiji, koja je imala veliki uticaj na savremenike i kasnije generacije, u Veneciji se 1774. godine štampa ponovno izdanje Akolutije Jovana Vladi-mira, tzv. drugo venecijansko izdanje, koje je, u stvari, preštampani tekst izdanja iz 1690. godine, u redakciji Jovana Pape. Sve ovo je navedeno u predgovoru ovog izdanja, sa dopunom da ga je priredio Gliki. I ono sadrži minijaturu sa predstavom Svetog Jovana Vladimira, ali sada izvedenu po ikonografskom predlošku iz Stemato-grafije Hristifora Žefarovića iz 1741. godine.

Četvrto izdanje Akolutije Jovana Vladimira izašlo je u Veneciji 1858, po predlošcima Glikijevog izdanja iz 1774,

Ikona, Blagovještenska crkva u TiraniAlbanija 1829. Ikona, manastir Sv. Jovan Vigorski, Makedonija

CRNOGORSKI VLADARI CRNOGORSKI HUMOR


a u tipografiji crkve Sv. Đorđa, kako stoji u njegovom predgovoru. Minijaturu sa predstavom Jovana Vladimira u tehnici litografije priredila su, tj. urezala dvojica pozna-tih venecijanskih gravera – Varoci i Karadini.

U međuvremenu, žitije i služba iz Akolutije biće 1802. godine prevedeni na crkvenoslovenski jezik zahvalju-jući monasima manastira Hilandar – prepodobnom je-romonahu Luki i Parteniju. Ispravke i korekture rađene su u crkvi Sv. Spiridona u Trstu, a troškove štampanja preuzeo je ugledni građanin Trsta Hadži Teodor Mekša. Sve ovo doprinijelo je da se kult i poštovanje Svetog Jo-vana Vladimira prošire čitavim Balkanom, i da se on u periodu kasnog srednjeg vijeka uzdigne u red najpoštova-nijih svetitelja. Nema drugih primjera da se nekom sveti-telju u periodu od dva vijeka četiri puta štampa Akolutija, a njegove predstave slikaju jedinstvenom i zanimljivom ikonografijom i tematikom.

Veličina kulta Svetog Vladimira imala je odraza i u likov-noj umjetnosti Balkana kasnog srednjeg vijeka, što se sa-gledava u brojnim sačuvanim njegovim predstavama na freskama, ikonama i grafičkim bakrorezima. Kako se širio kult Jovana Vladimira, tako su probijali-prodirali i njego-vi portreti, skoro devedeset na broju, koje smo identifiko-

Ikona Sv. Jovan Vladimir

Ikona Sv, Jovan Vladimir, manastir ArdenikaAlbanija 1739. vali i otkrili od Tesalija i Meteora do Svete Gore Atonske,

i sjeverno sve do Budima i Beča. Svakako najveći broj i najveća cjelina sačuvala se u predjelima njegovog izvor-nog kulta, kojeg je njegovala i širila Ohridska arhiepisko-pija, predjeli oko Elbasana, srednje Albanije, Muzakije, Ohrida i jugozapadne Makedonije, Svete Gore, Epira i Tesalije. Većina od njih nastali su u okviru slikarskih družina-tajfi najvećih i najznačajnijih zografa toga vre-mena, u radionici braće Konstantina i Atanasa iz Korče, Trpe Zografa, braće Cetiri iz Grabova, velikog majstora bakroreza i tipografije Hristifora Žefarovića, Dice Zogra-fa i Avrama Dicova. Ovi zografi slikaju portrete Svetog Jovana Vladimira kao zasebnu predstavu sa svim ikono-grafskim osobenostima i atributima vladara u raskošnoj vladarskoj odjeći, sa krunom i žezlom u rukama, ali i u složenijim tematskim i ikonografskim cjelinama uobliče-nim po tekstu njegovog žitija, pored Slovenskih prvo-učitelja Ćirila i Metodija i njihovih učenika, prije svega svetog Nauma Ohridskog, kako i opširnim, narativnim hagiografskim ciklusima, gdje u više od desetine scena oni slikaju životopis ovog pravednog i pobožnog vlada-ra. Sve ovo doprinosi da se kult i slikani portreti Svetog Jovana Vladimira izdvoje u jednu od najzanimljivijih, i svakako najosobenijih odlika kulturne istorije i umjetno-sti Balkana XVII–XX vijeka.

CETINJSKI HUMOR

Vesko S. Pejović / Iz knjige Ovoga niđe nema

KUM

Treba da se ženi Cetinjanin Šanjo. Za kuma izabrao Milorada, teškog alkoholičara. Velika kita svatova dođe u

Pavino Polje po mladu. Priređen im srdačan doček. Posijedali oni za veliku trpezu prepunu hrane i pića. Domaćin im poželje dobrodošlicu. Sve krenu uobičajenijem redom.

Kum Milorad za aperitiv proba šlivu prepečenicu; mnogo mu se dopade - te vrlo brzo, poče prazniti čokanj za čokanjem. U jednom trenutku, „nasloni“ se na tavulin i zahrka.

I jednoj i drugoj strani neprijatno zbog ovoga „incidenta“, ali uz priču, pjesmu, mezu i piće, zaboraviše na kuma Milorada.

Počeo ručak, došlo vrijeme za zdravice, kum Milorad i dalje hrče. Da bi prevazišao nastalu situaciju, stari šarmer i džentlmen Idžo Stanković, ustade i diže zdravicu:

„Dragi prijatelji, ne znam da li će ovaj brak uspjeti?!

Lično bih volio da uspije jer smo se grdno namučili dok smo došli ovamo. Ali, jedno znam, i u to sam siguran ( pa se okrete prema kumu Miloradu koji je i dalje bio u „komi“), da će kumu Miloradu biti strašno milo kad čuje da se Šanjo oženio!“

ZDRAVSTVENA KNJIŽICA

Referendum za rješavanje državnoga pitanja Crne Gore, 21 - maj 2006. godine.

Izborna jedinica Gruda – Donje polje.

Počelo glasanje.

Za radnim stolom članovi Izborne komisije, sastavljene od predstavnika svih parlamentarnih stranaka. Među njima

sjedi i Minjo Jablan, veliki pristalica suverene Crne Gore.

Dolazi jedan glasač za kojega se zna da je za zajedničku državu - a i to, da su mu sinovi zbog toga, „sklonili“ ličnu kartu, kako ne bi mogao da glasa. Pokazuje zdravstvenu knjižicu, i traži da mu se omogući Ustavom zagarantova-no pravo da glasa.

Članovi Izborne komisije, pristalice suverene Crne Gore, ispoljavaju negodovanje zbog toga što ovaj građanin nema ličnu kartu i žele da mu onemoguće da glasa.

Pristalice zajedničke države reaguju - da dotični može gla-sati i uz ovaj dokument.

Na scenu tada stupa najstariji član Izborne komisije Minjo Jablan:

„Dajte mi da vidim tu knjižicu!“ Otvori je, i ozarena lica saopšti: „Ne možeš glasati. Knjižica ti nije ovjerena!“

GINEKOLOG

Šetaju Njegoševom ulicom dr Rajko Đurišić, poznati cr-nogorski ginekolog, i njegov prijatelj Đoko Radov. Naila-zi jedna žena, inače Rajkova bivša pacijentkinja, i nazva im dobar dan.

Đoko ljubazno otpozdravi dok dr Rajko, nešto zamišljen prođe pored nje bez pozdrava. Da bi se opravdao za ovaj propust upita Đoka:

„Koja ti bješe ova?!“

„Ne znaš?“ - začuđeno odgovori Đoko, a onda dodade:

„Čuš mene, što ga pitam?!“ pogleda značajno doktora Rajka i dodade:

„Ne možeš ni znati kad ih ne gledaš u glavu - već u p***u!“

Ilija Idžo Stanković

Minjo Jablan

Đoko Radov i Rajko Đjurisić

CRNOGORSKI HUMOR CRNOGORSKA TRPEZA


Gostima koji su dolazili, a uglavnom nam se i vraćju u «Konak», veoma je zanimljiv način na koji sam im pri-

čao o našoj hrani; kakva su to jela, te i po čemu se razlikuju od drugih. Iskreno, uvijek bi me kosnulo i kad neko onako priupita; «A, imate li crnogorsku kuhinju?». Pa, imamo, fala je Bogu! I opstali smo ovdje , s tim što je ta kuhinja i raznovrsna, te stoga što je Crna Gora na malom prostoru i ima šarolik šmek od mediteranske do kontinentalne ku-hinje, kao i poseban evropski uticaj iz doba kad je bila i Kraljevina. Inače, posjedujem stare spise i knjige u kojima su upravo recepture jela koja su se služila na Cetinjskom dvoru, a čim sam počeo da se bavim ovim poslom, shvatio sam i što je ono što posebno interesuje goste, pogotovo strance. Jer, ono što ćete negdje pojesti, podosta i najrje-čitije govori o kulturi, tradiciji svake države i naroda. Na Dvoru su se i najviši inostrani gosti oduševljavali našom narodnom kuhinjom i jelima koja su se spremala na tradi-cionalan način. Naravno, uz naša jela, uvijek bi se našlo i neko francusko ili drugo ... U tim zapisima, koje sam već pomenuo, na primjer stoji da se na Dvoru točilo i vino iz Bordoa, baš kao što je bio i drugih svjetskih mirođija koje su stizale u dvorsku kuhinju. Što je danas crnogorska kuhinja i što ponuditi da i trpezom impresioniramo gosta, osobito stranca?Na prvom mjestu to su i sad jela koje je ovdje, naprosto, nudila priroda i koja su se razlikovala od sezone do sezo-ne. Tako da se u zimskim periodima, uglavnom nudilo su-šeno meso, a zašto? Da bi se sačuvalo i imalo za određene prilike. Osim tog mesa, jer osnovna djelatnost Crne Gore bile su tada zamljoradnja i stočarstvo, kuhinja je počivba-la na proizvodima koje je nudila zemlja, kao što su uz kr-tolu još; zelje, raštanj, razni začini, luk i što se pripremalo

na više načina. Za neke prilike se kuvalo, a osnov je bio goveđa supa ili jagnjeća, teleća čorba. Ili bi to, ponekad, bila zeleniš čorba od blitve, koprive, krtole ...I kad je riblja ponuda u pitanju, skadarski bazen je bio po-sebno poznat i dominantan sa dosta raznovrsne ribe; od ukljeva, krapa, šarana, jegulje, skobalja, pastrmke, koje su takođe predstavljale, a i danas su to izuzetni gastronomski specijaliteti pripremljeni na naš tradicionalni način. Narav-no, i na kraljevskoj trpezi. Navešću i znimljiv detalj iz po-menutih zapisa, iz vremena kad je ovdje dolazio austrijski prestolonaslednik. Naime, tim povodom Šako Petrović piše pismo nekom čovjeku i kaže mu da 1. Marta te 1902. Godine, pođe na određeno mjesto na Skadarskom jezeru, ubaci taj, ako sam dobro preveo i shvatio; grib, mrežu ili koš, te se nada da će mu i ulov biti dobar. Treba mu, naime šezdeset pastrmki manjih i nada se da će ih biti. Jer je to mjesto, ne kaže gdje pošto su se krili lokaliteti gdje se iz-lovljavalo, a ukoliko se desi da bude više ribe, da ih odmah dok su žive vrati u vodu. A, da ostalu baci u snijeg ili u led, pa potom u košaru i tu ribu odmah odnese na Cetinje ...Slična praksa danas je i kod nas u «Konaku», gdje direk-tno sa sela, uglavnom iz cetinjskog kraja, nabavljamo ve-ćinu namirnica; sir, skorup, meso, povrće. Istini za volju, u početku sam i sam podosta u tom lutao, ali danas nam je veliko zadovoljstvo što već imamo ozbiljne kooperante kojima vjerujemo i koji proizvode za nas. Naravno, uvijek sam bio i ostajem za onu varijantu kako našu kuhinju treba modernizovati veoma oprezno, da ne bi izgubila svoju au-tohtonost. No, valja nam prihgvatiti i neke nove trendove. Jer, ako su ljudi u zimskim periodima vremena nekad jeli veoma jaku kaloričnu hranu, to su činili kako bi opstali na toj hladnoći. Ili ako bi to bilo vrijeme rada, da bi ih ta

ŠTO JE DANAS CRNOGORSKA KUHINJA?

Vladislav Pajo Jabučanin, restoran ”Konak”

ETNOGENEZA

Isprepadan stvarnošću i projekcija razvoja unazad, jedva čekam da padne noć, da se smrkne, jer mi tada jedino svane.

Od nedavno ni u noći ne nalazim smirenje. Tamnija je i crnja i od smog dana.Eto, sinoć sanjam: Došli neki na vrata, zvone, lupaju, prijete… Tek što otvorih, oni grunuše i počeše me stavljati na najstrašnije muke. Viču uglas: daj pare za televiziju, za stanarinu, za telefon, vodu stru-ju… Bilježim diskusije, izvlačim rezime i donosim nedemokratsku odluku i kažem – ne dam! Zapravo, dao bih, ali me je bilo sramota (i u snu) priznati da nemam. Onako ljutit, televizor utrpavam inka-satoru u naručje, telefon bacam kroz prozor, čupam vodovodne ci-jevi, odjavljujem kanalizaciju. Onaj iz Elektre me je odmah očitao, raskopava električne instalacije i na licu mjesta likvidira svako si-jalično mjesto…...I, kud ću, što ću? Naravno, u prirodu, u šumu, u prošlost, u pećinu – tamo odakle nikad nije ni trebalo ići. Jurim kroz prostor i vrijeme, kroz etnogenezu i dolazim među svoje pretke. Pronalazim jednu slobodnu pećinu, onako jednoiposobnu. Nisam useljavao (nisam ni imao što seliti), nego ulazim onako, bez rješenja, kao da je kadrovs-ka, za najizraslijeg repatog pretka. Ništa mi ne fali, ništa mi ne treba. Odlakavio sam okosmatio, pa je i bunda tu, vlastitia proizvodnja, krik mode, kao da je iz nekih naših poduzeće iz kojih se i bez mode neki krik čuje. Odmaram bogovski, kao pravi čovjek. Ma, kakvi, nego kao pračovjek! Nema struje, nema telefona: televizija me više ne plaši vijestima, ne juri me distribucija. Nema guranja za crni kruh, „vađenja očiju“ oko plaća i stanova. Kakvo je silno bogatstvo sve to - nemati?!A što se tiče životnog standarda,tu je prava uravnilovka,treba samo uraniti. Čitava šuma je jedna samoposluga, bez mrgodnih pro-davačica, bez poslovođa. Nema cijena, nema marže, samo pazi da te tko ne smaže…Ta lijepa samoća ne potraje dugo: grunuše na ulaz pećine moji repati rodstvenici. Traže da nešto potpišem i da se učlanim u Klub ljudoždera što sam, razumije se sa zadovoljstvom objeručke pri-hvatio, jer su me neki ljudi tako lijepo zadužili. Pomislim, divni neki majmuni i zaželjeh im sve najbolje – da ne pođu stranputicom evolucije da nikad ne postanu – ljudi! Prevariše me, ljudi nijedni – odvedoše me na neki sastanak ( trebao sam im zbog kvoruma), koji se održavao na granama obližnjeg drveća. Padoh sa grane i – probudih se…Na vratima – zvoni. Otvaram, kad opet oni: traže pretplatu za tel-eviziju, pare za stanarinu, za struju, za vodu, za kanalizaciju, tele-fon… Kažem da nemam, pa televizor utrpavam inkasatoru u naruč-je, telefon bacam kroz prozor, ukidam struju i kanalizaciju…I, tako, sad ne znam tko sam, gdje sam: što je bio san, što java?! Bez obzira što je – znam da su neka majmunska posla, neka čudna etnogeneza što me zeza. A kako god okrenem – među svojima sam.

HUMORESKA

Miladin Drobnjak

ADAM I EVA

Bog je za šest dana stvorio svijet; zemlju, nebo, zvijezde ;odi-jelio svjetlost i tamu razriješio sve imovinsko-pravne odnose, za razliku od današnjih graditelja koji za šest godina ne mogu ni da se dogovore o dogovoru. Nakon stvaranja svijeta Bogu bi dosadno i poželje da se nečim zabavi. Dosjeti se:iz nekog ćoš-ka uze nešto preostalog repromaterijala, blata i prašine, tome doda dvije-tri vrećice praška „di-go“, zamijesi i tako iz zezan-ja i dangube, skalamuti čovjeka.

I, gle čuda: to stvorenje oživje, diže se na noge, a od praška „di-go“ digoše mu se svi ekstremiteti i najodgovorniji organi , zaduženi za natalitet , za razvoj čovječanstva, demokratije, plu-ralizma .. No,Bog odmah uoči da to nešto fali, pa iščupa čovje-ku rebro i napravi mu ženu. Kad viđe kakav je belaj napravio, Bog se pokaja, diže od njih ruke, raziđe se s mjesta nesreće, ubaci u petu svjetlosnu brzinu i otperja kroz vasionu.

Eva i Adam su bili goli pa su na „ona“ mjesta stavili smokvin list, što će reći da su oni već tada pridavali ogromnu važnost informisanju, pa je tako svaki od njih imao i uređivao svoj list.

Pošto su bili goli, razlika između Adama i drugarice Eve (tako su se oslovljavali , jer su bili goli) bile su više nego očigledne, u nekim segmentima, bogami, i narogušene. To bogatstvo u razlikama nije ih udaljavalo; naprotiv, čak šta više, obaška dapače - upućivalo ih je na saradnju, na produbljivanje među-sobnih odnosa i usaglašavanje ležećih stavova . I bi dobro! To im se toliko svidjelo, pa bi svaki čas (kad kod Adama dođe do ukrudbe) sklanjali smokvin list i agilno jurišali na saradnju. Da ta saradnja nije bila verbalna, o tome govore udvostručeni de-vetomjesečni rezultati u vidu blizanaca Abela i Kaina. Doduše, nisu bili blizanci, ali je potrebno da budu zbog priče (Adam, iako seksualno neuk i nepismen, na tom odgovornom zadat-ku,bio je, kak se iz priloženih blizanaca vidi, veliki praktičar, đidija). I dan-danas je tako: neuki i nepismeni sve čega se dohvate – urnišu, sjebu.

Kako se iz ove naučne disertacije vidi, višestranački sistem i demokracija nisu ovovremena izmišljotina - Adam i Eva su klasici pluralizma. Jer, šta bi bilo da se nisu razlikovali, po-gotovo u nekim važnim poglavljima? Značaj pluralizma je odmah shvaćen: Adam je rađao ideje, a Eva djecu; Adam je imao demokratsko pravo da dirnči, predlaže, sugeriše, a Evina se pikala.

U njegovanju i upotpunjavanju razlika, u bogatstvu akciju, naše pretke, Adama i Evu, ništa nije moglo obuzdati, a smokvin list, ne samo što im nije bio nikakva zapreka, bio im je - putokaz

DJELOVANJE UDRUGA I VIJEĆA CRNOGORACA


CRNOGORSKA TRPEZA


energija održala. A danas su, dakako, potrebe gosta druga-čije. I vjerojatno ste i sami čuli ili pročitali da su, u vreme-nima krize i gladi u Crnoj Gori, neke porodice, odnosno domaćice održale čeljad u životu tako što su kuvale kopri-ve ili čak čičalje, te da ih je to spaslo. Znači, oni su tada često jeli jednobraznu hranu, ali su isto tako bili i zdravi?Posebno poglavlje u ovoj priči su i dvorske poslastice, čije recepture takođe posjedujem u svojoj dokumenta-ciji. Među njima je moj favorit Vladičin kolač, recimo, koji je obožavao Vladika Rade. Drugi kolač je Cetinjska pita, koja je i svakodnevno na meniju u restoranu «Ko-nak». Koliko je i ta pita popularna, svjedoči i to da poneki gost kupi i čitavu zalihu ove poslastice! Uz komentar da ih Cetinjska pita vraća u sjećanje prije trideset, četrdeset godina, čak i pola vijeka unatrag. I danas je, takođe, još popularno slatko od šljiva, smokava, dunja i ostalog voća, što istražujem i spravljam, a posjedujem čak i neobičnu recepturu za izuzetno slatko i od nezrelih smokava. Poseban dio priče su i navike princeza na Cetinju. Tako je Darinka, žena knjaza Danila, inače Tršćanka, napravila nevjerojatan uticaj u Crnoj Gori recepturama italijanske i francuske kuhinje. Ona je zaslužna i za uvođenje strogog protokola tokom svečanosti na Cetinju, pa se na dvoru precizno znalo kad se dolazi, u kojoj robi, da li će biti oružje za pojasom ili ordenje, te i gdje ko stoji. Dakle, prihvaćena su moderna europska pravila, pa se znalo đe je cetralni sto, ko sjedi do njega i tako dalje. Čak je u tim spisima tačno precizirano i gdje ko stoji , onako po rangu ... E sad, pitam se, zašto je nastupio neki period, poslije određenog broja godina, te se u 20. Vijeku sve promijenilo

RESTORAN - KONAK MJESTO - CRNOGORSKE TRADICIJE I GOSTOLJUBIVOSTINADOMAK CETINJA Restoran simboličnog imena, sinonim je za tradiciju crnogorskog načina života i nadaleko čuveno gostoprimstvo. Prijatan ambijent, vegetacija, a iznad svega komfor, izdvajaju ga od ostalih. Konoba koja radi u sklopu restorana, sa svojim specifičnim enterijerom pruža ugođaj starih vremena.

Pod vrhom planine Lovćen nalazi se selo Njeguši, poznato po brojnim specijalitetima: pršutu, siru, kastradini (ovčijem suvom mesu) i kobasici. Pršut se pravi od svinjskog mesa, a poseban ukus i aromu dobija zahvaljujući mješavini morskog i planinskog vazduha drvima koja se lože za njihovo sušenje.

Bez premca su ukusi jagnjetine pod sačem, pastrmke spremljene na žaru ili u kisjelom mlijeku. Uz tradicionalna planinska jela kačamak i cicvaru odlično ide domaće kisjelo mlijeko.

Na Skadarskom jezeru najviše se love krap i sitna ukljeva koja se, zbog ulova u velikim količinama, suši. Specijaliteti jezerske kuhinje su krap u tavu, spremljen sa suvim šljivama, jabukom i dunjama, krap pečen na luku, jegulja na orizu, jegulja na ražnju. Naročito je cijenjen dimljeni krap, a dugo se pamti i ukus sušenih ukljeva, lagano prženih ili kuvanih i spremljenih ”na salatu”.

Vladislav Pajo Jabučanin rođen je na Cetinju gdje živi i radi kao vlasnik preduzeća u čijem sastavu već dugi niz godina posluje jedan od najpoznatijih crnogorskih restorana ”Konak”. Pajo je svoju nevjerojatnu energiju, poseban dar za organizaciju i ljubav prema ovom poslu i Crnoj Gori, tkao u svoj restoran i njegovu ponudu. Samim tim, privlači najzahtjevniju domaću i međonarodnu klijentelu.

Godinama istražuje istoriju crnogorske kuhinje i karakteristične specijalitete cetinjskog podneblja. Sakupio je dokumentaciju dvorskih jelovnika, bilježio iskustva naših žena koje žive po selima i mjestima širom Crne Gore i spremaju jela na originalan, skoro zaboravljen način. Na svom meniju ima domaću, ekološki proizvedenu hranu i trudi se da ispuni sve želje gostiju kojima je privlačna crnogorska nacionalna kuhinja.

i sve to zavidno naslijeđe koje smo imali, nekako se zagu-bilo? Tako danas neki drže restorane i u jelovnicima imaju «nacionalnu ponudu», a nude bečku šniclu, picu i ostalo?! Gotovo da se niko na ozbiljan način ne bavi ovim poslom i našom gastronomskom tradicijom. Svakako, značajan je poduhvat i već veliki korak u tom pravcu ovo što se i naših desetak jela starocrnogosrke ku-hinje, našlo u «Crnogorskom nacionalnom kuvaru». Kao što su; Lovćenska meza, teleća kraljevska čorba, katunski zalogaj, dvorska jagnjetina sa zeljem, Vladičin kolač i per-janička kafa ... U najkraćem, te uz i užitak za nezaborav, kako nam to često i bez ustezanja komplimentima uzvrate gosti za našu nacionalnu trpezu, upravo u tom pravcu va-lja nam istrajati. Jer, i tradicionalna trpeza je, itekako, prvo i pravo ogleda-lo svake države, pa tako i naše Crne Gore.

RESTORAN - KONAKMiodrag ©�epanovi�LJEPOTA KAMENA

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske • Drutvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” Zagreb • Ministarstvo kulture CG

Doba politike,

Ivan PrpićBiblioteka LUČA

10. knjiga

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske / Disput

Zagreb, 2016.Moderna su vremena doba politike. Nasuprot marksističkom i liberal-nom idealu "odumiranja politike" te totalitar-nom ukidanju politike kao takve, suvremeno političko mišljenje reha-bilitira primat političko-ga kao demokratske in-vencije, kao načina života slobodnih građana, st-varalaca vlastite povijesti.

Novi naslovi

DANI CRNOGORSKOG

FILMA

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016.

I DAN

LISICE 1970., drama, 80 min.

Režija: Krsto PapićScenarij: Mirko Kovač, Krsto PapićUloge: Fabijan Šovagović, Adem Čejvan, Jagoda Kaloper, Ilija Ivezić

Sadržaj: U gorštačkom mjestu ispod planine Dinare, nemirne 1948. godine, seoska je svadba. Osim veselja, prisutni su nemir i strepnja toga doba. Na svadbi je i Andrija, čovjek od ugleda i položaja, iz njihovog kra-ja, čija je riječ svetinja. Mladenci i svatovi ga u svemu slušaju, ali on im pomaže samo riječima, jer je u suštini čovjek krutih pogleda i ponaša se kao apsolutni gos-podar. Kada dođe trenutak da Andrija plati za svoje zablude, povući će za sobom i druge, nedužne ljude i donijeti im nesreću i tragediju..

U ORGANIZACIJINACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKEDRUŠTVO CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE „MONTENEGRO“ ZAGREBDRUŠTVO CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE „BUJŠTINA“ UMAGNACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA RIJEKAZAJEDNICA CRNOGORACA SPLITZAJEDNICA CRNOGORACA PULAUZ POMOĆ: SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE I CRNOGORSKE KINOTEKE10 000 Zagreb, Trnjanska cesta 35; tel. +385 1 6314 263; tel/fax. +385 1 6197 078, [email protected], [email protected], www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr Grafičko i likovno oblikovanje: Skaner studio, Zagreb

II DAN

OKUPACIJA U 26 SLIKA1978., drama, ratna, 116 min

Režija: Lordan ZafranovićScenarij: Mirko KovačUloge: Frano Lasić, Boris Kralj, Milan Štrljić, Stevo Žigon, Zvonko Lepetić, Bert Sotlar, Boris Dvornik i drugi.

Sadržaj: Okupacija u 26 slika je jugoslavenski film iz 1978. godine koji je režirao Lordan Zafranović po sce-nariju Mirka Kovača. Tri mladića - Hrvat, Talijan i Židov su najbolji prijatelji u predratnom Dubrovniku. Kada njihovu zemlju oku-piraju nacisti i njihovi suradnici, idilični grad postaje mjesto terora i jezivih pokolja. Prijatelji se moraju svrstati na različite strane u sveopćem sukobu.

III DAN

NOĆ OD PAUČINE 1978., drama, ratna, 58 min.

Režija: Miloš RadivojevićScenarij: Mirko KovačUloge: Velimir Bata Živojinović, Aleksadar Berček, Jozo Laurenčić, Sonja Laurenčić, Vladan Živković, Ljuba Ćipranić

Sadržaj: Noć od paučine - drama Mirka Kovača iz ciklu-sa drama za djecu, dešava se za vrijeme rata. Na skoro napuštenu željezničku stanicu u brdima, dovode zat-vorenika, i predaju ga šefu koji sam obavlja sve poslove prometa. U stanici sa njim živi i dvoje djece. Naoružani oficir šefu dovodi zatvorenika sa naređenjem da ga preda prvom vojnom transportu. Šef stanice i zatvore-nik provode noć sami u stanici čekajući vojni voz za koji se ne zna kad će stići jer red vožnje ne postoji. To-kom razgovora šef stanice naslućuje da je zatvorenik pripadnik pokreta otpora. Kod njega se javlja velika simpatija i samilost. Daje mu da jede, igra sa njim šah, ali ga na kraju ipak predaje vojnicima vojnog trans-porta koji je stigao pred zoru.

RASPORED PRIKAZIVANJA FILMOVA26. - 28. 10. 2016. - ZAGREB - Crnogorski dom Trnjanska cesta 3516. - 18. 11. 2016. - SPLIT - Vukovarska 5923. - 25. 11. 2016. - RIJEKA - Križanićeva 2/101. - 03. 12. 2016. - UMAG - Gradska knjižnica Umag, Biblioteca civca Umago06. - 08. 12. 2016. - PULA - Držićeva 4

PO SCENARIJU MIRKA

KOVAČA

Čestitamo dan nezavisnosti Republike Hrvatske8. listopad

foto: Ured Predsjednice RH, Tomislav Bušljeta


NOVI AMBASADOR CRNE GORE u RH- Nj. E. BORO VUČINIĆ

DANI CRNOGORSKE KULTURE 2016

GODINA XVII. _ BROJ 101. _ RUJAN-LISTOPAD / SEPTEMBAR-OKTOBAR _ 2016.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba


LUČINDANSKI SUSRETI 2016. ZAGREBGRAD GOST MOJKOVAC

Documents

GODINA XVII. BROJ 101. RUJAN-LISTOPAD / SEPTEMBAR … · nik provode noć sami u stanici čekajući vojni voz za koji se ne zna kad će stići jer red vožnje ne postoji. To-kom razgovora