Gentlemen’s - WordPress.com...godište 1. broj 8. prosinac 2011. UDRUGA ZA PROMICANJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI I NOVIH MEDIJA political and economic consulting group issn 1848-1353 Gentlemen’s

godište 1.

broj 8.

prosinac 2011.

UDRUGA ZA PROMICANJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI I NOVIH MEDIJA

political and economic consulting group

issn 1848-1353

Gentlemen’s Agreementpolitičko-ekonomski mjesečnik

Preko izbora do novih oligarhija

Pro et contra Europske unije

Slovenija pred najnepredvidljivijim izborima dosad

Intervju: Simulacija demokracije kao metoda vladanja

Riječ urednika 2

Preko izbora do novih oligarhija 3

Pro et contra Europske unije 7

Slovenija pred najnepredvljivijim izborima dosad 16

Intervju: Simulacija demokracije kao metoda vladanja 21

Politea book choice 27

sapere aude

Impressum

Glavni urednik: Blagoja MirčevskiIzvršni urednik: Višeslav RaosZa izdavača: Vedran ObućinaISSN: 1848-1353Političko-ekonomski mjesečnik Gentlemen’s Agreement izdajePolitea, udruga za promicanje društvenih znanosti i novih medija.Sve fotografije su korištene pod Commons licencom ili su vlasništvo udruge.

Politea - udruga za promicanje

društvenih znanosti

i novih medija

Jarnovićeva 3

10000 Zagreb

[email protected]

http://politeathinktank.wordpress.com

Zadovoljstvo mi je pozdraviti cijenjene čitatelje prosinačkog broja Gentlemen’s Agreementa. Hrvatska će u nedjelju 4. prosinca održati parlamentarne izbore. Sve ankete predviđaju izraženu pobjedu oporbene ko-alicije. Nakon katastrofalnog trećeg kvartala u kojem je Hrvatska ostvarila samo 0,6 posto rasta bit će uspjeh ako i ove godine ne bude pada BDP-a. Za podsjetnik, BDP je prošle godine umanjen za 1,2 posto, dok je 2009. godine pao za 6 posto. Stoga će buduća vlada morati brzo i aktivno djelovati za oporavak gospodarstva, a populistička i nevjerodostojna obećanja zaboraviti odmah nakon izbora.

Prvi tekst obrađuje izborne procese i komunikaciju stranaka s biračima. U drugom se tekstu prikazuju argumenti za i protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Jedan od najznačajnijih trenutaka od hrvatske neovisnosti prolazi bez javne rasprave o pred-nostima i nedostatcima članstva. U trećem tekstu, slovenski gost komentator obrađuje i prikazuje prijevremene izbore u Slo-veniji, koji će se također održati 4. prosinca. U intervjuu s profesorom Anđelkom Milardovićem prezentiramo nekonformističko poimanje politike i pristupa njenih aktera građanima.

Nakon otpisa dugova tržište CDS-ova je izgubilo svrhu. Čemu služi instrument osiguranja rizika ako ga se ne može na-platiti? Europska se dužnička kriza dodatno pojačala. Za to vrijeme vodeći političari glavnih država Europske unije pokušavaju iznaći rješenje za spas eurozone i opstanak ideje ujedinjenja Europe. Pritom, najava dolaska kineskog izaslanstva za ulag-anje u Europu te najava da žele kupovati imovinu, a ne državne obveznice, pokazuje veličinu europske krize te strateške poteze Kine. Pojačana američka diplomatska aktivnost na jugoistoku Azije te uspostavljanje prisnijih diplomatskih odnosa s kineskim saveznicima pokušaj je zaustavljanja kineskog utjecaja na regiju. Sporazum o stacioniranju američkih vojnika u Australiji poka-zuje značaj te svjetske regije. Gomilanje ratnih brodova u istočnom Sredozemlju te napeta situacija sa Sirijom dodatno produ-bljuje nestabilnost Bliskog istoka. Preliminarni rezultati izbora u Egiptu gdje Muslimanska braća osvajaju četrdesetak posto glasova, a Islamistički pokret salafista oko 25 posto glasova, potvrđuje navedenu tezu.

Srdačan pozdrav,Blagoja Mirčevski

RIJEČUREDNIKA

SADRŽAJ

Parafrazirajući Roberta Michelsa, koji je 1911. u pred-

govoru svoje knjige Sociologija političkih stranaka slav-

no zapisao željezni zakon oligarhije, u kojem stoji da je

svaka organizacija oligarhija, a što je veća i pripremljenija

organizacija, to je i veća opasnost od oligarških nastojanja,

tako možda možemo reći da je i pretjerano duga vlast bilo

koje stranke uvod u oligarhiju. Prema nekim mišljenjima,

stranka ili koalicija koja je u dva mandata na vlasti, trebala

bi biti zamijenjena svježinom i novim ljudima – poželjno no-

vom vladajućom strankom ili koalicijom.

U Hrvatskoj se odvija dodatan proces koji određuje

značaj svakih, pa tako i predstojećih izbora. Prije svega,

hrvatsko višestranačje staro je svega dvadesetak godi-

na, čime se zapravo tek sada može smatrati konsolidira-

nim, ali koje nije oskudno iznenađenjima. S druge strane,

politička je kultura na niskim participativnim granama, a u

nekim krajevima je iznimno parohijalna, što pogoduje onim

političarima i dužnosnicima koji ne shvaćaju nepovezanost

obnašanja njihovih dužnosti s drugim interesima, kao ni

preuzimanje odgovornosti za tu dužnost. Tako se u povijesti

hrvatske stranačke scene dogodilo svega nekoliko puta da

su određeni ministri dali ostavku (Ana Stavljenić-Rukavina

i Kolinda Grabar-Kitarović, primjerice), iako su te ostavke

više iznuđene nego dane iz osjećaja odgovornosti. Zbog ta

dva razloga, iznimno je važno utjecati na stranke, poseb-

no u današnje vrijeme, kada je stranačko članstvo zapravo

zanemarivo, osim u nekim velikim strankama, poput HDZ-a.

Naime, politolozi pokušavaju utvrditi radi li se o gubitku in-

teresa građana za učlanjenjem u političke stranke ili čelnici

stranaka ne smatraju da je potrebno ulagati u povećanje

stranačkog članstva. Sigmund Neumann je tako smatrao

da demokratske stranke s velikim članstvom pružaju nadu

za preživljenje moderne demokracije, jer su one jedine koje

mogu održati vezu pojedinca sa širom zajednicom (Neu-

mann, 1956). Maurice Duverger također smatra da je de-

mokratska stranka s velikim članstvom dominantna snaga

u politici (Duverger, 1955). Oba autora pisala su pod utjeca-

jem Drugog svjetskog rata. Drugi istraživači prikazivali su

promjene u stranačkim sustavima koje nisu ostavljale ve-

liku važnost stranačkom članstvu. Otto Kirchheimer, prim-

jerice, smatra da catch-all stranke imaju izbornu strategiju

koja nema potrebe za velikom stranačkom organizacijom

(Kirchheimer, 1996). Sa strane potražnje, vodstvo stranke

gubi interes za organiziranom podrškom jer organizirano

članstvo smatra komparativno bespotrebnim izbornim resur-

som. Naime, nove informacijsko-komunikacijske tehnologi-

je, a posebno mediji, omogućuju strankama da zaposle

malen i učinkovit broj profesionalaca koji obavljaju posao

koji je nekoć bio povjeren stranačkim volonterima. Stranke

više ni ne ovise o financijskoj podršci svojih članova, jer je ci-

jena stranačkog natjecanja toliko porasla da svaka stranka

mora tražiti primarne izvore financiranja izvan stranačkog

okruženja. I sa strane ponude postoje velike razlike između

nekoć klasnih i interesnih stranaka i današnjih masovnih

i catch-all stranaka. Mosei Ostrogorski u svom klasičnom

djelu Demokracija i organizacija političkih stranaka je na-

veo kako stranke s dobrom izvanparlamentarnom orga-

nizacijom nisu poželjne, jer one ne mogu vladati u ime cijele

nacije; prije su državama upravljali neovisni predstavnici, a

danas ju kontroliraju stranački vođe.

Pojedinci koji nemaju doticaj s pojedinim političkim

strankama, a oni čine većinu glasačkog tijela, dobivaju po-

datke o političkim programima tijekom izbornih kampanja

preko masovnih medija u širem smislu. To uključuje kako

novine, radio, televiziju i internet, tako i plakate, blogove,

društvene mreže i niz drugih načina doticaja političara s

građanstvom, a tako se formira i srž demokratskog proce-

sa - glasovanje. Pojednostavljeno, to znači da stranka koja

u kampanji troši više novaca na komunikacijske strate-

gije postiže veću izlaznost na birališta. Ipak, ne slažu se

svi s takvom ulogom medija. Libertarijanski klasici poput

Politea political and economic consulting group

3Gentlemen’s AgreementPROSINAC 2011.

Preko izbora do novih oligarhija

Lockea i Miltona smatrali su da sloboda tiska nema breme

vlasti nad sobom, već samo slobodno širenje ideja. Teo-

rija društvene odgovornosti govori drugačije, odnosno da

bi vlast trebala igrati važnu ulogu u tom procesu kako bi

bolje brinula o demokratskom građanstvu. Novije studije,

ipak, pokazuju da masovni mediji, a pogotovo oni komerci-

jalizirani, stvaraju među građanstvom političku otuđenost,

cinizam i manjak orijentacije. To se posebno vidi u kon-

tekstu opće transformacije političkih stranaka koja u

sebi uključuje deideologizaciju stranaka i programsko

približavanje stranačkih obitelji, promjenu stranačke orga-

nizacije, kao i promjene na razini stranačkih sustava, ali,

što je posebno važno, i promjene na razini birača. Kako

to objašnjava njemački politolog Klaus von Beyme, među

biračima se javlja slabija identifikacija sa strankama, opa-

da sudjelovanje u izborima i pojavljuje se sve veća vola-

tilnost, odnosno fluktuacija glasova birača. U takvom je

okruženju svačiji glas važan, pa se pojavljuju stranke koje

svoju mrežu bacaju među sve, nadajući se da će uhvatiti

što veći broj glasova, tzv. catch-all stranke.

Te stranke stvaraju strukturu političke poruke koja

utječe na glasačku izlaznost. Ta politička poruka često se

prevodi u slogane i kratke poruke po kojima se pojedine

stranke prepoznavaju, pa čak i brendiraju. Koliko god se

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) trudila novim slog-

anima, njezina je prepoznatljivost bila i ostala krilatica „Zna

se!“. Bliženjem parlamentarnih izbora započela je plejada

izbornih slogana koje bi trebale u sebi sadržavati čitav niz

asocijacija na stranačke programe, ideje i usmjerenja.

Marketinška ideja bi, prema raznim teorijama komunikolo-

ga, trebala imati ključnu ulogu ponajprije kod neodlučnih

birača, koji ne znaju čak ni hoće li izaći na izbore ili ostati

kod kuće. Poruke koje vidimo na ovim izborima odveć su

mlake da bi ikoga navele na prosinački izlazak na birališta,

jer su iznimno slabe, dvoznačne i ne nose u sebi nikakav

značaj koji bi imalo pretkazivao što će stranke učiniti po

dolasku na vlast. HDZ prije svega počiva na porukama što

je učinio u osmogodišnjem mandatu. „Zaštitili smo dječji

doplatak i rodiljne naknade“, „Zaštitili smo mirovine i vra-

tili dug umirovljenicima“, „Završili smo pregovore s EU“,

„Zaštitili smo dostojanstvo hrvatskih branitelja“, sve su

poruke koje počivaju na prošlosti, umjesto na iskazivan-

ju plana za budućnost, a čak i ako to znači da će HDZ-

ova vlada, i unatoč krizi, nastaviti zaštićivati te kategorije

stanovništva, postoji lagan odgovor rodilja, umirovljenika i

branitelja koji nisu zadovoljni i koji bi rekli „nećete, jer niste

ni prije“. Nezgodno je i što je slogan „Čuvajmo Hrvatsku“

postavljen iznad kratice HDZ, jer se već pojavljuje između

Vedran Obućina: Preko izbora do novih oligarhija


Predizborni plakat HDZ-a

ta dva natpisa dodatak „od“, čime se sloterdajkovskom

kinovštinom poručuje da Hrvatsku treba čuvati od HDZ-a.

Ipak, HDZ je izašao sa sloganom „Najbolji kada je

najteže“ kojih pola mjeseca prije kraja kampanje, što je

taktički vrlo mudro, a i slogan je među boljima, jer je dubok

i emotivan. Naime, HDZ time želi dati do znanja da je up-

ravo ta stranka bila na vlasti u najtežim trenutcima za

Hrvatsku; u vrijeme Domovinskog rata, u vrijeme kada se

trebalo suočiti s kriminalom, u vrijeme kada Hrvatska pris-

tupa NATO-u, i u vrijeme kada se potpisuje pristupni ugov-

or Europskoj uniji. HSS-ovsku vjeru u Boga i seljačku slogu

prati također sukus učinjenoga, od 325 poduzetničkih

zona do niza lokalnih ostvarenja koje je vlast ostvarila uz

pomoć HSS-a, s time da HSS prirodno koalira s regional-

nim i zelenim strankama, unatoč svojim konzervativnim

stavovima i dovođenju poznatih imena poput Miroslava

Rožića.

Oporba ne zaostaje daleko za vladajućima. Program

Kukuriku koalicije zvan Plan 21 za svoju je vizualno-slo-

gansku inicijativu odabrao narodni deseterac: „Plan za

novi dan“ tako poručuje da će Kukuriku koalicija osigurati

„U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače“, kao i niz

drugih lako pamtljivih krilatica koje u biti ništa posebno ne

govore.

HDZ obećava da je protiv novih poreza, što je u skladu s

proklamiranim svjetonazorskim usmjerenjem stranke, ali i

za zaštitu radnih mjesta javnih djelatnika, koje se ne može

micati na temelju političke podobnosti. I dok je posljed-

nja opaska izravan protunapad na ideju Kukuriku koalicije

da bi se trebala raditi promjena kadra u javnim službama,

osiguravanje radnih mjesta i izostanak novih poreza je di-

jametralno suprotno onome što je HDZ-ova vlada govorila

protekle dvije godine. Premijerka je, naime, upozoravala

na rezanja, pa i nužnost novih poreza i smanjenja ionako

glomaznog državnog aparata. Četiri stranke, jedan plan,

pokazuje da su četiri stranke Kukuriku koalicije složne,

pa makar u skidanju HDZ-a s vlasti, što je ponavljanje po-

vijesti. Njihovi plakati nude i nadljudsku budućnost, pa

obećavaju „Dug život, a ne život na dug“, a pomalo pretjer-

ana otvorenost i poziv građanima da predlažu, pitaju i

komentiraju ne mora biti samo imidž Kukuriku koalicije

kao plenumaško-demokratske skupine stranaka, već i ko-

alicije koja zapravo ne zna što treba raditi, pa pita narod,

ponovno se vraćajući u primordijalno stanje gdje je „narod

uvijek u pravu“.

Ovi će izbori biti zanimljivi i zbog predizbornih koalici-

ja. HDZ je sklopio koaliciju s Hrvatskom građanskom

strankom splitskog gradonačelnika Željka Keruma; HSS je



Predizborni plakat Kukuriku koalicije

možda prirodno, a možda i ne koalirao sa Zelenom strank-

om i Strankom umirovljenika; HSP dr. Ante Starčević, kojeg

vodi Ruža Tomašić, uspio je stvoriti pravašku koaliciju pod

nazivom Pravaški kišobran; a Ljubo Jurčić se nada uspje-

hu uz potporu Bloka Umirovljenici zajedno, Primorsko-go-

ranskog saveza i Hrvatske radničke stranke. Nakon dugo

godina, u aktivnu politiku, nakon Adalberta Rebića, koji je

služio u prvoj hrvatskoj vladi, ulazi opet jedan svećenik,

Ivan Grubišić. To pokazuje da, i uz navalu neovisnih lista,

u Hrvatskoj i dalje vlada partitokratsko ozračje. Zapravo,

i oni kandidati koji izlaze samostalno, kao Ljubo Jurčić,

primjerice, imaju potrebu da ih podupiru stranke. Time ide-

ja, koja se provlači već godinama u hrvatskom političkom

prostoru, a to je da se politika personalizira i da građani

biraju ljude, a ne liste, i dalje nalazi neostvarenom.

Istovremeno se nalazimo u predizbornoj kampanji koja

kao da lebdi u zrakopraznom prostoru. Populistički potezi

vlasti i nesadržajno kritiziranje iz redova oporbe ispunili

su javni diskurs, a da se nisu dotakli ključnih događaja

današnjice. Izuzev HSLS-a i Ljube Jurčića, nitko se za-

pravo nije detaljno dotaknuo postizbornog gospodarsk-

og programa razvoja i izlaska iz financijske krize. Ni oni

sami nisu ponudili višestruke scenarije, u inače bogatim

predizbornim programima, o hrvatskom načinu nošenja s

krizom u svijetu. Pitanje nacionalnog identiteta dotaknuto je

samo u euroskeptičnim strankama, dok je vanjska politika

praktično nepostojeća u programima hrvatskih stranaka.

Pitanje svjetskih trendova, od prosvjeda na Wall Streetu,

do zahtjeva za promjenom društveno-političkih sustava,

kao i pitanja kako ostvariti dobro upravljanje (governance)

potpuna su nepoznanica hrvatskih političkih stranaka.

Taj vakuum se možda mogao do sada uzimati kao po-

luizolacionizam stranačke scene, koja je dobro živjela u

okvirima svojih stranačkih interesa, ali stvari su se promi-

jenile. Stranke koje će sastaviti novu vladu morati će od-

govoriti koji je hrvatski stav prema gore spomenutim pi-

tanjima, a morati će definirati i hrvatski interes u svom

odgovoru. Kakav je stav Hrvatske prema krizi eurozone i

koje korake Europska unija bi trebala napraviti u tom smje-

ru? Ako Sirija uđe u krvavi rat, hoćemo li povući naše UN-

ove snage na Golanu i što će biti s najvećim postrojenjima

i uredima koje INA ima izvan Hrvatske? Kako utjecati na

zaustavljanje ksenofobije i islamofobije s pozicije jedne

zemlje koja zna i razumije različite kulture?

Naravno, možemo šutjeti. Možemo se slagati s odluka-

ma iz Bruxellesa. Ne može se poreći da postoje zemlje u

Europi koje to rade, i koje ne gube mnogo. Pitanje je ipak,

koliko je to korisno za Hrvatsku, koja je to cost-benefit

analiza u kojoj Hrvatska premoćno dobiva?



Vedran Obućina

Pro Europske unije

Hrvatska je svakako europska zemlja s više od tisuću oto-ka, no nije, ne može i ne smije biti otok usred Europe. Hrvatska je neosporno europska zemlja, svojom poviješću,

kulturom, ali i političkim uređenjem i praksom. Naša zemlja

je kroz dugogodišnje, stroge, ali pravedne pregovore s Eu-

ropskom komisijom sebi, ali i našim europskim partnerima u

drugim zemljama, pokazala i dokazala da je postigla visoke

standarde europskog vladanja, pravosuđa, znanosti, gospo-

darstva, prometa, telekomunikacija, zaštite okoliša i drugih

vitalnih polja koja čine korpus javnih politika relevantnih za

proces europskog integriranja i prožimanja. Doista, niti jedna

druga država nije prošla tako trnovit i dugačak put do praga

članstva u Europskoj uniji kao Hrvatska, no baš ta činjenica

omogućava našoj zemlji da bude izrazito spremna za sve iza-

zove europskih integracija. U tom smislu je Hrvatska za Uniju

puno veći dobitak i puno uspješnija priča (success story) nego

li su to, primjerice, bile Bugarska i Rumunjska čiji su nedostat-

ci u pravosuđu i neučinkovita borba protiv korupcije bili zane-

marivani tijekom pristupanja EU, a kasnije su ti problemi izašli

na vidjelo. Kao i kod svakog članstva u nekoj organizaciji, pa

bila to i supranacionalna tvorevina kao što je to Europska uni-

ja, članovi stječu prava i obveze. Ne možemo biti autistična

i samoživa nacija koja bi htjela samo uživati prava (benefici-

je, novac iz razvojnih fondova i slično), a da ne preuzmemo

i obveze (otvaranje našeg tržišta rada, kapitala i nekretnina

drugim državljanima i poduzećima iz zemalja članica Unije te

dijeljenje suverenosti na zajedničkoj, europskoj razini).

Kada već govorimo o odgovornosti, moramo naglasiti i kako

Hrvatska ima odgovornost kao aktivna članica međunarodne

zajednice. Kao zemlja koja je prošla težak rat i razaranja, ali i

fazu relativne međunarodne izolacije, vrlo dobro znamo što to

znači ne biti u mogućnosti sjediti za pregovaračkim stolom s

inozemnim partnerima i što to znači biti sustavno zaobilažen u

svim bitnim političkim i gospodarskim procesima. Kao europ-

ska zemlja, Hrvatska ima zadaću dati svoj doprinos izgradnji

mira, stabilnosti i prosperiteta na našem zajedničkom, europ-

skom kontinentu. Želim da se glas naših građana čuje u Eu-

ropi, a to će biti najučinkovitije ukoliko budemo samosvjesna,

dosljedna i poštena članica Europske unije.

Također, ne trebamo smetnuti s uma kako projekt europsk-



Pro et contra Europske unije

Republika će Hrvatska 9. prosinca 2011. godine potpisati pristupni ugovor s ostalim članicama Europske unije.

Dana 1. prosinca Europski je parlament s 564 glasova ZA, 38 glasova PROTIV te 32 SUZDRŽANA glasa izglasovao

rezoluciju o primanju Republike Hrvatske u punopravno članstvo. Dana 5. prosinca, Vijeće Europske unije

formalno će potvrditi donošenu rezoluciju. Nekoliko dana nakon toga najviši predstavnici Republike Hrvatske

potpisat će pristupni ugovor. Dana 1. srpnja 2013. godine Hrvatska će službeno postati punopravna članica

Europske unije. Kako u Hrvatskoj nije bilo adekvatne javne rasprave o prednostima i nedostatcima članstva,

razlozima ulaska, odnosno neulaska u Uniju, a smatramo da je bila potrebna, pokušali smo prikazati argumente

pro et contra pristupanju Europskoj uniji. U prikazivanju argumenta pokušali smo obuhvatiti sve zainteresirane

skupine s njihovim argumentima. Tekstovi i izrečena stajališta ne predstavljaju nužno stajališta autora.

og povezivanja i integriranja predstavlja jedan veliki povijesni

iskorak, jedan aktivni, samoprijegorni i samokritični političko-

ideativni korak naprijed europskih društava i politički sus-

tava. On predstavlja neviđeni modernizacijski proces. Hrvats-

ko društvo razvijalo se i napredovalo uvijek u simbiotičkom

odnosu s modernizacijskim strujanjima iz kulturnih i znanst-

venih središta u europskim gradovima. Kroz europske inte-

gracije možemo sami upravljati modernizacijskim tokovima,

bez da oni budu popraćeni hegemonijskim odnosom. Sveu-

kupna modernizacijska hrvatskog društva pružit će novu

perspektivu mladim, obrazovanim generacijama, zaštiti će

ranjive slojeve društva kroz podizanje društvene tolerancije i

prihvaćanja različitosti te omogućiti stasanje istinski pluralnog

i demokratskog građanstva.

Hrvatska ima izrazito negativna iskustva s višenacionalnim

državnim tvorevinama. Međutim, potrebno je naglasiti kako

niti jedna od tih država nije bila ustrojena na demokratskim

principima. Također, u niti jednu od njih hrvatski građani nisu

ušli svojom voljom, već je državno uređenje bilo dogovorena

na razini političkih elita ili je pak proizlazilo iz vojno-političkih

međunarodnih odnosa i konstelacija. Upravo kako bi nadišla

negativno, nedemokratsko, ekonomski izrabljivačko naslijeđe

jugoslavenske federacije, Hrvatska treba voljom građana na

referendumu iskazati potporu projektu europskoj povezivanja

te stupiti u članstvo u Europskoj uniji. Europska unija nije fed-

erativna država (iako postoje i zagovornici takvog rješenja, no

tek u dalekoj budućnosti kada bi sva europska društva bila

spremna na takav korak), već supranacionalni politički sustav

sui generis koji uključuje nacionalnu, internacionalnu (multilat-

eralnu) i nadnacionalnu razinu odlučivanja i kreiranja politike.

Bitno je naglasiti kako će hrvatska suverenost i mogućnost

samostalnog odlučivanja upravo biti više zaštićena unutar

jedne velike supranacionalne zajednice, nego što bi to bilo

da kao mala zemlja vodimo unilateralnu i autističnu van-

jsku politiku i pokušavamo biti otok u Europi i svijetu. Upravo

kada bismo bili izvan europskih integracija velike bi sile lakše

mogle nanositi štetu našoj suverenosti i ugrožavati naše vi-

talne nacionalne interese. Usprkos fenomenima kao što su

birokratizacija i demokratski deficit, područje Europske unije

spada među najprosperitetnije i najdemokratičnije dijelove

svijeta te omogućuje da se kroz politiku dijaloga i konsenzusa

(što, doduše, ne mora uvijek značiti i jednoglasno donošenje

odluka) zajamči poštivanje glasa i velikih i malih zemalja

članica, ograniči moć (budući da se dijeli, a dijeljenjem se pak

umnožava te tako zajedno, kao Europljani, postajemo snažniji

faktor u međunarodnim odnosima) te na taj zaštiti interese

svih sudionika ovog povijesnog europskog projekta.

Europski je kontinent bio ishodište obaju svjetskih ratova,

kao i nebrojenih drugih oružanih sukoba. U Europi se dogodio

Holokaust, smišljeni su fašizam, nacionalsocijalizam i komu-

nizam, provođene su čistke, ljudi zatvarani u gulage i koncen-

tracijske logore, obilježavani kao drugi i drugačiji samo zato

što su imali krivo prezime, krivu vjersku, etničku ili seksual-

nu pripadnost. Na ruševinama stare Europe izrasla je, prvo

kao interesna zajednica koja je trebala potpomoći ekonom-

sku obnovu kroz regulaciju tržišta ugljena i čelika, nova Eu-

ropa, ujedinjena Europa slobodnih nacija koje jedna drugu

potpomažu, zajednički odlučuju, ali i kroz zdravo natjecanje

uvijek izabiru najbolje, najuspješnije i najupornije kako bi

svijetu dali znanstvene, kulturne, tehnološke, umjetničke i

športske odličnike. Hrvatska je iskusila strahote Domovinsk-

og rata, zna koliko je teško ponovno uspostavljati odnose s

nekadašnjim ratnim neprijateljima, koliko je teško izgrađivati

ponovno porušene domove i gospodarske objekte, koliko je

Blagoja Mirčevski i Višeslav Raos: Pro et contra Europske unije


Logotip hrvatske kandidature za članstvo u EU

teško ponovno uspostaviti povjerenje. Europska unija stasala

je upravo na stvaranju povjerenja i suradnji nekadašnjih po-

vijesnih neprijatelja i suparnika, Francuske i Njemačke. Njihov

primjer trebao biti misao vodilja svima onima u našoj zemlji

koji priželjkuju gradnju dugotrajnog mira u našem neposred-

nom okruženju. Dakako, izgradnja mira i povjerenja nije

moguća bez aktivnog prevladavanja ratne prošlosti. Upravo

kao članica Europske unije, lakše će moći zahtijevati pravdu

i obeštećenje za sve svoje žrtve rata, vojne i civilne stradal-

nike. Upravo kao predstavnica europskih integracija u ovom

dijelu Europe, Hrvatska će biti u puno snažnijoj poziciji koja

će joj omogućiti da ostvari svoje interese na način koji će

zadovoljiti hrvatske građane, posebice one izravno pogođene

Domovinskim ratom, a pritom neće ugroziti druge države niti

im naštetiti. Još jednom moramo ponoviti kako Europska

unija, usprkos svim svojim problemima i nedostatcima (od

kojih njeni čelnici ne bježe, nego se s njima odlučno nose),

predstavlja najuspješniji projekt međunarodnog povezivan-

ja, suradnje i izgradnje demokracije i prosperiteta u cijeloj

povijesti čovječanstva. Biti članicom Europske unije čast je i

privilegija, ali i odgovornost, izazov i šansa za svaku europsku

državu koja želi svojim građanima ponuditi visoki životni stan-

dard i očuvati i promicati njihova ljudska i građanska prava

te omogućiti ravnomjerni i ravnopravni razvoj svih segmenata

društva i svakog dijela zemlje.

Pogledamo li u kojoj se mjeri Hrvatska gospodarski preobra-

zila i napredovala u posljednjih deset godina, od Zagrebačkog

summita 2000. godine kao prvog sastanka na vrhu Europ-

ske unije koji je održan u glavnom gradu neke zemlje koja

se ne nalazi unutar Unije, uvidjet ćemo kako je napredak i

rast koincidirao upravo s otvaranjem procesa europskih inte-

gracija naše države. Životni standard i kupovna moć građana

značajno su se povećali s približavanjem Europskoj uniji i stu-

panjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te

početkom pregovora o članstvu 2005. godine. Pritom valja

naglasiti kako su strukturni problemi hrvatskog gospodarst-

va kao što su visoka nezaposlenost, niska produktivnost,

niska razina zaposlenosti radno sposobnog stanovništva,

visoki proračunski deficit, nelikvidnost poduzeća te visoka

zaduženost svih pravih subjekata posljedica neracionalnih

odluka domaćih političkih i gospodarskih aktera, a ne utjecaj

Europske unije. Upravo suprotno, stroga pravila Europske uni-

je postavljena u okviru pregovaračkog procesa i preuzimanja

zajedničke pravne stečevine Europske unije pridonose stabi-

lizaciji hrvatskog gospodarstva, podizanju razine učinkovitosti

pravosuđa kao ključnog preduvjeta povoljne ulagačke klime

te modernizaciji i informatizaciji javnog sektora. Dakle, Europ-

ska je unija faktor jačanja hrvatske nacionalne ekonomije, a

ne njenog slabljenja.

Među glavne uvozne i izvozne trgovačke partnere naše

zemlje spadaju upravo zemlje članice Europske unije, poput

Njemačke, Italije, Austrije, Slovenije i Mađarske. Postoji vi-

soka razina ekonomske međuovisnosti hrvatskih gospodar-

skih subjekata i onih u navedenim zemljama, tako da jedino

zajedničkim snagama svi možemo graditi bolju i konkurent-

niju europsku ekonomiju i tržište, dok uskogrudni i sebični

privredni interesi štete ne samo našim europskim partneri-

ma, već i nama samima. Potrebno je reći i još ponešto o eu-

ropskim fondovima koje se ponekad nekritički mistificira. U

njih uplaćuju sve članice, ali i sve članice od njih mogu imati

koristi. Oni nisu nikakva zamjena za naša vlastita sredstva,

ali su dobar model povoljnog financiranja razvoja i poticanja

izvrsnosti. Isključivo o našoj sposobnosti, a ne o nekakvom

dobročinstvu (budući da nam kao stabilnoj, čvrstoj europskoj

državi ono nije niti potrebno), ovisit će u kolikoj ćemo mjeri

znati ih iskoristiti. Europski strukturni i kohezijski fondovi

svakako mogu smanjiti pritisak osjetljivih gospodarskih sekto-

ra i manje razvijenih krajeva naše zemlje na državni proračun,

budući da će se otvoriti alternativni izvori financiranja razvoja i

rasta. Nadalje, članstvom u Europskoj uniji šalje se dugoročna

pozitivna poruka investitorima, uz očekivanu stabilizaciju

kreditnog rejtinga. Iako je eurozona trenutno u velikoj krizi,

očekuje se njeno preživljavanje i stabilizacija, no uz stanovite

promjene i reforme. Sve tranzicijske zemlje koje su do sada

postale članice Europske unije doživjele su ulaskom u Uniju

značajan rast povjerenja ulagača i porast izravnih inozemnih



investicija (FDI, foreign direct investment). Premda Hrvatska

neće odmah po ulasku u Uniju biti spremna uvesti i euro kao

službeno platežno sredstvo, naša je ekonomija već izrazito

eurizirana tako da je taj prelazak logičan i prirodan. Kao od-

govorna europska ekonomija imamo zadaću i ulogu također

doprinijeti stabilizaciji zajedničkog europskog gospodarskog

prostora i monetarne unije. Odbijanjem članstva u Uniji pos-

lali bismo svijetu destabilizacijsku poruku o Europskoj uniji te

Europskoj monetarnoj uniji, ugrozili opravak, srušili vrijednosti

na europskim i svjetskim burzama te tako i svoje europske

partnere i sebe gurnuli u novu recesiju, stagnaciju i krizu. Ne

samo kroz prisutnost eurske štednje i kreditnih plasmana

među poduzećima i građanima, već i putem tržišnih trendo-

va, organizacijske strukture tvrtki, vrsta ponude i potražnje na

domaćem tržištu, Hrvatska je orijentirana prema zajedničkom

europskom tržištu, prati sve njegove promjene te je sastavni

dio njega. Odbijanjem članstva u Uniji odbili bismo naš gospo-

darski napredak u proteklom desetljeću te pogazili sve mod-

ernizacijske trendove u našoj ekonomiji. Ne treba smetnuti

s uma da je udjel kapitala iz zemalja članica Europske unije

koji je prisutan u Hrvatskoj izuzetno visok, tako da povezivanje

s Unijom predstavlja logični nastavak suradnje. Kako bismo

se ravnomjerno povezali s cijelim svijetom, dakako, trebamo

biti otvoreni i za kineske, ruske, indijske i brazilske investicije

i poslovne odnose, no treba u tom kontekst nešto znati – pro-

tok kapitala i usluga na relaciji Hrvatska – zemlje Europske

unije jamči nam pravnu sigurnost, zaštitu radničkih prava i

demokratsku legitimaciju u poslovanju, dok su poslovi s dru-

gim dijelovima svijeta često opterećeni njihovim autoritarnim

režimima. No, upravo kao članica Europske unije, Hrvatska

će moći značajnije biti prisutna na rastućim tržištima zemalja

skupine BRIC te na taj način afirmirati svoju ulogu u svjetskom

gospodarstvu. Turizam predstavlja jako bitan segment hrvatsk-

og gospodarstva i nacionalnog dohotka. Velika većina naših

turističkih posjetitelja, posebice oni koji dolaze redovito i imaju

ustaljene navike provođenja svojih godišnji odmora u našim

destinacijama, državljani su Europske unije. Kroz članstvo u

Uniji i sudjelovanje na zajedničkom europskom tržištu dodat-

no se možemo promovirati kao poželjna destinacija i postići

da naši gosti još više svojom potrošnjom pridonose prihodima

naših poduzeća, ali i države kroz porezna davanja i razvojne

multiplikatore koje turizam stvara (porast zaposlenosti, porast

potražnje). Ne samo u ekonomskom smislu, veći u akadem-

skim i umjetničkim krugovima, naša je zemlja već u visokoj

mjeri integrirana u projekte i tokove Europske unije. Neulazak

Hrvatske u Uniju ugrozio bi postignute mreže kontakata, ust-

aljene prakse suradnje i međusobnog prožimanja i poticanja

na kreativnost i izvrsnost.

Naposljetku, ne smijemo zaboraviti da se sudjelovanje

Hrvatske u Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (CFSP)

funkcionalno nadovezuje na naša članstvo u NATO-u. Hrvats-

ka se nalazi u nestabilnom susjedstvu (Bosna i Hercegovina,

Kosovo, Sandžak) te kroz zajedničko europsko očuvanje mira

i stabilnosti pridonosi i miru na vlastitim granicama. Kada

spominjemo Bosnu i Hercegovinu, trebamo naglasiti da će se

članstvom u Europskoj uniji poboljšati i status hrvatske zajed-

nice u toj zemlji, budući da će naši državljani biti i državljani Eu-

ropske unije te će im pripadati sva prava koja proizlaze iz toga.

Hrvatska će kroz projekte prekogranične suradnje moći puno

bolje utjecati na podizanje životnog standarda i gospodarske

aktivnosti u dijelovima Bosne i Hercegovine s većinskim hrvats-

kim stanovništvom. Članstvo u Europskoj uniji je dvostruko

jamstvo sigurnosti Hrvatske u nestabilnom jugoistočno europ-

skom susjedstvu – Hrvatska može i mora biti stabilizator sus-

jednih zemalja, a naše članstvo u Uniji služit će i kao jamac

protiv ekspanzionističkih, revizionističkih i destabilizacijskih

tendencija pojedinih političkih aktera u susjednim zemljama

(Srpska radikalna stranka, Srpska napredna stranka, Milorad

Dodik). Na kraju, članstvo u Europskoj uniji otvara perspektivu

članstva u Schengenskoj zoni koja omogućava učinkovitiji i

jeftiniji nadzor hrvatskih granica koji je ključan u dugoročnoj

zaštiti naše zemlje od ilegalne imigracije te trgovine drogom

i ljudima. Iz svega navedenog, smatramo kako je jasno kako,

usprkos brojnim izazovima, pozitivni učinci članstva u EU pre-

vladavaju te stoga pozivamo građane da na referendum daju

svoj glas za Hrvatsku kao dio ujedinjene Europe.



Contra Europske unije

Hrvatska je nakon višestoljetne borbe protiv raznih neprijatelja, kolonizatora i negatora hrvatskog nacio-nalnog bića postala slobodna i samostalna. U tom krat-

kom periodu samostalnosti hrvatski građani nisu doživjeli

blagostanje, prosperitet i sigurnost koja se očekivala od

neovisnosti. U tom su periodu uništene i privatizirane

strateške i profitabilne kompanije kao što su banke, INA

– Industrija nafte, Pliva, Hrvatske telekomunikacije, te dru-

ge manje značajne tvrtke. Hrvatski su vojni uspjesi relativ-

izirani, a obrambeni je rat izjednačen s agresorskom JNA i

paravojnim milicijama. Podaničke su i korumpirane vlade

izvršile naloge stranih sila i moćnika te uništili čitavu eko-

nomiju, a građanima Hrvatske oduzeli svako dostojanst-

vo. Sada je na djelu zadnja faza oduzimanja potpunog

suvereniteta, slobode i legitimnosti Hrvatske i svih njenih

građana u sumnjivom procesu pristupanja nadnacionalnoj

tvorevini poznatoj kao Europska unija.

Hrvatski su branitelji dali svoje živote za stvaranje

neovisne, samostalne i suverene Hrvatske, a sada, dvade-

set godina nakon konačne samostalnost, ti se ideali izda-

ju za imaginarnu ideju zajedništva svih europskih nacija

što je nonsens. Kroz čitavu su povijest europski narodi

međusobno ratovali i natjecali se u koloniziranju ostatka

svijeta. Plansko ujedinjenje Europe je historijski prese-

dan nezabilježen u povijesti i sigurno neće uspjeti. Argu-

menti o dijeljenju suverenosti i očuvanju iste u multipo-

larnom, globaliziranom i korporativnom svijetu su paravan

za dominaciju jačih nacija nad slabijima. Suverenost kao

politološki pojam ne podrazumijeva dijeljenje nego apso-

lutnu dominaciju. Samo nacionalna država sa vlastitim

monetarnim, političkim, ekonomskim i vojnim snagama

može očuvati suverenost u korporativnom i globaliziranom

svijetu.

Revidiranjem povijesti, optužnicama protiv hrvatskih

branitelja i generala Bruxelles dodatno blati hrvatsku državnost

i samobitnost. Sve bitne odluke donose anemični brisel-

ski birokrati koji ne poznaju hrvatsku kulturu, tradiciju

niti specifičnosti i način života hrvatskih građana. Nam-

etanjem i uvoženjem globalističkih, antikršćanskih, ne-

humanih i devijantnih obrazaca ponašanja te uspostavl-

janjem normi (poželjnog) ponašanja kao što je primjerice

homoseksualnost, raspadanje obitelji u ime imaginarne

slobode izbora i emancipacija i općenito otuđenje od tradi-

cionalnih vrijednosti siluju stoljećima ustaljeni vrijednosni

sustav. Zato Hrvatska treba jasno reći ne ulasku u umjet-

nu tvorevinu koja služi sumnjivim partikularnim interesima

pojedinih moćnih grupa i lobija.

Sredinom prvog desetljeća 21. stoljeća, referendum

o Ustavu je proveden u Francuskoj i Nizozemskoj u koji-

ma je odbijen. Isti se slučaj dogodio i s Irskom. Stoga se

pristupilo drugom rješenju. Stvoren je Lisabonski ugovor,

a za njegovu je legitimnost potrebna samo ratifikacija

parlamenta koje je puno jednostavnija nego referendum

građana. Humanistička je ideja demokracije i slobode

građana srušena jednim potezom. Na perfidan je način

izbjegnuto glasovanje građana europskih država na ref-

erendumu o prihvaćanju Lisabonskog ugovora a odluka

o cjelokupnom životu i djelovanju stanovnika europskih

država prepuštena šačici birokrata. Višestoljetnost nacio-

nalne države time je dovedena u pitanje jer se Lisabonskim

ugovorom implicira gubitak ovlasti nad vanjskom politikom

i oružanim snagama. Nadalje, recentna pravna tumačenja

govore da ne postoji mogućnost izlaska iz Unije. Hipotetski

izlazak Grčke iz eurozone i Unije dočekan je sa skepsom,

jer se očekuje povratak svih dobivenih sredstava iz Unije

što u konačnici podrazumijeva rasprodaju čitave države

s obzirom da Grčka toliko novaca jednostavno nema. Po-

jedine odluke Europske komisije nisu podložne ratifikaci-

ji nacionalnih parlamenata te stoga suverenost države

predstavljena kroz narod u predstavničkoj formi dolazi



u pitanje. Javne će politike donositi nadnacionalne insti-

tucije koje nisu dobile mandat građana. Samim time nisu

legitimne. Ako se takve odluke prihvaćaju kao legitimne,

detronizira se ideja demokracije što je neprihvatljivo. Ta-

kav je proces po svim karakteristikama retrogradan. Unija

stvaranjem takozvanih regija i decentralizacijom tobože

u svrhu jačanja i razvoja lokalnih zajednica na perfidan

način oduzima izvršnu vlast legitimno izabranim vladama

stvarajući refeudalizaciju za lakši nadzor i kontrolu korpo-

racija nad stanovništvom.

Pristupanjem Europskoj uniji izvršit će se dodatna otimačina

hrvatskih tvrtki, sirovina, nacionalnih i prirodnih blaga,

a kupovinom poljoprivrednih i obradivih površina te prio-

balnih područja bit će izvršena eksproprijacija hrvatskih

građana pod krinkom slobode protoka kapitala i ljudi a u

zamjenu je ponuđena nerealna mogućnost reciprociteta za

hrvatske građane. Ulazak u Uniju je uvjetovan privatiziran-

jem strateških kompanija. Kako su pojedini ugovori još uvi-

jek tajni i nedostupni javnosti postoji osnovana sumnja u

partnerske i poslovne namjere novih vlasnika. Na primjeru

je drugih država vidljivo gospodarenje privatiziranim kom-

panijama, bankama i poljoprivrednim zemljištima. Obrazac

je sljedeći: prvo slijedi takozvano restrukturiranje što je

eufemizam za uništavanje proizvodnje odnosno domicilne

konkurencije njihovim vlastitim kompanijama na način

da se otpusti preko polovice zaposlenih, a proizvodnja

odnosno plasman proizvoda na tržištu prepolovi. Daljnjim

sustavnim neulaganjima kompanija postaje nekonkurenta

na tržištu zbog zastarjele tehnologije i manjka stručnih

kadrova. To je čak vidljivo na našem primjeru s INA-om.

Pritom, postoje i takozvani „svijetli primjeri“. U tim prim-

jerima također slijedi otpuštanje zaposlenih i stvaranje do-

datnih socijalnih poteškoća državi. Djelomično je ulaganje

ili saniranje proizvodnih pogona te uža specijalizacija za

pojedini sektor. Kompanija na domaćem tržištu postaje

lider a u međunarodnom segmentu djeluje u smanjenom

obujmu. Pritom, strani vlasnici dobit izvlače pomoću is-

plate dividendi na koju su posebnim zakonom oslobođeni

plaćanja poreza. Imamo i domaće primjere, a još nismo

ušli u Europsku uniju. To su prvenstveno banke, Pliva te

Zagrebačka pivovara koja je u potpunosti privatizirana u

jeku najveće krize. Zakon dopušta najvećem pojedinačnom

dioničaru prisilno izvlaštenje i isplatu preostalih dioničara

(po čak manjoj cijeni od ponuđene (sic!)) kada prijeđe

95 posto vlasništva. Daljnji su primjer šećerane. U vri-

jeme potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

šećerane su bile opterećene gubitcima, a proizvodnja je

bila beznačajna. Bezlični su briselski birokrati dopustili

neograničen bescarinski izvoz šećera na europsko tržište.

Međutim, danas nakon što su se šećerane oporavile isti ti

birokrati utvrđuju kvote u visini dvije trećine proizvodnje

šećera štiteći druge nacionalne proizvođače odnosno na-

cionalne ekonomije. To se stručnim jezikom zove lobiranje

što zapravo predstavlja ispunjavanje zahtijeva moćnijim

i bogatijim interesnim skupinama. Nažalost ima odviše

primjera koji pokazuju dvostruka mjerila. Što li nas čeka

kad postanemo punopravna članica to vjerojatno znaju oni

koji su dobivali provizije za prodaju nacionalnog blaga i oni

koji skrivaju pravu istinu o Europskoj uniji. Zato treba reći

ne Europskoj uniji jer ćemo samo tako očuvati hrvatsko

gospodarstvo i bogatstvo.

Mogućnost povlačenja sredstava iz pojedinih fondova

EU u odnosu na davanja članarine proizvest će negativ-

ni saldo. Izračuni govore da će Hrvatska u prvih 5 godi-

na članstva više dati nego što će dobiti. U hrvatskim se

medijima takve vijesti prešućuju što daje bitno iskrivljenu

sliku o Europskoj uniji i koristi za Hrvatsku. Nadalje, svaki

euro cent kojeg Hrvatska „dobije“ ima povratni reciproc-

itet. Prisilnim je sporazumima Hrvatska postala još jedno

u nizu tržišta za strane proizvode. Uništenjem domaće

proizvodnje i nekonkurentnošću preostale osuđeni smo

na uvoz i ovisnost o stranima kompanijama. Zahtijeva se

privatizacija i potpuno otvaranje tržišta velikim stranim

kompanijama koje uništavaju domaće konkurentne tvrtke.

Onemogućavanjem subvencioniranja i protekcije domaće

industrije, proizvodnje i trgovine konkurentnije i financijski



jače kompanije iz Unije stječu nenadoknadivu prednost

pred domaćim tvrtkama. Dampinškim cijenama i koordini-

ranom propagandom koja se naziva marketingom, strane

kompanije osiguravaju potrošačku ovisnost te time građani

i država postaju neslobodni. Od proglašenja neovisnosti

Europska unija nije nastupala prema Hrvatskoj partner-

ski ni u jednoj sferi. Politički i ekonomski se postavljala (i

još uvijek se postavlja) superiorno i imperativno. Ukupni

zbroj koristi i šteta od pristupa Europskoj uniji prevladava

na kontu šteta. Zato Hrvatska treba reći ne Europskoj uniji

i ostati samosvjesna nacionalna država.

Neokolonijalizam je vidljiv u odricanja cjelokupnog djela

suvereniteta: političkog, ekonomskog, financijskog. Hrvats-

ka je politička elita bespogovorno i bezuvjetno prista-

la na sve postavljene uvjete Bruxellesa. Na taj su način

hrvatska država, njeni građani i domaće tvrtke dovedeni

u neravnopravan položaj u odnosu na iste aktere iz ze-

malja EU. Ulaskom u europsku monetarnu zajednicu i gu-

bitkom takozvane četvrte vlasti (središnje narodne ban-

ke) Hrvatska će izgubiti monetarnu suverenost. Gubitkom

monetarnog suvereniteta nećemo moći ekspanzivnom ili

restriktivnom monetarnom politikom utjecati na turbulen-

cije u gospodarstvu što je vidljivo na nedavnom primjeru

Grčke. Grčka, nije mogla devalvirati euro i time doživjeti

manju štetu. Monetarna je suverenost ključna, to vidimo

po britanskoj funti koja je na početku europske krize de-

precirala te su time britanski proizvodi postali konkurent-

niji na svjetskom tržištu. Nadalje, pristup eurozoni podra-

zumijeva i žrtvu za „slabije“ članice koje imaju kreditnih

i fiskalnih poteškoća. Hrvatski građani ne žele plaćati

za rastrošne i korumpirane nacije. Kao što vidimo druge

članice eurozone moraju iz svojih proračuna izdvajati ve-

lika financijska sredstva za dugove, primjerice Grčke, iako

su neke od tih članica siromašnije i imaju manji standard

od Grčke, ali su discipliniranije u financijskim rashodima.

U ekonomskoj se politici nameću čudna i kontraproduk-

tivna „rješenja“. Primjerice, agresivnim inzistiranjem priva-

tizacije brodogradilišta stvara se dodatni socijalni prob-

lem u primorskim krajevima jer vrlo vjerojatno da će novi

(strani) vlasnici otpustiti većinu zaposlenih. Na taj se način

sigurno ne pomaže hrvatskom gospodarstvu. Na temelju

zajedničke poljoprivredne politike Unija svojima članicama

nameće kvote za pojedine poljoprivredne kulture. Hrvats-

koj zasigurno ne treba Unija koja će određivati koliko ćemo

imati zasada maslina ili drugih kultura. Imamo dovoljno

stručnih ljudi koji mogu stvarati razvojne planove kako

u poljoprivredi tako i u drugim sferama gospodarstva.

Nadalje, Hrvatska se pod ucjenama i prijetnjama morala

odreći gospodarskog pojasa da bi snažnije i bolje oprem-

ljenije ribarske flote, kao što je primjerice talijanska, mogle

nesmetano izlovljavati i eksploatirati hrvatsko ribolovno i

pomorsko dobro.

Hrvatska bi u Europskom parlamentu imala 12 za-

stupnika. Prema Lisabonskom ugovoru broj zastupnika

ne može biti manji od 6 odnosno veći od 96 neovisno o

veličini države. Maksimalni broj zastupnika Europskog par-

lamenta može biti 750 zastupnika plus predsjednik Par-

lamenta. Iz same strukture i unaprijed određenog broja

zastupnika Europskog parlamenta vidljiv je demokratski

deficit. Zastupnik iz pojedine države nema jednaku snagu

glasova građana. Stoga taj parlament nema niti legitim-

nost. Parlament kao tijelo koje predstavlja narod (u ovom

slučaju građane, jer ne postoji europska nacija) nije istin-

ski odraz volje naroda odnosno građana Europske unije jer



Logotip euroskeptične stranke Volim Hrvatsku - Ne u EU

nije biran po osnovnim demokratskim načelima da jedan

glas jednako vrijedi. Sve su ključne ovlasti prebačene na

Europsku komisiju koja zastupa uskogrudne i partikularne

interese pojedinih skupina. Ne postoji zajednički europski

identitet. Sve jača i izraženija ksenofobija eklatantan je

primjer navedenog. Europska je unija nakupina raznih na-

cionalnih država sa svojim specifičnostima. Stoga ne post-

oje preduvjeti za stvaranjem čvršće političke tvorbe koja bi

objedinila zajedničke nacionalne interese. Nadalje, kako

gotovo svaka članica Unije ima svoj vlastiti jezik, osim

kulturološke postoji i lingvistička prepreka. Time se ponov-

no pokazuje obmana o slobodnom protoku radne snage.

Svi statistički podaci govore da je najveća mobilnost radne

snage isključivo u prekograničnim mjestima. Radna sna-

ga ostaje lokalna, samo kapital postoje globalan. Na taj

način, socijalni problemi otpuštanjem radne snage ostaju

lokalnim i nacionalnim vlastima na teret, a istima je prit-

om oduzeta moć donošenja odluka jer su prenijete nad-

nacionalnim institucijama. Odlučivanje je lokalnih i nacio-

nalnih vlasti samo deklarativno, odnosno slijedi naputke

nadnacionalnih institucija. Te iste institucije obično vode

birokrati iz najsnažnijih zemalja Unije što baca sumnju da

djeluju ili mogu djelovati za interese zemlje iz koje dolaze.

Europske su nadnacionalne institucije bez legitimiteta jer

ih građani nisu izabrali niti povjerili mandat za donošenje

takvih odluka.

Globalizacijske se vrijednosti nameću dok su univer-

zalne i humanističke u sutonu. U tom se kontekstu nalazi

i Europska unija, ne pozivajući se na kršćanske korijene.

Time se identitet Europe i europskih naroda gubi u kako-

foniji ostalih svjetskih kulturoloških stečevina. Hrvatska je

sastavni dio Europe, stoga njen mogući ulazak u Europsku

uniju kao političku, odnosno ekonomsku zajednicu mora

biti temeljen na studiji korisnosti, partnerskom uvažavanju

i zaštiti nacionalnih interesa, a ne bespogovornom srljanju

s premisom „nema alternative“. Alternativa uvijek postoji,

pitanje je isplativosti iste te političke volje za istom. Pre-

ma tome, Europskoj uniji treba pristupati kao savezu su-

verenih država u kojoj se poštuje načelo jednake vrijed-

nosti svih članica, a sam ulazak treba uvjetovati zaštitom

suvereniteta i ključnih nacionalnih interesa. Ulaskom u EU

treba se postići blagostanje i sigurnost, a ne depriviranost

i nesamostalnost u donošenju odluka. Pritom, ulazak ne

smije biti pod svaku cijenu a sigurno ne po cijenu gubitka

suverenosti i neovisnosti. U tom se procesu i djelovanju

Hrvatsku mora uvažiti kao partnericu, a ne kao podređenu

članicu.

Ali, pod pretpostavkom da je Europska unija poželjna

politička nadnacionalna tvorevina Hrvatska iz više razloga

nije spremna ući u istu. Javna uprava nije kompetentna

niti prilagođena pravilima i propisima Europske unije te

stoga ne može biti adekvatan javni servis. Stranci će pok-

upovati sva poljoprivredna, građevinska, šumska i druga

zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske jer su financijski

konkurentniji od hrvatskih građana. Zemljišne knjige nisu

sređene pa hrvatski poljoprivrednici neće moći konkuri-

rati projektima iz EU fondova. Ribarska je flota premala,

zastarjela i nekonkurentna prema ostalim ribarskim flo-

tama iz drugih članica. Pojedine se odluke u europskim

institucijama donose netransparentno i bez sudjelovanja

javnosti te stoga postoji realna bojazan ispravnosti i nam-

jere takvih odluka. Hrvatski građani ne posjeduju dovoljno

znanje o povlačenju sredstava iz EU fondova te će stoga

biti na financijskom gubitku s obzirom na cijenu članarine.

Trenutna je globalna situacija sa Europskom unijom

i eurom sljedeća: Europska unija, a posebno „elitni“ dio

iste – eurozona propada a s njom i cijela ideja europskog

udruženja. Europu trese dužnička kriza kakvu nije doživjela

od Velike depresije prije Drugog svjetskog rata. Kreditni su

rejtinzi članicama smanjeni, a njihovo je zaduživanje post-

alo još skuplje. Realna prijetnja bankrota mediteranskih

država, prestanak vraćanja preuzetih obaveza utjecat će

i na ostale „zdrave“ članice Europske unije. Pritom, eu-

ropske i druge međunarodne institucije pokušavaju spa-

siti sredstva investitora, odnosno vjerovnika, a ne države

i naroda u istima. Veliko je neslaganje među pojedinim



članicama oko rješavanja dužničke krize. Pojedine ideje

zadiru izvan okvira Lisabonskog ugovora, kao što su euro-

obveznice ili daljnje kupovanje nacionalnih obveznica od

strane Europske središnje banke. Stoga je jedina prava

istinska forma za očuvanje demokratskih vrijednosti, bla-

gostanja, sigurnosti i nacionalne suverenosti u svijetu na-

cionalnih država.

Samom činjenicom da nije bilo javne rasprave o prednos-

tima odnosno nedostatcima ulaska u Europsku uniju može

se sumnjati u pozitivne učinke ulaska. Prešućivanjem po-

jedinih vijesti i manipulacijom informacijama preko kontroli-

ranih medija iskrivljuje se percepcija pristupanja i benefici-

ja Hrvatske. Europska je unija pred svojim raspadom koji

je bio očekivan te je stoga paradoksalno da Hrvatska sada

pristupa takvom savezu. Ulazak u Uniju neće razriješiti

hrvatske probleme, posebno ne u okviru europske dužničke

krize, raspada eurozone i nacionalnih protekcija gospo-

darstava, nego će ih još produbiti. Zato je potrebo na ref-

erendumu o pristupanju Europskoj uniji glasno reći NE jer

tako bi glasovale i druge nacije da im je bilo dopušteno.



Blagoja Mirčevski

Višeslav Raos


PROSINAC 2011. 16Gentlemen’s Agreement

Prvi put u dvadeset godina povijesti Slovenije provest će se prijevremeni parlamentarni izbori za Državni zbor. Oni su rezultat sloma koalicije triju lijevih stranaka:

Socijalnih demokrata (SD), Zaresa, i Liberalne demokraci-

je Slovenije (LDS). U Sloveniji izborni zakon počiva na pro-

porcionalnom izbornom sustavu s izbornim pragom od

četiri posto za ulazak u najvišu predstavničku i zakono-

davnu instituciju - Nacionalnu skupštinu (Državni zbor).

Osim Zbora, Slovenija ima i gornji dom - Nacionalno vijeće

(Državni svet), koje predstavlja interese pojedinih interesn-

ih skupina, koji su izabrani u drugom vremenskom razdo-

blju i na drugačiji način. Zajedno čine dva doma sloven-

skog parlamenta. Nacionalno vijeće nema ovlasti koje su

tipične za gornje domove. Među njegove glavne ovlasti

možemo uključiti suspenzivno veto na zakone, koje mora

potvrditi Nacionalna skupština, a pri povratku, za razliku

od prvog glasovanja, zakon mora dobiti apsolutnu većinu

(barem 46 glasova). Također može sazvati zakonodavni

referendum. Izbori za korporativno oblikovano Nacionalno

vijeće temelje se na teritoriju (22 lokalnih predstavnika) i

području interesa (4 predstavnika poslodavaca, četiri za-

poslenika, četiri poljoprivrednika, obrtnika i stručnih za-

nimanja i šest predstavnika negospodarskih djelatnosti).

Izbori za Narodnu skupštinu održavaju se na sličan način

kao i u drugim državama. Birači biraju predstavnike u

osam izbornih jedinica, koji su podijeljeni u 11 izbornih

okruga. Iz svake izborne jedinice bira se 11 zastupnika.

Uz predstavnike mađarske i talijanske manjine u parla-

mentu, kompliciranim izračunom bira se 88 zastupnika. U

prosincu ove godine bit će izabran šesti saziv Nacionalne

skupštine.

Koalicija, na čelu s predsjednikom socijaldemokra-

ta Borutom Pahorom, postavila je temeljno polazište za

izvođenje (neoliberalne) reforme, koje su izazvale žestoko

protivljenje sindikata, studentskih organizacija i najveće

oporbene stranke – Slovenske demokratske stranke (SDS),

na čelu s Pahorovim prethodnikom na mjestu premijera;

Janezom Janšom. Inzistiranje na nepopularnim i sa soci-

jalnim partnerima neusklađenim reformama, dovelo je do

pada potpore vladi i premijeru Pahoru ispod 20%, što je

najniža podrška bilo kojeg premijera u povijesti Slovenije.

Puno nezadovoljstva među mladima zaradio je prijedlog

kojim vlada želi ukinuti studentski rad, koji je uveden u Slo-

veniji prije pedesetak godina kako bi studenti mogli zaradi-

ti nešto novca tijekom studija. Vlada je Zakonom o malom

Slovenija pred najnepredvidljivijim izborima dosad

Republika Slovenija

Površina: 20.273 km2

Stanovništvo: 2.048.951 (2010., procjena)

Glavni grad: Ljubljana

Političko uređenje: parlamentarna demokracija

Službeni jezik: slovenski

Priznati regionalni jezici: talijanski, mađarski

Etnički sastav: Slovenci (83,1%), Srbi (2%),

Hrvati (1,8%), Bošnjaci (1,1%), ostali (12%)

Vjerski sastav: katolici (58%), muslimani (2,4%),

pravoslavci (2,3%), evangelici (0,8%), agnostici

(33,2%)

Valuta: euro

BDP: 46,4 milijarda $ (2010., nominalno)

BDP per capita: 23.009 $ (2010., nominalno)

BDP: 56,3 milijarda $ (2010., PPP)

BDP per capita: 28.030 $ (2010., PPP)

Glavne gospodarske grane: crna i obojena

metalurgija, elektronika, vojna oprema,

automobilska industrija, prehrambena industrija

Matej Klarič: Slovenija pred najnepredvidljivijim izborima dosad


radu, po nalogu OECD-a i po uzoru na Njemačku, željela

ograničiti dobit studenata i uvesti mali rad koji obavljaju

studenti, nezaposleni i umirovljenici. Također je ukinula

besplatni topli obrok u srednjim školama i stipendije za

studente, dok se pak za nekoliko postotaka povećao iznos

rodiljne naknade. U Sloveniji je, u europskim razmjerima,

financijski i organizacijski vrlo jaka Studentska organizaci-

ja Slovenije, koja se snažno protivi predloženim promjen-

ama, koje bi osim smanjenja studentskih prava u isto vri-

jeme uvelike smanjila njihove prihode. Otpor za očuvanje

studentskih prava vrhunac je doživio u svibnju 2010. pros-

vjedima na kojima je sudjelovalo čak 15 tisuća mladih

ljudi te koji je kulminirao napadom i razbijenim pročeljem

parlamenta.

Studentska je organizacija kasnije, uz pomoć sindika-

ta, skupila preko 40 tisuća potpisa za referendum o ma-

lom radu, koliko je u Sloveniji potrebno za raspisivanje

referenduma. Na njemu je preko 80 posto ljudi glasova-

lo protiv predlaganih promjena i zadalo prvi veći udarac

vladajućoj koaliciji. Vlada je u lipnju na trojnom referen-

dumu doživjela katastrofalne rezultate, jer je na referen-

dumu za umirovljeničku reformu, radu na crno i zakonu o

arhivskoj građi preko 70 posto ljudi opet glasovalo protiv

predlaganih promjena. Postalo je posve očito da je vlada

izgubila potporu birača i da nikakve reforme od strane te

vlade nisu moguće. Ubrzo potom je iz koalicije istupila

stranka Zares, koja je na prethodnim izborima pod slo-

ganom nove politike doživjela veliki uspjeh i osvojila oko

deset posto glasova. Koalicija je s njihovim odlaskom izgu-

bila većinu u Državnom zboru te je na rujanskom izglasa-

vanju povjerenja vladi Boruta Pahora s 51 nasuprot 36 gla-

sova izglasano nepovjerenje vladi. U roku jednog mjeseca

niti jedna politička stranka nije htjela predlagati novog

mandatara za sastav vlade, za što je bilo potrebno barem

deset zastupnika.

Kako se pokazalo, stranke koje su zbog niske potpore

u javnosti željele nove izbore, opravdano su se bojale da

će novonastale stranke predstavljati veliku konkurenciju.

Unatoč prijevremenim izborima, njihov popis nije bio obja-

vljen jer je još uvijek bilo dovoljno vremena za brzo osniv-

anje novih političkih stranaka i obavljanje svih potrebnih

formalnosti za natjecanje na izborima i vođenje kampanja.

Među prvima je osnovana Stranka za održivi raz-

voj (TRS), pod predsjedanjem Matjaža Hanžeka, bivšeg

pučkog pravobranitelja. Stranka je po prvim procjenama

imala priliku ući u Državni zbor, ali su si najvjerojatnije za-

dali koban udarac. U njima naklonjenom izbornom okru-

gu Ljubljana-Bežigrad greškom su uvrstili jednog ženskog

kandidata manje. U Sloveniji, naime, na snazi je zakon-

ski članak od 2006. godine koji nalaže povećanje ravno-

pravnosti spolova na popisu kandidata. Do 2014. godine

na svakoj listi mora biti najmanje 40 posto muških, odnos-

no ženskih kandidata. Ove je godine na snazi najmanje 35

posto zastupljenosti. Stoga je Državno izborno povjeren-

stvo u ovom izbornom okrugu odbacilo popis 11 kandidata

stranke TRS, jer nisu ispunili uvjete, čime su snažno sman-

jili mogućnost ulaska u Državni zbor.

Svoju je stranku kasnije osnovao i, u Srbiji rođen

gradonačelnik Ljubljane, Zoran Jankovič, koji je osnovao

listu Pozitivna Slovenija, kao i Gregor Virant, nekad naj-

popularniji ministar u vladi Janeza Janše. Samostalni nas-

tup Viranta bio je veliko iznenađenje za najvećeg favorita

ovogodišnjih izbora Slovensku demokratsku stranku (SDS)

Janeza Janše, za koju je Virant čak napisao dio programa

i nekoliko dana prije samostalne kandidature sudjelovao

u izradi izborne strategije. Od njegovog ulaska u političku

arenu, koji je najavljen samo nekoliko sati nakon Jankovića,

pojavila su se nagađanja nije li Virant u dogovoru s Janšom

krenuo u uvjeravanje glasača ljevice i centra kako bi pri-

kupio Jankovićeve glasove te omogućio nastanak Janšine

koalicije. Ipak, prema posljednjim događajima, čini se da

odvojen nastup Viranta nije bio dogovoren.

U programu svoje liste Virant je zaoštrio SDS-ovo neo-

liberalno stajalište (potpuna privatizacija javnih poduzeća,

smanjivanje poreza na dobit pravnih osoba, liberalizacija

zdravstva itd.), koje je kombinirao s vještim parolama u

javnosti (poštenje u politici, ukidanje Nacionalnog vijeća,

debirokratizacija, itd.) Njegov je rejting pri ulasku u kam-

panju naslućivao moguću pobjedu na izborima. Ali uskoro

nakon toga otkrila se afera da je, u vrijeme kada već nije

bio ministar jednu godinu, uzimao naknadu od države na

koju ministri imaju pravo 12 mjeseci nakon isteka man-

data, ako si za to vrijeme ne uspiju naći novo plaćeno za-

poslenje. Time je zaradio 66.175 eura. Do iznosa je Virant

došao tako da je izbjegao redovno zaposlenje na fakultetu,

gdje je prethodno radio na ugovoru o radu i tako zaradio

dodatnih 95.252 eura. Rejtinzi su mu se, posebno zbog

slike nevinog političara, u tjedan dana prepolovili te mu

tjedan dana prije izbora još uvijek padaju. Nakon ovoga

vratio je 18.777 eura kako bi povratio povjerenje, ali neki

značajan preokret na bolje vjerojatno više ne možemo

očekivati. Prije, dok još nije imao mogućnost nepravedno

uživati još jednu godinu na račun poreznih obveznika, čak

bi i osudio takvo ponašanje. Unatoč aferi i smanjenoj pop-

ularnosti moguće je da Virant bude jezičac na vagi koji će

odlučiti da li će vladu oblikovati Janković ili Janša.

Zoran Jankovič, za razliku od Viranta, naglašava važnost

javnog zdravstva i školstva, najavljuje gradnju najamnih

neprofitnih stanova za mlade, ali i kontradiktoran prijedlog

smanjenja socijalnih prava (primjerice na području zdravst-

va, mirovine itd.) dok se zalaže također za mini slovenski

New Deal (gradnja novih trasa Slovenskih željeznica, itd.),

koji bi probudio gospodarski rast od visokih četiri posto.

U neugodnoj ekonomskoj situaciji, u kojoj nije isključena

ni propast eura, takve su projekcije nerealne. Ljubljan-

ski se gradonačelnik pred ovim izborima našao u velikoj

dilemi. Ove je godine nemoguće istovremeno obnašati

dužnost poslanika i gradonačelnika. Ako bude izabran u

parlament, istog trenutka će mu prestati gradonačelnički

mandat. S tim se odlučio na rizičnu igru jer ne želi biti ništa

manje od premijera. Ukoliko mu rezultati ne budu naklon-

jeni, te ako ostane „samo“ zastupnik, bit će nezadovoljan.

Jankovič u Sloveniji slovi za vrlo uspješnog menadžera, koji

je godinama uspješno vodio Mercator. U politiku je zapravo

ušao na nagovor Janeza Janše, njegovog glavnog rivala.

Potonji je 2005. osigurao da se Jankoviča otpusti s mjesta

direktora Mercatora, o čijoj kupovini još uvijek bezuspješno

pregovara hrvatski Agrokor. U predizbornoj se kampanji iz-

bjegla ta tema. Razloge za to valja tražiti u najvećem uspje-

hu Pahorove vlade – zaključenju arbitražnog sporazuma s

Hrvatskom koji je smanjio napetosti među državama. No i

dalje se pokazuje nevoljkost Slovenaca za hrvatski kapital,

ali isto tako se može pratiti situacija u suprotnom smjeru.

Jankovič se zbog Janšinog poteza 2006. odlučio za

nastup na gradskim izborima u Ljubljani, gdje je dva puta

premoćno pobijedio već u prvom krugu. Zaduživanjem se

pobrinuo za brojne projekte koji su proteklih godina posve

promijenili Ljubljanu. Jankovič je također pokušao poprav-

iti rejting zbog afera s njegovim sinovima, koji posluju na

sporne načine putem tvrtki u poreznim oazama uz pomoć

svog oca, koji uvijek ističe da je ponosan na njih. No afere

na Jankoviča, kao i svojedobno na Janšu, ne utječu tako

negativno.

Iznenađujuće veliki preporod svojim je nastupom pri-

premio i Borut Pahor, koji je u predizbornoj kampanji mno-

go odlučniji i agresivniji nego u prošlosti, dok s pravom

ističe da su programi protivnika vrlo slični onome što on

sam namjerava napraviti. Tako je Pahorova SD u prediz-

bornoj kampanji iznenađujuće stekla određen broj glasova

i neće biti iznenađenja ako ih u posljednjem tjednu dobije



Zgrada Državnog zbora

još. Ipak će stranka, koja je 2007. dobila 30 posto svih

glasova birača, najvjerojatnije izgubiti sada najveći dio gla-

sova. Ankete im predviđaju rezultat od oko deset posto.

Posljednja istraživanja javnog mnijenja pokazuju da

će Janša najvjerojatnije pobijediti s oko 30 posto glaso-

va birača. Taj je postotak manji od onog 2007., tako da

Janša zapravo neće dobiti puno. Valja upozoriti da zadnji

neopredijeljeni glasovi, koji lako odluče izbore, nisu uzeti

u obzir. U Sloveniji je pred svakim izborima postojeća sku-

pina od oko 300 tisuća glasača koji nisu stalno vezani uz

iste stranke, već se odlučuju pred svakim izborima i na

taj način omogućavaju pobjedu pojedine političke opcije.

Ove je godine situacija još nepredvidljivija jer su se uz ust-

aljene političke stranke pojavile neke nove koje temeljito

mijenjaju ravnotežu snaga unutar Državnog zbora.

Janša se u kampanji ponaša iznimno dobro, priprem-

ljen je i duhovit kao nikad prije. I dok za njim još uvijek visi

sjena korupcijskih skandala vezanih uz Patriju, stranka

predstavlja program 10 + 100 za izlazak Slovenije iz krize.

Kao i sve ostale političke stranke, što je javnosti ugodno,

predstavljaju se smanjenja broja ministarstava i suđenje

gospodarskim kriminalcima. U isto vrijeme zagovara se

ograničavanje javne potrošnje na 45 posto BDP-a, potican-

je poduzetništva i tako dalje. U načelu se radi o radikalnijoj

inačici reformi koje je željela uvesti Pahorova SD.

Svakako se čini da većina stranaka ne shvaća dubinu

krize koja trenutačno potresa euro područje. Rješenja koje

nude političke stranke većinom idu u drugom smjeru od

onih koja se zagovaraju u EU (mirovinska reforma, reforma

tržišta rada u smjeru daljnjeg smanjivanja socijalnih prava

itd.), što dodatno smanjuje standard ljudi. Stoga nakon

izbora nisu isključeni čak niti veći socijalni nemiri, koji bi

lako slijedili nakon nametnutih nepopularnih mjera.

O tome tko će oblikovati koaliciju paradoksalno mogu

odlučiti manje stranke. Sudeći po ispitivanju javnog mni-

jenja lako se mogu na izborima dogoditi najveće promjene

u sastavu Državnog zbora, koji će se usmjeriti najdesni-

je do sada. Ukoliko sudjelovanje bude visoko, stručnjaci

predviđaju nešto veći udio glasova, koji će biti namijen-

jeni ljevici. U Državnom ćemo zboru sigurno vidjeti Janšin

SDS, Jankovičevu Pozitivnu Sloveniju, Pahorov SD, Virant-

ovu listu, umirovljeničku stranku Desus i vjerojatno narod-

njake SLS. Zadnja istraživanja pokazuju da bi se u Državni

zbor mogla opet uvući kršćansko-konzervativna Nova Slo-

venija, koja bi postala prva stranka koja bi se nakon

isključenja vratila natrag u Državni zbor. Njezin dolazak

u Državni zbor donio bi vagu na stranu Janše i omogućio

mu mandat. Veliko je pitanje da li će se u Državni zbor

uspjeti vratiti Jelinčičevi nacionalisti iz SNS-a, čime bi po

prvi puta u povijesti Slovenije ispala iz parlamenta. Čini

se da će teško ući i Liberalni demokrati Slovenije – LDS,

nekad najveća stranka. Veliko razočarenje birača pružila

je i stranka Zares, koja će s gotovo deset puta manjom

podrškom ostati pred vratima Državnog zbora, unatoč pot-

pori koju predsjedniku stranke pruža svjetski poznati filo-

zof Slavoj Žižek. Od njihovih obećanja o novoj polici ostalo

je malo, pa su prije ovih izbora i promijenili ime u Zares

socijalno-liberalna stranka, i time mijenjali staro ime Zares

– nova politika. Možebitno iznenađenje ovih izbora lako

bi mogla biti stranka mladih (SMS), koja je već bila jed-

nom u Državnom zboru i za koju neke ankete predviđaju

ponovni ulazak. Stranka se zauzima za ekološku tematiku

i uvođenje univerzalnog temeljnog doprinosa. Stranci se

pridružio i predsjednik Nacionalnog vijeća Blaž Kavčič, koji

se na svibanjskom kongresu stranke LDS kandidirao pro-

tiv predsjednice Katarine Kresal i izgubio sa 127 nasuprot

216 glasova. Svoju je kandidaturu temeljio na kritici neo-

liberalne usmjerenosti stranke i sada se čini da si je LDS

njegovim porazom zadao sudbonosni udarac glede ulaza

u Državni zbor.

Za slovensku je političku kulturu tipično da predsjednici

rijetko napuštaju svoje položaje svojevoljno. Janša ni na

prethodnim izborima, bez obzira na poraz, nije podnio os-

tavku, što je uobičajeno za zapadne demokracije. Nakon

afera nije htio odstupiti ni Golobič, ni Kresalova. Čak ni

Pahor nakon neuspjelih reformi i pada vlade nije htio otići



s mjesta predsjednika stranke. Neke stranke su čvrsto

odlučile da se na predstojećim izborima zbog toga osvete.

Sve postaje vjerojatnije da će za sastav vlade najvažnije

biti (ne)ulazak malih stranaka u Državni zbor, jer oni pred-

stavljaju jezičac na vagi. Konačne odluke o potpori listama

nastat će nakon posljednjih predizbornih sučeljavanja. Od-

govor o tome kome su birači namijenili najviše glasova, bit

će poznat, kao i na hrvatskim izborima, nakon 4. prosinca.



Matej Klarič, gost komentator

Pred nama su parlamentarni izbori. Vladajući je HDZ

opterećen velikim korupcijskim aferama. Sve ankete daju

izrazitu prednosti Kukuriku koaliciji. Što Vi očekujete i

kako predviđate rezultate izbora?

Prema svim istraživanjima javnog mijenja vodi Kuku-

riku koalicija jer je nakon otkrivenih afera unutar HDZ-a

poremećena ravnoteža na političkom tržištu. Ako je vjerovati

tim anketama, pitanje je kako će izgledati konačna bilanca

neuspjeha HDZ-a. To znači da je pitanje s koliko će postotaka

ići niže u odnosu na prethodna dva mandata, odnosno koliko

će mandata izgubiti. Dakle, uopće ne treba previše rasprav-

ljati hoće li Kukuriku dobiti ili neće, to je izvjesno. Pitanje je

samo s koliko će HDZ izgubiti.

Biste li se upustili u spekulaciju koliko bi mandata HDZ

mogao osvojiti?

Ne, ne bih se usudio zato što je ovaj izborni sustav

problematičan u mnogim stvarima; od popisa birača do iz-

borne geografije odnosno krojenja izbornih jedinica, iliti iz-

bornog inženjeringa, do sastavljanja lista gdje najposlušniji

dolaze na ključna, gornja mjesta na kandidacijskim lista-

ma. Prema tim kriterijima upitna je priča oko samog izbor-

nog modela kojega bi trebalo mijenjati.

Za koji se Vi izborni sustav zalažete?

Zalažem se za izborni sustav koji bi se mogao temelji-

ti više na izravnom biranju, odnosno predlaganju poje-

dinih kandidata od strane građana, a ne da budu strogo

stranačke liste. Dakle, radi se o modelu otvorenih ili barem

poluotvorenih kandidacijskih lista, za razliku od sadašnjih

zatvorenih, odnosno blokiranih stranačkih lista. Na taj bi

se način trebala dinamizirati i transformirati politika. U tom

slučaju u politiku bi ulazili ljudi koji imaju znanje i volju, a

ne bi kriterij stranačke poslušnosti bio jedina i presudna

determinanta pojavljivanja na kandidacijskoj listi.

Kako komentirate izrazito desno skretanje HDZ-a?

Kao pokušaj spašavanja onoga što se spasiti da. HDZ

je sebe identificirao kao stranku desnog centra, međutim

u ovoj poremećenoj ravnoteži desnom političkom retor-

ikom pokušava uloviti onaj dio biračkog tijela koji pripada

političkoj desnici kako bi mogao kompenzirati izgubljene di-

onice na političkom tržištu. To je rezultat njegovog slabljen-

ja ali i dio političke izborne retorike gdje se predstavnici te

stranke sjete Franje Tuđmana samo uoči izbora. A između

izbornih razdoblja rijetko ga, odnosno samo prigodničarski

spominju. To je samo upotreba desne političke retorike

radi instrumentalizacije u izborne svrhe i ništa više.




prof. dr. sc. Anđelko Milardović

Koliko im to može štetiti s obzirom da ih se percipira kao

proeuropsku i demokršćansku stranku, a sada se događa

radikalniji zaokret prema politici devedesetih?

Opet bih skrenuo pozornost prema prethodnome. Dakle,

to je politička retorika odnosno diskurs koji se instrumen-

talizira i ništa više. Njega ne treba gledati kao stvarno pro-

gramatsko skretanje stranke prema desnom populizmu jer

to skretanje ne bi bilo dobro primljeno ni kod nas ni u obitelji

demokršćanskih i konzervativnih stranaka u Europi. Dakle,

to je samo prigodničarsko skretanje u vode političke desn-

ice poradi izbornog procesa.

Kako komentirate kampanju? U kojoj je mjeri prevladao

populizam, a u kojoj se mjeri govori o stvarnim problemi-

ma Hrvatske?

Kao prvo, kampanja je dosadna i zaglupljujuća. To je jed-

na od najdosadnijih i najglupljih kampanja koje smo imali

priliku vidjeti u ovih dvadeset godina. Drugo je obilježje kam-

panje da se i dalje vodi na tragu istog političkog socijalnog

populizma i klijentelizma. Kao treće, građanima se ne želi

reći stvarna istina što će biti nakon 1. siječnja 2012. odnos-

no kakve se promjene mogu očekivati s novom vlašću. Nji-

hova je kampanja neiskrena jer nisu išli u komunikaciju s

građanima s otvorenim kartama. Kalkulirali su i vjerojatno

na sljedeći način rezonirali: djelomice ćemo kazati što nas

čeka, ali ne do kraja. Jer bi u tom slučaju mogli izgubiti iz-

bore. Postavlja se pitanje, što je važnije: da jedna stranka

izgubi izbore i da kaže istinu ili dobije izbore, a ne kaže is-

tinu, a da društvo padne u još gore stanje nego ovo sadašnje

stanje. To je moja temeljna primjedba, jer će se nakon kon-

stituiranja nove vlasti s obzirom na okruženje i globalne pri-

like sigurno nova vlast naći u vrlo nezgodnoj situaciji te će

morati plati ceh neiskrene kampanje.

U slučaju, trenutno izglednog, poraza HDZ-a, očekujete

li promjene u vodstvu HDZ-a i ako da, kakve?

Prvo će se dogoditi unutarstranački izbori koji bi trebali,

kako je najavila Jadranka Kosor, biti demokratski izbori s

više kandidata. Jako je dobro da HDZ nakon 16 godina

izgubi vlast. Ne samo HDZ, nego za demokraciju je bitno

da bilo koja stranka nakon 16 godina izgubi vlast. Dobro

je što će otići u oporbu, da provedu unutarstranačke de-

mokratske izbore s više kandidata, gdje će kandidati imati

svoje političke programe. Kandidat koji će proći izbornu

konvenciju vjerojatno će biti novi predsjednik stranke. To

može biti Jadranka Kosor, ali i ne mora biti. Kakav će njezin

rejting biti u stranci, ovisit će o izbornom rezultatu. Za HDZ

bi bilo jako dobro da izvrši unutarstranačku demokratsku

transformaciju jer bi to bio znak i drugim strankama da

se demokratiziraju jer ovakve nedemokratske stranke nisu

u mogućnosti izvesti demokraciju u Republici Hrvatskoj.

Kako mogu političke stranke koje su oligarhijske orga-

nizacije graditi demokraciju u Republike Hrvatske. To je

nemoguća misija. Treba doći do ujednačavanja načela. To

znači da unutarstranačko načelo mora biti demokratsko i

odgovarati demokratskom ustrojstvu Republike Hrvatske.

Sve dok postoji takav disbalans od demokracije neće biti

ništa. To može biti samo simulacija demokracije i ništa više.

Ja u zadnje vrijeme pišem i govorim o konceptu simulirane

demokracije u Hrvatskoj. U budućnosti, za koju godinu će

izaći i knjiga pod tim naslovom: Simulacija i demokracija.

Ovoj političkoj vlasti nije stalo do jačanja participacijskog

potencijala. Demokraciju su zamislili kao jednu anketu

koja se provodi svake četiri godine. Građani stoje i gleda-

ju po strani, a politička oligarhija radi što hoće. Ako se to

zove demokracija onda hvala lijepa, ne treba nam takva

demokracija.



Aludirate li na prošlogodišnje prikupljanje potpisa sindi-

kata za raspisivanje referenduma?

Dopunski bi model demokracije bio da se najprije pođe

od izbora na svim razinama kao polazne točke. Na tu se

pak točku trebaju nadograđivati i ostali sadržaji demokraci-

je, kao primjerice da se u Ustavu Republike Hrvatske

ugradi odredba o referendumima. To je jedan tip izravne

demokracije. Nadalje, mora se jačati koncept delibera-

tivne demokracije, odnosno jačanje komunikacije između

građana i političke vlasti putem oslobođenih medija. K tome

bih dodao i digitalnu demokraciju, znači uključivanje novih

medija u koncept deliberativne demokracije. I na kraju u

svakom slučaju bi možda trebalo uvesti obrambeni model

demokracije, kao što je primjerice bio u Saveznoj Republici

Njemačkoj gdje se u slučaju nedemokratskog djelovanja s

lijeve ili desne strane aktiviraju obrambeni mehanizmi da

se demokracija ne bi dovela u pitanje. To je, nazvao bih

ga za naše uvjete, hibridni model demokracije koji bi se

mogao postupno graditi. Iz te hibridnosti ojačao bi se po-

tencijal političke participacije građana. U tom slučaju par-

ticipacija ne bi bila prisutna samo svake četiri godine nego

bi bila svakodnevna praksa. U takvom hibridnom modelu

demokracije ojačali bi komunikacijski kontrolni mehanizmi

građana. U takvom tipu odnosu politička vlast bi svakako

osluškivala što građani misle. Naime, dolazimo do apsurd-

nog odnosa da građani nemaju nikakvog upliva u procese

koji se njih tiču, a vlast se ponaša na način da kaže: mi sve

činimo zbog vas i umjesto vas, jer ste vi nesposobni da bilo

što napravite. To je potpuno infantilni pristup politici gdje

se vlast ponaša kao elita, oligarhija, odnosno kao subjekt

politike, a građani kao puki objekt politike koji se uključuje

jednom u četiri godine i sudjeluje na takozvanom „festi-

valu demokracije“.

Jesu li jednim dijelom krivi i sami građani? Čini mi se

da postoji averzija prema politici odnosno da je na djelu

parohijalni tip političke kulture.

Parohijalni model političke socijalizacije generira paro-

hijalni model političke kulture ali to ne znači da je stanje

nepromjenjivo, može se promijeniti obrazovni sustav. Proiz-

vodi se politička kultura simulirane demokracije. Obra-

zovni sustav i pojedini studiji, uključujući i studij političkih

znanosti aktivno sudjeluju u kreiranju modela simulirane

demokracije. Zašto? Zato što je demokracija konstruirana

na razini objektivne društvene zbilje. Riječ je o konstruktu

na razini norme, zakona o političkim strankama, zakona

o izborima, na ustavnoj razini u semiotičkom smislu. Ona

je konstruirana objektivna društvena zbilja. Ali na subjek-

tivnoj je razini čista simulacija.

Hrvatska je u krizi već nekoliko godina. Rezultati rasta

BDP-a za treći kvartal 2011. u koji ulazi turistička sezo-

na daleko su niži od očekivanja. Koji su po Vama ključni

potezi koje će morati napraviti buduća Vlada Republike

Hrvatske?

Prvi ključni potez Vlade trebao bi biti stvaranje političkog

okvira za nesmetano investiranje. Kad se pokrene in-

vesticijski ciklus pokrenut će se i proizvodnja, a time i

zapošljavanje i tako redom. To je ono što se odnosi na in-

vesticije. Zatim, trebalo bi mijenjati i fiskalnu politiku da se

poduzetnicima olakša poslovanje, jer ako se njima olakša

i oni će sami biti motivirani za ulaganje. Ako ih se zaguši

bit će prisiljeni zatvarati pogone. Vlada ima dvije strategije:

postupati na novi način ili na stari odnosno zadržavati so-

cijalni mir. Ako će nastupati na stari, to nije razvojna kon-

cepcija nego zadržavanje statusa quo.



Dana 9. prosinca, nedugo nakon parlamentarnih izbora,

Hrvatska će potpisati pristupni ugovor s Europskom uni-

jom. Pritom, EU, odnosno eurozona, ima velikih dužničkih

problema, ne postoji konsenzus članica oko rješavanja

pojedinih gorućih pitanja. Kakve su mogućnosti da euro

propadne i time se bitno uspori ili čak zaustavi političko

ujedinjenje Europe?

Različita su mišljenja. Međutim, alarmantne vijesti stižu

iz središta moći Europske unije. Euro je na infuziji. O zem-

ljama koje su pogođene krizom kao što su Grčka, Italija,

Portuga

Documents

Gentlemen’s - WordPress.com...godište 1. broj 8. prosinac 2011. UDRUGA ZA PROMICANJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI I NOVIH MEDIJA political and economic consulting group issn 1848-1353 Gentlemen’s