Digltized by the Internet %9hivein 2011 with furfding frorh

University of Toronjo

http://www.archive.org/details/dvahrvatskajunakOOIopa

DVA HRVATSKA JUNAKA

MARKO MESIC

LUKA IBRIIMOVIC.

NAPISAO

RADOSLAV LOPAI.

SA SEDAM SLIKA.

ZAGREB.IZDANJE MATICE HRVATSKE.

1888.

Sv. Kancijana in tov.

)

Dionika tiskara u Zagrebu.

j 2 4 'i386

USPOMENI JUNAKIH DJELA

v

U

PRIKAZUJE

OVAJ KNJIEVNI DARAK

MATICA HRVATSKA,

ATICA HRVATSKA, pratei sve dogadjaje unarodu i gajei sve narodne osjeaje, odluilaje na uspomenu dvjestagodinjice, odkako je

turska vlast u Hrvatskoj prestala, izdati medju ovogo-dinjimi svojimi knjigami prigodan spis, pa je meneumolila, da napiem crtice o ivotu i radu popa MarkaMesia i fra Luke Ibriimovia

ypoglavitih zatonika u

tadanjem narodnom ustanku u Lici i Slavoniji.Bavei se ja u svojoj dokolici od vie godina sabi-

ranjem gradje, osobito za hrvatsku poviest u turskodoba, rado se latih namienjena mi posla, te sam obradiou ovoj knjiici svoje biljeke, koje se tiu pomenutedvojice hrvatskih pobornika, prepletavi ih poradi bo-ljega razumievanja i pripoviedanjem suvremenih doga-djaja u priedjelih, gdje su oni ivjeli, borili se i radili.

Tek neznatan dio gradje za ovaj spis nadjoh utampanih knjigah, a daleko sam vie crpao iz arhivskihspisa ratnoga i komorskoga arhiva u Beu, i zemaljskiharhiva u Budimu, Gradcu, Ljubljani i u Zagrebu. Unadbiskupskom arhivu u Zagrebu nadjoh prilian brojpisama fra Luke Ibriimovia, iz kojih kojeta doznasmo

o njem i o tadanjem stanju u Slavoniji. to se doslijeznalo o fra Luki, veinom se uzuvalo u narodnoj tra-diciji: prii i pjesmi. Ako ima jo poviestne gradje poSlavoniji, u manastirih, a moebiti i u vlastele, ona nije

pristupna, te ju nije dosada nitko upotrebio.Vrela upotrebljenih niesam naveo, da tim itanje

ne otegotim i knjigu ne poveam ; medjutim o pouzda-nosti i izpravnosti podataka, na kojih sam osnovaosvoje pripoviedanje, lako e se svatko uvjeriti, tko oz-biljno nau poviest prouava na vrelih.

Osjeajui i sam neke nedostatke svoga spisa takoglede sadraja, kao to i oblika, predajem ga javnostitjeei se, da sam uinio ono, to sam znao i mogao, aelim od srca i due, da ono, to dobra i plemenita pri-

poviedah o ivotu naih slavnih dvaju junaka: MarkaMesia i Luke Ibriimovia, bude pobudom i uzoromi kasnom hrvatskomu potomstvu!

Radoslav Lopai.

DVA HRVATSKA JUNAKA.

zaetku Turaka ima slina pria kao i o po-stanku Rimljana. Pradjeda Turaka Asena, pri-povieda se, da je dojila vuica, a kad su Turci

osilili, vazda je na atorju njihova velikoga kana bilokoplje sa zlatnom vuicom na iljku. Ve u starom svo-jem zaviaju vadili su Turci gvozdenu rudu, a poslijese uzdrao u njih kroz mnoga koljena obiaj, da su ikan i velikai narodni u znak, koliko gvodje ciene, svakegodine komad razarena eljeza redomice batom kovali.U biesnoj vuici i tvrdu otru eljezu olien je zame-tak i razvitak turske vlasti, a sva turska poviest sve dovrhunca njihove slave i moi, pa i kasnije, jasan jetomu tuma. Gvozdenu tursku desnicu i vuju njihovuud osjetie mnogi narodi i drave, kuda je turska siladoprla. Svuda se obistini poslovica : da trava ne nie,kuda tursko kopito gazi

!

Teko ipak da je ikoji narod, s kojim se turskasila sukobila, gore proao od hrvatskoga. Drave Bu-garska, Srbska i Bosanska propadoe nakon jedne ratnekatastrofe, a narodi tih zemalja podlegoe u jedan mahturskoj premoi. Mnogi pogiboe, mnogi se poturie,ali veina naroda, ma da je postala roblje turskih osvo-jaa, ne iznevjeri se Krstu te osta u staroj djedovini, u-vajui jezik, obiaje i uspomenu na staru slobodu. Hr-vatski su narod vei jadi zadesili; prikopan u vjerskom

Lopai: Dva hrvatska junaka. I

Turska vlast u Hrvatskoj.

pogledu na zapad, stojei u dravnom savezu sa Ugar-skom, sluei donekle interesom susjednoga germanskogacarstva, dobivao je doista podporu i okrepu od zapada:od Ugarske, Njemake i Italije, ali nikada toli izdanui dovoljnu, da se uspjeno i konano obrani od iztonogazmaja, ve sam toliku, da nekako proivi i vjenu straustrai proti turskoj sili. Iz ovoga doba potjee poznatopovjestno ime Hrvatske : antemurale Christianitatis predstraa kranstva, koje je ime doista astno, ali jeu svojih posljedicah nemilo dotuilo narodu i zemlji.

U dugotrajnoj nejednakoj borbi izginu cviet naroda

:

tisue i tisue ljudstva bude odvedeno u teko robstvo,da se poturi i izrodi; mnoina naroda utee prekomora u Italiju, u alpinske priedjele germanskoga car-stva, u razne krajeve Ugarske, i ak u Nizozemsku,gdje je cesar Karlo V. god. 1540. kod Dimkirchena hrvat-ske bjegunce smjestio, dok je samo manji dio Hrvata na-ao zaklon i utoite u svoje brae na uzkoj krpi starezemlje hrvatske, u dalmatinskih prodolih pod zatitomMleia, i na prostoru medju Kupom, Savom i Dravomoko dinoga Zagreba, koji se nije nikad polumjesecupoklonio. Samo se tako moe protumaiti pojava, da jenarod hrvatski, nekada mnogobrojan, krepak i silan,danas skuen na tako malene prostore, a brojem da jepostao dosta slab i neznatan.

Ve na Cetinskom saboru (god. 1527) pominju setuni ostatci starodavne kraljevine Hrvatske, a kad jeiza toga izgubljena krna Lika i Krbava, kad je iza porazaKocijanove vojske kod Osieka i Gorjana propala ravnaSlavonija (god. 1537), a turska sila ojaana miicamipokorenih slovinskih" pukova prevalila podignuta bra-nilita na Vrbasu i Plivi, te posljednji pedalj hrvatskezemlje u Dalmaciji iza smrti junakoga Petra Kru-ia u Klisu osvojila : postala je naa kraljevina po go-tovo krnja, pa se i u slubenih spisih drugaije ni nezove, van : ostatci ostataka (reliquiae reliquiarum).

Turska vlast u Hrvatskoj

Tuna je slika Hrvatsko pod konac estnaestogavieka iza poraza, to ga je pretrpjela vojnami bosan-skih poglavara Ferad- i Hasan-pae. Vladanje republikeDubrovake obsezalo je malene otoke i neto kopnaoko grada i po upi ; Mleii drahu samo dalmatin-ske otoke i poglavite gradove sa oblinjim primorjem,dok je vlast turska prodirala u primorje Makarsko igore vie na nekoliko mjesta do mora izmedju Zadra,ibenika i Spljeta. U sadanjoj Hrvatskoj uvao je morei kopno hrabri Senj, ali ve oblinje Podgorje bilo jebez prestanka izloeno turskoj napasti, odkako Turci Likuposjednue, a Mleii stari Bag do dva puta (god. 1592 i1616) osvojie i razorie. Od Senja je ila medja naBrinj i Otoac, a odatle preko Male Kapele i uz Ko-ranu na stari Slunj, koji je i iza pada Bihake tvrdje(god. 1592) vazda inio uztuk turskim nasrtajem i dinose uzdrao za kranstvo. Poto si Turci teajem godinamnoge puste gradove na medjah prisvojie te ih nanovo naselie, turska se je vlast prostirala po gotovudo napogled Karlovca uzdu Kupe do starodavnogaSiska, koji takodjer Turci ^nikako stalno predobitine mogose. Sva dananja Slavonija sa krajevi oko Mo-slavine, dananjega Bjelovara i Virovitice bila je pod-lona dvjema sandacima, u Poezi i u Cerniku. Polovi-com estnaestoga vieka bili su Turci jo i dublje ovamou kransku zemlju prodrli, osnovavi novu vojnu iupravnu oblast (sandak) u azmi, odkuda ih nakontrideset godina s velikom mukom i znatnim krvoproliemodagnae Hrvati pod vodstvom bana Ivana Drakovia,generala Jurja Lenkovia i ige Herbersteina uz po-mo narodnoga slavonskoga ustanka pod hrabrim Iva-nom Ilijiem.

Pa i sva ova osvojena zemlja ne zasiti turskogapadiaha, a jo manje njegove pae i vezire, koji sva-kom zgodom nastojahu razmaknuti medje Osmanskogacarstva i progutati ostatke kraljevina Ugarske i Hrvatske,

Turska vlast u Hrvatskoj.

udarajui za oita rata a i u mirno doba neprestancekad jaim i, kad slabijimi etami na kranske strane.Pomamni uslied ratne sree i dobra uspjeha drahuTurci, da ne ima na svietu sile, koja bi mogla njihovojsablji odoljeti i da se ne e moi prije ili kasnije nijedankranski narod samostalno odrati. Prezirui gjaure kaoskotove, vriedjahu svojom oholosti i gizdom kran-ske poslanike, to su na Portu dolazili. Vie puta dogo-dilo se pae, da su Turci poslanike, koje su u medjuna-rodnom obenju svikolici ma isto prosvietljeni naroditovali, runo sramotili i okrutno mrcvarili. Kad bi sedopustilo, da oruje miruje, glasile bi o tom izprave,da se sultan smjernim molbam krana smilovao i mirdozvolio, a nikad se ne bi bio trajni mir dozvolio, veprimirje na stanoviti broj godina, i za takove ugovoreo primirju niesu i onako zapovjednici u pograninih po-krajinah marili. Cim su kranski poslanici stupili natursku zemlju, odmah su morali obui ujedno sa slu-gami i pratnjom turske haljine. Xa visokoj Porti niesutakovi poslanici drani kao zastupnici Porti ravnih vlasti,ve kao odaslanici podlonih pukova i hara plaajuihvazala. Kad bi poslanik cesarski stupio pred lice sulta-novo, podao mu je sultan ruke na poljubac, pa ako se po-klisar takovom zgodom ne bi bio dosta duboko poklonio,pograbie ga dvorjanici sultanovi i elo mu do tla prig-nue. Ako se Turkom nije togodj svidjalo ili ako im ses tvrdoglavstva prohtjelo, morao je grdno platiti poslaniki njegova pratnja. Kad se je medjutim novi rat, dakakosamo po volji Porte, izlegao, pridran je poslanik uvojsci sultana ili velikoga vezira, a pratnju poslanikatakovom prilikom zatvorie u tamnice. Prvi poslanikcara i kralja Ferdinanda I. do Solimana bijae Hrvatknez Ivan Hobrdanac, vlastelin u Slatini, te poto sezamjerio junakim svojim dranjem velikomu veziru Ibra-himu, stavie ga u zatvor, gdje je devet mjeseci amio.Xikola Jurii, koji je god. 1530. i sultana i velikoga

Turska vlast u Hrvatskoj.

vezira hrvatski pozdravio, samo je zato bolje proao, toje bio lukaviji i znao turskoj tatini vie zadovoljiti.

Pri takovih prilikah bio je zbog susjedstva turskogatuan i emeran ivot jadnih ostataka Hrvatske. eto-vanja turska nikada niesu prestala, a zemlja je stajalaotvorena neprekidnoj mrzkoj deraini. Svaki mirnirad i gradjansko zanimanje moralo je prestati pod ne-prestanim zveketom bojnoga oruja; gotovo svi varoii gradovi, to ih jote ne bjehu Turci oteli, pretvorenisu u tvrdje i palanke, a gradjani i seljaci u vojnike i et-nike. Pomaui oblinje njemake pokrajine Hrvatsku uobrani, poglavito novcem i zairom, postavie vojne vlastiu Beu i u Gradcu nad veom esti hrvatskih eta nje-

' make zapovjednike, generale i kapetane. Njemaki gene-rali sjedili su u Karlovcu i Varadinu, a kapetani u Se-nju, Petrinji, Krievcih, Koprivnici i po drugih znatnijihgradovih. Isti glavni grad Zagreb imao je mnogo go-dina njemakoga zapovjednika i posadnu vojsku, kojaje stanovnikom ljuto dodijavala. Banska vlast i ustavnasloboda kraljevine mnogo je trpjela od tih stranaca,izmedju kojih nekoji, zlorabei vojnu svoju vlast, po-stae mrzkimi silnici i zatornici Hrvatske.

Obrana zemlje bila je za itava dva vieka samodefenzivnoga znaaja. Jedan jedini ofenzivni pokuaj podgeneralom Kevenhilerom god. 1578., kad se mislilo uzpo-staviti medje na Uni, izjalovi se posve nespretnou voj-vode, a Turke taj neuspjeh na toliko osmjeli, da su nazavoju Une na Krajini postavili novu vojnu oblast(sandak) Ostroku, koju su kasnije poslije pada Biau taj grad premjestili.

Takovo stanje teko su podnosili Hrvati, a poraditoga oajavahu jur i najbolji i najeliniji rodoljubi. Dinoje bilo nastojanje junakih banova Tome Erdeda i IvanaDrakovia, da izbave Hrvatsku izpod turskog jarma iprikupe narod pod okrilje kranskoga vladara; a divanje i viteki karlovaki general Juraj Lenkovi, koji je

Turska vlast u Hrvatskoj.

narod na sve strane sokolio, ete kupio i na sloanrad dozivao dalmatinske Hrvate, koji se pod slavnimIvanom Albertom g. 1596. na junake noge podigoe,osvojivi s pomou Senjana i drugih hrvatskih kraji-nika tvrdi Klis. Jamano bi dobitnici bili i vie uspjeli,da niesu tada Mleani, zavidni svakoj slobodi i sreihrvatskoj a podupirui Turina, osujetili najplemenitijepregnue naih djedova.

Jo jednom oko polovice sedamnaestoga vieka sinunada, da e se Hrvatska izbaviti Turaka, kad 110 prviput iza vie od sto godina gotovo itava zemlja do-spije u svih gradjanskih i vojnih poslovih pod upravuproslavljenih hrvatskih obitelji Zrinskih i Frankopana.Postao je tada banom uveni vitez Nikola Zrinski, ageneralom hrvatskim rodjak mu, elini Vuk FrankopanTraki. Kroz dvadeset i vie godina bio je Vuk sa svo-jimi sinovi, krajikimi kapetani Gaparom i Jurjem, strahi trepet Turkom. Ovim je u junatvu bio ravan brat banova zet Vuka Frankopana, smioni otabenik Petar Zrinski,postavi iza smrti bratove i sam banom hrvatskim.Kako su ove narodne vodje slavodobitno na sve straneudarali i Turke tjerali, te sav na narod bez razlike vjereuz njih prianjao i nastojanje njihovo blagoslivljao i podu-pirao, to bi se jamano ve tada bile razmaknule medjehrvatske domovine, da nije bilo pakosti, zanovietanja i sus-tezanja od strane njemakih tadanjih mogunika. Nemasumnje, da je upravo junako dranje brae Zrinjana iFrankopana potaklo na vojnu Mleane, koji su za rata uKandiji (god. 1648.) prihvatili oruje i u krnoj Dalmaciji,te posluivi se junakimi miicami Hrvata i Srba podvodstvom narodnih etovodja: popa Stjepana Suria, u-venoga Ilije Smiljania, kneza Posedarskoga i arambaeManduia osvojili turske utvrde Skradin i Klis. Bezsumnje bi bili Mleani ve tada mogli predobiti i-tavu dananju Dalmaciju, a moebiti i Bosnu od Turaka

Turska vlast u Hrvatskoj.

oistiti, da su bolje poznavali ud naega naroda i viese unj pouzdavali.

Kad je pak ban Nikola Zrinski razorio mostove kodOsieka i podignuo kao branilite Novi Zrin, te razbioKanikoga pau, a brat mu Petar Zrinski sa suromFranjom Frankopanom god. 1663. kod JurjevihStiena ne-daleko od Otoca hametom porazio vojsku Alipae engi-jia, pau ubio a brata mu, takodjer pau, iva uhvatio

:

sav se narod od radosti prenuo i jako oduevio. Glaso toj pobjedi brae Zrinskih raznese se po itavom kr-anstvu, te su svuda slavili hrvatske sokolove:,u pjesmi iu prozi, u knjigah i brourah, od kojih je nekoliko izalou Njemakoj i u Italiji, ponajvie sa likovi. Poznatizatonik crkvenoga jedinstva Pavao Zori, bivi g. 1663.jo djak u hrvatskom kolegiju u Bolonji, i nesreni vla-dika Gavro Miaki niesu se slagali u vjerskih stvarih, aliobojicu bjee jednako zaniela slava brae Zrinskih. Zorinaime pie iz Bolonje biskupu Zagrebakomu PetruPetretiu 1 : Hvala Bogu dobre novine imamo, dajegospodin Zrini Petar Turke razbil pri Ogulinu i Alipau ubil z dvemi sinovi, a pau janjiarskog ulovil idrugih Turak mnoinu pomoril, a gospodin ban vezirarazbil i Turak mnogo pomoril i potopil u Dunaju i daje vezira otiral od Vivara", dok neto kasnije 2 vladikaMiaki istomu biskupu pie, da je k njemu lovek izi-ao iz Turak i pravo kae, da je turska vojska prelapreko mosta Osekoga s velikim vezirom sto jezeri podSeget, a pod Vivar 80 jezeri Tatara, a to su premaZrinskog Petra Turci, niesu se dali goniti svoje strane

;

boje se Zrinskoga Petra i mnogo ih se skupilo podBija; boje se gospodina Petra. Piite vae gospodstvogospodinu Petru, da bi znali za to. I tako kau, da suna po Turci mrtvi, bojei se obedviju Zrinskih. Uvanjeboje dobie sada kristjani, na presvetli car i gospodin

1 Pismo irilicom od 13. stud. 1663.2 Pismo irilicom od 4. lipnja 1664.

3 Turska vlast u Hrvatskoj.

ban I tako kae, ako izie doli ban, pristati e k njemudoli sto jezer kristjana, Vlaha i Bonjan, i hoe se bitis Turinom, a nami su u pomo, a zemlja je gladnaTurska vema nego li naa".

Ali i pored toli tekih poraza, to ih hrabri hrvatskivelmoe turskoj sili naniee, a i uzprkos sjajnoj pobjedicesarskoga oruja kod svetoga Gotharda pod generalomMontekukulom, sklopio je kralj Leopold, deset dana po-slije reenoga boja, dne 10. kolovoza god. 1664. na dvadesetgodina mir u Vavaru, kojim odrae Turci i za na-pried premo u Ugarskoj, doim bude i hrabrim na-rodnim vojvodam u Hrvatskoj nametnuta stega u dal-njem vojnom napredovanju. Bojei se Turci Zrinskihkao ivoga ognja, teko doekae glas o miru, te vena poetku rujna iste godine poruie paa i age LikePetru Zrinskomu posebnim pismom, da je uinjen medjusultanom i cesarom mir, oni da miruju i ne etuju, molei,da tako bude i na kranskoj strani. Bosanski Ibrahimpaa pak javi, da je vezira i itavoj Bosni zabranjeno ra-tovati, ter posla Zrinskomu konja, jer da je uo ve odsvojih roditelja, da je knez Zrinski prijatelj njegovu rodu".

Zlovolja sbog Vavarskoga mira, pak i druge ne-sgode natjerae bana Petra Zrinskoga do odluka, da jepomislio pribaviti slobodu svojoj domovini i proti tradicijii znaaju hrvatskoga naroda turskom pomoi. To gaaliboe dovede na stratite. Mete, uzrokovan bunomZrinsko-Frankopanskom, upotrebie Turci, te uz nebriguZrinskova takmaca, generala Josipa Herbersteina, kojise u prvom redu brinuo, da si stee to vie imetka izaokupi za krajinu dobra urotnika, razirie svoju vlastpo priedjelih na Krajini i na gradove, koji su utanae-nim mirom imali ostati pusti, kao to Cetin, Kladua,Sturli i druge, a od tada postae turski.

Istom poto je pod Beem g. 1683. ogromna turskavojska najvie s pomou Poljakoga kralja Ivana Sobjes-koga do nogu bila potuena i oholi veliki vezir Kara

Turska vlast u Hrvatskoj.

Mustafa na sramotni bieg prisiljen, te poto su tri godinekasnije kranske ete, prikupljene sa svih strana, osvojilepriestolni Budim, uspjelo je sokolovom hrvatskim, kojisu prije toga u oajnoj borbi proti daleko jaemu nepri-jatelju zalud pogibali, da uzpored sa cesarskom vojskom,ojaanom etami kranskih saveznika i mnogimi sinovinae krvi gotovo sami vlastitom snagom potisnu Turinanatrag u Dinarske planine, pa preko Save i Une u Bo-sanska zaklonita. Kranski vladaoci, sdrueni za vojnepod Beem i Budimom, tvrdo odlue, da samim porazomi biegom Turaka ne bude rat svren. Oni zakljue, daskupljenom oruanom silom predobiju sve evropske zem-lje, to ih bijahu Turci prijanjih vjekova preoteli, i dase Turci posve iztjeraju iz Evrope. I na narod, kojemuje robovanje teko bilo dodijalo, nadajui se dokopatinarodne samostalnosti i kranske slobode, osviesti se iosokoli i ovamo na kranskoj strani i onamo podturskom vlasti, te ustade na noge i kuka i motika paodabravi sebi vlastite vodje i uglednike, oduevljeno po-hiti u krvavi boj za krst astni i slobodu zlatnu.

Ima tomu upravo sad dvjesta godina, to se je hr-vatsko oruje proslavilo kao nikada prije ; to je nakonsjajne pobjede kod Poege konano osvojena okolicaBrodska i iztona Slavonija, to je osigurana krajinaUnska porazom turske vojske kod Zrinja te napokon pre-dobivena Lika i Krbava. Tako je kraljevina Hrvatskadobila od prilike svoj sadanji obseg.

Narod zahvalno jo i danas pominje u pjesmi ipredaji junake i vojvode, koji se u tadanjoj uzoritojborbi odlikovae. Kako je pak ta borba bila u prvomredu vjerska i kranska proti muslomanstvu, iztakoese kao narodni junaci i vodje odlina dva sveenika : uplaninskoj Hrvatskoj pop Marko Mesi, tit kranstvau Lici i Krbavi, a u ravnoj Slavoniji elini i mukotrpniFranjevac Luka Ibrttmovt, prozvan poradi svoga juna-tva : Slavonski sokol.

IO Turska vlast u Hrvatskoj.

Preputajui drugomu, da orise i ocieni doba, kojegase je svrilo u kraljevinah Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavonijigospodstvo tursko i nove se uredbe za nae zemlje inarod upriliile, crtamo ovdje po vrelih, to ih za pred-met pocrpati mogosmo, ivot i djelovanje pomenutihdvaju hrvatskih junaka, elei da njihov primjer potaknei osokoli sadanje njihove potomke na astna i svemunarodu koristna djela.

(jOcrp fMur lu> ^UyC'

HUIUUUIIUIUIIIIIUIIUIIIIIUUIII^^MII!llllllll|lllllllll|||l|l|ll|||||llHIIIHIIIIIIII|l|IHllMllllliinillllll|i|llllllllll!HMIIIII!MMII(llMIIIMlllllllHHI

'nHUMiniHIlIinlllHIlIlIlIlillllllllllllllllHIIIIIIIII^

\v HH H \S^ H ^ \^V v \v ^ H y vH \v v H y \> H ^H {- v v v

II II I I ti I I I I II II I T??T

Pop Marko Mesi.

i.

ad spomenemo ime dinoga junaka popa MarkaMesia, treba da se obazremo na kraj, gdje seje rodio, gdje li djelovao i gdje se vitekimi

djeli proslavio. Mesi je podrietlom i rodom Brinjanin,a svoj raeni i obemu dobru posveeni viek proivioje ponajvie medju planinami Kapelom i Velebitom, ustarodavnoj Lici i Krbavi.

Nema ni u geografskom, a kamo li u etnografskomi povjestnom obziru zanimivijega priedjela u naoj do-movini, nego li je aliboe danas zbog slabe komunikacijedosta osamljena i zaboravljena junaka Lika, to udovi-te prirodnih ljepota, ta kolievka slavnih starih hrvatskihvitezova. Dok je Velebit gusta uma pokrivala a i ostalogorje ovamo prama Kapeli obraslo bilo umom, a podolinah se i humcih sterali bujni gajevi i zelene dubrave,pa i vjetrovi niesu imali maha kao sada, bilo je po visokihravnicah Like i Krbave, u Podgorju, a i po oblinjihdolinah i kotlinah dosta crnice zemlje, koja je svakimplodom rodila, te je bilo dosta prilike za lagodan iudoban ivot naroda ; ali odkako se od elementarnihnezgoda klimatini odnoaji pogorali, te mjesto umekr i litica svuda provirila, ima narod dosta muke, daivi na malo plodnih zemljah, osobito po Lici, gdje

j , Pop Marko Mes.

sada rado vritina raste. Mnogo je toga u tih krajevihteajem vremena na gore okrenulo, samo je ostao svjei zdrav gorski zrak, u kojem il i jedar Lianin uspieva.Ima pria u narodu, da je Spasitelj, kad je sa svetimPetrom putovao, doavi do Bosne blizu Like, Petraupitao: rHoemo li u Liku?" a Petar da je od-govorio: r Xeka Lika bude zdrava, ne emo tamo ! u Odtoga doba ne ima na Lici osim zdravlja nita drugo.

Xa osnovi stare rimske kulture, kojoj ima u tihpriedjelih na mnogih mjestih obilata traga, razvio se uLici za rana narodni ivot Hrvata sa slavenskimi institu-cijami. upe Lika, Krbavska i Gacka uz rieke istogaimena spominju se jo u doba samostalnosti hrvatske

;

osim ovih sterahu se manje upe : Buanska od Pe-ruia prama Pazaritu pod Velebit do Buima ; Bo-acka kod Kosinja na ponoru rieke Like; Podgorskauz more na zapadnoj strani Velebita; Hotuka uz voduOtuu kod Graaca ; Lapaka od Lapca na Unu kodRmnja i Odorja uz Zrmanju kod Zvonigrada. upe tebile su ponajvie plemenske, a od esti i porodine, ukojih drahu pojedine velikake obitelji nasliedno u-panstvo, kao to Gusii-Kurjakovii u Krbavi, ubiiu Lici, u Gackoj Krki Frankopani.

Xa te upe naslanjahu se crkveni kocari biskupijeRabske u Podgorju, Ninske a poslije Kninske u polo-vici Like, Krbavske u Krbavi i u jednom dielu Likei napokon Senjske u Buah i u Gackoj, gdje je podkonac petnaestoga vieka postojala neko doba i posebnaOtoka biskupija.

Uz velik broj naroda po mnogih gradovih, trgo-vitih i selih, to ih spominju listine, a kojim sada odvee esti nema traga, razvio se bujni crkveni ivotsa arcidjakonati, manastiri i crkvami, koje odavaju i da-nas mnoge puste crkve i crkvita. U samom Kosinjuslavio se Bog u sedam crkava. Glasovito je bilo mjestoUdbinjsko. Jo sada nakon pet stotina godina poznaju se

Pop Marko Mesi. t 5

ostatci nekadanje stolne crkve i biskupske palae, gra-djene od etvrtasta kamena u plemenitom slogu. Ukusnoizradjenih u kamenu stupova, prozornih obloga, vratnicai grobnica ima jo i sada kojekuda razbacano okostarih sgrada. Od manastira spominjemo samostane :bielih fratara (Pavlina) sv. Marije u ainu kod da-nanjega Dolnjeg Pazarita, utemeljen od roda Drako-via, pa u Galovcu kraj Plitvikih jezera, od kojih supisma veom es-ti glagolska nedavno iz Zagreba u Bu-dim odnesena, zatim franjevake manastire u Grebenarukod iroke Kule i sv. Ivana vie Medka pod Velebitom,kojemu je jo god. 15 12. na molbu gvardijana Ivana Vra-nia Ivan Hrvatini, pan meju plemenitimi ljudi kra-ljevinu u Liki" dopitao dio desetine Like. Uz velmoeubie, Kurjakovie i Krke knezove (Frankopane),koji posljednji drahu u Lici i u Buah na poetku pet-naestoga vieka velika imanja, poglavito grad Novi ipod njim jo drugih dvanaest gradia, a medju timiOstrvicu i Ote, a u Podgorju Jablanac i Starigrad, za-stupana su bila u krajevih s ove strane Velebita naj-starija hrvatska plemena : Kaii, Mogorovii, Gusii,Tugomirovii, Slavkovii. Gacka se ponosila svojimplemstvom: Kolakovii, Selievii, Novakovii, Vladi-ii, Orekovii, Dujmovii, Markovii, Pesarii i dru-gimi, koje svekolike ne moemo ovdje izbrojiti. Mnogirodovi, to prednjaie u hrvatskih upah u dananjojDalmaciji, cvjetali su u isto doba takodjer u Lici i uKrbavi; tako je bilo Utienia u Gomiljah u Lici iKamicu na Krki ; Drakovia u ainu u Buah i uBilini u Kninskoj upi; Peruia u Buah i u Zadarskojokolici, gdje ima i sada mjesto Perui.

Kao to svuda po srbskih i hrvatskih zemljan, takoje i u Lici bilo od davnih vremena Vlaha. Ovi se spo-minju uz Hrvate pod Zvonigradom u upi Odorji u jed-noj listini od god. 14 12., izdanoj po kralju SigismunduIvanu sinu Nelepia od Cetine, pa i u drugoj listini

15

PP Marko Mesi.

istoga kralja od god. 1432., kojom zalae Nikoli knezuKrkomu za 40.000 dukata mnoge gradove u Hrvatskoj,grad Visu

;i upanije Liku i Poljiku i sve hrvatske

Vlahe (omnes Valachos regni Croacie). Ne marimo izpiti-vati, kojega su podrietla bili ti Vlasi, ali je sva prilika, dasu Vlasi Liki u to doba govorili istim jezikom, kojimi ostali Hrvati. Da su rimsku vjeru sliedili, ne moe po-sumnjati nitko, koji poznaje naelo, to je u srednjemvieku svuda u Evropi vladalo, da je u dravi i u vla-daru oliena i vjera, koju je valjalo svim dravljanomprigrliti. Za nas vriedi glede njih ono ime, koje se uizvornih spomenicih sauvalo.

Dok niesu elementarne nepogode toliko poharalehrvatske planinske priedjele, rodila je Lika i Krbavaobilno i itom i voem a i vinom. Po Lici je tolikorodilo vina, da je od toga bio znatan dohodak icrkvi i biskupom, a osobito je vrstno vino rodilo poglavicah oko Pazarita i Kosinja, gdje je danas golastiena. Stoke je bilo puno i svake vrsti. U Poitelju nesamo to je bio glasovit zemaljski arkiv, koji je kasnijeu Rab i kojekuda raznesen i propao, ve je bila i zna-menita Karlovieva ergela plemenitih konja.

Da je u tih priedjelih ivio imuan narod i oda-brano plemstvo, nastojei i kulturno se razviti, dokazujupreostali gradjevni spomenici u podorih gradova icrkava, naroito na Udbinji, u Komiu i u Kurjaku,gdje ima tragova nekadanjim dobro gojenim vrtlovomi cvietnikom sa biljkami, koje sada ne rastu u Lici.Da se je neko osobito kod plemstva i sveenstva mariloi za pismo i za knjigu, navlastito slovinsku, kojom sejedino u tolikih crkvah Bog astio i slavio, svjedoinekoliko u Lici nadjenih i tamo postalih prekrasnopisanih i ureenih glagoljskih rukopisa, od kojih ovdjeiztiemo pisani po vikaru Likom, popu Blau Bobincu,g. 1435. glagoljski misal, pak glasoviti Klotzov misal,od g. 1368, koji je bio svojina kneza Novaka u Lici. U

Pop Marko Mesi. i n

starom Kosinju tampale su se neko glagolske knjige,i to prvi put na hrvatskoj zemlji.

Upravo kad se narodni ivot u Lici najbolje staorazvijati, dotui toj pokrajini turska bjesnoa, osobitoposlije pada Bosne. Strae, to ih je kralj Matija biopostavio na dolnjem Vrbasu, odbijale su Turina jo ina poetku estnaestoga vieka kojekako, ali tamo gorena Dinari kao da je bio put otvoren turskoj bujici, kojaje sve vie prodirala u planinsku Hrvatsku, gdje narodnije imao ni odkuda pomoi, a sam nije imao dovoljnesnage, da tolikoj sili odoli. I zbilja : na rieci Plivi, pakna izvoru Une najprije je Turin u Hrvatsku prodro , ave pod konac petnaestoga vieka uklonie se iz tihstrana mnoge hrvatske obitelji: Hlapii (Alapii), Ko-lunii, Lenkovii u austrijske pokrajine njemakih cesaraFriderika i Maksimilijana, koji su za obranu od Turinavie marili, nego li slabi hrvatski kralj Vladislav.

Gornja naa Krajina trpjela je osobito mnogo odMartoloza (turski etnici, preteno krani), koji ujednosa Turci g. 15 14. nemilice poharae i popalie svu Liku iKrbavu. uveni ban Ivan Karlovi, posljednji od rodaKurjakovia, branio je vanrednim junatvom svegasvoga vieka svoj zaviaj, postojbinu svojih djedova; alinapokon podlegne premoi, te ostavi (god. 1527.) po-slije mnogogodinjega ljutoga boja, u kojem je svakipedalj zemlje nakvaen dragocjenom krvi hrvatskih mu-enika, rodbinska svoja imanja. U posljednje dane ivotabio je na toliko osiromaio, da nije imao kamo smjestitistarice svoje majke, koja se, jadna i nevoljna, od nemilado nedraga potucala po tudjih pragovih. Bana Karlo-via spominje po Lici i Krbavi jo i danas i kamen i ivarie. U Mutiliu i u Visuu blizu Udbinje ima podor Kar-lovievih dvorova. Na njega sjeaju Karlovieva korita,a mjesto na rieci Lici izpod staroga grada Otea,medju Peruiem i Pazaritem, gdje je bio stari prevoz,zove se i danas Karloviev brod. I pjesma i pria slavi

Lopai: Dva hrvatska junaka. 2

18

Pop Marko Mesi.

junatvo Karlovia bana, te pripovieda, da je ban i Kar-lovac sazidao; samo je neslana i od kasnijih doseljenika,koji ne mogoe staru predaju vjerno sauvati, izmiljenadosjetka, da je Karlovi oteo bio djevojku Mandu Bog-danievu i zato morao pobjei iz Like na Karlovievbrod, kao to je nesgrapno te neosnovano i ono, to jegod. 1 70 1, pop Plaanski Mihajlo Buni na sudu kazao,da je Karlovi Liku prije propasti sam orobio bio i da suju zato Turci lako osvojili. Slika bana Karlovia hrvat-skomu je povjestniku jasna iz mnogih suvremenih izvje-taja i iz stotine pisama Karlovievih ; ali na njoj nemaljage niti sramote, ve je ona jasna i svietla, te nam pri-kazuje iskrena i mukotrpna rodoljuba i pravoga neustra-iva kranskoga viteza, kakovih poviest malo poznaje.

Kapetan Senjski Gapar Rab, koji je mnogo godinakao krajiki zapovjednik u Hrvatskoj probavio i naeprilike dobro poznavao, izviestio je god. 1577. bekomudvoru, da su Vlasi i Martolozi pae Livanjskoga i Her-cegovakoga god. 1524. iznenada na sam mesopust noubili navalili na Karlobag, bogatu tada varo, u kojojje mitnica na godinu etrdeset tisua dukata davala, igizdavu palau knezova Kurjakovia poharali i popalilite odveli u suanjstvo cielo stanovnitvo osim nekoli-cine, koja se spase biegom na oblinja ostrva. Tvrdja nadvaroem, vele, da se je iza toga jo est godina drala,ali poto su iza smrti bana Karlovia, koja se dogodila uMedvedgradu kod Zagreba g. 1531., Martolozi, turskikonjanici i pjeaci neprestano Liku pustoili, a sirotinjaLika nikud od nije dobila pomoi, ostavili su HrvatiKarlobag i jo drugih dvadeset gradova i varoi u Lici iKrbavi. Tako napokon konano zatru Turci kranskovladanje u tih starih hrvatskih krajevih.

Plemstvo, sveenstvo i narod, na koliko ne bude za-sunjen ili posjeen, ostavi otinske zaviaje u Lici iKrbavi i zakloni se na sve strane, najvie pak u oblinjatvrda mjesta: Senj, Otoac, Brinje, Biha i Slunj, kamo

Pop Marko Mesi. ig

se sgrne ljudstvo za oruje sposobno, da kao prvi kra-jinici na kraljevoj plai brane i uvaju kukavne ostatkekraljevine Hrvatske. Medju vitezovi, koji su po glasupopisa od god. 1540. i 1550. krajike gradove, naroitotvrdi Senj, od turske napasti branili, spominju se uzIvana Lenkovia, Pavla Juriia, Antuna Tadiolovia,Ivana Klekovia, Franju ubrania, pjesmom mnogo spo-minjana Ivana Senjanina, Jurja Daniia, takodjer i AntunDrakovi, Prerad Kukuljevi, Ivan Maurani, PavaoLopai i mnogi drugi, kojih se prezimena jo i danasuju u naem narodu. Neosnovano je rad toga nagadjanje,da su Senjski uskoci srbskoga ili bosanskoga podrietla,poto je Senj, na koliko nije imao dovoljno starih svo-jih stanovnika, naseljen bjegunci iz oblinjih hrvatskihupanija Like i Krbave i samo donekle vitezovi PetraKruia iz Klisa, koji su pak svikolici bili Hrvati iodrjeiti privrenici rimske crkve. Dakako da se jemnogo naroda iz planiskih priedjela Hrvatske i u drugedalnje krajeve preselilo, a plemstvo liko, krbav-sko i gatansko dopre a u Ugarsku i Austriju Mibismo mogli na stotine rodova navesti, koji su od iskonaiz planinske Hrvatske, pa su u strane zemlje poslije do-spjeli, te sada ili jo cvjetaju ili su pak ve izumrli. Isada ive grofovi i baruni Horvat-Petrievii od Barletei Radunovca u Ugarskoj, a plemii istoga imena i predi-kata u Obrei kod Zagreba, plemii Bartakovii od Kuk-lia nastanili se u Ugarskoj, doim su u Hrvatskoj znaneporodice : Lovinii od Lovinca, Krelii od Krbave, He-rendii od Buana, akovii od Vrhovine, Vekoviiod Like. Knezovi Peruii odoe u sjevernu Ugarskumedju Slovake u Velike Bite u Treninskoj upaniji,Budaki od Budaka i Mogorii od Mogoria u okolicuKarlovca, baruni Mikulii od Lapca u Morave kodZagreba, ali im se ve prolih vjekova koljeno zatrlo.Ban Ivan Karlovi nije imao od srdca poroda, a objedruge loze Kurjakovia : knezovi Mrzinski od Korjenice,

*

2o PP Marko Mesi.

koji drahu poetkom estnaestoga vieka imanja okoZagreba i Virovitice, i knezovi Posedarski od Pose-darja kod Zadra, ve su davna izumrli. Samo jo imabaruna Gusia od roda Jurja Gusia, kapetana Brinj-skoga, a vlastelina u Brlogu i u Gusi-gradu, koji je okopolovice estnaestoga vieka u Kranjsku uskoio i tamodostanuo imanje Gradac kod Crnomlja.

Starinski plemii: Turii, Dujmovii, Mudrovii,Orekovii, Bogdanii, Juriii, Kolakovii uztrajaepak kroz sva vremena i za vladanja turskoga u svojojdjedovini, samo to se u doba najee turske napastizaklonie za oblinje kranske utvrde. Oni su jedinipredstavnici starih hrvatskih plemia u gornjoj Krajini.

Vei dio Like i Krbave bio je mnogo godina pust,samo u Podgorju drale su kraljevske strae jo kojihdesetak godina Starigrad i Jablanac. Turci uvrstie Ud-binju, Buni i Mrzingrad, a njeto kasnije (god. 1553.) po-sjedne Malko-beg Perui. Ali poto je Ferad-paa izasretne vojne veinu hrvatskih gradova na Uni osvojio,prohtjelo se Turkom g. 1576. Like i Krbave te stanuu njih Vlahe naseljivati. Naseljivanjem tim upravljao jebeg Livanjski, a taj obree novim naseljenikom, da e radipae, i da se primakne k moru, posjesti Karlobag, to jeipak preprieio kapetan Gapar Rab, postavivi unj prijetoga posadnu vojsku. U Karlobag smjerahu Turci premje-stiti svoje brodovlje iz luke Obrovake, da odavle plja-kaju Vinodol, Rieku, Trst, Kras i Pivku. Nai upoznaeodmah pogibelj, koja je prietila Senju i itavu primorjuturskim posjednuem Like, pa zato nastojahu iz petnihila, da odanle odtjeraju Turke i Vlahe. To im ipakuzprkos hrabrosti Senjske vojske ne podje za rukom.Mjere, to su tada poprimljene za tamanjenje Turaka iVlaha u Lici, bijahu uprav mrzke. Mjeseca srpnja g. 1583.bude naloeno kapetanu Rabu, da etuje neprestano poLici i Vlahe hvata, a koliko ih uhvati, da ih prodakao roblje preko mora. I zbilja su takovi robovi u Si-

Pop Marko Mesi. 2 I

ciliju prodavani, a za udo je, da je tada takova roba nalaprodju medju krani. Takova trgovina s turskimi ro-bovi uzdrala se i poslije dugo, a Turci, kako narodnapjesma kae, najvie su zazirali od prodavanja robija tur-skoga preko mora u Krf (Corfu) ili na Maltu. Gro-zan napadaj Karlovake i Senjske vojske na Liku bioje osobito mjeseca rujna g. 1584, kad je Ribnik, tadanjesielo Likoga bega, osvojen i razoren, okolica Bilaja,Debele (iroke) Kule, Vrebca i titara popaljena i po-harana, 314 ljudi zarobljeno, stoke do 2000, a sitna blagaoko 5000 komada zaplienjeno. Uhvaena kadiju Rib-nikoga i hajduka rmara, rodjena kranina, koji jeTurkom bio prebjegao i do zla boga kranom dodijavao,dobio je nadvojvoda Karlo u tajerskom Gradcu na dar.

Poradi ovakih kranskih provala vrati se nekolikonaseljenika natrag u Bosnu, ali uzprkos tomu ostale suLika i Krbava odslije kroz sto i estdeset godina turskapokrajina. Od toga doba poinje oblast sandaka Li-koga, koja se je prostirala uz Velebit prama Senju, Brinjui Otocu, te obuzimala sjeverni dio dananje Dalmacijedo rieke Krke prema Skradinu i Obrovcu: Kotare,Bukovicu, Liku i Krbavu. Beg je obino stolovao unekadanjoj hrvatskoj priestolnici Kninu, dok su s ovestrane Velebita bile glavne utvrde i siela kapetana i diz-dara : Udbinja, Perui i Ribnik. Tada razirio se geograf-ski pojam Like, te se Likom zvao sav prostor medju Vele-bitom i Kapelom. Slavoncem i Srbom, koji zemlju iz blizane poznaju, i danas je sva gornja Krajina Lika, a ta-monji itelji sami Liani. Narodna pjesma vazda zoveLiku, da je iroka ili vrhovna. Gotovo svuda smietalisu Turci na granicah pravoslavne krane iz Srbskihzemalja i iz Bosne, u koje se mogahu podpuno pouzdati,pa im doputahu prilinu vjersku slobodu u patriarijiPekoj, koja bijae pod zatitom velikog vezira MehmedaSokolovia za rodjaka mu Makariju oko polovice estnae-stoga vieka obnovljena, i to za pravoslavne Srbe u turskoj

2 2 PP Marko Mesi.

dravi. Posjednuvi turske age i spahije zaputene gra-dove i kule kranskih velikaa i plemia naselie kr-ansku raju kao kmete. U Lici i Krbavi nije bilo begovasa velikimi imanji, ve je svaki aga drao samo ponekoliko kmetova, ali ni jedan vie od estdeset. Feudalniodnoaj nije se razlikovao mnogo od onog na kranskojstrani, jer su Turci bili konservativni, malo mienjali, istare zakone i obiaje pridrali, osobito ako su im uprilog bili. Kad je spahija enio sebe ili sina, ili kerudavao, te je trebalo svatove doekati, tad je morala rajadavati, to je mogla : volove, ovnove, med, maslo, vinoi rakiju, a jeam za konje.

Sliku o ivotu naroda za gospodstva Turskog uLici i Krbavi, na koliko ju ne riu sauvani pismenispomenici, divno razjanjuje narodna pjesma, osobitopjesme Muhamedovaca u Krajini (bosanskom dielu stareHrvatske) medju Unom i Vrbasom, kamo je vei dioTuraka likih god. 1689. uskoio. Liki Turci i Vlasipoznati su kao veoma ratoborni i hrabri zatonici, do-dijavajui etovanjem i pljakanjem sve do Kranjske iIstre. Na sreu, da su im glede junatva i smionstvaravni bili, a okretnou i domiljatou ih pae nadkriljivalisrdani Senjani, Otoani i Brinjani, jer bi inae itavoprimorje za kranstvo bilo propalo. Po pjesmi bila jeLici zadaa, da uva granice u jednu ruku proti mleta-koj Dalmaciji, u drugu pak proti kraljevskoj (cesarskoj)Hrvatskoj. I u vrieme mira izmedju njemakoga cesarater principa mletakoga s jedne strane a sultana s drugestrane, Lika nije mirovala. Mali rat, etovanje, otimanjedjevojaka, dvoboji, zatrke (tranje) bijahu na dnevnomredu. Na etovanje silila je kadto like Turke nevoljai glad. Kad nije nekoliko godina bilo etovanja, sva sulika gospoda na donje grane spala, jer su zaboravilaorati i kopati, pak je trebalo traiti kakvu takvu za-djevicu, da se pomognu. Ali ma kako je bilo nevoljno

Pop Marko Mesi. 2 *

stanje Turaka, ipak su oni bolje ivjeli od kranskihkrajinika, koji su goli, bosi Krajinu uvali.

Osobitom romantikom opisuje narodna pjesma do-gadjaje, koji su se tada u Lici sbivali. Sreditem tihdogadjaja bio jim je to pokretnik, to ravnatelj ili baremsvjedok uveni Mustaj-beg od roda Lipovae, oenivise Marulom, kerkom Alaj-bega likoga. On si sa-gradi na Udbinji kulu te posta poglavicom Like, pa kaotakov bio je pouzdanik sultanov i vezirov, dua svemu,to se u tih krajevih daleko od cara i vezira dogadjalo,pravedan i strog ujedno, dielei dobro i zlo sa svojimiLiani i LTdbinjani. Za turskoga gospodstva u Lici krozsto estdeset godina izmienilo se vie poglavara ; njekoji seod njih u ratnih izvjetaj ih spominju ; ali narodna pjesmapoznaje i slavi samo Mustaj-bega likoga te spominjenjegovu smrt i gubitak Like. Spomenici pak poznajudva Mustaj-bega, pae na bosanskoj krajini: Mustaj-bega, kojega ete razbi Juraj Frankopan Trakigod. 1656. kod Kriani-turnja uhvativi pau iva, kojije paa do mala od zadobivenih rana umro, i drugogaMustaj-bega, kojemu je god. 1676. u boju glavu odrubioMikulica Orikovi, Otoanin. Pjesma kae, da je Mustaj-beg izdajom Kozlie Hurem-age poginuo, a etiri go-dine iza njegove smrti da je i Lika dola pod cara

;

ali je oevidno, da pjesma nije godine pogodila.Dok je Mustaj-beg u Lici ivio, nije bez njega

bilo veega boja, niti zamanijega etovanja, a bogme nitisvatovanja. Zlo je proao, tko se bez njega ili njegovaznanja s krani i najmanje pokresao i u boj upustio.esto puta dolazi on u pomo, kao da je s neba pao. Nje-gova se rie ula i potovala kao rie korana. Sve muse pokoravalo, ali i on je, to je bilo vriedno, nagradjivaoa kaznio zlo, bivi uzor pravedna i hrabra tirana.

Savjetnici i glavniji slubenici i pomonici Mustaj-begovi bijahu: siedi, 130 godina stari, Cejvan-aga, Ud-binjski dizdar, Grdan Mustaf-aga Hurem-aga Kozlia, sa

2 a Pop Marko Mesi.

Krbave Glumac Osman-aga i dizdari (porkulabi, zapovjed-nici gradova) na Lici i Krbavi: u Ribniku, Buniu i Ploi.Zloglasni su bili osobito Ploanin Alija, pa zakleti mrziteljKrsta, Hrnjica Mujo, buljuk-baa na Kladui, koji se rodiona Udbinji u Krbavi, a u Petrovoj gori poginuo.

Xa glasu je bila i Udbinjska mehana, u kojoj su sekrajiki Turci sakupljali i dogovarali, kako e se razbi-jati s kotarskimi serdari i cesarskimi kapetani, na kojuli stranu na pljakanje izpanuti.

Pjesma je malo obiteljskih imena turskih aga sa-uvala, a tako isto malo ima u njoj imena barjaktara idrugih junaka. Obino imaju Turci ime ili po mjestu(Vrhovac Al-aga od Vrhovina), ili po otcu ili po slubikao to : Cejvanagi, Dizdarevi. Vie otmenijih Turakapoznajemo pak iz kranskih izvjetaja. Pod kraj vladanjaturskoga u Lici bila su glavnija i bogatija vlastela : uGospiu age Senkovii, u irokoj kuli bezi Kozlie iliKozliii, iz kojega se roda oenio otac Muje Hrnjice;na Udbinji Xazup-aga Grizi i Ahmed-aga Lipovac,kojemu odvede Ilija Smiljani bulu, ali ga Turci do-stignu i ubiju u Vujaku, te napokon u Buimu, Bru-anih, Rizvanui i u Otarijah Rizvan-aga Lenkovi,bez sumnje srodnik glasovitih generala Ivana i JurjaLenkovia. Od ostalih turskih aga i spahija u Lici spo-minjemo: Uzunlie, Kulenovie i Filipovie, kojih po-tomci jo i sada u Bosni ive; zatim Izmajlovie, Imbri-ie u Grebenaru, Gjulie. Nurkie, Opardie, Nemie,anie, Kurtagie, Bosnie, Pervanie, Krivaie, Br-darie, Delalie, Farkaie i Kurtie, a ovi potekoe kojeod staroga bosanskoga, koje pak od hrvatskoga koljena.

Spomenusmo, da je svaki aga i barjaktar imao ponekoliko kua kmetova, krtene raje. Nad rajom bijahuknezovi kao povjerenici i pouzdanici spahija te obinoi prijatelji im. I raja morala je, kad je bila potreba,ratovati te je bilo mnogo kranske raje u svih zama-nijih vojnah, kod obsade Gvozdanskog i Bia i u boju

Pop Marko Mesi. 25

kod Slunja god. 1584. Kad je raja morala na vojnupoi, imala je svoje posebne zapovjednike. Takov za-povjednik i ljubimac Mustaj-begov bio je Stjepan Malj-kovi, kojega esto lika pjesma spominje. On je uz Uskok-Radovana desna ruka Mustaj-begova, i bio je krvavijiprotivnik svoje kranske brae, nego li sami njegovimuhamedovski poglavari i pobratimi prema poslovici :gorji poturica od Turina.

Age su morali drati po nekoliko vojnika konja-nika ili pjeaka, pa im je valjalo uviek biti spremnimiza vojnu. Za to su age imale plae od cara, te je umnogo obzira uredba turska za uvanje Krajine naliilauredbi na kranskoj strani. Kad je trebalo vojsku podi-gnuti, Mustaj-beg bi na knjige pozivao obino prvake poLici, a kadto i susjedne pae i begove od Livna i Bia, odKnina i Vrlike, od Glamoa, Kladue, Krupe, Kostaj-nice, Vrane i Skradina. Pjesma govori o estdeset ietiri grada u Lici, ali se imenice spominju uz Udbinjui Ribnik samo jo nekoji : Gospi, kojemu ne ima tragaza prijanjega kranskog doba ; Graac, Buni, Radu,Ploa, Novi, Perui, Vrhovi (Vrhovina) i Turjanski.

Kao to su na kranskoj strani pojedini odliniji ipouzdaniji zapovjednici tako god. 1698. kapetan ogu-linski Sigismund Znika od viih zapovjednika ovlatenibili, da zgodnimi prilikami i kad bude nuda etuju uturske krajeve i tamo uznemiruju, tako i kod Turakabijahu postavljeni buliuk-bae (etovodje), svaki obinosa 30 pandura, koji su s etami oko granice hodali,kranske ete traili i razbijali, svatove doekivali ihvatali, te uhodili kranska sela i varoe. Kad je tre-balo bre bolje etu prikupiti, da se ide kamo u pomo,ili ako bi neprijatelj nahrupio, onda je Mustaj-beg sa-svim onako, kako je bio na hrvatskoj Krajini obiaj,dao u Udbinji, kao na glavnoj utvrdi, pucati iz topovaoglasnika, a po drugih mjestih i gradovih bi se odzivalitopovi i muari, i tako bi iao glas od mjesta do mje-

26 Pop Marko Mesi.

sta : svak bi konja uzjahao i begu na Udbinju poletio.Tko je prvi begu doao ili prvi za neprijateljem poao,kransku glavu odsjekao i kranina iva dopremio,taj je bio begu miliji, a nagrada mu nije izostala.

Xa koliko poznajemo like Turke iz pjesme, njihovje obiteljski ivot bio ist i uzoran. ene i keri ljubei tuju svoje mueve, odnosno roditelje i brau; por-tvovne su do kraja, pa i prave junakinje. Mnoga dje-vojka ide za brata na mejdan, ili nosi barjak pred e-tom, dakako preobuena na muku. Mnoga majka pre-gara sinove kao prava partanka.

Malo koji liki Turin imao je vie od jedne ene.Spominju se u pjesmi junaci, koji su imali Turkinju iVlahinju za enu, ali se potonja nije poturila. Malokada udao je otac ker proti volji njezinoj, ve je onauzela vjerenika, kojega je voljela. Po svemu se vidi, dasu bili liki Turci zdrava i jedra eljad, u obiteljskomi drutvenom ivotu moralni i uzorni, te samo zbogvjerskog fanatizma goropadni i kadto okrutni u borbis oblinjimi krani.

Dok su Turci raju vie trebovali za obranu Like odvanjskih navala, postupali su s njom obzirno i blago ;ali poto su svoje gospodstvo po njeto uvrstili, bilo jeturskim kmetima kojekako. Nesmiljeno je postupaos rajom novi beg u Ribniku god. 1609., a kmetovi, ne-mogavi toliki zulum podnositi, pobune se proti begu,ubiju njegovih pet delija i obsjednu bega u tvrdji Rib-nikoj. Beg nekako pobjee iz kule, a kad je na tububegovu htio paa Banjaluki kmetove kazniti i vojskomna njih se spremio, pobjegoe njih 550 ovamo pod Br-log. Ve je tada namjeravalo i vie Vlaha, naroitoknez Topi sa 80 porodica, naseliti Podgorje ; trigodine kasnije uskoilo je mnogo raje u okolicu ogu-linsku. Za seobu krana iz Like radili su tada osobitonjihovi pouzdanici Nikola Drakovi, starinom Lianin,Toma Mili te kapetan karlobaki Gapar Stipanovi,

Pop Marko Mesi. 27

veliki junak na senjskoj Krajini, koji su molbe a narimskoga papu upravljali. Vea seoba naroda iz Liitesliedila je istom trideset godina kasnije. Karlovaki ge-neral Vuk Frankopan provaliv godine 1639. s velikomvojskom u Krbavu, dopremi Vlahe iz Petrova polja inastani ih kod staroga Frankopanskoga grada Vitunjablizu Ogulina, dok se korjeniki Vlasi, koje bijahuTurci, nakon pada Bia g. 1592. u tom kraju smjestili, do-selie ovamo u Luane kod Brinja god. 1642. na velikualost i nevolju Brinjana, a poslije god. 1655. u okolicutada jo pustoga grada i mjesta Plakoga. Ovi su ko-rjeniki Vlasi malo bili pouzdani, plaajui hara na objestrane : i generalu karlovakom i turskomu pai, te slu-ei i Turkom i naim kao uhode, a dugo se nemo-gahu odluiti, da ostave svoju postojbinu. I danas je nazlom glasu nevjera korjenika na Krajini.

Junakim dranjem Vuka Frankopana i njegovihsinova Gase i Jurja stjerani su liki Turci u tjesnac,osobito od senjske Krajine, kojoj su oblinja do Vele-bita sela plaala danak jo za kralja Rudolfa II., pazato odluie Turci oko polovice sedamnaestoga vieka,izbaviti se toga nemiloga poloaja pod svaku cienu, kudpuklo da puklo. Turci prodru vojnom silom u Podgorje,pokuaju uvrstiti puste gradove Stari Perui i Prozorackod Korjenice, ali budu suzbijeni od hrabrih Franko-pana. Da osigura Podgorje od navale turske, kanio jeVuk Frankopan opet podignuti po Mleanih razoreniKarlobag, na to je dodue bila privoljela i cesarskavlada, ali poto nije bilo za to potrebna novca, moraose posao odgoditi. Nastanjeni su pako god. 1646. u sv.Jurju Vlasi rimske vjere, od kojih se ipak jedan dioporadi progonstva kapetana Senjskog Albrehta Herber-steina ukloni pod okrilje mletake drave.

Poto je pak god. 1663. Petar Zrinski kod Jurjevihstiena onako grozno Turke pomlatio, slab je i nevoljanbio u napried ivot Turkom u Lici se silno. Oni se silno

28 Pop Marko Mesi.

bojali Kotarana i Senjana, a trpili su i glad i svako drugozlo poradi siromatva, koje je bilo zbog obega neradasvuda mah preotelo. Rodoljubivi hrvatski povjestnik Pa-vao Vitezovi, koji je kao suvremenik i oevidac tadanjestanje u Hrvatskoj dobro poznavao, pripovieda u hrvat-skoj kronici, da su se Turci g. 1678. za navale Kotarana uLiku na poviku: A, Juria Senjanine, evo Turci" takosilno bili uplaili, da smjesta pobjegnue velikom svojomtetom i sramotom, bojei se, da na njih udara glaso-viti Senjski junak Juria Balenovi.

Kao to pjesma spominje, da je Budimska kraljicaza provale silnoga Solimana god. 1526. sanak snila, dae Turci kralja pogubiti i priestolni Budim osvojiti,tako je i:

San usnila ljuba FazlaginaNa Udbini u kuli kamenoj

Modar s' oblak uz nebo podvioOd Otoca i Brinja kamena.

Strasnu maglu gospe opazila,Pola j' mutne, a pola krvave.

Moj Ahmete, u mene jedini,Sjedi sine majci na kolina,Da ti sanak u odaji kaem:

Goni doru niz Liku Ribniiu,Pa ti kai dizdar Halil-agi,Neka uva kule na ojluku,I Ribnika bila na bogazu

;

Ja se, sine, bojim Otoana,Otoana i s njima Brinjana.

I tako kae i narodna pjesma oajno razpoloenjeTuraka u Lici i prije, nego li se katastrofa pod Beemdogodila, kao to je u pjesmi takodjer i slutnja izraena,da e propast turskoga gospodstva u Lici stii od ka-mena Brinja.

Pop Marko Mesi. 20

II.

Medju vitekimi porodicami, koje izgubivi svojastarinska imanja, sluahu u kraljevskoj vojsci na Krajini,spominje se ve u prvo doba, kako Turci planinskuHrvatsku pod ma okrenue i svojoj vlasti pokorie, ihrvatska obitelj Mesia. Ne zna sa pravo, gdje joj jeiskon; ali poto je Brinje poslije, kako je u zimi god.1530. od Turaka obsjednuto a mjesto pred gradom samanastiri i crkvami popaljeno, god. 15^7. od VukaFrankopana poradi bolje obrane izrueno krajikim ka-petanom kralja Ferdinanda, pa na novo naseljeno, ivjelisu Mesii u Brinju, te je god. 1550. u posadi brinjskojpod kapetanom Franjom Mudroviem sluio Ivan Me-si, pradjed brinjskih i u obe krajikih Mesia. Ovogasu unuci bili Marko Mesi, zastavnik vojske brinjske iBlako Mesi, takodjer astnik u toj vojsci, koji su obakao pouzdanici brinjskoga puka podpisali god. 1645.sa vie krajikih astnika, kapetanom vlakim VickomBogutom i popom Manojlom, medjani list medju Bri-njani i u okolici naseljenimi Vlasi za uzbraniti vee irizinije nesloine i po tom vee smetnje i krvi pro-lia". Medjutim se Mesii razgranie i preko Kapele uOgulin, gdje je bio na poetku estnaestoga vieka knezBernardin Frankopan u mjesto razorene Modrue nazgodnom mjestu u klancu, kuda su Turci na etovanjeprolazili u oblinju Kranjsku, podigao grad i crkvu,posveenu sv. Bernardinu, koja jo i danas polag sta-roga grada stoji. U Ogulinu sluio je, poslije u vojscikapetanovoj, ve pomenuti Marko i brat mu ili baremrodjak Ivan Mesi. Poveljom kralja Leopolda od 24.rujna g. 1668., kojom se potvrdjuju slobode ogulinske, po-dieljene god. 1623. po knezu Vuku Frankopanu kaovlastniku ogulinske i vitunjske gospotine, budu posta-vljeni obini ogulinskoj etiri vojvode : Vuk i Ivan Pu-karii, Nikola Turkovi i Ivan Mesi, a za svu etvo-

8

w

P

4o

g

aoa80

3

80

o

80

Pop Marko Mesi. 21

ricu kae povelja, da su drani od starine kao plemiiu kraljevoj vojsci.

Od zastavnika brinjskoga, a poslije strametraogulinskoga, rodi se oko god. 1640. pop Marko Mesi.aliboe to ne znamo za dalnje rodbinske odnoajeMarkove, ali poto su mu tada ve odlini brinjski ple-mii Holjevci rodjaci bili, a on je Holjevce vazda titioi u dobre slube postavljao, to drimo vjerovatno, da jeMarkova mati bila od roda Holjeveva. Ne znamo ta-kodjer pravo niti to, gdje je Marko nauke svrio ; posvoj prilici pak da je on kao sin odlinijeg i imuni-jeg krajikoga astnika nakon svrenih pripravnih kolau kojem franjevakom ili pavlinskom manastiru nekovrieme proveo na valjano uredjenih viih kolah zagreba-kih Isusovaca, a poslije da je i u Italiji uio. Prvo drimovjerovatno poradi toga, to je Mesi odnoaje u Hrvat-skoj dobro poznavao i s hrvatskom se gospodom u Za-grebu vazda dobro pazio, a ono drugo dade se slutiti ponjegovoj veoj naobrazbi i boljem poznavanju latinskogai talijanskoga jezika. Za stalno pak znamo, da nije bio pito-mac hrvatskoga zavoda u Bolonji, kamo su tada mnogiHrvati na nauke ili. Njemako pismo Mesi nije pozna-vao, po em je lako suditi, da nije kole svrio u nje-makom Gradcu, u kojem su mjestu u ono doba mnogiHrvati kole polazili. Nije udo, to se je posvetio sta-leu sveenikom, koji je stale tada svuda, a i u Hrvat-skoj napose, jako paen bio, dok je senjska i modrukabiskupija upravo jako oskudievala svjetovnih popova,osobito latinsku jeziku vjetih, imajui samo popoveglagolae. Iz mladih godina Mesievih ima manje viesti,te slika njegova ivota postaje jasnijom istom onda,poto se osvojenjem Like i Krbave njegova linost patri-otinim radom vie u javnosti iztakla.

Prvi se put spominje Marko Mesi za vrieme urote ibune bana Petra Zrinskoga i kneza Franje Frankopanagod. 1670. Pravo je izviestio general karlovaki, grof

22 Pop Marko Mesi.

Josip Herberstein, da nema razlike medju Hrvati i daoni svikolici dre sa Zrinskim. Doista da su svi Hrvati,s malom iznimkom osobnih neprijatelja i zavidnikasvake ljudske sree, bana Petra zbog elina rodoljubljai u sto prigoda pokazana odlina junatva visoko cie-nili, i uz njega rado pristajali, nadajui se, da e obra-niti Hrvatsku od pustih prijatelja, kao to je bio sebinii pakostni general Herberstein, ali njima je bio premakranskom uvstvu i prema prolosti hrvatskoj nena-ravan i mrzak savez, to ga je bio Zrinski s Turinomsklopio.

I pop Marko, koji je bana lino poznavao, dok jeZrinski zapoviedao primorskoj Krajini, i bez sumnje uetah banovih u svojoj mladosti dosta puta vojevao,oekivao je, da e ban to koristna uiniti za Hrvatsku,razciepanu domovinu spojiti a tudje nametnike odtisnuti,pa je radi narodne i otabenike koristi s banom do-pisivao i s njime se dogovarao. Radi toga je na njega, kaoto i na jo nekoje hrvatske astnike : Colnia, Pogle-dia, Malenia, Gereca, Kamenjana, brau Ivanovie idruge bila sumnja pala zbog kovarstva i nevjere; aliMesi se pred poglavari opravdao i milost zadobiopoput ostalih banovih privrenika, osim kapetana FranjeBukovakoga, koji ne mogavi podnositi zuluma njema-kih zapovjednika u domovini, nije se nikad vie iz Turskepovratio, postavi kao. kranin turskim zapovjednikomu slavonskom Cerniku. . Svakako je pak Bukovakidosljedniji bio od Dilaver-bega , rodjena Brinjanina,koji se bio poturio i postao odlinim vojnim zapo-vjednikom, u kojem je svojstvu god. 1652. dao turskegradove na Krajini sve do Like urediti i uvrstiti.

Senjski podkapetan Gal bio je Mesiu, tada veupniku u Brinju, uztegnuo mjesenu plau od 7 for.,to su ju od mnogo godina upnici Brinjski dobivaliiz vojne blagajne na raun krajike plae, ali ta plaa

Pop Marko Mesi. 33

bude po odredbi gradakoga ratnoga viea Mesiu po-vraena.

Poput drugih krajikih zapovjednika iao je ve uto doba Mesi sa svojimi Brinjani i Otoani esto naetovanja u Tursku. U okrajih sa Turci se dogadjalo,da je Mesi i sam svojom rukom po koju tursku glavuodrubio. Kad su mu kao sveeniku zbog toga prigova-rali, poao je Mesi glavom u Rim, da se opravda te gaje mjeseca svibnja god. 1676. papa Klimentije X. rieiogrieha bulom, koja se jo danas u kaptolu senjskom umatici uva. Papa dozvoli tada hrvatskomu senjskomupopu Mesiu (sacerdos Croata Segniensis), da moe i unapredak misiti i slubu vojnoga kapelana vriti.

Koliko je bio pop Marko Mesi ve u to doba usvojoj biskupiji paen i tovan, dokazuje njegov izborgod. 1678. za arkiakna i kanonika senjskoga kapitulau mjesto tada preminuloga kanonika Nikole Vladkovia.Malo iza toga dogodila se u Brinju velika smutnjaporadi ponovnoga naseljenja Vlaha u Stajnici u bliziniBrinja. S punim pravom mogoe se Brinjani prigodomrazpre sa oblinjimi Dabrani poradi zemalja u Glibo-dolu god. 17 1 3. pohvaliti: Pokle su se Brinje naselileu velikih ratih i strahu Turskomu, biti e 170 godin, vavike mi Hrvati jesmo glave gubili i u suanjstva padaliturska za obrambu svete vire kranske i drav slavnekue Austrijanske tako, da vazda mi sami vas kunfin(granicu) Brinjski uvali i straili jesmo."

Ali ne obziraju se na junako dranje Brinjana i nanjihove zasluge za uvanje Krajine, pa i uzprkos tomu,to se tekom vremena Brinjani jako pomnoie, te ihje sva sila bila, naselie karlovaki generali bez potrebe,budui daje i svuda drugdje po Krajini dosta puste zemljebilo, god. 1642. Vlahe u Luanih, a god. 1672. u Dabru,pa je god. 1679. opet smjerao general Herberstein noveVlahe pod harambaom Dragiem smjestiti u Stajnici.Kad to ue i vidjee Brinjani, kojih je tada bilo ve do

Lopai: Dva hrvatska junaka. 3

ia Pop Marko Mesi.

tri sta kua na dosta tiesnom prostoru, uzvrpolje sete pograbe oruje. Senjani utiae Brinjane te se nijena sreu nijedno vee zlo dogodilo, ali se mnogi Brinjanitada odselie iz rodnoga kraja i nastanie oko Ivania.Na brinjskoga upnika Mesia pala je sumnja, da je od-poru i smutnji Brinjana kumovao, te ga je bio dapaeporadi toga god. 1680. karlovaki auditor, Niemac Ma-tija Hennich, odsudio na izgon iz itave karlovake iprimorske Krajine. Mesi nije bio u stvari niti na sudpozvan, niti presluan. U oajnosti zbog oite nepravdeobrati se on senjskomu kaptolu, kojemu da je dobrovestovito, kako siromak progonstvo trpi od gospode svi-tovne priko pravice i suprot zakonu i libertadi (slobodi)redovnikoj i svete matere crikve", molei kanonike, damu posvjedoe, da nije nigdar, to bi znati mogal, odnikoga bil tuen, a mnogo manje citiran, procesiran aliinvociran, tuliko od gospode svitovne, kuliko od svogapuka, zaradi esa da pati po sili, a ne pravednim pu-tem". Ne samo to je kaptol ustao na obranu Mesia,ve je njega zagovarao pismom od 8. svibnja 1680.takodjer zagrebaki biskup Martin Borkovi, moleigenerala Herbersteina, da bude Mesiu pravica po re-dovitom sudu, a da se ne sili na daljnu tubu kod vi-ega mjesta. Sva je prilika, da je ovaj moni zagovorpomogao te se odustalo od progonstva popa Marka.Odslije kroz vie godina ne spominje se nita drugo oMesiu, van kako se stara za gradnju i uredjenjenove upne crkve na podoru stare manastirske crkveu Brinju.

Doba ozbiljna muevnoga pregnua i ivahnijega kre-tanja nasta za Mesia, kad poslije turskoga poraza priBeu potonje sjajne kranske pobjede naviestie razsuloturskoga carstva. Glasovi o pobjedah prolete kao munjaitavim naim narodom od Dunava do Bojane i Balkana;on se malo ne sav prene od mrtvila, a na mnogih stranahlati se pae i maa, da se dokopa stare slobode. Prvi

Pop Marko Mesi. 35

su, kao vazda, junako kolo zaigrali neustraivi Senjanite podegli oblinje Podgorce i Kotarane. Za prijanjihratova malo je kada narod pod turskom vlasti pomagaokretanje kranske vojske, ne uzdajui se u jakost i slogukranskih vladara; ali ovoga puta nastalo je silno bur-kanje i komeanje kod svih krana u turskih pokrajinahne samo na Dinarskih planinah pa prema moru, ve iovamo uz Unu u turskoj Hrvatskoj, u Bosni i u Sla-voniji. Karlovaki general javio je 6. listopada g. 1683.cesaru u Be, da su bili poglaviti krajiki Turci naokupu u Kostajnici, gdje zakljuie, da e Vlahe odKladue, Pei i iz drugih mjesta blie korduna zbognevjere odpremiti preko Une. Kad to doue Vlasi, listomse podigoe i mnogo ih dodje pod kraljevsko okriljeu slunjsku i ogulinsku Krajinu. Ve se tada nadahukrajiki zapovjednici, da e moi itav prostor do Bianapuniti Vlasima i s njihovom podporom isti Bihaosvojiti.

Tri stotine Senjana i Brinjana pohrli k svojoj braiu Kotare, podigne tamo pod elovodstvom Ilije Mi-trovia ustanak, te osvoji tadanje turske gradove

:

Benkovac, Perui, Ostrovicu, Polenik, Nadin i Obrovac.Na tom putu pratio je pop Marko Mesi svoje zemljakeu Kotare, gdje je radio oko sporazumka i sloge medjunarodnimi vodjami. Mletaki upravtelji Dalmacije gle-dali su izprva priekim okom taj narodni pokret, alikad se vodje za republiku izjavie i njoj se podloi tri-deset tisua naroda, navale god. 1684. i Mleani naTurke u Dalmaciji. Doskora se predadoe mnogi gradovisdruenoj regularnoj mletakoj vojsci i ustaam, samoje prkosio tvrdi Knin, a branio ga upravo odlinim ju-natvom Durak-beg Begovi.

Ustaa sposobnih za oruje bilo je na obje straneVelebita mnogo tisua a na elu im vojvode StojanJankovi i Ilija Smiljani, knez Franjo Posedarski iZadranin imun Bartolac. Turci su se najvie bojali

2 6 Pop Marko Mesi.

Stojana pa ga i potivali. Kau, da je bio prije Muhamedovevjere, a znao je i turski. Medju ustaami bilo je i kato-lika i pravoslavnih, ali mletaka izvjea prizna vaj u, dasu posljednji bili brojem jai.

Liki kranski narod teko je taj pokret doekao, pakad je zbilja planuo, pohrli iz Like i mlado i staro u ustae.Spomenici kau, da je medju ustaami upravo najvie biloLiana. Najprije se pobunie: Lovinac, pa Tepsii, Pa-zariteiSrb, u kojih je mjestih kranski narod age ili po-ubijao ili protjerao. Naroda u Lici, to se Turkom tada od-metnuo, brojilo se do devet tisua dua, a medju ovimibilo je tri tisue pod orujem. Kao glavari likihustaa spominju se : Vid Kuat, Sava Labusojevi, Ra-doje Ivanii, Radovan Vuruini, Cvijo Kneevi, VidGjurgjevi, Dragosav Tepsi; osim toga spominju sejo nekoji knezovi, kojim su samo krstna imena zabi-ljeena: Rado, Jovan, Mihovil, Sava, Vuk, Maroje,Vuko i Vukadin.

Neto prije, nego li je ustanak u Lici i u Dalma-ciji buknuo, dolo je nekoliko naroda iz nekadanjih sta-rih upanija hrvatskih oko Krke i Cetine u Podgorje iposjedne : Jablanac, Starigrad i Vinjerac. Ovim se pri-drui i neto otoana iz oblinjega Kvarnera. Karlobagi okolina mjesta : Konjsko, Ledenik, Kuite i Stanitenaselie ustae god. 1683. Doseljenih obitelji u Pod-gorju bilo je u svem petdeset i est, a ovi si izabraeza glavare i vojvode kneza Jerka Rukavinu od Ra-anca, potomka staroga i glasovitog roda, i Marka Ko-vaevia iz Vinjerca. Odliniji rodovi bili su jote : Br-kii, Tomljenovii i Prpii iz Krmpota, Devii i Baiiiz sv. Jurja, Mikulini iz Jablanca, Maurani sa jadran-skih otoka, Marasi iz Radovine, ikii iz Starigrada,Milkovii iz Medvigja, Doeni, Brkljaii i Paviii izsjeverne Dalmacije. Odkako je Podgorje naseljeno, ujelaje guja like Turke, ne imajui od ratobornih novih na-seljenika nikada mira ni pokoja. Zaista jadne su bile

Pop Marko Mesi. 37

posljednje godine likim Turkom; kod kue narod kran-ski u oitom ustanku ; s juga kroz zrmanjsku dolinu mimoZvonigrada vjena napadanja eta Stojana Jankovia idrugih vojvoda ; od mora na klance Velebitske provalePodgoraca, a od Brinja i Otoca strah i pokora od ze-mljaka popa Marka Mesia. Stojan Jankovi provali vegod. 1685. u Graac, pa je srea bila po tamonje Turke,to mogoe jo u dobar as uzmaknuti.

Sav taj pokret potekao je od samoga narodadogovorno medju narodnimi vodjami s ove i one straneVelebita. Krajiki astnici malo su se u te poslove mie-ali, pa na koliko i jesu, njihova nije odluivala. Nitipop Mesi, niti ostali glavari narodnoga ustanka niesuprvih godina bili na istu, komu e osvojena zemljapripasti

;kojoj e se vladi izbavljeni narod pod okrilje

staviti. Istom poto mletaki upravitelji Dalmacije sta-doe svojatati sav narod i zemlju, to ju Turci ostavitimoradoe , za prekomorsku republiku , razvrgoe sevodje, a pop Mesi osta vjeran svomu zakonitomu kralju.

Po dranju kraljevske vlade i krajikih zapovjednika,naroito generala Herbersteina, za prvih godina novogarata turskoga, moglo se suditi, da beki dvor nijeizprva bio odluio, da razmakne medje u gornjoj Hr-vatskoj i da si posvoji Liku i Krbavu. Barem takovojodluci nije bila u prilog vojna krajike vojske g. 1685.,kojom zgodom strano je opustoen vei dio reenihupanija. Pomenute godine vodio je karlovaki generalgrof Herberstein dvaputa krajiku vojsku na like Turke.Vojsci su zapoviedali prokuani u ratu turskom vojvode :kapetan Turanjski barun Franjo Ori, predak sadanjihgrofova istoga imena, i kapetani : Ogulinski barun Stje-pan Vojnovi, Tounjski kapetan barun Ivan Juraj Gusii Bariloviki grof Adam Purgstal, posljednji po zemljiKranjac a po govoru Hrvat, inae vlastelin u Podbreju(Freithurn) na Kupi. Pop Marko Mesi, koji nije nikad

^3 PP Marko Mesi.

izostao, kad se trebalo latiti kakova koristna i tekaposla, pratio je vojsku kao vojni kapelan i provodi.

Prvi put navalie krajike ete mjeseca srpnja uKrbavu, gdje se Turci silno preplae i na prvi jurigrad Buni predadu. Grad bude razoren, a uhvaeneTurke odpratie dalje u Tursku kapetani Ori i Vojnovi.Sela na okolo nai opustoie te se vojska vrati slavo-dobitno sa osvojenim topom i tri muara u Karlovac.Drugi pohod bio je namienjen Lici, a ete se prikupepolovicom mjeseca rujna od Karlovca i Senja pod ta-danji vrsti grad Grebenar. Xe mogav ga bez tekihtopova na brzu ruku osvojiti, odlue vojvode, da gradupale te spreme zato iz okolice silu svakojaka goriva:drvlja i slame. Kapetan Ori, koji je obsjedanjem ravnao,vazda je u prvih redovih stojao, pa da druge potakne,sam bi gorivo pred grad snaao. Turci bjehu iz gradaizpali, da napadae odtisnu; ali ih Ori razbije, po-siee njihova zastavnika i otme mu zastavu. U oajnostipred oitom smru spuste Turci nekoliko ena i djece nakonopih niz zidine, a oni, to ostae u gradu, jadno iz-gorjee. Oblinji Budak, zaviaj glasovitih plemia Bu-dakih kod Karlovca, bio je tada znamenit grad. Po-loaj Budaka bio je posve prikladan za obranu. Gradje sazidan na strmoj litici, a obtjee ga s jedne straneLika, dok mu je druga strana bila pojaana palisa-dami i zidovi, a vie ovih podizali se visoki ardaci. imse naa vojska gradu primakla, unitie Turci u okolinigrada kue i usjeve te se sakrie za vrste gradskezidine, kojim hrvatska vojska nauditi ne mogae. PredBudakom doeka nae 500 konjanika i 300 pjeaka tur-skih. Ove razbije kapetan Vojnovi iza estoka boja teusmrti 250, mnogo ih pohvata, te izrui generalu 7 otetihzastava i 70 turskih glava. Budak bude zbog sranetaaanje obrane prozvan malim Budimom, koji je u to dobajoter prkosio velikoj vojsci sdruenih krana. I oko

Pop Marko Mesi. sg

iroke Kule ovom je prigodom osvojeno i poplienjenonekoliko manjih gradia i dvorova turskih aga.

Poto tada, kako ve rekosmo, ne bijae nakanakranske vojske, da osvoji i posjedne zemlju, to se voj-vode okanie na toj vojni dalnjega obsjedanja gradova,zadovoljiv se jedino unitavanjem sela i usjeva u okolici.Pod Novim popalie nai 400 kua, a odatle krenuena Ribnik, najugledniju tada tvrdju liku. U njoj je bilomnogo topova, koje Turci naperie na nae, ali slabogadjahu. Ribnik bude osvojen i oko njega devet ma-njih kula razoreno. Na 17. rujna god. 1685. krene vojska nadesnu ruku, mimo grada Vrebca, koji je ve prije togaStojan Jankovi bio poruio. Kad vojska stigne podtvrdi na brdu osovljeni Bilaj, podigoe u njem Turciveliku graju, sazivajui u pomo svetca Muhameda. Bi-lajci su vrsto drali, da im je posljednji as udario.Kranska vojska ne zabavi se ipak pod Bilajem, veode dalje pod Novi. Turci stanu iz grada vatru sipatina nae, a kad im nai vatru uzvrate, za malote se nije grad upalio. General Herberstein vrati se na21. rujna natrag u Karlovac sa silnim i bogatim plie-nom, pa odvede sobom i stotinu Vlakih obitelji. Ovogaje puta u Lici na veliku tetu pokrajine, to kasnije inai ne mogoe dosta prealiti, spaljeno 1000 kua, uni-teni su i razoreni mnogi dvorovi aga i spahija, te je za-plienjeno vie od 4000 komada stoke. Nai su vrstodrali, da je Lika ovom vojnom tako opustoena, da sevie nikad oporaviti ne e. Kapetana baruna Oria, kojise je od krajikih zapovjednika za te vojne najvieodlikovao, posije Herberstein kralju Leopoldu, da gaizviesti o pobjedi i da mu izrui est otetih turskih stie-gova.

General se nadao, da e moi na proljee g. 1686. ko-nano Liku predobiti, ali je vojna odgodjena, poto sumedjutim hrvatski krajinici morali vojevati u Slavoniji, aHerberstein kao vitez reda sv. Ivana Jeruzolimskoga bio

40 Pop Marko Mesi.

je poao u turski rat na Maltu, pa je na svojem po-vratku pomagao takodjer Mleanom kod otimanja Her-ceg-Novoga u Dalmaciji.

Nevolju tursku upotrebie Podgorci, da razmaknusvoje zemlje na raun likih Turaka. Najprije si prisvo-jie zemlje u Otarijah, Bruanih i u Rizvanui, a god1686. dopru i dalje preko Velebita u Trnovac, BuimSmiljan, gdje stanu s orujem u ruci zemlju orati i kopatiPomenute godine pojavio se u Senju i u Podgorju udnivitez, neki markez Parella iz Napulja, koji se ponudikralju Leopoldu, da e Turke tjerati iz Hrvatske a kraljneka mu za to daruje kotar Karlobaki, koji e sav na-seliti narodom. Kralj imenova markeza svojim generalom,a ovaj dobivi nekoliko pomoi i novca od svoga ro-djaka, rimskoga kardinala, dodje u Senj te sa nekolikosvojih ljudi a njeto Senjana navali na Novi u Lici, alibude grdno suzbijen te izgubi u kreevu svoga sestria.Iza toga ne ima vie traga tomu svakako udnomu junaku.

God. 1688. oplienie Brinjani i Otoani Liku okoBudaka, a serdar Stojan Jankovi oisti konano Kotareod Turaka, te prodre u Liku do Ribnika. Napokon od-lui mjeseca rujna reene godine i mletaki generalCornaro, da otme Turkom Knin, koji je kranskimustaam puno smetao i pomagao Turkom da se dreu Lici i Krbavi. Ovo je junako djelo izvedeno s po-mou hrvatskoga puka u Dalmaciji, kojemu se na elostavi odvani Visovaki gvardijan, otac Andrija Resnica.Ovaj dalmatinski Kapistran prvi je svojom rukom usadiokrsta barjak na bedemu starodavne hrvatske prie-stolnice.

U takovih prilikah, gdje Turkom poradi napastovanjasa svih strana nije bilo nipoto vie obstanka u Lici iKrbavi, primakne se god. 1689. kojom dospieva sto iestdesetgodinja turska vlast u tih pokrajinah. Konacturskoj vlasti pospjeili su donekle Mleani, koji oslanja-jui se na narodne vojvode, to su stojali pod okriljem

Pop Marko Mesi. a\

republike, nastojahu, da si pokore ne samo Podgorje vei samu Liku. Vlasi naseljeni u Starom gradu i u Vekimoradoe priznati vlast mletaku, a republika odpremi27 brodova u Podgorje, da tamonje ljudstvo prevezena zemljite republike. Osobito je tuba pala na voj-vodu kneza Franju Posedarskoga, da muti i silu ini nakraljevoj zemlji, pa zato je karlovaki general i zahtievao,da se taj nepogodni mletaki pristaa odstrani od zapo-vjednitva na medjah. Ujedno je general traio od Mle-ana, da se stare medje u Podgorju obnove i da se re-publika Like okani.

Da pak Mleani ne uhvate maha u Lici, bude odlu-eno, u skoro doba navaliti u tu pokrajinu i podloiti jukralju. Za rana proljea g 1689. bude poslan u Primorje i uPodgorje iz Bea glavni razmjesta stanova Wassenhofen,koji je i prije nekoliko puta na hrvatsku Krajinu dolazio,poznavajui prilino zemlju i narod. Medjutim taj Niemacvie je zanovietao, nego li koristio, a nije ga upravo nitrebovalo, jer su nai vojvode poznavali svuda i stazei klance, a od mlada bili vikli s Turci vojevati.

Upravo u vrieme, kad je siedi turski poslanikSulfikar-efendija prvi put iza pojava Turaka u Evropikraljevske dvorove u Beu obilazio i u ime sultanovosmjerno za mir moljakao, osvojena je Lika i Krbava.Herberstein pozove hrvatske krajinike od Karlovca pasve do mora pod oruje. Sam on podje u Senj, daspremi odanle primorsku Krajinu, dok je od Karlovcaimao privesti vojsku njegov sinovac Ferdinand, slueikao kapetan u krajikih etah. Pop Marko Mesi bio jeglasnik i pouzdanik generalov kod naroda, sokolei gai na sve strane obletavajui mjesta i gradove, da ljudstvoza vojnu pripravi. Na Mesiev glas radostno se odazovuHrvati Krajinici: Senjani, Podgorci, Otoani i Brinjani,te sva karlovaka Krajina, pa se prikupe pod kapetanii narodnimi vodjami na 15. lipnja g. 1689. pod gradomNovim u Lici. S narodnimi vodjami bili su sporazumni

a 2 Pop Marko Mesi.

i Kotarani, koji u isto vrieme upadoe u Liku, a naelu im Stojan Jankovi i neki Franjevac, upnik uVinjercu, kojemu spomenici niesu imena zabiljeili.Pop Marko iao je vazda u prvih redovih s krstom isabljom u ruci kao pravi brat slavnoga Kapistrana.

Kad vidjee Turci Novljani kransku vojsku predsvojim gradom, silno se prepadoe, pa niti ne pomislivna daljnu obranu, stanu se dogovarati o predaji. Potograd izruie, odprati naih 300 konjanika osamdesetNovljana do Bilaja, da odanle krenu na Udbinju. Predo-bie Novoga bez svakoga krvoprolia uzradova naetim vie, to je taj grad bio veoma vrst, jakim zidomopasan i na visoku brdu poloen. Svakako bi ga bilinai teko bez velikog gubitka predobili, da su ga Turcibranili. Isto tako kao to Novi, predadoe se drugi daniza toga bez svakoga okraja gradovi Bilaj i Ribnik.Potonji grad sa visokom oblom kulom stojao je naprilazu poluotoka, to ga obtjee na tom mjestu dostaduboka rieka Lika. Za obranu mogla je biti uporitemi damija, to je bila u sreditu otoka od kamena po-dignuta. U Ribniku zatekoe nai etu Kotarana, kojojje bio na elu ve spomenuti Franjevac. Kasnije je pri-spio u tabor generalov pod Ribnikom i sam StojanJankovi, to upravo nije generalu ni drago bilo, jerje Stojan nagibao vie Mleanom, a kraljevskoj vojscibio neprilian, ne marei za ugovore, to ih je Herber-stein sklapao s Turci kod predaje pojedinih gradova.

U Ribnik stignue odaslanici Turaka iz Vrebca,Grebenara i iroke kule s molbom, da im bude prostodlazak kao i Ribnianom General na to privoli; alikad se na put prama Udbinji spremi 40 Vrebana i 100Ribniana, zatekoe ih etnici Kotarski, porobe ih aljudstvo veim dielom pod ma okrenu.

Xa 22 rujna bila je vojska pod Vrebcem, a 23. stiepod Bilaj. Bilaj ski Turci ne htjedoe nita da uju o pre-daji, uzdajui se u jakost svojega grada, sazidana na

Pop Marko Mesi. a?

strmoj litici a opasana visokim i vrstim zidom. Naise drugi dan dokopaju damije na obronku brda, odkudasipahu vatru kroz dva dana na grad. Napokon se predai Bilaj pod uvjeti kao to i Novi, a Bilajski Turci, njih300 na broju, odoe u iroku kulu, gdje su kanili ostati,dok se ne odlui sudbina Budaka i Peruia. I Bilajse mogao lako jo dugo braniti, da niesu obkoljeniciduhom bili klonuli. Grad je to bio velik, a unutar grad-skih zidina imao je jo dva obora za uzmak (retirade),pa i studenac izvrstne vode.

Od Bilaja do Budaka ima samo pol drugi sat hodaMi smo ve spomenuli, kako se je ovaj grad god. 1685.junaki branio. Ovaj put su bili Budaani manje oduev-ljeni za borbu, videi kako su ostali gradovi po Licive oboreni i znajui, da dolaze teki topovi, koji bijahuve u Novi stigli. I oni se predadu pod istom pogodbomkao to i ostali gradovi.

U kranski tabor bio je glas dopro, da su Turcioko Bia na okupu i da e Lici doi u pomo sa ja-kimi etami muselim banjaluki. Zato odluie nai,da valja brzo nastaviti dalnje osvajanje Like i Krbave.Odmah ode vojska pod Perui, ali tamonje Turke biloje muno predobiti za predaju, makar da su dizdarudva konja bila za mito obeana. Turci su malo ta po-pravljali, a jo manje ta s nova zidali, ali grad Peru-iki, budui na medji sazidan te vie napadu izvren,drali su u prilinom redu. Pae za Perui kau po-vjestni spomenici, da ga je bosanski Malko-beg, po-znati poturica i krvolok, god. 1553. iz nova podigao.Grad Peruiki bio je odieljen od mjesta vrstim zidom,a unutar gradskoga zida bila je jaka kula na najviemmjestu. Po gradskom zidu dizali su se visoki i vrsti ardaci.Perui tako jak i dobro napuen mogao je mnogo smetatidalnjemu napredku, ali se Peruiani drugi dan obsade na30. rujna predomisle i predadu kao to prije Budaanii Kulani. Perui ostavi 150 turskih obiteljih, koje

a a Pop Marko Mesi.

odoe na Udbinju. a 20 kua sa 45 oruanih ljudi ostana oinskom ognjitu, da se pokrste. I u Budaku ostaloje deset turskih kua s nakanom, da se pokrste

Kratkom vojnom od kakovih deset dana pokorilaje Liku gotovo bez svakoga proljevanja krvi narodnahrvatska vojska. Herberstein razgleda Perui jo na istidan predaje, a pop Marko Mesi zahvali na tolikojmilosti sveanom slubom bojom. Ostavi u svojih ku-cah, Turci Peruiani poloie sveanu zakletvu vjer-nosti kralju i Krstu, molei uputu u vjeri Isusovoj.Mesi, koji je vodio razgovore s Turci, izvjeuje o tompokrtenju,

rda kad je vazeta Lika i Krbava, doal je

general karlovaki u Perui z manom skupa i stojeina vratih Peruia general, a Turci to su ostali u Pe-ruiu da e se krstiti, svi su izali pred grad i poel jemeni govorit, da im povim, da ki godar se hoe krstiti,veran biti mora gospodinu Bogu, veri katolianskoji njihovoj cesarovoj svitlosti, da je svakomu sve ono,to je uival za Turina mukomu i enskomu, a on kije proal, da sve njegovo ostane kod cesara, i da u na-pridak nimadu iviti onim nainom niti pravicom, kakosu pod Turinom po nijedan nain, nego kakovom pra-vicom krani ivu, tako da oni i njihova dica da ivuu svakom dugovanju".

Poto je u tabor pod Peruiem glas doao, da suse Turci, netom kod Bia sakupljeni, ve i razili,bude odlueno, da vojska odmah krene u Krbavu i njupokori. Krbavu su za turskoga doba uvala poglavito dvagrada : Udbinja i Buni. Posljednji bio je dosta slabgradi, pa zato ne uzdajui se Turci u njegove zidine,izprazne ga i upale odmah, im su za predaju Peruiadouli, pa se iz svih krbavskih strana prikupe u Ud-binju s odlukom, da e tu svoju glavnu ali i posljednjutvrdju pod svaku cienu braniti. Hrvatska vojska predje2. srpnja g. 1689. Ploanski klanac i stigne sutradan na do-gled Udbinji. Odmah se zametne kreevo sa 300 Turaka,

Pop Marko Mesi. ac

koji nae pred gradom junaki doekae. U gradu Ud-binjskom , dosta vrstu poloajem i zidinami, sabralose bilo do 500 najsranijih likih i krbavskih Tu-raka. Grad bi se bio jedva mogao juriem zauzeti.U njem je bilo i dovoljno hrane ; pa zato uvidjevi nai,da e najlake grad predobiti, ako obkoljenike izmueedjom, zatvore sva vrela, iz kojih su Turci vodudobivali. Turci neprestano pukarahu iz grada, te suiz njega i ete neprekidno izlietale. Malo da se nije do-godila pod Udbinjom nesrea generalu Herbersteinu,kojemu na 4. srpnja, kad je oko grada jahao, odnesezrno iz topa s glave klobuk. Hrvatska vojska zatvorigrad sa svih strana te zaepi i zasmradi vrela okolograda, koliko je to vie bilo mogue. Obkoljenici na-stojahu to preprieiti i do vode doi, a takovimi prigodamibilo je ljutih kreeva, u kojih je mnogi junak poginuo.Izkazao se u tih kreevih od naih osobito NikolicaMilkovi iz Podgorja. Ve na 17. srpnja bila je u Ud-binji tolika oskudica vode, da su obkoljenici kruh i po-gae samo krvlju zaklane ivine miesili. Tolika je Turkeedja morila, da su bili napokon prisiljeni ponuditi pre-daju grada, poslavi toga radi generalu njekoga zasu-njena Kotarana, imenom Luku. Po dogovoru imali suTurci ostaviti ratnu spremu, topove, zastave i velikepuke, a mogli su sobom ponieti malo oruje i netoprtljage. Naa vojska imala ih je izpratiti, ali ne u Bi-ha, kako Turci eljahu, ve preko planine Pliivike.Turci ostavie deset talaca, kapetana i ostale age, a naihdesetorica posjednue najviu kulu u gradu. Po pogodbiostavie Turci na 21. srpnja Udbinju. Bilo ih je zajednosa enami i djecom do hiljadu. Kad su bili na putu vetri sata daleko od Udbinje, posvade se Turci sa prat-njom, a jedan Turin ubije nekog Plaanina. To je bilopovod velikomu krvavu boju, iz kojega samo trideset Tu-raka na dobrih konjih pobjee. Za naom vojskom svudasu hodali Kotarani i vrebali priliku, da Turkom naude a

46 PP Marko Mesi.

sebe okoriste. Kad je razmirica i boj nastao medjunaom pratnjom i Turci Udbinjani, dolete bre boljeKotarani i zasunje mnoge turske ene i djecu. Dok sunai uzimali Udbinju, etovao je Stojan Jankovi okolopo Krbavi, osvojio kulu Ibrahim-pae u Lapcu i poegaoLapac. I drugi kotarski vojvoda Vid Jurjevi desio setada blizu nae vojske, porobio kulu Nuzup-age Griziau Visuu, kojom prigodom mnogo je Turaka poginulo,ali je mrtav ostao i Jurjevi. Odmah istoga dana, kadse Udbinja predala, stavljeno je u nju sto vojnika, daju uvaju. Grad bude obilno obskrbljen ratnim i spra-vami, prahom i olovom, a pop Marko Mesi odpjeva,kao to je to uinio i u Peruiu, u podoru starodavneprvostolne crkve krbavskih biskupa misu zahvalnicu. Idanas jote sjea kameni spomenik (biljeg) na poljuVisukom na tadanju slavnu hrvatsku pobjedu.

Vojska naa predje odmah u Krbavicu, gdje jeprenoila. Drugi dan ode na Plaki, odkuda se generalHerberstein 25. srpnja povrati u Karlovac, a popMarko Mesi odtisne se s primorskimi krajinici, ko-jim su bili na elu vojvode: Zduni, Holjevac, Oreko-vi i Novai u Zrmanju te sdruiv se tu sa etami Sto-jana Jankovia i Ilije Smiljania, otmu Zvonigrad i Ra-kovnik bezima Jaiu i Atlagiu. Vojnom od mjesecdana pokorena je tako sva Lika i Krbava, neko po-nosna turska drava, koju Turci nikad zaboraviti, nikaddosta oplakati ne mogoe.

O osvojenju Like i Krbave izviestie generali Her-berstein i Wassenhoffen kralja Leopolda, koji se jakorazveseli zbog uspjeha hrvatske vojske, a kad se ka-snije razniela viest o ovoj toli sretnoj vojni

,

pa oslavnoj pobjedi, to ju Hrvati pod vodstvom banskoga na-mjestnika Ivana Drakovia kod Zrinja na Petrov dan nadjakom turskom vojskom odrae, orila se slava hrvatskapo svoj Europi, naroito po Italiji, koja je klikovalajunakim Hrvatom. U uevnom zavodu, to su ga Hrvati

Pop Marko Mesi. a-j

imali u prosvietljenoj Bolonji, proslavie Hrvati sveanopobjedu liku i Zrinsku, a stanovnitvo Bolonjsko pridruise slaviteljem i sakupiv se u velikom broju pred hrvat-skim kolegijem, oduevljeno u jedan mah vikae : Daive hrabri Hrvati i ban hrvatski" (Vivano li Croati, vivail bano di Croazia, vivano li coragiosissimi Croati).Suvremeni rodoljub hrvatski, koji je svoje zemljake opriznavanju zasluga hrvatskih u stranom svietu izviestio,veli u svojem narodnom ponosu: Hrvatskoj je velikoime, ali i Hrvati poluie velike stvari (Croatia magnumnomen habet, quia magnis adepti sunt).

Udbinju posjedne eta primorskih krajinika pod za-poviedi kapetana Brinjskoga Adama Semenia. I u jonekoje grade postavljene su strae, koje su izmjenjivanesvakoga mjeseca. Po kraljevskoj naredbi nastojalo se io boljoj utvrdi Udbinje i ostalih znatnijih mjesta. U Likui u Primorje odpremljen je iz Bea poznati grof L.Marsigli, kasnije glavni komesar pri uredjivanju medjauslied Karlovakoga mira. On je imao sastaviti osnovei trokovnike poradi popravka gradova, a ujedno izvi-djeti prilike, kako bi se najlake mogao Biha osvojiti.Sa Mleani bilo je razmirica radi Graaca i Podgorja.Za Graac tvrdio je mletaki poslanik, da su ga Mle-ani prvi posvojili, pa da zato njima pripada. U Pod-gorju napade mletako brodovlje na Lukovo. Stvar imaoje izvidjeti kapetan barun Franjo Ori, pa premda jetaj izviestio, da su doista Kotarani pod zatitom re-publike mletake prije (g. 1687.) zauzeli Graac, nego lijetamo dola kraljevska vojska, to ipak odlui kralj, da trebaGraac zadrati. Kraljevska vlada zahtievala je tada,a i prije svaki put, da bude glede medja obiju dravamjerodavan ugovor, to je radi toga sklopljen u Linu20. oujka g. 1687. medju kraljem Leopoldom i republikom.

U prvi mah niesu dobile osvojene pokrajine posebnapoglavara, ve ih podloie velikoj kapitaniji senjskoji kapitaniji otokoj. Za uredjenje vanijih poslova do-

ig Pop Marko Mesi.

lazili su u Liku god. 1689.

91. otoki kapitani barunVilim Kuljan i barun Toma Strakan, pa i senjski pod-kapitan Karlo Portner. Pravi pak upravitelj svih vo-jenih, upravnih i crkvenih poslova u Lici bio je popMarko Mesi, koji je od toga doba ponajvie u Lici bo-ravio i pokrajinu za novoga kralja uvao.

Liku ne mogoe Turci tako lako pregorjeti te suneprestano ekali sgodu, da ju opet predobiju. Na to suTurke bosanske osobito poticali bjegunci iz Like. Jed-nom god. 1692. provalie Turci u Liku sve do Novogi Divosela kod Gospia, ali ih Mesi sa naseljenimi Li-ani zatee u Ploanskom klancu i razbije. Tu pogi-boe od naih vidjeniji glavari Ivan i Mihat Brkljaa izTrnovca, tipan Tomljenovi, Jure Milkovi iz Smiljanai Sedmak Vrkljan iz Pazarita. Turci nahrupe istogaljeta i po drugi put u Liku, a bilo ih je 3200 momaka.I ovi zdravi ne utekoe, ve ih uhvati pop Mesi, sa-kupiv u brzi mah Brinjane i Stajniane, to bijahu naporedovni (strai) u Podlapai i na Udbinji, pa i drugeKrbavce, te ih hametom potue u dolini Tuici kodKurjaka blizu razvalina nekadanje od etvrtasta ka-mena gradjene znamenite crkve. Mesi ote Turkomsav plien, ubije 85 Turaka i ugrabi mnogo vrstih konja.

Ovimi junakimi djeli proslavi se pop Marko Mesikao nikada prije. Kralj Leopoldo prizna velike zaslugeMesieve osobito kod osvajanja Like posebnom po-veljom od 3. lipnja god. 1693., kojom ujedno potvrdidarovanje Mualuka za njega i za njegove nasljednike.

Dralo se punim pravom, da se novo zadobljenepokrajine mogu najbolje zatititi od Turaka, ako sepredobije tvrdja Bihaka na Uni, koju su smatrali klju-em i kotvom za itavu planinsku Hrvatsku. GeneralHerberstein podje iste jeseni g. 1689., kad je Lika pre-dobljena, a neto pred svoju smrt, s vojskom podBiha, ali videi, da mu je vojska preslaba, okanio setekoga posla. Kad je ban hrvatski, grof Adam Bacan,

Pop Marko Mesi. aq

u drutvu karlovakog generala, grofa Karla Auersper-ga, sa Hrvati i neto cesarske vojske mjeseca lipnja

' god. 1697. obkolio Biha, dole su u pomo takodjer ilike ete pod zapovjednitvom Marka Mesia i kapetanagrofa Antuna Koronina. I tom sgodom nije Biha paozbog slabe nae spreme za obsadu i zbog nesloge vojvoda.Jedino pak znatnije junako djelo, to se dogodilo za tevojne, izveo je Marko Mesi. Odaslan sa 120 konjanikau susret kapetanu Novljanskomu, koji je imao iz Novogahrane dopremiti, udari na pol puta izmedju Krupe iKamengrada na Turke, razbije ih, ugrabi 24 konja i 5zastava te izbavi nekoliko suanja.

Lika i Krbava ostavljena je hrvatskomu kralju mi-rom karlovakim, sklopljenim 26. sienja god. 1699. Ponaputku od 20. oujka reene godine imao je povjerenikgrof Ferdinand Herberstein nastojati, da se opredieli medjadu rieke Zrmanje sve do ua u more; ali to nijepolo za rukom. Na 12. kolovoza god. 1699. ustanoviekraljevski povjerenici sa zastupnikom Porte i mletakimposlanikom Saviom Grimanom dravnu tromedju na vrhuMedvedjoj glavici u Debelom brdu, kojom su prigodompridrana kralju hrvatskomu sva starodavna prava ivlast na kraljevinu Hrvatsku (avita jura ac dominia inregnum Croatiae"). Odslije u napredak ostala je Lika iKrbava spojena sa materom zemljom kao dio vojneKrajine hrvatske.

III.

im su Lika i Krbava osvojene, stali su se odmah zanjih otimati i nutarnjo-austrijanski stalei i gradaka ibeka komora. Sasvim je prirodno, da i tadanji rodoljubiviHrvati potaknue spojenje starodavnih upanija sa mate-rom zemljom. Za to je radio poglavito viteki ban NikolaErdedi i zasluni otabenik i hrvatski povjestnik PavaoVitezovi. Ne ima sumnje, da su i esta putovanja MarkaMesia u Zagreb u prvo doba iza vojne like namienjenabila samo hrvatskim interesom.

LopaSi: Dva hrvatska junaka. A

cq Pop Marko Mesi.

Pravo Hrvatske na Liku i Krbavu bilo je takojasno, da su ga u naelu i beki mogunici pripoznatimorali. Velikim upanom likim bude imenovan grofPetar Rikardi, Dubrovanin. Taj velika bio je od starinekoljena likoga, a sabor hrvatski priznao ga je god. 1683.hrvatskim plemiem sa predikatom wde Lika". Za rataturskoga bio je Rikardi pukovnik i vlastnik jedne hr-vatske pukovnije. Predstavivi se grof Rikardi ujednosa novim likim podupanom Pavlom Vitezoviem u sa-borskoj sjednici od 2. prosinca god. 1691. staleem i re-dovom" Hrvatske, neizmjerno ih je uzradovao.

Jo i grof Adolf Zinzendorf, koji je bio g. 1692. kupiood beke car. komore Liku i Krbavu, priznavao je pravoHrvatske na te pokrajine, predstaviv se 22. lipnja g. 1693.u saboru hrvatskom i poloiv zakletvu kao liki upani pripadnik kraljevine. Kad je Zinzendorf odustao odkupa, iz nova su stalei hrvatski iztakli svoje pravo naLiku i Krbavu, te poslae u to ime prokuanoga rodo-ljuba, banskoga kapetana Franju Galica rnkovakoga,u Be, da proti odcjepljenju u ime kraljevine prosvje-duje. Pravo hrvatsko priznato je i god. 1695. iz nova teobreeno, da e se vazda tititi ; ali i pored svegatoga nije Lika nikad poslije do god. 1848. pod banovuupravu i vlast dola.

Pavao Vitezovi nije imao nikad prigode, da vriastno zvanje likoga podupana. On je svoju patriotinubol radi Like izjavio i u pismu od 20. prosinca god. 1695.,

.

upravljenom biskupu zagrebakomu Stjepanu Selieviu,zaklinjui njega i stalee, da svojski brane barem banskuKrajinu, poto su tajerci ve oteli Liku i Krbavu. Akopak tajerci sada uljezu u zemlju, to e oni Hrvate,svoje branitelje i zatonike, uiniti robovi i slobodnukraljevinu pokrajinom tajerskom."

I karlovaki general Herberstein i obje car. komorejednako su radili proti pravu Hrvatske. Herberstein je sno-vao vie godina, kako e Hrvatsku dravopravno urediti,

Pop Marko Mesi. c i

te ju odciepiti od ugarske krune. Kad mu to nije poloza rukom, smetao je, koliko je najvie mogao, svakinarodni boljak i napredak u Hrvatskoj, nastojei iz petnihila, da pod zatitom austrijskih pokrajina stvori od Hrvat-ske sasvim neovisnu hrvatsku vojnu Krajinu. PripojivKrajini nekoliko imanja Zrinsko-Frankopanskih i netomosvojenu Liku i Krbavu, vrebao je jo i na starodavniBiha, u koji je elio smjestiti zapovjednitvo hrvatskeKrajine. Upravo, kad je zbog toga i poradi buduegauredjenja Like poao bio u njemaki Gradac, zatee gatu na 30 studenoga g. 1689. iza kratke bolesti smrt.Mnoge su osnove Herbersteinove kasnije naputene; aliglede Like dralo je beko ratno viee, da se ona ima sva-kako Krajini pripojiti i na vojniku urediti. ZamjenikHerbersteinov u zapovjednitvu hrvatske Krajine, grofJosip Rabata, sliedio je u svemu pravac, to ga je biooznaio njegov predastnik, pa je medju ostalim i topredloio, da se krajika vojska iz Senja, Otoca i Brinjapremjesti u Liku, Krbavu i Graac.

Ve je Herberstein drao, da je najprei uvjet zaosiguranje novih pokrajina, ako se one narodom na-pue u toliko, da se budu mogle same braniti. Po-sljednjih godina turske vlasti, a osobito za vojne g. 1685.bile su te pokrajine jako opustoene; brojilo se do 50pustih gradova, i naroda je bilo tako malo, da nije bilou nekih priedjelih vidjeti na itave milje ni ive due.

Bilo je za osvojene pokrajine koristno i potrebno,da ne ostave svi Muhamedovci Liku i Krbavu, ve da sepokrste i ostanu u zemlji, pa da se nasele u to skorijevrieme i novi stanovnici u puste krajeve. Ovaj vani ali imuni zada