Prozori dvorca Bodenwerder bijahu proarani mrazom. S krova su nadolje visjele dugake ledenice, a iz dimnjaka se dizala krasna dimna zastava. irio se miris gorueg drveta. Doekivao je goste, koje su u dvorcu oekivali, i uao je u nos svakom tko se izmigoljio iz svoga krznenog prekrivaa, siao iz saonica i uspeo se uz stube; primjetili su ga i oroeni konji, koje su konjuari ispregnuli i odveli u staju, gdje ovi zarovie svoje gubice u pune jasle.U meuvremenu su se hrastova vrata odavno zatvorila za onima koji su uli, ve okaili ubare i kouhe na vjealice od kovanog eljeza, a i barun Mnchhausen je ve bio tu da pridolima na najljubazniji nain iskae dobrodolicu. Mnchhausen vie nije bio mladi, to se mora rei, premda nitko nije znao, je li njegova kosa pod bijelo napudranom perikom jo uvijek plava ili je u meuvremenu posijedjela. Iao je malo pognut, tek neznatno, premda je unato tomu, kao u najboljim godinama svoga ivota, jo uvijek sve nadvisivao. Mnchhausen je svakoga pogledao svojim ivahnim oima, kojima nita nije promicalo. Poput lovakog psa je njuio svojim kukastim nosem i rastezao svoj plavobradi podbradak, smjekajui se. Ostao je isti onaj Mnchhausen, bez obzira na godine.U prostranome trijemu svoje kue, u koji je i pozvao svoje goste, gorjela je u kaminu jaka vatra od bukova drveta, a sam ju je domain nadzirao i odravao. U polukrugu pred kaminom pripremljeni za goste nalazili su se udobni stolci. Uz to je Hannes, Mnchhausenov vjerni sluga, svakom pridolom za zagrijavanje u tili as iz vra nalio au puna.I tako su se u predveerje ovog lijepog zimskog dana pred kapijom dvorca zaustavljale saonice i saonice, a od stolaca je na trijemu samo jo jedan ostao slobodan. Mnchhausenov je pogled zastao vie nego jednom na tom crvenom plianom stolcu s poneto usjednutom sjedalicom. Gostima takoer nije moglo promai da je, oslukujui, glavu neprestance zabacivao prema vratima ili, bolje reeno, prema dvama krznima bijelih medvjeda, koja su visjela pred vratima i tako djelotvornije zaustavljala hladnou.Da s tim oslukivanjem i ekanjem ne bi bio neugodan, okrenu se barun uzvanicima i poe: "Dragi prijatelji, susjedi, drugovi iz lova, kako vidite, mjesto mojeg prijatelja Antona Antonovia Ahmatova jo je uvijek prazno. To mi jo uvijek ne daje razloga za zabrinutost, a i veera, na koju sam vas pozvao, jo nije pripravljena. Stoga predlaem da si prekratimo vrijeme, tako to u vam ispripovjediti jedan doivljaj, koji mi se zbio prije nekoliko...", Mnchhausen zastade, "dragi moji gosti, neu biti tat prije mnogo godina." Tad mahnu i doviknu Hannesu: "Najprije nam napuni jo jednom ae."Proe potom Hannes redom s velikim kositrenim vrem i zakratko trijemom proe miris crvenoga vina, cimta i klinia i die se uvis, k losu, ija je glava visila na zidu ponad kamina i kao da se sa svojim velikim rogovima naklonila tom skupu gospode.PUT U RUSIJU"Kao to svi vi, dragi prijatelji, znate", poeo je Munnchausen, "na svoje sam putovanje u Rusiju krenuo usred zime. To sam doba promiljeno odabrao, budui su mraz i snijeg jo uvijek bili dobri graditelji puteva, a od drugih sam putnika uo u kakvom su bijednom stanju bili putevi koji su vodili od sjeverne Njemake preko Kurlandije i Livlandije u Rusiju. Budui sam zdravstveno bio u najboljem stanju, a i moj konj takoer, odluio sam se za jahanje, jer mi je potanski koija, koji zbog obine ei ne moe mimoii nijednu krmu, oduvijek bio nepodnoljiv.I tako sam po dobrom vremenu jahao nekoliko dana od jutra pa dok se ne bi smrklo i uvijek nalazio konaite u kojem bih spavao i mogao se okrijepiti. Ali jednoga dana, mogao je to biti etvrti ili peti dan mojega putovanja, odjednom ne mogah vie nai staze ni bogaze, a tama se ve mnogo ranije bila spustila. Nadaleko i nairoko ne mogah nai ni sela, ni kue niti kolibe, a mome konju i meni prijeko je trebalo nekoliko sati poinka. Trenutak kasnije ugledah kako iz snijega viri neto kao vrak nekog drveta.Odluno sam sjahao i vrsto svezao konja za nj. Potom iz bisaga uzeh oba svoja pitolja pa ih stavih, jedan pod desno, drugi pod lijevo pazuho, legoh nedaleko od konja u snijeg i smjesta zaspah.Spavao sam tako vrsto, tako dobro i tako dugo, da sam se probudio tek kad je ve bio bijeli dan. Otrah si sanju s lica i uspravih se. Na moje preveliko zaprepatenje ustvrdih da se nalazim na groblju i to upravo izmeu dviju humki. A gdje li mi se djenuo konj?Nigdje ga nisam mogao nai. Nenadano zauh iznad sebe njitanje, iznad sebe, rekoh. Kad podigoh glavu, vidjeh ga gdje visi o vjetrokazu na vrhu zvonika. Jadna je ivotinja gore visoko bila vrsto svezana. Razmislih na trenutak, a onda mi sinu pred oima kako se to dogodilo: Selo, iji je bio zvonik, bijae sino zajedno s crkvom posve zameteno snijegom. Sa svojim konjem bijah dakle tako daleko odjahao, dok ne vidjeh vrak drveta, koji se sada pokazao kao vrh zvonika. Tijekom noi je jako ojuilo, snijeg se bio otopio i mene polagano spustio na zemlju.I s mojim bi se konjem desilo isto, da nije bio vrsto privezan. Kako se ponovno domoi svoga konja? Od ljudi, koji su se u meuvremenu nali na groblju, nisam mogao oekivati nikakvu pomo. Oni stajahu unezvjerenih lica i razjapljenih usta i oiju. Nisam imao nita drugo izuzev svoja dva pitolja pod pazusima.Pitolji! Slutite da sam ih bio uzeo iz svojih bisaga. Brzo odluih, uzeh jedan, naciljah konjski ular i okinuh. Konj smjesta pade sa zvonika i sreom doeka se na svoja etiri kopita. Opet smo bili skupa i mogli smo nastaviti svoje putovanje.Ovoga dana, a takoer i narednih, moje je putovanje lijepo napredovalo i Rusije se domogoh bez novih nezgoda. Doskora primijetih da u toj zemlji nije navada na vee udaljenosti zimi putovati jaui. A poto sam se ja uvijek prilagoavao navikama i obiajima zemlje u kojoj bih se u tom trenutku nalazio, kupio sam si trkae saonice, prilino udobne i nevelike, kakve i prilie za vuu jednoga konja. Moram priznati da se i na ovaj nain takoer dobro putovalo.Da li se pustolovina koju u sada ispripovjediti odigrala u Letoniji ili tlu Njemake, vie ne znam. Stoga vas molim da mi ne uzmete za zlo ovu netonost to je kanim iznijeti, i to miljama daleko od Petrograda.Kako si moete misliti, zima je odavna opet vrsto stisla. Saonice su mjestimice letjele ne po snijegu nego po monom ledenom pokrivau, te sam svoga konja morao uzicom vrsto upregnuti. Oluja je navaljivala as sprijeda as straga, i ja bijah sretan kad se domogosmo neke ume, koja je obeavala zatitu pred olujom. Ovaj je raun bio dobar, i bilo bi upravo ugodno putovati da me nije poeo progoniti jedan ogromni vuk. Taj je vuk bio tako velik da je takve veliine ak i u Rusiji bila rijetkost nai. A njegova je pak glad, kako se kasnije pokazalo, bila po svemu jedinstvena. On nije skakao, on je upravo letio za saonicama, i koliko god da sam kandijao svoga konja, udaljenost izmeu mene i vuka bivala je sve kraa i kraa.Vie i ne znam to mi je proletjele kroz glavu, kad je prvi put skoio na saonice. Vidio sam njegove zelene oi, zube njegovih stranih ralja, dabome, osjetio sam ak i njegov dah na licu...Premda me vuk ovoga puta nije bio dograbio, znao sam da bi to mogao napraviti sljedeim skokom. Tako da sam uradio ono to bi svaki od vas na mojem mjestu uinio:Skliznuo sam sa sjedita i legao u saonicama to sam nie mogao sve drugo morao sam prepustiti svome konju.Ono to sam htio, ali se nisam usudio nadati i dogodilo se. Vuk vie nije mario za mene, sad je napao moga konja. Njegova je glad pokrenula u njemu takav bijes i prodrljivost da je jadnoj ivotinji odjednom otrgnuo cijelu stranjicu. Od bola i straha ivotinja je potrala jo bre. To sam itekako dobro zamijetio. Oprezno sam izdigao glavu preko ruba saonica, ne bih li vidio to se dogodilo, i na svoj veliki uas primijetio da je vuk konja gotovo posve iznutra izjeo. Glad mu je pomutila razum, jer je derao i uvlaio se u konja sve dublje i dublje.U tom mi trenutku u glavi bljesnu spasonosna misao. Kako su jo jedino vukov but i rep strili iz moga konja, dograbih bi i udarih po njima koliko sam vie mogao. Takav, potpuno neoekivani napad, iznenadio je vuka tako da se u tijesnoj konjskoj utrobi vie nije mogao braniti. to je, dakle, uinio? Svom se silom tiskao naprijed. Premda je bilo oekivano, ono to je nakon toga bilo, bilo je posve sablasno. Leina moga konja pala je na tlo, a umjesto njega u konjskom se hamu naao vuk.Za to sam se vrijeme opet sasvim uspravio u saonicama i nije mi na um padalo ispustiti bi iz ruke. Dapae. Stajao sam i udarao ga koliko sam vie mogao i tako sam u punom galopu zdrav i itav stigao u Petrograd. A time nismo bili samo vuk i ja zaueni, nego i svi Petrograani, od kojih su mnogi svikli na neobinosti."Kad je Mnchhausen okonao priu, oko njega su sjedili buno zadovoljni i nasmijeeni gosti. Ustao je i poao s pomalo ukoenim nogama prema kaminu, stavio dvije valjane bukove cjepanice na eravicu, poslao Hannesa bespotrebno pred vrata, s tim da ovaj provjeri ima li posljednjih saonica, a sam je sve jo jednom obiao s vrom puna, ponovo sjeo i rekao: "Ako vam je, dragi prijatelji, po volji imamo vremena za jo jednu pustolovinu."UDNOVATI GENERAL"Kao to svi znate, u Rusiju sam iao sluiti u Carskoj vojsci. Moje se stupanje u vojsku, meutim, oduilo vie nego sam oekivao. Ostalo mi je tako nekoliko mjeseci vremena da provedem svoj ivot na najugodniji nain i da, kako si lako moete misliti, potroim novac. Nisam se mogao aliti na nedostatak poziva i mnogu sam no proveo u igri i piu, to mi nipoto nije bilo mrsko.Hladnoa ruske zime i narodni obiaji uinili su da je pijenje u Rusiji mnogo vie cijenjeno nego u nas. Bio sam s ljudima koji su pravi umjetnici u pijanenju. Ipak, sve je njih zasjenio neki sjedobradi general, koji je poesto blagovao za naim stolom. O njemu u vam pripovijedati.Ovaj je stari gospodin naroito vrijedan spomena, jer je u jednome boju s Turcima bio izgubio gornju polovinu lubanje. Stoga za stolom nikad nije skidao eir s glave, te bi se, im bi se netko nepoznat naao za stolom, osjeao dunim to objasniti.Kada sam dakle prvi put sjeo preko puta njega, palo mi je u oi, koju je koliinu rakije tijekom objeda ulio u sebe. Mora da je to bilo nekoliko boca. Ipak, ne dovoljno. Za kraj je naiskap popio, kao drugi bocu mineralne vode, cijelu bocu araka.3 Ali to ni sluajno ne bi bio vrhunac, popio bi on i dvije ili tri boce araka, ako bi se moda netko okladio. Meutim, nikada ovog starog gospodina nisam vidio niti najmanje pijana. Mogao je piti koliko god je elio, ostajao je uvijek potpuno trijezan. To je, istina, teko shvatljivo, ali ja sam to toliko mnogo puta vidio svojim vlastitim oima. Dugo sam razmiljao kako bi se razjasnilo tako neto nepredoivo, ali mi nije polo za rukom. Napokon mi je, kao i tako esto u mom ivotu, pomogao sluaj. Promatrao sam neprestance kako general s vremena na vrijeme malo podie svoj eir, ali pri tom nisam mislio ni na ta drugo, nego da mu je vrue po elu. Ali sam jednom poblie pogledao i primijetio da mu je za eir privrena srebrna ploa, koja mora da mu je nadomjetala dio lubanje koji mu je nedostajao. K tomu, nije mi promaklo kako se ispod eira i srebrne ploe iz njegove lubanje uvis die oblak pare. U sljedeem trenutku bi mi jasno zato je stari general svejednako ostajao trijezan. Rekao sam to jo nekolicini starih prijatelja i bijah pripravan dokazati svoju tvrdnju.Kad je general te veeri ve bio prispio do svoje boce araka, ja sam se sa svojom lulom, kao sluajno, smjestio iza njega. Prema mome raunu svakog je trena morao ponovno skinuti svoj eir, te stoga uzeh lu u ruku i gurnuh je u vatru kamina.Ba se ponovno okrenuh prema generalu, kad se dogodilo ono na to sam ekao: Digao je eir sa srebrnom ploom uvis i usuprot plamenu pustio da izae para. U istom je trenu cijelo drutvo za stolom vidjelo jedan nov i lijep prizor: Oblak oko glave staroga generala zapalio se plavim plamenom i obavio ga predivnom aureolom, tako divnom, kakvu nitko dotada ni na ma kojoj svetakoj slici nije vidio.Zaprepatenje je za stolom bilo veliko. Namah svi zanijemie, a general se, nita drugo i nije bilo za oekivati, tome silno zaudi. Na njegovo pitanje to je trebala znaiti ta tiina, nitko ne htjede odgovoriti. Ja mu pak nalih ista vina, a on se zbog moga pokusa ne rasrdi, ak naprotiv. tovie, dopustio mi je ponoviti pokus i bio je spreman, kad se ve moralo, prije toga popiti jo jednu bocu araka, tako da se ja ne brukam. 'Bratac', ree on, 'kad si mi kadar dati tako uzvien izgled, neu se valjda protiviti da ti u tomu malo pomognem.'Pokus smo general i ja te noi ponovili najmanje tuce puta, a to mi nije priskrbilo samo njegovo prijateljstvo, ve i toliko toga drugog."Mnchhausenovi su prijatelji i gosti kimali glavama. Vjerovali su mu na rije, a ne jedan je proao rukom preko kose, kao da provjerava da li mu je vlastita glava jo neozlijeena. Barun je to opazio, nasmijao se malo i zapoeo s novom avanturom.LOV NA PATKE"Bio sam gost u dvorcima u okolici Petrograda i mogao sam se uputiti u lov, kad, gdje i kako sam htio, a to mi je, kako znate, dragi prijatelji, bilo uvijek iznimno vano.U lovu jednoga dana dospjeh na neko jezero na kome se igralo nekoliko tuceta pataka. Naalost plivale su ratrkane, daleko jedna od druge, tako da sam jednim hicem mogao ubiti tek jednu jedinu patku. S dovoljno patrona u depu to i ne bi bila prevelika nesrea. Ali u kremenjai sam imao jo samo jedan, posljednji naboj, a najradije sam ih htio imati sve.Kako to uiniti, dobar savjet bi zlata vrijedio. Tada mi iznenada na um pade komadi slanine u mojoj lovakoj torbi. Bio je to jedini preostali komad od moga doruka. Taj komadi slanine privrstih, dakle, na dugaak psei povodac, koji, k tomu, jo brzo odsukah te ga na taj nain etverostruko produih. Potom se sakrih u trsku na obali i bacih slasni zalogaj slanine u vodu. Nedugo potom vidjeh kako prva patka dopliva i naglo ga proguta. Doskora joj, neprobavljen, izleti na drugi kraj. Prvu je patku slijedila druga, trea, etvrta. I svaka bi od njih progutala skliski zalogaj. etvrtu je patku slijedila peta, esta i tako dalje, dok se sve patke koje su doplivale na jezero nisu pozabavile slaninom. Veoma razdragano sve sam to promatrao iz svog rogoznog skrovita, jer se rasukani povodac, na kojemu je nalazio komad slanine, nije potrgao, a patke se na nj nizahu kao biseri na nisku. Kad se i posljednja na ovaj nain uhvatila, ja ih sve povukoh na kopno, ovih se uzicom pet-est puta oko vrata i struka i zaputih se doma.Dragi prijatelji, ne moete niti zamisliti kako je teko nositi toliki broj pataka. Gotovo mi bi ao to sam ih toliko bio nahvatao. Gotovo neoekivano stie mi pomo, i to od samih pataka. Sve su jo, moete si to zamisliti, bile ive. Tek to su se oporavile od prvog uasa poee sve strano udarati krilima. Dignuvi se najzad u zrak, povukle su i mene, ma kako sam se tomu pokuavao oprijeti.Neki bi se lovac tu teko snaao, mene pak mata nije iznevjerila. Lake je to sad sluati, nego je bilo uiniti. Patke, naime, ni u kojem sluaju nisu vidjele svoju ulogu u tome da me odnesu kui. Na pameti im nije bilo nita drugo doli kako se vratiti do svog jezerca. Nakon to sam nekoliko puta vjeto zaveslao i izmanevrirao, ugledah svoj konak pod sobom. Od tog je trenutka jedino vano bilo donekle se sretno prizemljiti. Da bih to postigao, zakrenuh patkama, jednoj za drugom, vratove. Dakle, spustih se posve lagano, i to ba kroz dimnjak svoje kue, usred kuhinjskog ognjita.Bez brige, dragi gosti", ree Mnchhausen, "vatra nije gorjela. Ali trebali ste vidjeti preneraeno lice moga kuhara! Ipak, odmah se potom obradovao neoekivanom obogaenju svoga jelovnika."Prije nego je nastavio, Mnchhausen je za trenutak uivao u zbunjenim licima svojih gostiju: "S toliko mnogo pataka zaista nije mogao raunati." Gosti na trijemu tako su se jako smijali da je Mnchhausenov stari pas prepeliar teka srca odluio napustiti mirisnu kuhinju da bi vidio ta se to deava kod njegova gospodara.MNCHHAUSENOVI PSIMnchhausen pozva psa k sebi, pogladi ga po glavi i zatiljku pa ree: "Pa, dragi prijatelji, susjedi i drugovi iz lova, to se pasa tie, za vremena provedena u Petrogradu iz lova mogu navesti uistinu samo neobine primjere. O njima veeras dodue nisam htio nita pripovijedati. Ali poto se moj stari, vjerni Treff udostojio posjetiti nas, a i jer me neobino podsjea na mog prvog prepeliara iz Rusije, ispripovjedit u vam kratko o njemu.Toga sam psa zatekao, kad sam se uselio u lovaku kuu jednog prijatelja, koja mi je bila na raspolaganju koliko god sam to elio. Smjesta smo se svidjeli jedan drugom, pas i ja, a ve pri prvom lovakom pohodu mogao sam se uvjeriti kakav dobar nos je imao taj pas i kako je dobro bio odgojen.Ali obje te vrline bijahu baene u zasjenak pred njegovom strau za lovom i tranjem. Ma kako smo dugo znali ostati vani, vazda sam imao dojam da je on mogao izdrati jo mnogo vie. Osim toga, vrlo brzo mi je udarilo u oi da pokazuje znake lovake groznice i uveer, kad bi se ve odavno bilo smrailo. Dakle, molim vas gospodo, koji to ovdanji lovaki pas radi? Kod nas svatko zna da je s mrakom kraj lovu.Teko da sam se s ovim psom ondje mogao vie zbliiti. Opazih kako sveeri uvijek sjeda pred malu svjetiljku to je visjela sa zida. I ne samo to. Gledao bi ju eznutljivo, priao bi joj maui repom, udario bi u nju i tiho dahtao.Kad je jedne noi stao ak uzdisati, postade mi bjelodano. Ovaj neumorni pas bijae nauen loviti i danju i nou, danju posve uobiajeno, kao i svaki drugi, nou pak s fenjerom. Nisam dakle trebao uraditi nita drugo nego mu svezati fenjer za rep, i mogli smo krenuti. Kako znate, psei je rep izvanredno pokretljiv. Njime je stoga osvjetljavao prostor ne samo ispred nas, nego, u maniru svjetionika, na sve etiri strane. Iz ovih bismo nonih pohoda kui donosili mnogi lijep primjerak divljai."Pas uz Mnchhausenove noge glasno i jasno uzdahnu te gostima dade dvostruki povod za njihovu razdraganost."S jednim sam drugim svojim psom", nastavi Mnchhausen, "lovio nekog zeca. Moj ga je pas uvijek dogonio meni, ali ga ja ipak nisam bio kadar pogoditi. S arolijom ili neim tomu slinim nitko mi ne bi smio prii, kao to znate, ali ovdje uistinu nisam znao to bih dalje. Napokon, pas mi natjera zeca u blizinu, tako da mi je bio na pukometu. Zec se srui i osta leati, i ta mislite, na to sam naiao? Zec nije imao samo etiri noge pod trbuhom, kako spada, imao je i etiri noge na leima. Kad bi se dva para donjih nogu umorila, bacio bi se on, moe se to usporediti s nekim spretnim plivaem, s trbuha na lea, pa je sad ve odmoran, zec jo bre potrao na svoje etiri priuvne noge.Nikad vie u svom kasnijem ivotu nisam vidio nekog takvog zeca, a ni ovoga ne bih bio dobio da moj pas nije bio tako savren.Od svih pasa koje sam posjedovao i s kojima sam lovio, ovoga u tranju bijae nadmaio samo jo jedan hrt. Toga sam hrta za lovakog psa imao tek kratko vrijeme. Trao je naime tako brzo i tako dugo, da si je u potpunosti istroio noge, do tik uz trbuh, te sam ga stoga naposljetku mogao koristiti jedino jo za gonjenje jazavaca. To sam, kako moete misliti, naroito alio."Pas uz Mnchhausenove noge ustade i ode natrag u kuhinju, vie se puta kriomice okreui za svojim gospodarom. Gromko smijanje u krugu oko kamina nije prestajalo.PUSTOLOVINA U LOVU NA DIVLJE SVINJE"Dragi prijatelji", okrenu se barun Mnchhausen svojim gostima, "dopustite mi da malo promislim, prije nego nastavim s pripovijeu. elio bih vas naime izvijestiti o doivljajima iz lova, iz kojeg e se jedan odstrel pripremljen za objed kasnije nai za stolom."Nakon to se udobno zavalio u stolici te jo jedno oslunuo vrata, najzad zapoe s pripovijedanjem."Sluaj ili srea", ree oprezno, "u lovu mnoge greke esto okreu na dobro, to znate svi vi koji lovite tako strastveno kao ja. Evo mi ba na um doe primjer. Jednom u nekoj dubokoj umi spazih malog divljeg prasia i divlju krmau kako kaskaju tik jedno iza drugog. To dvoje su pripadali jedno drugom, to mi je smjesta bilo jasno, i mora da sam imao povoljan vjetar, jer su mi takorei presjekli put.Kako znate, opalio sam ist hitac, ali sam promaio. Oekivao sam, naravno, da e sljedeeg trenutka oboje umai. Na moje zaprepatenje bjeao je samo prasi, koji bijae odmakao od stare krmae. Krmaa je ostala stajati nepomina, kao da je bila prikovana za tlo.Moete si misliti kako me se taj sluaj dojmio, pa sam ga smjesta htio poblie ispitati. Prikradoh joj se tako do na dva koraka od nje. I to da vam velim, svinja bijae slijepa. Osim toga neto joj je, kako sam mogao vidjeti, visjelo iz gubice. Priao sam jo korak blie i ta sam ustanovio? Bio je to rep prasia koji je pobjegao. Sad mi se razjasni zato su njih dvoje ili tik jedno iza drugog: svinja je sve vrijeme drala rep prasia u svojim zubima, a on ju je na ovaj nain vodio. Moj hitac mora da je proletio tono izmeu njih i raskinuo tu sponu.Stara krmaa to pak nije primjeivala, sve dokle je zubima mogla drati rep. Ali, poto vie nije bila voena, jednostano je ostala stajati.Nakon to sam si to bio razjasnio, vrlo brzo odluih. Zgrabih krajiak prasieva repa i krenuh. Stara, bespomona ivotinja pratila me bez protivljenja, te sam je bez muke doveo kui, premda, vi to znate kao i ja, razbjenjele divlje svinje mogu biti okrutne."Mnchhausen svojim gostima ne ostavi mnogo vremena da se oporave od smijeha. Samo se malo nakalja i ve zapoe naredni doivljaj iz lova.JELEN S TRENJEVIM DRVETOM"Tko je sveti Hubert, dragi prijatelji, ne trebam vam sad pravo navoditi. I vi i ja smo dovoljno esto sluali o krasnom jelenu koji je nosio kri meu svojim rogovljem, kojeg je lovac Hubert jedno u umi sreo. Ovoga sam sveca i jelena jamano tisuu puta vidio naslikane u crkvama ili uvezene u lovaku odjeu. To takoer znate. Neu se kleti svojom lovakom au da ranije uistinu nije bilo takvih jelena s kriem, ako je uope ikako mogue da ih jo i danas ima. Dopustite mi da vam ispriam ta sam vidio svojim vlastitim oima.Jednog lijepog dana bijah vani ve s prvim svjetlom zore, i ne bez lovake sree, drugim rijeima: jo jednom bijah ispucao sve olovo. Na putu doma posve nenadano sretoh golema jelena. Stajao je preda mnom visoko uzdignute glave, upravo tako kao da je znao da mi je vrea s patronima prazna.Svejednako sam ga gledao i mislio to uiniti. Ve u narednom trenutku napunih svoju kremenjau barutom te preko toga stavih nekoliko trenjevih kotica. Ta pitat ete, odakle mi sad ba trenjeve kotice. Vrlo jednostavno! Netom prije toga proao sam pored stabla divlje trenje, uzbrao si pregrt plodova, jedan za drugim trpao u usta i kotice pljuvao u slobodnu ruku, ba kao da sam slutio kako bi se ubrzo mogle upotrijebiti. Nanianio sam, naciljao i sasuo cijelo punjenje jelenu posred ela, me rogovlje.Udarac omami jelena. Mogao sam lijepo vidjeti kako zatetura i malo poklekne. Ipak, nenadano uhvati maglu. Moete si misliti kako mi je bilo pri srcu gledati ga kako odlazi kasom. Nisam se usudio ispriati nikome o svojoj zloj kobi. Promislio sam dodue nakratko o ovom susretu, ali ga potom nanova zaboravih.Dvije godine kasnije naoh se ponovno u lovu i to u istoj onoj umi. Naravno, sjetih se svojeg doivljaja. Desilo se neto to pak nikako nisam drao moguim. Spazih najednom kako izmeu drvea stoji jedan pristao jelen. Ovaj je pak jelen na glavi meu svojim rogovljem nosio izraslo trenjevo stablo, visoko najmanje tri metra, tri metra, dragi prijatelji, vjerovali vi to ili ne. Jedva sam to mogao shvatiti, u sljedeem trenu bi mi ipak jasno da ovaj jelen s trenjevim drvom bijae moje davno steeno vlasnitvo. A poto sam sad uza se imao ne samo barut nego i olova, gurnuh kuglu munjevito u cijev i opalih.Bijae to dobar hitac, kako si moete misliti, te stoga donesoh doma, osim raskonog rogovlja, valjanu peenku, jo i tomu odgovrajui umak: trenjev umak. Trenjevo se drvo naime prolamalo od plodova, treanja, kaem vam, tako divnih, kakvih u svom cijelom ivotu jo nisam vidio. Tomu primjeran bijae i umak za moju peenku. Kiseli umak od treanja s dakom arome divlje trenje, jednokratan, prijatelji moji, neponovljiv."Barun je s uitkom uvijao brkove, kako i spada, prvo desnu potom lijevu stranu i potraja to jedan tren, prije nego se njegovi gosti dohvatie onoga to im je bilo na stolu poslueno. Kad su oni to vidjeli, Mnchhausen ve poe pripovijedati sljedeu povijest.PUSTOLOVINA S MEDVJEDOM"Ima lovaca", ree on, "kojima se za godinu dana ukae prilika koliko nekima za cijeloga ivota. Ovim prvima zasigurno pripadam i ja. to kaete, na primjer, o ovom doivljaju:U ruskim umama medvjede se sree tako esto kao kod nas lisice. Stoga je svakom lovcu dobar savjet, uvijek drati kuglu u cijevi i stalno imati na dohvatu dobar, otar no. Ovakav je savjet ovdje uz vatru kamina dabome lako dati. Meni su pak ovaj savjet dali moji ruski prijatelji, ali mi to, koliko god da sam ga htio uvaiti, ipak nije uvijek polazilo za rukom, inilo se da je moja kob, da me najopasnije divlje zvjeri napadnu onda kad se nisam bio u stanju braniti.Tako sam jednom ba bio odvrnuo kremen sa svoje puke, ne bih li ga ponovno naotrio, kad zauh strano brundanje iza sebe. Okrenuh se i stadoh pred najstraniju medvjeu neman koju sam ikada vidio. Jednu sekundu stajao sam kao okamenjen, ali tad mi ne preostade nita drugo nego uzverati se na drvo, hitro poput majmuna.Poslovino, nesrea rijetko dolazi sama. Pri veranju mi je, naime, iz ruke ispao no, to sam ga upravo bio koristio za otrenje kremena. Tako da mi nije ostalo nita ime bih zategnuo vijak, koji se na mojoj kremenjai ionako teko okretao. Pod drvetom je pak stajao medvjed, i svakog sam trena mogao raunati s tim da e krenuti za mnom, na drvo.to mi je, dragi prijatelji, bilo initi? Kresati iskre iz vlastitih oiju, kako sam jednom ranije ve bio uinio, drugi puta nisam htio ni pokuati, te se, premda mi je ostalo malo vremena za razmiljanje, cijelom duljinom polegoh na jednu granu i potraih izlaz. Pri tom mi pogled pade moram jo rei: eznutljiv pogled na moj dobri, otri no, to je poda mnom stajao okomito u snijegu. Ipak, sami moji eznutljivi pogledi nisu mi ga nimalo pribliili.Napokon, ipak mi neto na um pade. Neto neobino, ali i dobro. Naime, najednom dobih nagon ispustiti vodu iz sebe. Onu vodu kakve ovjek u velikom strahu uvijek ima u zalihi. Nisam se stidio medvjeda ispod sebe, pa mi se posrei da pogodim tono drak noa. Tih je dana ne znam jesam li to ve spomenuo, dragi prijatelji? vladala najstranija od svih zamislivih hladnoa. Ona je odmah smrznula mlaz, te se u trenu na mome nou stvori ledenica, koja je sezala ak do mene, u kronju.Time sam bio, pravo govorei, ve dopola spaen. Zgrabih taj ledeni produeni drak i povukoh tako svoj no bez mnogo muke, gore, k sebi. Jedva sam s njim stigao privrnuti kremen na svoju puku, a gospon medo ve se krenuo penjati prema meni. Uistinu, mislio sam, ovjek mora biti lukav poput medvjeda da u pravom trenutku ugrabi priliku i tuom same poeli medvjedu dobrodolicu, da mu vie nikad na um ne padne penjati se na drvo.Vidite, dragi prijatelji i drugovi iz lova, u kakve prilike lovac moe dospjeti. Ali tako beznadne..." Mnchhausen zastade. Njegov pas dotra na trijem lajui, i to pred Hannesom, koji je s fenjerom hitao prema ulaznim vratima.MALA MEUIGRABarun Mnchhausen se die, njegovi gosti okrenue glave prema krznima bijelih medvjeda. Izvana su se mogli uti glasovi. Vrata se otvorie a Hannes povue jednomedvjee krzno ustranu.Neki ovjek stupi unutra, gospodin kojemu je zasnijeeni kouh od samurovine sezao do glenjeva. Svjetlost svijea na trijemu zatreperi. Pridolica bijae Anton Antonovi Ahmatov, stari prijatelj iz Mnchhausenovih ruskih dana. esto je provodio mnogi mjesec kod Mnchhausena u Bodenwerderu, a stanovao je u maloj vrtnoj kui u perivoju.Ahmatov zaeli dobru veer na njemakom i ruskom, te zamoli goste, Mnchhausena pak prije svih, da ga ispriaju zbog kanjenja."Tonije uzevi, na mome bi se mjestu morala ispriati ova mala gnjida", ree on, rastvori svoje krzno i izvue njenog dugonogog psia. Gurnu ga Mnchhausenu u ruke i, dok se ruski gost uz Hannesovu pomo izvlaio iz kouha, ree: "U Hamelnu se ova smrdljivica od psee dame svidjela nekom seoskom dukcu, seoskom kaem tako visokom, zaista!" Ahmatov si je drao ruku u visini vrata, a budui je bio barunove visine, svima u drutvu bi jasno zato ta dvojica tako blisko prijateljevahu."Najednom", nastavi Ahmatov, "stade se naganjati s tim buldogom, i sad ja tebe pitam Hieronymuse von Mnchhausene, ta bi ti uradio kad bi tebi tvoj omiljeni pas...""Saekao, ba kao ti, prijatelju moj."Ahmatov sjede pred Munchhausena u crveni stolac, primi au podgrijana kuhana vina, njegov mu pas uas skoi u krilo, a nakon toga Ahmatov ispripovijedi o svojoj kupnji u Hamelnu, te o snijenoj vijavici u koju je bio dospio na pola puta, proao je jo samo trenutak, i stol je bio postavljen. Mnchhausen pozva svoje goste u blagovaonicu.Stol ne bijae postavljen sveano nego kako prilii objedu u uskom krugu. Mnchhausenova je litavska kuharica, kao i obino, kuhala izvrsno. Za predjelo je sluena pateta od divlje svinje, potom je ila jaka jelenja juha, a onda su slijedile masne patke. Bile su to salom ovijene, re peene divlje patke. Potom Hannes donese jelenji but, za kojeg umaci i preljevi bijahu tako nestvarno dobri: divlje trenje gusto ukuhane u melasu.Mnchhausen svojim gostima nije previe obeavao. Svi doivljaji o kojima je barun pripovijedao, dali su se dovesti u vezu s jelima na stolu, divlja svinja, patke, jelen s kiselim trenjama jo je samo medvjed nedostajao.Gosti su se pitali jesu li moebit but ili mast medvjei. Nitko nije raunao, da su ape mogle biti medvjee. Sama je litavska kuharica iznijela ovo krasno pecivo, koje je namah sve uzmirisalo vanilijom. K tomu je jo Hannes servirao ruski i voni aj s rumom.Da bi pak upotpunio zadovoljstvo gostiju, ispria Mnchhausen novu pripovijest. Pogledao je od jednog do drugog i najednom mu oi zastadoe na hrtu, koji je ve sjedio Ahmatovu u krilu i jeo komadie medvjeih apa.KONJ NA AJNOM STOLU"Mala kuja mojeg prijatelja", poe Munchhausen, "uvijek me sjeti na moju vlastitu kuju, o kojoj sam vam priao. Pomislim na nju jednako rado kao i na odlinog litavskog konja, kojeg se, moram to odmah rei, nikakvim novcem nije moglo platiti. Taj mi je konj doao u ruke jednom prilikom kad sam pokazao svoju jahau vjetinu.Bio sam, naime, jednom prigodom ostao u gostima na divnome ladanju nekog litavskog grofa, kad je bio serviran aj u damskom salonu. Gospoda su se ispriala i sila u dvorite. Htjeli su pogledati nekog punokrvnog konja, to je netom prije dospio iz ergele. Ja sam zabavljao dame nekim malim doivljajima a one bijahu, kako mi se inilo, zadovoljne.Najednom zausmo poziv u pomo. Poskoih i pohitah niza stepenice to sam bre mogao. Kad dospjeh u dvorite dvorca, tamo zatekoh konja lijepa poput slike, ali tako divljeg i neobuzdanog, da se nitko nije usuivao niti prii mu, a kamoli ga uzjahati. Potpuno zbunjeni stajahu tu najodvaniji jahai. Jednoga od njih konj je bio ugrizao i bacio u kut.Na svim je licima poivao strah, kad sam bez oklijevanja priao konju i jednim mu se skokom vinuo na lea. Time sam konja preplaio, i svojim ga jahaim sposobnostima u trenu ukrotio. Da bih pokazao kako je konj u mojim rukama posluan, zamolio sam dame da oslobode jedan od prozora s kojeg su me gledale. Natjerah potom to kljuse da kroz taj otvoreni prozor uskoi u ajnu sobu. Tu sam ga jahao prvo hodom, potom kasom, a nakon svega i galopom. A kad sam bio posve siguran, skoih s njim ak na ajni stol, gdje sam od njega da na tom malom prostoru zahtijevao cijelu visoku kolu jahanja.Dame nisu mogle vjerovati vlastitim oima, pljeskale su mi oduevljeno uz burno odobravanje, jer je pri tom, tovie, daleko najznaajnije bilo to da se nisu razbili niti ajnici niti alice. Zato su mi se dame divile, a grof me pak zamoli na svoj uljudan nain, da konja primim na dar.Punokrvna konja na dar!'Jaite', ree mi on 'konja protiv Turaka, kad se uskoro krene u vojni pohod'. Vojni pohod tada bijae ve gotova stvar, grof je to znao, a preda mnom se nalazilo moje vojniko vatreno krtenje. Ali s takvim konjem nisam se morao brinuti.KONJ NA ZDENCUVeeras vam nipoto ne elim nadugo i nairoko raspredati o ovoj vojni. Takoer sam preskroman da bih se hvastao velikim djelima, jer svaka se pobjeda postie zajedniki. Dodue, poslije se esto pripisuje nekom vojskovoi ili kralju, koji, ako je ikako bilo mogue, baruta nije ni omirisao, a kamoli da je ispalio hitac.Ali i to moe biti po volji. Meni je, u svakom sluaju dodijeljena jedna postrojba husara s kojom sam iao u razliite ekspedicije i svaki su put pobjeda ili poraz ovisili omojoj dovitljivosti i odvanosti. O jednoj takvoj akciji u vam sada pripovijediti.Jednoga dana kad potjerasmo Turke prema Oczekowu, prethodnica bijae uletjela u vatru, a ja sam sa svojim litavcem dospio gotovo do samog pakla. Imao sam prilino istureno mjesto i vidio sam neprijatelja u oblaku praine gdje mi se primie. Taj mi je oblak praine onemoguavao utvrditi broj neprijateljskih konjanika i shvatiti to smjeraju. A upravo je to bila moja zadaa. Zapovjedih odatle svojim pratiocima neka se razviju lijevo i desno i pri tom dignu to je veu moguu buku. Ja pak pojahah ravno na neprijatelja, ne bih li ga poizblie osmotrio, i to mi uistinu poe za rukom. Nije se pokolebao sve dokle ga konjanici s mojih krila nisu priklijetili. Tu se nai protivnici zbrkae, te okrenue svoje konje.Sad je dolo vrijeme da navalimo na njih. Udarili smo ih nanosei im silan poraz i odgonei ih ne samo u utvrdu, iz koje bijahu izjahali, nego ak kroz cijeli grad. Tu pak bijae, kako znate, samo moj litavac tako izvanredno brz. Stoga sam u potjeri svagda ostajao prvi i jedini.Kad sam pak opazio neprijatelja kako bjei prema izlaznim gradskim vratima, shvatio sam da je najbolje zaustaviti se i na trgu se okupiti i ispuhati. Reeno uinjeno! Ali zamislite moje zaprepatenje nisam mogao pronai niti svog trubaa niti ikojeg drugog od mojih husara. Jesu li se jo borili po drugim ulicama? Nisam uo niti konjska kopita niti glasove niti kakvu drugu buku, stoga rekoh sebi, ne mogu biti daleko, uskoro e me sustii. Da bih iskoristio vrijeme, odjahah na svojem zasopljenom litavcu do zdenca na sred trga i pustih ga piti.Smjesta mi upade u oi kako konj neumjereno loe, eu, moglo bi se rei, upravo neizmjernom. Kako je konj nastavljao pohlepno piti, ja se okrenuh ponovno traei svoje ljude. Najednom naoh objanjenje za e svoga konja: jadna ivotinja bijae ostala bez cijelog zadnjeg dijela trupa. Bio je kao odrezan, tono na mjestu do kojeg je sezalo moje sedlo. ivotinja je zato toliko i pila jer je voda istjecala iz nje ne gasei joj e.Kako se to dogodilo, ostalo mi je zagonetnim, dok najposlije bez daha ne dojuri moj posilni. S mnogo iskrenih dobrih elja i ljutih kletvi ispria mi to su vidjeli on i drugi husari: kad sam za Turcima uletio u utvrdu, neprijatelji su najednom spustili zatitnu reetku, koja je ravno odrubila zadnji dio moga konja. Isprva je stranji dio jo strano bjesnio meu neprijateljima, jer kako sam se mogao sjetiti, nisu vie ni svi Turci mogli unii. Zadnji je dio meu njima udarao na sve strane, potom je otkasao na oblinji panjak, gdje bih ga posigurno jo mogao pronai.Smjesta, naravno, okrenuh prednji dio moga konja, te s pola mog litavca stigoh na panjak nevjerojatno brzim galopom. Na moju veliku radost, tu uistinu njegovu drugu polovicu, ivahnu i vedro raspoloenu, zatekoh sred krda kobila. Obje su se polovice dakle nalazile u dobrom zdravstvenom stanju. Poslah svog posilnog galopom po naeg potkivaa, te ovaj ovjek bez razmiljanja izdankom lovora ponovno zai dvije konjske polovice.Lovor, dragi prijatelji, na jugu inae raste na svakom koraku. Rana je odlino zacijelila i dogodilo se neto, to je mogue samo kod tako slavnih konja. Mladice su uhvatile korijenje, izrasle i nainile sjenicu nada mnom, tako da sam tamo poslije esto jahao pod svojim lovorom i lovorom svoga konja.Mogao bih vam, gospodo moja, cijelu veer pripovijedati o ovom konju, ali to bi vam po svoj prilici isto tako dosadilo kao i cijeli Turski rat. Samo mi jo jedna mala zgoda pade na um. U jednom sam boju tako neumorno i tako silno sabljom udarao po neprijatelju, da mi je ruka nastavila mlatiti oko sebe kad je neprijatelj ve davno bio pobjegao. Da ne bih ni kriva ni duna udario sebe ili ljude oko sebe, nije bilo druge pomoi nego ruku tjedan dana drati zavezanu, dok se nije namlatila i smirila."Ahmatovljev hrt poe tiho zavijati. "Ne obraaj panju", ree Ahmatov Mnchhausenu, "ona ima ljubavnih muka. Ispriaj nam tiho jo jedan djeli."JAHANJE NA TOPOVSKOM ULETU"Dobro", ree je Mnchhausen, koji se nije dao dugo moliti, "posljednji in iz Turskoga rata! Dragi gosti, prijatelji i lovake kolege, ovjeku poput mene, koji je kljuse kao to je moj litvanac pripitomio da ga ovaj razumije, a kojem ete takoer priznati i drugo umijee jahanja, mogue je da e ovo u vaim uima nevjerojatno zazvuati.Opsjedali smo tada neki grad, ijega se imena danas vie ne sjeam. Jednom rijei, u to sam vrijeme ulazio u ator i izlazio iz atora generaltaba, a naem je feld-maralu toga dana predoeno iznimno mnogo tonih obavijesti o neprijatelju. Morao je bezuvjetno znati kako stoje stvari u tvravi koju smo opsjedali. Dao je i da se sasluaju brojni zarobljenici i brojne je prebjege dao podmititi, ali nita se od njih nije saznalo. Takoer, ni naim najlukavijim obavjetajcima nije polo za rukom, pored predstraa, straa i gradskih utvrda.Razmotrio sam stvar uzdu i poprijeko. Najposlije sam stao, prerevan od hrabrosti, pored jednog od najveih topova koji je bio upravljen na utvrdu i u sljedeem je trenutku trebao ispaliti hitac. Gledao sam kako su topnici potpaljivali fitilj, sluao kotrljanje u topovskoj cijevi, a onda munjevito skoio uvis i spustio se pravodobno i tono na topovsku kuglu...Na njoj sam jahao prema utvrdi. Dok sam u zraku prevaljivao pola puta, nije mi na um pala ni najneznatnija slutnja. Dragi moj, kaem ja sebi, tamo e ve nekako i doi, ali kako e se vratiti natrag iz tvrave? Kako e proi u tvravi? Tamo e odmah biti prepoznat kao uhoda i objesit e te na prva vjeala. Vjeala-vjeala-vjeala, zvonilo mi je u glavi. Ne bih ba poelio da mi se ta ast ukae.Ali, gdje je bio izlaz?Razmiljao sam o ovom i onom, i dok sam jo bio na pola puta, ugledam drugo topovsko ule, koje je iz tvrave letjelo k meni. Ono je moj spas! Sad je samo trebalo odmjeriti pravi trenutak da se preskoi s moje kugle na drugu. I mogu vam rei, da matematiar ne bi bolje izraunao trenutak za skok od mene, koji to nisam bio. I posreilo mi se! Na neprijateljskom topovskom tanetu opet sam se naao zdrav i itav iza naih poloaja."Baron je napravio stanku i uivao u dobrom raspoloenju u koje je doveo svoje goste. Onda je rekao: "Da unato svoj svojoj hrabrosti i brzonogosti svojih konja nisam u tom ratu imao samo dobre trenutke, nego sam ak pao u tursko zatoenitvo, ispriat u vam drugom prigodom to sam doivio tamo i kako sam se opet vratio u Rusiju. Smijem li vas sad pozvati da opet sa mnom krenete sjesti na trijem pored kamina? Mislim da je tamo sjedjeti ugodnije, a vatra daje krila mojim sjeanjima na jedan posve osobit nain. Osim toga, odluio sam vam ispriati nekoliko svojih doivljaja koje sam imao na svojim bezbrojnim pomorskim putovanjima."PRVA POMORSKA PUSTOLOVINAKad su gosti opet zauzeli mjesta pred kaminom, vatra zbrinuta, a Munchhausen vlastoruno napunio ae purpurnocrvenim burgundcem i pas se na Ahmatovljevom krilu zadovoljno protegnuo, mogao je barun nastaviti priu."Bio sam jo posve mlad kad su gotovo sve moje elje i misli bile upravljene na putovanje. Moji roditelji, meutim, nisu mislili na to da mi te moje elje tada ispune, a moj mi je ujak, koji je inae bio husarski pukovnik s najcrnjom bradom koju sam ikad vidio, uvijek govorio: 'Ti bi trebao saekati sve dok ne izae na vidjelo da li e maljice na tvojoj bradi nestati i hoe li ti izrasti istinska brada'.To me je raalostilo, premda sam ga inae dobro podnosio zbog njegovih suludih dosjetki.Jednoga je dana k nama u Bodenwerder doao roak moje majke. S njim sam brzo sklopio tijesno prijateljstvo. On me razumio. Mojim je roditeljima odagnao sve slutnje, i konano sam ga smio pratiti na njegovom putu u Cejlon, gdje je opet njegov ujak dugo godina bio guverner.Nekoliko tjedana kasnije isplovili smo s vanim nalozima holandske vlade iz Amsterdama. Imali smo dobar vjetar, te smo stoga dobrano napredovali, a ja sam se veselio, kako samo pretpostaviti moete, zbog putovanja morem u punom pogonu, premda se nita osobito nije dogaalo. Naravno, ako zaboravimo jednu oluju. Ta oluja je, dodue, imala neto u sebi. Dobro smo proli jer nas nije zatekla na otvorenom moru, nego usidrene uz neki otok gdje smo se doli snabdjeti drvetom i vodom.Buala je i bjesnjela tako silno da je veliku gomilu visokog i debelog drvea skorijenjem iz zemlje iupala i itave dijelove ume, takorei, bacala u zrak. Pritom je bilo stabala koja su bila teka i nekoliko stotina kvintala i gledao sam kako ih oluja nosi sve vie i vie uvis. Najposlije su izgledala kao ptije perje koje lebdi zrakom.Mi na brodu smo se brinuli gdje e ta stabla pasti na zemlju. Bio sam uvjeren da e pasti u vodu i jednog dana se negdje pojaviti kao naplavina.Ali dogodilo se drukije. Uskoro se orkan smirio, svako je drvo palo okomito i odmah je poelo putati korijenje. Stoga se na otoku jedva mogao vidjeti kakav trag pustoenja. Iznimku je inilo samo najvee drvo. Naime, kad ga je oluja istrgnula iz zemlje, na granama je sjedio neki ovjek sa enom, jer su brali krastavce. Morate znati, dragi prijatelji, da u tom dijelu svijeta krastavci rastu na drveu.Tako je brani par strpljivo podnio zrano putovanje. Zbog njihove teine drvo je odletjelo u drugom pravcu i sruilo se, te stoga nije moglo, kad je ponovo dolo na zemlju, pustiti korijenje. Kao udom nije napravilo veliku tetu, udarilo je naime samo poglavicu otoana. On je, na svu sreu, bio na mjestu mrtav. Doista, na sreu, jer je poglavica bio itav ivot stanovnicima otoka najodvratniji tiranin. Pustio je da istrunu ivene namirnice u njegovim skladitima za vrijeme dok su njegovi podanici skapavali od gladi. Premda se nije morao plaiti neprijatelja, batinjanjem svakog snanog, mladog momka pravio je od njega junaka i s vremena na vrijeme prodavao probrane od njih susjednim knezovima, koji bi mu za njih ponudili najvie koljki.Brani par beraa krastavaca koji je stanovnicima otoka uinio tako veliko zadovoljstvo, dodue sluajno, ali ipak, imenovan je sad kraljevskim parom. Naalost, njima je na njihovom putovanju zrakom od jake suneve svjetlosti oslabio vid, pa su preko oiju morali nositi velike titnike. Ali, vladali su mudro i blago, i, kako sam poslije doznao, nijedan stanovnik otoka nije pojeo krastavac a da nije pritom rekao: 'Neka nam Bog uva naeg kralja krastavaca! Neka nam Bog uva nau kraljicu krastavaca!'Naravno, na brod za vrijeme te strane oluje nije ostao neoteen. Nakon to smo ga popravili, nastavili smo nae putovanje, i est tjedana poslije sretno smo stigli u Cejlon.Kao guvernerov gost, najvie sam se druio s njegovim najstarijim sinom. Jednog dana me pitao da li bih s njim poao u lov, to je naravno bilo posve po mom ukusu. Moj prijatelj, jedan veliki, jaki ovjek, bio se priviknuo na toplu klimu, a ja bih naprotiv u kratko vrijeme postao iscrpljen ak i ako bih se sasvim umjereno kretao. Tako se dogodilo da sam zaostao daleko iza njega kad smo doli do ume. Stoga sam sjeo na obalu rijeke da malo predahnem.Iznenada sam iza sebe zauo um. Okrenuo sam se i gotovo se skamenio. Na putu kojim sam doao, ugledao sam gorostasnog lava. Svojom otvorenom eljusti dao mi je na znanje, naravno i ne pitajui me za doputenje, to je namjeravao uiniti sa mnom.Na svu sreu imao sam puku, no samo zejom samom nabijenu. Nije mi ostalo mnogo vremena za razmiljanje. Stoga sam brzo odluio opaliti na ivotinju. Ako je ve ne budem mogao ubiti, svakako u je moi raniti. U svojoj smetenosti meutim nisam ekao da mi se lav dovoljno priblii. Pucao sam!Lav se prestraio i bijesno navalio na mene. U svom uasnom strahu pokuao sam mu izmai i pobjei. Okrenuo sam se i vjerujte mi jo i danas mi proe jeza niz lea kad mislim na to: Nekoliko koraka preda mnom stoji odvratni krokodil drijela iroko otvorenog i pripravan u trenutku me proderati.Sad si predoite moj poloaj! Iza mene lav, preda mnom krokodil, s moje lijeve strane plahovita rijeka, s desne strane uasni ponor u kojemu su trebale biti najotrovnije zmije. Strahom omamljen pao sam na tlo. Moja je jedina misao bila: Tko e od njih dvoje biti bri, krokodil ili lav?Ve nakon nekoliko sekundi uo sam udnovat, meni potpuno stran glas. Saekao sam kratko i konano se odvaio podii glavu. I to mislite, to sam mogao vidjeti? Lav se do plea nalazio u krokodilovom drijelu i obojica su inili sve da se jedan drugog oslobode.U trenu sam shvatio da sam spaen jedino ako dovoljno brzo djelujem. Izvukao sam svoj lovaki no i jednim jedinim udarcem otkinuo lavu glavu. Nakon toga mi se njegov trup dokotrljao do nogu. Skoio sam ustranu i donjim dijelom puke zabio lavlju glavu jo dublje krokodilu u drijelo. I tako se krododil, htio ne htio, morao jadno udaviti. Ne samo, dakle, da sam bio spaen, nego sam i izvojevao dvostruku pobjedu nad dvama stranim neprijateljima.U tom me sretnom raspoloenju zatekao moj prijatelj. Bio me izgubio, pa se vratio po mene. Priao sam mu to sam doivio i pritom shvatio da me moj strah spasio. Naime, kad se lav spremao na skok, a ja se bacio na tlo, on je skoio preko mene tono krokodilu u drijelo. Moj prijatelj i ja smo se zagrlili, a onda se dali na mjerenje krokodila. Bio je dugaak tono dvanaest metara i dvadeset centimetara.Za taj smo dan na lov okonali. im smo guverneru ispriali nau neobinu pustolovinu, poslao je kola s nekoliko ljudi da dovuku njegovoj kui obje ivotinje. Lavlja je koa dana nekom krznaru da izradi vreice za duhan."Mnchhausen je pokazivao s desne strane kamina gdje je na zidu visjela svjetlosmea kozja vreica. "Ove sam duhanske vreice poklanjao prijateljima i poznanicima u Cejlonu, a preostale sam ponio sa sobom u Nizozemsku. Najveu sam uruio gradonaelniku Amsterdama, koji mi je za nju htio platiti tisuu dukata. Mogao sam time rijeiti sve svoje brige.Krokodilska je koa, meutim, bila ispunjena i postavljena kao znamenitost u Amsterdamu u muzeju, a vodi u muzeju, koji unaokolo vodi posjetitelje, svaki put im do potankosti pria tu priu. Jednom sam se prigodom pomijeao s posjetiteljima da bih ustanovio dodaje li prii togod to ne bi u potpunosti i do kraja odgovaralo istini. Tom je prigodom, naprimjer, rekao da je lav skoio kroz krokodila i kad je htio izai na zadnja vrata, njemu je gospodin, svjetski poznati barun von Mnchhausen, odsjekao glavu zajedno s krokodilskim repom. I tada je jo tvrdio, taj drski momak od muzejskog vodia, da se krokodil iskrivio od bolova jer je istrgnuo gospodinu lovaki no iz ruke i progutao ga. No je potom proao toj grdosiji kroz sred srca.Moram li vam rei, dragi gosti, kako mi moraju biti neprijatne lai tog lupea? Ljudi koji me znaju mogli bi zbog toga posumnjati u istinitost mojih stvarnih djela. To je ovjeku poput mene izuzetno neprijatno. Da, mogu rei, to me vrijea i alosti. Smatra li ti, Antone Antonoviu, ovaj doivljaj stvarnim?", obratio se Munchhausen svome prijatelju.Ahmatov je tresao glavom. "Ne", rekao je, "stoga sam ga s posebnom napetou sluao. Ali, ako me eli obradovati, priaj nam o svom putovanju na Ledeno more."Mnchhausen je klimao glavom, pozvao je svoje goste da ispiju pie, natoio novo, sjeo i nastavio priati.DRUGA POMORSKA PUSTOLOVINA"Bez dvojbe ste uli o svim posljednjim nordijskim istraivakim putovanjima kapetana Phippsa. Zbog svojih zasluga sad nosi ime lord Mulgrawe. Pratio sam kapetana ne samo kao asnik, nego prije svega kao prijatelj. Iao sam u London na palubu njegova broda, s kojim smo smjesta uzeli pravac na sjeverozapad. Mogao bih vam mnogo vie priati o tome to sam doivio u Londonu, ali u to ostaviti za neki drugi put. Jednu malenkost, koja je na mene ostavila veliki dojam, ipak bih vam usput, tako da kaem, elio ispriati.Imao sam zadovoljstvo vidjeti kralja sa svom raskoi dok se vozio u parlament svojom dravnom koijom. Na koijakom je sjedalu sjedio koija s bradom iznimno vrijednom svakog potovanja. U bradi je tog koijaa bio lijepo urezan i tono oblikovan engleski grb. No, nije s tim bilo sve gotovo. Koija je sjedio na svom koijakom mjestu kao kraljev najosobniji zastupnik i svaki put kad bi pucketao biem, a pucketao je gizdavo, u zraku bi biem iscrtavao engleski grb. Ovo, kako rekoh, spominjem samo usput. A to se tie naeg putovanja na Ledeno more, takoer kao i na putu za Cejlon, na poetku se nismo susreli ni s im spomena vanim. Ali kad smo doli prilino visoko na sjever, uzeo sam svoj dalekozor i detaljno promatrao sve to se nalazilo preda mnom. Otprilike pola milje udaljen ispred nas plovio je ledeni brijeg. Bio je daleko vii od naih jarbola i na njegovom sam podnoju mogao vidjeti dva bijela medvjeda. Promatrao sam ih neko vrijeme i bio sam uvjeren da su bili u estokom dvoboju. Smjesta sam otiao kapetanu Phippsu u molio ga da brod zauzme pravac ledenog brijega.Kako smo se pribliavali ledenom brijegu on je sve vie izrastao u ledenjak. Zametnuo sam se pukom, lovaki no sam stavio za pojas i jedva doekao da se baci sidro. Kad je to bilo uinjeno, spustio sam se Jakovljevim ljestvama i stao na led. Tek to sam preao nekoliko koraka, zapazio sam na kako sam se teak i opasan put upustio. Morao sam se penjati preko stranih ponora, a na drugim je mjestima povrina bila uglaana kao ogledalo. Moje napredovanje nije bilo nita drugo nego stalno padanje i ustajanje. Najposlije sam se odskliznuo toliko daleko koliko je bilo potrebno da svojom pukom mogu dostii medvjede.U tom trenutku sam, meutim, vidio da se oni meusobno ne bore, nego samo igraju. Dok sam ih nakratko promatrao proraunao sam u mislima vrijednost koe. Svaka od njihovih koa bila je velika najmanje kao u vola. Kad sam htio odloiti puku, neoekivano sam se poskliznuo, pao, udario potiljkom I jedno pola sata ostao u besvjesnom stanju.Sad, dragi gosti, zamislite moje uenje kad sam ponovo doao k svijesti. Jedna od dvije bijele nemani me je bila okrenula na stomak i upravo se spremala pokupiti sveanj mojih konih hlaa. Gornji je dio moga tijela stavila ispod svoga trbuha, dok su moje noge bile izmeu njezinih prednjih apa. Bogzna kamo me je betija htjela odvui. U svojoj nevolji shvatio sam da je gotovo. Izvukao sam iz depa hlaa svoj depni no, ovaj tu..."Mnchhausen dade da njegov depni no proe ukrug gostima od ruke do ruke."Ovim sam noem zasjekao u zadnju lijevu medvjedovu nogu i odrezao mu tri nona prsta. Bijeli je medvjed odmah pao i strano zaurlao. Ispuzao sam ispod njegova stomaka, uzeo svoju puku i zapucao na njega. Uinio je nekoliko skokova i pao mrtav na led.Tim sam dobrim pogotkom dodue zauvijek uspavao jednu ivotinju, ali sam tisue drugih probudio. Tisue, dragi prijatelji. Bijeli su medvjedi uokolo po ledu spavali i stoga ih nisam vidio. Ali sad su svi poeli trati jedan za drugim prema meni. Pomoi mi je u tom trenu mogla jedino neka brza domiljatost ili sam bio bespomono izgubljen. I sjetio sam se!Znate koliko treba izvjebanom lovcu da zecu zguli kou. U mojoj stranoj nevolji meni je za medvjeda trebalo tek pola tog vremena. Jedva sam s tim zavrio, pravovremeno se uvukao u kou i stavio svoju glavu ispod medvjee lubanje, a ve se cijeli opor okupio oko mene. Ali s tim nije bilo gotovo. Poeli su mi se pribliavati, njuiti me, gurkati me. Poeli su me smatrati pravim medvjedom. Moja je varka dakle uspjela.Samo, moja je veliina bila veliina mladog medvjeda, pa sam se i poeo kretati kao mladi medvjed. Dodue, nisam ba mogao, kao drugi, tako glasno urlati, ali u brundanju i gacanju uokolo brzo sam napredovao. Meutim, moja je pozicija bivala pogibeljna kad su se medvjedi htjeli igrati sa mnom. Nisam si nipoto smio dopustiti da se hrvem s njima, stoga sam hitro morao nai izlaz...U ratu s Turcima od jednog sam starog vojnog lijenika uo da je jedna ozljeda kime trenutano smrtonosna. To mi projuri kroz glavu ispod moje medvjee lubanje i smjesta sam to htio iskuati. Uzeo sam no u ruku, digao sam apu kao da sam htio zagrliti najveeg medvjeda i zabo mu no u zatiljak. Ovdje je to uz kamin veoma zabavno sluati, ali zamislite to bi se dogodilo da tvrdnja vojnog lijenika nije bila tona! U sljedeem bi trenutku bio rastrgan u komade. Ali, moj je pokuaj uspio i medvjed je pao mrtav pred moje noge, a da nijednom nije ni pisnuo. Odluio sam se i svih drugih rijeiti na isti nain i dao sam se na posao. Premda su mnogi medvjedi pali mrtvi od moje desnice i moje ljevice,ostali prema meni nisu bili nepovjerljivi i to je bila moja najvea srea. Kad sam ih konano vidio pred sobom sve pobijene, sam sam se sebi uinio kao Samson, kad je tisue pobio.I da stvar skratim, vratio sam se natrag na brod, ispriao to se dogodilo, a kapetan je Phipps naravno, odmah bio spreman dati mi ljude koji bi mi pomogli oderati koe sa sjevernih medvjeda. Onda smo sve koe i medvjee unke donijeli na brod i mogli smo nastaviti putovanje. im smo se vratili u London poslao sam u ime kapetana nekoliko unki lordovima admiraliteta, lordovima riznice, lordu gradonaelniku i gradskom vijeu Londona. Naravno, nisam zaboravio ni svoje najbolje prijatelje. Svi su se veoma srdano zahvalili, jer sam svima priredio osobitu radost.Koe, pak, sjevernih medvjeda, osim one dvije pred vratima, darovao sam ruskoj carici. Zahvalila mi je vlastorunim pismom koje mi je osobno uruio njezin izvanredni opunomoenik. U tom mi je pismu, vjerovali vi ili ne, poslala branu ponudu i zamolila me da s njom podijelim krunu. Meutim, za tako visokim poloajem nikad u ivotu nisam teio i stoga sam njezinu ponudu na najljubazniji nain odbio.O kapetanu Phippsu se moe zlobno tvrditi da na ovom putovanju nije dovoljno daleko prodro u Sjeverno more. Ovom sam se prigovoru uvijek odluan suprotstaviti. Kako bi se i moglo s takvim pretovarenim brodom upravljati razumnim pravcem izmeu ledenjaka, pitam ja vas. Bilo bi uistinu najbjelodanije ludilo nastaviti daljnju plovidbu. Tisuu polarnih medvjeda daju tisuu koa polarnih medvjeda i dvije tisue unki polarnih medvjeda!"Sad je jedan od gostiju htio znati postoji li razlika u okusu izmeu medvjee unke i unke sjevernog medvjeda."Pa dakako, dragi prijatelju", odgovorio je Mnchhausen, "sjeverni medvjedi jedu ribe i stoga njihovo meso ima okus na losos, jesetru ili kavijar. Osim toga je mnogo mekanije, rastapa se upravo na jeziku kao...""Kao led!" ree Ahmatov. "Ti to ree, prijatelju."TREA POMORSKA PUSTOLOVINAPio se purpurno crveni burgundac, koji goste uvijek pomalo razuzda. Stoga je malo trebalo da barun Mnchhausen na najbolji nain otpone svoj novi doivljaj."Jednom sam", poeo je napokon, "u Sredozemnom moru bio u opasnosti da poginem. U zemlje Sredozemlja uvijek rado putujem, ali tada... Kupao sam se jednog ljetnog popodneva, nedaleko od Marseillea, u tom ugodno toplom moru. Iznenada sam vidio jednu golemu ribu koja je nasrnula na mene irom otvorena drijela. Smjesta sam znao da mi je nemogue umai jer sam se bio predaleko od obale udaljio. Pokuao sam se to je mogue manjim uiniti. Privukao sam noge, a ruke stavio tik uz tijelo. U tom poloaju mi je polo za rukom provui se izmeu ribljih eljusti. Kad me je riba ipak progutala, sjurio sam se do njezina eluca. U tom je ribljem elucu u jednu ruku bilo mrano, a u drugu nije bilo neugodno toplo.Nakon to sam prevladao svoj prvi strah, postao sam mirniji i sam sam sa sobom poeo razgovarati: 'Moda si joj prouzroio pritisak u elucu i ona te se pokuava na najbri mogui nain rijeiti'. Ali riba je plivala i plivala i nita nije inila da me izbaci iz sebe. Razmiljao sam o tome to je mogue poduzeti ime bi joj bilo loe od mene. Moj je zatvor doista bio prostran i mogao sam se u njemu dobrano kretati. Dakle, poeo sam stupati i udarati nogama, skakao sam gore dolje i bacakao se nogama. Drugim rijeima: vrlo loe sam se igrao s njom. Od toga je, prije nego to drugo, dobila tucavicu. to je tucavica bila ea, to sam ja bivao vie zao. Ribu je to veoma uznemirivalo i bacala se s jedne na drugu stranu vjerojatno u elji da me izbaci. A onda sam u njezinu stomaku zaplesao pravi pravcati krakowiak.Uinak je bio golem. Riba je grozno kriknula i izdigla se gotovo okomito iz vode. Nedugo potom osjetio sam iznad sebe strahovit trzaj. Uinilo se kao da se ribaokrenula na bok i zapazio sam da ne pliva vie svojom vlastitom snagom nego da je neto kroz vodu vue. Odmah mi je bilo jasno to se dogodilo. Posada nekog broda otkrila je ribu i harpunirala je. Mornari su je sad vukli na palubu.Jesam li bio spaen ili mi je prijetila nova opasnost, bilo je novo pitanje. Jer, ova e gorostasna riba odmah biti razrezana i preraena, u tome za mene nije bilo dvojbe.Jedva da je riba, sa mnom u utrobi, i bila poloena na brodsku palubu, a ve sam zauo mornare koji su se savjetovali kako bi ribu trebalo izrezati. Nadoli su da bi se od nje mogla iskuhati velika koliina ulja. Svaku sam rije mogao uti i razumjeti, jer mi talijanski jezik nije bio stran.Silno sam se uplaio da me nehotice, prilikom rezanja, ne dohvate i zato sam se brzo smjestio u sredinu eluca. Strah me popustio kad sam primijetio da su gorostasnoj ribi najprije rasporili stomak. Neto bolje mi se nije ni moglo dogoditi. im sam ugledao malo svjetlosti, viknuo sam iz sve snage: 'Molim vas, gospodo, reite paljivo, jer bi me veoma obradovalo, kad me izbavite iz riblje utrobe, na svjetlost dana doi posve zdrav'. Dakako da nisam mogao vidjeti, ali si je bilo lako predoiti, kakva su lica napravili. uenje i strah mogao im se na licima jo primijetiti kad su konano do mene bili ribu razrezali, a ja im gol golcat poao ususret.Sad sam vam ispriao kako se sve odigralo. Ne moete to shvatiti a moete se do smrti uditi. Odmah su mi dali neto popiti i nekoliko narani za osvjeenje. Naravno da sam to sa zahvalnou prihvatio.Onda sam skoio u more da sa sebe sperem riblji zadah, mahnuo sam jo jednom mornarima i otplivao natrag po svoju odjeu. Naao sam je na obali onako kako sam je i ostavio. Dok sam se oblaio, raunao sam i izraunao da sam se najmanje tri i pol sata morao zadrati u elucu gorostasne ribe."Mnchhausen je pogledao svoje goste i rekao: "Svaki put kad priam ovu priu imam odvratan riblji okus u ustima kao onda kad sam ispuzao iz ribe." Digao je svoju au i rekao: "Uzdravlje, dragi gosti, elim ga na najbri nain saprati."ETVRTA POMORSKA PUSTOLOVINAZa vrijeme dok su jednu za drugom ispijali, Hannes je pored Mnchhausenove stolice spustio novu bocu zajedno s vadiepom. Barun ju je sam otepljavao, kao i uvijek kad se dobro osjeao. A kad je izvukao ep iz boce to je prestrailo hrta u Ahmatovljevu krilu i on je zalajao. Na to je iz kuhinje dojurio Mnchhausenov pas i zajedno su zalajali na drutvo.Mnchhausen je pruio bocu Hannesu. Ovaj put je Hannes trebao natoiti ae. Mnchhausen je za to vrijeme milovao svoga psa umirujui ga. "Da", govorio je, "u svim sam svojim doivljajima dovoljno esto vidio kako jedan drugog vuku za sobom. Dopustite da vam ispriam sljedeu priu:U svojim mladalakim godinama sam imao ast da su me ruskocarski i francuski veleposlanici predstavili Velikom sultanu od Konstantinopolja. Vjerojatno sam na Velikog sultana ostavio dobar dojam inae me sigurno ne bi pozvao da ostanem neko vrijeme kod njega na dvoru. I ne samo to! Jednoga dana poslao me u Kairo nekim poslom koji je bio tako vaan i tako povjerljiv da ni danas ovdje u Bodenwerderu ne mogu o njemu govoriti. Otputovao sam, naravno, s brojnom pratnjom i svim udobnostima koje se daju zamisliti na putovanjima kopnom. I premda mi nita nije nedostajalo usput sam uzeo jo nekoliko ljudi u svoju slubu, jer su mi se inili korisnima.Jedva smo se koju milju udaljili od Konstantinopolja kad mi zapade za oko neki slabunjavi ovjek koji je silnom brzinom trao preicom. Kad sam se dobro zagledao,zapazio sam da je taj ovjeuljak, mogu sad slobodno tako rei, na svakoj nozi imao po olovni uteg teak otprilike pedeset funti. Tomu sam se, naravno, nemalo udio. Zaustaviosam konja i viknuo: 'Kamo si toliko pourio, prijatelju? I zato si se, k tomu, opteretio tolikim teretom?'ovjek mi prie. 'Ah', dahtao je, 'prije pola sata sam krenuo iz Bea. Tamo sam proveo godine u slubi jedne plemenite obitelji poradi svojih brzih nogu, to uza svu skromnost moram istaknuti. Sad, pak, kao slobodan ovjek htio bih vidjeti Konstantinopolj. Sad mi kao slobodnom ovjeku moja brzina vie nije tako nuna. Stoga nosim, kao to vidi, ove utege na svojim nogama. Svladavanje je potrebno u ivotu, tako je govorio moj uitelj'.Jo jednom sam pogledao ovjeuljka uzdu i poprijeko. Dopao mi se i zamolio sam momia da za dobru plau doe k meni u slubu. Mali je pristao, ali morao sam mu obeati da u ga jednoga dana dovesti u Konstantinopolj.Ne moete pojmiti, dragi prijatelji, kako je dosadno jahanje kroz pustinju i kako je to kad se najednom negdje pojavi zeleni grm ili drvo. Izmeu grma i drveta na daljnjem putovanju otkrio sam ovjeka, koji je leao tiho poput mia i inilo se kao da je spavao. Nabasao sam na njega. Ipak, pokazalo se da nije spavao. Samo je prislonio uho na zemlju, ali tako paljivo kao da je prislukivao stanovnike najdublje dubine pakla. Poto su mu oi bile otvorene, rekao sam mu: 'ta to, prijatelju, prislukuje?''Prislukujem', aptao je, 'iz razonode travu, i sluam kako raste'. 'ta to?', pitao sam, 'moe uti kako trava raste?''Da, to je za mene malenkost.'Mislio sam da ovjek ba nije posve uredu, ali je na mene ostavio dojam dobroudnosti, pa rekoh sebi, tko zna zato moe posluiti. Dakle, pitam ga bi li htio stupiti u moju slubu.'Da', ree ovjek, 'za dobru plau, vrlo rado', i poao je sa mnom.Sljedei koji mi je zapeo za oko na mom putu u Kairo stajao je na jednom breuljku, to znai, ve sam ga uo, prije nego sam ga vidio da stoji. Naime, prislonio je bio svoju puku i pucao rupe u zraku. S drugom dvojicom svojih junaka ve sam se susreo s dovoljno neobinosti na ovom putu, pa me gotovo nita vie nije udilo. 'Sretan lov, gospodine love!' viknuo sam. 'Smijem li usput priupitati na to puca? Ja, naime, nita ne vidjeh osim plavog neba'.Lovac skide eir, nakloni se i odvrati: 'Ah, iskuavam ovu novu puku. Tamo prijeko, na vrhu samostanske crkve u Strassburgu vidio sam vrapca i na njega sam upravo pucao'.Dragi gosti, prijatelji i lovaki drugovi. Znate svu moju strast prema lovu. Odgalopirao sam do njega i obgrlio ga. 'Takvog strijelca kao to si ti mogu iskoristiti! Ne moe mi uiniti vee zadovoljstvo nego da stupi u moju slubu. Osim dobre plae, obeavam ti da ide ususret vremenima udesnim za lov'.Bio je suglasan. Rukovali smo se i nastavili dalje. Na je put vodio kroz sela i gradove.Konano smo proli mimo brda Libanon. Jo izdaleka mi je u oi upala velika uma cedrova. Veliki cedrovi su neto udesno i radovao sam se izbliza vidjeti cedrovu umu.Osim toga, mogli smo se okoristiti pravim hladom.Kad smo se primakli cedrovoj umi, zamijetio sam snanog zdepastog momka. Taj je momak drao ue u ruci i vukao ga, vukao. Nije bilo naina da ga mimoiemo, budui smo po svaku cijenu htjeli hlad.'ta to radi tako, prijatelju?', upitao sam.'Ah da, da', dobio sam odgovor, 'doao sam po graevno drvo, ali sam kod kue zaboravio sjekiru. Kua mi je daleko odavde, pa se sad snalazim kako znam'.Tako je bilo, dragi prijatelji, ne znam kako to nazvati, ali taj je momak uetom omotao umu. I dok sam tu sa svojom pratnjom jo stajao, i nitko nije mogao shvatiti ono to je gledao, mladi je povukao i jednim je jedinim potezom, na nae oi, oborio cijelu umu. umu veliine kvadratne milje, a nije izgledalo kao da ga je to previe snage kotalo, iupao je kao da je rije o bunu rogoza. Moete razumjeti da nisam mogao propustiti a da tog momka ne pribrojim drugoj trojici. Postadosmo jedna cjelina i put u Kairo mogao se nastaviti.Ne znam vie koliko je dana u meuvremenu prolo kad smo stupili na egipatsko tlo. I nisam vie siguran jesmo li ve drugi ili trei dan bili u Egiptu kad se najednom digla golema oluja. Plaio sam se za sve nae konje i kola, a i inae za sve to smo sa sobom vukli, ne samo da nas ne obori, nego da nas ak ne zakovitla u zrak. S lijeve strane naeg puta sam nabrojao sedam vjetrenjaa ija su se krila tako brzo okretala kako nikad prije nisam vidio, a niti sam to ikad i igdje poslije mogao vidjeti.Unato oluji zapazio sam nedaleko od vjetrenjaa nekog ovjeka. Bio je ogromno debeo da sam povjerovao da je rije o fatamorgani, jer tako debeo ne moe biti nijedan ovjek u normalnom ivotu. Taj je ovjek stajao, a kaiprstom je bio zaepio desnu nozdrvu.Tek to je debeli zapazio kako se kukavno moramo boriti protiv oluje, okrenuo se k nama, naklonio se i stavio eir. I ta da vam kaem? Najednom se vie ni daak vjetra nije osjetio, a svih je sedam vjetrenjaa najednom utihnulo. Kako sam pojavu ege mislio pripisati zloduhu ili to je to ve moglo biti, viknuo sam: 'Momak, ima li avla u sebi ili si sam avo?'ovjek se jo jednom naklonio i rekao: 'Oprostite, visosti, samo sam malo mojoj gospodi mlinarima napravio vjetra da mogu valjano mljeti'.'Malo?' viknuo sam i nasmijao se.'Da, naravno. Dakako, visosti. Zato sam i zatvorio jedno nozdrvu. to mislite kakva bi oluja bila da to nisam bio uinio!'Uistinu, mislio sam, velianstven ovjek. Dat e se upotrijebiti kad jednom doem kui i bude mi nedostajalo daha u prianju svih udnovatih stvari koje sam na svojim putovanjima kopnom i morem doivio.S tim proizvoaem vjetra sam se takoer razmjerno brzo usuglasio. Ostavio je svoje mlinove. Sad, meutim, vie nije bilo vremena za gubljenje. Cijelo drutvo koje me pratilo potjerao sam naprijed. Trebalo je stii u Kairo.im sam tamo po elji i propisu izvrio nalog, cijelu sam svoju suvinu poklisarsku pratnju otpustio, osim, naravno, mojih pet novosteenih korisnih slugu. S njima sam kao privatna osoba putovao natrag u Konstantinopolj.Budui sam nalog izvrio s punim zadovoljstvom, stao sam pred Velikog sultana s najviim potovanjem. Da, inilo mi se kao da njegova visost nakon moga egipatskog puta bez mene vie jednostavno nije mogla ivjeti. Svakoga me dana i svake veeri pozivao na objed i morao sam mu priati o svojim putovanjima i svojim doivljajima. Najsrdanije smo se razumijevali, a jeli smo sve najbolje. Stvarno moram rei da od svih kneeva i vladara na svijetu turski car ima najbolju kuhinju. Moda bih se trebao ograniiti, jer to se moe rei samo za jelo, ne i za pie."Mnchhausen je podigao au, pogledao uokolo i pustio da mu burgundac sklizne preko jezika."Kao to znate, Muhamed je vjernicima zakonom zabranio svaki alkohol. Stoga se na svim turskim gozbama morate oprostiti od ae dobrog vina javno. Ali tajno, znate ve...Meu muslimanima nije drukije, a turski Veliki sultan tu nije nikakva iznimka.Za stolom, za kojim objeduje turski papa, on se tamo inae zove muftija, posve jerazumljivo da propis obdrava. Ah, znate, nikad se o vinu nije ni smjelo govoriti, im bi se objed zavrio i njegovo velianstvo Veliki sultan se vratio u radnu sobu doekala bi ga boca.Kad sam se uspjeno vratio iz Kaira, domahnuo mi je jednog dana Veliki sultan kradomice i ja sam poao za njim u njegovu radnu sobu. im smo se zakljuali, iz jednog je ormaria izvukao bocu i rekao: 'Mnchhausene, Vi ste mi doista napravili izvanrednu uslugu, i stoga s Vama elim popiti au izvanrednog vina. To je tokajac od kojega imampohranjeno jo samo nekoliko boca. Takvu kapljicu jo nikad niste u svom ivotu popili!' Potom nam je njegova visost natoila po jednu au i nazdravila. I nakon to smo popili, ree: 'I, ta kaete? Nije li ovo neto izvanredno?''Vino je dobro, vaa visosti', odgovorio sam. 'Ali ako, s vaim doputenjem, smijem rei, kod pokojnog cara Karla estog bilo je toeno jedno mnogo bolje. To je bilo vino! elio bih da ga Vaa visost moe jednom kuati'.'Mnchhausene', dobih odgovor, 'prijatelju, potujem Vau rije, ali to je nemogue. Ovu sam bocu dobio na dar od jednog maarskog plemia. Mislite li daje mogue takvo to da se Velikom sultanu ne donese najbolje'.'Vaa e visost oprostiti, ali postoji velika razlika izmeu tokajca i tokajca, a k tomu Maari nikad nisu bili osobito irokogrudni'.Veliki me sultan odmjerio od glave do pete. Uasan trenutak! Izazvao me na dvoboj. 'Spreman sam se kladiti s Vaom visosti da mogu za sat vremena nabaviti iz carskog podruma u Beu bocu tokajca'.'Mnchhausene, mislim da ste izgubili razum!''Oprostite, Vaa visosti, nisam ga izgubio. Ba iz carskog podruma u Beu za sat vremena donijet u vam tokajac prema kojem je ovo ovdje bukuri'.'Mnchhausene', ree Veliki sultan, 'mislite li Vi sa mnom zbijati ale? Vae vam zasluge priznajem, ali takvo to ne doputam'.'Vaa visosti, moemo pokuati', rekao sam mirno, 'protivnik sam svakog razmetanja. Ako ne odrim svoju rije, tad neka mi Vaa visost dade odrubiti glavu, a moja glava uistinu nije sitnica. Tu je moja rije, a sad molim Vau visost da protuslovi'.'Sporazuman sam', ree Veliki sultan. 'Prihvaam. Ako danas dok otkucaju etiri sata boca tokajca ne bude ovdje, onda e Vas to, bez ikakva milosra, kotati glave. Ako pak odrite svoje obeanje, dat u Vam iz svoje riznice onoliko zlata, srebra, bisera i dragog kamenja koliko najjai ovjek bude iz nje mogao povui'.'Prihvatljivo', odgovorim, odmah zamolim za pero i tintu i napiem carici Mariji Tereziji u Be sljedee pismo:Vae je velianstvo naslijedilo nesumnjivo kao jedini batinik i vinski podrum Vaeg blagopokojnog oca. Smijem li moliti da donositelju ovog pisma predate u ruke bocu onog tokajca to sam ga kod Vaeg gospodina oca, Njegovog carskog velianstva, tako esto pio. Dakle, molim ponizno za najbolje, jer se radi o okladi. Za to u rado Velianstvu sluiti tijelom i ivotom, kako i ime mogu i ostajem najponiznijiHieronymus barun von MnchhausenNajhitnije sam poslao po svog trkaa i predao mu pismo jo prije nego se tinta i osuila. Morao je smjesta skinuti utege s nogu, jer ipak je ve bilo tri i pet. 'U Be', rekao sam, 'u Be i natrag, to bre moe!'Veliki sultan mi se nasmijao na nain koji jo do danas nisam zaboravio. A onda nam je opet ae napunio tokajcem. Vie mu nije bilo vano hoemo li uskoro, kako je rekao, dobiti bolje.Otkucalo je etvrt iza tri, onda pola etiri, otkucalo je etvrt do etiri, a od mog trkaa ni traga ni glasa. Otvoreno vam priznajem da sam osjetio slabost u elucu. Sa svakim pokretom kazaljke prema punom satu sve ee je njegova visost, Veliki sultan, pogledavao u ue na zvonu pored njegova jastuka. Ve su mu se prsti u zraku oko njega poigravali, ba tako, kao da nije mogao doekati da potegne ue i pozove krvnika.Premda sam se u meuvremenu ve bio naviknuo na vruine u Konstantinopolju u to doba godine, polako ali sigurno sam se znojio. Veliki sultan je to, inilo se, zamijetio, pa mi je u svojoj beskrajnoj dobroti dopustio da malo proeem vrtom. Na bijeg se naravno nije ni moglo misliti, jer je odmah za mnom poslao dva tjelohranitelja.Kad je jo nedostajalo samo pet minuta do punog sata, bio sam na kraju strpljenja. Pozvao sam svoga prislukivaa i svoga strijelca. Odmah su doli. Prislukiva se priljubio uz tlo i poeo oslukivati nije li moj trka u blizini. U sekundi mi je rekao da je taj nepouzdani ovjek od trkaa negdje daleko i da spava dubokim snom. 'Hre', ree prislukiva, 'kao da mora ispiliti cijelu umu'.Kako sam se osjeao na tu vijest, vie se to ne bi moglo nazvati ni uasom. Jednako kao i ja, to je uo i moj vjerni strijelac. I to je uinio? Pojurio je na uzdignutu terasu, propeo se na prste i u sljedeem trenutku povikao: 'No, dakle, lijenina je tamo!'A znate li gdje ga je ugledao? Iza jednog hrasta kod Beograda. Spavao je, a boca tokajca se nalazila pored njega.'Saekaj', ree moj strijelac, 'sad u ja tebe zagolicati!' I prije nego sam shvatio to on smjera, uzeo je puku, namjestio je i ispalio naboj olova u kronju drveta. 'Tua ireva pala je na lijeninu', rekao je. 'To ga, gospodine von Mnchhausen, sigurno budi. Da, to ga budi! Ah, sad, gospodine von Mnchhausen, sad tek shvaa to se zbilo. Uzima bocu i tri. Sad tri. I kako samo tri, gospodine von Mnchhausen!', povika moj strijelac. 'Smirite se, bit e sve uredu. Svi dobri duhovi, ve je tu. On e uspjeti... sve je blie... jo nekoliko sekundi...'I to da vam kaem, dragi gosti, prijatelji i lovaki drugovi, pola minute, slovom i brojem pola minute prije etiri sata bio je moj trka u radnoj sobi Velikog sultana. S olakanjem mu padoh oko vrata, ali ne izgovorih nijedne rijei. Usprkos tome, cijela je stvar postala velika razonoda, jer mi moj trka nije donio samo tokajac, nego za mene osobno i vlastoruno pismo njezina velianstva, carice Marije Terezije. 'Uzdravlje, dragi Mnchhausene', pisala je carica, 'za dug i sretan ivot!'Da je carica znala da je moj ivot samo minutu ranije visio o uzici zvonceta! U istom trenutku dok sam o tome mislio, Veliki sultan, taj sladokusac, srkao je zatvorenih oiju prve gutljaje tokajca. Kad ih je otvorio, pogledao me. 'Mnchhausene', rekao je, 'zamjerili mi ili ne, ali od ove boce neete dobiti niti jednu jedinu kap. Vi ste, kako mi se ini, u Beu poznatiji od mene, i mislim da ete za sebe nekom prigodom' pritom je zakiljio lijevim okom 've isposlovati jo jednu bocu'.Onda je zaepio bocu, zakljuao je u ormari, klju stavio u dep hlaa, povukao uzicu zvonceta i pozvao rizniara.Bio je to srebrni ton u mojim uima! Naalost, nisam mogao u tome uivati koliko sam htio, jer mi se Veliki sultan opet obratio. 'Moram vam isplatiti okladu, dragi Mnchhausene'. Okrenuo se svom rizniaru i rekao: 'Pustite moga prijatelja Mnchhausena da iz riznice uzme onoliko koliko najjai ovjek mogne ponijeti'. Na to se rizniar naklonio dok nije turbanom dodirnuo sag na podu, a Veliki mi je sultan rekao: 'Idite s njim, dragi Mnchhausene i posluite se kako je dogovoreno'.Na putu u riznicu imao sam osjeaj kao da su me u isto vrijeme obasjali i sunce i mjesec i sve zvijezde. Poslao sam po svoga jakog momka i poruio mu da ponese sa sobom dugo ue od konoplje. Nali smo se u riznici i posluili se. A kako smo se posluili, to da vam kaem!Ono to je ostalo u riznici moglo je stati u malu lovaku torbu.Dok je moj snani momak vezao, sad ve na sveanj, apnuo sam mu: 'Moramo u luku! Najbrim putem u luku!' Klimnuo je glavom, zabacio teret na lea i nestao. U luci sam zaplijenio najvei teretni brod koji sam mogao nai i sa svojom se poslugom, to sam bre mogao, popeo na palubu. Kapetan je morao odmah dii sidro i isploviti. Htio sam biti siguran u svoje blago prije nego nam se bilo to isprijei na putu. Jer, mogao sam si ivo predoiti to e se u palai odigrati...Rizniar je bezglavo odjurio Velikom sultanu. U svojoj je urbi riznicu ostavio otvorenom. Zato ne? Ono to smo moj snani momak i ja ostavili u njoj, vie nije bilo vrijedno spomena.To Velikom sultanu nikako i nipoto nije odgovaralo. 'Time je', rekao je, 'boca tokajca dobro plaena'. Smjesta je naloio svom Velikom admiralu, kako zna i umije, da cijelu flotu za mnom uputi u potjeru. Htio mi je time dati do znanja da se tako nismo bili okladili.Jedva sam bio dvije milje udaljen od kopna kad sam zamijetio tursku flotu kako punim jedrima plovi za mnom. To je bilo ono ega sam se sve vrijeme plaio.'Je li mi se to opet radi o glavi', povikao sam, 'nakon to sam je jedva sauvao?' Gledao sam tursku flotu kako se opasno brzo pribliavala i mora da mi se na licu vidjela velika zabrinutost, jer mi je iznenada priao moj vjetrotvorac.'Ne plaite se, gospodine Mnchhausene', ree i ode na zadnju palubu broda, osloni se o ogradu palube i zapuha.Tako je glavom spretno vrtio da je vjetrom iz jedne nosnice pogaao tursku flotu, a iz druge je puhao u naa jedra. A vjetar je bio tako snaan da je turska flota s loe postavljenim jarbolima bila vraena natrag u luku. Na je brod nekoliko sati kasnije sretno pristao u Italiju.Od moga mi blaga, moram naalost rei, nije mnogo ostalo, jer je u Italiji siromatvo i prosjaenje veoma veliko, a k tomu je i policija vrlo loa. Tako ne samo da sam mnogo od svog blaga poklonio, jer sam ipak, kao to znate, dobroudne due, nego sam takoer i bio pokraden po svim pravilima lopovskog umijea.Unato tomu jo sam mnoga pustolovna putovanja imao i kad bi trebalo da vam ispriam to sam sve doivio morali bismo provesti zajedno dane i tjedne. No, kako to neemo, podignimo jo jednom ae i nazdravimo onome to je vrijedno doivjeti i uivati. Tomu, posve je izvjesno, i ovaj burgundac slui. Do nekog novog susreta, dragi gosti!"NA KRAJU ITANJAKnjiga Pustolovine baruna Mnchhausena objavljena je prvi put 1786. godine i otada je, za vie od dvije stotine godina, doivjela niz izdanja, prireivanja, ponovnih prepriavanja i preraivanja, ali je sve vrijeme ostajala jednako zanimljiva najirem krugu itatelja. To je velikog njemakog laova i velike njegove lagarije, kako neki vole imenovati Mnchhausena i njegova pripovijedanja, uinilo veoma omiljenim knjievnim likom irom svijeta, a knjigu o njegovim zgodama jednom od najitanijih u toj vrsti literature. I ne samo to, ime Mnchhausen je posvuda u svijetu postalo sinonim za laljivca ili, kako se to eufemistino zove za ovjeka rijetko bujne mate. Tako kad se danas kae za nekoga "pria kao Mnchhausen " ili "pusti ga, vidi da je Mnchhausen " i slino, to znai da netko naveliko izmilja i lae ili barem da ima bujnu matu.Bilo kako bilo, izvanredna mata i dar za pripovijedanje uinili su baruna Mnchhausena svjetski poznatim, a prie o njemu i njegovim avanturama uveseljavaju itatelje irom svijeta. Negdje e se njegove avanture danas nazvati "veselim", negdje "udnovatim, i negdje "neobinim ", ali kad ih je Gottfried August Brger prvi put objavio puni naslov knjige bio je: udnovata putovanja morem i kopnom, ratni pohodi i vesele pustolovine baruna Mnchhausena kako ih uz bocu sam obiava pripovijedati u krugu svojih prijatelja. Zapravo je ovim i ovako dugim naslovom sve reeno i o knjizi koja je pred nama i o najveem lacu svjetske knjievnosti.Pa tko je onda barun Mnchhausen, s razlogom se pitamo. Nije on, zanimljivo je, nikakav izmiljeni knjievni lik, nego stvarni lik, ovjek koji je ivio u XVIII. stoljeu! Da, ba tako! Evo vam i njegovo puno ime: Hieronymus Carl Friedrich barun Mnchhausen (itaj: Hieronimus Karl Fridrih barun Minhauzen), rodio se 11. svibnja 1720. godine u Bodenwerderu blizu Hannovera u Njemakoj. Tu je i umro 22. veljae 1797. godine. I bio je, kao to emo nai i u knjizi, u njegovim pustolovinama, konjaniki stjegonoa, pa porunik, dok najposlije nije dogurao i do asnikog ina satnika. I u Rusiju je iao, i iao u ratne pohode protiv Turaka, o emu takoer itamo u njegovim priama. Kad je zavrio vojnu karijeru, kao plemi se vratio u svoj rodni Bodenwerder i tamo proivio ostatak ivota, te uz pie pripovijedao najneobinije zgode sa svojih putovanja, i one koje je vidio i one za koje je uo, ali ponajvie one koje su oblikovali njegova bogata mata i golemi prialaki dar. Sve je te zgode i podvige vezao za svoje ime, za svoje iskustvo, za svoje junatvo i domiljatost, kao da su se njemu, ba njemu dogodile i, naravno, sve ih obogatio nevjerojatnim pripovjedakim armom i matom kakvu je rijetko susresti u ivotu i literaturi. Tako je, svojim priama, ne samo uveseljavao svoje sluatelje, svoje prijatelje i goste u svom dvorcu, nego je tim priama i, oito hotiminim pretjerivanjem preko svih granica vjerojatnoga i mogueg, zatvarao usta svim onim lovakim, ratnikim i pustolovnim razmetljivcima kojih ima posvuda i u svim vremenima.Ovaj na izbor iz Mnchhausenovih pustolovina "s kopna i mora "prati neka od brojnih prireivanja i prepriavanja, meu kojima kao ponajvanije izdvajamo ono Brgerovo. Pa da onda i vidimo tko je taj Brger, Gottfried August Brger (itaj: Gotfrid August Birger)?Gottfried August Brger (roen 1757. u malom mjestu Molmerswendeu, a umro 1794. u Gttingenu), vidimo to po godinama u kojima je ivio, bio je Mnchhausenov suvremenik. Danas je iroj javnosti poznat jo samo kao najpoznatiji i najbolji Mnchhausenov "literarni otac", a u svoje je doba bio ugledni i veoma popularni njemaki pjesnik. ivio je veoma burno, gotovo dostojno samog Mnchhausena, mada posve suprotno njemu krajnje neveselo i tragino. Najposlije, Brger je svoj ivot okonao u bijedi i siromatvu, nesretan, naputen i prezren gotovo od svih u Gttingenu, gdje je radio kao sveuilini profesor.Ipak, vie nego njegove pjesme, nadivjele su ga i sauvale mu ime u svijetu knjievnosti prie o Mnchhausenu, ija je imaginacija dostojna najboljih knjiga te vrste, od Defoeovog "Robinsona Crusoea" preko "Guliverovih putovanja" Jonathana Swifta do "Alice u zemlji udesa i iza zrcala" Lewisa Carrolla i nenadmanih Verneovih romana, napisanih u rasponu od vie od 150 godina.A mi ovdje, u ovoj knjizi, donosimo nevelik izbor i prijevod ponajzanimljivijih Mnchhausenovih zgoda za koje smo uvjereni da e razveseliti mlae itatelje i probuditi im zanimanje ne samo za knjievne pustolovine, nego i dar mate kojim djetinjstvo ne oskudijeva. Pa ipak, vanije i od jednog i od drugog je radost, vedrina i iskren smijeh to e ih, uvjereni smo, itanje ove knjige izazvati na licima mladih itatelja. S tom nadom i predajemo ovu knjigu uitku itanja, ponovnog itanja i matanja zajedno s najdraim nam lacem svjetske knjievnosti Mnchhausenom.Sarajevo, 18. veljae 2003. eljko Ivankovi