SESTO POGLAVLJE

UREDNOST I ODIJEVANJE

Starogrcki lijecnici pridavali su veliku vaznost higijeni,,tjelesnoj urednosti i vjezbanju. Gimnastika se smatralaneophodnom za zdravlje rriuskaraca, a u Sparti i za zene,kao i za opce dobro zdravstveno i dusevno stanje (euek-sfa). I sam je Sokrat vec u- poodmaklim godinama gimna-sticirao da bi se rijesio malo prevelikog trbuha.' Djeca suvec zarana ucila plivati u moru ili u rijekama (koje su,doduse, u Grckoj rijetke C'cesto presahnjuju). Mali su seSpartanci svakodnevno kupali u Euroti, cak i zimi. Odra-sli muskarci cinili su isto.rno Nausikaja i njezine sluski-nje, koje su se, opravsi rublje, kupale u rijeci, nisu imalesljedbenica u klasicnom razdoblju, u kojemu su se zenekupale pod vedrim nebom. sarno na nekim vjerskim sve-canostima: vidjevsi Frinu kako se kupa prilikom Eleuzini-ja (vjerojatno u Falerskorri zaljevu, sudjelujuci u zanim-ljivom obredu hdlade mystai: u more, posvecenicil) Hi pri-likom Posejdonija, slikar Apel navodno se nadahnuo zasvoju Afroditu Anadiomenu.'

Pizistrat i njegovi sinovi izgradili su u toku 6. stoljecapro n. e. u Ateni rnonumentalne cesme na kojima su zenepunile krcage, no gdje se, ukoliko je slavina bila postavlje-na dovoljno visoko, covjek·mogao' oprati pod mlazom kaopod tusem. Dosta posuda ..sa crnim likovima prikazuje

I Ksenofont, Gozba, 2. .1 Atenej, XIII, 590 f; R. Ginouves, Balaneutike Recherches sur te

bain dans l'antiquite grecque. .'

156

,.,.

II

takve prizore, no kasnije, na posudama sa crvenim likovi-ma dosta su rijetki. U slucaju da se na cesmi nalazila stu-blina u kojoj se skuplja voda, u njoj je, naravno, kupanjebilo zabranjeno da se ne onecisti, U Ateni 5. stoljeca pron. e. ljudi se nisu cesto kupali na javnim zdencima, jersu se pojavile nove mogucnosti,

To je vrijeme izgradnje palestra i gimnazija, koje suimale vlastite izvore, kade za pranje, pa cak i bazene tlu-trd). Okrugli bazen delfijskog gimnazija imao je 9,70 m upromjeru i bio dubok dva metra, pa se u njemu moglo pli-vati. Atleti su se, po svemu sudeci, najprije oprali u umi-vaonicima ispod same cesme, a tek su se zatim zajednickikupali u bazenu.' Gimnaziji su bili po mogucnosti smjeste-ni u blizini mora, vodenoga toka ili izvora (delfijski gim-nazij nije daleko od vrela Kastalije), kako bi se sto laksenapravili kupalisni uredaji. U 5. stoljecu sve se vise na-pusta kupanje na otvorenom i prelazi u udobnije kupaoni-ce s dovodom :i odvodom tekuce vode kroz olovne cijevi;pronadeni su i posebni protocni uredaji za pranje nogu.U vrijeme kada su se prikazivali Aristofanovi Oblaci, tj.god. 423. pro n. e., u gimnazijima jos nisu postojale, baremse tako cini, tople kupke, nego sarno u javnim kupalisti-rna, 0 kojima cemo uskoro kazati rijec-dvije.' Povrh toga,gimnaziji su raspolagali i parnim kupeljima, gdje je ugri-jani zrak izazivao obilno znojenje. Gimnazij je sasvim si-gurno pridonio tome sto su se stari Grci veoma brinuli zaodrzavanje tjelesne cistoce.

Grci klasicnog razdobija poznavali su takoder i kupeIjiza oporavak od napora, u kakvima su uzivali vec i Home-rovi junaci. Kada (pyelos) bila je obicno glinena, pa ju jeprerna tome bilo lako razbiti, no mogla je biti iskiesana iod kamena ili napravijena od ciglica povezanih zbukom iobmazanih nekim nepropusnim sIojem. Olintske kade, ko-jima je oblik otprilike pacetvorinast, imaju na straznjoj·strani odignuto dno, tako da podsjecaju na nase »sjede-ce« kade; nemaju, medutim, nikakav otvor za odvod vode.U takvim kadama nije mogio biti zaronjeno u vodu citavotijeIo, pa se kupac morae polijevati sam ili ga je iz vrea

1 Vidi J. Jannoray, Le gymnase de Delphes (1953), str. 61 i dalje.4 Aristofan, Oblaci, stihovi 991, 1045 i dalje.

157

Hi spuzvom polijevao neki sluga. Velike i duboke kade u'kojima se covjek mogao posve ispruziti u vodi bile su,kako kazu, svojstvene Sibaritima?

Okrugli ili ovalni umivaonici, koritanca i lavorcici, iz-radeni od kovine, gline ili drveta, sluzilisu za djelomicnoumivanje ili kupanje male djece. Noge su se prale u plit-kom metalnom lavoru na tri nozice s lavljim pandzama nakraju. No, posuda za pranje kakvu najcesce srecemo u kla-sicno doba jest velik, okrugao i dubok umivaonik na dostavisokorn, pri dnu ljevkasto prosirenom stalku sa obicnojonskom glavicom. Na posudama sa crvenim likovima to jenajcesci tip posude za umivanje u kuci i u palestri. Ti suumivaonici bili isklesani od kamena ili ponekad nacinjeniod pecene gline. Mora da ih se punilo rucno (osim onihkoji su se u gimnazijima nalazili ispod slavine), kako ihse zatim i praznilo. Zimi se voda za pranje zagrijavala ukotlu.

Neki su, rnedutim, a osobito »Spartanci duhom«, sma-trali da topla kupelj pogoduje mekoputnosti. Aristofan najednome mjestu cilja na to kako mnogi Atenjani idu takodaleko u oponasanju Sparte da ne sarno sto zanemarujusvaku ugodu, nego ne dr~e ni do tjelesne cistoce,'

Javna kupalista postojala su u Ateni vec u 6, a osobitosu se umnozila u 4. stoljecu pro n. e. Posjetioci su se u nji-ma sluzili plitkim kadama-sa sjedalom, kakve smo opisali,i bazenima. Kade su obicno bile smjestene u krug, straz-njim krajem prema zidovirna okrugle prostorije; neke sutakve prostorije bile uredene kao parne kupelji. Sve pro-storije, a ne sarno parna kupelj, bile su zagrijavane, istokao i voda za pranje. U ime vlasnika kupaliste je vodio»kupeljski ravnatelj« (balaneus), koji je ubirao sasvim ma-lu ulazninu (dva halka, tj. dva novcica od po osminu obola),odrzavao red i nadzirao rad robova ili »kupeljskih moma-ka«: ta je osoba cesto bila slikovita, vrlo glasna, ali i nalosem glasu. Momci su se brinu1i za grijanje, polijevalikupace vodom i trljali ih uljem.

U javne se kupke nijeJslo samo radi kupanja, nego izato - barem sto se tice besposlenih dokolicara - da sesretnu prijatelji i znanci 1.cia se s njima poprica. Stroge

I!I

I'fI

5 Atenej, XII, 519 E.6 Aristofan, Ptice, stih 1282.

158

i ozbiljne osobe poput Fokiona nisu zalazile u kupalista,?no obicni, »rnali« ljudi rado su se odmarali uzivajuci uudobnostirna kupalista i ostajali u njima dugo da bi se og-rijali, pogotovo ako zimi nisu kod kuce imali ognja.' Reklobi se da su u nekim kupalistima postojali i posebni od-jeljci za zene, no posjecivale su ih vjerojatno sarno siro-rnasnije Atenjanke, hetere i robinje. Pripadnice gradan-skog staleza kupale su se kod kuce u kadi ili, redovitije,iz umivaonika na stalku u gineceju, sto je takoder cestprizor na oslikanim posudama.

Stari Grci nisu znali za sapun. Vidjeli smo u Cetvrtompoglavlju da su se atleji u gimnazijima trljali uljem i pije-skorn, te da su zatim, prije pranja, kozu Cistilistrigilom.U kupalistirna se upotrebljavao ili neprociscen natrijevkarbonat, kakav se vadio iz zemlje, ili otopina potase dobi-vene ad drvenog pepela (vjerojatno ista kakva se upotreb-ljavala i kao lug za pranje rublja: konia, litron), Hi pak ne-ka osobita vrsta gline sa znatnim primjesama sade (sme-gma, halestraion, kimolia ge). U Aristafanu se Pravornilvajka:

AI' otkad ja se cistim, kupam, nikad josOvako lug mi nije grizo obrve,

a na drugorne se mjestu kaze:

Kligen, onaj mali,Covjek najgori od sviju banjara na svijetuSto sapunom masuSmjesom od pepelaI salitre kriveI od kimolske zemlje.'

Nairne, Kimol, otok u Cikladima, poznat je i danas pojednoj vrsti vapnenca bogatog sodorn, zvanoj kimolej.Teokritove su Sirakui.anke u 3. stoljecu pro n. e., po sve-rnu sudeci, za pranje umjesto sapuna upotrebljavale nekuvrstu krerne."

7 Plutarh, Fokion, 4• Aristofan, Pluto, stih 535; vidi gore, Prvo poglavlje, str. 23., Aristofan Aharnjani, stihovi 17-19; Zabe, stihovi 709-712. (pri-

jevod K. Raca; op, prev.).10 Teokrit, Sirakuianke, stih 30 (u prijevodu prof J. Perica,

Zadar, 1909,stoji rije<:mftIo; op, prev.).

159

Stari su se Grci rado kupaIi prije vecere. Zbog toga obi-caja izrazi »kupati se« i »ici vecerati« bili su gotovo isto-znacni, Sokrat je, kao sto znarno, vise brige posvecivaosvome duhu nego tijelu, no kad je bio pozvan na veceru,uvijek se okupao prije nego sto bi posao svome domacinu:

Rece mi, dakle, da, je sreo Sokrata, i okupana i u san-dale obuvena, sto je Sokrat retko cinio, pa ga je zatozapitao kuda ide kad se onako lepo doterao.

A Sokrat je odgovorio: Idem na gozbu kod Agatona ...Zato sam se ovako lepo doterao, da lep lepu dodem."

U takvim se prilikama islo i brijacu, kod kojega su Ate-rijani voljeli provesti stanovito vrijeme da bi malo popri-cali i doculi novosti, kao sto kaze Lizijin Bogal]", no dr-zali su mnogo, poput Homerovih dugovlasih Ahejaca, ido urednosti i ljepote svoje kose, brkova i brade, koje supus tali da im rastu ili su ih podsisavali i potkresivali, veckako u kojem razdoblju i ~ako u kojem drustvenorn sloju.Brijac je uredivao takoder.I nokte na rukama i nogama.

Grci su tek poslije Aleksandra VeIikog poceli potpunobrijati bradu i brkove. U. klasicnorn razdoblju britva jebila u prvom redu zenska toaletna potrepstina, a ne mu-ska, jer su se zene rjesavale suvisnih malja paleci ih pla-menom svjetiljke" ili uz pornoc specijalnih krema, ali ibritvom. U Aristofanu jedna zena, koja hoce da je smatra-ju muskarcern, kaze: :l

Prije svega britvuIz kuceJa bacih napolje da otunjavim svaI nista vec na zensko 'nalik ne budem.. "

Kada u jednoj drugoj komediji Euripid veli Agatonu:»Sved, Agatone, imas britvu uza se, - posudi nam je sa-da!«, zapravo cilja na zenske karakteristike pjesnikove.Trazeci od svojih prijateljica da se preobuku u muskarcekako bi posle preuzeti vlast u Skupstini, Praksigora imnalaze da pokazu lame brade koje je trebalo da ponesu."

11 Platon, Gozba, II (prijevod M. N~Burica; op, prev.).12 Vidi citat iz Lizije, Govo~ za bogalja, 20, Prvo poglavlje, str.

15-16. : ",,.IJ Vidi Aristofan, zene n··narbdno] skupstini, stihovi 12-13.14 Aristofan, zene u narodnoj skupstini, stihovi 65 i 68-72; tens-

ka skupstina u Tesmoforiju,·;stihovi 215-218 (prijevod K. Raca;op, prev.). Vidi P. Leveque, Ag~thon (1955), str. 39.

160

•• ,~I

, .

Nema tome dugo sto su stariji (atenski) bogatasi po-radi udobnosti prestali nositi lanenu donju odjecu i ume-tanjem zlatnih cvrcaka povezivati kovrljak kose na glavi.»

Ne znamo pravo da Ii se radi 0 zlatnim iglama u oblikucvrcka (takve nisu pronadene), ili 0 zlatnim spiralama s ko-jih se pri hodu cuo zvuk po malo slican cvrcanju cvrcka.Promotrimo li glavu »Payne-Rarnpinova« jahaca u Louvreu,moramo se diviti dotjeranosti njegove kovrcave frizures tankim pletenicama simetricno rasporedenim iza usiju,Muskarci su se cesljali jednako pomno kao i djevice sPartenona.

Ali, poslije Perzijskih rat ova u Ateni su gotovo jedinodjeca zadrzala dugu kosu; kad su djecaci postali efebi,rezali su kosu i posvecivali je bogovima. S druge strane,u Sparti su djecu siSali sasvim kratko, a odrasli su nosilidugacke frizure, koje su u Ateni oponasali kicosi iz stale-za vitezova. Teofrastov se tvrdica sisao do koze, kako bimorae sto rjede ici brijacu." Robovi su uvijek bili ostrize-ni. Vecina slobodnih Atenjana klasicnog razdoblja nosilaje dosta kratku kosu, kao na primjer odlicnici s parte-nonskog friza."

Bradu su u arhajsko doba cesto rezali ogrlicasto uzduzdonje celjusti, a u Periklovo su je vrijeme pus tali i naobrazima i potkresivali je u zaobljen ili siljast oblik.

Dok su u arhajsko doba muskarci i zene dotjerivali kosuna gotovo podjednak nacin, u klasicnorn su razdoblju sa-rno Atenjanke zadrzale i usavrSilekomplicirane frizurekakve su njihovi muzevi napustili. Raspustenu kosu nosilesu sarno prilikom nekih svetkovina. Kratka je kosa u na-celu bila pravilo za robinje, no hetere i sviracice bile sudzuzetak: sviracica aulosa sa »prijestolja Ludovisi« nosikosu spletenu u pundu koju pridrzava kekrijal, vrsta veo-ma elegantne mrezice ili fine marame sto je zatezala kosuod cela prema zatiljku. Slobodne su zene rezale kosu sarnopovremeno, u znak zalosti. Djevojke su obicno nosile oko

15 Tukidid, Peloponeski rat I, 6 (prijevod S. Telara: op, prev.).16 Teofrast, Karakteri, 10.17 Vidi J. Charbonneaux, La sculpture grecque classique, I, slika

69.

11 Grcka 161

Stari su se Grci rado kupali prije vecere. Zbog toga obi-caja izrazi »kupati se« i »ici vecerati« bili su gotovo isto-znacni, Sokrat je, kao sto znamo, vise brige posvecivaosvome duhu nego tijelu, no kad je bio pozvan na veceru,uvijek se okupao prije nego sto bi posao svome domacinu:

Rece mi, dakle, da je sreo Sokrata, i okupana i u san-dale obuvena, sto je Sokrat retko cinio, pa ga je zatozapitao kuda ide kad se onako lepo doterao.

A Sokrat je odgovorio: Idem na gozbu kod Agatona ...Zato sam se ovako lepo doterao, da lep lepu dodem,"

U takvim se prilikama islo i brijacu, kod kojega su Ate-rijani voljeli provesti stanovito vrijeme da bi malo popri-Cali i doculi novosti, kao sto kaze Lizijin Bogal]", no dr-zali su mnogo, poput Homerovih dugovlasih Ahejaca, ido urednosti i ljepote svoje kose, brkova i brade, koje supustali da im rastu ili su ih podsisavali i potkresivali, veckako u kojem razdoblju i ~ako u kojem drustvenom sloju.Brijac je uredivao takoder.i nokte na rukama i nogama.

Grci su tek poslije Aleksandra Velikog poceli potpunobrijati bradu i brkove. U. klasicnom razdoblju britva jebila u prvom redu zenska toaletna potrepstina, a ne mu-ska, jer su se zene rjesavale suvisnih malja paleci ih pla-menom svjetiljke" ili uz pomoc specijalnih krema, ali Ibritvom. U Aristofanu jedna zena, koja hoce da je smatra-ju muskarcem, kaze: :i

Prije svega britvu-iz kuceJa bacih napolje da btunjavim svaI nista vec na zensko 'nalik ne budem.. .

Kada u jednoj drugoj komediji Euripid veli Agatonu:»Sved, Agatone, imas britvu uza se, - posudi nam je sa-da!«, zapravo cilja na zenske karakteristike pjesnikove.Trazeci od svojih prijateljica da se preobuku u muskarcekako bi posle preuzeti vlast u Skupstini, Praksigora imnalaze da pokazu lazne brade koje je trebalo da ponesu."

11 Platon, Gozba, II (prijevod M. N~Burica; op. prev.).12 Vidi citat iz Lizije, Govot. za bogalja, 20, Prvo poglavlje, str.

15-16. : ..:'.13 Vidi Aristofan, Zene anarbdnoi skupstini, stihovi 12-13.14 Aristofan, Zene u narodnoj skupstini, stihovi 65 i 68-72; Zens-

ka skupstina u Tesmoforiju,·;stihovi 215-218 (prijevod K. Raca;op. prev.). Vidi P. Leveque, Ag~thon (1955), str. 39.

160

../, "

Nema tome dugo ~to su stariji (atenski) bogatasi po-radi udobnosti pres tali nositi lanenu donju odjecu i ume-tanjem zlatnih cvrcaka povezivati kovrljak kose na glavi,"

Ne znamo pravo da Ii se radi 0 zlatnim iglama u oblikucvrcka (takve nisu pronadene), ili 0 zlatnim spiralama s ko-jih se pri hodu cuo zvuk pomalo slican cvrcanju cvrcka.Promotrimo Ii glavu »Payne-Rampinova« jahaca u Louvreu,moramo se diviti dotjeranosti njegove kovrcave frizures tankim pletenicama simetricno rasporedenim iza usiju.Muskarci su se cesljali jednako pomno kao i djevice sPartenona.

Ali, poslije Perzijskih ratova u Ateni su gotovo jedinodjeca zadrzala dugu kosu; kad su djecaci postali efebi,rezali su kosu i posvecivali je bogovima. S druge strane,u Sparti su djecu sisali sasvim kratko, a odrasli su nosilidugacke frizure, koje su u Ateni oponasali kicosi iz stale-za vitezova. Teofrastov se tvrdica siSao do koze, kako bimorao sto rjede ici brijacu." Robovi su uvijek bili ostrize-ni. Vecina slobodnih Atenjana klasicnog razdoblja nosilaje dosta kratku kosu, kao na primjer odlicnici s parte-nonskog friza."

Bradu su u arhajsko doba cesto rezali ogrlicasto uzduzdonje celjusti, a u Periklovo su je vrijeme pus tali i naobrazima i potkresivali je u zaobljen ili siljast oblik.

Dok su u arhajsko doba muskarci i zene dotjerivali kosuna gotovo podjednak nacin, u klasicnorn su razdoblju sa-'IDO Atenjanke zadrzale i usavrsile vkomplicirane frizurekakve su njihovi rnuzevi napustili. Raspustenu kosu nosilesu sarno prilikom nekih svetkovina. Kratka je kosa u na-celu bila pravilo za robinje, no hetere i sviracice bile su'izuzetak: sviracica aulosa sa »prijestolja Ludovisi« nosikosu spletenu u pundu koju pridrzava kekrijal, vrsta veo-ma elegantne mrezice ili fine marame sto je zatezala kosuod cela prema zatiljku. Slobodne su zene rezale kosu sarnopovremeno, u znak zalosti. Djevojke su obicno nosile oko

I.S Tukidid, Peloponeski rat I, 6 (prijevod S. Telara; OP. prev.)." Teofrast, Karakteri, 10.17 Vidi J. Charbonneaux, La sculpture grecque classique, I, slika

69.

11 Gr~ka 161

glave jednostavne trake da im kosa ne pada na celo. Dokdjevice s Partenona imaju duge pletenice koje padaju nizgrudi i leda, Atenjanke Periklova doba nosile su uvojke ikovrce, koje su na razne nacine pridrzavale na tjemenu izatiljku. Arheolozi su pronasli dosta cesljeva, rnedu ko-jima, na primjer, na atenskoj Agori, jedan dvostruki cesaljod maslinova drveta sa' trideset i jednim tankim zupeemna jednoj strani i dvadeset debljih na drugoj, dok je sre-dina izrezbarena ovalnim i trokutastim ornamentirna."Drugi su cesljevi od kosti, bjelokosti, kornjacevine Hi mje-di. Neki su tako lijepo ukraseni da predstavljaju pravemale umjetnine. -

Kosa se bojila ponajvise u plavo (blond), jer je to bilanajejenjenija boja. Upotrebljavale su se i lazne pletenice,kao i vlasulje. .

Spomenuli smo vec na 'koji su nacin zene uklanjale illbrijale nepozeljne dlake ...~luZile su se i raznim kremamaza uljepsavanje, raznovrsnim miomirisima sto su ih ku-povale u miropolionu, kao i sminkom. Govoreci 0 svojojrnladoj supruzi Ishomah ~aZe:

Dakle, jednom sam je vidio kako se natrIa mnogimbjeIiIom, da bi se cinila jos bjelja nego je bila, mnogimvolujskim jezikom, da bi se cinila rumenijom nego uistinu, u visokim cipelama, da bi se cinila veca nego jenarasla ... If ;1

Muz je mladu suprugu izgrdio zbog takva dotjerivanja,no ona je to ucinila same> zato da bi mu se sto vise svi-djela, jer je bila postena :zena. Hetere sa svoje strane nesarno da su upotrebljavale bjelilo i rumenilo, nego su josoko ociju i preko obrva 'povlacile erne Hi smede erte, aznale su i za grudnjak (strojion). Vidimo, dakle, da su lje-potice Periklova doba zmde kako se valja dotjerati, a josnismo spomenuli nakit, ,.:0 kojernu ce biti rijeci malokasnije. ,~

" .II Vidi Bull. de Corr. tun: 80 (1956), str. 237, slika 6.19 Ksenofont, 0 gospodarstvu, 10" (prijevod M. Kuzmica; op,

prev.), ,;

162

"!.,')-

** *

Sto se tice tkanina, Grci su bili nesto riaucili 0 postoja-nju egzoticnih proizvoda poput svile" i pamuka, koji jeHerodot nazivao biljna vuna, doslovno »vuna sa drvecae",no raspolagali su jedino lanom i runom nekih zivotinja,osobito kozjom kostreti, od koje su pravili grubu tkani-nu (sakes) i, naravno, ovcjom vunom.

U prethodnom poglavlju vec smo govorili 0 predenju itkanju vune, sto je bio glavni posao starogrcke zene. Lanse proizvodio na Istoku i u Maloj Aziji, odakle su ga Grciisprva uvozili u sirovom ili obradenorn stanju. Kasnije jeta biljka prilagodena u nekim grckim krajevima, u Traki-ji, u Makedoniji, u Ahaji i na pojedinim otoeima, na Kre-ti, Kipru i Amorgu. Stabljike lana susile su se na suncu,zatim su se namakale u mlakoj vodi; onda se ponovo osu-seni Ian tukao maljem na ravnom kamenu kako bi se vlak-na odvojila od drvenastih dijelova stabljike, a potom sepreo i tkao.

Anticka, grcka ili rimska odjeca nije bila krojena i siva-na prema obliku tijela kao nasa. Sastojala se jednostavnood cetvrtasta komada tkanine, kakav je izlazio iz tkalac-kog stana i prolazio kroz ruke bojadisara i valjara. Takvaje tkanina slobodno obavijala tijelo, a sarno ju je u nekimslucajevima pridrzavao pojas, poneka kopca ill nekolikosavova.

Zbog takva nacina odijevanja ljudi su u obicnom ii-votu svaki cas izgledali poluobnazeni, onakvi kakve ihvidimo na starovjerskim slikama i kipovirna, a da u tomene nalazimo nista neprirodno. Robovi, radnici, seljaci irnornari mora da su stalno izlagali pogledima razgalje-na ramen a i grudi, suncem i vjetrom opaljene ruke inoge, sve potamnjelo i kao patinirano od redovitogadodira sa zrakorn,"

Ta, zbog podneblja i obiklosti podnosiva obnazenost, ni-malo nas ne smije cuditi u zemlji gdje su atleti vjezbali

1Il Aristotel, Ispitivanje !.ivotinja, V, 9, 11.11 Herodotova istorija III, 106 (prijevod A. Arsenica: op. prev.).11 L. Heuzey, Histoire du costume antique, str. 5.

11* 163

u•••••••••••••••••• ---------------------- _

potpuno goli. Kvintilijan je rekao za togu: nee strangulatnee [luat; i doista: anticka odjeca nije smjela biti ni su-vise uska da ne bi sputavala pokrete, all ni toliko sirokada bi ih ornetala.

Muskarci nisu nosili donje rublje; kosulju su navlacilina golo tijelo. Prvotni i najjednostavniji tip kosulje (kojaje cesto sluzila ujedno' i kao ogrtac) jest eksomida, odjevnipredmet koji je pokrivao sarno jedno rame, a drugo ostav-ljao obnazeno (eks - iimosy, Eksomida je bila preteznoradna odjeca robova, slobodnih rukotvoraca i vecine vojni-ka. Bila je kratka, u pasu stegnuta remenom i spojena naramenu kopcorn i1i obi~nim cvorom. Mogla je biti otvo-rena i1i sasivena na desnom bedru. U svakom slucaju, unjoj je citava desna strana gornjega dijela tijela bila go-tovo potpuno gola. Najtrazenije eksomide sile su se uMegari.

Kosulja ili kratka haljina, hiton, razlikovala se, u slucajukada nije bila duga, od- eksomide po tome sto je kopca-ma ili zaponcima bila sastavljena na oba ramena. Kad jeu trenutku prije nego sto ce s isukanim macem sunuti uocajnicki boj, kralj Kleomen u Aleksandriji »razderao.kosulju na desnom ramenu«, zapravo je od svoga hitonanapravio eksomidu." Kosulja, koja je bila sapeta pojasom,pravila je oko struka niz nabusenih riabora, koji se zvaokolpos; pocesto se iznad pojasa nalazio i zoster, kozni re-men vojnickoga tipa, koji je pravio i drugi kolpos, kao stose vidi na jednom konjaniku koji stoji kraj svoga konja upanatenejskoj povorci ria partenonskom frizu,"

Kad je covjek polazio spavati, ostajao je u kosulji, kojaje dakle hila i nocna i danja, ali je otpasivao remen:

Ako se nezgodno stogod u kuci dogodi kada,I bez pasa susjed cedoci, drugi se mnogo ne zure,"

2J Plutarh, Kleomen, 37, 2;' ...r J

~ Vidi J. Charbonneaux, 'ia sculpt. gr. class., I, slika 62.2S Heziod, Poslovi i dani, stili 344 (prijevod A. Bazale i N. Milice-

vica, op. prev.). .'.16 Vidi Ch. Dugas i R: Flaceliere, Thesee, images et recits (De

Boccard, 1958), slika 9; .vidi' i mletloga Troila na jednom drugomEufronijevom peharu: E. Pettier, Douris, str. 89, slika 18.

164

Djeca su nosila kratke haljetke bez pojasa, kakav imana sebi mladi Tezej na cuvenom Eufronijevom peharu uLouvreu,"

Medutim, duga haljina drevnih Jonjana (koja pada svedo poda) zadrzala se i u klasicno doba, ali je, cini se, spa-dala u svecanu ili obrednu odjecu, kakvu su nosili svecenici,kitaredi (sviraci kitare) i neki natjecatelji na javnim igra-ma. Delfijski auriga (znameniti kip upravljaca kola na utr-kama) obucen je »u dugu .kocijasku halju, tradicionalnu hi-jelu ksistu, koja se odijevala za utrke. Sezala je gotovodo glezanja, padajuci u dugim paralelnim naborima sve odpojasa, .kojise nosio visoko, ispod zeluca ... Iznad pojasahaljina je prilicno 'nabusena', pogotovo sa strana. Izrezoko vrata joj je i sprijeda i straga u obliku slova V, a naramenima i nadlakticama zavrsava se savovima koji tvoreniz sitnih nab ora. Ovi nabori i vrpce sto prolaze ispod pa-zuha tvore kratke rukave.s"

Cak je i kratka kosulja imala ponekad duge rukave, kojisu se prisivali vjerojatno po uzoru na perzijsku nosnju,"

Uobicajeni ogrtac ili plast starih Grka, himation, sasto-jao se od jednog jedinog komada vunene tkanine, koji sejednostavno prebacivao ili omatao oko tijela bez ikakvekopce. Obican himation od grube tkarrine i bez ikakvaukrasa, kakav su nosili filozofi, zvao se tribon (sogrtacza strapac«), dok se himation od finije vune i cesto obrub-ljen trakama u boji, kakav su nosili kicosi, zvao hlanida.Uz ogrtac je obicno isao i dugacak stap, gornjim dijelomslican staki: kad bi covjek zastao u hodu, oslanjao se 0

stap, tako da je ovaj podrzavao nabor himationa pod pa-zuhom, sto je tako cest stay likova na bareljefima i osli-kanim posudama."

Plutarh kaze da spartanski djecaci »od dvanaeste godi-ne vise nisu nosili kosulje, nego su dobivali jednu kabani-eu za citavu godinu«," Oponasajuci Lakedemonjane," . ill

165

! XI F. Chamoux, L'aurige de Delphes (1955), str. 51.21 Vidi L. Heuzey, Histoire du costume antique, str. 80-84.29 Vidi na primjer P. Cloche, Les classes, le metier, la traiic, slike

XXIV B i XXX B.30 Plutarh, Likurg, 16, 12.31 Vidi F. Ollier, Le mirage spartiate, I, str. 172-173 i 184-185.

Ij . I

~ I :.~ d.:1...

vatreno razmahivanje rukama po kojemu je bio poznat»divlja zvijer« (therion) Demosten," Takvu pozu ima i ko-pija navodno Sofoklova kipa." Skut himationa mogao sepodici do brade Hi cak i preko glave, poput kapuljace.Medutim, u Eshinovo i Demostenovo vrijeme govornici-ma je, dok su se obracali slusateljstvu, skut ogrtaca pro-lazio ispod desnoga pazuha i ukase preko grudi do lije-yoga ramen a, tako da im je desna ruka bila sasvim slo-bodna »izvan himationa«. U Zenama u narodno] skupstiniPraksagora veli svojim drugama:

pak zbog siromastva, i mnogi su Atenjani ogrtac oblacilina golo tijelo. Tako je radio i Sokrat, a po ugledu na nje-ga i vecina ostalih filozofa. »Uvijek si bos i bez hitonae",rekao mu je Antifon. Uostalom, ogrtac je bio dovoljno si-rok da pokrije citavo tijelo; jedino kad bi zapuhao snazanvjetar i odigao ga, vidjelo bi se da ispod njega nema ko-sulje. No, po svemu sudeci, u Ateni je oblacenje ogrtacana golo tijelo ipak bilo izuzetak.

Himation se oblacio tako da se najprije prebacio prekoleda i oba ramena, zatim su se na grudi povukla dva do-nja ugla tkanine, a nabori su se ispruzenom desnom ru-kom skupili u pregib lijeve ruke ili na lijevo rame, odaklesu klinasto padali na leda. Takav su nacin stari Grci zvaliogrtanje zdesna tepideksiay; nairne, desnom bi rukom uh-vatili skut ogrtaca i potom ga zdesna prebacivali nalijevo.U Aristofanovim Pticama Posejdon kaze Tribalu, barbar-skorne bogu, koji prema tome nije poznavao grcke obi-caje: ~

'''.-

Valja namDie ruku jednu uvis, nju odgalit SW.17

Nairne, taj nacin glasovanja (heirotonia) mogao se vrsitisarno tako da se razgrnu desna ruka i rame.

Kad bi ponekad ustrebalo osloboditi tijelo za neki fizic-ki posao Hi za borbu, himation se preslozio po duzini, nou tom ga je slucaju valjalo pricvrstiti 0 lijevo rame po-rnocu kopce kao eksomidu ili hlamidu. Nakon poraza kodHeroneje cak su i starci pozvani u vojsku da pomognu uobrani od Filipa, koji je bio zaprijetio Ateni:

Ti, sto je s tobom?' Nalijevo zar nosis plast?Na desno rame neces Ii ga premetnuti?Sto, kukavce? Bas ,!?ravi si Lespodijal"

,'t

Atenski strateg Lespodija dmao je cireve Hi prosirenevene na lijevoj nozi, pa-:je, navodno, namjestao skut ogr-taca tako da ih prikrijej jer da se ogrtao kao drugi, u ho-du bi mu se vidjela lije-Ja noga (ako je, nairne, nosio krat-ku kosulju). U Platonovn Teetetu Sokrat se ruga prostaci-ma »koji ne umiju podidi plast na lijevo rame kao sto cineslobodni ljudi«," . ,,;

Stari govornici Solon, Periklo, Temistoklo i Aristid, be-sjedili su s govornice zaogrnuti u plast koji im je pokrivaoobje ruke, dok je iz nabora izvirivala sarno desna saka,5tO je onemogucivaio bilo kakvu izrazajniju govornickugestikulaciju. U takvu je stavu i Solonov kip u Salamini,kako veli Eshil, koji ga navodi kao primjer suzdrzanogamira nekadasnjih politicara, kako bi sto ostrije osudio

Starci, kojima su godine iscrple tjelesnu snagu, veIi go-vornik Likurg, hodali su naokolo gradom onako pogrb-Ijeni, »jednom nogom u grobu«, preslozivsi plast i pri-kopcavsi ga 0 rarnenu."

Tako su na jednostavan nacin svoje mirnodopske ogr-tace prilagodili za boj.

Hlamida, koja je bila u prvom redu ogrtac vojnika, efebai konjanika, a vjerojatno je potekla iz Tesalije, pravila se odjos deblje i cvrsce tkanine nego cak tribon, i uvijek sekopcala na ramenu. Taj je dosta kratki plast na vjetru le-prsao iza trkaca ili jahaca, pa su umjetnici cesto znali is-koristiti to lelujanje tkanine za postizanje osobito lije-

J.5 Eshin, Govor protiv Timarha, 25.J6 Vidi L. Heuzey, Histoire du costume antique, str. 102, slika 53,

s cim treba usporediti Demostenov kip, ibidem, str. 30, slika 19.17 Aristofan, zene u narodnoj skupstini, stihovi 266--267 (prijevod

K. Raca; op. prev.).lS Likurg, Govor protiv Leokrata, 40.

;-

J2 Ksenofont, Spomeni S;l<ratovi, I, 6.II Aristofan, Ptice, stfuovi :1568-)569 (prijevod K. Raca; op. prev.);

isp, F. Robert, Rev. Et .. Gr;,;70 (1937), str. XVI-XVII.14 Platon, Teetet, 175e. ,;

166

,.'

1-

167

pih efekata, kao na primjer na partenonskom frizu." Zbogtoga sto je bila otvorena i raspustena, hlamida nije stiti-la tijelo kao himation, te se ispod nje morala nositi ko-sulja, Prernjestanjern kopce oko vrata ili s jednoga rame-na na drugo mogla se vrlo lako po potrebi osloboditi i li-jeva ruka umjesto desne. Hlamida omotana oko lijevepodlaktice mogla je sluziti i kao kakva-takva zamjena zastit: tako je ucinio Alkibi~ad kad se prije smrti probio izsvoje kuce zahvacene pozarom." Grimiznocrvena hlamidakroz citavu je antiku os tala najuobicajeniji vojnicki plast:vojnici namjesnika Pilata ogrnuli su Isusa Krista, prije ne-go su ga ovjencali trnjem, 'jednom takvom hlamidom, »skr-letnom kabanicom« (Matej, 27, 28).

U staroj Grckoj robovi nisu nosili posebnu odjecu: mo-ra da su se oblacili poput naseljenika i Atenjana iz siro-masnijih slojeva.

*~* *"~ ...•

Ii." To je otvoreni peplos, koji je sluzio u isti mah kao ha-ljina i kao ogrtac, Sastojao se od dosta uzanoga, cetvero-kutnog rupca, fibulama pricvrscenog 0 ramenima; na pep-Iosu nije bilo savova, a nosio se utegnut pojasorn. Pokri-vao je u stvari sarno jednu polovicu tijela, dok se drugarazotkrivala i pri najmanjem pokretu. Plutarh nam govo-ri kako su mlade Lakedemonjanke nosile »onu vrstu ha-Ijetka, kojernu su se skutovi, jer nisu bili dolje sasiveni,rastavljali u hodu i otkrivali bedra, zbog cega su se i zva-Ie 'golokuke' tfainornerisvc"

Aka je taj otvoreni peplos bio dovoljno dug, mogao jeimati i nabrani pregib:

Kad je zena satkala cetvrtast komad tkanine veci odskromnoga peplosa spartanskih djevojaka, morala je,sasvim naravno, prebaciti preko ramena i zakopcati fi-bulama sve 5tO je bilo dulje od njezina stasa. Jedan diovelike vunene marame bio je gore prebacen preko dru-goga svog dijela, dok joj je jedna strana ostajala otvore-na. Preko nje se nosila dulja ili kraca gornja odjeca,koja se, medutirn, u donjem dijelu sastojala sarno odjednoga komada tkanine, bez i jednoga sava. Na istinacin, rubovi su joj padali postrance u slapu nabora,koji s citavoj odjeci pridavali karakteristicnu ose-bujnost."

U nacelu, zenska se odjeca nije razlikovala od rnuske,Zbog posebna nacina podesavanja i nagizdavanja moglaje izgledati sasvim drugacijom, no uvijek se radilo u pr-vom redu a cetvrtastom komadu vunene ili lanene tkani-ne, kakav izlazi iz razboja, koji se slobodno prilagodivaotijelu pomocu kopca ili savova. Kazu da su Fokion i nje-gova zena u svome siromastvu imali sarno jedan ogrtacza izlaske, kojim su se sluzili naizmjence. Medutim, zen-ska i muska odjeca razlikovale su se po nacinu oblacenjai po boji. U Zenama=u narodno] skupstini Praksagora injezine prijateljice posudile su od muzeva ne samo stapo-ve i tesku obucu (embadesi, nego i ogrtace, dok je Blepir,koji je zbog toga morae navuci zeninu »safranastu donjusuknjicu« (krokot6s), u njoj ispao smijesan."

Najpriprostija zenska odjeca je ona kakvu su nosilemlade Spartanke, koje suatens~ pjesniai toliko ismijava-

Zena odjevena u peplos lako je mogla ruku staviti podnab rani pregib, sto je cest stay mnogobrojnih kipica, oso-bite onih koji su sluzili kao stalci za ogledala.

Ako je pregib bio dovoljno dug, straznji je dio mogaobiti prebacen preko glave poput koprene ili kapuljice. Zen-ske figure na nadgrobnim spomenicima obicno imaju na1aj nacin zastrte glave.

Kad je pregib s naborima padao niz tijelo, mogao je ustruku biti stegnut pojasorn, na nacin kako je odjevena Fi-dijina Atena Partenos, sudeci barem prema brojnim njezi-nim kopijama koje su se sacuvale do danas." Pojas je pri-

39 Vidi J. Charbonneaux, La 'sculpture grecque classique, I, slika64.

40 Plutarh, Alkibijad, 39:41 Aristofan, tene u narodnoj skupstini, stihovi 311-332 (prije-

vod K. Raca; op. prev.).

41 Vidi gore, Trece poglavIje str. 64.43 Plutarh, Usporedba Likurga i Nume, 3, 6-7.44 L. Heuzey, Histoire du costume antique, str. 156.4.S Vidi J. Charbonneaux, La sculpture grecque classique, I, slika

46.

168 169

,.. ,J

drzavao nabore, ne dopustajuci da se pri hodu desna nogaobnazi, i isticao gornji dio tijela, pridajuci cijeloj figuriplemenitu naocitost. Kada tkanina nije bila zategnuta pre-ko prsiju, pojasom se mogao postici bogat naborak, ko-ji su stari Grca zvali kolpos. Otvoreni peplos nuzno je bioasirnetr'ican, dok je zatvoreni obicno cilindricna oblika,bio podesen vrlo simetricno. Zatvoreni peplos takoder jemogao imati pregib i pojas, Takva je vilecanstvena odjecaergastirui (radnica) na par;tenonskom frizu u Louvreu."

U vrijeme atensko-eginskog rata, kojemu ne znamo toe-nu godinu, no do kojega- je sasvim sigurno doslo prije485. pro n. e., Eginjani su odnijeli jednu tako potpunupobjedu da su izginuli svi 'Atenjani, osim jednoga, 0 cemuHerodot veli:

Kad je stigao u Atinu, on javi kakva se nesreca de-sila. Kad su za to saznale zene onih koji su ucestvovaliu pohodu na Eginu, .§trasno su se naljutile sto je odnjih tolikih on sam osrao u zivotu, te ga opkole i pocnuga bosti siljkovima od kopci sa svojih haljina i svakaga je pitala gdje joj je muz. I on tako pogine, a Atinja-ni su smatrali taj postupak zena za vecu nesrecu od oneprve. Posto nisu znali' kako drukcije da kazne ove ze-ne, oni ih prisile da otada nose jonske haljine. Pre togasu Atinjanke nosile dorske haljine, koje su vrIo slicnekorintskima. Posle toga su nosile lanene haljine da imkopce ne bi bile vise potrebne.

Ako hocemo da govorimo istinu, taj nacin odevanja inije bio poreklom joriski, nego je bio karski; stari na-cin odevanja helenskih zena bio je taj za koji mi sadakazerno da je dorski."'

Posljednja tvrdnja iz ovoga teksta nije bas sasvim vje-rodostojna, kao sto ni citavu tu Herodotovu pricu ne mo-ramo uzeti pod gotov gros. Vjerojatno je, medutim, da jeatenska moda u pogledu zenskog odijevanja bila rezultatdugotrajna razvoja a ne nekoga dramaticnog dogadajapoput ovoga 0 kojemu govori povjesnicar. No, u svakomslucaju, moramo se pridrzavati njegova razlikovanja pe-plosa, obicno satkanog od. vune i pricvrscenog kopcama,

46 Vidi J. Charbonneaux, ibidem, shka 83.41 Herodotova istorija V, 87-:088(prijevod M. Arsenica: op. prev.).

170

1-

od sivane lanene kosulje odnosno haljine, i sloziti se stim da je ova novijega postanja.

Grci su oduvijek upotrebljavali ovcju vunu da bi seobukli, dok se Ian, kao sto smo rekli, isprva uvozio iz Jo-nije, a tek se kasnije udornacio u nekim krajevima Grckeu uzem smislu. Lan se, prema tome, dugo smatrao luksu-snom robom, te se njegova upotreba prosirila tek malo--pornalo, i to najprije medu pomodarkama iz bogatijih slo-jeva. No, mislim da se s pravom moze pretpostaviti daje stari vuneni peplos, posto su ga ove vec bile odbacile,i dalje ostao glavna odjeca seljanki i vecine pucanki, 0

robinjama da i ne govorimo. Kao sto su atenski gradite-lji na partenonskom frizu primijenili usporedo dorski ijonski red, tako su i Atenjanke nosile sad takozvani »dor-ski« peplos, sad finu lanenu haljinu s naborirna, hiton, ko-ju su zvale »jonskim«. Na jednom eleuzinskom bareljefuiz sredine S. stoljeca pro n. e. Demetra je obucena u strogipeplos, dok nejzina kci Kora nosi elegantnu lanenu halji-nu."

Lanena je haljina, kao i peplos, bila pravljena od cetve-rouglastoga komada tkanine, kakav izlazi iz razboja, nodva su postrana ruba tkanine bila prisivena jedan za dru-gi, dok su gornji rubovi sa svake strane bili spojeni naramenima i uzduz ruku dvostrukim nizom savova, pone-kad i kopcama, tako da su tvorili neku vrstu sirokih ru-kava. Iznad struka nabirao se dublji ili plici kolpos, vecprema duzini tkanine. Lanena se haljina cesto plisiralapriprostim postupkom kakav je utiskivanje nabora nok-tom, jer ne bismo mogli tvrditi da su stari Grci poznavaliglacalo. Ta je dugacka haljina mogla, kao i peplos, imatidvostruk pregib na prsima i ledima.

Preko haljine, koja nije hila tako topla kao peplos, zenesu zimi nosile raznovrsne ogrtace: na primjer, obicanoveci rubac prebacen ukoso i pricvrscen oko jednoga ra-mena kopcorn, iIi okrugli plast, enkiklon, iIi peplos kaogornju haljinu, ili, napokon, dug himation slican muskom,no kojemu je skut obicno elegantnije padao sprijeda, ane straga kao na hlanidi. Katkad bi se taj ogrtac preslo-

•• Vidi J. Charbonneaux, La sculpture grecque classique, I, s1. 41.

171

•zio nekoliko puta po duljini i prebacio unatrag preko obaramena, a sprijeda preko nadlaktica, tako da je, kao naoslikanim posudama, izgledao poput dugacka sala,"

U 4. stoljecu pro n. e. elegantne mlade zene sto ih pri-kazuju figure iz Tanagre zimogrozljivo su se zaogrtale usiroke, ukusno nabrane plasteve, koji su im gotovo sas-vim pokrivali haljine, a katkad su glavu prekrivale sku-tom plasta, kao kukuljicom.f

Naravno, dok su siromasnije Atenjanke i dalje sametkale svoju odjecu, u nekim su gradovima pojedini obrt-nici vec uzivali glas vrsnihrnajstora za pravljenje ovogaili onoga odjevnog predmeta. S otoka Amorga izvozile suse bogate lanene haljine, koje su bile vrlo skupe, dok suse od sicilskog lana rnogle praviti mnogo jeftinije," DugeIanene halje iz Korinta (kaldsireis) takoder su bile na vi-sokoj cijeni. Vezena odjeca sa Hija, Kipra i iz Mileta tra-zila se nadaleko. U Pelenu ~~use pravili glasoviti ogrtaci,a otmjene su zene mnogo -trazile vrlo fin i kvalitetan Ian(byssos) koji se tkao u Patrasu.

Sliku '0 tome kako je zena Euripidova vremena ispro-bavala novu odjecu najbolje nam daje sam pjesnik kadau Medeji glasnik kazuje kako je Glauka, kci korintskogakralja, kojom se upravo bio, ozenio Jazon, primila otrovanplast i vijenac, smrtonosne-darove ljubomorne carobnice,koja Ih joj je poslala po svajim sinovima:

A ona kada nakit vidje tvoj i plast,odoIjet nije moglanego-primi dari obeca 5tO Oct nje trazio je muz.Pa jedva 5tO je s djecom izasao on,ogrnuia je ona vezen onaj plasti zlatnim vijencem plavi ovjencala pram.Pred zrcalom poravna vlasi svojih redi uredi na tijelu plasta nabor svak.Pa nasmijana sva sa stolca usta tad

~ ,'9 Vidi reprodukciju Pasijadove alabastre u L. Heuzey, Hist. du

cost. ant., slika V, s obzirom nastr. 220.50 Vidi J. Charbonneaux, ,La sculpt. gr. class., II, slika 104, i E.

Pottier, Diphilos et les modeleurs de, terres cuites grecques (lau-rens, 1909),passim. .

51 Platon, Pismo XIII, 363 a. "

172

,",

}

i poseta po trijemu sitan mjerec hod,i vidi se da daru raduje se tvomsva sretna sto se moze smatrat prekrasnom,"

Ovakvo se ponasanje lako dade protumaciti: Glauka jesitno koracala kako bi sto bolje odmjerila ljepotu nab orana odjeci pri hodu.

** *

Zlatni vijenac kraljevne Glauke spada u bogat ukraskakav su starogrcke zene voljele stavljati na glavu kada suse obla6ile za neku svecanost dli kakvo primanje. Reklismo sto se toga tice da Atenjani iz vremena Perzijskih ra-tova, noseci u kovrljku kose tkrob ylos) zlatne »cvrcke«,nisu bili nista manje gizdavi od svojih zena, ali je rnuskarnoda ubrzo postala umjerenija, osim u nekim okoInosti-ma, kao na primjer prigodom vjerskih svetkovina i sveca-nih gozbi. Mladi kicosi iz bogatih slojeva, dugovlasi Aris-,tofanovi »vitezovi«, nisu bas prezaIi od takvih ukrasa, aponekad su nosili i metalne grive oko gleznjeva. Gizdelinpoput pjesnika Agatona, koji se navodno odijevao kao ze-na, sigurno je nosio i nakit, no to je bilo tako izuzetno daje upadao u oci. U klasicno doba nakit su u obicnim pri-Iikarna nosile sarno zene, osim prstena pecatnjaka, ko-jim su se muskarci koristili za utiskivanje pecata (sfragis)u glinu ili u vosak na pismima ili dokumentima povjerlji-va sadrzaja,

Zene su dosta cesto nosile ogrlice, narukvice, nausnice igrivne na nogama. Teske ogrlice s privjescima iz miken-ske i arhajske epohe - poput Harmonijina derdana ko-jim je bila podmicena Erifila - rijetko su se nosile uPeriklovo doba, kad su ih nadomjestili lancici, 0 kojimaje ponekad visjela poneka amajIija. Narukvice su se no-sile oko zapesca, ali i izrnedu lakta i ramena, kada je nad-laktica bila obnazena izvan peplosa. To su bile spiraIne Hiobicne kruzne grivne od zlata ili srebra, koje su se moglezatvarati kopcom u obIiku figurice. Ta vrsta nakita cestoje bila oblikovana u sklupcanu zmiju.

51 Euripid, Medeja, stihovi 1156-1166 (prijevod B. Klaica; op.prev.).

173

Obicaj busenja rupica kroz usne resice kako bi se 0 njihmogle objesiti nausnice proteze se do najdavnijih vremena.Zene Periklova doba nisu u usima nosile teske i slozeneukrase mikenskog zlatarstva, nego uglavnom kruzice odplemenitih kovina ukrasene, na primjer, rozetama. Pone-kad su s njih kao amajlije visjele figurice zivotinja. I, na-pokon, bila je vrlo rasirena moda nosenja grivni oko glez-njeva i listova, koja je, vrlo vjerojatno, imala neke vjer-ske, odnosno magicne (apotropejske) znacajke,

Naravno, zene su nakit drzale u kutijicarna, koje su im,kad su se zeljele okititi, donosile robinje: takav prizorcesto zatjecerno na oslikanim posudama, kao i na nad-grobnim reljefima, na primjer na prekrasnoj Hegesinojs~li? "

ad zenskih toaletnih potrepstina valja takoder spome-nuti lepezu i suncobran, odvelike koristi u tako toploj isuncanoj zemlji kakva je Grcka,

Starogrcka lepeza (ripis) -ni u cemu ne nalikuje suvre-menoj, sklopivoj lepezi, koja se otvara u polukrug. Bilaje to jednostavno tanka dascica ili plocica, obicno u obli-ku srca ili kozlaceva ili palmina lista, s peteljkom kaodrskorn. Takve su one krute lepeze nacinjene po svoj pri-lici od tankih drvenih dasci,ca sto ih prikazuju figurice izTanagre," Ponekad je lepeza bila okrugla ili je izgledalakao palmeta. Lepeze su bil~ obojene zeleno, plavo Hi bije-10, a bilo ih je i pozlacenih.j

sto se tice suncobrana (skiadioni, kakav se vidi na po-nekom bareljefu i na oslikanim posudama iz 5. stoljecapro n. e., ovaj je, za uzvrat, dosta nalikovao danasnjimsuncobranima. Bio je to predmet napravljen od okrugletkanine nategnute preko stanovitoga broja zbica, koje sujednim krajem pricvrscene -za prsten sto klizi uzduz drs-ka. Ponekad su mu radi elegancije dubovi bili ukraseniresama. Suncobran (koji jeujedno mogao sluziti i kao ki-sobran) rijetko je kada prikazan zatvoren. Gotovo uvijeknosi ga rob, slijedeci svoju gospodu i praveci joj sjenu.Mora da su suncobrani imali i vjersku ulogu slicnu onojkakvu u nekim procesijama igra »nebo«, kao na primjer

, -, '

53 Vidi J. Charbonneaux, La sculpt, gr. class., II, slika 57.54 Vidi na prirnjer E. Pottier, Diphilbs et les modeleurs de terres

cuites grecques, slika XII; P. G911on, La Beatie antique, slika XXI.

174

r.,'

1-

u panatenejskoj povorci i Skiroforijama, u kojima se je-dan bijeli suncobran nosio ispred Posejdonova svecenika iAtenine svecenice, no bili su isto tako i predmeti svako-dnevne upotrebe, kojima su otmjene gospode stitile bje-linu svoje puti.

** *

Sokrat i, po svoj prilici, mnogi robovi i pucani hodalisu atenskim ulicarna i stazama predgrada bosonogi. Liko-vi koje vidimo na oslikanim vazama obuveni su dosta ri-jetko, a sigurno je da su kod kuce Atenjani i Atenjankebili uglavnom bosi. No, pri izlasku pocesto su nazuvalisandale i cipele. Pa ipak, Teofrastov se tvrdica obuvao tekposlije podneva!

U pogledu obuce, kao i u pogledu kapa 0 kojima cemouskoro takoder kazati rijec-dvije, veoma je tesko uskladi-ti mnogobrojne nazive sto nam ih daju tekstovi s predrne-tima predstavljenima na likovnim spomenicima. Mnoge supretpostavke i dalje veoma nepouzdane. Obuca se cestopravila po mjeri; u tom je slucaju postolar obrezivao pot-plat .izravno oko narucioceva stopala.> Sandale su se sas-tojale jednostavno od plutenog, drvenog ili koznatog dona,koji su uz nogu pridrzavali rernencici oko gleznjeva i noz-nih prstiju, dok je gornji dio stopala ostajao nepokriven.Embada, obicna zatvorena obuca kakvu su nosili putnici,bila je cipela koja se vezala sprijeda, a na gornjem je di-jelu bila posuvracena i gotovo nalikovala na danasnju po-lucizrnu. Endromida joj je dosta slicna, sarno nema po-suvratka. Koturna, lidijskog postanja, koju je, kazu, usavr-sio za kazalisne potrebe Eshil, bila je obuca s debelim pot-platom, mnogo prostranija od prethodnih, pa se moglaobuvati i na desnu i na lijevu nogu, odakle i nadimak »Ko-turna« koji su protivnici nadjenuli politicaru Teramenu,optuzujuci ga da se suvise lako priklanja cas jednoj, a casdrugoj stranci."

Zenska je obuca bila znatno elegantnija i raznovrsnija.Nazivi nekih vrsta, kao na primjer »perzijanke« Hi »lakon-

55 Vidi gore, Peto poglavlje, str. 145.,. Ksenofont, Helenska povijest, II, 3, 30-31.

175

ke« dovoljno jasno govore odakle su bile preuzete, nomnogo ih je teze opisati. Znamo da su se zene, kako bi imstas bio visi, sluzile nekom vrstom potpetice koju su stav-Ijale izrnedu noge i dna obuce, buduci da po svoj prilicipostolari nisu stavljali petu na potplate. Jedan je satiric-ki pjesnik rekao: »Kad je zena premalena, stavlja plutou cipele«. Koza za zensku obucu bojila se u erno, erveno,bijelo Hi zuto. Kao i kod odjece, obucari iz mnogih grado-va pravili su vrlo cijenjene modele, na primjer majstoriiz Arga, iz Sikiona i sa Rbda. Jedan Herondin mim uvodinas k nekom postolaru, koji je, kao i vecina drugih, ujed-no i prodavac obuce. Doduse, taj je komad napisan u 3.stoljecu pro n. e., no vjerojatno su i otmjene zene iz pret-hodnog stoljeca vec nalazile kod svog obucara sirok izbor,pa bi se prizor iz Herondinoga komada bio mogao otprili-ke na isti nacin odigrati i 'pedeset Hi sto godina prije. Dvi-je musterije ulaze u radnju, a obucar Kerdon odmah sepocne truditi da im ugodi; nudi im da sjednu, kori po-mocnike i pokazuje dvjema gospama razne »rnodele izsvoje kolekcije«, hvaleci im kakvocu. Uzgred saznajemo daje u njegovoj radionici zaposleno trinaest rob ova, a zatimveli: '",,

Izvolite, pogledajte sve ove razne vrste:evo sikionke, ampracanke, kanarinac--zute, jednobojne, papiga-zelene, spageri-ee, natikace, papuce, jonjanke, visoke, zaujutro] otvorene, otvoreno crvene, sandale,argivke, grirnizne, na djecacku, za hoda-nje. Recite sarno sto yam je po volji ...K:olika<je eijena ovorn paru sto sada dr-fiS? Sarno, nemoj da nas grom osine kadje cujemo.Najbolje je da ih sarna pogledas i da rnikazes'sto mislis koliko vrijede. Reci nekueijenu,: sarno pazi da rni radnici ne ostanubez kruha ...No, no, sto se bunis unaprijed. Zar rni nernozes-bez okolisanja reci cijenu, pa koli-ka je da je.Gqspo:.ovaj par kosta jednu rninu (dakle,trista drahmi, sto je prilicna svota). Ma-zes ih 'Y0gledati odozgo i odozdo. Kad biih I sama boginja Atena htjela kupiti, nebih mogao spustiti ni za pola pare.

MUSTERIJA:

KERDON:

MUSTERIJA:

KERDON:

176

• ,.,'1

:-

MUSTERIJA: Sad rni je jasno zasto ti je ducan prepttnlijepe i skupe robe. Dobro je cuva], Ker_done,"

I ejenkanje se nastavlja u istom saljivom tonu.

** *

Preostaje da kazerno nesto i 0 kapama. U gradu su mus-karci hodali uglavnom gologlavi; na selu i izvan grada po-krivali su glavu. Jedino su stranci na proputovanju nosiligradom neku kapu. U ratu se nosio metalni sljern. Saka,ci - rekli bismo: boksaci - imali su kozne stitnike zaglavu. Pilos je lijepa visoka kapa usilj, manje-vise stozastaoblika, koja je mogla imati i stitnik kao zastitu od sunea,pa i razne ukrase. Ta se kapa obicno izradivala od izdrz-Ijivog i relativno krutog pusta, kako se ne bi spljostila,Mogla je biti napravljena i od koze, pa cak i od kovine.Herodot je naziv pilos upotrijebio za perzijsku tijaru:" Taje kapa mogla posluziti i kao vojnicki sljem,"

Rijec pilidion, umanjeniea prema pilos, oznacivala je ustvari dosta razlicitu vrstu kape. To je jednostavan vuneniHi pusteni klobucic, koji je isprva sluzio kao nesto poputnocne kapice, a koji su lijecnici ponekad propisivali bo-lesnicima da im se ne prehladi glava.v Takvu istu kapicu,bez ikakva ukra sa i bez stitnika za oci ill oboda, nosilisu na selu robovi i Ijudi iz puka: seljaci, pastiri, obrtnici,mornari, ladari itd. Njome je glavu pokrivao i bog Hefest,kao zastltnik rukotvoraea. Atenjanin stanovita drustvenogugleda sramio se pojaviti na ulici sa tako obicnim, nedotje-ranim pokrivalom za glavu. Doduse, Solon ju je nosio jed-nom osobitom zgodom, kada je, nairne, htio da se pomislikako mu se poremetio urn."

57 Heronda, Mimi, VII, stihovi 56-85 (uz skracenja),5' Herodot, III, 12 (u Arsenicevu prijevodu stoji rijec lOsubara«;

op, prev.).59 Vidi na primjer graviranu nadgrobnu stelu u P. Guillon, La

Beatie antique, slika XXIV.60 Platon, Driava, III, 406.'I Vidi R. Flaceliere, Revue des Et. anc., 49 (1947), str. 235--247:

Solonova kapica:

12 Gr~ka 177

Kineja je bila koznata kapa (doslovno: »od psece koze«),oblikom i upotrebom vrlo slicna pilidionu.

Pilos je, cak i kad je imao stitnik za oci, slabo stitio odsuncanih zraka. Zbog toga su putnici - kao glasnik bogo-va Hermo - radije nosili petaz; velik pusteni ili slamnatiSeSir veoma siroka oboda i niske »glave«, a rernencicem iliuzicom ispod brade, koja ga je pridrzavala kad se zabaciona potiljak Hi nosio na, ledima. Takav je sesir moraobiti pricvrscen na glavi, jer ga je lako mogao odnijeti vje-tar, no izvrsno je stitio od sunca i kise.

Rekli sclo da su zene zastirale glavu skutom haljine iliplasta kao kukuljicom. Kekrijal, koji smo takoder vecspomenuli, prije je vrsta 'sala ili marame koja se veze okokose nego pravo pokrivalo za glavu. No, i zene su moglenositi okrugao, siljat sesir siroka oboda, toliju, u stvarijednu varijantu petaza. 'Figurice iz Tanagre pokazuju skakvom su elegancijom otmjene gospe znale nositi tu to-liju. ~

"<'\

, "t

'i

~.•."

;1

I

"\r.. ,

;.

,""

.I

178,,

",

:

SEDMO POGLAVLJE

PREHRANA - IGRE I ZABAVE

Radni dan, Ikao J svi skupovi, na primjer sjednice Skup-stine i sudovi ili vjerske svecanosti, pocinjao je u pra-vilu po izlasku sunca. Prije nego bi u cik zore izasao iz ku-ce, Atenjanin bi pojeo zajutrak (akratism6s), koji se obic-no sastojao od nekoliko komada jecmenoga .ili psenicnogkruha zamocenih u malo cistoga vina (dkratos). Taj je pr-vi obrok mogao biti i nesto obilniji kad bi mu se dodalonekoliko maslina ili smokava.

U antickoj Grckoj vremenski odjeljci dana - sati - ni-su se racunali tocno. U davnini se doba dana pribliznoodredivalo zorom, vremenom kada je najveci promet natrznici (sredina prijepodneva), podnevom, poslijepodnevomi veceri. Medutirn, vec od polovice 5. stoljeca pro n. e. Grcisu raspolagali sa dvije naprave za mjerenje vremena: tosu suncani sat ili gnomon, koji im je dosao s Istoka i kle-psidra ili »vodena ura«, u kojoj je otjecanje tekucine oz-nacivalo vremensko trajanje. Hidraulicni sat na principuklepsidre u klasicno doba jos nije postojao. U praksi, Ate-njanima je vrijeme za nekd sastanak ili susret pokazivaladuza ili kraca sjena 5tO ju je na vodoravnu plohu gnomonabacala igla koju je na Pniksu postavio astronom Meton,ill igla drugih suncanih satova, od kojih su neki bili i pre-nosivi. Duzina sjene mjerila se stopama. U Zenama u na-rodnoj skupstini Praksagora veli muzu:

12* 179