FITOCENOLOŠKI SNIMAK – ANALIZA PODATAKA O FITOCENOZI

• Na području Hrvatske taksonomska je osnova Popis flore Hrvatske pa se preporučuje za uporabu.

• S obzirom na to da se taj popis stalno dopunjuje i oplemenjuje, njegove tiskane verzije donekle su zastarjele, pa se proporučuje on-line verzija, dostupna na URL adresi http://hirc.botanic.hr/fcd

• (Flora Croatica Database).• Fitocenološka snimka, metoda skupljanja podataka, koja osim

popisa svojta na nekom lokalitetu određuje postupke skupljanja niza podataka o stanju populacije

• (brojnost, pokrovnost i dr.).

Potreban pribor i oprema/materijal• Za inventarizaciju i/ili praćenje stanja svojta na terenu

promatrač mora imati osnovni pribor i materijal.• Osnovni pribor i materijal koji valja imati pri sebi, bez obzira

na to kojim se oblikom rada (kartiranje, monitoring ili drugo) s biljkama na terenu namjeravamo baviti:

• pribor za pisanje (pisalica, bilježnica tvrdih korica)• terenski formulari • topografska karta područja (1 : 25 000 ili 1 : 1 00 000) ili

kakva druga karta • GPS uređaj (po mogućnosti)

• Za potrebe određivanja pripadnosti vrsti neke biljke na terenu poželjno je imati:

• ručno povećalo 1 0X ili sl. za promatranja sitnih dijelova biljke, a za potrebe ispravnog određivanja, tj. determinaciju

• priručnik ili više priručnika za određivanje • Za potrebe izrade fotodokumentacije svojta, staništa ili lokaliteta

treba ponijeti:• fotoaparat (analogni ili digitalni)• rezervno napajanje i rezervne memorijske kartice, tj. filmove (ako će

boravak na terenu potrajati).• Ako je na terenu nužno ubrati primjerak biljke za potrebe

dokumentiranja nalaza ili naknadnog određivanja, treba imati:• terenski herbar• lopaticu, škare• terenske etikete

• Kad promatrač flore na terenu ne raspolaže baš nikakvim pomagalima za geokodiranje, najbolje će učiniti ako što podrobnije opiše lokalitet na kojemu sakuplja podatak.

• Uobičajena je i preporučljiva uporaba topografskih karata (skraćeno TK) mjerila 1 : 1 00 000 (1 cm na karti = 1 km u prirodi) i TK 1 : 25 000 (1 cm na karti = 250 m u prirodi).

• Ovisno o potrebama i veličini područja na kojemu se provode promatranja, mogu se primijeniti i karte finijeg mjerila, npr. Hrvatska osnovna karta (HOK) 1 : 5000 (1 cm na karti = 50 m u prirodi).

• Kako geokodirati nalazište ili lokalitet upotrebom topografske karte?• 1. ucrtavanje lokaliteta na kartu • 2. bilježenje geografske koordinate • Za potrebe geokodiranja nekog lokaliteta može se preporučiti tzv.

Map Server, izgrađen u sklopu nacionalne baze podataka Flore Hrvatske (FCD ili Flora Croatica Database), koji se pokreće na adresi http://hirc. botanic.hr/fcd/ (sadrži upute za upotrebu).

• Sve biljne zajednice (fitocenoze) su prostorno i vremenski organizirane:

• 1. STRUKTURA FITOCENOZE – prostorna organizacija• 2. DINAMIKA FITOCENOZE – vremenska organizacija

Klasifikacija biljnih zajednica

• ŠVICARSKO-FRANCUSKA (CIRIŠKO-MONPELJEŠKA) ŠKOLA sa sjedištem u Montpellie-u (Francuska), čiji je osnivač Braun-Blanquet.

• Ova škola se temelji na florističkim principima u shvaćanju jedinica nižeg i višeg sistematskog ranga.

• Ona je najviše zastupljena u zapadnoj i južnoj Europi i Mediteranu.

• U našoj zemlji je također primijenjena u istraživanju vegetacije s obzirom da sadrži niz pozitivnih elemenata i da ima izvjesnih prednosti nad drugim školama.

NOMENKLATURNA PRAVILA

• Svaka fitocenološka jedinica ima svoj naziv (sintaksa), na latinskom jeziku, ime autora i godinu prvog opisa zajednice.

• Quercetum frainetto-cerris (Rudski) Jov. 1956. • 1. Temeljna jedinica je ASOCIJACIJA a više jedinice su

VEGETACIJSKI SKUP, RAZRED, RED, SVEZA.

Međujedinice su: podrazred, podred, posveza, subasocijacija i najniža facijes.• 2. Nazivi zajednica tvore se od dviju vrsta, pri čemu je na drugom

mjestu naziv dominantne vrste drveća, • a naziv vrsta iz donjeg sloja (grmlje, prizemno rašće) se stavlja na

prvo mjesto.• 3. Nazivi zajednica od tri roda moraju se skratiti na dva.

• ASOCIJACIJA - je najmanja jedinica fitocenološkog sustava koja sadrži barem jednu svojstvenu vrstu.

• U nazivu na drugu vrstu (glavnu svojstvenu) dodaje se nastavak -etum, a na prvu vrstu spojnik i ili -o (Carpino betuli-Quercetum roburis)

• SUBASOCIJACIJA - nema svoje posebne vrste, razlikuje se razlikovnim vrstama, ima nastavak –etosum

• VARIJANTA - za promatranje razlika u asocijacijama, pomoću zemljopisnih razlika, ekoloških ali i vegetacijskih.

• FACIJES - najniža jedinica u sistematici biljnih zajednica, definira ga obilno pojavljivanje jedne ili više vrsta na jednom lokalitetu dok na drugima ne prevladava. Ima nastavak -osum.

• SVEZA- u kojoj se ujedinjuju dvije ili više asocijacija koje se ističu posebnim svojstvenim vrstama, -ion.

• RED , -etalia. • RAZRED- ujedinjuju svi redovi , -etea.• VEGETACIJSKI SKUP - obuhvaća sve zajednice nekog

zemljopisnog područja, nastavak -ea.• VEGETACIJSKA KARTA• Tematska karta koja prikazuje međusobni odnos vegetacije na

kartiranoj površini. • Na takvoj se karti svaka jedinica označava pojedinom bojom

ili simbolom. Služi kao temelj za planiranje prinosa, uzgojnih radova, melioracijskih radova, planske introdukcije stranih vrsta.

• Vegetacijska karta se obnavlja svakih 10 godina, uglavnom prikazane asocijacije.

KVANTITATIVNI POKAZATELJI

• Odnose se načelno na množinu primjeraka pojedinih vrsta i na način rasporeda tih primjeraka na snimku.

• 1. POKROVNOST - projekcija svih nadzemnih dijelova biljke, u zelenom stanju, na tlu.

• Prava - prostor koji zauzima biljka nakon uklanjanja njenih nadzemnih dijelova.

• Projektivna - projekcija svih nadzemnih dijelova.• Npr. u bukovoj šumi bukva (Fagus sylvatica L.) može biti slabo prisutna

(ocjena 3) po gustoći jedinka, no pokrivati 100% površine. • Braun-blanquetova skala: • 5 - bez obzira na broj primjeraka vrsta pokriva 75 do 100% površine• 4 - bez obzira na broj primjeraka vrsta pokriva 50 do 75% površine• 3 - bez obzira na broj primjeraka vrsta pokriva 25 do 50% površine• 2 - vrlo obilno ili pokriva 10 do 25% površine• 1 - obilno, pokrovnost malena, 1-10% površine• + - malo, pokrovnost neznatna

• 2. ABUNDACIJA - udio pjedinih vrsta na plohi, broje se pripadnici pojedine vrste po sloju.

• 3. SOCIJALNOST - način udruživanja biljaka neke vrste na plohi tj., kako su pripadnici neke vrste smješteni na plohi.

• Izražava se skalom:• 5 - biljka raste u velikim gomilama• 4 - biljka raste u velikim hrpama• 3 - biljka raste u obliku malenih jastučića ili malenim

hrpama• 2 - biljka raste u busenima• 1 - biljka raste pojedinačno

Pojedinačna jedinka (Inula hirta L.) Busen (Alopecurus rendlei Eig.)

U obliku jastuka (Euforbia spinosa L.) U obliku gomile (Genista sericea Wulfen)

KVALITATIVNI POKAZATELJI• 1. SLOJEVITOST- nadzemna: sloj drveće, grmlja, prizemnog

rašća, mahovina.• - I. sloj drveća - glavni, uzgredni• - II. sloj grmlja - krupnijega (iznad 1m), sitnijega (ispod 1m)• - III. sloj prizemnog rašća - sloj zeljastog bilja (iznad i ispod 0.5m)• - IV. sloj mahova i lišajeva• - podzemna: posljedica zakorjenjivanja na različitim dubinama.• 2. VITALNOST- odgovarajuća životna sposobnost biljki koje se

nalaze na plohi - zdravlje.• 3. PERIODIČNOST- manifestacija životnih pojava biljke u

fazama vegetacijskog razdoblja (listanje, cvjetanje...)• Lučimo vanjski izgled vegetacije tijekom pojedinog razdoblja

(proljeće, ljeto, jesen, zima)• 4. BIOLOŠKI OBLIK- klasifikacija se temelji na položaju

regeneracijskih organa (cm od tla) po zimi i suši (raunkiarer)

Fitocenoze i individue

• INDIVIDUE (svojte, skupine) su konkretni dijelovi asocijacija, to su prirodne, jasno omeđene vegetacijske jedinice, koje prekrivaju veće ili manje površine.

• Jednoličnost (homogenost) skupine (jednorodnost florističkog sastava i strukture, približno jednak stupanj razvoja)

• Strane primjese, mješavine, prijelazi, mozaici i kompleksi

• Strane primjese - prisustvo vrsta koje pripadaju drugoj zajednici u okviru dobro diferenciranim skupinama određene zajednice

• Mješavine - u skupinama se javljaju vrste karakteristične za dvije ili više zajednica (usljed neujednačenih osnovnih ekoloških faktora)

• Prijelazi - vrste prelaze iz jedne skupine u drugu (na mjestima dodira skupina različitih zajednica)

• Mozaici ili kompleksi – na malom prostoru se• smjenjuju tipično razvijene skupine različitih zajednica• Kod mješavina i prijelaza miješaju se pojedinačne vrste

različitih zajednica, a kod mozaika i kompleksa manje skupine različitih zajednica.

Metode uzimanja fitocenoloških snimaka

• Izbor i ograničavanje probne površine• Opći podaci• Opće prilike terena i osnovni ekološki uvjeti staništa• Popis vrsta i njihove fitocenološke karakteristike

1. Izbor i ograničavanje probne površine

• Mora biti dovoljno velika da bi se u njoj mogle naći sve vrste koje pripadaju fitocenozi

• U okviru površine koje pokriva skupina stanište treba biti homogeno (što jednoličniji i jednakomjerniji reljef podloge i što ujednačajenije ekološke uvjete)

• Biljni pokrivač treba biti u što većoj mjeri homogen

1.1. Minimum areal

• Najprije se izabere površina od 0,25 m2 i na toj površini se popišu sve prisutne biljne vrste

• Zatim se ta površina udvostruči na 0,50 m2 i također se popišu prisutne vrste

• pa zatim 1 m2, 2m2, 4 m2, 8 m2, 16 m2, 32 m2, 64 m2, itd.

• Površina za snimak se udvostručuje sve dotle dok se u popisu pojavljuju nove biljne vrste, vodeći računa o tome da se ne prijeđu granice zajednice, da se ne zahvate prijelazi između dvije zajednice, mješavine ili mozaici različitih biljnih zajednica

Privremeno obilježavanje plohe obojenim konopima za potrebe potpunog prebrojavanja jedinka promatrane svojte na određenoj površini.

• Na osnovu popisanih vrsta crta se grafikon ovisnosti broja vrsta obzirom na veličinu probne površine

• Minimum areala je probna površina kada krivulja postaje gotovo horizontalna

• Šume (uključujući drveće): 200-500 m2• Šume (samo prizemni sloj): 50-200 m2• Suhe travne zajednice: 50-100 m2• Livade: 10-25 m2• Pašnjaci: 5-10 m2• Zajednice mahovina 1-4 m2• Zajednice lišajeva 0.1-4 m2

Probna površina u m2

Bro

j vrs

ta

2. Opći podaci

• Broj fitocenološkog snimka• Lokalitet• Općenite karakteristike skupine• Datum uzimanja snimka• Veličina snimljene površine (u m2)• Ime i prezime fitocenologa koji je uzeo snimak

2.1. Opće prilike terena i osnovni ekološki uvjeti staništa

• Nadmorska visina• Ekspozicija• Nagib terena• Opće geomorfološke

prilike• Reljef• Geološka podloga• Zemljište

• Opći uvjeti vodnog režima

• Erozija • Karakter susjednih

fitocenoza• Karakter okolnog

terena• Utjecaj životinja• Utjecaj čovjeka

3. Popis vrsta i njihove fitocenološke karakteristike

• Slojevitost• Broj slojeva• Visina pojedinog sloja• Opća pokrovnost svakog sloja posebno

• 3.1. Brojnost (abundacija) i pokrovnost

• Broj individua po jedinici površine

• Braun-Blanquet-ova skala brojnosti;

• 1 Vrlo rijetka• 2 Rijetka• 3 Umjereno brojna

(slabo prisutna)• 4 Brojna (brojno

prisutna)• 5 Vrlo brojna

• Pokrovnost:• 5 - 75 do 100%

površine• 4 - 50 do 75%

površine• 3 - 25 do 50%

površine• 2 - 10 do 25%

površine• 1 - 1-10% površine• + - pokrovnost

neznatna

3.2. Združenost (socijalnost)

• Združenost predstavlja prostorni odnos pojedinačnih biljaka, dajući odgovor na pitanje kako su individue određene vrste grupirane

• Izražava se skalom:• 5 - biljka raste u velikim gomilama• 4 - biljka raste u velikim hrpama• 3 - biljka raste u obliku malenih jastučića ili malenim hrpama• 2 - biljka raste u busenima• 1 - biljka raste pojedinačno

• Što su bolji stanišni uvijeti, biljke se više natječu, životna konkurencija je mnogo jača među biljkama iste vrste nego među različitima (zbog različitih potreba).

• U biljnoj zajednici dolazi do:• 1. Borbe za opstanak;• 2. Ugnjetavanja drugih članova zajednice; • 3. Pogodnog utjecaja jednih članova zajednice na druge; • 4. Stvaranje posebne unutrašnje okoline i strukture; • 5. Postojanje specijalizacije među biljkama.

3.3. Brojnost, pokrovnost i združenost

• U srednjeeuropskoj fitocenološkoj literaturi u fitocenološkim tablicama upotrebljava se kombinirana procjena brojnosti, pokrovnosti i združenosti

• Npr. • 3.2 - biljka bez obzira na broj primjeraka pokriva 25-50%

površine, a raste u busenima• 5.5 - biljka bez obzira na broj primjeraka pokriva više od 75%

površine, a raste u velikim gomilama

4. Životne forme

• Prema položaju organa koji preživljava nepovoljni period godine, njegovoj visini u zraku u odnosu na površinu tla ili položaj u samom tlu, Raunkier (1904) je definirao pet osnovnih tipova životnih formi:

• Phanerophyta (P) (gr. phaneros - vidljiv, očit, phyton - biljka)• Chamaephyta (Ch) (gr. hamai - na zemlji)• Hemicryptophyta (H) (gr. hemi - pola, krypteos - sakriven)• Cryptophyta (K), (gr. krypteos - sakriven)• Therophyta (T) (gr. theros - toplo godišnje doba)

5. Vitalnost, fenofaza, aspektivnost

• Vitalnost (životna sposobnost) pokazuje stupanj prilagođenosti vrste uvjetima staništa

• Za svaku biljnu vrstu potrebno je označiti u kojoj se fenofazi nalazi

• Različiti izgledi jedne fitocenoze u određenim dobima godine označavaju se kao aspekti fitocenoze

6. Primjer fitocenološkog snimka (općenito) • Lokalitet: xx• Veličina snimljene površine: oko 400 m2• Nadmorska visina: oko 1800 m• Ekspozicija: S-SW• Nagib: cca 200• Geološka podloga: fluvioglacijalni šljunak, pijesak i sl.• Pedološka karakterizacija: iglice smreke (1 cm), 5 cm slabo razgrađenog tamno smeđeg

humusa, 5-15 (30) cm svijetlo sive pješčane zemlje sa sitnim šljunkom. Korijenje do dubine od 20-35 cm.

• Datum snimka: 19. 08. 1995.• Fenološki aspekt: Vegetacija na vrhuncu razvoja• Biološki aspekt: čista smrekova šuma, bogato obrasla lišajevima• Sloj drveća pokriva 100 % površine• Sloj grmlja pokriva 5 % površine• Sloj niskog rastinja (zeljanice, trave, polugrmovi, mladice drveća) pokriva 10 %

površine• Sloj prizemnog raslinja (lišajevi, mahovine, klijanci) pokriva 50 % površine• Vegetacija pokriva skoro 100 % površine, samo mjestimično proviruju manje stijene• Porijeklo šume (prirodna, sađena): prirodna šuma• Način podmlađivanja (iz sjemena, vegetativno): prirodno sjemenkama• Biotički utjecaji: nečišćena šuma; paša; stelja se ne sakuplja

Floristički sastav

• Približna procjena areala šumske zajednice: manje od 1 ha• Ukoliko se poveća površina za 100 m2, nalaze se još sljedeće

vrste:• Blechnum spicant (+) -1• Listera cordata (+) -1

• OPASKA: na smrekama raste mnogo lišajeva (Usnea, Parmelia physodes)

• U istoj šumi na svjetlijim mjestima raste mnogo Vaccinium myrtillus

Brojčana procjena

pokrovnosti združenosti

U gornjem sloju drveća

Picea excelsa 3-4 3

U donjem sloju drveća

Picea excelsa 3 2-3

U sloju grmlja

Picea excelsa 1 1

U sloju niskog raslinja

Vaccinium myrtillus + 1

Nephrodium dryopteris + 1

Luzula pilosa 1 1

U sloju prizemnog raslinja

Hylocomium loreum 2 3

Hylocomium splendens 3 3

Cetraria islandica 1 2

7. Fitocenološka tablica

• Fitocenološka tablica predstavlja zbirni prikaz svih značajnih osobina jedne biljne zajednice.

• Potrebno je imati barem 10 snimaka• Redoslijed snimaka; • npr. od najvlažnijih zajednica prema suhim, ili od snimka sa

najmanjom nadmorskom visinom prema najvišoj nadmorskoj visini, itd.

• Najprije se poredaju vrste koje su zastupljene u svim snimcima, pa zatim vrste koje su zastupljene u nekoliko snimaka i na kraju su vrste koje su zastupljene samo u 20% snimaka u tabeli.

• Stupanj prisutnosti (učešća) predstavljen je skalom:• V vrsta se nalazi u 80-100% snimaka• IV vrsta se nalazi u 60-80% snimaka• III vrsta se nalazi u 40-60% snimaka• II vrsta se nalazi u 20-40% snimaka• I vrsta se nalazi u 1-20% snimaka

• Grupiranje snimaka sa sličnim florističkim sastavom i sličnim ekološkim uvjetima

• podrazumijeva izdvajanje karakterističnih ili svojstvenih vrsta za dotičnu fitocenozu

• 1. SVOJSTVENE - važne vrste za prepoznavanje zajednice, one optimalno uspijevaju u zajednici u kojoj dolaze, u drugima rijeđe i slabije.

• Tu razlikujemo:• 5. Isključive - isključivo vezane za zajednicu.• 4. Postojane - jasno vezane za zajednicu, u drugim

zajednicama u rijeđem i manjem obliku.• 3. Sklone - pojavljuju se obilno u više zajednica, ali im ova

očito odgovara.• 2. Neodređene - vrste bez određenog vezanja za zajednicu.• 1. Tuđe - rijetke i slučajne vrste ili ostaci prijašnjih fitocenoza

• Za lakše prepoznavanje i sortiranje asocijacija uvedene su i razlikovne ili diferencijalne vrste - to su vrste koje pridolaze u pojedinim sastojinama neke asocijacije, a u drugim sastojinama iste asocijacije nema, one se upotrebljavaju za uspostavljanje subasocijacija.

• Pratilice su vrste koje se manje ili više pojavljuju u jednoj zajednici a u drugim se zajednicama javljaju češće i obilnije.

Napomena: prvi broj (broj ispred točke) odgovora procijenjenoj kombiniranoj vrijednosti za brojnost i pokrovnost, a drugi broj (broj iza točke) odgovora vrijednosti združenosti.