G AAPP AAANNALLIIZZA ZA AKK OO NNODDAAVV SSTTVVA ...€¦ · 6.1 Zaštita i očuvanje kulturnih dobara 22 6.1.1 Ocjena usuglašenosti važećeg zakonodavstva o zaštiti i očuvanju

CFS 11-14

Contract No. 4500150327

Joint Project 225 BiH 4000

„Improving cultural understanding in Bosnia and Herzegovina“

Component No 1 of the Joint Programme „Developed and implemented cultural policies and legal framework“

GGAAPP AANNAALLIIZZAA

ZZAAKKOONNOODDAAVVSSTTVVAA BBOOSSNNEE II HHEERRCCEEGGOOVVIINNEE

UU PPOODDRRUUČČJJUU KKUULLTTUURREE

Završni izvještaj

Izradio

Dr. sc. Jadran Antolović

Veljača, 2012.

GAP ANALYSIS – FINAL REPORT

Dr. sc. Jadran Antolović Stranica 2

Korištene kratice:

AEERPA Europsko udruženje tvrtki za restauriranje graditeljske baštine

BDK Bosansko-podrinjski kanton

BiH Bosna i Hercegovina

DB Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine

E.C.C.O Europska konfederacija konzervatorsko-restauratorskih organizacija

EHLF Europski zakonodavni forum za baštinu

ENCoRE Europska mreža za obrazovanje konzervatora i restauratora

EU Europska unija

FBiH Federacija Bosna i Hercegovina

HNK Hercegovačko-neretvanski kanton

ICCROM Međunarodni centar za studij zaštite i restauriranja kulturne baštine

ICOM Međunarodno vijeće za muzeje

ICOMOS Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline

K10 Kanton br. 10

KS Kanton Sarajevo

PK Posavski kanton

RS Republika Srpska

SBK Srednjobosanski kanton

TK Tuzlanski kanton

UN Ujedinjeni narodi

UNESCO Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu

UNIDROIT Međunarodni institut za unifikaciju privatnog prava

USK Unsko-sanski kanton

ZDK Zeničko-dobojski kanton

ZHK Zapadnohercegovački kanton

Ova Analiza sačinjena je po narudžbi UNESCO-va ureda u Sarajevu te slijedom toga nije dozvoljeno ovaj materijal umnožavati i

objavljivati bez autorova ili naručiteljeva pisanog odobrenja.



Posebnu zahvalu za suradnju pri izradi ove analize izražavam:

UNESCO-vom uredu u Sarajevu, a osobito Siniši Šešumu i Almi Mrgan-Slipčević;

Ministarstvu civilnih poslova BiH, a osobito Biljani Čamur, pomoćnici ministra;

Ministarstvu kulture i sporta Federacije BiH, a osobito: Angelini Petrović, pomoćnici ministra;

Muneveri Bećirović, sekretarki Ministarstva kulture i sporta FBiH;

Zavodu za zaštitu spomenika Federacije BiH, a osobito Lidiji Mićić, direktorici;

Ministarstvu prosvjete i kulture RS, a osobito Zorici Garača, načelnici Odjela za EU integracije;

Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS, a osobito Drašku Grebu, načelniku Odjela za zajedničke

poslove;

Odjeljenju za privredni razvoj, sport i kulturu Distrikta Brčko a osobito Jakovu Amidžiću, voditelju Pododjela za kulturu i sport;

Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, a osobito: Nevenki Hajdarović, voditeljici Centra za ISBN i centra za ISMN BiH

Bediti Islamović, rukovoditeljici O.Z.P.F i međunarodne suradnje

Nacionalnom komitetu ICOMOS-a, a osobito Vjekoslavi Sanković, predsjednici Nacionalnog komiteta.

Nebojši Kuruzoviću iz Odjeljenja za harmonizaciju sa Acqiem Ministarstva ekonomskih odnosa i regionalne suradnje RS;



S a d r ž a j:

1 POLAZIŠTA ZA ANALIZU 7

2 MEĐUNARODNO PRAVNA REGULATIVA U PODRUČJU KULTURE 8

2.1 Međunarodni ugovori o kulturi i kulturnim pravima 8

2.2 Međunarodni ugovori o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 9

2.3 Međunarodni ugovori o audiovizualnoj djelatnosti 10

2.4 Pravna stečevina EU i kultura 10

3 ANALIZA CJELOVITOSTI PRAVNOG OKVIRA O KULTURI NA SVIM RAZINAMA VLASTI 10

4 ANALIZA USTAVNO-PRAVNIH ODREDNICA O KULTURI I KULTURNIM PRAVIMA NA SVIM RAZINAMA VLASTI 12

4.1 Kultura i kulturna prava u Ustavu Bosne i Hercegovine 12

4.2 Kultura i kulturna prava u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i ustavima kantona 15

4.2.1 Ustav Bosansko-podrinjskog kantona 16

4.2.2 Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona 17

4.2.3 Ustav Kantona Sarajevo 17

4.2.4 Ustav Kantona br. 10 17

4.2.5 Ustav Posavskog kantona 17

4.2.6 Ustav Srednjobosanskog kantona 18

4.2.7 Ustav Tuzlanskog kantona 18



4.2.8 Ustav Unsko-sanskog kantona 18

4.2.9 Ustav Zeničko-dobojskog kantona 18

4.2.10 Ustav Zapadnohercegovačkog kantona 19

4.2.11 Zaključak o ustavno-pravnoj nadležnosti za područje kulture u Federaciji BiH 19

4.3 Kultura i kulturna prava u Ustavu Republike Srpske 19

4.4 Kultura i kulturna prava u Statutu Distrikta Brčko 21

5 INSTITUCIONALNA INFRASTRUKTURA KULTURE PREMA VAŽEĆIM PROPISIMA 21

6 ANALIZA USKLAĐENOSTI PROPISA O KULTURI S MEĐUNARODNO PRAVNOM REGULATIVOM 21

6.1 Zaštita i očuvanje kulturnih dobara 22

6.1.1 Ocjena usuglašenosti važećeg zakonodavstva o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara s međunarodnim ugovorima 24

6.2 Audiovizualne djelatnosti 30

6.2.1 Ocjena usuglašenosti zakona kojima je uređena audiovizualna djelatnost s međunarodnim ugovorima 30

7 USKLAĐIVANJE S PRAVNOM STEČEVINOM EU KOJA SE NEPOSREDNO ODNOSI NA KULTURU 31

8 PREPORUKE 31

8.1 Preporuke za Bosnu i Hercegovinu 31

8.2 Preporuke za Federaciju Bosne i Hercegovine 33

8.2.1 Preporuke za Bosansko-podrinjski kanton 35

8.2.2 Preporuke za Hercegovačko-neretvanski kanton 35



8.2.3 Preporuke za Kanton Sarajevo 36

8.2.4 Preporuke za Kanton br. 10 37

8.2.5 Preporuke za Posavski kanton 38

8.2.6 Preporuke za Srednjobosanski kanton 38

8.2.7 Preporuke za Tuzlanski kanton 39

8.2.8 Preporuke za Unsko-sanski kanton 39

8.2.9 Preporuke za Zeničko-dobojski kanton 40

8.2.10 Preporuke za Zapadnohercegovački kanton 41

8.3 Preporuke za Republiku Srpsku 41

8.4 Preporuke za Distrikt Brčko 42

9 MEĐUNARODNE DEKLARACIJE, REZOLUCIJE, PREPORUKE I DRUGI DOKUMENTI MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA O

KULTURI 42

10 ANALIZA U BROJKAMA 44



1 Polazišta za analizu

Sukladno ugovoru zaključenom s UNESCO-vim uredom u Sarajevu, a u dogovoru s predstavnicima Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva kulture i sporta FBiH i Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske pristupili smo izradi ove analize.

Cilj ove GAP analize je identificirati neskladnosti postojećeg zakonodavstva u području kulture na svim razinama vlasti (državna, Federacija BiH, kantoni, Republika Srpska, Brčko distrikt) sa međunarodnom pravnom stečevinom koja uređuje područje kulture, što uključuje međunarodne ugovore (konvencije) kao i pravnu stečevinu Europske unije (acquis communautaire), te dati preporuke i smjernice za usklađivanje.

Analiza počiva na dvije uporišne točke, a to su:

razini zatečenog zakonodavstva u području kulture na svim razinama vlasti i

obvezama i standardima koje proizlaze iz međunarodne pravne regulative. Slijedom toga proces analize sadrži:

identifikaciju važećih propisa i postojeće prakse,

identifikaciju željenog (budućeg) stanja,

utvrđivanje GAP-a između zatečenog i željenog (prepoznavanje problema i/ili neskladnosti), te

preporuka za usklađenje. Analiza normativnog aspekta usklađenja područja kulture s međunarodnom pravnom regulativom provedena je na sljedeći način:

1. Definirana je međunarodna pravna regulativa, koju čine međunarodni ugovori (konvencije) iz područja kulture, pravna stečevine Europske unije vezana za područje kulture, kao i bilateralni ugovori ukoliko su njima preuzete trajne obveze u području kulture, s kojima je potrebno uskladiti propise na svim razinama vlasti.

2. Utvrđivanjem popisa važećih propisa o kulturi, kao i drugih propisa čije odredbe uređuju pitanja vezana uz područje kulture, na svim razinama vlasti uz provedbu analize njihova sadržaja, s utvrđivanjem pravne hijerarhije važećih propisa kao temeljnog polazišta za utvrđivanje sadašnjeg stanja.

3. Analizom ustavnopravnih dokumenata koja ima za cilj sagledati položaj kulture na svim razinama vlasti.



4. Utvrđivanje GAP-a odnosno nedostataka i neusklađenosti postojećih propisa na svim razinama vlasti s međunarodno pravnom regulativom metodom screeninga, a prema unaprijed usuglašenom obrascu s Ministarstvom civilnih poslova BiH.

5. Preporukama za usklađivanje s međunarodnom pravnom regulativom.

2 Međunarodno pravna regulativa u području kulture

Međunarodnu pravnu regulativu koja se odnosi na područje kulture radi lakšeg sagledavanja, a potom i analize podijelit ćemo na četiri sastavnice i to na međunarodne ugovore: o kulturi i kulturnim pravima, o zaštiti i očuvanu kulturnih dobara, o audiovizualnim djelatnostima. Kao četvrtu sastavnicu posebno ćemo obraditi propise koji čine pravnu stečevinu Europske unije, koja se neposredno odnosi na područje kulture. Razlog za ovu podjelu međunarodne pravne regulative leži u činjenici da je Bosna i Hercegovina država članica međunarodnih ugovora iz područja kulture, te je iste ratificirala i time su postali važnom sastavnicom njezinog zakonodavstva. Za razliku od tih ugovora koje je BiH dužna poštivati i provoditi, pravna stečevina Europske unije još je ne obvezuje i odluka o usklađivanju domaćeg zakonodavstva s istom tek treba biti donesena i provedena. Vodeći se tom činjenicom u daljnjoj analizi razdvojeno ćemo promatrati obveze koje proizlaze iz ratificiranih međunarodnih ugovora od obveza koje će nastupiti za Bosnu i Hercegovinu u procesu pristupanja u članstvo Europske unije.

2.1 Međunarodni ugovori o kulturi i kulturnim pravima

Međunarodni ugovori o kulturi i kulturnim pravima Ratifikacija

Konvencije Vijeća Europe Europska konvencija o ljudskim pravima s Protokolima (1950, 1984) 1999. Europska konvencija o kulturi (1954) 29.12.1994. Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima (1992) potpisana 7.09.2005. Konvencije UNESCO-a Konvencija o zaštiti i promociji različitosti kulturnih izraza (2005) 15.10.2008.



2.2 Međunarodni ugovori o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara

Međunarodni ugovori o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Ratifikacija

Konvencije UN-a Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba s Protokolom (Haška konvencija 1954) 12.07.1993. Drugi protokol uz Hašku konvenciju (1999) 22.05.2009. Konvencija UN-a o pravu mora (1982) - (članci 33. i 303.) Sukcesija ? Konvencija o međunarodnim izložbama (1928, 1948, 1966, 1972, 1982, 1988) Sukcesija ? Konvencije UNESCO-a Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (1972) 12.07.1993. Konvencija o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara (1970)

12.07.1993.

Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine (2001) 11.02.2009. Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine (2003) 16.07.2008. Konvencije Vijeća Europe Konvencija o zaštiti graditeljske baštine Europe (1985) 29.12.1994. Europska konvencija o zaštiti arheološke baštine – revidirana (1992) 11.02.2009. Konvencija o europskim krajobrazima (2000) 31.01.2012. Okvirna konvencija o vrijednosti kulturne baštine za društvo (2005) 11.02.2009. Europska konvencija o zaštiti audiovizualne baštine (2001) 12.01.2012. Druge konvencije UNIDROIT-ova konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima u postupku Bilateralni međunarodni ugovori Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade SAD-a o zaštiti i očuvanju određenog kulturnog vlasništva 14.09.2004.



2.3 Međunarodni ugovori o audiovizualnoj djelatnosti

Međunarodni ugovor Ratifikacija

Konvencije Vijeća Europe Europska konvencija o filmskoj koprodukciji (1992) Potpisana 21.02.2005. Europska konvencija o prekograničnoj televiziji (1989) 2004. Europska konvencija o zaštiti audiovizualne baštine (2001) 12.01.2012.

2.4 Pravna stečevina EU i kultura

U analizi dan je pregled svih propisa i standarda koji čine pravnu stečevinu EU, kao i način uređivanja kulturnih prava.

3 Analiza cjelovitosti pravnog okvira o kulturi na svim razinama vlasti

Za razumijevanje kao i za analizu zakonodavno-pravnog okvira za kulturu na svim razinama vlasti u BiH potrebno je shvatiti povijesni slijed

nastao promjenama u organizaciji državne uprave, a osobito promjene koje su se odigrale od 1990 do danas. Slijedom tih promjena kronološki

gledano imamo propise koje donose nadležni organi:

Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine – do proglašenja neovisnosti 1992.,

Republike Bosne i Hercegovine – do mirovnog sporazuma u Daytonu 1995.,

Bosne i Hercegovine kada se ona dijeli na dva entiteta,

Federaciju Bosne i Hercegovine unutar koje se uspostavljaju kantoni (županije),

Republiku Srpsku, te

Distrikt Brčko BiH.



BPK HNK KS K10 PK SBK TK USK ZDK ZHK

Zakon o arhivima Z Z ? ?

Zakon o zaštiti kulturne baštine Z Z Z Z Z

Zakon o muzejskoj djelatnosti Z Z Z Z Z Z

Zakon o bibliotečnoj djelatnosti Z Z Z

Zakon o izdavačkoj djelatnosti Z Z Z Z Z Z Z Z Z

Zakoni o filmu i kinemtografiji Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z

Zakon o kazališnoj djelatnosti Z Z Z Z Z Z Z

Zakon o samostalnim

umjetnicimaZ Z Z Z Z Z Z Z

Zakon o kulturi Z Z Z Z Z Z

Propisi o financiranju kulture Z Z Z Z Z Z

Propisi o ustanovama Z Z Z ? Z Z Z

Zakon o udruženjima i

fondacijamaZ Z Z Z Z Z Z Z Z

Zakon o estradnoj djelatnosti Z Z Z Z Z Z Z

DB

PODRUČJE UREĐENO

ZAKONOMBiH

RS

KANTONI

FBiH

Z zatečeni propisi novo doneseni ili novelirani propisi nema propisa

X dopunjeni novim propisima ? Propisi u koje nije ostvaren uvid uređeno drugim propisima



Upravo istim redoslijedom dolazilo je do preuzimanja zatečenih propisa, njihovog noveliranja i donošenja novih propisa. Tako je u proteklih

dvadeset godina nastao pravni sustav prepun nedosljednosti i nedorečenosti što je bila izuzetna prepreka u provedbi ove analize. Tešku i

složenu pravnu situaciju u osnovi je pogoršala svakodnevna praksa koju su stvarala nadležna upravna tijela, što potvrđuje današnje stanje u

području kulture BiH-a.

Sukladno Ustavu BiH, odnosno mirovnom sporazumu, kada pogledamo propise u kulturi možemo uočiti dva različita procesa. U Republici

Srpskoj doneseni su propisi po uzoru na propise Republike Srbije, dok je Federacija BiH najvećim dijelom preuzela dotadašnje propise BiH.

Kako je odredbama Ustava FBiH ostvarivanje kulturne politike preneseno u nadležnost kantona, tako su i kantonske vlasti dobile priliku donositi

svoje propise o kulturi. Međutim, upravo naredni prikaz pokazuje koliko su tu ovlast koristili, a u kojoj mjeri su se oslanjali na propise donesene

ranije i preuzete s razine Federacije ili BiH. U takvoj pravnoj situaciji Distrikt Brčko niti je donio svoje propise, izuzev Zakona o arhivskoj

djelatnosti i Zakona o implementaciji odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika iz Aneksa 8, niti je donio odluku o primjeni propisa

BiH, Federacije ili pak Republike Srpske.

4 Analiza ustavno-pravnih odrednica o kulturi i kulturnim pravima na svim razinama vlasti

4.1 Kultura i kulturna prava u Ustavu Bosne i Hercegovine

Ustav Bosne i Hercegovine iako se u preambuli poziva na Međunarodne paktove o građanskim i političkim pravima, odnosno o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Deklaraciju o pravima nacionalnih manjina u svom sadržaju ne spominje područje kulture, kao područje od posebnog interesa za državu Bosnu i Hercegovinu. Pri tome valja naglasiti kako je člankom 15. Međunarodnog pakta o građanskim, socijalnim i kulturnim pravima (koji se nalazi u popisu Aneksa 1. Ustava BiH) jasno priznato pravo svakog građanina na sudjelovanje u kulturnom životu, uživanje pogodnosti znanstvenog napretka i njegove primjene, te koristi od zaštite moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz bilo kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela kojega je osoba autor.

Ustav Bosne i Hercegovine u članku III. propisuje među nadležnostima i financiranje institucija i međunarodnih obveza, što upućuje na razmišljanje da se u tom okviru nalaze i obveze koje je BiH preuzela ratifikacijom svih međunarodnih ugovora. No međutim, u Aneksu 1. Ustava BiH ne nalazi se u popisu međunarodnih ugovora niti jedna konvencija iz područja kulture i kulturne baštine. Prema podacima dobivenim iz



Ministarstva civilnih poslova BiH iz proračuna plaća članarine koje proizlaze kao obveza iz međunarodnih ugovora u području kulture, ali sama provedba odredbi konvencija je sukladno ustavnim odredbama spuštena u nadležnost entiteta i Distrikta Brčko. Pri tome, ostaje nedorečeno tko u ime BiH izvršava obveze iz tih međunarodnih ugovora.

Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini postignut je Sporazum o Komisiji za očuvanje nacionalnih kojim je propisano da je Komisija za nacionalne spomenike BiH nadležna da neko dobro proglasi nacionalnim spomenikom dok su za zaštitu tih spomenika nadležni entiteti.

Iz ustavnog teksta, kao i Aneksa Okvirnog sporazuma vrlo je složeno utvrditi u kakvom su odnosu ratificirani međunarodni ugovori prema zakonodavstvu BiH (obzirom da je većina konvencija ratificirana za vrijeme SRBiH), te zakonodavstvima nižih razina, propisima FBiH i kantona, propisima RS i DB? Ovo pitanje možemo smatrati izrazito važnim jer je nesporno da je BiH članica ratificiranih međunarodnih ugovora, ali se može postaviti pitanje na koji način osigurava njihovu provedbu. Tako npr. obveza države koja je ratificirala UNESCO-vu Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (1972) „je osigurati učinkovite i aktivne mjere u cilju zaštite, očuvanja i prezentacije kulturne i prirodne baštine na svom teritoriju“. Pri tome se jasno misli na cjelokupni teritorij i sve ostale obveze koje su jasno popisane u članku 5. predmetne Konvencije, izuzev slučaja kada je država pri ratifikaciji ograničila teritorijalnu primjenu Konvencije.

Dvije ustavne odredbe ukazuju nam na moguće shvaćanje ustavotvoritelja, a time i mogući odgovor na postavljenu dilemu. Prvo odredba člana II. Ustava BiH koja propisuje:

„2. Međunarodni standardi Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.“

Kao što smo već konstatirali kulturna prava sastavnica su temeljnog ljudskog prava na jednakost, te bi tako tumačeći citiranu ustavnu odredbu došli do obveze Bosne i Hercegovine da osigura neposredno provedbu ratificiranih međunarodnih ugovora (konvencija) koje uređuju način ostvarivanja kulturnih prava, te da ti međunarodni ugovori imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Međutim, člankom III. Ustava uređena je podjela nadležnosti između tijela Bosne i Hercegovine i entiteta (FBiH, RS i DB) prema kojem se kultura ne spominje kao izričita nadležnost na razini Bosne i Hercegovine, ali se Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma o miru u BiH propisuje odgovarajuća nadležnost za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom. Slijedom toga u istom članku Ustava propisuje se i mogućnost proširenja nadležnosti na razini BiH i to na sljedeći način:

„5. Dodatne nadležnosti



a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 - 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.“

Istim člankom III. Ustava u stavku 2. u točkama „b“ i „c“ propisano je:

„b) Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine, s tim da će finansijske obaveze u koje je ušao jedan entitet bez saglasnosti drugog, a prije izbora Parlamentarne skupštine i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ostati obaveza tog entiteta osim ukoliko je ta obaveza neophodna za nastavak članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj organizaciji. c) Entiteti će ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje će funkcionisati u skladu sa međunarodno priznatim standardima uz poštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz člana II ovog Ustava, i poduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera.“

Iz citiranog teksta vrlo jasno je definirana obveza entiteta na pružanje pomoći u cilju poštivanja međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine, što znači i obveza koje proizlaze iz ratificiranih međunarodnih ugovora, te preuzimanje i primjenu međunarodnih pravnih i stručnih standarda.

Razmatrajući sva navedena ustavna određenja valja zaključiti kako je nejasnim ustavnim odredbama u praksi onemogućena provedba većine Konvencija iz područja kulture, izuzetak su samo one koje su deklaratorne naravi, a tih je samo nekoliko. Posljedice ovako nejasno određenog stava prema kulturi i kulturnoj baštini u najvažnijem pravnom aktu države dijelom će biti vidljive kroz narednu analizu, kao i kroz probleme koje to prouzrokuje u svakodnevnoj praksi.

Daljnjom analizom Ustavnih odredbi u pogledu uređivanja obveza iz Europske konvencije o ljudskim pravima s protokolima u ustavnim odredbama ne pronalazimo odredbe o zaštiti vlasništva, izuzev deklaratornog prava na imovinu, koje proizlaze iz Protokola I (članak 1.) Konvencije. Kako nema ustavne odredbe ovog sadržaja izostala je i konstatacija da je moguće ograničiti vlasnička prava samo u slučaju općeg interesa. Nedostatak ovakvog ustavnog određenja osobito onemogućava ograničavanje vlasničkih prava pri zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te predstavlja ozbiljnu smetnju u provedbi temeljnih načela zaštite i očuvanja kulturne baštine.

Aneksom I. Ustava među sporazumima (konvencijama) o ljudskim pravima koje će se neposredno primjenjivati na teritoriju BiH u točki 14. navodi se Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima, a pod sljedećom točkom 15L. Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina. Uz navode ovih međunarodnih dokumenata donesen je i Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u koji su transponirana gotovo sva prava iz već navedene povelje i konvencije. Pri tome treba naglasiti da je provedbu ovih prava člankom 7. Zakona prepustio entitetima,



kantonima, gradovima i općinama u BiH, da u okviru svojih ovlaštenja, svojim zakonima i drugim propisima potpunije urede prava i obaveze koje proističu iz ovog zakona i međunarodnih konvencija kojima se uređuju pitanja od značaja za nacionalne manjine.

Kao što smo već nekoliko puta naglasili ustavne odredbe šute u pogledu kulturnih prava ostalih građana BiH, te samim tim i u pogledu obveza koje proizlaze za BiH iz Europske kulturne konvencije. Sagledavajući način na koji su implementirane navedene tri konvencije u ustavno pravni okvir lako bi se moglo doći do zaključka da su jasnije definirana kulturna prava nacionalnih manjina negoli drugih građana.

4.2 Kultura i kulturna prava u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i ustavima kantona

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u članku 4. daje ovlast kantonima za stvaranje i provedbu kulturne politike (točka c). Sukladno tom članku u ustavima gotovo svih kantona (izuzev Kantona 10) nalazimo istu odredbu, samo u okviru odredbi kojima se propisuje nadležnost kantonskih vlasti.

Amandmanom XXXVII na Ustav Federacije BiH kao vitalni nacionalni interes proglašava se i „obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe“. Slijedom ovoga Amandmana dolazi do dopuna Ustava u pojedinim kantonima. Ova promjena utječe na način donošenja propisa jer je za propise koji uređuju područja od vitalnog nacionalnog interesa potrebna dvotrećinska većina.

Međutim, unatoč navedenom amandmanu sagledavajući uporedo tekst Ustava BiH i Ustava FBiH jasno je kako je u Federaciji područje kulture, a time i područje zaštite i očuvanja kulturne baštine spušteno u nadležnost kantona. Ova okolnost sama po sebi ne predstavlja problem, međutim izostanak mehanizama koji jamče da će se obveze preuzete međunarodnim ugovorima poštivati stvorio je u praksi situaciju da pojedini kantoni (PK i K10) uopće nemaju propise iz područja kulture, a kamoli da mogu demonstrirati mehanizme koji na njihovom području ispunjavaju obveze preuzete međunarodnim ugovorima.

Daljnju konfuziju omogućava ustavna odredba u V. glavi pod nazivom „Kantonalne vlasti“ gdje se u članku 2. stavak 2. (promijenjena Amandmanom XV) propisuje:

“(2) Svaki kanton može na općine na svom teritoriju prenijeti ovlasti u svezi s naobrazbom, kulturom, turizmom, lokalnim poslovanjem i karitativnom djelatnošću te radiom i televizijom, a dužan je to učiniti ako glede nacionalnog sastava većinsko pučanstvo te općine nije većinsko pučanstvo u kantonu kao cjelini.”



Ne sporeći demokratsko pravo, potrebu decentralizacije u kulturi, kao niti bilo koje drugo pravo i slobodu, smatram kako uprava ova odredba predstavlja mogućnost za prijenos ovlasti, a time i daljnje izbjegavanje u provedbi obveza preuzetih konvencijama. Iako je intencija ove odredbe sasvim drugačija jer ovlasti veže uz nacionalni sastav pučanstva čime se zanemaruje postojanje administrativnog kapaciteta za ostvarivanje ovlasti. Naime, ako smo svjesni da niti kantoni nemaju odgovarajuću legislativu kao okvir za ispunjavanje preuzetih obveza kako se to može očekivati od općina i gradova.

Ako još tome dodamo da je Ustavom1 Federacije BiH dana prednost međunarodnom ugovoru u slučaju nesuglasja sa propisima tada se otvara pitanje na koji način Federacija može jamčiti provedbu međunarodnih standarda u kulturi na svom području. Postojanje zakonske regulative na razini Federacije za sva područja kulture ne može to jamčiti, obzirom na ustavno određenje prema kojem je područje kreiranja i provedbe kulturne politike stavljeno u nadležnost kantona.

Daljnja analiza odredbi Ustava Federacije u pogledu provedbe odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima pokazuje istu slabost kao i tekst Ustava BiH u pogledu uređenja zaštite vlasništva i omogućavanja ograničavanja vlasničkih prava u slučajevima od općeg interesa za Federaciju. Iako niti Ustav Federacije ne spominje kulturna prava u okviru ljudskih prava, važno je naglasiti da uređuje pravo na jednakost, obrazovanje, kao i slobodu izražavanja, te na odgovarajući način vrijedi isti komentar dan na Ustav BiH.

Uvažavajući odredbe Ustava BiH, kao i Zakona o pravima pripadnika nacionalnih manjina, kao i činjenici da je u Dodatku Ustava FBiH pod točkom 21. kao međunarodni ugovor koji se neposredno primjenjuje označena i Opće povelja o regionalnim i manjinskim jezicima možemo smatrati da postoji dostatna razina usuglašenosti sa ovim međunarodnim ugovorom.

Što se pak tiče provedbe odredaba Europske kulturne konvencije, uvažavajući određenje Ustava Federacije kako je stvaranje i provedba kulturne politike ovlast kantona u nastavku ćemo analizirati ustave kantona u tom aspektu.

4.2.1 Ustav Bosansko-podrinjskog kantona

U pogledu prava na stvaranje i provedbu kulturne politike ustavne odredbe u članku 19. Ustava propisuju mogućnost daljnjeg prenošenja ove nadležnosti općine, dok u članku 51. Ustava za općine propisuju nadležnost osiguravanja lokalnih potreba u oblasti kulture. Uzmemo li u obzir i odredbu članka 18. Ustava koja omogućava neposrednu primjenu propisa BiH i Federacije na razini kantona, tada bi na prvi pogled mogli biti zadovoljni. Međutim kako je daljnja analiza pokazala da ovaj Kanton za sada ima vlastite propise samo za arhivsku djelatnost i

1 Međunarodni ugovor i drugi sporazumi koji su na snazi glede Federacije, te opća pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesuglasja

međunarodnog ugovora i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor. Ustav FBiH, glava VII Međunarodni odnosi, članka 3.



Zakon o kulturi kojim uređuje opća pitanja (financiranje i djelovanje institucionalne kulture) jasno je da nema potreban pravni okvir za provedbu ove ustavne ovlasti. Posebno ovdje valja naglasiti nedostatak propisa kojima se uređuje područje kulturne baštine.

4.2.2 Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona

U ustavnim odredbama koje čini Ustav i XII Amandmana, izuzev u članku 15. i 19., ne spominje se pojam kulture. Naime u članku 15. potvrđuje se nadležnost za stvaranje i provedbu kulturne politike, dok se u članku 19. omogućava prijenos te nadležnosti na općinu ili grad ukoliko to zatraže, odnosno u slučajevima propisanim Ustavom Federacije. Koristeći tu svoju nadležnost kanton je do sada donio propise o arhivima, zaštiti kulturne baštine, muzejima, kazalištima i estradnoj djelatnosti.

4.2.3 Ustav Kantona Sarajevo

I odredbe ovog Ustava gotovo na sličan način, kao i dosad spomenuti kantonski ustavi uređuje odnos prema kulturi i korištenju ovlasti za stvaranje i provedbu kulturne politike. Amandmanom XXVI u ustavne odredbe uključene su i one koje uređuju odlučivanje o pitanjima koje je Ustav Federacije utvrdio kao pitanja od vitalnog interesa, što znači između ostaloga i o „obrazovanju, vjeroispovijesti, jeziku, njegovanju kulture, tradicije i kulturnom nasljeđu“.

4.2.4 Ustav Kantona br. 10

Ustav ovog kantona ne spominje kulturu niti u članku 15. Ustava gdje opisuje svoje nadležnosti dobivene temeljem Ustava Federacije, pa tako niti u drugim odredbama Ustava i usvojenih Amandmana. Od propisa iz područja kulture za sada ima samo propis o bibliotekama i ustanovama, dok druge propise o djelatnostima kulture nema.

4.2.5 Ustav Posavskog kantona

Uz navođenje nadležnosti u članku 15. Ustava za utvrđivanje i provedbu kulturne politike, kao i mogućnost prijenosa ove nadležnosti na općine sukladno članku 17. Ili na federalnu razinu, drugih odredbi o kulturi nema. Nadležna tijela ovog kantona nisu donosila vlastite propise iz područja kulture, izuzev propisa kojima je uređen rad ustanova.



4.2.6 Ustav Srednjobosanskog kantona

I odredbe Ustava Srednjobosanskog kantona gotovo na sličan način, kao i dosad spomenuti kantonski ustavi uređuje odnos prema kulturi i korištenju ovlasti za stvaranje i provedbu kulturne politike (član 15). Amandmanom XXIX (član 38. Ustava) u ustavne odredbe uključene su i one koje uređuju odlučivanje o pitanjima koje je Ustav Federacije utvrdio kao pitanja od vitalnog interesa, što znači između ostaloga i o „obrazovanju, vjeroispovijesti, jeziku, njegovanju kulture, tradicije i kulturnom nasljeđu“. Srednjobosanski kanton donio je vlastite propise o arhivima, kao i Zakon o kulturi kojim je uredio pitanja financiranja ovih djelatnosti i funkcioniranja ustanova.

4.2.7 Ustav Tuzlanskog kantona

Ustav Tuzlanskog kantona na identičan način kao i dosada spomenuti uređuje odnos prema kulturi i to u članku 11. među nadležnostima propisuje utvrđivanje i provedbu kulturne politike, a u članku 26a. Ustava propisuje da je kultura i kulturno nasljeđe pitanje od vitalnog interesa te se stoga o njemu odlučuje na način propisan Ustavom Federacije i ovim Ustavom. Koristeći svoju ustavnu ovlast kanton je donio propise o arhivima, muzejima, bibliotekama, kazalištima, izdavačkoj i estradnoj djelatnosti, te Zakon o kulturi kojim je uredio financiranje i opća pitanja.

4.2.8 Ustav Unsko-sanskog kantona

I ove ustavne odredbe ne razlikuju se od tekstova drugih već navedenih kantonskih ustava, te osim propisivanja nadležnosti za utvrđivanje i provedbu kulturne politike nema drugih odredbi o kulturi. Temeljem ustavne ovlasti iz glave IV. člana 2. Ustava doneseni su propisi o arhivima, zaštiti kulturne baštine, muzejima, samostalnim umjetnicima, bibliotekama i izdavačkoj djelatnosti, kao i Zakon o kulturi kojim je uređeno pitanje financiranja kulture.

4.2.9 Ustav Zeničko-dobojskog kantona

Ustav Zeničko-dobojskog kantona također u samo jednoj svojoj odredbi spominje kulturu i to u članku 18. Ustava u kojem je uz ostale nadležnosti propisana i nadležnost ia utvrđivanje i provedbu kulturne politike. Koristeći se tom ovlasti kanton je donio propise o arhivima, zaštiti kulturne baštine, muzejima, bibliotekama, kazalištima i samostalnim umjetnicima.



4.2.10 Ustav Zapadnohercegovačkog kantona

I odredbe Ustava Zapadnohercegovačkog kantona (županije) identično kao i ostali kantonski ustavi uređuje nadležnost u području kulture. Koristeći tu nadležnost kanton je donio propise o arhivima, zaštiti kulturne baštine, muzejima, bibliotekama i estradnoj djelatnosti.

4.2.11 Zaključak o ustavno-pravnoj nadležnosti za područje kulture u Federaciji BiH

Nesporna je činjenica kako su kulturna prava sastavnica ljudskih prava što potvrđuju međunarodni ugovori koji uređuju pitanja ljudskih prava. Sljedeći tu činjenicu kao i odrednicu iz Ustava Federacije BiH da će osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava nedvojbeno se može utvrditi kako je time Federacija preuzela odgovornost za obveze koje su preuzete međunarodnim ugovorima a tiču se područja kulture. Kako je ustavima svih kantona propisano da su oni zajedno s Federacijom nadležni za jamčenje i provođenje ljudskih prava, pa tako i kulturnih prava, jasno je kako pravni okvir za kulturu i njezine djelatnosti treba biti propisan kako na razini Federacije, tako i na razini kantona. Pri tome ustavnu ovlast kantona usmjerenu na utvrđivanje i provedbu kulturne politike treba sagledavati samo kao izvršnu ovlast koja svoju politiku može kreirati samo uz poštivanje pravnog okvira koji je usuglašen sa međunarodnim standardima. Na tragu ovakvog shvaćanja ustavno-pravnog određenja kulture su i odredbe prema kojima o „vjeroispovijesti, jeziku, njegovanju kulture, tradicije i kulturnom nasljeđu“ treba odlučivati kao o pitanjima od vitalnog interesa.

4.3 Kultura i kulturna prava u Ustavu Republike Srpske

Ustav Republike Srpske članom 27. jamči slobodu kulturnog i umjetničkog stvaranja, a članom 34. jamči slobodu izražavanja nacionalne pripadnosti i kulture. Člankom 59. Ustava propisuje se:

« Prirodna bogatstva, gradsko građevinsko zemljište, nekretnine i stvari od naročitog privrednog, kulturnog i istorijskog značaja, za koje je zakonom određeno da su od opšteg interesa, u državnoj su svojini. Pojedina dobra od opšteg interesa mogu biti i u privatnoj svojini pod uslovima utvrdenim zakonom. Na dobrima od opšteg interesa i na gradskom građevinskom zemljištu može se, pod uslovima utvrđenim zakonom, steći pravo korišćenja. Upotreba i iskorišćavanje stvara od posebnog kulturnog, naučnog, umjetničkog ili istorijskog značaja ili od značaja za zaštitu prirode i čovjekove okoline mogu se na osnovu zakona ograničiti, uz punu naknadu vlasniku.



Zakonom se uređuje zaštita, korišćenje,unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa radi plaćanja naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta.“

Iz citirane Ustavne odredbe vrlo jasno proizlazi da je kulturna baština od općeg interesa za Republiku srpsku, te da se njezina zaštita i očuvanje, korištenje, unapređenje i upravljanje uređuje posebnim zakonima. Tome treba dodati vrlo jasan član 64. Ustava koji propisuje:

« Republika štiti i podstiče: - racionalno korišćenje prirodnih bogatstava u cilju zaštite i poboljšanja kvaliteta života i zaštite i obnove sredine u opštem interesu; - očuvanje i obogaćivanje istorijskog, kulturnog i umjetničkog blaga; - naučnoistraživački rad; - štednju u svim njenim oblicima, a posebno štednju koja je usmjerena na privredne aktivnosti i otkup stanova; - zadruge i zadrugarstvo; - zanatstvo; - fizičku kulturu i sport.“

U odredbi člana 68. Ustava Republika se obvezuje na uređenje i osiguravanje kulture i zaštite kulturnih dobara (točka 12) čime je preuzeta obveza u pogledu institucionalne infrastrukture i financiranja. Članom 89. Ustava uspostavlja se Senat kao savjetodavno tijelo najviših ustavnih institucija, koje između ostaloga razmatra pitanja od kulturnog značaja za razvoj Republike Srpske. U članu 102. Ustava propisuje se nadležnost općina među kojima je i zadovoljavanje potreba građana u kulturi.

Analizirajući ustavne odredbe kroz obveze propisane Europskom konvencijom o ljudskim pravima koje se odnose na kulturna prava i Europskom kulturnom konvencijom možemo konstatirati kako uočene ustavne odrednice predstavljaju dostatan pravni okvir za njihovo daljnje uređenje zakonima.

Uz analizu ustavnih odredbi i Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina može se konstatirati da su sve obveze koje proizlaze iz Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima ugrađene u navedeni pravni okvir.

Jasno se može konstatirati kako je ustavnim odredbama osigurana provedba temeljnih standarda koji osiguravaju ljudsko pravo na kulturu, te

su kroz ustavne odredbe osigurani preduvjeti za izvršenje obveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora za BiH.



4.4 Kultura i kulturna prava u Statutu Distrikta Brčko

Statut Distrikta Brčko u članku 1. stavku 4. propisuje da se Ustav Bosne i Hercegovine, kao i važeći zakoni i odluke institucija BiH izravno primjenjuju na cijelom teritoriju Distrikta. Člankom 8. Statuta propisana je nadležnost javnih tijela vlasti u Distriktu za područje kulture. Ostale odredbe Statuta ne spominju kulturu, kao niti zaštitu kulturnih dobara (baštine), te iz samog teksta Statuta nije moguće steći sliku o pravnom položaju kulture i kulturne baštine.

Analizirajući provedenost obveza iz Europske konvencije o ljudskim pravima treba naglasiti da je člankom 14. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisana mogućnost ograničavanja vlasništva radi općeg interesa što mora biti dodatno uređeno posebnim zakonom.

U gradskoj administraciji, koja obavlja i poslove Distrikta ustrojen je Odjel za ekonomski razvoj, sport i kulturu putem kojeg se kreira i provodi kulturna politika. Koristeći svojom nadležnošću u području kulture Distrikt je donio propise o arhivima i zaštiti kulturne baštine, dok je ostalo potpunoma nejasno koje propise primjenjuje u drugim područjima kulture.

5 Institucionalna infrastruktura kulture prema važećim propisima

U analizi institucionalne infrastrukture razmotrene su uspostavljene horizontalni i vertikalni odnosi uspostavljene važećim propisima i to između

institucija na svim razinama vlasti koje čine: upravna tijela za kulturu i kulturnu politiku (ministarstva, odjeli i dr.), upravna tijela za zaštitu

kulturne baštine, te javne ustanove (arhivi, biblioteke, zavodi, muzeji, kazališta, domovi i centri za kulturu i dr.).

6 Analiza usklađenosti propisa o kulturi s međunarodno pravnom regulativom

U okviru analize usklađenosti domaćih propisa o kulturi metodom screeninga dan je pregled na koji način su obveze iz međunarodnih

konvencija koje proizlaze za svaku državu članicu ugrađene u domaće propise, te postoji li potreba njihovog dodatnog usklađivanja.



6.1 Zaštita i očuvanje kulturnih dobara

Analizu usklađenosti domaćih propisa s međunarodnim ugovorima o zaštiti kulturnih dobara nužno je započeti na državnoj razini s propisima

Bosne i Hercegovine. Temeljni razlog za takav pristup predstavlja činjenica da je Bosna i Hercegovina članica svih ratificiranih međunarodnih

ugovora te je stoga u obvezi osigurati njihovu provedbu na svom cjelokupnom teritoriju.

Ključni i polazišni dokument svakako je Aneks 8. Općeg okvirnog ugovora za mir u Bosni i Hercegovini sukladno kojem je uspostavljena

Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika. Jasno je da se radi o privremenom tijelu koje je imao za cilj osigurati zaštitu kulturnih dobara od

nacionalne važnosti sve do uspostave upravnih sustava na svim razinama vlasti i mogućnosti da se osigura organizirana skrb za svekoliku

kulturnu baštinu. Privremeni karakter potvrđuje članak 8. Aneksa koji dopušta da se nakon proteka pet godina odluči o nastavku djelovanja

Komisije, a ukoliko se ne postigne drugo odgovarajuće rješenje da u tom slučaju Komisija nastavlja s radom. Da se radi o „privremenom“ tijelu i

rješenju, potvrđuju odredbe konvencija kojima se uređuje područje zaštite kulturne baštine. Tako npr. članak 5. Konvencije o zaštiti svjetske

kulturne i prirodne baštine, države članice obvezuje uspostaviti, sukladno svom teritorijalnom ustroju, osobito gdje takve službe ne postoje,

jednu ili više službi za zaštitu, očuvanje i prezentaciju kulturne i prirodne baštine s odgovarajućim osobljem i odgovarajućim sredstvima kako bi

mogle izvršavati svoj djelokrug. Na prvi pogled mogli bismo reći da su svi zahtjevi koji proizlaze iz ove odredbe zadovoljeni u slučaju Bosne i

Hercegovine. Međutim, smatram da postoje bitna odstupanja od zahtjeva Konvencija.

Kao prvo, bez obzira što se Konvencija odnosi na svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, ona u svojim odredbama zahtjeva od država članica da

na svom teritoriju uspostave jednu ili više službi koje će skrbiti o cjelokupnoj baštini, kulturnoj i prirodnoj, te osigurati (članka 4. Konvencije)

njezino očuvanje i prijenos na buduće generacije. Istom Konvencijom zahtjeva se osiguravanje odgovarajućeg osoblja, što znači i po stručnoj

spremi i po broju osoba, koji mogu provesti mjere zaštite. Isto tako takva služba mora imati prateće financijske, pravne i upravne okvire (članak

5. Konvencije) za svoje djelovanje. Ta tijela su u BiH entitetski i kantonalni zavodi za zaštitu kulturnog nasljeđa.

Na prijedlog Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijelo je 2002. Pravilnik o aktivnostima

Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika vezanim za međunarodnu suradnju kojim je bitno proširena njezina nadležnost. U tom proširenju

Komisija je dobila sljedeće ovlasti i poslove:



„Komisija daje inicijativu za pokretanje postupka za zaključivanje međunarodnih ugovora, priprema prijedloge ugovora, učestvuje u prethodnim

pregovorima radi zaključivanja međunarodnih ugovora na ekspertnom nivou, izvršava međunarodne ugovore, te obavlja druge poslove

međunarodne saradnje u oblasti zaštite nacionalnih spomenika, koji se odnose naročito na: - zastupanje interesa Bosne i Hercegovine u

vezi sa potpisivanjem i provođenjem međunarodnih konvencija; - rješavanje spornih pitanja od zajedničkog interesa za Bosnu i

Hercegovinu i druge države odnosno međunarodne organizacije; - odlučivanje o kandidaturi nacionalnih spomenika za upis na Listu svjetske

baštine (UNESCO) i Listu 100 najugroženijih spomenika (WMW), i sl.; - saradnju sa INTERPOL-om, drugim međunarodnim organizacijama i

državama u slučajevima nestanka pokretnih nacionalnih spomenika; - pitanja procedure za izvoz pokretnih nacionalnih spomenika i

davanja garancija za njihovu zaštitu u slučaju privremenog izvoza; - davanje koncesija stranim državljanima za istraživanja koja se odnose

na nacionalne spomenike; - osiguranje sredstava iz donacija za finansiranje rada Komisije i zaštitu nacionalnih spomenika; - angažman stranih

eksperata za potrebe Komisije.“

Ovako proširenom nadležnosti Komisije, koje predstavlja bitno prekoračenje ovlasti dobivenih Aneksom br. 8 Općeg okvirnog ugovora za mir,

samo je formalno pravno riješeno pitanje osiguravanja provođenja ratificiranih međunarodnih ugovora, odnosno konvencija. Važno je naglasiti

da su time iste nadležnosti uskraćene drugim tijelima, a Komisija nema niti administrativnih kao niti stručnih kapaciteta za njihovo obavljanje.

Jedan od najvećih nedostataka je nepostojanje pravnog okvira za operacionalizaciju obveza preuzetih Konvencijama, a pri tome možemo

nabrojati gotovo sve obaveze koje smo već naveli u prikazu Konvencija o zaštiti kulturnih dobara. Zakonom o ministarstvima i drugim organima

uprave BiH (2003.godine donesenim izmjenama) dana je nadležnost Ministarstvu civilnih poslova da provodi koordinaciju u području kulture sa

nadležnim entitetskim tijelima vlasti i međunarodnu suradnju, nakon čega je trebalo izvršiti Izmjene spomenutog Pravilnika koji je donijelo

Predsjedništvo BiH, posebno imajući u vidu i postojanje Državne komisije za suradnju BiH s UNESCO kojom predsjedava ministar civilnih

poslova BiH.

Ukoliko bismo pokušali prihvatiti argument da je Komisija čelno državno tijelo za zaštitu spomenika koja skrbi samo o nacionalnim spomenicima

(ne kulturnim dobrima, dakle radi se samo o materijalnoj baštini, gledajući strogo pojmovno) tada bi bilo za očekivati da je ona pozicionirana na

vrhu upravne piramide, te da su njoj na izvjestan način subordinirana nadležna tijela u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko.

Međutim tome nije tako. U sva tri slučaja kao provoditelji odluka Komisije navedeni su:

za Federaciju BiH Zakonom o zaštiti dobara koja su odlukama Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika proglašena kao nacionalni

spomenik BiH u članku 5. propisuje se: „Odobrenja za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnih spomenika izdaje

Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša.“



za Republiku Srpsku Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu s Aneksom 8.

Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u članku 2. kao nadležno ministarstvo propisuje se: „«Ministarstvo» predstavlja

Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske.“

za Distrikt Brčko Zakonom o implementaciji odluke Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika iz Aneksa 8. u članku 3. kao nadležno

tijelo propisuje se: „“Odjel“ se odnosi na Odjel za prostorno planiranje i imovininsko pravne poslove Vlade Brčko distrikta BiH.“

Dakle, vrlo je lako zaključiti kako niti jednim propisom nije kao nadležno tijelo, odnosno organ uprave, imenovana nadležna služba za zaštitu

kulturne baštine, iako postoji i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj. Analiziramo li detaljnije djelovanje postojećih upravnih tijela na razini

Federacije BiH i u Republici Srpskoj jasno je da postoje ustrojeni zavodi za zaštitu kulturne baštine i da su osposobljeni i obavljaju većinu

obaveza propisanih Konvencijama. Da situacija bude nepotrebno još složenija nego li se željelo, tome doprinose odredbe u navedenim

zakonima o provedbi odluka Komisije prema kojima je obvezna suradnja svih nadležnih tijela, pa se među njima podrazumijevaju i stvarno

nadležni zavodi za zaštitu kulturnih dobara na razini Federacije i kantona (koji takva tijela imaju), kao i Republike Srpske. Tako je uveden dvojni

sustav koji ne može zagarantirati dostatnu stručnu zaštitu niti nacionalnim spomenicima, a o ukupnoj kulturnoj baštini na svekolikom teritoriju

Bosne i Hercegovine da i ne govorimo, kao i o dosljednoj i korektnoj provedbi obveza preuzetih Konvencijama.

6.1.1 Ocjena usuglašenosti važećeg zakonodavstva o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara s međunarodnim ugovorima

Ocjenu usuglašenosti važećeg zakonodavstva o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara s međunarodnim ugovorima iskazat ćemo kroz sljedećih

sedam indikatora:

1. Zakonodavni koncept

2. Zakonsko uređenje upravnih ovlasti

3. Uspostavljanje zaštite nad kulturnim dobrima

4. Mjere zaštite

5. Integracija baštine u društveno-ekonomski život

6. Upravljanje kulturnim dobrima



7. Zakonodavna učinkovitost

6.1.1.1 Zakonodavni koncept

Analizirajući usuglašenost postojećeg zakonodavstva na svim razinama vlasti u području kulture sa međunarodnim ugovorima lako je doći do

zaključka kako je u procesu transformacije države u poslijeratnom periodu došlo do napuštanja nekadašnjeg zakonodavnog koncepta za

područje kulture koji je različito usmjeren na području Federacije BiH i Republike Srpske. Nedostatci zakonodavnog koncepta prikazani su i u

okviru analize ustavno-pravnih odrednica o kulturi i kulturnim pravima. Pri tome treba još jednom konstatirati kako je jedino u propisima

Republike Srpske lako prepoznatljiv zakonodavni koncept od ustavne razine preko propisa koji uređuju pojedina područja kulture.

Kao najvažniji nedostatak u ovom pogledu predstavlja izostanak propisa na razini BiH kojima bi se zagarantirala provedba odredbi

međunarodnih ugovora na cjelokupnom području BiH, što stvara osobit problem u realizaciji obveza vezanih za zaštitu i očuvanje kulturne

baštine.

Preuzimanje starih propisa iz područja kulture, koji su se nekoć primjenjivali na razini BiH, na razinu Federacije BiH te njihova primjena i na

kantonalnoj razini pokazuje brojne normativno-pravne nedostatke. Tako npr. u slučajevima kada propisi sadrže odgovarajuća normativna

rješenja (npr. Zakon o zaštiti kulturne baštine ZDK) a nema upravnih tijela koja bi te zakonodavne odredbe trebala provoditi u praksi. Ili primjer

pravno nedorečene pozicije Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika.

Slijedom toga bilo bi nužno, kao prvo na razini BiH donijeti propise kojima će se osigurati provedba obveza i standarda koje proizlaze iz

ratificiranih međunarodnih ugovora (konvencija), a nakon toga valjalo bi propise na razine entiteta, kao i kantona i Distrikta Brčko usuglasiti,

tako da čine prepoznatljivi zakonodavni koncept.

6.1.1.2 Zakonsko uređenje upravnih ovlasti



Ovaj indikator daje nam ocjenu u pogledu uspostavljenih upravnih struktura na svim razinama vlasti nadležnih za provedbu propisa iz područja

kulture. Strukturu upravnih tijela nadležnih za kulturu i kulturnu politiku, kao i upravnih i drugih tijela za zaštitu kulturne baštine već smo detaljno

pokazali te nam sada predstoji davanje ocjene postojećeg stanja. Ocjena moramo podijeliti na sljedeće sastavnice: za normativni i praktični

aspekt. U okviru ocjene normativnog aspekta vrednovat ćemo postojanje propisa kao i njihova razina na kojoj su uređene upravne ovlasti tijela

nadležnih za kulturu i kulturnu baštinu, dok će praktični aspekt ocijeniti postojeći administrativni kapacitet za provedbu propisa u praksi. Ovaj

drugi aspekt posebno će biti vrednovan pri predstojećem usklađivanju s pravnom stečevinom Europske unije.

U pogledu upravnih tijela nadležnih za kulturu i kulturnu politiku ne mogu se iskazati veće objekcije, međutim, kada je u pitanju njihov djelokrug

tada treba konstatirati da postojeća Komisija za nacionalne spomenike, kao što je to već konstatirano, ne može ispuniti sve obveze preuzete

međunarodnim ugovorima, te da za to nema ni pravni osnov. Nedorečenost i nepovezanost postojećih tijela koje imaju upravne ovlasti vezane

za zaštitu i očuvanje kulturne baštine, danas možemo smatrati najodlučnijim čimbenikom koji prijeći učinkovitu, operativnu, a time i racionalnu

zaštitu baštine na ukupnom teritoriju BiH. Ovaj problem posebno će doći do izražaja pri provedbi usklađivanja sa EU-standardima. Npr. ukoliko

svi kantoni ne budu imali upravna tijela nadležna za zaštitu i očuvanje kulturne baštine neće biti moguće npr. u praksi provesti EU propise o

izvozu kulturnih dobara. Ujedno valja istaknuti kako zaštita i očuvanje kulturne baštine ne ovisi samo o postojanju dostatnih upravnih kapaciteta

na svim razinama vlasti, već i o postojanju stručnih kapaciteta koji će na svim razinama moći preuzeti poslove očuvanja baštine. Pri tome

mislimo na odgovarajuće restauratorske kapacitete koji bi trebali biti pod nadzorom upravnih vlasti.

Slijedom toga smatram posebno nužnim predložiti jačanje kvantiteta (po broju specijaliziranih agencija) kao i kvaliteta (administrativnog i

stručnog kapaciteta) na svim razinama vlasti u BiH. Naime, ne postojanje upravnih ili stručnih tijela ili pak njihov nedovoljan administrativni ili

stručni kapacitet ostavlja i kvalitetne propise neprovedenima.

Pri tome valja naglasiti kako samo postojanje odgovarajućih propisa i tijela s upravnim ovlastima za njihovu provedbu ne jamči učinkovitost

sustava zaštite kulturne baštine kakvog oslikavaju međunarodni standardi. Naime, ukoliko izostane međusobna suradnja između upravnih tijela,

u vertikalnom i horizontalnom smislu, izostat će učinkovitost sustava. Sagledavajući i ocjenjujući sadašnju situaciju nedvojbeno se može

konstatirati izostanak potrebne razine suradnje, kako one horizontalne, tako i vertikalne.



6.1.1.3 Uspostavljanje zaštite nad kulturnim dobrima

Analizirajući načine uspostave zaštite nad kulturnim dobrima, bilo privremene ili trajne naravi, uočeno je postojanje sustava „ex lege“ zaštite.

Takav primjer su: odredba člana 32. Zakona o zaštiti i korištenju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, odredbe člana 26. do 29. Zakona o

kulturnim dobrima Republike Srpske ili odredbe Zakona o zaštiti kulturne baštine ZDK. Prema njima za dobra za koje se pretpostavlja da mogu

imati svojstvo kulturnog dobra dostatno je da budu kao takve evidentirane kod nadležnog Zavoda, koji ima rok da o toj činjenici upozna

vlasnika. Dakle radi se samo o obavijesti, ne o upravnom aktu na koji bi vlasnik mogao uložiti žalbu. Pretpostavimo da je Zavod evidentirao

jednu građevinu i postupio sukladno ovom Zakonu. Međutim, upravo u tom vremenu vlasnik je ishodio građevinsku dozvolu za rušenje objekta

koju mu je valjano izdao nadležni organ. Nemam namjeru rješavati ovdje takvu situaciju, ali samo ilustriram probleme koji nastupaju ukoliko se

bilo koji oblik zaštite ne uspostavlja upravnim aktom. Ono što bi trebalo zagarantirati propisima, to je transparentnost postupka uspostavljanja

zaštite, a prilikom elaboracije drugih indikatora uočiti će se i potreba maksimalnog poštivanja prava vlasnika, kao i prava zajednice na utjecaj u

tom postupku.

Sagledavajući obveze preuzete konvencijama, kao i nastupajuće usklađivanje sa pravnom stečevinom EU, način uspostavljanja zaštite nad

kulturnim dobrima, trebao bi biti što sličniji na cijelom području BiH, osobito kada se radi o pokretnim kulturnim dobrima. Naime, obzirom da

pokretna kulturna dobra mogu lako mijenjati mjesto čuvanja ili izlaganja, nužno je svim nadležnim službama osigurati uvid u registre i

dokumentaciju o zaštićenim dobrima kako bi se mogao operativno provoditi nadzor nad njihovim očuvanjem.

6.1.1.4 Mjere zaštite

Kao važan indikator svakako treba evaluirati i ocijeniti sustav mjera zaštite koje nadležno tijelo mora ili može koristiti u procesu očuvanja

kulturnih dobara. To su osobito mjere koje se poduzimaju u cilju: identifikacije dobra, inventarizaciji i dokumentiranju dobra, nadzor nad

stanjem, suradnja stručnih i upravnih tijela, sustav financiranja zaštite i očuvanja, te kod nepokretnih kulturnih dobara prostorno-planske mjere

zaštite. Upravo zbog mjera zaštite nužno je postojanje odgovarajućih posebnih propisa kojima se transparentno daje do znanja vlasnicima i

drugim korisnicima kulturnih dobara koje mjere nadležni organ može poduzimati i kakvim ograničenjima vlasničkih prava mogu biti izloženi.

Gotovo sve mjere trebaju biti propisima predviđene, te u praksi provođene sukladno pravnim standardima međunarodnih konvencija, kao i

stručnim standardima uspostavljenim od strane međunarodnih organizacija, poput ICOMOS-a, ICOM-a, ICCROM-a i drugih.



Identifikacija

Identifikacija dobara nad kojima će biti uspostavljena zaštita predstavlja stručni proces koji treba biti proveden u okviru zakonom propisanog

postupka. Kako činjenice utvrđene u tom postupku mogu za sobom za posljedicu donijeti uspostavu zaštite, kojom se proglašava zaštita te

dobro klasificira kao kulturno dobro, a time i dobro od osobitog interesa, nužna je transparentnost kako postupka, tako i odluke koja iz njega

proizlazi. Upravo navedeno traži da se zakonom uredi ova materija, a osobito postupak identifikacije.

Inventarizacija i dokumentiranje

Uspostava registra kulturnih dobara, zahtjev je koji ponavlja veći broj konvencija. Upravo upis u registar predstavlja vrlo značajan dokaz o

uspostavljenoj zaštiti koji omogućava primjenu prava kako u normalnom procesu zaštite i očuvanja, tako i u posebnim situacijama (povrata,

nezakonitih aktivnosti i prometa i dr.). U ovom pogledu sadašnje zakonodavstvo ne jamči postojanje registara, osobito postojanje cjelovite

evidencije kada se radi o BiH. Pri tome se ne isključuje postojanje cjelovitih registara na svim ostalim razinama, npr. entiteta, kantona itd., jer

upravo ti registri u bitnome doprinose cjelovitoj provedbi obveza propisanim većim brojem konvencija.

Dokumentiranje, a time i sama dokumentacija o kulturnom dobru pretpostavka je njegova očuvanja, Stoga dokumentacija o kulturnim dobrima

mora biti dostupna svim tijelima koje imaju upravne ovlasti, što današnja It tehnologija omogućava bez prevelikih troškova. U ovom pogledu

postojeći propisi nisu dostatni, osobito kada se radi o ravnomjernoj dokumentiranosti kulturnih dobara na ukupnom teritoriju BiH.

Stručni i upravni nadzor

Shvaćajući zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, kao stručni proces i upravni postupak, uvažavajući odredbe konvencija nužno je uspostaviti

odgovarajući nadzor kako nad tijelima s upravnim ovlastima, tako i nad svim subjektima koji su dužni provoditi propise o zaštiti i očuvanju

kulturnih dobara. I ova mjera treba biti transparentna i cjelovito provedena na ukupnom području BiH. Slijedom toga bilo bi nužno uspostaviti

mehanizme nadzora, osobito u pogledu nadzora nad provedbom zakonskih propisa.

Suradnja

Pojedini oblici suradnje trebali bi biti propisani, što na izvjestan način sugeriraju i konvencije osobito kada je riječ o graditeljskoj baštini i suradnji

između nadležnih tijela za zaštitu baštine i tijela nadležnih za prostorno planiranje i izgradnju. Upravo je to bio razlog za detaljniju analizu

odredbi zakona o gradnji i prostornom uređenju na svim razinama vlasti, te provjeri odredbi u kojima se takva suradnja propisuje. Međutim,

samo postojanje odredbi nije garancija za postojanje suradnje, kao i što se to pod pojmom suradnje podrazumijeva. Kada se radi o suradnji



vezanoj za graditeljsku baštinu, tada bi bilo nužno postojanje odgovarajućih mehanizama koji će jamčiti zaštitu interesa iz aspekta očuvanja

kulturnih dobara.

Vrlo slična suradnja morala bi biti ostvarena u postupcima davanja koncesija na kulturnom dobru, te projektima javno-privatnog partnerstva koji

se izvode vezano uz kulturna dobra. Ova materija nije dostatno uređena postojećim propisima, te bi o tome trebalo voditi računa pri narednim

izmjenama postojećih propisa, odnosno pri donošenju novih.

Financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara

Kako je u proteklim vremenima najčešće korištena proračunska subvencija kao oblik financiranja zaštite i očuvanja postojeći propisi nisu

dostatno razrađeni s odgovarajućim suvremenim oblicima financiranja. Pri tome je potrebno kao načelo uspostaviti da je osiguravanje

financijskih sredstava za očuvanje i neke mjere zaštite obveza vlasnika kulturnog dobra. Kako bi se potakli vlasnici na ulaganje vlastitih

sredstava treba preporučiti uvođenje suvremenih instrumenta koji ih na to potiču a to su: niskokamatni krediti, sponzorstva, zaklade ili fondacije,

prihodi od igara na sreću itd.

Proračunske subvencije valja zadržati u financiranju zaštite, te pojedinih mjera zaštite, poput arheoloških istraživanja. Ujedno je potrebno jasno

propisati, sukladno konvenciji, obvezu svakog investitora da financira mjere zaštite i očuvanja ukoliko za vrijeme investicije dođe do otkrića

kulturnih dobara, najčešći slučaj je sa nailaskom na arheološku baštinu.

U pogledu uvođenja poreznih i carinskih olakšica potrebno je uzeti u obzir pravnu stečevinu EU.

Prostorno planiranje

Prostorno planiranje kao proces uređuje se posebnim zakonom i mora uvažavati mjere zaštite nepokretnih kulturnih dobara, te osiguravati

postupak izrade i donošenja planova u kojem sudjeluju predstavnici nadležnog upravnog tijela za zaštitu kulturnih dobara. Ovo predstavlja

obvezu preuzetu konvencijama.

6.1.1.5 Integracija baštine u društveno-ekonomski život

U pogledu integracije baštine u društveno-ekonomski život potrebno je koristiti sve mogućnosti koje otvara Okvirna konvencija o vrijednosti

kulturne baštine za društvo, a u sklopu tih mjera razmotriti mogućnost propisivanja odgovarajućeg modela ubiranja spomeničke rente (po



ugledu na Republiku Hrvatsku). U pogledu mogućnosti koje otvara Okvirna konvencija potrebno je u narednom razdoblju razmotriti dopunu

postojećih propisa na svim razinama vlasti u BiH.

6.1.1.6 Upravljanje kulturnim dobrima

Uvažavajući složenost upravljanja spomeničkim cjelinama, a u tom pogledu odredbe i praksu proizašlu iz Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i

prirodne baštine, propisima bi trebalo predvidjeti obvezu izrade plana upravljanja, kao što je to slučaj za dobrima koja se upisuju na Listu

svjetske baštine pri UNESCO-u. Naime, sadašnje odredbe zakona o zaštiti kulturnih dobara nemaju odredbi kojima se uređuje upravljanje

kulturnim dobrima, što u pojedinim slučajevima može biti nadomješteno kroz posebne propise kojima se uređuju prava i obveze vlasnika.

U pogledu upravljanja kulturnim dobrima propisima je potrebno predvidjeti mogućnost uključivanja građana i njihovih udruženja u projekte

očuvanja kulturnih dobara.

6.1.1.7 Zakonodavna učinkovitost

Kao važan indikator važećeg pravnog sustava o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara je ocjena zakonodavne učinkovitosti koju sagledavamo kroz:

broj žalbi podnesen na upravne akte donesene temeljem zakona, broj preinačenih odluka u drugostupanjskom postupku, broj presuda

pravosudnih tijela kojima su osporeni akti doneseni temeljem zakona.

6.2 Audiovizualne djelatnosti

Uvažavajući brojne promjene pravnih standarda na ovom području potrebno je provesti usklađenje sa Direktivom EU o audiovizualnim

medijskim uslugama.

6.2.1 Ocjena usuglašenosti zakona kojima je uređena audiovizualna djelatnost s međunarodnim ugovorima

Sagledavajući zakone kojima je uređena filmska i kinematografska djelatnost na području BiH treba kao prvo konstatirati kako oni danas ne

predstavljaju samo dio pravne regulative za jedno od područja kulture, već istovremeno predstavljaju sastavnicu propisa kojima se uređuju



audiovizualne djelatnosti. Slijedom ove činjenice valja konstatirati kako je područje audiovizualnih djelatnosti, a time i propisi u gotovo

kontinuiranim promjenama, što je rezultat ne samo novih tehnologija nego i značaja ovih djelatnosti za gospodarski i demokratski razvoj. Pri

tome ne treba nikako smetnuti s uma ni kulturološku važnost audiovizualnih djelatnosti u europskom kontekstu što potvrđuju propisi Europske

unije koji uređuju ovo područje.

Isto tako kada su u pitanju medijski propisi, poput zakona o javnim radiotelevizijskim servisima, treba konstatirati kako će se i oni morati

harmonizirati sa pravnom stečevinom Europske unije kao i ukupno područje elektroničkih medija. Stoga zakone o javnim radiotelevizijskim

servisima treba smatrati sastavnicom budućeg medijskog zakonodavstva te ih kao takve uskladiti sa međunarodnim ugovorima i pravnom

stečevinom Europske unije. Pri donošenju i usklađivanju postojećih propisa o audiovizualnim djelatnostima treba uvažiti i obveze koje proizlaze

za BiH iz Europske konvencije o zaštiti audiovizualne baštine.

7 Usklađivanje s pravnom stečevinom EU koja se neposredno odnosi na kulturu

Već smo istakli da su malobrojni propisi EU usmjereni neposredno na područje kulture. Stoga ćemo u nastavku dati prikaz triju područja za koje

su doneseni takvi propisi, a to su propisi o: izvozu i iznošenju kulturnih dobara, povratu kulturnih predmeta nezakonito odnesenih iz druge

države, te audiovizualnim medijskim uslugama.

8 Preporuke

Nakon provedene analize, a u cilju usuglašavanja važećih propisa s ratificiranim međunarodnim ugovorima, kao i u cilju što lakše i brže

prilagodbe pravnoj stečevini Europske unije navodimo sljedeće preporuke. Preporuke su sistematizirane prema razinama na kojoj su pojedini

propisi doneseni, kao i u odnosu na obveze BiH koje je preuzela pristupanjem pojedinom međunarodnom ugovoru.

8.1 Preporuke za Bosnu i Hercegovinu



Uvažavajući utvrđeno stanje koje je detaljnije opisano u okviru analize ustavno-pravnih odrednica kao prvu i temeljnu preporuku predlažem

donošenje Okvirnog zakona o provedbi međunarodnih ugovora (konvencija) u području kulture. Među najvažnijim razlozima za ovu

preporuku slobodan sam navesti sljedeće:

Ustavom BiH propisano je nadležnost tijela BiH za međunarodne obveze, a to su i obveze preuzete međunarodnim ugovorima, čime bi

se otklonila postojeća pravna praznina, odnosno nedostatak pravnih normi koje obveze preuzete međunarodnim ugovorima prenose na

entitete i obvezuju ih na poštivanje istih. Posebno je ovo pitanje sporno za međunarodne ugovore kojima su pristupile države koje su

prethodile današnjoj BiH, kako bi se verificirao pravni kontinuitet.

Pojedine odredbe međunarodnih ugovora obvezuju BiH na provedbu njihovih odredbi na cjelovitom području države, kao i na

podnošenje izvještaja o provedbi koji se odnosi na cjelokupno područje države. Danas ova pitanja nisu pravno uređena na odgovarajući

način te traže odgovarajuće pravno uređenje, kako bi se npr. izbjegla situacija da entiteti podnose izvješća o provedbi, a da pravno

formalno nisu stranka predmetnih konvencija.

Nedostatak ovakvog okvirnog zakona osobito otvara probleme u provedbi međunarodnih ugovora o zaštiti kulturnih dobara, jer se za

brojne odredbe treba osigurati njihovo provođenje na cijelom teritoriju BiH što postojeći propisi ne osiguravaju, a to se osobito odnosi na

Komisiju za nacionalne spomenike čije je djelovanje suprotno zahtjevima konvencija.

Donošenje ovakvog ili sličnog zakona jasno bi bile razgraničena prava i obveze koja proizlaze iz međunarodnih ugovora, te bi postojali

kontrolni mehanizmi njihove provedbe. Posebno bi donošenje takvog Okvirnog zakona olakšalo predstojeću prilagodbu pravnoj stečevini

Europske unije, te i za ovu vrstu pravnih standarda zajamčilo provedbu na cijelom teritoriju BiH.

Okvirnim zakonom o provedbi međunarodnih ugovora u području kulture, trebalo bi razriješiti primjenu sljedećih međunarodnih ugovora i

njihovih odredbi:

1. Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba sa Protokolima u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije i

Protokola,

2. Konvencije UN o pravu mora u pogledu provedbe obveza iz članaka 149. i 303. Konvencije,

3. Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

4. Konvencije o mjerama zabrane i sprječavanja nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara u pogledu svih obveza

koje proizlaze iz Konvencije,

5. Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,



6. Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

7. Konvencije o zaštiti graditeljske baštine Europe u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

8. Europske konvencije o zaštiti arheološke baštine (revidirana) u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

9. Okvirne konvencije o vrijednostima kulturne baštine za društvo u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

Po ratifikaciji

10. Konvencije o europskim krajobrazima u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

11. Europske konvencije za zaštitu audiovizualne baštine u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

12. UNIDRIT-ova Konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije

Preporučam ukidanje Komisije za nacionalne spomenike, te korištenje mogućnosti utvrđene Aneksom 8. Općeg mirovnog sporazuma o

miru u BiH, da se na drugi način uspostavi tijelo koje će obavljati poslove zaštite kulturne baštine od interesa za BIH. Pri tome smatram da bi

takvo tijelo trebalo djelovati kao sastavnica nadležnog ministarstva, što je danas Ministarstvo civilnih poslova. Naime, postojeći način rada i

nadležnosti Komisije za nacionalne spomenike ne samo da nije u skladu s međunarodnim ugovorima o zaštiti kulturnih dobara, već isto tako

nije u skladu s temeljnim načelima funkcioniranja javne uprave. Kao primjer dovoljno je istaknuti odredbe po kojima odluke Komisije obvezuju

entitete, na provedbu određenih aktivnosti, pa i na financijske obveze, bez obzira na njihove mogućnosti i/ili suglasnost. Ujedno je neprihvatljivo

da jedno takvo tijelo, kao što je Komisija nema obvezu podnošenja izvještaja o svom radu, što implicira da nema niti odgovornost prema višim

tijelima vlasti. Dodatnu nelogičnost današnjeg položaja Komisije daje činjenica da ona svoje odluke izvršava putem tijela na razini entiteta koji u

istima nisu operativno nadležni za zaštitu kulturne baštine. Moglo bi se ukazivati na još puno nedostataka koje proizlaze iz normativno lošeg

rješenja, koje je prema tekstu Aneksa 8. imalo privremeni karakter, što potvrđuje svijest tadašnjih pregovarača o potrebi da se iznađe bolje i

potpunije rješenje čim to bude moguće.

8.2 Preporuke za Federaciju Bosne i Hercegovine

Preporučam u zakonima koji uređuju pitanje prava vlasništva izvršiti dopunu s odredbama koje će omogućiti ograničavanje prava

vlasnika u slučajevima kada se radi o općem interesu, odnosno o provedbi mjera zaštite kulturnih dobara, a sve sukladno članku 1.



Protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima. Naime u protivnom, biti će vrlo teško provoditi određene mjere zaštite i očuvanja kulturnih

dobara, jer će svaki vlasnik moći spriječiti te aktivnosti pod izlikom zaštite svojih prava.

Kao i na razini BiH, tako i na razini Federacije u cilju provedbi obveza koje BiH prenese na entitete potrebno je donijeti odgovarajuće zakonske

propise kojima će se osigurati izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza na području cijele Federacije, odnosno u svim kantonima. Iz

provedene analize razvidno je kako je kreiranje kulturne politike preneseno u nadležnost kantona. Međutim, mnogi od njih nisu iskoristili tu

mogućnost te niti danas nemaju odgovarajuće propise koji jamče provedbu obveza iz Konvencije. Osim toga brojni kantoni nemaju niti

odgovarajuću institucionalnu infrastrukturu kako bi takve obveze, odnosno odredbe provodili. Stoga preporučam donošenje odgovarajućih

propisa kojima će se barem pravno, ako ne i faktički, osigurati provedba odredbi ratificiranih međunarodnih ugovora. Kako je prema

Ustavu BiH dužna prenijeti većinu obveza na entitete, takvim propisima trebalo bi urediti, odnosno osigurati provedbu sljedećih međunarodnih

ugovora na razini FBiH:

1. Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba sa Protokolima u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije i

Protokola,

2. Konvencije UN o pravu mora u pogledu provedbe obveza iz članaka 149. i 303. Konvencije,

3. Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

4. Konvencije o mjerama zabrane i sprječavanja nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara u pogledu svih obveza

koje proizlaze iz Konvencije,

5. Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

6. Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

7. Konvencije o zaštiti graditeljske baštine Europe u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

8. Europske konvencije o zaštiti arheološke baštine (revidirana) u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

9. Okvirne konvencije o vrijednostima kulturne baštine za društvo u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

Po ratifikaciji

10. Konvencije o europskim krajobrazima u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

11. Europske konvencije za zaštitu audiovizualne baštine u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije,

12. UNIDRIT-ova Konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima u pogledu svih obveza koje proizlaze iz Konvencije



Pri tome valja napomenuti kako se mora voditi računa o postojanju institucionalnih kapaciteta za provedbu propisanih obveza, osobito kada je u

pitanju zaštita kulturnih dobara. Naime, iako vrlo vjerojatno nitko neće te kapacitete preispitivati kada je u pitanju provedba navedenih

konvencija, međutim, kada se pokrene prilagodba pravnoj stečevini Europske unije tada će postojanje tih institucionalnih kapaciteta postati

nužan uvjet. Dostatno je za primjer uzeti provedbu Direktive o izvozu kulturnih dobara. Što se tiče razine Federacije postoji odgovarajuća

institucionalna infrastruktura počevši od nadležnog ministarstva, te preko odgovarajućih agencija i ustanova, za razliku od kantonalne razine

gdje postoji velika raznolikost u postojanju takove infrastrukture na što ćemo se osvrnuti u preporukama za svaki kanton pojedinačno.

8.2.1 Preporuke za Bosansko-podrinjski kanton

Polazivši od činjenice da je područje kulture na razini kantona uređeno samo sa dva zakona, a to su: Zakon o kulturi (Službene novine BPK,

broj 7/04) i Zakon o arhivskoj građi (Službene novine BPK, broj 11/03) s pripadajućim podzakonskim aktima, temeljna preporuka je donijeti

odgovarajuće propise usklađene sa pravnim okvirom na višim razinama vlasti (BiH i Federacije), a osobito za područja: zaštite

kulturnih dobara, muzejske, knjižnične, glazbeno-scenske djelatnosti i audiovizualne djelatnosti. Pri donošenju propisa o zaštiti kulturnih

dobara potrebno je dopuniti postojeće propise u području prostornog uređenja i građenja.

Uz stvaranje normativnih pretpostavki za provedbu obveza preuzetih kroz međunarodne ugovore nužno je osnovati odgovarajuća upravna tijela

ili agenciju nadležnu za provedbu propisa iz područja zaštite kulturnih dobara, kao i odgovarajuće institucije kulturne infrastrukture koje će u

praksi osigurati građanima ostvarivanje prava na kulturu.

8.2.2 Preporuke za Hercegovačko-neretvanski kanton

Uvažavajući normativnu pokrivenost područja kulture potrebnim propisima preporučam da se odredbe Zakona o zaštiti kulturno-

historijskog naslijeđa u HNK (Službene novine HNK, broj 2/06) nadopune u pogledu osiguravanja jasnije primjene i provedbe:

Konvencije o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara (vidi poglavlje 6.1.4.),

Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine,



Konvencije o zaštiti graditeljske baštine Europe,

Okvirne konvencije o vrijednostima kulturne baštine za društvo.

Odredbe Zakona o zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa također treba dopuniti odredbama koje će omogućiti izvršenje obveza iz

sljedećih međunarodnih ugovora:

Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine,

po ratifikaciji:

Konvencije o europskim krajobrazima,

Europske konvencije za zaštitu audiovizualne baštine treba izvršiti usklađivanje Zakona o arhivskoj građi s odredbama ove

Konvencije,

UNIDRIT-ova Konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima.

Nakon nadopune navedenog zakona vrlo vjerojatno će trebati nadopuniti ili izmijeniti propise o prostornom uređenju i gradnji.

U pogledu raspoloživih kadrovskih kapaciteta u agencijama koje obavljaju poslove na zaštiti kulturne baštine, potrebno je provjeriti mogućnost

jačanja administrativnih kapaciteta, obzirom na obveze koje ima ta služba, kao i na predstojeće obveze i poslove koje će za tu službu donijeti

proces europskih integracija.

8.2.3 Preporuke za Kanton Sarajevo

Kanton Sarajevo uspostavio je propisima velik stupanj normativne pokrivenosti područja kulture što dobrim dijelom proizlazi iz činjenice da je

velik dio kulturne infrastrukture, osobito one institucionalne smješten u Sarajevu, kao i činjenica da je tu sjedište državnih tijela BiH, Federacije

BiH. Slijedom ove okolnosti ovaj kanton trebao bi biti uzor drugim kantonima.

Preporučam da se odredbe Zakon o zaštiti kulturne baštine (Službene novine KS, broj 2/00, 37/08) nadopune u pogledu osiguravanja

jasnije primjene i provedbe:

Konvencije o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara,






Odredbe Zakona o zaštiti kulturne baštine također treba dopuniti odredbama koje će omogućiti izvršenje obveza iz sljedećih

međunarodnih ugovora:


po ratifikaciji:

Europske konvencije za zaštitu audiovizualne baštine treba izvršiti usklađivanje Zakona o arhivskoj djelatnosti s odredbama ove

Konvencije,


Nakon nadopune navedenog zakona vrlo vjerojatno će trebati nadopuniti ili izmijeniti propise o prostornom uređenju i gradnji.

8.2.4 Preporuke za Kanton br. 10

Kako na razini kantona nisu doneseni vlastiti propisi o zaštiti kulturnih dobara, muzejskoj i arhivskoj djelatnosti potrebno je taj nedostatak što

prije otkloniti kako bi se stvorili uvjeti za provedbu najvećeg dijela obveza preuzetih međunarodnim ugovorima. Pri tome će trebati voditi računa

o pravnom okviru utvrđenom na višim razinama vlasti, kao i na osiguravanje mehanizama za provedbu preuzetih obveza. Stoga preporučam

donošenje zakona kojim će se urediti način provođenja zaštite kulturnih dobara, arhivska i muzejska djelatnost. Sva tri zakona od

izuzetnog su značaja jer osiguravaju očuvanje kulturne baštine, osobito zakon o arhivskoj djelatnosti, kao i uspostavljanje vlastite arhivske

ustanove važan su čin u osiguravanju dokumentacije od izričitog značaja za kulturni i politički identitet.

Nakon donošenja propisa kojim će se na razini kantona urediti zaštita kulturnih dobara biti će potrebno dopuniti i propise o prostornom uređenju

i građenju.



Uz stvaranje normativnih pretpostavki za provedbu obveza preuzetih kroz međunarodne ugovore nužno je osnovati odgovarajuća upravna tijela

ili agenciju nadležnu za provedbu propisa iz područja zaštite kulturnih dobara, kao i odgovarajuće institucije kulturne infrastrukture koje će u

praksi osigurati građanima ostvarivanje prava na kulturu.

8.2.5 Preporuke za Posavski kanton

Obzirom da kantonalne vlasti nisu donijele niti jedan propis iz područja kulture moguće je izraziti samo preporuku za što skorijim

zakonskim uređenjem ovog područja. Pri donošenju propisa valja uvažiti pravni okvir utvrđen na višim razinama vlasti. Sukladno ovoj potrebi

pri donošenju odgovarajućih propisa, a osobito pri donošenju propisa o zaštiti kulturne baštine nužno je osnovati odgovarajuće agencije ili

tijela uprave koja će provoditi propise i osiguravati njihovo poštivanje ili za to ovlastiti nadležno Ministarstvo.

I u ovom slučaju smatram izrazito važnim i hitnim donošenje propisa kojim će se urediti arhivska djelatnost, te uspostaviti

odgovarajuća institucija koja će obavljati ovu djelatnost.

8.2.6 Preporuke za Srednjobosanski kanton

Kako postojeći propisi uređuju opće odnose u kulturi (Zakon o kulturi) i obavljanje arhivske djelatnosti (Zakon o arhivskoj građi) preporučam

žurno odnošenje propisa kojima će se urediti knjižnična, glazbeno-scenska i muzejska djelatnost, te propisa kojima će se urediti način zaštite

kulturnih dobara na razini kantona. Pri donošenju propisa o muzejskoj djelatnosti i zaštiti kulturnih dobara treba imati u vidu pravni okvir utvrđen

na višim razinama vlasti kako bi pravni sustav bio usklađen sa obavezama koje proizlaze iz međunarodnih ugovora. Stoga preporučam

donošenje zakona za navedena područja kulture, a osobito zakona kojim će se urediti zaštita kulturnih dobara.

U Zakonu o prostornom uređenju postoji određen broj odredbi koje se odnose na zaštitu graditeljske baštine, koje su nedostatne i kao takve ne

osiguravaju primjenu europskih standarda niti za graditeljsku baštinu. Stoga preporučam sda se nakon donošenja propisa kojim će se

urediti zaštita svih vrsta kulturnih dobara i ovi propisi (o prostornom uređenju i gradnji) usklade sa obvezama koje proizlaze iz

međunarodnih konvencija.



Isto tako smatram nužnim uspostavu zasebne agencije ili tijela uprave ili proširenje nadležnosti ministarstva nadležnog za kulturu s poslovima

vezanim za provedbu propisa iz područja kulture, a osobito propisa o zaštiti kulturnih dobara.

8.2.7 Preporuke za Tuzlanski kanton

Normativno gledano Tuzlanski kanton ima gotovo sva područja kulture uređena zakonskim odredbama izuzev zaštite kulturnih dobara. Stoga

preporučam donošenje zakona o zaštiti kulturnih dobara kako bi se stvorili preduvjeti za provedbu svih standarda i obveza koje je preuzela

BiH zaključenjem međunarodnih ugovora. Kako se najveći dio obveza koje proizlaze iz konvencija odnosi na zaštitu kulturnih dobara smatram

nužnim donijeti takav zakon i ovlastiti odgovarajuće upravno tijelo ili agenciju za njegovu provedbu.

8.2.8 Preporuke za Unsko-sanski kanton

Preporučam da se odredbe Zakon o zaštiti kulturnog naslijeđa (Službene novine USK, broj 3/04, 15/10) nadopune u pogledu

osiguravanja jasnije primjene i provedbe:





Odredbe Zakona o zaštiti kulturnog nasljeđa također treba dopuniti odredbama koje će omogućiti izvršenje obveza iz sljedećih



po ratifikaciji:




Europske konvencije za zaštitu audiovizualne baštine treba izvršiti usklađivanje Zakona o arhivskoj djelatnosti s odredbama ove

Konvencije,


Nakon noveliranja Zakona o zaštiti kulturnog nasljeđa biti će potrebno uskladiti i propise o prostornom uređenju i gradnji.

8.2.9 Preporuke za Zeničko-dobojski kanton

Preporučam da se odredbe Zakona o zaštiti kulturne baštine (Službene novine ZDK, broj 2/00) nadopune u pogledu osiguravanja

jasnije primjene i provedbe:





Odredbe Zakona o zaštiti kulturne baštine također treba dopuniti odredbama koje će omogućiti izvršenje obveza iz sljedećih



po ratifikaciji:



Konvencije,


Nakon donošenja Zakona o zaštiti kulturne baštine biti će potrebno uskladiti i propise o prostornom uređenju i gradnji.



8.2.10 Preporuke za Zapadnohercegovački kanton

Preporučam da se odredbe Zakona o zaštiti i korištenju kulturno-povijesne baštine (Narodne novine ZHK, broj 6/99) nadopune u

pogledu osiguravanja jasnije primjene i provedbe:





Odredbe Zakona o zaštiti i korištenju kulturno-povijesne baštine također treba dopuniti odredbama koje će omogućiti izvršenje

obveza iz sljedećih međunarodnih ugovora:


po ratifikaciji:



Konvencije,

UNIDRIT-ova Konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima).

Nakon izmjena i dopuna Zakona o zaštiti i korištenju kulturno-povijesne baštine biti će potrebno uskladiti i propise o prostornom uređenju i

gradnji.

8.3 Preporuke za Republiku Srpsku

Uvažavajući činjenicu kako je zakonodavstvo u kulturi vrlo obimno i razrađeno, te sačinjeno po ugledu na propise Republike Srbije, predstavlja

dobro normativno rješenje u koje su implementirane obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora. Međutim, odredbe Zakon o kulturnim



dobrima (Službeni glasnik RS, broj 11/95, 103/08) trebalo bi dopuniti odredbama koje će omogućiti izvršenje obveza iz sljedećih


Okvirne konvencije o vrijednostima kulturne baštine za društvo,

Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine.

po ratifikaciji:


Europske konvencije za zaštitu audiovizualne baštine,


8.4 Preporuke za Distrikt Brčko

Osim zakona o arhivskoj djelatnosti Distrikt Brčko nema drugih propisa kojima uređuje područje kulture što otvara veliku prazninu u pogledu

djelovanja kulturne infrastrukture, te u ostvarivanju građana prava na kulturu. Zbog specifičnosti položaja Distrikta moguća su dva rješenja, a to

su donošenje vlastitih propisa ili preuzimanje propisa od Federacije BiH ili Republike Srpske. Posebno bi bilo važno na jedan od načina što prije

donijeti propise koji uređuju zaštitu kulturnih dobara, te djelovanje ustanova, udruga i građana u području kulture, način njihova financiranja, kao

i zadovoljavanja kulturnih potreba građana.

Ujedno predlažem provesti jačanje administrativnih kapaciteta tijela uprave za poslove i pitanja kulture i zaštite kulturne baštine, kako bi se

mogli obavljati svi poslovi na provedbi tih propisa. Kao poseban problem, ukoliko se ovi nedostatci ne otklone može biti provedba nadzora nad

prometom kulturnih dobara, nadzorom nad izvozom i iznošenjem kulturnih dobara s područja BiH, obzirom da je Distrikt uz granično područje.

9 Međunarodne deklaracije, rezolucije, preporuke i drugi dokumenti međunarodnih

organizacija o kulturi



Kao najvažnije međunarodne dokumente koji valja uvažiti pri uspostavljanju zakonodavnog okvira za područje kulture izdvajamo dokumente

Vijeća Europe, UNESCO-a, ICOMOS-a i ICOM-a. Pri tome treba naglasiti da postoje i druge međunarodne organizacije, ali najčešće nevladine

organizacije, koje su dale svoj doprinos uspostavljanju standarda na području legislative u kulturi. Međutim, smatramo da je praksa potvrdila

važnost dokumenata iz navedena četiri izvora, jer je njihov sadržaj i cilj najčešće usmjeren na operacionalizaciju konvencija i afirmiranje dobre

prakse.



10 Analiza u brojkama

Predmet ove analize bile su s jedne strane međunarodni ugovori koji se odnose na kulturu ili se dio njihovih odredbi odnosi na kulturu, dok su s

druge strane bili važeći propisi na svim razinama vlasti u BiH čije se odredbe odnose na područje kulture.

19 međunarodnih ugovora iz kojih proizlazi

237 obveza za državu članicu, a da bi se ocijenilo zakonodavstvo BiH na svim razinama vlasti pregledano je:

14 ustavnih dokumenata,

143 zakona,

59 podzakonskih akata,

3 strateška dokumenta, te je u cilju pribavljanja podataka o ostvarenoj praksi obavljen razgovor sa

17 dužnosnika i stručnjaka, a obzirom da je u tijeku proces pristupanja BiH europskim integracijama dan je prikaz

43 dokumenata koji su dio pravne stečevine Europske unije, a odnose se u područje kulture. Pri izradi mišljenja uvažene su

96 preporuke, deklaracije, rezolucije Vijeća Europe, UNESCO-a, ICOMOS-a i drugih međunarodnih organizacija.

Documents

G AAPP AAANNALLIIZZA ZA AKK OO NNODDAAVV SSTTVVA ...€¦ · 6.1 Zaštita i očuvanje kulturnih dobara 22 6.1.1 Ocjena usuglašenosti važećeg zakonodavstva o zaštiti i očuvanju