Župa Bl. pape Ivana XXIII, Klaka – Studentski grad

broj: 4

godina: 2009.

KRIZMA 22. 05. 2010. ( SUBOTA ) – 10.30 SATI – O Š M. LOVRAK 29. 05. 2010. ( SUBOTA ) – 10.30 SATI – O Š V. NOVAK

PRVA SV. PRIČEST 09. 05. 2010. ( NEDJELJA ) – 09.00 SATI – O Š M. LOVRAK 16. 05. 2010. ( NEDJELJA ) – 09.00 SATI – O Š V. NOVAK

1

Riječ župnika

Također je važan događaj za našu župu u ovoj godini, dobivanje Lokacijske dozvole za gradnju crkve i Pastoralnog centra. Bilo je još puno raznih događanja, kojih Ste i Vi u velikoj mjeri bili dionici.

Neka sadržaj ovoga Glasnika doprinese još plodonosnijem radu naše vjerničke zajednice u Novoj godini. Svima Vama se od svega srca zahvaljujem za svako učinjeno dobro, na duhovnom i materijalnom planu. Od srca Vam želim blagoslovljen Božić i božićne blagdane te zdravu i dobru Novu 2010. godinu.

Vaš župnik Josip.

Krizma i Prva sv. Pričest u župi - 2010.

Dragi župljani ! Pred Vama je četvrti broj

glasnika naše župe. U njemu su samo djelomično preds tav l jen i važn i j i događaji tijekom protekle godine u našoj zajednici. Uz redovite godišnje pastoralne aktivnosti, u ovoj smo se godini na poseban način pripravljali za proslavu dana naše župe, blagdan Bl. pape Ivana XXIII. i blagoslov obnovljenog Pastoralnog centra u ulici Križnog puta 111. Svečano slavlje je predvodio kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački. Svevišnji Gospodin nas je posebno razveselio darom lijepoga vremena po zagovoru bl. Ivana XXIII.

Pripreme za proslavu Dana naše župe počele su već u proljeće kada smo hodočastili u rodno mjesto Ivana XXIII, Sotto il Monte te se susreli s živim svjedokom papina vremena monsinjorom Lorisom Francescom Capovillom, papinim osobnim tajnikom.

župa pa tako i naše. Boje naše župe branili su Antonela Sirovina, Martina Jurković, Mateo Gučić i Nikolina Đurić.

Nakon misnog slavlja susret se

n a s t a v i o u p r o s t o r i j a m a Nadbiskupskog bogoslovnog

s j e m e n i š t a u z druženje i predstavu koju su priredili mladi Župe sv. Pavla iz Retkovca. Susret je završio u k a p e l i N a d b i s k u p s k o g b o g o s l o v n o g sjemeništa uz pjesmu i molitvu za duhovna zvanja.

M.M.S.

2

U subo tu , 3 .

l i s t o p a d a u z a g r e b a č k o j prvostolnici održan je susret ministranata g r a d a Z a g r e b a . Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Dubravko Škrlin Hren, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja, a poticajnu propovijed održao je vlč. Damir Ocvirk, vicerektor u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu i član Povjerenstva za pastoral duhovnih zvanja.

Sus re tu j e p r i sus tvova lo

dvjestotinjak ministrantica i ministranata iz brojnih zagrebačkih

Susret ministranata u Zagrebačkoj katedrali

3

Rođenje Isusa u mome srcu bitna molitva iz srca – to je njemu bogatstvo. Za ovaj Božić imam više materijalnih želja koje će se možda i ostvariti, ali jedna jedina želja zauvijek će biti u mojemu srcu. Želim da moje sestrična, koja ima osam godina i ide u treći razred, ozdravi od težeg oblika tumora na mozgu. Njezin život u Božjim je rukama i samo će On odlučiti da li će ostati na ovome svijetu, ali ja vjerujem u snagu Duha Svetoga koji će, ja se duboko nadam, pomoći mojoj sestrični.

Dragi Isuse, također želim da sva djeca na ovome svijetu, bar na Božić, budu sretna jer sreća je jedna i jedina radost koju ti nitko ne može odnijeti.

Za tvoje rođenje, Isuse, poručujem Ti da, iako ne ostvariš moje materijalne želje, uvijek ću Ti biti zahvalna za život jer život je najdragocjeniji dar, ali ljudi to često

ne znaju cijeniti.

Božić! Najčešće kada to spomenem drugoj djeci oni razmišljaju o darovima.

Ja razmišljam drugačije. Meni nije bitno što ću dobiti ispod bora, već što ću osjetiti u svom srcu. Jer darovi su materijalne stvari, a osjećaj beskrajne sreće i veselja nitko ti ne može uzeti! Upravo to ja osjećam na dan rođenja jedinoga vladara i kralja svijeta – Isusa. Taj dan za mene je najljepši, najdragocjeniji, najveseliji i najuzbudljiviji u cijeloj godini, a najsretnija sam kada idem na svetu misu, jer znam da ću u svoje maleno srce primiti nekoga komu beskrajno zahvaljujem za sve što je učinio za nas. Tada osjećam da sam sjedinjena s vječnošću – s rajem.

Često ljudi ne razmišljajući, kupuju što veće jelke, kako bi ispali „face“, ali Isusu nije bitna jelka, čak ni to kako si je ukrasio, njemu je

Ana Ivanica VULIĆ, 5.r. OŠ Vjenceslava Novaka

Zagreb - Dubrava Župa Bl. pape Ivana XXIII.

Betlehemsko svjetlo darova.

Od tada svake godine prije Božića jedno dijete iz Austrije zaputi se u Betlehem i u Špilji rođenja zapali Betlehemsko svjetlo. To svjetlo tada se avionom doprema u Austriju. U Beču se zatim okupe predstavnici europskih izviđačkih organizacija i svjetlo donesu u svoje gradove. Običaj je da se nakon mise u katedrali s Betlehemskog svjetla pale svjetla za sve nadbiskupije i biskupije u Hrvatskoj.

Tako je i ove godine nekoliko članova odreda izviđača „Studentski grad“ donijelo betlehemsko svjetlo iz zagrebačke katedrale u našu župu.

Ines ADANIĆ

4

Betlehemsko svjetlo ove godine je po 16. put stiglo u Hrvatsku. U zagrebačku katedralu donijelo ga je izaslanstvo Saveza izviđača Hrvatske. Euharistijsko slavlje predvodio je monsinjor Josip Kuhtić, rektor zagrebačke katedrale.

Izviđači iz cijele Hrvatske okupili su se ispred Glazbenog paviljona na Zrinjevcu oko 10:30 sati i od tamo svjetlo odnijeli u katedralu.

Tradicija betlehemskog svjetla razvila se 1986. godine, kada je na austrijskoj televiziji, u humanitarnoj emisiji Licht uns Dunkel (Svjetlo u mraku), jedna gledateljica odlučila kao zahvalu ljudima koji su joj pomogli darovati svjetiljke umjesto

Dan Župe 2009.

S v eča n o m m i s n o m s l a v l j u prisustvovalo je mnoštvo vjernika, župljana naše župe, uzvanika, a i pokoji znatiželjnik koji je na putu do tržnice svratio na događanje privučen svečanim dekorom kojim bi se svaka župa mogla ponositi.

Za tu priliku podignut je i velik šator kako bi svi župljani i gosti mogli sudjelovati u misnom slavlju s krovom nad glavom. Unatoč lošoj vremenskoj prognozi, kiši koja je padala i prijetila, pred početak mise nebo nam se osmijehnulo i kao da nas je naš zaštitnik zaista zaštitio i otjerao kišu te nam poslao sunce koje je obasjalo okupljeni vjerni narod.

Dan koji smo željno iščekivali, prva postaja naše procesije, da ne kažemo križnog puta, je dovršena. Na dan Župe, 11. listopada 2009. godine, otvorene su novoobnovljene prostorije novog Pastoralnog centra naše župe. Prigodno, tim povodom, pohodio nas je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić te predvodio svečano misno slavlje uz zgradu novog Pastoralnog centra u ulici Križnog puta 111.

U koncelebraciji, uz našeg župnika, vlč. Josipa Žagara, bili su biskupski vikar za grad Zagreb i župnik župe sv. Blaža preč. Zvonimir Sekelj te župnici i svećenici Remetskoga dekanata.

5

Nakon pričesti svečana procesija

uputila se pred ulaz zgrade novog Pastoralnog centra gdje je kardinal blagoslovio zgradu i njene prostorije. Druženje se nastavilo uz slatke i slane poslastice koje su pripremile naše vrijedne župljanke i ponudile svima u za to posebno podignutom šatoru.

U iščekivanju naše druge postaje «križnog puta», tj. polaganja kamena temeljca za gradnju nove župne crkve, molimo našeg zaštitnika da nam se osmjehne još koji put i namigne i požuri one koji su odgovorni za dovršavanje svega potrebnog kako bi konačno mogli započeti s gradnjom naše tako željno i dugo očekivane župne crkve.

M.M.S.

Kardinal Bozanić u svojoj

propovijedi podsjetio nas je na svijetli lik i djelo našeg pape Ivana XXIII. kojeg su mnogi nazivali "papa dobri", drugi "papa koncila", "papa nade" i "župnikom svijeta". Osvrnuo se na njegov "Dnevnik duše" koji je pisao od svoje 14. godine pa do kraja svoga života, u kojem čitamo kako je on od svoje mladosti uz nastojanja i velika životna odricanja rastao pred Bogom. Na kraju propovijedi kardinal Bozanić istaknuo je kako u godini koju je papa Benedikt XVI. proglasio Svećeničkom promišljamo o svijetlom liku svećenika, Ivanu XXIII. i pozvao na molitvu za naše svećenike.

6

7

8

BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO u slikama polaznika župnog vjeronauka

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

Dani kruha u Dječjem vrtiću “Pčelica” Tom prigodom doživljavamo važnost kruha kao izvora života i radost zajedničkog blagovanja.

Blagoslovu kruha kao kulminaciji prethode spoznajne i istraživačke aktivnosti "od zrna do kruha". Otkriva se tajna pšeničnog zrna iz kojeg nastaje ono što je potrebno za život: brašno-kruh. Iz malog nastaje veliko. I maleno i veliko na izvoru ili početku ne nalaze se u suprotnosti, nego u jedinstvu. I dijete je maleno i kao što zrno pšenice da bi dalo ploda treba toplinu, svjetlo, zemlju i vodu, tako i dijete da bi bilo "VELIKO", treba ljubav, mir, život. Uvijek se pitamo: "Dajemo li mu to dovoljno?"

Stručni suradnici D.V. "PČELICA"

I ove godine, u listopadu, povodom Dana kruha, pozvali smo župnika Župe Bl. pape Ivana XXIII, vlč. Josipa Žagara, da uz molitvu, blagoslov i blagovanje kruha, zahvalimo Bogu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine bili podareni.

Okupilo se u svakom objektu s to t in j ak d j ece sa sv o j im odgojiteljima, a pridružilo im se i nekoliko roditelja, te ostali djelatnici v r t i ć a . S v e n a s j e ispunjavalo ozračje topline, mira i tišine, osobito mirisa svježe pečenog kruha koji su djeca svake odgojne skupine ukrasila svojim znakom. To je poseban dan za sve nas u vrtiću.

23

vjere i Božje najave. Želimo biti valjani čitači Božanskih riječi koje će rasti zajedno s vama koji ih slušate. Željeli bi da u župnom zajedništvu međusobno dijelimo i svoju snagu i svoje ljudske slabosti. Da bi to uopće mogli postići želimo i vašu pomoć: radosno se pridružite! I, na kraju što je jako poticajno,

lijepo se i družimo uz budno oko našeg župnika.

U svemu ovom su nam potrebne zajedničke molitve. Sjetite se toga!

Hvala! U Zagrebu, 21. studenoga 2009.

Silvana GRBEŠA

Novo u župi: Liturgijska grupa

- postoji od 22. listopada 2009. - sastanak četvrtkom, nakon

večernje sv. Mise Zašto liturgijska grupa? Sama riječ liturgija nastala je od

grčka riječ (leiutergeo - služim, žrtvujem), služba božja, to je znanost o bogoslužju i crkvenom obredu.

Ima puno razloga za postojanje ove grupe:od tumačenja liturgijskih čitanja pa do vjeronauka za odrasle.

Možda nas je nadahnuo i naš nebeski zaštitnik, bl. papa Ivan XXIII. svojom poznatom dobrotom? Pa, i sv. Jeronim rekao je da je nepoznavanje Pisama ujedno i nepoznavanje Krista.

Naš voditelj i učitelj je gospodin Krunoslav Kičinbači, trajni đakon, dobri duh župe.

Što želimo? Želimo aktivno sudjelovati u životu naše župne zajednice i dati joj se. Razumjeti po tumačenju našeg voditelja što nam to sveti pisci poručuju kroz Božje riječi da bi se tako pripremili za liturgijska čitanja. Želimo biti brojni, znatiželjni, raznovrsni te nadasve postojani. Želimo rasti u razumijevanju

24

Liturgijska grupa

čitamo ona koja se odnose na slijedeću nedjelju, kako bismo mogli pratiti ritam liturgijske godine. Nakon evanđelja redovito slijedi homilija ili propovijed.

Poslije homilije može se ispovjediti vjera recitirajući obrazac Vjerovanja. Potom se izriče "Molitva

v j e r n i h " k o j o m okupljena zajednica izražava svoje prošnje i potrebe. Preskače se prinos darova, predslovlje i euharistijska molitva, a nastavlja se obredom pričesti, tj. od molitve "Oče naš". kojom se obraćamo Bogu kao zajednica. Slijedi obred mira i pričest.

Od 11. ožujka 2009. g. na inicijativu našeg župnika, gospodina J o s i p a Ž a g a r a , uvedena je redovita "Služba riječi" u "Domu za starije i nemoćne osobe - Dubrava", koja se održava srijedom s početkom u 17.00 sati, ali se i nadalje služi i sveta misa, već prema mogućnostima, kao i redovita ispovijed.

"Služba riječi" ne smije se poistovjetiti sa "Svetom misom" jer iako sadrži mnoge njezine elemente, površnim bi pogledom netko mogao reći da se radi o istom obredu.

"Služba riječi" započinje uvodnim obredima, nakon kojih se čitaju biblijska čitanja. Mi u "Domu"

25

Služba riječi u “Domu za starije i nemoćne osobe - Dubrava”

21. ožujka ove godine u dvorani Dražena Petrovića sastali su se krizmanici iz cijelog Zagreba. Bilo nas je jako puno (oko 3 000). Svi smo bili veseli i raspjevani uz pomoć Nadbiskupijskog zbora. Tema ovogodišnjeg susreta bila je 'SVA MOJA RADOST', te smo otpjevali i tu pjesmu. Tih sat vremena koliko smo bili tamo, kroz program nas je vodila Sanja Doležal. Naravno, svojim dolaskom počastio nas je i naš kardinal Josip Bozanić, koji nas je odmah pohvalio r i j eč ima : 'V i s t e na jbo l j i krizmanici!', a ta rečenica nije mogla ostati bez jakog i dugog pljeska.

Mi smo mladi i nalazimo se pred

mnogim kušnjama, pa smo pogledali i g rokaz u ko jemu se sv i

prepoznajemo. Želimo biti lijepi, moderni, prihvaćeni u društvu i bogati, ali nas sve to zasiti i ustvari nismo sretni. Isus je u igrokazu uspio odvući djevojku od zla i dovesti je sebi. Jedna nam je gospođa koja je bila u takvoj situaciji (bivša manekenka) ukratko opisala svoj život. I ona je uspjela pobjeći od zla i približila se Isusu.

Većinu smo vremena pjevali,

plesali i dobro se zabavljali. Mislim da nam ne bi bio problem ostati i duže od sat vremena jer smo se zabavili i cijeli nam je program prošao u trenu. Drago mi je što sam išla jer stvarno je bilo super!

Antonela SIROVINA, 8.b

OŠ Mate Lovraka

svakodnevicu i unosi radost u druženju. Zahvalan sam im na tom trudu i ustrajnosti, kojim i mene potiču na veću redovitost i zalaganje.

I zbor mladih zna navratiti, te pjesmom uz gitaru razveseliti srca u "Domu". Tako je bilo i prigodom početka Došašća kada je služena sveta misa na kojoj su mladi pokloni l i ž i te l j ima "Doma" , adventski vjenčić koji su sami izradili.

Krunoslav KIČINBAČI

Da bi pričest bila valjana, Tijelo Kristovo - posvećeni kruh (hostije), za tu se priliku donose iz naše kapele gdje ih je na redovitoj euharistijskoj službi posvetio svećenik.

Žitelji "Doma" s radošću su prihvatili ovu službu, a moram naglasiti da se uključuju i kao liturgijski suradnici.

Svečanijem ozračju ove službe svakako doprinose i gospođe iz naše župe koje redovito dolaze pjevati ili čitati biblijska čitanja. Njihovo prisustvo ima poseban značaj, jer druženje sa žiteljima doma razbija

26

Susret Krizmanika u Ciboni 2009.

P r e d a v a č i , n j i h čet rnaes t , svoj im temama osvjetljavali su bogati lik i djelo prof. d r . Š a g i - B u n ića . Jednodušna je ocjena svih predavača da je ovaj simpozij samo početak istraživanja bogate baštine prof. dr. Šagi-Bunića koja čeka daljnje i sustavno istraživanje. Ta baština i danas obavezuje, istaknuo je uzoriti kardinal Josip Bozanić

obraćajući se pozdravnom riječju sudionicima simpozija.

Pri završetku prijepodnevnog dijela simpozija upriličeno je predstavljanje knjige prof. dr. Šagi-Bunića pod naslovom: "Kristologija Prokla Carigradskog" (uredio mr. sc. Anto Barišić). Knjigu su predstavili dr. Anto Mišić, i dr. Ivan Karlić.

Riječ je o doktorskome radu koji je prof. dr. Šagi-Bunić obranio 26. rujna 1951. godine, za tisak ju je uredio mr. sc. Anto Barišić, a objavila Kršćanska sadašnjost. Knjigu su predstavili dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove dr. Anto Mišić i pročelnik Katedre dogmatske teologije na KBF-u dr. Ivan Karlić.

Ugledni predavači oslikali su na

Znanstveni simpozij "Vizionar i učitelj" u p o v o d u d e s e t e obljetnice smrti prof. dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića održan je u subotu 12.12.2009. g. u dvorani "Vijenac" N a d b i s k u p i j s k o g pastoralnog instituta u Zagrebu, u organizaciji K a t o l i č k o g a bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu t e suo rgan izac i j i Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića i Kršćanske sadašnjosti.

Otvorenju simpozija nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, novoimenovani sisački biskup Vlado Košić, gospićko-senjski biskup Mile Bogović, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak , generalni definitor Kapucinskog reda u Rimu fra Jure Šarčević, dekan KBF-a dr. Josip Oslić, dekan FFDI dr. Anto Mišić, direktor KS-a dr. Željko Tanjić, kao i predstavnici i profesori katoličkih veleučilišta iz Đakova, Rijeke i Splita.

27

Znanstveni simpozij povodom 10. obljetnice smrti dr. Tomislava Janka Šagi Bunića

"Ja sam mrtav čovjek,

ali imam vam nešto važno reći."

povijesnog trenutka. On proročki poručuje da stojimo ili pred zatorom svijeta ili pred novom budućnošću svijeta, a posrijedi je samo jedan put – civilizacija ljubavi. "Kroz duga je stoljeća počasno mjesto u zapadnom kršćanstvu imala rečenica iz Ivanova evanđelja: 'I Riječ tijelom postala i prebivala među nama' (Iv 1,14). Nastupilo je vrijeme da slično počasno mjesto zadobije sada rečenica: 'Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!' (Mt 25,40). Ta druga rečenica u stvari je samo konkretna životna primjena one prve. U ovo je naše vrijeme nužno da se ta primjena tako izričito posvijesti da doista postane misao vodilja svakoga našega dana i svega našega poduzimanja."

Na kraju propovijedi kardinal je podsjetio i kako prof. dr. Šagi-Bunić uči da Crkvu treba ljubiti kao svoju Majku. On je mogao u njoj i za nju trpjeti, ali nikada ne doći u napast da je iznevjeri, rekao je kardinal te

simpoziju različite vidove teološkog promišljanja prof. dr. Šagi-Bunića te predstavili njegov život i djelovanje.

Po završetku simpozija, u subotu navečer u 19 sati, uzor i t i kardinal je predsjedao euharistijskom slavlju u crkvi Sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi.

U koncelebraciji s kardinalom bi lo je dvadesetak svećenika, te dvojica trajnih đakona.

Na početku mise, dobrodošlicu kardinalu Bozaniću i sudionicima slavlja izrazio je župnik fra Eugen Pavlek, istaknuvši kako je tu župu godine 1942. osnovao tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Prof. dr. Šagi-Bunić je kao jedan od četvorice bogoslova godine 1943. došao u Dubravu i od tad se od nje nije odvajao.

Iz propovijedi kardinala Josipa Bozanića, osvrnuo bih se na meni posebno drag dio o Šagijevom zalaganju za stvaranje civilizacije ljubavi, kojom je osobito bio zaokupljen posljednjih desetljeća svoga života. O tome je svjedočio riječima i znakovima, za to je živio, to je za njega bio životni program u koji je vjerovao, podsjetio je kardinal, te istaknuo kako prof. dr. Tomislav Šagi-Bunić danas stoji pred nama kao snažna osoba koja se izdigla iznad svog vlastitog

28

i promicanje civilizacije ljubavi, Mt 25, 40“. Centar je otvoren 21. 07. 2007., a otvorio ga je prof. dr. Tomislav Zdenko Tenšek. Kardinal je razgledao i osobnu biblioteku prof. dr. Šagi-Bunića i njegov arhiv u kojem se, između ostalog, nalazi i magistarski rad uzoritog kardinala, a mentor mu je bio upravo prof. dr. Šagi-Bunić.

Nakon razgledavanja prostora „Civilizacije ljubavi“, kardinal se sa suradnicima zaputio u samostansku blagovaonicu gdje se druženje sa svećenicima i pukom nastavilo uz svečani domjenak.

U glazbenom dijelu simpozija te euharistijskom slavlju, sudjelovao je mješoviti zbor crkve Sv. Mihaela iz zagrebačke Dubrave, izvedbama skladbi i mise fra. Anzelma Franje Canjuge, ofm. cap.

Kruno KIČINBAČI

propovijed završio riječima molitve koju je "pater Tomo" zajedno sa "pater Zdenkom Tenšekom" sastavio u Rimu 1985.g.: "Gospodine Isuse Kriste, Ti si rekao: 'Što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili'. Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvijetli moju dušu, pa da u svakom čovjeku s kojim se danas sretnem mogu prepoznati Tebe, Sina čovječjega, koji ćeš me jednom suditi".

Prije blagoslova, kardinalu Bozaniću je na predvođenju misnog slavlja zahvalio provincijal fra Ivica Petanjak. Na kraju mise, kardinal je izrekao svoja sjećanja na prof. dr. Šagi-Bunića te poručio kako je simpozij izazov svima, a osobito teolozima da proučavaju teološku baštinu.

Nakon euharistije uzoriti kardinal je razgledao prostor u kojem se nalazi „Centar za istraživanje

29

Raspored vjeronauka

Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak

09:00 ili

14:00

3.C VN

09:00 ili

14:45

3.B ML

08:00 ili

16:15

6.raz ML

09:00 ili

16:15

5.raz ML

09:45 ili

14:45

3.B VN

09:45 ili

15:30

3.C ML

08:45 ili

14:00

4. A,B ML

09:45 ili

17:00

7.razML

10:30 ili

15:30

3.A VN

10:30 ili

16:15

3.D ML

09:30 ili

14:45

4.C, D,E ML

08:00 4.B VN

17:00 3.A ML

16:15 6.razVN

16:15 5.razVN

08:45 ili

14:45

4.C VN

17:00 7.razVN

09:30 ili

14:00

4.A VN

ML = Osnovna škola Mato Lovrak VN = Osnovna škola Vjenceslav Novak

Informacije za roditelje prvopričesnika su nedjeljom iza sv. Mise u 9h. Informacije za roditelje krizmanika su nedjeljom iza sv. Mise u 11.30h.

Ponedjeljak Petak

08:00 ili 14:00 8.A ML 15:30 8.A VN

10:15 ili 14:45 8.D ML

11:00 ili 15:30 8.E ML

09:30 ili 17:00 8.C ML 17:00 8.C VN

08:45 ili 14:45 8.B ML 16:15 8.B VN

Raspored vjeronauka za krizmanike

30

oprostiti. Dakle, pod okupacijom sjeverne

Italije konkretno mislimo na Padovu, Sotto il Monte, Saronno i Milano. To su gradovi koje su 20. i 21. ožujka ove godine okupirali hrabri hodočasnici Župe bl. pape Ivana XXIII. No, stavimo šalu na stranu... Bilo je to prvo župno hodočašće naše mlade župe u rodno mjesto njezinog zaštitnika blaženog pape Ivana XXIII. To je bio glavni cilj, ali smo iskoristili prigodu i blizinu još nekih važnih odredišta susjedne Italije pa smo posjetili i njih. Tako smo krenuli 20. ožujka u ranim jutarnjim satima (3:00h) prema Italiji. Polazak je bio ispred

DUBRAVA OKUPIRALA SJEVERNU ITALIJU!

Netko je pripomenuo da u

današnje vrijeme naslovi moraju biti «bombastični» kako bi privukli pažnju čitatelja. Čini mi se, nažalost, da je to istinita tvrdnja. Jednako kao i ova da najčešće u tekstu ispod bombastičnog naslova nema ni slova o najavljenom tim istim naslovom. No , da ovd je p rev i še ne filozofiramo, naš naslov u skladu s današnjim «novinarstvom» ima malo istine i malo neistine, no razlika je u tome što mi to odmah priznajemo pa će nam se pola

31

Hodočašće u Sotto il Monte

šetnju prema bazilici svetog Antuna Padovanskog. Velebna crkva nikoga nije ostavila ravnodušnim. Nakon razgledavanja bazilike, autobusom smo nastavili hodočašće prema rodnom mjestu našeg zaštitnika, Sotto il Monteu. Nevelik gradić simpatičnog duha, odnedavno službeno nosi naziv «Sotto il Monte – Giovanni XXIII». Na prvi pogled čovjek bi pomislio nema se što vidjeti, no ubrzo smo se uvjerili da se itekako ima što vidjeti. Cijeli g r ad ić ž iv i u duhu svog najpoznatijeg građanina. Osim rodne kuće Angela Giuseppea Roncallija na imanju je sagrađeno i svetište posvećeno njemu. Nedaleko rodne kuće u izgradnji je i veliki pastoralni

naše Kapele. Uz pun autobus dobrog raspoloženja te ojačani molitvom za dobar put, nije bilo sumnje u uspješnost hodočašća. Prva postaja našeg hodočašća (osim slovenske granice), uz usputna stajališta, bila je Padova, grad poznat po Antunu Padovanskom i dragom nam kapucinskom ispovjedniku sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću. Kako je bilo i planirano, u Padovu smo stigli iza 9:00 sati ujutro. Tamo smo najprije, zahvaljujući susretljivosti d o m ać i n a , u k a p u c i n s k o m samostanu slavili svetu Misu predvođenu našim župnikom Žagarom. Ojačani euharistijom nastavili smo s upoznavanjem svetišta te se potom uputili u laganu

32

papom, papine boravke u Zagrebu još kao apostolskog delegata i njegove simpatije prema ovim prostorima. Dao nam je i recept za dugi život, no o tome drugom prilikom. Ne možemo se oteti dojmu veličine ovog čovjeka. Njegovo veliko životno iskustvo nepresušno je vrelo novih priča koje se samo nižu jedna za drugom. Čovjek koji je proveo velik dio života vezan uz papu Ivana XXIII poznavao je i sv. Leopolda Mandića pa i o njemu imao pokoju priču. Kao župljani jedine hrvatske župe posvećene papi Ivanu XXIII. posebno smo bili ponosni na naš dolazak i susret s tako važnom osobom u životu našeg zaštitnika. Uz obilazak Papinog

centar koji će također nositi Papino ime. Uspinjući se prema župnoj crkvi naišli smo i na hodočasničku kuću, naravno s imenom pape Ivana XXIII. Župna crkva također je obilježena osobom našeg zaštitnika kako duhom tako i umjetničkim izrazom.

Poviše crkve uspeli smo se prema župnoj kući pretvorenoj u muzej u kojoj se susrećemo s nevjerojatnim čovjekom, osobnim tajnikom pape Ivana XXIII. Loris Francesco Ca-povilla, tako mu je naime ime, na-jstariji je živući biskup rimokatoličke Crkve. U svojoj 94. godini života pun je životne radosti i nevjerojatne tjelesne vitalnosti. Prepričavao nam je dogodovštine vezane uz život s

33

najveće žrtve dvoreći bolesnike u rimskoj bolnici Santo Spirito, služio Evanđelju". U zajednici je nastavio i svoje postolarsko služenje te odgoj siročadi, a kasnije i novaka. Tu smo u sklopu prostorija Družbe posjetili nadaleko poznati stalni postav muzeja božićnih jaslica. Nakon odlaska iz Saronna nastavili smo prema Milanu gdje smo u razgledavanju grada, njegovih znamenitosti te naravno Il Douma, poznate velebne milanske katedrale, proveli nekoliko ugodnih sati.

Povratak prema Zagrebu bio je u 15 sati, a sretno, i više nego zadovoljno, stigli smo oko ponoći zasigurno praćeni zagovorima našeg zaštitnika Pape Dobrog, kao i Leopolda Mandića te brata Bonifacija.

Margareta Malogorski Smoljak

muzeja ostavili smo dragog nam domaćina uz obećanje i najavu skorog ponovnog susreta.

Nakon obilaska Sotto il Montea uz odluku i dogovor da se što prije ponovno vratimo u ovaj gradić, nastavili smo prema Saronnu gdje nam je bio hotelski smještaj i utočište za umorne, ali zadovoljne hodočasnike.

Drugi dan hodočašća započeo je buđenjem u 7:00 ujutro, doručkom te posjetom kući Družbe Sinova Bezgrešnog Začeća u Saronnu. Ona je važna jer je tamo posljednjih deset godina svog kratkog, ali Božjom rukom vođenog, života proveo naš budući hrvatski blaženik rodom iz Kutine brat Ivan Bonifacije Pavletić. Ovdje prvi puta spominjem našu dragu suhodočasn icu , Klanjateljicu Krvi Kristove, sestru Mirjam Kuštreba koja nam je cijelim putem bila vodič i prevoditeljica u svim važnim susretima. Ona je naime u odboru za promicanje poznavanja života brata Bonifacija i njegove poruke,a sve u svrhu ispunjavanja uvjeta koje Crkva traži za otvaranje Istražnog biskupijskog procesa, s obzirom na proglašenje blaženim. Brat Bonifacije rođen je 1864. u Zbjegovači, kraj Kutine, a preminuo je u 33. godini na glasu svetosti, godine 1897. u Rimu. Bio je posvećeni laik, pripadnik Družbe Sinova Bezgrešnog Začeća u čijoj je službi "posljednjeg desetljeća 19. stoljeća, strpljivošću Joba, do

34

11. listopad, dan naše župe, ove je godine bio iznimno svečan, a za neke od nas i poseban.

Nakon što je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić blagoslovio obnovljeni Pastoralni centar i mjesto gradnje naše nove crkve nekolicina nas je znala da dan nije gotov i da je pred nama još jedno veliko uzbuđenje.

U prilično hladnu nedjelju večer dvadesetak župljana spremalo se na veliki put, na petodnevno hodočašće u Rim.

Svi smo se, dobro raspoloženi, okupili ispred kapele Lovre Brindiškog u ulici Josipa Hama, te zajedno s našim župnikom vlč. Josipom Žagarom ukrcali u udoban Samoborčekov autobus i oko 21 sat krenuli.

Prva stanica nam je bila župa blaženog Alojzija Stepinca gdje su nam se pridružili, isto tako dobro raspoloženi putnici za Vječni Grad zajedno sa svoj im vesel im župnikom, v lč . B o ž i d a r o m C i n d o r i j e m i g o s p o d i n o m S l a v k o m Mandurićem, našim

vodičem. (Čuli smo da je gospodin Slavko sjajan vodič ali tada, neki od nas, nisu znali da je on u stvari hodajuća i pričajuća rimska enciklopedija).

22 sata. Krenuli smo. Nakon pozdravnih i uvodnih riječi naših župnika i molitve svatko se prepustio svojim mislima i očekivanjima. Neki su utonuli u san a neki su pratili put. Ljubljana, Trst, Venecija (da je barem bio dan i da smo samo na par sati mogli na ovoj dionici autoputa malo skrenuti), Padova (sv. Antune čuvaj nas na ovom putu, a i inače), Bologna, Ancona...Naš Samoborček je ostavljao stotine kilometara za nama, a ispred nas je svitala zora i prvi dan hodočašća.

Prvo odredište bio je grad Loreto,

35

Hodočašće u Rim (11. do 17. listopada 2009.)

LORETO

Umbriji, na uzvisini pored auto ceste prema Vječnom Gradu smjestio se gradić opasan zidinama iz srednjeg vijeka. Assisi se pričinja kao grad na gori. Nestvaran, magičan i božanstven. Za početak smo se zaustavili ispred crkve Gospe od Anđela u kojoj je umro sv. Franjo. Naš vodič g. Slavko nam je iscrpno pričao o životnom putu sv. Franje, o putu u kojem je mlad, vrlo bogat čovjek obilato koristio blagodati svjetovnog života i koji je je u jednom trenutku sve to napustio, okrenuo se duhovnosti, te iza sebe ostavio nasljeđe jednog od „najpopularnijeg“ sveca kojeg štuje cijeli katolički svijet. Krenuli smo gore, na tu čarobnu uzvisinu i što smo bili bliže to su oblaci koji su se

najveće marijansko svetište u Italiji. To svetište prema drevnoj tradiciji čuva Gospinu nazaretsku kućicu, zemaljsko prebivalište Marije u Nazaretu. Prema tradiciji kamena Kuća Marijina bila je prenesena „anđeoskim zahvatom“, prvo na Trsat a potom na područje Loreta. No danas se na temelju novih znanstvenih saznanja utemeljila tvrdnja da je kamenje Sv. Kuće stiglo brodom uz ljudsku pomoć. Velika relikvija Sv. Marijine kuće i Drveni kip crne Djevice s Djetetom, bili su nam prvi veliki duhovni doživljaj.

Nakon okrijepe i svega što slijedi iza dugog puta nastavili smo dalje, prema Assiju.

U pitomoj talijanskoj pokrajini

36

se nadvili nad nas bili sve crnji. Kiša, odjednom jaka kiša koja ne prestaje i koja to nema namjeru tako skoro. Velika šteta. No ipak smo se mi, koji smo ovdje prvi puta, odlučili izaći i popeti se do golemog samostana Franjevaca i bazilike svetog Franje. Pri tom smo morali žuriti jer autobus nije stajao na previđenom mjestu. U toj brzini zaista se nije moglo puno vidjeti ali pogled na taj grad i trenutak u kojem smo hodali po tom tlu dao nam je osjećaj svetosti tog mjesta.

Uistinu žalosni krenuli smo prema našem odredištu Rimu željno očekujući, nakon neprospavane noći, krevet. Srdačan doček, odlična večera i bijelo vino s kojim su nas svaki dan častili u Hrvatskom Domu bilo je više od očekivanja. U toplom i ugodnom ozračju, već prvi dan prepuni lijepih doživljaja, otišli smo na počinak.

Prvo jutro u Rimu. Misa, doručak i odlazak našim busom u Vatikan gdje smo smo svaki dan počinjali i završavali našu rimsku priču. Vrlo brzo smo se udomaćili i bilo nam je sasvim prirodno i najnormalnije šetati po Vatikanu, najmanjoj državi na svijetu, ispred velebne bazilike sv. Petra.

37

Program koji smo imali u rukama sugerirao je svakako udobnu obuću i, sigurno, na kraju dana jedan andol.

Ali ništa od toga. Interesantani, iscprni, živopisni i retorički savršeni opisi mjesta, događaja i ljudi, rimskog carstva, kršćanske i katoličke povijesti kao da su nas vraćali u ta davna vremena i otvarali nam neke nove dimenzije.

Vožnja našim Samoborčekom najstarijom cestom na svijetu, Via Appia, do katakombi sv. Kalista, razgledavanje svih najvažnijih znamenitosti od Rimskog foruma, crkve sv. Pavla izvan zidina, nekadašnjeg papinskog sjedišta crkve sv. Ivan Lateranski , Krstionice, Anđeoske tvrđave, Svetih stuba (koje su ostavile osobit dojam na mnoge od nas) Vatikanskog grada, Sikstinske kapele, Vatikanskih muzeja, Panteona pa do Fontane di Trevi, Trga Navona, Španjolskog trga,

KRSTIONICA - Sv. Ivan Lateranski

govornom području. Meksiko, Čile, Njemačka, Francuska, Engleska, Australija... Naravno, spomen svoje župe vjernici su popratili ovacijama i pljeskom. Naše dvije župe, na žalost, nitko nije prozvao ali zadnje papine riječi, kojima se obraćao svim vjernicima, su bile na hrvatskom. Papa nam je dao do znanja da zna da smo ovdje i da je s nama u molitvama za hrvatski narod i našu domovinu. I to je nama bilo dovoljno.

Sretni, punih srca krenuli smo dalje. Uz našeg vodiča znali smo da nas čeka još jedan uzbudljiv i sunčan dan.

Petak je bio naš posljedni dan puta. Ujutro, nakon mise i doručka, kad smo se pozdravljali sa svojim domaćinima bili smo sigurni da ćemo doći ponovno.

Na povratku svratili smo u Ravenu, razgledali najvažnije znamenitosti, i priuštili si još malo guštanja u talijanskom espressu. Do sljedećeg puta.....Arrivederci Italia.

Željka JURIĆ

mnogobrojnih znamenitosti bili su nam neizmjerno nadahnuće i poticaj da vidimo još. Našeg smo vodiča često (točnije stalno) slušali „otvorenih ustiju“, ne vjerujući da nema barem maleni šalabahter kod sebe. Kad nam je rekao – gospodo vi ste mi 400. grupa - bilo nam je sve jasno. Ipak, fascinantno!

Sinergi ja s tar ih vremena, građevine prije Krista koje su na dohvat ruke i istovremeno pogled koji odluta na tekovine današnjih tehnoloških dostignuća i modernog života na svakom su koraku. I to je fascinantno!

No, središnji i najvažniji događaj našeg hodočašća bila je audijencija sa papom Benediktom XVI. 40-tak tisuća ljudi iz cijelog svijeta okupilo se na veličanstvenom trgu sv. Petra i strpljivo u molitvi i pjesmi čekalo dolazak svetog oca. Pojavio se u svom papamobilu, provezao između ushićenih vjernika i s trona, na koji je sjeo, pozdravljao sve župe koje su bile poimence pozdravljene na nekoliko jezika, svaka na svom

38

ASSISI

Prigodom desete godišnjice osnutka 145. brigade HV održala se molitva

kod spomenika hrvatskim braniteljima u Aveniji Dubrava. Uz članove Brigade, zapovjednike te članove obitelji pokojnih branitelja, sudjelovao je i gospodin Gradonačelnik Zagreba.

Obljetnica osnutka 145. Brigade HV

39

Što reći o još jednoj uspješnoj

sezoni naših malonogometaša? Ova je natjecateljska godina

počela malo drukčije nego prijašnje. Naime, kao što smo napomenuli u prošlom broju, na 'uzvratno' domaćinstvo pozvala nas je ekipa iz Mostara jer smo mi bili njihovi domaćini kad su oni nastupali na Završnici prvenstva Hrvatske katoličkih liga u Zagrebu 2008. g. Znate i sami, nije lijepo odbiti poziv, pogotovo iz dalekih krajeva. I tako - jedan kombi i put pod noge na 'međunarodne pripreme'... i zaista je bilo fenomenalno; neponovljivo i s k u s t v o ( V j e r a n e , k a k o

dokumenti?). Još jednom velika HVALA našim prijateljima na predobroj organizaciji (pogledali smo i derbi BIH lige Zrinjski – Sarajevo s Ultrasima!!!). Naravno, došlo je i do međunarodnog 'okršaja' dviju župa: s jedne strane domaćin župa sv. Mateja protiv 'križara' – ekipe Bl. Ivana XXIII. Kao pravi gosti prepustili smo užitak pobjede našim domaćinima, koji su, usput rečeno, zaista odlični nogometaši..

Usput, obratite pozornost na loptu

na donjoj fotografiji... Bravo za fotografa ili je pak to nekakva čudna gravitacija 'dolje' u Mostaru?

I dalje gladni uspjeha

40

Dakle, ljudi, moguće je... I, da,

dobro ste pročitali 450 minuta bez psovke. Hm, čudna neka nogometna ekipa iz Dubrave.

Od ove sezone starta i novo natjecanje – Božićni kup, pa se nadamo da ćete dobre vijesti moći pročitati na našim župnim web stranicama već početkom nove godine.

I za kraj izvještaj o završenoj polusezoni – najbolja gol razlika u ligi (20:5) i samo bod zaostatka za vodećim. Kažu dečki da je proljeće naše!!!

Mario GEČEVIĆ

Nakon prekrasnog vikenda i

povratka u stvarnost, te nakon odlično odrađenih priprema (izbornik Albert bio je zadovoljan 'urađenim'), krenuli smo u proljetni dio i dobro vođeni i uigrani, dogurali ponovno do 4. mjesta i ponovili najbolji plasman dosad, a kao poseban uspjeh na kraju je 'doletjela' i najvrijednija 'kanta' – Trofej za FAIR-PLAY momčad u sezoni 2008/2009. – najcjenjeniji, a i najveći pokal. To ostvarenje posebno dobiva na važnosti ako se zna da se vrednuje ponašanje i odnos prema igri, suparniku i sucu tijekom čitave sezone i to u svim ligama - od 1. do 4. Pozamašan je to broj od 56 ekipa..I još jedan podatak – u 450 minuta (15 utakmica) bez ijedne jedine psovke na terenu! Dečki, svaka čast!

41

(naj-frizura i napadač), Ivan Marijanović (strijelac), Filip Petanjek (tajno oružje), Tomislav Čibarić (dosta je reći: Šokota), Anton Ćibarić (šminker i igrač od zadatka), Mihael Kelemen (zlatna rezerva), Filip Zeba (rezervni golman i najjača podrška) i Oliver Karadakić (najkorisniji igrač s klupe)..

Ovim su se dečkima u ligi krizmanika priključili još i budući krizmanici Matej Jolić, Renato Čibarić, Fran Golubić, Ivan Laškarin i Ante Antić. Sada uvjerljivo vode na tablici 2. lige krizmanika.

Navratite ponekad subotom na teren u Šubićevoj ulici i uživajte u majstorijama ovih virtuoza...

Mario GEČEVIĆ

Od ovog broja počinjemo pratiti jednu novu ekipu koja (nadamo se) počinje stasati i koja će, jednog dana, pokušati dostojno zamijeniti sadašnje 'seniore'.

A, sad nešto o njima. Ove su godine po prvi puta nastupili na Uskrs kupu u konkurenciji krizmanika (u kojoj je 9 ekipa) i osvojili odlično 2. mjesto.

Ubrzo nakon tog turnira krenuli su i kao predstavnici grada Zagreba na državno prvenstvo osnovnih škola u malom nogometu u Šibenik. Naime, bili su pobjednici na razini grada Zagreba i do kraja prvenstva odigrali prvenstvo bez poraza, u ukupno 25 utakmica (od kojih je 24 pobjede i jedan neriješeni rezultat!), te su tako malonogometaši OŠ Mate Lovraka i naši krizmanici, zasluženo postali prvaci Hrvatske!!!

Nastupila je legendarna ekipa

(koja i dalje nastupa u ligi krizmanika), a u sastavu: Nikola Glasnović (budući krizmanik i n a j b o l j i g o l m a n d r ž a v n o g prvenstva), Robert Janjiš (mozak ekipe), Josip Juranović – Jopa (hrabro srce), Dragan Juranović

42

Generacija prvaka

Od rujna 2008. godine skupljali smo materijal za vjeronaučnu olimpijadu. Tema je bila „FRANJO ASIŠKI U IZGRADNJI CRKVE“. Školsko natjecanje održalo se u našoj OŠ Mate Lovraka pod vodstvom vjeroučiteljice Ana-Marije Janković. Bilo je puno prijavljenih, ali samo nas četvero je išlo dalje: Martina Jurković, Antonela Sirovina, Kristina Kinda, Ivan Pavao Kuliš. Marljivo smo učili i sastajali se kako bi zajedno ponavljali. Nije bilo jednostavno popamtiti sve godine i pojmove, ali uz malo truda i Božje pomoći sve je moguće. Pripremali smo se dugih pet mjeseci.

4.veljače 2009. zaputili smo se u

OŠ Retkovec. Bili smo uzbuđeni i u strahu da ćemo zakasniti, ali došli smo puno, puno ranije pa smo i tamo ponavljali da budemo što bolji. Kad su se svi natjecatelji okupili izmolili smo molitvu svetog Franje Asiškog i pogledali kratku priredbu koju su za nas pripremili članovi OŠ Retkovec. Nakon kratke priredbe tražili smo svoja imena i učionicu u koju trebamo ići. U učionici su nas dočekali časna sestra i svećenik. Kao znak gostoprimstva dobili smo tau križ, kalendar i sličicu Franje Asiškog s kratkom molitvom. Sjedili smo jedan iza drugoga i imali istu lozinku. Svatko je pisao svoj ispit, a

43

Vjeronaučna olimpijada 2009.

Župnim suradnicima, vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima, župnim i školskim, orguljašima, pjevačima, članovima zborova i žive krunice, liturgijske grupe…

Župljanima Župe bl. pape Ivana XXIII, na svakom daru, kako duhovnom (molitva), tako i materijalnom. Umirovljenicima koji svakog prvog u mjesecu daju svoj dar. Župljankama i župljanima koji su dali veliki doprinos u pripremi za proslavu Dana naše župe i čišćenja obnovljenog Pastoralnog centra.

Institucijama i poduzećima: Zagrebačkoj Nadbiskupiji i uzoritom g. Kardinalu, Gradskoj upravi i gosp. Gradonačelniku, Vijeću gradske četvrti Gornja Dubrava i gosp. Predsjedniku Vijeća. Tim kabel d. o. o. – g. Ivan Topčić, Instal-prom – g. Robert Hruškar, GOP – g. Stipan Sirovina, Poljo-prom – g. Zlatko Križanić, Elektrokontakt – g. Marin Čunčić, Finalkat – g. Ivica Blažević te posebno gospodi: Stipi Zebi, Denisu Filešu, Ivanu Vegu, Željku Vrkljanu, Vladi Dobroti, Roki Paliću …

ljestvici. Od sreće smo i zaplakali. Puni sreće i zadovoljstva krenuli smo svojim kućama, ali nas dvije smo se htjele pohvaliti našoj vjeroučiteljici u župi, Darki Palić, nismo je našli, ali na misu smo došli radosni i pohvalili se. I naš župnik Josip Žagar i vjeroučiteljica bili su zadovoljni. Pokazali smo joj i priznanja koja smo dobili kao uspomenu na jedno predivno iskustvo.

Bilo nam je zabavno. Družili smo se i zabavljali. Nadamo se da će našu školu i sljedeće godine predstavljati učenici koji će smo potvrditi naše znanje i iskustvo.

Martina JURKOVIĆ, 6. razred OŠ Mate Lovraka

Antonela SIROVINA, 1. razred

na kraju su se naši zajednički bodovi zbrajali, jer smo bili ista grupa. Po završetku pisanja, uputili smo se u blagavaonicu i pojeli sendvič i popili Hlapićev sok. Komentirali smo zadatke i otišli u učionice družiti se i pogledati film o redu Franjevaca. I tamo smo uz još malo grickalica, voća, peciva, čaja i soka nestrpljivo čekali rezultate. Na proglašenju smo bili uzbuđeni. Krenuli su od zadnjeg, pa sve do prvog mjesta. Čekali smo svoju lozinku, ali nikako je nismo čuli. Vjeroučiteljica je znala koji smo i bila je sretna, ali nama nije htjela reći. Kada je već bilo peto mjesto mi još nismo bili prozvani. Mi smo bili drugi, što nas je jako iznenadilo. Trudili smo se, ali nismo mislili da ćemo biti tako visoko na

44

Zahvaljujem...

45

Iz tiska...

46

Impressum Odgovara: Josip Žagar, župnik Grafička priprema: Pavao i Petar Maković Naklada: 3500 primjeraka E-mail: zupa.ivana.23@zg.t-com.hr

Ovaj broj priredili su zauzeti župni suradnici i župnik.