Glasnik 10/2013

TJEDNIK HRVATA U MAĐARSKOJ

Godina XXIII, broj 10 14. ožujka 2013. cijena 200 Ft

Dvi Koljnofke iz sastava „Lipotice" sa Željkom Krušlinom iz Latina

na šopronskom snimanju „Lijepom našom”Foto: Timea Horvat

„Glasnikov tjedan”Komentar

Novi obvezni izborni predmet –etika i/ili vjeronauk i etika

Nakon niza raznih prijedloga, primjerice da se u nasta-vu uvede svakodnevni tjelesni odgoj, konačno, baremse nadamo, prepoznata je i važnost duhovnog odgoja,koja se očituje uvođenjem u satnicu obveznog izbor-nog predmeta – etike i/ili vjeronauka i etike. Sukladno novim zakonskim odredbama, od rujna,dakle od nove školske godine, doći će do bitnih pro-mjena na polju vjeronauka u školi. Naime istodobno suvođenjem etike kao novog predmeta postojat će imogućnost izbora «vjeronauka i etike», kao obveznogizbornog predmeta u okviru satnice. Novi se predmetuvodi uzlazno, dakle ove godine u prvom i petom raz-redu, a zatim postupno i u drugima. U drugim razredi-ma neće biti promjena, vjeronauk će se odvijati kao ido sada. Može li se uvođenjem obvezatnog izbornogpredmeta u nastavu riješiti bilo ćudoredni (moralni)bilo vjerski odgoj? Posve sigurno da se ne može, alimu na neki način, vjerujemo, može pridonijeti.Međutim ostaje otvoreno pitanje zbog čega se onuvodi samo u prvi i peti razred, a ne i u sve razrede.Što će biti s djecom između, i s onima od šestog doosmog razreda?U povodu narečenih promjena Mađarska katoličkabiskupska konferencija izdala je okružnicu o poučava-nju vjeronauka i etike, obraćajući se svećenicima,roditeljima, vjeroučiteljima i vjernicima uz poziv daučine sve kako bi se na području župe što više njihuključilo u vjeronauk u školi izborom vjeronauka ietike. Pri tome ističući kako će i dalje župa ostati naj-važnije mjesto gdje se oblikuje i očituje kršćanskazajednica. Premda se proteklih tjedana Biskupska konferencija islužbeno obratila svim državnim i mjesnim školamaizražavajući da je spremna organizirati poučavanjevjeronauka i etike, mole se župnici da potraže vodite-lje obrazovnih ustanova na području svojih župa i izra-ze spremnost pokretanja školskog vjeronauka na novinačin, ali i da potaknu roditelje na izbor vjeronauka ietike u prvom i petom razredu. U obraćanju roditelji-ma, Biskupska konferencija između ostalog ističe kakoim je Bog povjerio odgoj njihove djece, a da bi onabila sretna, u to ne spada samo fizičko blagostanje,poznavanje znanosti, umjetnosti i ljubav prema športunego i – najviše – to da pronađu svoje mjesto u svijetui dođu u što tješnju vezu s Bogom. Jedno od sredstavaza to je i vjeronauk u školi. Ali Biskupska konferenci-ja u svojoj okružnici ukazuje i na to da vjeronauk uškoli nije dovoljan: «Ipak ne zaboravimo da upis navjeronauk u školi nije dovoljan za potpuni vjerskiodgoj. Potrebna je i zajednička molitva u obitelji.Važno je da obitelj po mogućnosti zajedno sudjelujena nedjeljnoj misi i da se djeca na vrijeme pripreme zaprvu ispovijed, za prvu pričest i za krizmu» – stoji uzostalo u okružnici.Dobro se sjećam djetinjstva, a bila su to drukčija vre-mena, posebno kada je u pitanju vjerski odgoj, kojemuvladajući društveni poredak nije bio nimalo sklon.Međutim vjerski odgoj počeo je već u obitelji, njego-vao se u obitelji, koja je bila temelj šire vjerske, crkve-ne zajednice. Prije svega pitanje vjere bilo je pitanjeuvjerenja i odgoja, a ne izbora nečega obvezatnog.Unatoč tome što je vjerski život bio potisnut iz javnogživota, roditelji su upisivali djecu na vjeronauk, koji sei tada dobrim dijelom odvijao u školi, svi članovi obi-telji zajedno redovito su sudjelovali na nedjeljnommisnom slavlju i na drugim crkvenim obredima,poseb no o najvećim kršćanskim, katoličkim blagdani-ma. A bez toga ni danas neće biti vjerskog, pa nikršćanskog, katoličkog odgoja.

Stipan Balatinac

Druga polovica 20. stoljećadonijela je naglo smanjenjebroja pripadnika naroda koji sunekada živjeli na zajedničkimdržavnim austrijsko-mađarskimprostorima u 18, 19. i prvim de -setljećima 20. stoljeća. NakonPrvoga svjetskog rata oni su senašli kao manjinske zajednice unovonastalim državnim tvorevi-nama, sa svim značajkama kojepojedinca čine dijelom nekoga naroda:jezikom, kulturom, povi ješću... Popisistanovništva od 1941. godine do posljed -njeg obavljenog 2011. godine, čiji nampodaci još ni ovih dana nisu poznati iakose čuje kako će oni biti objavljeni dokraja ožujka 2013. godine, oslikavajunam djelić života ljudi koji su se izjasnilikao Hrvati. Doduše, u popisima 1941. i1949., uz ponudu izbora Hrvat, nudili su

se i Bunjevac, Šokac, a 1960. délszláv(južni Slaven), a 1970. pitanja o narod -nosti nema, od 1980. do posljednjeg popi-sa u ponudi bio je tek Hrvat, ali i «egye-bek» (ostali) u koji se moglo dosta togaupisati, što je poslije izazvalo i, kakočujemo, izaziva nedoumice pri obradbipodataka. Podaci popisa pučanstva mogubiti dobri temelji za proučavanje manjin-ske problematike mnogim granamadrušt venih znanosti, od demografije, pra -

va, sociologije, do politike,ali i dio polazišta za izrad-bu strategije opstanka uidućim deset ljećima. Jednoje sigurno: smanjuje sebroj pripadnika Hrvata uMađarskoj, a njihovo odna-rođenje dio je društvenih idemografskih tijekovaunutar hrvatske zajednice iu Ma đarskoj i primjerice u

drugim državama regije gdje žive pripad-nici manjina. Ako samo navlaš pogleda-mo rezultate posljednjeg popisa pučan-stva, uočit ćemo kako je mladih malo,kako starija populacija prevladava, kakoje bioproizvod nizak. I tako dalje...

U popisu stanovništva iz 2001. godinesveukupno se 14 345 ljudi izjasnilo uMađarskoj kako im je materinski jezikhrvatski. Po podacima popisa iz 2001.

godine, 19 715 ljudi uMađarskoj veže se uzhrvatske vrijed nosti,kul turu i običaje. Popopisu iz 2001. godine,14 788 ljudi u Mađar -skoj koristi se hrvatskimjezikom u obitelji, prija-teljskome krugu. Važnoje napomenuti kako jeupitnik za narodnostiprilikom popisa 2001.bio neobvezatan te kako

su se kod ponuđenih pitanja moglanaznačiti najviše tri od mogućih ponuđe-nih odgovora, a postojala je i rubrika«ostalo». Ako nitko drugi, mi novinariizloženi smo svakodnevno, uputimo li se upovijes na hrvatska naselja, susretima teksa starijim pripadnicima hrvatske zajed-nice (tek oni znaju hrvatski). Hrvati uMa đarskoj dobrano su ostarjeli, što jenepovoljan temelj za njihov budući razvoj.

Branka Pavić Blažetin

Jedno je sigurno: smanjuje se broj pripadnikaHrvata u Mađarskoj, a njihovo odnarođenje dioje društvenih i demografskih tijekova unutarhrvatske zajednice i u Ma đarskoj i primjerice udrugim državama regije gdje žive pripadnicimanjina. Ako samo navlaš pogledamo rezultateposljednjeg popisa pučanstva, uočit ćemo kako jemladih malo, kako starija populacija prevlada-va, kako je bioproizvod nizak. I tako dalje...

2 14. ožujka 2013. HRVATSKI GLASNIK

15. ožujka, Dan Mađarske revolucije15. ožujka, Dan Mađarske revolucije

HRVATSKI GLASNIK 14. ožujka 2013. 3

Aktualno

Godišnja skupština Saveza Hrvata u Mađarskoj, 11. svibnja u BajiPrva sjednica Predsjedništva Saveza Hrvata u 2013. godini bila je 22. veljače u Baji. Predsjednik Saveza Hrvata na nju je pozvao sve članovePredsjedništva, članove Nadzornog odbora te predsjednika Hrvatske državne samouprave. Ova je sjednica u proširenom sastavu održana uzgradi Hrvatskoga kulturnog centra Bunjevačka čitaonica, a na dnevnom su redu bile ove teme: Izvješće o radu u 2012. godini; Izvješće ogospodarenju; Radni plan za 2013. godinu; Proračun za 2013. godinu; Razno.

Sjednici su se odazvali svi članovi Pred -sjedništva izuzev Edite Horvat Pauković, kojaje opravdala svoj nedolazak, i Roberta Ronte,člana Nadzornog odbora.

Uza Savezova predsjednika Josu Ostro -gonca i njegova zamjenika Arnolda Barića,bili su: članovi Predsjedništva Eva Išpanović,Angela Šokac Marković, Ivan Gugan, JozoSolga, predsjednik Nadzornog odbora MijoŠtandovar i član Odbora Martin Kubatov, tepredsjednik HDS-a Mišo Hepp.

U prvoj točki dnevnoga reda Savezovpredsjednik podnio je opširno izvješće o raduu 2012. godini, osvrnuo se na najvažnije dje-latnosti; na kongres 2012. godine na kojem jeprihvaćen novi Statut, na Državni dan Hrvata,na njemu dodijeljene nagrade, na susrete svisokim političkim dužnosnicima Mađarske iRepublike Hrvatske, na sudjelovanje radu na -rodnosnog savjeta pri Mađarskome prosvjet-nom zavodu, na sudjelovanje sjedniciHrvatsko-mađarskoga međuvladina mješovi-tog odbora za manjine, na rad pri okruglomstolu za ljudska prava pri Ministarstvu javneuprave i pravosuđa te na rad pri novouteme-ljenoj radnoj skupini za narodnosti pri Mi -nistarstvu ljudskih resursa. Naime, sukladno sVladinom uredbom 1039/2012. (II.22.), osno-van je okrugli stol za ljudska prava pri Minis -tarstvu javne uprave i pravosuđa. U okvirimatoga odbora djeluje nekoliko skupina, međuostalim i tematska radna skupina za narod -nosna pitanja. Delegirat se moglo putem jav-nog natječaja što je Savez Hrvata u Mađar -skoj još lani i učinio.

Po izvješću, koje je Predsjedništvo jedno-glasno prihvatilo, Savez svoju djelatnost ispo-ljava kroz široki raspon manifestacija, od bal-skih zabava, regionalnih i seoskih danaHrvata, programa vjerskog karaktera, hodo-čašća, svetih misa na hrvatskom jeziku, krozasuradnju s nizom udruga, klubova i kulturnihdruštava, koncerte, programe kojima se nje-guju mjesni običaji, večeri folklora, tambu -raških susreta, malonogometnih susreta, ri -bič kih natjecanja, izložaba, te njegovanjeveza s matičnom domovinom.

Iz Izvješća o radu u 2013. godini i Iz -vješća o gospodarenju vidljivo je kako jeSavez svoju djelatnost ostvarivao sredstvimadobivenim natječajem putem Vladine Fon -dacije «Wekerle», od članarina, potporeVeleposlanstva Republike Hrvatske u Budim -pešti, te sredstava ostvarenih natječajima. U 2012. godini Savez je gospodario s 4 796 104 Ft, od čega je iznos od uplaćenečlanarine 515 100 tisuća Ft. Na računu je 31.prosinca ostalo 2 545 842 Ft.

Povela se rasprava o Radnome planu i

Proračunu za 2013. godinu. Spomenula se iSavezova nekretnina u Ul. Nagymező 68.

Radni plan i plan proračuna sastavljen je uskladu s odredbama kongresa, ostvarenimnatječajnim sredstvima, članarinom, doprino-sima sponzora. Zaključeno je kako će Savezsvoju djelatnost na polju njegovanja običaja,materinskoga jezika ostvarivati u svim regija-ma u Mađarskoj gdje žive Hrvati. Kao naj-važniji zadatak Predsjedništvo smatra što sko-riju normalizaciju odnosa s dvije civilneudruge: Društvom gradišćanskih Hrvata uUgarskoj i Društvom Horvata kre Mure.Naglašeno je kako treba jačati članstvo, tekako tijekom godine treba nastojati pridobitiu članstvo što veći broj hrvatskih udruga ipojedinaca. Savez je sudjelovao na raspisa-nom natječaju Fonda ministarstva ljudskihresursa za djelatnost civilnih udruga u 2013.godini. U Radnom je planu niz programa, odkojih su najistaknutiji Državni dan Hrvata usuorganizaciji s HDS-om, Državni dan hrvat-ske gastronomije, koji bi se održao u Baji usvibnju, Skupština Saveza Hrvata, 11. svibnjau Baji, Markovo na Fancagi u Baji, Božićnikoncert u Pečuhu, Pranje na Dunavu uMohaču, regionalni Dani Hrvata, programivezani uz ime Stipana Blažetina u Zali,Kultura bez granica, programi koji se planira-ju u Gradišću. Najvažnijim partnerom uostvarivanju svojih ciljeva Savez smatra HDSs kojim se usklađuju državni interesi, zadaci iprogrami, sudjeluje se obostrano sjednicamadvaju tijela, zajednički održavaju veze smatičnom domovinom, te suorganizirajuprog rami. Najvažniji strateški partneri regio-nalnih Savezovih organizacija jesu mjesne iteritorijalne samouprave. Savez njeguje veze sdiplomatskim predstavnicima matične domo-vine, predstavnici Saveza sudjeluje konferen-cijama, radu Narodnosnog savjeta pri vladiRepublike Hrvatske. Savez aktivno sudjelujeradu Narodnosnog savjeta pri Mađarskomprosvjetnom institutu, te u savjetodavnom

tijelu i pri Okruglom stolu zaljudska prava te u radu narod-nosne radne skupine pri Mi -nis tarstvu ljudskih resursa. Usvezi s Radnim planom done-sena je odluka da se na dnevnired stave osnivačka i vlasničkaprava, obveze i odgovornosti,suodnos Saveza Hrvata u Ma -đarskoj i HDS-a nad tjedni-kom Hrvata u Ma đar skoj,Hrvat skim glasnikom.

U točki «razno» sa žalje-njem je zaključeno kakomnogi članovi ne plaćaju re -

dovito članarinu primjereno prihvaćenimobvezama, pa je donesena odluka kako će sedo sredine travnja oni obavijestiti o načinimauplate zaostalih obveza (neuplatama) te će seoni koji ne srede članske obveze nakon zada-nog roka isključiti iz članstva. Odlučeno je dase briga o članstvu povjeri osobi koju ćezadužiti predsjednik Joso Ostrogonac. Zak -lju čeno je kako će Savez posredstvom HDS-anapraviti statis tiku, aktivnosti, nazočnostizastupnika HDS-ove Skupštine koji su ušli uSkupštinu sa Savezove liste.

Zaključeno je kako je pred Savezom godi-na velikih zadataka u kojoj se što prije trebapočeti pripremati na izbore za mjesne, terito-rijalne i državnu samoupravu 2014. godine.Ako Savez želi učvrstiti svoje političke pozi-cije, treba se itekako dobro pripremiti.


PEČUH – Dana 13. veljače Hrvatskasamouprava Baranjske županije održalaje svoju redovitu sjednicu kojom je pred-sjedavao predsjednik sedmočlanogazastupničkog tijela Mišo Šarošac. Nadnevnom redu uz ostalo bilo je usvajanjeodluke o proračunu Hrvatske samoupraveBaranjske županije u 2013. godini. Kakosaznajemo, Samouprava će gospodariti sostatkom iz prošle godine, godišnjomdržavnom potporom za djelovanje terito-rijalnih narodnosnih samouprava od 443666 Ft te godišnjom potporom iz proraču-na Samouprave Baranjske županije kojaza godinu 2013. iznosi milijun forinti.Hrvatska samouprava prošlu je godinuzavršila pozitivno s ostatkom od 300 000Ft, većih teškoća nema, kaže njezin pred-sjednik Mišo Šarošac dodajući kako susredstva – s obzorom na činjenicu kako uBaranjskoj županiji djeluje 41 hrvatskasamouprava – više nego skromna.

Predsjednik SHM-a Joso Ostrogonac i zamjenik predsjednika Arnold Barić


Predavanje o hrvatsko-mađarskim odnosimaPokret pomirenja naroda Karpatskog bazena Charta XXI. 15.veljače u Domu dijaloga priredio je program o povijesti hrvatsko--mađarskih odnosa. Pokret pomirenja smatrao je važnim da sepotakne tema u svezi s priključenjem Hrvatske Europskoj Uniji.O zajedničkoj povijesti Hrvata i Mađara predavao je povjesničarDinko Šokčević.

U okviru programa Dinko Šokčević, povjesničar, sveučilišni profe-sor, dobar poznavatelj hrvatske povijesti, književnosti, povijestiumjetnosti, održao je predavanje o suživotu Hrvata i Mađara tijekomstoljeća. Istaknuo je da na tom području hrvatski i mađarski narodimaju najstariju državotvornu tradiciju, čak više od osam stoljećaživjeli su u jednoj državnoj zajednici, a suživot u znatnom dijelu slu-žio je za dobrobit oba naroda. Profesor je kritizirao udžbenike u koji-ma još i danas stoji da je kralj Ladislav I. osvojio Hrvatsku, unatočtomu što to osvajanje nije bilo u klasičnom smislu riječi, jer vojnepostrojbe ondje nije ostavio. Ni poslije to nije bilo potrebno jerKoloman, potomak Sv. Ladislava, nagodio se s hrvatskim dostojan-stvenicima i 1102. g. u Biogradu okrunjen je za kralja Hrvatske iDalmacije. Povjesničar je napomenuo da od tog datuma računamopostojanje zajedničke države, koja je jedna od najdužih i najuspješni-jih zajedničkih država u povijesti Europe. Mađarski i hrvatski staležiu 16–18. stoljeću zajednički su postupali protiv habsburških apsoluti-stičkih nastojanja, u plemićkoj i staleškoj državi pojavile su se prveklice nacionalne ideologije, jer su smatrali da vlada strana dinastijanad Dunavskom dinastijom, koja se oblikuje. Glavni su neprijateljibili Turci. Hrvatski su staleži u 17. stoljeću došli do zamisli potpuneravnopravnosti, ali ni to nije dovelo do raskida, jer opasnost odTuraka držala ih je zajedno. Dva naroda povezivala je ne samo prijet-nja Turaka nego i takvi plemići kao što su bili Zrinski, koji su sebesmatrali i Hrvatom i Mađarom. Na te odnose nije dobro utjecalaWesselényieva urota (1664–1671), koja je uzrokovala i pogibijuZrinskih i Frankopana. Habsburgovci su nesmiljeno razarali tu sura-dnju, plašili hrvatske plemiće. Mađarski su staleži na zasjedanju par-lamenta u Budimu 1790. željeli postići da mađarski jezik bude služ-beni jezik od Karpata do Jadrana, ali su se hrvatski zastupnici pobu-nili protiv toga. Tu je započeo raskid, ali još ne u potpunosti izmeđudvaju naroda. Hrvati su htjeli latinski jezik, koji je do tada bio rab-ljen, inače bi došli do diskriminacije zbog mađarskog jezika. G. 1848.Ilirski je pokret ojačao, pa s njim i nacionalna ideologija u Hrvata,željeli su federaciju s ostalim slavenskim narodima, ali je Bečki dvormađarsko-hrvatsku državnu zajednicu želio zadržati u svome carstvu.Mađarska reformistička oporba razmišljala je o dualističkoj metodi.Jelačićev ishod je bio napad osobe centralističkog poretka. Nakon1849. Hrvati su se opet obratili Mađarima jer nisu htjeli biti zajednos Bečkim dvorom. Hrvatska unionistička stranka 1868. nagodila se sFerencom Deákom, to je bio osebujan miješani ravnopravni i podre-đeni odnos. Mađarska je priznala Hrvatsku posebnom političkomnacijom, samo su novac i gospodarski poslovi bili zajednički, to sumogli izmijeniti isključivo dva parlamenta. Profesor Šokčević jerekao da su Hrvati bili nezadovoljni Nagodbom, ali je vidljivo da sus njom i dobili, jer su položili temelje nacionalne države i građansko-ga društva. Do potpunog raskida došlo je nakon I. svjetskog rata,područje se raspalo na uslužne male države. Prema povjesničaru,kada u regiji svatko postane članom Europske Unije, političari će tre-bati prepoznati da male države u regiji trebaju se složiti, moraju senagoditi, jer to je jedini put k njihovu uzdizanju.

Program Hrvatskog kazališta16. ožujka u 18 sati Fadil Hadžić: Državni lopov, Bikić;20. ožujka u 15 sati György Schwajda: Nema više škole, u izvedbidječje pozornice Sziporka, kazališna dvorana;21. ožujka u 18 sati, otvaranje izložbe slikara i scenografa ŽeljkaSenečića, galerija Čopor/t/-Horda;23. ožujka u 19 sati Fadil Hadžić: Državni lopov, Ludbreg; 26. ožuj kau 15 sati György Schwajda: Nema više škole, u izvedbi dječje pozor-nice Sziporka, kazališna dvorana.

BUDIMPEŠTA – U organizaciji Zavoda za istraživanje i razvojprosvjete pri Ministarstvu ljudskih resursa, i ove se godine održavanatjecanje srednjoškolaca iz hrvatskoga jezika i književnosti. Prvikrug, pismeni dio, priređen je u siječnju, na koji se iz pečuškeHrvatske gimnazije Miroslava Krleže prijavilo pet, a iz budimpeš-tanske Hrvatske gimnazije osam gimnazijalaca. Drugi krug, usmenidio, ujedno i završnica, priređuje se u poned jeljak, 25. ožujka u10.30 sati, u Croaticinim prostorijama. Pravo na su djelovanje uzavršnici stekla su četiri gimnazijalca. Njihove od go vore vrednujetročlani prosudbeni odbor na, čelu s pred sjednicom Matildom Bölcs,te članovi Stipan Karagić i Tomislav Krekić.

SANTOVO – Kako je već tradicija, u Santovačkoj se župi svakegodine organizira trodnevna duhovna priprava za Uskrs, koja sepozivanjem svećenika iz druge župe održava posebno za hrvatsku imađarsku zajednicu. Ove će se godine trodnevnica održati od 18. do20. ožujka. Duhovnu pripravu hrvatske zajednice sva tri dana spočetkom u 18 sati vodit će velečasni Franjo Ivanković, župnik izvojvođanskog Tavankuta. Pola sata prije mise bit će mogućnosti zasvetu ispovjed na materinskom jeziku. Budući da je u tijekumađarska crkvena godina, Muka Isusova na hrvatskom jeziku pjevase samo na blagdan Cvjetnice, 24. ožujka, na nedjeljnoj hrvatskojmisi, s početkom u 11.15.

TRAJŠTOF – Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov Vassrdačno poziva 20. marcijuša, u srijedu, od 18.30 uri u Socijalnicentar Trajštofa (Flugplatzstrasse 8) na predavanje mag. RobertaSučića, pod naslovom „Je tambura instrumenat GradišćanskihHrvatov?“ i veljek potom na drugi referat na temu Od driva dotambure, o čemu će povidati Poli Berlaković. Priredbu će mužičkioblikovati Poljanci, a potom ZIGH poziva na mali bife.


Partneri su u projektu Slatina(vodeći korisnik), selurinskazaklada Brantner-Koncz, Na -šice te slatinski Zavičajnimuzej. Ukupna vrijednost pro-jekta iznosi 373 772,50 eura, odčega se na Slatinu odnosi 191405 eura, na zakladu Brantner-Koncz 100 080 eura, na Zavi -čajni muzej 32 972,50 eura te naNašice 49 315 eura. Bespov -ratna potpora iznosi 85% vrijed-nosti proračuna pojedinoga projektnog part-nera.

Sredinom veljače 2013. godine u Slatini, utamošnjemu Zavičajnom muzeju održana jepočetna konferencija spomenutoga projekta.

Márton Szűcs, voditelj Zajedničkog teh -ničkog tajništva IPA sa sjedištem u Budim -pešti, govorio je o projektima ostvarenim uMađarskoj i njihovim iskustvima, a sam pro-jekt predstavili su Marin Kokorić, voditeljprojekta s hrvatske strane, i Robert Győrvári,voditelj projekta s mađarske strane. O povije-sti i značenju željezničke pruge, uporabombrojnih podataka i fotografija, izlagala jeDragica Šuvak, ravnateljica Zavičajnog mu -zeja u Slatini.

Glavne su aktivnosti projekta u tomMuzeju uređenje i opremanje memorijalnesobe Milka Kelemena, muzejske knjižnice ipomoćnih prostorija ukupne površine 181,85m2, uređenje muzeja u Selurincu i renoviranjemuzejske građe, u Našicama obnova muzej-ske građe i kupnja opreme za Kulturno--umjetničko društvo te tamburaški i puhačkiorkestar. Osim toga projektom je planirano iniz događanja kao što su konferencije, izlož-be, koncerti itd. Provedba projekta započela

je 1. veljače 2013. godine, a završit će 31.svibnja 2014. godine. (radioslatina.hr)

Vodeći je partner projekta Slatina, a osta-li su projektni partneri zaklada i muzejBrantner-Koncz u Selurincu, Zavičajni muzeju Slatini i Našice. Pridruženi su partneriSelurince, Zavičajni muzej u Našicama i sla-tinska Turistička zajednica. Projekt je u skla-du sa zajedničkom razvojnom strategijomSlatine, Sigeta i Selurinca te Virovitičko--podravske županije.

Ostvarenjem aktivnosti iz ovoga projekta,uza spomenuto, povećat će se suradnja ovihgradova i razviti mreža suradničkih programai gradskih udruga, ustanova, što će biti dobrapraksa za buduće programe prekograničnesuradnje. Glavne aktivnost projekta odvijat ćeza glavne gradske svečanosti: Dan gradaSlatine, Međunarodni glazbeni festival, DaniMilka Kelemena u Slatini, Dan gradaSelurinca, Antunovo i Dani hrvatskih šuma uNašicama. Projekt će poslužiti i kao uzorbudućih programa kulturne suradnje, jer jezajednička povijesna baština još uvijek nedo-voljno istražena, a bitna je za obadvije zemljekoje rijeka Drava oduvijek spaja.

(-hg-)

Od carske željeznice do održivog razvoja turizma područja Slatina–Selurince–Našice

U okviru 3. natječaja za prijavu projekata za financiranje bespovratnim EU sredstvima iz IPAprekograničnog programa Mađarska–Hrvatska, Slatini je odobren projekt pod nazivom „Odcarske željeznice do održivog razvoja turizma područja Slatina–Szentlőrinc–Našice”.

Međimurska županijapozvana da se priključi

Pannon EGTC-uZamjenik međimurskog župana MatijaPosavec 19. veljače boravio je u Pečuhugdje se sastao s predsjednikom PannonEGTC-a i gradonačelnikom dr. ZsoltomPávom, ravnateljem Pannon EGTC-aJanošem Giranom i zamjenikom ravnateljaTiborom Hebarom kako bi dogovoriličlanstvo Međimurske županije u najvećemteritorijalnom udruženju u srednjoj Europi.Zamjenik župana Posavec i pročelnica UOza gospodarstvo i promet mr. sc. VesnaHaluga prikazali su čelništvu PannonEGTC-a sve prednosti priključenja Međi -murske županije ovoj važnoj organizaciji.Posavec je izrazio želju Međimur ske župa-nije za članstvom u Pannon EGTC-uponajprije zbog mogućnosti daljnjeg raz-voja multikulturalnosti, skrbi za mlade iprovedbe zajedničkih razvojnih projekata iprograma s područja gospodarstva, zaštiteokoliša i posebice turizma. Europska jeUnija za financiranje projekata i programateritorijalne suradnje u financijskoj pers -pektivi 2014–2020. predvidjela 12 milijar-di eura, zbog čega je važno u što kraćemvremenskom razdoblju odrediti zajedničkeprojekte i programe kako bi se u što većemdijelu prihvatilo u navedenom iznosu.Bez obzira na složenu proceduru ulaska upunopravno članstvo, čelništvo je jedno-glasno prihvatilo Posavčev poticaj i pozva-lo Međimursku županiju da se odmah uk -ljuči u određivanje projekata te da kao pro-matrač aktivno sudjeluje u radu EGTC-a.Prihvaćena je i Posavčev poticaj da se učlanstvo pozovu i susjedne županije, što jetakođer jednoglasno prihvaćeno, pa je zatravanj dogovorena konferencija na kojojbi se odredile procedure glede članstva uPannon EGTC-u.Međimurski dožupan izrazio je iznimnozadovoljstvo tim sastankom. Uvjeren je dase članstvom Međimurske županije uPannon EGTC-u otvaraju brojne novemogućnosti, a što je najvažnije, mogućno-sti financiranja projekata i programa kojiće pridonijeti daljnjem razvoju Međimurjau cjelini i pozicionirati ga na karti istaknu-tih europskih regija. ` (www.emedjimurje.hr)

BUDIMPEŠTA – U okvirima manifesta-cije «Majstori i učenici» pokrenute 2012.godine, u kazališnoj dvorani Kuće običaja(Hagyományok Háza, Budimpešta I,Corvinov trg 8) u srijedu, 3. travnja, spočetkom u 19 sati nastupa Orkestar Vizini najstariji hrvatski gajdaš, nositelj naslova»Majstor narodne umjetnosti» PavaoGadanji.


Intervju

Živko Mandić: Pismu piva prilipa divojkaOstvaraji uma i duha santovačkih Hrvata

Razgovarao: Stipan Balatinac

Zašto si se prihvatio skupljanja, spašava-nja naše ugrožene baštine? Ili drukčije, kakoi zbog čega je nastala ova knjiga koju siposvetio svojim suseljanima? Zašto bašnaslov Pismu piva prilipa divojka?

Potječem iz jednostavne seljačke obiteljigdje se pisana riječ, napose ona na hrvatskomjeziku iznimno cijenila. Osobito moja mamaznala je mnoštvo narodnih pjesama koje namje kazivala, pa sam već u djetinjstvu usisao usebe tu nepresušnu ljubav prema pučkomestvaralaštvu. Navest ću slučaj koji me je do -dat no potaknuo na spašavanje naše baštine.

Kada sam bio učenik I. r. gimnazije, moja„stara” (očeva mama), gledajući sliku svojedavno upokojene mame, reče: „Al je mojamama znala mlogo lipi i dugački pisama.”A ja odmah: A zapisali ste ih? Dakako, nitkotada nije ni pomišljao da se one zapišu, naj-manje moja „stara” koja je bila udovica iothranjivala šestero djece. Nasreću, razmjer-no rano, dakle već za gimnazijskih dana,spoznao sam važnost sakupljanja narodnogablaga, naime ako narodne umotvorine ne stavimo na papir, one kao da i nisu bile, na -vijeke će se izgubiti, leći će u grob skupa sosobama koje su ih u svom pamćenju ušču -vale. Stoga sam zanesenjački i ustrajnoprikup ljao sve naše narodne vrednote, u sklo-pu njih i pučke pjesme mojega rodnogSantova, i to sve u želji da ih jednom objavim,i ovako u oplemenjenom ruhu, u obliku knji-ge, da ih vratim svome zavičaju, tamo gdje suone i nastale, da se moji suseljani, a i ostaliHrvati, ponose tim trajnovrijednim ostvaraji-ma uma i duha jednostavnih ratara kojinajčešće nisu mogli birati život kakav suhtjeli, stoga su pjevali o životu kakav su že -ljeli, i to neda ćama i neimaštini usprkos.Posvetio sam je mojim suseljanima da ostanuvjerni svekolikom nasljeđu naših predaka.Naslovom sam htio naglasiti da je ovdje riječo Hrvatima, i to onima kojima je zavičajnigovor ikavica, i to ona čista poput suze, kaokod slavnoga Bartola Kašića. Naime kadačujemo da se negdje govori ikavicom, budimouvjereni da su posrijedi Hrvati. NajvišeHrvata, čak 60-ak %, govori upravo ikavicom.Knjigu sam inače onaslovio po jednoj mitološ -koj pjesmi iz te zbirke. Budući da je riječ opjesmama, razumljivo je da smo na naslovni-cu stavili sliku pjevačice, Santov kinje DarinkeOrčik, kako bi nam svojom izvornom šoka-čkom nošnjom još većma uresila ovu knjigu.

Za buduće sakupljače bilo bi zacijelo ko -risno doznati kako si prikupljao narodneumot vorine. Kada si počeo skupljanje, kolikovremena si radio na knjizi? Koliko si pjesama

skupio, i jesu li sve one uvrštene u ovu knjigu?

Pokojni Đuro Šarošac često je znao govo-riti da prikupljati usmeno narodno blago naj-bolje je u 2. polovici kolovoza kada seljakmalo odahne, a još bolje zimi. Bio je u pravu.Ja međutim stanujem u gradu, a skupljati sammogao samo onda kada sam boravio uSantovu, stoga sam se koristio svim mogućimprigodama da zabilježim od toga što više.Najprije stare ljude treba privoljeti da surađu-ju sa zapisivačem. Valja pitati za njihovozdravlje pa za djecu i unuke. I tek kada sepomalo i duševno približiš k njima, trebanaglasiti koliko je važno spašavanje narodnihumotvorina, da su to naše vrijednosti kojekanimo objaviti u knjizi gdje će biti navedenoi njihovo ime kao kazivača. Obično kada samotišao kojemu našem čovjeku, nisam zapisaosamo pjesme, nego sam nastojao iz njega „isti-ještiti” sve što zna: svekoliku onomastičkugrađu, pučke pripovijetke, bećarce, jezičnoblago itd. Počeo sam ih bilježiti još 1960-ih,najprije u obitelji, kod rodbine, zatim od susje-da pa sam tako redom posjetio takoreći svakuosobu. To sam, dakako, obavljao uz kraće idulje stanke jer sam međudobno radio i nadrugim knjigama. Pri skupljanju rijetko samse služio magnetofonom jer sam opazio da tostarima smeta, nego sam tekst radije pisao.Zatim sam pak zapisano pred kazivačem glas -no pročitao kako bi se štošta možebitno jošdotjeralo. U našem je narodu oduvijek posto-

jala nutarnja želja da se osjećaji, raznoraznidogađaji priopće ljepše, u obliku pjesme, naj-češće rimovane. Zato nije čudno što i uSantovu nalazimo zavidan broj pučkih pjesa-ma, što je Santovo prava riznica narodnogastvaralaštva. Korice ove knjige obuhvaćaju348 pjesama. Nisam uvrstio samo one kojimaje kazivač znao tek neznatan dio.

U skupljanju umotvorina važna uloga pri-pada tvojim kazivačima, odnosno kazivačimakoji su njima kazivali, koje si ti upoznao samonjihovim posredovanjem. Koji su to najpozna-tiji narodni pjevači koje ističeš u knjizi? Štonam možeš reći o njima, i o radu s njima? Imali ih još i danas?

U prošlosti narodnih je pjevača jamačnobilo više. Do danas se održalo sjećanje nadida-Ignju Mandića (nadimak: Mišetin, r.1827) koji je u starosti oslijepio, a svojimkazivanjem epskih pjesama zabavljao mnoge,dok je njegov bratić guslao. Poznata je kazi-vačica bila i Marija Bartulova (r. 1862). Te suse pjesme prenosile usmenim putem, to jestjedni su ih spjevali, drugi su ih pamtili i pre-nosili mlađima. Svaki bi bolji kazivač unioštogod novo, odnosno ponešto smetnuo suma, pa bi se pjesma pomalo mijenjala putu-jući od usta do usta, od naraštaja do narašta-ja, stoga kod nekih imamo više inačica.

Stvaratelja narodnih pjesama u Santovubilo je čak i 1970-ih godina. Izdvajam iznim-no nadarenu Anicu Jozić-Prodan (r. 1889)koja je s lakoćom sastavljala stihove. Jednom,

Prigodom predstavljanja u Croaticinoj višenamjenskoj dvorani autor knjige Živko Mandić i novinar Stipan Balatinac, u prosincu 2012. godine


pošto mi priopći pučku pripovijetku, reče:„Dođi sutra pa ću ti isto to ispripovidat onakoslično”, što bi imalo reći: rimovano, u pjesmi.I sutradan mi, bez ikakva zapisa, napametpriopći podulju pjesmu Ada i vila. Međukazivačima ima i nekoliko Be reš kinja koje suse udadbom preselile u Santovo, pa one, na -ravno, kazuju pjesme iz svoga djevojaštva.Međutim Bereg i Santovo zbog blizine, isto-vjetnoga govora i čvrste rodbinske poveza -nosti u prošlosti, možemo smatrati jednomzajednicom. Valja naglasiti da je pretežitavećina kazivača bila iznimno susretljiva,shvatili su da tu oni imaju važnu ulogu, pa sumi zdušno pomagali. Meni se ovdje priopće-ne pjesme uglavnom već nisu pjevale, negokazivale. O većini, zapravo, i ne znamo jesu lise pjevale ili kazivale. Po mom sudu, posljednjakazivačica bila je Anica Blažetin-Gorjanac (r. 1935), danas, nažalost, također pokojna.

Mislim da ni svrstavanje građe nije lakposao. Kako si to uspio?

Proučio sam meni dostupnu literaturu iustvrdio da kod svrstavanja građe autori nisujedinstveni, mogli bismo reći: koliko autora,toliko načina. Ja sam ovdje nastojao primije-niti podjelu koju smatram najboljom, a kojupredlaže Tvrtko Čubelić. Riječ je o poznato-me hrvatskom povjesničaru književnosti i fol-kloristu. Valja reći i to da zbog isprepleteno-sti njihovih značajki neke je pjesme teže uka-lupiti u danu skupinu. Svu tu golemu građupodijelio sam u dva dijela: na lirske i epskepjesme. Lirske pjesme pak u četiri velike sku-pine, i to: prigodne, mitološke, ljubavne pje-sme i balade. Svaku od ovih skupina dijelimna podskupine, primjerice prigodne pjesmena Pjesme uz narodne obrede i običaje,Posleničke pjesme, Zdravice, Predsvatovske,Sva tovske pjesme, Šalaje i poskočice, Us -pavanke, Tužbalice. I tako redom.

Poglavlje Prigodne pjesme prilično jeopširno, koje bi pjesme posebno istaknuo?

Pjesme uz narodne obrede i običaje nižuse prema kalendaru, dakle najprije donosimpokladne pjesme, pa one o Blagoslovu žita naMarkovo, pa kraljičke pjesme koje se pjevajuna Duhove. Uspio sam zapisati i dvije dodol-ske pjesme, naime taj običaj prizivanja kiše uSantovu se održavao sve do I. svjetskog rata.Dragocjene su i posleničke pjesme, koje suprastarog postanja. Kako bi im rad bio lakši,ljudi su uzgred na odgovarajući ritam pjevaliili izgovarali neke stihove.

Začuđuje, a ujedno i raduje činjenica da uovoj zbirci ima čak 15 mitoloških pjesama.Slažeš li se sa mnom da te pjesme imaju vrlostare tematske korijene?

Da, to su pjesme u kojima se spominjunebeska tijela i prirodne pojave (Sunce,Mjesec, zvijezde, vjetrovi) te nadnaravna bića(vile, vještice). Takve pjesme imaju vrlo starekorijene jer potječu iz vremena kada su timitovi bili duboko usađeni u čovjekovoj svi-jesti. Naši su ljudi još i u drugoj polovici 19.stoljeća vjerovali u nadnaravna bića, u dobrei loše vile, u zločeste vještice, pa u lukavog

vodenjaka, vatrenog čovjeka, zlohotnogazmaja.

Kod ljubavnih pjesama imamo podskupi-nu Vojnička písma. Može li se znati je li toznačajka samo santovačkih vojnika ili jetakvih stihovanih pisama bilo i drugdje uHrvata?

Vojnici koji su bili daleko od svojih, uratu, željeli su doma poslati što ljepša pisma,pa se tako uobičajila pisma u stihovima, i tonajčešće u deseteračkima. Uspio sam pronaći11 takvih pisama, jedno je pisano još za traja-nja tzv. Bosanskog rata (1878), a ostala u I.svjetskom ratu. Puni su nježnosti, boli i čež-nje za domom. Često se završavaju s nekommolbom, npr. Moljite se za mene soldata / nekkraj bude prokletoga rata! Jedno stihovanopismo našao sam u Mohaču, a dva u Andza -begu. Navodno, u južnoj Slavoniji za trajanjaspomenutog rata također je bilo takvih pisama.

Jednom si rekao da si, što se ovdje priop-ćenih pjesama tiče, najponosniji na sakuplje-ne balade. Zašto?

Kada sam kao student pola godine bora-vio u Sofiji, moj cimer bio je jedan Finac kojije doputovao najviše zato da proučava bugar-ske balade. Ta ljubav prema toj vrsti lirskihpjesama prešla je i na mene. Uspio sam otrgnuti zaboravu 37 santovačkih balada.Premda obrađuju neki potresan, tragičandogađaj, u narodu su bile omiljene jer sunatopljene čistom lirikom. Omiljene su i zatošto su u njima opjevane većinom stvarneosobe, stvarni događaji, koje njihov stvarateljčesto uljepšava. Često susrećemo u njimanesretnu djevojku koju roditelji prisiljavaju dase uda za nedraga. Zato narodni pjesnik u jed-noj od njih poučava svoje suseljane, pa veli:„Neka ružu kraj duda saditi / jel brez suncamora uveniti, / uveniti ko i svaka mlada / kojunjevi udali za stara.”

Naš narod nije samo tugovao, nego jeznao i zbijati šale, o čemu, uostalom, svjedo-či i podskupina šaljivo-podrugljivih pjesama.Iznimno su zanimljive i savršeno jezično obli-kovane. Zna li se uopće tko ih je sastavio?

Santovci su se voljeli šaliti, razgaljivati

svoju dušu bezazlenim šalama. Tako su seznali rugati Dolanjci i Goranjci te stanovnicipojedinih ulica. U tome su prednjačili Furkaši(stanovnici Furke, tj. Adyeve ul.) i Prnjavorci(žitelji Dózsine ul.). Spretno su umjeli opje-vati kakve šaljive događaje, ismijati raznoraz-ne ljudske mane, ponajčešće lijenost, pijan-stvo, umišljenost. Točno se ne zna tko ih jesastavio, tek se nagađa: nadareni su bili npr.Marko Fucin (r. 1861), Bariša Blažetin (r. 1886), Janja Balažev-Prodan (r. 1899),Stipa Blažev (r. 1908).

Rodoljublje, poput crvene niti, pruža sekroz više pjesama, ali je taj osjećaj najizrazi-tiji u socijalno-rodoljubnim pjesmama. Što jenašega čovjeka potaklo da stvara takve pjesme?

Potkraj 19. st. madžarski se nacionalizamsvom silinom oborio i na naše Santovce. I državne i crkvene vlasti činile su sve kako binas odnarodile. Htjele su pokidati i našu zadnjusponu s matičnim narodom, pa nas prisiljavaleda se odreknemo svega što je naše, čak i prezi-mena. U to su vrijeme rođene rodoljubne pje-sme koje ovdje tvore posebno poglavlje. Njimase snažila nacionalna svijest, takve pjes me poti-ču na ustrajnost, na otpor protiv protunarod -nosne politike ondaš njih vlasti.

Iznimno vrijedan dio knjige čine brojnebilješke s posebno vrijednim podacima iz većzaboravljene nam prošlosti, jednako kao istare fotografije, s kojima je knjiga ne samourešena nego i dodatno obogaćena. Što zatebe znače takve fotografije?

Uza svaku pjesmu nalazimo bilješku gdjepriopćujem kazivačevo ime i godinu rođenja,od koga je čuo pjesmu, te možda neke zanim-ljive podatke vezane za danu pjesmu.

U knjizi ima 120-ak starih fotografija.Neke su iz 1890-ih, a većina iz 1. polovice 20.st. Obično se kaže da svaka fotografija vrijedikao stotine napisanih riječi. Na njima vidimonaše davno upokojene sunarodnjake, njihovunošnju, i to blagdansku jer su se (do 1920-ih)fotografirali isključivo na proštenje (VelikaGospa). Iz tih starih fotografija zrači nekaintimna toplina, zato ih često promatram izahvaljujući njima uranjam u meni tako draguprošlost kada je hrvatstvo u nas još bilo snaž -no poput nabujale rijeke.

Ovo je, ako se ne varam, tvoja osma knji-ga. Hoće li ih biti i ubuduće?

Kako bih upotpunio etnološko istraživanjerodnog mi sela, bilježio sam i kraće narodneumotvorine poput poslovica, zagonetaka,pitalica, frazema, pučkih prispodoba. U dog -ledno vrijeme izlazi i ta knjiga, naslov joj jeBiser po biser – ogrlica. Onomastičku i topo-nomastičku građu bivše Santovačke župe(Santovo, Bereg i Kolut) obuhvaća rukopis snaslovom Na izvoru bistrom, koji je priprem-ljen za tisak. Budući da je govornika santo -vač koga govora sve manje, osjećam se duž-nim pripremiti i opsežan rječnik toga milo -zvučnoga govora. Osim toga zabilježio sam ipodosta pučkih pripovjedaka, što bi takođerbilo poželjno objaviti.

Živko Mandić

Pismu piva prilipadivojkaOstvaraji uma

i duha santovačkih Hrvata


39. Noćima progonstva, pokraj vatre plama,Dok je u kotliću riblja čorba vrila,Usrid čudnog posila, pod opaklijama,Ljudska je sirotinja glad svoju tažilaU tužnoj nevolji što ih teško muči,Nemilosna stvarnost – plamičak još tinja,Za danom granuća uzdišu, virujućiU slobodu žudnu, ta vična svetinja,Odagnat će najzad mrskog tiranina,Odagnat će najzad mrskog tiranina.

40. Ali, jedno veče, kad se dan umori,I nebroj zvizdica zatitra na nebu,Prilika se ljudska prid sjatištem stvori.Od gladi i žeđi pa i teškog puta,Mal’te da se sruši na jednu kolebu,Jedvice uzmogne rič da progovori,Gledaše ga ljudi lica zabrinuta.Kad izusti: „Hvaljen Isus, ljudi”,Najstariji reče: „I ti hvaljen budi”,Najstariji reče: „I ti hvaljen budi.”

41. Sidonja se snebivo od znatiželje,Kakva te je sudba, momče, uputilaU močvarnu Adu, na „Otok spasenja”?„Otkud tebi, sinko, orlovskih krila,Da među nas sleti, otkuda smjelosti?”„Krsno su mi ime, kum i kuma dali,Po volji i želji, Matijom prozvali.Ko posumnja mojoj šokačkoj čestitosti,Grišnoj duši neka mu Bog prosti,Grišnoj duši neka mu Bog prosti.”

42. Najstarijeg starca, s moći vidovnjaka,Slušalo je rado i staro i mlado.Svaka mudra rič bać-Tune prvakaŠtitila je i bodrila ogorčeno stado.„Ne padajmo u očaj, draga braćo moja,Poruka je Božja, traži nam spokoja!Već se bliži časak sudbonosnog danka,U liku junaka na konjicu bilu,I od srebra-zlata krasnome odilu,I od srebra-zlata krasnome odilu!”

43. „I još nešto, ljudi, sa mnom se zlo zbilo,Duša mi je grišna, Šugino se tilo usmrtilo,Pa sam svoju dragu tužnu ostavio,Najviše žaleći što je srcu milo.Prilipa Marica mi je nevistica bila,Za smrt osornika, turskog prokletnika,Gazdački je Beno mene okrivio.”

„Ne brini, sinko, svima nam je dikaŠto j’ nestalo turskoga krvnika,Što j’ nestalo turskoga krvnika.”

44. Kad se vist pročula među uskocima,Nada se zacakli u ljudskim očima,I momčeta smista s radošću primiše,Ljubazno hvališe, grliše, gostiše.O takome činu furt su sanjarili,Izgleda, snovi su se obistinili,Ta on bi im mogo čak i vođom biti.Iz nesnosnog stanja navik izbaviti?Tu svoju namiru baš nisu ni krili,Tu svoju namiru, baš nisu ni krili.

45. Po kolibama ga ponosno vodili,Zgode i nezgode tri puta slušali,O zaslužnom koncu janjičarskog skota,I kol’ki je Beno i birov sramota,Sirotinju svoju s’ njime podilili,Svaku ričcu momka sladosno slušali.Za Maricom su žene brinule, žalile,Moleć dragog Boga da loše ne prođe,Da im priko leda živa, zdrava dođe,Da im priko leda živa, zdrava dođe.

46. „Evo nam Matije, dike Šokadije,U njega se narode, slobodno udajmo,Kraj mene mu misto, neka sidne amo!”Kad se momče smisti, bać-Tuno proslovi:„Godine su prošle, život ide kraju,Vrime je pristiglo, meni priostaje,Draga braćo moja, uskočki sinovi,Da misto pridadem mlađem naraštaju,Koji će nas povest rodnom zavičaju,Koji će nas povest rodnom zavičaju.”

47. „Al vam uistinu i to moram rećiDa me od čudnih snova i sad mori mora,Molim Boga vazda da me od njih spasi.U mrkoj ponoći prida mnom bez ričiNenadno ugleđem nikog čudnog stvora,Iz zubatih ralja vatre plami, prže,Sa bivolje glave oštri rozi strše,U zvirskim šapama, topuz sav u krvi,Kopitama topće da me jadnog smrvi!Kopitama topće da me jadnog smrvi!”

Nastavlja se

Raspored misa na hrvatskomjeziku u Budimpešti

Svete mise na hrvatskom jeziku u crkviSvetog Mihovila, u budimpeštanskoj Vackojulici služe:31. ožujka, Uskrs, Vjenceslav Tot OFM iArpad Horvat SJ;14. travnja Vjenceslav Tot OFM; 28. travnjaArpad Horvat SJ;12. svibnja Vjenceslav Tot OFM; 26. svib njaArpad Horvat SJ;9. lipnja Vjenceslav Tot OFM;23. lipnja Arpad Horvat SJ.Mise počinju u 17 sati.

Trenutak za pjesmuSergej Jesenjin

Pismo majciJesi l’ živa, staričice moja?Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.Nek uvečer nad kolibom tvojomOna čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te čestozbog mene veoma zabrinutui da ideš svaki čas na cestuu svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te čestouvijek isto priviđenje muči:kako su u krčmi finski nožu srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!Od utvare to ti srce zebe.Tako ipak propio se nisamda bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,i srce mi živi samo snom,da što prije pobjegnem od jadai vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrturašire se grane pune cvijeta.Samo nemoj da u ranu zorubudiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,nek miruje ono čega ne bi:odveć rano zamoren životom,samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!Nema više vraćanja ka starom.Ti jedina utjeha si moja,svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te čestoviđaju onako zabrinutu,i ne idi svaki čas na cestuu svom trošnom starinskom kaputu.

Marko Dekić Bodoljaš

O pokladnom običaju mohačkih bušara„Poklade su, poklade su, milo janje moje,

Barem da su, barem da su u godini troje...”

(Narodna)(Epski spjev)

„U čast drevnoga mohačkoga šokačkohrvatskogbušarskog običaja, koji je na temeljuUNESCO-ove odluke, počev od 2009. godine,postao dijelom svjetske kulturne baštine”.


Velika nagrada za kulturu gradaPečuha KUD-u Tanac

i Orkestru VizinZa njegovanje narodnosne kulture KUD-uTanac i njegovu pratećem Orkestru Vizinbit će dodijeljena Velika nagrada za kultu-ru grada Pečuha, 15. ožujka 2013. godineprigodom gradske proslave državnog praz-nika u pečuškoj koncertnoj dvorani Kodaly.Skupština grada Pečuha 17. siječnja na zat-vorenoj sjednici donijela odluku o dodjeliVelike nagrade za kulturu grada PečuhaKUD-u Tanac i Orkestru Vizin. Po ocjenizastupnika Skupštine grada Pečuha, KUDTanac i Orkestar Vizin zavrijedili su nagra-du svojim višedesetljetnim radom (KUDTanac utemeljen je 1988. godine, 2013.godine slavi 25 obljetnicu djelovanja) nakulturnoj slici grada Pečuha, i istaknutimnjegovanjem narodnosne kulture na među-narodnoj razini. KUD Tanac postigao izni-man uspjeh, osim sakupljanja narodnogablaga Hrvata u Mađarskoj, i njegovim pri-kazom i očuvanjem te osvajanjem izvrsnihrezultata na državnim natjecanjima talena-ta. Nagradu je Skupština grada Pečuha ute-meljila 2011. godine kao priznanje onimakoji svojim životom i radom, nadarenošćuuvelike pridonose duhovnom i kulturnomrazvoju grada Pečuha. Veliku nagradugrada Pečuha prvi je dobio tenor svjetsko-ga glasa Domingo Placido glavni pokrovi-telj programa Pečuh – europska prijestolni-ca kulture 2010.

Bogatstvo...

Iz obiteljskog arhiva olaske obiteljiŠvegal: Antun Horvat, 1960.

To su dvojezične slikovnice: Ženidba kralje-vića žabe / A békakirályfi házassága;Domišljati sluga / A leleményes szolga; Kra -lje vić i djevojka koja ne zna presti / A király-fi és a fonni nem tudó leány. Dvojezična sli-kovnica Ženidba kraljevića žabe / A békaki-rályfi házassága, Bajka / Tün dérmese izdanaje 2010. g. u nakladi pečuške Hrvatske sa -mouprave, a Mirko Ćurić napisao je bajku naosnovi jedne pučke pripovijetke iz 1936. g., ana mađarski ju je presadio Đuro Franković.Ilustracije je načinila Andrea Bassi. Urednikje izdanja Mirko Ćurić.

Dvojezične slikovnice Domišljati sluga /A leleményes szolga; Kraljević i djevojkakoja ne zna presti / A királyfi és a fonni nemtudó leány mađarska su izdanja slikovnicaMirka Ćurića nastale po đakovačkim narod-nim bajkama u izdanju budimpeštanske izda-vačke kuće Napkút Kiadó Kft., uz potporuNacionalnog fonda za kulturu. Ilustracije sli-kovnice Domišljati sluga potpisuje AndreaBassi, ilustracije slikovnice Kraljević i djevoj-ka koja ne zna presti Monika Vladislavljević,a prijevod obadvije bajke na mađarski načinioje Đuro Franković. Slikovnice su izdane 2012. g.

Programom „đakovačka slikovnica”, većse desetu godina za redom predstavlja djecislikovnica s narodnom bajkom iz đakovačko-ga kraja koju obradi Mirko Ćurić i prilagodije današnjem vremenu, a netko od akadem-skih slikara to ilustrira. Tako se 2012. g. zao-kružio niz, deset godina – deset slikovnica.Ali ima ih zapravo 15, jer su dvije prevedenena engleski jezik, a tri na mađarski.

(bpb temeljem glasa-slavonije.hr)

Bajke i basne za najmlađeU svijetu đakovačkih bajki – naziv je programa putem kojeg se đakovačka javnostveć godinama upoznaje sa svijetom bajki i basni. Tako je krajem 2012. godinepredstavljeno 15 slikovnica književnika i profesora Mirka Ćurića s đakovačkim baj-kama. Zanimljivo je kako je između 15 slikovnica i tri slikovnice Mirka Ćurića, bajkešto ih je na mađarski jezik preveo Đuro Franković.

Mirko Curic

A leleményesszolga

Domišljati sluga

Prijevod na madarski jezik / Magyar nyelvre fordítottaFrankovics György

Mirko Curic

Kreljevic i djevojka koja ne zna presti

A királyfi és a fonni nem tudó leányPrijevod na madarski jezikMagyar nyelvre fordította

Frankovics György

1000 Ft

OSIJEK – Mađarski kulturni i znan stveni časopis «Rovátkák» u nakladi HunCroa isuizdavača Mađarskoga znanstvenog i umjetničkog kruga Pragma u Hrvatskoj, te Katedre zamađarski jezik i književnost u Osijeku, objavio je po zornosti vrijedne napise iz povijesti iknjiževnosti. Đuro Franković na temelju jugoslavenskih arhivskih dokumenata donosi studijuO prihvatu mađarskih izbjeglica 1956. godine u Jugoslaviji. Naime poslije pada ’56. Ma -đarske revolucije 220-ak tisuća ljudi napustilo je Mađar sku, od toga nakon otvaranja granice19.857 izbjeglica dobilo je smještaj u 42 jugoslavenska prihvatna tabora. Većina je izbjeglihposlije preseljena u zapadne i prekooceanske zemlje te manji broj izbjeglica, uglavnommaloljetnici, vraćeni su u Mađarsku. Suzana Režić donosi tekst o životopisnim elementimapjesnika Janusa Pannoniusa, poznatog po imenu Ivana Česmičkog (1434–1472), bivšegapečuškog biskupa. Zsombor Lábadi i Da jana Váci skupno objavljuju napis pod naslovomPutopis i povijesno pamćenje u tekstovima Viktora Garádya, te svoj stih objavljuje István B.Foky. Glavni i odgo vorni urednik časopisa je Károly Lábadi.


U petak pred samim početkomjavnoga snimanja HRT-a, predšopronskom športskom dvoranomgužva je neizmjerno velika. Naautobusu dopeljani gledatelji, svi-rači, tancoši i ostali izvodjačiraspolažu jednim ciljem, na vrimezajti na ov spektakularni Gradišćeshow, koji je za ovu priliku skupa-donesao morebit najveći broj Gra -dišćancev iz trih zemalj u zadnjiljeti. Uz to vrlo lako je upametzetida ovu priliku nisu izostavili nivodeći hrvatski političari, posebnona tlu Ugarske, a veliko je i predstavničtvo inaših civilnih udrugov. Sliva Kemljanci unarodnoj nošnji na transparentu pozdravljajupradomovinu i njeve partnere u Požegi i Ple -ternici, malo dalje kiseška ekipa sidi i maše sgrbom povijesnoga grada, a u velikoj hali imadost fanov nastupajućega hrvatskoga sastavaGazde. Na črnoj majici daleko bijelu slova dase zna, zbog koga su došle žene iz Koljnofa i

Austrije. Slavonski rekljini, kockasti šali snatpisom Hrvatska s još razne fele oznakov,relikvijov su slobodno nošeni sa strane gleda-teljev, ki su i ovako željili dati svitu na znanje,veliki je to dan u žitku Gradišćanskih Hrva -tov. Branko Uvodić, „zaštitni znak” ter vodi-telj ove emisije, u prekrasnoj, s rukom sašije-noj baranjskoj, rubači pozdravlja na bini pri-padnike gradišćanskohrvatskoga naroda, čiji

preci pred skoro petsto ljet su seganuli iz pradomovine da bi si naovom području našli novi žitak,nove zemlje i obećavajuću buduć-nost. Prilikom pozdravne ričinaglasi da je Hrvatska televizija spuno ljubavi došla snimiti ovuemisiju u Gradišće. Previše mjestanij za prozni dio, već skupnisastav gradišćanskih tancošev, odPetrovoga Sela do Kemlje, pred-stavlja uvodni „Undanski tanac”,po uputstvu Štefana Kolosara.Andraš Handler, predsjednik

Društva Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj,dr. Stanko Horvat, predsjednik Hrvatskogakulturnoga društva Gradišće, i RadoslavJanković, predsjednik Hrvatskoga kulturnogasaveza u Slovačkoj, svi pojedinačno daju glasvlašćoj i općoj velikoj radosti da Hrvatska i naov način želji posvetiti pažnju GradišćanskimHrvatom. Potom se naredaju na pozornici ipredstavljaju svoje i naše bogatstvo različite

Spektakularni Gradišće show u ŠopronuMisece prlje objavljena senzacionalna vist da će Hrvatska radio-televizija konačno i u Ugarskoj snimiti svoj jako popularni serijal„Lijepom našom“, prošli tajedan je zašla do ostvaranja. Štab emisije od šezdeset peršonov već dani je gostovao kod nas, a iz pet kamio-nov su se opreme doselile u sridnje Gradišće, da na 8. marcijuš, petak, prepoznatljive kulise ove emisije u šopronskoj MKB Areni jurgotove stoju. Polag terenske potpore domaćina, dr. Franje Pajrića, predsjednika Hrvatske samouprave u Šopronu, i uz pomoć trih naj-jačih kulturnih društav na tlu Gradišća (iz Slovačke, Austrije i Ugarske) je oblikovan folklorno-zabavni gala program za publiku, ukom je sve skupa sudjelivalo 300 izvodjačev uz najveće veselje 1500 ljudi, ki su došli sa sve strane Gradišća, Ugarske ter i Hrvatske.

Branko Uvodić s trimi predsjedniki:Andrašom Handlerom, dr. StankomHorvatom i Radoslavom Jankovićem

Gradonačelnik Šoprona dr. Tamás Fodor pozdravlja nazočne

Tancoši Gradišća

Šima Jovanovac s Gazdami je jačio o Hercegovini

grupe i solisti/ce: Hajdenjaki iz Dolnje Pulje,Kolo Slavuj iz Beča, Muški jačkarni zborHrvatskoga Jandrofa i Čunovski bećari,jačkarice Pujanke, ŽVS Vesele Gradišćankeiz Unde, koljnofski tamburaški sastav Štra-banci, s njim zapjeva i mlada Mjenovka Han -na Daraboš, petroviski tamburaši Koprive, kimuzički sprohadjaju i Tome Jankovića. Kolj -nofske Lipotice se predstavljaju s vlašćomnotom, a zaguslaju i fileškoj jačkarici ŠtefikiFazekaš, nadalje tamburaški sastavi izPajngrta, Klimpuha, Cogrštofa, Hatsko koloiz Novoga Sela, Graničari iz Fileža, Harmo -nija iz Velikoga Borištofa, Agneza, Ivica,Matej i Perica Mijić sa šokačkom jačkom, a i

naši umočki Kajkavcitakaj dobivaju nekoli-ko minutov za doka-zanje: ima nas i naše-ga folklorno-narodno-ga bogatstva, tako natamburi kot i u jački.Darija Krstičević, vo -diteljica Ureda Vlade

Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvat -ske, uz ostalo istakne: „Mi smo na vas gizda-vi, a posebno na vaš gradišćanskohrvatskijezik, koji ste uspjeli sačuvati tijekom pet sto-ljeć, zato vam i posebno hvala!” Gradona -čelnik Šoprona dr. Tamás Fodor kot domaćinpozdravlja štab HRT-a i veliki spektakl, a dr.Franjo Pajrić u kratki riči nacrta i svoj ljetniprojekt, kako će u duhu 480. obljetnice dolas -ka predakov Gradišćanski Hrvati napraviti istiput, na isti način kot se je to zgodalo pred pol

jezeroljeća u našoj povijesti. Dok prave zvijez -de dospenu do pozornice, publika se zagrije.Gazde s Antonijom Šolom, Šimom Jovanov -cem s pjesmom iz Hercegovine, ŽeljkomKrušlinom iz Latina, i ne nazadnje i Kru -noslavom Slabincem vidljivo zdignu općuatmosferu, neke još i na noge. I u Gradišćujako obljubljeni Slavonac, čiji dida, kako smoto i doznali, rodom je iz Mohača, predstavi sekot showmen i kabaretist s vici, a i ugarskimijačkami. Pri kraju skoro četverournoga sni-manja moderator programa se oprosti od odu-ševljenoga gradišćanskoga mnoštva s riči:„Ne ka Vas dragi Bog čuva, volimo Vas!“Potom se zaori završna pjesma iz većstogutov: Glori, glori aleluja, za život nam snagedaj!“ U kasnu noć do doma nas ljulja jačka ićut, kako i svidoki govoru, lipo je bilo na„Lijepom našom.“ Emisije iz Gradišća ćetemoći pogledati na HRT1, u dvi dijeli, 23. i 30.marcijuša, s početkom od 18.05 uri.

-Tiho-


Štrabanci s Hannom Daraboš

Koprive s TomomJankovićem

TS Kajkavci

Antonija Šola s Gazdami


Već četvrtu godinu zaredom, u pečuškome Restoranu Pezsgőház, uorganizaciji Matice hrvatske Ogranak Pečuh, priređeno je druženje uzHrvatski bal, koji je uvijek petkom navečer, ove je godine održan 15.veljače, a matičari se brinu za dobar program, večeru i dobru zabavu.Tako je bilo i ove godine. Na Balu su uz članove spomenutog Ogrankabili i njihovi prijatelji. Kako kaže Matičin predsjednik StjepanBlažetin, cilj je družiti se na Balu koji ima hrvatski značaj, onakav

kako samo Matica hrvatska zna stvoriti, a proizlazi iz zadataka spo-menute udruge. Animiranje hrvatskih sadržaja širokog dijapazona, odtribina, književnih večeri, predstavljanja knjiga, brige o mladima, dobalskoga druženja. Stoga se matičari iz godine u godinu brinu kako biu svečanom otvaranju Bala i u glazbenoj ponudi zadovoljili one kojimu se odazovu. Unatoč vremenu krize irecesije, Balu je nazočilo stotinjak gostiju,a među njima brojni uglednici javnogaživota hrvatske zajednice i grada Pečuha.Tako i pečuški dogradonačelnik Péter Czizikoji svojom nazočnošću tradicionalnopočasti spomenuti Bal. I ove je godinegosp. Csizi, uz predsjednika StjepanaBlažetina i generalnu konzulicu LjiljanuPancirov, na hrvatskom jeziku pozdraviogoste. Za prog ram se pobrinula Klapa sol izPaga koja je dospjela u Pečuh zalaganjemravnatelja Zavičaja d. o. o. Tibora Radića.Uz klapu Balu je nazočilo i nekolikoPažana, među njima i bivši ravnateljTurističke zajednice grada Paga SlavkoPernar, kojeg i naši Pečušci dobro poznaju. Bal su počastili i pred-sjednik HDS-a Mišo Hepp, predsjednik Saveza Hrvata u MađarskojJoso Ostrogonac, zamjenica predsjednika HDS-a Angela ŠokacMarković, niz zastupnika najvišega političkog tijela Hrvata u

Mađarskoj te mnogi dragi Mati -čini gosti koji svake godine svo-jom nazočnošću pridonose održa-vanju tradicije i uspješnosti Mati -čina Hrvatskog bala, naravno, uzvjerne matičare.

Supotporu održavanju Baladali su Udruga baranjskih Hrvata iGeneralni konzulat RepublikeHrvatske u Pečuhu te brojni daro-vatelji iznimno vrijednih nagrada

ovogodišnje tombole. Niz nagrada našao je sretne dobitnike, koji su uzizvrsnu večeru i glazbeni ugođaj Klape sol nazočili Balu do sitnih noć-nih sati. Branka Pavić Blažetin

Foto: Kristina Goher

Bal Matice hrvatske Ogranak Pečuh

Klapa Sol iz Paga

Katoljci na balu s glavnom urednicomHrvatskoga glasnika

Tomo Füri sa svojim društvom

Mišo Šarošac u društvu mladih dama

Šeljinske su dame redovito gošćepečuškog bala

Matičin predsjednikStjepan Blažetin i pečuškigradonačelnik Péter Csizi


15. ožujka Dan mađarske revolucije

Dan nastajanja Deklaracije onazivu i položaju hrvatskoga jezika

15. ožujka 1848. godine u Pešti je izbilaMađarska revolucija koja je osim općih zna-čajka europskih ustanaka protiv feudalacaimala ponajprije karakter mađarske borbe zasamostalnost. Skupina mladih intelektualacaizišla je na ulice boreći se za slobodu protivtadašnjega feudalnog sustava Austro-UgarskeMonarhije. Pridružilo im i desetak tisuća gra-đana. Vođa borbe bio je Lajos Kossuth, arevoluciju je predvodila skupina studenata načelu sa Sándorom Petőfiem. Zahtjevi narodabili su sažeti u 12 točaka, među kojima su bilii oni o slobodi tiska, imenovanju nezavisnemađarske vlade ili pak ukidanju kmetstva.Zahtjevi su prihvaćeni, pa su nastali tzv. tra-vanjski zakoni. No sljedeće godine Bečkidvor pokreće izravnu agresiju na Mađarsku.U ljeto 1849. Mađari su poraženi, a mnogi odpristaša revolucije pogubljeni. U spomen nate događaje obilježava se 15. ožujka Danmađarske revolucije.

15. ožujka 1967. nastala je Deklaracija onazivu i položaju hrvatskoga književnog jezi-ka jer hrvatski jezikoslovci nisu bili zadovolj-ni rječnicima i pravopisima u kojima se jeziknazivao hrvatskosrpskim. Toga dana Dekla -raciju je potpisalo tadašnje Društvo književni-ka Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove.Objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujkas potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenihi kulturnih ustanova, u kojoj su izneseni nega-

tivni stavovi o Novosadskom dogovoru.Upozoreno je na neravnopravan položajhrvatskoga jezika te je zatražena ravnoprav-nost svih jezika naroda u Jugoslaviji.Objavljivanje teksta izazvalo je oštru i nega-tivnu reakciju.

Nakon objavljivanja Dekla racije uslijedioje oštar odgovor vlasti. O Deklaraciji seraspravljalo na najvišim državnim ustanova-ma, pa čak i u Saboru Republike Hrvatske.Njezini su potpisnici bili oštro napadnuti iosuđeni, a od ustanova posebice Matica tenjezino članstvo. Unatoč žestokoj reakcijitada vodećih krugova Komunis tičke partije inegativnim posljedicama koje je odmahpotom Matica osjetila u svom radu, taj jedogađaj označio početak otvorenog istupanjanjezinih članova u borbi oko temeljnih hrvat-skih nacionalnih interesa.

- hg -Tjednik Telegram objavio

je Deklaraciju

Svaki Martinčanin ima i zna dio svoje nogo-metne priče...

Martinčani i njihov Nogometni klubZrinski tijekom proteklih desetljeća postoja-nja uvijek su imali vezu i s nogometašima ususjednoj Hrvatskoj, igrale su se prijateljskeutakmice u Martincima, ali i u Slatini,Rakitovcima, i da ne nabrajam, o tome znajuoni koji su nekada igrali... Sadašnja momčadNK Zrinski pohvalit će se prijateljstvom sNogometnim klubom Kaptol iz Kaptola, skojim nogometno i ino prijateljstvo traje većnekoliko plodnih godina. Dana 23. veljačezatekli smo nogometaše spomenutih klubovau prijateljskoj utakmici na umjetnom terenu uPečuhu. Druženje nakon utakmice organizira-no je u Hrvatskome klubu Augusta Šenoe, uztamburaše iz Kaptola.

Ljubo Laić, trener NK Zrinski, martinačkizet, od 1993. godine igra nogomet u Mar -tincima, i bio je dio momčadi onog naraštajakoji je osvojio amaterski Kup Szabad Föld(utemeljile su ga novine Szabad Föld, prvazavršnica igrana je 1964. godine i tako krozčetrdeset godina), te je momčad NK Zrinskiigrala predigru završne utakmice Kupa.Godine 1995. osvojili smo Zadunavski kup,kaže trener Laić koji još uvijek aktivno igraako zatreba. Završivši trenersku školu, Laić jeveć četiri godine trener NK Zrinski i zadovo-ljan je uspjehom koji Klub postiže zadnjihgodina, te današnjim sastavom momčadi.Momčad čine uglavnom dečki iz Martinaca, štoje politika Kluba koji djeluje zahvaljujućiSeoskoj samoupravi i podupirateljima iz mjesta.

Prije dvadesetak godina Klub je financira-la zadruga i Samouprava, bila su to nekadruga vremena, u Klubu je igrao velik brojigrača sa strane, iz Barče i Pečuha. Danas tonije tako. Okolnosti su se dobrano promijeni-le, a nekoliko nogometnih zanesenjaka poku-šava već nekoliko godina s mladim Mar -tinčanima ostvarivati što bolje nogometnerezultate. Trenutno NK Zrinski igra u II.županijskoj ligi. Proljetni dio sezone polakopočinje.

Prijateljska utakmica između NK Zrinski iNK Kaptola igrana 23. veljače bila je pravaprovjera pred sezonu, igrali smo s dobrim ijakim klubom te pružali jak otpor, a oni suzasluženo pobijedili, kaže Laić dodajući kakoradi s 25 igrača, ima ozljeda, tu su putovanja,škole, studiji, otprilike petnaestak igrača idena utakmice... NK Zrinski u II. županijskojligi poslije zimskog dijela prvenstva našao sena osmome mjesto i zaostaje 12 bodova zaprvim. Uspjeli smo vratiti u Klub nekolikonaših mladića koji su igrali u višim ligama.Među najboljima je David Šimara, potomLevente, Varga zvan Tejföl, Zsólt Kanasz, aima i nas nekoliko starijih koji rutinom poma-žemo dečkima, tu su još Balaž Silović, iAndrija Hideg oni nam dolaze iz I. županijskelige, Norbert Hir došao je iz Foka t, a imamoi jednog mladog izuzetno nadarenoga šesnae-stogodišnjeg vratara, Petera Skrajčića te senadamo kako će nam se vratiti kao vratar iBlaško Berki.

Ponosan je na NK Zrinski i predsjednikKluba Jozo Solga, ponosan je na povijestmartinačkog nogometa i na današnju mom-čad. Prošle smo godine iz III. prešli u II.županijsku ligu i cilj nam je zasada ostati isačuvati mjesto u njoj.

Raduje se plodnoj suradnji s NK Kapto -lom iz Kaptola i prijateljstvu s tamošnjimpredsjednikom Kluba Davorom Bošnjakomkoji ne krije zadovoljstvo prijateljstvom zapo-

četim prije šest godina. Gospodin Bošnjakkao lovac često je boravio u Pečuhu pa i loviou lovištima oko Martinaca, imao prilike saz-nati za NK Zrinski te kao predsjednik NKKaptol ponudio suradnju Martinčanima. NKKaptol već niz godina uspješno igra u Prvojžupanijskoj ligi i sada je treće plasirana mom-čad. Igra u skupini koju čini 16 klubova, kon-kurencija je snažna, i obveze su velike, jednaod njih su i četiri kategorije podmlatka, a NK

Kaptol, budući da u Općini Kaptol imamnogo djece, ima čak pet kategorija podmla-tka. Klub ima veliku podršku Općine kojapokriva 80% svih potreba, a preostalih 20%sredstava pokrivaju pokrovitelji, prijateljiKluba, roditelji.

Osvrnuvši se na odigranu prijateljskuutakmicu, Davor Bošnjak kaže kako je naj-važnije da nije bilo ozljeda, utakmica je odi-grana u športskom i prijateljskom ozračju,kao i uvijek kada se momčadi dvaju klubovasretnu, a to je godišnje najmanje dvaput.Posjeti su obostrani i naizmjenični.

Predsjednik NK Zrinski Jozo Solga velikako su Martinci malo selo, s nešto više odtisuću stanovnika, s malo djece i malo dječa-ka, a još manje onih koji pri tome imaju italent te sklonost za nogometnu igru. Da -našnji naraštaj nogometaša NK Zrinski dobarje, vidi priliku kako će se u Martincima slje-dećih desetak-petnaestak godina igrati dobarnogomet. Dodaje kako NK Zrinski po mažeSeoska samouprava, koja održava svlačionicui teren, a ima i mnogo osoba koje pomažu radKluba. Želimo da se naši dečki druže i davidimo kako se igra nogomet na jednoj višojrazini, kao u NK Kaptol. Naši su se nogome-taši danas dobro istrčali i svaki put prigodomovakvih prijateljskih utakmica vide kolikotreba raditi ako i mi želimo za nekoliko godi-na igrati sličan nogomet.



Nogometno prijateljstvoMartinčani su ponosni na svoj Nogometni klub imena Zrinski. Kako mi kaže predsjednik Kluba Jozo Solga, sada se istražuje kada se uMartincima počeo igrati nogomet i otkada martinački Nogometni klub nosi ime Zrinski. Kažu, iako još nije u potpunosti dokazano, kakoima tome ove godine već 75 godina. U proteklim desetljećima nogomet je bio i ostao dio života martinačkih muškaraca, ali i žena, majkakoje su svoju djecu i muževe pratile i prate s utakmice na utakmicu. Igralište u Cretiću uvijek ima svoje vjerne navijače, i dobre igrače.


ZAGREB – Akademija centralno-europskih škola (ACES) započinje natje-canje za najbolje projekte u okviruprekograničnih školskih partnerstava.Tema je ovogodišnjeg poziva «Ja i drugi:Otkrivanje raznovrsnosti oko mene i umeni». Sudionici mogu prijaviti projektedo 30. travnja 2013. godine. Natjecanjekoje organizira ACES predstavlja jednuod najvećih međunarodnih školskih mre -ža u regiji. Hrvatska je jedna od zemaljakoje sudjeluju u natjecanju. Škole širomHrvatske pozvane su da pronađu partner-sku školu u jednoj od zemalja sudionicaACES-ovih programa, putem baze koja jedostupna na adresi www.aces.or.at/part-nerfinder, a partnersku školu moguodabrati u skladu sa zajedničkim interesi-ma i zahtjevima. S odabranom školomrazrađivat će zamisli za zajednički projektkoji će se baviti različitim vidovima raz -novrsnosti, kao što su samobitnost, diskri -minacija, zajednički standardi i vrijednos-ti. U da našnjem društvu raznovrs nost jenorma, a ne iznimka: ljudi raz li čitihnacionalnosti, vjera, godišta, spola i sek-sualne orijentacije žive skupa i trebali bise jednako odnositi jedni prema drugima.Škole, a posebno školski projekti kao štoje ACES, pružaju mogućnost među -djelovanja s ljudima iz različitih okruže -nja, te uzajamne razmjene iskusta va iučenja. Od 2007. godine ukupno 33 školeiz Hrvat ske sudjelovale su u ACES-ovomprogramu, a škole koje su protekle godinedobile nagrade za svoje prekogra ničneprojekte jesu Ekonomska i upravna školaOsijek, Elektrostrojarska škola Varaždin iCentar za odgoj i obrazovanje „IvanŠtark“ iz Osijeka. Ove godine, osim ze -malja bivše Jugoslavije, sudjeluju i Al -banija, Austrija, Bugarska, Češka, Ma -đarska, Moldavija, Rumunjska i Slovač ka.(www.culturenet.hr)

BUDIMPEŠTA – U Hrvatskoj školi učetvrtak, 21. ožujka, otvoreni je dan zazainteresirane roditelje i učenike. Uokviri ma toga dana može se posjetiti prvisat prvog razreda osnovne škole koji vodiučiteljica Dejana Šimon i drugi sat četvr -tog razreda osnovne škole koji vodi IvetBanga.

PEČUH, OSIJEK – Autobusni prijevoz-nik Pannon Volán s 1. travnja pokrećetjed nu putničku liniju između Pečuha iOsijeka. Već niz godina nema izravneautobusne veze spomenutih gradova iakoje potreba za njom velika. Autobus bi pro-metovao petkom, od Pečuha, preko Mo -hača i Graničnog prijelaza Udvara pre koBaranje prema Osijeku te bi nakon satzadržavanja u Osijeku krenuo istim pu temnatrag prema Pečuhu. Prema Mađar skojbi se s hrvatske strane pokrenula autobus -na linija koja bi prometovala nedjeljomposlije podne.

Klanje pitanca na kiseški načinPod peljanjem mesara Lojzija Fehera, 9. februara, jutro, Loci Meršić, Joško Horvat, ImreHaršanji i Šandor Petković u Temerju su „unimili” izibranoga ovoljetnoga pitanca zakisešku hrvatsku zajednicu. 220 kg tešku svinju rastrančerali su već u Kisegu na škol-skom dvoru i u kuhinji mjesne katoličanske škole.

Palenje, pranje i raskajanje je vabilo već idruge muže, ki su ponudjeni i s kom-tomkupicom žganoga. Muži su djelo vrijeda raz-dilili med sobom. Fe renc Tóthárpád, BélaFarkas i Miklós Tóth su se zeli za kuhanjesupe i kiseloga zelja. Pečeno meso su ovputdebelo pokrli narizanim lukom. Krva vice ijatrene kobasice su im isto tako bile na jelov -niku. Loci Meršić i László Pászner su se tru-dili da ocvarki nastanu lipo zlatožuti i slasni.

Mesar Lojzi je usput napu-nio prezbošt, sformirao ješunke, slanine i sriktao jekarmanadjine za rasol.Šesnaest muš karcov se jeumaralo da na 19 uri budesvako jilo gotovo, slasno iteplo. Na ov termin su poz-vali na vičeru svoje žene, kepo kiseškom običaju ne smutrpaj biti na svinjokolji.Samo jedanput je zalutalameda nje jedna ženska dušas kolači, da pomaže razdje-lati „kiselinu” i masnoćumuških želudcov.

Oko 60 ljudi se je skupilo u Hrvatskomklubu na vičeru. Med njimi su bili vinarinedavne Maligan ture i drugi pomagači hrvat-skoga društva u Kisegu. Žene su doprimiledoma pečene kolače, kot dobrovoljni dar zamuško gostoprimstvo. Julija Brezović je poz-dravila nazočne. Po skupnoj molitvi, ku jepeljao kiseški farnik Vilmoš Harangozo, se jesamo čulo tiho medjusobno mrmljanje, črpa-nje žlic, rizanje nožov i kucanje kupic.

Gastronomsku ponudu su muzički obliko-vali Antal Molnár na klarinetu i LászlóTrucza na harmoniki. Kada je Šandor Petko -vić, predsjednik mjesne Hrvatske samoupra-ve, zahvalio svim mu žem za svinjokolju, ženesu već pjevanjem javljale da su zadovoljne smuš kimi ru kami. Rado su se obećale na drugidan za čišćenje kše ra/su djera i dvorane. Ovzimski običaj je dop rimio ugodne i vesele tre-nutke i ljetos u svakodnevni žitak hrvat skezajednice u Kisegu.

Marija Fülöp HuljevFoto: Imre Haršanji

Ukusna vičera se je svakomu račila

Za speć sriktano meso nariženim lukom

Muška četa kiseške svinjokolje


GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA: Branka Pavić Blažetin, tel.: 06-30-3961852, e-mail: [email protected], NOVINARI: Stipan Balatinac (zamj. gl. i od. urednika), tel.: 79/454-614, e-mail: [email protected],Bernadeta Blažetin, tel.: 93/383-034, e-mail: beta@croa tica.hu, Timea Horvat, tel.: 94/315-479, e-mail: [email protected], RAČUNALNI SLOG: Katalin Berencsi Zámbóné, tel.: 1/269-2811, e-mail:[email protected], LEKTOR: Živko Mandić, tel.: 1/256-0765, e-mail: [email protected] ADRESA: 1065 Budapest, Nagymező u. 49. Tel./Fax: 1/269-2811, tel.: 1/269-1974, e-mail: glasnik@cro atica.hu – ZA

POŠTANSKE POŠILJKE: 1396 Budapest, Pf.: 495. OSNIVAČ: Savez Hrvata u Mađarskoj. IZDAVAČ: Croatica Kft. RAVNATELJ: Čaba Hor vath. List širi posredstvom Mađarske pošte, na osnovi pretplate na žiroračun:CITIBANK Rt. 10800014-30000006-10612032, redakcija Hrvatskoga glasnika i alternativni širitelji. Pretplata na godinu dana iznosi: 7500 Ft. Tjednik se finacira iz državnog proračuna Mađarske.Rukopise, fotografije i crteže ne čuvamo i ne vraćamo. TISKARSKA PRIPREMA, TISAK: CROATICA Nonprofit Kft., 1065 Budapest, Nagymező u. 68.

HU ISSN 1215-1270

ORAHOVICA – Osamnaesti Među narodni sajam vinogradarstva, vinarstva ivoćarstva Slavin, održat će od 15. do 17. ožujka, nakon dvije godine stanke, u organizacijigrada Orahovice i tamošnje Turističke zajednica, a u suradnji s Po ljoprivredno savjetodav-nom službom. Sajmu će sudjelovati i izlagači iz Mađar ske, uza sudionike iz Slovenije,Bosne i Hercegovine. Cilj je Sajma okupiti na jednome mjestu vinogradare, voćare, pro -izvođače jakih alkoholnih pića, te proizvođače i trgovce opreme da pomoću jedne od naj-snažnijih promidžbenih poluga unaprijede i svoju prodaju i upoznaju nove tendencijeu područjima voćarstva i vinogradarstva.

BUDIMPEŠTA – U organizaciji Hrvat -ske zajednice umirovljenika u Mađarskoju utorak, 19. ožujka, s početkom u 16 sati,u Croaticinoj klupskoj prostoriji susrećuse članovi narečene Zajednice. U sklopudruženja razmotrit će se daljnji rad, osvemiru će kratko izlaganje održatipredsjednik Stipan Vujić, potom će seproslaviti imendani i rođendani članova.

Zugló kup u odbojci

Gimnazijalke budimpeštanske Hrvatske školeosvojile drugo mjesto

Srebrno se sjaji medalja oko vrata odbojkašica budimpeštanske Hrvatske gimnazije,naime na domaćem terenu u završnici poražene su od ekipe Gimnazije „Szent István”.

U siječnju 2013. godine nastavljena su natje-canja Đačke olimpijade u odbojci za srednjo-školce za dob 9–10. razred, odnosno V. dobneskupine. Sve su utakmice odigrane u dobroopremljenoj športskoj dvorani Hrvatske škole.Na narečeno nadmetanje domaćini su se pri-javili s jednom ekipom djevojaka, zbog nedo-voljnog broja odbojkaša muški tim ovogaputa nije se nadmetao. U jednoj skupini prija-vilo se pet ženskih timova i odigrano desetutakmica. U izravnim susretima naše su gim-nazijalke pobijedile odbojkašice Osnovneškole i gimnazije „Álmos Vezér” s 2 : 0, Gim -nazije „Blanka Teleki” s 2 : 0, učenice Sred -nje škole „EU 2000” s 2 : 0 u setovima. Dana5. veljače, u završnici, nažalost, poražene suod od bojkašica Gimnazije „Szent István” s 2 : 1. Završ nicu su gimnazijalke budim peš -tan ske Hrvatske škole „darovale“ suparniku,naime s odlučnom igrom vodile su s 0 : 1.

Jesu li se umorile ili je posrijedi nešto drugo?„U drugom setu su se djevojke opustile misle-ći da će s lakoćom pobijediti suparnika. I tose osvetilo. Drugi set smo izgubili, a treći niuz moju podršku nismo mogli okončati s pob-jedom. Djevojke psihički nisu se mogle vrati-ti” – istaknuo je profesor tjelesnog odgojaLadislav Gršić. Sudionice sastava Hrvatskeškole jesu: Ana Heuschmidt, Marina Mihaj -lović, Dorina Pelyvás, Szilvia Jobbágy, Do -minika Papp, Ana Gal, Timea Kohári, DianaVojnić, Xhy ljeta Muhadri, Andrea Hegybéli,Kata Szajkó, Sonja Červenji i Dorka Parádi.Gimnazijalke se na nadmetanja pripremaju nakružocima, tjedno dva puta po sat vremenapod stručnim vodstvom profesora LadislavaGršića.

Čestitamo odbojkašicama budimpeštan-ske Hrvatske škole na lijepom rezultatu!

Kristina Goher

Normativna dopunska potpora zacivilne udruge putem natječaja

Kako je izjavio György Hölvényi, državnitajnik Ministarstva ljudskih resursa, odgo-voran za crkvena i narodnosna pitanja tecivilne veze, civilne udruge odsada semogu natjecati za normativnu dopunskupotporu u vrijednosti od pet posto lani pri-kupljenih novčanih potpora, najviše do 250tisuća forinta. Dodao je kako je više tisućaonih civilnih udruga koje se mogu natjeca-ti za ovu potporu, koja može pridonijeti nji-hovu djelovanju, odnosno opstanku. Bit jeraspisanog natječaja da se udruge kojemogu pokazati stvarnu, mjerljivu društve-nu potporu podupiru dodatnom potporom,koja se može potrošiti za djelovanje.Dodavši kako i raspisivanje ovog natječajadokazuje da civilne veze nisu važne samona deklarativnoj razini, jer Vlada im želiosigurati siguran rad, „civilnu stabilnost”,zbog čega je i donesen zakon o civilnimudrugama. Zamjenik državnog tajnika od -govaran za narodnosne i civilne vezeCsaba Latorcai reče kako su prvi put raspi-sali natječaje za dopunsku normativnu pot-poru, koje Nacionalni temeljni fond za su rad -nju prima stalno. Pri natječaju se u prika zuimovnoga stanja mora naznačiti vrijednostpoklona koje je civilna udruga prikupila odpojedinaca. Natječaj se može vrednovati ikao „svojevrsni bonus” kod onih civilnihud ruga iza kojih stoji stvarna, ozbiljnadrušt vena potpora. Pristigli će se natječajineprekidno obrađivati, a za te svrhe raspo-lažu s 300 milijuna forinta. Za podupiranjestručnih programa, projekata civilnih udru-ga raspisat će se daljnji natječaji u vrijed-nosti od milijarde forinta. U toj će katego-riji odlučivati kolegij Nacionalnoga temelj-nog fonda za suradnju. Oba natječaja otvo-rena su do 25. ožujka. Prema riječimadržavnog tajnika, još nikada nije bilo dacivilne udruge praktično već u prvoj četvr-tini godine budu načisto s velikim dijelomgodišnje potpore, dakle mogu realno plani-rati svoje programe.

Izvor: MTI

Documents

Glasnik 10/2013