Genocid nad Bošnjacima Srebrenice - dr. Smail Čekić

8/14/2019 Genocid nad Bonjacima Srebrenice - dr. Smail eki

1/11

www.bosnamuslimmedia.com

NOVI MUALLIM br. 30 - 14. dumade-l-uhra 1428./ 29. juni 2007.

1


2/11



2

GENOCID NAD

BONJACIMASREBRENICE; SIGURNEZONE UN-a, JULA 1995.

Dr. Smail EKI

Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1991.-1995.), pored zloina protivmira i sigurnosti ovjeanstva, na okupiranim podrujima i opsjednutim gradovima izvreni su brojnizloini nad civilnim stanovnitvom, ukljuujui i genocid nad Bonjacima.

O tim zloinima, posebno u dolinama rijeka Drina, Neretva, Sana i Lava te u Bosanskojposavini, pored brojnih dokumenata, podataka, izjava, informacija, saznanja i drugih dokaza, svjedoi iveliki broj likvidiranih i protjeranih rtava.

Velikosrpski agresor je u i oko Srebrenice jula 1995., uz uee srpskih kolaboracionistikihoruanih formacija iz Bosne i Hercegovine, u toku jedne sedmice likvidirao i zatrpao u masovnegrobnice na hiljade zarobljenih Bonjaka; na stotine ivih zakopao; mukarce, ene i djeakesakatio i klao; djecu ubijao pred oima majki; natjerao djeda da pojede digericu svoga unuka;

silovao ene i djevojke; deportirao oko 30.000 ljudi, uglavnom ene i djecu, priredio scenedostojne Danteovog Pakla. O tome postoje brojni dokazi, meu kojima i masovne grobnice, koje je pokrila trava, a zvijeri raznijele kosti. To su, prema ICTY-u "scene iz pakla, napisane nanajmranijim stranicama ljudske historije".

"SIGURNA ZONA"

Podrinje je u cjelini (Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Vlasenica, Rogatica, Viegrad,Gorade, ajnie i Foa) imalo apsolutnu veinu bonjakog stanovnitva. To je podruje od"ogromne strateke vanosti" za velikosrpsku ideologiju, politiku i praksu.


3/11



3

Stoga je, u skladu sa formiranjem "velike Srbije",etniki iste srpske drave, "eliminiranjerijeke Drine kao granice izmeu srpskih drava" jedan od stratekih ciljeva srpskog naroda. Uskladu sa srpskim velikodravnim projektom bio je i plan "da e na podruju 50 km od rijeke Drinesve biti srpsko, isto srpsko".

Poetkom 1993. "Vojska Republike Srpske" je, zajedno sa regularnim snagama Vojske

Jugoslavije, u ofanzivi zauzela Kamenicu, Cersku i Konjevi-Polje i smanjila veliinu srebrenikeenklave sa 900 na oko 150 km2. Bonjaci s oblinjih podruja slili su se u grad Srebrenicu i njenu bliuokolinu, ime je broj stanovnika porastao na oko 60.000 ljudi. Naputanjem 90% sela, izgubljena jesvaka mogunost prehrane, agrad Srebrenica morao je primiti na desetine hiljada novih stanovnika.

Nakon toga, komandant Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija (u daljem tekstu: UNPROFOR) generalPhilippe Marillon posjetio je u martu Srebrenicu, uvjerio se u uasne uslove opsade (bez tekue vode,struje, hrane, lijekova i drugih ivotnih potreba, koje su uskraivale velikosrpske snage) i izjavio da sustanovnici pod zatitom Ujedinjenih nacija i da ih nee napustiti.

Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija je, 16. aprila 1993., pozivajui se na Poglavlje VII. PoveljeUjedinjenih nacija, donio Rezoluciju (br. 819) kojom je proglasio da sve strane i ostali postupaju

prema Srebrenici i njenoj okolini kao prema sigurnoj zoni koja mora biti poteena svakogoruanog napada ili bilo kojeg neprijateljskog ina. Tim je dokumentom postavljen zahtjev da se"odmah prekinu svi oruani napadi... na Srebrenicu i trenutno povlaenje iz podruja okoSrebrenice".

Generalni sekretar UN-a Boutros Ghali je, poslije usvajanja Rezolucije 819 (1993.), ko-mandantu UNPROFOR-a generalu Valgrenu poslao direktivu kojom ga je obavijestio da, po njegovommiljenju, Rezolucija "ne podrazumi jeva obavezu vojnog angairanja UNPROFOR-a u zatitisigurne zone". Ta direktiva je bila u suprotnosti sa Rezolucijom 819, u kojoj ni na jednom mjestu nespominje da ona "ne podrazumijeva obavezu vojnog angairanja UNPROFOR-a u zatiti sigurnezone". Meutim, sa tom direktivom nisu bile upoznate sve lanice Savjeta sigurnosti. To je odRezolucije o sigurnoj zoni nainilo najobiniju farsu. Uloga UNPROFOR-a je protumaena iusmjerena na pruanje humanitarne pomoi, i to uz pristanak izvrilaca agresije, genocida i drugihoblika zloina. Stoga je Rezolucija Savjeta sigurnosti 819 (1993.), kao i brojne druge, bila potpunaprijevara od prvog dana. Pa, ipak, general Valgren, komandant UPROFOR-a, suprotno Rezoluciji 819Savjeta sigurnosti UN-a, proglasio je potpunu demilitarizaciju grada (a ne enklave) i prisilio generalaSefera Halilovia da, 18. aprila 1993., sa Ratkom Mladiem potpie Sporazum o demilitarizacijiSrebrenice,odnosno sporazum o kapitulaciji. Taj sporazum zahtijevao je razoruavanje Bonjaka.

I pored toga to je Srebrenica proglaena "sigurnom zonom" Ujedinjenih nacija, svo vrijeme dozauzimanja toga kraja u julu 1995. protiv tamonjeg, potpuno izoliranog bonjakog stanovnitva,

voeni su specijalni oblici rata i genocidnog unitenja, kao to su: uskraivanje vode, struje, ometanje izabrana doturanja humanitarne pomoi, lijekova, energenata i svega to je, u bioloko-egzistencijalnom smislu, neophodno za preivljavanje.

Velikosrpski agresor je Bonjacima u kontinuitetu "zagoravao ivot" i stalno brutalno kriostatus "sigurne zone", ispaljujui granate na Srebrenicu, pri emu su mnogi civili ubijeni i ranjeni.

Radovan Karadi, predsjednik paradravne i kolaboracionistike tvorevine Republike Srpske,8. marta 1995. je, "vrlo hitno",izdao "direktivu za dalja dejstva op. br. 7" Vojsci Republike Srpske uvezi sa njenom dugoronom strategijom prema Srebrenici i epi, "sigurnim zonama" Ujedinjenihnacija, a u cilju "definitivnog oslobaanja Podrinja", prema kojoj je, izmeu ostalog, trebalo

"svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalnenesigurnosti, nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i ivota mjetana uSrebrenici i epi". U toj strategiji se konkretno navodi da "Vojska Republike Srpske" treba "to


4/11



4

prije izvriti potpuno fiziko odvajanje Srebrenice od epe".

Sredinom 1995. humanitarna situacija za civile Bonjake i vojno osoblje u enklavi postala je,kao to je i bilo predvieno Karadievomdirektivom od 8. marta 1995., bila katastrofalna. Civili suumirali od gladi.

JULI 1995.

Poetkom jula 1995. komanda Drinskog korpusa poduzela je neposredne pripreme za vojnuoperaciju protiv "sigurne zone" Srebrenica. Operacija je nazvana "Krivaja '95."

Ofanziva Oruanih snaga "Republike Srpske", uz zajedniko djelovanje jedinica iz SavezneRepublike Jugoslavije te dobrovoljaca iz Rusije i Grke, na Srebrenicu, "sigurnu zonu" Ujedinjenihnacija, zapoela je 6. jula 1995. Bonjaci su od UNPROFOR-a traili da im "vrati oru je, koje supredali kao dio sporazuma o demilitarizaciji od 1993. Meutim, taj zahtjev je odbijen s obrazloenjemkako je "UNPROFOR odgovoran zaodbranu enklave, a ne oni".

Do veeri 9. jula, "Vojska Republike Srpske" prodrla je etiri kilometra u dubinu enklave,zaustavivi se samo kilometar od grada Srebrenice.

Radovan Karadi je 9. jula (u ranim veernjim satima), nakon to je zavrio razgovor o"deavanjima" u Srebrenici sa Momilom Krajinikom i Jovicom Staniiem (iz Dravne bezbjednostiMUP-a Srbije), obznanio velikosrpske genocidne namjere o istrebljenju Bonjaka. U razgovoru sa

Miroslavom Deronjiem i na njegovo pitanje: "ta vi, Miroslave, mislite uraditi sa timstanovnitvom dole? , tj. u Srebrenici, "sigurnoj zoni" Ujedinjenih nacija, Karadi je, poto jeDeronji odgovorio kako ni u snu ne moe pretpostaviti "razvoj dogaaja prilikom ulaska uSrebrenicu"; rekao: "Miroslave, to sve treba pobiti... Sve to stignete".

Ujutro 10. jula situacija u samoj Srebrenici bila je napeta. Srpske snage za aktivna borbenadjelovanja, "posebno oko Srebrenice"; izvravale su "borbene zadatke po planu"; pri emu su,

pored ostalog, granatirale Srebrenicu (centar grada bio je "pun naroda"), zatim bazu Ujedinjenihnacija u sjevernom dijelu grada, koja je bila puna izbjeglica, gdje je ranjeno nekoliko ljudi, kao i

bolnicu, gdje se sklonilo 2.000 civila, pri emu je ubijeno estero ljudi. Stanovnici su preplavili ulice ipoeli bjeati prema Potoarima, gdje se nalazila baza Ujedinjenih nacija. Pukovnik Karemans slao je

hitne zahtjeve, traei hitnu zranu podrku NATO-a. Ipored stalnog pogoranja situacije u "sigurnojzoni" Ujedinjenih nacija, general Janvije ni 10. jula nije odobrio upotrebu bliske zrane podrke.Komandant Holandskog bataljona je, u noi 10./11. jula 1995., na sastanku u Srebrenici, bonjako

politiko i vojno rukovodstvo obavijestio kako je velikosrpskom agresoru dat ultimatum da se povueizvan "sigurne zone" Ujedinjenih nacija te da se o ultimatumu mora izjasniti do 06,00 sati 11. jula.

U sluaju da agresor ne prihvati ultimatum, uslijedit e zrani udari masovnog karaktera poagresorskim ciljevima, "a prostor od junih prilaza gradu do Zelenog Jadra proglaen je zonomsmrti, u kojoj e biti gaano sve to se kree". Sugerirao je Bonjacima da "civilno stanovnitvobude to dalje od linije sukoba" (od "trenutne linije fronta i zauzeti sklonita u svojimkuama"), a snagama odbrane preporuio da napuste svoje poloaje. Nakon toga, komanda snaga

odbrane Srebrenice donijela je odluku da obustavi planirani protunapad u ranim jutarnjim satima, to je bilo tragino za odbranu Enklave. Velikosrpske snage iskoristile su to i nastavile napredovanjeprema gradu.


5/11



5

"Vojska Republike Srpske" je, 11. jula 1995., zauzela Srebrenicu, "sigurnu zonu" Ujedinjenihnacija. U 14,07 sati postavljena je srpska zastava iznad pekare u junom dijelu grada. Oko 14,30 satistanovnitvo je, ukljuujui i one koji su nali utoite u bazi ete B, krenulo prema Potoarima. Dotada je vie zahtjeva za zranu podrku odbijeno na raznim nivoima u sistemu komandovanjaUjedinjenih nacija. General Janvije se, uprkos formalnom insistiranju da se prestane sa gaanjemcivilnog stanovnitva i krenjem "sigurne zone" UN-a, "potujui akcije"koje je general Mladi po-

duzimao "u podruju Srebrenice"; brinuo za komoditet 30 "zarobljenih" holandskih oficira.

Holandski bataljon "nije ispalio ni jedan jedini hitac u pravcu nadolazeih srpskih snaga".U 16,20 sati "grad Srebrenicu su ve preplavili Srbi". Oko 16,30 sati hiljade izbjeglica je bjealo

prema Potoarima. Kasno poslijepodne generali Ratko Mladi, Milenko ivanovi, Radislav Krsti idrugi oficiri Vojske Republike Srpske "trijumfalno" su proetali praznim ulicama Srebrenice, a veliki

broj (na hiljade) izbjeglica kretao se prema Potoarima, oajniki traei zatitu od Holandskogbataljona. Na trgu u Srebrenici general Ratko Mladi je izjavio: "Evo nas 11. jula 1995. godine usrpskoj Srebrenici. Uoi jo jednog praznika srpskog, poklanjamo srpskom narodu ovaj grad.Napokon je doao trenutak da se, poslije Bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovomprostoru". Karadi je lino ("radi marketinga , "treba mu to radi nekih stvari") naredio da se u

Srebrenici, pored srpske, postavi i grka zastava, iji su pripadnici (tj. Grci), pored Rusa i drugih,sudjelovali u napadu i zauzimanju Srebrenice.

Neposredno uoi i nakon zauzimanja Srebrenice, "sigurne zone" Ujedinjenih nacija, civilnostanovnitvo je, u panici i opem haosu, bjealo prema Potoarima, traei oekivanu zatitu i spasunutar i oko baze Ujedinjenih nacija. Do veeri 11. jula 1995. u Potoarima se okupilo izmeu 20.000i 25.000 izbjeglih, veinom ena, djece,staraca i vojno nesposobnih mukaraca.

Nekoliko hiljada nahrupilo je u bazu Ujedinjenih nacija, kroz ulaz koji im je otvorenpresijecanjem ograde, traei sklonite u skladitima, dok su se ostali zadrali oko baze - u halamafabrika i na poljima. Meuenama i djecom bilo je i 1.000-2.000 mukaraca. Niko od njih nije imaooruje.

Uslovi u Potoarima bili su uasni. Nije bilo vode, hrane, ni lijekova, niti sanitarnih vorova, ajulske vruine bile su nesnosne. Situacija je bila haotina. Gladni i edni ljudi bili su tijesno zbijeni,uspanieni i prestravljeni. Snajperisti su ih gaali i palili kue, to je jo vie poveavalo strah i panikuuasnutih ljudi.

Tokom prijepodneva 12. jula 1995. u Potoarima se, u pratnji visokih oficira Glavnog taba"Vojske Republike Srpske" i televizijskih ekipa koje su ga snimale kako djeci dijeli slatkie, pojaviogeneral Ratko Mladi, lano uvjeravajui okupljeni narod da im se nee nita dogoditi.

Srpske vojne i policijske snage, ukljuujui i jedinice iz Srbije i "Republike Srpskekrajine"; 12. i 13. jula 1995., po kratkom postupku, na raznim mjestima oko baze Ujedinjenih nacija uPotoarima, likvidirale su brojne mukarce.

Teror je povecan u toku noi. Krici, zapomaganje, jauci, plotuni i drugi zastraujui zvuci u lisu se tokom cijele noi. Vojnici su izvlaili i odvodili ljude iz mase.

Narednog dana, izutra 13. jula 1995., neke izbjeglice, koje su traile vodu, naile su na hrpetijela kod oblinjeg potoka, gdje se nalazila ogromna masa zaklanih ljudi (po nekim svjedocima - vieod 300), meu kojima je bilo i ena ("bili su sa odsjeenim glavama i uope nisu imali glava na

svojim vratovima").

"Vojska Republike Srpske" je u toku 12. i 13. jula 1995. organizirano i planski vrila de-


6/11



6

portaciju ena, djece i staraca iz Potoara prema Kladnju. Oko podne 12. jula 1995., premautvrenom planu, brojni autobusi i kamioni, ukljuujui i vozila iz Srbije, poeli su stizati u Potoare,kako bi pokupili ene, djecu i starce.

Ukrcavanje u autobuse izvreno je u prisustvu i pod kontrolom pripadnika Vojske i specijalnihjedinica policije "Republike Srpske" i uz pomo pripadnika Holandskog bataljona.

U Potoarima je 12. i 13. jula 1995. najdramatinije bilo sistematsko odvajanje i razdvajanjemukaraca i djeaka od ena i djece. Odjutra 12. jula velikosrpske snage su, u prisustvu i po nareenjuRatka Mladia i uz sudjelovanje policajaca sa psima, odabirale i izdvajale mukarce i djecu od ostalihizbjeglica i odvodile, pritvarale i drale ih na zasebnimmjestima u i oko Potoara. Pri tome su, na jed-noj strani, ene i djeca plakali i vritali, posebno djeca koja su gledala kako im odvode oeve, a nadrugoj se uli jauci, urlanje, zapomaganje, pucnji. To je trajalo cijelu no 12. jula 1995. Izdvojene suodvodili na lokaciju ispred Fabrike cinka i zatim ih, iste veeri, kamionima odvozili na druga mjestazatoenja. Kad su izbjeglice poeli ukrcavati u autobuse, srpski vojnici i policajci sistematski suizdvajali mukarce koji su se u guvi pokuavali ukrcati, oduzimajui im linu imovinu (linedokumente i dragocjenosti). Te ljude odvodili su i u zgradu poznatu kao "Bijela kua" (u neposrednoj

blizini baze Ujedinjenih nacija), gdje su ih prisiljavali da prije ulaska ostave svoje stvari, ukljuujuinovac i line karte, na velikoj hrpi ispred zgrade; te stvari su oduzimane i kasnije spaljene. Sviizdvojeni mukarci drani su u krajnje nepovoljnim i uasnim uslovima, pri emu su neki zlostavljani iubijeni. Meunjima je bilo dosta djeaka. Razdvajanje je nastavljeno i za vrijeme ukrcavanja u vozilai u toku deportacije.

Najvei broj odvojenih Bonjaka u Potoarima (vie od 1.000), poevi od poslijepodneva 12. itokom cijelog 13. jula 1995., ukrcavan je u zasebna vozila i iz Potoara odvezen na druga mjestazatoenja u Bratuncu, gdje su dovodeni i zarobljenici iz zbjega ("kolone"), a odatle odvodeni namjesta likvidacije.

Potpuna deportacija civila Bonjaka iz Potoara zavrena je uveer 13. jula 1995. do 20,00 sati.Tada su oficiri Holandskog bataljona naredili izbjeglicama da napuste njihovu bazu. Jedan brojstanovnika Srebrenice, "sigurne zone" Ujedinjenih nacija (izmeu10.000 i 15.000), bjeei iz enklavenakon zauzimanja Srebrenice, okupio se uveer 11. jula 1995. u unjarima, traei spas premaslobodno j teritoriji. Oko jedne treine mukaraca bili su pripadnici 28. divizije, a veina nije bilanaoruana. Ostali su bili civili, meukojima ene i djeca. Krenuli su u zbjeg, u velikoj koloni krozumu, u pravcu Tuzle.

Velikosrpske snage su 12. jula nastavile sa vojnom operacijom "po planu". Vo jska i MUP"Republike Srpske" granatirali su izbjegliku kolonu iz raznih pravaca. Artiljerija je od samog polaska

kolone djelovala sa vie lokaliteta, oruima i borbenim sistemima velikih kalibara. U 10,00 sati, nakonto je zbjeg upao u zasjedu, djelovano je i iz minobacaa. Od granatiranja je na prostoru lokalitetaHajduko groblje, u podnoju Bokin potoka, bilo vie ranjenih i mrtvih. Samo na jednoj njiviubijeno je oko 100 ljudi.

Snage Vojske i MUP-a "Republike Srpske" su u poslijepodnevnim i ranim veernjim satima napodruju Ravnog Buljima zarobile vei broj ljudi sa zaelja kolone. Vojska i policija "RepublikeSrpske" koristili su razne naine (postavljanje zasjeda, pozivanje ljudi iz ume na predaju, itd.),ukljuujui i ukradene uniforme i vozila Ujedinjenih nacija i Crvenog kria, kako bi uhvatili u zamku iobmanuli izbjegliku kolonu, uz obeanje da e im tititi ivote, zatim da e biti prebaeni u Tuzlu i daim garantiraju sigurnost te da su UNPROFORi Crveni kri zadueni za njihovo prebacivanje za Tuzlu.

Broj zarobljenih iznosio je 12. jula oko 1.000.

Sve jedinice Drinskog korpusa su 12. jula i poduzimale "sve mjere u cilju sprjeavanja


7/11



7

iznenaenja, angairanja jedinica na izvrenju zadatka 'Krivaja 95",planski izvravajui "sveborbene zadatke". Na procijenjenim pravcima, jedinice Vojske i Ministarstva unutranjih poslova"Republike Srpske" organizirale su zasjede radi unitenja Bonjaka koji se nisu predali i koji sepokuavaju izvui "sa enamai djecom prema Ravnom Buljimu i Konjevi-Polju", gdje su naili"na minsko polje".

U jutarnjim satima 13. jula, na irem podruju Pobua (u umi oko Konjevi-Pol ja), izmeuputne komunikacije Bratunac - Konjevi Polje - Nova Kasaba, blokirano je oko 8.000 ljudi, iju sulikvidaciju planirali Vojska i policija "Republike Srpske".

Najvee grupe mukaraca i djeaka iz zbjega zarobile su jedinice Vojske i MUP-a "RepublikeSrpske" 13. jula na cesti Bratunac - Konjevi-Polje - Milii, pri emu su Vojska i

MUP "Republike Srpske" megafonima pozivali na predaju, uz obeanje da e postupiti s njimau skladu sa enevskim konvencijama. U toku dana je, samo do 17,30 sati, zarobljeno najmanje 6.000mukaraca, koji su rasporeeni na nekoliko lokacija. Najvei broj zarobljenih odvoen je na sabirnamjesta u Novoj Kasabi, gdje je zatoeno izmeu 1.500-3.000 ljudi, i u Sandiima na jednoj poljani,

gdje je bilo zatoeno izmeu 1.000 i 4.000 ljudi. Kontrolirajui operaciju zarobljavanja i dajuipodrku svojim podreenim da istraju na tom zadatku, general Ratko Mladi obmanuo je zarobljenikeu oba mjesta, rekavi da im se nita nee dogoditi, nego da e ih razmijeniti kao ratne zarobljenike teda su njihove porodice ve prebaene u Tuzlu.

Jedan broj zarobljenih kod Nove Kasabe i Konjevi-Polja je, ujutro 13. jula 1995., ubijen naobali rijeke Jadar.

Istog dana, u ranim poslijepodnevnim satima (oko 16,00) vojnici i/ili policija "RepublikeSrpske" su sa tri autobusa dovezli grupu zarobljenih Bonjaka i strijeljali ih u Cerskoj. Strijeljano jenajmanje 149 lica starosne dobi od 14 do 50 godina, od ega je 147 nosilo civilnu odjeu. Veem brojurtava ruke su bile vezane iza lea ligaturama napravljenim od ice.

Nekoliko desetina zarobljenih na putnoj komunikaciji Kravica - Milii (KonjeviPolje, Pervani,Lolii...) ubijeno je na licu mjesta. Jedan broj zarobljenih u Konjevi-Polju, ukljuujui i djeake,odveden je na Jahorinu i Trnovo, gdje su ih kasnije likvidirale specijalne jedinice MUP-a RepublikeSrbije.

Kasno poslije podne 13. jula 1995. izmeu1.000 i 1.500 zarobljenih u Sandiima odvedeno jeu Kravicui natjerano da uu u skladite Osnovne organizacije kooperanata "Kravica" (zemljoradnikazadruga), gdje je izvren veliki masakr. Oko 18 sati svi su likvidi rani (zoljama, runim bacaima,

runim bombama i puanim mecima).

Vojska i MUP "Republike Srpske" te druge oruane jedinice, ukljuujui i oruane jedinice izSrbije i "Republike Srpska krajina", od oko 22,00 sata 12. jula do priblino 15. jula, a posebno 13. jula,prema dobro osmiljenom i razraenom planu o izdvajanju, privremenom zatoenju (u Bratuncu) iorganiziranoj i sistematskoj likvidacijiu zarobljenih, navie razliitih lokacija u Bratuncu po kratkom

postupku likvidirali mnoge zarobljenike, koji su, na hiljade, bili privremeno zatoeni na vie razliitihlokacija u Bratuncu i njegovoj okolini. U Bratunac su, prema nareenju vojnog rukovodstva "Repub -like Srpske", dovoeni brojni zarobljenici. Taj grad je 13. jula bio prepun zarobljenika, koje sudovodili sa ceste Bratunac - Milii. Zarobljenici su odvoeni na stadion, u kole, vojni zatvor, policiju,hangar, garae i druge objekte, zatim su drani u vozilima (autobusi i kamioni) parkiranim u centru

grada i uz cestu, a za ta mjesta znali su svi, posebno graani Bratunca. Zatoenici su u Bratuncu tekozlostavljani i premlaivani, pri emu su se uli jauci mukaraca, koji su izvoeni napolje i likvidirani.Gotovo uope nisu dobijali ni hranu, niti vodu.


8/11



8

Mnogi zarobljenici likvidirani su u Bratuncu u Osnovnoj koli "Vuk Karadi", kao i nadrugim mjestima na putu Kravica - Milii, ukljuujui i Konjevi-Polje, gdje su vrena zarobljavanja ilikvidacije. U Bratunac je 13. jula sa grupom vojnika stigao pukovnik Ljubomir Beara, sa naredbom dase ubiju zarobljenici(s nareenjem s vrha, naredbe od vrha da ubijem zarobljenike).

U kasnim veernjim satima 13. jula 1995., prema instrukcijama Radovana Karadia i

nareenju generala Mladia da se zarobljenici odvedu u Zvornik i strijeljaju, otpoeo je procesodvoenja zarobljenika na podruje Zvornika.Te je veeri i tokom noi 13. i 14. jula iz Bratunca iokoline prevezeno (sa oko 30 autobusa) oko 2.000-2.500 mukaraca, izdvojenih u Potoarima izarobljenih iz zbjega u pokuaju bjekstva iz srebrenike enklave, u salu Osnovne kole u Grbavcima(kod Orahovca) i u drugim kolama, gdje je jedan broj strijeljan iza kole na poljani, a drugi prebaenna drugu lokaciju i likvidiran. U ranim poslijepodnevnim satima 14. jula 1995., pripadnici "VojskeRepublike Srpske" mukarcima iz kole u Grbavcima, kojih je, prema nekim procjenama, bilo oko1.000, stavili su poveze na oi, ukrcali ih u kamione i odveli na oblinje polje (stratite) kod Orahovca,naredili im da siu sa kamiona i likvidirali ih automatskim orujem po prijekompostupku. Egzekuciju

je lino nadgledao general Ratko Mladi. Ubijeni su odmah (14. i 15. jula) zatrpani u masovnegrobnice.

Pripadnici Vojske i/ili MUP-a "Republike Srpske" su 14. jula (poslije podne) izmeu 1.500-2.000 zarobljenika sa mjesta zatoenja u Bratuncu i okolini prevezli u Petkovce i zatoili u saliOsnovne kole, gdje su ih udarali, tukli, zlostavljali i pucali u njih iz automatskog oruja.Zarobljenicima su icom vezali ruke na ledima, natjerali ih da izuju cipele i, u noi 14. jula, te u ranim

jutarnjim satima 15. jula, kamionima ih prevozili u blizinu brane kod Petkovaca, gdje je ve bilomnogo mrtvih, koji su leali licem prema zemlji, ruku vezanih na le ima. Okupili su ih ispod brane ilikvidirali automatskim orujem po prijekom postupku u grupi 5-10 ljudi. Ujutro 15. jula 1995.,

pripadnici "Vojske Republike Srpske"; pomou rovokopaa i druge teke mehanizacije, pokopavali surtve jo dok su likvidacije i dalje vrene.

U Beogradu je, 15. jula 1995., u vrijeme dok u velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionistiizvodili operaciju likvidacije zarobljenika, kod Slobodana Miloevia odran tajni sastanak, kome su

prisustvovali: Karl Bildt (mirovni predstavnik Evropske unije), Torvald Stoltenberg (predstavnik UN-au Meunarodnoj konferenciji), Jasui Akai (specijalni predstavnik Generalnog sekretara UN-a) iRupert Smith (komandant snaga UN-a u Bosni i Hercegovini). Na sastanku je, za zahtjev Bildta, bio igeneral Mladi, koji je rukovodio i komandovao zauzimanjem Srebrenice i genocidom nadBonjacima. Naalost, ni jednog od prisutnih nisu interesirali zarobljeni Bonjaci.

U zoni odgovornosti 1. zvornike brigade, prema planu "da se pobiju zarobljenici", 14. i 15. jula 1995. voena je operacija ubijanja zarobljenika. Pri tome je bilo "ogromnih problema sa

ukopavanjem strijeljanih i sa uvanjem zatvorenika koje tek treba strijeljati".

esnaestog jula 1995., na Vojnoj ekonomiji Branjevo, prema utvrenom obrascu, ubijeno jeoko 1.200 zatoenika, koji su 14. jula 1995. bili odvezeni u Pilicu, nakon ega su ih prozvali da iziuiz kole, ukrcali su ih u autobuse s rukama vezanim na leima i odvezli na Vojnu ekonomiju Branjevo,gdje su ih postrojavali u grupama po deset i likvidirali. Poslije toga je rovokopa pokupio leeve.

Istoga je dana (oko 15 sati) izvrena jo jedna likvidacija zarobljenih. Tada su pripadniciBratunake brigade, zajedno sa drugim pripadnicima Vojske i MUP-a "Republike Srpske", u zgradiDoma kulture u Pilici. po pri jekom, postupku automatskim orujem likvidirali oko 500 ljudi.Sljedeeg dana su pripadnici Zvornike brigade pokupili leeve rtava, prevezli ih na Vojnu ekonomiju

Branjevo i pokopali u masovnu grobnicu.

Takoer, oko 16. jula 1995. "Vojska Republike Srpske" likvidirala je vie stotina zarobljenih


9/11



9

(oko 500) na osami u blizini Kozlukai pokopali ih u oblinju masovnu grobnicu.

Brojne jedinice Vojske i policije "Republike Srpske", tokom jula i augusta 1995 kao i kasnije,vrile su "pretrese terena i zasjednim djelovanjima" sprjeavale "prolaz muslimana iz biveenklave Srebrenica prema Tuzli i Kladnju",pri emu su mnogi Bonjaci zarobljeni i sistematski nalicu mjesta likvidirani.

Manje grupe Bonjaka danima i mjesecima su lutale po umama, pokuavajui se probiti doTuzle (posljednja grupa stigla je 16. aprila 1996.).

Jedan broj ranjenika iz Srebrenice, koji je lijeen u Zvorniku, po nareenju generala Mladia,likvidirala je, 23. jula 1995., Vojna policija.

Oruane snage "Republike Srpske" su, u djelujui zajedno sa jedinicama iz Srbije i "Re-publikeSrpska krajina" te stranim plaenicima, a u skladu sa velikosrpskom ideologijom, politikom i praksom,deportirale "sve muslimanske ene i djecu" iz Potoara i na hiljade mukaraca i djeaka, koji su, nakonzauzimanja Srebrenice, sigurne zone UN-a, pokuali pobjei, zarobile, zatoile i likvidirale te zatrpale

u masovne grobnice na skrovitim mjestima.

GENOCID

U bezonoj "operaciji ubijanja", uglavnom za etiri dana, s namjerom i prema tanoutvrenom obrascu, likvidirano je vie od 8.000 zarobljenih Bonjaka radi njihove etnike i vjerske

pripadnosti i to su ivjeli na teritoriji na koju se velikosrpski agresor, sa svojim kolaboracionistima,planirao proiriti. Istrijebljene su tri generacije mukaraca.

To je najvei pojedinani i u kratkom vremenu izvreni masakr i totalni progon ljudi u Evropinakon Drugog svjetskog rata.

Zauzimanje Srebrenice, deportacija civila iz Potoara i operacija zarobljavanja,zatoenja i likvidacije Bonjakasu genocidni akti unaprijed isplanirani, dobro osmiljeni, efikasnoorganizirani i irokog obima, nareeni sa nadlenih politikih i vojnih mjesta te izvreni planski,sistematski i organizirano.

Broj ubijenih i kratkoa vremena likvidacije govori da je u pripremi i izvrenju zloinasudjelovalo veoma mnogo organiziranih i discipliniranih izvrilaca, zapravo cijeli politiki, upravni,policijski i vojni potencijal velikosrpskih snaga.

Ideoloki i politiki nosilac genocida bio je velikosrpski reim Slobodana Miloevia, a glavniizvrioci Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine, Vlada, Vojska i MUP "Republike Srpske".

Izvrilac zloina poduzeo je sve mjere, ukljuujui sistematsko prekopavanje, premjetanje iponovno zatrpavanje tijela rtava, da bi prikrio genocid i onemoguio provoenjepravde, ime je nadlikvidiranim ponovo izvren jo jedan sistematski oblik zloina, do sada na takav nain nepoznathistoriji. To govori i o tome kako su njegovi poinioci bili svjesni zloinakog karaktera svojih

postupaka i otklanja svaku sumnju u njihovu subjektivnu krivicu, odnosno u postojanje predumiljajakod izvrenja ovog najteeg oblika zloina.


10/11



10

U i oko Srebrenice jula 1995. poinjen je masovni zloin nad Bonjacima muslimanima. Tajzloin je djelo genocida nad muslimanima. irina podruja izvrenja zloina, brzina likvidacije viehiljada ljudi, veliina podruja na kome su zakopavani leevi i viestruko izmjetanje posmrtnihostataka ubijenih te broj ljudi koji je nuno sudjelovao u izvrenju i prikrivanju zloina, apsolutno

pokazuje da su zloini bili poznati velikom broju ljudi i da su uporno sakrivani.

Genocid nad Bonjacima sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica poinjen pred oimasvjetske javnosti i uz nesumnjivu asistenciju i zloinaku pasivnost snaga UN-a, koje su bile dunezatititi stanovnitvo te zone, dio je neposrednih priprema Daytona u tradicionalnom maniru stavljanja

pred svren in radi osiguranja za Srbiju strateki vanog graninog pojasa.

Taj zloin je samo vrh ledenog brijega zloina izvravanih u kontinuitetu etiri godine nagotovotri etvrtine dravne teritorije Bosne i Hercegovine.


11/11



11

Summary

GENOCIDE OVER BOSNIAKS IN SREBRENICA, AUN SAFE HEAVEN ZONE, IN JULY 1995

Dr Smail Cekic

During the time of the aggression on Bosnia and Herzegovina (1991-1995), besides the crimesagainst the peace and security of mankind, in the occupied and surrounded territories of the country,numerous crimes over the civilian population have taken place including genocide over Bosniak

people. Security Council of UN has brought a Resolution (no. 819) based on Chapter VII, of theUnited Nations Resolution in which it is stated that: "all parties and others concerned treatSrebrenica and its surroundings as a safe area which should be free from any armed attack or

any other hostile act". This document also demands an "immediate cessation of armed attacks ...against Srebrenica and their immediate withdrawal from the areas surrounding Srebrenica".Army of Republic of Srpska" has, however, occupied Srebrenica, a "Safe area" of UN, on July llth,1995.

In Srebrenica and its surrounding areas, in July 1995 a massive scale crime has been committedover the Bosnian Muslims of the territory. It was an act of genocide over the Muslim civilians. Size ofthe area in which crime was committed, the speed in which thousands of people were murdered. thesize of the territory where the corps have been buried in mass graves and numerous

Displaces of humanremains of the murdered and finally the number of those who directlyparticipated in committingn and later concealing these crimes is a sufficient proof that a large numberof people were aware of these crimes and worked on concealing the same. Genocide over BosnianMuslims on the territory of safe area of UN, committed before the eyes of the whole world, andundoubtedly with the assistance and the passiveness of UN forces, whose duty was to protect thecivilians of the area, is a part of the immediate preparation for the later coming Dayton Agreement, intheir traditional manner, and all for the reason of securing for Serbia strategically important borderarea.

Documents

Genocid nad Bošnjacima Srebrenice - dr. Smail Čekić