FOTOKRIVOTVORINE O JASENOVA KOME LOGORU ( … · men-područje Jasenovac, Jaseno-vac, 2008), feljton će donijeti i dru-ge fotografije vezane za Jasenovac, kojima se također manipuliralo

25Glas Koncila broj 68. velja e 2009.

FOTOKRIVOTVORINE O JASENOVA KOME LOGORU ( )

Tomislav Vukovi

— Svojedobnim izjavama zagre-ba koga nadbiskupa Alojzija Stepin-ca da je jasenova ki logor »sramotnaljaga za Nezavisnu Državu Hrvatsku«a okrutni postupci u njemu »zlo inkoji vapije u nebo«, nije potrebno ni-šta ni dodati niti oduzeti. Ubojstvanevinih zbog njihove nacionalne,vjerske ili ideološke pripadnostini im se na daju opravdati jer - kakoje to nadbiskup tako er isticao -»svaki narod i svaka rasa... imade pra-vo na život dostojan ovjeka«. Razu-mije se da je, s njegova duboko vjer-ni kog motrišta, dostojanstvo ljudskeosobe ukorijenjeno u samome Stvo-ritelju, pa je stoga njegovo pitanje utom kontekstu i o ekivano: »Ako jeBog svima podijelio to pravo, koja galjudska vlast može nijekati?« Jednakotako nadbiskup podsje a da je upravozato »katoli ka Crkva uvijek osu-

ivala, a i danas osu uje svaku ne-pravdu i nasilje, koje se po inja u imeklasnih, rasnih ili narodnosnih teo-rija«. (Svi su citati iz knjige Alekse Be-ningara: »Alojzije Stepinac, hrvatskikardinal«, Glas Koncila i Hrvatskafranjeva ka provincija sv. irila i Me-toda, 2. popravljeno i prošireno iz-danje, Zagreb, 993.)

To su univerzalna mo-ralna na ela koja vrijede zasva vremenska razdoblja i usvim povijesnim okolnos-tima, pa je razumljivo i o e-kivano da je Crkva progla-sila zagreba koga nadbis-kupa Stepinca blaženikom.Naime, blaženike i sveceKatoli ka Crkva i papa stavljaju vjer-nicima za uzore, primjere i modelevjerni koga življenja i odnosa premasvemu stvorenome, koje bi oni usvagdašnjemu životu trebali u štove oj mjeri slijediti. Stoga je, usputno,tvrdnja jednoga katoli kog povje-sni ara da se »Stepinca ne može uzi-mati kao univerzalni model za svakovrijeme« (Petar Jele : »Ne dajte da sedijeli Bosna«, »Svjetlo rije i«, Sa-rajevo, prosinac 2008) znanstveno te-ško održiva a ekleziološki vrlo upitna(dakako, ako se govori o pripadnostiistoj Katoli koj Crkvi).

»Sed magis amicaveritas!«

Na po etku feljtona o fotokri-votvorinama o jasenova kome lo-goru potrebno je istaknuti nedavnoobjavljenu knjigu Nataše Matauši :»Jasenovac - fotomonografija«(Spomen-podru je Jasenovac, Jase-novac, 2008), koja je na vidjelo iz-nijela potpuno nove injenice o da-

nas »znanim« i »prepoznatljivim«fotografijama, urezanima u (pod)-svijest mnogih ljudi a koje su tije-kom više od šest desetlje a služileza manipulaciju jasenova kim žr-tvama. Svakako je rije o iznimnomznanstvenom poštenju autorice injezinoj hrabrosti, što je za svakupohvalu, jer ona podjednako kori-gira ne samo neka izdanja ustanoveu kojoj je uposlena - Spomen-po-dru ja Jasenovac, nego i ono izdanjeu ijem je objavljivanju i sama su-djelovala: »Jasenovac MamorialSite« skupine autora iz g. 2006, me-

u kojima se izme u ostalih nalazei tako zvu na imena, kao npr. dr.Božo Biškupi , dr. Ivo Goldstein, dr.Tvrtko Jakovina, dr. Drago Roksan-di i drugi. Zbog svega toga trebalabi biti primjer mnogim znanstveni-cima kojima bi istina i samo istinatrebala biti najvažniji cilj istraži-vanja. Ona dokazuje kako popri-li an broj fotografija, koje su po us-taljenoj i nikada upitnoj inerciji ve-zivane za logor i stradanja u njemu,nemaju baš nikakve veze s Jaseno-vcem, ali ne dovodi pod upitnik i-njenicu da je Jasenovac bio i »logorsmrti, logor zlo ina i zvjerskog od-nosa ovjeka prema ovjeku«, kakoje to u popratnome tekstu napisalaravnateljica Spomen-podru ja Jase-novac Nataša Jovi i (Matauši ,isto, str. 230). Stoga bi se na spome-nuti rad Nataše Matauši mogla bezpretjerivanja primijeniti glasovitaAristotelova uzre ica: »Amicus Pla-to, sed magis amica veritas!« (»Dragmi je Platon, ali mi je draža istina!«)

Ona je dvije godine analizirala iuspore ivala 20 fotografija za kojese tvrdi(lo) da prikazuju Jasenovac iprou ila arhivsku gra u iz Memo-rijalnog podru ja Jasenovac, Hrva-tskoga državnog arhiva i Hrvatskogapovijesnog muzeja. Rije je o foto-

grafijama koje su na inile: ustaškevlasti u promidžbene svrhe, nepoz-nati pojedinci tijekom ratnih godinas razumljive udaljenosti i poslijerat-na Zemaljska komisija za utvr iva-nje zlo ina okupatora i njihovih su-radnika. U knjizi su najintrigant-nije fotografije koje su krivotvoreneu smislu njihova dovo enja u vezu slogorom (iako su snimljene na ne-kom sasvim drugom mjestu), retuši-ranja, fotomontaže ili prikazivanjasamo pojedinih isje aka, što ostavljadojam kako je rije o potpuno novoji autenti noj fotografiji.

Mnogi su se autori nakon Drugo-ga svjetskog rata, treba otvorenore i, svjesno i zlonamjerno služilifotografijom u sijanju mržnje protivideoloških protivnika (protukomu-nista), cijeloga jednog naroda (hrva-tskoga) i ideje o osnutku samostalnedržave (Hrvatske). U svjetlu ne takodavne agresije na Republiku Hrva-tsku fotokrivotvorine su bile i »je-dinstvena zloporaba sje anja na zlo-

in, u kojemu komemoriranje zlo i-

na (ne žrtava) postaje sjeme i opra-vdanje za novi planirani zlo in« -kako je to tako er u pogovoru na-pisala ravnateljica jasenova kogaspomen-podru ja Jovi i .

Djevojke nisuni slutile...

Ti autori puno puta nisu uop eosje ali potrebu fotografiju u initirelevantnim povijesnim dokumen-tom, tj. kriti ki i metodi ki utvrditibarem minimum potrebnih inje-nica (podatak o mjestu i vremenu

snimanja, snimljenim osobama,autoru fotografije i sl.), nego su jojproizvoljno pridavali zna enje ikontekst kako je kojemu ve odgo-varalo. Npr. jedna od poznatijih utom smislu je »znamenita« fotogra-fija na kojoj su, tobože, seljaci uglinskoj pravoslavnoj crkvi prijepogubljenja, bez obzira što se u sa-moj crkvi nije nikada dogodio ni-kakav zlo in. Kad se usporedbomikonostasa ustanovilo da ni u kojemslu aju to ne može biti prizor uglinskoj crkvi, onda je on povezan spravoslavnom crkvom u BosanskojDubici, dakako ponovno bez jed-nog jedinog relevantnog dokaza.Ako se jednoga dana usporedbominterijera i ikonostasa u nekadašnjojbosanskodubi koj crkvi utvrdi danije rije ni o tom doga aju (što je,prema dosadašnjim podacima, višenego vjerojatno), onda se možeo ekivati potpuno nov potpis podspomenutu fotografiju i neki novzlo in u nekoj drugoj pravoslavnojcrkvi! No, postavlja se pitanje: Ima

li uop e smisla stalno upozoravatitu vrstu krivotvoritelja, budu i da semržnja ne može znanstvenoobuzdati?

Pregledavaju i knjige koje pišu io jasenova kom logoru, može senpr. nai i i na idili ni prizor trimlade djevojke u narodnoj nošnjikako nasmijano i opušteno obasja-ne suncem razgovaraju sjede i nazelenoj ledini. Nije, dakako, nave-deno o kojem je mjestu rije , okojim djevojkama (po izgledu no-šnje mogle bi biti i Rusinke izukrajinskoga Užgoroda kao i Hrva-

tice iz Schafendorfa ujužnom Gradiš u u Aus-triji...), o vremenu kada jesnimljena fotografija (pokvaliteti crno-bijelog sni-mka mogla bi biti i iz po-ra a), o podacima kako igdje su djevojke završilesvoj životni vijek i sl., ali

je potpis pod sliku vrlo »uvjerljiv«:»Nisu ni slutile što im ustaše spre-maju!« Dakle, rije je o izopa enojmanipulaciji jedne potpuno »neu-tralne« i u biti »bezazlene« slike.

Opis naj eš e donosineistinu

O cijeloj toj problematici foto-grafije kao iznimno vrijednog po-vijesnog dokumenta, ali i sredstvumanipulacije, autorica Mataušikratko je napisala: »Fotografije kaoizuzetni povijesni dokumenti nanajo igledniji i najneposrednijina in dokumentiraju autenti nedoga aje, pojave, prozore i stanja iznekadašnje stvarnosti. One dobi-vaju punu vrijednost povijesnogdokumenta tek kada su kompleti-rane kriti ki utvr enim injenica-ma o sadržaju koji nose« (Matauši ,isto, str. 7).

Ali jednako tako: »’Fotografija nelaže’ - fraza je i floskula koja se estokoristi kako bi se naglasilo da je ona

izvorni i objektivni prikaz stvarno-sti vi en fotokamerom i onih kojisu bili prisutni u trenutku snima-nja. No, bez obzira na to što takvafotografija predstavlja isje ak izobjektivne stvarnosti, ne treba za-boraviti da iza objektiva stoji ovjekkoji daje subjektivnu interpretacijuonoga što vidi. Ve sam izbor de-talja iz stvarnosti predstavlja njenuinterpretaciju, a da ne govorim omogu im izrežiranim i namješte-nim scenama. Fotografija možeotkrivati, ali i iskrivljivati. Onamože biti glas istine, ali i sredstvoobmane, zavisno od toga u koju ese svrhu koristiti... Manipuliranjefotografskim materijalom u formi-ranju javnog mnijenja nije ništanovo, a naro ito kada se svijet uslikama oblikuje u kriznim i ratnimvremenima, a u cilju prokazivanja‘istine’ sukladne interesima vla-daju e grupacije. Fotografija zbogsamog na ina svog nastanka nemože lagati, ali može poslužiti kaosredstvo neistine. Osim izravnogzahvata na samoj fotografiji (moguse vrlo lako krivotvoriti jednostav-nom upotrebom kista, retuša iliškara), esto je sporan upravonjihov opis. I naj eš e upravo ondonosi neistinu. Ista fotografija uzpromijenjeni popratni opis dobivasasvim druga ije zna enje« (Mata-uši , isto, str. 7- 8).

Tu tvrdnju ona vrlo uvjerljivo do-kazuje: »Kao primjer može poslužitifotografija objavljena u knjizi ‘Od-metni ka zvjerstva i pustošenje uNezavisnoj Državi Hrvatskoj’.Prikazuje leš muškarca, golog popr-sja, s razmrskanom lubanjom uz opis:‘Jedan od ubijenih Hrvata ekshumi-ran iz skupnog groba na Pašincu kodPriedora. Prednji dio glave sasvimrazmrskan.’ Ista fotografija objavljenaje nekoliko godina kasnije u knjizi‘The Crimes of the Fascist Occupan-ts and their Collaborators againstJews in Yugoslavia (»Zlo ini faši-sti kih okupatora i njihovim poma-ga a protiv Židova u Jugoslaviji«), udijelu koji se odnosi na KL (koncen-tracijski logor, op. T. V.) Jasenovac, aliovaj put s opisom: ‘Ustaška žrtva srazmrskanom glavom.’ Ista fotogra-fija mrtvog muškarca prikazana je,dakle, kao zlo in partizana i kaozlo in ustaša. Nažalost, to nije rijedakprimjer« (Matauši , isto, str. 8- 9).

Nastavlja se

Manipuliranje fotografijama uformiranju javnoga mnijenja

Ujugoslavenskoj, hr-vatskoj i svjetskojhistoriografiji tije-kom više od šest de-

setlje a napisano je silno mno-štvo tekstova o jasenova ko-me logoru, koji su popra enifotografijama. Budu i da jebroj autenti nih fotografija ologoru iz razdoblja 94 - 945.vrlo malen, jugoslavenske suse vlasti odmah nakon ratadale u fotokrivotvoriteljski po-sao. Plod tih nastojanja su da-nas »znane« i »prepoznatlji-ve« (tobožnje) jasenova kefotografije urezane u (pod)svijest mnogih ljudi. Donosi-mo neke od njih u nadi da ekoristiti svima kojima je stalodo povijesne istine.

»Fotografija može otkrivati ali i iskrivljivati. Ona može biti glas istine, alii sredstvo obmane, zavisno od toga u koju e se svrhu koristiti... Manipuli-

ranje fotografskim materijalom u formiranju javnog mnijenja nije ništa novo,a naro ito kada se svijet u slikama oblikuje u kriznim i ratnim vremenima,

a u cilju prokazivanju ‘istine’ sukladne interesima vladaju e grupacije.«

¦ Primjer zlonamjerne manipulacije je i fotografija iz knjige »Odmetni ka zvjerstva ipustošenje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj«, koja je stavljena u potpuno drugi kontekst(jasenova kog logora) i kojoj je dano potpuno drugo zna enje (ustaškog zlo ina)

¦ Nataša Matauši u fotomonografiji oJasenovcu prva je hrabro progovorila ofotografiji kao sredstvu manipulacije

25Glas Koncila broj 715. veljače 2009.

FOTOKRIVOTVORINE O JASENOVAČKOME LOGORU (2)

Tomislav Vuković

� Uz otkrića znanstvenog istra-�ivanje o fotokrivotvorinama o ja-senovačkome logoru, koje je Nata-�a Matau�ić objavila u knjizi »Jase-novac - fotomonografija« (Spo-men-područje Jasenovac, Jaseno-vac, 2008), feljton će donijeti i dru-ge fotografije vezane za Jasenovac,kojima se također manipuliralo imanipulira sve do dana�njih dana.

Krivotvorine u četiri odpet naslova

Naime, odabirom tek manjegbroja naslova (riječ je o �ezdesetakknjiga na hrvatskom, srpskom, en-gleskom, njemačkom, francuskomi slovenskom jeziku, te deset inter-netskih stranica na srpskom, engle-skom, njemačkom i �panjolskomejeziku) koji se izravno bave proble-matikom usta�kih logora u Jaseno-vcu i Staroj Gradi�ki, lako je doći dozaključka da velika većina onih, kojisu slikovno popraćeni (gotovo 80%,�to znači četiri od pet naslova) ima-ju na svojim stranicama krivotvori-ne!

Prema relevantnim istra�iva-njima, o usta�kome logoru Jaseno-vac objavljeno je do g. 2000, točno2.396 uradaka, tj. 1.106 knjiga, 1.482memoarska zapisa i znanstvenačlanka, te 108 zbiraka dokumenata.Nakon te godine intenzitet tiskanjaknjiga o jasenovačkom logoru nijenimalo smanjen, tako da je njihovkonačan broj danas nepoznat, ali si-gurno uvelike prelazi spomenutepodatke, jer su o toj temi objavljenei nove brojne knjige i u Hrvatskoj iizvan nje, i na hrvatskom jeziku i nadrugim inozemnim jezicima, i nalatinici i na ćirilici. Dobro je spome-nuti barem neke od njih.

Tako je npr. u Srbiji g. 2007. obja-vljena knjiga: »Jasenovac: uloga Va-tikana u nacističkoj Hrvatskoj« (Mi-lan Bulajić, Fond za istra�ivanje ge-nocida, Beograd), pa g. 2004: »No-menklatura zla« (Marko Kačeven-da, Nikola Pa�ić, Beograd), g. 2001.od istoga autora: »Srbi u NDH: iza-brani dokumenti«, a g. 2002: »Geno-cidom do velike Hrvatske« (VasilijeKrestić, Gambit, Jagodina), itd.

Od BiH izdanja vrijedi spome-nuti npr. knjigu objavljenu g. 2006:»Bo�njaci u jasenovačkom logoru«(Vijeće kongresa bo�njačkih inte-lektualaca, Sarajevo).

U Hrvatskoj su jednako takonakon 2000. objavljene knjige o Ja-senovcu, npr. g. 2008: »Magnissi-mum crimen: pola stoljeća revizio-

Kako je Slovensko primorjedospjelo u Jasenovac?U jugoslavenskoj, hrvat-

skoj i svjetskoj histo-riografiji tijekom vi�eod �est desetljeća na-

pisano je silno mno�tvo teksto-va o jasenovačkome logoru,koji su popraćeni fotografija-ma. Budući da je broj autentič-nih fotografija o logoru iz raz-doblja 1941-1945. vrlo malen,jugoslavenske su se vlasti od-mah nakon rata dale u fotokri-votvoriteljski posao. Plod tihnastojanja su danas »znane« i»prepoznatljive« (tobo�nje) ja-senovačke fotografije urezaneu (pod)svijest mnogih ljudi. Do-nosimo neke od njih u nadi daće koristiti svima kojima je sta-lo do povijesne istine.

Prema relevantnim istra�ivanjima, o usta�kome logoru Jasenovac do g. 2000. objavljeno je točno 2.396 ura-daka, tj. 1.106 knjiga, 1.482 memoarska zapisa i znanstvena članka, te 108 zbiraka dokumenata. Nakon tegodine intenzitet tiskanja knjiga o jasenovačkom logoru nije nimalo smanjen, tako da je njihov konačan brojdanas nepoznat, ali sigurno uvelike prelazi spomenute podatke, jer su otada objavljene i nove brojne knjige i uHrvatskoj i izvan nje, i na hrvatskom jeziku i na drugim inozemnim jezicima, i na latinici i na ćirilici.

Čak je i poslijeratna jugoslavenska Dr�avna komisija za istra�ivanjezločina okupatora i njihovih pomagača, koja je u puno slučajeva krajnje

nekritički, neobjektivno i pristrano »odrađivala« svoj posao, u svomizvje�ću Međunarodnom vojnom sudu u Nürnbergu objavila spomenutefotografije bez upotrebljavanja �kara ili �eljenog izreza, tako da se mogu

razaznati lica okupljenih vojnika u njemačkim odorama.

nizma u Hrvatskoj« (Salomon Jaz-bec, Margelov institut, Zagreb), g.2004: »Izabran za umiranje« (ErvinMiller, Durieux, Zagreb i Otvorenikulturni forum, Cetinje), g. 2003:»Genocid nad Romima: Jasenovac1942«, Spomen-područje Jasenovac,Jasenovac), g. 2006: »Jasenovac Me-morial Site« (Spomen-područje Ja-senovac, Jasenovac) i od istoga iz-davača: »Poimenični popis �rtavakoncentracijskog logora Jasenovac1941-1945«, (Jelka Smreka, ĐorđeMihovilović, Spomen-područje Ja-senovac, Jasenovac).

Problematični »znalci«jasenovačkoga logora

Na inozemnim jezicima izdava-�tvo o Jasenovcu nije zaostajalo, paje tako npr. g. 2006. objavljena knji-ga na engleskom: »Jasenovac andthe Holocaust in Yugoslavia« (Jase-novac Research Institute, Brooklyn,USA), a g. 2001. na francuskom: »Legrande Croatie: le genoci-de comme projet politique:essai« (Vaslije Krestić,L�Age d�Homme, Lausan-ne).

Vrlo su česte i potresnetri fotografije (nisu prepo-ručljive za gledanje djeci iosobama slabijih �ivaca),koje se najče�će objavljujuuz temu o jasenovačkom logoru, obrutalnom smaknuću dvojice zaro-bljenih mu�karca odrubljivanjemglava. O njima autorica Matau�ićdonosi:

»Prema kustosu Odjela za doku-mentarnu fotografiju toga muzeja(slovenski Muzej novej�e zgodovi-ne u Ljubljani, op. T. V.) prikazujuzločin pripadnika SS divizije PrinzEugen nad dva nepoznata borcaVojkove brigade na području Idrij-ske Krnice 11. lipnja 1944« (Matau-�ić, isto, str. 75). Iako i taj podatak»nije sasvim provjerljiv«, kako to unastavku ističe autorica, glasovitidr. Antun Miletić u svom trotom-nom djelu stavio je jednu od tih

slika u potpuno drugi kontekst:»Usta�e iz Jasenovca (sva su isti-canja moja, T. V.) ubijaju sjekirom�rtve« (»Koncentracioni logor Jase-novac 1941-1945: dokumenti«, knji-ga 3, Narodna knjiga, Beograd, 1986,str. 222).

S istim su krivotvoriteljskim ci-ljem fotografije kori�tene i u po-kretnoj izlo�bi Spomen-područjaJasenovac, �to pokazuju njihoviopisi: »�ivima za pamćenje: Glavejasenovačkih logora�a u Gradini«,»Činili su �to nitko nije činio; Stra-vično ogledalo usta�kog zločina«(Matau�ić, isto, str. 75).

�to zapravo prikazuju »sporne«fotografije?

Prva, nazovimo je F-2, (u prvo-me nastavku feljtona je F-1) pri-kazuje skupinu njemačkih vojnikakoja »gleda kako njemački časnik, sosmijehom na licu, zamahuje sjeki-rom prema vratu mu�karca« (Ma-tau�ić, isto, str. 74).

Na drugoj je, F-3, »isti sadistički

prizor, osim �to je �rtva drugi mu-�karac, a egzekutor gol do pojasa«(isto).

»Na trećoj je fotografija (F-4, op.T. V.) odsječenih glava postavljenihna stol« (isto). Treću fotografiju au-torica i pobli�e opisuje: »Prikazujeposljedice zločina počinjenog naddvojicom mu�karaca, odnosno dvi-je odrezane mu�ke glave. Počini-teljima zločina činilo se vrlo zabav-nim glave staviti na stol, te jednojstaviti kapu, a u usta cigaretu« (Ma-tau�ić, isto, str. 72).

Znakovito je da jugoslavenski»znalci« povijesti jasenovačkoga lo-gora nisu smatrali va�nim u tomslučaju uva�iti natpis: »Osvetimo

krv i patnje na�e braće iz Slove-načkog primorja« u »organu Komu-nističke partije Jugoslavije« - »Bor-bi« od 29. studenoga 1944, u kojemje izričito stajalo da su »jedinice na-�eg IX. korpusa... uni�tile jedan nje-mački �tab i u njegovoj arhivi pro-na�li ova tri strahovita dokumenta«,s poja�njenjem: »U jednom selu,sjeverno od Trsta, Nijemci suodsjekli glave dvojici na�ih rodolju-ba« (Matau�ić, isto, str. 72).

Lica vojnika unjemačkim odorama

Usputno, iako nije izravno veza-no za jasenovački logor, i dr. MilanBulajić nije mogao odoljeti kri-votvoriteljskom nagonu pa je jednuod fotografija stavio u sasvim »de-seti« kontekst, bez ikakve potrebeznanstvenog dokazivanja svoje tvr-dnje: »U tijeku Luburićeve ofenzi-ve (!?) u Slavoniji kolovoza 1942.načinjen je ovaj snimak na kome se

vide usta�e kako �rtvi odsijecajuglavu« («Usta�ki zločini genocida isuđenje Andriji Artukoviću 1986.godine«, Globus, Zagreb, 1988). Fo-tografija je, očito namjerno, »takolo�e reproducirana da se odore voj-nika, koje bi upućivale o kojim sevojnim postrojbama radi, uopće neprepoznaju« (Matau�ić, isto, str. 74).

Čak je i poslijeratna jugoslaven-ska Dr�avna komisija za istra�iva-nje zločina okupatora i njihovih po-magača, koja je u puno slučajevakrajnje nekritički, neobjektivno ipristrano »odrađivala« svoj posao, usvom izvje�ću Međunarodnom voj-nom sudu u Nürnbergu objavilaspomenute fotografije »bez upotre-

bljavanja �kara ili �eljenog izreza,tako da se mogu razaznati lica oku-pljenih vojnika u njemačkim odo-rama, �to potvrđuju ovaj put, sa-svim točno, njihovi opisi: �Zvjer-skih lica, nasmijani njemački vojni-ci sjekirom odsijecaju glave dvojicezarobljenih boraca u Sloveniji i sni-maju trenutak svog najvećeg zloči-načkog zadovoljstva, trenutak uda-ra sjekirom« (Matau�ić, isto, str. 74).

Nakraju, dobro je navesti baremneka »glasovita« djela u kojima jeobjavljena jedna od spomenutih fo-tokrivotvorina. Tako je VladimirDedijer u svome pozama�nom dje-lu na njemačkom jeziku: »Jasenovac- das jugoslavische Auschwitz undder Vatikan« (Ahriman-Verlag,Freiburg, 1993) na str. 146 pod br. 9objavio fotografiju F-2 s potpisom,na njemačkom: »Usta�a s osmije-hom na licu odsijeca glavu jednomčovjeku.«

Dedijer je drugu je fotografiju, F-3, objavio (zapravo tek njezin dio) i

u izdanju na engleskomjeziku: »The Yugoslav Au-schwitz and the Vatikan:the Croatian massacre ofthe Serbs during WorldWar II« (Prometheus Boo-ks, Buffalo New York;Ahroman-Verlag, Frei-burg, 1992) s potpisom, naengleskom: »Usta�a sa sa-

dističkom izrazom lica dok odru-bljuje glavu mu�karca sjekirom.«

I Branimir Stanojević je u djelu»Usta�ki ministar smrti: anatomijazločina Andrije Artukovića« (2. iz-danje, »Nova knjiga«, Beograd,1986) objavio fotografiju F-2 spotpisom: »Slike iz �ivota. Usta�kazvjerstva, propusnica za najsram-nije stranice istorije«.

Već spomenuti Milan Bulajić i udrugoj je svojoj knjizi: »Jasenovac:usta�ki logor smrti: srpski mit?«(Muzej �rtava genocida, Beograd,1999) objavio fotografiju F-2 na str.407 s potpisom: »Brutalni zajed-nički masakri zatočenika«.

Nastavlja se

¦ Fotografije F-2, F-3 i F-4, koje prikazujubrutalno pogubljenje dvojice uhićenihpartizana od strane njemačkih vojnika uSlovenskom primorju, brojni su autoristavljali u kontekst zločina počinjenih ujasenovačkom logoru

F2 F3

F4

Gk-24-25.p65 9.2.2009, 10:5925

25Glas Koncila broj 822. veljače 2009.

Tomislav Vuković

� Nata�a Matau�ić u knjizi »Jaseno-vac - fotomonografija« (Spomen-područje Jasenovac, Jasenovac, 2008)donosi uz ostalo i primjer najgrubljegasvjesnog i namjernog krivotvorenja:»Kao ilustracija mo�e nam poslu�itiprimjer friza - fotografije velikih di-menzija na biv�em stalnom postavuMemorijalnog muzeja u Jasenovcu«(Matau�ić, isto, str. 19), autora DragojaLukića i Antuna Miletića.

»Naime, od 19 fotografija (posta-vljenih bez popratnih opisa, �to bivjerojatno trebalo upućivati da se od-nose na prezentiranu temu, odnosnoKL Jasenovac) samo su se dvije pouz-dano odnosile na KL Jasenovac (foto-grafija logorske �ice uz rijeku Savu iveć gotovo raspadnutih le�eva zato-čenika u rijeci Savi), a vjerojatno susnimljene u svibnju ili lipnju 1945.godine... Treća je prikazivala le�evezatočenika usta�kog logora u Lepo-glavi, a snimljena je također po zavr-�etku rata na �eljezničkoj stanici Le-poglava. Izvorna fotografija je izre-zana (sva su isticanja moja, T. V) takoda se ne vidi ploča postavljena pokrajle�eva na kojoj pi�e: �Radni logor Le-poglava�« (Matau�ić, isto, str. 20).

»Nečitljive« vojničkeoznake

Sljedeći primjer također pokazu-je kako su se pojedini autori odnosi-li prema fotografijama kao va�nimpovijesnim dokazima. Bez ikakvihnamjera da doka�u svoje tvrdnje,bez čvrstih dokaza o počiniteljimazločina, oni su istu fotografiju po po-trebi stavljali na potpuno različitelokacije: u Jasenovac, Liku, istočnuHercegovinu ili na neko nepoznatomjesto: »Kako se jedna te ista foto-grafija s različitim opisima mo�e ko-ristiti za ilustriranje usta�kog zločinapočinjenog na mjestu sukladno au-torskim pretenzijama, vrlo rječitogovori fotografija koja prikazujelikvidaciju mu�karca nad grobnomjamom (F-5, op. T. V.). Desno stojigrupa vojnika (oznake na kapamakoje bi ih svrstale u bilo koju postroj-bu nisu �čitljive�). Mu�karca nadgrobnom jamom obučenog u seoskehlače i ko�ulju dr�i za ruke savijenena leđima nasmije�eni mu�karac,drugi ga pridr�ava lijevom rukom, au desnoj dr�i no�. U pozadini lijevonalazi se grupa civila i vojnika. Origi-nalna fotografija nalazi se u Hrva-tskom dr�avnom arhivu s opisomkoji ne određuje ni mjesto ni vrije-me: �Usta�e kolju nad jamom -skupnom grobnicom�. U knjizi �Prvagodina NOR-a...� (»Prva godina na-rodnooslobodilačkog rata na pod-ručju Karlovca, Korduna, Like, Gline,Gorskog kotara, Pokuplja i �umber-

Od nepoznatoga mjesta prekoLike i Hercegovine do Jasenovca


U jugoslavenskoj, hrvat-skoj i svjetskoj histo-riografiji tijekom vi�eod �est desetljeća na-

pisano je silno mno�tvo teksto-va o jasenovačkome logoru,koji su popraćeni fotografija-ma. Budući da je broj autentič-nih fotografija o logoru izrazdoblja 1941-1945. vrlo ma-len, jugoslavenske su se vlastiodmah nakon rata dale u foto-krivotvoriteljski posao. Plod tihnastojanja su danas »znane« i»prepoznatljive« (tobo�nje) ja-senovačke fotografije urezaneu (pod)svijest mnogih ljudi. Do-nosimo neke od njih u nadi daće koristiti svima kojima je sta-lo do povijesne istine.

Od 19 fotografija (postavljenih bez popratnih opisa, �to bi vjerojatnotrebalo upućivati da se odnose na prezentiranu temu,

odnosno KL Jasenovac) biv�ega stalnog postava Memorijalnoga muzejau Jasenovcu, samo su se dvije pouzdano odnosile na KL Jasenovac.

ka«, Zbornik III, Historijski arhiv uKarlovcu, Karlovac, 1971, op. T. V.)dobila je opis: �Usta�ka zvjerstva uLici, 1942�. U knjizi Milana Bulajića(»Usta�ki zločini genocida i suđenjeAndriji Artukoviću 1986. godine«,knjiga 2, Globus, Zagreb, 1988., op. T.V.): �Usta�ki koljači spremaju se daubiju jednog zatočenika u Jasenov-cu, 1942�. Antun Miletić donosi pakopis: �Jasenovačke usta�e na djelu�(»Koncentracioni logor Jasenovac1941-1945: dokumenti«, knjiga 1, Na-rodna knjiga, Beograd, 1986). No, tonije sve. U katalogu izlo�be �Jaseno-vac, sistem usta�kih logora smrti�Muzeja Vojvodine iz Novog Sada iMuzeja �rtava genocida iz Beograda,fotografija g. 1994. ima sljedeći opis:�U ljeto 1941. jame u istočnoj Herce-govini su napunjene tisućama Srba«(Matau�ić, isto, str. 38-40).

Bez obzira tko god bio počiniteljzločina i gdje god se on dogodio, zamnoge je autore sve u vezi sa spome-nutom fotografijom savr�eno jasno.

Varijacije naslovenskom...

Tako Milan Bulajić u djelu »Jaseno-vac: usta�ki logor smrti: srpski mit?«(Muzej �rtava genocida, Beograd,1999) na str. 147. objavljuje sliku s pot-pisom: »Usta�ki koljači spremaju seda ubiju zatočenika u Jasenovcu 1942.(Vojni muzej u Beogradu - Fotoarhiv)«.

Antun Miletić u već citiranoj knjizi,»Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945: dokumenti« (svezak I, Narodnaknjiga, Beograd, 1986), na str. 107. tako-đer je stavlja u jasenovački kontekst:»Jasenovačke usta�e na djelu«.

Nikola Nikolić u djelu»Jasenovački logori: u pak-lenom kotlu« (Vlastita nak-lada, Zagreb, 1968) nije seipak usudio odrediti mjestogdje je snimljen zločin jer jeobjavljuje na str. 231. s pot-pisom: »Klanje nad jamom«. Isto jeto učinio i u djelu koje mu je prevede-no na slovenski jezik: »Tabori�česmrti Jasenovac« (Borec, Ljubljana,1969) jer je na str. 237. ispod spornefotografije stavio potpis: »Gnusna po-divjanost usta�kih zločincev - klanjenad jamo«.

O hrabrosti i znanstvenom po-�tenju Nata�e Matau�ić govori i činje-

nica da je fotomonografijom korigi-rala (ili barem dovela pod upitnik)čak i vlastito prija�nje djelo. Naime, usvojem uratku »Jasenovac 1941-1945.Logor smrti i radni logor« (Jasenovac- Zagreb, 2003) spornu je fotografijuobjavila na str. 25, ne upu�tajući se ukategoričku tvrdnju o mjestu nakojem je snimljena: »Likvidacija mu-�karaca nad grobnom jamom. U po-zadini lijevo grupa ljudi čeka na likvi-daciju. Fotografija vjerojatno snim-ljena 1941. godine u Lici, a premanekim mi�ljenjima u istočnoj Herce-govini, u doba najmasovnijih usta�-kih progona.«

No, zato za �panjolski web-portal»za umjetnost, kulturu, povijest i po-litiku« - www.almendron.com nemanikakve dvojbe jer u napisu: »Jaseno-

vac, logor strave« donosi fotografiju spotpisom: »Masovne egzekucije ublizini koncentracionog logora Ja-senovac«.

O fotografiji je jednako tako sa-mouvjerena i islamska međunarod-na stranica na engleskome jezikuwww.prophetofdoom.net, u napisu»Usta�e« od 26. VII. 2007, koji jeobjavljuje s potpisom: »Usta�e ubi-

jaju Srbe i �idove u Jasenovcu. Ovajje prizor dovoljno atraktivno zabav-ljao gomilu promatrača, od kojih suneki tek tinejd�eri.«

Manipulacija �idovskimstradanjima

Jo� se tri fotografije, koje pobu-đuju zgra�anje, vezuju za jasenovačkilogor. Na prvoj i drugoj je �idovskadjevojčica s oznakom na grudima (F-6) i leđima (F-7), a na trećoj �idovska�ena (F-8) bez očiju. O prvoj autoricaMatau�ić govori: »Fotografija djevoj-čice obilje�ene �idovskim znakomdovoljno je potresna i bez netočneinterpretacije. No�enje �idovskogznaka uvodi se u nekim mjestima Hr-vatske već od travnja 1941. godine.

Kako su ih propisivali lokalni usta�kiorgani vlasti, nisu bili istovjetni usvim mjestima. U Zagrebu je tako,odredbom Usta�kog redarstvenogpovjerenstva - �idovski odsjek - Bo-govićeva ulica 7 (u izvorniku je po-gre�kom napisano »Bogovi�eva«, op.T. V.), od 22. svibnja 1944. godine bilopropisano da svi �idovi, bez obzira nadob (dakle i dojenčad) moraju nositi

�idovski znak koji se sastojao od dvakomada �ute tkanine s ucrtanom�idovskom zvijezdom. No, već 4. lip-nja 1941. godine ta je odredba presta-la vrijediti i umjesto �ute trake uve-dena je okrugla �uta pločica s otisnu-tim slovom �, koju su morali nositisvi �idovi stariji od 14 godina. Stoga jeopis koji donosi Miletić: ��idovskadjeca �igosana u logoru Jasenovac� -neistinit« (Matau�ić, isto, str. 80).

Riječ je o Miletićevu često spomi-njanome trotomnom djelu »Kon-centracioni logor Jasenovac 1941-1945: dokumenti« (Narodna knjiga,Beograd, 1986), a spomenuta je slikaobjavljena u knjizi III. na str. 195.

O slici nesretne �idov-ske �ene dovoljno jesamo reći da, prema svimdosada�njim istra�iva-njima i iskazima pre�iv-jelih, �idovski zatočeniciu jasenovačkom logorunisu nikada nosili �idov-

sku oznaku pri�ivenu na grudima,nego tek jedno kratko vrijeme �utipovez oko ruke koji ih je razliko-vao od srpskih zatočenika s bijelimpovezom i hrvatskih s plavim po-vezom. Dakle, fotografija �enenikako nije snimljena u Jasenovcu,ali to nije predstavljalo problemnekim autorima da je prika�u kao»jasenovačku �rtvu«, kao �to je toučinio Branimir Stanojević u knji-zi »Usta�ki ministar smrti; anato-mija zločina Andrije Artukovića«(»Nova knjiga«, Beograd, 1986,drugo izdanje).

Istu je tu tvrdnju engleskim injemačkim čitateljima odaslao iVladimir Dedijer u knjizi »The Yu-goslav Auschwitz and the Vatikan:the Croatian massacre of the Serbsduring World War II« (PrometheusBooks, Buffalo New York; Ahro-man-Verlag, Freiburg, 1992), koji jena str. 251. pod zajednički potpis zavi�e slika, među kojima je i �idovkabez očiju, stavio: »Različite metodeubijanja u Jasenovcu«, i u knjizi »Ja-senovac - das jugoslavische Ausch-witz und der Vatikan« (Ahriman-Verlag, Freiburg, 1993),str. 146. upotpisu slike br. 10: (»Oči oveseljanke izvađene su za zbirku očijuAnte Pavelića«).

Nastavlja se¦ Premda na fotografiji F-5 nije moguće razaznati o kojim je vojnicima riječ, gdje i kada je ona snimljena, gotovo svi se autori sla�u da jeriječ o zločinu u Jasenovcu

¦ Već sam pogled na slike F-6, F-7 i F-8pobuđuju zgra�anje i suosjećanje premanevinim �idovskim �rtvama, pa je svakomanipuliranje njihovim patnjama nedo-pustivo i be�ćutno: Zbog čega se onda onestavljaju u kontekst jasenovačkoga logorakada s njime nemaju ba� nikakve veze?

F5

F6 F7

F8

Gk-24-25.p65 16.2.2009, 10:3225

25Glas Koncila broj 91. o�ujka 2009.


Tomislav Vuković

� U nizu fotografija, kojima se de-setljećima nakon zavr�etka Drugogasvjetskog rata manipuliralo u histo-riografiji i koja je postala »prepo-znatljiva« za usta�ke zločine u jase-novačkome logoru, jest i ona s prizo-rom �rtava izbačenih na obalu Save,F-9. O njoj Nata�a Matau�ić u djelu:»Jasenovac - fotomonografija« (Spo-men-područje Jasenovac, Jasenovac,2008) pi�e: »I ona se vrlo često upo-trebljava za ilustraciju zločina po-činjenih u KL Jasenovac. Tako i autordrugog stalnog postava Memorijal-nog muzeja u Jasenovcu u svojojknjizi, zborniku dokumenata objav-ljuje netočan opis: '�rtve usta�kihzločina u Jasenovcu' (Antun Miletić:»Koncentracioni logor Jasenovac1941-1945: dokumenti«, knjiga I, Na-rodna knjiga, Beograd, 1986, str. 403.,op. T. V.). Ali, fotografiju ne donosi uizvornom obliku. Desni dio foto-grafije je izrezao (sva su isticanjamoja, T. V.) tako da se ne vidi �enskanoga u cipelama s visokom potpeti-com« (Matau�ić, isto, str. 21).

Pobjednici pi�upovijest!

Za�to su Dragoje Lukić i AntunMiletić, autori stalnog postava Me-morijalnog muzeja u Jasenovcu, toučinili? Zbog vrlo jednostavnog, alikrajnje znanstveno-nepo�tenog izlonamjerno-krivotvoriteljskograzloga. Bilo im je potpuno jasno dajasenovačke zatočenicenisu mogle imati visokepotpetice, jednako kao �toni pogubljeni mu�karci,zatočenici na istoj slici,nisu nosili vojničke odorei cipele (cokule), pa su jemorali nekako prilagoditi vlastitim»okvirima«. Osim toga, s tom je foto-grafijom nu�no povezati jo� jednuvrlo va�nu činjenicu koju spominjeautorica Matau�ić: »Dr�avna krugo-valna postaja Zagreb izvijestila je 6.svibnja 1945. godine da su prigodomulaska u Sisak partizani ubili oko 400građana« (Matau�ić, isto, str. 23).

Dakle, najvjerojatnije je riječ up-ravo o tim �rtvama partizanskihposlijeratnih pogubljenja u Sisku, uto doba uobičajenim i čestim u svimdijelovima Hrvatske, koja su ondapripisana usta�ama u jasenovačkomlogoru. Ne preostaje drugo nego seprisjetiti stare izreke kako pobjedni-ci pi�u povijest.

No, vidjev�i u�asan prizor na sa-vskoj obali kod Siska, danas nitkoneće ni slučajno postaviti pitanje opočiniteljima zločina jer se unapri-jed »zna« da su to usta�e i da »oslo-

Kako je partizanski masakrpripisan usta�ama

Ujugoslavenskoj, hrvat-skoj i svjetskoj histo-riografiji tijekom vi�eod �est desetljeća na-

pisano je silno mno�tvo teksto-va o jasenovačkome logoru,koji su popraćeni fotografijama.Budući da je broj autentičnih fo-tografija o logoru iz razdoblja1941-1945. vrlo malen, jugosla-venske su se vlasti odmah na-kon rata dale u fotokrivotvori-teljski posao. Plod tih nasto-janja su danas »znane« i »pre-poznatljive« (tobo�nje) jaseno-vačke fotografije urezane u(pod)svijest mnogih ljudi. Do-nosimo neke od njih u nadi daće koristiti svima kojima je sta-lo do povijesne istine.

Vidjev�i u�asan prizor na savskoj obali kod Siska, danas nitko ni slučajnoneće postaviti pitanje o počiniteljima zločina jer se unaprijed »zna« da su tousta�e i da »oslobodioci«, prema tvrdnjama najvi�ih dr�avnih du�nosnika u

sada�njoj Hrvatskoj, takvo �to nisu mogli počiniti!

¦ Vjesnik je objavio fotografiju F-11 pripisujući zločin usta�ama,ali gotovo dva tjedna nakon partizanskih egzekucija u Sisku

¦ Fotografije F-9 i F-10 brojni autori objavljuju u kontekstu jasenovačkih �rtava, iako one na prvoj slici sigurnonisu a na drugoj je vrlo upitno čije su

bodioci«, prema tvrdnjama najvi�ihdr�avnih du�nosnika u sada�njojHrvatskoj, takvo �to nisu mogli po-činiti. Za to su se potrudili i brojniznanstveni »autoriteti« koji su do-maćoj i svjetskoj javnosti podastrliizokrenutu povijesnu »istinu«.

Zahvati srpsko-pravoslavnog episkopa

Tako je, u feljtonu često spomi-njani, Vladimir Dedijer u djelu »TheYugoslav Auschwitz and the Va-tikan: the Croatian massacre of theSerbs during World War II« (Pro-metheus Books, Buffalo New York,Ahroman-Verlag, Freiburg, 1992) nastr. 253. objavio spomenutu fotogra-fiju sa zajedničkim potpisom za vi�eslika: »Različiti načini ubijanja u Ja-senovcu«. Isti je autor i u knjizi nanjemačkome: »Jasenovac - das jugo-slavische Auschwitz und der Va-tikan«, (Ahriman-Verlag, Freiburg,

1993) na str. 146. objavio fotografijupod br. 11: bez potpisa.

U knjizi srpskopravoslavnog epi-skopa Atanasija Jevtića »Velikomu-čenički Jasenovac poslije Jasenovca«(Univerzitetski obrazovni pravos-lavni bogoslovni Hilandarski fond,Beograd, Valjevo, 1995) u poglavlju»Pjesme o Jasenovcu« na str. 357. ob-javljena je sporna fotografija bezpotpisa, ali s posebnim zahvatima.Naime, riječ je samo o dijelu slikeizokrenutoj 90 stupnjeva udesno,tako da na prvi pogled djeluje kao daje riječ o potpuno novoj slici, a njezindio na kojoj je u izvorniku �enskanoga s cipelom i visokom potpeti-com također je jednostavno izrezan.

I Esad Papračan-Podrinjski obja-vio je spomenutu fotografiju u svomdjelu »Krvavo polje Jasenovac«(Guslarsko dru�tvo »Filip Vi�njić«,Gora�de, 1986) na str. 32. s potpisom:

»�rtve usta�kog bestijanja izvučeneiz rijeke Save«.

Branimir Stanojević se takođerpridru�io tom krugu »znanstvenika«objaviv�i fotografiju s kratkim potpi-som: »Granik. �rtve« («Usta�ki mi-nistar smrti - Anatomija zločina An-drije Artukovića«, 2. izdanje, »Novaknjiga«, Beograd 1986).

Internetska stranica Američkogamemorijalnog muzeja holokausta uWashingtonu, www.ushmm.org, do-nosi sliku s potpisom: »�rtve us-ta�kih zločina (hrvatskih fa�ista) naobalama rijeke Save. Jasenovačkikoncentracioni logor (Jugoslavija)između 1941. i 1945«.

»350.000 ljudi, �enai djece«?!

Fotografija F-9 samo je jedna unizu fotografija o zločinu u Siskukoje se vezuju uz jasenovački logor.Naime, brojni autori o jasenovačkim

zločinima često objavljuju i fotogra-fiju F-10, čija je izravna veza s Jasenov-cem najbla�e rečeno upitna jer seba� ničim ne dokazuje da je riječ ojasenovačkim zatočenicima. O njojautorica Matau�ić pi�e: »Jedna iz se-rija fotografija zločina u Sisku pre-zentirana je i na pokretnoj izlo�biSpomen-područja Jasenovac iz1988/89. pod nazivom Mrtvi �ivimaoči otvaraju ,čiji su autori također Lu-kić i Miletić, uz opis: 'Obala od le�e-va. Lijeva strana rijeke Save ispod Ja-senovca'« (Matau�ić, isto, str. 23).

Ponovno je za ilustraciju o ras-prostranjenosti fotokrivotvorina ojasenovačkim zločinima potrebnospomenuti barem neke autore. Takoje jedan od tobo�e najvećih autorite-ta o ovoj problematici, ali već pri-ličan broj puta spominjani AntunMiletić u djelu »Koncentracioni lo-gor Jasenovac 1941-1945: dokumen-

ti« (knjiga II, Narodna knjiga, Beo-grad, 1986) na str. 925. objavio foto-grafiju F-9 s opisom: »Usta�e su prijesvog bijega iz Stare Gradi�ke, Jase-novca i Siska poubijali sve preostalezatočenike.«

Istu je sliku objavio i, također većčesto spominjani, Milan Bulajić uknjizi »Tudjamn's 'Jasenovac myth':genocide against Serbst, Jews andGypsies« (Stručna knjiga, Beograd,1994) u poglavlju »Logor smrti«, bezpotpisa. A Egon Berger u svojoj knji-zi »44 dana u Jasenovcu« (Grafičkizavod Hrvatske, Zagreb, 1966) do-nosi fotografiju F- 10 s potpisom nastr. između 64. i 65: »Nakon povla-čenja u strahu pred osvetom zatoče-nika, usta�e su počeli s likvidiranjemostataka logora�a koji su do tada pre-�ivjeli krvavi teror.«

Dragoje Lukić u djelu: »Rat i djecaKozare« (Narodna knjiga, Beograd,1979) na str. 49. u opisu fotografije F-10 predstavlja se i kao (opskurni) kva-

zimatematičar koji nemapotrebe dokazivati svojebrojeve: »Na Gradini, de-snoj obali Save u toku rataubijeno je 350.000 ljudi,�ena i djece. Gradina jenajveće ratno groblje u Ju-

goslaviji.« Miletić i fotografiju F-10objavljuje u citiranome djelu s potpi-som: »Svakodnevni prizori na obala-ma Save u godinama usta�kih zločinau Jasenovcu« (Miletić, isto, knjiga II,str. 585). U djelu Nata�e Matau�ić »Ja-senovac 1941-1945. Logor smrti i rad-ni logor« (Jasenovac - Zagreb, 2003)prije njezinih novijih znanstvenihspoznaja, ispod fotografije F-10 na str.90. napisano je: »Na obali rijeke Save,Logor III Ciglana, svibanj 1945. Le�e-vi ubijenih �ena.«

Podudarnost usta�kogai Vjesnikova broja

I treća se »sisačka fotografija«, F-11, često koristi za ilustraciju o zloči-nima u jasenovačkom logoru, prem-da i njezina izravna veza s Jasenov-cem također nije ničim dokazana.Ne samo da su opet upitni odjeća i

obuća »jasenovačkih zatočenika«,nego je znakovito da je fotografijaobjavljena u »Vjesniku« br. 25, od 19.svibnja 1945, dakle - nakon već spo-menutoga partizanskog masakra uSisku. I zapanjujuća je podudarnostda Vjesnikov naslov spominje goto-vo isti broj �rtava zločina, o kojemuje u jednome od svojih posljednjihjavljanja izvijestila usta�ka Dr�avnakrugovalna postaja Zagreb. Naime,kao �to je već citirano, usta�e su 6.svibnja 1945. upozorili da su prigo-dom ulaska u Sisak partizani ubilioko 400 građana (F-9), a »Vjesnik«je trinaest dana kasnije objavio na-slov: »Usta�ki koljači poubijali su uSisku noć prije svoga povlačenja oko400 građana i seljaka.« Stari bi Lati-ni rekli: »Sapienti sat!« («Pametno-mu dosta!«)

No, to nije smetalo Egonu Berge-ru da u svom djelu »44 dana u Jase-novcu« (Grafički zavod Hrvatske,Zagreb, 1966) objavi fotografiju F-11s potpisom na str. između 64. i 65:»Prilikom povlačenja usta�e su osta-vljali za sobom perspektivu koju su inajavljivali vraćajući se u prodanudomovinu: perspektivu smrti.«

Vladimir Dedijer je istu fotogra-fiju objavio u svim svojim knjigamao jasenovačkom logoru na srpskom,engleskom i njemačkom jeziku s is-tim potpisom: »Prije odlaska iz StareGradi�ke, Jasenovca i Siska usta�e supoubijali sve preostale logora�e kao�to pokazuje jedna od masovnihgrobnica na slici - iz privatne ko-lekcije« («Vatikan i Jasenovac: doku-menti«, Rad, Beograd, 1987, slika br.13, između stranica 352-353; »Vatikani Jasenovac: dokumenti«, Rad, Beo-grad, 1987, slika br. 13, između str.352-353; »The Yugoslav Auschwitzand the Vatikan: the Croatian mas-sacre of the Serbs during World WarII«, Prometheus Books, Buffalo NewYork, Ahroman-Verlag, Freiburg,1992, str. 308; »Jasenovac - das jugo-slavische Auschwitz und der Vati-kan«, Ahriman-Verlag, Freiburg,1993, slika br. 14, na str. 194). Isto su toučinili i neki drugi autori.

Nastavlja se

F11F10F9

Gk-24-25.p65 23.2.2009, 13:1425



Tomislav Vuković

� Nata�a Matau�ić problematizira usvojoj knjizi: »Jasenovac - fotomo-nografija« (Spomen-područje Jase-novac, Jasenovac, 2008) i gotovo ne-zaobilaznu fotografiju F-12 u broj-nim uracima o jasenovačkome logo-ru: »Vrlo često objavljivana fotogra-fija u tisku sa sasvim netočnom le-gendom (sva su isticanja u tekstumoja, T. V.): �Odvođenje naroda ulogor�. Prikazuje nepreglednu kolo-nu �ena na pra�nom neasfaltiranomputu, predvođenu usta�kim voj-nikom. To su uglavnom mlađe �enesa zave�ljajima u rukama. Pitanjekoje se nameće samo od sebe, uko-liko navedeni opis smatramo istini-tim je: �A gdje su djeca i starci?� Jer ulogor su nakon kozaračke ofenzive usrpnju 1942, a prema bezbrojnimsjećanjima, odvođeni svi zajedno.Stoga je vjerojatnije da se radi oodvođenju �ena iz logora Stara Gra-di�ka na prisilni rad u Njemačku,putem iz logora prema Okučanimagdje se nalazila najbli�a �eljezničkapostaja. Zanimljivo je da je ova foto-grafija najče�će objavljivana reza-njem krajnje lijevog dijela na koji-ma se vidi grupa mu�karaca, seoskazapre�na kola i starija �enska osobapored neke domaće �ivotinje« (Ma-tau�ić, isto, str. 204).

Tko su �ene sasve�njevima?

Citirana je kritička primjedba lo-gička i argumentirana, no čini se, sa-mo djelomično točna, jer je već povr-�nom analizom fotografije lako jezaključiti kako prizor �ena u koloninameće nekoliko opravdanih pi-tanja. Naime, one su čiste i uredne,očito dobro uhranjene, sve s obućomna nogama, a njihova odjeća po-kazuje da su iz bogatijih i materijalnodobro situiranih obitelji.

To potvrđuje i druga slika F-13,također često rabljena u kontekstuodvođenja �ena u jasenovački lo-gor, koja prikazuje istu kolonusamo iz drugoga kuta, na kojoj �enenose bijele sve�njeve i kapute urukama.

Na tim dvjema slikama posebnupozornost privlači naoru�ani vojnikkoji prati cijelu kolonu, jer on svakogi malo objektivnijeg analitičara neo-doljivo podsjeća na partizanskog voj-nika s tzv. »titovkom« (karakteristič-nom partizanskom kapom sa zvi-jezdom petokrakom) na glavi. No,budući da se ne zna gdje je snimljenafotografija, tko je točno na njoj, odak-le je kolona krenula i koje je njezinokrajnje odredi�te, sa potpunom se si-gurno�ću ne mo�e ni�ta ustvrditi, alicijeli prizor upućuje na zaključakkako je riječ o poslijeratnom odvođe-nju, najvjerojatnije, folksdojčerskih�ena i djevojaka na prisilni rad u on-da�nji Sovjetski Savez. Naime, premaistra�ivanjima Radne skupine za do-kumentaciju Kulturne zaklade Do-nau�vaba iz Münchena (Herbert Pro-kle, Georg Wildmann, Karl Weber iHans Zonleitner), jugoslavenske suvlasti nakon rata izručile sovjetskimvlastima za rad u rudarskim i indus-

trijskim oblastima u Ukrajini oko12.000 pripadnika njemačke manjine,od kojih je bilo oko 4.000 �ena izme-đu 18 i 40 godina (v. »Genocid nadnjemačkom manjinom u Jugoslaviji1944-1948, Beograd, 2004). Svi su oni,prema istom istra�ivanju, mu�karciodvojeni od �ena transportirani uosam �eljezničkih kompozicija, odkojih je svaka bila sastavljena od četr-desetak teretnih vagona.

»Stotine tisuća ljudskihnogu...«

Međutim, »titovka« je kod gotovosvih autora o jasenovačkome logoruuglavnom zamijenjena usta�kom ka-pom, pa tako brojni autori bez ikakvihproblema ističu kako slike prikazujuodvođenje �ena u Jasenovac.

Tako i Vladimir Dedijer već na na-slovnici djela »The Yugoslav Au-schwitz and the Vatikan: the Croa-tian massacre of the Serbs duringWorld War II« (Prometheus Books,Buffalo New York; Ahroman-Verlag,Freiburg, 1992) donosi fotografijuF-13, također na str. 243, s potpisom:»Srpske �ene i djevojke na putu pre-ma koncentracionom lo-goru.« Istu sliku s istimpotpisom objavljuje i uknjizi: »Jasenovac - das ju-goslavische Auschwitzund der Vatikan« (Ahri-man-Verlag, Freiburg,1993), na str. 146 pod br. 1.

Premda nastoji argumentiranoosporiti jasenovački mit, posebice�to se tiče pre�ućene svakida�njice islu�benog broja �rtava, Mladen Ive-zić u svom djelu »Jasenovac: brojke«(Vlastita naklada, Zagreb, 2003),preuzima fotokrivotvorinu F-13, pana str. 94. donosi potpis: »Nepre-gledne kolone na cestama praćenehrvatskom vojskom...«

Za srpskopravoslavnog episko-pa Atanasija Jevtića također nema

dvojbe odakle su �ene u koloni (onje u njoj uspio vidjeti i djecu) i kamoih vode, jer u djelu »Velikomuče-nički Jasenovac poslije Jasenovca«(Univerzitetski obrazovni pravo-slavni bogoslovni Hilandarski fond,Beograd; Valjevo, 1995) na str. 102.objavljuje istu fotografiju s tvr-dnjom: »Odvođenje srpskih �ena idjece iz Bosne u logor Jasenovac.«

Mirko Per�en u knjizi »Usta�kilogori« («Stvarnost«, Zagreb, 1966)u naletu emocija ispod fotografije

F-13 na str. 97. spominje fantastičanbroj »ljudskih nogu«: »Od travnja1941. usta�kom dr�avom putujuvlakovima i pje�ice prema logorimasmrti bezbrojne kolone. Stotine ti-suća ljudskih nogu kreće posmrt-nim koracima prema Jasenovcu,Jadovnu, Gradi�ki i drugim logo-rima uni�tenja.«

Antunu Miletiću je također do-bro znano odredi�te kolone pa udjelu »Koncentracioni logor Jase-novac 1941-1945: dokumenti« (Na-

Kako je »titovka«zamijenjenausta�kom kapom

U jugoslavenskoj, hrvatskoj i svjetskoj historiografijitijekom vi�e od �est desetljeća napisano je silno mno-�tvo tekstova o jasenovačkome logoru, koji su popraćenifotografijama. Budući da je broj autentičnih fotografija o lo-

goru iz razdoblja 1941-1945. vrlo malen, jugoslavenske su se vlasti od-mah nakon rata dale u fotokrivotvoriteljski posao. Plod tih nastojanjasu danas »znane« i »prepoznatljive« (tobo�nje) jasenovačke fotogra-fije urezane u (pod)svijest mnogih ljudi. Donosimo neke od njih u nadida će koristiti svima kojima je stalo do povijesne istine.

Cijeli prizor upućuje na zaključak kako je riječ o poslijeratnom odvođenju,najvjerojatnije, folksdojčerskih �ena i djevojaka na prisilni rad u onda�njiSovjetski Savez. Naime, prema istra�ivanjima Radne skupine za dokumen-taciju Kulturne zaklade Donau�vaba iz Münchena, jugoslavenske su vlastinakon rata izručile sovjetskim vlastima za rad u rudarskim i industrijskimoblastima u Ukrajini oko 12.000 pripadnika njemačke manjine, od kojih jebilo oko 4.000 �ena između 18 i 40 godina.

Na dvjema slikama posebnu pozornost privlači naoru�ani vojnik koji praticijelu kolonu, jer on svakog i malo objektivnijeg analitičara neodoljivo pod-

sjeća na partizanskog vojnika s tzv. »titovkom« (karakterističnom partizan-skom kapom sa zvijezdom petokrakom) na glavi.

rodna knjiga, Beograd, 1986) u sve-sku III. na str. 138. donosi: »Masov-no odvođenje �ena u koncentra-cioni logor Jasenovac.«

Web-stranica jasenovac-info.comu poglavlju »Jasenovac - Donja Gra-dina, Industrija smrti 1941-1945«(Galerija Arhiva Republike Srp-ske«) o fotografiji F-12 je kratka i ja-sna: »Transportiranje u logor.«

Djelo skupine autora namijenjenoinozemnim posjetiteljima i čitatelji-ma »Jasenovac Memorial Site« (Spo-

men područje Jasenovac, Jasenovac,2006) na str. 57. također objavljuje fo-tografiju F-13 s potpisom: »Kolona�ena iz logora Stara Gradi�ka na putuza prisilni rad u tuđinu, ljeto 1942.«

I u djelu Nata�e Matau�ić »Jase-novac 1941-1945. Logor smrti i rad-ni logor« (Jasenovac - Zagreb, 2003)objavljena je ista fotografija i na na-slovnici i na str. 106.

»Gadovi«, »usta�oidi«»revizionisti« i slični

Da su pojedi autori osjetili kakone�to ipak »ne �tima«, dokazuje itreća fotografija, F-14, koja pokazujepočetak iste kolone, ali bez »proble-matičnog« naoru�anog vojnika - pra-titelja. Njegovom eliminacijom punoje prihvatljiviji opis slike da je riječ osprovođenju kolone na rad u Nje-mačku, kao �to to čini Radovan Tri-vunčić u djelu »Jasenovac i jaseno-vački logor« (3. dopunjeno izdanje,Spomen-područje Jasenovac, Jaseno-vac, 1972), koji objavljuje fotografijuna str. 19. s potpisom: »Nakon �to su

im djeca oduzeta, kolona �ena naputu na prisilan rad u Njemačku.«

Isto to čini i Đorđe Đurić u uratku»Europom između �ica« (Spomen-područje Jasenovac, Jasenovac, 1973)na str. 60. s potpisom: »Na cesti StaraGradi�ka - Okučani 1942. godine -�ene otpremaju na prisilan rad uNjemačku.« No, kao �to je očito, onsliku locira, za razliku od prethodnogautora Trivunčića koji govori uopće-no i ne navodi gdje je ona načinjena.Usporedba njihovih opisa pokazuje

da je na djelu uobičajeni iopće prihvaćeni odnos ve-likog broja autora prematobo�njim »jasenovačkim«fotografijama, ali koji je ubiti krajnje nepo�ten, upuno slučajeva i zlona-

mjerno krivotvoriteljski. Na djelu je,prvo, izostanak bilo kakve namjere ilibarem poku�aja da se one znanstve-no verificiraju i, drugo, ostvarivanjeunaprijed zadanog cilja, tj. vizualnogefekta pod svaku cijenu. Povijesnoj jeistini u toj priči namijenjena potpunobeznačajna i sporedna uloga. Stoga jei spomenutim autorima u trima foto-grafijama F-11, F-12 i F-13 zapravopotpuno svejedno prikazuju li onekolonu �ena na nepoznatome mjestuprema nepoznatome odredi�tu, ili nanepoznatome mjestu prema nepoz-natome koncentracijskom logoru, ilina nepoznatome mjestu prema kon-centracijskom logoru Jasenovac, ili izBosne u logor Jasenovac, ili iz logoraStara Gradi�ka prema Okučanima, ilibilo �to drugo, jer su svjesni da suimali i danas imaju silno političko imedijsko pokriće. Znaju da su svimaonima koji dovode pod upitniknjihove ničim dokazane tvrdnje da-nas u Hrvatskoj namijenjeni nimalougodni nazivi u javnosti: »gadovi«,»usta�oidi«, »revizionisti« i sl.

Nastavlja se

¦ Kolona �ena i djevojaka snimljena iz različitih kutova (F-12 i F-13) ba� ni po čemu neupućuje na zaključak o odvođenju u jasenovački logor

¦ Ista kolona bez »spornog« naoru�anog vojnika - pratitelja

F12

F13 F14

Gk-24-25.p65 2.3.2009, 10:5725



Tomislav Vuković

� U nedostatku izvornih fotogra-fija iz jasenovačkoga logora i o jase-novačkome logoru brojni su se au-tori, kao �to je očito iz dosada�njihnastavaka, »snalazili« u slikovnimprikazima kako su znali i umjeli, nevodeći pri tome preveliku brigu onjihovoj istinitosti i utemeljenostiili o nekakvoj znanstvenoj metodo-logiji. Kao da im je najva�nije biloveliko zlo koje se dogodilo prikazatijo� većim zlom a odgovornost započinjene zločine protegnuti doneslućenih razmjera - na cijeli na-rod, na sve njegove nara�taje, i pro-�le i buduće. Stoga samo na prvipogled zvuči gotovo nevjerojatnoda su u jednoj, tobo�e, znanstvenomjerodavnoj knjizi o jasenovačko-me logoru od gotovo 900 stranicaobjavljeni stihovi: »Srbin u Hrvataspozna la�nog brata, �ivota namvi�e nema uz Hrvata« (zavr�etakpjesme Milke Babić: »Jasenovac1941-1945«, dr. Milan Bulajić: »Jase-novac: usta�ki logor smrti/srpskimit?«, Muzej �rtava genocida, Beo-grad, 1999, str. 863).

Komisije ne spominjuprizor

Vođeni takvim »znanstvenim«motivima, brojni su autori jednos-tavno povezivali s Jasenovcem onefotografije koje su im se učinile pri-kladne, koje su smatrali �to �okant-nijima, koje su im slučajno do�le»pod ruku«, koje su bile u skladu sunaprijed zadanim ciljem itd.

Jedna od njih je i F-15, o kojojNata�a Matau�ić u djelu »Jasenovac- fotomonografija« (Spomen-po-dručje Jasenovac, Jasenovac, 2008)pi�e: »Fotografiju le�eva mu�karacaispred dvostrukog reda bodljikave�ice koristila sam na svojoj već spo-menutoj izlo�bi uz opis: 'Le�evi lo-gora�a nakon proboja 22. travnja1945'. �to je u tom opisu sporno?Kao prvo, proboj je izvr�en iz zgra-de u istočnome dijelu logora kojinije bio ograđen bodljikavom �i-com (sva su isticanja moja, T. V.). Uopisima logora nigdje se ne spomi-nje ni drvena baraka koja bi se nala-zila u tom dijelu logora (na fotogra-fiji u centru gore). Nadalje, niti jed-na od tri komisije za utvrđivanjezločina koje su bile u logoru sa za-datkom 'snimanja' zatečenog stanjane spominju u svojim izvje�tajimaovakav prizor, koji zasigurno ne biostao nezabilje�en. Osim toga, svile�evi koje su zatekli bili su u faziraspadanja, �to ovi na fotografijinisu. Kada je snimljena ova fotogra-fija, tko ju je snimio i da li ona doi-sta pokazuje le�eve u KL Jasenovac,

Opisi fotografija sunaprijed zadanim ciljem



Nema toga općeg, vi�eg,ideolo�kog, revolucionar-nog, političkog, nacional-nog, vjerskog, stranačkog,crkvenog ili bilo kojegadrugog interesa, koji bimogao sprati krv nevinogdjeteta s ruku zločinca,bez obzira je li riječ oubijenom petogodi�njemdječaku zagrebačkoga�idova, desetogodi�njojcurici kozaračke Srpkinjei �esnaestogodi�njemsinu bosanskoga Roma,jednako kao i dvadeseto-godi�njoj kćerkiusta�koga ministra!

Zatočenik XY kao »svjedok« nakon zavr�etka rata je ustvrdio: »Znam da je ulogoru bila peć za spaljivanje zatočenika. Ja nikada nisam u tu prostoriju ulazio,

ali sam čuo krikove zatočenika koji su odvođeni u tu peć i spaljivani...« Na prvipogled sve je vrlo uvjerljivo i utemeljeno, osim �to je »svjedok« doveden u Jasenovac

21. prosinca 1943, a Picilijeva je peć sru�ena prilično ranije - u veljači 1942!

¦ Prizore izbjeglica - kozaračkih �ena i djece - na fotografijama F-17 i F-18 neki autori krivotvoriteljski prikazuju kao prizore u jasenovačkome logoru

F18F17

¦ Na fotografiji F-16 doista je prizor iz jasenovačkoga logora (tzv. Ciglana), ali izjave otobo�njem spaljivanju zatočenika prepune su proturječja i apsurda

¦ Pomnijom analizom fotografije F-15 sa sigurno�ću se mo�e ustvrditi da na njoj nisusnimljene �rtve proboja jasenovačkih zatočenika i da ničim nije uopće dokazana njezinaveza sa jasenovačkim logorom, kako to tvrde neki autori

F15F16

pitanja su na koja se ne mo�e sa si-gurno�ću odgovoriti« (Matau�ić,isto, str. 40).

Nije ulazio, ali je čuokrikove zatočenika!

Pod krivotvoriteljskim nastoja-njem brojnih autora o Jasenovcu,kao �to je već istaknuto, podrazu-mijeva se i proizvoljno i neuteme-ljeno opisivanje malobrojnih foto-grafija, koje su doista snimljene ulogoru. Jedna je od njih, najče�će ra-bljena u tom smislu, F-16, koja doi-sta prikazuje dio jase-novačkoga logora -Ciglanu u kojoj su, nijete�ko već iz naziva za-ključiti, zatočeniciproizvodili cigle. Ipremda izjave tobo�-njih svjedoka o spalji-vanju zatočenika same jedna drugupobijaju, to nije smetalo kasnije ja-senovačke »znalce« i »svjedoke« daiznesu kategoričke tvrdnje.

Tako je Ilija Ivanović u djelu»Svjedok jasenovačkog pakla« (Jase-novac, Spomen-područje, 1988) na-pisao: »Ostaci peći za pečenje ciglekoja je kori�tena kao krematorij.«

Nikola Nikolić: »Jasenovački lo-gori: u paklenom kotlu« (Vlastitanaklada, Zagreb, 1968) objavio je nastr. 91 fotografiju s potpisom: »Tu-nel u�asa smrti! Peći za spaljivanjezaklanih i �ivih.« Isti ju je autorobjavio i u svom djelu na sloven-skome: »Tabori�če smrti Jasenovac«(Borec, Ljubljana, 1969) na str. 77 s

potpisom: »'Keramika', predor stra-hot in smrti, kjer su sa�igali mrtve i�ive. Ta obrat je pričel delovati po-zimi 1941. in je delal do spomladi1942.« No, citirane se tvrdnje ne bimogle odnositi ni na tzv. Picilijevupeć, koja je sagrađena unutar logo-ra u veljači 1942. i sru�ena već usvibnju iste godine. Naime, izjave»svjedoka« koji spominju brojku odnekoliko tisuća do 40.000 spaljenihpobijenih, �ivih i polu�ivih ljudi,�ena i djece u Picilijevoj peći, nesamo da se temelje uglavnom nausmenoj predaji (»čulo se«, »pričalo

se« i sl.) nego su prepune proturječ-ja i apsurda. No, to zaslu�uje poseb-nu raspravu, ali za ilustraciju dobroje navesti barem jedan primjer. Za-točenik XY kao »svjedok« je nakonzavr�etka rata ustvrdio: »Znam da jeu logoru bila peć za spaljivanje za-točenika. Ja nikada nisam u tu pro-storiju ulazio, ali sam čuo krikovezatočenika koji su odvođeni u tupeć i spaljivani« (Antun Miletić:»Koncentracioni logor Jasenovac1941-1945: dokumenti«, Narodnaknjiga, Beograd, 1986, knjiga 3, str.495). Na prvi pogled sve je vrlouvjerljivo i utemeljeno, osim �to je»svjedok« doveden u Jasenovac 21.prosinca 1943, a Picilijeva je peć sru-

�ena, kao �to je spomenuto, priličnoranije - u svibnju 1942!

SPC o »djeci ulogoru«

Zločine nad djecom, ako se izuz-mu patolo�ki slučajevi, nijedan nor-malan ljudski razum nikada, ničim inikako ne mo�e, ne samo opravdatinego i razumjeti ili poku�ati racio-nalno shvatiti. Nema tog općeg, vi-�eg, ideolo�kog, revolucionarnog,političkog, nacionalnog, vjerskog,stranačkog, crkvenog ili bilo kojeg

drugog interesa koji bi mogao spratikrv nevinog djeteta s ruku zločinca,bez obzira je li riječ o ubijenom peto-godi�njem dječaku zagrebačkoga�idova, desetogodi�njoj curici koza-račke Srpkinje i �esnaestogodi�njemsinu bosanskoga Roma, ali jednakotako i dvadesetogodi�njoj kćerkiusta�koga ministra! Neki autori ura-daka o jasenovačkome logoru bili suitekako svjesni te činjenice, pa sunastojali pod svaku cijenu bez potre-be znanstveno-povijesnog ute-meljenja ilustrirati tu temu, svjesnirazumljivih, očekivanih i iznimnojakih emocija. No, jednako tako oči-gledno je da nisu bili opterećeni pi-tanjem: Koliko je upravo zbog svega

toga to moralno opravdano i is-pravno? Tako je Ilija Ivanović u djelu»Svjedok jasenovačkog pakla«, (Jase-novac, Spomen-područje, 1988)objavio sliku F-17, zapravo tek njezindio, koja prikazuje veliku skupinu�ena i djece na otvorenom, očito nanekakvoj livadi, s vrlo preciznimpotpisom: »Kratak predah na putu u

Jasenovac.« Druga fo-tografija, F-18, koja po-kazuje isti prizor ali izdrugog kuta, objav-ljena je na internetskojstranici Odbora za Ja-senovac Arhijerejskogsinoda Srpske pravo-

slavne Crkve iz Beograda »jaseno-vac-info.com«, na kojoj je dobila jo�konkretnije značenje: »Djeca u logo-ru« (Odjeljak: »Jasenovac - DonjaGradina, Industrija smrti 1941-1945«,Galerija Arhiva Republike Srpske«).O obje fotografije autorica Matau�ićpi�e predmnijevajući tek gdje bi onemogle biti snimljene: »Majke sdjecom (srpsko pravoslavno stanov-ni�tvo - izbjeglice s Kozare) u sabir-nom logoru kod Mlake, ili na sajmi-�tu kod Daruvara, srpnja 1942« (Ma-tau�ić, isto, str. 202).

Dakle, gdje god bile snimljenespomenute fotografije, jedno je ne-prijeporno: u Jasenovcu sigurno nisu.

Nastavlja se

Gk-24-25.p65 9.3.2009, 14:2325









Tomislav Vuković

� Na kraju feljtona potrebno je rećikako su poslijeratne komunističkevlasti u Jugoslaviji izravno odgo-vorne za silno mno�tvo povijesnihkrivotvorina, među kojima su, da-kako, i fotokrivotvorine. One su os-novale različite komisije za istra-�ivanje zločina na svim razinama:dr�avnoj, republičkim, okru�nim igradskim, koje su, između ostaloga,imale zadaću pripremiti dokumen-taciju ne samo o stvarnim nego i otobo�njim zločinima, u cilju elimi-niranja svih ideolo�kih protivnika.

Komisije za zločine -zločinačke organizacije

U tome poslu utvrđivanje povije-sne istine i nije im bilo u prvomeplanu jer im je, dakle, najva�nije biloopravdati masovna smaknuća i uk-lanjanje iz javnoga �ivota velikogbroja političkih i svjetonazorskihneistomi�ljenika. Stoga se bez pret-jerivanja mo�e reći da su te komisijeza utvrđivanje zločina okupatora injihovih pomagača u velikoj mjeribile zločinačke organizacije jer susvojim potpisima izravno krive zasmrt tisuće nevinih osoba, bez obzi-ra �to su nakon toga njezini članovidugi niz godina bili, koje li ironije,pravni uglednici u jugoslavenskomu(i hrvatskome) javnome �ivotuzauzimajući i vrlo visoke pozicije upromicanju tzv. dr�ave prava izakona. Imajući u vidu i silno mno�-tvo ideolo�kih poslu�nika: znan-stvenika, »(prvo)bo-raca«, knji�evnika,novinara, sitnih par-tijskih du�nosnika,dodvoravatelja, ka-rijerista, tobo�njihsvjedoka i sličnih, netreba se čuditi za-panjujućoj količini krivotvorina, nesamo o jasenovačkome logoru,broju �rtava u njemu i sličnim,uvjetno rečeno, »visokim« temama,nego i krivotvorina o običnim, �irojjavnosti nepoznatim ljudima.

Krivotvoriteljska»magna charta«

Konkretno i vezano za na�utemu, knji�ica »Zločini u logoru Ja-senovac« (koju je izdala Zemaljskakomisija za istra�ivanje zločinaokupatora i njihovih pomagača g.1946. u Zagrebu) je »magna char-ta«, vrelo i inspiracija, početak i za-daća krivotvoriteljstva vezanog zajasenovački logor. Kakve znan-stveno mjerodavne sadr�aje onanudi, najbolje govore njezini ob-javljeni reci:

Besramno manipuliranjedječjim stradanjima

Knji�ica »Zločini u logoru Jasenovac« (koju je izdalaZemaljska komisija za istra�ivanje zločina okupato-

ra i njihovih pomagača g. 1946. u Zagrebu) je »ma-gna charta«, vrelo i inspiracija, početak i zadaćakrivotvoriteljstva vezanog za jasenovački logor.

� »Nedavno je u rubrici 'Fotokrivotvorineo Jasenovcu' objavljena i slika F-8. Osobana toj slici doista nema s Jasenovcemnikakve veze! Riječ je o Ru�i Petrović iz selaRe�anci, �upa i općina Svetvinčenat u Istri!U ratu, dok se vraćala iz �ume, kamo je rad-nicima ponijela ručak jer su tamo vr�ili p�e-nicu, uhvatila ju je njemačka patrola, spro-vela u komandu u Svetvinčenat i tamo jekomandant donio kratku presudu: Vodite jei strijeljajte! Dva su je njemačka vojnika po-vela izvan naseljenog mjesta i u�ivo jojbajunetom izvadili oba oka! Kad je ujutro,

jo� napola �iva, nađena, prvu joj je pomoć pru�ila Fuma Milovan, majka bu-duće trojice svećenika, od kojih je najmlađi danas biskup Ivan Milovan.Zapre�nim kolima prebacila ju je u Vodnjan na hitnu pomoć, otuda je pre-bačena u bolnicu u Pulu i tamo joj je spa�en �ivot. �ivjela je jo� vi�e godinanakon rata, osobno sam je poznavao i bio u njezinoj kući - ona je obavljalasve kućne poslove i nesmetano se kretala. Na mjestu zločina postavljen jojje spomenik - veliki granitni blok, jedna ulica na�e �upe nosi njezino ime, adonedavno i dom za nezbrinutu djecu u Puli. Kao zahvalu za pru�enu pomoć,pred kraj rata partizani su slo�ili u jamu Antuna Milovana, supruga spome-nute Fume, oca buduće trojice svećenika, istaknutog vjernika i vatrenog na-rodnjaka« Milan Milovan, �upnik

Na slici je Ru�a Petrovićiz Re�anaca!

F8

¦ Krivotvoriteljska »poslastica« su fotografije F-19, F-20, F-21 i F-22, koje pojedini autori redovito stavljaju u kontekst jasenovačkoga logora,iako je dokazano da su na njima prizori iz Dječjeg doma u Jastrebarskom.

F19 F20

F21 F22

»Neki svjedoci tvrde (sva su isti-canja moja, T. V.) da je u Jasenovcupostojao stroj u kojem su usta�egnječili ljude, dapače i 'pila', kojomsu �ive ljude prepilili« (isto, str. 27).

»Jednom sam prilikom čuokako se jedan usta�ki stra�ar, starijičovjek, imenom Jozo, hvalio predsvima kako je njemu pravi u�itakkad kolje partizansku djecu i kako onza zabavu pokolje svaku večer 10-20 djece« (isto, str. 25-26).

»Za ono deset dana pokopao sams drugovima oko 3000 le�ina« (isto,str. 25).

»Saznao sam od prija�njih sta-rih logora�a, očevidaca (!?), kako suusta�e jednoj trudnoj �eni rasporilitrbuh i izvadili dijete, a drugoj netru-dnoj otvorili trbuh, pa joj to dijete utrbuh ugurali« (isto, str. 27).

»Bio sam prisutan kada je Mujicaizrezao jednoj �rtvi na leđima kaji�ekao uzde i onda je tjerao okolo na-te�ući je za uzde« (isto, str. 25).

»Prema iskazima svjedoka, broj�ena i djece (spaljenih u tzv. Pici-lijevoj peći, op. T. V.), koji su dove-deni iz logora u Staroj Gradi�ki, kre-će se oko 5000, a �ena i djece, koji sudovedeni iz drugih logora i krajevapenje se na 10000« (isto str. 48).

»Nadalje su ubijali metanjem dr-venih klinova u usta. Klin se staviou usta okomito, a tada bi usta�a uda-rio sjekirom po bradi i klin je iza�aonapolje na tjemenu« (isto, str. 24).

»Navodimo ni�e nekih pedese-tak masovnih zločina, koje su usta-�e počinili u Jasenovcu, pa ako broju�rtava, koje su stradale kod tih po-kolja, pribrojimo one zatočenike,koji su stradali pojedinačno, dobitćemo cifru od oko 500-600.000«(isto, str. 38).

Cijelo komisijino izvje�će, sa-stavljeno u Zagrebu 15. studenog

1945. a objavljeno u citiranoj knji-�ici, potpisali su predsjednik komi-sije dr. Venceslav Celigoj i tajnik dr.Ante �tokić, nakon čega se krenulou potragu za dokazima pod svakucijenu (pa i krivotvoriteljsku). Stogase npr. ne treba čuditi da su slikepogubljenja dvojice uhićenih slo-venskih partizana odrubljivanjemglava od strane njemačkih vojnika(v. F-2, F-3 i F-4 u drugom nastavkufeljtona) smje�tena u jasenovačkilogor, jer je komisija u knji�ici o Ja-senovcu doslovce objavila: »Zatimsu ubijali udarcima sjekire po vra-tu« (isto, str. 24).

Popis samo prijeziradostojnih

(Foto)krivotvoritelji u silnomnastojanju da doka�u svoju ideolo-�ku vjernost i »savjesnost« pogazilisu sve granice moralnosti i ljudsko-ga dostojanstva besramno ma-

nipulirajući čak idječjim patnjama.Konkretno, slike F-19, F-20, F-21 i F-22stavljali su u kon-tekst jasenovačkogalogora znajući da onenemaju nikakve veze

s njime jer su snimljene na potpunodrugome mjestu. S takvim »znan-stvenicima« doista nema smisla ras-pravljati nego ih treba samo s gnu-�anjem i prijezirom spomenuti i(ne njima, jer od toga nema nikakvekoristi, nego javnosti) tek spome-nuti kako je riječ o fotografijama izDječjeg doma u Jastrebarskom. Tuje temu temeljito obradio Ćiril Pe-te�ić u knjizi »Dječji dom Jastrebar-sko: dokumenti (1939-1947), (Kr�-ćanska sada�njost, Zagreb, 1990),argumentirano pobijajući sve mon-struozne tvrdnje o tobo�njem ubi-janju djece u njemu, njihovu sa-kaćenju, vađenju njihovih očiju ilistavljanju soli na njihove rane odtamo�njih djelatnika i posebice ka-toličkih redovnica.

Na tom popisu dostojnih samoprijezira na prvome je mjestu svjet-

ski glasoviti »znanstvenik« Vladi-mir Dedijer koji je u već puno putaspominjanome djelu »Vatikan i Ja-senovac: dokumenti« (Rad, Beo-grad, 1987) objavio fotografiju F-20pod rednim br. 14. s potpisom: »Ulogorima Jasenovac i Stara Gradi�kaumrlo je oko 8.000 djece - Hrva-tski slikopisni tjednik br. 40«.

Slijedi Odbor za Jasenovac Ar-hijerejskog sinoda Srpske pravosla-vne Crkve koji na internetskoj stra-nici jasenovac-info.com, u odjeljku»Jasenovac - Donja Gradina, Indu-strija smrti 1941-1945, Galerija Arhi-va Republike Srpske«, donosi slikučasne sestre F-22 bez potpisa, bezobzira �to se nikada i ni od koga i ni-gdje one ne spominju u kontekstuzločina u jasenovačkome logoru. Otoj slici Pete�ić u svojoj knjizi dono-si: »Djeca u dječjem logoru u Jastre-barskom 1942. g. Na slici: s. Gracio-za« (Pete�ić, isto, str. 206). Srpsko-

pravoslavna internetska stranicaobjavljuje i sliku F-21, također »ilu-strirajući« jasenovački logor.

Istu je sliku u poglavlju o Jaseno-vcu i Staroj Gradi�ki objavio na str.46, s potpisom: »Roditelji su im od-vedeni u Njemačku a djeca su bilaprepu�tena stradavanju«, i ĐorđeĐurić u djelu »Europom između �i-ca« (Spomen-područje Jasenovac,Jasenovac, 1973).

Radovan Trivunčić objavljuje sli-ku F-19 u dva svoja uratka o Jasenov-cu, najprije u djelu iz g. 1972: »Jaseno-vac i jasenovački logor« (Spomen-područje Jasenovac, Jasenovac), nastr. 35. s potpisom: »Djeca bez majkiu logoru«, a dvije godine kasnije i udjelu »Jasenovac« (Spomen-po-dručje Jasenovac, 2. izdanje, 1974) nastr. 34, s istim potpisom.

Ovome popisu svakako ne pripa-da Mladen Ivezić, jer on u svom djelu:»Jasenovac: brojke« (Vlastita naklada,Zagreb, 2003), nastoji osporiti uvrije-�ene i nametnute jasenovačke mito-ve, ali i on, očito, nasjeda na fotokri-votvorinu F-19, pa je u predgovoru iz-među str. XXVI. i XXVII. objavljuje spotpisom: »Iz antifa�ističkih slikov-nica, dobro uhranjena djeca«.

Nakon svih ovih podataka, koji setrebaju jo� kritički temeljitije ras-praviti, nadopuniti i pojasniti, svikojima je stalo do povijesne istinemorali bi se zapitati: Kako učinkovi-to upozoriti ne samo hrvatsku negoi svjetsku javnost na silno mno�tvokrivotvorina (fotokrivotvorine sutek njezin manji dio) u novijoj histo-riografiji, je li to uopće moguće uči-niti i kako? Ta zadaća, sigurno, prela-zi okvire ne samo pojedinaca nego ipojedinih znanstvenih ustanova, inije ju moguće ostvariti bez volje isvekolike potpore vladajućih poli-tičkih struktura (tj. dr�avnih vlasti).Njima, na�alost, kao da odgovara sa-da�nja, u velikoj mjeri krivotvorenapercepcija novije hrvatske povijestiu svijetu!

Zavr�etak

Gk-24-25.p65 16.3.2009, 13:4225

Documents

FOTOKRIVOTVORINE O JASENOVA KOME LOGORU ( … · men-područje Jasenovac, Jaseno-vac, 2008), feljton će donijeti i dru-ge fotografije vezane za Jasenovac, kojima se također manipuliralo