StudenciGOD. XXXII. BOŽIć, 2017. BR. 1. (56.)

www.studenci.hr

ISSN 1332-2036

Ured

ništvo

lista

Stud

enci

svim

čitat

eljim

a žel

i sre

tan i

blago

slovlj

en B

ožić

i beri

ćetnu

Nov

u god

inu!

1

Traž

imo

Boži

ć do

k se

mož

e na

ći,

zovi

mo

ga d

ok j

e bl

izu

STudenci 56

Božić 2017.

StudenciLIST ŽUPE SV. ILIJE U STUDENCIMA

GOD. XXXII. BOŽIć, 2017. BR. 1. (56.)

Tražimo Božić dok se može naći,

zovimo ga dok je blizu

D ragi moji župljani i župljanke, Stu-denčani i Studenčanke!

S ovom naslovnom radosnom viješću nastavimo živjeti ovo milosno vrije-me – vrijeme Božjega milosrđa, koje nas sigurno vodi u susret Isusovom dolasku.

Vrijeme je ovo milosti, obraćenja, pre-obraženja i posvećenja za svakoga od nas pojedinačno i za sve nas zajedno. Prihvatimo ovaj „Božji kairos“ kao dar i milost.

Usmjerimo svoja srca i korake dolasku Isusa Krista. Mijenjajmo stavove i svakod-nevna ponašanja kako bismo spremno i u milosti Božjoj dočekali Gospodina kadgod On dođe i u svakom Njegovu dolasku: u čestoj sv. ispovijedi, euharistiji – sv. misi, u smrtnom dolasku, u dolasku za Božić, u slavnom Kristovom dolasku… Svaki je Kri-stov dolazak važan za naše živote. Čak više, prevažan.

Danas s nadom usmjerimo svoj pogled prema Božiću – svetkovini Isusovog rođenja u Betlehemu. Neka nam Božić bude događaj

nade, vjere, ljubavi, vrelo mira, radosti i zajedništva, izazov poniznosti i svetosti za mene, i za tebe, i za sve nas zajedno. Neka nam Božić bude potpuno ostvarenje obitelj-skog života po Svetoj nazaretskoj obitelji.

2

Traž

imo

Boži

ć do

k se

mož

e na

ći,

zovi

mo

ga d

ok j

e bl

izu

STudenci 56

Božić 2017.

Tražimo sada i uvijek i živimo Božić – naš kršćanski Božić. Ne ironiju Djeda Mraza ili Djeda Božićnjaka – te zavodničke „planetar-ne zvijezde“ koje nam stalno kradu Božić. Ne „šoping božić“. Ne Božić bez Betlehema. Ne Božić bez Isusa Krista.

Tražimo Božić, naš Božić. Tražimo Isusa Krista dok se može naći i zovimo ga dok je blizu! Otvorimo Mu srca i živote. Otvorimo Mu se kakvi god jesmo i primimo Božić i Njegovo beskrajno milosrđe koje nam oprašta priznate grijehe i budi u nama stalno kajanje. Primimo Božić – naš Mir. Živimo mir i radost Božića svima, a ne samo nekima. Živimo Svetost Božića u cijelom božićnom vremenu.

Sjetimo se u ovom vremenu našeg dra-gog don Jakova Cikojevića, koji otiđe od nas u vječni Božić. Još jednom gledajući ga u okrilju Božjega milosrđa i u općinstvu svetih, zahvaljujemo mu za sve Božiće koje smo živjeli zajedno u radosti, zajedništvu i

miru. U slavljenju božićnih misa i blagoslovu obitelji. U pjevanju naših hrvatskih božićnih pjesama i u zajedničkim gozbama. U kušnja-ma i smijehu. U križu i navještaju uskrsnuća od mrtvih. Blagoslovljen i sretan bio zauvijek u okrilju rajskog vječnog Božića – Božića vječne pobjede.

Ovom Radosnom viješću Božića – po-bjede Života nad smrću, sretan Božić i bo-žićne blagdane želim i čestitam svim svojim Studenčanima i Studenčankama, svim svojim gorljivim i vrijednim suradnicima i svima koje mi je milosrdni Bog dao i povjerio na putu spasenja u Kristu. Također, spasonosan i miran Božić želim svim ljudima, moleći se da se svi spase u Isusu Kristu, sinu Kraljice Mira.

Vaš brat i župnik fra Zoran

3

God

ina

očin

stva

201

7.

STudenci 56

Božić 2017.

Godina očinstva 2017.S olin će 2018. godine biti mjesto Tre-

ćeg nacionalnog susreta hrvatskih ka-toličkih obitelji. Moto susreta bit će

„Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“. U pripremi toga susreta splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić je 2017. godinu proglasio Godinom očinstva i za tu prigodu napisao proglas koji su župnici tre-bali pročitati na Prvu nedjelju došašća. Sama godina očinstva trajat će od Prve nedjelje došašća 2016. godine pa sve do Krista Kralja 2017. godine, a iza Godine očinstva bit će Godina majčinstva.

Proglas oca nadbiskupa podijeljen je na 6 točaka. Na početku nadbiskup naglašava da je obitelj nositeljica života i prva prenosite-ljica života. Budući da je obitelj prva u svim fazama čovjekovog odrastanja, tako se obitelj prva nalazi na udaru promjena i izazova. Te promjene mogu biti izazvane zbog idejnih, ekonomskih i političkih razloga koji žele umanjiti vrijednosti i važnost braka i obitelji. Umanjenoj vrijednosti braka kao obiteljske i društvene vrijednosti pridonose i sami muš-karci i žene koji se nisu dovoljno pripremili i koji se ne snalaze u novim ulogama te tako pucaju veze. U drugoj točki nadbiskup govori da je Crkva svjesna ugroza i opasnosti što se tiče braka, ali njezina je zadaća da ustrajno naviješta nauk o braku koji po Božjoj promisli ima svoju trajnu vrijednost i nezamjenjivo poslanje. Zato Crkva želi novom zauzetošću promicati vrijednost svakog ljudskog života i otvorenost prema rađanju u međusobnoj ljubavi i vjernosti. U trećoj točki nadbiskup se na poseban način osvrnuo na papu Franju i dokument „Radost ljubavi“. Dokument daje

poticaj da se više dade pozornost pripremi za brak te da se u obiteljskom pastoralu prati rast očeva i majki u njihovom obiteljskom poslanju. Na početku četvrte točke Proglasa nadbiskup se osvrće na ono što nas čeka kroz ove dvije godine prije samoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji i kako će jedna godina biti posvećena očevima, a druga majčinstvu. I nadbiskupu je poznato da očeve nije mimoišla kriza identiteta zbog brzih pro-mjena, moralnog relativizma i različitih kriza. Sve je to utjecalo da se očevi teško snalaze u svojoj ulozi, a to nesnalaženje dovodi do povlačenja ili upadanja u razne ovisnosti. U petoj točki govori se o čemu treba na poseban način razmišljati o očinstvu kako bi se dublje shvatilo poslanje očeva u kršćanskim obite-ljima, a s obzirom na to da je brak društvena stvarnost, koje je poslanje očeva u društvu. Očevi sa svojim suprugama u međusobnoj ljubavi pružaju temelj za zdravo odgajanje djece koje će djeci dati sigurnost i zaštitu, ali i usmjeriti ih u duhovnom rastu. Ovu točku nadbiskup završava riječima da je Nebeski

Prigni uho svoje mojim besjedama, pohrani ih usred srca svoga. (Mudre izreke 4, 20-22)

4

God

ina

očin

stva

201

7.STudenci 56

Božić 2017.

otac izvor i snaga svakoga očinstva. Na kraju Proglasa nadbiskup poziva sve da se uključe u slavlje očinstva i pripremu za nacionalni susret u Solinu. Na poseban način nadbiskup poziva očeve da se uključe u slavlje Godine očinstva. Sam Proglas završava riječima: „Neka sve naše obitelji, domove i domovinu, prati pomoć i zagovor sv. Josipa – čuvara Svete obitelji – koga je Bog Otac odabrao da u pravednosti i ljubavi skrbi za Betlehemsko dijete Isusa Krista i njegovu majku Bogorodicu Mariju.“

Na službenoj stranici za Treći nacionalni susret Hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu mogu se pronaći kateheze za pripremu u Godini očinstva. Svoje kateheze su pripremili Ured za život i obitelji Hrvatske biskupske konferencije i Ured za obitelj Splitsko-ma-karske nadbiskupije. U ovom radu bit će go-vora o katehezama Ureda za obitelj Splitsko-makarske nadbiskupije, a osam je kateheza.

Naslov je prve kateheze Biblijsko-te-ološki vid istine o čovjeku kao osobi. U uvodu ove teme naglašava se da živimo u svijetu koji briše granice i da se nameće relativizam ljudskog života i dostojanstva

te se nastoji poništiti shvaćanje čovjeka kao slike Božje. Mnogim interesnim skupinama smeta učenje Katoličke Crkve i na sve mogu-će načine ga žele razoriti kao temelj obitelji. U glavnom dijelu naglašava se da je čovjek jedinstven iako Biblija u njegovu jedinstvu razlikuje dvije dimenzije: tjelesnu i duhov-nu. Kao duhovno biće čovjek je jedino biće koje može upoznati i ljubiti Stvoritelja. U svom jedinstvu duše i tijela čovjek je pozvan očitovati dostojanstvo slike Božje. Suvre-meni je čovjek na razmeđu između istoka i zapada jer se na istoku previše naglašava čovjekova duhovna dimenzija, a na zapadu njegova tjelesna dimenzija. Unatoč spolnoj razlici muškarac i žena su istog dostojanstva i svako od njih ima vlastiti poziv i svatko je za sebe odgovaran. Sa sakramentom muškarac i žena postaju jedno i ostavljaju roditelje da bi sami postali roditelji. Crkva obitelj stavlja u središte društvenog života. Međutim, danas se brak i obitelj nalazi na udaru na poseban način rodnom ideologijom po kojoj svatko ima pravo birati „rod“, bez obzira kojega je spola. U takvom okruženju kršćani ne bi smjeli šutjeti i trebali bi jasno reći istinu o ljudskoj spolnosti, istinu o muškarcu i ženi, braku i obitelji. Istina se najprije očituje u dosljednom odgoju.

U drugoj katehezi pod naslovom Ljubav trojedinoga Boga – izvor očinstva, naglaša-va se da je Božje očinstvo izvorni uzor svako-ga očinstva. Bog je izvor života i On nikoga ne odbacuje. Unatoč tomu što je on izvor svega, Njegova ljubav čovjekovu slobodu ostavlja netaknutom. Kao primjer navodi se priča Otac i izgubljeni sin. Sin je u slobodi odlučio otići, a u slobodi se i vratio. Božje očinstvo mora biti uzor našemu očinstvu i pred nama stoji zada-tak da se što više suobličimo Ocu nebeskom. U svome djelovanju Isus objavljuje istovjetnost Oca i Boga, ali i misterij Presvetog Trojstva. Isus svijetu ostavlja Crkvu, zajednicu vjernika, u kojoj je po Duhu Svetom trajno prisutan uskrsli Krist. U sakramentu euharistije vidi se jedinstvo cijeloga Božjeg naroda i ona je

5

God

ina

očin

stva

201

7.

STudenci 56

Božić 2017.

središnji sakrament Crkve i vrhunac života Crkve. Na kraju ove kateheze naglašava se da put i spoznaja nebeskog Oca vode isključivo preko Isusa Krista.

Treća kateheza nosi naslov Traganje za bračnim i obiteljskim identitetom u promjenjivoj kulturi: kriza muškarca i očinstva. U uvodu ove kateheze govori se da je ovaj suvremeni svijet svijet krize i da se ta kriza očituje na svim aspektima ljud-skoga života. U takvome svijetu ni očinstvo nije lišeno krize i samo očinstvo gubi u toj krizi svoj pravi smisao. Razlog zbog čega je prvenstveno muškarac upao u krizu, pa onda s njim i otac, leži u tome što je današnji muškarac raskidao veze s tradicijom i prošlo-šću jačanjem feminističkoga pokreta koji je išao za tim da preuzme muškarčevu prirodnu ulogu u svoje ruke te naposljetku pojava relativizma u kojem se svakim trenutkom miješaju vrijednosti i paravrijednosti. Sve po-staje dopušteno i "prikladno". U današnjem svijetu muškarac je frustriran, jer načinom današnjega življenja kao da je postao suvišan, a prije ga je krasilo upornost, marljivost, rad za zajednicu, racionalnost u izboru, čast, pa i borba u slučaju potrebe. Međutim, to kao da je danas iščezlo. S krizom muškaraca dolazi i kriza očinstva kao osobnoga poziva i društve-ne uloge jer se prijašnje želi relativizirati što dovodi do krize identiteta. U takvome društvu za očinstvo se pojavljuje dvostruka nesigur-nost i to onih koji su pozvani biti očevi i onih kojima nedostaje istinski življena figura oca, a to su u prvom redu članovi obitelji. U oba slučaja obitelj pogađa nestabilnost, manjak pouzdanja, nedostatak oslonca i temelja, a u krajnjem slučaju raskid svih odnosa i pre-kid braka praćen svim dramatičnostima i traumama. Bez majčinske i očinske ljubavi obitelj postaje ozbiljno hendikepirana, razvoj i odgoj djece umnogome zakočen i prikraćen, a partnerski odnos muža i žene osakaćen. U svijetu u kojem su izvrnute vrijednosti, kršćanin mora činiti sve da muškarac i danas bude muškarac, a žena bude žena. Njihovo

muško i žensko dostojanstvo i kvalitete zaista ne zaslužuju degradaciju koja može doći s one druge spolne strane.

Četvrta kateheza ima naslov Zaručnič-ka priprava za odgovorno roditeljstvo. U uvodu ove kateheze govori se da u pripremi zaručnika za odgovorno roditeljstvo zaručni-cima treba pomoći da shvate nezamjenjivost majčinstva i nezamjenjivost očinstva te nji-hovu komplementarnost. Svaka obitelj treba obitelj. Muškarac je pozvan da unutar obi-teljske i bračne zajednice živi svoje poslanje i svoju ulogu kao supruga i oca. Vršenje toga poslanja mora biti u ljubavi prema supruzi i djeci. Ljubav muža prema supruzi treba biti nesebična, a takva je ljubav spremna na žrtvu i na potpuno darivanje. Otac treba biti blizu svoje obitelji u svim trenucima i treba biti potpora ženi i djeci i zato treba probuditi svijest o nezamjenjivom mjestu oca u obitelji. Odsutnost očeva iz obitelji česti je uzrok psi-holoških i moralnih poremećaja u obiteljskim odnosima. Osim svijesti otac svoje očinstvo treba živjeti od djetetova začeća. S rađanjem djece brak odražava svoj božanski model i pokazuje Božju ljubav za čovjeka. Prisut-nost muža utječe na sigurnost, prihvaćenost,

6

God

ina

očin

stva

201

7.STudenci 56

Božić 2017.

materijalnu i emocionalnu stabilnost članova obitelji, a napose je prisutnost muža važna u odgoju djece. Supružnici, svjedočeći svoju vjeru, pružaju svojoj djeci primjer i poticaj da i sami iskuse milost života u Kristu i nje-govoj Crkvi.

Peta kateheza ima naslov Brak i obitelj u prvih pet godina bračnog zajedniš-tva. U svome bračnome životu muškarac svake godine treba produbljivati doživljaj što znači biti otac i muž i to prihvatiti i živjeti svoj poziv. Međutim, življenje toga poziva suvremenom čovjeku je teško zbog toga što je istjeran iz svoje obiteljske zajednice i što su mu institucije oduzele većinu vremena i tako ne misli na Boga i obitelj, na ženu i djecu. Sve to rezultira da se u čovjeku pojavljuje nesigurnost i odijeljenost. Papa Ivan Pavao II. jednom je prilikom rekao da zlo napada obitelj uništavajući sliku Boga u ocu. Kroz obnovu treba doći da se otac vrati obitelji i zajedništvu. Na početku ženidbe događaju se značajne životne promjene i nakon po-četne euforije dolazi se do stvarnoga života u kojem se susreću usponi i padovi. Sve te uspone i padove supružnici moraju na pose-ban način prolaziti zajedno, a da bi se izišlo kao pobjednik, treba biti u zajedništvu s Bo-gom i Crkvom i na njih se osloniti. Važnost oslanjanja na Boga i Crkvu također je važna zbog odgoja djece jer se tako može cjelovito i kvalitetno odgojiti djecu. Da bi se takav odgoj mogao ostvariti, potrebno je da se otac vrati u obitelj iako suvremeni svijet pokušava često okaljati i omalovažiti njegovu ulogu u obitelji. Obitelj je cjelina koja funkcionira zajedno. Ako ne funkcionira zajedno, česti su problemi u obitelji. Očev autoritet i njegova ljubav, koja treba rasti, prema supruzi pravi je blagoslov za svaku obitelj.

Šesta kateheza ima naslov Muž / otac – uporište bračne i obiteljske sreće i ljubavi. Uvod ove kateheze napominje da mnogi govore da živimo u „društvu bez oče-va“. Sama slika i uloga oca je u krizi. Njegov autoritet nestaje i njegova je uloga sve slabija,

pa čak kao da je otac skriven ili odsutan. Ra-zlozi njegove odsutnosti (obitelj, društvo) su različiti. Muškarac je pozvan živjeti zadaću supruga i oca i pozvan je kao kršćanin na ideal ljubavi za koju je uzor Krist. U tom kontekstu potrebno je probuditi svijest o nezamjenjivoj i jedinstvenoj važnosti oca u obitelji. Otac je pozvan zaštiti i osigurati rast i razvoj svih članova obitelji. Njegova je uloga u razvoju djeteta nezamjenjiva. On predstavlja normu i pravilo ponašanja jer otac bi trebao biti auto-ritet koji postavlja čvrste granice bilo odgojne, bilo religiozne. Nedostatak oca u obitelji može imati negativne posljedice za obitelj. Kad je riječi o religioznosti, otac treba svjedočiti vje-ru. Zato je nama kršćanima očinstvo poziv i uzvišena zadaća jer po njemu naša djeca dobivaju religiozni odgoj.

Sedma kateheza ima naslov Brak i obi-telj poslije pet godina braka. Nakon prvih pet godina braka i prve faze možemo kazati da obitelj nakon toga ulazi u drugu fazu svoga opstojanja. Da bi obitelj ostala skladana, potreban je zajednički napor. Otac ne smije biti indiferentan u odgoju. On mora razumjeti govor i potrebe svoje djece. Na jedan način on mora biti heroj u njihovim očima iako ne smije zaboraviti svoju odgo-jiteljsku ulogu. U svome odgoju treba ih od-gajati u vršenju Božjega zakona pokazujući kako je i on poslušan volji Oca nebeskoga. U odgoju se djece ostvaruje uloga muža i žene. Međutim, pravi odgoj se vrši pružajući djeci pravi primjer. Pružajući primjer, obiteljski dom mora biti prva škola kršćanskoga života. U obiteljskom domu dijete se uči ispravnim vrijednostima kao vrijednosti truda i rado-sti rada, bratskoj ljubavi, praštanju, molitvi itd… Svaka obitelj ima svojih kriza jer brak nije statična ustanova, već je on dinamičan proces. Zato nije ni čudo da nastaju krize jer braku danas prijeti sebičnost pojedinca, ne-poznavanje muškarca i žene i nepoznavanje same biti braka. Međutim, u svakoj krizi ne smije se zaboraviti važnost da vjernička obi-telj bude ognjište žive vjere ili kako je Drugi

7

God

ina

očin

stva

201

7.

STudenci 56

Božić 2017.

vatikanski sabor obitelj nazvao „Ecclesia do-mestica – Domaća Crkva“, jer vjera može nadići krizu i spasiti brak.

Osma kateheza ima naslov Zrela i sta-rija dob bračnoga suživota. U svijetu u kojem je razvod „normalna“ pojava jer supružnici nisu sačuvali nerazrješivost bra-ka. Oni pak koji su to sačuvali i pokazali da je njihov brak vjerodostojan unatoč svim neverama, mogu svjedočiti mladim narašta-jima samu vrijednost braka i ljepotu bračne ustrajnosti. Zrela dob na poseban je način dio života koje karakterizira razdoblje stva-ralaštva i odgovornosti na profesionalnom planu. Ta karakteristika trebala bi se osjetiti i na vjerskom planu, gdje može biti putokaz i primjer. Na poseban način kada supružnici budu u smiraju svoga života, mladim člano-vima obitelji mogu biti sjeme i sidro čvrste vjere u budućnosti. Sam papa Benedikt XVI. u svom pontifikatu pozivao je supružnike na evangelizaciju. Ta evangelizacija treba početi od obitelji pa se širiti na društvo. Na kraju ove kateheze poziva se na sudjelovanje obitelji, i po mogućnosti susjeda, pri podjeljivanju

bolesničkog pomazanja jer je ono znak jako-sti vjere i međusobnoga zajedništva. Inače, ako nema ispravnog shvaćanja sakramenta i značenja njegovoga primanja, ovaj sakrament može se shvatiti kao „kršćanska eutanazija“. Sama staračka dob je vrijeme za promišljanja o svome vjerničkom životu i vrijeme kada se molitvom sudjeluje na dobrobit i korist svoje obitelji, župe i cijele Crkve.

Iz ovih kateheza možemo primijetiti da je pojam oca i njegova uloga kao takvoga u društvu u krizi koja ide za tim da zapostavi važnost oca za obitelj i društvo. Cilj i svrha same Godine očinstva, a samim time i ovih kateheza, jest ukazati na probleme u kojima se otac danas nalazi te kako ih trebamo nadi-ći. Ukazuje se na to da je i danas očeva uloga nezamjenjiva u obitelji iako bi mnogi željeli vidjeti „društvo bez očeva“. Zadaća Crkve i društva je da se vrati istinski identitet ocu koji je imao sve donedavno.1

Ljudevit Cikojević1 Opširnije o ovoj temi možete pronaći na linku https://obitelj.smn.hr/priprava/kateheze.

8

500-

ta o

blje

tnic

a re

form

acij

e ili

Mar

tin

Luth

er i

refo

rmac

ija

STudenci 56

Božić 2017.

500-ta obljetnica reformacije ili Martin Luther i reformacija

U 16. stoljeću nitko nije slutio, pa ni sam budući reformator, da će se u Crkvi dogoditi raskol što će ga po-

krenuti redovnik koji je mnogo puta bio za-govornik samoga pape. To zagovorništvo je preraslo u suparništvo. Njegovo ime je Martin Luther. Rodio se 10. studenoga 1483. godine u Eislebenu u Njemačkoj. Obitelj mu je bila seljačkoga porijekla. Otac mu je radio u rudniku i sve je činio da tako ne završi i Martin. Kao odgojitelj otac mu je bio strog, što je u ono vrijeme bilo opće prihvaćena stvarnost. Zbog takvoga odgoja na njegovoj psihi ostao je trag što nije mogao spoznati Boga kao dobroga i milosrdnoga Oca. Očeva je želja bila da završi pravo.

Svoje školovanje Martin započinje u rodnom mjestu pa onda 1497. godine školo-vanje nastavlja u Magdeburgu. Nakon Mag-deburga 1501. godine upisuje se na Sveuči-lište u Erfurtu gdje na tom humanističkom fakultetu studira humanističke znanosti i stječe 1505. godine naslov magistra artium. Budući da je očeva želja bila da završi pravo, on ga 1505. godine upisuje, međutim, ubrzo ga i napušta zbog zavjeta. Zavjetovao se sv. Ani ako preživi oluju, jer ga je udar munje bacio na zemlju, da će otići u redovnike. Taj se događaj zbio 2. srpnja 1505. godine. Una-toč očevoj razočaranosti on ulazi bez previše

razmišljanja 17. 7. 1505. godine u augustinski samostan u Erfurtu.1 Razlog odabira augu-stinskoga samostana leži u činjenici što je u njemu vladao isti filozofsko-teološki smjer kao na njegovu studiju i zbog načina života tih redovnika, jer su živjeli u strogoj askezi. Dvije godine poslije zaređen je za svećenika u erfurtskoj katedrali gdje je i služio svoju prvu misu 2. svibnja 1507. godine. U Witte-nbergu se stalno nastanjuje 1512. god. da bi predavao na sveučilištu. Luther je iste godine stekao doktorat iz teologije.

U svome je životu Martin Luther jedan-put išao na hodočašće, i to 1510. - 1511. u Rim. Hodočašće je za njega bilo pozitivno iskustvo, na poseban način što se tiče opće ispovijedi i oprosta jer ih je marljivo prikazivao za svoje bližnje. Osim pozitivnog iskustva doživio je i negativno zbog toga što se razočarao u samo bogatstvo crkve. Kao redoviti profesor Bi-blije na wittenberškom sveučilištu zanimljiv je izbor knjiga koje je predavao u vremenu od 1513. do 1518. godine, i koje su dove-le do njegovoga obraćenja. Biblijske knjige koje je Luther u tome razdoblju predavao su: Psalmi, poslanice Rimljanima, Galaćanima i Hebrejima. Studiranjem ovih knjiga netko 1 Usp.http://pazinski-kolegij.hr/index2.php?option =com_content&task=view&id=754&pop=1&page=0&Itemid=168 (pristupljeno 21. 10. 2017.)

9

500-

ta o

blje

tnic

a re

form

acij

e ili

Mar

tin

Luth

er i

refo

rmac

ija

STudenci 56

Božić 2017.

je dobro nazvao da je to Lutherov put za Da-mask.2 Tako predavajući teologiju, postao je sve kritičniji prema Crkvi, ali i prema samoj teologiji jer je isticao da teologija oprosta ne smije zasjeniti teologiju oprosta. Sami oprosti ne bi trebali biti povezani s papom, zato što papa ne oprašta, već je Bog taj koji oprašta, a sama papinska vlast mora biti ograničena Božjom vlašću. Ovakav Lutherov stav, kao sveučilišnog profesora, nije bio protiv oprosta niti protiv samoga pape, već protiv krivoga izlaganja i same trgovine oprostima.

Presudni događaj u Lutherovu životu, ali i životu Zapadne Crkve, dogodio se 31. 10. 1517. godine kada na vratima crkve (po predaji) u Wittrenbergu zakucava 95 teza pro-tiv prodaje oproštaja od grijeha (indulgencije) od strane Crkve. Razlog pisanja i objavlji-vanja teza u vezi je sa svećenikom Johanom Tetzelom kojega je u to vrijeme poslao papa da prodaje oproste. Bila je to svojevrsna ak-cija prikupljanja sredstava za izgradnju crkve sv. Petra u Rimu. Oprost se na početku davao onima koji nisu mogli ići u križarske ratove, a kupovinom su omogućili da umjesto njih ide neki siromašni križar. K tomu, oprost bi oslobađao grješnika određenog vremena u čistilištu prije negoli dođe u raj. Ponukani tom ponudom, mnogi su kupili oprost da bi smanjili muke svojih bližnjih, a i sam Tetzel bi ih na to poticao riječima: „Čim u škrinju novčić uskoči, duša iz čistilišta iskoči.“3 S tim se Luther nije mogao složiti i posebice mu je bilo žao ljudi koji bi na taj način ostali bez teško stečenog novca, pa se zbog toga suprostavlja. Luther nije želio razdijeljenje, to pokazuje i jezik kojim su bile napisane. Naime, pisane su latinskim jezikom te posla-ne nadležnim biskupima jer je Luther na taj način htio raspraviti problematiku oprosta. 2 Usp. Damir Pintarić, Martin Luther i njegov (ne)mir s Bogom, http://povijest.net/martin-luther-i-njegov-nemir-s-bogom/ (pristupljeno 20. 10. 2017.)3 http://www.betanija.hr/radioemisije/REF-500-Tko-stoji-iza-Reformacije-20171002092207 (pristupljeno 21. 10. 2017.)

Tadašnji papa Lav X. na početku se nije pre-više obazirao na Luthera i njegovih 95 teza što bijahu u Wittenbergu smatrajući da se tu radi o nekoj površnoj redovničkoj svađi koja će se sama od sebe riješiti. Vijest o tezama, koje su tiskane bez njegova znanja, i o Luthe-ru brzo se proširila što je prouzročilo velik pad prodaje oprosta. Budući da su teze došle u Rim, potaknule su postupak protiv Luthero-va krivovjerja. Sam ga je papa pozvao u Rim da ih obrazloži. No, Luther na savjet prijatelja ne želi ići u Rim, pa ga je u svezi s tezama na saboru u Augsburgu saslušao kardinal Cajetan.4 Na saboru Luther nije opozvao svoje tvrdnje, već se prizvao protiv legata na papu i na opći sabor. Postupak protiv Luhera, što ga je vodio Rim, završio je utvrđivanjem njegove krivovjernosti. Papa Lav X. 1520. god. šalje Lutheru bulu u kojoj traži da se odrekne svoga krivovjerja jer će mu kazna, ako to ne učini, biti izopćenje.5 Međutim, Luther se nije pokajao, već je žešće udario na Rim, posebice na papu. Tako u drugoj polovici 1520-e piše tri rasprave. U njima je Luther od papista postao antipapist. Sada žestoko napada papu, a prije ga je branio. Toliko je daleko išao u napadu da je papu proglasio Antikristom i pripisivao mu je čak otpadništvo od evanđelja.

Bitan se čin dogodio u prosincu kada je Luther javno u Wittenbergu zapalio bulu o izopćenju, a s bulom i pravne crkvene knjige. Ovim je svojim postupkom Luther shvatio kako je razlaz s Crkvom neizbježan. Oče-kivani se razlaz i dogodio na početku 1521. godine tako što ga je Rim svečano izopćio.6 No, samim izopćenjem Lutherovi problemi nisu bili riješeni: nakon što je papa izdao bulu o njegovu izopćenju, njemački car Karlo V. izdaje edikt da se Luther uhiti i da se njegova 4 Usp.http://pazinski-kolegij.hr/index2.php?option =com_content&task=view&id=754&pop=1&page=0&Itemid=168 (pristupljeno 21. 10. 2017.)5 Usp. https://hr.wikipedia.org/wiki/Lav_X. (pristu-pljeno 28. 10. 2017.)6 Usp. isto.

10

500-

ta o

blje

tnic

a re

form

acij

e ili

Mar

tin

Luth

er i

refo

rmac

ija

STudenci 56

Božić 2017.

djela spale. Međutim, lokalni vladar Fridrich III. Saksonski pruža mu zaštitu i smješta ga u svoj dvorac u Wartburgu. U ovom je činu uočiti nezavisnost lokalnih vladara koji su se u svakom trenutku pokušavali oduprijeti cen-tralnoj carskoj vlasti. U takvim okolnostima sam car, unatoč svojem ediktu, nije mogao doći do Luthera, pa saziva državni sabor u Wormsu. Da bi Luther došao na sabor, car mu osobno jamči slobodan prolaz. Sabor je bio za to da i država izopći Luthera, ali mu je car dao na saboru priliku da se očitu-je o svojim postupcima. Usprkos tomu što se Luther očitovao, car 8. 5. 1521. godine potpisuje Wormski edikt kojim se Luther i njegove pristaše stavljaju izvan zakona. Luther se nakon očitovanja vraća u Wartburg. Nakon Lutherova izopćenja od strane Crkve i od strane države na području njemačkoga carstva nastupaju sukobi i nemiri između ka-tolika i protestanata.7 Nesnošljivosti će trajati sve do 1555. godine kada se na državnom saboru u Augsburgu postiže kompromisno rješenje: svaki lokalni vladar odlučuje o vjeri na svome području. Ovim je činom priznat protestantizam. Dok je sukob vladao, Luther je prevodio Bibliju na njemački jezik. Prvo je preveo Novi zavjet pa onda Stari zavjet. Osim prijevoda Biblije piše 1529. godine svoje najpoznatije djelo Mali katekizam. Va-žan događaj u Lutherovu životu dogodio se 1525. godine kad se oženio Katarinom von Bora, koja je bila bivša redovnica, i nje-gov se život u potpunosti mijenja jer živi u sretnome braku. O braku je Luther napisao: „A druželjubiva žena donosi radost u život. 7 Ime protestanti dolazi od toga kada su prinčevi koju su prihvatili Lutherov nauk protestirali na carskom saboru 1529. godine protiv odluke da se uvede zabrana uvođenja nove vjere u Svetom Rimskom Carstvu. Biti protestant ne znači samo protestirati. Pro znači ZA, testari znači SVJEDOČITI. Dakle, protestant je onaj koji svjedoči za istinu, a danas treba raskrinkavati laži i zablude. Martin Luther je rekao: „Došlo je vrijeme da se govori.“ Nada Tušak, Obilježen dan reformacije u Sisku dan kada je Martin Luther rekao „ Dosta“, http://www.betel.hr/wp-content/uploads/2013/11/Dan-Reformacije-2013-Dan-kada-je-Martin-Luther-rekao-Dosta.pdf

... Žene téže k podizanju svoje djece, brizi o kućanstvu i sklone su suosjećanju. Bog ih je učinio suosjećajnima po prirodi, tako da njihovim primjerom i muškarci također mogu biti usmjereni ka suosjećanju.“ 8 Osim borbe protiv Katoličke Crkve Luther 1542. godine piše esej pod naslovom Protiv Židova i njihovih laži. U njemu iznosi antisemitski stav jer su ga razljutili što nisu prihvatili njegovu vjeru. S obzirom na to da svojim sta-vom zagovara potpuno neprijateljstvo prema Židovima, to je neprijateljstvo na poseban način ostvareno u 20. st. kad su nacisti uzeli njegove ideje.9 Zaslužan je, premda je pone-kad previše tražio svoju istinu. Luther umire 1546. godine u rodnome gradu Eislebenu odakle je krenuo njegov put od nesuđenog pravnika pa do reformatora.

Temeljni nauk protestantizma

Za Luteransku Crkvu službena i glavna vjeroispovijest je Augsburška vjeroispovi-jest. Nju je sastavio Filip Melanchthon, a protestanti su je prihvatili na saboru u Au-gsburgu 1530. godine i otud joj naziv. Autor je vjeroispovijest napisao u dva dijela jer je bio uvjerenja kako će doći do ponovnog uje-dinjenja. Stoga je prvi dio imao dodirne točke s katolicima i onime što je trebalo reformirati, a drugi se dio sastoji od temeljnih Lutherovih naučavanja i razloga zašto su se odijelili.10 Uz Augsburšku vjeroispovijest porotestan-ska reformacija pokušala je odgovoriti na četiri pitanja doktrine za koja su vjerovali da Rimokatolička Crkva griješi. Evo tih četiriju 8 https://reformiranikrscanizagreb.com/2016/12/16/kako-je-luther-reformirao-brak-i-obitelj/ (pristupljeno 15. 11. 2017.)9 Usp. fra Luka Marković, Martin Luther i 500. Obljet-nica reformacije https://www.glas-koncila.hr/martin-luther-i-500-obljetnica-reformacije-3/ (pristupljeno 20. 10. 2017.)10 Usp. Kršćani na putu dialoga, Građa za vjerona-učnu olimipijadu šk.g. 2017.-2018., prir. Dr. sc. Antun Japundžić, Hrvatski nacionalni katehetski ured, str. 18.

11

500-

ta o

blje

tnic

a re

form

acij

e ili

Mar

tin

Luth

er i

refo

rmac

ija

STudenci 56

Božić 2017.

pitanja: „Kako se čovjek spašava? Na koje-mu temelju se zasniva vjerski autoritet? Što je crkva? Te, koja je suština kršćanskoga života?.”11 Tražeći odgovore na navedena pitanja osmislili su pet doktrinarnih točaka u kojima su zauzeli svoj stav prema Crkvi: 1) Sola Scriptura (Samo Pismo), 2) Sola Gratia (Samo milost), 3) Sola Fide (Samo vjera), 4) Solus Christus (Samo Krist) i 5) Soli Deo Gloria (Slava samo Bogu), međutim u lite-raturi prevladavaju i naglašavaju se prve tri točke.

1) Sola Scriptura – ovim načelom Luther želi istaknuti autoritet Svetog pisma i da ono treba biti standard po kojem se mora mjeriti svako učenje i nauk crkve. Zato je, prema protestantizmu, Sveto pismo temelj vjere i života kršćana. Svetom pismu, po Lutheru, trebaju se podrediti svi drugi crkveni autoriteti (Crkveni oci, Tradicija, Učitelj-stvo). Sam je Luther oštro branio ovo načelo kada su mu zaprijetili izopćenjem ako se ne bude odrekao svoga nauka. Svoj nauk, a time i autoritet Svetog pisma, branio je ovim riječima: „Ukoliko me ne uvjerite Svetim pismom i zdravim razumom – ne prihva-ćam autoritet papa i crkvenih sabora, jer su proturječili jedni drugima – moja savjest je sužanj Božje riječi. Ne mogu i neću se odreći bilo čega jer ići protiv svoje savjesti nije ni ispravno ni sigurno. Neka mi Bog pomogne. Amen.“12 Unatoč tomu što je Luther ovom načelu pridavao veliku važnost, možemo kazati da ono ima veliki propust zbog toga što svaki pojedinac može tumačiti Sveto pismo kako želi. Tako je Luther, boreći se protiv autoriteta Crkve i njezina učenja o Svetom pi-smu, ovim načelom otišao u krajnost. Stvorio je mnoge podjele u protestantizmu jer svatko 11 Što je bila protestantska reformacija https://www.gotquestions.org/Hrvatski/Protestantska-reformacija.html (pristupljeno 20. 10. 2017.)12 Drago Pilsel, U Slavonskom Brodu obilježen Dan reformacije, http://www.autograf.hr/u-slavonskom-brodu-obiljezen-dan-reformacije/ (pristupljeno 20. 10. 2017.)

tko je tumačio Sveto pismo, kunio se da je njegovo tumačenje ispravno.

2) Sola Gratia je načelo po kojemu se naglašava Božja milost i da se po njoj čo-vjek može samo spasiti. Sama Božja milost u Kristu zato nije samo nužna već je jedini djelotvorni uzrok spasenja. Naglašavajući toliko Božju milost, nijekala se čovjekova zasluga i važnost dobrih djela. Međutim, ističe se nužnost činjenja dobrih djela iako je spasenje samo dar od Boga koji čovjek prima nezasluženo.

3) Sola Fide je načelo po kojoj se čovjek može spasiti samo vjerom, a ne djelima. Ovo načelo naglasak stavlja na čovjekovu nutrinu i čovjek ima zagarantiran raj sve dok vjeruje. Sam čovjek je, po Lutheru, sposoban činiti samo zlo i zanijekao je slobodnu volju, zato mu ni sakramenti, ni dobra djela, ni post, ni oprosti, ni trpljenja ne mogu donijeti mir s Bogom. Mir s Bogom se može donijeti samo Njegovom milošću i osobnom vjerom. Iz

12

500-

ta o

blje

tnic

a re

form

acij

e ili

Mar

tin

Luth

er i

refo

rmac

ija

STudenci 56

Božić 2017.

ovakoga stava možemo primijetiti da je čo-vjek figurica s kojom se Bog može igrati do mile volje i čovjek kao da više nije stvoren na Njegovu sliku i kao da nije više sustvaratelj. Čovjek, jednostavno, gubi svoju osobnost. Sola Fide u sebi sadrži kompleksnu stvarnost u kojoj se govori da čovjek svojim djelima ne surađuje s Bogom i ako ih čovjek čini, to mu neće pomoći da opravda kako sebe tako drugoga.13 Za ovakav Lutherov stav veliku je ulogu odigrao apostol Pavao te on piše: „Po vjeri smo opravdani, ne po djelima". Samo ove riječi su bile upućene Židovima i Pavao je htio umanjiti njihov zakon koji su stavljali na prvo mjesto. Njegova je dužnost naviještati evanđelja, a za onoga koji slijedi Isusa, dužnost je činiti dobro i izbjegavati zlo. Međutim, po vjeri u Isusa imamo oprav-danje grijeha, a ne po količini dobrih djela.14 Za razliku od Pavla apostol Jakov govori u svojoj poslanici da vjera surađuje s djelima. Naša vjera se dokazuje i pokazuje po djelima i naša je djela podupiru. Možemo kazati da je ovo najtočniji opis odnosa vjere i djela, a na taj odnos su zaboravili i Pavao i Luther.

4) Solus Christus. U ovom nečelu Luther Krista vidi isključivo kao glavu Crkve i samo je njega nazivao stijenom. Papa ne može biti glava Crkve zbog povezanosti s novcem i sličnosti sa zemaljskim vladarima, zato je papa samo njegov glasnik. Budući da je papa čovjek, a po protestantizmu čovjek kao takav ne može biti nezabludiv i kada govori s „ex cathedra“.15 Naime, prema protestantizmu se samo u Kristu nalazi spasenje te u njegovu bezgrešnome životu i njegovo zastupanje pred Ocem dovoljni su za naše opravdanje i pomirenje s Bogom.13 Usp. Ivan Macut, Opravdanje po vjeri. Sola fides numquam sola, Služba Božja, br. 1. (2013.), str. 60.14 Usp. http://ekleziologija.blogspot.hr/2013/11/sto-je-protestantizam.html15 Usp. Niko Ikić, Mutatio visuum o primatu i neza-bludivosti, https://hrcak.srce.hr/file/167819 (pristupljeno 1. 11. 2017.)

5) Soli Deo Gloria naglašava da spa-senje dolazi isključivo od Boga i on jedini zaslužuje čast i slavu. Mi kao kršćani uvijek ga moramo proslavljati.

Osim ovih načela, protestantizam koji u sebi ionako sadrži razlike u nauku s Kato-ličkom Crkvom, ima ih još koje nas toliko razlikuju i udaljuju povezivanje. Protestanti u odnosu na katolike priznaju dva sakra-menta, i to krštenje i euharistiju. Što se tiče ostalih sakramenata, smatraju da su kasnije izmišljeni. Dogme, koje su proglasile pape i crkveni koncili nisu obvezujuće jer treba živjeti samo po zakonima Biblije. Blaženu Djevicu Mariju poštuju kao Isusovu majku, međutim neprimjereno ju je častiti. Osim što ne štuju Mariju, također odbacuju štovanje svetaca.16 Iako je Luther bio redovnik, on re-dovništvo, koje je kasnije napustio, odbacuje kao način života.

Iako je protestantizam na čelu s Mar-tinom Lutherom učinio podjelu vjere u za-padnom kršćanstvu, podjela nije izvršena u mirnome tonu zbog različitih okolnosti, a po-najprije tvrdokornosti glavnih aktera koji nisu mogli i nisu imali dara vidjeti što budućnost nosi. Kako bilo da bilo, podjela se dogodila i to je negativna strana toga povijesnoga doga-đaja. Međutim, sama je podjela imala svojih pozitivnih stvari, npr. što je Crkva pokušala odgovoriti na reformaciju Tridentinskim sa-borom. Na saboru je potvrđen nauk Katoličke Crkve o spasenju, sakramentima, štovanju Marije i svetaca, obrazovanju svećenika, uvo-đenju vjerske pouke, o kanonu Svetog pisma i načinu slavlja mise u cijeloj Crkvi.17

Ljudevit Cikojević16 Danijela Filipac, Luteranska crkva, http://os-rovis-ce.skole.hr/print/?prt_name=news&prt_id=314 (pristu-pljeno 1. 11. 2017.)17 Usp. Maja Matasović, Tridentinski sabor i obrazo-vanje, http://histedu.isp.hr/tridentski-sabor-i-obrazova-nje/ (pristupljeno 10. 11. 2017.)

13

Fati

ma

– po

ruka

tra

gedi

je il

i nad

e?

STudenci 56

Božić 2017.

Fatima – poruka tragedije ili nade?

(Povodom 100. godina fatimskih ukazanja)„N ajvažniji događaji 20. stoljeća

koji još uvijek izazivaju oduševljenje“, tako je o

ukazanjima Gospe Fatimske pisao brazilski katolički mislilac i aktivist prof. Plinio Correa de Oliveira.

Ove se godine obilježava stota obljet-nica tih izuzetnih događaja, što je ujedno i prigoda da se upitamo: Jesu li poruke iz Fatime aktualne i danas?

No, krenimo redom. Što se to 13-oga dana svakoga mjeseca od svibnja do listopa-da 1917. godine događalo u Fatimi? Trima pastirićima Luciji, Franji i Jacinti ukazuje se Majka Božja pozivajući preko njih sav svijet, koji se tada (kao i sada) nalazio u moralnoj i duhovnoj krizi, na obraćenje, pokoru i da-vanje zadovoljštine Bogu za sve privatne i javne grijehe.

U vrijeme Gospinih ukazanja Lucija de Jesus dos Santos imala je deset, njezin bratić Francisco i sestrična Jacinta Marto devet i sedam godina. To je troje djece živjelo u Aljustrelu, malom selu udaljenom oko dva i pol kilometra od Fatime.

Ukazanja Anđela Portugala

Oko godinu dana prije Gospinih ukaza-nja doživjeli su tri ukazanja Anđela Portugala zvanog i Anđeo Mira. Prilikom svakoga od tih ukazanja Anđeo ih je učio moliti kako je milo Srcu Isusovu i Marijinu koja pozorno osluškuju glas vaših molitava. Ovu je molitvu izgovorio tri puta zaredom klečeći na zemlji i prignuvši čelo da tla: Bože moj, ja vjerujem

u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim Te da oprostiš onima koji Ti ne vjeruju, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Te i koji Te ne ljube.

Tražio je također da, kad god im se uka-že prilika, prikazuju Bogu žrtvu kao čin zado-voljštine za grijehe kojima ga se vrijeđa i kao usrdnu molitvu za obraćenje griješnika: Tako ćete nad svoju domovinu zazvati mir. Osobito

14

Fati

ma

– po

ruka

tra

gedi

je il

i nad

e?STudenci 56

Božić 2017.

prihvaćajte i strpljivo podnosite patnju koju vam Gospodin šalje.

Posljednje Anđelovo ukazanje snažno se utisnulo u njihova bića jer je Anđeo u lijevoj ruci nosio kalež iznad kojeg je lebdjela Ho-stija. Iz Hostije u kalež je kapnulo nekoliko kapljica Krvi. Ostavivši kalež i Hostiju da lebde u zraku, Anđeo se prostrije na zemlju, triput ponavljajući ovu molitvu:

Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, klanjam se ponizno pred Vama prika-zujući Vam predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, nazočna u svim svetohraništima svijeta, kao zadovoljštinu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti kojima vrijeđaju Njega samog. Zbog neizmjernih zasluga Njegova Presvetog Srca i Prečistog Srca Marijina molim Vas za obraćenje ne-voljnih grješnika.

Ustavši, uze ponovno u ruku kalež i Hostiju, opisuje Lucija, Hostiju pruži meni, a ono što bijaše u kaležu dade piti Jacinti i Franji govoreći: 'Uzmite i pijte Tijelo i Krv Isusa Krista kojega strašno vrijeđaju neza-hvalni ljudi. Činite zadovoljštinu za njihova zlodjela i tješite svojega Boga!'

Gospina ukazanja

Ukazanja Presvete Djevice događala su se na imanju Lucijinih roditelja zvanom Cova da Iria na putu za mjesto Leiriu. Gospa se ukazivala iznad crnike (vrsta hrasta) visoke metar ili malo više. Franjo ju je samo vidio, ali je nije čuo. Jacinta ju je vidjela i čula. Lucija ju je također vidjela i čula te s njom razgovarala. Ukazanja su se uvijek zbivala oko podneva.

Prvo ukazanje dogodilo se 13. svibnja 1917. kad je troje djece, dok su se igrali, opazili dva snopa jakog svjetla, poput blje-ska, nakon kojih su razaznali predivan ženski lik iznad crnike. Bila je to ...jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca,

oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onoga koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana sjajnim zrakama sunca, opisuje Lucija. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo niti tužno, niti veselo, već ozbiljno s izrazom blagog prijekora. Ruke, sklopljene kao na molitvu, bile su nagnute na prsa i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visje-la je krunica. Odjeća je izgledala kao da je od samog svjetla. Tunika, donja haljina, bila je bijela, a bijel bijaše i plašt, opšiven zlatom, koji je prekrivao Gospođinu glavu i dopirao joj do nogu. Nije joj se vidjelo kose, niti ušiju...

Lucija nikako nije uspijevala opisati crte lica te lijepe Gospođe jer joj je bilo nemoguće duže zadržati pogled na njemu zbog zaslje-pljujućeg sjaja koji je isijavalo.

Dok je ukazanje trajalo, djeca su bila tako blizu Gospi da su stajala u krugu svje-tla koje ju je okruživalo ili koje je isijavala. Razgovor je tekao ovako:

GOSPA: Ne bojte se. Ništa vam neću napraviti.

LUCIJA: Od kuda dolazite?

GOSPA: Dolazim s Neba. (podigne ruku pokazujući prema nebu)

LUCIJA: A što želite od mene?

GOSPA: Došla sam vas zamoliti da do-lazite ovamo šest mjeseci zaredom, svakog trinaestog u isto vrijeme. Onda ću vam kazati tko sam i što želim, a potom ću se ovamo vratiti sedmi put.

LUCIJA: Hoću li i ja u nebo?

GOSPA: Da, hoćeš.

LUCIJA: I Jacinta?

GOSPA: I ona.

LUCIJA: A Franjo?

15

Fati

ma

– po

ruka

tra

gedi

je il

i nad

e?

STudenci 56

Božić 2017.

GOSPA: I on, no trebat će prije toga izmoliti mnogo krunica.

LUCIJA: Marija das Neves je već na nebu?

GOSPA: Oh, da.

LUCIJA: A Amelia?

GOSPA: Ostat će u čistilištu do svršetka svijeta.

Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja će vam poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je vrijeđan i kao molitvu za obraćenje grješnika?

LUCIJA: Da. Hoćemo.

GOSPA: Dobro, trebat ćete mnogo toga pretrpjeti, ali će vam milost Božja biti sna-gom i utjehom.

Sestra Lucija kazuje da je Gospa iz-govarajući posljednje riječi (milost Božja), raširila ruke rasuvši po nama jarko svjetlo, gotovo odraz svjetla koje je ona isijavala, a koje nam je prodiralo u grudi sve do najskro-vitijeg dijela duše, tako da smo sebe vidjeli u Bogu, koji je bio Svjetlo, a vidjeli smo se jasnije nego da smo se promatrali u najbo-ljem ogledalu.

Tada osjetismo unutarnji poriv, kleknu-smo i ponavljasmo: 'O Presveto Trojstvo, kla-njam ti se! Bože moj, ljubim Te u Presvetom Oltarskom Sakramentu!'

Nakon što je prošlo nekoliko trenutaka, Gospa nadoda: Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.

Tada se, govori sestra Lucija, počela polagano uzdizati prema istoku te iščezla u beskrajnoj daljini. Svjetlost koja ju je

16

Fati

ma

– po

ruka

tra

gedi

je il

i nad

e?STudenci 56

Božić 2017.

okruživala kao da je otvarala put među zvi-jezdama.

Kako je Gospa od njih tražila, tako su djeca dolazila sljedećih mjeseci svakoga trinaestoga na mjesto na kojemu se bijaše ukazala prvi put. Prilikom svakog ukazanja Gospin dolazak navijestila bi sjajna svjetlost koja je nalikovala bljesku munje, a odlazila bi obavijena svjetlošću neprimjetno se uzdižući u smjeru istoka dok ne bi posve iščezla.

Prilikom drugog ukazanja u lipnju Lu-cija je molila Gospu za ozdravljenje nekih bolesnika te izrazila želju da nju, Jacintu i Franju Gospa povede u nebo. Gospa joj

je odgovorila da će Jacintu i Franju uskoro povesti, ali da će ona još neko vrijeme mo-rati ostati: Isus se hoće poslužiti tobom kako bi me ljudi upoznali i zavoljeli. Hoće da se ustanovi pobožnost mom Bezgrješnom Srcu. Tko je prihvati, obećavam mu spasenje. A te će duše biti Božje miljenice, poput cvijeća kojim ukrašavam Njegovo prijestolje.

Lucija se ražalostila žaleći što će ostati sama, na što ju je Gospa utješila riječima: Ne očajavaj! Ja te nikada ne ću napustiti! Moje Bezgrješno srce bit će tvoje utočište i put koji će te privesti Bogu! Dok je to izgovarala, sučelice dlanu njezine desne ruke stajalo je Srce okruženo trnjem koje kao da je bilo u nj zarinuto: Bezgrješno Srce Marijino kojemu ljudi nanose uvrede i koje traži zadovoljštinu.

Tri tajne (ili tri dijela iste poruke)

Treće, srpanjsko ukazanje, u kojem je Majka Božja djeci povjerila tajnu i pokazala budućnost svijeta ako se ne obrati, gospodin Marto, otac Jacintin i Franjin, ovako pamti: ...nad stablom se zaustavio pepeljasto siv oblak, sunce se zatamnilo, svjež lahor zapu-hao je nad brdom, iako je bila sredina ljeta. Vidio sam snop svjetla i čuo zvuk sličan zvuku što ga stvaraju pčele u praznu vrču...

Gospa je pri tom trećem susretu tražila od vidjelaca da nastave dolaziti svaki mjesec. Obećala je da će u listopadu reći tko je i što želi te da će se zbiti čudo koje će svi moći vidjeti da bi uzvjerovali. Pastiriće je zamolila: Žrtvujte se za grješnike i često ponavljajte, posebice kad prinosite neku žrtvu: O moj Isuse, to je za Tvoju ljubav, za obraćenje grješnika i za naknadu grijeha počinjenih protiv Prečistog Srca Marijina!

Dok je izgovarala te riječi, raširila je ruke isto kao i prethodna dva puta, kazu-je Lucija, i u odrazu svjetla koje je iz nje isijavalo, a koje kao da je prodiralo u tlo,

17

Fati

ma

– po

ruka

tra

gedi

je il

i nad

e?

STudenci 56

Božić 2017.

ugledasmo ognjeno more. U nj bijahu uro-njene duše koje su izgledale kao prozirna crna ili smeđa žeravica, ugljen u ljudskom obličju. Plivali su u žeravici iz koje su ih u vis podizali plamenovi koji su iz njih izvira-li skupa s oblacima dima, slični plamtećoj baklji. Padali su na sve strane, kao varnice u požaru, bez težine i ravnoteže, dok su se čuli zastrašujući krikovi i bolni uzdasi puni očaja što su ledili krv i tjerali strah u kosti. U tom moru ognja razaznavala su se i bića drugačija od tih, stravična i odvratna bića, nalik jezivim i nepoznatim životinjama, a bila su prozirna i izgledala poput žeravice crnog ugljena. Bili su to demoni.

Prestrašeni strašnim viđenjem, podigli smo pogled prema Gospi tražeći pomoć, a ona nam je puna tuge dobrostivo rekla:

Vidjeli ste kamo odlaze duše jadnih grješnika. Kako bi ih spasio, Bog želi usta-noviti u svijetu pobožnost prema mom Pre-čistom Srcu. Ako budete činili što od vas tražim, mnoge će se duše spasiti i mir će vladati. Rat je pri kraju (Prvi svjetski rat), ali ne prestane li se vrijeđati Bog, dogodit će se drugi, još gori. Kad budete vidjeli noć osvjetljenju nepoznatom svjetlošću (a ta se svjetlost pojavila nad Europom u noći s 25. na 26. siječnja 1938. g. od 20:45 do 1:15), znajte da je to veliki znak rata, znak kojim se nagovješta glad i progoni Crkve i Svetoga Otca. Da bi se taj rat spriječio, tražim da se Rusija posveti mom Prečistom Srcu te, kao zadovoljštinu, svetu pričest u pet prvih subota u mjesecu. Ako se to učini, Rusija će se obratiti i mir će nastati. Inače, Rusija će proširiti svoje zablude po svijetu i doći će do ratova i progona Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac mnogo će trpjeti, razni narodi bit će uništeni, no na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti. Sveti Otac posvetit će mi Rusiju koja će se obratiti te će svijetu biti darovano razdoblje mira.

Treći dio poruke ili treća tajna dugo je i ostala tajnom za javnost. Nakon atentata na Svetog Oca Ivana Pavla II. (13. svibnja

1981.), Sveti je Otac zatražio da mu se donese tekst trećeg dijela tajne koji je sestra Lucija zapisala nakon oprečnih zahtjeva dvaju bi-skupa: leirijskoga koji je tražio da to učini i nadbiskupa Valladolida koji naložio da toga ne učini. Lucijinu nedoumicu otklonila je sama Majka Božja ukazavši joj se u samo-stanskoj ćeliji 3. siječnja 1944. i davši joj odobrenje da tajnu zapiše te je zapečaćenu preda na čuvanje Svetom Ocu.

Treću „tajnu“ sestra Lucija opisuje trima prizorima:

Prizor prvi

... lijevo od Gospe i malo poviše nje, ugledasmo Anđela s ognjenim mačem u li-jevoj ruci. Blješteći, mač je isijavao pla-menove koji kao da će zapaliti svijet. Ti su se plamenovi, međutim, gasili u dodiru sa sjajem kojim je isijavala Gospina desna ruka. Usmjerivši desnicu prema Zemlji, Anđeo je snažno povikao: 'Pokora! Pokora! Pokora!'

Prizor drugi

... u beskrajnoj svjetlosti, koja je Bog, potom smo ugledali nešto nalik ljudima u ogledalu, kada prolaze ispred tog istog ogle-dala. Vidjeli smo biskupa odjevena u bijelo (uz predosjećaj da je to Sveti Otac). Razni drugi biskupi, svećenici, redovnici i redov-nice uspinjali su se vrletnom planinom na vrhu koje se nalazio golemi Križ od grubih balvana, poput hrasta plutnjaka s korom. Prije negoli je prispio onamo, Sveti je Otac, pomalo drhteći, satrt od boli i muke, kole-bljivim korakom prošao kroz polurazrušeni velegrad moleći za duše mrtvih na čija bi tjelesa usput nailazio. Prispjevši na vrh brda, bacio se na koljena podno golemoga Križa, a onda ga je hitcima iz vatrenog oružja i stri-jelama ubila skupina vojnika. Na isti način, jedan za drugim, stradali su i ostali biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, kao i razni svjetovnjaci, muškarci i žene različitih staleža i zanimanja.

18

Fati

ma

– po

ruka

tra

gedi

je il

i nad

e?STudenci 56

Božić 2017.

Prizor treći

Podno dva kraka Križa stajala su dva Anđela, svaki s kristalnom škropilicom u ruci, skupljajući u nju krv Mučenika kojom su po-tom škropili duše što su se približavale Bogu.

Tek što je prestalo viđenje koje čini treći dio tajne, Gospa nam se obratila riječima: Kad molite krunicu, nakon svakog otajstva (desetice) recite: 'O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe!'

Potom se, kao i obično, počela nepri-mjetno uzdizati u smjeru istoka sve dok nije iščezla u beskraju nebeskog svoda.

Fatimska poruka Majke Božje sastav-ljena je, dakle, od tri dijela ili kako je uvrije-ženo tumačiti tri tajne. Prvi dio ili prva tajna odnosi na zastrašujuću viziju pakla i osudu velikoga broja duša. Tih je duša jako mnogo. Ponajprije jer one same ne mare za svoje spasenje, a zato i što ne postoji netko tko bi za njih molio i vršio pokoru. Danas, kao i prije sto godina, ista je situacija s ljudskim rodom. Koliki ne samo da žive kao da Bog ne postoji već otvoreno i drsko hule protiv Njega i Majke Božje!

Drugi dio Gospine poruke odnosi se na vremenite kazne koje su, na žalost, udarile svijet (vjerojatno će i dalje udarati) za sve njegove grijehe i otpadništvo od Boga. Nije li se svijet u doba fatimskih ukazanja nalazio na završetku Prvog svjetskog rata u kojem su velike i moćne države propale, a besmislene borbe dovele da je cvijet europske mladosti iskrvario? Nisu li ostatci stare kršćanske civi-lizacije ostali utopljeni u raznoraznim grješ-kama, utrkama za „napretkom“ te senzualnim užicima? Iako strašno, iskustvo Prvog svjet-skog rata nije zaustavilo samoubilački pohod čovječanstva prema sve brojnijim grijesima. I dogodio se Drugi svjetski rat sa svim svojim okrutnostima i barbarstvom. Ubijeni su mi-lijuni nevinih, a brutalnost koncentracijskih logora do danas izaziva grozu. Nakon tog

rata stvarno su se proširile svijetom „zablude Rusije“ u vidu uspostavljanja bezbožnoga i antikršćanskoga komunističkoga režima koji je urodio brojnim devijacijama na svim razi-nama društva. I naša se domovina još uvijek bori s demonima komunizma koji su se, pot-pomognuti medijima, pod krinkama raznih „prava i sloboda“, infiltrirali u naše obitelji i nagrizaju nas poput zloćudne bolesti.

I, konačno, treći dio fatimske poruke odnosi se na viziju neizbježne kazne koja će pogoditi svijet i uzrokovati veliku katastro-fu koja će progutati mnoštvo žrtava iz svih društvenih slojeva i naroda, a neće mimoići ni Svetog Otca ni Crkvu. Iako će se to nužno i neizbježno dogoditi, ipak ovaj dio poruke završava nadom: nakon takve katarze dola-zi do velikog povratka čovječanstva Bogu, odnosno do ispunjenja Gospinih riječi: „Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti!“

Dana 13. kolovoza, kada se trebalo do-goditi četvrto ukazanje, djeca nisu mogla doći u Irijsku dolinu. Oteo ih je i držao za-tvorenima načelnik Qurema želeći od njih na silu saznati sadržaj tajne. No djeca su ostala postojana.

U uobičajeni sat dolinom je odjeknuo grom praćen munjom, a ljudi koji su tu bili nazočni, svjedočili su pojavi malog bijelog oblaka koji se kratko zadržao povrh hrasta. Primjetili su da lica i odjeća ljudi, baš kao zemlja i drveće, mijenjaju boje. Gospa je došla, ali djece nije bilo.

No, vratila se nekoliko dana kasnije, 19. kolovoza, oko četiri sata poslije podne. U trenutku kad su se počele zbivati atmosfer-ske promjene koje su uobičajeno prethodile Gospinu dolasku: iznenadni pad tempertu-re i potamnjenje sunca, Lucija se zatekla u Valinhosu, zajedno s Franjom i još jednim rođakom. Predosjećajući nadnaravni događaj, brzo šalje po Jacintu koja i uspijeva stići na vrijeme kako bi vidjela Gospu kako se obavijena svjetlošću pojavljuje povrh hrasta crnike, malo većeg nego u dolini Iria. Gospa

19

Fati

ma

– po

ruka

tra

gedi

je il

i nad

e?

STudenci 56

Božić 2017.

im izražava svoju želju da dolaze svakog trinaestog na mjesto prvog ukazanja i da nastave sa svakodnevnom molitvom krunice. Ponovila je da će u listopadu učiniti čudo da bi svi povjerovali u istinitost ukazanja.

Na Lucijino pitanje što će učiniti s nov-cem koji narod ostavlja, Gospa je kazala:

Načinite dva prijenosna procesijska po-stolja. Jedno ćeš nositi ti, Jacinta, i još dvije djevojčice odjevene u bijelo, a drugo Franjo s još tri dječaka. Nosit ćete ih na blagdan Kraljice Svete Krunice. Novac koji preostane, namijenit ćete za gradnju kapelice koju ćete dati podići.

Još je dodala na kraju, s tužnim izrazom lica: Molite, mnogo molite, prikazujući žrtve za grješnike jer mnoge duše idu u pakao jer se nema tko za njih moliti ni žrtvovati!

Tada, kao i obično, polagano se uzdižući prema istoku, iščeznu.

Jednako kao i kod prethodnih, i kod pe-tog ukazanja, nazočno mnoštvo (procjenjuje se više od dvadeset tisuća ljudi) svjedočilo je nizu popratnih atmosferskih pojava: izne-nadno se snizila temperatura, sunce je potam-njelo do te mjere da su se vidjele zvijezde, a spustila se i neka vrsta kiše od latica duginih boja ili snježnih pahuljica koje su nestajale prije nego bi dotakle tlo.

Osim toga nebom se, u smjeru od istoka prema zapadu, dostojanstveno i polagano kretala svjetleća kugla koja se pred kraj uka-zanja kretala obrnutim smjerom!

Vidioci su najprije vidjeli odbljesak svjetla, a potom, povrh hrasta, Gospinu div-nu pojavu. Kako kazuje Lucija, Gospa ih je zamolila da nastave sa svakodnevnim molje-njem krunice i najavila da će se u listopadu pojaviti i Isus i Žalosna Gospa, Gospa od Karmela i sveti Josip s malenim Isusom kako bi blagoslovili svijet. Tada se, na isti način kao i prijašnjih ukazanja, počela polako uz-dizati te iščezla.

Šesto i posljednje ukazanje, dogodilo se kao i svaki put do tada. Djeca su najprije vidjela odsjaj svjetlosti, a potom i Gospu kako stoji nad crnikom. Tada im se, kako je i obećala pri prvom ukazanju, predstavila:

Želim da na ovome mjestu sagradite ka-pelu meni u čast. Ja sam Gospa od Krunice. Nastavite moliti krunicu svaki dan redovito. Rat će završiti i vojnici će uskoro kućama.

Lucija je molila Gospu za ozdravljenje nekih bolesnika i obraćenje grješnika. Gospa je rekla da će neki ozdraviti, a neki ne. S tužnim izrazom lica dodala je: Neka presta-nu vrijeđati Gospodina Boga kojemu je već toliko uvreda naneseno.

Nato raskrili ruke što zasjaše odblje-skom sunčevih zraka. Dok se tako uzdizala, odraz njihove svjetlosti neprestance se ocr-tavaše na samome suncu.

Tada Lucija povika: „Gledajte Sunce!“Gospe je nestalo u beskraju nebeskoga

svoda, a uz Sunce su se najprije pojavili sveti Josip s malenim Isusom i Gospa od Kruni-ce. Bila je to Sveta obitelj. Djevica je bila

20

Fati

ma

– po

ruka

tra

gedi

je il

i nad

e?STudenci 56

Božić 2017.

odjevena u bijelu haljinu prekrivenu plavim plaštem. Sveti Josip također je bio odjeven u bijelo, a maleni Isus u svijetlocrveno. Sveti Josip triput je blagoslovio mnoštvo znakom križa, a isto je učinio i maleni Isus.

Uslijedilo je viđenje Žalosne Gospe i Krista satrta pod križem na putu do Kalvarije. Krist je načinio znak križa blagoslivljajući nazočan narod. Gospine grudi nisu bile pro-bodene mačem, a što se Krista tiče, Lucija je vidjela samo gornji dio Njegovoga tijela.

Naposljetku se, u svoj svojoj slavi, po-kazala Gospa od Karmela, okrunjena kralji-com Neba i Zemlje, držeći u naručju male-noga Isusa.

Dok su se pred očima vidjelaca odvijali ovi prizori, ogromno mnoštvo naroda (izme-đu pedeset i sedamdeset tisuća) svjedočilo je čudu Sunca. Tijekom cijelog ukazanja padala je kiša. U trenutku dok se Presveta Djevica uzdizala, a Lucija vikala: “Gledajte Sunce!“, oblaci su se rastvorili otkrivši Sunce koje se činilo poput goleme srebrne kugle. Blistalo je dotad neviđenim sjajem, ali nije zasljepljivalo. Sljedeći trenutak počelo je „plesati“. Okretalo se poput divovskoga ognjenoga koluta, pa bi se umirilo. Potom bi se opet počelo vrtoglavo vrtjeti oko vlastite osi. Rubovi su mu se obojili grimizom pa je tako „urešeno“ kovitlajući se klizilo nebom, odašiljući žarke ognjene zrake. U raskošnim preljevima raznih boja njegova se svjetlost odražavala na tlu, drveću, žbunju kao i na licima i odjeći ljudi. Triput se, mahnito gonjeno, zatreslo i uzdrmalo čineći se da će se sunovratiti među prestrašeno mnoštvo.

Ta izvanredna pojava trajala je kojih de-setak minuta, poslije čega se Sunce krivuda-jući vratilo na mjesto s kojega se „strmoglav-ljivalo“ te nastavilo sjati mirno i uobičajeno svojim svakodnevnim sjajem.

Time se niz ukazanja završio.Mnogi su opazili kako se njihova kišom

natopljena odjeća iznenadno osušila! Čudu Sunca svjedočili su i brojni ljudi izvan sa-moga mjesta ukazanja, u krugu od četrdeset kilometara.

Lucijino poslanje

10. prosinca 1925. u njezinoj samostan-skoj ćeliji, u Kući sestara dorotejki (Španjol-ska) sestri se Luciji, lebdeći povrh sjajnoga oblaka, ukazala Presveta Djevica s malenim Isusom. Jednu je ruku Djevica položila Luciji na rame, a u drugoj je držala srce obavijeno trnjem. Okrenut prema srcu, mali joj se Isus obratio: Smiluj se Srcu svoje Presvete Majke prepunom trnja kojim ga neprestano proba-daju nezahvalni ljudi, a nema nikoga tko bi ga pokušao odstraniti djelima pokore.

Presveta Djevica nadodala je i ovo: Po-gledaj, kćeri, moje srce obavijeno trnjem, srce što ga nezahvalni ljudi neprestance probada-ju psovkama i uvrjedama. Barem ti me poku-šaj utješiti pa poruči da svima onima koji se kroz pet prvih subota u mjesecu ispovijede, pričeste, izmole krunicu i petnaest minuta ostanu sa mnom razmatrajući petnaest otaj-stava kako bi mi pružili zadovoljštinu, obe-ćajem pomoć u času smrti, sa svim milostima potrebnima za spas njihovih duša.

15. veljače 1926. Luciji se ponovno uka-zuje maleni Isus pitajući je je li već proširila pobožnost njegovoj Presvetoj Majci. Lucija Ga izvještava o poteškoćama na koje nailazi njezina poglavarica u pokušaju širenja te po-božnosti koju ne može sama pokrenuti. Isus odgovara: Istina je da ne može sama, ali uz moju milost može sve!

Lucija mu je izložila i poteškoće nekih osoba da se ispovijede subotom, zamolivši Ga neka bi ispovijed vrijedila osam dana. Isusov odgovor bijaše: Da, ispovijed može vrijediti i mnogo više od osam dana pod uvjetom da oni koji me primaju budu u sta-nju milosti i da to čine s nakanom pružanja zadovoljštine Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Lucija Ga je pitala i to što bi se dogodilo kada bi netko, ispovijedajući se, zaboravio spomenuti nakanu, na što joj je Isus odgo-vorio: U tom slučaju može je spomenuti pri sljedećoj ispovijedi do koje bi trebalo doći čim se za to ukaže prva prilika.

21

Fati

ma

– po

ruka

tra

gedi

je il

i nad

e?

STudenci 56

Božić 2017.

Tijekom bdijenja, u noći s 29. na 30. svibnja 1930. Gospodin se u u duhu obratio sestri Luciji razriješivši nekoliko dvojbi koje su je mučile oko ove pobožnosti:

Ova će pobožnost, uz dopuštenje mojih svećenika, vrijediti i u slučaju da se obavlja nedjeljom nakon prve subote u mjesecu, ako za to postoje valjani razlozi. Pitaš zašto baš pet, a ne devet ili sedam subota. Kćeri moja, razlog je jednostavan. Pet je vrsta psovki i uvreda koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu:

1. Psovke upućene Bezgrješnom Začeću2. Psovke upućene Njezinu Djevičanstvu3. Psovke upućene Božjemu Majčinstvu,

kao i odbijanje da se Majka Božja pri-hvati kao Majka svih ljudi

4. Uvrede kojima se u srcima djece jasno pokušava pobuditi osjećaj ravnoduš-nosti, prijezira, pa čak i mržnje prema Bezgrješnoj Majci

5. Uvrede izravno upućene Njezinim sve-tim slikama.

U iščekivanju pobjede Bezgrješnog Srca

Bog je Mariju poslao u Fatimu da on-dašnji grješni svijet upozori na kaznu koja ga čeka ako se ogluši na zahtjev za obraćenjem i povratak Bogu. A je li današnje čovječan-stvo bliže Bogu? Vrijeđa li Ga manje svojim grijesima?

Dovoljno je promotriti suvremene na-vike, modu, razinu kulture, državne zakone i moral koji se nameće sredstvima javnog pri-općavanja da shvatimo kako današnji svijet ni na koji način nije bliži svojem Stvoritelju od onoga prije dva svjetska rata. Naprotiv, u svim područjima suvremenog življenja sve je veća pobuna protiv Božjih zakona i Njegove volje. Spomenimo samo neka „prava“ koja omogućuju abortus, eutanaziju,

ozakonjavanje veza među osobama istoga spola i izjednačavanje s vezom između žene i muškarca, blasfemiju, rodnu ideologiju... A kad tomu dodamo i sve veći nered unutar same Crkve, nema druge nego priznati da su Gospini pozivi na obraćenje i upozorenja na kaznu koja može uslijediti, jednako aktualni danas kao i prije stotinu godina.

Na našu sreću Presveta nam je Djevica ponudila spasonosne protumjere: posvećenje Rusije Njezinu Bezgrješnom srcu, činjenje pet prvih subota u mjesecu, dnevnu molitvu krunice i vršenje pokore za obraćenje grješ-nika. Dakle, samo o nama ovisi hoćemo li i kako primjeniti te protumjere da bismo izbjegli zasluženoj kazni.

Gospa je u Fatimi najavila trijumf svoga Bezgrješnoga Srca.

„Što, dakle, može značiti taj trijumf ako ne kraljevstvo Presvete Djevice koje je najavio sveti Ljudevit Marija Montforski?“, piše prof. Plinio Correa de Oliveira, „a što bi drugo i moglo značiti to kraljevstvo doli doba krjeposti u kojem će čovječanstvo biti izmireno s Bogom u krilu Crkve, u kojem će živjeti na zemlji u skladu sa zakonima Božjim, pripremajući se za nebesku slavu... Djevica nas je stavila pred jasan izbor: ili ćemo se obratiti ili će nas snaći strašna kazna. Ali na kraju će na svijetu pobijediti Njezino Bezgješno Srce. Drugim riječima, ovako ili onako, uz manje ili veće ljudske patnje, Ma-rijino će Srce pobijediti. A to opet znači da su dani vladavine bezbožnosti odbrojani.“

Iz tog razloga potpuno uvjereno i bez i najmanjeg straha od proturječja smijemo ustvrditi da poruka iz Fatime nadilazi sve što je Providnost prenijela ljudima u svjetlu velikih povijesnih protivština. Molimo stoga Gospu Fatimsku, Kraljicu Krunice te svete pastire Jacintu i Franju za milost obraćenja i vjere te da ne čekamo dugo na pobjedu Bezgrješnog Srca Marijinog! Amen.

Priredila: Marija Mika Babić

22

50.

oblj

etni

ca u

pute

„M

usic

am s

acra

m“

STudenci 56

Božić 2017.

50. obljetnica upute „Musicam sacram“

D rugi je vatikanski sabor donio velike promjene unutar Crkve te postavio nove smjernice u odnosima Crkve

i društva. Sabor je imao zadaću usmjeriti Crkvu prema modernom društvu i iznaći načine kako uspostaviti što bolji dijalog s društvom koje se zbog mnogo razloga počelo odmicati od Crkve. Sabor je zasjedao pune tri godine (1962. - 1965.) te je među ostalim važnim temama snažno dotakao i reformirao liturgiju. Nakon II. koncila mise se slave na narodnim jezicima dok su se prije toga slavile isključivo na latinskom jeziku. Liturgijska reforma je imala cilj potaknuti vjernike na što bolje razumijevanje važnosti liturgije u životu čovjeka i Crkve. Liturgija postaje ja-snija, jednostavnija i omogućena joj je bolja prilagodba mjesnoj kulturi i običajima. Jači naglasak se stavlja na Sveto pismo, a homilija (propovijed) dobiva na većem značenju. Pri tome valja reći kako su neki djelovi litur-gije ostali nepromijenjeni (ustanovljeni od Boga). Reforma je neizbježno imala utjecaj i na svetu liturgijsku glazbu. Sacrosanctum Concilium (SC), jedan je od najvažnijih doku-menata Sabora, i tiče se liturgije, pojašnjava ulogu i mjesto glazbe (osobito pjevanja) u liturgijskom slavlju: Glazbena je baština opće blago Crkve neprocjenjive vrijednosti jer se ističe između ostalih izraza umjetnosti posebno time što sveto pjevanje, združeno s riječima, tvori potrebiti i sastavni dio svečane liturgije (SC, 112). Na njegovom temelju izdana je uputa Musicam sacram.

5. ožujka 2017. navršila se 50. godina od objave posljednje veće upute (instructio) o svetoj glazbi u Katoličkoj Crkvi: Musicam sacram (Uputa o glazbi u svetom bogosluž-ju). Riječ je o dokumentu koji je proizašao

iz SC-a, a uloga mu je pravilno provesti te dodatno pojasniti i definirati odredbe SC-a te odnos glazbe, liturgije i Crkve kao zajednice vjernika. Stoga Musicam sacram donosi vrlo praktične upute što činiti i kako djelovati o pitanju glazbe u svetom bogoslužju. Uputu je izradila grupa liturgičara, crkvenih glazbeni-ka, biskupa i predstavnika pastoralnog klera. O glazbi govori kroz naglašavanje njezine pastoralne uloge, tj. kroz aktivno sudjelova-nje vjernika u svečanim liturgijskim slavljima i duhovnoj koristi koju zadobivaju na taj način. Pritom se umjetnička strana crkvene glazbe prepušta skladateljima, voditeljima i izvođačima.

Povodom navedene obljetnice u ožujku je održana međunarodna konferencija Glazba i Crkva: kult i kultura 50 godina nakon Mu-sicam sacram koju su organizirali Papinsko vijeće za kulturu i Zbor za katolički odgoj. Na konferenciji se, među ostalim, raspravljalo o odnosu crkvene glazbe i suvremene kulture te estetskoj kompetenciji svećenika, redovnika i dušebrižnika. Sudionicima se obratio Sveti Otac te je u svom govoru okupljenima istakao ono što je važno za liturgijsko-glazbeno dje-lovanje prema Musicam sacram te podijelio vlastita razmišljanja o suvremenoj liturgijskoj glazbi i njezinu usmjerenju. Vrijedi istaknuti dvije njegove misli: Radi se, s jedne strane, o očuvanju i vrjednovanju bogate i raznovr-sne baštine naslijeđene iz prošlosti, njezinu uravnoteženomu korištenju u sadašnjosti, izbjegavajući rizik nostalgične i ‘arheološke’ vizije. S druge strane, potrebno je djelovati na način da sveta glazba i liturgijsko pjevanje budu potpuno inkulturirani u umjetničke i glazbene izričaje današnjice, da znaju utje-loviti i prevesti Božju riječ u pjesme, tonove

23

50.

oblj

etni

ca u

pute

„M

usic

am s

acra

m“

STudenci 56

Božić 2017.

i harmonije koje će potaknuti vibracije srca naših suvremenika, stvarajući jednu priklad-nu emotivnu klimu koja će probuditi vjeru i pridonijeti sabranosti i potpunomu sudjelo-vanju na misteriju koji se slavi.

Od samih početaka Crkve pa do da-nas glazba je bila i ostala snažno povezana s liturgijom. Tu prisnost su mnogi crkveni oci, pape i teolozi posvjedočili kroz mnoge dokumente, osvrte i čitav niz drugih djelâ. Važnost glazbe povezana je s dubokom vezom između liturgije i glazbe i ta povezanost ide u dva smjera: dobra liturgija dopušta glazbu visoke razine, a jedna standardno loša glazba za liturgiju, strahovito utječe na nju. Ne može se zaboraviti ekumenska važnost glazbe kad znamo da druge kršćanske tradicije – angli-kanci, luterani, pravoslavci – imaju visoko mišljenje glede važnosti i dostojanstva svete glazbe, o čemu svjedoči njihova pomno ču-vana baština.1 Danas smo svjedoci da se u mnogim župama i crkvama uglavnom urba-nih dijelova naše domovine događaju veliki propusti koji su u gotovo potpunoj suprot-nosti s navedenom konstitucijom i uputom Musicam sacram. Sve češće se može opaziti kako se u liturgijsku praksu uvode različiti glazbeni oblici i interpretacije koje svojom formom i sadržajem ne odgovaraju liturgij-skom vremenu i/ili činu. Štoviše, mnoge župe koje baštine bogato naslijeđe u vidu napjeva, psalama, misnih ordinarija i drugih pobožnih pjesama, nekritično i nepromišljeno odbacuju i prepuštaju zaboravu takvu stoljetnu tradi-ciju, a koja se, da apsurd bude veći, odlično združuje s liturgijom. Tragična je spoznaja da se izuzetna i prebogata baština koju bi trebalo njegovati i prenositi budućim pokoljenjima, mijenja za glazbu daleko manje umjetničke vrijednosti i neprilagođenu liturgiji. Vremena u kojima je Crkva stvarala kulturu i bila nje-zin stjegonoša odavno su za nama, no to ne znači da je nekritično odbacivanje “starog” (tradicionalnog) i pribjegavanje “novom” (modernom) ispravno, već ukazuje na duboke probleme društva i Crkve. Ovakav “trend” traje već duže vrijeme, a razloga je mnogo.

1 http://www.altaredei.com/?page_id=20

Jedan od najvažnijih razloga ovakve negativne prakse je nerazumijevanje liturgije, njezinog značenja i odnosa s glazbom. Ako je liturgija javni, formalni i svečani kult prema Bogu, a glazba sastavni dio te liturgije, onda ni na koji način glazba ne može biti potpuno odvojena od te iste liturgije. Često u našem lokalnom govoru znamo reći kako je nedje-ljom ili kojim blagdanom “pivana misa”, što bi bila ispravna sintagma u odnosu na “pje-vanje na misi” koje se širi, pogotovo među mlađim generacijama vjernika. Misa nipošto nije i ne može biti glazbeno-scenski događaj ili nekakav formalni okvir unutar kojeg se pjevaju melodije koje sadržavaju duhovne misli i osjećaje odvojene od slavlja i žrtve oko koje se okuplja. Nedostatak liturgijskog i uopće teološkog razumijevanja bez stvara-nja potrebe vlastitog i zajedničkog učenja o odredbama Crkve (i tome pridružen široki društveni otpor tradiciji u vidu liberalizacije i nezdravog poimanja tolerencije) vodi prema desakralizaciji liturgije i njenoj dekadenciji.

Sigurno su mnogi od nas imali priliku čuti stav sličan ovom: Super mi je tamo na misi. Pozitivna je atmosfera, svira bend, bude mi ‘ekstra’ pa više ne idem u onu crkvu jer mi bude predosadno i nikad dočekat kraj… Očito je kako vjernici “biraju” prema vlastitim kriterijima ugode, ili nekog drugog osjetilnog iskustva, gdje im je ljepše slušati. Pohode mje-sta gdje će se bolje osjećati. A zapostavlja se pritom bit i važnost zajedništva, kontemplacije i klanjanja misteriju euharistije. Umjesto da bude nijemi promatrač, dio publike ili kritičar, Crkva od svakog vjernika očekuje da aktivno sudjeluje u euharistijskom slavlju. Glazba u crkvama se sve više počinje koristiti za stva-ranje plitkih emotivnih iskustava, no pomoću iskustava nije moguće dostići onu razinu koja bi vjernike približila transcedentnom i tako ih duhovno oplemenila.

S druge strane, nije moguće i nije dobro zanemariti duh vremena u kojem živimo. Zborovi mladih, vokalno-instrumentalni sa-stavi, moderni instrumenti i harmonije su bliži uhu mladih i velika su evangelizator-ska snaga Crkve. Crkva itekako prepoznaje

24

50.

oblj

etni

ca u

pute

„M

usic

am s

acra

m“

STudenci 56

Božić 2017.

njihov potencijal i potiče takve pojave unutar vjerskih zajednica. Ali ono što stavlja pred sve njih je potreba spomenutog razumijeva-nja liturgije. Nedopustivo je, primjerice, da se kroz korizmu ili došašće pjevaju lepršave melodije čiji tekst nema nikakve veze s po-korničkim vremenom i iščekivanjem. Isto je i s izmjenama propisanih i nepromjenjivih obrazaca koje predviđa Red mise.

Svjesni negativnih pojava, relevantni stručnjaci unutar Crkve kojima je poziv i zadaća brinuti se o dostojanstvu liturgije i njezine svete glazbe, zajedno su istupili s pri-jedlozima za pozitivne promjene s namjerom oporavka svete glazbe u liturgiji2. Ovdje su ti prijedlozi navedeni u skraćenom obliku:

1. Reafirmacija bogatog nasljeđa Crkve, prije svega gregorijanskog pjevanja i svete polifonije zajedno s modernim svetim skladbama ukoliko su inspirirane na ovim velikim tradicijama;

2. Izobrazba odgojitelja i pedagoški pri-stup mladima kako bi im se približila ljepota liturgije i počela razvijati spo-sobnost preopoznavanja istinske um-jetnosti;

3. Otvaranje prostora glazbenicima laici-ma koji su stručni u pogledu glazbe, um-jetnosti i liturgije te nužnost poštovanja i promocije te profesije unutar zajednice;

4. Inzistiranje na repertoriju visokog ni-voa i na osobama s najvišom stručnom spremom, posebno u katedralama i ba-zilikama;

5. Održavanje misa na latinskom jeziku u katedralama i bazilikama barem jedan put tjedno kako bi se ostalo u doticaju s liturgijskom, kulturnom i umjetničkom baštinom Crkve;

6. Dodatan angažman klera oko učenja i uporabe liturgijskih melodija prema uputi Musicam sacram i ostalim dokumentima te briga katoličkih izdavača oko širenja dobrih primjera sakralne glazbe.3

2 http://www.altaredei.com/?page_id=203 Usp.: http://www.altaredei.com/?page_id=20

Kada se uzme u obzir sve dosada nave-deno i to usporedi s brigom o svetoj glazbi u našoj župi, lako je zaključiti da naša župa brine o liturgijskoj glazbi. Za to su u najvećoj mjeri zaslužni neumorni članovi studenačkog župnog zbora koji svojim trudom i ozbiljnim pristupom prate sve zahtjeve koji se pred njih stavljaju. Jednako vrijedi i za većinu stude-načkih župnika koji su znali prepoznati i na različite načine podupirati pjevanje i sviranje u našoj crkvi. Nemoguće je zaobići altruizam i veliki napor utemeljitelja današnjeg župnog zbora g. Ante Babića koji je upornim radom kroz minuli četvrt stoljeća postavio čvrste temelje organiziranom crkvenom pjevanju u župi, a nabavkom mehaničkih orgulja pru-žio je mnogim budućim generacijama Stu-denčana mogućnost muziciranja na jednom od najljepših i najsloženijih instrumenata. Rezultat tog rada je vidljiv i mjerljiv. Naša župa trenutno ima tri aktivna orguljaša, impo-zantan repertoar koji čini više od 300 liturgij-skih pjesama, psalama, šansona, ordinarija i zaboravu otrgnutih crkvenih pučkih napjeva. Kad tome pridodamo da se većina tih djela izvodi višeglasno i da se pjeva barem jedna nedjeljna sveta misa, postaje jasno kakvu vrijednost posjeduje naša župa. Uz župni zbor povremeno se sastaje dječji zbor i zbor mladih “Izvor” dok vokalno-instrumentalni sastav čeka na neka bolja vremena.

Pogled u budućnost je vrlo nejasan i maglovit. Studenčana je svakim danom sve manje, a bez mladih koji pjesmom sla-ve Gospodina, nije jednostavno održati ovu razinu i kvalitetu koju studenački zbor tre-nutno posjeduje. Stoga je neobično važno za nas Studenčane da već od malih nogu djecu približavamo i potičemo što aktivnijem sudjelovanju u vjerskoj zajednici kroz službe ministranata, čitača, a pogotovo pjevača. Sve te službe odgajaju, duhovno uzdižu i formi-raju svakog vjernika što je na korist i ponos svim župljanima.

Ne zaboravimo onu staru uzrečicu koja kaže: “Onaj tko pjeva, dvostruko moli!”

Mario Cikojević

25

O š

tova

nju

sv.

Roka

– s

uzaš

titn

ika

naše

žup

e i e

urop

skoj

udr

uzi „

Prij

atel

ji s

v. R

oka“

koj

a ga

pro

mič

e

STudenci 56

Božić 2017.

O štovanju sv. Roka – suzaštitnika naše župe

i europskoj udruzi „Prijatelji sv. Roka“

koja ga promiče

S uzaštitnik naše studenačke župe sv. Roko (rođen oko 1295. – umro 16. kolovoza 1327.) u našoj domovini, ali

i u svijetu, vrlo je štovan i omiljen svetac. Mnoštvo je crkava, crkvica i kapelica, ma-njih ali i onih većih, napose onih po Europi, posvećenih njemu na čast. Autor ovih redaka se doista ugodno iznenadio, i iskreno obrado-vao, kad je za jednog svojeg boravka u Rimu doznao da postoji Europska udruga ''Prijatelji sv. Roka'' (Assoziazione Europea ''Amicidi San Roco'') koja djeluje pri rimskoj crkvi sv. Roka, smještenoj samo kojih par koraka od naše hrvatske crkve i Zavoda sv. Jeronima u rimskoj četvrti Ripeti, na obali Tibera. U toj zaista prekrasnoj rimskoj crkvi sv. Roka svoje sjedište ima Nadbratovština – Maj-ka (Arciconfraternita Madre) sv. Roka koja tamo postoji i djeluje još od davne 1499. Ta je bratovština i podigla spomenutu crkvu sv. Roku u čast. Ova je, kako to vidimo iz njezina naslova, Nadbratovština - Majka, što znači središnja, temeljna i najčasnija među svim bratovština sv. Roka kojih je u prijašnjim vremenima bilo posvuda i mnogo, ali ih ima i danas. Njegovo se štovanje najviše proširilo u njegovoj rodnoj južnoj Francuskoj, osobito u

26

O š

tova

nju

sv.

Roka

– s

uzaš

titn

ika

naše

žup

e i e

urop

skoj

udr

uzi „

Prij

atel

ji s

v. R

oka“

koj

a ga

pro

mič

eSTudenci 56

Božić 2017.

okolici Montpelliera, njegova rodnog grada, a zatim i na talijanskom području (osobito u Bresciji, Piacenzi i u Veneciji). Drži se da je sv. Roku u čast samo u Italiji podignuto oko 3000 crkava, kapela i oratorija! Kod nas, u Korčuli, postoji veoma stara bratovština sv. Roka te mnoštvo crkava, kapela, kapelica posvećenih sv. Roku na cijelom hrvatskom području. U našoj kršnoj Lici, u Ličko-senj-skoj županiji, nalazi se i Sv. Rok – najveće naselje u općini Lovinac.

Sv. Roko je poznat kao zaštitnik od za-raznih bolesti, kuge napose, ali i kao svetac

omiljen zbog svoje poniznosti, skrovitosti svojega života, svoje milosrdnosti prema bolesnima i slabima, svoje junačke vjernosti Bogu u izvršavanju svojeg zavjeta o službi bolesnima itd. Sv. Roko je svakako i svetac sv. euharistije, svetac trpljenja, svetac po-uzdanja u Božju providnost koji je – iako iz bogatog roda i uglednog podrijetla – sve ostavio da bi služio Bogu živeći evanđeoskim životom. On je i prvi svetac – laik, dakle nesvećenik, odnosno neredovnik, kojeg je Crkva proglasila svetim. Zbog svega toga vrlo je brzo postao blizak srcima i dušama ka-toličkih vjernika, osvojio ih svojom osobom i svojim životom. Tako je to zasigurno bilo i na našim Studencima kad su ga naši stari izabrali za – uz velikog sv. Iliju – suzaštitnika naše župe, a tako je to i danas. Ljepota njegova kipa u njegovoj kapelici kod naše župne kuće Podgredom zaista osvaja: sv. Roko je odjenut u hodočasničko odijelo - sa školjkama na ramenima svojeg kratkog oplećka te tikvicom za vodu o pojasu – sav zagledan u nebo… Pokazuje prstom na ranu na lijevoj natkolje-nici jer je i sam bio bolesnik, potreban skrbi i pažnje, bolesnik među bolesnicima, ugrožen među ugroženima, odbačen među odbačeni-ma ondašnjeg društva… među koje je dospio htijući – poput milosrdnog samaritanca iz evanđelja – služiti potrebnima, napose bole-snicima, i tako živjeti Kristovu evanđeosku poruku… Pokraj njega je pas koji mu je, kad već ljudi to nisu htjeli, donosio kruh i služio mu. Zanimljiva je tu sličnost ovog detalja s onim povezanim uz gavrana uz kip sv. Ilije koji je njemu također služio donoseći mu, po Božjem nadahnuću, jutrom kruha, a večerom mesa…

Eto, iz svih tih razloga, kako rekosmo, vrlo smo se obradovali kad smo saznali da postoji i djeluje Europska udruga „Prijatelji sv. Roka“. Ona djeluje u svojim podružni-cama u Italiji, Portugalu, Njemačkoj i Špa-njolskoj. Središte joj je, naravno, u Rimu u spomenutoj crkvi sv. Roka. A zašto baš tamo? Tamo, naime, zbog jednostavne a vrlo važne

27

O š

tova

nju

sv.

Roka

– s

uzaš

titn

ika

naše

žup

e i e

urop

skoj

udr

uzi „

Prij

atel

ji s

v. R

oka“

koj

a ga

pro

mič

e

STudenci 56

Božić 2017.

činjenice: u toj se rimskoj crkvi – a Rim je središte kršćanskog svijeta i sjedište papa, nasljednika sv. Petra apostola - čuvaju i štuju dvije važne časne relikvije – ostatci tijela sv. Roka: dio njegove bedrene kosti te dio kosti njegove desne ruke. U tradiciji Crkve duboko je ukorijenjeno štovanje svetaca i vjernici časte njihove relikvije: Izraz „relikvije sveta-ca“ označava u prvom redu njihova tijela, ili pojedine dijelove tijela svetaca – dakle, onih vjernika koji su već u nebeskoj slavi, ali su se za svojeg života na zemlji isticali svetošću svojega života, kao primjerni članovi Božjeg naroda, mističnog Tijela Kristova koje je sv. Crkva. Jedina svrha čašćenja svetačkih relikvija je čašćenje Boga i posvećivanje čovjeka na što ga to i takvo čašćenje potiče: da, naime, živi životom dostojan svojega krštenja, životom sukladnim Božjoj volji i Božjem zakonu, nasljedujući živote svetaca, vodeći se primjerom njihovih vrlina – jer su oni – sveci – na poseban način prijatelji Božji! A to je i naš dragi sv. Roko! Ove re-likvije sv. Roka u Rimu vrlo su dragocjene. Njegovu relikviju ruke naziva se i časnom relikvijom (reliquia insigne). Časteći tu re-likviju, kao uostalom i sve druge relikvije svetaca, častimo i razmatramo, kako to piše u jednom njezinom opisu, Božja djela koja

je Bog učinio i čini i danas po svojim sveci-ma, pozivajući i nas na svet kršćanski život, vjerujući čvrsto u Njega – Njega koji očituje svoju božansku svemoć ne nekom fizičkom snagom svoje ruke, nego svojom ljubavlju… Spomenuta Europska udruga „Prijatelji sv. Roka“ te Nadbratovština sv. Roka na njegov blagdan sudjeluje u Rimu s ovim svečevim relikvijama u svečanom slavlju, procesiji napose, a izlaže ih na štovanje vjernicima i u drugim državama, izvan Italije, gdje postoje i djeluju njezine podružnica, i gdje je prisutno štovanje sv. Roka… Možda bi se jednog dana moglo pomišljati na to da se i na našim Stu-dencima o blagdanu sv. Roka priredi jedno takvo slavlje! Možda da se baš kod nas osnuje i jedna takva Udruga prijatelja i štovatelja sv. Roka, prva takva u Hrvatskoj?!

Kako god bilo s tim prijedlozima i razmišljanjima, autoru ovih redaka je bila iznimna radost upoznati se sa svim ovim lijepim stvarnostima, želeći sve to podijeliti sa čitateljima našeg župnog lista, ali, i oso-bito, u molitvi se, ispred spomenutih časnih relikvija sv. Roka u Rimu, spomenuti naše drage studenačke župe i svih njezinih, živih i mrtvih, članova…

Marko Trogrlić - Grgić

28

Pror

ok il

ija

STudenci 56

Božić 2017.

Prorok ilija(II. nastavak)

Knjige o Kraljevima

Ilija i Ahab (1 Kr 17, 1-6)

Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: ’Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose, ni kiše osim na moju zapovijed.’ Ovako glasi prva rečenica u kojoj se pojavljuje Ilija u Bibliji, a sukladno tome, i u povijesti uopće. Bez predgovora ili nepotrebnih objašnjenja, Ilija dobiva svečano predstavljanje u kojem je naglasak stavljen na njegovu zakletvu Ja-hvom i oštru riječ Ahabu. Ilija govori jasno, jer narod i dvor znaju da kiša znači život, a suša glad i smrt. Štoviše, Ilija još ovime želi reći da kiša, život i plodnost ne ovise o Baalu. Razumljivo je kako je tim riječima razbjesnio narod i krunu, pa je stoga prisiljen bježati. Jahve ga upućuje da se skrije kod potoka

III. Starozavjetni Ilija

O Iliji najviše doznajemo iz Prve i Dru-ge knjige o Kraljevima koje su svr-stane u povijesne knjige Biblije pa uz

religioznu povijest (od Davida do Izgnanstva) donose niz općepovijesnih i zemljopisnih po-dataka. O vrijednosti povijesnih izvještaja knjigâ i kronologiji postoje različita stajališta, ali je neupitno da su usporedivi s vrlo pouz-danim asirskim analima. U kontekstu proroka Ilije, važno je naglasiti kako se svi događaji i osobe ocjenjuju s deuteronomističkog1 gledi-šta: odbacuje se svaki, čak i najmanji ostatak poganskih štovanja. Ilija se prvi put spomnje u Prvoj knjizi i cijelo peto poglavlje nosi naziv: Ilijino doba2. Prije daljnje raščlambe vrije-di upozoriti kako su tekstovi u Prvoj knjizi nastali poslije Ilije i da su ih gotovo sigurno pisali njegovi sljedbenici (Proročki sinovi). Zanimljivo je kako nema podataka o njegovu pozivu za proroka ili njegovu ranom životu, prije proročkog djelovanja. Jezik kojim su pisani tekstovi o Iliji su jednostavni, jasni i dinamični u smislu napetosti koja seže sve do trenutaka naglašene dramatičnosti. Ilija je predstavljen kao veliki prorok uz mnogo strahopoštovanja u pripovijedanju.

Nakon Knjigâ o Kraljevima, Ilija se u SZ spominje u Prvoj knjizi o Makabejcima, Knjizi Sirahovoj te kod Malahije u Proročkim knjigama.

1 grč. Δευτερονόμιον; lat. Deuteronomium- pojam koji označava “Drugi zakon”, tj. knjigu Ponovljenog zakona, posljednju knjigu Petoknjižja. Deuteronomi-stička tradicija ponavlja nauk da je Bog izabrao Izraela, a uvjet izbora je poštivanje Zakona i vjernost Hramu u Jeruzalemu. Središte joj vjerojatno predstavlja običajno pravo Sjevernog kraljevstva.2 1Kr 5

29

Pror

ok il

ija

STudenci 56

Božić 2017.

Kerit, nasuprot Jordanu. Tu je pio iz potoka, a gavrani su mu po Jahvinoj zapovijedi do-nosili kruh ujutro, a meso uvečer.

Čudo u Sarfati Sidonskoj (1 Kr 17, 7-24)

Potok Kerit je zbog suše presušio, pa ga Jahve upućuje u Sarfatu Sidonsku k jednoj udovici. Sarfata je fenički grad, smješten uz more i trgovačko mjesto kroz koje ljudi neprestano prolaze. Tako će Ilija biti nepri-mjetan i izvan dosega progoniteljima. Ondje neće javno djelovati makar se radi o pogan-skom gradu. Nimalo ne bi čudilo da se glas o suši i Ahabu pronio do Sarfate, pa je Ilija na oprezu. Na ulazu u grad Ilija susreće udovicu koja skuplja drva i obraća joj se na vrlo ne-običan način: ’Donesi mi malo vode u vrču, da pijem!’ Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: ’Donesi mi i malo kruha u ruci!’ U ovom govoru očituje se Ilijina vjera u Jahvu jer Ilija ni najmanje ne dvoji da je to baš ta udovica o kojoj je Jahve govorio i zato joj se obraća na tako direktan i autoritativan način. Udovica je zbunjena jer skuplja drva za posljednji kruh koji će ispeći i pojesti sa svojim sinom i nakon toga umrijeti jer više nema što jesti. S druge strane, u Iliji naslućuje čudotvorni spas. Ilija od nje traži nemoguće, no zapravo traži njezinu vjeru. Umiruje ju i obećaje kako neće nestati brašna u ćupu i ulja u vrču. Doista se tako i dogodilo te su imali što jesti, a njezina vjera u Ilijine riječi ih je spasila. Uskoro se razboli udovičin sin i podlegne bolesti. Tada ona kaže Iliji: ’Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!’ On joj reče: ’Daj mi svog sina!’ Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. Tada zavapi Jahvi i reče: ’Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu, koja me ugostila, uvaliti u tugu umorivši joj sina?’ Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: ’Jahve, Bože, učini da se u

ovo dijete vrati duša njegova!’ Dječak je oži-vio, a žena je dobila još jednu potvrdu svoje vjere vidjevši drugo Ilijino čudo. Njezin sin je živ. Ujedno, ovo je prvo čudo uskrsnuća koje Sveto pismo spominje u povijesti spasenja.

Događaji u Sarfati potvrđuju Iliju kao Božjeg čovjeka, onoga kojemu Jahve usliša-va molitve te ujedno ističe i snagu njegove molitve. Nazire se i Božja providnost iako nigdje izravno spomenuta: Gospodin ima plan s Ilijom kao i s udovicom. Brine o njima i spašava ih tako što spaja njihove životne puteve. Udovici i njenu sinu (slici odbače-nih i siromašnih) je potrebna pomoć, a Iliji sklonište od progonitelja.

Snaga Karmela (1 Kr, 18)

Tri i pol godine je Ilija morao provesti u progonstvu, ali je postigao cilj. Dokazao je Ahabu, Izabeli i čitavom narodu da je on pro-rok jer kiša nije pala, baš onako kako je on to prorekao u ime Jahvino. Treće godine mu se javlja Jahve i traži od njega da se pokaže Aha-bu. Na putu u Samariju Ilija susreće Obadiju, Ahabova dvorskog upravitelja koji je ostao vjeran Jahvi. Ahab bijaše uputio Obadiju da pronađe izvore i pašu kako bi prehranili stoku

30

Pror

ok il

ija

STudenci 56

Božić 2017.

jer je suša postala neizdrživa za kraljevski dvor. Ilija preko Obadije poručuje Ahabu da mu dolazi i da će mu se taj isti dan pokazati. A Biblija ovako opisuje Susret Ilije i Ahaba:

Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: ’Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?’ Ilija odgovori: ’Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. Sada skupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izabelinim.’

Ova rasprava o „upropastitelju Izraela“ govori kako je Ahab bio doista uvjeren kako je Ilija krivac za sušu i glad koja je zavladala Izraelom, ali i Ahabovo uvjerenje kako to nije povezano s njegovim krivovjerjem. Ilija mu se obraća u drugom licu jednine pokazujući time da ga ne poštuje kao kralja. Štoviše, poziva ga na javni dvoboj na Karmelu gdje će se očitovati tko je upropastitelj. Ilija time želi „otvoriti oči“ narodu i objasniti im da ne mogu štovati i Jahvu i Baala. Hoće im pokazati tko je pravi, a tko krivi Bog. Narod se još nije izjasnio kome će se prikloniti. Ilija veli: ’Ja sam još jedini ostao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni sebi izaberu jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti dru-goga junca i neću podmetati ognja. Vi zazo-vite svoga boga, a ja ću zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem, pravi je Bog.’ Sav narod odgovori: ’Dobro!’ U gotovo filmskoj

slici, Ilija je izazivač, a narod predvođen Ahabom i Baalovim prorocima su ona osoba koja prihvaća izazov. Uskoro će sve biti ra-zriješeno. Ilija je godinama čeznuo za ovim trenutkom. Konačno će narod shvatiti da je Jahve jedini i pravi Bog. Uopće ne sumnja u konačni ishod. Veli Baalovim prorocima: Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja. I doista, svećenici postupe po njegovu nalogu. Zazivali su Baala oko žrtvenika od jutra do podne, ali nije bilo nikakvog odgovora. Ilija, pun vjere u Jahvu, počinje im se rugati pa im kaže kako moraju jače zazivati jer im je bog zauzet poslom, ili je na putu, ili možda spava. Oni još jednom prihvaćaju Ilijinu sugestiju pa sad viču još glasnije i počinju se do krvi parati noževima i sulicama. Iza podne su pali u bunilo i bjesnilo jer nije bilo nikakva znaka. Ilija je potom po-zvao narod k sebi i najprije popravio Jahvin žrtvenik koji je bio srušen. Uzeo je dvanaest komada kamena (simbolizira broj Jakovlje-vih sinova) i od toga sagradio žrtvenik. Oko žrtvenika je iskopao maleni jarak, složio drva i rasjekao junca na dva dijela pa naložio da se u tri navrata četiri vrča (12) vode izliju po paljenici i drvima. Voda je napunila jarak i potekla oko žrtvenika. Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: ’Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.’

31

Pror

ok il

ija

STudenci 56

Božić 2017.

Ova molitva u sebi nosi tri vrlo bitna elementa. Prvo, Ilija se obraća Gospodinu, Bogu Abrahama, Izaka i Jakova, Bogu koji ima svoj povijesni hod s narodom i koji sada treba javno očitovati kako je on također i Bog prirodnih pojava i plodnosti zemlje u Izraelu. Drugo, Gospodin bi trebao, prema Ilijinoj molitvi, pokazati i posvjedočiti na javnoj pozornici da je Ilija njegov prorok. Treće, Gospodin sve ovo čini da bi narod znao da je Gospodin Bog i da će on obratiti srca.3 Ovo je druga Ilijina molitva, opet iznimno snažna. Važna je i simbolika mjesta gdje se odvija čitav događaj. Karmel (hebr. Karem od hebr. el Kerem, što znači Božji vinograd) je planina visoka 546 m i nalazi se na obali Sredozemnog mora, a čitav planinski lanac je otprilike dug 23 km i širok 10 km. U pod-nožju tog lanca proteže se Ezdralonska dolina koja slovi za najplodnije područje Izraela. Jasno, u vrijeme Ahaba i Izabele to područje je bilo najprikladnije za širenje kulta Baala i Aštarte.

Jahve je uslišio Ilijinu molitvu. Oganj je progutao paljenicu i drva, kamenje i prašinu te je isušio vodu u jarku. Pokazao je kako je On gospodar prirode. Narod se uplašio i počeo slaviti Jahvu kao svog Boga. Ilija im zapovijeda da pohvataju Baalove proroke što oni i čine, a kod potoka Kišona ih dade ubiti.

Unatoč jasnom biblijskom tekstu koji govori o Ilijinu ubilačkom (ne)djelu, ubojstvo Baalovh proroka i svećenika većina bibličara ne pripisuje Iliji već kralju Jehui (841. - 814. pr. Kr.). Pisac je, prema njihovu mišljenju, pokolj pripisao Iliji koji je započeo borbu protiv Ahaba pa svojim djelima neizravno potakao Jehuu na svrgavanje Omrijeve loze smaknućem Jorama, Ahabova sina. Bilo kako bilo, to je bio prijelomni trenutak u očuvanju vjere u Jahvu i u konačnici očuvanja Izraela.

Ilija je Ahabu naložio da ode na vrh Karmela, a svom sluzi da se popne i gleda 3 usp. B. Lujić, Proroci, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015.,30-31

prema moru. Sedam puta je sluga odlazio gledati naziru li se oblaci nad morem i javljao Iliji. Tek sedmi put je ugledao maleni oblak nad morem i javio Iliji. Ilija tad poručuje Ahabu da siđe s Karmela jer će ga uhvatiti kiša. Nebo se uskoro zamračilo a zemlju je natopila jaka kiša. Ahab se nakon svih ovih događaja vratio u prijestolnicu pa ispričao Izabeli što se dogodilo.

Ilija je uspio u naumu! Pokazao je pred svima tko je pravi Bog. Više nitko nije imao pravo sumnjati u Jahvu i njegovo poslanje. Više nije bilo argumenata koji bi govorili drukčije. Izrael je uvidio kako je zastranio i vrijeme mu je promijeniti krivi smjer te krenuti za Jahvom. Tri godine progona Ilija je okrunio konačnom pobjedom. Barem je Ilija tako mislio.

Tišina Horeba (1 Kr 19, 1-18)

Izabela nije nazočila događajima na Karmelu. Ona je preko Ahaba doznala što se zbilo. Suprotno Ilijnu očekivanju, Izabela se još više rasrdila kad je čula za svoje pobijene svećenike i poručuje Iliji: Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodaju, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih! Iliju je to uplašilo i boji se za vlastiti život, pa bježi u Južno kraljevstvo, u Beer Šebu, pa još dan

32

Pror

ok il

ija

STudenci 56

Božić 2017.

hoda u pustinju. Osjeća se bijedno i umorno. Bilo mu je svega dosta. Sve što je učinio bilo je malo. Očekivao je kako će Baalov kult biti zauvijek uništen te da će Jahve nastaviti vodi-ti svoj narod. Gledao je događaje na Karmelu kao veliki finale u kojem će sve biti postav-ljeno na svoje mjesto. A umjesto konačnog trijumfa dogodio se neočekivan obrat. Ono što je mislio i očekivao Ilija nije isto onome što je Bog naumio. Ilija prolazi kroz kušnju vjere, a kod Bogu najmilijih je ona najdublja i najteža. Čak je i Ilija, čovjek Božji, bio toliko pogođen da je poželio umrijeti pod smrekom. Proživljavao je duboku krizu svog proročkog poziva, svoje vjere i vlastitog smi-sla i u tim trenutcima nije vidio izlaz. Očito je bio frustriran i potišten vlastitom nemoći, obeshrabren, slomljen, beskoristan. Obraća se Jahvi: Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih. Legao je i zaspao. No Jahve ne odustaje od Ilije. On s Ilijom ima puno veći plan o kojem Ilija još ništa ne zna. Anđeo ga budi i naređuje mu da ustane i jede. Pored Ilije je bio kruh i vrč vode. Ilija je jeo i pio i opet zaspao. I drugi put ga anđeo budi i naređuje mu isto jer je pred njim dalek put. Ilija je ponovno jeo i pio pa okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Ilija je povratio snagu. Ovaj put je okrijepljen Jahvinom „hranom“.

Kad je došao na Horeb, Ilija prenoći u spilji. Javlja mu se Jahve: Što ćeš ti ovdje, Ilija? On odgovara: Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život. Ilija govori ljudski, kratkovidno. Kao da želi reći: „Učinio sam sve za tebe, riskirao živo-tom pred svima u Tvoje ime i pobijedio, a Ti sad dopuštaš da progone i mene i sve Tvoje sljedbenike.“ Razočaran je u Njega, možda počinje i sumnjati u to je li On onaj „pravi“ Jahve ratnik. Bog mu se ovaj put primjetno javlja i zove ga da iziđe i stane pred spilju. Želi podići Iliju iz razočaranja, odagnati mu sve sumnje i predstaviti mu se na osobit na-čin. Ilija izlazi iz špilje, slike osamljenosti, zatvorenosti, ograničenosti i povučenosti pred Gospodina koji upravo prolazi. Pred Jahvom je bio najprije silan vihor, pa potres i oganj, no Jahve nije bio u njima. Tek poslije ognja dolazi šapat laganog i blagog lahora. Kad je to Ilija čuo, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Ilija u lahoru su-sreće Boga.

Poruka Iliji i svima nama je da Jahve nije poput poganskih bogova i da se ne oči-tuje samo u prirodnim pojavama, već ih na-dilazi. On im je gospodar i one idu pred njim. Jahve ovdje otkriva Iliji da se Bog može otkriti u osobnom susretu, u samoći i tišini. Tek nakon ovakve objave Ilija razbija do-tadašnje predrasude o Bogu. Pisac očito iz tog razloga koristi snažan kontrast, najprije navodi pojave gdje Jahve nije, i to triput, da

33

Pror

ok il

ija

STudenci 56

Božić 2017.

bi naposljetku otkrio gdje ga se može prona-ći. Štoviše, tu dolazi do izražaja da je Bog i šutnja koja govori i govor koji šuti, i u toj pa-radoksalnoj određenosti moguće je tražiti ga i susretati i u prirodi i u povijesno-političkoj zbilji.4 Ilija se vraća po Jahvinoj uputi u da-mašćansku pustinju gdje će pomazati Hazaela za aramskog kralja, Jehuu za izraelskog kralja i Elizeja za proroka mjesto sebe. Jahve mu još obećaje da će ostaviti Izraelu ona koljena koja se nisu savila pred Baalom i ona usta koja ga nisu cjelivala. Iliji je na taj način najavljena konačna pobjeda nad Baalom.

Vinograd pravednika (1Kr, 21)

Pokraj Ahabove palače Nabot Jizreelac je posjedovao vinograd. Ahabu se svidio vi-nograd pa ponudi Nabotu bolji vinograd ili novac u zamjenu za njegov vinograd. Nabot ga odbije jer mu je to baština koju je naslije-dio od svojih otaca. Po izraelskim običajnim zakonima tako stečenom zemljom se nije dalo trgovati. Ahab se razljutio i uvrijedio do te mjere da se bio povukao u odaje i odbijao hranu. Izabela tada potiče njegovu kraljevsku 4 usp. B. Lujić, Proroci, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015., 31-32

razmaženost i taštinu te mu obećaje da će nekako pribaviti vinograd. Napisala je pisma narodnim starješinama i glavarima da Nabota postave na čelo naroda i da potom nagovore dvojicu da ga optuže kako je proklinjao Boga i kralja. Nakon što tako učine, naredi im neka ga kamenuju. Starješine su postupile po zapovijedima i kamenovale Nabota. Čim je Izabela doznala o Nabotovoj smrti, potakne Ahaba da zaposjedne vinograd pa Ahab usta-ne i krene u vinogad. Ilija, upućen od Jahve, dolazi Ahabu i veli mu: ’Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.’ Ahab reče Iliji: ’Nađe li me, neprijatelju moj?’ Ilija odgovori: ’Nađoh te, jer si se predao da činiš što je zlo u očima Jahvinim. Evo, tek što ni-sam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. I nad Izabelom reče Jahve: psi će proždrijeti Izabe-lu na polju Jizreelskom. Tko god od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.’

Kad je sve ovo čuo, Ahab se pokaje, ra-zdre svoje haljine i obuče kostrijet. U njoj je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Jahve se obraća Iliji: Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova ži-vota; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.

Ilija sluša Jahvu, a starješine slijede Izabelu i njezine zapovijedi. Ona je njihova kraljica, njihova vlast. Ništa nisu poduzeli da bi izbavili Nabota iz zavjere, već su u njoj zdušno sudjelovali. Nabotov vinograd nije samo povijesna priča o nepravdi prema nevi-nima i nepravedno osuđenima. Ona je univer-zalna priča za sve ljude u svim vremenima. Što mi danas činimo? Što čini naše društvo i njegovi pojedinci? Kome smo sličniji, Iliji

34

Pror

ok il

ija

STudenci 56

Božić 2017.

ili starješinama i glavarima? Kome smo po-slušni i na čijoj strani želimo biti?

Obistinit će se i Jahvina riječ dana Iliji. Poslije pogibije Ahaba u ratu s Aramejcima, od Elizeja pomazani kralj Jehu će pogubiti svih sedamdeset Ahabovih sinova. Izabela će ljepotom pokušati očarati Jehuu, ali joj to neće uspjeti. Jehu je naredio da je bace kroz prozor. Krv joj je poprskala zidove i konje pa se Ilijino proroštvo pokazalo točnim.

Ilija i Ahazija (2 Kr 1, 1-17)

Ahaba je naslijedio sin Ahazija i vladao je dvije godine nad Izraelom. Druga Knjiga o Kraljevima izvještava kako je Ahazija pao u Samariji i ozbiljno se ozlijedio. Zabrinut za svoje zdravlje, sve se više počeo ponašati kao nevjernik i uputio je glasnike da upitaju ekronskog svećenika Baal-Zebuba5 ozdrav-ljenje. Anđeo se javlja Iliji i veli mu: ’Usta-ni! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?’ I zato veli Jahve ovako: ’Nećeš sići s postelje u koju si se popeo; sigurno ćeš umrijeti.’ Ilija ode, presretne glasnike i prenese im Jahvinu riječ. Glasnici su se vratili i sve ispričali kralju. Ahazija se kod njih raspitao kakav je bio čovjek koji im je to rekao, a po opisu odjeće zaključi da je to bio Ilija. Ahazija ga želi uhititi i natjerati da 5 Ispravan naziv je Baal-Zebul (Baal-knez) a pisac se u Knjizi igra riječima i na taj način ismijava i omalovažava kaanansko božanstvo Baal-Zebuba (Baal-muha)-Usp. Mt 10,25

povuče svoje riječi, pa pošalje pedesetnika s pedesetnicom na Iliju. Oni nađu Iliju kako sjedi na brdu. Pedesetnik mu naredi da siđe po zapovijedi kraljevoj. Ilija odgovori: Ako sam Božji čovjek, neka siđe oganj s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetnicu. I oganj se spusti i proguta ih. Kralj pošalje i drugog pedesetnika s pedesetnicom. Dogodi-lo im se kao i prvoj skupini. Pošalje konačno i trećega pedesetnika, ali ovaj klekne pred Iliju i zamoli ga: ’Čovječe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim očima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu.’ Oganj se spustio s neba i progutao oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom. ’Ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim očima!’ Ilija se po anđeoskoj uputi spusti i siđe s pedesetni-kom te odu pred kralja. Tamo mu Ilija ponovi: Ovako veli Jahve: ’Zato što si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti.’ Ahazija doista podlegne ozljedi. U izvještaju se još jednom ističe kako je Jahve pravi Bog, a ne Baal Zebub. Kao i na Karmelu, još je kod Ilije prisutna snažna starozavjetna logika „oko za oko“ i time je još daleko od budućeg Isusova nauka.

Ilijin odlazak (1Kr 19, 19-21; 2Kr 2, 1-18)Poslije događaja na Horebu Ilija nai-

lazi na Elizeja, sina Šafatova, dok je orao zemlju. Pred Elizejem je bilo dvanaest jar-mova, a Elizej je bio kod dvanaestoga. Bio je iz bogate seljačke obitelji. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. Elizej tada ostavi volove i potrča za Ilijom. Reče mu: Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku pa ću poći za tobom. Ilija mu odgovori: Idi vrati se, jer što sam ti učinio. Elizej ga napusti i ode žrtvovati jaram volova. Volujskim jarmom skuha meso i razdijeli ga ljudima. Nakon toga pođe za Ilijom. Nakon Ilije Elizej će nastaviti proročku službu u narodu, a Ilijin utjecaj na Elizeja potaknut će osnivanje proročke škole u Betelu.

35

Pror

ok il

ija

STudenci 56

Božić 2017.

Ilija s Elizejom kreće na put iz Gilgala, ali Ilija veli Elizeju: Ostani ovdje jer me Ja-hve šalje do Betela. Elizej odgovori: Života mi Jahvina i tvoga: Ja te neću ostaviti! Dođu do Betela. Tada proročki sinovi donose Eli-zeju vijest: Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave? Elizej im odgovara kako već to zna, ali neka budu tiho. Ilija nastavlja: Elizeju! Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jerihona. No Elizej mu od-govori kao i prvi put. Kad su došli u Jerihon, tamošnji proročki sinovi se obraćaju Elizeju s istim pitanjem i dobivaju isti odgovor od Eli-zeja. Ilija po treći put govori Elizeju: Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jordana. Elizej i po treći put odgovori kako ga ne planira ostaviti. Tako pođoše obojica. Pošli su i proročki sinovi, ali su se držali podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jor-dana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe? A Elizej odgovori: ’Neka mi u

dio padne obilje tvoga duha!’ Ilija odgovori: ’Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad bu-dem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.’ I dok su išli i razgovarali, ognjena kola i konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi! Poslije ga više nije vidio. Uzeo je svoje haljine i razderao ih nadvoje. Podigao je Ilijin plašt i vratio se na obalu Jordana. Udari plaštem po vodi i reče: Gdje je Jahve, Bog Ilijin? I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe. Proročki sinovi su vidjeli što je Elizej učinio pa rekoše: Duh Ilijin je počinuo na Elizeju! Krenuli su prema Elizeju u namjeri da ga upitaju mogu li poći potražiti Iliju: ...možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu. Isprva im je Elizej poručio kako ga ne trebaju tra-žiti, ali kako su proročki sinovi navaljivali, pedesetorica ga odu potražiti. Tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli.

Elizej je preko plašta i prvim čudom potvrdio proročkim sinovima da on nastavlja proroštvo u Izraelu.

Ilijino „uznesenje“ sve do danas privlači mnogo pažnje, a tijekom povijesti su se mo-gla čuti različita tumačenja ovog događaja. Opis uznesenja je kratak, ali duboko sim-boličan. Ognjena kola i konji su znak Božje prisutnosti, a vihor je znak Božje objave. Eli-zejevo opažanje nam govori kako nije riječ o zaprežnim, već bojnim kolima. Božjem borcu to i dolikuje. Biblija izričito ne spominje Ilijinu smrt i pisci isključivo skreću pažnju na njegovu slavu. Za njih takav čovjek vjere ne može umrijeti, on živi u Bogu. Kasnija kršćanska i židovska predaja govore kako je Ilijino uznesenje iznimka i vjeruje se kako Ili-ja nije umro. Štoviše, ti izvori govore kako će Ilija ponovno doći i pripraviti put Gospodinu.

(Nastavlja se)

Mario Cikojević

36

Joe

Šaki

ć u

ćaći

nim

Stu

denc

ima

STudenci 56

Božić 2017.

Joe Šakić u ćaćinim Studencima

„D a sam se ovdje rodio, bio bih Jozo! Sada sam Joe, ali u srcu Jozo.“ To je rekao

jedan od najvećih hokejaša svih vremena Joe Šakić kada je stigao u Studence, rodno selo svoga oca Marijana, i tako ispunio davno dano obećanje da će kada ode u mirovinu od profesionalnog igranja, doći u to mjesto iza Biokova u Dalmatinskoj zagori, gdje ga je srce uvijek vuklo. Josip (Joseph Steven) Šakić u Hrvatskoj je proveo samo tjedan dana jer - nakon aktivnog hokeja radi kao menadžer u hokejaškom klubu Avalanche - i teško nađe malo slobodnog vremena. Ovaj je odmor odlučio provesti u, kaže, svojoj pravoj

domovini. Zajedno sa suprugom Debbie, djecom Mitchellom, Kamryn i Chaseom posjetio je Dubrovnik, a onda za šećer na kraju stigao u Studence gdje mu žive dva strica: Stipe i Mirko Ilija sa svojim obiteljima. Joea smo sreli u studenačkom zaseoku Šakići. Zatekli smo ga s ocem, rođacima i susjedima. Većinu od njih upoznao je prvi put i, kaže, da mu je napokon srce puno. Baš kao kad slagalica dobije posljednju kockicu.

– Prije mjesec dana otac Marijan je do-šao u Hrvatsku, u Studence i ostat će do kraja osmog mjeseca pa smo se dogovorili da ću mu se pridružiti barem tjedan dana. Vjerujte mi ovo je raj na zemlji. Prošao sam svijet uzduž i poprijeko, ali ovakve ljepote nema nigdje. Moja supruga i djeca su oduševljeni.

Nažalost, ne možemo dugo ostati, ali vjerujte uopće nam se ne ide odavde.

Joseph Steven Šakić, u cijelom svijetu poznat kao Joe Sakic - jedan od najvećih ho-kejaša svih vremena - rođen je 7. srpnja 1969. u Burnabyu u Kanadi. Umirovljeni je kanad-ski profesionalni hokejaš. Cijelu je svoju profesionalnu karijeru proveo u NHL-u igra-jući za Colorado Avalanche gdje je bio vođa momčadi Nordiquesa od 1992. godine, odno-sno Avalanchea od 1995. godine. Trinaest je puta nastupao u All-Star susretima, a zajedno s Patrickom Royem, Peterom Forsbergom i Adamom Footeom vodio je momčad do dvaju naslova NHL prvaka 1996. i 2001. Osvajao je MVP trofeje, a 2002. predvodio je Kanadu do zlatne olimpijske medalje u Salt Lake Cityju. Statistički je među najboljim NHL napadačima svih vremena: osmi je na vječnoj NHL-listi po poenima (1641), 11. po asistencijama (1016) i 14. po golovima (625).

37

Joe

Šaki

ć u

ćaći

nim

Stu

denc

ima

STudenci 56

Božić 2017.

Svoju bogatu karijeru je zaključio 2009. go-dine te je član hokejaške Kuće slavnih. Veliki sportaš i čovjek nikada nije zaboravio svoje korijene i težak put svoga oca.

– Kada je moj otac emigrirao u Kanadu, bilo je teško. Osobito kad smo brat, sestra i ja stasali. Trebalo je djeci omogućiti školovanje, treniranje. Teško mu je bilo. Mi smo kao i većina Šakića bili daroviti za sport od malih nogu. Ja sam odabrao hokej. Nisam siguran zašto, ali mi je kasnije otac ispričao nešto što bi moglo imati veze s mojim odabirom. Naime, ispod Šakića u Studenačkom polju postoji jedan dio koji se zove Mlinice. Taj se dio polja jer je stalno napunjen izvorskom vo-dom zimi zaledi – pričao mi je otac – a djeca su se u prošlosti dosjetila kako se zabaviti. Izrađivali su primitivne klizaljke, koje su zvali slićuke. Mi ih i dandanas čuvamo. To bi mogao biti razlog zašto sam ja odabrao hokej, gledao sam slićuke od malena. I mlađi brat Brian je također igrao hokej neko vrijeme, a sestra Rosemary je bila profesionalna klizači-ca sve do ozljede prije Olimpijade u Sarajevu.

S velikom radošću i ponosom Joe priča priču svog života.

– Nije mi bilo lako kao dječaku. Naime, sve do polaska u školu ja nisam znao govoriti engleski, jedva koju riječ. Mi smo kući pri-čali samo hrvatski jer mi je i mama Slavica Hrvatica. Kad sam krenuo u školu, morao

sam na brzinu naučiti jezik. Sve je to, a i geni sigurno, izgradilo upornost i disciplinu, koja je i u sportu najvažnija. Sad kad sam tu među svojim ljudima koji govore samo hrvatski, vidim da razumijem dosta. Čini mi se da bi mi trebalo malo da opet progovorim.

Član Kuće slavnih, ne ostavlja dojam slavne osobe. U Kanadi i ulica nosi njego-vo ime, bavi se humanitarnim radom. Kaže kako su ga cijeli život pratili novinari, pa je u Studence htio doći pomalo incognito, ali isto-dobno želi da svi znaju koliko voli Hrvatsku.

– Karijera mi je relativno brzo prošla. U međuvremenu sam zasnovao obitelj. Imam troje djece. Najstariji sin Mitchell i blizanac Chase također treniraju uz fakultet. Kćer Kamryn je darovita, ali joj je sport samo hobi. Sada sam se potpuno posvetio obitelji i radim kao menadžer za Avalanche. I moram reći da u ovom času ništa, što se tiče moje karijere i slave, uopće nije bitno. U sportu je, ali i u životu - pogotovo kada postižete uspjehe - najvažnije biti prijatelj i širiti radost. Evo sad mogu reći da sam sretan čovjek. Ovih sam

Joe s ocem i stričevima

38

Joe

Šaki

ć u

ćaći

nim

Stu

denc

ima

STudenci 56

Božić 2017.

dana dosta emotivan jer se osjećam kao da sam konačno došao kući. Uživam u svemu. Rodbina mi je tu, cijela obitelj. Spustimo se u konobu po pršut i sir. Nešto se nađe i u bačvi. Djeci je zabavno. Već planiraju dolazak iduće godine. A što se tiče pomoći drugima, zar to nije obveza svih ljudi?

– A supruga?– Njoj je Hrvatska pravo otkriće. Odu-

ševljena je. Trudi se naučiti hrvatski. Zna pe-desetak riječi. Otkad je u Studencima stalno ponavlja 'Ajme meni lipote!' Inače to 'Ajme meni' je najčešća hrvatska riječ koju koristi cijela moja obitelj. Ako je loše: 'Ajme meni', ako je super: 'Ajme meni, lipote.'

Prvi posjet Studencima, obećava Joe, sigurno nije posljednji.

– Nisam siguran hoću li zbog obveza u klubu moći iduće godine, ali za dvije stižem sigurno. Obećao sam mladima iz Studenaca doći na praćkijadu. Ovdje se u Studencima

svake godine održava natjecanje u gađanju praćkama. Darovali su mi jednu da mogu vježbati. Moj rođak Miro je izvrstan strijelac. Kad bih njega pobijedio, to bi mi bio najveći uspjeh.

Redovito prati vijesti iz domovine, a osobito se veseli hrvatskim sportskim uspjesima.

– Za većinu sportaša znam i nastojim ih pratiti. Moji sinovi čak bolje od mene pozna-ju hrvatske sportaše. I noću znaju probdjeti kad netko od njih nastupa. Volio bih kada bi se hokej u Hrvatskoj još više popularizirao. Sjećam se nekih divnih igrača koje sam upo-znao u Kanadi, npr. Borna Rendulić. Bilo bi zanimljivo organizirati neku revijalnu uta-kmicu u Zagrebu. Ako žele, rado ću doći… Ipak je moje srce u Hrvatskoj!

Ivana Babić

Pred obiteljskom kućom s rodbinom

39

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

Župnikov ljetopis25. 12. 2016. Božić – rođenje Gospodi-novo. Mnoštvo župljana na sv. misi. Veliki broj Studenčana koji žive u Splitu i Zagrebu. Nakon mise na Franjevačkom trgu čestitanje i radosni susreti.26. 12. 2016. Sveti Stjepan prvomučenik. Poslijepodne zajedno s Ljudevitom Cikoje-vićem počeo pohod obiteljima. Bogu hvala, lijepo i ugodno vrijeme.27. 12. 2016. Sveti Ivan apostol i evanđe-list. Sveta misa po običaju u kapeli sv. Roka Podgredom. Brojni slavljenici imendana na sv. misi. Nakon misnog slavlja ugodno dru-ženje u kući župljana na čašici razgovora. Poslijepodne nastavak pohoda obiteljima.28. 12. 2017. Nevina dječica. Poslijepodne sprovod pok. Slavke Cikojević.31. 12. 2017. Silvestrovo. Poslijepodne sveta misa zahvalnica.1. 1. 2017. Nova je godina. Svetkovina sv. Marije Bogorodice. U koncelebraciji sa žu-pnikom don Jakovom Cikojevićem. Radosno proslavismo ovaj dan. Zanimljivo je i hvale vrijedno da u Studencima nema pucnjave prigodom slavlja Božića i Nove godine.6. 1. 2017. Bogojavljenje – Sveta tri kralja. Ugodno zimsko vrijeme.8. 1. 2017. Krštenje Gospodinovo. Prije župne svete mise moli se Krunica Božjega milosrđa. Predvode osnovnoškolci. Bogu hvala, ova je pobožnost lijepo prihvaćena. Crkva ispunjena vjernicima iako termometar pokazuje -7.11. 1. 2017. Iznimno niska temperatura. U večernjim satima župnik u Slivnu prigodom blagoslova župne kuće.

15. 1. 2017. Druga nedjelja kroz godinu. Tijekom župne svete mise molimo za Do-movinu prigodom 25. obljetnice priznanja Republike Hrvatske.

16. 1. 2017. U prijepodnevnim satima bla-goslov učenika i djelatnika u našoj osnovnoj školi. Bijaše lijepo i ugodno kao i uvijek u ovoj preko 150 godina staroj kolijevki znanja i kulture. Poslijepodne u Makarskoj sprovod mog dragog profesora fra Karla Jurišića. Počivao u miru Božjem. Navečer blagoslov župne kuće u Vinjanima.

17. 1. 2017. Prilično hladno vrijeme. Prvi ovogodišnji sprovod u župi, pogreb pok. Vla-dimira Udovičića koji je živio u Splitu, ali rado navraćao u svoje Studence.

18. 1. 2017. Početak molitve za jedinstvo kršćana. Navečer u zajedništvu braća sveće-nici u blagoslovu župne kuće.

Zapišite u knjizi sve što se zbilo (Tob. 12, 6 - 20)

40

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

19. 1. 2017. Nakon prijepodnevnog posjeta samostanu u Imotskom ručak kod dragih susjeda Stipe i Mile Babić.21. 1. 2017. Početak vjeronauka za sve skupine u drugom polugodištu.24. 1. 2017. Početak devetnice Svijećnici. Molitva posvećenja naše župe i svih stude-načkih obitelji.29. 1. 2017. Četvrta nedjelja kroz godinu. Prilično toplo vrijeme s obzirom na prvi mje-sec. Svetu misu propovijeda naš don Jakov.30. 1. 2017. U prijepodnevnim satima u Splitu s don Jakovom na pregledu. Dao Bog da sve bude dobro! Poslijepodne misa za don Jakovljevo zdravlje. Navečer blagoslov župne kuće u Zmijavcima.1. 2. 2017. U večernjim satima blagoslov župne kuće u Prološcu.2. 2. 2017. Prikazanje Gospodinovo – Svi-jećnica. Dan je posvećenog života. Sveta misa s blagoslovom svijeća. Poslijepodne sprovod pok. Dujke Jurčević iz Vinice.3. 2. 2017. Sveti Blaž. Poslijepodne sveta misa s puku omiljelom pobožnošću grličanja.

5. 2. 2017. Peta nedjelja kroz godinu. Na sv. misi nazočan velik broj vjernika, a ani-miraju je krizmanici i Mješoviti župni zbor. Nakon mise obred grličanja. Poslijepodne roditeljski sastanci s roditeljima prvopriče-snika, krizmanika i srednjoškolaca. Bijaše

korisno i na radost svima. Dogovorili smo se za ovogodišnja slavlja.6. 2. 2017. U Runoviću blagoslov župne kuće.10. 2. 2017. Svečano proslavljeno Stepin-čevo. Prije svete mise Krunicu za proglaše-nje bl. Alojzija Stepinca svetim predvode osnovnoškolci.11. 2. 2017. Gospa Lurdska – Dan bolesni-ka. Danas posebno molimo za bolesne u našoj župi, a ponajprije za mlade koji boluju od teš-kih bolesti. Dao Gospodin svima ozdravlje-nje! Poslijepodne sprovod pok. Marije Babić.13. 2. 2017. Župnik u Lovreću s braćom svećenicima u prigodi blagoslova župne kuće.15. 2. 2017. Dekanatski sastanak u Imotskom.16. 2. 2017. Sprovod pok. Ivana Bilića Prcića „Lijića“.19. 2. 2017. Sedma nedjelja kroz godinu. Danas molimo za zdravlje don Jakova Ci-kojevića. Poslijepodne sprovod pok. Matije (Kose) Dujmović. Predvečer posjetio don Jakova.20. 2. 2017. U prijepodnevnim satima rad-nici HEP-a popravljaju instalacije i otklanjaju el. kvarove u župnoj kući. Bogu hvala, radovi uspješno završili. Poslijepodne župnik kod Tine i Marije – dobrih susjeda koji su župniku uvijek pri ruci.22. 2. 2017. Župnik u Imotskom s braćom svećenicima na samostanskom kapitulu. Bi-jaše ugodno i nadasve korisno.27. 2. 2017. U kapeli sv. Roka Podgredom sv. misa povodom dijamantnog pira Filipa i Marije Bilić Prcić. Uz obitelj Filipa i Marije nazočni i brojni prijatelji. Nakon mise rado-sno – začula se i ganga. Poslije nas obitelj ugostila kod našeg Tonća Marasa „Brzog“. Osim Filipa i Marije iz Amerike se vratila u domovinu i njihova kćer Ivana sa svojom obitelji. Dao Gospodin još više povrataka naših hrvatskih katoličkih obitelji.

41

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

28. 2. 2017. Lijep i sunčan dan. Nakon dnevnog bogoslužja u Splitu zaruke moga brata Slavena i Marije Bašković. Bilo im sretno i blagoslovljeno!1. 3. 2017. Čista srijeda – početak korizme. Nakon svete mise obred pepeljavanja. Pod geslom „Budi svugdje čovjek Božji i vjerni odraz Isusa i Marije!“ (o. fra Ante Antić) po-čela je u prigodi 52. obljetnice smrti časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića korizmena duhovna obnova u našoj župi. Duhovna će se obnova održavati do prve korizmene nedjelje, a predvodi je župnik i don Jakov. Također molimo trodnevnicu za proglašenje blaženim časnog sluge fra Ante Antića. Zanimljivo je da se u župi velik broj vjernika utječe Anti-ćevu zagovoru.

3. 3. 2017. Početak pobožnosti križnoga puta. Ujedno je i prvi petak u mjesecu. Vjer-nici s punim dostojanstvom pristupaju ovoj pobožnosti. U animiranju slavlja sudjeluju ministranti i osnovnoškolci.5. 3. 2017. Prva korizmena nedjelja. Po-božnost križnog puta po običaju u 10 sati. Pobožnost animiraju ministranti i Mješoviti župni zbor. Pjevaju se tradicionalni napjevi.

Završava prijava za Susret hrvatske katoličke mladeži. Bogu hvala, i naši će mladi sudje-lovati na ovom veličanstvenom događaju. Također počinje prijava za molitvu protiv pobačaja ispred Doma zdravlja u Imotskom.6. 3. 2017. Prvi susret ovogodišnjih pr-vopričesnika u poslijepodnevnim satima. Župnik oduševljen s koliko se dostojanstva i radosti djeca i roditelji uključuju u pripremu.8. 3. 2017. Župnik na korizmenoj rekolek-ciji u Vepricu.10. 3. 2017. Počinjemo devetnicu sv. Jo-sipu u Godini očinstva. Na molitvi nazočni mlađi roditelji, koji su i animirali križni put. Dao Gospodin da se u našoj župi nastavi povratak mladih obitelji.12. 3. 2017. Druga korizmena nedjelja. Svetu misu uz župnika slavi i naš don Ja-kov Cikojević. Poslijepodne u druženju na Katuninama.14. 3. 2017. Početak pobožnosti 13 utora-ka na čast sv. Ante. Omiljenog sveca časte i mladi i stariji župljani.19. 3. 2017. Treća korizmena nedjelja. Tje-dan solidarnosti s vjernicima u BiH. Molimo za sve, a posebno za naše Hrvate u Bosni i Hercegovini. Sve ih je manje na njihovim ognjištima. U večernjim satima Pučki piva-či naše župe sudjeluju na koncertu „Uputi se tužna mati“ u Gorici u Sovićima. Više u prilogu.25. 3. 2017. Blagovijest. Po narodnoj bi s ovom svetkovinom trebala završiti zima. Bogu hvala, ove godine je bila blaga. Posli-jepodne sjedimo pod orahom ispred župne kuće.26. 3. 2017. Četvrta korizmena nedjelja. Poslijepodne krizmanici i srednjoškolci za-jedno sa župnikom sudjeluju na tradicional-nom križnom putu za mlade. U prijevozu pomogli Miljkovi. Hvala im od srca! Naši Pučki pivači predstavljaju Pasionsku baštinu Imote u Drnišu na XVI. večerima pasionske baštine.

42

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

27. 3. 2017. Početak pohoda bolesnici-ma pred Uskrs. Bogu hvala, u našoj se župi brojne obitelji u kući brinu za svoje bolesne i starije. Poslijepodne sprovod Ante Jurčevića Kulje.

2. 4. 2017. Peta korizmena nedjelja. Ove nedjelje križni put animiraju mlađa skupina osnovnoškolaca. Bogu hvala na njihovoj od-lučnosti i trudu. Poslijepodne sprovod Dragi-ce Ljube Trogrlić, a u večernjim satima u cr-kvi sv. Franje u Imotskom naši Pučki crkveni pjevači nastupaju na koncertu pasionske ba-štine. Divno uprizorenje korizmene baštine. Oduševljenje publike i nazočnih svećenika.

4. 4. 2017. Preduskrsna ispovijed u našoj župi u prijepodnevnim i poslijepodnevnim satima. Župniku pomagale vrijedne majke i Marija Udiljak.

7. 4. 2017. Počele pripreme za Veliki tje-dan. Krizmanici i srednjoškolci zajedno s komunalnom službom naše općine uređuju okoliš kapele sv. Roka i crkve sv. Ilije. Bla-goslovio Gospodin njihov mar za župu.

9. 4. 2017. Cvjetnica – Nedjelja muke Gos-podinove. Po običaju je proslavismo s broj-nim Studenčanima koji za Cvjetnicu pohode svoje mjesto. Blagoslovljene su maslinove grančice koje su pripremili naši učenici na karitativnoj skupini i Učeničkoj zadruzi. Po tradiciji su naši Pučki pivači pjevali Muku po ulogama. Navečer dramsko uprizorenje Muke u Imotskom u kojem su sudjelovali i naši župljani.

11. 4. 2017. Veliki utorak. Molimo peti utorak na čast sv. Ante. Danas se naša župa zajedno počinje moliti za zdravlje drage nam učiteljice Katarine Vrca. Na svetoj su misi zajedno sva školska djeca, učitelji, ostali dje-latnici škole, roditelji i brojni župljani. Kako nas Gospodin kroz trpljenja okuplja u zajed-ništvo i približava svom Milosrdnom Srcu.

13. 4. 2017. Veliki četvrtak. Krizmani-ci župe na misi posvete ulja u splitskoj pr-vostolnici. U predvečernjim satima obred

pranja nogu, a nakon svete mise večera u kući župljana.14. 4. 2017. Veliki petak, Dan muke Gos-podinove. Prije puta križa u kapeli svetog Roka započeli smo devetnicu Božjemu mi-losrđu. Nakon puta križa od Podgrede do Centra obredi Velikog petka u crkvi sv. Ilije.15. 4. 2017. Radosno smo iščekivali uskrsnuće Gospodinovo molitvom devetni-ce Božjemu milosrđu i obredom u 20 sati u crkvi sv. Ilije. Nakon mise blagoslovljena su uskrsna jela.16. 4. 2017. Slavlje Uskrsa – najvećeg kršćanskog blagdana. Nakon svete mise dru-ženje s djecom i darivanje po običaju.17. 4. 2017. Na Dobranjama je održana sv. misa i komemoracija za 136 ubijenih domo-brana i civila pred kraj Drugog svjetskog rata.23. 4. 2017. Druga vazmena nedjelja. Sve-tu misu predvodi i propovijeda naš fra Ivica Udovičić koji se uvijek rado odzivlje svo-joj župi. Poslijepodne sprovod pok. Rajka Udiljka.25. 4. 2017. Proslava sv. Marka evanđeli-sta, stožera vjernosti Kristu.26. 4. 2017. Dekanatski sastanak u Imotskom.27. 4. 2017. Spomendan bl. Ozane Kotor-ske, uzora življenja cijeloj nam domovini. Župnik u Zagrebu u posjeti don Jakovu Ci-kojeviću i učiteljici Katarini.28. 4. 2017. Sprovod pok. Miroslava Be-kavca.29. 4. 2017. Velika radost u našoj župi – krštenje Lee Šakić. Župnik s mladima kre-nuo na Susret Hrvatske katoličke mladeži u Vukovar.30. 4. 2017. Treća uskrsna nedjelja. Župnu svetu misu nakon dugo vremena u našoj župi predvodi i propovijeda fra Gabrijel Hrvatin Jurišić. Župljani oduševljeni.1. 5. 2017. Početak svibanjskim pobožnosti pred Lurdskom spiljom Podgredom. Iznimno

43

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

toplo vrijeme. Župnik u župnom dvoru zate-kao zmiju. Nije uspjela pobjeći. Mačak Ćiro i župnik su udružili snage.3. 5. 2017. Sprovod pok. Jozefine Bilić Prcić. Poslijepodne svibanjske pobožnosti Podgredom. Okupio se priličan broj vjer-nika. Navečer u Prološcu promocija knjige fra Ivana Jukića.4. 5. 2017. Prvi dan devetnice Gospi Fa-timskoj. Nakon krunice i svete mise susjedi ostali u druženju ispod oraha.5. 5. 2017. Sprovod pok. Ivana Bilića Pari-čića. Prvi petak u mjesecu. Krunicu predvode ovogodišnji prvopričesnici. Bogu hvala na njihovom maru i radosti!11. 5. 2017. U poslijepodnevnim satima župnika posjetili zaručnici Marko i Vjekosla-va. Bijaše ugodno. Gospodin ih blagoslovio i ispunio mirom i radošću.12. 5. 2017. U prijepodnevnim satima generalna proba za prvu sv. pričest. Župnik oduševljen s kolikim marom i predanošću djeca sudjeluju. Od srca hvala i divnim stu-denačkim učiteljima i učiteljicama koji s radošću sudjeluju u svim župnim aktivnosti-ma. Neka im je blagoslovljeno sudjelovanje u odgoju djece!13. 5. 2017. Prva sveta ispovijed za prvo-pričesnike i njihove roditelje.14. 5. 2017. Prva sveta pričest u našoj župi. Dan ispunjen radošću. (Više u prilogu.)15. 5. 2017. Župnik u druženju s obitelji prvopričesnice Anice Trogrlić. Ujedno je priređen i blagoslov prigodom useljenja u novu kuću. Bijaše radosno!17. 5. 2017. Župnik u Vepricu na sveće-ničkom danu nadbiskupije. Bijaše ugodno i korisno u druženju s braćom svećenicima.19. 5. 2017. Župnik u druženju s obitelji prvopričesnice Sare Kaša. Sve obitelji naših prvopričesnika brojne su djecom i svjedoče prave kršćanske vrednote.20. 5. 2017. Sakrament ženidbe podijelili su naša Vjekoslava Prka i Marko Ćorić.

21. 5. 2017. Šesta uskrsna nedjelja. Bogu hvala, još jedna ženidbena napovijed našeg Tomislava Trogrlića i Jelene Križić. U našoj domovini lokalni izbori. Nakon svete mise župnik u obitelji prvopričesnice Ive Udiljak. Radosno proveden Dan Gospodnji!22. 5. 2017. Prije krunice i svete mise Pod-gredom župnik proveo u druženju s obitelji prvopričesnice Tine Šakić. Bogu hvala na divno provedenom danu.24. 5. 2017. Župnik na samostanskom kapitulu u Imotskom.25. 5. 2017. Svetkovinu Uzašašća proslavi-li smo na našem brdu Jova. Na veliku radost župljana i župnika sv. misu je predvodio don Jakov Cikojević koji se vratio s liječenja iz Zagreba. Župnik je prema običaju izvršio obred blagoslova polja. Na misnom su slavlju sudjelovali svi učenici i učitelji naše škole.27. 5. 2017. U Imotskom samostanu susret ministranata svih župa Provincije Presvetog Otkupitelja. Naši ministranti kao i uvijek rado sudjeluju u svim aktivnostima. Župnik nave-čer u Imotskom na vjenčanju Lare Buljan.28. 5. 2017. Sedma uskrsna nedjelja. Na sv. misi u zajedništvu i don Jakov koji se sve bolje osjeća. Dao Gospodin da tako i ostane. Župljani stalno u molitvi za njegovo zdravlje. Poslijepodne u Imotskom glazbeni oratorij „Molitva suprotiva Turkom“.29. 5. 2017. Sprovod pok. Ane Vuković.3. 6. 2017. Župnik u Lovreću pomaže is-povijedati. Osjeća se početak ljeta.4. 6. 2017. Duhovi – pedesetnica. Svetu misu kao i uvijek svečano animiraju naš žu-pni zbor, ministranti i čitači. Svečano smo proslavili ovaj veliki dan za našu Katoličku Crkvu. Župnik poslijepodne u Lovreću.11. 6. 2017. Nedjelja, svetkovina Presve-tog Trojstva. Taj smo dan po običaju prosla-vili kod kapelice sv. Nikole u Dvorinama. Okupilo se mnoštvo vjernika ne samo iz naše župe već i Vinice, Aržana, Sviba, Podjarma. Na kraju misnog slavlja blagoslov vozila i

44

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

vozača, a djeca iz Osnovne škole organizi-rala humanitarnu prodajnu izložbu. (Više u prilogu.) Župnik se od srca zahvalio svima, a posebno obiteljima Ljube Bilića Perića i vrijednih Marinke i Joze Jurčevića, koji se brinu o kapeli i njezinu okolišu. Bilo im blagoslovljeno!

13. 6. 2017. Blagdan je sv. Ante Padovan-skog. U našoj crkvi sveta misa po običaju u večernjim satima na kojoj se okupilo mnogo vjernika, a posebno mladih i djece čiji je sv. Ante zaštitnik.

15. 6. 2017. Tijelovo. Svetu misu predvodi župnik, a animiraju djeca i župni zbor. Iza sv. mise tradicionalna procesija Centrom Studenaca.

16. 6. 2017. Početak devetnice Kraljici Mira. Molitvu predvode osnovnoškolci.

17. 6. 2017. Sprovod pok. Bože Babića, studenačkim učenicima omiljelog učitelja. Na sprovodu mnoštvo vjernika među kojima brojni učenici kojima je pok. Bože bio učitelj. Bogu hvala na ovakvim svjedocima vjere i dobrote. Počivao u miru Božjem!

18. 6. 2017. Jedanaesta nedjelja kroz go-dinu. Od iduće nedjelje počinje ljetni raspo-red svetih misa i pobožnosti. Poslijepodne Imotski samostan pohodio generalni ministar OFM-a Michael Perry povodom 300. obljet-nice obrane Imotskog od Turaka.

23. 6. 2017. Svetkovinu Presvetog Srca Isusova proslavili smo u Musincu. Okupio se priličan broj vjernika, a posebno Musinčana koji su zajedno sa župnim zborom animirali misno slavlje. Nakon svete mise druženje. (Više u prilogu.) U večernjim satima uočnica slavlja sv. Ivana Krstitelja. Pale se svitnjaci u svim studenačkim zaseocima i uzvisinama.

24. 6. 2017. Bezgrješno Srce Marijino i blagdan sv. Ivana Krstitelja. U našoj župi sveta misa u večernjim satima, a velik broj vjernika hodočasti u Dobranje i Ričice.

25. 6. 2017. Dvanaesta nedjelja kroz godi-nu. Ljetni raspored svetih misa. Naši župljani hodočaste Kraljici Mira u Međugorje.

28. 6. 2017. Sprovod pok. Milice Ciko-jević.

29. 6. 2017. Blagdan je sv. Petra i Pavla. U našoj župi sveta misa u 9 sati, a župljani po običaju hodočaste u Cistu Provo.

2. 7. 2017. Trinaesta nedjelja kroz godinu. Posebna radost u našoj župi – krštenje Nikole Bilića Antičevića. Čestitke Nikolinim rodite-ljima Stjepanu i Maji. Dao Gospodin da svi zajedno nastave svjedočiti uzoran kršćanski život! Danas se sjećamo i naših poginulih branitelja na dubrovačkom ratištu. U Trste-nom održana komemoracija i sv. misa za poginule branitelje iz Imotske krajine.

5. 7. 2017. Sprovod pok. Anice Prka.

8. 7. 2017. Župnik na proslavi „zlatne mise“ viničkog župnika don Bariše Čarapine. Bijaše ugodno i radosno.

11. 7. 2017. Početak devetnice sv. Iliji proroku. Svaki dan devetnice molimo za župljane iz studenačkih zaselaka. Bilo svima blagoslovljeno! U večernjim satima župnika posjetio podpredsjednik Sabora Milijan Br-kić. Bijaše ugodno druženje pod prastarim orahom.

16. 7. 2017. Petnaesta nedjelja kroz godi-nu. Na obadvije svete mise brojni vjernici. U večernjim satima 6. Susret klapa Dalmatinske zagore. Prvorazredan kulturno-umjetnički događaj koji svake godine biva sve bolji i kvalitetniji. Večernji burin nije omeo nasta-vak druženja u prostorijama Osnovne škole. Blagoslovio Gospodin našu vrijednu mladost. Sve proteklo dostojanstveno! Župnik odušev-ljen. (Više u prilogu.)

17. 7. 2017. Prvi dan trodnevnice sv. Iliji. Misno slavlje predvodi naš fra Ivica Udovi-čić. Pjevanje predvodi Mješoviti župni zbor. U jutarnjim satima unatoč velikoj vrućini mladi i komunalni djelatnici uredili okoliš

45

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

župne kuće i kapele sv. Roka. Od srca im hvala na svemu što čine za našu župu!

18. 7. 2017. Drugi dan trodnevnice. Pred-vodi i propovijeda don Jakov Cikojević. Na-kon svete mise predstava proloških glumaca „Veronikin rubac“. Župljani ne kriju odušev-ljenje. Nakon predstave druženje glumaca i župljana u župnom dvoru Podgredom. (Više u prilogu.)

19. 7. 2017. Treći dan trodnevnice sv. Iliji. Svetu misu trećeg dana predvodi i propovi-jeda don Josip Mužić, profesor na KBF-u u Splitu i prijatelj brojnih Studenčana. Na-kon svete mise predstavljanje don Josipove knjige Ilija gromovnik – prorok posljednjih vremena. U predstavljanju osim autora su-djeluju prof. Nada Babić i Frano Bilić Prcić, a glazbeno je predstavljanje obogatio Ivo Schmelzer na orguljama. Iznimno ugodna i nadasve korisna večer. (Više u prilogu.)

20. 7. 2017. Svečano i radosno smo pro-slavili blagdan zaštitnika naše župe sv. Ilije proroka te 25. godina mog svećeništva. Svetu misu je predvodio i propovijedao fra Joško Kodžoman, provincijal. (Više u prilogu.) Nakon svete mise ispod drevnog oraha bijaše ugodno i radosno. Župnika iznenadili članovi Župnog zbora velikom slavljeničkom tor-tom za sve uzvanike. Od srca im hvala. Naši zboraši – uvijek i s radošću sudjeluju u svim župnim aktivnostima. Bog ih blagoslovio! Poslijepodne Ilina – tradicionalni dernek. Sve prošlo mirno i dostojanstveno zahvaljujući našoj divnoj mladosti. Nakon slavlja župnik se pozdravio s don Jakovom koji je otišao na liječenje u Zagreb.

21. 7. 2017. Danas se nastavlja Studenačko lito. Poslijepodne „Dječja olimpijada“ i sada već tradicionalno natjecanje u praćkanju. Okupilo se mnoštvo svijeta, a najviše djece. Nakon sportskog dijela predstava Sinjskog pučkog kazališta „Cinco i Marinko“ koju je našoj župi darovala draga nam učiteljica Ka-tarina Vrca s obitelji. Bijaše radosno druženje s Katarinom i njenom obitelji. Bogu hvala na

ovim divnim svjedocima vjere i pouzdanja u Gospodina. (Više u prilogu.)23. 7.2 017. Naši Pučki pivači predvođeni Mariom Cikojevićem predstavljali su našu župu na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Nastupali su u crkvi sv. Katarine te u jutarnjim satima animirali svetu misu zajedno s imotskim zborom. (Više u prilogu.)28. 7. 2017. Devetnica Gospi od Anđela. Zavjetni dan župe Studenci. Misno slavlje predvodi župnik, a animiraju mladi iz župe i Mješoviti župni zbor. Imoćani oduševljeni našim zborom koji je u pjevanje uvrstio neke tradicionalne studenačke Gospine napjeve kao dar u prigodi proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotskog od Turaka. Bravo za naše zboraše na čelu s Mariom Cikojevićem. (Više u prilogu.)31. 7. 2017. Trodnevnica u prigodi Gospe od Anđela. Svetu misu na Topani predvodi mons. Vlado Košić. Misno slavlje animiraju uz naš župni zbor i zborovi iz Prološca i Lovreća.1. 8. 2017. Sprovod pok. Mare Jurčević.2. 8. 2017. Svetkovina Gospe od Anđela. Središnje slavlje predvodi mons. Marin Ba-rišić. Naš zbor sudjeluje u pjevanju, a svira Mario Cikojević. (Više u prilogu.)3. 8. 2017. Spomendan blaženog Augustina Kažotića. Iza poslijepodnevne svete mise blagoslov hodočasnika u Sinj. U večernjim satima župnik na Svečanoj općinskoj sjednici u prigodi Dana općine Lovreć.5. 8. 2017. Gospa Snježna. Dio hodočasni-ka u Sinj pošao u jutarnjim satima. Župnik ih ispratio i blagoslovio. Na svetoj misi molimo za sve hrvatske branitelje te zahvaljujemo Gospodinu za domovinu. Nakon jutarnje sv. mise župnik u Lovreću na proslavi Gospe Lurdske.6. 8. 2017. Preobraženje Gospodinovo – osamnaesta nedjelja kroz godinu. Naša župa imala veliku milost slavljenja sv. mise uza za-vjetni kalež, pliticu i ciborij koji su izrađeni u

46

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

prigodi 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Svetu je misu predvodio imotski gvardijan fra Kristian Stipanović uz suslavlje fra Ivice Udovičića i župnika. Fra Kristian je zahvalio svim župljanima Studenaca koji su svojim prilozima omogu-ćili izradu zavjetnog posuđa. Nakon misnog slavlja župljani su imali prigodu razgleda-vanja posuđa.12. 8. 2017. Danas je drugi dio hodočasni-ka pješačio u Sinj. Prije večernje svete mise organiziran ispraćaj i blagoslov.13. 8. 2017. Devetnaesta nedjelja kroz go-dinu. Prvi dan trodnevnice sv. Roku. Župnika posjetila liječnica Tina Tičinović i njezina obitelj. Bijaše ugodno i radosno.14. 8. 2017. Drugi dan trodnevnice našem suzaštitniku sv. Roku. U kapeli se okupi pri-ličan broj vjernika. Djeca predmole krunicu i litanije sv. Roku. Nakon sv. mise ostadosmo u druženju ispod oraha. U prijepodnevnim satima naša mladost i komunalna služba naše Općine urediše okoliš kapele i župne kuće. Od srca im hvala. Bilo svima blagoslovljeno!15. 8. 2017. U večernjim satima u našoj župnoj crkvi svečano proslavismo blagdan Velike Gospe. Posebno se slavilo u Prološcu i Svibu gdje je župnik ispovijedao od ranih jutarnjih sati.16. 8. 2017. I ove smo godine po običaju proslavili našeg suzaštitnika sv. Roka. Sv. misu predvodio je don Joko Blažević, župnik posuških Vinjana, gorljivi propovjednik. Žu-pljani nisu krili oduševljenje. U molitvama smo se sjetili pok. Mira i Ankice Prka te pok. Frane Bilokapića, bivšeg župnika. Nakon misnog slavlja domjenak i druženje. (Više u prilogu.)19. 8. 2017. Ženidba našeg župljanina Branka Prke i Tanje Jerković. U jutarnjim satima molitva na grobu pok. Ilije Sabljića kojega su partizani ubili u ogradi kod Kašina Okrajka. Bijaše dirljivo. Stigli nećaci po-kojnika kojega su pronašli nakon 70 godina traženja.

23. 8. 2017. Upeka zvizdan. Jedan od naj-toplijih dana ove godine. Župnik kod obitelji mladenaca Branka i Tanje Prka.28. 8. 2017. Župnik pohodio veoma bole-snog don Jakova u bolnici Sv. Duh.30. 8. 2017. Sprovod pok. Anđe Bekavac.1. 9. 2017. Prvi petak posvećen Srcu Isuso-vu. Nakon sv. mise sastanak i susret članova Uredništva lista Studenci u kući župljana. Hvala im za njihov trud u župi.2. 9. 2017. U Studencima tužno odjeknula vijest o smrti don Jakova Cikojevića. U Splitu na Lovrincu sprovod pok. Stipana (Ićka) Vu-kovića, velikog dobrotvora naše župe.4. 9. 2017. Svetom misom započeli novu nastavnu godinu.5. 9. 2017. Sprovod pok. Jakova Cikoje-vića. Mnoštvo svećenika i svijeta. Župniku pri ruci svi župljani. Bilo im blagoslovljeno! (Više u prilogu.)7. 9. 2017. Naši župljani hodočastili u Vepric.8. 9. 2017. Malu Gospu radosno prosla-vismo kod zavjetne kapele u Dujmovićima. Župnik u jutarnjim satima predvodio misno slavlje u susjednoj Vinici.9. 9. 2017. Župljani hodočastili u Udbinu.14. 9. 2017. Nakon jutarnje svete mise molitva odrješenja prije ekshumacije posmrt-nih ostataka pok. Ilije Sabljića na Kašinom Okrajku.17. 9. 2017. Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu. Župnik prije bogoslužja u našoj župi zamjenjuje don Nevena u Ričicama. U našoj župi završio ljetni raspored bogosluž-ja. U poslijepodnevnim satima hodočašće u Split prigodom dolaska relikvija sv. Leopolda Bogdana Mandića.20. 9. 2017. Župnik na studijskom danu za svećenike u Vepricu.24. 9. 2017. Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu. Navečer u Imotskom misa za ubijene fratre naše provincije.

47

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

25. 9. 2017. Počela pobožnost devetnice sv. Franji Asiškom u kapeli sv. Roka Pod-gredom.28. 9. 2017. Naša se župa priključila ini-cijativi „Iskra milosrđa“ u kojoj smo molili Krunicu Božjega milosrđa na Franjevačkom Trgu. (Više u prilogu.)2. 10. 2017. Anđeli čuvari. Početak li-stopadske pobožnosti. Krunicu predmole osnovnoškolci.4. 10. 2017. U Imotskom proslava svetko-vine sv. Franje Asiškog. U našoj župi spro-vod pok. Ane Koštić, a u 17 sati sveta misa svetkovine. U molitvama se posebno sjećamo našeg bivšeg župnika fra Danka Glibote.5. 10. 2017. Znanstveni simpozij u Imot-skom u prigodi 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka.8. 10. 2017. Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu. Velika radost u našoj župi. Ti-jekom župne svete mise u 10.30 kršten Ante Jurčević.10. 10. 2017. Sprovod pok. Mate Tro-grlića.11. 10. 2017. Župnik na dekanatskom sastanku u Imotskom.18. 10. 2017. U prostorijama Osnovne škole svečano proslavljeni Dani kruha. Zbog odsutnosti župnika svečanosti nazočna s. Marija Perpetua Kaša koja je predvodila mo-litveni dio. Hvala joj od srca. Sestra Perpetua se s radošću odaziva svim aktivnostima u župi. U našoj crkvi u poslijepodnevnim sati-ma svečano proslavljen Sv. Luka evanđelist. Prema narodnoj Od Svetog Luke u njidra ruke, ne vadi ih vanka do Sv. Marka, počinje zima.21. 10. 2017. U kasnim večernjim satima uputili smo se na hodočašće u Mariju Bistricu u prigodi Četvrtog susreta štovatelja Božjega milosrđa.22. 10. 2017. Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu – Misijska nedjelja. Župnik sa župljanima u Mariji Bistrici. Na križnom

putu susreta Mate Šakić predmolio desetu postaju. U svetištu nas dočekala naša Jele-na Vuković, tajnica koordinacije štovatelja Božjega milosrđa. (Više u prilogu.) Župnika zamijenio fra Ivica Udovičić. Ove nedjelje dvije ženidbene napovijedi: Tihane Kaša i Branka Vukušića te Tomislava Marasa i Na-taše Marine Gudelj.

24. 10. 2017. Sprovod pok. Ante Udovi-čića „Kevića“.

25. 10. 2017. Sveta misa obljetnice posve-ćenja crkva sv. Ilije. Nakon svete mise probe Dječjeg zbora „Izvor“ i priprema za nastup u Imotskom.

28. 10. 2017. Smotra dječjih zborova u Imotskom. Sudjelovao i naš Dječji zbor „Izvor“ koji su pripremali Ante Gudelj i Ma-rio Cikojević. (Više u prilogu.) U poslijepod-nevnim satima sprovod Mate Vukovića, a u večernjim satima vjenčanje naše župljanke Tihane Kaše i Branka Vukušića.

31. 10. 2017. I ove se godine naša župa večernjim bdijenjem i klanjanjem pridružila Božjem djelu otvorenih crkava uoči Svih svetih.

1. 11. 2017. Svetkovina Svih svetih. Na svetoj misi okupio se velik broj Studenčana. Svečano misno slavlje predvodio je župnik u suslavlju s fra Ivicom Udovičićem. Posli-jepodnevno misno slavlje prema Običajniku župe nakanjeno za sve vjerne pokojne. Nakon svete mise odriješenje kod središnjeg križa na Novom groblju.

2. 11. 2017. Spomen svih vjernih pokoj-nika. Okupio se velik broj vjernika u molitvi za sve pokojnike.

5. 11. 2017. Radosno proslavismo trideset i prvu nedjelju kroz godinu.

8. 11. 2017. U pinakoteci Gospe od Zdrav-lja dodjela priznanja i nagrada učenicima za likovne radove na natječaju „Dani socijalne zauzetosti“ u organizaciji Franjevačkog in-stituta za kulturu mira. Naši učenici šestoga

48

Župn

ikov

ljet

opis

STudenci 56

Božić 2017.

razreda nagrađeni na natječaju. (Više u pri-logu.)12. 11. 2017. Trideset i druga nedjelja kroz godinu. Crkva ispunjena vjernicima. Iznimno toplo vrijeme za ovo doba godine. Zanimljivo da su stabla još uvijek puna lišća.19. 11. 2017. Proslavismo i trideset i treću nedjelju kroz godinu. Molimo za sve pogi-nule i umrle studenačke branitelje. Prema odredbi pape Franje danas je Prvi svjetski dan siromaštva.21. 11. 2017. Gospa od Zdravlja. Stu-denčani joj se posebno utječu. U našoj župi misa u 16 sati.22. 11. 2017. Župnik u jutarnjim satima na regionalnom sastanku u Imotskom. Posli-jepodne slavimo sv. Ceciliju.25. 11. 2017. Župnik i župljani u večer-njim satima u Imotskom na predstavljanju monografije fra Joze Grbavca „Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti“. Djelo iznimne povijesne i kulturne vrijednosti.26. 11. 2017. Krist Kralj. U poslijepod-nevnim satima župnik s članovima Župnog zbora i Uredništva lista na izletu u Širokom Brijegu. (Više u prilogu.)28. 11. 2017. Župnik primio vijest o smrti dragog kolege fra Vinka Prlića. Počivao u miru Božjem!29. 11. 2017. Župnik na samostanskom kapitulu u Imotskom.30. 11. 2017. Molitva i paljenje svijeća na Franjevačkom trgu za dušu pok. generala Slobodana Praljka.1. 12. 2017. Sveta misa za pok. generala Praljka. U večernjim satima susret Uredniš-tva lista Studenci. Čitali i slagali pristigle priloge za novi božićni broj. Bijaše ugodno i radosno.3. 12. 2017. Radosno proslavismo početak nove crkvene godine - prvu nedjelju doša-šća. Župnik sa župljanima na hodočašću u Međugorju. Župnu svetu misu predvodi i propovijeda fra Ivica Udovičić. Proglasom

nadbiskupa počinje „Godina majčinstva“- Župnik sa župljanima planira održavanje kateheza.

4. 12. 2017. Početak svetih misa zornica. Iako je počela prava zima i na krunici u 5.30 i na sv. misi priličan broj vjernika. Župljani prepoznaše ljepotu zornica. Bogu hvala!

6. 12. 2017. Adventska rekolekcija u Ve-pricu za sve svećenike naše nadbiskupije. U našoj osnovnoj školi svečano i dostojno proslavljen Sv. Nikola.

8. 12. 2017. Svetkovinu Bezgrešnog Za-čeća Blažene Djevice Marije svečano pro-slavismo.

10. 12. 2017. Druga nedjelja došašća. Žu-pnik dovršava tekstove za ovogodišnji broj „Studenaca“.

Radostan sam što su se i ove godine moji dragi župljani s radošću odazivali svim aktivnostima. Napose sam zahvalan djeci i mladima kao i onima koji borave u Stu-dencima tijekom praznika, a svim srcem se uključuju u rad župe. U župi su do tiskanja ovogodišnjeg broja bila: tri krštenja; šest vjenčanja (tri u župi i tri izvan župe); pet prvopričesnika; 26 sprovoda (od navedenog broja devet pokojnika je stalno živjelo na Studencima, 15 je bilo odseljenih, a dvije pokojnice su iz Babića u Bosni i Hercegovini jer je dio žitelja Babića, Vinice, Gornjih Jur-čevića, Subašića i Podjarma - Aržano vezan uza župu Studenci, a bolesni su pohođeni 76 puta.

U župi iznimno aktivno djeluje naš Mje-šoviti župni zbor, Pučki pivači, Dječji zbor „Izvor“, Ministrantska radionica, Karitativna skupina u suradnji s Učeničkom zadrugom „Studa“, župni vjeronauk za sve skupine, Uredničko vijeće lista Studenci. U tijeku je priprema projekta obnove Nove župne kuće u Centru i sanacija freske sv. Ilije. Bilo bla-goslovljeno svim dragim župljanima koji su uvijek spremni pomoći župniku!

49

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Od Božića do Božića

Darivanje djece na 4. nedjelju došašća

Darivanje djece na 4. nedjelju došašća omiljeni je običaj u našoj župi. Ove je godine misno slavlje predvodio don Jakov Cikoje-vić te je on darivao manju, ali i veću djecu. Kao i svake godine bilo je iznimno radosno pogotovo što su već bile postavljene jaslice, pa su djeca bila još radosnija.

I. Udiljak

Božićna prodajna izložba

Nakon svete mise 4. nedjelje došašća u našoj je župi Učenička zadruga STUDA uz sudjelovanje Župne karitativne sekcije upri-ličila prodajnu izložbu božićnih ukrasa. Sav prihod od prodaje namijenjen je kao pomoć uspješnijem radu Učeničke zadruge.

M. Šakić

Betlehemsko svjetlo u našoj župi

Ovogodišnja prvopričesnica Anica Tro-grlić ove je godine donijela Betlehemsko svijetlo u našu župu iz splitske prvostolnice sv. Duje. Prigodom dolaska Betlehemskog svjetla u katedrali sv. Duje priređena je sv. misa te prijenos svjetla u brojne župe naše nadbiskupije. Uoči sv. mise ponoćke mi-nistranti su svečano unijeli svijetlo u našu

crkvu, a župljani nakon svete mise ponijeli u svoje obitelji.

Lj. Cikojević

Božić – ponoćka u Studencima

U župnoj crkvi sv. Ilije proroka tradi-cionalnom svetom misom - ponoćkom na Badnju večer proslavljen je Božić. Kao i prethodnih godina ozračje je bilo tiho i do-stojanstveno, kakva već i treba biti ova "Tiha noć, sveta noć..." bez pucnjeva petardi. Na početku misnog slavlja župnik je s ministran-tima u procesiji unio Betlehemsko svjetlo i kip malog Isusa. Misno je slavlje pjesmom animirao Mješoviti župni zbor. Vrijeme je bilo iznimno lijepo za ovo doba godine.

M. Šakić

Misa zahvalnica

Na Staru godinu, 31. prosinca, u crkvi sv. Ilije župnik fra Zoran Jonjić u suslavlju s fra Ivicom Udovičićem predvodio je misu zahvalnicu. Pozdravljajući na početku ho-milije, župnik je naglasio kako prijelaz iz Stare u Novu godinu ljudi, s jedne strane, doživljavaju s osjećajem nostalgije zbog či-njenice prolaznost svijeta i života, a s druge pak strane, slave ga bučnim raspoloženjem, dajući mu preveliko značenje. Svim župljani-ma je zahvalio što su svoju pripadnost Bogu iskazivali svakodnevnom molitvom, nedjelj-nom svetom misom i vršenjem raznih službi

U ovoj rubrici donosimo nastavak izvješća o aktivnostima u župi od onih koji su objavljeni u prošlom broju „Studenaca“

50

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

u crkvi. Zahvalio je članovima Mješovitog i Dječjeg zbora te njihovim voditeljima, mini-strantima, čitačima i njihovim obiteljima na animiranju misnih slavlja, pobožnosti te su-djelovanju na susretima, smotrama i sličnim manifestacijama. Pri svršetku misnog slavlja svi su zapjevali himan Tebe Boga hvalimo, a župnik je upoznao nazočne sa župnom stati-stikom u 2016. godini. Dodao je da se s nama ostvaruje ono najljepše kad prostore svojih života i svoga srca otvaramo prisutnosti Isu-sa Krista i njegovoj pobjedničkoj snazi nad smrću. Poželio je svima u nastupajućoj godini obilje Božjeg blagoslova, mir i dobro.

J. Babić

Svetkovina Marije Bogorodice

Misno slavlje 1. siječnja 2017. pred-vodio je naš fra Ivica Udovičić. Fra Ivica je naglasio kako je prvog siječnja u Crkvi svet-kovina svete Marije Bogorodice. To znači da se mi kršćani od prvog dana godine stavljamo pod osobitu zaštitu Marije, jer znamo da naše brige i molbe ona visoko uzdiže. Tako počinje Nova godina s puno nade: naša prošlost i naša budućnost pripadaju Bogu, važno je da svaki dan iznova počnemo živjeti naš kršćanski život i da to smijemo činiti pod osobitom zaštitom Bogorodice Marije u čiji zagovor vjerujemo.

I. Šakić

Dan posvećenog života

Kao i prijašnjih godina, tako su i ove franjevci imotskoga samostanskog okružja i časne sestre koje žive u Imotskom, na blag-dan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu svečano proslavili Dan posvećenog života. Vrhunac slavlja bilo je euharistijsko slavlje s pjevanom Večernjom, koje je u četvrtak 2. veljače u 18 sati u crkvi sv. Franje pred-vodio župnik Studenaca fra Zoran Jonjić uz

koncelebraciju gvardijana fra Kristiana Sti-panovića, župnog vikara Vinjana fra Jakova Udovičića i još devetorice svećenika. Slavlje je počelo blagoslovom svijeća, a nastavilo se molitvom Večernje.

U prigodnoj propovijedi fra Zoran je re-kao da je vrijeme u kojem živimo izazovno za sve kršćane, a osobito za redovnike i redovni-ce. Bog nas sve poziva na svetost koju može-mo ostvariti samo uz pomoć njegove milosti te ustrajnom i hrabrom borbom protiv svega što nas odvaja od Boga. Na kraju je zahvalio Bogu za sve redovnike i redovnice u Imot-skom i Imotskoj krajini te potaknuo vjernike da mole za postojeća i nova duhovna zvanja. Izvor: http://www.samostan-imotski.hr

Grličanje

Osim na svetkovinu sv. Blaža i nakon svete mise pete nedjelje kroz godinu (5. velja-če) obavljen je puku omiljen obred grličanja. Župnik fra Zoran i don Jakov su u spomen na svetog Blaža (Vlaha), zaštitinika od bolesti grla i glasnica, dvjema svijećama blagosliv-ljali grla vjernika uz zagovornu molitvu: „Po zagovoru svetoga Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog bolesti grla i svakoga dru-gog zla. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”

M. Šakić

51

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Mačkare 2017.

Mačkare su i ove godine, makar na je-dan dan, preuzele vlast i pružile mnoštvo zabave i smijeha. Prvotno planirano druženje u Studencima moralo se ipak premjestiti u lovrećku dvoranu jer su Studenci po tko zna koji put opravdali svoje ime. No, unatoč hlad-nom vremenu i snijegu koji su nas dočekali u subotu ujutro, mačkare se nisu predale. Iako je skup bio nešto manje brojan nego inače, to nipošto ne znači da nije bilo jednako zabavno kao što je i dosad bilo. Tamburaši iz "Miris juga" svojom su pjesmom rasplesali mačkare, mogla se čuti i vidjeti glumačka sposobnost mačkara i kreativnost u izradi maski, a naj-bolje su bile i nagrađene.

Napeto su se pratili brojevi na listićima prilikom svakog izvlačenja brojnih nagrada na lutriji, a na samom kraju druženja, nakon čitanja optužnice, Krnjo je morao u plamenu odgovarati za sva svoja nedjela koja je po-činio ispaćenom narodu u protekloj godini.

Uime svih udruga koje su sudjelovale u organizaciji ovogodišnjih "Mačkara" KUŠU Studa čestita svima koji su osvojili nagrade za najbolje maske i onima koji su osvojili neku od nagrada na lutriji. Uživajte u njima!

Ovim putem ujedno zahvaljujemo i op-ćinama Lovreć i Cista Provo na svesrdnoj pomoći i bezrezervnoj potpori koju pružaju našim kulturnim udrugama. I, naravno, za-hvaljujemo se ravnatelju OŠ Lovreć koji je ustupio školsku dvoranu kako bi se "Mačka-re" ipak održale.

Hvala i svim mačkarama koje su došle, Bog vas sve poživio i vidimo se dogodine!

M. Udovičić

52

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

60. obljetnica braka Marije i Filipa Bilića

60. obljetnicu braka doživjeli su i pro-slavili 27. veljače naši župljani Filip i Ma-rija Bilić Prcić. Proslava dijamantnog pira i 60-godišnjeg zajedničkog života u sretnom i skladnom kršćanskom braku počela je sve-tom misom zahvalnicom u kapeli sv. Roka (u kojoj su se i vjenčali daleke 1957.), koju je u nazočnosti njihovih kćeriju Tomasine i Joanne, unuka Jure i Grge te ostale rodbine i prijatelja predslavio župnik fra Zoran Jonjić. Tom su prigodom slavljenici obnovili svoje bračne zavjete te još jednom odlučili učvr-stiti dugi kršćanski brak utemeljen na vje-ri, međusobnom povjerenju i ljubavi prema Bogu. Filip i Marija su temeljne kršćanske vrednote hrabro svjedočili i u Njemačkoj u kojoj su proveli 5 godina te u SAD-u u

kojima su živjeli 33 godine. U New Yorku su im se rodile kćeri Tomasina (udana Ju-kić) i Joanne (udana Đonlić). Povratkom u Studence nakon mukotrpnog rada 1995. Filip i Marija su se aktivno uključili u župne aktivnosti, a nekoliko godina nakon njih u domovinu se vratila i njihova kćer Joanne sa svojom obitelji. Slavlje u krugu obitelji i brojnih prijatelja nastavljeno je u kavani „Centar“, a povratak iz SAD-a najavila je i njihova druga kćer Tomasina sa suprugom Jurom i djecom Josipom, Marijom i Ivom. U vremenu kada ništa nije tako u krizi kao naše obitelji, čestitamo i zahvaljujemo Filipu i Mariji na svjedočenju i življenju sakramenta ženidbe. Neka im Gospodin bude nagrada za svu ljubav i žrtvu!

Z. Babić

Korizmena duhovna obnova

Pod geslom „Budi svugdje čovjek Božji i vjerni odraz Isusa i Marije!“ (o. fra Ante Antić) održana je u prigodi 52. obljetnice smrti časnoga sluge Božjega o. fra Ante An-tića od Pepelnice do prve korizmene nedje-lje duhovna obnova u našoj župi. Misna su slavlja predvodili župnik fra Zoran Jonjić i don Jakov Cikojević. U propovijedima su fra Zoran i don Jakov pobliže predstavili lik i djelo časnoga sluge Božjega fra Ante Antića, koji nam može u mnogo čemu biti primjerom. Govoreći o krepostima o. Antića, na poseban se način molilo za proglašenje o. fra Ante Antića blaženim te za dobivanje milosti po njegovoj zasluzi. Osim misnih slavlja i župne kateheze svim dobnim skupinama tematski su bile usmjerene na upoznavanje fra Ante Antića. Kroz trodnevnicu misna su slavlja i pobožnosti animirali ministranti i vjerou-čenici srednjoškolske skupine, a pjevanje su predvodili članovi Mješovitog župnog zbora i Pučki crkveni pivači.

I. Udiljak

53

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Koncert pasionske baštine

U nedjelju, 19. ožujka u staroj crkvi u Gorici održana je svečanost pasionske tra-dicije stare Imote pod nazivom "Uputi se tužna mati". Pasionsku tradiciju predstavljali su crkveni pjevački zbor Gospe od Anđela – Imotski; glumci pasionske igre Muka Gos-podina našega Isusa Krista župe Sv. Franje – Imotski; pučki pivači iz župa sv. Ilije proroka Studenci i bratovštine sv. Stipana prvomuče-nika Gorica-Sovići; kantači iz župa: sv. Luke – Podbablje (Grubine), Presvetog Trojstva – Slivno, Gospe od Karmela – Zagvozd i Svih svetih – Zmijavci. Koncertom je prikazano suprostavljanje urbanih i ruralnih korizmenih tradicija Imotske krajine – zbora Gospe od Anđela nasuprot kantanju kantača iz Grubi-na, Zmijavaca i Slivna kojima su pridodana pjevanja Studenaca i stare Imote (Gorice-Sovića). Posebno upečatljive trenutke pred-stavile su scene prikazanja pasionske igre Muka Gospodina našega Isusa Krista koja se već dvadesetak godina u sve grandioznijim izdanjima na Cvjetnicu održava u Imotskom uz sudjelovanje velikog broja imotskih glu-maca-amatera i pridruženog puka.

Z. Babić

Križni put za mlade

Svake se godine u Imotskom na četvrtu korizmenu nedjelju održi križni put za mlade Imotske krajine na kojem sudjeluju i mladi iz naše župe. Povorka ide iz crkve sv. Franje ulicama grada do imotske tvrđave Topane, do spomenika poginulim braniteljima. Tako je ove godine križni put za mlade Imotskog dekanata održan 26. ožujka s početkom u 17 sati. Unatoč ružnom vremenu na križnom se putu okupilo dosta vjernika, ne samo mladih nego i djece i odraslih. Pobožnost je predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog. Hod među postajama pjevanjem i molitvenim zazivima animirao

je fra Frano Laco, župnik Zmijavaca. Na kraju križnog puta fra Zoran je križem bla-goslovio mlade i obitelji Imotske krajine. Razmatranja kod postaja križnog puta ove je godine napisao fra Josip Sušić, župnik Vinjana.

M. Šakić

Nastup pučkih crkvenih pivača na XVI. Večerima pasionske

baštine

Od 25. ožujka do 8. travnja 2017. u or-ganizaciji Pučkog otvorenog učilišta i suor-ganizaciji župa Gospe od Ružarija (Drniš) i sv. Petra (Siverić) održavaju se XVI. Večeri pasionske baštine u Drnišu. 26. ožujka Pučki crkveni pivači naše župe sudjelovali su u koncertu „Uputi se tužna mati“ na kojem su zajedno sa Župnim zborom iz Imotskog, glumcima „Muke Isusove“, Pučim pivačima iz Gorice te kantačima iz Zagvozda, Grubina, Zmijavaca i Slivna predstavili korizmenu baštinu Imotskog i dijela Imotske krajine. Koncert su osmislili dr. Joško Ćaleta i An-đelko Nikolić.

Ovom se prigodom zahvaljujemo doma-ćinima na srdačnom dočeku te Studenčanima i prijateljima Studenaca, koji su nas došli podržati.

Z. Babić

54

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Predstavljena pasionska baština starodrevne Imote u

crkvi sv. Franje

2. travnja u prepunoj crkvi sv. Franje u Imotskom održan je koncert pod nazivom „Uputi se tužna mati“ kojim je predstavljen dio korizmenih pučkih napjeva grada Imot-skog i dijela Imotske krajine. Na koncertu su nastupili Župni zbor iz Imotskog, Pučki crkveni pivači iz naše župe, Klapa „Bratov-ština“ i Pučke pivačice iz Gorice, kantači iz Podbablja, Zagvozda, Zmijavaca i Slivna te dio glumaca, koji uprizoruju „Muku Isusovu“ u Imotskom. Nastup u Imotskom je posljednji u ovogodišnjoj korizmi, a zanimljivo je spo-menuti kako će upravo ova izvedba predstav-ljati Hrvatsku etnobaštinu na ovogodišnjoj 51. Međunarodnoj smotri folklora, koja će se održati 19. - 23. srpnja u Zagrebu. Ovom se prigodom zahvaljujemo autorima programa dr. Jošku Ćaleti i prof. Anđelku Nikoliću.

I. Udiljak

Cvjetnica

Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje uvod je u Veliki tjedan i slavi se u nedjelju prije Uskrsa. Na taj dan Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evan-đelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. U našoj je župi ovaj veliki blag-dan svečano proslavljen u crkvi sv. Ilije u kojoj se okupilo mnoštvo vjernika. Slavlje je započelo tradicionalnim blagoslovom masli-novih grančica te procesijom oko Franjevač-kog trga. Poslije misnih čitanja uslijedilo je pjevanje Muke. Ulogu pisca je pjevao Frano Bilić Prcić, Isusa župnik fra Zoran, a ostale uloge solisti Mješovitog župnog zbora pred-vođeni Mariom Cikojevićem. Nakon misnog slavlja Učenička zadruga STUDA priredila je prodajnu izložbu.

Lj. Cikojević

Veliki četvrtak

Na Veliki četvrtak 13. travnja 2017. u župnoj je crkvi svečano proslavljena misa Večere Gospodnje. Euharistiju je predslavio

55

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

župnik fra Zoran Jonjić u zajedništvu s fra Ivi-com Udovičićem. Prije svete mise molila se krunica. U homiliji je fra Zoran, između ostalog, poručio – „…večeras slavimo svetu misu Večere Gospodnje kao spomen večere koju je Isus blagovao sa svojim učenicima. Evanđelje koje liturgija večeras stavlja pred nas, započinje riječima: Isus je znao da je došao njegov čas. I upravo samo Evanđe-lje donosi nam i pokazuje geste koje Isus čini kako bi pokazao bit svog poslanja, ali i predkazao svoju smrt. Zato je večerašnja li-turgija uvod u vazmeno trodnevlje. Misa nije samo sjećanje na neki davni događaj nego i aktualizacija Isusovog djela spasenja, ovdje, sada, u našem vremenu. Slaviti sv. misu znači uroniti u otajstvo Isusove smrti i uskrsnuća i time dopustiti da od prolaznog i bolnog zasja sveto i vječno i u našem životu.“

Fra Zoran je posebno naglasio Isusovu simboličku gestu pranja nogu te isti obred obavio dvanaestorici župljana: Ognjenu Bi-liću Pavlinoviću, Karlu Cikojeviću, Marijanu Udiljku, Mirku Udiljku, Mladenku Biliću Centiću, Stjepanu Biliću Antičeviću, Zvonku

Babiću, Tadiji Šakiću, Mati Šakiću, Kristi-janu Tadiji Babiću, Željku Udiljku i Anti Biliću Nosiću. Misno slavlje su animirali mladi iz župe, a pjevanje predvodio Mješoviti župni zbor. Nakon sv. mise u kući župljana Podgredom nastavljeno je zajedništvo uz "obiteljski stol".

I. Babić

Veliki petak

Nakon tradicionalne procesije s moli-tvom križnog puta od Podgrede do župne cr-kve sv. Ilije počeli su obredi Velikog petka. U pratnji četrnaestorice križonoša, ministranata i brojnih vjernika obredi su počeli prostraci-jom i poklonom pred ogoljenim oltarom. To je pokajnički čin u šutnji kada priznajemo Bogu sve svoje osobne grijehe, ali i grijehe čitavoga svijeta zbog kojih je Krist podnio muku i smrt na križu. Priznavajući grijehe, izražavamo svoju spremnost na žrtvu pokaj-nicu, ali i duboku i čvrstu nadu koju crpimo iz Božje riječi. Zato smo nakon zborne molitve i čitanja biblijskih tekstova slušali pjevani iz-vještaj o muci Isusa Krista kako ju je zapisao evanđelist Ivan. Ulogu pripovjedača pjevao je Mario Cikojević, a ostale uloge solisti Mje-šovitog župnog zbora. Nakon homilije u kojoj je fra Zoran objasnio smisao Kristove žrtve i smrti na križu za naše spasenje, uslijedila je pjevana sveopća molitva. U toj molitvi, zajedno s čitavom crkvom, molili smo se za sve potrebe svijeta i Crkve, osobito za one koji svojim trpljenjem nastavljaju Isusovu muku i za one koji još ne poznaju neizrecivu

56

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Božju ljubav, koju nam je Otac posvjedočio u svome Sinu koji je došao svojom smrću i uskrsnućem spasiti čitav svijet. Nakon službe riječi uslijedio je obred klanjanja križu. Uz poklon križu, zahvalili smo Kristu za njegovu neizmjernu ljubav prema nama.

Bogoslužje Velikog petka završili smo pričešću. Pozvani smo sjediniti se s Kristom blagujući euharistijski kruh, koji je posvećen na misi Velikog četvrtka. Danas bolje razu-mijemo da blagovanje Kristova tijela u svetoj pričesti znači uzeti udjela u njegovoj žrtvi, prihvatiti trpljenje iz ljubavi prema braći i se-strama, te tako s Kristom širiti život u svijetu.

Nakon molitve nad narodom župljani su u tišini napuštali crkvu, a neki su ostali uz grob Gospodinov.

I. Babić

Vazmeno bdijenje

Na početku obreda u crkvi su ugašena sva svjetla, a župnik je pred crkvom blago-slovio oganj kojim je blagoslovljena uskrsna svijeća. U uskrsnu svijeću fra Zoran je ucrtao križ te prvo i posljednje slovo grčke abecede izgovarajući: „Krist jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega. Njegova su vremena i vjekovi, njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen.”

Zatim su u procesiji svećenici i mini-stranti ušli u zamračenu crkvu. Hvalospjev Uskrsnoj svijeći otpjevao je Mario Cikojević.

Zatim je krenula služba riječi u kojoj su se izmjenjivali čitači Mate Šakić, Marija Babić, Ivan Udiljak, Marko Udovičić, Anto-nija Bilić Matišić, Marija Šakić i Marijana Trogrlić. Pjevanje je predvodio Mješoviti župni zbor pod ravnanjem Marija Cikojevića i uz orguljašku pratnju Zrinke Babić. Nakon pjevane Slave i navještaja Evanđelja slijedila je sveta misa.

57

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

U sklopu svete mise umjesto Vjerovanja uslijedila je obnova krsnih obećanja.

Na kraju mise župnik je blagoslovio uskrsna jela te uime fra Ivice, don Jakova i u svoje ime zaželio svim vjernicima sretan i blagoslovljen Uskrs.

I. Babić

Nedjelja uskrsnuća Gospodinova 2017.

Svetkovina Uskrsa u našoj je župi sveča-no proslavljena svetim misama u 9 sati i 10.30. Nakon svete mise u 10.30 župnik je prema običaju darivao djecu čokoladnim jajima. Na kraju euharistijskog slavlja župnik je zahva-lio križonošama, ministrantima i njihovima roditeljima, čitačima, pjevačima i voditeljima zborova, orguljašima, prvopričesnicima, sred-njoškolcima, sakristanki, braći svećenicima i svima koji su pomogli da priprava i slavlja Velikog tjedna i najvećeg kršćanskog blagdana Uskrska budu dostojanstvena i pobožna.

M. Šakić

Misa za poginule civile, domobrane i ustaše

na Dobranjama

17. 4. 2017. u susjednoj Župi sv. Ivana Krstitelja na Dobranjama slavljena je sv.misa za ubijene domobrane. U koncelebraciji je sudjelovalo 12 svećenika, a predvoditelj

misnog slavlja je bio rektor Bogoslovnog sveučilišta u Splitu prof.dr.sc. Boris Maleš. Don Boris se u svojoj propovijedi posebno obratio obiteljima poginulih hrvatskih voj-nika među kojima su bile i obitelji naših poginulih Studenčana Ivana Bilića, Ante Bilića Nosića, Mirka Meštrovića, Jure Prke Matičića, Mirka Prke Račvića i Tadije Šaki-ća Miljkova, riječima: - Ne bojte se! S tim "ne bojte se" Krist nam želi reći da je on u svemu što nas okružuje, da nam želi pomoći nositi križ kroz cijeli naš život te da je uz našu domovinu i uz nas. U svojoj propovije-di posebno je istaknuo Kristovo uskrsnuće, koje kao prekretnica u čovječanstvu daje novu snagu i nadu za daljnji hod kroz život. Uskrsnuće je nešto nadnaravno što pretječe svaki ljudski um, nešto nedohvatljivo za čim moramo težiti. Don Boris ističe, kao i svi okupljeni svećenici, da su poginule i nevine žrtve hrvatskih vojnika i civila sigurno već pribrojene zajednici Svetih Mučenika jer su na taj način vjerno dokazali svoju ljubav prema Kristu i domovini te su dokazali da je njihov cilj bila sloboda za svoj narod i svoju domovinu. Obred je završio molitvom nad zajedničkom grobnicom.

M. Šakić

Krštenje Lee Šakić

29. travnja 2017., na blagdan Katarine Sijenske, u crkvi sv. Ilije krštena je Lea Šakić, kćer Ante i Marine Šakić. Iskrene čestitke i obilje Božjeg blagoslova!

58

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

SHKM u Vukovaru 2017.

29. travnja 2017. uz buđenje dana kre-nuli smo put Vukovara na dugo iščekivani Susret Hrvatske katoličke mladeži, zajedno s mladima iz Župe sv. Petra i Pavla - Cista Provo. Putovanje je bilo ispunjeno pjesmom, molitvom i radosnim druženjem. U poslije-podnevnim smo satima doputovali u Jelase, Župu sv. Nikole Tavelića, koja se nalazi u predgrađu Slavonskog Broda. Ljubazni do-maćini su nas srdačno ugostili. U večernjim satima u crkvi sv. Nikole Tavelića orga-niziran je kratak program i predstavljanje mladih iz župa Velike Gorice, Solina, Ciste Provo te naše župe. Nakon toga je u velikoj gradskoj športskoj dvorani u Slavonskom Brodu organiziran koncert, nastup kultur-nih društva, predstave te na kraju klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Sljedećeg dana u jutarnjim satima pozdravili smo se s domaćinima, srdačno zahvalivši na svemu te nastavili put do Vukovara. U Vukovaru nas je dočekalo mnoštvo mladih iz svih krajeva Hrvatske. Uistinu, osjećaji ponosa bili su nemjerljivi jer svi smo toga dana bili kao jedan. Euharistijsko slavlje je predvodio biskup đakovačko-osječki msgr. Đuro Hranić, uz veliki broj biskupa, sve-ćenika i oko 35 000 mladih iz svih krajeva Lijepe Naše. Msgr. Đuro Hranić je u svome obraćanju posebno naglasio kako svi mo-ramo težiti traženju nade u Kristu, koji nas poziva da otvorimo srca traženju Duha istine i pravednosti. Mladima se na kraju obratio i nadbiskup zagrebački, hrvatski metropolit i kardinal, msgr. Josip Bozanić, koji nam je prenio i pozdrave pape Franje. Predsjednik HBK-a, msgr. Želimir Puljić, s velikom je radošću pred 35 000 mladih najavio sljedeći susret 2020. u Zagrebu.

Nakon sv. mise nastavljen je prigodni program za mlade. Večernji program je za-počeo sv. misom ispred dvorca Eltz, a nakon mise započeo je koncert duhovne i domo-ljubne glazbe na kojem su nastupili Miroslav

Škoro, Alan Hržica, sestre Husar, Božja po-bjeda te poznati slavonski bend Opća opa-snost. Meditativni program je predvodio pa-ter Ike Mandurić. Rastanak od Vukovara bio je pomalo i melankoličan, ali prožet nadom u novi susret. Ovo iskustvo SHKM-a, nama mladima, kako iz naše župe, tako i iz Hrvat-ske, Bosne i Hercegovine i dijaspore, ostat će u sjećanju kao trajan pečat na grad koji je bio i ostao branik naše domovine, Crkve i naroda, naš Vukovar.

M. Šakić

Prva sveta pričest u našoj župi

Na 5. vazmenu nedjelju, 14. svibnja 2017., u našoj je župi slavljena Prva sve-ta pričest. Ovogodišnji prvopričesnici Ivan Babić, Tina Šakić, Sara Kaša, Iva Udiljak i Anica Trogrlić su se za ovaj događaj pripre-mali čitavu vjeronaučnu godinu sa župni-kom, svojom učiteljicom Matijom Madunić i vjeroučiteljem Branimirom Poljakom. Prije početka misnog slavlja prvopričesnici su za-jedno sa svojim roditeljima, ministrantima i župnikom fra Zoranom u svečanoj procesiji ušli u crkvu. Svečano euharistijsko slavlje uzveličali su prvopričesnici svojim recitaci-jama, molitvama i pjesmom uz sudjelovanje Mješovitog župnog zbora pod ravnanjem

59

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Marija Cikojevića te Dječjeg zbora IZVOR pod ravnanjem prof. Ante Gudelja. Na počet-ku slavlja prvopričesnicima se obratio župnik u svoje i u ime učiteljice Matije, a u ime rodi-telja, u ovoj Godini očinstva prvopričesnike je pozdravio Ante Šakić, otac prvopričesnice Tine. Prije obnove krsnih obećanja prvopri-česnicima je upalio svijeću Tone Babić, otac prvopričesnika Ivana. Na kraju slavlja prvo-pričesnici su zahvalili župniku, učiteljicama Matiji Madunić i Ivani Udiljak, vjeroučitelju Branimiru Poljaku, učitelju Anti Gudelju te svojim roditeljima i svima koji su doprinijeli da slavlje njihove Prve svete pričesti bude svečano i dostojanstveno.

LJ. Cikojević

Vjenčanje Vjekoslave Prka i Marka Ćorića

20. svibnja 2017. u crkvi sv. Ilije pro-roka sakrament ženidbe podijelili su naša

župljanka Vjekoslava Prka i Marko Ćorić. Uz iskrene čestitke, mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova!

fra Zoran

Vjenčanje Tomislava Trogrlića i Jelene Križić

27. svibnja 2017. u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici sa-krament ženidbe podijelili su naš župljanin Tomislav Trogrlić i Jelena Križić. Uz iskrene čestitke, mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova!

fra Zoran

60

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Susret ministranata u Imotskom

Prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka u Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom u subotu 27. svibnja s početkom u 9.30 održan je susret ministranata Franjevačke provinci-je Presvetog Otkupitelja. U susretu je su-djelovalo oko 300 ministranata iz 15 župa koje poslužuju franjevci naše provincije. Uz devet ministranata iz naše župe sudje-lovali su ministranti župa: Imotski, Knin, Lovreć-Opanci, Metković - Župa sv. Ilije, Proložac, Runović, Sinj s filijalom Brnaze, Split – Gospa od Zdravlja, Staševica, Šibe-nik – Gospa van Grada, Šibenik – Šubiće-vac, Turjaci, Vinjani i Zmijavci. U pripremi i održavanju susreta pomagali su provincij-ski postulanti, sjemeništarci i bogoslovi. Nakon doručka ispod samostanskog cedra ministranti su u 10 sati ušli u crkvu sv. Fra-nje, gdje ih je pozdravio imotski gvardijan fra Kristian Stipanović te najavio tijek susre-ta. Pozdravne riječi zatim je uputio i fra Jo-sip Repeša, provincijski promotor duhovnih zvanja. Nakon pozdrava fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog, odr-žao je ministrantima kratko predavanje o franjevcima u Imotskoj krajini, osobito o oslobođenju od Turaka 2. kolovoza 1717. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje u kojem je ispit savjesti vodio fra Denis Šimunović, župnik Vinjana. U 11 sati procesijom je započelo euharistijsko slavlje koje je pred-vodio provincijal fra Joško Kodžoman, uz koncelebraciju devetorice svećenika. Misu je pjevanjem animirao imotski dječji zbor pod ravnanjem s. Sofije Vuković. Poslije mise sjemeništarac Stipe Buljan i bogoslov fra Ivo Rastočić svjedočili su ministrantima o svom zvanju te im ukratko predstavili život u sjemeništu, postulaturi, novicijatu i bogosloviji. Nakon fotografiranja bio je ručak za sve ministrante pod samostanskim cedrom. Poslije ručka bila je rekreacija.

Dio ministranata išao je u razgledavanje povijesnih i prirodnih znamenitosti Imotskog, a većina je išla na nogometni turnir u kojem su ministranti iz naše župe osvojili četvrto mjesto. Prvo su mjesto osvojili ministranti iz Imotskog, drugo mjesto ministranti iz Sinja, a treće ministranti iz Šibenika – Gospa van Grada. Izvor: www.franjevci.hr

Svetkovina Presvetog Trojstva i blagoslov automobila

Sedamnaestu godinu zaredom proslav-ljena je svetkovina Presvetog Trojstva kod kapele sv. Nikole u Dvorinama. Prije slavlja svete mise Krunicu sv. Ante predmolio je Mate Šakić, a misno je slavlje predvodio župnik fra Zoran Jonjić u suslavlju s don Jakovom Cikojevićem. Prema Običajni-ku župe nakon misnog slavlja župnik je blagoslovio vozače i vozila iz naše župe te susjednih Svibića, Sviba, Podjarma, Ar-žana, Subašića i Vinice. Tom je prigodom

61

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

župnik svim vozačima darovao blagoslov-ljene krunice. Župnik je zahvalio članovima Mješovitog župnog zbora i ministrantima, koji su animirali misno slavlje, obiteljima Josipa i Marinke Jurčević te Ljubi Biliću Periću, koji se brinu o uređenju kapelice i njezinu okolišu.

I. Udiljak

Blagdan sv. Ante Padovanskog

Proslava blagdana sv. Ante, u našoj župi, započela je svečanom procesijom za kipom, omiljenog nam sveca, oko Franjevačkog trga. Prije same procesije u crkvi smo izmolili li-tanije. Potom je uslijedila svečana sveta misa koju je predvodio don Jakov Cikojević. Pje-smom je misno slavlje uveličao župni zbor. U svojoj propovijedi don Jakov je naglasio „…kako je svatko od nas kršćana po sakra-mentu krštenja pozvan na svetost i ne samo to…Svatko je od nas već samim krštenjem dionik svetosti i na putu svetosti.“ Ispričavši zanimljivosti iz života sv. Ante, don Jakov nas je pozvao na put svetosti po uzoru na omiljenog nam sv. Antu. Njegov nam život svjedoči kako svetost nije rezervirana za neke posebne. Svetim se ne rađa, već se svetim postaje… Stoga svatko može postignuti tu stvarnost savršenstva na koju nisu pozvani samo redovnici i svećenici, samo oni zatvo-reni ili svijetu otvoreni, već su na svetost pozvani svi, baš svi.

Nakon svete mise svećenici su blago-slovili djecu i sve nazočne.

I. Šakić

Svetkovina Tijelova

U četvrtak 15. lipnja u crkvi sv. Ilije proslavljena je svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Svetu misu predslavio je župnik fra Zoran Jonjić u zajedništvu s don Jakovom Cikojevićem. Nakon svete mise, unatoč kiši, održana je procesija Franjevač-kim trgom. Tijelovo kao posebni blagdan posvećen svečanom čašćenju Presvetog ol-tarskog sakramenta, nastaje u 13. stoljeću, a na cijelo se zapadno kršćanstvo proširuje tek u 14. stoljeću. Duguje se viziji augustin-ske redovnice sv. Julijane iz samostana kod Liegea u današnjoj Belgiji. Ona je imala viđenje punog mjeseca na kojemu je opazi-la jednu mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak jednog blagdana kojim bi se trebao častiti Presve-ti oltarski sakrament. Na njezinu je molbu

62

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

mjesni biskup Robert de Thorote za svoju biskupiju uspostavio blagdan koji se na po-četku zvao Blagdan euharistije. S. Julijana je našla sljedbenike koji su žarko promicali ideju toga blagdana i željeli ga proširiti na cijelu Crkvu. U tome su i uspjeli. Papa Urban IV. godine 1264. objavljuje bulu kojom blag-dan euharistije želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt spriječila ga je da to doista i učini. Tek u 14. stoljeću, 1317. godine, nakon objavljivanja bule pape Urbana IV. - naslov joj je "Transiturus de hoc mundo - Odlazeći s ovoga svijeta" - papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Zapadnu Crkvu. Teološki razlozi uspostave toga blagdana zapravo su mnogo dublji i znakovitiji. Početkom II. tisućljeća počela je opadati učestalost pričešćivanja. Umjesto toga, kao svojevrsni nadomjestak pričešćivanju, pojavili su se različiti oblici euharistijskih pobožnosti izvan mise. Poseb-nu je važnost u to doba dobivalo pokaziva-nje svete hostije. Podizanje je postalo jedan od ključnih dijelova euharistijskog slavlja. Najvažnije je bilo vidjeti podignutu hostiju. Još možda važniji teološki razlog je poznato osporavanje stvarne Kristove prisutnosti u posvećenim prilikama kruha i vina od strane Berengarija iz Toursa. Upravo kao reakciju na to osporavanje široka je vjernička javnost zahtijevala i zdušno prihvatila jedan takav blagdan kojim se svečano ispovijedala i po-tvrđivala vjera u stvarnu i djelotvornu Kri-stovu prisutnost u posvećenim euharistijskim prilikama.

Z. Babić

Svetkovina Srca Isusova u Musincu

U petak 23. lipnja 2017. svečanim mi-snim slavljem, kojemu je prethodila devetni-ca Kraljici Mira, proslavljena je svetkovina Presvetog Srca Isusova u istoimenoj kapelici u zaseoku Musinac. Misno je slavlje pred-vodio župnik fra Zoran Jonjić u suslavlju s

don Jakovom Cikojevićem. Misno su slavlje animirali ministranti, čitači Mate Šakić i Ro-bert Cikojević te članovi Mješovitog župnog zbora predvođeni Mariom Cikojevićem. Ra-dosno ozračje svetkovine nastavljeno je na-kon misnog slavlja prijateljskim druženjem.

M. Šakić

Krštenje Nikole Bilića Antičevića

Na trinaestu nedjelju kroz godinu, 2. srpnja, u crkvi sv. Ilije kršten je Nikola Bilić Antičević, sin Stjepana i Maje (rođ. Čotić). Iskrene čestitke i obilje Božjeg blagoslova!

Hodočašće u Međugorje

U nedjelju 25. lipnja 2017. župljani sv. Ilije proroka, zajedno sa svojim župnikom fra Zoranom Jonjićem, krenuli su u jutarnjim satima u Međugorje kako bi s ostalim vjerni-cima proslavili 36. godišnjicu prvog ukazanja BDM u Međugorju, poznatije kao Kraljice Mira. Putovanje je bilo ispunjeno molitvom, pjesmom, pričom i druženjem. Dolaskom u Međugorje naše prvo odredište bio je Kri-ževac. Usprkos velikoj vrućini popeli smo se na brdo Križevac noseći u molitvama naše obitelji, prijatelje, župu i domovinu. U poslijepodnevnim satima sudjelovali smo na misnom slavlju u zajedništvu s brojnim svećenicima i vjernim pukom. Propovjednik

63

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

je bio fra Damir Pavić, koji nam je naglasio Kristovo „ ne bojte se“ te razotkrio sve rane koje Crkva danas nosi, kao i rane ovoga svi-jeta, ukazujući na Božju snagu i ljubav.

Po završetku misnog slavlja sudjelovali smo i na klanjaju Presvetom Oltarskom Sa-kramentu u kojem smo se potpuno predali Gospodinu. Nakon svega što smo doživjeli taj dan u Međugorju pred župnom crkvom sv. Jakova tradicionalno smo se slikali s hr-vatskom zastavom sada već treću godinu zaredom. Sretno smo se vratili kući ponijevši lijepe uspomene u srcima.

M. Šakić

Misa za branitelje u Trstenom

"Molim te za svakog pojedinog od njih, udjeli im svoj mir. Svima dopusti da te potra-že, da pronađu put k Tebi. Molim te, Isuse, raširi svoje ruke i zagrli ih..." U nedjelju 2. srpnja u prigodi 20. obljetnice postavljanja spomen-obilježja u Trstenom održana je ko-memoracija, a u crkvi sv. Vida slavljena je sv. misa. Podsjetimo, u obrani Hrvatske na Južnom bojištu sudjelovalo je više od pet ti-suća Imoćana. Poginulo je njih 36, a stotinjak je ranjeno. Riječ je, mahom, o pripadnicima 115. Imotske brigade Hrvatske vojske i 3. Imotske bojne 4. brigade. Ovogodišnjim se komemorativnim skupom ujedno obilježava i 25 godina od oslobađanja Golubovog ka-mena te 20. obljetnica podizanja spomenika u Trstenom na kojem su uklesana imena 36

poginulih hrvatskih branitelja iz Imotske kra-jine. Uz suorganizaciju Gada Dubrovnika, Župnog ureda Trsteno i Udruge poginulih hrvatskih branitelja, Podružnica Dubrovnik, komemoraciju je organizirao Zavičajni klub Imoćana u Dubrovniku. Vijence su položili i predstavnici Dubrovačko-neretvanske žu-panije, grada Imotskog i susjednih općina Imotskog područja te predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata. U molitva-ma i s ponosom sjećamo se naših Vladimira Vukovića „Vate“ i Joška Novovića „Tute“.

Lj. Cikojević

6. Susret klapa Dalmatinske zagore

Kako je bilo i najavljeno, u nedjelju 16. srpnja u crkvi sv. Ilije održan je 6. Susret klapa Dalmatinske zagore. U organizaciji KUŠU Studa i klape Sv. Mihovil iz Prološca studenačka crkva je na dva sata postala pravi studenac klapske pisme. Studenčani i svi njihovi gosti imali su priliku uživati u pomno odabranim skladbama i izvornim napjevima koji predstavljaju veliko nematerijalno blago našeg naroda.

Susret kojem je svrha očuvati i promo-virati klapski izričaj na području Dalmatinske zagore i ove je godine bio dijelom bogatog kulturno-umjetničkog programa „Studenačko lito“ koji već dugi niz godina uspješno orga-nizira KUŠU Studa.

Iako klapska terca nije nova stanovnica u našem zavičaju, puno je mlađa u usporedbi s

64

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

nenadmašnom gangom i drugim puno starijim pučkim i crkvenim oblicima pjevanja. Unatoč tomu, zbog svoje iznimne glazbene vrijednosti i ljepote vrlo brzo je stekla vjerne obožavatelje i pratitelje. Štoviše, stopila se s osobinama i karakterom ljudi i njihovim običajima te nji-ma pripadajućim melosom. S vremenom se počinju okupljati prve klape koje, naslanjajući se na tradiciju pučkog i crkvenog pjevanja, i razvijaju vlastiti stil i izričaj u klapskom svi-jetu. Zasigurno, oni bolji poznavatelji klapske pjesme i oni istančanijeg uha, jasno razlikuju zvuk i interpretaciju otočke, splitske ili pak trogirske klape, a u posljednje vrijeme i zvuk klape Dalmatinske zagore. Klape koje su ove godine sudjelovale, slušateljima su otškrinule vrata bogate riznice klapskog blaga te razno-vrsnim skladbama predstavile svu širinu i šarolikost interpretacijskih mogućnosti koje pruža klapsko pjevanje.

Čast otvoriti 6. Susret i “obojiti” ga svo-jim glasovima imala je „Kolura“, ženska klapa iz Splita, čiji su ugodni glasovi već ispunjali crkvu na jednom od prethodnih Susreta. Inače su sudionice mnogih klapskih susreta, smotri i festivala, od kojih vrijedi istaknuti nastu-pe na Omiškom festivalu, Festivalu klapa u Perastu/Crna Gora, Festivalu klapske pisme Posušje te „Omišaljskoj rozeti“ u Omišlju. Na 6. Susretu otpjevale su „Oj pitomi soko-le“ - narodnu, u obradi Duška Tambače, „Ta tvoja barka mala“, obradu popularne pjesme, te „Ugradit ću kuću“ - narodna, isto u obradi Duška Tambače.

Nakon izvrsnih Splićanki nastupila je muška klapa „Zvizdan“ s pjesmama „Omili mi u selu divojka“ i „Murtilica, lipo cviće“. Kršnim Posušanima ovo je bio čak treći na-stup na Susretu. Iskustvom je to bogata klapa koja je „okusila“ najveće klapske pozornice poput onih na festivalu u Omišu i Posušju a pružila je slušateljima tradicionalne napjeve u „a capella“ izvedbi.

Središnji dio Susreta pripao je za sada jedinoj ženskoj klapi u Imotskom, klapi „Ne-viste“. Studenačkoj publici su se predstavile marijanskim skladbama „Presveta Djevice“, „Dobra večer, Uzorita“ te izvrsno interpre-tiranim glagoljaškim napjevom „Vsa lipa jesi“ u obradi fra Izaka Špralje. Članice klape su aktivne u kulturnoj udruzi „Pismo moja Imotski“ koja već deset godina u Imotskom okuplja ponajbolje hrvatske klape s ciljem

65

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

promocije klapskog pjevanja u Imotskoj kra-jini. Ove godine zajedno s imotskim franjev-cima organizirale su marijanski koncert „Kla-pe Gospi od Anđela“ u čast 300. godišnjice oslobođenja Imote od osmanlijske vlasti.

Trogirski, a ujedno i otočki melos, doni-jela je klapa Čiovo iz mjesta Slatine s otoka Čiova. Pjevali su obrade narodnih pjesama trogirskih majstora prof. Joška Ćalete i Niko-le Buble: „Blago, Blago“ i „Da bi udrile sve fortune“ te Nardellijevu pjesmu „Plavi putevi mora“. Klapa Čiovo okitila se pobjedom na 54. Splitskom festivalu zabavne glazbe 2014. za pjesmu „Devet slova jedne riči“ koji su izveli zajedno s Alenom Nižetićem, Dujom Cocom i Markom Škugorom.

Nakon izuzetno dobrih Čiovljana, „Zvi-zdan“ je po drugi put zagrijao crkvu svojim glasovima, ovoga puta je to učinila ženska klapa „Zvizdan“ koja, kao i njihove muške

kolege, dolazi iz Posušja. Uz svoje muške ko-lege, one su ogranizatorice Festivala klapske pisme Posušje koji se u vrlo kratkom vreme-nu prometnuo u prestižno klapsko natjecanje. Posušanke su otpjevale „Čuj vruću molbu“ -marijanski pučki napjev u obradi njihova voditelja prof. Jure Šabana Stanića, narodnu „Ajd’ idemo, jagodo“ te također narodnu „Zeleni se trava“.

Klapa Sv. Mihovil iz Prološca, suorgani-zator Susreta, zatvorila je druženje praizved-bom imotske narodne pjesme „Djevo, Djevo sad smo na rastanku“ u obradi Ljube Stipišića-Delmate, popularnom duhovnom skladbom „Oči u oči“ te klapskom obradom pjesme „Moj dida i ja“ Marka Perkovića Thompsona.

Nakon pjevačkog dijela susreta i zahva-le sponzorima župnik fra Zoran Jonjić zahva-lio se svim sudionicima i udijelio blagoslov dok je predsjednik KUŠU Studa, prof. Marko Udovičić, predstavnicima klapa dodijelio za-hvalu na sudjelovanju uz prigodne darove. Na kraju Susreta klape su se pjesmom „Croatio, iz duše te jubin“ oprostile od izvrsne stude-načke publike koja je, mora se reći, u velikom broju posjetila 6. Susret. Organizatori se i putem našeg lista zahvaljuju svima koji su na bilo koji način doprinijeli ostvarenju Susreta klapa Dalmatinske zagore i pozivaju vas na 7. Susret dogodine!

Mario Cikojević

66

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Prvi dan trodnevnice sv. Iliji

U ponedjeljak 17. srpnja u župnoj crkvi započeli smo s trodnevnom duhovnom pri-premom za slavlje zaštitnika župe sv. Ilije i 25. obljetnice svećeništva župnika fra Zorana Jonjića. U 18.30 molila se krunica, a u 19 sati započela je sv. misa koju je predvodio fra Ivica Udovičić u suslavlju s fra Antom Tonkom Bilićem i fra Zoranom Jonjićem. Fra Ivica je u propovijedi istaknuo kako su brojni razlozi što je starozavjetni prorok Ilija odabiran kao zaštitnik biskupija i župa pored tolikih brojnih svetaca. „Ilija je bio neustra-šiv braneći vjeru iako je živio pustinjačkim životom. No, nije ni on bio lišen umora i trenutaka slabosti nakon kojih je nastavljao gorljivu zauzetost i pobožnu strpljivost… Na koncu je prepoznao Boga u tihom povjetar-cu - što znači da Boga možemo susretati na različite načine. Molimo Gospodina da nam daruje snagu kako bismo Ga mogli susretati i prepoznavati u najintimnijim trenutcima života“. Misno je slavlje animirao Mješoviti župni zbor pod vodstvom Marija Cikojevića. Nakon misnog slavlja nastavljen je program „Studenačkog lita“ ispred OŠ Studenci.

I. Udiljak

Drugi dan trodnevnice sv. Iliji

U utorak 18. srpnja u župnoj crkvi slav-ljen je drugi dan trodnevnice sv. Iliji. U 18.30 molila se krunica i bila prigoda za sv. ispo-vijed, a u 19 sati započela je sv. misa koju je predvodio don Jakov Cikojević u suslavlju s fra Zoranom Jonjićem. Don Jakov je u pro-povijedi istaknuo kako je život Ilije proro-ka obilježen naizgled oprečnim, a zapravo vrlo povezanim stvarnostima: s jedne strane dubokom kontemplacijom i pustinjačkim samačkim životom predanja Bogu, a s druge strane izričitom borbenošću i aktivnom zau-zetošću protiv nametanja i širenja poganske vjere, koja je, predvođena kraljem i kraljicom

Ilijina vremena, progonima i ubijanjima pri-jetila istisnuti vjeru u pravoga Boga. U tom je smislu Ilijino vrijeme vrlo blisko današ-njem, pa nam taj starozavjetni svetac, čiji se blagdan slavi 20. srpnja, itekako može biti i sada uzor i putokaz kako se boriti za očuvanje vjere i istinskih vrijednosti. Misno je slavlje animirao Mješoviti župni zbor pod vodstvom Marija Cikojevića. Nakon misnog slavlja priređena je u crkvenom dvorištu predstava „Veronikin rubac“ u izvođenju Dramske sku-pine iz Prološca. Druženje glumaca i župljana je nastavljeno kod župne kuće Podgredom.

I. Udiljak

Veronikin rubac

U crkvenom dvorištu nakon sv. mise drugog dana devetnice sv. Iliji izvedena je duhovna drama „Veronikin rubac“, autora fra Ante Marića, u režiji Marijana Grbavca (Mirića). Iako po mnogočemu odmaklu od amaterske predstave, „Veronikin rubac“ je izvela amaterska Dramska udruga Proložac te izazvala oduševljenje gledatelja svih dobnih skupina. Duhovna drama Veronikin rubac sastoji se od četiri dijela. U prvom činu je dočaran susret Veronike i Šimuna koji su radosno govorili o svojim susretima s Isusom dok im se u drugom dijelu priključuju apostol Ivan (Mate Bilić) i apostol Petar (Marijan Gr-bavac) kojima Marija Magdalena (Antonija Grabovac) donosi radosnu vijest o praznom grobu i Kristovom uskrsnuću. U trećem dijelu

67

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

pojavljuje se majka Judita (Tatjana Meter) i njezina slijepa djevojčica Ester (Mila Kne-zović) koja sanja san kako je progledala do-taknuvši Veronikin rubac. Dok Ester svojoj majci Juditi pripovijeda taj znakoviti san o Golgoti, Kalvariji, o čovjeku sličnu svome ocu, kojemu jedna djevojka rupcem briše krvavi znoj s lica i potom ga njoj šalje kako bi progledala. U taj tren stiže u njihovu kuću Šimun Cirenac kojega djevojčica moli da joj pronađe Veronikin rubac. Posljednji, četvrti dio govori o susretu Veronike (Ana Šerlija) koju dovodi Šimun Cirenac i slijepe djevoj-čice Ester koja dodirivanjem rupca progleda. Proložani su se još jednom pokazali kao vrsni glumci i redatelji koji su u svijet današnjice svojom dojmljivom izvedbom ovog igrokaza odaslali jednu toplu i nadasve ljudsku poruku, koju je razdragana publika pozdravila dugo-trajnim pljeskom.

M. Šakić

Treći dan trodnevnice sv. Iliji

Na uočnicu sv. Ilije (19. srpnja) svetu je misu u 19 sati predvodio don Josip Mužić u suslavlju sa don Jakovom Cikojevićem, fra Antom Tonkom Bilićem, paterom Di-ethardom Zilsom i župnikom fra Zoranom Jonjićem. Don Josip je u propovijedi ista-knuo kako se zamračenje i odstupanje od naravi događa preko ideologija i moćnih elita, koje se smatraju povlaštenim osobama i uzimaju sebi za pravo da mogu odlučivati o sudbini drugih. No, izrazio je i uvjere-nje da Bog preko jednog pojedinca može promijeniti tijek povijesti. Kao primjer je istaknuo svetog Iliju koji je uporno čuvao vjeru u pravog Boga u okruženju odbaci-vanja Boga od strane zemaljskih moćnika. Pri tome je spomenuo utjecaj medija koji relativiziraju stvarnost promičući da nema zadanog moralnog imperativa važećeg za sve ljude. Vrlo je važno razviti svijest do te mjere da prepoznamo ideološke zamke

koje se nameću čovjeku te ih nazivati svojim imenima…"Molimo Gospodina da nam da snage očuvati naše obitelji koje su zadnje utvrde zaštite čovjeka."

Svetu misu su animirali Mješoviti župni zbor i mladi iz župe. Nakon euharistijskog slavlja priređeno je predstavljanje knjige dr. sc. don Josipa Mužića „Ilija Gromovnik –Prorok posljednjih vremena“

Navještaj koji ima snagu otvarati oči

S predstavljanja knjige Josipa Muži-ća Ilija Gromovnik – prorok posljednjih vremena

Uoči, bolje rečeno – užežin, blagda-na svetoga Ilije nakon večernje svete mise, koju je slavio splitski svećenik don Josip Mužić, u studenačkoj je crkvi predstavljena knjiga Ilija Gromovnik. Bilo je lijepo vidjeti da je u crkvi, poslije mise, ostao gotovo isti broj ljudi i da Studenčani i njihovi gosti žele saznati više o sv. Iliji i čuti zašto je on pro-rok posljednjih vremena, kako ga nerijetko nazivaju. Predstavljanje je započeo Frano Bilić Prcić rekavši kako je, koji dan prije blagdana sv. Ilije, u izlogu jedne splitske knjižare uočio knjigu Ilija Gromovnik i da mu je tada palo na pamet kako bi bilo li-jepo predstaviti tu knjigu na Studencima, i to baš na blagdan sveca zaštitnika. I eto, to se i dogodilo iako nije nikomu sugerirao da se to priredi. Naglasio je kako knjiga Ilija Gromovnik aktualizira poruku proroka Ilije i rasvjetljuje današnje stanje kršćanstva u svijetu te poslanje kršćana u njemu. Istaknuo je da će o knjizi Ilija Gromovnik govoriti sâm autor knjige, svećenik dr. Josip Mužić, koji je i profesor na splitskome Katoličkom bogoslovnom fakultetu gdje predaje različite kolegije iz filozofije i morala te da dr. Mužić pastoralno djeluje kao upravitelj akademske crkve sv. Filipa Nerija u Splitu.

68

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

U stankama tijekom predstavljanja knji-ge izvedene su dvije orguljaške skladbe, a izveo ih je Ivo (Johana) Schmelzer, vrstan orguljaš i skladatelj sakralne glazbe. Ivo od djetinjstva provodi dio ljeta na Studencima, s majkom Ankom i ocem Hugom, bratom Michaelom, sa svojom širom i užom obitelji.

Don Josipa Mužića Studenčanima, i Stu-dence don Josipu Mužiću, predstavila je Nada Babić naglasivši da je najvažnija činjenica o don Josipu ili o don Jozi – kako ga najčešće nazivaju, to što je svećenik. To je ono bitno u njegovu životu, ali i u životu naroda kojemu pripada – jer su svećenici hrvatskomu naro-du neizrecivo važni. Bog je važan svakomu narodu jer su svi narodi njegovi, no pisana povijest hrvatskoga jezika i hrvatske književ-nosti započinje rečenicom koju svaki dan, mi ovdje, barem triput izgovorimo: V ime Otca i Sina i Svetago Duha. Az opat Držiha pisah se o ledine, juže da Zvanimir kralj hrvatskij v dni svoje… Naš jezik, naša povijest počinje zazivom Boga na materinskomu jeziku. To je prva rečenica Baščanske ploče – dragoga kamena hrvatskoga jezika i književnosti. Ka-tolička crkva i njezini svećenici sačuvali su naš hrvatski identitet. Značaj pravoga svećenika

ocrtava Mažuranić: Dobar pastir, jer što kaže inom, i sam svojim potvrđuje činom, a vidljiv je i u don Jozinu svećeničkome životu: skrbi se o hrvatskoj studentskoj mladeži, o duhovnome vodstvu različitih hrvatskih udruga, neumorno piše knjige, vodi radijske emisije… Strastveno se bori za sve hrvatsko, i u tome podsjeća na fra Julijana i don Jakova (Cikojevića), i to ponajprije – duhovnu stranu hrvatskoga.

Istaknula je kako se u knjizi Ilija Gro-movnik na osobit način uspostavlja odnos između svake riječi ili svake rečenice iz Prve i Druge knjige o Kraljevima s rečenicama u kojima don Jozo predočuje, objašnjava, povezuje i osvjetljuje smisao i poruku Ilijina života i djelovanja. U don Jozinoj će knjizi Studenčani koji znaju o Iliji ono što u Bibliji piše (jer o svojemu zaštitniku to godinama slušaju, upravo ove dane) naći ono što im je već poznato, ali će naći i nešto bitno novo, nešto što se upravo odnosi na vrijeme u koje-mu živimo… Biblijski Ilija, udaljen tisućlje-ćima od nas – pred očima koje znaju gledati – postat će živ, vrlo živ i prepoznatljiv…

Predočujući Studence don Jozi, pred-stavljačica je rekla da su Studenci selo sta-rije od svoje crkve koja je starija od jednoga

69

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

stoljeća, navela je riječi jednoga putopisca koji je zapisao da je Studenčanima „najvažnije da lipo i skladno govore“ objasnivši da je „lipo i skladno govoriti“ zapravo kalokagatija, tj. da treba govoriti pošteno, istinito ili čestito, a to je „skladno i lipo“. Jedan suvremeni književnik, veliki hrvatski pjesnik Petar Gudelj, rekao je da su Studenci imotska Švicarska te da Stu-denčani u teškim vremenima i nisu mogli ništa drugo nego raširiti ruke sa svoje visoravni stu-denačke i odletjeti kud ih vjetar ponese. Ali su se uvijek vraćali jer Studenci su gora na gori, oni su naš Karmel – naš unutarnji Karmel. Studenci su iznjedrili najvećega hrvatskoga prevoditelja svih vremena, ujedno i pjesnika u prevodilaštvu – Matu Marasa, iznjedrili su i pjesnika koji je ovjenčan najprestižnijom pje-sničkom nagradom u Hrvatskoj – Ivana Babi-ća. To je dokaz da je onaj stari putopisac dobro poznavao ljude, da su stari ljudi poznavali jedni druge – za razliku od nas današnjih koji malo i slabo znamo – jer se znanje svelo na ono što se posreduje televizijom ili novinama.

Čini se da stara izreka Novi se zavjet u Starome skriva, a Stari se u Novom otkriva. izvrsno ocrtava don Jozino tumačenje ulo-maka o proroku Iliji iz Prve i Druge knjige o Kraljevima, iz Druge knjige Ljetopisa te u redcima iz Otkrivenja. Svaki će čitatelj, čita-jući ovu knjigu, provjeravati vlastito shvaća-nje Svetoga pisma, ovdje – o Iliji, i istodobno se uspinjati na vidikovac s kojega će vidjeti sve, kao na dlanu. I tako će uzmoći shvatiti Božju riječ u najvećoj mjeri.

Ilija, čovjek koji nije umro

Predstavljačica je zamolila don Jozu da objasni kako ilija kao prorok iz predkristovskih vremena postaje proro-kom posljednjih vremena.

Don Josip: U Svetom pismu Staroga zavjeta spominju se dvije osobe koje su uzne-sene na nebo, riječ je o patrijarhu Henoku i proroku Iliji. U Novom je zavjetu, kao što

znamo, Isus uzišao na nebo nakon uskrsnuća, u svojemu preobraženom tijelu. Prva nakon Isusa na nebo je uznesena, dušom i tijelom, njegova majka Djevica Marija, također u preobraženu tijelu. I ljudi će dobiti preobra-ženo tijelo nakon uskrsnuća. No s Henokom i Ilijom nije tako, oni su uzneseni u svojemu zemaljskom tijelu – nisu umrli. Da Henok i Ilija nisu umrli, slažu se Židovi, kršćani i muslimani. Sve te tri monoteističke religije očekuju Ilijin povratak.

Ako je tako, opravdano je pitanje – gdje se nalazi Ilija budući da on ne može biti na nebu jer nema preobraženo tijelo. Gdje se Ili-ja nalazi možemo zaključiti prema viđenjima mistika. Tako je blažena Katarina Emmerick (1774. – 1824.), redovnica i mističarka, koja je dugo godina živjela samo od Euharistije (u viđenju je gledala cijelu muku Isusovu i sav njegov život), imala viđenje Ilije u mjestu na-lik zemaljskomu raju, u mjestu koje se nalazi na Zemlji. Ono je zaštićeno, ljudi ga ne mogu naći niti mu mogu doći, to je mjesto Bog uči-nio nedostupno ljudima, mjesto izgleda poput onoga u kojemu su živjeli naši praroditelji. Tu borave Henok i Ilija. U viđenjima Katarine Emmerick, Ilija i Henok ne stare, dugovječni su, ostaju u istome tjelesnom i zdravstvenom stanju, u istoj dobi, kao kada su bili uzeti…

Pitamo se kako je to moguće – prošle je više od tri tisuće godina, a oni još žive?! Kako sam rekao u propovijedi: Bogu je sve moguće! Uzmite za primjer neraspadnuta tijela u Vodnjanu, u Istri, neraspadnuta tijela svetaca sa svih strana svijeta leže, od prvih stoljeća kršćanstva, a nisu balzamirani niti hermetički zatvoreni i predstavljaju pravu zagonetku za znanstvenike. S obzirom na to, slobodno bismo mogli reći da je u Vodnjanu naše najveće svetište. Također, imamo i ču-desno Božje djelovanje koje se pokazalo po životima svetaca koji su živjeli po dvadeset, trideset i više godina samo od Euharistije, nisu ništa drugo jeli – samo su svakodnevno primali Tijelo Kristovo. U naše vrijeme među takvima najpoznatije su bile Njemica Tereza

70

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Neumann [nojman] (1898. – 1962.) i Francu-skinja Marta Robin [roben] (1902. – 1981.). Terezija Neumann živjela je 36 godina samo od Euharistije, imala je i stigme, našemu je isusovcu Petru Perici (kojega su ubili par-tizani na otočiću Daksi kod Dubrovnika) prorekla da će Hrvatska biti slobodna, a to je bilo prije Drugoga svjetskoga rata. Marta Robin živjela je 52 godine od Euharistije, bez hrane i pića. Dakle, Bog nam pokazuje da on može učiniti da prirodni zakoni (tj. da su nam životno potrebni jelo i voda) ne vrijede za neke ljude čak i desetke godina. Tako i u slučaju Ilije i Henoka to može vrijediti i tri tisuće godina1.

Potom vidimo kako se na Stari zavjet nadovezuje Novi zavjet, to jest da se u Knjizi Otkrivenja govori o dvojici svjedoka. Ta dva svjedoka, prema otačkoj predaji tumačenji-ma, doći će prije drugoga Kristova dolaska upravo su prorok Ilija i patrijarh Henok. To je za nas veliki izazov jer smo se odlučili raz-mišljati u svojim kategorijama: ono što nam je poznato i što nam je shvatljivo – to pri-hvaćamo, a što je neshvatljivo – to odbijamo. Čim se susretnemo s čime što je čudesno ili nadnaravno – izvanredni Božji zahvat – onda se ustručavamo ili kao da se bojimo što će nam reći oni koji nas okružuju i zaboravljamo da nas okružuju bezbošci, tj. nevjernici ili oni čija je vjera mlaka, kojima je vjera kompleks. To podilaženje svijetu koji nas okružuje, u svijetu koji je velikim dijelom otpao od Boga – čini da su i mnogi teolozi počeli drugačije iščitavati Sveto pismo, i to tako da ono što je nama očito čitajući Sveto pismo kao čudo koje je Bog učinio, primjerice razdvojio Cr-veno more da prođe izraelski narod ili hranio manom, ili kad je Isus uskrisio sina udovice iz Naima, ili kad je tjerao đavle – oni sve to tumače na neki drugi način. Oni kažu: „Ne, niste dobro pročitali, tu nije bila riječ o op-sjednuću – nego o padavici! Ne, niste dobro 1 Usp. Druga Petrova poslanica 3,8: Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.

pročitali, nije se razdvojilo Crveno more nego je bila velika oseka! Ne, niste dobro pročitali, nisu oni skupljali manu nego neki lišaj koji raste u pustinji!“ Za sve nađu ljudski odgovor – racionalno objašnjenje! Onda se postavlja pitanje – je li i Krist uopće činio čuda? Ako nije činio čuda, onda nije mogao uskrisiti ni sama sebe, po tome – Isus dakle nije ni Bog. U koga mi onda vjerujemo?! Danas imamo unutar Crkve teologe koji donose teologiju koja ruši crkveni nauk, ruši Sveto pismo i nas udaljuje od Svetoga pisma pa mislimo da je običnim vjernicima Sveto pismo nedo-stupno, da ga ne mogu razumjeti. Crkveno učiteljstvo, crkveni oci ustraju u učenju da prvo značenje Svetoga pisma upravo jest doslovno značenje, a tek na temelju doslov-noga značenja dolaze sva ostala značenja: preneseno, duhovno, simboličko, mistagoš-ko, alegorijsko i sva druga značenja. Dakle, prvo značenje mora biti doslovno; doslovno piše da je Isus Krist uskrsnuo, dakle – ako to nije istina, onda možemo cijelo Sveto pismo baciti u vatru2.

Zato sam se držao Svetoga pisma, prema tome sam u ovoj knjizi donio sve odlomke koje se odnose na sv. Iliju, a u tumačenjima sam se oslanjao prije svega na svece, na cr-kvene oce, dijelom na učiteljstvo i na moje razmišljanje.

Treba reći i ovo: kada se u Otkrivenju go-vori o dva svjedoka u kojima se prepoznaje Ili-ju i Henoka, posebno je da oni dolaze i djeluju tri i pol godine prije dolaska Krista, za vrijeme vladavine Antikrista. U to najcrnje doba kada Antikrist kao veliki mirotvorac, humanist, filantrop i slično, ima svjetsku vlast – i progoni kršćane po cijelome svijetu – kada se nigdje ne može pobjeći, nigdje sakriti, nema željezne zavjese – jer Antikrist ima globalnu vlast, sve su strukture u njegovoj vlasti: od vojske, ekonomije, policije, medija i svega drugoga. Tada Bog šalje dvojicu svjedoka – proroka 2 Usporedi: Druga poslanica Korinćanima 15, 14: Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.

71

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

u Jeruzalem koji će tada biti centar svjetskih zbivanja – da tamo nesmetano naviještaju, propovijedaju, čine čuda i znamenja i nitko im ne može učiniti ništa. Svaki koji želi upo-trijebiti silu protiv njih – ne može im nauditi, oni ga mogu onemogućiti ili ga eliminirati, tj. ubiti. To je moć koju im je Bog dao, a na temelju njihova propovijedanja i znakova koje čine – ljudi se obraćaju, i to u velikom broju. To je možda jedno od dvaju mjesta u Otkrive-nju u kojemu se govori o obraćenju ljudi toga posljednjega naraštaja. Taj posljednji naraštaj koji živi u potpunomu bezboštvu, odmetništvu i ropstvu pod Antikristom – gluh je na Božje kazne. Bog šalje kazne – tj. one anđele koji trube i navještaju svaku novu kaznu, a ljudi nakon svake nove kazne postaju još zadrtiji u svojoj pobuni protiv Boga i u svojemu hulje-nju na Boga. To je misterij ljudske duše – da čovjek ima slobodu da se može u svakom tre-nutku opredijeliti za ili protiv Boga. Bog daje kazne ne zato da bi se iživljavao na ljudima u posljednjim vremenima nego daje kazne jer je vidio da mu je to zadnje što je preostalo da ih dovede pameti. No oni se, usprkos kaznama, ne obraćaju, njihovo srce postaje još tvrđe – kao srce onoga faraona. Dok se na propovije-danje Ilije i Henoka, ljudi obraćaju. Ono što je znakovito kod Ilije jest da je njegova misija na koncu vremena da bude zadužen za obraćenje Židova, dakle svojega naroda. I to je ono što vidimo u Otkrivenju – da će Židovi biti prvi koji će prihvatiti Antikrista kao mesiju. Kri-sta su odbacili kao mesiju, dok će Antikrista prihvatiti kao mesiju jer Antikrist će donijeti svjetsku moć, svjetsku vladavinu, bogatstvo i sve drugo što uz to ide. Isto tako Židovi će biti i prvi koji će se kolektivno odmetnuti od An-tikrista i prikloniti pravomu Bogu na temelju propovijedanja sv. Ilije – on će ih vratiti nazad Kristu. To je Ilijina velika uloga na koncu vremena. Crkva je odredila da štujemo sv. Iliju iako je on još živ, dakle učinila je iznim-ku pa ga štujemo kao mučenika iako on nije poginuo, ali u Otkrivenju piše da će on završiti kao mučenik – na koncu vremena, nakon tih tri

pol godine koje su mu dane da može djelovati nesmetano. Svetoga Iliju slavimo u crvenom ruhu, dakle kao mučenika i kao sveca. Ilija je poveznica između Staroga i Novoga zavjeta, tj. vrijeme od dvije tisuće godina prije Krista i vrijeme dvije tisuće poslije Krista. Ilija tako povezuje ta četiri tisućljeća. To je jedan veliki znak za sve nas.

Kada počinju posljednja vremena

don Jakov cikojević postavio je pitanje o vremenu ponovnoga isusova dolaska, o znakovima koji bi na to mogli ukazivati u našemu vremenu te tko bi nam između ljudi i u crkvi samoj mo-gao sa sigurnošću reći da je riječ o tim vremenima.

Don Josip: Mislim da ne trebamo oče-kivati da će nam to tko drugi kazati, za to nam je Krist ostavio znakove u Svetomu pismu – da svatko sam to može zaključiti čitajući Sveto pismo i spise svetaca. Zašto baš tako? Zato što kada dođu posljednja vremena, tada će i u Crkvi biti stanje potpune pomutnje, tj. da više ne ćemo moći znati – ako to doživi-mo – u koga se više možemo pouzdati, tko nam govori istinu. Sigurno je – kako povijest napreduje, tako smo po logici stvari – bliži posljednjim vremenima… Ne znamo kad će to biti, no izvjesno je i nesumnjivo da su se neki znakovi koje je Isus dao kao znakove posljednjih vremena – sada su već ispunili. Jedan je među njima da će se Židovi vratiti i ponovo imati svoju državu, tj. Izrael. To se postiglo nakon dvije tisuće godina, što je – možemo reći – jedno povijesno čudo jer nikad u povijesti nije zapisano da jedan narod nakon dvije tisuće godina obnovi svoju državu, ob-novi svoj jezik koji je bio mrtav - da ponovo krene ispočetka. Mi vidimo kako se već drugi naraštaj naših iseljenih ljudi, dakle njihova djeca asimiliraju i izgube se u tuđini. Drugi je znak da će ponovo biti izgrađen jeruzalemski hram. Jeruzalemski hram još nije izgrađen jer

72

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

su na njegovu mjestu dvije džamije. Međutim Židovi su pripremili sav novac, pripremili su ruho, pripremili su posuđe i oni mogu sagra-diti hram u roku manjemu od godinu dana. Dovoljno je, dakle, da zaluta neka bomba i da džamije odu u zrak i hram može biti izgrađen u roku od godine dana. To se može dogoditi vrlo brzo. Treći je znak da će se Evanđelje naviještati po cijelomu svijetu – mi danas vidimo preko modernih, suvremenih elektro-ničkih medija da je doista Evanđelje dostupno svakomu. Biblija je prevedena na gotovo sve jezike, internet je u prvom i drugom svijetu dostupan svugdje – znači i taj se uvjet sad već ispunja. Četvrti bi znak trebala biti sveopća ili globalna vlast. Dakle, današnja je globalizacija takva da idemo prema jednoj svjetskoj vlasti. Novi svjetski poredak o kojemu se govori zadnjih dvadesetak godina nije ništa drugo nego nastojanje da se preko Sjedinjenih Ame-ričkih Država ili preko Zapada postigne jedna svjetska država. Bude li takva država imala jednoga jedinoga vladara, tj. ako se dođe do toga – onda je ispunjen i taj znak. Način vlada-nja toga vladara, zakoni i vrijednosti koje bude promicao i osobito odnos prema kršćanima, pokazat će je li taj vladar Antikrist ili nije. Uz to bi trebao doći i onaj tzv. znak zvijeri3, što je danas posve izvedivo pa se i to može ispuniti. Otkrivenje kaže da se bez toga žiga ne će moći ništa ni kupovati ni prodavati. Danas se ljudsko tijelo može ugraditi čip, o tome se već i sad naveliko govori i čini se promidžba za to. Žig zvijeri trebao bi se staviti baš na ta dva mjesta koje spominje Otkrivenje – nadlakticu ili čelo. Dakle, to je žig veličine zrna graška – u njemu su svi podatci: ono što imamo na svojim bankovnim karticama, zdravstveno osiguranje, naši osobni podatci i slično. To se reklamira kao nešto čime će se ljudima olakša-ti život: ne će trebati nositi gotovinu, ne će im nitko moći ukrasti kartice ili dokumente, time 3 Usporedi Otkrivenje 13, 16-17: Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobod-njacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.

će im biti otvorene trgovine i sve će im usluge biti na raspolaganju. U tom slučaju, tj. ako to postane obvezno na cijelom svijetu – imamo ispunjen i taj znak. U tom slučaju, tj. ako do toga dođe – mi smo kršćani upozoreni da mi ne možemo primiti taj žig zvijeri. Prihvaćanjem toga znaka bio bi čin kojim izdajemo Krista ili ga se odričemo. S druge strane, svi oni koji ne prihvate žig zvijeri, automatski se sami izop-ćuju iz građanskoga društva. Tada ne ćemo imati više nikakvih prava, ne ćemo moći ništa kupovati, ne ćemo moći podizati svoj novac na bankama… Onda ćemo morati živjeti od Providnosti. Dakle, vremena se ubrzano mi-jenjaju i sve se više znakova ispunja ... i to je, možemo reći, jedan pokazatelj da smo blizu posljednjih vremena. Kad će to biti – Bog zna.

Razotkrivanje znakova Otkrivenja

Zahvaljujući don Josipu za navještaj na misi i za ovaj navještaj koji ima snagu otvarati oči i srce, župnik studenački – fra Zoran Jonjić, istaknuo je kako se da-nas nerijetko vide očiti znakovi zla i Zloga koji prevršuju Sodomu i Gomoru, ali da s druge strane imamo pojavak Kraljice Mira, sa snažnim glasom obraćenja i snaž-nim glasom neba. Zamolio je don Josipov komentar o našemu vremenu u kojemu se razotkrivaju znakovi Otkrivenja.

Don Josip: Vi ste i sami dijelom dali odgovor … Prvi su kršćani živjeli s onim za-zivom „Dođi, Gospodine Isuse!“ Dakle, oni su očekivali da će Isus doći već za njihova ži-vota i bili su željni da ga ponovo vide. Nama kao da nedostaje te želje, i dok mi ne budemo imali te želje da budemo s Bogom – ne ćemo moći ući u raj jer Bog ne želi nekoga protiv njegove volje dovesti u raj… Naime, takve će – u najboljemu slučaju, ostaviti u čistilištu dok im se ne pobudi želja. Čistilište može trajati i tisuću ili deset tisuća godina godina.

Ta želja prvih kršćana za ponovnim Kri-stovim dolaskom povezana je s njihovom

73

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

željom da što prije dođu do Boga. To bi tre-balo prožimati naš vjernički život, i to je ono što nas onda priprema i na čas naše smrti. Kada dođe naše vrijeme rastanka od ovoga svijeta – to će biti naša posljednja vremena. Zato mislim da bi se na to trebalo pripre-mati. Koliko su vremena ozbiljna, govori učiteljstvo zadnjih triju papa. Papa Franjo uspoređuje sadašnje stanje Crkve sa stanjem poljske bolnice; poljskom se bolnicom koristi u ratu, znači da papa Franjo zapravo kaže: „Mi smo u ratu i spašavaj ono što se može spasiti.“ Papa Benedikt XVI. govorio je o diktaturi relativizma, što znači da nam je dao na znanja kako živimo u diktaturi, da nije to nikakva demokracija, nego da budemo svje-sni da živimo u diktaturi. Papa Ivan Pavao II. govorio je o grješnim strukturama, dakle o organiziranomu zlu koje je umreženo i koje djeluje iza kulisa, i koje nas drži u svojoj vla-sti. Očito je da smo dobili upozorenja, samo je pitanje koliko ih mi želimo čuti.

Što nam je činiti u posljednjim vremenima

neki je slušatelj upitao što kršćani trebaju činiti u takvim vremenima te smiju li se boriti protiv takva svijeta ili uređenja.

Don Josip: Pitanje uporabe sile ili slu-ženje silom osobito je važno i danas. Ispada da je nama kršćanima nedopuštena uporaba sile. Znači da je sila nešto što spada u Stari zavjet, a da je u Novom zavjetu nezamislivo rabiti silu. Ja se sjećam kako su za vrijeme Domo-vinskoga rata neki Talijani (koji su bili vezani za Međugorje) pisali u jednome inozemnom časopisu kako rata ne bi uopće bilo da se Hr-vati katolici ne bore, tj. da bi bolje bilo kada bi Hrvati predali oružje i stali. Pogledamo li kako, silom prilika, katolici nisu imali oružje u današnjoj tzv. Republici Srpskoj – možemo zaključiti da tamo i nema Hrvata. Naime, tamo gdje smo se mi borili – tamo smo i opstali.

Upravo to nas je sačuvalo za vrijeme Tura-ka. Ove ostatke ostataka Hrvatske koje sada imamo, imamo samo zahvaljujući borbi. Baš kao i ono što Hrvati imaju još u Hercegovini i Bosni, Boki i Vojvodini – to isto možemo zahvaliti tomu što su se ljudi borili, dakle rabili silu da se obrane i ostanu na svojim ognjištima. Ne zaboravimo da imamo svetaca koji su vo-dili križarske vojne, primjerice Ivan Kapistran koji je bio presudan za oslobađanje i poraz Turaka kod Beograda ili Jan Sobjeski i blaženi Marko Aviani kod Beča. Marko Aviani i Ivan Kapistran nisu se borili oružjem, ali su hrabrili, duhovno i moralno jačali vojnike te organizi-rali križarsku vojsku da se bore protiv Turaka i da ih pobjede. Svatko ima svoju zadaću. Tako i ja, kao svećenik ne moram nositi oružje, ali se moram boriti. Jer kako uči Crkva: život je borba na ovoj zemlji. Zato se mi zovemo vojujuća Crkva. Petar Berislavić bio je biskup i vojskovođa, nosio mač i borio se. I drugi su svećenici mačem branili svoje župe i obitelji u njima, to je nešto što ne smijemo zaboraviti – da mi imamo pravo na samoobranu. I da je više dosta povlačenja. Ispada da se danas u Hrvatskoj može raditi bilo što i da smo mi sve kadri otrpjeti. Mislim da to, jednostavno, treba prestati. Svatko treba braniti svoj prag i krenuti od sebe.

Posljednja vremena ili posljednji sud

don Jakov upitao je don Josipa drži li da bi navještaj o posljednjemu sudu trebalo usmjeriti na susret s Kristom uskrslim, tj. na taj dan kao vrijeme ra-dosnoga susreta s Gospodinom umjesto na dan kada će svi ljudi biti suđeni, i kažnjeni ili nagrađeni.

Don Josip: Mi danas ljudima ne go-vorimo o onome što im je neugodno. Mi danas ne govorim ni o paklu, ni o sudnjemu danu, ni o Kristu-sudcu! Jednostavno se zna da to ljudima teško pada i to se zaobilazi,

74

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

a Evanđelje treba donositi cjelovito, i to u zgodno i u nezgodno vrijeme – kako kaže Pavao. Dakle, i ono što se slušateljima sviđa i ne sviđa. Potpuno se slažem da je sudnji dan onaj kojega se treba iščekivati s radošću jer to je dan Božje potpune pobjede, dan gdje sve dolazi na svoje mjesto, gdje se pravda zavodi u svakom srcu i na svim razinama. To je nešto što bi nas doista trebalo radovati.

Spremnost don Josipa Mužića da pomno sasluša svako pitanje, njegovi neposredni od-govori potkrijepljeni činjenicama iz Svetoga pisma ili naukom Crkve, izrečeni jednostav-no i jasno, učinili su da su mnogi poželjeli ne samo imati knjigu Ilija Gromovnik nego i njegov potpis na knjizi.

Možda smijemo reći da je predstavlja-nje knjige o svetomu Iliji upravo na uočnicu njegova blagdana – bila najbolja duhovna priprava za župni god.

Uredništvo

Blagdan sv. Ilije proroka

Blagdan sv. Ilije proroka, nebeskog zaštit-nika drevne studenačke župe, svečano je proslavljen u četvrtak 20. srpnja. Na sam blagdan župnik fra Zoran Jonjić slavio je 25. obljetnicu svećeništva. Svečano misno slavlje predvodio je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman uz koncelebraciju fra Zorana Jo-njića, Studenčana don Jakova Cikojevića, fra Jakova Udovičića, fra Dinka Bošnjaka,

fra Antu Tonku Bilića te uz još desetoricu svećenika. Ovogodišnja proslava sv. Ilije bila je pod geslom „očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“ u prigodi „Godine očinstva“ u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, stoga su u animiranju misnog slavlja i ilinske procesije sudjelovali očevi iz naše župe. O. Provincijal se u propovijedi dotaknuo svih aktualnih tema hrvatskog i svjetskog društva. Govoreći o Hrvatskoj zemlji i problemima, posebno se osvrnuo na odlazak mladih iz Li-jepe Naše u druge krajeve svijeta koji odlaze tražiti bolje za sebe i svoje obitelji te zahvalio Studenčanima što i u ovim zahtjevnim vre-menima dostojno i ponosno svjedoče svoju vjeru i zauzetost za Katoličku Crkvu nagla-sivši: „Dao Bog da po uzoru na svog nebe-skog zaštitinika sv. Iliju ostanete dosljedni u svojoj odanosti vjeri i svome domoljublju!“

U svetoj su misi posluživali ministran-ti i bogoslov, Studenčanin, Mirko Šakić, a pjevanjem je euharistijsko slavlje uveličao Mješoviti župni zbor pod ravnanjem Marija Cikojevića. Na kraju misnog slavlja o. Pro-vincijal je čestitao župniku fra Zoranu Jonjiću 25. obljetnicu svećeništva te mu darovao pri-godnu zahvalnicu. U ime župljana Ljudevit Cikojević je zahvalio Provincijalu, čestitao župniku te su im studenačke djevojke u ime župljana uručile prigodne darove. Nakon župnikove zahvale o. Provincijal je udijelio blagoslov. Druženje i čestitanje slavljeniku je nastavljeno kod župne kuće Podgredom do večernjih sati. Članovi Župnog zbora su

75

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

slavljenika i goste počastili prigodnom tor-tom. U večernjim je satima u Centru Stude-naca pa sve do zgrade Osnovne škole nastav-ljen kulturno-umjetnički i sportski program Studenačke Iline.

Lj. Cikojević

Večer ilinske radosti

U petak 21. srpnja održana je tradicio-nalna Praćkijada i Dječja olimpijada. Pravo je zadovoljstvo bilo gledati odrasle u Praćkijadi i djecu kako se zdušno natječu u disciplinama skakanja u dalj, bacanja potkove, bacanja medicinke i skakanja u vrećama.

Na završetku programa najuspješnijima su dodijeljene medalje. Nakon sportskog dijela priređen je kulturni dio programa u kojem su glumci Sinjskog pučkog kazališta izveli predstavu Mate Matišića „Cinco i Ma-rinko“. Izvođenje predstave je organizirala učiteljica naše škole Katarina Vrca rođ. Vo-larević, a koja je glumica u Sinjskom kaza-lištu, kao zahvalu župljanima Studenaca za pruženu podršku tijekom liječenja. Bijaše to večer ispunjena radošću i oduševljenjem što zbog izvrsnog uprizorenja sinjskih glumaca, a ponajviše zbog radosnog susreta s učitelji-com Katarinom i njezinom obitelji. Na kraju predstave župnik fra Zoran Jonjić zahvalio je učiteljici Katarini na svemu što čini za našu studenačku djecu, na prekrasnoj ilinskoj večeri te poželio da se što prije vrati u našu sredinu. Radosno druženje je nastavljeno

nakon predstave, a obitelji Vrca i Volarević su se zahvalili Studenčanima za molitve i pomoć te organizirali za sve nazočne domjenak.

Studenačko lito 2017.

Ovog je ljeta na Studencima ponov-no bilo živo, osobito u srpnju oko blagdana našega nebeskog zaštitnika svetoga Ilije. U sklopu Studenačkog lita 2017. održali su se brojni događaji. Na malonogometnom turniru sudjelovalo je 15 ekipa. Turnir je započeo 12. 7. i trajao do 20. 7. Na završnoj večeri, na dan Svetoga Ilije, odigrale su se finalne utakmice. U utakmici za treće mjesto snage su odmje-rile ekipe Caffe bar Aquarius i Šestanovac. Caffe bar Aquarius deklasirao je Šestanovac rezultatom 6:0 i tako osigurao treće mjesto. U finalu su se našle ekipe Veterani Mladosti i Donna Lažete. Nakon intoniranja himne Lijepa naša domovino, u vrlo uzbudljivoj uta-kmici, Donna Lažete preokrenuli su rezultat, i nakon zaostatka od 1:0, uspjeli su osvojiti turnir rezultatom 1:4.

Između utakmica izvlačila se tombula, a nakon toga posjetitelje je zabavljao Medi-teran bend.

Čestitamo prvacima, ekipi Donna Lažete, ali i čestitke upućujemo srebrnim

76

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Veteranima Mladosti, kao i brončanima, Caf-fe bar Aquariusu. Jednako tako čestitamo i dobitnicima na tombuli.

Prije početka trodnevnice, 16. 7., održan je 6. Susret klapa Dalmatinske zagore, a u danima trodnevnice imali smo dva kulturna događaja: predstavu Veronikin rubac koju je izvela amaterska grupa glumaca iz Prološca i predstavljanje knjige Ilija gromovnik – Pro-rok posljednjih vremena autora don Josipa Mužića.

Dan iza Svetoga Ilije, 21. 7., dvorište Osnovne škole Studenci bilo je prepuno dje-ce. Razlog je bila jubilarna 10. Praćkijada i već tradicionalna Dječja olimpijada. Naj-uspješniji u vještini gađanja meta iz praćke bili su Mate Prka, Nikola Trogrlić i Jakov

Babić (Mitin). Potkovu je najdalje bacila Sara Krajinović. U vrećama su najbrže skakali Mate Babić (Mitin), Lovro Babić (Mitin) i Ivan Kovač. „Medicinku“ su najdalje bacili Lukas Schmelzer, Mate Babić (Mitin) i Nina Bugarinovski, a u skoku u dalj nenadmašni su Mate Babić (Mitin), Sara Krajinović i Luka Trogrlić. Na završetku programa najuspješ-nijima su dodijeljene

medalje.

Ali tu nije bio kraj. Nakon Praćkijade i Olimpijade glumci iz Pučkog kazališta Sinj izveli su predstavu Cinco i Marinko.

Kulturno-umjetnička i športska udruga Studa zahvaljuje svima koji su sudjelovali i pomogli u organizaciji Studenačkog lita 2017., zahvaljuje svim Studenčankama i Stu-denčanima i dragim gostima iz svih dijelova Imotske krajine, Dalmacije i Hrvatske koji su posjetili kulturne i športske događaje ovog

77

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

ljeta na Studencima, i na kraju iskreno i sr-dačno hvala svim sponzorima:

• SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

• OPĆINA LOVREĆ• OSNOVNA ŠKOLA STUDENCI• ŽUPNI URED STUDENCI• STUDENAC D.O.O.• AEQUITAS D.O.O.• KATIĆ BAU D.O.O.• PRŠUTANA GRADINA• CAFFE BAR CENTAR• CAFFE BAR CVRČAK• CAFFE BAR AQUARIUS• PERKAN USLUGE D.O.O.• PETRICA KOŠTIĆ• ACHT D.O.O.

Marko Udovičić

Studenački pučki pivački na 51. Međunarodnoj smotri

folklora

23. srpnja 2017. Pučki pivači Župe sv. Ilije proroka predvođeni Mariom Cikojevićem sudjelovali su na 51. Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Program 51. MSF-a tra-jao je pet dana od 19. do 23. srpnja i činile su ga scenske priredbe, radionice, koncerti

etnoglazbe i crkvenog pučkog pjevanja te izložbe. Naši su pjevači u nedjelju 23. srpnja pjevanjem animirali svetu misu, koja je slav-ljena u 10 sati u zagrebačkoj katedrali za sve sudionike MSF-a zajedno s imotskim zborom i Klapom „Bratovština“. Navečer su u crkvi sv. Katarine u 19.30 održali koncert pasionske baštine starodrevne Imote „Uputi se tužna mati“ zajedno sa župnim zborom iz Imotskog, glumcima pasionske igre Muka Gospodina našega Isusa Krista Župe Sv. Franje – Imotski, pučkim pivačicama i klapi Bratovštine sv. Stipana prvomučenika Gorica-Sovići, kanta-čima iz župa: Sv. Luke – Podbablje (Grubine), Presvetog Trojstva – Slivno, Gospe od Kar-mela – Zagvozd i Svih svetih iz Zmijavaca. U programu Međunarodne smotre folklora stoji: „Ove godine želja nam je predstaviti jedan od najuspješnijih pasionskih koncerata tradicijske glazbe ikad izvedenim na Sveča-nostima Pasionske baštine, koji su animirali i odabrali Joško Ćaleta i Anđelko Nikolić, a još jedan razlog ovogodišnjeg gostovanja Imoća-na na MSF-u je i spomen na 300. godišnjicu oslobođenja Imotske krajine od otomanske okupacije.“ Ovom prigodom čestitamo našim pjevačima i zahvaljujemo što dostojno pred-stavljaju našu župu.

I. Udiljak

Hodošašće Gospi od Anđela

U petak 28. srpnja u 19 sati u crkvi sv. Frane u Imotskom, na peti dan devetnice Gospi od Anđela, naša je župa hodočastila u Imotski. Svetu je misu predvodio fra Domagoj Runje, gvardijan samostana o. fra Ante Antića u Splitu, a u koncelebraciji su bili fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog, fra Rafael Begić i župnik fra Zoran Jonjić. Fra Domagoj je u propovijedi istaknuo sličnosti i razlike povije-sti izraelskog naroda s poviješću Imotske kra-jine. „Život u slobodi je bio jednako izazovan Izraelcima kao i žiteljima Imotskog i Imot-ske krajine nakon oslobođenja od otomanske

78

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

okupacije. No, život u slobodi i u današnjim vremenima je jednako izazovan. Izraelci su nakon ulaska u Obećanu zemlju i razdoblja sudaca pokušali biranjem kralja urediti svoj život na zemlji, ali je kraljevstvo kasnije propalo. Tek u babilonskom ropstvu postali su svjesni da svoju sreću ne mogu postići ljudskim naporima, strukturama i sredstvima, nego samo živeći Božje zapovijedi, koje smo čuli u današnjem prvom čitanju. I mi moramo biti svjesni da nam političke, gospodarske i druge zemaljske strukture ne mogu dati željeni mir i radost, nego samo život po Božjoj riječi.“ Na kraju propovijedi potaknuo je vjernike da preispitaju svoj odnos prema Bogu i bližnjima kroz deset Božjih zapovijedi te nam poželio da budemo sjeme koje će donijeti obilan plod.

Z. Babić

Proslava 26. obljetnice osnutka 115. brigade

U subotu 29. srpnja 2017. u Imotskom je svečano obilježena 26. obljetnica osnutka 115. brigade, poznate kao Imotska brigada. U 9:30 na imotskoj tvrđavi Topani bilo je polaganje vijenaca kod spomenika poginulim

braniteljima, nakon čega je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog, izmolio odrješenje za sve poginule branitelje. Poslije toga s početkom u 10 sati u crkvi sv. Frane fra Zoran je slavio svetu misu za poginule pri-padnike 115. brigade. U prigodnoj propovije-di fra Zoran je rekao da ove godine slavimo 300 godina oslobođenja Imote od Turaka pod geslom „300 godina zahvalni Gospi“. „Na ovaj dan, kada slavimo 26. obljetnicu osnutka Imotske brigade, Bogu i Gospi zahvaljujemo za sve naše branitelje, osobito za one koji su dali svoje živote za slobodu naše domovine. Oni su ostvarili Isusove riječi koje smo čuli u evanđelju: više su ljubili Boga i svoje bližnje, nego svoje živote. Zbog njihove žrtve, zbog njihove prolivene krvi ovu zemlju moramo smatrati posvećenom. Mnoge „zvijeri“ žele rastrgati i uništiti našu domovinu, pa smo zato pozvani boriti se da se očuva njezina sloboda i cjelovitost. Kako je Gospa pomogla u oslobađanju od Turaka i u Domovinskom ratu, tako će i nama pomoći u našim nasto-janjima“, zaključio je fra Zoran.

M. Šakić

30. obljetnica svećeništva fra Ivice Udovičića

U četvrtak 27. srpnja 2017. u 11 sati mi-som zahvalnicom u Franjevačkom samostanu u Karinu proslavili su 30. obljetnicu sveće-ništva fra Damjan Čovo, dušobrižnik časnih sestara u Münhenskoj nadbiskupiji, fra Petar Klapež, gvardijan Franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske, fra Petar Klarić, gvardijan i župnik karinski, fra Ivan Udovičić, prefekt i ravnatelj Franjevačkog sjemeništa u Sinju, i fra Petar Vrljičak, župnik u Baškoj Vodi. Sv. misu predslavio je o. Klarić s kole-gama slavljenicima, a u koncelebraciji su bili fra Nikola Ćurčija, župnik Crnice u Šibeniku, i fra Ivan Nimac, samostanski vikar, župnik Kruševa i dekan Novigradskog dekanata. O. Klarić je, između ostaloga, u homiliji istakao,

79

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

a na temelju Riječi Božje kada je Gospodin rekao Mojsiju "Pođi k narodu i posvećuj ga da-nas i sutra", tako je i nas Gospodin pozvao, kao što je pozvao Mojsija da posvećuje svoj narod, da i mi posvećujemo svoj hrvatski narod danas i sutra i prekosutra. To smo činili ovih prvih trideset godina. Budući da je Isus počeo javno djelovati u svojoj tridesetoj godini, želja mi je da kao "mladomisnici" i dalje kroz idućih trideset godina i više "posvećujemo svoj narod danas i sutra". I da ne zaboravimo kako je sv. Franjo kazao braći: "Braćo, do sada nismo učinili ništa, od danas počnimo iz početka." U oduševljenju je uskliknula časna starica Jelena Ivanov: "Ne trideset godina, nego sto godina": Bog je blagoslovio za ovu želju. Braća slav-ljenici obišli su lokalitet u Gornjem Karinu na kojem je nedavno pronađen starokršćanski križ iz 4. – 5. st. iz crkve sv. Vida, novu župnu crkvu sv. Male Terezije i novoblagoslovljeno groblje. Slavlje je nastavljeno objedom u sa-mostanu i uz slavljeničku tortu.

www.franjevci-split. hr

Biskup Košić predvodio misno slavlje u Imotskom

Drugi dan trodnevnice i predzadnji dan devetnice Gospi od Anđela, u ponedjeljak 31. srpnja 2017., na imotskoj tvrđavi Topani eu-haristijsko slavlje predvodio je mons. Vlado Košić, biskup sisački. U koncelebraciji su bili fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan, fra Dinko Bošnjak, župnik Lovreća, te još sedmorica svećenika. Pjevanje na misi ani-mirali su zborovi iz Lovreća, Imotskog, Pro-lošca i Studenaca, pod ravnanjem Anđelka Nikolića. Prije svete mise u 18 sati fra Zoran Kutleša, župni i samostanski vikar Imotskog, predmolio je krunicu i molitve Gospi od An-đela, a zatim je uslijedila kratka procesija od crkve Gospe od Anđela do spomenika hrvatskim braniteljima, gdje je slavljena sve-ta misa. Molitve vjernika predmolio je naš Marko Udovičić, a solist u pričesnoj pjesmi

bio je Mario Cikojević. Na kraju euharistij-skog slavlja prisutnima se obratio gvardijan fra Kristian te zahvalio svima koji su na bili koji način doprinijeli slavlju, a osobito bi-skupu Vladi. U ime samostana i župe uručio mu je prigodni dar - brončani reljef Gospe od Anđela te zovnicu i imotsko vino. Slavlje je završilo procesijom u kojoj je slika Gospe od Anđela odnesena u crkvicu u tvrđavi.

Z. Babić

Svetkovina Gospe od Anđela u Imotskom

U srijedu 2. kolovoza u Imotskom je svečano proslavljena svetkovina zaštitnice Imotskog i Imotske krajine Gospa od An-đela kada se ujedno slavi i Dan grada Imot-skog. Središnje slavlje započelo je u 17 sati ispred crkve sv. Frane blagoslovom novog kipa Gospe od Anđela. Nakon blagoslova uslijedila je procesija od crkve sv. Frane do Topane. U procesiji su sudjelovali barjaktari župa Imotske krajine, pripadnici povijesnih hrvatskih vojnih postrojbi - Sinjski alkari, Kliški uskoci, Domagojevi strijelci iz Vida, Dubrovački trombunjeri, Zrinska garda iz Čakovca te članovi KUD-a „Novae“ iz Ru-novića. Euharistijsko je slavlje predvodio mons. Barišić, a u koncelebraciji su bili fra Ivan Sesar, generalni definitor OFM-a i osobni izaslanik generalnog ministra OFM-a fra Michaela Perryja, fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uzne-senja BDM, te još 47 svećenika. Ceremonisti u slavlju bili su gvardijan fra Kristian i fra La-zar Perica, župni vikar Imotskog. Pjevanje na središnjem slavlju animirao je veliki zbor sastavljen od župnih zborova župa imotskoga samostanskog okružja, pod ravnanjem An-đelka Nikolića i uz orguljašku pratnju Marija Cikojevića. Prema programu proslave bilo je predviđeno da središnje slavlje predvodi

80

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit, ali on zbog zdrav-stvenih problema nije mogao doći u Imotski.

I. Udiljak

"Preobraženje Gospodinovo" uz zavjetni kalež, pliticu

i ciborij

U nedjelju 6. kolovoza na blagdan Pre-obraženja Gospodinova u crkvu sv. Ilije pre-neseni su zavjetni kalež, ciborij i plitica iz crkve sv. Frane u Imotskom, koji su izrađeni u prigodi slavlja 300. obljetnice oslobođe-nja Imote od Turaka. Naša je župa imala čast da se prvi put nakon jubilejskog slavlja Gospe od Anđela u Imotskog baš u Studen-cima slavi sveta misa sa zavjetnim posuđem. Euharistijsko je slavlje predvodio imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović u zajedništvu sa župnikom fra Zoranom Jo-njićem i studenačkim fratrima fra Ivicom Udovičićem i fra Antom Tonkom Bilićem. U nadahnutoj propovijedi govoreći o važnosti zavjeta, fra Kristian je usporedio izradu ka-leža u rukama zlatara, umjetnika i draguljara s oblikovanjem naših života u kojima bismo filigranskom pažnjom trebali voditi sve više računa o tome kako oblikujemo našu savjest i svijest. „Osjete i vide naši bližnji i ljudi koje susrećemo u našim životima naše ’drago kamenje’ jer, ne zaboravimo, nismo mi ono

što mi mislimo da jesmo, već samo onakvi kakvi nas drugi vide. Dao Bog, a po zagovoru Gospe od Anđela, spoznati nam da se uvijek i stalno moramo izgrađivati i mijenjati kako bi naše srce bilo životni kalež Gospodinov,“ istaknuo je fra Kristian. Misno su slavlje ani-mirali ministranti, mladi iz župe i Mješoviti župni zbor pod ravnanjem Marija Cikojevića. Na završetku misnog slavlja fra Kristian je zahvalio svima koji su zlatom i novčanim prilozima omogućili izradbu zavjetnog po-suđa te objasnio simboliku prikaza i ukrasa.

Nakon svete mise priređeno je razgle-davanje zavjetnog posuđa.

I. Babić

Slavlje sv. Roka - suzaštitnika naše župe

U srijedu 16. kolovoza 2017. župna zajednica u Studencima svečano je prosla-vila svoga suzaštitnika sv. Roka. Misno je slavlje, ispred kapele sv. Roka Podgredom s početkom u 18 sati, predvodio don Josip Joko Blažević, župnik Posuških Vinjana u suslavlju sa župnikom fra Zoranom Jonjićem. Misnom je slavlju prethodila krunica i Lita-nije sv. Roku. Nakon pozdrava i dobrodošli-ce župnika fra Zorana, don Joko je srdačno pozdravio sve nazočne i naglasio kako je posebno radostan što predvodi misno slavlje u svojim Studencima za koje ga vežu obitelj-ske i rodbinske veze jer je don Jokina baka Ana Bilić, Studenčanka. U svojoj propovijedi don Joko je lijepo i sadržajno govorio o skro-mnom i samozatajnom svecu Crkve sv. Roku. Istaknuo je važnost sv. Roka kao uzora brige o bolesnima, nemoćnima i uopće potrebnima. Usporedivši žrtvu sv. Roka s našim odnosom prema bližnjima i potrebnima, svima je dao promišljati o potrebi promjene i zauzetijeg djelovanja već sada. Poželio nam je da nam sv. Roko bude uzor koji valja nasljedovati u ovom našem životu gdje mnoge vrijednosti dolaze u pitanje. Tijekom misnog slavlja

81

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

pjevao je Mješoviti zbor. Nakon misnog slav-lja nastavljeno je druženje ispod drevnog oraha do kasnih večernjih sati. Župnik se zahvalio svima koji su doprinijeli da slavlje sv. Roka bude dostojanstveno, a posebno mladima iz župe te vrijednim domaćicama.

Lj. Cikojević

Vjenčanje Branka Prke i Tanje Jerković

19. kolovoza 2017. u crkvi svetog Ilije proroka sakrament ženidbe podijelili su naš župljanin Branko Prka i Tanja Jerković.

Uz iskrene čestitke, mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova!

Vjenčanje Ivana Kolovrata i Margite Grčić

19. kolovoza 2017. u crkvi svetog Jako-va i Ane u Dicmu sakrament ženidbe podije-lili su naš župljanin Ivan Kolovrat i Margita Grčić.

Uz iskrene čestitke, mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova!

Sprovod don Jakova Cikojevića

U utorak 5. rujna 2017. u župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Studencima sprovodnu misu i obrede za pokojnog don Jakova Ciko-jevića predvodio je splitsko-makarski nadbi-skup Marin Barišić u koncelebraciji s oko 140 svećenika predvođenih generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem. Od don Jakova su se došli oprostiti brojni vjernici Studenaca i župa u kojima je don Jakov djelovao, svećenici iz Hercegovačke

82

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

franjevačke provincije Uznesenja BDM te predstavnici brojnih braniteljskih udruga.

(Detaljnije o don Jakovu i sprovodu u naslovu Oprostili smo se od don Jakova Cikojevića na str. 148)

Hodočašće u Vepric

Na uočnicu Male Gospe, 7. rujna 2017., naši su župljani zajedno sa župljanima Ciste Velike i Dobranja hodočastili u Vepric. Puto-vanje je bilo ispunjeno molitvom, pjesmom i radosnim druženjem. U Vepricu smo prije euharistijskog slavlja imali prigodu za sv. is-povijed i osobnu molitvu pred spiljom Gospe Lurdske. Svetu misu je predvodio nadbiksup mons. Marin Barišić u suslavlju s oko 40 svećenika. U nadahnutoj propovijedi mons. Barišić istaknuo je povezanost i potrebu još veće povezanosti obitelji sa Isusom Kristom. Poručio nam je neka nam Krist bude svjetlo na putu svetosti. Nakon svete mise slijedila je procesija sa svijećama u kojoj je sudjelovalo nekoliko tisuća vjernika. Nakon što nam je nadbiskup udijelio blagoslov i poželio da po-nesemo svjetlo u srcima, krenuli smo radosni svojim kućama.

M. Šakić

Slavlje Male Gospe

Povodom blagdana rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe euharistijsko

je slavlje tradicionalno slavljeno u 17 sati kod Bekavčeve kapele u Dujmovićima. Svetu je misu prevodio župnik fra Zoran Jonjić, a pjevanje su animirali studenački Pučki pi-vači predvođeni Mariom Cikojevićem. Fra Zoran je u propovijedi naglasio kako nam u vremenima kad svi téže postizanju materijal-nog bogatstva i moći, Marija Isusova Majka može biti uzor i putokaz. Naime, Gospin je ovozemaljski život bio ispunjen poniznošću. Upravo nam je ona pokazala kako bogatstva i odlikovanja ne otvaraju nebeska vrata. Nema puta raskoši, ni puta velikih bogatstava, ni puta moći, ima samo put poniznosti. Pruži-mo ruku Nebeskoj Majci neka nas vodi tim putem. U molitvama su se župnik i vjernici sjetili nedavno preminulog don Jakova Ciko-jevića. Nakon blagoslova župnik je zahvalio svima, koji su doprinijeli da ovo slavlje bude svečano i dostojanstveno, a posebno župljani-ma iz zaseoka Bekavci, Podkula i Dujmovići, koji se brinu o kapelici.

Z. Babić

Dan mučenika Provincije

U nedjelju 24. rujna 2017. u 19 sati u crkvi sv. Frane u Imotskom slavljena je sveta misa za fratre Franjevačke provincije Pre-svetog Otkupitelja koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu i poraću. Misu je predvodio fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana, a u koncelebraciji su bili gvardijan fra Kristian

83

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Stipanović i još petorica svećenika. Na po-četku slavlja fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar, pročitao je imena naših fratara ubijenih od 1942. do 1948. godine. Fra Ja-kov je u prigodnoj propovijedi rekao da su fratri kojih se spominjemo, pravi mučenici jer su ubijeni zbog svoje vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Nažalost, povi-jest našeg naroda nije dovoljno rasvijetljena, osobito razdoblje komunističke vlasti. Dok god ne bude poznata istina o tom dijelu naše povijesti, nećemo imati ni mira ni blagostanja u sadašnjosti i budućnosti jer samo istina oslobađa za život dostojan čovjeka. Svi se trebamo ugledati u naše mučenike i poput njih svjedočiti za istinu naše vjere.

fra Zoran

Svjedočenje Judite Ozretić i Helene Bulić u našoj župi

Isus nam je dao poslanje. "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“ (Mk 16,15) Dvije tisuće godina nakon toga papa Ivan Pavao II. govorio je da kršćansko tradicionalni krajevi trebaju novu evangelizaciju, novu po metodi, gorljivosti i izričaju. Mnogi članovi više nisu živi čla-novi Crkve jer su izgubili vjeru i pripadnost. Mnogi vjernici izgledaju umorno, pospano, bez života, bez radosti pripadanja Kristu. Kako ih probuditi, obnoviti, zapaliti da za-žive svoje misijsko poslanje svjedočile su nam Judita Ozretić i Helena Bulić, članice neokatekumenske zajednice u sklopu pohoda župama Imotske krajine. Tijekom svete mise svjedočile su nam o rastu u vjeri u svojim obiteljima. Ugodno druženje s Juditom i He-lenom nastavilo se nakon svete mise u župnoj kući Podgredom te u večernjim satima u kući Anđeline Jurčević koja ih je ugostila tijekom boravka u Studencima.

fra Zoran

Hodočašće u Split prigodom dolaska relikvija tijela

sv. Leopolda

17. rujna 2017. naši su župljani hodo-častili u Split prigodom dolaska relikvija tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića. Nakon Zadra, Herceg Novog i Dubrovnika relikvija tijela sv. Leopolda Mandića stigla je oko 18 sati u Split, u svetište Gospe od Pojišana. Neraspadnuto tijelo sveca na Pojišanu smo dočekali zajedno s tisućama vjernika. Drljiv je bio trenutak kada se kolona s relikvijama pod jakom policijskom pratnjom nakratko zaustavila ispred samostana klarisa u Zvoni-mirovoj ulici. Sve sestre klarise, njih 22, koje žive u potpunoj klauzuri, zbog dolaska tijela svetog Leopolda Bogdana Mandića izašle su izvan zidina samostana te izrazile štovanje svecu. Nakon procesije sa staklenim lijesom svetog Leopolda, sudjelovali smo na svetoj misi koju je predvodio nadbiskup Marin Ba-rišić. Tijekom noći, sve do jutra održavalo se molitveno bdijenje na kojem su sudjelovali mladi iz naše župe.

M. Šakić

"Iskra Milosrđa" u Studencima

U četvrtak 28. rujna 2017. u 15 sati naši su župljani molili krunicu Božjega Milosrđa na Franjevačkom trgu te se tako pridružili brojnim vjernicima u molitvenoj inicijati-vi „Iskra Milosrđa“. Krunicu su predvodi-li fra Zoran Jonjić i vjeroučenica Antonija

84

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

Udiljak. Prije i nakon molitve krunice pje-vale su se nabožne pjesme. Nakon molitve župnik je svima udijelio blagoslov. Milo-srdni naš Gospodine, udijeli nam milost da spoznamo kako je lijepo kada si ti KRALJ ULICA NAŠEGA MJESTA, KRALJ NAŠE DOMOVINE, KRALJ NAŠIH OBITELJI I DOMOVA, KRALJ ČITAVOGA SVIJETA. Zapali ISKRU svoje MILOSRDNE LJUBA-VI u srcu svakoga čovjeka. Isuse, uzdamo se u tebe!

J. Babić

Krštenje Ante Jurčevića

8. listopada 2017. na župnoj svetoj misi dvadeset i sedme nedjelje kroz godinu u crkvi sv. Ilije kršten je Ante Jurčević, sin Ivice i Irene Jurčević. Iskrene čestitke i obilje Bož-jeg blagoslova!

Proslava Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

(Podrobnije u školskoj rubrici Škrinjica malih i velikih umotvorina.)

Četvrti nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa

21. listopada 2017. naši su župljani sa župnikom fra Zoranom Jonjićem hodočastili u Mariju Bistricu povodom Četvrtog nacio-nalnog susreta štovatelja Božjega milosrđa. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji su bila dvadeset i dvojica svećenika iz raznih dijelova Hrvatske, koji su sa svojim vjernicima prispjeli na susret. Mnoštvu od oko dvije i pol tisuće hodočasnika pridružili su se i hodoča-snici iz Bosne i Hercegovine, iz Župe Srca Isusova pri sarajevskoj katedrali. Pjevanje je predvodio Zbor „AS" Župe bl. Alojzija Stepinca iz Kutinske Slatine, a poslužitelji oltara bili su brojni ministranti župa u Trnov-čici i Kutinskoj Slatini. U prigodnoj homiliji biskup Košić je podsjetio na tekst Petrove poslanice u kojoj blagoslivlja Boga „koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista… nanovo rodi za životnu nadu. Upravo po Kristovoj pobjedi nad smrću čovjek biva darivan milošću – Božjim milosrđem i Božjom ljubavlju po kojoj se postaje novim čovjekom, nanovo rođenim za životnu nadu po sakramentu krštenja“, rekao je biskup i dodao: „Novost života koji nam je darovan po kršte-nju, Duh Sveti želi razvijati sve više u nama, a to znači da smo novi ljudi koji, doduše, živimo na zemlji, ali nismo od zemlje, jesmo u svijetu, ali nismo od svijeta. Ako se prestanemo nadati dobru, ako se uvučemo samo u zdvajanje i ne vjerujemo da je moguća promjena nabolje i novi život, tada je život izgubljen", rekao je biskup i potaknuo da Petrov vapaj „Spasi me, Gospodine" dok je tonuo hodeći po moru,

85

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

treba biti i „naša molitva". „I Krist će nas podići iz valova naših zabluda, strasti i laži u koje već tonemo, on će nam pružiti svoju ruku i izvući nas iz propasti. Ne bojmo se zavapiti: 'Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, budi milosrdan nama i cijelom svijetu". Nakon tumačenja i razmatranja zapo-vijedi ljubavi iznesene u Ivanovu Evanđelju, biskup je započeo razmišljanje o Blaženoj Djevici Mariji, „Duši duše hrvatske…", Kra-ljici krunice kojoj je posvećen mjesec listo-pad. Istaknuo je izvanrednu snagu sadržanu u molitvi krunice koja je bila izvorom mnogih pobjeda. Upitao je zašto se danas ne uspijeva oprijeti nasrtajima protiv obitelji, protiv mla-dih, protiv djece koja su toliko ugrožena, pri tom videći kao mogući razlog i zanemarivanje molitve krunice. „Mi smo još uvijek tu i ima-mo zadaću moliti se, moliti se za naš narod, za naše obitelji, za djecu i mlade", potaknuo je biskup. Na uočnicu spomendana sv. Ivana Pavla II. biskup se prisjetio i svetoga pape i njegova drugog pohoda Hrvatskoj, 1998., kada je blaženim proglasio Alojzija Stepinca koji se „nije bojao reći istinu, premda su i tada našeg svetog Blaženika blatili i krivo optuživali kao i danas kad očekujemo završetak tog procesa proglašenja svetim i radujemo se njegovoj pobjedi." Biskup se prisjetio i zasluga koje se mogu pripisati Ivanu Pavlu II., Poljaku iz Bijele Hrvatske, u širenju štovanja Božje-ga milosrđa. Proglasio je on nedjelju nakon Uskrsa Nedjeljom Božjega milosrđa, napisao je encikliku „Dives in misericordia", a bio je nadahnut i privatnim objavama s. Faustine Kowalske koja je imala zadaću poruku Mi-losrđa uputiti cijelom svijetu i dati da duše upoznaju neizmjerno Božje milosrđe. Biskup je pozvao živjeti bît milosrđa: „pokazivati milosrđe prema našim bližnjima i dapače pred-njačiti u tome. To znači znati opraštati našim ukućanima, našim susjedima i svima koji nas povrijede, znati sve gledati Božjim očima su-ćuti i milosrdne ljubavi." Dotaknuo se i oblika pobožnosti u čast Božjega milosrđa: krunice u čast Božjega milosrđa, štovanja Sata milosrđa

citirajući ulomke iz „Dnevnika" sv. Faustine. Na posljetku se biskup dotaknuo i poruke pape Franje sadržane u buli „Misericordia vultus" objavljene u povodu Godine milosrđa, u kojoj Papa poziva na neprestano razmatranje otaj-stva milosrđa jer je ono „vrelo radosti, spokoja i mira. Naše spasenje ovisi o njemu." Nakon misnog slavlja uslijedilo je štovanje relikvija sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine Kowalske, a zatim je održan križni put bistričkom kalva-rijom. Naša je župa imala milost predmoliti dvanaestu postaju čiji je teskt čitao maturant Mate Šakić. Na kraju susreta je za hodočasni-ke prikazana kazališna predstava „Faustina - Božje je ime Milosrđe" fra Ivana Lotara OFM Conv., u izvedbi Radnika Milosrdnog Isusa iz Pule. Na kraju je o. Andrzej Wośko, dehonijanac, ispred Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa, organizatora susreta, a čija je tajnica naša Studenčanka Jelena Vuković, pozvao na sljedeći, jubilarni, Peti nacionalni susret koji će se održati 20. listopada 2018. u Mariji Bistrici i njime će se obilježiti 80. obljetnica smrti sv. Faustine Kowalske i 25. obljetnica njezina proglašenja blaženom, ista-knuo je o. Wosko.

M. Šakić

Vjenčanje Tomislava Marasa i Nataše Marine Gudelj

27. listopada 2017. u crkvi Materinstva Blažene Djevice Marije u Splitu sakrament

86

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

ženidbe podijelili su naš župljanin Tomislav Maras i Nataša Marina Gudelj.

Uz iskrene čestitke, mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova!

Druga smotra dječjih zborova Imotske krajine

U organizaciji franjevačkog samostana u subotu 28. listopada u imotskoj župnoj crkvi sv. Franje održana je druga po redu Smotra dječjih zborova, na kojoj je nastupilo oko 340 mališana iz devet župa Imotske krajine. Dru-gu godinu zaredom mali zboraši okupili su se u jutarnjim satima, najprije na pokorničkom bogoslužju koje je predvodio fra Frano Laco, župnik u Zmijavcima, a potom je krenula pobožnost Gospine krunice, koju je animirala s. Terezina Bašić, a predmolili predstavnici dječjih zborova. Potom je uslijedilo je sve-čano euharistijsko slavlje. Predvodio ga je imotski župni i samostanski vikar fra Zoran Kutleša uz suslavlje fra Nedjeljka Čarapića, župnika u Podbablju, i fra Josipa Sušića, župnika u Vinjanima, uz ostale svećenike iz okolnih župa čiji su zborovi nastupili. Nakon mise uslijedili su pojedinačni nastupi zborova koje su otvorili dječji zboraši Župe sv. Ane u Poljicima pjesmom „Kraljice Mira", a za-tim su nastupili dječji zboraši župe Zmijavci „Samo je jedna Marija" te Imotskog „Zdra-vo, Djevo čista". Nakon njih nastupio je naš Dječji zbor IZVOR pod vodstvom maestra Marija Cikojevića s pjesmom „Slavna žena", a onda Proložac „Zrakama sunca" te Lovreć

„Samo je jedna Marija", a završne nastu-pe imali su zboraši iz Podbablja s pjesmom „Sa krša ovog" i zbor iz Vinjana s pjesmom „Zdravo budi, Marijo". Program, koji je ani-mirao imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović, završio je zajedničkom pjesmom „Marijo, o Marijo" te zajedničkim druženjem u samostanskom vrtu.

Lj. Cikojević

Vjenčanje Tihane Kaša i Branka Vukušića

28. listopada 2017. u crkvi sv. Ilije pro-roka sakrament ženidbe podijelili su naša župljanka Tihana Kaša i Branko Vukušić.

Uz iskrene čestitke, mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova!

Svetkovina Svih svetih i Dušni dan

Ovogodišnja proslava Svih svetih zapo-čela je klanjanjem pred Presvetim oltarskim

87

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

sakramentom na uočnicu svetkovine. Tako se i ove godine Župa sv. Ilije proroka pridružila brojnim crkvama koje su na ovaj dan u večer-njim satima molitvu namijenile zaustavljanju poganizacije i uvođenju nametnutog slavlja Noći vještica. Misno je slavlje Svih svetih predvodio župnik fra Zoran Jonjić. Poslije-podnevna sveta misa u 15 sati namijenjena je po običaju za sve vjerne mrtve, a odrješe-nje se molilo kod glavnog križa na novom groblju. Sutradan je prema Običajniku župe slavljena sveta misa Dušnog dana. Sva slavlja i obrede pjevanjem je uzveličao naš Mješoviti župni zbor i Pučki crkveni pjevači predvođe-ni Mariom Cikojevićem.

M. Šakić

Petra Babić nagrađena na Danima socijalne zauzetosti

Franjevački institut za kulturu mira raspisao je natječaj za dječje likovne ra-dove povodom Dana socijalne zauzetosti. Cilj ovogodišnjeg natječaja i izložbe jest

poticati socijalnu osjetljivost, solidarnost i dobrotu među osnovnoškolskom djecom. Na natječaju su sudjelovali i učenici naše škole pod mentorstvom učiteljice likovne kulture Ivane Bilić Antičević. Svi radovi učenika 6. razreda su prošli na natječaju, a likovni rad Petre Babić, učenice 6. razreda, bio je među tri najbolja rada. Nagrada joj je uručena na svečanosti, koja je priređena u srijedu 8. studenoga u 19.30 u pinakoteci Gospe od Zdravlja u Splitu. Od srca čestitamo Petri, Mati Babiću, Mati i Ružici Bilić Pavlinović, Dragi Šakiću te Domagoju Udiljku i učiteljici Ivani te molimo neka ih Gospodin nadahne da još više njeguju i potiču solidarnost i dobrotu!

Lj. Cikojević

Sveta misa za sve poginule i preminule studenačke

branitelje

Na trideset i treću nedjelju kroz godinu, 19. studenoga, u crkvi sv. Ilije slavljenja je

88

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

sveta misa za sve poginule i preminule stu-denačke branitelje. Prije svete mise župnik fra Zoran Jonjić pročitao je imena 25 pokoj-nika, koji su poginuli diljem hrvatskih ratišta ili preminuli nakon rata. U svojoj propovijedi župnik je naglasio kako upravo u molitvi čuvamo uspomenu i nosimo zahvalnost za žrtvu naših dragih branitelja te da vjerski čin molitve za vjerne čuvare naše domovine moramo prenositi na naše mlade i djecu.

Z. Babić

Molitva i paljenje svijeća za pok. generala Slobodana

Praljka

U četvrtak 30. studenoga, na blagdan sv. Andrije apostola, u 16 sati na Franjevač-kom trgu na poticaj mladih iz KUŠU Studa priređena je molitva i paljenje svijeća za pok. generala Slobodana Praljka. Molitvu je predvodio fra Zoran Jonjić, župnik. Sutradan se u crkvi sv. Ilije služila sv. misa zadušnica za pokojnog generala.

Proslava svete Cecilije – izlet Župnog zbora i Uredništva lista

Studenci na Široki Brijeg

Na svetkovinu Krista Kralja u posli-jepodnevnim satima, inicijativom župnika

fra Zorana, članovi Mješovitog župnog zbora i ujedno članovi Uredništva lista Studenci posjetili su Franjevački samostan na Širo-kom Brijegu. U ime samostanskog osoblja domaćin je bio svestrani fra Vendelin Ka-račić, esejist, likovni kritičar i pjesnik, vo-ditelj Franjevačke galerije. Upoznavanje sa Širokim Brijegom kao glavnim marijanskim svetištem zapadne Hercegovine započeto je ispred zavjetnog kipa Gospe Širokobriješke, koji je rad talijanskog majstora iz sredine XIX. stoljeća, a izražava stoljetnu pobožnost i ljubav vjernih hercegovačkih katolika pre-ma Isusovoj majci.

Fra Vendelin Karačić

Fra Vendelin je zboraše upoznao s po-viješću gradnje crkve te poslijeratnom obno-vom svetišta. Nakon upoznavanja i razgle-davanja crkve domaćin je goste upoznao s djelovanjem Povjerenstva za pripremu kauze „Fra Leo Petrović i 65 subraće“. U postup-ku je značajan doprinos i pok. don Jakova Cikojevića koji je pomogao u ekshumaciji, identifikaciji i prijenosu posmrtnih ostataka pobijenih hercegovačkih franjevaca iz Za-gvozda. Širokobriješki franjevci su imali značajan utjecaj ne samo u čuvanju vjere ondašnjeg puka nego i kulturnih vrijednosti. Tako je nastala bogata samostanska riznica

89

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

STudenci 56

Božić 2017.

u kojoj su izloženi metalni predmeti, misno ruho, slike i nekoliko knjiga iz samostanske knjižnice. Među umjetničkim slikama po-sebno se ističu Gospe žalosne i Gospa od Pojasa sa sv. Augustinom i sv. Monikom koje su resile staru crkvu. U sastavu samostana djeluje i Franjevačka galerija, koja je vezana uz osnutak Akademije likovnih umjetnosti. U prostorijama galerije bila je prigoda razgle-dati izložbu Edvina Dragičevića „Potraga za životnom ravnotežom“ te stalni postav u prizemnom dijelu izložbenoga prostora. Na završetku obilaska galerije posjet je ovjeko-vječen fotografijom uz nagrađenu skulpturu iz serije Bestijarija Sofije Naletilić Penavu-še. Na kraju obilaska sjetivši se prijateljstva s pok. fra Julijanom Ramljakom i posjeta Studencima za fra Julijanova župnikovanja, fra Vendelin je unatoč jakoj kiši pokazao dio okoliša samostana, a posebno ratno skloni-šte u kojem su ubijeni i spaljeni svećenici i civili koji su se zatekli 7. veljače 1945. u samostanu. Na kraju zahvalivši domaćinu na ljubaznosti i pruženom užitku neposrednog susreta s umjetničkim i kulturnim blagom, studenački su pjevači krenuli prema Posušju. U ugodnom ambijentu restorana Antik osta-tak večeri su proveli u ugodnom druženju i

večeri, koju im je priredio župnik, i slastica-ma kojima ih je počastila župljanka Tihana Vukušić (Kaša).

Z. Babić

Adventsko hodočašće u Međugorje

Na prvu nedjelju došašća, 3. studenog 2017., naši su župljani hodočastili Kraljici Mira u Međugorje. Vrijeme je bilo tmurno, praćeno kišom i snijegom. Vremenske nas nepogode nisu zaustavile prema cilju.

Po dolasku u Međugorje krenuli smo na Podbrdo. Iako je padao snijeg, bio je predivan osjećaj vidjeti mlade i starije kako se penju do mjesta Gospinog ukazanja.

Nakon Podbrda pomolili smo se na grobu fra Slavka Barbarića, negdašnjeg žu-pnika Međugorja, i na molitvenom prostoru pored kipa Uskrslog Krista. Svetom misom i molitvenim programom u crkvi sv. Jakova proslavili smo 1. nedjelju došašća nakon koje smo završili ovogodišnji posjet Međugorju.

M. Šakić

Svete mise zornice – priprema za Božić

Treću godinu zaredom u našoj se župi slave svete mise zornice, tako omiljele na-šem puku. Zornicama, koje počinju svako jutro osim nedjelje u 6 sati, prethodi molitva krunice u 5.30. Osim što zornice predstav-ljaju duhovnu obnovu, one su u našoj župi i pokornički čin. Naime, neki naši župljani pješače i po 5-6 kilometara kako bi stigli na svetu misu. Zadovoljstvo je i velika radost pogotovo u ovim proteklim hladnim jutrima vidjeti kako se naši župljani u velikom broju okupljaju u crkvi sv. Ilije kako bi sudjelovali u pripremi za susret s Isusom Kristom.

M. Šakić

90

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina Škrinjica malih i velikih umotvorina

Uredile: Ivana Udiljak, Jelena Kujundžić i Ana Katić

Blagoslov škole

Početkom nove kalendarske godine te početkom novog školskog polugodišta pozvali smo župnika fra Zorana Jonjića da posveti prostore naše škole i nas prisutne (đake, učiteljice i učitelje te sve ostale dje-latnike škole, kao i one koji ulaze u školske prostore) kako bismo što bolje učili i postizali još bolje uspjehe.

Župnik nam je osim blagoslova podije-lio sličice sa Svetom obitelji.

Čitamo mi u obitelji sviŠkola je ustanova kojoj je temelj posto-

janja poticati čitanje. Pa tako čitamo na nasta-vi hrvatskog jezika, stranog jezika, povijesti, geografije… pa mi u toj školi stalno nešto čitamo. Tu je još i knjižnica i knjižničarka koja stalno spominje neke nove knjige, za-bavno štivo, poučno štivo, lektiru…

A što je s obitelji? Domom? Koliko dje-ce čita kod kuće knjige po slobodnom izboru?

Koliko majki i očeva, braće i sestara čita? Djedova, baka, stričeva, tetki i tetaka?

Već šest godina nacionalni projekt „Či-tamo mi, u obitelji svi“ upravo želi unutar obitelji osvijestiti potrebu za čitanjem, dobro-biti koje ono donosi i za obitelj kao zajednicu i za dijete kao mladu osobu čije se čitalačke navike tek formiraju.

Zbog toga smo se ove godine uključili u projekt poticanja čitanja u obitelji. Dio smo velike obitelji od 128 škola diljem Republike Hrvatske u kojima će ove školske godine uče-nici trećih (i četvrtih) razreda svojim kućama nositi ruksak napunjen knjigama. Brojka od 4398 učenika, među kojima su i učenici naše škole, impresivna je.

Učiteljica trećeg i četvrtog razreda Ma-tija Madunić u suradnji s knjižničarkom Je-lenom Kujundžić odabrala je osam knjiga: Romeo i Julija, Borovnica i rani dani, Sva je priroda divlja i surova, Zmajić Kokos ide u školu, Prekrasna djevojčica, Roditeljstvo se može učiti, Umni izazovi i Sveti Duje - Moj Split, po jednu iz svake od osam ponuđe-nih tematskih cjelina (carstvo dječjih priča; obiteljsko druženje uz stihove, stripove i humoristične tekstove; zbirka priča, pjesama i romani za mame, tate, bake, djedove, striče-ve, tetke; slikovnica – obiteljska družionica; mali istraživači; odgoj djece i mladih; igrom do boljeg čitanja; etnobaština).

Projekt započinjemo 27. siječnja kada će prvi učenik ili učenica trećeg razreda svojoj kući ponijeti ruksak s knjigama. U ruksaku se osim knjiga nalazi i Bilježnica dojmova.

I moja su radost djeca čovjekova (Mudre izreke 8, 32)

91

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

U Bilježnicu dojmova svaki će učenik napisati kraći sastavak u kojem će prenijeti svoje dojmove, osjećaje o obiteljskom čitanju. Možda se dogodio kakav zanimljiv događaj, nešto smiješno, nešto zabavno; a možda dijete voli pisati pjesme? I pjesme su dobrodošle. A roditelji mogu fotografirati jedan trenutak zajedništva te fotografiju zalijepiti u Bilježnicu dojmova na za to predviđeno mjesto.

Roditelji i članovi obitelji upoznati su s ciljevima i načinom provedbe projekta, tako da se nadamo da će sa svojom djecom kvali-tetno, ovog puta čitajući, provesti slobodno vrijeme. Djeca najbolje uče oponašanjem, iako ona toga nisu svjesna, stoga iskoristimo to da bismo ih usmjerili prema knjizi. Koristi su višestruke: zajedničko provedeno vrijeme – neprocjenjivo, poboljšanje kvalitete čitanja, stečena nova znanja, razvijanje mašte, pobolj-šanje komunikacijskih vještina i vokabulara…

Da bi se projekt mogao provesti, potreb-na je i suradnja nakladnika koji su prepoznali kvalitetu projekta te njegov doseg. Ove godine sudjeluju: Alineja, Fraktura, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Knjiga u centru, Mentor, Mozaik knjiga, Naklada Semafora, Planetopija, Planet Zoe i Školska knjiga.

Hrvatska mreža školskih knjižničara udruga je čiji članovi volonteri provode i ko-ordiniraju ovaj projekt na nacionalnoj razini.

Naša je škola ove godine financirala kupnju knjiga za projekt na kojem zahvalju-jemo ravnatelju g. Anti Češljaru.

Rezultati održane međuopćinske smotre Lidrano

2017.

U petak 27. siječnja u našoj školi održa-na je Međuopćinska smotra LiDraNo 2017., smotra literarnog, dramsko-scenskog i novi-narskog stvaralaštva učenika osnovnih škola za područje Imotske krajine. Na smotri su sudjelovali učenici deset osnovnih škola: OŠ Josipa Jovića iz Aržana, OŠ Ivana Gorana Kovačića iz Ciste Velike, OŠ „Stjepan Ra-dić“ Imotski, OŠ „Tin Ujević“ Krivodol, OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića iz Lovreća, OŠ „Ivan Leko“ Proložac, OŠ Studenci, OŠ Runović, OŠ Zagvozd i OŠ Zmijavci.

Kao domaćini potrudili smo se stvoriti što ugodniju atmosferu za naše goste, a svoju školu predstavili smo projekcijom kratkog videozapisa o našim učenicima, učiteljima i njihovim aktivnostima. Nakon videopozdra-va našeg ravnatelja, koji je bio spriječen pri-sustvovati smotri, učenici su otpjevali himnu „Studenačka školo stara“, a u pjevanju su im se pridružili i neki učitelji. Voditelji Antonija i Ivan još su jednom poželjeli dobrodošlicu i sreću svim prisutnim učenicima, mentorima i ravnateljima i natjecateljski dio je moglo započeti.

Prvi su se skupnim nastupom predsta-vili učenici Osnovne škole Josipa Jovića iz Aržana koji su pokazali elemente lokalne svakodnevice i tradicijske kulture u igrokazu „Istinita priča“. Uslijedila su dva nastupa iz Ciste Velike, monolog iz romana „Bijela kao mlijeko, crvena kao krv“ Alessandra D’Avenije te dramsko-scenska igra naziva „Izbor“ o sukobu između Hoću i Neću, od-nosno o pitanju donošenja ispravne odluke s kojim se današnja djeca i mladi svakodnevno

92

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

susreću. Legendu o vilinskom počivalu na Modrom jezeru kroz glazbu, ples i glumu ispričali su učenici OŠ „Stjepan Radić“.

Već tradicionalno OŠ „Tin Ujević“ predstavila se kazivanjem poezije. Ovog puta odlučili su se za Preradovićevu pjesmu „Rodu o jeziku“. Nakon pojedinačnog nastu-pa iz Krivodola učenici OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića iz Lovreća na scenu su donijeli nešto novo i drugačije. Služeći se PowerPoint prezentacijom koju je pratila gluma likova iz priče „Uljuđeni vuk“, osvojili su simpatije svih prisutnih. Osnovna škola „Stjepan Ra-dić“ nastupila je s pojedinačnim scenskim nastupom, izvedbom pod nazivom „Tamo će ti biti dobro“, a potom i još jednim skupnim nastupom, „Šaljivim televizijskim prijeno-som“. Učenica OŠ Runović recitirala je pje-smu svoje mentorice „Odraz vremena“, a OŠ „Ivan Leko“ Proložac također se odlučila za pojedinačni nastup i kazivanje poezije Vje-koslava Majera, tj. pjesme „Moj učitelj“. S pjesmom „Odlazak“ Tina Ujevića još jednom se predstavila OŠ „Stjepan Radić“ Imotski.

A potom su se kao jedini predstavnici nižih razreda osnovne škole na pozornicu popeli naši učenici. Kao što sugerira i sam naziv igrokaza „Što ću biti kad odrastem“, publika je imala priliku saznati da Anica želi biti znanstvenica, Tina glumica, Iva pje-vačica, Filip nogometaš, Kristina likovna umjetnica, Sara psihologinja, a iako isprva odlučna, Antonija je na kraju zaključila da će ipak razmisliti o zanimanju učiteljice.

Posljednji pojedinačni nastup pod na-zivom „Zemlja“ izvela je učenica Osnovne škole Zmijavci. Za sam kraj, kao šećer na kraju, naši učenici 5. razreda Ružica, Petra, Domagoj, Drago, Mate B. i Mate B. P. odveli su sve prisutne na put oko svijeta, a u tome su im pomogli i mali crnci Kristijan, Lovro i Luka te klokan Ivan. Tako je natjecateljski dio programa završio smijehom.

Svi učenici naše škole još su se jednom popeli na pozornicu i otpjevali pjesmu „Nek

svud ljubav sja“. Dok su se učenici, učitelji, mentori i ravnatelji okrijepili uz zakusku, Povjerenstvo za literarne i novinarske radove u sastavu Branka Buljan (OŠ „Stjepan Ra-dić“, Imotski), Ana Kokić (OŠ „Ivan Leko“, Proložac) i Marica Šabić (OŠ Runović) te Povjerenstvo za dramsko-scenske nastupe u sastavu Sanja Bago (OŠ „Stjepan Radić“, Imotski), Milena Kujundžić Mišević (OŠ Zmijavci) i Katica Lasić (OŠ Silvija Stra-himira Kranjčevića, Lovreć) raspravljala su o literarnim i novinarskim ostvarenjima te izvedbama svih natjecatelja i nastojala iza-brati one koji su se najviše istaknuli.

Od 29 pristiglih radova u kategoriji literarno stvaralaštvo Povjerenstvo je odlučilo da na Županijsku smotru ide ovih 10 radova:

• Nije sretan koji mnogo ima, nego koji malo treba – rad iz OŠ „Ivan Leko“, Proložac

• Nema više – rad iz OŠ Zagvozd

• Pejzažna sreća - rad iz OŠ „Stjepan Ra-dić“, Imotski

• Život bez nasilja – rad iz OŠ „Stjepan Radić“, Imotski

• Kapljica – rad iz OŠ „Stjepan Radić“, Imotski

• Knjiga je čarobnjak – rad iz OŠ „Stjepan Radić“, Imotski

• Pogled kroz zamagljen prozor – rad iz OŠ „Tin Ujević“, Krivodol

• Buđenje dana - rad iz OŠ „Tin Ujević“, Krivodol

• Sjećanja – rad iz OŠ Zagvozd.

u kategoriji samostalni novinarski radovi pristigla su tri učenička rada, a na Županijsku smotru odlazi rad:

• Moj sin ima jedno dite i dvi mačke – rad iz OŠ „Stjepan Radić“, Imotski

93

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

u kategoriji dramsko-scensko stva-ralaštvo (pojedinačni nastupi i skupni nastupi) od 14 nastupa Povjerenstvo je na Županijsku smotru poslalo ove škole:

U pojedinačnim nastupima:• Tamo će ti biti dobro – OŠ „Stjepan

Radić“, Imotski• Moj učitelj – OŠ „Ivan Leko“, Proložac• Odraz vremena – OŠ Runović

U skupnim nastupima:• Izbor – OŠ Ivana Gorana Kovačića, Ci-

sta Velika• Uljuđeni vuk – OŠ Silvija Strahimira

Kranjčevića, LovrećPobjednicima čestitamo i želimo sreću

na županijskoj smotri, a ostalima zahvaljuje-mo na sudjelovanju.

Straničnici iz Indije

Stigli su nam straničnici iz Indije!Krajem siječnja na adresu škole pristigla

je kuverta iz daleke Indije. Izgužvana i na mjestima pokidana od dugog putovanja, ali nama to nije smetalo jer smo s nestrpljenjem iščekivali straničnike koje su izradili naši prijatelji iz Allahabada.

Inače, Allahabad je grad u saveznoj dr-žavi Utar Pradesh. Osnovan je 1583. na mje-stu pradavnoga Praja ili Prayaga. U starome je dijelu grada tvrđava (XVI. st.) s jednim od stupova kralja Ašoke. Danas je Allahabad trgovačko i industrijsko središte poljoprivred-noga područja (mlinovi, šećerane, predionice pamuka, preradba duhana), ali i poznato ho-dočasničko mjesto hindusa; svakih dvanaest godina ondje se održava svetkovina Kumbha Mela. Allahabad je grad s preko milijun sta-novnika. Iako je hinduistička vjera domi-nantna, zastupljene su i ostale religije pa se u njemu nalazi muslimanska Velika džamija (Jami Masjid), anglikanska Katedrala svih svetih i katolička Katedrala svetog Patrika.

Kendriya Vidyalaya I. I. I. T. Jhalwa škola je s 568 učenika. Njihova knjižničarka Madhuri Rawat okupila je učenike od 1. do 5. razreda, njih 19, koji su izradili stranični-ke za nas. Straničnike su poslali početkom studenog, kao i mi njima, ali su nam njihovi straničnici stigli tek sada. Već smo pomislili da su se zagubili u putu tako da nas je kuverta iz Indije silno razveselila.

Posjet forenzičara našoj školi

Dana 9. veljače 2017. godine u sklopu projekta „Povijest pod povećalom forenzike“, koji provodi Udruga „Hrvatski identitet“,

94

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

našu su školu posjetili mladi forenzičari iz Splita na čelu s uglednim arheologom i po-vjesničarom iz Imotske krajine Ljubomirom Gudeljem i održali predavanja i radionice učenicima naše škole.

Učenicima viših razreda priredili su za-nimljivo predavanje o bogatoj arheološkoj povijesti njihovog kraja koja seže još u rim-sko doba. Ostatci tih vremena su gradine, po-višena mjesta na kojima se vodio organiziran život. Razlog njihovog nastajanja ima oprav-danje u dobroj prirodnoj zaštiti od neprijatelj-skih plemena. Iako ih ima mnogo, učenicima je bila najpoznatija Jova, a zanimljivo je da je ime dobila po rimskom bogu Jupiteru. Nešto kasnijoj povijesti svjedoče brojni stećci koji se nalaze pod zaštitom UNESCO-a. Radi se o nadgrobnim spomenicima iz 14. i 15. sto-ljeća. Raznolikost njihovih likovnih motiva svjedoči o načinu života i religioznosti tih lju-di. Vrlo česti likovni motivi na stećku su mač, križ i plesno kolo. Učenici su zatim mogli iz prve ruke pogledati skeletne ostatke s kraja srednjeg vijeka te upoznati kako arheološka antropologija iščitava podatke o načinu živo-ta i smrti tih ljudi, što doprinosi našem boljem razumijevanju povijesti. Također su se mogli upoznati i sa suvremenom daktiloskopijom, znanošću koja pomoću otisaka prstiju dolazi do počinitelja kažnjivih kriminalnih radnji. Zanimljiv je podatak da je jedan od začetnika daktiloskopije Hrvat Ivan Vučetić po kojem je glavni centar za vještačka istraživanja u Zagrebu dobio ime.

Kinopredstava

Učenici petog razreda su u subotu 11. veljače u pratnji učiteljice hrvatskog jezika i školske knjižničarke posjetili Kino Mediteran u Imotskom te pogledali dječji film „Uzbuna na Zelenom Vrhu“, ekranizaciju istoimenog romana Ivana Kušana.

Ivan Kušan poznati je hrvatski pisac za djecu, a njegova su djela na popisu lektire za 5. razred. Iako su Kokove avanture u Parizu najpoznatije iz serije romana o dječaku Koku pa mnogi pogrešno pretpostavljaju da je upra-vo „Koko u Parizu“ prvi Kušanov dječji ro-man, zapravo je „Uzbuna na Zelenom Vrhu“, objavljena davne 1956. godine, prva knjiga u kojoj se pojavljuje Kokov lik. Nakon toga uslijedili su: „Koko i duhovi“, „Domaća za-daća“, „Zagonetni dječak“, „Lažeš, Melita“, „Koko u Parizu“. „Strašni kauboj“, „Ljubav ili smrt“ i „Koko u Kninu“. Serijal filmova snimljenih po djelima Ivana Kušana započeo je 2011. godine filmom “Koko i duhovi“, nakon čega su snimljeni i “Zagonetni dječak“ i “Ljubav ili smrt“, a ove godine svjetlo dana ugledao je i film „Uzbuna na Zelenom Vrhu“ redateljice Čejen Černić.

Valentinovo naših roditelja

Povodom Valentinova naši mali novi-nari su u svojim obiteljima istražili kako su se njihovi roditelji, odnosno bake i dje-dovi, zaljubili i vjenčali. Zajednički su pri-premili pitanja kojima su intervjuirali svoje

95

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

sugovornike, te su itekako zanimljive odgo-vore zapisali. Kratko ćemo izložiti neke od odgovora, od kojih su nas pojedini nasmijali, iznenadili i začudili. Na pitanje „Kako ste se upoznali i gdje?“, roditelji su odgovarali različito (uostalom, svaka ljubavna priča je drugačija i ljepša od svih drugih, zar ne?): u kafiću u Dubrovniku, na tulumu u student-skom domu, u kafiću u Lovreću, u dućanu u Stonu, na „derneku“ i slično… Ljubav može vrebati iza svakog ugla! Roditelji (i jedan djed) su opisivali dan svog vjenčanja uglavnom najljepšim riječima: neopisivo, kao u bajci, vruće, veselo, urnebesno, pa čak i zbunjeno, s tremom itd… Neki od njih su u vezi prije braka bili tek nekoliko mjeseci, a neki i 7 godina. Jedan djed je rekao: „U vezi smo bili vrlo kratko. Ljubav je nepredvidiva.“ Dakle, zanimljive ljubavne priče!

Učenici su ih pitali i što im se svidjelo jedno na drugom. Neki od odgovora su: mami-na frizura, tatin stil oblačenja i dobrota, upor-nost, inat, osmijeh i ugodan razgovor, pogled ispod obrva, kultura i pristojnost, iskrenost itd. Osim inata, pri zaljubljivanju su ključne dobre osobine!!! Kada su trebali opisati svoj brak u tri riječi, najzanimljiviji odgovori su bili: med, mlijeko i tableta za glavu te ljubav, veselje i nervoza. Zvuči obećavajuće!!!

U svakom slučaju, bilo je zanimljivo istražiti njihove ljubavne priče koje su svaka-ko još jedan u nizu dokaza da je ljubav iznad svega i pobjeđuje sve!

BBC micro:bit - STEM revolucija i u našoj školi

U siječnju 2017. pokrenut je crowdfun-ding kampanju STEM revolucija za masovno uvođenje BBC micro:bit tehnologije u hrvat-ske škole. Naša škola je jedna od škola koja se prijavila za ovaj projekt.

BBC micro:bit je uzbudljiva nova teh-nologija koju su razvili BBC, Microsoft

i drugi partneri upravo s ciljem masovne uključenosti u osnovnim školama, ne samo u STEM području nego i u dizajnu, umjetnosti i ostalim predmetima.

Radi se o tehnologiji izrazito malih ula-znih barijera za koju je već razvijen bogati edukacijski sadržaj.

Ovim projektom stvaramo aktivnu za-jednicu nastavnika, edukatora i ostalih koji rade s djecom, ali i šire: pravo civilno druš-tvo, angažirano i aktivno u promjeni i po-boljšanju školstva i obrazovanja u Hrvatskoj.

Učenje na stanicama/rad na postajama

Učenje u suvremenoj školi želi novim strategijama poučavanja pomoći učenicima u usvajanju novih znanja i životnih vještina. Za to je primarno stvaranje uvjeta u kojima će učenici sudjelovati u radu rasterećeno i sigurno, bez straha od neuspjeha, povezati svoje iskustvo i znanje te osjetiti zadovolj-stvo učenja.

Učenje na stanicama jedan je od takvih primjera gdje učenik samoprocjenom vred-nuje uspješnost svoga rada.

Učenici od prvog do četvrtog razreda rješavali su zadatke pomičući se slobodnim redoslijedom od postaje do postaje (postaje su označene brojevima).

Svaki je učenik radio na način koji je sam odabrao te brzinom koja je odgovarala njegovim mogućnostima. Nakon obavljenog zadatka usporedili su svoja rješenja s točnim rezultatima i ispravljali eventualne pogreške te vršili samoprocjenu. Stanicu na kojoj su radili, trebali su pospremiti kako su je i našli. Učitelj nadgleda rad učenika i pomaže im ako je potrebno.

Ovakav način učenja jako je razveselio učenike.

96

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Naš učenik Jakov Babić osvojio 1. mjesto na Županijskom natjecanju iz

tehničke kulture 2017.

U petak 3. ožujka 2017., u OŠ Kman Kocunar u Splitu održano je Županijsko na-tjecanje mladih tehničara 2017. na kojem su sudjelovali sljedeći učenici sa svojim men-torom Petrom Elezom:

• Kategorija Modelarstvo i maketarstvo 5. razred: Domagoj Udiljak

• Kategorija Strojarske konstrukcije 7. razred: Jakov Babić

• Kategorija Obrada materijala 7. razred: Ivan UdiljakJakov Babić s postignutih 65 bodova

županijski je prvak, u svojoj kategoriji.Načelnica općine Lovreć, gospođica

Anita Nosić, uručila je prigodan dar našem učeniku Jakovu Babiću za osvojeno prvo mjesto na Županijskom natjecanju i za pla-sman na Državno natjecanje iz tehničke kulture. Dar je mobitel Samsung Galaxy S6 Edge. Načelnica je poželjela Jakovu, a i ostalim učenicima, sreću u radu i učenju te obećala i dalje pratiti uspjehe naših učenika.

Naše učiteljice predavači na Županijskom stručnom vijeću

Na Županijskom stručnom vijeću, koje se održalo u Trilju 7. ožujka 2017. godine, za učitelje razredne nastave sudjelovale su i učiteljice naše škole sa svojim predavanjima i radionicama. Nakon predavanja Katarine Vrce „Od ideje do Lidrana“, nastupili su i naši uče-nici s dramsko-scenskom izvedbom igrokaza „Što ću biti kad odrastem“, s kojim su nastupali i na općinskoj razini smotre Lidrana u veljači 2017. Učenici su bili odlični u svojoj izvedbi te su dobili i prigodne poklone od voditeljice ŽSV-a gospođe Ane Ćaleta. Nakon zajedničkih predavanja slijedile su radionice. Učiteljice Matija Madunić i Jelena Pavić održale su ra-dionicu pod nazivom „Učenje na stanicama“. Objasnile su ciljeve i metode takvog poučava-nja te su pripremile brojne stanice na kojima su oduševljene polaznice radionice upoznale prednost i zanimljivost učenja na stanicama. Bilo je poučno, sadržajno i zanimljivo.

Klokan bez granicaI ove smo se godine priključili održa-

vanju matematičkog natjecanja Klokan bez granica.

Motto igre - natjecanja "Matematički klokan" je: bez selekcije, eliminacije i fina-la. Natjecanje se organizira svake godine u ožujku, istoga dana, u isto vrijeme, u svim zemljama sudionicama. Sastoji se od 12 za-dataka za skupine Pčelica i Leptirić, odnosno 24 zadatka za sve ostale skupine. Zadaci su raznovrsni i poredani od lakših prema težima. Za svaki je zadatak ponuđeno pet odgovora od kojih je samo jedan ispravan. Službeni su jezici "Klokana" francuski i engleski, a pita-nja su prevedena na jezike zemalja sudionica. Igra - natjecanje se samofinancira članarinom sudionika - natjecatelja. Prikupljena se sred-stva koriste za organizaciju, pripremu zada-taka i simbolične darove svim natjecateljima. Najmanje polovina prikupljene svote mora se potrošiti za nagrade najboljima.

97

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Rezultati državne razine 59. natjecanja mladih tehničara

Naš učenik Jakov Babić iz 7. razreda, u pratnji mentora Petra Eleza, sudjelovao je na 59. natjecanju mladih tehničara Re-publike Hrvatske koje je održano u primo-štenskom Hotelu „Zora“ od 29. do 31. ožujka 2017. godine.

Učenik se natjecao u kategoriji Stro-jarske konstrukcije. S ostvarenih 64 boda plasirao se na sjajno 13. mjesto od ukupno 21 natjecatelja u svojoj kategoriji.

Na postignutom rezultatu iskrene če-stitke upućujemo učeniku i njegovu mentoru te im želimo puno uspjeha u daljnjem radu.

Ove godine na natjecanju je sudjelovalo 7171 učenika viših razreda osnovnih škola iz cijele Hrvatske (školska/klupska razina), a nakon provedenih županijskih natjecanja, u Primošten je na natjecanje na Državnoj razini pozvano 249 mladih tehničara, oko 130 mentora tehničke kulture, članovi po-vjerenstava i dr.

Mladi tehničari koji svoje kompetencije usvajaju u osnovnim školama i udrugama tehničke kulture, natjecali su se u jednom od dvanaest područja tehničke kulture (make-tarstvo i modelarstvo, graditeljstvo, obrada materijala, strojarske konstrukcije, elektro-tehnika, elektronika, robotika, automatika, fotografija, modelarstvo uporabnih tehničkih tvorevina, orijentacija i komunikacija te ro-botsko spašavanje žrtve).

Uskrsna radionicaKako bi se što ljepše pripremili za pro-

slavu najvećeg katoličkog blagdana Uskrsa, naši su učenici i učitelji u školi održali uskr-snu radionica.

Tako su zaista vrijedno i kreativno izra-đivali razne uskrsne ukrase koje će izložiti i prodavati u nedjelju Cvijetnice ispred župne crkve.

Naši učenici 8. razreda u Vukovaru

U sklopu projekta „Posjet osmih razreda Vukovaru“ učenici osmog razreda naše škole bili su na terenskoj nastavi od 9. do 11. trav-nja 2017. godine.

Cilj ovog projekta je učenje o vrijedno-stima Domovinskog rata i važnosti Bitke za Vukovar u obrani Republike Hrvatske.

Prvoga dana programa uz predavanja o Domovinskom ratu učenici su posjetili Gradski muzej Vukovar i Muzej vučedolske kulture. Drugog dana učenici su posjetili

98

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

mjesta sjećanja: Spomen-dom hrvatskih bra-nitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put – „Put spasa“, Masovnu grobnicu Ovčara, Mjesto sjećanja – Vukovarsku bolnicu '91, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru i MCDR Vukovar. Posjet Vukovaru završio je Školom mira i kvizom za učenike, u kojem su učenici naše škole u tijesnoj borbi osvojili 2. mjesto.

Konstituiran novi Školski odbor

U ponedjeljak 10. travnja 2017. godine konstituiran je novi Školski odbor Osnovne škole STUDENCI.

Iako naš osnivač Županija splitsko-dal-matinska još nije dostavila prijedlog svoja tri člana, prema Statutu škole, ravnatelj je sazvao većinu izabranih članova te se kon-stituirao novi Školski odbor.

U novom sazivu Školskog osbora su: Marijan Udiljak - predsjednik ŠO, Marina Bi-lić - zamjenica predsjednika, Ivana Udiljak i Sanja Babić, članice. Ovim putem još jednom zahvaljujemo na suradnji bivšim članovima ŠO, a novima želimo mnogo uspjeha u radu kroz iduće četiri godine.

Dan planeta Zemlje

Svake godine 22. travnja obilježava se Dan planeta Zemlje u više od 150 zemalja di-ljem svijeta. Cilj obilježavanja Dana planeta Zemlje je skrenuti pozornost na opasnost koja

prijeti životu na Zemlji te da se stanovništvu ukaže na probleme ekosistema, zagađenje naseljenih mjesta, posljedice globalnog za-grijavanja i na to kako poboljšati kvalitetu životne sredine, očuvati okoliš i zaštititi pri-rodne resurse.

I ove godine (s malim zakašnjenjem zbog proljetnih praznika) u obilježavanje Dana planeta Zemlje uključila se i naša škola. Učiteljica prirode, biologije i kemije Ivana Majić i knjižničarka Jelena Kujundžić osmi-slile su sat namijenjem učenicima 5., 7. i 8. razreda koji je sadržavao razgovor o proble-mima globalnog zagrijavanja, ozonskih rupa, ugrožavanju hranidbenog lanca i izumiranju biljnih i životinjskih vrsta, a zatim i igru i kviz čiji je cilj bio ukazati na posebnost i ljepotu našeg planeta te na načine kako mi možemo pomoći u očuvanju Zemlje.

Nakon što su uočili probleme koji su posljedica ljudskog djelovanja, učenici su se pretvorili u istražitelje. Dobili su zadatak da u školi pronađu 11 bar-kodova koje su morali skenirati pomoću mobitela i pročitati priče koje se kriju iza kodova. Nakon toga je uslijedio kviz znanja s pitanjima iz 5 katego-rija: Ekstremna Zemlja, Voda, voda posvuda, Treći kamenčić od Sunca, Litosferne ploče i Klimatske promjene. Sva pitanja odnosila su se na tekstove koje su pročitali skeniraju-ći kodove. Među učenicima 5. razreda kao najbolji poznavatelj našeg planeta pokazao se Mate Babić, u 7. razredu s točnim odgovori-ma prednjačio je Matej Trogrlić, dok je među osmašima briljirala Antonija Bilić Matišić.

99

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Manifestacija Noć knjige

23. travnja obilježava se Svjetski dan knjige i autorskih prava, proglašen 1995. na Glavnoj skupštini UNESCO-a, kao simbo-lični datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. umrli Miguel de Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega. Istog su datuma tijekom godina rođeni ili umrli ugledni autori kao što su Maurice Druon, Halldór K. Laxness, Vladimir Na-bokov, Josep Pla i Manuel Mejía Vallejo. Dana 22. travnja obilježava se Dan hrvatske knjige, koji se odlukom Sabora Republike Hrvatske slavi od 1996. u spomen na Marka Marulića, koji je toga datuma 1501. godine dovršio Juditu.

Povodom Svjetskog dana knjige i autor-skih prava svake godine se obilježava Noć knjige u kojoj čitatelji, autori, prevoditelji, izdavači, nastavnici i knjižničari promiču knjigu, čitanje i izdavaštvo nastojeći barem na trenutak skrenuti pozornost na ljepotu i značenje pisane riječi, čaroliju ukoričenih svjetova i radost njihova upoznavanja. Hrvat-ska već 6. godinu zaredom sudjeluje u ovom događaju, a ove godine iznimno Noć knjige održala se od 21. do 24. travnja, i tako zagrlila vikend, čime je postala najdulja kulturna noć u Hrvatskoj. Noć knjige 2017. obilježila se u čak 234 grada i mjesta širom zemlje. I mi se možemo pohvaliti da smo se ove godine pridružili obilježavanju Noći knjige.

Posjet zajednici "Susret"

Učenici trećih i četvrtih razreda 27. travnja 2017. godine posjetili su zajedni-cu ovisnika „Susret“. U zajednici žive ljudi koji se liječe od raznih ovisnosti kao što su alkoholizam i droga. Upoznali smo ovisnike i oni su nam objasnili što tamo rade i kako su uopće tamo dospjeli. Pričali su nam o štetnosti ovisnosti o tome kada su i sami upali u začarani krug. Neki su nam rekli da su se počeli drogirati već u četvrtom razredu osnovne škole.

U zajednici je trenutno 28 liječenih ovi-snika. Upoznali su nas sa svime što rade. Pokazali su nam suhozide koji sami rade i narukvice koje izrađuju. Također, imaju i vrt u kojem sade voće i povrće. Imaju i kapelicu u kojoj se mole.

Kao znak zahvalnosti što smo ih posjeti-li, darovali su nam osobno izrađene narukvi-ce. Bilo nam je jako drago što smo posjetili zajednicu i upoznali ljude koji se bore protiv ovisnosti.

Dan škole - terenska nastava u Prološcu na izvoru rijeke

Vrljike

Ove godine odlučili smo Dan škole obi-lježiti na drugačiji način, nego što smo ga obilježavali dosadašnjih godina. Dogovorili smo se da će učenici i učitelji dan provesti u prirodi u sklopu terenske nastave. Svi smo s nestrpljenjem iščekivali 2. lipnja i sva-kodnevno pratili vremensku prognozu Zo-rana Vakule i Mladena Sijerkovića s nadom da nam prevrtljivo vrijeme neće pomrsiti planove.

Srećom, tog petka svanuo je sunčan i topao dan. Okupljamo se pred ulazom u ško-lu, a ovog puta dječja leđa nisu opterećena teretom ruksaka punih školskih udžbenika i bilježnica, već učenici s lakoćom nose svoje

100

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

torbe u kojima se nalaze raznorazne gricka-lice, slatkiši, sokovi. Sjedamo u automobile i školski autobus te krećemo prema Prološcu. Pred novom Gospinom crkvom susrećemo se s ostalim kolegama i laganim korakom idemo prema Opačcu, glavnom izvoru rijeke Vrlji-ke, a zatim posjećujemo staru Gospinu crkvu. Nakon razgledavanja crkve i iskopina oko nje krenuli smo prema Grbavčevoj mlinici i dalje prema novoj Gospinoj crkvi.

Učenici i učitelji cijelo su vrijeme pa-žljivo slušali informacije koje je ravnatelj škole iznosio o navedenim lokalitetima kako bismo naučili što više o svom zavičaju. Kako to obično biva, od silnog učenja brzo se i ogladni, pa je došlo vrijeme da malo prizalo-gajimo, a idealno mjesto za piknik stvorile su nam sjene topola Zelene katedrale. Učiteljice Matija Madunić i Ivana Grbavac pripremile su za učenike i kolege pravu gozbu!

Poslije marende odradili smo i neke nastavne predmete, pa su tako učenici nižih razreda u sklopu sata likovne kulture u svojim mapama slikali pejzaž, a učenici viših razre-da su u sklopu matematike mjerili površinu zadanog objekta te u sklopu sata biologije i kemije, služeći se lakmus-papirom, provjera-vali kiselost i čistoću rijeke Vrljike. Naravno, našlo se i vremena za sportske aktivnosti i sat glazbene kulture. Nakon zabave i igre, a prije samog polaska kući, posjetili smo i jezera Dva oka.

Predstava Sinjskog pučkog kazališta

U petak 21. 7. 2017. godine u 21:00 kod OŠ Studenci izvedena je predstava “Cinco i Marinko”, a izveli su ju glumci Sinjskog pučkog kazališta.

Predstava je održana u organizaciji Sin-skog pučkog kazališta i obitelji učiteljice Osnove škole Studenci, Katarine Vrca, koja je ujedno i članica ovog kazališta. Predstava je organizirana uz podršku načelnice općine Lovreć, gospođice Anite Nosić, ravnatelja Osnovne škole Studenci, gospodina Ante Češljara, predsjednika Kulturno-umjetničke i športske udruge Studa gospodina Marka Udovičića, i drugih vrijednih ljudi.

Predstava je bila besplatna, a održana je u ime zahvalnosti župljanima Studenaca za podršku pruženu učiteljici Katarini Vrca.

Početak nove školske godine

Kako odmiče kolovoz, iako će nerado priznati, tako svaki učenik s nestrpljenjem iščekuje početak nove školske godine. Ove godine tom 4. rujnu najviše su se veselili naši prvašići Goran Babić, Josipa Kaša i Petar Udovičić.

Učiteljica Matija Madunić je uz pomoć učenika pripremila poseban doček za svoje najmlađe đake. Srdačnim osmijehom i to-plom dobrodošlicom ravnatelj Ante Češljar

101

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

pozdravio je sve učenike te poželio da im školska godina bude ispunjena dobrim re-zultatima, odličnim ocjenama i uspješnom suradnjom s učiteljima.

Zatim su učenici i učiteljica Matija po-svetili nekoliko recitacija učenicima prvog razreda, a kratki program završio je zajed-ničkom pjesmom. Nakon što su razrednici učenike upoznali s rasporedom za novu škol-sku godinu i podsjetili ih na njihova prava i obveze, učenici i učitelji uputili su se u župnu crkvu sv. Ilije, gdje je održana sveta misa. Fra Zoran Jonjić također je u svojoj propovijedi učenicima poželio da im nova školska godina bude što uspješnija i ispunjena znanjem i lijepim trenutcima u školskim klupama.

Sigurni smo da će tako i biti!

Dan neovisnosti

Dan neovisnosti u Republici Hrvatskoj se obilježava 8. listopada i neradni je dan. Toga dana 1991. godine Hrvatski je sabor jednoglasno donio odluku o raskidu držav-nopravnih sveza s ostalim republikama SFRJ.

Dan neovisnosti RH u našoj školi obilje-žen je u petak 6. listopada u sklopu nastave povijesti. Učenici šestog razreda pripremili su prezentaciju o tom za nas povijesnom danu. Svoj su zadatak odradili kao pravi mali profesionalci. U prezentaciji smo mogli vi-djeti: o kome je Hrvatska ovisila, što se zbilo toga dana, što je to značilo za Hrvatsku, kako to još možemo tumačiti i kako obilježavamo Dan neovisnosti.

Međunarodni dan bijelog štapa

Međunarodni dan bijelog štapa obilje-žava se svake godine 15. listopada od 1964. godine kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, taj dan proglasio Danom bijelog štapa. U Hrvatskoj se s obilježavanjem počelo 1996.

godine, pa se tako Hrvatska priključila mno-gobrojnim zemljama u kojima je Međunarod-ni dan bijelog štapa prerastao u Međunarodni dan slijepih kojom se prilikom najšira javnost upoznaje s problematikom slijepih osoba. Ove godine i naša škola odlučila je obilježiti Međunarodni dan bijelog štapa.

Kako bi se učenici upoznali sa svakod-nevnim problemima i načinom života slije-pih i slabovidnih osoba, knjižničarka Jelena Kujundžić je za njih pripremila prezentaciju i niz zadataka. Budući da se osobe uskraćene za osjetilo vida uvelike oslanjaju na ostala osjetila, na početku predavanja učenici su noseći povez preko očiju pokušali pomoću dodira, njuha, sluha i okusa pogoditi koji predmet im knjižničarka dodaje.

Zatim su pogledali kratku prezentaciju i saznali da se Dan bijelog štapa obilježava od 1964., a u Hrvatskoj od 1996. godine. Tako-đer su saznali da u Hrvatskoj danas ima oko 5500 slijepih i 350 gluhoslijepih osoba. Bilo im je neobično čuti da je slavni slikar Claude Monet bio slijep, kao i pjevač i klavijaturist Ray Charles te američki predsjednik Franklin

102

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Delano Roosevelt. Upoznali su se sa životom Louisa Brailla i njegovim pismom namijenje-nim slijepim i slabovidnim osobama.

Knjižničarka je učenicima u nekoliko primjera pokazala kako razgovarati sa slije-pim osobama te kako im pomoći u kretanju i orijentaciji u prostoru, pa su tako naučili kako uspostaviti komunikaciju, voditi slijepe kroz gužvu, niza stepenice, kako im objasniti polo-žaj nekog predmeta i slično, a pogledali su i dva kratka duhovita videozapisa o pogrešnom i ispravnom pristupu slijepim i slabovidnim osobama.

Svjetski dan kravate - 18. listopada

Kravata je jedini hrvatski simbol koji je univerzalno poznat i prepoznatljiv. Hrvat-ski sabor iskazao je kravati posebnu počast proglasivši godine 2008. upravo 18. listopa-da Danom kravate. Od tada se Dan kravate svake godine svečano obilježava kao Svjetski dan kravate u Hrvatskoj, a tijekom proteklih godina njegovo je obilježavanje započelo u raznim dijelovima svijeta, a od ove školske godine i u Osnovnoj školi Studenci.

Po uzoru na kravatu koja je 2003. go-dine omotana oko Pulske arene, na mjestu gdje je nekada bio ulaz u školu obješena je nekoliko metara duga kravata. Svi učenici i učitelji svoje vratove okitili su kravatama, baš kao što su ih kitili i hrvatski vojnici u Tridesetogodišnjem ratu zahvaljujući kojima je kravata ušla u modni svijet na dvoru fran-cuskog kralja Luja XIII. Naime, oko 1635. godine, nekih šest tisuća vojnika i vitezo-va stiglo je u Pariz kao podrška Luju XIII., a među njima je bio veliki broj hrvatskih plaćenika koji su, predvođeni banom, ostali u službi francuskog kralja. Tradicionalna odora s vezanim, oslikanim, maramama oko vrata pobuđivala je pažnju francuskog dvo-ra. Marame su bile napravljene od različitih

materijala, od grubih, koje su nosili obični vojnici, do svilenih i onih od finog pamuka koje su nosili časnici.

Osim ljepote, te marame su bile i u mno-gome praktičnije nego do tada nošeni kruti čipkasti okovratnici francuskih vojnika i ča-snika. U Englesku je kravatu donio Karlo II. po svom povratku iz izgnanstva. Kravata je ubrzo osvojila, kao modni odjevni predmet, i cijelu Europu.

U kratkom predavanju knjižničarka je učenike upoznala s pričom o nastanku kravate, a zatim im pokazala i kako svezati kravatu. Neki učenici su uspješno svladali zadatak, dok nekima nikako nije polazilo za rukom svezati Windsor čvor. I kao što je kravata naš jedinstveni otisak u svijetu, svi učenici i učitelji su svoje jedinstvene otiske prstiju ostavili na kravati koja je izložena na panou knjižnice.

Obilježavanje Svjetskog dana kravate završilo je milenijskom fotografijom učenika i zajedničkom fotografijom učenika i učitelja škole.

103

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

Osim Dana kravate, 18. listopada obi-lježili smo i Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Ovog puta zadatak učenika bio je da uz pomoć razrednika pripreme deli-cije koje će poslužiti roditeljima na priredbi. Marljive ruke naših đaka cijelo jutro pravile su kiflice, bruschette i uštipke, a mirisi nji-hovih slastica privlačili su učitelje da krišom pojedu barem jednu od pripremljenih delicija.

Mirisi su očito namamili i roditelje jer su uranili na školsku priredbu. A što su im tek na pozornici pripremila njihova djeca! Nakon što je Iva svima poželjela dobrodošli-cu, Filip je izrecitirao pjesmu Pekar. Prvašići su za recitaciju pjesme Kruh zaradili veliki pljesak. Učenici 5. i 6. na nekoliko minuta su se pretvorili u crni i bijeli kruh, žemlju, kiflicu, pecivo, sir i jabuku u igrokazu Vesela užina. Za kruh naš svagdašnji pomolili su se Kristina i Kristijan u pjesmi Molitva za hrvatski kruh. Pjesmu Kruh i pecivo izveli su Mihael i Ivan. Vesela družina šestaša i osmaša posjetila je mlinara i naučila kako nastaje brašno.

Pjesmom Mirisi majčina kruha učenici nižih razreda dočarali su ljubav koju je majka darivala s kruhom. U posljednjem igrokazu

baka Tina svoje znanje u pripremanju kruha podijelila je s unukom Sarom. Za kraj svi su pogledali video Kruh naš koji je knjižničarka pripremila s učenicima viših razreda.

Kao i obično, priredba je završila moli-tvom. Časna sestra Marija Kaša pomolila se za sve plodove, radosti i uspjehe kojima smo svakim danom podareni. Učenici su jedva dočekali ponuditi svoje slastice roditeljima i okusiti sve kolače koje su roditelji donijeli u školu.

Projekt djeca, riječ, slika

Inicijativom Kulturno-umjetničke udru-ge „Ujević“, početkom nastavne godine 2017./2018., naša se škola uključila u projekt Djeca, riječ, slika. Projekt je osmišljen kao nastavak već provedenih aktivnosti Nevolje u Tinogradu koji je iznjedrio djeci omiljenu istoimenu slikovnicu, a partneri su u projektu uz našu školu OŠ S. S. Kranjčevića, Lovreć i O Š Ivan Leko, Donji Proložac.

Nadamo se da ćemo na literarnim, li-kovnim i dramskim radionicama u školi uz pomoć i podršku naših učitelja prijateljima Miški, Aleksandri, Smokvici, Smokvi i Smo-kviću, Šeširku, Linolinu i Kremolinu, Koza-lini, Čupalini, Vrtlarku, Digitalku, Kamenku, Dugorepu, Pauku Ivi i Svjetlećem Kamenu iz Tinograda napisati i nacrtati dobrodošlicu u Studencima. Naime, nama je cilj prirediti na-stavak navedene slikovnice, a mjesto radnje iz Krivodola preseliti u Studence. Tko zna, možda baš među nama i uz nove prijatelje iz studenačke škole Tinogradci iziđu iz nevolja. Ako s perom i kistom na krilima mašte bude tako, svoje ćemo vam riječkarije i slikarije, dragi čitatelji, predstaviti u Studencima, Lo-vreću, Prološcu, Imotskom i Krivodolu na ljeto. I na kraju osim vašeg pljeska i topline oko srca nagrada će nam biti bajkovita kuća Ivane Brlić - Mažuranić u Ogulinu. Tamo ćemo svi zajedno uživati u bajkaonici…

104

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Terenska nastava u Imotskom

U utorak 31. listopada 2017. godine učenici viših razreda naše škole zajedno s učenicima Osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića iz Lovreća išli su na terensku nastavu u Imotski.

U pratnji učiteljice povijesti i geografije Zdenke Bilić Centić, učiteljice hrvatskog jezika Ivane Udiljak te razrednika Ivane Lončar i Ante Gudelja posjetili su Modro jezero, Topanu, Zavičajni muzej Imotski i kino Mediteran.

Prva lokacija koju su posjetili bilo je Modro jezero gdje ih je učiteljica geografije Matea Jović (O Š Silvija Strahimira Kranjče-vića) upoznala s legendama o Modrom jezeru i njegovim geografskim obilježjima. Kako su se približavali Topani, učiteljica Zdenka Bilić Centić pričala im je o povijesnom zna-čaju te tvrđave. Učiteljica Krešimira Gudelj (O Š Silvija Strahimira Kranjčevića) podsje-tila je učenike na priču o Hasanaginici, baladi koju i Imoćani i Vrgorčani prisvajaju sebi.

Potom su krenuli prema Zavičajnom muzeju Imotski gdje ih je voditelj muze-ja Branimir Leko upoznao s arheološkom zbirkom koja obuhvaća predmete vezane za razdoblje prapovijesti, antike, ranog sred-njeg vijeka pronađene ili vezane za prostor Imotske krajine, zatim s kulturno-povijesnom zbirkom koja obuhvaća predmete koji nam daju uvid u prošlost Imotskog u vremenu

od oslobađanja Imotske krajine od Turaka (1717.) do sredine 20. st. te s etnografskom zbirkom koja obuhvaća predmete vezane za prostor Imotske krajine, uglavnom iz svakod-nevne uporabe u seoskim domaćinstvima, prikupljene radom na terenu, darovnicama i otkupom. Posebnu pozornost voditelj Mu-zeja obratio je na dio s temom duhana koji se u ovim krajevima uzgajao više od stotinu godina i bio je najvažnija grana gospodarske djelatnosti brojnih seoskih kućanstava koja su o njemu izravno egzistencijalno ovisila. Učenicima su posebno zanimljivi bili pred-meti vezani za sadnju, uzgoj, preradu i otkup duhana.

Za kraj učenici su u kinu Mediteran po-gledali film Brailleovo srce o djevojčici koja zbog zdravstvenih problema polako gubi vid, ali to pokušava sakriti od okoline. U tome joj pomaže prijatelj Viktor, loš učenik kojem ona pomaže u učenju.

I učenici i učitelji sutra su u školi s osta-lima podijelili svoje lijepe dojmove.

Dani socijalne zauzetosti

5. studenoga 2017. u više hrvatskih gradova prvi put su započeli Dani socijalne zauzetosti koji su potrajali do 19. studenoga. Dane socijalne zauzetosti pokrenuo je Franje-vački institut za kulturu mira, čije je sjedište u Splitu, a program čine radionice, predava-nja, projekcije filmova, kazališne predstave i slična događanja kojima je cilj učiniti javno

105

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

vidljivima karitativne aktivnosti različitih udruga i ustanova u Katoličkoj Crkvi te po-taknuti vjernike na veću socijalnu osjetljivost i angažiranost u pomaganju onima koji su u potrebi. Osnovna škola Studenci je također sudjelovala u ovom velikom projektu.

Naime, u sklopu bogatog programa or-ganiziran je i natječaj dječjih radova na temu solidarnosti. Svi radovi učenika 6. razreda su prošli na natječaju. Učenici su na satu likovne kulture uz mentorstvo nastavnice Ivane Bilić Antičević likovno prikazali kako se osjećaju kada su solidarni i kada pomažu drugima.

Izložba je otvorena 8. studenoga kada su svečano dodijeljene nagrade: Pauli Katić (OŠ Ostrog, 4. r.) za prvo, Ani Leskovec (OŠ Kman – Kocunar, 8. r.) za drugo te našoj Petri Babić iz 6. r. za treće osvojeno mjesto.

Čestitke svim pobjednicama, najveće čestitke našoj Petri, ali i našim šestašima: Mati Babiću, Mati i Ružici Bilić Pavlinović, Dragi Šakiću te Domagoju Udiljku.

Predavanje dr. sc. Ante Nazora o Domovinskom ratu

U srijedu 15. studenog 2017. god.s po-četkom u 12:30 u prepunom Gradskom kinu doc. dr. sc. Ante Nazor, hrvatski branitelj, povjesničar i znanstvenik, ujedno i ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru, održao je prigodno predavanje za sve učenike osmih razreda Imotske krajine uoči obilježavanja obljetnice pada Vukovara.

Predavanje je istodobno bila i svojevr-sna edukativna priprema za odlazak učenika osmih razreda u Vukovar koji inače organizira upravo Memorijalni centar Domovinskog rata u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja i Ministarstvom znanosti i obrazovanja za sve učenike osmih razreda u Republici Hrvatskoj.

Obilježavanje 26. obljetnice pada Vukovara

U našoj školi povodom obilježavanja 26-e obljetnice pada Vukovara učenici viših razreda sa svojom učiteljicom Zdenkom Bi-lić Centić održali su sat povijesti i prisjetili nas na događaje koji su prethodili tom danu. Učenici osmog razreda pripremili su prezenta-ciju o svim događanjima u Vukovaru prije, za vrijeme i poslije okupacije, a učenik 6. razreda Mate Babić u ime svih šestaša pozvao nas je da ne zaboravimo žrtvu Vukovara, a Petra Babić pročitala nam je svoju pjesmu VUKOVAR.

106

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Studenačka učiteljica na seminaru za nastavnike u

Njemačkoj!

Seminar za nastavnike njemačkog jezi-ka koji rade u školama u Republici Hrvatskoj održao se 12. – 18. studenoga 2017. godine u Institutu za političku izobrazbu mladih i odraslih „Studienhaus Wiesneck“ pokraj Freiburga. Pokrovitelj seminara je ministar-stvo Baden-Würrtemberg. Tema seminara je bila ekologija i održivi razvoj. Na seminaru je sudjelovalo 19 nastavnika njmačkog jezika iz cijele Hrvatske, a iz studenačke škole prof. Jelena Pavić.

Osim intenzivnog programa usavrša-vanja sudionici su posjetili i njemačke škole gdje su sudjelovali u nastavi te su posjetili i Europski parlament u Strasbourgu, gdje su se upoznali s radom europskih institucija te su prisustvovali plenarnoj sjednici.

Sijač sreće

24. studenog 2017. god u Osnovnoj školi S. S. Kranjčevića izvedena je dramska predstava Sijač sreće Božidara Prosenjaka. Bila je to vesela priča o odrastanju koju je izveo glumac Dubravko Sidor iz kazališta Svarog. Predstavu su s velikim oduševlje-njem odgledali i naši predškolci i učenici nižih razreda zajedno s domaćinima i učeni-cima iz OŠ Josip Jović Aržano. Sve je trajalo jedan školski sat u kojem su se događale mnoge smiješne zgode, postavljala mnoga pitanja, a publika je aktivno sudjelovala jer su neki bili odabrani za male uloge. Sve je bilo puno veselja i smijeha, kako i priliči djeci tog uzrasta, pa se svi zadovoljni vratili u svoje školske klupe.

Proslava Svetog Nikole

Kao i svake, tako je i ove godine sveti Nikola posjetio našu veselu školu. Maleni su ga nestrpljivo očekivali od samoga jutra, te su sa svojim učiteljicama i učiteljem pripremili igrokaze i pjesmice.

U dopadljivom programu učenici su pokazali svoje pjevačke i glumačke sposob-nosti. Gledalište se u trenutku napunilo rodi-teljima, bakama i djedovima, mališima koji su došli podržati svoje prijatelje u njihovim izvedbama. Svi su željeli iznenaditi svetog Niku i pokazati mu kako ga vole i kako im je on najdraži svetac. Našlo se tu i mnoštvo krampusića, zločeste dječice, kao i one do-bre. Sveti Nikola je oduševljeno rekao da će i dogodine doći u posjet jer su ga srdašca puna ljubavi toliko raznježila i razveselila da je Osnovna škola Studenci od sada njegovo prvo stajalište u pohodu.

Na kraju je sveti Nikola svoj nazočnoj djeci podijelio darove i požurio u daljnje pohode.

107

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Da mi je znatiDa mi je znati

imaju li zvijezde krila, mogu li po nebu letjeti

da mi ispričaju gdje su sve bile.

Da mi je znati mogu li i one nas gledati,

nama se diviti, priče o nama pisati.

Da mi je znati trebaju li i one spati,

imaju li krevetiće, grle li plišane medvjediće.

Da mi je znati mogu li ih dohvatiti,

eh, da mi je znati, ali sad ih mogu samo gledati.

Petra Babić, 6. razred

Večernja haljina za jesen

Bila je tiha, mirna jesen. Šetala sam šumom i ugledala stari hrast. Jesen ga je već obukla u svoje ruho. Pozlatila mu krošnje i bojama obojala lišće te poput lahora zaljuljala grane. Svojom uspavan-kom uspavala životinje i ušuškala ih u njihove domove. Pustila jesen plodove iz zemlje, uzburkala potoke, rijeke sre-brnim ledom zaledila. Poslala ptice na jug, zaplakala za njima, a kiša je padala neprestano i dugo. Zajedno s hrastom promatrala sam seljake kako beru darove jeseni. Popela sam se na zlaćane grane starog hrasta i promatrala tmurne oblake. Pitala sam se zašto je jesen tako tmurna, a ona kao da me čula. Iza sivih oblaka sam vidjela zrake sunca koje obasjavaju ka-pljice rose. Nasmijala sam se. Odjednom se pojavio silan vjetar koji se poigravao šarenim lišćem. Trčala sam zajedno s li-šćem. Mislila sam da jesen donosi samo plodove i hladnoću, ali sam shvatila da donosi i toplinu u srca svih nas.

Petra Babić, 6. razred

SnijegPrvi snijeg je pao,

Bog nam ga je s neba dao, Dječji smijeh se čuje, pčelice više ne zuje.

Izašli smo vani, pomislili smo: više je snijega bilo lani,

igrali smo se na snijegu i pravili kule na bijelom brijegu.

Domagoj Udiljak, 6. razred

Ante ŠakićKiša

108

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Pričala mi stara pločaBila je nastava, a meni je bilo dosad-

no. Učiteljica nam je zadala da pišemo na jako staroj ploči. Zamolili smo učiteljicu da pišemo na pametnoj ploči jer je bolja i stvarno je pametna. Ostali dio sata smo radili samostalno. Završio je sat. Svi su otišli kući, a ja sam ostao u učionici. Zatvarao sam tor-bu te č u o

n e k i s t a r i , u m o r n i glas. To je bila stara plo-ča. Zamolila me da sjed-

nem i da je saslušam.

- Znam da sam stara, no nemojte me napustiti. Mate, zar se ne sjećaš da si na meni prvi put u životu napisao slovo A?

U meni su se počela vrtjeti stara sjećanja. Tada sam shvatio da je

zapravo volim. Pričala mi je svoje razne uspome-ne. Čak mi je pričala o tatinim uspomena:

kako je bio vrago-last, kako je učio. Zajedno smo se smijali i zabora-vili na vrijeme. Obećao sam joj da ćemo se svakoga dana poslije nastave u tajnosti sa-stajati i razgo-varati.

Mate Babić, 6. razred

Moja majkaSamo je jedna majka i mislim da bi

se ta riječ trebala pisati velikim slovom. Na svijetu ne postoji ništa toliko snažno kao ljubav koju majka osjeća za svoje dijete. Ta veza je neraskidiva i ni s čim se ne može usporediti. Moja majka je jedna brižna žena puna topline i ljubavi koju mi nesebično pruža. Oduvijek je bila moja podrška. Kad me pitaju koga više volim tatu ili mamu, ja kažem jednako. Ipak sebi šapnem mamu. Često razmišljam o djeci koja nemaju mamu. Tko se za njih brine? Zato svaki dan zahva-ljujem mami na svoj ljubavi koju mi pruža.

Ružica Bilić Pavlinović, 6. razred

DjetinjstvoSa sjetom se sjećam

svoga djetinjstva. Iako sam odrastao, osjećam se kao dijete. Dani djetinjstva brzo prolaze kao sunce poslije kiše. Međutim, dani moga djetinjstva i dalje traju te se osjećam kao mali dječak. Ne žuri mi se odrasti i ne vidim ništa zanimljivo u svi-jetu odraslih. Brige, problemi, bolesti, posao, to me uopće ne zanima. Želim biti dijete još neko vrijeme te imati ljubav i pažnju svojih roditelja.

Mate Bilić Pavlinović, 6. razred

ella RadeljićKiša

109

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Antonija Udiljak

Razgovor s pločomTo sam se jutro rano probudio.

Prije svih prijatelja došao sam u ško-lu. Sjeo sam na klupu i zamislio se. Odjednom ploča progovori:

– Zašto si tužan, dječače?Mislio sam da mi se pričini-

lo, ali sam još jednom čuo taj glas. Otvorio sam oči i pogledao oko sebe. Čuo sam da mi ploča nešto govori. Nisam mogao vjerovati svo-jim očima. Odgovorio sam:

– Moji prijatelji su me razo-čarali.

– Kako su te razočarali? – pita-la je. Rekao sam:

– Ne žele se družiti sa mnom. Samo se druže sa mnom kad im tre-ba pomoć.

– Ti si odličan učenik i prijatelj – rekla je na to.

– Nećemo više pričati o meni – rekao sam.

– Što je s tobom? – pitao sam.– Ne sviđa mi se biti u školi.

Nikoga nije briga za mene. Ne volim kad me učenici grebu kredom i peru ljigavom spužvom.

Pustio sam jednu suzu.– Još malo i odvoze me na sme-

tlište – rekla je tužno.Zazvonilo je zvono i počela je

nastava. Rekao sam joj da se vidimo sutra. Ujutro sam uranio, a na mje-stu gdje se nalazila, ostao je prazan zid. Bio sam jako tužan što se nismo stigli pozdraviti. I danas zastanem i promotrim mjesto na kojem je bila.

Domagoj Udiljak, 6. razred

110

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Život u mojoj obiteljiČesto se s radošću sjećam svoga djetinjstva,

premda smo teško spajali kraj s krajem. Za vrijeme hladnih, zimskih dana uvlačili smo se roditeljima u topli krevet. Mama bi se ustala i pekla nam slasne uštipke s vrhnjem, kojima smo se sladili. Između mene i brata uvijek je bilo živahno. Padali bi mrki pogledi odmjeravajući tko je više pojeo vrhnja. O nuteli i pršutu smo mogli samo sanjati. Ipak je kuća odisala toplinom i mirom. Danas sve imamo, ali mi fale dani bezbrižnog djetinjstva.

Ružica Bilić Pavlinović, 6. razred

Moj tataMoj je tata po zanimanju

vojnik. Dobar je i smiješan, ali kad se naljuti, malo je strog. Vrijeme provodimo u kući igra-jući društvene igre ili mi poma-že napisati domaću zadaću. Kad smo vani, pomažem mu sjeći drva i popravljati. Kad mama nije kod kuće, tata kuha ručak.

Jako volim svog tatu.Ivan Babić, 4. razred

Moja obitelj nedjeljomMoja obitelj ima četiri člana: mamu, tatu,

Leu i mene. Nedjeljom tata i ja idemo na misu, a mama čuva seku dok spava. Kad se vratimo s mise, idemo šetati u Makarsku. Tamo ručamo i vratimo se kući. Ja napišem domaći rad i idem se igrati kod Ive. Vratim se kući, večeram i idem spavati. Tako moja obitelj provodi vrijeme nedjeljom. Jako nam je zabavno.

Tina Šakić, 4. razred

Moj tataMoj tata je smiješan. On i

ja ne provodimo puno vremena zajedno, zato što moj tata svaki dan ide na posao. Kad ne radi, uvijek poslije ručka ide spavati. Jako je dobar i uvijek nasmijan. Volim ga, zato što mi uvijek ku-puje slatkiše i sve što poželim.

Sara Kaša, 4. razred

Iva Udiljak

111

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

VukovarVukovar – grad heroj i grad heroja! Svi te slave, svi ti hvale, svi ti se dive. No,

nitko ti ne želi pomoći. Zašto? Pa ljudi su takvi. Pišu o tebi, snimaju filmove, ali ipak... Nitko ne želi ući u tvoje najmračnije kutke gdje su se ubijala djeca, majke i nevini ljudi. Agresori, što su ti učinili, to nikada neće bit zaboravljeno. Gledao si mnoga ubijanja i na kraju progonstvo svojih stanovnika, zatim si pao. Koliko boli si tada osjetio i još uvijek osjećaš? To nikad nećemo znati. Ljudi su već ispričali svoju priču, a ti je još pričaš i pričat ćeš je još dugo.

Petra Babić,

6. razred

Slušam

tišinuSve je tiho, na nebu

Mjesec spava,

u zagrljaju toploga

vjetra njiše se trava.

U mislima

zamišljam more

dok koračam stazom

kroz bore.

Gabrijela

Maras,

5. razred

Sveti NikolaSišao si odozgora,

sa Božjih svetih dvora da djeci udijeliš dar

da osjete blagdana čar.

Cijelu godinu tebe čekamo i lijepim se darovima

veselimo, bliži se tvoj dan čaroban kao san.

Ivan Udiljak,

8. razred

112

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

Dolazak proljećaDivno jutro, evo, svanu,

Osmijeh je na licu tvome, Lijepo cvijeće miris šalje, Sunce na prozoru mome.

Zrake tople griju jutro, dan, Mene svjetlost zove van,

Kako je lijepo biti Proljetnim suncem obasjan!

Radostan je onaj tko je Od toplog sunca ugrijan! Proljet draga vratila se,

Sad hajdemo s njome van, Ćuk će svoje oćukati... Haj, zimi došao je kraj!

Antonija Udiljak, 5. razred

Dolazak proljećaDjeca trče van, ostavljaju brige,

lakše je uz cvijeće i bez školske knjige.

Zlatno sunce zove Anu, Gabi, Petru, kakva je to radost pričati na vjetru.

Ruže svud mirišu, omame nas cijele, ljubav je u zraku, djeca se vesele.

Gabrijela Maras, 5. razred

Na putu do MaštogradaNa putu do Maštograda susrećem mnogo knjiga. Razne bojanke, basne, slikovnice...Bilo je mnogo prepreka. Najteže su bile duge i velike riječi, ali uz puno truda sam

sve savladao. Još su mi se na putu našli zarezi, točke i ostali znakovi. U Maštogradu je sve šareno, a kuće su u obliku sira.

Ivan Babić, 4. razred

Tina Šakić

113

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

PredškolciAko smo prijatelji,

onda je puno radosti i veseljaNajveći je izazov djetinjstva shvati-

ti kako je svijet „uređen“. Djeca upijaju sve što vide i čuju... I dok odrasli često zaboravljaju da je tomu tako, od malenih mogu puno naučiti. Recimo, kako vratiti osmijeh na lice i dušu ozdraviti.

Da, samo prije djecu treba pitati i ona će odgovoriti što je:

- Prijateljstvo?

ELLA: Kad je neko dobar prema drugima.SREĆKO: Da se igraš i da budeš dobar. Ako smo prijatelji, onda je puno radosti i veselja.

- Sijač?

ELLA: Kad nešto sija i svijetli.SREĆKO: Što sije šenicu.ANTE: Sije šenicu i pravi brašno.

- Higijena?

SREĆKO: Kad te nešto muči, bilo šta, kad te nešto boli, a doktor te ne zna izliječiti, ne zna šta je.ELLA: Kad ne piješ puno vode.ANTE: Da ne smiš ići brzo s autom, da ne bi netko udario u auto.

- Jelovnik?

SREĆKO: Za jesti, šta biraš hranu, imaš zapisano šta ćeš i od pića i od hrane, e šta nema, nije tamo zapisano.

- Siromaštvo?

ELLA: Nemate hrane, niti vode, niti ni-šta, nemamo niti tena.SREĆKO: Kad nemamo novaca, kad nemamo kuću, kad nemamo ništa.

- Vukovar?

ANTE: Znaš li šta je bilo u Vukovaru, oni su tamo napali ove naše, znaš li?SREĆKO: Ja sam izbliza vidio Vodo-toranj. Zapalimo svijeću, kako su svi umrli, da ih se sjetimo. Sudjelovali su topovi. Pucali su iz neke druge države.

- Sveti Nikola?

SREĆKO: Bio je dobar.ELLA: Kad je netko dobar, brižan. Oni-ma koji nemaju ništa, daje papuče, robu.

- Kakav je krampus?

ELLA: On je crn i gadan, zločest, ružan i rogove ima, tako ja mislim da izgleda, kao zla maćeha.SREĆKO: Šiba i tuče kad nisi dobar.ANTE: Šiba djecu, kad on dođe, kaže: „Zašto niste očistili čizme?“

- Pozornica?

ELLA: Da stojiš i glumiš, hej hej, kako si, kad zabavljaš druge, i da im bude smiješ-no, da im bude šašavo, da se oni smiju.ANTE: Da budemo dobri.

114

STudenci 56

Božić 2017.

Škri

njic

a m

alih

i ve

likih

um

otvo

rina

- Darovi svetog Nikole? (Što biste željeli dobiti?)

ELLA: Ja želim malog Luku. Čekaj, ne bi maloga Luku, autić na baterije bi, zato što ne volim više one dosadne barbike i princeze.SREĆKO: Bilo šta, ja ti nisam izbirljiv, što god donese, dobro je donio.

- Kako biste mogli obradovati malog Isusa?

SREĆKO: Puno ljubavi, nešto sretno što on voli da mu dam, najvišu stvar koju najviše voli, puno radosti.ELLA: Kad se razveseli druge.ANTE: Kad se moli Boga.

115

Vije

sti i

z O

pćin

e

STudenci 56

Božić 2017.

Vijesti iz OpćineNadogradnja mreže i izmjena

stupova

Na području općine Lovreć na više mje-sta nije izvršeno kabliranje, pa je opskrba domaćinstva el. energijom u nekim zaselcima s podosta problema.

S tog je razloga Općina Lovreć u dogo-voru s HEP-om otpočela izmjenu stupaca i nadogradnju el. mreže. Potrebni su zahvati na više od šest kilometara duljine. Inače, radovi su započeli krajem drugog mjeseca, a do kraja godine, sukladno dogovoru, s vese-ljem očekujemo uspješan završetak cijelog projekta.

Nova oprema za DVD-e Lovreć

Prema svojim glavnim ciljevima (ga-šenje požara, spašavanje ljudi imovine od ugroženih požarom, pružanje pomoći u nez-godama…) DVD LOVREĆ pokriva cjeloku-pni zapadni dio Imotske krajine, a to čini više od 200 km kvadratnih površine, a oprema koja se nalazila u DVD-u je bila dotrajala ili određene namjenske opreme nisu ni imali.

Uz pomoć Općine Lovreć i donacije vatrogasci su dobili početkom ožujka novu opremu koja zadovoljava sve potrebe (izola-cijski aparati, naprtnjače za vodu, vatrogasna crijeva, vatrogasna odijela za tehničke inter-vencije, vatrogasne zaštitne čizme, vatroga-sne rukavice, kacige itd.)

Dodjela sredstava za unapređenje komunalnog

standarda

U ponedjeljak 10. 4. u Splitsko-dal-matinskoj županiji ministar graditeljstva i prostornog uređenja, gosp. Lovre Kuščević, u pratnji domaćina, našeg župana Zlatka

116

Vije

sti i

z O

pćin

eSTudenci 56

Božić 2017.

Ževrnje, raspodijelio je određena sredstva za uređenje komunalne infrastrukture.

Sukladno odluci Ministarstva Općina Lovreć je dobila 150 000,00 kn za asfaltiranje i uređenje nerazvrstanih cesta.

Novo osvjetljenje za lovrećku crkvu

Jedna od većih crkava u južnoj Hrvat-skoj, crkva Sv. Duha u Lovreću, osvijetljena je novim reflektorima.

U zadnje se vrijeme sve više osjećala potreba za novijom i suvremenijom rasvje-tom ovog velikog crkvenog objekta, stoga je Općina Lovreć postavila nova rasvjetna tijela da bi naša “ljepotica” osim danju blistala i noću čistoćom i bjelinom.

Novi košarkaški koševi ispred Osnovne škole u Studencima

U utorak 11. 4. 2017. postavljeni su novi košarkaški koševi ispred Osnovne škole u Studencima.

Dosadašnji koševi su bili uništeni, pa je Općina Lovreć osigurala sredstva za kupnju novih. Sadašnji koševi su moderniji i dodatno učvršćeni.

Pozivamo sve naše igrače i igračice da što više slobodnog vremena provode na igra-lištu umjesto ispred računala, mobitela…

Biciklistička utrka prošla i Lovrećom

S namjerom promocije Hrvatske kao turističke destinacije Top sport events d.o.o. po treći je put organizirala Međunarodnu biciklističku utrku Tour of Croatia – race through the natural beauty koja se vozila hrvatskim cestama u razdoblju od 18. do 23. travnja ove godine.

Da je riječ o doista globalnom projektu, govori činjenica da su utrku prenosile tele-vizijske kuće u 177 zemalja svijeta na svih šest kontinenata. Dakle, bila je ovo iznimna promocija Hrvatske i njezinih turističkih po-tencijala.

Treća je etapa bila na rasporedu u četvr-tak, 20. travnja sa startom s trga (u 11 sati) u Imotskom i ciljem u Zadru oko 17:10.

Budući da je biciklistička karavana prolazila područjem naše jedinice lokalne samouprave, Općina Lovreć je osigurala na

117

Vije

sti i

z O

pćin

e

STudenci 56

Božić 2017.

području Lovreća 5 redara i to za skretanja Katići, Grabovac, Bekavci, Studenci i na kružnom toku.

Rezultati izbora za Općinsko vijeće i općinskog načelnika

OPĆINSKO VIJEĆE OPĆINE LOVREĆ

Pojedine kandidacijske liste dobile su sljedeći broj glasova:

1. HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA – HDZ 626 glasova 84,02 % Nositeljica liste: ANITA NOSIĆ, bacc. oec.

2. HRVATSKA KONZERVATIVNA STRANKA – HKS HRVATSKA DEMOKRŠĆANSKA STRANKA – HDS 119 glasova 15,97 % Nositeljica liste: MARIJANA TROGRLIĆ

u Općinsko vijeće po kandidacij-skim listama izabrani su:

1. HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA – HDZ (10 mjesta)1. ANITA NOSIĆ, bacc. oec.

(umjesto ANITE NOSIĆ u Općinsko vijeće ušao je ANTE KATIĆ)

2. MARIO CIKOJEVIĆ, dr. vet. med.3. BOGOSLAV DŽAJA4. MATE PIPLICA5. JOSIPA OLUJIĆ, mag. oec.6. IVICA NOSIĆ7. MARKO UDOVIČIĆ8. IVAN MUSTAPIĆ, bacc. oec.9. MIRJANA BABIĆ

10. MARIJANA RAOS

2. HRVATSKA KONZERVATIVNA STRANKA – HKS HRVATSKA DEMOKRŠĆANSKA STRANKA – HDS (1 mjesto)1. MARIJANA TROGRLIĆ

NAČELNIK OPĆINE LOVREĆ (prvi krug izbora)

Kandidatkinje/kandidati dobili su slje-deći broj glasova:

1. ANITA NOSIĆ, bacc. oec. 632 glasova 81,34 % Zamjenik kandidatkinje PETAR PETRIČEVIĆ, mag. oec. HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA – HDZ

2. MARIJANA TROGRLIĆ 116 glasova 14,93 % Zamjenica kandidatkinje DANIJELA LOVRIĆ HRVATSKA KONZERVATIVNA STRANKA – HKS HRVATSKA DEMOKRŠĆANSKA STRANKA – HDSZa općinsku načelnicu Općine LOVREĆ

izabrana jeANITA NOSIĆ, bacc. oec.,a za zamjenika PETAR PETRIČEVIĆ,

mag. oec.

Početak javnih radova – zaposleno 30 ljudi!

Općina Lovreć prvi je put otkad postoji dobila rješenje za zaposlenje 30 osoba na 6 mjeseci (4+2) na javne radove, koji su otpo-čeli u ponedjeljak 19. lipnja.

Djelatnici na javnim radovima uredno su obavljali svoje poslove predviđene progra-mom Zavoda za zapošljavanje. Radili su na nerazvrstanim cestama, uređenjima i čišćenju pojedinih bunara, detaljnom čišćenju groblja,

118

Vije

sti i

z O

pćin

eSTudenci 56

Božić 2017.

nasadima na javnim površinama, bojanju i sa-naciji općinskih objekata, nogostupa, divljih odlagališta itd.

Počela obnova Zdravstvene stanice u Lovreću

Početkom ljeta započela je prva faza preuređenja Zdravstvene stanice.

Rekonstrukcijom se mijenja i raspored prostorija, a u finalu će se prostori opće me-dicine te prostor za stomatološku ordinaciju i čekaonica urediti u skladu s propisima. Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije je odobrio sredstva kojima bi se napokon treba-la trajnije riješiti problematika Zdravstvene stanice koja ovakva kakva jest ne zadovolja-va niti korisnike niti pacijente.

Očišćen izvor Zvizda

Zvizda je najpoznatiji studenački izvor. Smješten je na rubu studenačkog polja, uz cestu prema zaseoku Glavica. Napajao je Ilire, Rimljane, Hrvate i sve slučajne pro-laznike i namjernike. Život je davao svojim Studenčanima, Lovrećanima, Svibljanima, Aržančanima… Iz njega je naliveno tisuće vučija, bocuna, demejana, bronzina, ćupova i bukara.

Zvizda simbolizira izvor vode iz središta zemlje. Voda sa Zvizde udovoljava uvjeti-ma propisanim Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (Analiza Zavoda za javno zdravstvo). U nekoliko zadnjih sušnih mjeseci, nažalost, izvor je bio prestao teći. No, nakon izvršenih radova proteklih dana u studenome voda opet aktivno teče.

119

Vije

sti i

z O

pćin

e

STudenci 56

Božić 2017.

Novi poštanski ured Lovreć i oslobađanje poštarine za

komunalnu naknadu

U općini Lovreć u petak 1. rujna otvo-ren je novi poštanski ured u samom središtu Lovreća.

U tijeku je sklapanje ugovora s Hrvat-skom poštom da ubuduće Općina Lovreć snosi sve troškove poštarine za mještane koji plaćaju komunalnu naknadu za Općinu.

Na Studencima je također uređen posto-jeći ured te su obavljeni radovi:

• rušenje i uklanjanje stropova u tf. go-vornicama

• zatvaranje fuga s vanjske strane na ka-menoj fasadi

• struganje dijela zidova i gletanje• bojanje zidova• bojanje vanjske metalne stjenke, me-

talne rešetke na prozorima i bojanje prozora.

Dovršeno planirano asfaltiranje za ovu godinu

I ove godine općina Lovreć je izvršila asfaltiranje po fazama:

• ulica Domovinskog rata (Studenci - Centar), odvojci po Gradini, Jurčevići-ma, Repinjovači, Vukovićima, Podkuli i Bekavci.

• Bekavci Gornji, Šamije, Rupčići, Matu-sinovići i Milinovići.

Postavljen bankomat u centru Lovreća

Početkom studenoga Hrvatska poštan-ska banka postavila je bankomat u centru Lovreća za svoje klijente.

Bankomat se nalazi na novoj prostoriji Hrvatske pošte na adresi dr. Franje Tuđma-na 42.

U lovrećkoj općini do sada nije bilo bankomata, pa je sada mještanima olakšano podizanje gotovine jer više ne moraju putova-ti u druge općine. Pozivamo sve korisnike da koriste upravo taj bankomat zbog isplativosti postavljanja.

Vjerujemo da je riječ o dobro došloj novoj usluzi koja je odsada na raspolaganju mještanima Lovreća i okolice.

120

Posj

et K

anad

iSTudenci 56

Božić 2017.

Posjet Kanadi

D elegacija Hrvatskog sabora Sanja Putica, Domagoj Hajduković i Ante Babić na čelu s predsjednikom Hr-

vatskoga sabora Gordanom Jandrokovićem boravila je u službenom posjetu Kanadi od 17. do 20. listopada na poziv predsjednika Senata Georgea Fureya te predsjednika Za-stupničkog doma parlamenta Geoffa Regana.

Tijekom posjeta Kanadi članovi iza-slanstva sastali su se sa svojim domaćinima, Fureyem i Reganom te s glavnom guverner-kom Kanade Julie Payette.

U Ottawi se delagacija sastala s relevan-tnim parlamentarnim odborima, senatorima i zastupnicima te ministrima u saveznoj vladi.

U Torontu je održan sastanak s guvernerkom Ontaria Elisabeth Dowdeswell, s predsjed-nikom Zakonodavne skupštine Daveom Le-vacom te s kanadsko-hrvatskom poslovnom zajednicom u organizaciji Ivana Grubišića i Viktora Dodiga.

U Torontu je predsjednik Sabora Jandro-ković održao sastanak i s predstavnicima Ka-nadsko-hrvatske gospodarske komore među kojima su bili član Upravnog odbora Ivan Gr-bešić i Viktor Dodig te Igor Štagljar, hrvatski znanstvenik i izumitelj, molekularni biolog i profesor na Sveučilištu u Torontu. Budući da u Kanadi živi jedna od najvećih i naju-spješnijih hrvatskih zajednica u iseljeništvu,

121

Posj

et K

anad

i

STudenci 56

Božić 2017.

Kanadsko-hrvatskoj gospodarskoj komori koja okuplja poslovne ljude, profesionalce i organizacije, cilj je promovirati investiranje te proširenje gospodarske suradnje između Kanade i Hrvatske, čemu Hrvatska daje punu potporu te je otvorena za hrvatsko-kanadske investicije - rečeno je na sastanku u Torontu.

Na sastanku u Zakonodavnoj skupštini Ontarija s predsjednikom Daveom Levacom rečeno je da je Ontario pokrajina u kojoj živi najveći broj hrvatskog iseljeništva te je to ujedno i kanadska pokrajina s kojom Hrvat-ska ostvaruje i najveći dio robne razmjene. U razgovoru predsjednika Sabora Jandrokovića s ministrom međunarodne trgovine Ontaria Michaelom Chenom istaknute su mogućno-sti unapređenja gospodarskih odnosa dviju država, posebice u energetskom sektoru, bro-dogradnji i turizmu.

Predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i delegaciju u Ottawi u četvrtak je primila generalna guvernerka Kanade Julie Payette, koja predstavlja britansku kraljicu Elisabetu II. u Kanadi.

Predsjednik Sabora Jandroković prvi je strani dužnosnik kojega je u službeni posjet primila nova kanadska generalna guvernerka Julie Payette, koja je dužnost guvernerke preuzela početkom listopada ove godine. Generalna guvernerka Payette znanstveni-ca je impresivne karijere: prvi je poglavar, odnosno poglavarica, jedne države koja je u svojoj prethodnoj karijeri bila astronautkinja te je dva puta bila u svemiru.

Sveučilište Waterloo najznačajnija je visokoškolska ustanova u Kanadi u kojoj se podučava hrvatski jezik, književnost, povi-jest i kultura, a na Katedri za hrvatski jezik i kulturu godišnje studira oko 150 studenata. Vodeći ljudi Sveučilišta Waterloo hrvatskom su saborskom izaslanstvu predstavili i svoj istraživački centar “Waterloo Centre for Au-tomobile Research – WatCAR” koji se bazira na primjeni inovacija i novih tehnologija te istaknuli otvorenost za suradnju.

U Kitcheneru je održan sastanak s gradonačelnikom Vrbanovićem i njegovim timom iz gradske uprave zaduženim za gos-podarski razvoj, koji su predstavili svoja iskustva u tome kako Kitchener i Wateloo privlače strane investitore. “Budući da je, unatoč izvrsnim bilateralnim odnosima, rob-na razmjena Hrvatske i Kanade još uvijek vrlo mala, želimo i u okviru u Hrvatskom saboru ratificiranog trgovinskog sporazuma Europske unije i Kanade CETA, osigurati da biznismeni i s hrvatske i kanadske strane pronađu način kako surađivati”, rekao je Jandroković.

Na sastanku s Vrbanovićem dogovoreno je i da će se Kitchener povezati s nekim od hrvatskih gradova.

U Hrvatskom franjevačkom centru Que-en of Peace (Kraljici mira) predsjednik Sa-bora Jandroković i zastupnici Sanja Putica, Domagoj Hajduković i Ante Babić sastali su se s domaćim franjevcima i hrvatskom zajednicom u Kanadi. „Sastanak s Hrvatima ima posebnu emotivnu dimenziju, jer ovo su naši ljudi koji su došli susresti se s nama iz Hrvatskog sabora, velik broj njih koji je do-šao na ovaj susret, doista je nešto što čovjeku napuni srce. Jako poštujem sve te ljude, jer su svojim radom i trudom u nepoznatom svijetu postali priznati građani”, rekao je Jandroko-vić te dodao kako su Hrvati u Kanadi lojalni kanadskoj državi, ali uvijek daju na znanje da su vezani za svoju prvu domovinu Hrvatsku, da im je stalo do nje.

Hrvatima u Kanadi obratio se i zastu-pnik Ante Babić i odgovarao na pitanja ve-zana za niz zakonskih prepreka na koje su upozoravali: zakona o boravištu i prebivali-štu, dvostrukom oporezivanju mirovina kao i stjecanju hrvatskog državljanstva te posebno naglasio da domovinska i iseljena Hrvatska mogu zajedno napraviti puno.

A. B.

122

Tris

tota

obl

jetn

ica

oslo

bađa

nja

imot

skog

a i i

mot

ske

kraj

ine

STudenci 56

Božić 2017.

Tristota obljetnica oslobađanja imotskoga i imotske krajineV jerojatno i nema onoga u Imotskom

i Imotskoj krajini koji ne zna da se ove godine navršila tristota obljetnica

oslobađanja ovog dijela Hrvatske od turskog zuluma. No, nije suvišno ni da u našem žu-pnom listu napišemo članak koji će donijeti sažetak događaja koji su se odvijali na ovom prostoru prije tristo godina. Ali, bilo bi po-željno otići i nešto dublje u povijest kako bismo saznali tko je bio prisutan u Imotskom prije Turaka te kratko spomenuti što se doga-đalo nakon njihovog odlaska.

Imotski se još u 10. stoljeću spominje u djelu De administrando imperio (hrv. – O upravljanju carstvom) koje je napisao bi-zantski car Konstantin VII. Porfirogenet. Tu se Imotski (odnosno, župa Imota) spominje kao pogranično područje između srednjovje-kovne hrvatske države i humske kneževine. Kasnije će se spominjati kao sastavni dio Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva, ali će doći i pod upravu bosanskih banova. No, sredinom 15. stoljeća dolazi pod upravu Mletačke Re-publike, i onda krajem 15. ili početkom 16. stoljeća Turci preuzimaju Imotski.

Po svemu sudeći, Imotski je za Turke bio vrlo važan. O tome svjedoče sljedeći podatci. U imotskoj utvrdi poznatoj po ime-nu Topana, koja je bila jedna od karika u turskom obrambenom sustavu, bilo je 49 vojnika u prvoj polovici 16. stoljeća, što je jedno od brojnijih posada (Knin je imao 38, Sinj 41, Ljubuški 46 itd.). Dalje, Imotski je bio središte nahije (manje upravno područje), zatim kadiluka (veće upravno područje obič-no sastavljeno od više nahija) te kapetanije.

U Imotskom je bio kadija (najpoznatiji po svojoj sudskoj funkciji, ali je imao niz admi-nistrativnih funkcija), ali i aga (niži plemić i feudalac) te povremeno dizdar (zapovjednik tvrđave). Uz ovo, Imotski se pokazao i kao važan ekonomski čimbenik, osobito osniva-njem splitske skele, kada ovo područje po-staje važnije prometno-trgovinsko područje kojim prolaze karavane na relaciji dalmatin-sko priobalje - dalmatinsko zaleđe - Bosna.

Topana u 18. stoljeću - crtež

Međutim, Turci su, iako još uvijek moćni i predstavljaju opasnost Europi, od 17. stoljeća nadalje, polako ali sigurno gubili teritorije koje su do tada osvojili. Za Dalmaciju su osobito bili važni mletačko-turski ratovi, a među njima valja izdvojiti tri: Kandijski, Morejski i Drugi morejski rat. Zaključci tih ratova pomicali su mletačko-tursku granicu svaki put sve dulje u unutrašnjost Dalmacije na korist Republike Svetoga Marka. Tako je tri godine nakon Kan-dijskog rata (rat za otok Kretu) 1671. godine ustanovljena granica koja se zvala linea Nani, a područje pod upravom Mlečana acquisto vecchio (hrv. – stara stečevina). Morejski rat vodio se za Peloponez u Grčkoj (koja se zove

123

Tris

tota

obl

jetn

ica

oslo

bađa

nja

imot

skog

a i i

mot

ske

kraj

ine

STudenci 56

Božić 2017.

i Moreja, stoga i naziv rata). Na kraju toga rata 1699. Mlečani su dobili još jedan dio Dalmacije nazvavši ga acquisto nuovo (hrv. – nova stečevina), a granica je dobila ime linea Grimani. Slijedi Drugi morejski rat u sklopu kojega je i oslobođen Imotski.

To se dogodilo ovako. Izvori navode da je tadašnji dalmatinski providur Alvise Moce-nigo, na molbu imotskih fratara i braće Šoić, trgovaca podrijetlom iz Mostara, godine 1717. odlučio osloboditi Imotski i Imotsku krajinu, s tim da su vjerojatno već neki dijelovi Imotske krajine bili oslobođeni. Oslobađanjem Imot-skog zapovijedao je Mocenigo, a naredbe su provodili general Emo i zapovjednik topništva Rizzo. Mletački napad počeo je krajem srpnja 1717. godine i završio je na blagdan Gospe od Anđela iste godine predajom turskih vojnika koji su se bili povukli u Topanu i mletačkim preuzimanjem uprave nad Imotskim. Među sto i jedanaestoricom koja su se predala bili su sedmorica aga i dizdar koji su pod pratnjom nadintendanta Nakića otišli u Ljubuški. To nam govori i sljedeći citat iz prijevoda Mocenigova opisa o oslobađanju Imotskoga: „Zaključeni su ugovori i ja sam izložio da se moraju predati zastave, oružno streljivo i živežne namirnice. / Sve je točno izvršeno pošto su 103 Turčina izišli iz tvrđave, predavši meni pet zastava, primivši pod mudrom upravom Nadintendatna Nakića pratnju koja im je dodijeljena do Ljubuškoga kao najbližeg mjesta, i to jutro pred njihovim očima izvjesivši na te zidine slavne znakove časnoga zaštitnika (sv. Marka).“

Granica između Turske i Mletačke usta-novljenja je 1718. potpisivanjem mirovnog sporazuma u Požarevcu. Ta granica zvala se linea Mocenigo, a područje koje je Venecija stekla dobilo je ime acquisto nuovissimo (hrv. – najnovija stečevina). Ta granica zapravo je i današnja granica između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pa tako i polukrug oko Imotskoga. Tom granicom na dva dijela podijelila se stara Imota. Da se radi o nepri-rodnoj podijeli, jasno govori i turski naziv za dio koji je ostao pod njihovom upravom – Be-kiye i Imotski (ostatak od Imotskoga). Toga je stanovništvo svjesno, pa i danas postoje

izrazito jake veze između ljudi s jedne i druge strane granice. Jedna od tih veza je, primjeri-ce, glazbeno-scenski program Uputi se tužna mati u kojem je sudjelovao i zbor naše župe, a koja okuplja zborove, pivače i kantače s područje cijele stare Imote.

Na samom kraju valja spomenuti da Imotski nakon mletačke uprave koja završava 1797. nestankom Mletačke Republike, dolazi pod upravu Beča, kratko i pod upravu Fran-cuza na početku 19. stoljeća i onda ponovno dolazi pod Beč. Slomom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine Imotski, ali i Hrvat-ska, ulaze u sastav južnoslavenske državne zajednice i takvo će stanje potrajati sve do 1991. godine i rođenja slobodne i suverene Republike Hrvatske (uz kratko razdoblje po-stojanja Nezavisne Države Hrvatske u Dru-gom svjetskom ratu). Od izuzetne je važnosti još spomenuti činjenicu da su Imotski i Imot-ska krajina, unatoč povijesnim previranjima i okupacijama od raznoraznih neprijatelja, još uvijek vjerni svetoj materi Crkvi i svetoj domovini Hrvatskoj. Nije lako čuvati i saču-vati vlastiti identitet, osobito onda kada zbog njega trpiš silne nepravde. Ali u tom trpljenju, vjeri i nadi narod je pronašao snagu koja ga je nosila i donijela do slobode.1

Marko Udovičić

1 Pri pisanju ovog članka korišteni su sljedeći izvori:Radoslav Zaradić - „Pred 300. obljetnicu od odlaska Osmanlija – imotska ranosrednjovjekovna tvrđava To-pana”, u: Hrvatska revija br.2, 2015.;Fra Andrija Nikić - „Oslobađanje Imotske krajine“ (http://imoart.hr/portal/index.php/iz-proslosti/povijest/podjela-imote/250-oslobaanje-imotske-krajine#fn1);Knjižica sa sažecima sa znanstvenog skupa povodom 300-te godišnjice oslobođenja Imotskog od osmanske vlasti održanog u Imotskom od 5. do 7. listopada 2017. godine.

Ratna karta Imotskog iz 1717. g.

124

uz

70.

oblj

etni

cu p

rvog

suđ

enja

fra

Jul

ijan

u Ra

mlj

aku

STudenci 56

Božić 2017.

Uz 70. obljetnicu prvog suđenja fra Julijanu Ramljaku(7. prosinca 1947.)

G eneracije starijih Studenčana s veli-kim poštovannjem i posebnim emo-cijama sijećaju se fratra fra Julijana

Ramljaka, studenačkog župnika u razdoblju od 1962. do 1976. godine. Bilo je to vrijeme kad je selo bilo puno ljudi i kad je osoba malog, koštunjavog i nadasve dinamičnog fratra „dominirala“ Studencima. Moglo ga se susreti u raznim dijelovima župe, iako se kre-tao pješice, „folsika“ je došla kasnije, mislim

negdje 1967. S posebnom pozornošću slušale su se njegove propovijedi u koje je ugrađivao žar i revnost za evanđeosku poruku. Nije bilo mikrofona niti zvučnika, ali fra Julijana se čulo ne samo u crkvi nego sve do vani. U propovjedničkom žaru, proživlajvanju onog što je propovijedao i želji da to približi, utisne u um i srce slušateljima, često su mu nabrekle vratne žile. Narod je zano govoriti: „Odakle u 'nako malom tilu tolika snaga“.

Mnogi od onih koji su upoznali fra Ju-lijana, družili se s njime duže ili kraće, za-cijelo bi mogli napisati neki događaj iz tog druženja. Neki su to i učinili kao Nada Babić u članku „Uskrs, Isus, fra Julijan“, tekstu punom lirske topline i teološke dubine. Ruža Marasova u dvije svoje pjesme „Diliđenca“ i „Pisma studenačkog fratra fra Julijana“ ovjekovičila je dva događaja iz Julijanova boravka na Studencima, nabavku pogrebnih kola i sprječavanje njegova premještaja. Oko oba događaja Ruža u najboljoj maniri pučke pjesnikinje, u desetercu, plete priču oko isti-nitih događaja s dosta humora i ironije. Na sceni je ne samo fra Julijan nego i mnogi Studenčani i Studenčanke. Bilo je i gange koja je, dopuštajući si pjesničku slobodu, opjevala „studenačkog fratra“.

S fra Julijanom sam proveo nezaboravne godine od 1962. do 1966. kao jedan od ne-kolicine „revnih ministranata“. Kasnije kao

125

uz

70.

oblj

etni

cu p

rvog

suđ

enja

fra

Jul

ijan

u Ra

mlj

aku

STudenci 56

Božić 2017.

sjemeništarac održavao sam srdačne odnose. Kad sam napustio sjemenište i dalje smo se, istina za sve rijeđih susreta, život nas odveo na razne strane, „imali rad“. Znao mi je na-pomenuti: „Stipe, pa mogao bi se vratiti u fratre.“ Bilo mu je žao da je „izišao“ jedan „sigurni“ budući fratar. Ni meni nije bilo svejedno, sve do danas. No, putovi Gospodnji nisu i naši putovi, zapisa već davno prorok Izaija. Posljednji put vidjeli smo se na Stu-dencima na Ilinu 2003. godine na proslavi njegove dijamantne mise. Podgredom, za vrijeme ručka, sjetili smo se minulih vreme-na, ljudi i događaja, nekih veselih zgoda. Bio je dobre volje, smijao se dječački, neposred-no i iskreno, fratarski.

70. obljetnica fra Julijanova uhićenja, istražnog zatvora i presude Okružnog suda u Šibeniku 7. prosinca 1947. prigoda je da se sjetimo na taj događaj. I to ne samo radi sjećanja nego da bismo se, pogotovo oni mlađi susreli, s jedne strane, sa zločinačkim licem komunističkog režima, a s druge, s nezaboravnim studenačkim fratrom, stame-nim braniteljem „krsta časnog i slobode zlat-ne“, jednom od brojnih žrtava komunistič-ke diktature. U opisu događaja služit ćemo se preslikom presude (u posjedu autora) i fra Julijanovim sjećanjima „Nečastiva urota“ (Visovac 2000.).

Uhićenje i istražni zatvor

U nedjelju 19. listopada poslije mise u u Kljacima u 17 sati pred župnom kućom dočekala su ga trojica udbaša. Saopćili su mu: „Došli smo Vas posjetiti i ujedno uhap-siti.“ Nakon lakonskog saopćenja izvršili su premetačinu njegove sobe i sobe u kojoj je spavala njegova majka za boravka kod sina. Zadovoljni jer su našli dovoljno materijala, sjeli su s fra Julijanom u džip i krenuli prema Drnišu. U Drnišu je premještan iz jedne u drugu udbinu zgradu da bi navečer vlakom

bio prebačen u zatvor u Splitu. Tu je prove-den istražni postupak.

Saslušanje je počelo tek 28. listopada i nastavljeno 29. listopada, trajalo je cijeli dan. Potom je vraćen u samicu gdje je ostao do 18. studenog kada je počelo novo ispi-tivanje s oprobanim udbaškim metodama prijetnji, fizičkog maltretiranja, psihičkog iznurivanja, prisiljavanja da popije „nešto mirisno i opojno“ nakon čega je osjetio „neku čudnu prazninu“. U takvom stanju udbaš mu je diktirao da napiše da nema Boga, da popi lažu. Fra Julijan priznaje da je pisao što mu je diktirano, iako je bio svjestan da je to protiv njegova uvjerenja. Imao je dojam da je vođen nekom nevidljivom, čudnom rukom. Ipak se uspio othrvati toj „čudnoj ruci“ i napisati da ne misli da je istina ono što je prije napisao - da nema Boga i da popovi lažu. Udbaš je na to pobjesnio pa je „fratar“ morao sve iznova pisati – nema Boga... Uskoro se prostorija napunila revnim udbašima koji su ga počeli izrugivati i prijetiti mu smrću. Ovako opisuje te trenutke: „Osjećao sam silno poniženje i bespomoćnost“ (...) Samo me mučila misao na ono što sam napisao pod prisilom i djelo-vanjem opojnog napitka, pa sam priželjkivao smrt. Tako je prošao i petak 21. studenog“.

Potom su uslijedile nova ispitivanja i prijetnje. U jednom trenutku pomislio je ba-citi se kroz prozor i tako dokončati bezizlaznu i mučnu situaciju, da bi malo kasnije „sunuo kroz vrata, niz stubište i van“. Straža ga je brzo uhvatila i vratila u prostoriju za ispiti-vanje. Posljednje noći ispitivanja javile su se halucinacije. Stalno ga je mučilo ono što je potpisao, svoj jad izlijevao pred Bogom, molio ga da mu oprosti, ponavljao je u sebi da je potpisao ono što nije želio i kako nije mislio. Tome se ne treba čuditi ako se ima na umu da je 123 sata ispitivanja proveo na nogama u stavu mirno. U takvom stanju pot-pisao je kako se u istražnom postupku s njim postupalo korektno. Nakon toga odveden je u samicu, gdje je odmah zaspao.

126

uz

70.

oblj

etni

cu p

rvog

suđ

enja

fra

Jul

ijan

u Ra

mlj

aku

STudenci 56

Božić 2017.

Suđenje pred Okružnim sudom Šibenik u Drnišu 7. studenog

1947. godine

Suđenje je prvotno bilo zakazano u Ši-beniku za 5. prosinca. Naknadno je premje-šteno u Drniš za 7. prosinca i odlučeno je da bude javno. Ova promjena imala je jasan cilj – u sredini gdje je djelovao fra Julijan i drugih šest optuženika trebalo je „pred pu-blikom“ pokazati njihovo zločinačko djelo-vanje, difamirati i tako izazvati animozitet protiv njih, na prvom mjestu protiv mladog popularnog fratra.

Na glavnoj raspravi pod predsjedanjem Đerlenghi Srećka, predsjednika Okružnog suda u Šibeniku u kino-dvorani u Drnišu, fra Julijan je osuđen na 8 godina lišavanja slobode s prisilnim radom i na 5 godina gu-bitka građanskih sloboda. Optužnica ga je

teretila za tri krivična djela protiv države i naroda. 1. Od neutvrđenog datuma do uhi-ćenja održavao je vezu s „banditima“, pri-mao ih i pružao im pomoć, 2. nagovarao je svog župljanina Duju Šarića da se pridruži „banditima“, 3. U srpnju 1947., kao župnik Gradaca, predao je 10 „bianco“ formulara krštenica ustaši Anti Prnjaku da bi ovaj, i sam „povratnik“ iz Austrije, mogao legalno u Drniš i okolicu prebaciti nove ljude koji će se pridružiti „oružanim banditima“.

Zapravo sve tri točke odnosile su se na navodnu fra Julijanovu podršku gerilskim skupinama koje su nakon kapitulacije NDH odbili predati oružje te nastavili borbu protiv Titova komunističkog režima. U historiogra-fiji i dokumentima iz onog vremena susreće-mo ih pod raznim nazivima: kamišari, križari, škripari, špiljari, jamari, šumnjaci, bijeli par-tizani. Posljednji ostaci ovih pobunjeničkih skupina razbijeni su 1950. godine.

Studenački pučki pivači uz Julijanov kip u Drnišu

127

uz

70.

oblj

etni

cu p

rvog

suđ

enja

fra

Jul

ijan

u Ra

mlj

aku

STudenci 56

Božić 2017.

U svojoj obrani fra Julijan je negirao točnost sva tri navoda optužbe. No sud je imao svoju logiku izvođenja dokaza. Fra Julijanovo negiranje tijekom istrage, a što je ponovio i na sudu, da ne samo da nije održavo kontakte sa „špiljarima“ nego da ni s kim nije pričao o njima, za sud je bio dokaz da je to činio. Jer kako je moguće dok se u kotaru optuženog pojavljuju „špiljari“, vrše zločine, a da on o tome čak ne priča. Za sud radilo se o prozirnoj obrani kojom je fra Julijan želio zaštiti od upadanja u kontradikcije ako bi priznao da je u razgovoru s nekim i spomenuo „špiljare“. Pere Turalija, „bandit“ iz Svilaje, na sudu je povukao izjavu danu u istarzi da je s drugim članovim grupe navraćao kod fra Ju-lijana, da se u Svilaji, gdje se sa suradnicima krio, govorilo kako je fra Julijan njihov dobar prijatelj i kako se u narodu govori da ih po-maže. Turalija je na sudu priznao da ga nitko nije silio na ovu izjavu, nego su mu donijeli zapisnik koji je potpisao, nadajući se da će tako olakšati svoj položaj. Kad je predsjeda-vajući Đerlenghi pozvao da se okrene prema fra Julijanu i rekne poznaje li ga, Turalija je izjavio: „Ovog svećenika nikad u životu nisam niti sreo niti vidio, a ni čuo za njegovo ime.“ Sud je ovu promjenu Turalijina iskaza objasnio kao posljedicu njegove nade da će vratiti ono za što se borio, pa se boji da pred svojima ne bi odgovarao za izdaju. Zato sud smatra istinitom izjavu potpisanu u istrazi.

Po mišljenju suda i druga točka optuž-be je dokazana. Duje Šarić nema nikakvog razloga da bi teretio župnika s kojim je su-rađivao i bio u dobrim odnosima. Dodatnu snagu dokaza za sud je imao Šarićev neljud-ski postupak – kad je fra Julijan zanijekao i ovu točku optužbe, ovaj ga je pljunuo u lice. Za sud je to bila emocionalna reakcija na fra Julijanove laži, pa nije bilo razloga da ga se na temelju pretpostavki i ovog krajnje nečovječnog postupka svjedoka ne proglasi krivim i glede ove točke optužnice.

Prozirni su bili i „dokazi“ za treću toč-ku optužnice. Na temelju legalno izdane

krštenice Anti Prnjaku, „odbjeglom ustaši“, izvedena je čitava konstrukcija da je istom Prnjaku fra Julijan izdao 10 „bianco“ kršte-nica s potpisom i pečatom župnog ureda kako bi ovaj lakše mogao organizirati prebaciva-nje ustaša iz inozemstva u zemlju. Dokazi za točnost navoda optužnice i o ovoj točki bili su navodi trojice svjedoka koje su sva trojica povukla na sudu. I opet i za pravnog laika zanimljiv zaključak suda. Budući da se izjave te trojice svjedoka dane u istrazi i na sudu u svemu slažu, nema razloga da tako nije i s obzirom na ovu točku. To što nigdje nisu pronađene „bianco“ krštenice, manje je bilo važno.

Otežavajuća okolnost za fra Julijana je bilo to što je počinjena djela učinio kao osoba koja je imala veliki utjecaj na župljane pa je „i na taj način davao moralnu podršku ne samo banditima nego i njihovim jatacima, što ih je na razne načine pomagao i što je u istom svojstvu nastojao i druga lica nagovoriti da se pridruže bandi“.

I s formalno-pravne strane presuda je zanimljiva. Osim što vrvi ideološkom fraze-logijom, demonizacijom protivnika poslije-ratne stvarnosti, svi su oni „banditi“ i „špi-ljari“, najveći dio posvećen je obrazloženju presude. Očito je neuvjerljivost pravnih argu-menata trebalo prekriti dugačkim ideološkim frazemima. Od 12 stranica Presude samo 2, 5 stranice odnose se na samu presudu a ostalih 9,5 na „razloge“ za presudu. Od tih 9,5 čak 7 je „potrošeno“ na fra Julijana, a ostale 2, 5 na šestoricu drugih optuženika.

Kad je Vrhovni sud Hrvatske 20. prosin-ca odbio žalbu optuženih, fra Julijan je 24. siječnja 1948. odveden u logor Stara Gra-diška. Novom presudom Okružnog suda u Šibeniku od 17. srpnja 1948. osuđen je na 18 godina strogog zatvora. No, to je jedna druga i duga priča.

Stipan Trogrlić-Curić

128

Antr

opon

imij

a St

uden

aca

(2)

STudenci 56

Božić 2017.

Antroponimija Studenaca (2)

Osobna imena Studenčana

Pisanih tragova o imenima ljudi koji su živjeli na Studencima do pred kraj 16. stoljeća nema. Prvu spoznaju o imenima na Studencima možemo iščitati iz turskog ka-tastarskog popisa iz 1585. Tu se spominju RADIČ RADOSAVOV na timaru HALILA VELIJINA, MILOŠ IVKIN na timaru SI-NANA DIZDARA i MEHMED VRKULIN na timaru BALIJE MEHMEDOVA. RADIČ je ime sina, a RADOSAV je ime oca. Isto vrijedi i za ostale navedene. Poznato je da u Osmanlijskom Carstvu nisu postojala pre-zimena nego se ime oca koristilo za bolje prepoznavanje pojedine osobe. Prezimena su u Turskoj uvedena 1934., nakon Ataturkove revolucije u sklopu sveobuhvatnijih reformi turskog društva.

Stotinu godina poslije (godine 1686.) Juraj Calergi navodi imena 26 obitelji dose-ljenih sa Studenaca u Kučiće s ukupno 242 člana. Imena zabilježena iz zbjega u Kučiće pisana su talijansko-latinskom grafijom. To su imena Hrvata katolika koji su prebjegli iz Studenaca zbog turskog zuluma. Evo nekih od njih: (Pored navedenog imena u zagrada-ma sam napisao moguće izvorno ime, nap.a.)

DOIMO (Duje), FRANE (Frano), GRE-GORIO (Grgo), GIURISSA (Juriša), LUCA (Luka), MATTIO (Mate), MICHEL (Mijo, Mišo), MILOS (Miloš), NIKOLO (Nikola), PAULO (Pavao), PETAR (Petar), STEFANO (Stipe, Stjepan), TOMA (Toma), ZVANE (Ivan), MADALENA (Manda).

Godine 1706., dvadeset godina poslije iseljavanja Studenčana u Kučiće, na Stu-dencima je živjelo samo 6 obitelji. Imena tih obitelji, nažalost, nemamo. Tri godine nakon oslobođenja Imotskoga od Turaka (1720.) spominju se dva imena sa Studenaca na kr-štenju u Imotskome. Ta imena su SMAJO i AIŠA.

Iste 1720. na Katastarskoj mapi Stude-naca zabilježena su sljedeća imena: GIURE (Jure), MARCO (Marko) i NICOLO (Ni-kola). Kod prevođenja imena s talijansko-latinske grafije koristio sam se Rječnikom osobnih imena dr. Mate Šimundića, Zagreb, 1988.

Prilikom podjele zemljišta iz mletačkog katastarskog popisa 1725. mogu se iščitati sljedeća imena:

Serdar Marco (Marko) BilićArambaša Andria (Andrija) BilićGARGUR (Grgo) AljićSTIPAN (Stipe, Stipan) BilićNICCOLA (Nikola) BekavacGARGUR (Grgo) BilićNICCOLA (Nikola) BabićMARCO (Marko) BatinićMATIJ (Mate) ĆosićPAUAL (Pavao) ČorbićFILIP (Filip) JurčevićLUCA (Luka) IlijaševićGIOSIP(Josip) KozinaMATIJ (Mate) Trogrlić

129

Antr

opon

imij

a St

uden

aca

(2)

STudenci 56

Božić 2017.

IVAN (Ivan) TrogrlićILIA (Ilija) KoštićMIHO (Mihael) MiljkovićMATIJ (Mate) PrkaIUAN (Ivan) PripuzGIOSIP (Josip) StipovićIUAN (Ivan) ŠakićMARTIN (Martin) TrogrlićGIURE (Jure) TrogrlićGARGUR (Grgo) TrogrlićGIOSIP (Josip) VukovićSTIPAN (Stipan) UdiljakMARCO (Marko) Udovičić

U ovome sam popisu pored imena naveo i prezime pojedine osobe u izvornom obliku, a ne kako je to napisano u mletačkom kata-stru. Župnik Studenaca fra Jure Božinović u izvještaju Biskupskom ordinarijatu u Splitu 1739. navodi imena glava obitelji. Evo tih imena i prezimena:

Serdar Marko BilićArambaša Marko BekavacArambaša Marko VukovićAnte BatinićFrano BatinićMate TrogrlićGrgo AljićIvan TrogrlićIlija TrogrlićAugustin TrogrlićAnte UdiljakAndrija ŠakićMate ŠakićIvan UdiljakMarko UdovičićStipe KašaMario CigeljAnte Prka

Petar TrogrlićJosip StipovićIlija TrogrlićGrgo TrogrlićNikola BabićIvan BartulovićPetar JurčevićMate JurčevićPavao ČorbićIvan ČorbićJure KozinaMarko KnezovićPetar KoštićIlija KoštićStipan BilićMate BabićMate ĆosićAnte Pirić

U mletačkom (Grimanijevu) Katastar-skom popisu iz 1755. spominju se studenačka imena pisana talijanskim, a ponekad i izvor-nim hrvatskim pismom. Evo tih imena:

MATE, MIO (Mijo), IVAN, MARCO, (Marko), MIO (Mijo), MATTIO (Mate), MARIAN, GRIGORI (Grgo), AGUSTINO (Jago), MIO (Mijo), ILLIA (Ilija), IUAN (Ivan), ANDRIA, MATE; IVANO (Ivan), STIPAN, MATE, PETAR, IUAN (Ivan), MARCO (Marko), IUAN (Ivan), IACOU (Ja-kov), NICOLA (Nikola), IUAN (Ivan), STI-PAN, IUAN (Ivan), SIMUN (Šimun), MIO (Mijo), STIPAN; IUAN (Ivan), MARCO (Marko), ANTON (Ante), MARCO (Marko), FRANO, STIPAN, MATE, STIPAN, MAR-CO (Marko), AUGUSTIN (Jago), ANTON (Ante), GERGO (Grgo), PETAR, STIPAN, ANDRIA, IUAN (Ivan).

Prema prethodno spomenutom (Grima-nijevu) popisu iz 1755. u 46 obitelji živjelo je 460 duša. Iz ovog malog uzorka imena pronađenih u popisima nekih članova obitelji

130

Antr

opon

imij

a St

uden

aca

(2)

STudenci 56

Božić 2017.

iz 1585., 1686., 1720., 1725., 1739. i 1755. može se zaključiti kako su najčešće davana sljedeća imena: Ivan 17 puta, Mate i Marko po 14 puta, Stipe 10 puta, Grgo 8 puta, Nikola i Mijo po 5 puta te Jure, Ante, Petar, Josip i Ilija po 4 puta. Najstarije sačuvane isprave pisali su tuđinci, najviše Talijani. I m e n a u Studencima potječu uglavnom iz zadnja tri stoljeća, a malo ih je poznato iz ranijeg doba.

Najveći je broj imena domaćeg - hrvat-skog oblika. Među njima se zapažaju roman-ski i mletački utjecaji, a osobito u 18. stolje-ću. U 19. stoljeću su češći utjecaji talijanskog podrijetla. Romanski utjecaji su se preuzimali uglavnom preko crkve – imena svetaca. Za-paža se manji broj imena židovskog i grčkog

podrijetla. Grčka su imena npr. GRGO (Gre-gorius), JERKO, JEROLIM (Hieronymus), LUKA, STIPAN (Stephanus). Židovska su imena BARTUL, IVAN, JAKOV, JOSIP, PETAR, ŠIMUN, TOMA itd., a preuzeta su preko Biblije i kršćanstva.

Sva su ova imena u hrvatskom govoru dobila i posebne hrvatske oblike pa je većina njih prilagođena duhu hrvatskoga jezika. Ko-liko srodnica ima pojedino ime, opisao je dr. Mate Šimundić u listu STUDENCI br 2. (18) iz 1994., na str. 17. pod naslovom „Osobno ime Ivan i njegove srodnice“.

(Nastavlja se)

Zvonimir Bilić

Neuobičajeni (po)gospojinski putnik

Uočničar majčina blagdana

Na uočnicu Velike Gospe, ujutro, jedna mi gospođa, u jednomu uredu, u Splitu, reče da sam uranio. Ona je, vjerojatno, došla s do-pusta i nije, čini se, još bila svjesna sve sebe.

Malo poslije toga, upućujem se, Domo-vinom, prema zapadu. Nisam bio nakanio putovati, ali sȁm morao. Prolazio sȁm mimo siromašna i ranjena sela, puste, zarasle, ne-pokošene vrtove i lijehe.

Autocesta je ovim krajem pronijela ili navijestila drukčiji život. Most na rijeci Krki zapanjujuće je lijep i dostojan divljenja. Zato se ondje vozači zaustavljaju i uživaju,

gledajući ga. Dive se njemu i ljepoti Božje prirode, koju nam je Bog dao.

S njega, prema zapadu, puca čudesan pogled. Desno od ceste je Ostrvica, reklo bi se, neosvojiva utvrda. Kraj odmorišta u Nadinu, s lijeve strane, vidi se razrušena velika Gradina. ... Malo dalje od te Gradine je još jedna.

Koliko je onuda prošlo ljudi, koji su pronosili svoju muku, koliko je ondje bilo bȉtākā s tuđin(c)ima i Turcima? Promičući autocestom, poželio sȁm pozdraviti sve mr-tve sunarodnjake, koji su onuda, bilo kada, promiljeli. Molih se za sve njih.

Na cesti su me svi automobilski vozači pretjecali. Bijah sâm u svomu automobilu.

A meni je milina biti u Božjoj blizini... pripovijedat ću sva Tvoja djela... (Psalam 73, 28)

131

neu

obič

ajen

i (po

)gos

poji

nski

put

nik

STudenci 56

Božić 2017.

Mislio sȁm o životu, vremenu, Suncu, putu, putovanju, dragocjenosti života. Moj mi se automobil tada činio veoma prijateljski. Mir-no je i neusiljeno vozio, bez obzira što mu je dvadeset devet (sada četrdeset) godina. Ćuti li on mene? Zahvalan sȁm mu. Cjelivao bih ga dok i vozi. Htio bih mu zahvaliti za sve što mi pomaže.

Zašto se onamo zaputih uoči Velike Gospe? Vrijeme kojim prolažah, zaštićen svojim automobilom, osjećah darom. Ono me, ipak, podsjećaše na minule vjekove, ljud-ske muke, muke ilirskih Delmata, Liburna, hrvatske muke, jer su nam svi oni namrli utvrde, gomile, gradine, na humcima, koje sada ‘šute’.

Kamo god prolažah, bilo je mnogo tuđi-naca. Pomišljah da su to Viničani, Aržančani, Studenčani, Virani, Roškopoljci, Grabovčani, Tijaričani i ... Činilo mi se kao da sam ih, negdje, jednom ili nekoliko puta, vidio.

Začuđen domovinom

U Zadru, u toj ljudskoj ljetnoj košnici, unatoč kiši, njegovi mi se stanovnici činja-hu susjedima i rođacima. U miru i žurbi, zatekoh se mišlju i tišinom. Prozivah se i propitivah. Obuzimaše me neka milina i neko razumijevanje mnogoga, vrȅmena. Sućutan prema sebi, ostajah začuđen toplinom, svojim vidom, svojom snagom, dokle sȁm došao, usnuo, u vremenu i stvarnosti, posvuda(ša)n, spoznajom i nekim neodogetnutim ljetnim zanosan.

Ljudska riječ kao da me umaraše i smetaše, u čistoći moga zastoja, u bjelilu vrȅmena. Sâm se sebi činjah trajan i veoma trošan.

Što potiče mnoge izletnike na dolazak u našu Domovinu? Privlači li ih naša hrvatska voda, naše hrvatsko more? Vozači me pretje-cahu, jakim, velikim i novim automobilima,

gotovo dvostruko većom brzinom od moje, pronoseći svoju snagu i toplinu, u jednomu i drugomu pravcu. Svatko žuri, odlazi, vozi, putuje, kao (običan ili gospojinski) putnik, svomu kraju, kako tko zna i može.

Čudim se sebi i drugima. Ne usuđu-jem se ništo reći, jer svoj sud provjeravam Suncem, vjetrom, danom, noću, jutrom i večerom. Nikomu ne bih htio stati na put i zasmesti ga u bilo čemu njegovu.

Bijah sâm sa svojim automobilom-pri-jateljem, pomoćnikom, vjernim suputnikom i pratiteljem. Nas dvojica kao da nečujno razgovarasmo. I za nj se moljah, blagoslivljah ga. Molih se i za sve svoje, poznate, žive i mrtve, za sve koji su progledali i vidjeli da su Božja bića, obdarena krvlju i osjećajem. Nad svim tim, ostajah začuđen i bez riječi, zatečen spoznajom života, vida, trenutka, vremenskoga, božanskoga, putogospojinsko-ga, putovnoga, nedosanjanoga i grješnoga. Čuđah se kako putujem, ali i stojim, uronjen u vrijeme i njegovo izvanjsko. Zbunjen sȁm krhkošću svih odgovora na moja pitanja, moje pomisli i riječi.

Mimotočan i bestražan

Nikoga ništo ne pitam niti komu što govorim. I sada se zorno sjećam svojih i hercegovačkih gospojinskih putnika, preko Viničkoga polja, prema Sinju, koji su žurili, bosi, sa svojim ‘crnjelim’ naramenim tor-bama-naprtnjačama i štapovima. Začudno pitam: ima li još tko živ od tadanjih mnogih hodočasnika, može li se prepoznati ijedan njihov trag, ijedno njihovo stopalo ili koja ka-pljica njihova znoja, na Viničkomu polju, kraj Trojstrukih krušaka, kraj Ponora, u Topala-ma, u Dubcima, kraj Grive, Perinovca, Male Vinice, na Bandalovcu, ili ja to i sada sanjam onako kako sam sanjao kao i dječačić?

132

neu

obič

ajen

i (po

)gos

poji

nski

put

nik

STudenci 56

Božić 2017.

Kako sam ovakav, nemoćan, stao nasu-prot sebi, riječi i vremenu? Ne znam. Znam samo da govorim i prolazim djelićem vreme-na i dara. Što vidim? Kako i zašto sȁm zastao, zastajem nad svim ovim?

Zašto nam je Bog nedavno dao auto-cestu i blagodati s njom povezane? Je li ona znak njegove milosti prema hrvatskomu na-rodu i našoj Domovini?

Što i meni, kao zapućenu (po)gospojin-skomu putniku, nosi ovaj dan, lijep i kišovit, na putu i na povratku? Na to me podsjećaju bosi užurbani i zamarijani gospojinski putnici prema Sinju, u Vinici, u Dugopolju, na ljud-sku muku i borbu za ljudski smisao.

Prođoh djelić vrȅmena, moleći nerazgo-vjetno, mrmljajući i šuteći, nijemo i nerazu-mljivo, kao što sȁm i sâm, moleći Zdravoma-rije i ponizno, priginjući glavu pred Majkom, u svojoj nemoći, ustrašen i čudno zastao pred Njom i sobom.

Naslućivao sȁm je i tisuću joj se puta poklonio, kao moćnoj i sigurnoj zagovornici i majci svih pozemljara, grješnika, jadnika, u ljudskoj pȕti. Tȁ, Ona, Otac, Sin i Duh znaju što i kakva je ljudska pȕt, krv i ljud-sko propadno ljudsko meso, koliko su oni nestalni. Budući da oni znaju što je čovjek, krhki sin čovječji, zato i jesu neuobičajeno milostivi svima pozemljarima, koji se bore za baštinu svoje duše, svojih tvârī i svoje kȑvi. To zovemo ljubavlju. Ona nas, svojom snagom, zatiče, oduševljava i privlači. Ne ostavlja nas ravnodušnima nego nas potiče na molitvu i zahvalu, kao gospojinske put-nike, na Gospojinsku uočnicu ili u bilo kojoj radosti, do iščeznuća ili do kraja tâjnā rijéčī.

Zastajem nad tajnom svoga daha, prola-zan, u sebi i u svemu što gledam i osjećam. Čini mi se da sȁm ovako na tragu božanskoga i gospojinskoga. Zato mi se nezadrživo izvija molitva i zahvala za dar vida, vidnoga, za bilo koji dar i tajnu gospojinskih putnika, iz moga

siromašnoga djetinjstva, iz te lijepe domaje i zahvale za život, Bogu i Roditeljima, krvnoj baštini, prahu, pozemlj(ar)stvu, suć(an)stvu, vremenu, riječi, svemu protočnomu, od do, ovim putem, ovom cestom, od nemoći do bo-lesti, od neizrecivoga do začuđujućega, spo-ticajnoga, svetoga, bogoslužnoga tjelesnog, molitvenoga i tajnovitog poklonstvenog.

Otajan i ustrašen

Prignut, pognut, taknut, zatečen i sebi nerazumljiv, (o)stajem, gledajući u zemlju i prema Duhu, zastrašen tajnom samoće, noći, nemoći i smrti. Stojim u tajni, otajan, nijem, zahvalan, svagdan, jučer, danas i sutra, začet, načet, usnićen, prema ...

Ô, ljudska ljepoto i nemoći! Oče! Hvala Ti što sam živio i što živim u ovomu svijetu, kao neuobičajeni gospojinski putnik, koji Ti se klanja, zahvaljuje Ti i pozdravlja Te, iz svoje put(e)(ov)ne nemoći, na slavu Tvoga Imena, Tebe šutljivi, smisaoni čovjekov prija-telju, Stvoritelju, tajno svih tajna, snago, koja čovjeka nezadrživo privlačiš k sebi.

Kako sȁm se danas, tijelom, u zoru, o Te i o što drugo, osim na tijelo, oslonio? Bojim se (svega) tjelesnoga. Nemiran stre-pim nad njim. Zamišljen putujem tijekom, vremenskim, pa i svršenim vremenom, jer sam dijete, Majčin/Aničin plod i zarodak, čedo, vremenom završiv i smèten, zagledan u prolaz, protok i svoj mȉmotōk.

Jadan li sȁm koliko sȁm o tijelo oslo-njen!? Kako ranjivo i kratkotrajno dišem svojim plućima i porama? Što me to ustrajno i nedoljivo k zemlji privlači, u mojoj bȉlosti i nemoći, mene, uočničina pogospojinskoga putnika-vidnika, smetenika i zastojnika, nad mojim bȉlom i mojom bȉlošću?

Split, 14. - 19. VIII. 2006. – 24. VII. 2007. – 12. VIII. 2017.

Vlade Lozić

133

Jedn

o ho

doča

šće

STudenci 56

Božić 2017.

Jedno hodočašće

P rije nego išta kažem o jednom hodo-čašću Gospinom svetištu na Vrljici u Prološcu, moram objasniti što je to

uopće hodočašće.Prema Vladimiru Aniću: Rječnik hrvat-

skog jezika, Zagreb, 2000. godine,hodočašće - pokloničko putovanje do

nekog mjesta iz vjerskih pobuda;hodočasnik - onaj koji ide na hodočašće;hodočastiti - poduzeti hodočašće, poho-

diti sveta mjesta, kao katolički i zapadnokr-šćanski običaj.

To je objašnjenje prema službenom na-zivlju. U nas se uobičajio naziv zavjet. U tome ima logike jer najprije se treba zavje-tovati, a onda hodočastiti.

Tako se dogodilo i s mojim prvim ho-dočašćem.

Otkada postoji hodočašće?Možemo slobodno reći otkad postoji

čovječanstvo. Oduvijek se čovjek išao moliti na određena mjesta (obično gdje su bili žr-tvenici) jer je mislio da će mu tamo molitva biti uslišana.

U početku su to bili brežuljci, uzvisine, na kojima su bili žrtvenici i gdje se narod molio i u vrijeme politeizma.

Kako su se mijenjali društveno-eko-nomski odnosi, tako su se mijenjala svetišta. Gradile su se crkve i posvećivale svecima-zaštitnicima. To su postala stalna svetišta kamo se hodočastilo. Zapadna civilizacija je to promicala, kako nekada, tako i danas.

Molitve i zazivanja su, uglavnom, usli-šane, ili je ostao neki duhovni trag. Hodoča-snici bi bili u stanju blaženstva.

Najviše se hodočasti Majci Božjoj, dra-goj Gospi. Ona je Božja majka i majka svih nas na nebesima. Zagovornica je naša kod Boga za sve naše duševne i tjelesne potrebe.

U svijetu su poznata mnoga Gospina svetišta, a ja ću istaknuti dva: Lurd i Fatima.

Gospina su svetišta u našoj domovini: Marija Bistrica, Gospa Trsatska, Gospa Alj-maška, Gospa Sinjska, Gospa Međugorska, Gospino svetište na Vrljici i druga.

Različiti su uzroci odlaska na hodoča-šće. Prvenstveno je moliti se za zdravlje i dobru sreću, uspjeh u učenju, radi zaposlenja, da godina bude plodna i rodna, da Gospin za-govor pomogne u svim duševnim i tjelesnim potrebama i tisuću drugih razloga.

Davno to bijaše kada završih osmi ra-zred osnovne škole. Trebalo se pripremiti za odlazak u srednju školu za nastavak školova-nja. Moj izbor je bio završiti učiteljsku školu i posvetiti se odgojno-obrazovnom radu. Znao sam da školovanje ne će biti lako, da će treba-ti mnogo truda i odricanja. Vjerovao sam da ću, uz Božju pomoć, sve savladati i uspješno završiti učiteljsku školu. Onaj tko se želi baviti odgojem i obrazovanjem, mora imati: čašu razuma, bačvu pameti i more ljubavi.

Bože, imam li ja te osobine? Ako ih nemam, molit ću Boga da mi ih podari.

Tada sam se zavjetovao da ću hodoča-stiti Gospi na Vrljiku, svesrdno je moliti da bude moja zagovornica pred Bogom za sve moje potrebe duhovne i tjelesne. Pogotovo sada kada idem u nepoznato, u novu sredinu, gdje ću upoznati nove ljude i običaje. Pitanje socijalizacije u gradskoj sredini postaje sve aktualnije. Još je nešto veoma važno: S kim ću se družiti i kakva će biti moja grupa?

134

Jedn

o ho

doča

šće

STudenci 56

Božić 2017.

Skupila se mladež s Vrdoca, među koji-ma sam bio i ja, te tri djevojke iz Duvanjišća, Bilić Erić, koje žive u Zagrebu i odlučismo na Veliku Gospu hodočastiti na Vrljiku.

Cijelu noć nisam spavao i jedva sam če-kao uputiti se prema Vrljici. Kada su pijevci otpjevali drugi put svoju budnicu, uputili smo se Erića kućama. Jako smo se iznenadili kad smo doznali da djevojke još spavaju. Brzo su se probudile i još brže spremile pa smo se mogli uputiti prema Vrljici. To je bilo rela-tivno kasno pa smo ubrzali korak.

Jutro je bilo malo prohladno pa smo drh-turili. Okruživala nas je bjeličasto-modrikasta izmaglica ranog ljetnog jutra.

Uspeli smo se na brežuljak Vrščić, a tada smo doživjeli nešto veoma lijepo. Nebo na istoku se zacrvenjelo, a onda su se pokazale sunčeve zrake obasjavajući najprije vrhove Biokova, a onda ostali kraj. Sve se budilo: biljke, životinje i ljudi. Cvijeće je jako mi-risalo, ptičice su pjevale, a pastiri su ojkali svoja stada.Na vratu Marušićeva Jelonje zvo-nila je bronza, a njegova rika se razlijegala udolinom i odjekivala od brijega do brijega. Čarobnjak sunce sve je to pokrenuo. A ono je brzo izranjalo i postalo je velika, zlatna kugla.

Nisam mogao biti a da ga ne pozdravim pjesmom:

Oj, sunašce, što razgoniš puste noći, silne tame. Oj, ti nebo, koje roniš rosne svoje suze na me.

Kilometri su odmicali. Mi smo šutjeli jer je svatko bio zaokupljen svojim mislima. Tada je netko predložio da molimo Krunicu BDM kako bi nam zavjeti bili uslišani. Mo-litvu je predvodila moja sestra Anka, inače članica crkvenog zbora. Sve je odjekivalo od glasne molitve. Pridružili su nam se i drugi hodočasnici, nama nepoznati ljudi, pa je sve bilo ljepše i veličanstvenije.

Brzo smo stigli na Vrljiku u Gospino svetište. Mnoštvo se naguravalo u malu cr-kvicu nasred koje je bio lik drage Gospe oko kojega su vjernici lizli na koljenima, s molitvom na usnama. I ja sam se uključio u taj vid molitve i pokore.Poslije smo se ispo-vjedili i pričestili.

Dok sam obilazio Gospin lik, svesrdno i skrušeno sam molio da bude moja zaštitnica i zagovornica, da izmoli milost kod svoga Sina da me čuva sve vrijeme mojega školovanja.

Da mi pomogne da usvajam nastavno gradivo, da se izvrsno pripremim za učiteljski poziv i da budem izvrstan učitelj.

Tada sam se osjećao sretno i radosno, jednom riječju blaženo. U tom trenutku pri-bližilo se nebo i zemlja i postalo jedinstveno u ispunjenju mojih želja i uslišavanju mo-litve.

Izišli smo iz crkvice, kupili voća i lube-nicu koju smo uronili u Vrljiku da se ohladi. Malo smo se okrijepili i odmorili. Onda smo sudjelovali u procesiji moleći litanije i pje-vajući marijanske pjesme. Slijedila je sveta misa na otvorenom, u Zelenoj katedrali. Su-djelovali smo u misnom slavlju.

Potom smo blagovali. Okrjepa je bila slasna jer smo bili prilično gladni.

Sjedili smo uz rijeku i osvježavali hlad-nom lubenicom.

A kad je sunce nagelo k zapadu, uputili smo se kućama.

Moje prvo hodočašće je bilo uspješno, a molitve uslišane.

Cijelo vrijeme mojega školovanja nada mnom je bdjela Božja desnica i anđeo čuvar, tako da sam školovanje završio bez ikakvih poteškoća.

Bože, hvalim Te!

Mate Bilić Prcić

135

Star

ter

STudenci 56

Božić 2017.

Starter

D ani su bili sve kraći i ladniji, a škola pri kraju prvog polugodišta. Fra Fra-no je na vjerunauku u crkvi govorio

o Božiću, a u novinama i na televiziji nije bilo ni spomena. Ko da ne postoji. A mi dica smo znali da dolazi Božić. Kako se približava Badnji dan, tako su malo po malo počeli dola-ziti naši gastarbajteri iz Njemačke. Na Vrdoca bi došli Branko i Mate Kamilov, Antić Patića, Mate Matukića i svojim opelom bile boje registracije KA-YK Joko Katičin i žena mu Vesa. Svašta bi oni donosili, pa bi i nas zapala koja žvaka Mamba ili malo mlika od kokosa, ali ono što bi svi volili, nisu donosili: rakete za starter pištolj. Imali smo mi neki starter, UNIS-ov iz Bosne, ali je slabo moga izbacit raketu. Rakete je bilo teško nabavit. Jedino iz Njemačke.

Čujo san ja da je rodijak Mate Dujkin doša iz Njemačke. Računan, donit će sinu Marinku koju raketu, pa najbolje da ja oden pitat u njega. I tako, uputin se ja Podgradinu i dođen kod rodijaka Mate. „Valjen Isus“, kažen ja. „Vazda budi“, odgovore ukućani. Marinko mi odma pokaže novu igricu koju mu je donio ćaća i da meni da se malo po-igram. Tako ja malo sidin, tetka Dujka pita kako je kod kuće, a Marinkova mater Marija mi daje nove čokoladice „Ritter sport“ i „Af-ter eight“ da ponesen kući.

Ma sve je, ali rakete… Napokon skupin hrabrosti pa rečen: „Mate, jesi donio raketa za strater iz Njemačke?“ „Jesan“, kaže Mate. Vidio on da san ja za to doša. Ode u sobu do-nese po par razni, stavi u kesu, a ja, ko metak, trči priko Mamutova brda na Vrdoca, sritan.

Posli večere bakalara na kominu su se palili badnjaci i pivale božićne pisme. Did bi zalio badnjake vinon i pivali smo U sve

vrime godišta svih dvadeset i jednu kiticu. A dim kolje za oči, plačeš i pivaš. Na jaketu ti se cidi mast sa sudžuka i slanine šta su obišeni iznad komina i nakon svega izađeš iz kužine ko pršut.

Plastični bor nan donio tetak Mate Rup-kušića, moga si mu namistit grane kako ti paše, a kuglice su se čuvale ko najveće blago jer su se lako mogle razbit, a teško kupit. Najlipše električne svićice poklonio Branko Kamilov, a figurice iz Rima naručio za nas fra Frano.

Bio je u to vrime običaj da se sat i po prije ponoćke dođe isprid crkve i sa pišto-ljima raketašima i raketama takmiči čija će bolje svitlit.

Tako bi se mi skupili i već u 11 bili isprid crkve. Iđen ja ispucat raketu, ali pi-štolj slab, pa slabo ispuca. Uto dođe Mario Lažeta sa nekin njemačkin pištoljen. Ja mu dan rakete a kad je on ispalio, leti sto metara u zrak i svitli dok pada. Svako malo jedna raketa pada s neba. A unda nije bilo rasvjete i jedina svitlost je bila od dikojeg vanjskog lustera i od raketa.

Mirna noć, dikoja petarda i svitlo s neba.

U ponoći bi svi bili u crkvi i pivali bo-žićne pisme na svetoj misi. Posli mise svi jedni drugima čestitamo i uvik se nadaš da će te poljubit cura koja ti se sviđa, ali obično od toga ne bude ništa.

Sutra bi bila škola i učitelji nas ne bi ništa pitali jer su većina od njih bili virnici, samo što to nisu smili reć.

Božić se isto nije moga sakrit.

Frano Bilić Prcić

136

ivan

Bab

ić –

Lji

ljo

STudenci 56

Božić 2017.

Ivan Babić – LjiljoBožić je

Gdje si sada? Gdje si? Tvoj pogled? Tvoj glas? Božić je. Bor svjetluca. U tišini žvačem slatke neretvanske smokve i kao da čujem veselo krckanje pod tvojim zubima. Jesu li ovo one smokve? Tko još ima onakvu snagu žvakanja? Božić je. Gdje si? Kruh treba umočiti u vino i u pšenici pogasiti svijeće. Sa smislom, dječački radosno, mirno. Križiće treba udubiti. Badnjake naložiti. Od jučer čekam s cjepanicama u naručju. Bura fijuče u fumaru - Božić je! Gdje si?

Aritmija pjesmeI ti si pisao svoju pjesmu dok si mjerio i zacrtavao svrdlao i zakucavao smišljao nedostižno i gradio lako dok si u vrtu posredovao povjerenjem između gravitacije i stabala između zemlje i metala dok si se utišavao među laticama pa zluradosti odvlačio pažnju činio ono što će jednoga dana biti neizmjerljivo, što se neće morati opipati da bi se povjerovalo, što će se u neimaštini s pouzdanjem dijeliti, a u nespokoju nositi kao košulja od čička umjesto vlastite zabrinute kožeI ti si pisao svoju pjesmu i nije joj bilo ravne dok je bila nijema dok je neostvarena i nestvarnazastajala u grlu poput neizdrživo teška dana i nije bilo ljepše od nje dok je klizila obrazima i hlapila poput suza dok se gubila kroz kožu ostavljajući trag aritmije da bih je mogao prepoznati kad te dotaknem

KamenčićOstavio sam te s pitanjem što nema odgovora u vrućem ljetnom danu što je hlapio poput kamfora u molitvi što ti je u bunilu kapke cjelivala u pouzdanju što je strepilo na krhkim ramenima ostavio sam te mili kao onaj kamenčić što mi je skliznuo iz nespretnih usana i nestao u krivudavu potoku što je tiho grgoljio među žilama vrba u našim Bunarinama

DavanjePrilazim stazom što si je Ti poravnao otvaram vrata što si ih Ti namjestio sjedam za stol koji si Ti zaoblio uzimam kruh što si ga Ti razlomio i dao

137

Rasp

jeva

na i

uspj

ešna

201

7.

STudenci 56

Božić 2017.

Getsemanij

Pitao sam se tada i sada bih volio znati s kim si onda u vrtu razgovarao i koga si dugo u nešto uvjeravao dok si mrmljao i gestikulirao gazeći gredice tek posađena luka

Pitao sam se tada i sada bih želio znati što te je tako plašilo i zbog čega te je znoj probijao dok je sve gušći sumrak utišavao zdravomariju

Pitao sam se tada i ne prestajem se pitati što te je nakon svega umirilo i u što si onako blago gledao kao da si zahvaljivao i prihvaćao sve

OtacOče moj, Oče mojega oca i sina, Oče mojega vida i moje riječi koji jesi Otac oca mojih očiju koji jesi Otac oca mojih usana Ti koji gledaš mojim očima pogledaj na mene Ti koji govoriš mojim usnama izreci moje ime Ti koji živiš mojim životom i zȏrom svijet stvaraš što liječiš Riječju i oživljuješ smrću Ti što Duhom oslobađaš oslobodi me mojega glasa mojega pogleda moje slobode ako je volja Tvoja Oče naš koji jesi

Raspjevana i uspješna 2017.

K ako ste mogli pročitati u prošlom bro-ju našeg lista, studenački crkveni puč-ki pivači su kroz 2016. godinu bili dio

šireg koncertnog projekta pasionske baštine koji obuhvaća područje drevne Imote. Riječ je o vrlo dobro osmišljenom glazbeno-scen-skom komadu u kojem se vjerno isprepliću scene posljednjih trenutaka Isusova života

s napjevima korizmenog vremena, Velikog tjedna i pogrebnih obreda imotskog kraja. Zbog neobično velikog interesa i pozitivnih reakcija publike i kritike koje su se mogle čuti nakon praizvedbe u Ogulinu i nastupa na Pasionskim večerima u Zagrebu, odluče-no je nastaviti ovaj hvalevrijedan projekt i u 2017. godini. Vrijedi podsjetiti kako je ovaj

138

Rasp

jeva

na i

uspj

ešna

201

7.STudenci 56

Božić 2017.

program nastao suradnjom nekoliko imotskih župa, imotskih glumaca i Bratovštine sv. Stjepana iz Gorice s etnomuzikologom prof. dr. sc. Joškom Ćaletom koji je osmislio i predložio ovakav program nastupa i odabrao napjeve. U tom poslu mu je pripomogao Anđelko Nikolić, voditelj imotskog župnog zbora i klape Bratovština. „Uputi se tužna Mati“ u sebi objedinjuje stoljetnu tradiciju kantanja Isusove muke u Imotskoj krajini i donosi šest varijanti kantanja. Svaka župa ima svoj način izvođenja makar se radilo o župama koje su teritorijalno jedna pored druge. Tolika raznolikost je, po svemu sudeći, nastala iz vrlo jednostavnog razloga: kroz korizmu, a pogotovo kroz Veliki tjedan nije se mnogo međusobno posjećivalo, slavilo i pohodilo druge župe. U takvoj „izolaciji“ nastali su jedinstveni napjevi čija se raspro-stranjenost može gotovo precizno odrediti prema granicama pojedine župe. Kontrast ruralnom kantanju daju mješoviti župni zbor iz Imotskog i klapa Bratovština napjevima karakterističnim za građanski, urbani Imotski dok su naši studenački pivači obogatili kon-cert napjevima iz obreda za pokojne (Dan od gnjeva / Pomozite, sveci Božji) i pohvalom imenima Isusa, Josipa i Marije (Budi hva-ljeno). Snažnu dramatsku sliku pjevanom sadržaju dali su imotski glumci vjernim pri-kazima Isusovog krunjenja i susreta s Mari-jom te hoda na Golgotu. Scene su preuzete iz uprizorenja „Muke“ koja se tradicionalno igra na Cvjetnicu u Imotskom.

U 2017. pivači su kroz navedeni kon-cert predstavljali našu župu čak četiri puta.

Prva svečanost pasionske tradicije stare Imo-te priređena je 19. ožujka u Gorici, inače istočnom dijelu povijesne Imote, u Staroj crkvi koja je jedva uspjela primiti sve zain-teresirane vjernike. Tjedan dana nakon Go-rice, 26. ožujka, uslijedilo je gostovanje u Drnišu, u crkvi Gospe od Ružarija, gdje je mnogobrojna publika imala priliku prvi put čuti neke napjeve imotskog kraja. 2. travnja održan je nastup pred domaćom publikom u crkvi sv. Franje u Imotskom. Ne treba ni napominjati koliko je zadovoljstvo i užitak bio pjevati pred sumještanima i svim Imo-ćanima. Uspjeh i sadržajnu kvalitetu ovog pasionskog koncerta prepoznala je i direkcija Međunarodne smotre folklora (MSF) koja se već 51. godinu održava u Zagrebu. Trenutak nije mogao biti bolji jer upravo ove godine Imotski obilježava 300. obljetnicu oslobo-đenja Imote od osmanlijske vlasti. Na ovoj smotri sudjeluju folklorna društva i skupine iz cijeloga svijeta, a ove je godine trajala od 19. do 23. srpnja. Činile su je scenske pri-redbe, radionice, izložbe, koncerti crkvenog pučkog pjevanja i etnoglazbe. U nedjelju, 23. srpnja u zagrabačkoj je katedrali služena misa za sve folkloraše, sudionike MSF-a, a misno pjevanje su predvodili imotski pjevači među kojima su bili i naši Studenčani. Tog istog dana u 19.30 održan je i koncert pasi-onske baštine drevne Imote „Uputi se tužna Mati“. Prekrasan ambijent i akustika crkve sv. Katarine na Gornjem gradu učinili su ovaj nastup nezaboravnim. Nakon izlaska iz crkve povorka pjevača se uspela i na vanjsku pozornicu smještenu uz južnu stranu crkve i

139

Rasp

jeva

na i

uspj

ešna

201

7.

STudenci 56

Božić 2017.

zdušno otpjevala okupljenoj publici himnu Gospi: „O dobra Majko imotskog kraja“. S obzirom na velik uspjeh i odličan prijem kod publike, nije isključena mogućnost da se i u 2018. ponovno nastupi u Hrvatskoj, a možda i šire.

Vrlo je aktivan bio i čitav naš Mješoviti župni zbor. Uz sva redovita misna slavlja i blagdane, zbor je zdušno sudjelovao i u proslavi 300. obljetnice. Uz pjevanje na de-vetnici Gospi od Anđela 28. srpnja, kojem je prethodilo hodočašće naših Studenčana, zbor je nastupio 31. srpnja na trodnevnici sa zborovima iz Lovreća, Prološca i Imotskog te na sam blagdan Gospe od Anđela pjevači su animirali misno slavlje zajedno s ostalim zborovima imotskog dekanata.

Naš župni Dječji zbor „Izvor“ nastupio je 28. listopada na 2. Smotri dječjih zborova u Imotskom. Kao i prošle godine dječji su se zborovi okupili u crkvi sv. Franje u Imotskom u jutarnjim satima. Druženje je započelo ispitom savjesti i pokorničkim bogosluž-jem nakog čega se molila krunica na čast Gospe od Anđela. Poslije krunice služena je

sv. misa na kojoj su pjevali svi dječji zbo-rovi. Nakon mise uslijedili su pojedinačni nastupi. Ukupno je sudjelovalo devet dječjih zborova, a nazočno je bilo oko 350 mališana. Naši zboraši su uspješno nastupili s pjesmom „Slavna žena“. Za nastup su ih pripremali Ante Gudelj, profesor glazbene umjetnosti u studenačkoj školi, i Mario Cikojević. Za organizaciju i prijevoz su se uz našeg župnika pobrinuli Nedo Šakić (Miljkov) i vjeroučitelj Ljudevit Cikojević. Poslije pojedinačnih na-stupa Susret je zaključen zajedničkom pje-smom „Marijo, o Marijo!“ Druženje malih zboraša se nastavilo u samostanskom dvori-štu gdje je priređena i okrjepa svim sudioni-cima Susreta.

Unatoč činjenici da smo župa s malim brojem vjernika u odnosu na većinu ostalih imotskih župa, laska i ohrabruje činjenica da smo kao zajednica vjernika vrlo aktivni i u pogledu crkvenog i pučkog pjevanja. Štoviše, mnogim većim župama služimo kao uzor i putokaz. Svaki Studenčanin bi trebao biti počašćen i ispunjen ponosom što je naša župa itekako cijenjena i prepoznata i po našim pjevačima, i „velikim“ i „malim“. Zauzmimo se svi još jače oko tih i niza drugih pozitiv-nih vrijednosti po kojima smo nadaleko pre-poznati. Samo uz posvećenost i zajedničku brigu svih Studenčana oko svoje župe imamo se pravo nadati u još ljepše i bolje sutra te očekivati da ćemo našu župu i dalje zadržati kao zasebnu, na čelu sa studenačkim župni-kom. Uvijek je bilo i uvijek će sve ovisiti o nama samima, Studenčanima.

Mario Cikojević

140

O s

lici s

v. il

ije

u na

šoj

župn

oj c

rkvi

i nj

ezin

u au

toru

STudenci 56

Božić 2017.

O slici sv. Ilije u našoj župnoj crkvi i njezinu autoru

N araštaji su Studenčanki i Studenča-na kroz protekla desetljeća, poha-đajući našu župnu crkvu, odrastali i

bili odgajani kao ljudi i kao vjernici, upirući svoje oči u sliku zaštitnika naše župe sv. Iliju proroka smještenu u njezinu prezbiteriju na velikoj plohi iza glavnoga oltara. Promatrali su ne bez udivljenja velikog starozavjetnog proroka Iliju (9. stoljeće prije Krista), rodom iz Tišbe, mjesta na istočnoj obali Jordana, odnosno na rubu Giledaske pustinje, kako u ognjenim kolima, uzlazi u nebo… Biblijska Druga knjiga o Kraljevima, u svom drugom poglavlju ovako opisuje tu scenu, koja se dogodila nakon što je Ilija, prorok i čudo-tvorac, uzeo svoj ogrtač, smotao ga i udario

njime po vodi, te se voda razdijelila na dvije strane, sa svojim učenikom Elizeje po suhu prošao s jedne na drugu obalu rijeke Jordana: „Ilija će Elizeju: "Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!" Ilija odgovori: "Mno-go tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti." I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi! I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.“ (2 Kr 2, 8-13)

Da, upravo tu scenu prikazuje naša studenačka slika: kako u vihoru i ognju, u pravoj buktinji žarkih i tamnih boja, u obilju plamenih oblika, sred proplamsaja dima i oblaka, uz oštre munje što sijevaju iz Ilijine ruke, pobjednički uzdignute, izranja Ilijin lik, ogoljen, u snazi i silini Duha, kako se uzdiže u drugi svijet… Iz prikrajka na svu tu silnu, pa i zastrašujuću scenu, gleda Ilijin učenik Elizej, pogleda uprta u svojeg učitelja koji je „revnovao veoma gorljivo za Gospodina Boga nad Vojskama“ i koji mu je ostavio svoj proročki plašt, a zapravo mnogo više od toga - darovao mu svoga duha, koji je na njemu počinuo da Elizej nastavi njegovo proročko djelovanje u izabranom narodu,

141

O s

lici s

v. il

ije

u na

šoj

župn

oj c

rkvi

i nj

ezin

u au

toru

STudenci 56

Božić 2017.

navješćujući hrabro i bespogovorno jedino-ga i pravog Boga. Zemlja i njezini obrisi s koje Ilija uzlazi u nebesa, na dnu tog našeg jedinstvenog prikaza neodoljivo podsjeća na naš studenački reljef, razigran i brežuljkast, tvrd i opor, a istodobno opet tako blag i tako pitom… Mnogi su se od nas, pa i sam autor ovih redaka, zasigurno često pitali otkuda takva jedinstvena slika u našoj župnoj crkvi, ima li joj sličnih drugdje, kad je nastala i tko joj je autorom. Naravno, vrijeme leti i sve ima svoje trajanje, kako je to i inače u ljudskom životu, pa i umjetnička ostvarenja, poput ljudskog lica, dobivaju bore, ožiljke protoka prošlih, za naš zavičaj nimalo lakih, nemirnih godina, mjeseci i dana, ljeta i zima, jeseni i proljeća, jarkog sunca, tmurnih kiša, studenih snjegova… Na ovoj se slici itekako očitava, ona je poput umorne devedestogodišnje sta-rice, s bremenom godina na leđima, koja se, iako posustala, još drži i drži, i još opstaje na našoj vjetrovitoj studenačkoj visoravni... To je razlog više čini nam se da o njoj ponešto progovorimo našim čitateljima i da na koncu izrazimo i neku našu želju s njome u vezi.

Slika uznesenja sv. Ilije u nebo, po ono-mu što nam donosi pok. fra Bruno Pezo u svojem radu objavljenu u našoj studenačkoj monografiji Moji Studenci, krasi našu crkvu, još od 1928. godine, naslikana za župnikova-nja fra Bože Jelinčića (1927. - 1928./29.). Ova-ko on o tomu: „Tako je godine 1928. župnik fra Božo Jelinčić uz dozvolu crkvenih vlasti u crkvi postavio postaje križnog puta i ukrasio prezbiterij slikom Uzvišenje svetog Ilije na nebo na ognjenim kolima, koju je izradio Vla-do Marjanović.“1 Pok. fra Vjeko Vrčić u svojoj je knjizi Župe Imotske krajine, u odnosu na ovaj fra Pezin navod, neodređeniji, piše samo kako je „Crkva (je) doživjela nutarnju obnovu za vrijeme župnikovanja fra Bože Jelinčića. Akademski slikar Vlado Marjanović, rodom iz Livna, ukrasio je svetište crkve s velikom 1 Fra Bruno Pezo, Župa sv. Ilije, u: Moji Studenci, Župni ured Studenci, 2004., str. 175.

slikom sv. Ilije i s drugim vinjetama.“2 Riječ je ovdje o slici - freski (od talijanski affresco, al fresco), a ona je plod tehnike zidnog slikarstva gdje se slika bojama otpornim na vapno, bilo po svježem bilo po osušenom sloju žbuke.3 U prvom slučaju boje se rastapaju u vodi i nanose tako da se boja suši istovremeno s podlogom. Ovakvo slikanje je vrlo zahtjevno, hoće se umjetnička vještina, i to brza i sigurna jer na-knadne promjene naslikanog nisu moguće. U drugoj varijanti slikanja riječ je o tzv. tehnici al secco (na suho) u kojoj se boja nanosi na osušenu žbuku, koja se prije slikanja osvježi gašenim vapnom. Ova je tehnika manje za-htjevna od one prethodne, u njoj ne dolazi do potpunog stapanje boje s podlogom, oštećenja su češća i znatnija, s protekom vremena sve veća. Upravo u toj tehnici naslikana je naša slika sv. Ilije. Njezin autor je livanjski umjet-nik Vlado (Vladislav) Marjanović. U konti-nentalnoj Dalmaciji on je ostavio nekolicinu svojih djela, napose po župnim crkvama, u koje se ubraja svakako i ova naša slika. Vlado Marjanović rođen je u Rapovinama kod Liv-na 12. rujna 1906. Bio je četvrto, i najmlađe dijete oca Stipe i majke Anike rođ. Dolić. U Livnu (1913. - 1918.) pohađa osnovnu školu, nadbiskupsku gimnaziju (1918. - 1925.) u Travniku te u Varaždinu, gdje ju i završava. Neko vrijeme pohađa privatnu školu prof. Bele Čikoša Sesije u Zagrebu, da bi ga kasnije 2 Fra Vjeko Vrčić, Župe Imotske krajine, II. dio, Imot-ski, 1980., str. 55.3 O tomu vidi: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=20591

142

O s

lici s

v. il

ije

u na

šoj

župn

oj c

rkvi

i nj

ezin

u au

toru

STudenci 56

Božić 2017.

čuveni umjetnik Gabrijel Jurkić, i sam rodom Livnjak, uzeo u svoj atelje u Sarajevu i tamo ga likovno-umjetnički formirao. Razdoblje od 1925. do 1930. provodi u Rimu, gdje na Regia accademia di Belle Arti započima svoje umjet-ničko usavršavanje i gdje, 1930., prelazi u atelje prof. Calcagnadora, tu se spezijaliziravši za zidno slikarstvo. Nakon povratka iz Rima 1931. odlazi na tri mjeseca u Pariz, a zatim se vraća u domovinu. S time u vezi valjalo bi po-nešto preispitati prethodno navedenu tvrdnju pok. fra Bruna Peze i pok. fra Vjeke Vrčića o tomu da je naša studenačka freska naslikana još 1928. Nama se ipak čini da je izvjesnije i sigurnije da se to dogodilo nešto kanije, iza 1931. godine, tj. po Marjanovićevu povratku u domovinu. No, siguran odgovor na ovo pitanje ostavljamo za sada otvorenim. Tada, dakle, početkom 1930-ih Marjanović započima raditi na restauraciji župne crkve u Vrlici, zatim u crkvama u Kninu, Drnišu, Šibeniku i Ma-karskoj; 1932. radi u Zlarinu, gdje upoznaje suprugu Anku, profesoricu likovne kulture, s kojom će imati sina Grgu (rođen 1933.). Marjanovićev daljnji životni i umjetnički put vodi ga u Beograd gdje 1934. priređuje prvu samostalnu izložbu te se dalje stalno kreće na relaciji Livno – Hrvatska – Srbija (1941. – 1947.). Godine 1940. nesretnim je slučajem izgubio oko, a prilikom bombardiranja Beo-grada 1944. uništen mu je atelje. Te iste godine sudjeluju na IV. izložbi hrvatskih umjetnika u NDH u Zagrebu, u Hrvatskom narodu objav-ljuje i svoj esej „Duša Livna“, a sljedeće 1945. također i „Kad čardaci govore“. Godine 1946. postaje članom Udruženja likovnih umjetnika

Hrvatske (ULUH). Od 1947. do 1950. živi u Rijeci, Opatiji, Puli te se (1950.) ponovno vraća u Bosnu i Hercegovinu. Živi zatim u Livnu, Docu na Lašvi, Travniku, Kruščici kod Viteza. 1952. u Sinju oslikava običaje sinjskog kraja u nekadašnjoj sinjskoj Gradskoj kavani („Sinjski Pazar“ i „Vrličko kolo“) danas, na-žalost, skrivene od očiju javnosti. Od 1950. do 1954. izlaže s Udruženjem likovnih umjet-nika Bosne i Hercegovine (ULUBiH), 1955. priređuje izložbu u Travniku, s izložena 34 rada i popratnim katalogom. Godine 1955./56. ULUBiH ga izbacuje iz svojih redova i to, kako su naveli, „zbog kiča“; 1956. s drugom suprugom Aleksandrom dobiva kćerku Faustu, a 1958. i drugu kćerkicu Kseniju. Te godine i umire u svojem domu u Kruščici kod Viteza gdje je i pokopan.4

Marjanovićevo ranije i najduže razdoblje u Hrvatskoj obuhvaća njegovo fresko-slikar-stvo. U njega su zasigurno uklapa i naša stude-načka freska. Uz nju, on je izradio i nekoliko drugih, važnih i, na sreću, do danas sačuvanih. Tako u Župi Lovreć-Opanci u 1934. godine freskama oslikava crkvicu sv. Ante, a tom prigodom naslikao je i portrete fra Šimuna Milinovića, barskog nadbiskupa, te ondašnjeg lovrećkog župnika fra Josipa Šimića, u vrlič-koj župnoj crkvi freske „Posljednjeg suda“ te „Adama i Eve“, u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u Zlarinu tri freske: „Uskrsnuće“, „Izgon iz raja“ i „Ubojstvo Abela“, u crkvi Gospe od Ružarija u Drnišu prikaz „Pričest apostola“ „Uznesenje Bl. Djevice Marije“, „Navještenje“, „Prikazanje u Hramu“ te 15 medaljona proroka, svetaca i crkvenih nau-čitelja. U Drnišu je naslikao na platnu „Izgon Turaka iz Petrpovalja“ te „Sabor na Ceceli“, (tj. Sabor kralja Zvonimira, na kojemu je pre-ma predaji zbog pobune velikaša zapečaćena njegova sudbina). „Navještenje“ je oslikao u 4 Ove Marjanovićeve biografske podatke donijeli smo temeljem njegova životopisa donesenog (str. 108.-111.) u katalogu Vlado Marjanović: Stvaralaštvo na Margini, Franjevački muzej i galerija Gorica, Livno 2010, iz pera Željke Markov, ujedno i autorice spomenute retrospek-tivne livanjske izložbe.

143

O s

lici s

v. il

ije

u na

šoj

župn

oj c

rkvi

i nj

ezin

u au

toru

STudenci 56

Božić 2017.

Markuševcu. Freske koje je izradio u Kninu, Kijevu, Makarskoj, Vrlici, Lovreću, Primošte-nu, Viru, Dobretićima kod Jajca, Rošku Polju te zidne kompozicije u Tomislavovu spomen-domu u Tomislavgradu su, nažalost, – kao i ona naša studenačka s likom Krista u agoniji u Maslinskome vrtu i drugim vinjetama, koje su nekad krasile strop prezbiterija u našoj župnoj crkvi – uništene i nepovratno izgubljene, te nam nije više moguće znati kakva je to djela on ostvario u mnogim dalmatinskim i bosan-skim crkvenim interijerima…

Možemo se svakako složiti sa Željkom Markov, autoricom teksta u katalogu pri-ređenom povodom retrospektivne izložbe Vlade Marjanović: 'Stvaralaštvo na margini', priređene u Livnu od 15. 7. do 15. 9. 2010. u kojem kaže: „ U radu Vlade Marjanovi-ća kao crkvenog slikara ponegdje se osjeća utjecaj rimske škole, drugdje dah secesije i simbolizma, ponegdje podliježe zahtjevima naručitelja, dok ponegdje, ipak iznosi svoje viđenje, daje svoje likovne finese i iskazuje vlastiti senzibilitet. Koliko god u zidnome slikarstvu Vlade Marjanovića bili, negdje više a negdje manje, postignuti umjetnički dometi, ipak možemo ustvrditi da je u malim crkvama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i na njihovim pustim zidovima zaživjela vjera kroz umjetničke boje i autorove vizije.“5

Ostao je kao crkveni slikar uglavnom nezapažen - prema riječima Viktora Živića objavljenim u Obzoru 1931. - „sam apsorbi-ran svojim ogromnim radom, kojeg je posve-tio praznim i blijedim zidovima nepoznatih crkava dalmatinske Zagore. Ispunio je vizija-ma svoje mlade, zanosne duše, čedne seoske crkvice, istim respektom prema čistoj um-jetnosti kao da se radi o kakvoj palači, koju posjećuju najviši autoriteti kritičke elite.“6

Imajući sve ovo na umu, nema nikakve dvojbe da freska sv. Ilije u našoj župnoj crkvi 5 Usp., isto, str. 43.6 Citirano također ovdje na str. 30. O njegovoj pak sakralnoj umjetnosti iscrpno tu, na str. 29.-46.

ima i umjetničku i sakralnu vrijednost. Nema također dvojbe da se i umjetnička osoba i djelo njezina autora iznova i vrlo pozitivno vrednuju.7 Nakon nekih gotovo 9 desetljeća od njezina nastanka vrijeme je da joj posve-timo dužnu pažnju. Vrijeme je da ju iznova i pojačano vrednujemo, više možda nego što je to do sada bio slučaj, da ju obnovimo i da ju sačuvamo za buduće naraštaje. Od mnogih starih i vrijednih djela koja smo naslijedili od naših starih u župnoj crkvi naših rodnih Studenaca, a koja su, slijedom brojnih i pustih „obnova“ (uključujući tu i dva naša nekadaš-nja stara drvena pokrajna oltara - onaj sv. Ilije i onaj Gospin!), nažalost, nepovratno nestala, ostala je samo još ona. Još je tu i gleda na nas očima i likom sv. Ilije, proroka silna na djelu i na riječi, neustrašiva borca za Božju stvar, uz Mojsija kao predstavnika zakona, baš on, Ilija, prorok u ime starozavjetnih proroka, svjedok Kristova Preobraženja na gori Taboru… I mi nju gledamo i divimo joj se, dok nam nad sili-nom prikaza i njegove poruke zastaje dah, isto onako kako je to zasigurno zastajao i našim precima prije nas. I po njoj su Studenci upravo Studenci. Tako jedinstveni, tako svoji, tako posebni i – tako lijepi. Dakle, ovu našu fresku trebamo svakako zakonski zaštiti kao kulturno nepokretno dobro Republike Hrvatske jer ona to jest, i trebamo za nju od Ministarstva kulture namaknuti potrebna sredstva da ju se temeljito i na pravi način obnovi i sačuva: pa da bljesne u svojoj izvornoj ljepoti i da nam kao takva izmami na lica ne samo osmijeh divljenja nego i suzu ganutosti i vapaj pobožnosti svecu na kojega smo tako ponosni! Na njega i na nje-gove i naše Studence.

Neka ovaj skromni prilog bude početni doprinos svemu tomu.

Marko Trogrlić - Grgić7 „Nepobitna je istina da je Marjanović na svoj način i svojom umjetničkom originalnošću doprinio općem razvoju umjetničkog izraza svoga vremena, a po preosta-lim slikama i danas živi.“ Tako tekst fra Joze Mihaljevića iz predgovora sa izložbe u Zagrebu 2001. na: http://livideo.info/vlado-marjanovic/

144

usp

omen

i fra

Bon

avan

ture

dud

eSTudenci 56

Božić 2017.

Uspomeni fra Bonavanture dude(24. siječnja 1924. – 3. kolovoza 2017.)

Nije visok, tko na visu stoji, nit je velik, tko se velik rodi, već je visok, tko u nizu stojii visinom nadmaša visine, a velik je, tko se malen rodi,al’ kad pane, golem grob mu treba.

Javor, I. Mažuranić

F ra Bonaventura Duda preselio se u vječnost prvoga jutra nakon Gospe od Anđela, blagdana kojim se franjevci

spominju obraćenja sv. Franje, i dana kada je Franjo doživio Božje milosrđe, godine 1208. u Porcijunkuli podno Asiza.

Pater Duda, kako su ga zvali oni koji su desetljećima dolazili u Franjevački samostan sv. Franje na Kaptolu, ne samo na svetu misu nego i po savjet ili utjehu, bio je ponajprije

145

usp

omen

i fra

Bon

avan

ture

dud

e

STudenci 56

Božić 2017.

iznimna osobnost: čovjek plemenita srca i pronicava uma, svećenik i teolog, bibličar i sveučilišni profesor, poliglot i prevoditelj, znanstvenik i pjesnik, skladatelj i propovjed-nik. Zaneseni ljubitelj i štovatelj vječne Riječi i hrvatske riječi. Sve se to zrcalilo u njegovim propovijedima kada bi tumačio Božju riječ, katkada opširno i sveobuhvatno, katkada tako sržno i kratko nalik retoričkoj minijaturi koja bi izazivala duboku šutnju slušatelja dok se nastanjivala u njihovim mislima i srcima.

Mladost i zrela dob

Bonaventura (krsnim imenom Roko) Duda došao je na svijet 1924., djetinjstvo je proveo u selu Kras, na otoku Krku, gdje je i završio pučku školu (koju je započeo s pet i pol godina), a u građansku školu na Sušaku odlazi u desetoj godini života. Već u toj njež-noj dobi ostaje bez roditeljske skrbi, o njemu se brine siromašna teta pa se mali Roko hrani u pučkoj kuhinji i rado ministrira kod Mi-losrdnih sestara sv. Križa na Trsatu, gdje je upoznao i trsatske franjevce. Kad mu je bilo dvanaest godina, zamolio je franjevce da ga prime u samostan. Primili su ga, i sljedeće su ga godine (1935.) poslali u franjevačku gi-mnaziju, u Varaždin, gdje će steći i glazbeno obrazovanje pod vodstvom vrsna orguljaša i skladatelja oca Kamila Kolba. U prvoj godini Dudina studija teologije na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1944./45. uhićen je nadbiskup Stepinac, a u vrijeme Dudina poslijediplomskoga studija (1952.) Vlada NR Hrvatske ukida Rimokatolički bogoslovni fakultet kao fakultet Sveučilišta u Zagrebu, zabranjuje ili strogo nadzire katolič-ki tisak te ukida vjeronauk u školama čineći najrazličitije pritiske na Katoličku Crkvu.

Nakon odsluženoga vojnoga roka u Pri-lepu (Makedonija 1951. – 1952.) Duda posta-je magistrom znanosti, a pri doktorandskom posjetu predsjedniku tadanje JAZU (1953.), Duda je zamolio tadanjega predsjednika

JAZU, M. Krležu, da se zauzme da franjevač-ki doktorandi dobiju putovnice za specijaliza-ciju u Rimu gdje bi pisali disertacije o našim temama, spomenuvši da bi on sâm pisao o dominikancu Ivanu Stojkoviću, dubrovač-kom diplomatu i teologu (ekleziologu) iz 15. st. Tako Duda 1954. dospijeva u Rim, među prvim svećenicima svojega vremena koji su – s legalno izdanom putovnicom – otišli u inozemstvo. Na Franjevačkom sveučilištu Antonianum postigao je doktorat disertaci-jom o Stojkoviću (među recenzijama o toj disertaciji najpoznatija je ona J. Ratzingera, tada mladoga teologa), a potom je na Papin-skom biblijskom institutu položio i biblijski licencijat.

Vrativši se nakon tri godine (1957.), postao je asistentom, potom i redovitim profesorom (1964.), kasnije i pročelnikom Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fa-kultetu, gdje je više puta bio prodekan te dekan od 1982. do 1986. Umirovljen je 1993. godine, a 2001. godine izabran je za profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.

Gleda li se iz današnjega vremena, može se reći da je u tim trima rimskim godinama zasijano sjeme Dudinih budućih poslova i plodova u prijevodima Svetoga pisma. Nai-me, Duda je u Antonianumu1 stanovao skupa s hrvatskim franjevcem Aleksom Benigarom (1893. – 1988.), vrsnim poznavateljem i tu-mačiteljem Evanđelja, protjeranim iz Kine za vrijeme maoističke represije polovicom prošloga stoljeća. Benigar je Dudu i nagovo-rio da se upiše i na Papinski biblijski institut, 1 U Antonianumu je Duda upoznao i Benigarova pomoćnika i suputnika u misijama u Kini, fra Gabrijela M. Allegru, koji je u početku sâm preveo Stari zavjet na kineski, a potom i Novi zavjet (sa skupinom stručnjaka, od 1948. do 1960.). Tamo je upoznao i franjevca Ginepra Zoppettija koji mu je skrenuo pozornost na talijanski prijevod Evanđelja koje nisu preveli talijanski bibličari nego talijanski književnici. Duda je, najvjerojatnije u Rimu, pročitao i Il Vangelo, Evanđelje u prijevodu talijanskoga isusovca Pietra Vannettija, knjigu u kojoj su usklađeni izvještaji četvorice evanđelista, tzv. har-monija evanđeljā.

146

usp

omen

i fra

Bon

avan

ture

dud

eSTudenci 56

Božić 2017.

tj. da se posveti studiju biblijskih znanosti. Po povratku iz Rima Duda je objavio knjigu Evanđelje. Riječima četvorice evanđelista, život i nauk Isusa Krista – Spasitelja svijeta. Taj je Dudin prijevod ujedno i prva vjerska knjiga koja se tiskala u Vjesnikovoj tiskari. Bilo je to 1962. godine.

Zagrebačka Biblija

Iako Duda nije preveo nijednu knjigu Zagrebačke Biblije2, kao urednik pregledao je svaki redak u njoj. Njegova je uloga u nasta-janju te Biblije upravo nemjerljiva. Najkraće rečeno, dvadesetak godina nakon Drugoga svjetskoga rata, Hrvati nisu imali Bibliju na hrvatskom jeziku3. Godine 1966. nakladnička

2 Bibliju – Stari i Novi zavjet objavljenu 1968. zvali su Biblija Stvarnosti, a Duda je volio zvati Zagrebačkom Biblijom.3 Dva starija prijevoda Svetoga pisma: Katančićev (1831.) i Škarićev (1860. – 1868.) nisu zaživjela, a Šarićev (1942.) je prijevod bio koliko prešućen, toliko i stigmatiziran u jugoslavenskom društvu. Hrvatsko knji-ževno društvo sv. Jeronima kanilo je o stotoj obljetnici svojega utemeljenja (1868. – 1968.) izdati Bibliju, što je bila želja i Biskupske konferencije. No tako zamašan projekt iziskivao bi velike izdatke koji su za Crkvu u

kuća Stvarnost kanila je tiskati Bibliju želeći se tako izvući iz financijskih teškoća. U tom je naumu direktoru Stvarnosti, Ivanu Košu-tiću, velika pomoć bilo prijateljstvo s Jurom Kaštelanom koji je preuzeo ulogu društveno-političkoga, ali i književno-znanstvenoga pokrovitelja buduće Biblije. Drugi je urednik bio Duda, kao teolog i bibličar, zapravo je bio daleko više od toga. Na Tri kralja, 6. siječnja 1967., Duda je nadbiskupu Šeperu izložio plan za suradnju sa Stvarnošću i dobio njego-vo odobrenje, što znači da je dobio suglasnost mnogih bibličara da sudjeluju u priređivanju Biblije. I ovdje će se pokazati Dudi svojstven odnos prema ljudima: osigurao je nadbisku-pu Šeperu da može povući povjerenje dano nakladniku – bez obzira na vrijeme i stanje posla (iako to Šeper nije tražio, no suradnja s društvenim poduzećem za Crkvu je mogla biti rizična). O tome je Duda kasnije pisao:

ondašnjim okolnostima bili nedostižni. S druge strane, od pobjede hrvatskih vukovaca koncem 19. st. postojala su različita izdanja Daničić-Karadžićeva prijevoda (neri-jetko i bez imena prevoditelja), i to s oznakom „Croatian Bible“, koja su se i u drugoj Jugoslaviji prodavala i raspačavala u nakladi Biblijskoga društva (raniji naziv: Britansko i inostrano biblijsko društvo; njihova izdanja bila su najčešće džepna, tiskana na biblijskom papiru).

147

usp

omen

i fra

Bon

avan

ture

dud

e

STudenci 56

Božić 2017.

„iako je oprez bio razborit, ne i razložan“ jer su sudionici u poslu od početka „počeli vjerovati jedni drugima“ kako oni iz Stvar-nosti, tako i „mi iz nestvarnosti“. Posljednji biblijski svezak poslan je u tiskaru 10. svibnja 1968., a prvi je ukoričeni primjerak Biblije izišao iz tiska 13. rujna iste godine. Dvadeset dana nakon toga (4. listopada – na blagdan sv. Franje) prvu je stručnu kritiku o prijevodu Zagrebačke Biblije izrekao Radoslav Katičić na Hrvatskom radiju.

I danas se čini teško vjerojatnim pothvat u kojemu bi se prevela Biblija u vremenu kraćemu od dvije godine, i to bez današnjih računalnih mogućnosti, kao što je slučaj sa Zagrebačkom Biblijom.

Zagrebačka Biblija iznimna je među katoličkim Biblijama jer u prvom izdanju nije imala imprimatur. Naime, to je jedini ustupak koji je tražila nakladnička kuća kako bi se izbjegla „moguća kompliciranja od strane režima“, ali je u Službenom vjesniku Nadbi-skupije zagrebačke (listopad 1968.) stajala obavijest da „Biblija, izdanje Stvarnosti ima Imprimatur, koji je podijelio Zagrebački Or-dinarij“.

Novi zavjet

Čini se da je danas manje poznato da je Duda, 1973. g., skupa s J. Fućakom4 preveo Novi zavjet. Njihov je prijevod No-voga zavjeta dobio imprimatur 1972., u go-dini nakon sloma hrvatskoga proljeća. To se osjeća i u predgovoru izdanja koji se može čitati u ključu: „Novi zavjet ne pruža samo obavještenja: upućuje poziv, donosi poruku, poziva na opredjeljenje, zove na izgradnju novoga svijeta.“ U Stvarnom kazalu nalaze

4 Genitiv prezimena Fućak u zavičaju prevoditelja glasi Fućka. Međutim, u zagrebačkoj sredini u kojoj je Jerko Fućak djelovao, u svim se kosim padežima genitiv njegova imena izgovarao Fućaka. Prof. Fućak nije niko-ga ispravljao ili poučavao o genitivnom obliku svojega prezimena, ni svoje kolege ni franjevačku subraću niti studente (među kojima je bila i autorica).

se pojmovi: domovina, društveni odnosi, dr-žava, a uz pojam napredak stoji: „v. radost“. Ima li se na umu da riječ evanđelje (grč. εὐαγγέλιον znači: dobra / radosna vijest), biva jasno kako prevoditelji tješe svoj narod (usp. Iz 40,1-2)5.

Od 1973. do danas taj prijevod, gotovo nepromijenjen tijekom skoro pola stoljeća, živi u hrvatskom jeziku. Naime, odmah nakon izlaska Zagrebačke Biblije iz tiska, Biskupska konferencija povjerila je Dudi i Fućaku, 1969. godine, prevođenje nedjelj-noga Lekcionara koji je obvezan za sve bi-skupije hrvatskoga govornoga područja. Tako su Duda i Fućak preveli tekst za Lekcionar obnovljene rimske liturgije u kojemu se na-laze svetopisamska čitanja za sve nedjelje i blagdane u godini. Javnost je prijevod pri-hvatila, a duga liturgijska praksa ga je teme-ljito provjerila. Prijevod su prihvatile i ostale kršćanske zajednice s hrvatskoga jezičnog područja. Tako je ovaj prijevod stekao svoju ekumensku potvrdu.

Odlika je Dudina i Fućakova prijevoda jasnoća i gipkost rečenice, srođenost biblijske rečenice i hrvatskoga književnoga (standar-dnoga) jezika obojena riječima ili frazama hrvatskih narječja i potpuna uklopljenost u hrvatsku višestoljetnu biblijsku prevoditelj-sku tradiciju. Taj se njihov prijevod nalazi u Jeruzalemskoj Bibliji (prvo izdanje 1994.) te u Bibliji Kršćanske sadašnjosti – Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (od 2008. nadalje), koja se odnedavna može naći u lijepu džepnom6 izdanju.

Najkraće rečeno, jezik Dudina i Fuća-kova prijevoda evanđelja postao je opći jezik svih onih koji slave misu na hrvatskome jezi-ku, ma na kojem dijelu svijeta bili.

5 Izaija 40, 1-2: "Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.“6 Tzv. putno izdanju polumekoga uveza (korice se otvaraju i zatvaraju smičkom, tako se stranice ne mogu oštetiti).

148

usp

omen

i fra

Bon

avan

ture

dud

eSTudenci 56

Božić 2017.

Svojom otvorenošću životu i ljudima, s prepoznatljivom a nenametljivom skromno-šću Duda je približavao Božju riječ drugi-ma i druge primicao Božjoj riječi. Imao je iznimnu osjetljivost za znakove vremena: kao što je prepoznao sretan čas za stvaranje Biblije, tako je bio među prvim svećenicima koji su nastupali u radijskim i televizijskim emisijama. Biblija – kao Božja riječ, Dudi je bila „mjerodavna i smjerodavna“, kako je volio reći.

Osobito je ljubio hrvatski jezik, njego-va je tiha želja bila i studirati hrvatski jezik, pa kada to nije bilo moguće, studirao je hr-vatski čitajući hrvatske pjesnike – posebice Nazora, Matoša i Ujevića. Duda je autor četrdesetak knjiga, u nekim od njih sabrani su Dudini tekstovi, objavljeni u tisku. Du-dini tekstovi, oni napisani prije pola stoljeća ili ovovremeni, i danas imaju sjaj istine i ljepote, kako u njegovim tumačenjima Božje riječi upućene čovjeku, primjerice: Sijač je Sin Čovječji (1989), Sjeme je Riječ Božja (1987), U plemenitu srcu (1990), tako i u čovjekovoj riječi upućenoj Bogu: Svijeta razveselitelj – Hrvatski Božić (1980), Isusov križni put i sedam riječi na križu (1990), Ja Bogu povjerih svoj štap – Moje mirogojske šetnje (1999).

Nadajmo se da će se, poput cvjetića – svojstvenih franjevačkoj tradiciji, prikupiti i Dudine rečenice koje nerijetko ponavljaju oni koji su ih čuli od njega ili od drugih koji su imali sreću poznavati manjega brata – fra Bonaventuru Dudu.

Nada Babić

Članak N. Babić prenesen je iz Jezika, časo-pis za kulturu hrvatskoga književnoga jezika, br. 5; str. 197- 200; Zagreb, 2017.

Oprostili smo se od don Jakova cikojevića

U utorak 5. rujna oprostili smo se od našeg dragog don Jakova Cikojevića. Sprovodnu misu i pogrebne obrede

predvodio je nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić u koncelebraciji s više od 140

svećenika predvođenih generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem i gvardijanom Imotskog samostana fra Kri-stianom Stipanovićem.

149

Opr

osti

li sm

o se

od

don

Jako

va c

ikoj

ević

a

STudenci 56

Božić 2017.

Na početku propovijedi nadbiskup je postavio upit o ljudskom identitetu, upit koji se, kako reče, postavljao i sv. Pavlu, a Pavao u odgovoru na taj upit upućuje na Gospodina (pos. Rimljanima: Živimo li dakle ili umire-mo, Gospodinovi smo).

Potom je istaknuo kako se don Jakov dugo godina borio s vlastitim slabostima i grijesima, kako su mu vlastite slabosti bile često pretežak križ pod kojim je padao, ali se uvijek iznova ustajao i hodio naprijed. „Njegov križ dao mu je iskustvo da zna biti blizak čovjeku i razumjeti ga u njegovim po-teškoćama, slabostima i grešnostima. Možda ga je zato ovaj križ učinio komunikativnijim, društvenijim, bliskijim. Jakov je imao srca i duše za čovjeka“, naglasio je nadbiskup Barišić. „Zanimljivo“, nastavio je, „narod je imao puno razumijevanja za njegove slabosti, čak i više nego braća svećenici, pa čak i više nego i on sam. No, uz slabosti don Jakov je imao i neke značajke po kojima je iskazivao plemenitost, a to su ljubav prema siromasima, prema svome narodu i žrtvama rata, prema

Crkvi Božjoj. U svim župama u kojima je boravio don Jakov je gradio nove i obnavljao stare crkve, ali je još važnije to što se znao staviti na raspolaganje svojim vjernicima koji su to znali cijeniti pa su mu stoga i opraštali njegove slabosti.“

Podatke o don Jakovljevu životu i radu iznio je pastoralni vikar mons. Ančić. Don Jakov Cikojević rođen je 22. kolovoza 1948. u Studencima. Njegovi roditelji, otac pok. Ivan i majka pok. Milica rođ. Trogrlić, imali su dva sina. Jedan od njih Jakov odlučio se za duhovno zvanje. Nakon završetka osnovne škole u svojem rodnom mjestu prijavio se u Franjevačko sjemenište u Sinju gdje je po-hađao gimnaziju, završio novicijat i položio ispit zrelosti.

Kao franjevački bogoslov u Dubrovniku pohađa dvije godine studija filozofije što su ga za svoje kandidate sedamdesetih godina prošloga stoljeća neko vrijeme zajednički or-ganizirale Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Franjevačka provincija sv. Jero-nima. Fra Jakov napušta franjevce i prelazi u

150

Opr

osti

li sm

o se

od

don

Jako

va c

ikoj

ević

aSTudenci 56

Božić 2017.

dijecezanske bogoslove. Tadašnji dubrovački biskup dr. Severin Pernek prima ga među svećeničke kandidate za svoju biskupiju te ga godine 1973. šalje da nastavi filozofsko-teo-loški studij na Teologiji u Splitu današnjemu Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

U Splitu je Jakov izrazio želju da pri-jeđe u svoju rodnu dijecezu, pa ga ondašnji nadbiskup dr. Frane Franić prima kao svojega bogoslova u Splitsko-makarsku nadbiskupi-ju. Za đakona je zaređen (29. lipnja) 1974. (u Imotskom), a zatim je sljedeće godine 26. prosinca u Katedrali u Splitu primio sveti red prezbiterata.

Kao mladomisnik najprije je poslan na službu župnog vikara u Župu sv. Nikole u Metkoviću koju je obnašao godinu dana. Budući da je pokazivao dobre katehetske sposobnosti, imenovan je i katehetom mladih u Opuzenu. Odatle je premješten za upravi-telja župe Biorine te ekskurzora župe Budi-miri gdje je također proveo jednu godinu. Kako su se kod don Jakova počeli javljati sve veći zdravstveni problemi, razriješen je

pastoralnih dužnosti da bi se nekoliko godina mogao posvetiti liječenju.

Kad se oporavio, na njegovu molbu nad-biskup Franić mu daje odobrenje da pođe u Njemačku. Tako je od godine 1982. - 1986. djelovao na njemačkim župama Geislingenu i Höfingenu u biskupiji Rottenburg-Stuttgart. Radeći u inozemnoj pastvi kao marljiv i spo-soban dušobrižnik, dobro se uklopio u mjesnu Crkvu. Stekao je poznanstvo, poštovanje i povjerenje ondašnjeg generalnog vikara te biskupije Eberharda Mühlbachera koji će ga od tada stalno potpomagati u njegovim pastoralnim i graditeljskim pothvatima.

Poslije boravka u Njemačkoj Jakov se vraća u Hrvatsku i uključuje se ponovno u pastoral svoje nadbiskupije. Deset godina upravlja župom Zvečanje (1987. – 1997.) gdje je uz pomoć njemačkih dobrotvora sa-gradio crkvu u Smolonjama. Nakon toga je imenovan župnikom u Vinišću na krajnjem zapadu naše nadbiskupije. Tijekom svojega petogodišnjeg župnikovanja (1997. - 2002.) u toj župi, vršeći redovite pastoralne zadaće,

151

Opr

osti

li sm

o se

od

don

Jako

va c

ikoj

ević

a

STudenci 56

Božić 2017.

velikim zalaganjem i spretnošću sagradio je uz pomoć već spomenutih dobrotvora novu župnu crkvu i novu župnu kuću. Iz Vinišća je premješten za župnika župe Kraljice mira u Makarskoj gdje ostaje kratko – svega godinu dana. Odatle dolazi u svoju posljednju župu Zagvozd u kojoj će provesti 11 godina. I tu je uređivao filijalne crkve i njihov okoliš u Rakićima i Rastovcu.

Don Jakova su vjernici svuda voljeli i cijenili kao dobrog i dragog svećenika unatoč njegovim bolestima i tegobama jer je bio komunikativan, zauzet i poduzetan župnik, blizak i susretljiv ljudima u njihovim po-trebama. Bio je i veliki hrvatski domoljub koji se osobito zauzimao za pravu istinu o komunističkim zločinima krajem Drugog svjetskog rata i u poraću.

Zbog pogoršanog zdravstvenog stanja don Jakov je početkom godine 2014. zamolio nadbiskupa dr. Marina Barišića da ga stavi u stanje mira. Od tada je nastavio živjeti u svojoj rodnoj kući u Studencima i pastoralno pomagati mjesnom župniku.

Skromnost, posvećenost pozivu, radiš-nost, radost druženja s ljudima i mnoštvo drugih epiteta krasili su don Jakova. Mnoštvo vjernika okupljenih na njegovu sprovodu svjedoče o ljubavi i poštovanju vjernika u svim župama u kojima je don Jakov služ-bovao. Navedeno opravdava i geslo njego-ve mlade mise „Ti si svećenik iz naroda za narod“ koje ga je pratilo za vrijeme njegova službovanja sve do umirovljenja početkom 2014. od kada je bio stalno u Studencima. Iako krhke građe često je „grmio“ s propo-vjedaonice o biblijskim i životnim slikama otkrivajući ljudsku ranjivost, ali i upuću-jući na beskrajnu Božju ljubav i poziv na obraćenje i predanost Božjoj providnosti. U jednom razgovoru rekao mi je da je u ranoj dobi osjetio Božji poziv, ali u prvom trenutku ga nije prepoznao sve dok nije bivao toliko snažan da mu se više nije mogao opirati. Jer kako reče: „Ja ne znam drugačije objasniti svoju odluku da odaberem svećenički poziv doli po Božjem pozivu.“ Njegovo preteš-ko djetinjstvo opterećeno siromaštvom, ali

152

Opr

osti

li sm

o se

od

don

Jako

va c

ikoj

ević

aSTudenci 56

Božić 2017.

ispunjeno velikom ljubavi majke, bake i dje-da, zasigurno ga je formiralo kao osobu. Kad se vratio u Studence, često su ga posjećivali iz župa gdje je službovao. Bili su to ugodni i neobvezni razgovori u kojima su mu mnogi uzvraćali pažnju i brigu. Nakon umirovljenja don Jakov je puno fizički radio, možda čak i previše s obzirom na svoju dob i zdravlje. Svakodnevno je uređivao okoliš svoje kuće, ali bi često pomagao i svojim susjedima. No, don Jakov se s jednakim žarom uključio i u župne aktivnosti Studenaca. S kolikom se radošću uključio u svakodnevni i pastoralni život Studenca svjedoči i činjenica da je za vrijeme bolesti pokojnog župnika fra Danka Glibote preuzeo sve župničke obveze do do-laska sadašnjeg župnika fra Zorana Jonjića. Nedjeljne župne mise, misne nakane, obilasci bolesnih i nemoćnih, sprovode, blagoslov obitelji i sve ostale župničke obveze don Jakov je s radošću izvršavao. Za vrijeme fra Dankova boravka u bolnici pohodio je i blagoslivljao studenačke obitelji o Božiću. U to je vrijeme u Studencima i cijelom Zabio-kovlju pao obilan snijeg, ali don Jakov nije želio odgađati blagoslov kao mnogi župnici u drugim župama dekanata, već je po tako veliku snijegu u pratnji Ljudevita Cikoje-vića obilazio i blagoslivljao obitelji. Radost i veselje koje je doživio, nije mogao skriti. Ispričao je da je tada nakon dugo vremena bio na Repinjovači i drugim udaljenijim zaselci-ma. Obilazak po mećavi i nevremenu dijelom mu je olakšao Miro Šakić vozeći ga barem dio puta svojim terenskim automobilom jer bi pješačenje po veliku snijegu bilo odveć mukotrpno i iscrpljujuće. Njegova istinska briga za Studence nije se zastavila samo na preuzimanju župničkih obveza nego je don Jakov često pomagao i župnicima u susjed-nim župama. Ponekad bi znao reći . „Toliko sam dobro da više radim otkad sam u miro-vini nego kad sam bio župnikom.“ Nakon imenovanja fra Zorana Jonjića župnikom od-mah je i njemu bio stalno „pri ruci“. Bratska povezanost naših dvaju svećenika don Jakova

i fra Zorana posebno je bila važna kad se don Jakovljevo zdravstveno stanje pogoršavalo. Tada mu je fra Zoran bio najdraži i najbliži oslonac. Nije fra Zoranu bilo teško „odletit“ do Zagreba obići don Jakova na bolesničkoj postelji, ohrabriti ga, pomolit se s njim i za njega.

Dok prolazimo ispred kuće koju je sa-gradio na Katuninama u Musincu, nedosta-je nam njegov široki osmjeh, nedostajat će nam gorljive propovijedi, nedostajat će nam smjeran i skroman patnik i predan svećenik koji je u svojim patnjama i slabostima ipak bio velik i odvažan. Hrvatska mu je bila san, nada, inspiracija. Hrvatsku je ljubio cijelim bićem. U propovijedima je često koristio slike iz naše prošlosti i Domovinskog rata kako bi osuvremenio propovijed time je že-lio naglasiti da stalno moramo bdjeti nad budućnosti domovine. Njegovim je zauzima-njem izvršena i ekshumacija ubijenih civila i franjevaca u Zagvozdu te je pomogao da izmrcvarena tijela budu dostojno pokopana nakon 60 godina.

Prije nekoliko mjeseci zdravlje mu se pogoršalo. Otišao je u Zagreb gdje je obav-ljao liječničke preglede i boravio na liječenju. Preminuo je u petak 1. rujna 2017. u večer-njim satima u Kliničkoj bolnici Sv. Duh.

Pastoralni vikar mons. Ante-Nediljko Ančić oprostio se od don Jakova riječima: „Isus Krist koji je don Jakova pozvao u sve-ćeničku službu, neka ga sada nakon zemalj-skog putovanja primi k sebi i podari mu mje-sto na vječnoj gozbi u nebeskom kraljevstvu radosti i mira.“

Od don Jakova još su se oprostili: u ime Hercegovačke franjevačke provincije fra Anto Marić, kao kolega fra Jakov Udo-vičić, ž. vikar u Vinjanima, u ime vjernika župe Vinišće remeta Ivica Marušić i na kraju fra Zoran Jonjić, župnik Studenaca. Nakon sprovodne mise don Jakov je pokopan na na-šemu groblju u Studencima. U ime župljanja od don Jakova se trebao oprostiti Ljudevit

153

Opr

osti

li sm

o se

od

don

Jako

va c

ikoj

ević

a

STudenci 56

Božić 2017.

Cikojević, ali zbog ograničenog vremena to nije bilo moguće. Stoga donosimo tekst oproštaja.

Preuzvišeni oče Nadbiskupe, dragi sve-ćenici, redovnici, redovnice, don Jakovljeva rodbino i ostali vjerni puče! Gledano očima vjernika, ovaj dan ne bi smio biti dan tuge jer vjera nas snaži u spoznaji kako je smrt prelazak u Očev dom u koji želimo ući. Ipak, danas smo tužni jer se opraštamo od našega dobroga i dragog don Jakova kojega smo od milja zvali „pope“. Opraštamo se od čo-vjeka čiji je život bio za razliku od mnogih bez ikakve glume i maske. Čovjeka koji je drugima nesebično pomagao i nije se ustru-čavao tražiti pomoć. Stoga nije čudo da su danas ovdje mnogi koji osjećaju zahvalnost i poštovanje prema don Jakovu, ali i oni koji su pod velom poniznosti bili njegovi šimuni cirenci i veronike.

U svome svećeničkom životu bio je ne-umorni graditelj materijalnog i duhovnog. U njegovim žuljavim rukama bila je i krunica i mašklin. Njegovom su inicijativom sagrađe-ne i obnovljene mnoge crkve i kapelice, a na poseban je način svoju pastoralnu djelatnost usmjeravao prema mladima. Don Jakov je živio za njih i na sve ih načine pokušavao privući Isusu i Crkvi. Bez obzira na sve za-mke koje nudi današnji svijet, mladi su ipak hrlili u don Jakovljev župni ured jer su osje-tili ljubav, razumijevanje i primjer pravoga Kristova službenika.

Uzvratiti i zahvaliti don Jakovu na toli-kim nadahnutim propovijedima i govorima, koje su nas osnaživale u teškim vremenima je teško, ali će generacijama Studenčana i svih njegovih župljana Metkovića, Budimira, Biorina, Zvečanja, Ostrvica, Vinišća, Makar-ske, Zagvozda, Njemačke ostati u svijesti njegovo svjedočenje ljubavi prema domovini i na koncu njegova poruka i oporuka: „Braćo i sestre, uhvatimo za isti štap! Budimo bez podjela, jer imamo samo jednu domovinu nakon dugih godina.“

Dragi don Jakove, HVALA vam na pre-danju za Crkvu i domovinu. Hvala vam za ljubav i nesebično pomaganje i raspolaganje župniku i župi studenačkoj. Hvala vam na poticajnim riječima koje su izlazile iz vašega srca, a sve u želji kako bismo postali bolji ljudi, vjernici i domoljubi. Hvala vam što ste u potpunosti izvršili svoje mladomisničko geslo jer ste usitinu bili svećenik iz naroda i za narod. I kao što ste mnogo puta u svojoj svećeničkoj SLUŽBI izgovorili: „Svidje se Gospodinu uzet svog slugu!“, tako se i ja od tebe opraštam u ime svih župljana Studenaca i tvoga voljenog Musinca u nadi da ćemo se susresti kod Gospodina. Neka ti je laka zemlja Hrvatska koju si neizmjerno ljubio.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Na župnu facebook stranicu pristiglo je oko 200 poruka sućuti. U nastavku donosi-mo dva pisana brzojava koja su pristigla na župnu e-poštu.

154

Stud

enač

ki d

obro

tvor

Stj

epan

Vuk

ović

– ić

koSTudenci 56

Božić 2017.

Studenački dobrotvor Stjepan Vuković – ićko

„S tudenci – Selo s krova Imote. Čisti i bistri imotski sjever.

S prostrane studenačke visoravni, koju šibaju četiri vjetra, puca pogled na četiri strane svijeta. Zato su Studenčani vidjeli dalje od svih Imoćana. Da ih ne bi odnijeli vjetri, kao i njihovi dubovi: dublje puštali korijenje, dublje ukopavali temelje svojih kuća. A kad su htjeli u svijet, dosta im je bilo samo malo pustiti krila: sami su ih vjetri ponijeli. Nikad im nije manjkalo vjetra i krila… Ljudi koji promičući svijetom promiču sebe i svijet. Prostrana i vjetrovita visoravan bila im je uzletištem i sletištem.“

Riječi su ovo Petra Gudelja o Studenci-ma i Studenčanima. Doista nije pogriješio jer su Studenčani zbilja dalekovidni i to dokazu-ju brojni uspješni i poznati Studenčani, među

koje se zasigurno svrstao i Stjepan Vuković – Ićko.

Stjepan Vuković – Ićko rodio se 8. travnja 1934. godine. Odrastao je na Studencima koji su mu ostali vječna ljubav i inspiracija. Ali, kao i mnogi naši Studenčani, bio je pri-siljen napustiti domovinu, pustiti krila i odletjeti s ovog škrtog ka-

menjara. U jednom ugodnu i neobveznu raz-govoru Ićko reče da je djedov brat fra Roko Vuković, a dali su mu nadimak dida Roko, trebao uzeti pod svoje okrilje i uputiti u škole kao što je to bio slučaj s njegovim bratom Ivanom. No početak Drugog svjetskog rata sve je poremetio, pa je ostao na Studencima.

Dobivši putovnicu od jugoslavenskih vlasti, iako ne odveć jdenostavno, otišao je u tuđinu. Makar bi se iz riječi Petra Gudelja površno moglo zaključiti da bi Studenčani

155

Stud

enač

ki d

obro

tvor

Stj

epan

Vuk

ović

– ić

ko

STudenci 56

Božić 2017.

jednostavno pustili vjetru da ih odnese, taj ra-stanak od rodne grude i domovine zasigurno nije bio lak. Nije slučajno da su (rodna) gruda i domovina ženskog roda. U tim riječima pronalazimo i vidimo majčinsku sliku. A od majke se uvijek teško odvajamo, i odlazak od nje je bolan. I Stjepan je osjećao tu patnju zbog odlaska, zato nikada nije dopustio za-boravu Hrvatsku i Studence s kojima je imao neraskidivu vezu.

Dolaskom u Njemačku početkom 1960-ih godina, u pokrajinu Baden-Württemberg, započinje raditi u gradu Karlsruheu. Svojim upornim i marljivi radom brzo se uspinjao na ljestvici uspješnosti i 1972. osniva tvrtku Vu-ković-Enemag GmbH, vrlo cijenjenu tvrtku u Freiburgu, u Njemačkoj, ali i šire.

Živeći i radeći u kapitalističkom svijetu, stekao je zapadnoeuropske standarde ponaša-nja i rada. Spoznao je da u poslovanju uvijek moraš biti pošten, ali i oprezan. Možda je i zbog toga nekima djelovao hladno, ali jedino što je htio je zaštiti ono što je od mukotrpno izgrađivao počevši od gole ledine, kao bi rekao naš narod. Koliko je bio uspješan i umješan u svom poslu, govori činjenica da je dobio i počasnu titulu inženjera građevine. Skupljeno iskustvo, domišljatost, ustrajnost

i ostale radne vrline stvorile su mu ugled i poštovanje među suradnicima i svima koji su ga poznavali. Ali ono što su svi isticali, a Ićko se tim osobito ponosio, sve je stvorio vlastitim rukama. No, nikada nije okrenuo leđa onome koji je bio potreban pomoći. Sam je često isticao da je uživao pomagati drugima. Bio je nesebičan dobrotvor koji je potpomagao i financirao brojne humanitar-ne, kulturne, crkvene i športske projekte i organizacije. Izuzetno je pomagao crkvenom životu grada Freiburga, kako katedrali tako i ostalim crkvama, osobito crkvi Srca Isusova koja je omiljena Hrvatima u Freiburgu. Tu je, uz pomoć Ministarstva kulture Republi-ke Hrvatske, a u ime Hrvatsko-njemačkog društva, postavio bistu blaženoga Alojzija Stepinca, za kojega je Ićko govorio da je u njegovim očima i očima svih Hrvata već svet i da je najveći hrvatski svetac i mučenik. Na njegovo inzistiranje kod lokalnih vlasti kip je morao biti postavljen na vidljivu mjestu, i to na ulazu u crkvu.

Također, pomogao je u velikoj mjeri osnivanje hrvatske škole, folklornog društva i športskih klubova u Freiburgu. Godine 1992. osnovao je Hrvatsko-njemačko društvo kao rezultat inicijative za prikupljanje i slanje pomoći Hrvatskoj u kojoj je tada bjesnio rat.

156

Stud

enač

ki d

obro

tvor

Stj

epan

Vuk

ović

– ić

koSTudenci 56

Božić 2017.

Svakog su vikenda njegovi kamioni u razdo-blju od tri godine slali humanitarnu pomoć Hrvatskoj putem Caritasa.

Nije, naravno, Stjepan nikada zaboravio na svoje Studence. Uvijek je pronalazio način kako bi pomogao mjestu u kojem je ponikao i upijao mudrost i nadahnuće. Jednom je ispričao kako je bio u župnoj crkvi svetoga Ilije na sprovodu i kako ga je tom prigodom župni zbor oduševio svojim pjevanjem. Ali, primijetio je da su orgulje koje prate pjevače stare i neadekvatne, stoga je odlučio poklo-niti crkvi orgulje. I naručio ih je iz Italije za 33 000 njemačkih maraka. Zapravo, uvijek je gledao, kako je znao reći, kako što više pomoći svojim Studencima misleći da im nije dovoljno pomogao. Tako je, primijetivši da je drveni oltar u crkvi dotrajao, pomogao u izra-di novog mramornog oltara. Tom prigodom, 2007. i 2008. godine, pomogao je u izradi i novih orgulja iz radionice Braun-Mihaljević te obnovi cjelokupnog interijera župne crkve, uloživši preko 150 000 eura. Nije se zausta-vio samo na uređenju crkvenog interijera, financiranju studenačke monografije nego je značajnim sredstvima financirao izgrad-nju mrtvačnice u Studencima. Jednostavno, nije bilo značajnijeg projekta u Studencima kojem se nije s radošću odazvao. Uvijek je sa sjetom, radošću i ponosom isticao svoje porijeklo i nastojao je donacijama vratiti sve radosti i energiju koju je usisao na rodnom pragu.

Danima bismo trebali pisati i pričati kako bismo nabrojali sve dobro što ostaje iza Stjepana Vukovića. Ali na kraju stoji činje-nica: radi se o običnom čovjeku iz malenog mjesta u Dalmatinskoj zagori koji je trbuhom za kruhom krenuo u bijeli svijet, ali je svojim poštenim, čestitim i marljivim radom uspio u životu. Iznad svega je cijenio poštenje i rad. Umro je u uvjerenju da će Studencima i Hrvatskoj biti bolje onog trenutka kada poštenje i rad postave kao fokusne točke u svom djelovanju.

U Freiburgu su se u srijedu 30. kolovoza 2017. godine od Ićka oprostili njegovi surad-nici i prijatelji koje je upoznao i s kojima je živio u Njemačkoj. Rodbina, poslovni partne-ri, prijatelji i uglednici iz svjetovnog i vjer-skog života došli su ga ispratiti na posljednji počinak. U koncelebraciji koju je predvodio vel. Niko Ikić na samom početku mise uputio je riječi utjehe i sućut obitelji i rodbini pokoj-nika u ime svih župljana misije u Freiburgu. U ime cijele firme VUKOVIC-ENEMAG od dragog im šefa oprostio se gosp. Götzinger. Slavlju su prisustvovale i brojne udruge, čiji je počasni član bio Ićko. U ime Nemačko-hrvatskog društva oproštajni govor uputila je gospođa Gisela Hölter-Arnold, a gosp. Zdravko Pavlović je u ime Hrvatske škole i nogometnog kluba SC Croatija Freiburg uputio svoje riječi zahvale za veliku moralnu i financijsku podršku. Ujedno je pročitano i pismo Generalnog konzula Slavka Novo-kmeta kojim se oprostio od dragog prijatelja i suradnika.

Na posljednji počinak dragog Ićka ispra-tili smo u subotu 2. rujna 2017. godine na splitskom groblju Lovrinac. U koncelebraciji, koju je predvodio don Petar Čondić, bilo je devet svećenika među kojima i studenački župnik i studenački svećenici. Don Petar je kao student bogoslovije radio u Njemač-koj kod Ićka, pa je o njemu govorio i kao svećenik i dobar prijatelj. Istina da o pokoj-nima govorimo s pijetetom, ali o ljudskim veličinama i izuzetno vrijednim ljudima ne možemo niti govoriti nego u pohvalama. Iz Njemačke su došli rodbina i brojni prijatelji koji su uistinu voljeli ovoga čovjeka i cije-nili sve dobro i plemenito što je napravio u životu. Emotivne govore i oproštajne riječi i u Splitu su uputili gosp. Götzinger u ime cijele firme VUKOVIC-ENEMAG, a s iskrenom se tugom od Ićka oprostio Zdravko Pavlović u ime Hrvatske škole i nogometnog kluba SC Croatija Freiburg. O Ićkovu životu i njego-vu nesebičnom pomaganju brojnih društve-nih, sportskih i drugih projekata u Hrvatskoj

157

Stud

enač

ki d

obro

tvor

Stj

epan

Vuk

ović

– ić

ko

STudenci 56

Božić 2017.

govorio je prof. dr. sc. Josip Jurčević, koji je istaknuo da gotovo i nema zavičajne knjige, značajnije monografije ili znanstvenog rada koje dobri Ićko nije sufinancirao. Koliki je trag ostavio iza sebe i koliko je bio uspješan, mnogi od nas i ne znaju, ali da je bio cijenjen i znan o čemu govore i izrazi sućuti koje je obitelji uputio i premijer Hrvatske vlade gospodin Andrej Plenković.

Na ovozemaljskom se rastanku teško i bolno prekidaju tankoćutne niti koje čvrsto vežu roditelje i djecu. I Ićkove kćeri, Marija i Ivana, posljednje su se oprostile od oca. Biti dostojanstven i tugovati nije odviše lako. Odgajane majčinskom ljubavlju i poučavane očevom mudrošću, skupile su snage i iskazale svu doživljenu ljubav djeteta. Neskrivene emocije i najljepša sjećanja, koja su ih vezala uz oca i majku Ivu, podijelile su sa svima nama. Ićko je kćerima, kao i mnogima, bio uzorom i učiteljem. Sve dobro koje je činio, pouzdano će imati ploda, a i njegove su kćeri zalog i svjedočanstvo da su dobrota i pleme-nitost posebni otisci u životu.

Na Studencima je poniknulo puno če-stitih muškaraca i žena koji su nam ostavili tolika dobra bilo materijalna, bilo duhovna. Obogatili su nas svojim prijegorima i svojom

blizinom. A Ićko je u životu posijao lijepe riječi i dobročinstva, ljudima na korist a Bogu na radost. Zato vjerujemo da će naći mjesto u nebeskom kraljevstvu a u našim srcima i mislima ostati zapamćen.

Sveta misa zadušnica služena je i na našim Studencima u crkvi svetoga Ilije u nedjelju 3. rujna 2017. godine u 16 sati koju je predvodio naš župnik fra Zoran Jonjić.

Laka mu Hrvatska gruda i počivao u miru Božjem!

Uredništvo

Iz vaših pisama

V jernim čitateljima omiljenog lista Studenci želim što više blagoslova, vjere, nade, mira u kući i dobrog

zdravlja za nadolazeće blagdane.Od srca,

Joško Maras s Hvara

158

Pošl

i su

pred

nam

a u

živo

t vj

ečni

STudenci 56

Božić 2017.

Pošli su pred nama u život vječni

Ivan Bilić (Paričić) 1929. – 2. 5. 2017.

Jozefina Bilić Prcić 1952. – 1. 5. 2017.

Miroslav Bekavac 1923.- 26. 4. 2017.

Rajko Udiljak 1940. – 21. 4. 2017.

Dragica (Ljuba) Trogrlić 1932. – 31. 3. 2017.

Ante Jurčević (Kulje) 1946. – 26. 3. 2017.

Matija (Kosa) Dujmović 1921. – 18. 2. 2017.

Ivan Bilić Prcić (Lijić) 1924. – 14. 2. 2017.

Marija Babić 1936. – 9. 2. 2017.

Dujka Jurčević 1937. – 31. 1. 2017.

Vladimir Udovičić 1949. – 15. 1. 2017.

Slava Cikojević 1930. – 22. 12. 2016.

159

Pošl

i su

pred

nam

a u

živo

t vj

ečni

STudenci 56

Božić 2017.

Mate Vuković 1945. – 23. 10. 2017.

Ante (Tone) Udovičić 1930. – 23. 10. 2017.

Mate Trogrlić 1940. – 8. 10. 2017.

Ana Koštić 1930. – 3. 10. 2017.

don Jakov Cikojević 1948. – 1. 9. 2017.

Anđa Bekavac 1929. – 28. 8 2017.

Stjepan Vuković (Ićko) 1934. – 25. 8. 2017.

Mara Jurčević 1927. – 30. 7. 2017.

Anica Prka 1926. – 2. 7. 2017.

Milica Cikojević 1930. – 26. 6. 2017.

Božo Babić 1943. – 15. 6. 2017.

Ana Vuković 1923. – 27. 5. 2017.

Joško Bilić 1935. – 18. 5. 2017.

Mara Udovičić 1937. – 11. 12. 2017.

Milica Babić 1937. – 7. 11. 2017.

Marija Jurčević 1932. – 25. 10. 2017.

160

STudenci 56

Božić 2017.

161

Pose

bni p

rija

telj

i lis

ta S

tude

nci

STudenci 56

Božić 2017.

Posebni prijatelji lista Studenci

50 kn

Ljuba Lučić, Stipan Bilić Antičević, Biserka Bilić Kovačević, Mate Bilić Prcić, Jozo Batalić, Zvonimir Udiljak, Mladen Bi-lić, Mirko Trogrlić Lazić, Mirko Cikojević, Anđelko Cikojević, Vera Stipović, Mladenko Šakić, Iva Maras

100 kn

Marko Malenica, Roko Malenica, Marinko Jurčević pok. Ivana, Josip Bilić Joskić,Ante Malenica, Ica Cikojević ud. Ćire, Danica Maras, Zvonko Maras, Mate Beka-vac, Ivan Bilić Antičević, Jakov Bilić Antiče-vić, Ana Bilić Kovačević, Nada Bilić Nosić, Josip Bilić Pavlinović, Ivica Bilić Matišić, Milan Kolovrat, Mara Bilić Pavlinović, Jozi-ka Babić, Ivan Udovičić Rožić, Nikola Trogr-lić, Zvonko Babić, Franka Bilić Jeličić, Kosa Šakić, Marija Marka Šakić, Stipan Šakić Aba, Vice Udiljak, Ante Tonkić Cikojević, Matija Maca Trogrlić, Mirko Vinkin Udiljak, N.N., Mladen Udiljak, Jure Udiljak, Mate Udiljak, Zvonko Udiljak, Kaja Šakić, Ivan Niper Dra-gun, Iva Koštić, Igor Bilić, Ljubo Bilić, Stipe Babić Antunović, Ante Tone Udovičić, Jozo Udovičić Jojin, Mate Udovičić pok. Stipe, Nikola Udovičić, Iva Maras, Ivanka Alerić, Mario Babić Božin, Anica Šakić Danić, Ante Babić Prkušić, Ivan Vuković, Zorka Renz rođ. Prka, Tomislav Bilić Nosić, Pere Bubalo, Kristina Damjanović rođ. Đikić, Ljubo Babić Pilišević, Ivanka Omazić, Ljuba Bilić Cen-tić, Luca Bilić Centić, Stipe Jurčević Bratić,

Valerije Udiljak, Drago Udiljak Vinkin, Maca Babić, Petar Maras pok. Mate, Ivan Maras Antin, Ivan Subašić, Darko Bilić Runtić, Mila Bilić pok. Mladena, Dragica Bilić ud. Mla-dena, Mario Bilić pok. Mladena, Ljubo Bilić Runtić, Jozo Šakić Iketinov, Anđelka Babić, Luca Udiljak

150 kn

Vesna Cikojević

160 kn

Marica Gačić

200 kn

Branko Udiljak, Iva Trogrlić, Ivan Jur-čević Zvalušić, Rine Bilić Mišić, Nediljka Bilić Bonina, Ivica Kralj, Marinko Bartulo-vić, Srećko Bilić pok. Petra, Tadija Babić, Nedjeljko Šakić, Ante Šakić, Petar Šakić, Stipe Jurčević, Josip Jurčević Bajlović, Ma-rija Bilić Marković, Ivan Kolovrat, Dražen Babić, Braco Šakić

250 kn

Kosa Trogrlić ud. pok. Ante, Petar Prka, Ivica Stipović pok. Nikole

162

Pose

bni p

rija

telj

i lis

ta S

tude

nci

STudenci 56

Božić 2017.

300 kn

Joško Koštić, Srećko Marijanović Brkeljić

450 kn

Ivica Stipović

500 kn

Vlatko Meštrović

20 EUR

Neda Bilić Nosić, Ante Antun Babić

30 EUR

Iko Bilić Gutić

50 EUR

Dine Bilić Nosić

100 CAD

Mirko Šakić Danić

163

Rasp

ored

bog

oslu

žja

i bla

gosl

ova

obit

elji

STudenci 56

Božić 2017.

Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji

25. prosinca 2017. (ponedjeljak) – Božić – Rođenje Gospodinovo Ponoćka: Crkva sv. Ilije u 24 sata Dnevna sv. misa u 10.30

26. prosinca 2017. (utorak) – Sv. Stjepan prvomučenik i blagoslov obitelji Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 10.30 Blagoslov obitelji (od 14 sati) Dujmovići, Bekavci, Podkula, Kovačevići, Vrdolac, Miljkovača, Gutići, Depići.

27. prosinca 2017. (srijeda) – Sv. Ivan apostol i blagoslov obitelji Sveta misa u 10.30 u kapeli sv. Roka. Blagoslov obitelji (od 14 sati) Batalići, Staje, Pržići, Centar (kod Crkve) koliko se stigne.

28. prosinca 2017. (četvrtak) – Mladenci i blagoslov obitelji Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 9.00 sati Blagoslov obitelji (od 10.30) nastavak kod Crkve, Musinac, Šakići, Glavica.

29. prosinca 2017. (petak) – Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 9 sati Blagoslov obitelji (od 10.30) Repinjovača, Koštići, Podgradina, Gradina, Marasi, Dvorine.

30. prosinca 2017. (subota) – Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 9.00 sati Blagoslov obitelji Stanine (Zvalušići) i Jurčevići, Podgreda, Dvorine (ostatak)

31. prosinca 2017. (nedjelja) – Silvestrovo, Sveta obitelj i blagoslov obitelji Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 10.30 – misa zahvalnica za 2017. Blagoslov obitelji (od 14 sati) Kašin okrajak, Jurbašići, Udovičići, Miljkovi.

1. siječnja 2018. (ponedjeljak) – Nova godina; Marija Bogorodica Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 10.30

6. siječnja 2018. (subota) – Bogojavljenje – Sveta Tri Kralja Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 10.30

7. siječnja 2018. (nedjelja) – Krštenje Gospodinovo Sveta misa u crkvi sv. Ilije 10.30

Neka po mogućnosti blagoslovu budu nazočni svi članovi obitelji. Susretu sa svima vama se unaprijed radujem. Obitelji koje budu izostale u određeni dan, neka se jave župniku radi drugog termina! 0981386073; 021/725-506

fra Zoran Jonjić, župnik

164

Sadr

žaj

STudenci 56

Božić 2017.

SadržajTražimo Božić dok se može naći, zovimo ga dok

je blizu ............................................................1

Godina očinstva 2017. .......................................3

500-ta obljetnica reformacije ili Martin Luther i reformacija .....................................................8

Fatima – poruka tragedije ili nade? ..................13

50. obljetnica upute „Musicam sacram“ ..........22

O štovanju sv. Roka – suzaštitnika naše župe i Europskoj udruzi „Prijatelji sv. Roka“ koja ga promiče .........................................................25

Prorok Ilija .......................................................28

Joe Šakić u ćaćinim Studencima ......................36

Župnikov ljetopis .............................................39

Od Božića do Božića .......................................49

Škrinjica malih i velikih umotvorina ...............90

Vijesti iz Općine .............................................115

Posjet Kanadi .................................................120

Tristota obljetnica oslobađanja Imotskoga i Imotske krajine ...........................................122

Uz 70. obljetnicu prvog suđenja fra Julijanu Ramljaku ....................................................124

Antroponimija Studenaca (2) .........................128

Neuobičajeni (po)gospojinski putnik .............130

Jedno hodočašće .............................................133

Starter .............................................................135

Ivan Babić – Ljiljo .........................................136

Raspjevana i uspješna 2017. ..........................137

O slici sv. Ilije u našoj župnoj crkvi i njezinu autoru ..........................................................140

Uspomeni fra Bonavanture Dude ...................144

Oprostili smo se od don Jakova Cikojevića ...148

Studenački dobrotvor Stjepan Vuković – Ićko ..154

Iz vaših pisama ...............................................157

Pošli su pred nama u život vječni ..................158

Posebni prijatelji lista Studenci ......................161

Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji .....163

STUDENCI, list župe StudenciIzdaje: Župni ured StudenciUredničko vijeće: fra Zoran Jonjić, Mate Bilić Prcić, Zvonimir Bilić, Ivana Babić, Zvonko

Babić, Željko Bilić-Centić, Ante Babić, Mario Cikojević, Marija Babić, Ljudevit Cikojević, Marko Trogrlić, Marko Udovičić i Ivana Udiljak

Glavni i odgovorni urednik: fra Zoran Jonjić, župnik, Župni ured Studenci, 21265 Studenci, Tel./Fax.: + 385 21 725 506, zupniuredstudenci@gmail.com

Facebook: Župa sv. Ilije proroka, StudenciLektor: Petar UjevićFotografije: Ljudevit Cikojević, Matej Cikojević, Zvonko Babić, Mario Cikojević, Marko

Udovičić, Mate Šakić, Ante Babić i pismohrana OŠ StudenciTehničko uređenje: Silvio DružeićTisak: Jafra-print d.o.o. Solin List izlazi s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Uzdržavamo se isključivo dobrovoljnim prilozima čitatelja.Račun otvoren kod: Societe Generale HVB, IBAN: HR0323300031100069762,

devizni: 2330003-1000000013/40399973Naslovna stranica korice: Župna crkva sv. IlijeDruga stranica korice: Nagrađeni dječji rad Mateja Trogrlića na temu BožićaTreća stranica korice: Zahvalnica za 25. obljetnicu svećeničkog ređenja fra Zoranu JonjićuZadnja stranica korice: Kolaž fotografija studenačke djece