GRČKA

Uvođenje poljoprivrede: lokalni proces, difuzija ili kolonizacija?

• oko 7000. g. pr. Kr. događaju se uočljive promjene: poljoprivrednici naseljavaju prethodno nenastanjene aluvijalne bazene, podižu trajna sela i uvode domesticirane biljke i životinje

• Je li to:1. potpuno autohtoni proces bez vanjskih kontakata2. lokalni proces potaknut stjecanjem znanja kroz razmjenu stranih

dobara i tehnika (tzv. kulturna difuzija ili model mreže)3. migracija stranih skupina farmera i pastira u Grčku odgovornih za

sjedilačka neolitička naselja (demografska difuzija ili model kolonizacije)

4. mješoviti proces utemeljen na interakcijama između lokalnih lovaca-skupljača i pridošlih poljoprivrednika

Model lokalnog razvitka

• prihvaćajući nedvojbenu činjenicu da su barem neke od domesticiranih vrsta stranog podrijetla, pristaše ovoga modela smatraju da nije bilo pokreta populacija.

• Razmjena i prirodno širenje biljaka i životinja mogli su dovesti do uvođenja i prilagodbe domesticiranih vrsta (Bogucki, Gimbutas, Milojčić, Teocharis).

• Teocharis: najranija faza novoga razdoblja, tzv. pretkeramički neolitik, nigdje ne pokazuje bilo kakve utjecaje sa strane

• M. Gimbutas smatra očitim da se u jugoist. Europi autonomno razvijao neolitik, simultano s onim na Bliskom istoku.

• da bi lokalni proces bio moguć, ovaj model bi se morao oslanjati na dugu fazu prilagodbe (predadaptacije) kontrolom lokalnih biljnih i životinjskih vrsta

• Higgs i Jarman, gorljiviji pobornici ideje o lokalnoj, europskoj domestikaciji, drže da domestikacija ovce, koze i svinje na Bliskom istoku nije potvrđena, a da je govedo vrlo vj. ranije domesticirano u Europi nego li na Bliskom istoku, a sumnjaju u sigurnost kultivacije cerealija na Bliskom istoku

• Otkriće divljih leća i cerealija u paleolitičkim i mezolitičkim slojevima Franchthi špilje govorilo bi u prilog postojanju takve faze prilagodbe (predadpatacije).

• Otkriće divljih leća i cerealija u paleolitičkim i mezolitičkim slojevima Franchthi špilje govorilo bi u prilog postojanju takve faze prilagodbe (predadaptacije).

• Međutim, kasnija genetska istraživanja pokazala su da je divlji prethodnk kultivirane leće Lens orientalis (koje nema u okolici Franchthija), dok divlje leće iz Franchthija pripadaju vrsti lens nigricans.

• slojevi s divljim i kultiviranim ječmom odvojeni su čitavim metrom depozita →nema govora o lokalnoj kultivaciji, već ti podaci svjedoče upravo o doseljavanju nove populacije čije se gospodarstvo temeljilo na bliskoistočnom kompleksu emmer pšenice, leće i ovikaprida.

• Ovo vrijedi za čitavu Grčku jer je na svim lokalitetima ranog neolitika uočeno istovremeno uvođenje različitih domesticiranih biljnih vrsta, a ne njihovo postupno pojavljivanje.

• 8 temeljnih kultura (kultura utemeljiteljica) karakterističnih za Bliski istok prisutno je u ranoneolitičkoj Grčkoj: einkorn, emmer, ječam, grašak, leća, slanutak, grahorica i lan

• ove prvobitno kultivirane biljke dugo su ostale stabilne, a grčki poljodjelci nisu imali poriva da ekperimentiraju s novim vrstama

• Papaver sominiferum (mak) jedna je od rijetkih biljaka kultiviranih u Europi, a nepoznatih na Bliskom istoku, ali iako je njegov divlji prethodnik poznat širom Mediterana, nema ga na ranoneolitičkim lokalitetima Grčke → poljoprivrednici koji su došli nisu tu biljku poznavali u svojoj postojbini, pa nisu prepoznali njezine potencijale u njezinoj postojbini.

Problem domestikacije životinja

• dva aspekta problema:1. postojanje mogućih divljih prethodnika pojedinih vrsta u

Europi2. njihova efikasna domestikacija

razlika između ovikaprida, goveda i svinja• za ovce i koze se oduvijek držalo da su podrijetlom s

Bliskog istoka dok se nisu pojavila izvješća o nalazima potonjih na europskim mezolitičkim lokalitetima →lokalna domestikaciji

• naknadna preispitivanja su pokazala da su primjerice kosti ovaca u mezolitičkim slojevima na lokalitetu Chateauneuf upali iz mlađih slojeva, da je ovca iz Gramari zapravo ibex itd., pa su dokazi o europskoj vrsti polako nestali.

• treba, međutim, uzeti u obzir i činjenicu da se sve glavne domesticirane životinje i biljke pojavljuju simultano.

• Zašto se govedo i svinja, ako su domesticirani u Europi, prvi put pojavljuju zajedno upravo s nedvojbeno bliskoistočnim vrstama biljaka i životinja? Ne svjedoči li to o njihovu zajedničkom podrijetlu?

Može li se neolitik širiti kulturnom difuzijom?

• prema modelu kulturne difuzije roba se pasivno razmjenjivala između farmera i nefarmera i stvarni dionici gospodarske transformacije zapravo su lokalni lovci-skupljači. To pretpostavlja sljedeće:

• da su lokalni lovci bili u poziciji da prihvaćaju robu• da je mezolitička populacija bila dovoljno velika da

proizvede demografsku ekspanziju karakterističnu za rani neolitik

• da bi trebalo uočiti kontinuitet u tradiciji barem u područjima koja su bila najmanje ovisna o gospodarskim promjenama

Demografski problem

• Samo je nekoliko lokaliteta koji su bili nastanjeni i tijekom mezolitika i ranog neolitika, pa oni ne mogu biti dokaz o kontinuitetu i lokalnom razvitku. Uostalom o tome govori tek dvanaestak mezolitičkih lokaliteta prema 250-300 ranoneolitičkih

Prisutnost stranih kolonizatora

• Nagli porast gustoće naseljenosti gotovo sigurno sugerira imigracije stranih populacija

• Domesticirane životinje i kultivirane biljke pojavljuju se simultano, za što je bilo potrebno složeno i raznovrsno znanje koje se nije moglo povremeno prenijeti tradicionalnim načinima razmjene

• niti jedan element vezan za lokalnu tradiciju, bilo na tehničkom ili simboličkom planu, nije primijećen u prvim poljoprivrednim naseljima.

• svrsishodno i planirano raspoređivanje novih populacija• ipak ne treba zamišljati nekakvu masovnu seobu

poljoprivrednih kolonista - nekoliko pionirskih grupa od tek nekoliko stotina pripadnika bilo bi dovoljno da prouzroči demografsku ekspanziju

• rani neolitik (Franchthi keramička faza 1) – dio 7. tisućljeća: znatne promjene u odnosu na prethodnu fazu. Naseljenost se iz špilje pomiče na obalu mora, skupljaju se druge vrste školjaka, pojavljuju se nove vrste domesticiranih vrsta (jednozrna pšenica, govedo), litička industrija orijentirana je na sječiva od opsidijana, a pojavljuju se novi ukrasi i koštani predmeti, nagli porast proizvodnje keramičkog posuđa, bitno različitog od onih nekoliko ulomaka iz prethodnog sloja. Dakle, tragovi tradicije potpuno su iščezli.

Odakle dolaze strani kolonisti?

• ovisno prihvaćamo li tezu u nagloj ili sporoj ekspanziji usporedbe se nameću s različitim lokalitetima. Prema modelu koji zastupaja Ammerman i Cavalli-Sforza zapadna Anatolija i Grčka pripadaju istom vremenskom horizontu što podrazumijeva i manje-više sinkronu ekspanziju poljodjelskih zajednica u oba područja. Uzevši u obzir datume za najranije neolitičke lokalitete Grčke usporedba mora obuhvatiti završno razdoblje PPNB i rani keramički neolitik Bliskoga Istoka tj. fazi 5 (6900-6400 pr. Kr.) u općoj kronologiji toga područja prema Aurenche 1987., a referentni lokaliteti bi bili Byblos, Ras Shamra Vb, Çatal Hüyük VIII-II, Amuq A, Ali Kosh

• ako je širenje poljoprivrede bio spori proces bolje bi se bilo vezati uz ranije razdoblje tj. uz kasnu fazu 4 (kasni PPNB 7600-6900 g. pr. Kr.), odn. lokalitete Ras Shamra Vc Abu Gosh, Çatal Hüyük XII-IX, Jarmo. Upravo je kasni PPNB definiran kao vrijeme velikog exodusa (Cauvin) kada su skupine početnoga poljoprivrednoga neolitika započele migracije iz matičnog prostora prema Taurusu, središnjoj Anatoliji, pustinjama i umjerenoj sredozemnoj zoni. Ova ekspanzija kronološki se podudara s drugom generacijom cerealija (heksaploidna pšenica – sistematizacija pšenice prema broju kromosoma: diploidne su t. monococcum i t. boeoticum, tetraploidne, heksaploidne), kultivacijom nekih mahunarki, domestikacijom bovida (premda bi nedavno pronađena kost domesticiranog goveda na lokalitetu Shillourokambos na Cipru, datirana u početak 8. tisućljeća, svjedočila o ranijoj domestikaciji goveda). Stoga Cauvin smatra da je pojačana gospodarska osnova omogućila eksploataciju raznovsnijih eko-sustava. Iako se često pretpostavlja da je demografski pritisak uzrokovao ove ekspanzije, Cauvin uvjerljivo pokazuje da nema dokaza o većoj gustoći populacije. Umjesto toga on pripisuje ekspanziju socijalnim i simboličkim promjenama i osvajačkom duhu nositelja kasnog PPNB

• osim domesticiranih vrsta nedvojbeno bliskoistočnog podrijetla, imali li među artefaktima dokaza o kolonizacije iz bliskoistočnog područja u grčko?

• Postoji cijeli niz takvih artefakata: shematizirane ljudske figure, kamene kugle za praćke, koštane pojasne kuke, pintadere s geometrijskim uzorcima, kameni čepovi za uši, kamene posude, kamene sjekire od nefrita, pršljenci od keramike itd.

• Zajedničkim tehnikama pripada gradnja sušenim opekama, premazani podovi, potporni stupovi, složena ognjišta, proizvodnja koštanih predmeta, tehnika odbijanja pomoću pristiska itd.

• Većina je istraživača, dakle, smatrala da grčki neolitik svoje podrijetlo ima na Bliskom istoku, odnosno u Anatoliji. Za to govori činjenica da su ishodišni oblici kultiviranih žitarica i domesticiranih životinja (ovce i koze) potekli upravo s Bliskog istoka, a i mnogi zajednički pravci društveno-gospodarskog razvitka (nastanak stabilnih seoskih naselja, nedostatak pastirskih i lovačkih naseobina, građevinske tehnike zidanja pomoću ćerpića itd.). Međutim, mišljenja o načinu i putovima te neolitizacije se razlikuju.

• C. Perlès zastupa ideju neolitizacije putem prodora populacije s Bliskoga istoka. Glavni joj je argument činjenica da su samo određeni predjeli naseljavani i to oni u suhim zonama koji svojim prirodnim uvjetima najviše sliče onima na Bliskom istoku – pri tome su domaći prirodni izvori flore i faune u potpunosti zanemareni. Isto tako je u litičkom materijalu prednost dana stranim, vanjskim izvorima sirovine, a domaća tehnologija nije nastavljena.

• Drugi pak drže da je riječ samo o pukim kontaktima bez stvarnog pokretanja čitavih populacijskih zajednica.Tako M. Wijnen i Bintliff misle da su kontakte između Anatolije i Grčke održavali ribari. C. Runnels na temelju široko rasprostranjenih izvora sirovinskog kamenog materijala smatra da se može računati već u paleolitiku s razvijenom trgovinom. Ona bi uz transmediteransku kolonizaciju mogla biti odgovorna i za širenje poljodjelstva najprije u Anatoliju, a potom u Grčku.

Dioba neolitika

• Temeljna dioba neolitika Grčke od vremena S. Weinberga (1947.) je:

• rani, srednji i kasni čega se uglavnom pridržavaju i svi ostali stručnjaci. Pri tome rani i srednji neolitik nasuprot kasnom zauzimaju relativno kratko vremensko razdoblje. Kako između ranog i srednjeg neolitika nema prekida Sampson uvodi diobu kako slijedi:

• rani neolitik I (EN I)• rani neolitik II (EN II) – odgovara srednjem neolitiku• kasni neolitik I (LN I) – odgovara kasnom neolitiku• kasni neolitik II (LN II) – odgovara halkolitiku ili završnom

neolitiku

Podjela Demoule i Perlès

. početni neolitik, odn. pretkeramički neolitik• rani neolitik • srednji neolitik (Sesklo)• rani kasni neolitik (Tsangli-Larisa, Arapi)• kasni neolitik (Agia Sofia, Otzaki, Dimini)• halkolitik tj. završni neolitik• Ove podjele uglavnom vrijede za Tesaliju, dok

za ostala područja, poput Makedonije, istočnog egejskog prostora itd. postoje regionalne podjele

Lokaliteti početnog neolitika

Argissa magula• (danas Gremnos ili Gremura, 4,5 km zapadno od Larise) – antička

akropola Argura (homerski naziv Argissa) smještena na prapovijesnom telu, na obali rijeke Pinios; na dnu 8,5 m debelog kulturnog sloja otkriven je 30-45 cm debeo sloj pretkeramičkog neolitika (površina koju je istražio Milojčić iznosi 60m²) koji čine ulomci oštrica od lidijskog rožnjaka i opsidijana, mikrolitika koja ne pokazuje veze s onom anatolijskog pretkeramičkog neolitika (po C. Perlez litika se ne razlikuje od uobičajene za rani neolitik), koštana oruđa, kugle za praćke, čepići za uši, kuke, sve od sušene gline (C. Perles ističe da je sve od očito pečene gline) školjke i velike količine kostiju domesticiranih životinja (ovca i koza) te karboniziranih sjemenki cerealija i mahunarki. Na stalno naselje ukazuje 6 eliptičnih jama, plitko ukopanih u zdravicu, rupe za stupove, podovi od gline ili oblutaka, ognjišta. Veličina naselja mogla je biti oko 80 m u duljinu. Dominantni tip nastambe je mala, poluukopana koliba. Datacija 1. pol. 7. tisućljeća pr. Kr. (cal 7040, 6970 BC). Nema keramike, odn. ono nešto što je ima Milojčić je smatrao upadom iz mlađih slojeva.

Sesklo• Ispod akropole u otkrio je Teocharis svojim istraživanjima između

1956. i 1968. beskeramički sloj debljine 0,30-1m, u nekoliko rovova na akropoli, kao i u sektoru C (ili gama) smještenom zapadno od akropole (Tsountas u ranijim istraživanjima nije uočio postojanje akeramičkog sloja, no Teocharis je tvrdio da je taj sloj prisutan na samom dnu Tsountasova “Old section”). Nažalost, zbog prerane Teocharisove smrti ti rezultati nisu nikada u cijelosti objavljeni. Razlika je samo u pojavi jaraka koji su možda služili za temelje nadzemnih pravokutnih nastambi. Kasnija (1972.,1976/77., 1978.) istraživanja izvan akropole (Sesklo B i C pokazala su da pretkeramički sloj postoji i u tom prostoru (Sesklo C, sloj D – ovalna jama 3x4 m, vj. ostatak ukopane nastambe, kosti domesticiranih životinja, keramike nema iako je sediment bio prosijavan), kakvih 125 m udaljenom od sjeveroistočnog kuta akropole, što bi ukazivalo na značajnu veličinu pretkeramičkog naselja.

Soufli magoula

• na obali rijeke Pinios – Teocharis je 1958. u dva mala pokusna rova ispod keramičkog sloja ranoga neolitika uočio sloj cca 1 m debljine koji je direktno ležao na živoj stijeni, a u kojemu nije bilo keramike. Podnice od nabijene zemlje tvorile su tri građevinska horizonta. Koštica kultivirane masline otkrivena je u najdonjem zajedno s kultiviranom pšenicom i mahunarkama. K. Gallis poduzima kasnija zaštitna istraživanja cca 60 m dalje od Teocharisovih jaraka, ali ne nailazi na sličan depozit. Sloj kasnog ranog neolitika s keramikom leži direktno na sterilnom bazaltnom sloju. No. opet ostaje mogućnost horizontalne stratigrafije.

Gediki (Gendiki, Ghediki)

• smješten 10 km istočno od Soufli m. – Teocharis 1962. pokusnim iskopavanjem ustanovljuje 20 cm debeli sloj bez keramike koji je od sloja ranog keramičkog neolitika (150 ulomaka keramike) bio odvojen sa 6 cm sterilnog žutog riječnog pijeska. U sloju su nađene karbonizirane sjemenke pšenice, ječma i leće. Ali ovo je istraživanje površinom bilo vrlo malo. Jedinstveno je po tome što je tu jedino akeramički sloj sterilnim slojem odvojen od keramičkog.

Achilleion

• posebno značajan, najprije kao dokaz za postojanje pretkeramičkog neolitika Teocharisova istraživanja 1961.), potom kao dokaz za njegovo ne postojanje (Gimbutas 1973. i 1974.). Međutim, Teocharis je kopao do sterilnog sloja, a Gimbutas nije. Također njezine sonde su bile prilično udaljene od Teocharisovih. Neposredno uz njegove sonde nije bilo revizijskih iskopavanja. A naselje nije moralo i vj. nije niti bilo jednake površine u svim fazama

• tel 200 x 200 m, leži na jugoist. kraju ravnice Karditsa, jedan od stotine telova u tom području

• naseljavanje počinje sredinom 7. tisućljeća pr. Kr. i taje 900-1000 godina (paralelno s Catal Hüyük VI-II

• stratigrafija 4,20m: I a, b, c → rani neolitik (pretkeramik, monokrom=Achilleion, Protosesklo)

• II, III, IV → srednji neoltik (predsesklo, Sesklo kultura)

Knos• J. D. Evans tijekom istraživanja središnjeg dvorišta palače u Knosu

1957-60 uočava 10-30 cm debeli stratum bez keramike (stratum X) koji leži direktno na živoj stijeni. Slično mu se pokazalo i 1969/70 u dvije male sonde ZE i X smještene u najjužnijem dijelu središnjeg dvorišta. Sloj X je bio bogat ostacima kultivirane heksaploidne pšenice, ječma, kostima ovaca i koza, svinja i goveda. Otkriveno je i 7 kosturnih dječjih ukopa, jame, rupe za stupove, kamene sjekire, oruđa od rožnjaka, opsidijana, kosti, ali nijednog komadića keramike, niti tragova arhitekture. Stoga je Evans oprezno nalaz definirao kao logor odn. radni prostor izvan samoga naselja. Međutim, u sondama ZE i X bilo je tragova zidova koji su identični onima u sloju IX tj. sloju keramičkog ranog neolitika – to je neke navelo da ipak sav taj nalaz pripištu keramičkom neolitiku, tim više što su u spomenutim sondama nađene dvije keramičke figurice.

Dendra• lokalitet u Argolidi, zapravo niz od 15 velikih jama - dvije plitke jame sadržavale su

materijal EN1, uključujući i keramiku, a sve ostale su bile vrlo duboke jame ukopane u mekani lokalni vapnenac, konveksnih stijenki, nepravilnog oblika s bočnim nišama. Jame su dodirivale jedna drugu, a dvije su bile i spojene podzemnim prolazom

• Sadržavale su glinena ognjišta, ugljeni sloj, ulomke nepečenih opeka i kamene ploče, interpretirane kao ostatke unutarnjih zidova - poluukopani stambeni objekti prekriveni krovom od granja

• Prema prethodnim izvješćima samo se u jednoj jami našlo nešto keramike, u ostalima se pojavljuje isključivo kameno oruđe od kremena i opsidijana, koštane alatke, kamene kugle za praćke, ulomak kamene posude, glineni čepići za uši i kuke, te jedna figurica

• Sjemenke i životinjske kosti odaju razvijenu neolitičku privredu temeljenu na ovcama i kozama

• pretkeramički sloj nije preslojen keramičkim ranoneolitičkim depozitom• Tako duboke jame nemaju ekvivalenta u čitavoj Grčkoj.Oblikom i dimenzijama prije

slične jamama za ekstrakciju (vađenje) sirovine, u tome bi slučaju nedostatak keramike bio vezan uz specifičnu djelatnost koja se tu odvijala, a ne uz kronološki položaj - neka istraživanja neolitičkih kamenoloma pokazala su da na takvim lokalitetima u načelu nedostaje keramika

Franchthi

• tri sukcesivne faze: • finalni mezolitik kraj 8. tisućljeća pr. Kr.: rijetka naseljenost, iskorištavanje

prirodnih izvora i proizvodnja grube litičke industrije bazirane na odbojcima• početni neolitik (sam početak 7. tisućljeća pr. Kr. - tkđ. poznat kao

pretkeramički neolitik ili Franchthi keramička međufaza 0/1): slabo predstavljen, lociran u ograničenom prostoru špilje, ali uočljiv po jasnoj promjeni u sedimentu (tzv. sloj sive gline)

• arheološki materijal pokazuje s jedne strane kontinuitet (sjemenke tradicionalno skupljanih divljih vrsta, moluski, gruba litička industrija na odbojcima), a s druge elemente strane lokalnoj tradiciji (cijepana litika načinjena na sječivima odbijanjem pomoću pritiska, izduljeni trapezi, sve načinjeno iz vrlo kvalitetne sirovine za koju nema evidencije o lokalnoj proizvodnji, 19 keramičkih ulomaka, domesticirane ovce i koze dominiraju među faunističkim ostacima, nekoliko sjemenki emmera i dvoredog ječma sugeriraju postojanje poljodjelstva ili razmjenu – zajednica iz Franchthija tek selektivno prihvaća neke aspekte neolitičkog gospodarstva i tehnologije, a ne napušta u potpunosti tradicionalne (model filtera

• rani neolitik (Franchthi keramička faza 1) – dio 7. tisućljeća: znatne promjene u odnosu na prethodnu fazu. Naseljenost se iz špilje pomiče na obalu mora, skupljaju se druge vrste školjaka, pojavljuju se nove vrste domesticiranih vrsta (jednozrna pšenica, govedo), litička industrija orijentirana je na sječiva od opsidijana, a pojavljuju se novi ukrasi i koštani predmeti, nagli porast proizvodnje keramičkog posuđa, bitno različitog od onih nekoliko ulomaka iz prethodnog sloja. Dakle, tragovi tradicije potpuno su iščezli.

Sidari

• mezolitička faza (sloj D) – iskorištavanje morskih bogatstava• prva neolitička faza (sloj C baza) – prisutnost urezane keramike, uzgoj ovaca i koza• rani neolitik - klasična jadranska impresso keramika – oba keramička sloja

razdovjena su debelim sterilnim slojem (sloj C vrh)

• za razliku od Franchthi najraniji neolitički sloj stratigrafski i sedimentološki se nastavlja na mezolitički.

• Keramika je nedvojbeno prisutna, iako različita od one iz gornjeg sloja, a sterilni sloj između urezane i impresso keramike onemogućio je bilo kakva oštećenja ili miješanja

• cijepana litika mezolitičkog sloja i najranijeg neolitičkog pokazuje kontinuitet u tehnici, iako ima nekih tipoloških promjena, nema međutim glačanog kamena, žrvnjeva, bovida - u najranijem neolitičkom sloju još uvijek nije prisutan potpuni komplet neolitičkih artefakata i domesticiranih vrsta

• Keramika iz ovoga sloja je slabo pečena na niskoj temperaturi, rastvara se u vodi i ukrašena je neobičnim urezanim motivima

• između sloja najranijeg neolitika i ranog neolitika nije vidljiv kulturni kontinuitet. Štoviše ti su slojevi odvojeni i debelim sterilnim slojem nastalim kroz nekoliko stotina godina.

• Glavna razlika između najranijeg neolitičkog sloja u Franchthi i Sidari jest gustoća keramike. To se poklapa i s razlikom u C14 datumima: Franchthi je datiran u sam početak 7. tisućljeća, mezolitik i najraniji neolitik Sidarija datiraju se u sredinu 7. tisućljeća. Dakle, i mezolitik i najraniji neolitik Sidarija suvremeni su ranom neolitiku Tesalije, Makedonije i Argolide, gdje je keramika već uvelike u uporabi. Datumi iz Franchthija odgovaraju tzv. pretkeramičkom neolitiku Tesalije. Očito je da su stanovnici Sidarija, odsječeni Pindskim gorjem od glavnog područja neolitičke naseljenosti, dulje sačuvali tradicionalni način života od onih u Franchthiju. na oba lokaliteta idiosinkratički tragovi ubrzo nestaju nakon početne faze kontakta i čini se da su utjecaji lokalnih lovaca na razvitak poljodjelskih zajednica gotovo nikakvi. Jedina iznimka je projektilno oružje, strjelice, nedvojbeno naslijeđene od mezolitičkih lovaca (ranoneolitički, slično kao i mezolitički vrhovi su poprečni, a ne zašiljeni).