SVIBANJ, LIPANJ 2020. BROJ 3/2020. www.hso.hrGLASILO SCHÖNSTATTSKE OBITELJI

Jedno srceu Ocu!

Kraljice našeg duhovnog i tjelesnog zdravlja, moli za nas!

MOLITVA KRUNJENJA

Draga Triput Divna Majko, Kraljice i Pobjednice Schönstattska!

Godine 2005. okrunili smo te kao Kraljicu Hrvatske schönstattske obitelji i godine 2016. kao Kraljicu srca. Mnogo puta si se pokazala kao naša Kraljica. Savršeno si se brinula za nas! Danas te iznova krunimo kao Kraljicu. Danas, sada, u ovoj teškoj situaciji. Jer te toliko ljubimo i jer se u Tebe uzdamo!Tko bi pomislio da će u tako kratkom vremenu nastati takva svjetska kriza. Majko Božja uključi nas u tvoje pobjedonosno pouzdanje, da je Bog na djelu. Štiti nas. “… i nećemo stradati.” (iz schönstattske himne).Majko Božja daj da i mi kao ti visimo „o niti beskrajno milosrdne Očeve ljubavi“ (s. M. Emilie). Majko Božja, vjerujemo da ti određuješ trenutak kada će se naš Očev simbol moći postaviti iznad tvoje slike.Draga Kraljice! Tako nam ostaje samo jedno da u ovim tjednima i mjesecima radimo na svom samoodgoju; zato ti donosimo naše odluke i obećanja, sve naše molitve i žrtve. Trudit ćemo se stoga živjeti s Tobom u svakodnevici: da tamo budeš Kraljica naših

SADRŽAJIz uredništva............................................................3Riječ Svetog Oca......................................................4U školi oca Kentenicha.........................................6Schönstatt u svijetu...............................................8Gradimo Schönstatt............................................12Živimo Schönstatt...............................................14U Svetištu u Maloj Subotici..............................14U Svetištu u Ivanovcima....................................16U lokalnim zajednicama ..................................17Duhovno bdjenje u Svetištu ............................21Za žene i majke....................................................22Nova izdanja.........................................................28Sućuti......................................................................29Obavijesti.......................................................................30

odluka, Kraljica naših obitelji, voditeljica i pratiteljica na putu prema Ocu. Zato ćemo ti u našem domu dati počasno mjesto, a uz to i naše vrijeme i pažnju; okupljat ćemo se oko Tebe na zajedničku molitvu. Najviše ti prinosimo naše srce, da tamo živiš i djeluješ kao kraljica srca.

Draga Kraljice!Donosimo ti i naše osobne i zajedničke molitve.Posebno te molimo za dar jedinstva i dar poziva za našu hrvatsku Schönstattsku obitelj.Kraljice! Proslavi se:- u nama, u našim pitanjima i brigama - u našoj Crkvi - u našoj zemlji- u našim obiteljima!- budi blizu bolesnima i umirućima; - budi blizu onima koji donose odluke, istraživačima, onima koji pomažu; - budi blizu ljudima koji mole, koji imaju pouzdanja, očajnim i tjeskobnim ljudima; - budi blizu našim rođacima i prijateljima;- budi blizu svima koji u ovome vremenu čine mnogo dobra za druge!- Štiti našu Schönstattsku obitelj širom svijeta!Često smo bespomoćni i slabi. Ali ti si Kraljica naših srdaca. Očisti naša srca od svega što ne potječe od Boga. Iscijeli naše rane. Oblikuj naša srca da postanu sve sličnija Tvome Srcu! S djetinjim pouzdanjem vjerujemo da ćeš se kao Kraljica pokazati darežljivom i da ćeš nam darovati mnoge milosti! Kraljice, daruješ nam na dubok način svoje majčinsko Srce, a mi ti darujemo čitavo naše srce. Živi u nama i preko nas!Krunimo te zauvijek za Kraljicu srca i predajemo ti sada krunu kao izraz ljubavi naših srdaca.

Amen.

3

Draga Schönstattska obitelji!S posebnom radošću i zahvalnošću donosimo Vam treći broj Pisma saveza. Nastao je u vremenu pandemije koja je promijenila našu svakodnevnicu. Zbog opasnosti od širenja zaraze zatvorene su granice i otkazana su brojna događanja, pa tako i ona koja je planirala naša Hrvatska schönstattska obitelj. Ipak, Schönstattska zajednica, nadahnuta Riječu Božjom i potaknuta primjerom oca Kentenicha i prvih schönstattovaca, pronalazila je odgovore na izazove ovoga teškog razdoblja. Odabranim tekstovima u ovome broju zabilježeno naše vjerničko i apostolsko djelovanje u izmijenjenim okolnostima te pojedini povijesni trenutci iz ožujka i travnja 2020. godine. Svi pamtimo propovijed pape Franje na Trgu sv. Petra u Vatikanu, 27. ožujka 2020., molitvu pred Gospinom slikom koju stanovnici Rima nazivaju Salus populi romani i molitvu pred raspelom iz crkve sv. Marcela. Te kišne večeri Trg svetog Petra bio je samo fizički pust. Vjernici cijeloga svijeta pratili su izravni prijenos putem elektronskih medija i u zajedništvu s Petrovim nasljednikom vapili Gospodinu da utiša oluju pandemije. Jednako tako se i Schönstattska obitelj duhovno okupila 15. travnja u Prasvetištu i okrunila Triput Divnu Majku Kraljicom duševnog i tjelesnog zdravlja. I članovi Hrvatske schönstattske obitelji s radošću su se uključili u ovu međunarodnu inicijativu, simbolično nazvanu Akcija #CORONAmater, okrunili nebesku Majku u svojim domovima i predali joj tjeskobu i brige. U svibnju, mjesecu naše nebeske Majke, odazivamo se pozivu pape Franje na pojačanu molitvu, posebno

Iz uredništva

krunice, i uključujemo se u programe koje na međunarodnoj razini priređuje Schönstattski pokret. Još uvijek živimo u vremenu neizvjesnosti i ne možemo sa sigurnošću znati na koji način će se održati naše središnje slavlje – unošenje simbola Boga Oca u svetište u Ivanovcima. Ipak, donosimo najavu ovoga događaja potičući vas da i dalje svakodnevno molite molitvu Bogu Ocu „Ljubljeni nebeski Oče“. Povodom 100. godišnjice djelovanja žena u schönstattskom pokretu i 15. godišnjice Lige žena i majki u Hrvatskoj schönstattskoj obitelji, donosimo tekst o Gertraud von Bullion, prvoj ženi u Schönstattskom pokretu. Istim povodom od ovoga broja objavljujemo svjedočanstva naših suvremenica koje grade Schönstatt kod nas. S djetinjim pouzdanjem u neizmjernu ljubav Oca nebeskoga i moćni zagovor Triput Divne Majke, srdačno vas pozdravljamo. Neka ove sadašnje nevolje budu svima na blagoslov u ovozemaljskom hodu i za vječno spasenje.

Sestra Mariana Hermann i Marijana Fabijanić

sa suradnicima

Urednički timUrednice: s. Mariana HermannMarijana Fabijanićmarijanav10@gmail.comLektura i korektura: Roberta AndonovSanja Benković-MarkovićOdgovara: vlč. Tomislav ĆorlukaStrossmayerov trg 1, 31400 Đakovomob. 098 631 063e-mail: rkt.svihsvetih.dj@gmail.comGrafički urednik: Josip Majačić Tisak: Certis d.o.o., Cerna

4

Riječ Svetoga Oca„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“

PROPOVIJED PAPE FRANJE, na Trgu sv. Petra u Vatikanu, 27. ožujka 2020.

„Uvečer“ (Mk 4, 35). Tako započinje Evanđelje koje smo čuli. Već tjednima se čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima[…] Uplašeni smo i izgubljeni. Poput učenikâ iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga. Na toj lađi… svi se nalazimo. Poput tih učenika, koji jednoglasno i u tjeskobi kažu: „ginemo“ (r. 38), tako smo i mi shvatili da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno.Lako se prepoznajemo u ovome izvješću. Ono što je teško razumjeti jest Isusovo držanje. Dok su učenici, naravno, uznemireni i očajni, on je na krmi, dijelu lađe koja tone prva na dno. I što čini? Unatoč metežu, on mirno spava, pouzdan u Oca – to je jedini put u Evanđelju kada vidimo Isusa kako spava. Kad su ga zatim probudili, pošto je smirio vjetar i vodu, obraća se učenicima prijekornim tonom: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ (r. 40).Pokušajmo razumjeti. U čemu se sastoji pomanjkanje vjere učenikâ, koje je u opreci s Isusovim povjerenjem? Oni nisu prestali vjerovati u Njega, naime, dozivaju ga. No pogledajmo kako ga dozivaju: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ (r. 38). Zar ne mariš: misle da Isus ne mari za njih, da ga nije briga za njih. Među nama, u našim obiteljima, jedna od stvari koja nas najviše boli jest kad čujemo kako nam govore: „Zar te nije briga za mene?“. To je rečenica koja boli i stvara nemir u srcu. To je uzdrmalo i Isusa. Jer nikoga nije više briga za nas od njega.

Naime, kad su ga zazvali on spašava svoje nepovjerljive učenike.[…]„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Gospodine, tvoja nas Riječ večeras pogađa i odnosi se na sve nas. U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više no mi, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu. Sada, dok smo u moru kojim bjesne valovi, zazivamo tebe: „Probudi se Gospodine!“.„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Gospodine, upućuješ nam poziv, poziv na vjeru koja se ne sastoji toliko u tome da vjerujemo da Ti postojiš, koliko u tome da dođemo k Tebi i uzdamo se u Te. U ovoj Korizmi odjekuje tvoj hitni poziv: „Obratite se“, „vratite se k meni svim srcem svojim“ (Joel 2, 12). Pozivaš nas da ovo vrijeme kušnje shvatimo kao vrijeme izbora […] To nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme da se izabere što je važno a što

5

prolazno, da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije. Vrijeme je da tijek svojega života ponovno usmjerimo prema Tebi, Gospodine, i prema drugima. Možemo upraviti svoj pogled u mnoge uzorne suputnike koji su, u ozračju straha koje vlada, odgovorili tako da su dali vlastiti život. To je djelotvorna sila Duha izlivena i oblikovana u hrabre i velikodušne predanosti. To je život Duha koji je sposoban otkupiti, oplemeniti i pokazati kako su naši životi istkani i podržani od običnih – u pravilu zaboravljenih – ljudi koji se ne pojavljuju na naslovnicama novina i časopisa ili na velikim podijima umjetničko-zabavnih priredbi, ali, bez sumnje, danas pišu presudne događaje naše povijesti: to su liječnici, medicinske sestre i medicinski tehničari, zaposlenici u veletrgovinama, čuvari, prijevoznici, pripadnici snaga reda, volonteri, svećenici, redovnici i mnogi, ali zaista mnogi drugi koji su shvatili da se nitko ne spašava sam. Suočeni s patnjom, gdje se mjeri istinska razvijenost naših narodâ, otkrivamo i doživljavamo Isusovu Velikosvećeničku molitvu: „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21). Koliko je onih koji svakodnevno pokazuju strpljivost i ulijevaju nadu, pazeći da ne siju paniku, nego suodgovornost. Koliki očevi, majke, djedovi i bake, učitelji malim i svakodnevnim gestama pokazuju našoj djeci kako se suočiti i prevladati krizu prilagođavajući navike, dižući glavu gore i potičući na molitvu. Koliko je onih koji mole, stavljaju na raspolaganje i zalažu se za dobro sviju. Molitva i tiho služenje: to su naša pobjednička oružja.„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Početak vjere je svijest o tome da nam je potrebno spasenje. Nismo sami sebi dovoljni, sami tonemo: trebamo Gospodina kao drevni moreplovci zvijezde. Pozovimo Isusa u lađe našega života. Predajmo mu svoje strahove da ih On pobijedi. Poput učenikâ iskusit ćemo da s njim na lađi nećemo doživjeti brodolom. Jer to je snaga Božja: okrenuti na dobro sve što nam se događa, pa i loše stvari. On donosi spokoj u naše oluje, jer s Bogom život nikada

ne umire.Gospodin pred nas stavlja izazov i poziva da na njega odgovorimo. Usred naše oluje poziva nas da se probudimo i pokažemo djelatnu solidarnost i nadu koji mogu dati postojanost, podršku i smisao ovim satima kada se čini da se sve ruši i propada. Gospodin se budi da probudi i oživi našu uskrsnu vjeru. Imamo sidro: u njegovu smo križu spašeni. Imamo kormilo: u njegovu smo križu otkupljeni. Imamo nadu: u njegovu smo križu izliječeni i zagrljeni da nas ništa i nitko ne odijeli od njegove otkupiteljske ljubavi. Usred izolacije u kojoj nam silno nedostaju drage osobe i susreti, u kojoj doživljavamo nedostatak mnogih stvari, još jednom slušamo navještaj koji nas spašava: on je uskrsnuo i živi uz nas. Gospodin nas sa svoga križa potiče da pronađemo život koji nas očekuje, da pogledamo prema onima koji nas traže, da osnažimo, prepoznamo i potaknemo milost koja prebiva u nama. Ne trnimo stijenj što tek tinja (usp. Iz 42, 3), koji se nikada ne gasi, i pustimo mu da ponovno zapali nadu. […]„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Draga braćo i sestre, s ovog mjesta, koje govori o Petrovoj stamenoj vjeri, želim vas večeras sve povjeriti Gospodinu, po zagovoru Majke Božje, koja je zdravlje svoga naroda, zvijezda u olujnome moru. Neka iz ovih kolonada koje grle Rim i svijet siđe na vas Božji blagoslov poput utješnog zagrljaja. Gospodine, blagoslovi svijet, daj zdravlje tijelima i utjehu srcima. Tražiš od nas da se ne plašimo, ali naša je vjera slaba i bojimo se. Ali Ti, Gospodine, ne ostavi nas na milost i nemilost oluji. Ponovi još jednom: „Ne bojte se“ (Mt 28, 5). A mi, zajedno s Petrom, „svu svoju brigu povjeravamo Tebi jer Ti se brineš za nas“ (usp. 1 Pt 5, 7).

Vatikan, 27. ožujka 2020.Izvor: http://w2.vatican.va/content/

francesco/hr/homilies/2020/documents/papa-francesco_20200327_omelia-

epidemia.html

6

U školi oca Kentenicha ... učimo i poučavamo

„Korona-kriza“

Kriza, prevedeno smisleno, znači: Ovdje je kritična situacija s odlukom. Vijesti o korona-virusu nisu ostale samo na ekranu. Brže su ušle u naš život nego što smo i mislili. Unutar najkraćeg vremena čitave su zemlje u izvanrednom stanju, nebrojeno mnoge u stanju karantene ili stavljene u jako reducirane socijalne kontakte. Prelaze li događaji jednostavno preko nas, jesmo li im samo izručeni? Nalazi li se u njima poruka, poziv? Govori li nam Bog u ovim događajima? Kako ćemo odgovoriti?U travnju 1945. Otac Kentenich je otpušten iz koncentracijskog logora Dachau u kojemu je bio uhapšen dobre tri godine i čekao je kraj rata u mjestu Ennabeuren. U svojim propovijedima tamo rekao je između ostalog i ovo: „U velikoj smo brizi oko oblikovanja naše budućnosti. Koja li nezaštićenost i nesigurnost bijaše naša sudbina u Dachau. Kolike brige noću i danju. A ipak! Naša najveća briga bila je biti bezbrižan u bezgraničnom povjerenju u očinsku brigu Boga. (…) Zašto želimo i moramo i mi u sadašnjem položaju biti tako beskrajno bezbrižni? Zato jer znamo: Otac na nebesima brine za nas. (…) Sve što se događa tijekom dana i tjedna, Bog je od vječnosti iz ljubavi providio za nas. Svaku večer želimo okusiti gdje nas je to Bog susreo. (…) To sam kod svećenika u Dachau činio jednu i pol godinu svaku večer. (…)Kad se posvećujem Mariji, žrtvujem joj sve. Ona zna za moju ljubav. Daruje mi svu svoju majčinsku brigu i ljubav. Ona me štiti, ako Bog tako hoće (…) Kad iznad i iza svih stvari vidimo mudrost i ljubav Božju, tada smo uvijek i posvuda radosni i zadovoljni.“Sada se odlučuje je li moje povjerenje izdržljivo.

Korona u prijevodu znači kruna

Mariji darovati krunu. Time joj govorimo: „Ti si najbolje razumjela ufanje u Boga! Ti si Kraljica bezbrižnog povjerenja! Uzmi i nas u svoje kraljevsko, mudro i djetinje povjerenje u Boga!“.Ovih dana došao je mail s predmetom: Povjerenje. U njemu je stajalo: “…Uistinu promijenjena situacija jako nas dira, ali nakon prvotnog šoka dolaze mir i opuštenost. U stvari to će biti za sve nas - i sve obitelji - jedan izazov, prevladati duge tjedne bez okvirnog plana. Ja u tome vidim također i puno dobroga. Budući da i sama ne mogu više raditi, imamo puno vremena jedni za druge, jedni s drugima što će u najmanju ruku u početku sigurno činiti dobro. Prije svega također i dobro vrijeme za nas je pravi dar. Svakako ćemo morati vidjeti kako tijekom vremena prevladati vrijeme

7

oskudijevanja, dosade i kućne izolacije.Već je jako iznenađujuće to što se upravo događa diljem svijeta, koje sile djeluju i kako se čitav naš život odjednom jako zakočio. To ima pozitivne kao i negativne strane. Prije svega brinem zbog velikog straha ljudi. Strah i duševna neuravnoteženost bili su oduvijek loši savjetnici i ljudima dopuštali da rade drugačije od onog što bi bilo dobro. Tako se nadam i molim da ova situacija donese više „koristi“, nego štete i ne preoptereti društvo.Da, vrč-pošta stigla je kod Majke Božje… Otkad sam JOJ povjerila sve moje hitne nakane, osjećam u sebi jako povjerenje koje mi je posljednjih četrnaest dana i sada jako poraslo i išlo u prilog u svom ovom uzbuđenju oko „korone“. Povjerenje koje je raslo dalo je da budem mirnija i pouzdanija. Ono mi je u ovim danima pomoglo u teškim situacijama svakodnevice da izvučem unutarnje konce i odmah se okrenem Bogu te mu povjerim i predam svoje teškoće, brige i boli. Odmah bih postajala mirnija i uravnoteženija.U svem ovom kaosu ovih dana imam dojam da se uglavnom radi o tome vjerno izdržati u vjeri i ufanju. Početkom godine kad smo se bavili tekstom jutarnje molitve koju je otac Kentenich oblikovao u koncentracijskom logoru u Dachau i kada su bili dani sjećanja na oslobađanje iz logora, jako sam puno razmišljao o tome kako je pojedinim ljudima poput oca Kentenicha, Dietricha Bonhoefera ili Alfreda Delpa, bilo moguće u onako teškim i bezizlaznim vremenima ostati u tako dubokoj vjeri i ufanju. Što ostaje ako se nekome sve oduzme? To je vjera i duboko povjerenje da ništa nije uzalud i da je sve ugrađeno u višu silu koja nadilazi naše razumijevanje. Povjerenje da imamo osobu koja stoji nasuprot, Boga koji nas iznad svega ljubi, koji nas poznaje i nikada nas ne ostavlja same. Boga koji nam je u Isusu Kristu blizu i koji je prednjačio u svim nevoljama. Ključ svemu je povjerenje.Tako ostajem pun povjerenja i pouzdan da smo vođeni i ne moramo nikada očajavati. Da: „Ti si vođen!“ (K. R)

Poticaji za mene

„Naša najveća briga bila je, biti bezbrižan u bezgraničnom povjerenju u očinsku brigu Boga.“ Dozvoljavam li da me vijesti uznemire ili da me potaknu k dubljem gledištu: Bože Ti stojiš iza svega? S Kristom molim: U Tvoje ruke preporučujem… „Ja u tome vidim također i puno dobroga. .. Imamo puno vremena jedni za druge što će u najmanju ruku u početku sigurno činiti dobro. Prije svega i dobro vrijeme za nas je pravi dar.“Gdje je u aktualnoj situaciji za mene svijetli trenutak u inače tužnom stanju? Za što sam zahvalan/ zahvalna?Što vidim sasvim novo, također kao šansu? Kako drugima mogu darovati „svijetle trenutke“? Telefonski razgovor, dobru riječ, pružanje pomoći.„Da, vrč-pošta stigla je kod Majke Božje… Otkad sam JOJ povjerila sve moje hitne nakane, osjećam u sebi jako povjerenje…“Iz duše pišem što me brine, što nije u mojoj moći i predajem to Majci Božjoj. Nanovo joj darujem krunu i s ocem Kentenichom molim:

„Na Tvojoj moći i dobroti gradim, djetinjim srcem uzdam se i radim.

U svim prilikama slijepo vjerujem Divna,uzdam se u Te i u Tvoga Sina! “

8

Kao odgovor na duhovne potrebe pojedinaca i čovječanstva u vremenu napetosti i nesigurnosti zbog pandemije uzrokovane korona virusom SARS-CoV-2, u Schönstattskoj obitelji osmišljena je i provedena Akcija #CORONAmater. Htjelo se učini nešto posebno kako bismo globalno ujedinjeni u molitvi, iznova izrazili svoju ljubav i povjerenje prema Triput Divnoj Majci, Kraljici i Pobjednici, darujući joj krunu istovremeno u Prasvetištu i u domovima diljem svijeta. Ovaj odgovor na izazove današnjice usko je povezan sa schönstattskom poviješću i duhovnim smjernicama Utemeljitelja. Potaknuti dosadašnjim iskustvima krunjenja Triput Divne Majke, ponovno smo je krunili 15. travnja ove godine. Središnje slavlje je počelo glazbenim programom u 19:30 sati. Na oltar Prasvetišta donesene su male zastavice zemalja s pet kontinenata kao znak duhovnog okupljanja vjernika iz svih dijelova svijeta oko Triput Divne Majke, Kraljice i Pobjednice Schönstattske.

Međunarodnu Svetu misu s krunjenjem, na više svjetskih jezika, među kojima je bio i hrvatski, služio je pater Antonio Bracht, u 20:00 sati. U homiliji je pater Bracht istaknuo potrebu da se usredotočimo na svoje srce i na svoje obitelji.

Schönstatt u svijetuAkcija #CORONAmater

Krunjenje Majke Triput Divne u Prasvetištu, 15. travnja 2020.

Tu krunimo Mariju za Kraljicu duševnog i tjelesnog zdravlja. U molitvi vjernika zazivali smo našeg Boga i Spasitelja Isusa Krista da u ovome vremenu svjetske krize papa Franjo, biskupi i svećenici budu glasnici radosti i uskrsnuća. Molili smo Gospodina neka očituje svoju moć, štiti i vodi cijeli narod Božji. Posebno smo vapili

neka Svevišnji pomogne bolesnima i osnaži medicinsko osoblje, a svima koji su umrli dade vječno svjetlo i utješi njihove obitelji. Svjesni da izgradnja Kraljevstva Božjega zahtijeva radikalnost i zauzimanje, žarko smo molili za duhovna zvanja za institute, Saveze i zajednice Liga kako bi Schönstattske obitelji mogle Crkvi i svijetu prenositi dar Saveza ljubavi. Potreseni vijestima o nasilju, sukobima i nepravdama u raznim dijelovima svijeta, vapili smo Gospodinu za dar mira među narodima i zazivali Njegovu pomoć za izbjeglice i za siromašne. U svetu misnu žrtvu bile su uključene i molitvene nakane koje su u Prasvetište stigle putem interneta. Molili smo Oca Nebeskog neka primi naše doprinose u milosni kapital, usliši naše prošnje i po Marijinu zagovoru dade milosti koje su u ovome vremenu potrebne

9

pojedincima i čovječanstvu u cjelini. Izravan prijenos slavlja iz Prasvetišta pratili su vjernici diljem svijeta. Za ovaj povijesni događaj pripremali su se molitvom, žrtvom i odricanjem, apostolskim radom, djelima milosrđa, lijepim odnosom prema svojim bližnjima te poštivanjem mjera za sprječavanje širenja zaraze, a na sam dan slavlja su pojedinačno i kao obitelji krunili Triput Divnu Majku kod svojih kuća i u svojim Kućnim svetištima riječima:

„Naša Kućna svetišta, naše obitelji žele biti svjetlo za svijet, svjetlo koje razbija tamu u ovome vremenu mraka, straha, neizvjesnosti... Marijo, Ti si naša Kraljica, Ti si naša nada, krunimo Te!“

Sjećajući se kako je naša Kraljica od samih početaka štitila Schönstatt i utemeljitelja, preuzimala „odgovornost za naše obitelji u najtežim situacijama“ te čvrsto vjerujući da će Ona sada i ubuduće „svoju odgovornost djelotvorno izvršavati“ (otac Kentenich, 22. svibnja 1966.), u obredu krunjenja u Prasvetištu molila se ista molitva kojom je Blažena Djevica Marija okrunjena 1939. godine:

Draga Triput Divna Majko i Kraljice Schönstattska, ovim svečanim krunjenjem izabiremo te ponovno i zauvijek za Kraljicu našega srca, za Kraljicu i majku naše obitelji i cijeloga svijeta. Koristi tvoju obitelj i tvoje obiteljsko svetište za sva vremena kao izabrano djelo i oruđe da svijet, preko tebe obnovljen, tvojemu Sinu tamjan prinosi. Vodi je do kraja svijeta preko prosvijetljenih i svetih voditelja i voditeljica u svećeničkom i laičkom ruhu, i učini je plodnim uzgajalištem i kućištem novoga od Boga željenoga čovjeka i tipa sveca radi proslave Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.“

Na kraju smo se u potpunosti stavili na raspolaganje Majci i u službu Kraljevstva Božjega. Sveta misa krunjenja zaključena je pjesmom „Ti plaštem nas zaogrni“, nakon koje je uslijedila meditacija, kao treći, završni dio svečanosti u Prasvetištu. Sudjelovanjem u akciji #CORONAmater schönstattovci cijeloga svijeta izrazili su svoje pouzdanje u milosrđe Boga Oca i obnovili vjernost Triput Divnoj Majci. Zahvalni smo za primljene darove, ispunjeni mirom i radošću te snagom potrebnom za sadašnji trenutak i nadom za vrijeme pred nama. Duhovno ujedinjeni u skladu s našim geslom „Jedno srce u Ocu“, nastavljamo živjeti i graditi Schöstatt s novo okrunjenom Kraljicom.

Marijana Fabijanić

Izvori: http://www.hso.hr/akcija-coronamater-

obred-krunjenja-15-04-2020/https://www.schoenstatt.de/de/

news/4835/112/Hoffnung-fuer-diese-Zeit-CORONAmater.htm

10

Postoji stari i lijepi običaj dovođenja djece u crkvu da ih se posveti našem Gospodinu i Blaženoj Majci. To je običaj koji se nažalost gubi. Njegovi korijeni se, međutim, već mogu naći u Svetom pismu.

„Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh;prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih“ (Jer 1.5)

Kad donosimo svoju djecu Gospodinu, sjećamo se što su Josip i Marija učinili s djetetom Isusom. U 2019. godini ovaj je običaj oživio u svijetu.

Obred posvete djece u Svetištu Boga Oca u Argentini

Ljudima koji dolaze u Novi Schönstatt pružena je prilika da svoju djecu posvete Blaženoj Majci. Obično su to mladi roditelji koji žele staviti svoju djecu pod Marijinu zaštitu i pratnju. Pozvani su na sastanak na kojem ih bračni par i časna sestra podučavaju značenju i važnosti ovog običaja. Doprinosi u milosni kapital prikazat će se kao konkretan način na koji će roditelji potražiti pomoć Triput Divne Majke u obrazovanju

„Zauvijek posvećeni”

svoje djece. Roditelje se poziva da svoje doprinose na simboličan način stave u vrč za milosni kapital kako bi ih se kasnije mogli toga prisjetiti u svom svakodnevnom životu. Ovaj simbol daju nebeskoj Majci u ceremoniji posvećenja. Posvetiti svoju djecu Triput Divnoj Majci znači da Marija preuzima zadatak u njihovom obrazovanju. Ta razmišljanja stvaraju religioznu klimu i postaju duboko iskustvo.

Na blagdan Bezgrešnog začeća Marijina, 8. prosinca, posvećeno je 25 djece, a roditelji su se obvezali da će ih blagoslivljati svaki dan i da će ih poticati na ljubav prema Mariji. Na Euharistijskom slavlju tijekom kojeg je došlo do posvete obitelji su zauzele prve klupe u Crkvi Boga Oca i tijekom prinosa donijele su pred oltar medalje koje će djeca kasnije dobiti. Molitvu posvete obitelji dobivaju tijekom pripreme i mogu se upoznati s tekstom kojim će se moliti u svetištu na dan posvete. U toj molitvi roditelji mole Triput Divnu Majku da se brine o njihovoj djeci, da im dijete bude dobro i čisto i da ih Ona nauči hoditi Božjim putovima. Roditelji se povjeravaju zaštiti Kraljici schönstattskoj, mole je da im pomogne da ispune svoju misiju kao roditelji i odgajatelji i izražavaju čežnju da

11

budu oruđe Božje ljubavi.

Nakon što su roditelji izmolili posvetnu molitvu, blagoslovljene su medalje i roditelji su donijeli svoje doprinose za milosni kapital. Ispred svetišta, kod kipa oca Kentenicha, roditelji su primili blagoslovljene medalje i položili ih na svoju djecu. Bio je to vrlo dirljiv trenutak, trenutak velike radosti, ali prije svega bio je to dubok susret s Triput Divnom Majkom.

Na kraju su roditelji pozvani da sudjeluju u „školi za roditelje“. Ovo je drugi korak kojim roditeljima želimo pružiti podršku kako u njihovom vjerskom tako i u pedagoškom zadatku. Uvjereni smo da su sve ove inicijative „vrata“ kako bi mlade obitelji mogle pronaći dom i mjesto za odgoj u Svetištu.

M. Rocío Vispo GamaleroS engleskog prevela: Roberta Andonov

„ Veliki blagoslov će večeras proizaći iz

ovoga svetišta. Predajemo našoj Majci i Kraljici sve...

Mi smo, naime, tako bespomoćni.

Stoga: Majka će se brinuti! Mater perfectam habebit curam!

(Majka će se savršeno brinuti!)

Ako imam poteškoća..., ruža me podsjeća da će se Majka brinu-

ti. Majka ne zaboravlja svoje dijete...“

(Otac Kentenich)

12

Gradimo Schönstatt

Simbol Boga Oca za Svetište u Ivanovcima

18. listopada 2014. došao je simbol Boga Oca (Očevo oko u trokutu) u Prasvetište u Schönstattu. Takav simbol želimo i mi u Hrvatskoj unijeti u naša Svetišta: 19. rujna 2020. u Svetište u Ivanovcima i 21. kolovoza 2021. u Svetište u Maloj Subotici.Za Svetište u Ivanovcima sestra Ramona je dobila simbol Boga Oca kao poklon iz Dietershausena (Njemačka) koji je bio u „Vater-Gedenkstätte“. Simbol je identičan s onim u Prasvetištu. Od srca zahvaljujemo Marijinim sestrama za taj velikodušni dar!Ove godine ćemo 19. rujna slaviti drugu obljetnicu posvete Svetišta u Ivanovcima – kao cijela Hrvatska schönstattska obitelj. Ujedno će biti dan Hodočasničke Gospe za istočnu i zapadnu Hrvatsku (bez daljeg juga). Taj dan ćemo svečano unijeti simbol Boga Oca u naše Svetište.Taj svečani čin želimo dobro pripremiti. Još uvijek naše geslo glasi: „Jedno srce u Ocu“.

Zato želimo nebeskog Oca još bolje upoznavati, više ljubiti i častiti. Želimo ga nositi u srcu i s Njime svaki dan osobno razgovarati.

Potičem sve lokalne zajednice da razmišljaju kako se pripremiti na donošenje simbola Boga Oca u naše Svetište. Razvijajte svoje vlastite ideje!U ovom broju Pisma saveza na posebnom listiću možete naći prikladnu molitvu, upućenu Bogu Ocu, za pripremu: za Vaše osobne i zajedničke pobožnosti. Poticaj je da je često molite, po mogućnosti svaki dan – do 19. rujna.

Sestra Mariana Hermann je dala tiskati knjižicu Bog, moj Otac s citatima oca Kentenicha koji su nam poticaj postati i živjeti kao dijete pred Bogom. Lokalna i regionalna Slavlja saveza će se isto tako posvetiti ovoj temi Boga Oca.Glavno pitanje je: „Dragi nebeski Oče, što želiš od nas?“. Odgovor Boga Oca: „Želim živjeti u srcima svoje djece!“ To predstavlja redovit kontakt s nebeskim Ocem i česti razgovor s njime.

Zajedno smo na putu. Geslo „Jedno srce u Ocu“ nas povezuje u zajedničkoj pripremi. Na putu prema Ocu molimo i u zajedničkim nakanama, osobito za naše jedinstvo i za zvanja za sve naše schönstattske grane. Uključujte se, dakle, u zajedničku molitvu. Vjerujemo da će nas nebeski Otac rado uslišati!

Srdačno Vas pozdravlja i sve Vas blagoslivlja +Vaš duhovnik pater Christoph

13

Usrdna ljubav šalje patnju, srdačna ljubav uzvraća ju i prihvaća kao dar vječne ljubavi koja dušu treba učiniti sličnom slici Jedinorođenoga. (Otac Kentenich)

DAN HODOČASNIČKE GOSPE 2020. U DUBROVNIKU

Dragi članovi Dubrovačke schönstattske obitelji!Nakon prošle godine, smijemo opet slaviti Dan Hodočasničke Gospe u Dubrovniku:

u subotu, 3. listopada 2020. od 10 do 16 satiu crkvi Svetog Ignacija u starom Gradu u Dubrovniku.

Pozvani su svi naši članovi u Dubrovniku i na cijelom Jugu između Splita i Mostara (Neum, Ston, Pelješac, cijela Dubrovačka biskupija) te iz Crne Gore (Herceg Novi,

Kotor, Budva...).Ponesite sa sobom sve slike Hodočasničke Gospe na blagoslov! Uzmite svoj ručak iz

torbe. Ispovijedajte se doma, ako možete.Naša Majka i Kraljica Marija želi nama darovati puno milosti! Taj dan će biti i Savez

ljubavi novih članova!Dobro došli!

Vaš pater Christoph

14

Živimo SchönstattU Svetištu u Maloj Subotici

Simbol Boga Oca je među nama

U prvom tjednu u veljači 2020. svaki dan se slavila sveta misa navečer a potom su slijedili susreti koje je animirala sestra Ramona. Od ponedjeljka do srijede svete mise služio je vel. Damir Slamek iz župe Orehovica, u četvrtak i petak vel. Josip Horvat, svećenik u miru, a u subotu fra Ivan iz župe sv. Nikole iz Čakovca. Tijekom dana simbol Boga Oca obilazio je naše obitelji i navečer ponovno dolazio u Svetište.

U ponedjeljak je sestra Ramona održala predavanje s prezentacijom o simbolu Boga Oca. Slušali smo što Biblija govori o Očevom pogledu na svakome od nas, što papa emeritus, Benedikt XVI kaže o Bogu Ocu i što simbol Boga Oca znači za Scönstatt. U svakoj situaciji smijemo osjećati: Ja sam gledan. Očev pogled stalno bdije nada mnom ne zato da se bojim da je ono što činim ili ne učinim pogrešno, već ta istina u nama smije probuditi pozitivne osjećaje: Ocu sam bitan/ bitna i zato Njegov pogled bdije nada mnom. On brine o meni, On pazi na mene, On me štiti... Predivno je bilo za nas prisutne čuti značenje svakog detalja ovog divnog simbola. Kako je čudesno što se u scönstattskoj duhovnosti pazi na svaki detalj. Sestra Ramona približila nam je važnost ljepote u Scönstattu: Marija je lijepa žena, Bog Otac je sama ljepota... Gledali smo film o svečanosti unošenja simbola Boga Oca u Prasvetištu 2014. godine. Otac Kentenich kaže da je zadaća Isusa i Marije ponovno dovesti cijeli svijet Ocu! Kako je ova istina važna i za nas, zato možemo bolje razumjeti Savez ljubavi: povezani s Marijom doći do Isusa i do Boga Oca i voditi i druge, čak cijeli svijet do Boga

Oca. Bog Otac stvorio je naš svijet i On želi ponovno „dobiti“ taj svijet uz pomoć Isusa i Marije, a mi Ocu u tome možemo pomoći... Zato želimo još svjesnije živjeti naš Savez ljubavi, da nas Marija kao velika Odgojiteljica odgaja za susret s Isusom i Nebeskim Ocem, da uz Njezinu pomoć lakše nađemo svoj put do Oca. U tome nam pomaže škola oca Kentenicha. Svi mi smo zajedno na tom putu i zato naše geslo „Jedno srce u Ocu“ vrijedi svaki dan živo živjeti!

I od nedjelje, 9. veljače do subote, 15. veljače svakodnevno smo slavili svetu misu u našem Svetištu. Od ponedjeljka do srijede sv. misu je služio vel. Damir Slamek u četvrtak vel. Josip Horvat, a u petak su bila dvojica domaćih svećenika, vel. Josip Horvat i pater Josip Krčmar koji je prethodnog vikenda sa svojim župljanima iz Bregenza u Austriji hodočastio u Prasvetište u Scönstatt. Pater Josip je naš domaći svećenik na službi u Austriji i tamo je već otvorio krugove Gospe Hodočasnice u Grazu i u Bregenzu. Kada dolazi kući u posjet svojim roditeljima, redovito je i u našem Svetištu. Sjećamo se kako nas je upravo on blagoslovio prošle godine prije hodočašća u Međugorje. U ponedjeljak se sestra Ramona susrela sa suradnicima, a u srijedu je održala školovanje za voditelje o važnosti milosnog kapitala. Četvrtak je, kako je već tradicionalno, bio posvećen klanjanju pred Presvetim. U petak smo se nakon sv. Mise u 9:00 sati pozdravili sa s. Ramonom kojoj ovom prilikom svi od srca zahvaljujemo za trud koji ulaže u naše školovanje, za animiranje naših slavlja, za druženje, pjesmu i smijeh! U subotu 15. veljače, fra

15

Ivan Crnković iz župe sv. Nikole u Čakovcu je sudjelovao u zajedničkoj molitvi krunice, služio svetu misu u 17:30 sati i blagoslovio 16 novih slika Gospe Hodočasnice. Bilo je jako svečano i nekako čudesno. Sveta misna žrtva služena je za sve suradnike Svetišta i za sve koji hodočaste našoj Kraljici srca te za sve primatelje Gospe Hodočasnice. U blagoslovnu molitvu bili su uključeni svi koji se brinu za postojeće krugove, ali i za nove obitelji, pojedince kod kojih će Gospa stići. Kako je i on sam rekao: „neka svi dolaskom ove slike u svoje domove živo iskuse da im dolazi živa Majka i Isus s Njom“. Tako će sada naše slike krenuti na svoj put, neke u Makarsku, neke u Split, tamo gdje se ljudska srca otvaraju i daju za Božje djelovanje!

U subotu 22. veljače naše svetište posjetio je mladić Juan Ignacio Eichenberger iz Argentine. On je u programu razmjene studenata u Zagrebu. Ima 22 godine i u svojoj zemlji je voditelj Lige mladića. Kada je došao u Zagreb, na internetu je tražio podatke o Schönstattu u Hrvatskoj. Tako je stupio u kontakt s našim odgovornima koji su ga uputili na Svetište u Malu Suboticu. U razgovoru s njim saznali smo kako Schönstatt živi u Argentini. Iz njegovih riječi o nastanku Svetišta u gradu Rosario shvatili smo da je zapravo njihov početak jako sličan našem. Njihovo Svetište također vode laici volonteri. Jako je aktivna Liga obitelji, a već su formirani i Instituti. Kada sam ga upitala da li puno radi za Schönstatt, on je sasvim spontano odgovorio; „Radim? Ne, ja ne radim za Schönstatt, ja ga živim“. Osobno me to jako dirnulo. On je došao u Svetište baš u vrijeme kada je njegova djevojka bila u njihovom Svetištu u Rosariu. Gospa ih je na čudesan način povezala u isto vrijeme, u istom Svetištu, u istom duhu, samo u drugim zemljama. Otpjevao i odsvirao jednu pjesmu Gospi i Ocu. U popodnevim satima pridružio se molitvi krunice u Svetištu i uljepšao je svirajući i pjevajući nakon svake desetnice.

On planira doći više puta u naše Svetište jer kako je sam rekao „Ja trebam Svetište, ja trebam Schönstatt“. Bogu i Mariji hvala da nam šalje takve ljude, koji su nam poticaj za obnavljanje žara i poleta.

U nedjelju 23. veljače, dvorana je bila puna hodočasnika iz Zagreba i okolice te naših lokalnih zajednica. U 15:00 sati slavili smo Svetu Misu i kasnije Slavlje Saveza. Župnik iz Goričana u propovijedi nas je potaknuo na razmatranje Božje ljubavi i milosrđa. Pojasnio nam je značenje nježnog poljupca kojim svećenik poljubi oltar i Sveto Pismo nakon čitanja Evanđelja. Sveta Misa je najveći iskaz Božje ljubavi prema nama. Slavlje Saveza oblikovala je zajednica iz Donje Zeline pod vodstvom njihove voditeljce Dušanke Lisičak. Neki među njima bili su po prvi puta u našem Svetištu. Nakon Slavlja saveza okupili smo se na paljenju ceduljica milosnog kapitala. Druženje smo nastavili u hodočasničkom domu.

Ivana Mikac Dodlek

16

Mali put

Tako je Sveta Terezija iz Lisieuxa nazvala svoju duhovnost. Ona se nije smatrala ni dostojnom, ni sposobnom za velika misijska djela sv. Franje Ksaverskoga, ni velike znanosti sv. Augustina ili sv. Tome Akvinskoga. Nije se smatrala rječitom kao sv. Bernardin Sijenski ili sv. Antun Padovanski. Ona se smatrala premalenom i slabom da podnese krvavo mučeništvo, kao sv. Petar i Pavao. Ali se zato nije obeshrabrila. U molitvi je tražila od Gospodina da joj pokaže njezin put prema svetosti, njezin mali put, i Bog joj ga je pokazao: «U srcu Crkve ja ću biti ljubav». Većina od nas na ovoj planeti nije činio, niti će činiti «velika djela». No, nitko i ništa nam ne priječi da iz dana u dan, radosno i ustrajno, u svemu što činimo iz ljubavi. To je bio put prečiste Djevice koja nas sada, s neba poziva da slijedimo njezine stope. Taj put duhovnog djetinjstva hitan je i potreban muževima i ženama našega vremena.

Prava veličina

Gdje se nalazi prava veličina? Sv. Augustin bi nam rekao: «Ne traži je izvan sebe, nego u sebi». Čovjek je velik ako ima veliko srce, ako je porastao božanskom milošću, ako cijeli njegov život postaje darivanje samoga sebe, svetost i krepost. Nije čovjek velik zato što je zdenac znanosti, nego po tom što ostaje ponizan na prijestolju znanosti. Ne postaje se velik po autoritetu i vlasti nad milijunima ljudi, nego po priznanju da su taj autoritet i moć primljeni od Boga da se stave u službu

Marija „Triput Divna“ u neznatnostiPropovijed mons. Marina Srakića, nadbiskupa u miru

(drugi dio)

drugih. Nije čovjek velik po onome što čini (pa makar to bio zaokret povijesti za 180 stupnjeva, umjetničko djelo, međunarodna književna nagrada, znanstveno otkriće nagrađeno Nobelovom nagradom...), nego ako se to čini dječjim zahvalnim srcem, sa sviješću da je sve to Božji dar. Prava veličina ne protivi se poniznosti, poslušnosti, pozivu na služenje. Naprotiv, u svemu tome nalazi svoje prijestolje i pravi oslonac pravog kršćanstva. Nije li upravo „Marija Triput Divna“ veličanstven primjer prave veličine? Zar je Marija, okrunjena kraljica svemira, prestala biti službenica Gospodnja? Marija je najsavršeniji sažetak veličine u neznatnosti i neznatnosti u veličini. I mi kršćani možemo mnogo toga naučiti od nje. Što nas u tome sprečava? Što očekujemo? Očekujemo i molimo da nas ona, sa svojom poniznošću i sa svojom veličinom, prati na našem životnom putovanju prema nebu.

I o. Kentenich je pokazao najveću veličinu kad je bio ponižen, kada je bio udaljen od svoje duhovne obitelji, kada ona nije bila priznata od Crkve. Gospodin ga je vodio putem kojim je vodio Mariju, njegovu „Triput Divnu Majku“. Molimo Gospu da ne malakšemo, da se ne obeshrabri neznatnost, jednostavnost, malenkost svagdašnjeg života, jer upravo u takvim situacijama Bog čini velike stvari.

U ovo Predbožićno – Adventsko vrijeme – Crkva nas vodi prema proslavi blagdana Isusova rođenja, riječima i primjerima svetih osoba koje su pripravljale dolazak Božjega Sina, više primjerom njihova života

U Svetištu u Ivanovcima

17

Krunjenje Triput Divne Majke u kućnim svetištima u Hrvatskoj 15. travnja 2020.

negoli poukom i porukom, kao što su Izaija, (i drugi proroci), Zaharija i Elizabeta, Ivan Krstitelj, sv. Josip, a nadasve Marija. Neka nam primjer ponizne „Triput Divne“ bude zvijezda vodilja ne samo do ovog Božića,

nego kroz naš cijeli život. Sretan vam bio Božić i Isusovo Porođenje.

Ivanovci, 18. prosinca 2019.mons. Marin Srakić, nadbiskup u miru

Uplate za novo Svetište u Ivanovcimana žiro-račun u Privrednoj banci Zagreb d.d.

Primatelj: HŠOIBAN RAČUNA: HR 53 2340 0091 5108 3887 7SWIFT CODE: PBZGHR2Xs obveznom naznakom: ZA IZGRADNJU SVETIŠTA U IVANOVCIMA.

Svi koji žele donirati novčana sredstva za izgradnju Svetišta u Ivanovcima u gotovini, molimo obratite se blagajnici: SANJA VARŽIĆAdresa: Oslobođenja 16A, 31 227 ZelčinMob. : 091/ 59 30 986.

Tradicija krunjenja u Schönstattskom pokretu Krunjenje ima u Schönstattu dugu tradiciju, a počinje 18. listopada 1939. kada je proslavljen srebrni jubilej osnutka Schönstattskog pokreta. U znak zahvalnosti, Marijine sestre poklonile su Triput Divnoj Majci lijepu zlatnu krunu za 25 godina njezinog djelovanja u schönstattskom Svetištu. Otac Kentenich je predao Majci Božjoj tu krasnu krunu 10. prosinca 1939. u Prasvetištu i od tada se zvala Triput Divna Majka i Kraljica Schönstattska. Tada je već počeo Drugi svjetski rat koji je prerastao u najveću nevolju za cijelo čovječanstvo. S time je krunjenje dobilo dodatno veliko značenje: da se Kraljica proslavi u teškom vremenu, da zaštiti svoje schönstattsko djelo i svoju djecu u opasnostima rata. To je Kraljica zaista i učinila: Schönstatt kao mjesto i Prasvetište ostali su neoštećeni,

utemeljitelj otac Kentenich vratio se živ i zdrav iz koncentracijskog logora Dachau a schönstattsko djelo je duhovno silno napredovalo i raslo u dubinu. Kasnije je otac Kentenich mnogo puta okrunio Triput Divnu Majku u malim i velikim pitanjima, u nevoljama i izazovima. U njegovoj tradiciji to su počeli provoditi i članovi Schönstattskog pokreta.

Značenje krunjenja

Krunjenje je produbljeni Savez ljubavi. Svojoj Kraljici donosimo darove: lijepu krunu, zahvalu, duhovne doprinose (molitve, žrtve, samoodgoj), obećanja i nove odluke. Priznajemo i častimo Mariju svojom Kraljicom. I ona nama poklanja svoje darove i milosti: svoju majčinsku brigu i pomoć u našim nevoljama, svoju ljubav i majčinsko srce, svoj odgoj i oblikovanje naših srdaca.

U lokalnim zajednicama

18

Krunjenje Majke Triput Divne u HŠO

Hrvatska schönstattska obitelj dva puta je okrunila Triput Divnu Majku Kraljicom. Prvo krunjenje bilo je 23. listopada 2005. na schönstattskom oltaru koji je sada u Svetištu u Ivanovcima. Tada je Marija postala Kraljica Hrvatske schönstattske obitelji. Drugim krunjenjem 20. kolovoza 2016. u schönstattskom Svetištu u Maloj Subotici Marija je postala Kraljica srca. Svako krunjenje pažljivo smo pripremili i naša Kraljica je primila puno darova. I obratno, Kraljica se pokazala moćnom i djelotvornom. I dalje nas prati kao Kraljica Hrvatske schönstattske obitelji i Kraljica srca. Za sve joj smijemo od srca zahvaliti!

#CORONAmater

Ove zime počela je velika svjetska kriza: sitno nevidljivo biće, koronavirus, počelo je u cijelom svijetu ostavljati vidljive tragove i mijenjati cijeli život. Za mnoge ljude je počelo vrijeme nevolje. U ovoj svjetskoj nevolji, dobili smo u ožujku iz Schönstatta, od sestre Marije Cacilde, poticaj za krunjenje Triput Divne Majke u Kućnim svetištima diljem svijeta. Kao datum bila je predložena srijeda nakon Uskrsa – 15. travnja. Zašto? Otac Kentenich je na taj dan 1948. u Santa Mariji napisao važno pismo i poslao ga u Schönstatt za osnutak obiteljske lige u Prasvetištu, na dan Duhova (23. svibnja 1948.). U tom pismu, naš utemeljitelj potaknuo je sve obitelji da uzmu Marijinu sliku i da joj daju počasno mjesto u svom domu; da se okupljaju kao obitelj oko Marije

u zajedničkoj molitvi. Otac Kentenich je bio uvjeren da će se Marija tada pokazati kao Odgajateljica i Kraljica obitelji i da će obitelj dobiti više mira, međusobne ljubavi i radosti.

Pripreme i središnje slavlje

U Hrvatskoj smo se tri tjedna pripremali na krunjenje. U vlastitom domu molili smo svaki dan krunidbenu molitvu koju je sastavila sestra Ramona. Ona nam je kasnije poslala i tekst za obred Slavlja krunjenja. Mnogi hrvatski članovi pratili su preko interneta izravni prijenos Slavlja krunjenja u Prasvetištu u Schönstattu. Prije tog središnjeg Slavlja, obitelji su svečano okrunile Triput Divnu Majku u svom Kućnom svetištu. Dobili smo niz lijepih svjedočanstava kao dokaz da su naše obitelji to krunjenje izvršile cijelim srcem i dušom. I od tada Marija vlada i djeluje kao Kraljica u mnogim obiteljima. Obitelji su okrunile Mariju osobito kao Kraljicu tjelesnog i duhovnog zdravlja. To je ono što smo posebno molili: da ostanemo tjelesno zdravi u ovoj svjetskoj pandemiji, ali također da rastemo zajedno duhovno i duševno kao obitelji, da nam bude ova

19

nevolja konačno na spas i blagoslov. Neka naša Kraljica pobjeđuje ne samo ovaj „kruna“-virus, nego još više sve duhovne zarazne viruse našeg vremena i svijeta koji šire otrov i razdor u našim obiteljima i koji zagađuju klimu u braku i odnosu s djecom.Hrvatska schönstattska obitelj je izvršila ovo posebno krunjenje na putu prema nebeskom Ocu, čiji simbol želi unijeti u naša schönstattska Svetišta u Ivanovcima i u Maloj Subotici. Zato vidimo u našoj Majci i Kraljicu koja nas vodi do Boga Oca i koja ulijeva u naša srca veliko povjerenje prema Njemu. Tada ćemo prepoznati kako nebeski Otac vodi sudbinu naših obitelji, ali također sudbinu Crkve i društva. Tada ćemo polako prepoznati da nebeski Otac ne dopušta „Kruna“-virusu njegovo djelovanje da nas razara i uništi našu civilizaciju nego da je zapravo ova kriza, ovaj križ, ova patnja riječima oca Kentenicha „molba nebeskog Oca za cijelo srce svoje djece“. Hoćemo li cijelo svoje srce dati i predati nebeskom Ocu? Hoćemo li drugim obiteljima pomoći da to učine? Bilo bi jako ljekovito i spasonosno za nas same i naše obitelji, za Crkvu i za cijeli svijet. Kruna“-virus nas potiče na to.22. travnja 2020.

pater Christoph Horn

Gorjela su srca našaKrunjenje Majke Triput Divne u Kućnim svetištima bilo je duboki doživljaj za sve nas. Na duhovni način smo se povezali s članovima u Hrvatskoj i u cijelom svijetu. Jedna naša majka piše: „Presretna sam. Krunjenje je zbilja produbljeni Savez ljubavi.“ A druga: „Predivno je bilo vidjeti kako Majka dobiva krunu u Prasvetištu. Emocije su bile pomiješane: od suza radosnica, velike ljubavi, zahvalnosti i strahopoštovanja do dječje iskrenosti.Svjesni trenutka da mi zajedno krunimo našu ljubljenu, svetu Majku, Kraljicom srca budi u nama predivnu čežnju i krunimo ju svojim srcem. Jučer smo slušali u Evanđelju

da su gorjela srca učenika kada je Isus bio s njima. I nama su jučer gorjela srca puna zahvalnosti Trojedinom Bogu i Majci Mariji. Vjerujem da je na nas izlila obilje svoje ljubavi i blagoslova i da smo sigurni pod Njezinim plaštem. S nama se radovao i naš utemeljitelj otac Kentenich i svi nebeski schönstattovci. Hvala Majčici što je po njemu učinila veliko djelo ljubavi za cijeli svijet.“Anđelka Brešić svjedoči: „Kad smo s velikim iščekivanjem dočekali krunjene naše Kraljice i Pobjednice Schönstattske, gorjela su srca naša. Nakon što nam je pater Christoh javio da će se krunjenje naše Majke Triput Divne odvijati kao akcija u cijelome svijetu, svim srcem sam prionula pripremama. Čitala sam, kopirala, slikala i putem mobitela slala našim članovima materijale s molitvama i programom koje sam dobivala od naših sestara i patera. Molili smo molitvu krunidbe koju je sestra Ramona tako lijepo napisala. Dosta članova se zainteresiralo i molilo, a nažalost uvijek ima oni koji ostanu gluhi. Mnogi su se interesirali kako gledati prijenos obreda krunjenja iz Prasvetišta. Jedni drugima smo pomagali pronaći na internetu. A najinteresantnije je bilo kako okruniti slike Majke Triput Divne. Slike kruna koje smo proslijedili neki nisu mogli printati pa su iz svoje ili dječje mašte sami pravili krune. Bilo je puno pitanja: Valja li ovako? Može li na ovu sliku? A meni je bilo jako veliko zadovoljstvo sudjelovati u pomaganju. Zamolila sam sve da mi proslijede slike koje su okrunili da svi možemo imati to prekrasno djelo naših ruku, za našu Kraljicu. I gle čuda! Dobila sam oko pedeset slika krunjenja. Mislim da te slike MTD s različitim krunama vrijede više od zlata. Poštovani Pater, sestre Ramona i Mariana: Hvala vam od srca za toliko truda uloženog u pripremi programa. Sretni smo svi, vjerujem i vi, a najviše je sretna naša #CORONAmater. A Ona nam neće ostati dužna sigurno. Sad nam je lakše

20

biti i u karanteni. Bez svete mise je teško, ali s okrunjenom Majkom i to je lakše. Hvala Ti, Majko Triput Divna! Hvala, oče Kentenich! Hvala svima sudionicima, a najviše hvala Bogu Ocu za sve!“Doživjeli smo stvarnost duhovne povezanosti. Dobili smo puno milosti i možemo biti uvjereni: naša Kraljica će se proslaviti i sada u ovoj velikoj krizi kao što se pokazala kao velika Pobjednica u svim teškim razdobljima Crkve i našeg pokreta.

Prepusti vodstvo MajciVeć više od 50 dana svi mediji prenose samo vijesti o pandemiji i posljedicama uzrokovanim koronavirusom. Donesene su zabrane kretanja i obveza fizičkog distanciranja. Svijet se utišao, proizvodnja je zastala, umuknula je buka automobila, migracije ljudi su prestale, vjerski obredi u crkvama su bez naroda… Svi strahuju pred nepoznanicom. Sitna čestica promijenila je svijet. Zaustavila i vrijeme. Odnosi živote. Nema više paničnih žurbi u grčevitoj borbi za stvaranjem i kupnjom ovozemaljskih dobara. Svi smo u istoj situaciji. Svi smo jednaki. U ovim danima kušnje čovjek je u paničnom strahu. Kako dalje? Osim straha od zaraze, Zagreb i okolicu zadesio je i strašan potres te nešto manji u Dubrovniku. Po cijelom svijetu, uz strašnu pandemiju, događaju se požari, poplave, uragani, potresi. Sve to odnosi svoj danak, osobito u ljudskim životima. Upitajmo se nakon svega: Čovječe kamo juriš? Zar ne vidiš svoju bespomoćnost i malenost? Zastani, budi umjeren i vrati se svome iskonu! Vrati se vjeri u Boga i pripravljaj svojim životom milosno blago svojoj duši, a ne tijelu. Puno kvalitetnije koristi svoje slobodno vrijeme u analizi dosadašnjeg života, u odnosu prema Bogu, u prepoznavanju tragova Njegove ljubavi. Osjećaj nadu i s djetinjim povjerenjem urastaj dublje u tu Očinsku ljubav! Prepusti vodstvo života našoj Kraljici i Pobjednici!

Nisu li spomenute ugroze i ograničenja u kretanjima donijele određenu promjenu u nama? Nikada kao u ovom korizmenom i vazmenom vremenu nismo toliko tražili zajedništvo u vjeri. S radošću očekujemo poruku, poziv i podršku svakog člana HŠO, prijatelja, poznanika, duhovnika… Više se okrećemo duhovnosti. Okupljamo se intenzivnije na zajedničku obiteljsku molitvu. Praćenjem svakodnevnih misnih slavlja putem medija, uranjamo dublje u duhovni susret s euharistijskim Isusom. Trezvenije razlučujemo bitno od nebitnog. Osjetljiviji smo za potrebe bližnjih i više nego dosad usmjereni na djela milosrđa. Hoćemo li ustrajati i nadalje u tim krepostima?Proljeće nas zove. Zastanimo nad ljepotom i šarolikošću boja koje nam samo Bog može podariti. U toj ljepoti je i Marija, naša Majka i Kraljica! „Ona je u potpunosti okrenuta radosti uskrsnuća. Ona je u potpunosti sretna, živi savršenu radost koja je obećana Crkvi. Njezina djeca na zemlji, s punim pravom podižu oči prema Majci nade i Majci milosti, nazivajući je Uzrokom radosti: Causa nostrae laetitiae“ (sv. papa Pavao VI., Apostolska pobudnica iz 1975.).S nestrpljenjem očekujemo ukidanje svih zabrana i ponovni susret s našom Majčicom i uskrslim Gospodinom u Svetištu u Ivanovcima. Postojana nada u skorašnje ukidanje zabrana pruža nam toplinu smiraja i radosti. Uživajmo sa zahvalnošću u tome, uvjereni da su sve ugroze prolazne, a raspeta i uskrsla ljubav Kristova je vječna. Ostanimo ustrajni s Njom i u Njoj do kraja života!„Bože, ti si stvorio svijet i upravljaš njegovim tijekom. Usliši naše molitve, daj mir našem vremenu da hvalimo tvoje milosrđe i radujemo se tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našem.“ Amen. (Rimski misal: zborna molitva u prigodnoj misi za mir).

23. travnja 2020.A. S.

21

Čuj prošnje naše Majke

Duhovno bdjenje u Svetištu

Drage članice i članovi Schönstattske molitvene zajednice!

Očev simbol koji želimo uskoro postaviti u naša dva Svetišta, trebao bi nas podsjećati na to da je Otac u nebu zadnji cilj našega života. On nas je stvorio iz ljubavi. On vodi i upravlja našim životom dobrotom i mudrošću. Njegov pogled počiva u ljubavi na nama i mi ga ne možemo više obradovati, nego da mu uzvratimo pogled u djetinjoj ljubavi. Upravo vrijeme duhovnog bdijenja možemo iskoristiti kako bismo našem nebeskom Ocu podarili ljubav i dopustili mu da nas ispuni svojom ljubavlju. U našoj schönstattskoj Večernjoj molitvi pronalazimo za to dobre poticaje:

Duboko nam ispuni dušuljubavlju koja iz tebe izvire,da ona živi samo za djelok tebi uzdići čovječanstvo cijelo.Pod Božjom zaštitom znamo da smo zaštićeni. Kako bismo zaista došli do mira i kako ne bismo više bili, prije svega, trgani na sve strane i napastovani, naša nutrina mora biti ispunjena. Ali na kraju krajeva, ništa ne može smiriti i ispuniti gladno čovjekovo srce doli ljubav koja dolazi od Boga (1. i 2. redak). Pritom ne treba misliti samo na ljubav, koju mi Bog na tu zamolbu neposredno daruje, nego također na sve ljubavi koje sam smio otkriti proteklog dana i kroz život te doživjeti biti povezan s pravim Božjim izvorom. Na toj ljubavi mi smo smjeli iscijeliti i ozdraviti.Naša molitva ne završava u blaženom ispunjenju Božjom ljubavlju, nego upravo

iz toga želi steći potpuni angažman u apostolatu. Ispunjenje Božjom ljubavlju treba nam dati posve živjeti za „djelo“ ‘koje će svijet uzdignuti Bogu’ (usporedi 3. + 4. redak). Tim i sličnim riječima rado opisuje naš utemeljitelj Schönstattsko djelo sa svojim poslanjem koje on smatra od Boga danim. Da, pomozi nam da potpuno živimo za to djelo, da se njegovo veliko poslanje ostvari! Cilj je da naš svijet, koji je tako često bezbožan i sekulariziran, bude ponovno uzdignut k Bogu (usporedi 4. redak). Ne samo pojedinac, ne, cijeli svijet i sva stvorenja trebaju se pokrenuti i uzdignuti k Bogu.

Daj nam da u određeni čassutra ustanemo svježi i zdravipotpuno spremni za rad praviposvećujući Tebi vrijeme i snage.

Sljedeća zamolba gleda unaprijed na nadolazeći dan u znanju da su odmor i zdravlje Božji darovi. Ustajanje se treba dogoditi „u određeni čas“ (2. redak). Iza toga nalazi se iskustvo da je pametno navečer utvrditi i odlučiti kada ćemo sutra ustati, a ne to prepustiti ‘odolijevanju poplunu’.Nadalje, već navečer trebali bismo moliti da „potpuno spremni za rad pravi posvećujemo Tebi vrijeme i snage.“ Poput Marije trebamo svoje snage i vrijeme podariti i posvetiti Bogu. Od nje želimo učiti živjeti kao prava djeca Božja.

Vaša sestra MarianaIzvor: Peter Wolf, Gebetsschule

‘Himmelwärts’, 323.-325.

22

Za žene i majke„Služiti hoću“

Gertraud von Bullion – prva žena u Schönstattskom pokretu

POZIV

Gertraud grofica von Bullion (1891.-1930.) živjela je u vremenu velikih političkih prevrata u Evropi. Ovdje je za spomenuti Prvi svjetski rat slijedom kojeg su dokinute povlastice plemstva. U Njemačkoj se formirao Ženski pokret (1918. uvedeno je pravo glasovanja za žene). U Katoličkoj crkvi probuđen je poziv laika. U to vrijeme Gertraud je tražila svoj osobni put kao žena i laik.

DAJ MI DA POSTANEM SESTRA MISIONARKA Gertraud je bila mlada, inteligentna i životom zadovoljna žena, žena koja je mogla rješavati postojeće nevolje, žena koja je voljela društveni život, koja je imala ideje, koja je već kao djevojčica promišljala o svom životu i vjeri. U tome joj je pomoglo pohađanje Više djevojačke škole Mary-Ward-sestara u Augsburgu, a kasnije Instituta sestara Sacre-Coeur. Na svojoj prvoj pričesti (1903.) točno je znala što želi postati i to je pismeno utvrdila: „Dragi Bože, …Daj da postanem sestra misionarka.“ Kao dijete svake je godine organizirala u obiteljskom krugu lutriju za „Misije poganima“. Misije nije željela samo financijski podupirati. Ona je ljudima željela naviještati svoju vjeru u Isusa Krista, vjeru koja ju je ispunjavala i činila radosnom.

SERVIAM – HOĆU SLUŽITI

Daljnji korak na njenom putu bilo je primanje u Marijinu kongregaciju. U to vrijeme

(1908./09.) Gertraud je bila na izobrazbi u Engleskoj. U svoju kongregacijsku medalju dala je ugravirati riječ „Serviam“ – služiti hoću, devizu kraljeva. Ovaj „Serviam“ bio je osnovni stav u njezinom životu. Nakon svog povratka iz Augsburga nije se priključila Marijinoj kongregaciji za kćeri iz otmjenih obitelji, već kongregaciji kojoj su pripadale građanske djevojke, služavke i radnice u tvornici. Ovdje je pronašla široko polje za svoj apostolat. Ipak, to Gertraud još nije bilo dovoljno. Njezin najveći cilj bio je postati sestra misionarka.

DRUŠTVENI ŽIVOT

Gertraud je s prijateljima sudjelovala u društvenom životu. Voljela je glazbu, koncerte, kazalište i ples. Svakodnevni odlazak na Svetu misu bio je također sastavni dio dana. Ako je trebalo išla bi na Svetu misu u haljini za bal ispod kaputa u pet ujutro. Gertraudin otac, koji je svoju kćer jako volio, htio je da se ona uda. Toj želji, suprotstavila se, tada dvadesetdvogodišnjakinja, svojim jasnim NE.

PRVI SVJETSKI RAT

Prvi svjetski rat vodio je Gertraud sasvim drugim putovima. Kćer oficira prijavila se dobrovoljno u Crveni križ i ponudila svoju službu. Kod svog zalaganja na zapadnom frontu od rujna 1915. do kraja rata, doživjela je strašne borbe s nebrojenim ranjenicima o kojima je brinula. U bolnici Gertraud nije bila grofica, već sestra Gertraud. U toj se ulozi dobro osjećala. Briga za vojnike nudila je široko polje za apostolat. Bila je

23

pomoć bolničkom duhovniku i pomagala kod oblikovanja Službe Božje. S radošću i predanjem brinula se za glazbu i s jednim malim zborom uljepšavala misno slavlje. Zauzimala se pojedinačno za svakog ranjenog vojnika, hrabrila ih je i tješila.

PRVI SUSRET SA SCHÖNSTATTOM

Od velikog značenja za Gertraud bio je susret sa sanitetskim podoficirom Franzom Xaverom Salzhuberom. Gertraud je brzo uočila njegovu osobnost, njegovo ophođenje s ljudima i njegovo svjedočenje vjere. Osjećala je, on je uistinu nešto posebno. Uskoro je i otkrila njegovu tajnu. Salzhuber je bio član Marijanske schönstattske kongregacije. Gertraud je preko njega upoznala njihove ciljeve i utemeljitelja oca Josepha Kentenicha. Oduševljena ovim idejama, Gertraud je htjela surađivati. Schönstattski cilj da se u Savezu ljubavi s Marijom, Triput Divnom Majkom Schönstattskom, zauzima za vjersko-moralnu obnovu svijeta, duboko je pogodio njezine najintimnije želje. Ona se povezala s ocem Kentenichom. Pater je naslutio njezinu ozbiljnost i potragu za pozivom.

NAKON PRVOG SVJETSKOG RATA

Nakon završetka Prvog svjetskog rata pred Gertraud je bio novi dio života. Napunila je 27 godina života. Željela je nastaviti dalje svoje obrazovanje u glazbi ili u njezi bolesnika te u socijalnom radu žena, ali sve to je propalo

zbog njezine uskoro nastupajuće bolesti i odnosa u obitelji. Ove okolnosti također nisu dozvolile da stupi u neki red misionarki. Spoznala je značenje misionarskog rada u vlastitom okruženju jer je osjećala kako su se ljudi jako udaljili od Boga. Jednom svećeniku u jednom velegradu pisala je: „Željela bih zapravo svoju misionarsku službu za Bogu otuđeni

proletarijat našeg grada podići još više nego što je to misijska služba u stranim zemljama.“

SCHÖNSTATT

Gertraud je preko pisama ostala u kontaktu s Franzom Xaverom Salzhuberom, a pri Schönstattu se pretplatila na časopis MTD. Njezina se vezanost za Schönstatt produbila, a njezina želja da se priključi ovom pokretu je rasla. Osnivanjem Apostolskog saveza za teologe i muškarce, 20. kolovoza 1919. nastala je zajednica u kojoj su ideali koji su živjeli u Gertraud pronašli svoj konkretni oblik.

SLJEDEĆI KORACI

Gertraud je zamolila oca Kentenicha za primanje u Apostolski savez. U ovoj molbi on je vidio uputu Božje providnosti, uključiti

24

i žene u pokret. U lipnju 1920. Gertraud je pridobila svoju sestričnu Marie Christmann. U listopadu 1920. saopćeno joj je da ništa ne stoji na putu da službeno stupe u život kao grupa žena unutar Saveza.

OSNIVANJE APOSTOLSKOG SAVEZA ZA ŽENE

Na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1920., Triput Divnoj Majci posvetile su se Gertraud von Bullion i Marie Christmann. Ovom posvetom položile su kamen temeljac za čitav schönstattski ženski pokret. Pune odgovornosti i svom snagom zauzimale su se sada za schönstattsko poslanje i za rast njihove zajednice.Iz Saveza žena razvio se tijekom sljedećih godina Institut Schönstattskih Marijinih sestara (1926). Gertraudina najintimnija želja, postati Marijina sestra, nije se mogla ispuniti. Jedva četiri tjedna nakon posvete ozbiljno se razboljela. Za vrijeme svoje službe njegovateljice u ratnoj bolnici zarazila se bacilom tuberkuloze pluća. Usprkos bolesti, Gertraud se svom snagom posvetila Savezu žena i uložila svu svoju ljubav u njegov organizatorski i duhovni razvoj.

POZIV: SESTRA MISIONARKA

„Zapravo imam dvije strasti: jedna je pomagati svim ljudima, svakom ondje gdje treba, druga Boga posvuda častiti i ljubiti.“ (G. von Bullion)Gertraud von Bullion htjela je postati sestra misionarka. Ova želja joj se u tradicionalnom obliku nije ispunila. U borbi oko svog poziva jednom je zapisala: „Smisao mog rada bio bi stručan apostolat laika. Jesam li za ovo pozvana i gdje?“. Bog je ispunio Gertraudino zanimanje kada ju je vodio Schönstattu. Ona je bila misionarka u svom okruženju i oruđe za prodor velikog pokreta žena širom svijeta. Dozvolimo da i nas oduševi njezina misionarska vatra.

15 godina Lige žena i majki u Hrvatskoj

Povodom 15. godišnjice djelovanja Lige žena i majki u Hrvatskoj schönstattskoj obitelji, od ovoga broja objavljujemo svjedočanstva žena i majki o životu Saveza ljubavi s Triput Divnom Majkom, Kraljicom i Pobjednicom Schönstattskom.

25

Majka Triput Divna me vodiu svakodnevnici i u apostolskom djelovanju

Hvaljen Isus i Marija!Ja sam Vera Juratović iz Samobora, član HŠO od 2002. godine. Želim posvjedočiti prisutnost i vodstvo Majke Triput Divne u svakodnevici, unatoč mnogim problemima i svjetovnim preprekama.

Prvi susret s Majkom Triput Divnom

U korizmenom vremenu 2002., u posjetima mojim dragim prijateljima, neplanirano sam susrela tri puta Majku Triput Divnu u slici Hodočasničkog svetišta. Kod trećeg susreta gospođa Tea Krešić proročki mi je kazala: „Majka Triput Divna želi doći u Samobor, a ti ćeš joj biti apostol.“ To sam ozbiljno shvatila i otišla kod gospođe Lidije Molnar u Markuševac koja me upoznala s osnovama Schönstattske duhovnosti i dala mi nešto literature te biografiju oca Kentenicha, Zovu ga ocem. Čitajući dobivenu literaturu obuzela me radost da Majka Božja kao Hodočasnička Gospa u slici MTD dolazi duhovno kao živa osoba u moj dom te da nas želi odgajati po Božjoj volji, roditi Isusa u našim obiteljima i našim srcima! I danas sam zbog toga veoma radosna! Posebno me se dojmila nepokolebljiva vjera oca Kentenicha, vjera u Božju providnost i kako pred Bogom biti dijete Božje! Tu sam vidjela mogućnost da nađem objašnjenja za mnoge događaje u svom životu. Pronašla

sam odgovore i spoznala veliku istinu o neizmjernoj i bezuvjetnoj Božjoj ljubavi, Božjem planu za svakog od nas, da Bog sam dopušta naša različita ponašanja, da je uvijek uz nas, iako mu mnogi naši postupci nisu po volji.

„Ništa bez tebe - ništa bez nas“

Pošto sam već tada imala spoznaju i čvrstu vjeru da u životu nema slučajnosti, u proljeće 2002. godine donijela sam od gospođe Lidije prvo Hodočasničko svetište u svoju župu Sv. Anastazije. Putovala sam iz Samobora u Markuševac na mjesečne susrete i na poduku za sklapanje Saveza ljubavi s Majkom Triput Divnom, koji sam sklopila 20. listopada 2002., u Kuzmici u Slavoniji, na godišnjem susretu Akcije Hodočasničke Gospe. Schönstattsko geslo „Ništa bez tebe - ništa bez nas“ shvatila sam i danas shvaćam kao program svog života i trudim se praktično ga živjeti. Rezultat je živa samoborska lokalna zajednica i Liga majki i žena. Akcija Hodočasničke Gospe proširila se u našoj župi i okolici u još 4 župe s 37 krugova, 24 obitelji imaju Kućna svetišta i 35 osoba sklopile su Savez ljubavi s Majkom Triput Divnom. Ove godine još 16 osoba pohađa poduku za sklapanje Saveza ljubavi s Majkom Triput Divnom. To djelo zacrtano je u Božjoj providnosti, a ja sam samo mali i neznatni Marijin apostol. Nije išlo sve lagano, bilo je raznih problema i poteškoća! U tim situacijama molila sam se u Kućnom svetištu, na našim mjesečnim susretima prikazivala svete mise na te nakane. Majka Triput Divna poravnala je sve neravnine i otklanjala sve probleme. Na sve nejasnoće i dileme dobivala sam uvijek odgovore i poticaje na našim susretima voditelja u Zagrebu, Maloj Subotici i Ivanovcima. Majka Triput Divna uvijek mi je otvarala put da sam mogla prisustvovati tim susretima. Primila sam posebno milosni dar od MTD i Božje providnosti prisustvovati

26

proslavi 100-te obljetnice Schönstattskog pokreta u Prasvetištu od 15. do 19. listopada 2014. godine.

U naše prvo Schönstattsko svetište u Hrvatskoj, u Maloj Subotici, rado dolazim. Radujem se susretu s Majkom Triput Divnom i njezinim sinom Isusom u euharistiji i braćom i sestrama u vjeri. Za mene je ovo Svetište raj na zemlji, oaza mira, duhovnog ozračja Božje blizine.

Vrijeme provedeno u miru, tišini, molitvi i zahvaljivanju dragom Bogu za Majku Triput Divnu, za Schönstatt, za oca Kentenicha, za neizmjernu njezinu zaštitu i majčinsku pomoć u svakodnevnici u mom životu za mene je od neprocjenjive vrijednosti. Velik dar Božji. Hvala ti Oče! Moj suprug kaže da sam se potpuno promijenila, da sam druga osoba, ravnodušna na razne događaje u obitelji. To tako izgleda jer ja se ne brinem tjeskobno. Svaki problem i svako dobro predajem Majci Triput Divnoj u milosni kapital i dragom Bogu po žrtvi Isusovoj na slavlju euharistije. Čvrsto vjerujem u Božju providnost po primjeru oca Kentenicha. Znam da je Bog iza svakog događaja. Uz pomoć MTD i Božje prisutnosti živim u Božjem miru koji nastojim prenijeti na svoju obitelj, prijatelje, poznanike, sestre i braću u vjeri, svjesna da moramo puno, puno moliti jedni za druge.Nastojim oživjeti u Samoboru mjesečne susrete Lige majki i žena. Nažalost, ne mogu se pohvaliti dobrim rezultatima. Očito se ne trudim dovoljno. Obećavam, potrudit ću se više. Mnoge majke i žene iz zajednice imaju dosta drugih duhovnih i svjetovnih sadržaja u svojoj svakodnevici uz obiteljske obaveze. Ustrajnom molitvom i uz pomoć MTD nadam se boljem rezultatu. Molimo na tu nakanu i na sve naše druge nakane.

Vera Juratović Samobor

Majka Triput Divna, velikodušna Kraljica

Pobožnost prema Majci Božjoj primila sam u ranom djetinjstvu od svojih roditelja, posebno od majke. Još i sada mi je pred očima njezina slika kako kleči s krunicom u rukama, ili u polju na njivi, sa susjedama kada su na ispaši s kravama. Dok sam bila djevojčica u našoj župi u Tordincima, kojoj pripada moje selo Antin (mjesto između Vinkovaca i Osijeka), župnik je bio vlč. Marko Majstorović. On je donio kip Gospe Fatimske. Taj je kip u vrijeme svibanjskih i listopadskih pobožnosti išao od kuće do kuće kako bi se obitelji utjecale Gospi za pomoć. Kada sam upoznala schönstattsku pobožnost uočila sam veliku poveznicu – sličnost s Gospom Hodočasnicom, a posvetnu molitvu „O Gospođo moja, o Majko moja“ sam molila od djetinjstva. Poslije sam saznala da je svećenik Marko Majstorović, koji je kasnije bio župnik u Slavonskom Brodu, a susretala sam ga na našim godišnjim susretima, bio među prvim schönstattovcima s vlč. Ivanom Šešom. Sada ću kratko iznijeti svjedočanstvo kako je Bog zahvatio u moj život u vremenu kada sam zbog zdravstvenih poteškoća postala ovisna o tabletama za smirenje koje sam koristila na preporuku svoga liječnika. Moja ovisnost je trajala 15 godina i nisam se usudila nikuda ići bez tableta. Za vrijeme Domovinskog rata održavali su se seminari poznatog profesora vlč. Tomislava Ivančića. Na preporuku kćerke Teute odlučila sam

27

otići na jedan seminar. Vlč. Tomislav je govorio i svjedočio kako Bog jedini oslobađa čovjeka od svih njegovih ovisnosti. Tada sam odlučila staviti svoj problem u Božje i Gospine ruke. Već prvog dana seminara čvrsto sam povjerovala u njihovu pomoć bez rezerve te uz kćerkinu pomoć spalila sam sve tablete za smirenje koje sam imala u kući. Nije ostalo niti jedne. Ostalo je samo pouzdanje u Boga i pomoć Njegove Majke. Bilo je to vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj i moj otac Antun ostao je u okupiranom selu, a baš u to vrijeme seminara saznali smo da je teško bolestan završio u vukovarskoj bolnici. Žarko smo molili za njegovo oslobađanje i da konačno može doći k nama u Vinkovce, nakon dugih mjeseci izolacije u okupiranom selu Antinu. Uz Božju pomoć i pomoć Majke Triput Divne, bila sam oslobođena ovisnosti o tabletama za smirenje i do danas nikada više nisam popila niti jednu tabletu. Ubrzo poslije seminara uz pomoć UNHCR-a, moj otac je došao k nama u Vinkovce. Schonstattsku duhovnost sam upoznala preko kćerke Teute koja je studirala teologiju u Đakovu i tamo se upoznala s pokretom. Donijela je kući sliku Majke Triput Divne u koju sam se na prvi pogled zaljubila. Pitala sam kćerku da mi malo pobliže ispriča o pokretu, a ona mi je donijela nekoliko knjižica i rekla da ću sigurno preko njih puno toga otkriti. Teuta je iz Đakova donijela prve slike Gospe Hodočasnice i tako je započela schönstattska duhovnost u župi Sv. Nikole u Vinkovcima, a na samom početku pokret su nam predstavili članovi iz Đakova, jedna od njih bila je Goranka Čajkovac, i vlč. Ivan Šešo.Mene se osobito dojmio Savez ljubavi s Majkom Triput Divnom. Što može biti bolje u životu nego imati Majku Spasiteljevu za Saveznicu, a koja mi se već do tada pokazala kroz život kao moja velika Pomoćnica. Sklopila sam Savez ljubavi 1999. godine u Slavonskom Brodu u Marijinom domu.

Već 2001. godine s mlađim sinom Jozom i kćerkom Teutom odlazim na hodočašće u Schönstatt kada se osnovala Hrvatska schönstattska obitelj. Kraljica je prema meni i mojoj obitelji bila kraljevski velikodušna. Od najranijih dana vodila me svojom rukom kroz sve kušnje i križeve života. Podizala me, pomagala, ozdravljala i odgajala. Kada se samo sjetim zahvata Božjih i kroz koje smo situacije prošli u bolesti moga muža Vinka, koji je čudesno ozdravljao i bivao pridizan kod teških bolesti karcinoma u dva navrata od 1990. godine prvi puta, zatim 2003., sve do prelaska u vječnu domovinu u krilo Očevo početkom 2018. godine.Sjećam se dobro dana kada je naša s. Mariana s još jednom sestrom došla u Vinkovce u našu župu. Na tom susretu prije otprilike 15-tak godina govorila je o osnivanju Lige žena i majki. Na kraju susreta zamolila je da netko od nas preuzme odgovornost voditeljice grupe. Nastala je tišina, ja sam pogledavala oko sebe i kao da sam čula glas – ti to možeš, s obzirom i na svoje zanimanje, javi se. Bojažljivo sam digla ruku za pristanak i sve do danas rado dajem svoj skromni doprinos. Što za mene znači Schönstatt? Znači mi život pun milosti, milosti udomljenja, obraćenja i apostolskog poslanja. Savez ljubavi je za mene Marijino vodstvo na životnom putu do konačnog cilja – nebeske domovine. Kućno svetište za mene je mjesto gdje je prisutna Marija s Trojedinim Bogom, mjesto gdje razgovaram i susrećem Mariju i njezinog Sina, mjesto molitve i obraćenja. U Kućnom svetištu svakog dana predajem Triput Divnoj Majci svoje molitve, žrtve, križeve i promašaje u milosni kapital. Nekada smo cijela obitelj, suprug i djeca molili zajedničku večernju molitvu, sve tamo od početka Domovinskog rata do danas, kada sam fizički sama u obiteljskoj kući, jer djeca grade svoje obitelji i svoju zajedničku molitvu, a ja molim za sve njih i za supruga, i tako ostajemo povezani u zajedništvu

28

Kućnog svetišta. Svakog se mjeseca naša grupa žena i majki sastaje u župi Sv. Nikole u pastoralnom centru i upoznajemo se s temama koje nam redovito šalje s. Mariana. Teme su jako dobre i životne, poučne i služe nam u svakodnevnom življenju vjere. Na susrete dolazi redovito oko desetak žena i majki.

Sigurno su mnogi od vas u svojim poteškoćama već molili devetnicu sestri Emiliji Engel. Budući da je sama patila od strahova rado tražimo njezin zagovor u strahovima našeg vlastitog života. Sada, u ovom razdoblju pandemije kad smo još jače izloženi mnogim nesigurnostima, možemo vam ponuditi novu Devetnicu sestri Emiliji s nazivom„Življena vjera u Providnost“.Sestra Emilija Engel (1893.-1955.) bila je jedna od prvih žena u Schönstattskom pokretu. Zajedno s Gertraud von Bullion radila je aktivno u Apostolskom savezu žena, a 1. listopada 1926. stavila se o. Kentenichu na raspolaganje za osnivanje zajednice Schönstattskih Marijinih sestara. U uvodu nove Devetnice piše ovako: U Emiliji Engel, u jednoj mladoj učiteljici, doživljava o. Kentenich čovjeka koji potrebu vremena doživljava u jakoj mjeri. Ona živi s krivim predstavama da je Bog, u prvom redu, strogi sudac. Otac Kentenich joj otvara oslobađajući svijet vjere u Providnost i vodi je ka dječjem povjerenju u nebeskoga Oca. On je upućuje do pojedinosti kako živjeti iz vjere: Bog vodi, Bog brine, Bog govori preko ljudi i događaja i čeka na odgovor u smjelom „Da, Oče“. Bog je ljubav. I u sestri Emiliji postaje na upečatljivi način vidljivo

Uz Marijinu i Božju pomoć nastojimo biti Marijini apostoli u obitelji, župi, na radnom mjestu, susjedstvu i gdje god da se nalazimo. To ćemo i dalje nastojati i živjeti svatko prema svojim mogućnostima i darovima.

Ana MustapićVinkovci

Nova izdanjaNOVA DEVETNICA

Sestra Emilija Engel: Življena vjera u Providnost – svjetlo za mnoge

kakav može biti život po vjeri u Providnost:od čovjeka opterećenog strahom i neslobodom postao je veseo, opušten, bezbrižan čovjek koji zrači Božjom blizinom i mnoge daruje.Tko je upoznao sestru Emiliju, mogao je doživjeti ne samo da je uvjerljivo govorila o Božjoj providnosti, nego je to dokazivala i svojim praktičnim životom kako je živjela iz susreta s Bogom čije je djelovanje prepoznavala u svim događanjima. Čitavim svojim bićem poklanjala je znak koji je ukazivao na jedinstveni način na življenu vjeru u Providnost. U zahtjevima svakodnevnice zračila je radošću, opuštenošću i pouzdanjem unatoč bolesti i bolovima i iako je na kraju bila skoro u cijelosti paralizirana i nije više mogla govoriti. Vjera da je Bog voli, da je Bog vodi ka najboljem, bila je njezin izvor snage i svjetla. Ona je doživjela Boga kao milosrdnog Oca i sebe kao dijete koje se bezbrižno pouzdalo u svoga Oca.Sve što joj je Bog dao ili uzeo, sve što joj je poklonio ili uskratio, ona je bila uvjerena: Bog je dobar, jer je on Otac. On uvijek želi najbolje, iako to tako ne izgleda. Njegovo djelovanje proizlazi iz mudrosti i ljubavi.Zasigurno sestra Emilija često nije mogla u

29

SUĆUTI

Dana 13. veljače, u 73. godini života umro je Dragutin Horvat iz Svetog Ilije kod Varaždina, otac Biserke Horvat, tajnice naše udruge i orguljašice u Svetištu Kraljice srca u Maloj Subotici. Ovim putem Hrvatska schönstattska obitelj u zajedništvu s lokalnim zajednicama Male Subotice i cijelog Međimurja, izražava iskrenu sućut obitelji Horvat. Vjerujemo da će blagopokojni Dragutin uživati vječna dobra kod Gospodina, a zagovor Majke Triput Divne neka bude utjeha obitelji.

Dana 14. veljače, u 81. godini života pozvan je u Kuću Očevu Tomislav Zeman, otac naše Kristine, dugogodišnje lokalne voditeljice iz Sremske Mitrovice. Dragoj Kristini, majci Agnješki, bratu i njihovim obiteljima i rodbini, lokalna zajednica Sremske Mitrovice kao i cijela Hrvatska schönstattska obitelj izražavaju iskrenu sućut zbog tjelesnog gubitka, ali u čvrstoj vjeri i kršćanskoj nadi u bolji i radosniji život u Bogu. Vjerujemo da već slavi Gospodina s anđelima i našom Majkom Triput Divnom. Cijeloj obitelji molimo zagovor naše Kraljice, koja neka im pruži svoju utjehu i blizinu.

svojoj dugoj bolesti razumjeti zašto uvijek nadolazi novo zlo. Ali ona je s jednim pouzdanim „Da, Oče“ odgovorila, jer je u pozadini patnje otkrila Božju ljubav i njegov poziv. Otac Kentenich joj je savjetovao: „Što dublje osjećate Vašu bespomoćnost i što više zbog toga patite, tim više se trebate usuditi na skok u Božje očinske ruke i u ruke Majke Božje i truditi se iz pouzdanja herojski živjeti.“ Ona se odvažila na skok i našla put ka nepokolebljivom pouzdanju. Tako je bila posve mirna i osjećala se u konačnici zaštićenom. Ta sigurnost u Bogu Ocu učinila je sestru Emiliju tako privlačnom da drugi njezino zračenje, baš zato jer je izvirala iz tako velike bespomoćnosti, nisu mogli zaboraviti. Njezina življena vjera u Providnost postala je svjetlom mnogim ljudima koje je njima u svijetu udaljenom od Boga podalo orijentaciju i osvijetlilo put prema Bogu.Nova Devetnica nudi stihove psalma 23 „Gospodin je pastir moj“ kao vodeći motiv za svaki dan. Psalam opisuje kako Božja providnost bdije nad svakim čovjekom.

Meditacije uz svaki stih zamišljene su kao pomoć kako oblikovati dan prema riječima psalma iz vjere u Providnost. Neka ova Devetnica pomogne i nama da nađemo preko njezinog „Da, Oče“ iz nesigurnosti i strahova put k Ocu koji nas ljubi svojom Providnošću.Devetnicu će biti moguće nabaviti u našim Schönstattskim svetištima kada opet budu moguća hodočašća. U ovoj godine krize njezina cijena je posebno povoljna: 5,00 kn.

30

OBAVIJESTI

Dobrovoljni prilozi i „doprinosi“ 1) Članarina Udruge HŠO IBAN: HR9023400091100189681. Model plaćanja HR 02 2020. Iznos članarine je 100,00 kn i obvezni su je uplatiti članovi koji su potpisali pristupnice.

2) Svetište Kraljice srca, Mala SuboticaZahvaljujemo pojedincima i zajednicama za uplaćene donacije i priloge. I dalje molimo sve osobe i zajednice koje mogu i žele pridonijeti za održavanje Svetišta u Maloj Subotici da svoje darove uplate na IBAN: HR9023400091100189681. Model plaćanja HR 02 2020.

3) Pismo savezaZahvaljujemo svima koji su uplatili donaciju za Pismo saveza, jer su na taj način omogućilitiskanje glasila naše Obitelji. Pismo saveza tiskamo svaki drugi mjesec (6 brojeva godišnje).Godišnja donacija za Pismo saveza stoji 50 kuna za 6 izdanja Pisma saveza (ukoliko se na adresu prima 2 ili više primjeraka), ili 70 kn (ukoliko se prima jedan primjerak). Molimo Vas da predate taj iznos lokalnom voditelju ili sami uplatite na: Primatelj: HŠO Mala SuboticaIBAN: HR1323400091410099180Model plaćanja: 00Poziv na broj: upišite godinu za koju vršite uplatu za Pismo Saveza.Na ovaj IBAN uplaćuje se i iznos za sliku Gospe Hodočasnice novih krugova i dobrovoljniprilozi za život Akcije Hodočasničke Gospe.

INFORMACIJE U VEZI SVIH PLAĆANJAJasminka Horvat, blagajnica HŠO, Brune Bušića 23, 40 321 Mala Subotica, tel: 040/631-279, 099/723-66-36, e-pošta: jasna.horvat1961@gmail.com

Tim Akcije Hodočasničke Gospe

• Informacije u vezi Akcije Hodočasničke Gospe i Pisma Saveza (nejasnoće u vezi novih ili postojećih krugova i problemi u distribuciji Pisma saveza):Ivana Mikac Dodlek, koordinatorica i predstavnica projekta AHG u Glavnom vodstvu,Miroslava Krleže 9, 40 321 Mala Subotica, tel: 098/907-85-73, e-pošta: zmikac@yahoo.com(od ponedjeljka do petka, 16:00 – 20:00 sati)Prijave za nove krugove: Slađana Cirkvenčić, Palovec, Športska 9, 40 321 Mala Subotica, tel. 040/639-565, mob: 099/594-10-46, (od ponedjeljka do petka, 16:00 – 20:00 sati) e-pošta: cirkvencic.sladana@gmail.com

31

„Krunimo Te za Kraljicu naših kuća,krunimo Te za Kraljicu obitelji, krunimo Te za Kraljicu našega srca, krunimo Te za Kraljicu našega tjelesnoga i duhovnoga zdravlja, krunimo te u ovome vremenu financijske krize, krunimo te za Kraljicu našega rada. Krunimo Te.

Očituj svoju moć kao Kraljica u našem svijetu koji toliko trpi od pandemije!

Krunimo Te u srcima svih volontera koji se s ljubavlju zalažu za virusom zaražene ljude i za one koji trenutno ne mogu napustiti svoju kuću.

Krunimo Te u srcima svih svećenika koji podupiru bolesnike i njihove ukućane i mnogim su ljudima u ovome vremenu ohrabrenje i utjeha.

Krunimo Te u srcima političara koji moraju donositi teške odluke.

Krunimo Te u srcima svih onih koji trpe zbog financijskih posljedica.

Krunimo Te u srcima sve djece koja trpe zbog ograničenja, koja su povezana s pandemijom.

Krunimo Te u srcima starijih ljudi koji su ranjivi, nesigurni i tjeskobni.“ (iz Obreda krunjenja, 15. travnja 2020.)

Svetište u Maloj SuboticiSvi koji žele posjetiti Svetište u Maloj Subotici mogu se javiti Franji i Mariji Držanić na kućni telefon: 040/631 491 ili mob.: 098/947 8818.

Svetište u IvanovcimaSvi koji žele posjetiti Svetište u Ivanovcima mogu se javiti g. Jozi Srakiću na mob.: 095/544 4004.