Final IMAGEINATION Suvremena Umjetnost i Moda ULUPUH 2014 144

IMAGEINATIONSuvremena umjetnost i moda

Vizu

alni

iden

tite

t iz

lob

e (S

ilva

Kal

i, I

stan

bul,

2012

.) /

Visu

al id

enti

ty o

f the

Exh

ibit

ion

(Silv

a Ka

lcic

, Ist

anbu

l, 20

12)

IMAGEINATIONSuvremena umjetnost i moda

IMAGEINATION / Odjea, tekstil, maska i kostim kao tema i medij u suvremenoj umjetnosti

IMAGEINATION / Izloba modnog i tekstilnog dizajn

kustosica izlobe imageinationSilva Kali

ravnateljica projektaIvana Bakal

asistentica kustosiceAna uri, studentica diplomskog studija teorije mode (TTF, Zagreb)

Edu Suvremena umjetnost i moda /meunarodna izloba radova studentskih radionica

autorice projekta i mentoriceIvana Bakal i Silva kali

organizator

Galerija KARAS,Praka 4, Zagreb29.10.14.11.2013.19. 30.11.2013.

Galerija uLuPuH, Tkalieva 14, Zagreb5.14.12. 2013.

Centar Kaptol,Nova Ves 17/3, Zagreb2.13.11.2013.

IMAGEINATION

Odjea, tekstil, maska i kostim

kao tema i medij u suvremenoj

umjetnosti

uLuPuH

Ministarstvo kulture RH za 2014. je godinu propisalo, u natjeaju za financiranje programa u vizualnim umjetno-stima, mogunost financiranja produkcije novih radova. Zaista, svjedoimo injenici da je vie manifestacija, salona i periodikih (anala, bijenala, trijenala) izlobi nego to nastaje novih umjetnikih radova. Tako da je veina radova na ovoj izlobi, koja ne podpada pod novi modus mogunosti produkcije umjetnikog rada, ve izlagana, iako uglavnom nije pokazana zagrebakoj publici. Izlobom suvremene umjetnosti u Centru Kaptol postavlja se ne samo pitanje odnosa umjetnosti i dizajna, odnosno mode, odnosa umjetnosti i trita, ve i odnosa medija izlobe i publike. Moe li izloba u trgovakom centru biti atraktor ire i negalerijske publike? Kako je to eksplicirao Goran Trbuljak: Mogao bih racionalizirati i rei ono to sam prije govorio, da sam se filmom poeo baviti onda kada sam shvatio da mi na izlobe dolazi uvijek ista publika. Dvadeset prijatelja i ne puno vie onih drugih. Znai, ne vie od sveukupno pedesetak ljudi po izlobi. Film ipak vidi puno vie ljudi. Barem nekoliko tisua, mislio sam tada. Onda se jedne godine dogodio obrat. Radio sam na filmu koji je vidjelo svega 500 gledatelja i to je bila katastrofa. Nedavno je Sanja Ivekovi na svojoj izlobi u MoMA-i imala 5000 gledatelja dnevno, a sveukupno, za trajanje njezine izlobe, onoliko koliko ni svi filmovi nae kinematografi-je zajedno do sada nisu imali, a tako skoro nee ni imati (u intervju danom N-K.-u za tportal 24. listopada 2013).

Moda sa suvremenom umjetnou dijeli jednadbu umjetnost = ivot: Izvjesno je da ivot ne objanjava djelo, ali izvjesno je i da su oni u vezi. Istina je da je ovo djelo koje treba stvoriti zahtijevalo ovaj ivot (Maurice Merleau-Ponty). Umjetnost nas ui da stvari sagledamo na nov nain, stabilizirajui repetitivne ivotne situacije. Umjetniko djelo transcendira svojstvo fizikog predmeta i priziva u gledatelja intencionalan stav. Semiotika odjee/odijela kao hibrida kulture vremena, tradicije i osobne estetike, ovdje je razmatrana u znaenju umjetnike poruke. Odjea je svojevrsna drutvena skulptura, prema definiciji Josepha Beuysa za kojega je umjetnost drutvena skulptura (engl.

social sculpture), aktivni imbenik drutva u kojemu nastaje, pa i kroz politiki aktivizam. Beuys temati-zira aspekt ovjeka kao drutvenog ili politikog bia

Galerija KARAS / Centar Kaptol / Galerija uLuPuH

Na izlobi Imageination / Odjea, tekstil, maska i kostim kao tema i medij u suvremenoj umjetnosti predstavljeni su radovi u raznim medijima i podruji-ma suvremene umjetnosti, koji se tiu i uzimaju kao svoj materijal tekstil (draperiju, tkanje...), odjeu (modnu, anti-modnu, odjeu kao ready-made, kao kostim ili maska tj. kao potvrdu ili nain promjene ili negacije identiteta) ili prisvajaju modne strategije poput omatanja, nabiranja, catwalka, samoprezen-tacije, komunikacijskog jezika mode.

Nazivom izlobe eljelo se pobuditi asocijacijuna propalu hrvatsku modnu industriju za mlade, alii vizualnu kulturu, odnosno kulturu slike danas. Takoer, naziv izlobe ima poveznicu s anti-modom Miroslava uteja s obzirom na naslov knjige Andreja Smrekara iz 2005. (Image/ination Miroslav utej, Drawings, Prints, Paintings and Objects 1961/72, Skaner studio, Zagreb). Instalaciju Momila Goluba pod nazivom Geometrijska apstrakcija od krojake podstave za kompozitora Richarda Wagnera naruena u Diora 1980. g. na temelju Nadarove fotografije (1980. 1986.) re-kreirali smo u suradnji s Udrugom Kamensko.

Izloba je nastala kao odjek znanstvenog skupa Odjea kao simbol identiteta u organizaciji Tehnikog fakulteta Sveuilita u Bihau, mr.sc. Irfana Hoia, 2011. godine. Prvobitna eljena lokacija zagrebake izlobe bila je Tvornica tekstila Kamensko, u koju su su za djelovanja tvornice bili umjeteni i arhitektonski studiji. Meutim, sa zatvaranjem tvornice te kupnjom i zatvaranjem Domae tvornice rublja od off-shore kompanije u steaju te politizacije sluaja to je bilo nemogue. Radi nemogunosti nalaenja adekvatnog izlobenog prostora bez naplate najma pronaeno je drugo simbolino mjesto mode, zatvoreni duan luksuzne robe Nicolas, paradigma neobarokne estetike i neo-artdecoovskog egipatskog revivala (u temi zlatnih stupova i polikromnog poda), kao svojevrsni arhi-tektonski Faberge, da parafraziramo nadimak jednog duana Hansa Holleina. Posjetitelja izlobe navodi na promiljanje to je to luksuz i luxury goods te je svjedoanstvo pada kupovne moi ne samo hrvatskih graana, nego i hrvatske elite, kao i de-centralizacije sredita grada.

IMAGEINATION

4 / 5 uLuPuH

Estetizacija nasilja i smrti, inherentna suvremenoj umjetnosti, biva aproprirana marketingom. Poznati primjeri za to su Toscanijevi billboardi za Benetton ili fotografije Izime Kaorua, nalik na modne sesije, na temu sofistifikacije smrti. Nastale su kao zamiljaj savrenog umiranja u kojemu fotografirani modeli odijevaju odjeu omiljenih dizajnera. Tako na fotografiji Pierrea Winthera za Karma energy jeans iz 2001. vidimo konvivijalni pejsa, iji je proteni motiv peta boja, indigo: u dvostrukoj resemantizaciji traperica, koje su od radne odjee postale uniseksnom modno usmjerenom robom, i tradi-cijskih tetovaa Maura, nainjenih u religijske i kulturne svrhe (pa stoga nisu Loosov ornament kao zloin) te kao iskaz mukareve, neko ratnikove, mogunosti podnoenja boli. Moda primjerice, tema catwalka spo-menuta kod Sharifa Wakeda dekonstruirana je i kurio-zitetnim crash filmovima koji prikazuju ene u visokim petama kako gaze po raznim velikim stvorenjima poput sisavaca i malim stvorenjima poput kukaca i crva, to biva snimljeno u ekstremno krupnom planu.Odjea i arhitektura u svojoj korporealnosti i utilitarnosti stoje u oponirajuem, no i hibridnom odnosu sa suvremenom umjetnou, kao proireni mediji umjetnosti te ulazei u podruje body-arta i umjetnosti u javnom prostoru gradu kao mjestu umjetnikog dogaaja sa sredinjom figurom flneura, koja se opire konzumerizmu i radnoj etici. Flneur je aktiviran i relacioniran spram specifi-nog drutvenog okolia u kojemu je pasivan, izdvojen u gomili, no i kritiki promatra koji stvari promatra s bezinteresnim svianjem. Molim vas, ne primjeujte me, rei e pacijent u instituciji za duevne bolesnike u djelu Iskrita u tmini Slavka Mihalia. U suvremenoj umjetnosti, odjea nije vie simbol drutvenog statusa, uzdignut kao uzor, sredinja tema slike, ve samo jedan u skupini tvorbenih elemenata umjetnosti. Ona je spe-cifini manifest identiteta ovjeka i drutva, individue i kolektiva, identifikacije, esto na nain tribalizma ili strategijama negiranja ili apropriranja identiteta, resemantizacije, kodiranja i artificijalizacije tijela ili pak ironiziranja ekonomskog egzibicionizma. Povezuje se s temom zaklonita, ovojnice i ahurenja, kao senzorna ekstenzija ljudskog tijela. Privatni i javni prostor isprepli-u se upravo u temi odjee, mediju interakcije tijela i sinhronog, apovijesnog, transkulturnog urbanog pejsaa. Ulica nas iznosi, rei e Le Corbusier.

(starogr. zoon politikon) te probleme vezane uz njegovo javno izraavanje stavova, drutveni status te opu i individualnu sigurnost. Stavljanje u odnos umjetnosti i odjee sintetizira duhovnu i drutvenu prirodu ljudskog vladanja, kao realizacija metafora i simbolikih odnosa u antropogenoj okolini, odnosno slui shvaanju unutarnjeg svijeta u nama. Hesserl proiruje sam pojam prebivanja na grad, to se u postindustrijalizmu manifestira kao nomadski ivot, pri emu je tijelo jedino zaklonite na koje se moete osloniti.

Umjetnik polazi od tzv. schemate, od ideje ili koncepta, a ne vizualne impresije, kako se ranije tumailo u teoriji umjetnosti. Stoga on esto koristi komunikacijske obrasce osloboene razloga ili unaprijed odreena sadraja; to je pokuaj komu-nikacije na najosnovnijoj razini, onoj su-bivanja. Po Langovoj gramatici mita, ovjekom te ini ono to te kao ovjeka razara, civilizacijski obrasci poput odijevanja. Odijevanje je javni i socijalizacijski in. Odjea je antropomorfizirana ili negira strukturu tijela, odnosno dekonstruira ga. Tijelo, odjea i okoli u interakcijskom su i transakcijskom odnosu, inkluzivnom i ekskluzivnom, odnosno odjea se koristi kao simboliki i semantiki kd, u smislu podudaranja znaka i znaenja ustanovljenog konvencijom te s obzirom na simboliki karakter osjeta, odnosno apstrahirajuu narav spoznaje. Lacan se pita: to je pogled? im nastane pogled, subjekt mu se pokuava prilagoditi, pogled postaje tokoliki predmet, ona toka bia koja iezava, s kojom subjekt mijea vlastitu slabost. Isto tako, od svih predmeta u kojima subjekt moe prepoznati svoju zavisnost u registru elje, pogled se poblie oznauje kao neshvatljiv. ako sve to postoji ima mjesto, i to mjesto e imati mjesto, i tako dalje do u beskonanost (Aristotel u Fizici IV:1). Prema Haraldu Rosenbergu promjene vremenitosti i ritma zbivaju se kad novo postane tradicija. Slino e rei Michaud: moda nastavlja ukidati vrijeme kako bi nanovo krenula sa sljedeom modom (arhiv je nuno arhiv mode). Kao i odjea, svaka arhitektura spada u domenu javnog (ne postoji privatna arhitektura postoji samo intimni i kolektivni prostor).

Silva Kali

ili nemogunosti njihove potpune realizacije, ljepotu i/ili teinu njihove stvarnosti, psiholoku podlogu ili metodo-logiju razvoja. Suvremena umjetnost propituje stvarnost u kojoj nastaje, ponekad izmiui sluajnosti materi-jalnog postojanja ili utjelovljenja znaenja, pomae u razumijevanju svijeta, kako autoru tako i gledatelju (publici), iskustveni je katalizator individualnog doivljaja stvarnosti ivota, kao i medij predlaganja i oprobavanja novih (esto alternativnih) mogunosti za drutvo. Umjetnost ima mo da te mijenja, da dotie promatraa poput uboda (to Ronald Barthes naziva punctum).

Performans skupine OHO u Parku zvezda u Ljubljani 1968. bio je ironijska re-konstrukcija nacionalnog iden-titeta kroz simboliku rekreaciju geografskog i dravnog simbola Slovenije, planine Triglav, kao zorna rekreacija znaenja toponima transponiranog u gradski krajolik. Grupa OHO jedna je od najvanijih konceptualnih umjetnikih grupa i pokreta Jugoslavije. Namjera OHO-a bila je pronai put prema autonomnoj sutini stvari. Ime potie iz spajanja rijei oko i uho, odnosno, oznaava potrebu spajanja osjetila za novo vienje stvarnosti. Na vrhuncu umjetnikog uspjeha koji je oznaen sudjelova-njem na izlobi Informations, 1970. godine u njujorkom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA), lanovi OHO-a spoznali su da prerastaju u kulturnu elitu, pa su svjesno odluili dokinuti svoje djelovanje u podruju umjetnosti. Filmovi su moda najbolji pokazatelji intermedijalnosti stvaralatva OHO-a, kao produetak istraivanja jezika ali i kao formalni okvir za dokumentiranje, a u nekim sluajevima i osmiljavanje i izvedbu, akcija i happeninga u javnom prostoru, Na izlobi Living Art on the Edge of Europe, Krller-Mller Museum, Otterlo, Nizozemska 2005. godine, na fotografiju Pere Dapca koju je koristio za dizajn plakata izlobe, organizator je intervenirao tako da je na fotografiju aplicirao obojeni kvadrat u gornjem lijevom uglu. Na to je Goran Trbuljak prekirio sve podatke o izlobi trakama kolanog papira, iz osvete, u nastavku rada Referendum iz 1972. prekrio sve podatke o izlobi trakama kolanog papira, prema ideji permanentne obnove umjetnosti to se nee troiti u vlastitoj reprodukciji nego e se odravati ivom u procesima neminovne transformacije svojih temeljnih funkcija i znaenja, prema Jei Denegriju. U studeno-me 1971. Trbuljak se pamfletno zalae za umjetnost

Primjer za to moe se nai u povijesti odijevanja: Katharina von Bora, biva redovnica i supruga Martina Luthera, na crteu anonimnog autora, nakon Lutherove smrti 1546., prikazana je u protestant-skoj korotnoj odjei koja simboliki otklanja svaku mogunost verbalne komunikacije i odailje poruku o introvertiranosti osobe koja je iznosi u javni prostor. Slina je vizualna poruka jednog arhitektonskog detalja: ograda stepenita Dominikanskog samo-stana u Dubrovniku oblikovana je, u igri punina i praznina, u skladu s naelima morala vremena koje nastoji sprijeiti prolaznike da ugledaju gleanj ene koja prolazi stubama. Kriza identiteta i relativizacija privatnog prostora posljedica su medijskog nadzora i u korijenu su osjeaja tjeskobe suvremenog ovjeka, koji i sam sve vie postaje otvoreni projekt. Metode konstrukcije/rekonstrukcije/dekonstrukcije tijela i identiteta odjeom u suvremenoj umjetnosti srodne su oblikovnim postupcima arhitekture: omatanje, plisiranje, tisak, drapiranje, pletenje, nabiranje (engl. folding) postupci koji oznaavaju manipulacije volumenom i siluetom odjee, koji potenciraju oblik tijela ili ga negiraju, odnosno deformiraju. Ovdje tematiziramo odnos odjee spram (individualizi-ranog, takoer kreiranog, u smislu rada na sebi, performativnog naspram pasivnog) tijela koje postaje jednakovrijednim odijelu, a ne negirano, deformira-no, sputavano, neslobodno ili zakrivano, kako je to bivalo u prolosti. Prema Oscaru Wildeu, maske nam govore vie od lica, dok Van Gogh u pismima bratu preporua napustiti svijet obrazina i nasloniti svoje lice uz lice same stvarnosti. Umjetnici teme iz povijesti umjetnosti, poglavito portretnu i religijsku umjetnost transponiraju u suvremenost, svjesni odgovornosti susreta s Drugim i opasnosti od inzistiranja na istosti te pokazuju kompleksnost toga susreta raznim metodama i strategijama, meu kojima je i metoda participacije. Time se ukazuje na problem obezlienja, generiranog medijima.

Postoji sloj pojmova koji je zajedniki umjetnosti i drutvu, a to je povijesnost jezika kojim umjetnost govori i kojim se slui. Razliiti autorski pristupi kao mozaik slau jednu od mnotva moguih slika suvre-menih meuljudskih odnosa, naznauju mogunosti i/

IMAGEINATION


Uferstudios u Weddingu, Berlin hangar za popravke tramvaja i autobusa postaje plesna institucija. Nina Kurtela je promatra nastajanja institucije, umjetnike institucije, gradnje kazaline pozornice. Kamera je u ulozi svjedoka njezinog permormansa/svjedoanstva. Djelo nastaje kao case study susreta individualnog subjekta s radikalnim transformacijama drutvenih struktura i operativnih modela aktivnog (performa-tivnog) drutva. Umjetnica je nazona roenju centra za suvremeni ples, institucije koja e izvjesno imati znaajnu ulogu u oblikovanju i organiziranju dinamike gradske plesne zajednice. Rad nastaje unutar polja sila predanosti dnevnoj izvedbi prezentnosti u relaciji sa specifinim kontekstom u kojemu se odvija ova radnja: lokacije gradnje kazalita. Ono to nastaje iz toga je osmominutni video s viestranim implikacijama. Tijelo postaje skulptura s protijekom vremena. Ekran postaje performativna koa.

Skulptura Blasted Lenin's Coat (Kaput raznesenog Lenjina) Dalibora Martinisa iz 2012. godine komemorira dogaaj djelominog raznoenja spomenika Lenjinu eksplozivom u St. Petersburgu 1. travnja 2009. Kaput je krojen i ivan od filca u dimenzijama (visok je oko 3m) koje odgovaraju visini Lenjinove skulpture. Rupa u stranjem dijelu kaputa nainjena je eksplozivom. Rad je dio serije Data Recovery (Povrat podataka) koja se temelji na procesu djelominog povrata podataka iz memorije no bez odgovarajueg drutvenog i informa-cijskog konteksta koji je ranije pruao okvir za njihovo razumijevanje. Svaka rekontekstualizacija je interpreta-cija, historizacija ili manipuliranje izgubljenim sjeanjem. Terminoloki, video oznaava prijelaz od umjetnosti (Art) na vizualnu kulturu, na prijelazu modernog doba u kojemu je svijet transformiran u sliku i ovjek u subiectum (humanistika ideja svijeta koji je postao slika), ka informatikom dobu u kojemu je svijet postao informacija (ne-humanizam). Data dolazi od latinske rijei za dn/dt (engl. given), to znai da (vie) ne proi-zvodimo informaciju ve manipuliramo njenom datou. Serija radova koji se koriste postupkom data recoveryja, tj. obnove izgubljenih podataka iz individualne ili kolek-tivne memorije, nuno ulaze u prostor politike.Serija instalacija pod nazivom Studija draperije Momila Goluba (1949.) stvarana je od 1980. godine u duhu

bez umjetnika. bez kritike i bez publike. Ukidanje umjetnika predstavlja radikalizaciju procesa kojega su umjetnici provodili u umjetnosti. Tako su nepresta-nim redukcijama stvorili svoje posljednje djelo koje predstavlja njih same. Umjetnik je postao ideja o djelu, odnosno svoje vlastito djelo. Konsekventni postupak zahtijeva ukidanje i toga posljednjega umjetnikova djela, tj. samog umjetnika. Pod parolom

Umjetnik je onaj kome drugi za to dadu priliku zavren je 1. veljae 1972. prvi referendum na kojemu su graani imali odluiti je li netko umjetnik ili nije, proglasiti za umjetnika onu osobu ije djelo i ime nisu prije toga poznavali. Budui da je na prvim glasakim listiima bilo odtampano ime osobe koja je pohadala umjetnike kole a i sama je dijelila glasake listie, za samu akciju uope nije bilo bitno bavi li se osoba za koju se glasa bilo kakvom kretivnom djelatnou, pa ak ni postoji li ta osoba. Od 500 glasakih listia, koliko ih je bilo podijeljeno, na 259 bila je zaokru-ena pozitivna odluka, naspram 204 negativne, pa je tako za umjetnika izabrana osoba ije djelo i ime glasai prije toga nisu poznavali, opis je akcije Gorana Trbuljaka u katalogu njegove izlobe u Galeriji suvre-mene umjetnosti u Zagrebu, 1973. godine.

Slike-instalacije Duje Juria iz 1994. temelje se na autorovom noenju odjee, posebno ogrtaa, i eira, s imenima umjetnika poput Josepha (Josefa) Beuysa, koji su ostavili dubok trag u likovnoj umjetnosti 20. i 21. stoljea te je ispisivanje njihovih imena na odjeu hommage autoritetima prolosti. Kaput je referenca na pusteno odijelo u kojemu je Beuys odlazio na uline antiratne prosvjede u SAD-u 1970-ih, a moe se povezati i s gestom Sophie Calle koja odijeva Freudovo odijelo kao nain vlastita stylinga ili resemantizacije. Odjea koju je Beuys nosio na javnim manifestacijama protiv rata u Vijetnamu bila je simbolika potvrda autorova stava da umjetnost moe utjecati na drutvenu i politiku promjenu, pa ak je i izazvati.

Transformance je video rad koji dokumentira i (re)aktivira petomjeseni performans Nine Kurtele. U tom je periodu umjetnica uspostavila dnevnu rutinu posjeivanja i svjedoenja promjenama na gradilitu

6 / 7 uLuPuH

Silva Kali

od naslikane. Ipak zahvaljujui ivotu umjetnosti, njen se lik s bojom odjee, npr. plavom, tajno otrgnuo od tame smrti.

Opus Boris Cvjetanovia dijeli se na cikluse tjeskob-nih, munih fotografija u kojima prikazuje ljude s drutvene margine i cikluse mirnih, lijepih, spokoj-nih fotografija. Za razliku od uobiajene prakse u fotografiji da se tjeskobi, bijedi i nevolji suprotstavlja glamur, Cjetanoviev je kontrapunkt zebnji nedizaj-nirana prisnost i privatnost. Kadar njegove fotografije veinom je organiziran stabilno, bez kompozicijskog egzibicionizma, snimka je mirna, atmosferska i nepatvoreno suosjeajna. Cvjetanovi je fotograf koji manje lovi motiv, a vie meditira nad njim. Fotografija iz ciklusa The Prison (U zatvoru) iz 1999. Usmjerava gledateljevu panju na barthesovski punctum, oiljke na podlaktici nastale nanoenjem paralelnih rezova, u pokuaju samoranjavanja ili samoukraavanja, na kou. Tijelo je izmaknuto iz stanja normalnosti radi injenja u prolosti, zarezivanja tijela u pijanci ili depresivnom osamljivanju i ujedno je neslobodno, u zatvoru, radi poinjenog prijestupa koji nam je nepoznat.

U dvadesetpetminutnom perfomansu pod nazivom Dubrovnik-Valencija-Dubrovnik izvedenom na Bijenalu mladih Mediterana 1993., Slaven Tolj iz jeftinih performerskih praksi preuzima strategiju razodijevanja pred publikom. Ostaje nag do pasa skinuvi sa sebe dvanaest odjevnih predmeta (dolazei s ratita ovim inom simulira regrutacijski postupak: tijelo u tranziciji), na svakom je kumulativno priiveno po jedno dugme vie tzv. korotno puce, socijalni indikator alovanja. Od tuceta dugmadi (jasne simbolike brojeva) priivenih na posljednji svueni komad odjee Tolj je otrgnuo jedno te ga, koncentriranom gestom, iglom i koncem aplicirao na vlastitu kou na grudima, kao ironizirani motiv ordena u civilizaciji ljudi bez grudi (kakvom je vidi Nietzsche). Performans zavrava tim zabada-njem korotnoga gumba na prsa, to oznaava bol kao trajno alovanje i posljedica je ratnog iskustva. Gotovo ritualno samopovrjeivanje (uestalo meu istono-azijskim narodima) fiziki je ekvivalent duevne boli (Arma Christi). Ispitujui izdrljivost ljudskog i k tomu vlastita tijela, Tolj radikalizira umjetniki in na nain

kasnog konceptualizma. Karakteristino za Studije draperije je koritenje reprodukcija klasinih slikar-skih umjetnikih djela, koje autor reinterpretira kom-binirajui ih s kupljenim uzorcima tekstila odabranog i izmjerenog na temelju prouavanja reprodukcija, a u postav ukljuuje i druge referentne predmete poput rauna za kupljenu draperiju, vjealice ili krojakog metra. Osnova ove serije je propitivanje virtualne dimenzije klasinih slikarskih umjetnikih djela te njihovih pojedinanih reprezentacijskih, narativnih, fikcijskih i simbolikih aspekata prevoenjem u konkretan i materijalan kontekst. Studija draperije u tom se smislu manje oslanja na povijesnoumjet-nika tumaenja, ve naslikane osobe, koje su danas predmetom fikcije, tretira i tumai kao stvarne figure koje su unutar ireg vremenskog kontinuiteta ivjele svoje svakodnevne ili mitske ivote, a odabrani tekstil kao materijal za jo nesaivene odjevne predmete. U sluaju rada Geometrijska apstrakcija od krojake podstave za kompozitora Richarda Wagnera... rije je o umjetnikoj instalaciji koja se sastoji od jedne reprodukcije slikarskog djela Alberta Altdorfera Bitka kod Issa (1529.), reprodukcije fotografije Richarda Wagnera iji je autor francuski fotograf Nadar, sloenog neiskrojenog platna za odijelo (duljine 1,5 m) i kroja podstave odijela. Naslov rada sugerira da je rije o geometrijskoj apstrakciji, budui da organi-zacija ploha izrezane draperije kompozicijski podsjea upravo na apstraktno geometrijsko i monokromno slikarstvo avangarde, no s druge je strane i dalje rije o kroju koji svojim oblikom jasno evocira dio funkcionalnog odjevnog predmeta. Drugim rijeima, u apstraktnom slikarstvu krivulja je samo krivulja, no ona ovdje moe stajati za, na primjer, prostor ispod pazuha odijela portretiranog kompozitora.

Rijeima Momila Goluba, njegov sredinji interes nije slikarstvo kao takvo, nego ivot i smrt osobe koja je slikaru pozirala. Dok je ona mirno pozirala, neeg se sjeala i neto planirala. Portretiranoj osobi slikar je sluio kao ogledalo, a ona je htjela sebe vidjeti u ogledalu svijesti drugoga. Slika koja ju vjerodostojno prikazuje slika je samo jedne njene ivotne situacije, dok je ona ivjela iz situacije u si-tuaciju. Konano ona se svojim ivotom razlikovala

IMAGEINATION


drugom performansu, izvedenom na otvorenju izlobe Brightness, direktno sam licem konfrontiran s publikom i koristim manji broj lampica, prema godinama umjet-nikog djelovanja. Prva, zagrebaka izvedba, omogua-vala je vie itanja, a nastala je prije svega iz potrebe da ponovo u sebi samome naem fokus i koncentraciju za novi poetak. Zrcalo upuuje na introspektivni karakter toga performansa. Publika promatra gotovo potpuno osobni in u kojemu ne moe sudjelovati. Reakcija i neugodan muk na kraju te izvedbe vjerojatno su rezultati takvog nekomunikativnog pristupa. Za razliku od prvoga, drugi je performans upuen publici i imao je uinak direktnog distanciranja od glamurozne publike na otvorenju. Vezan je konkretno za lokalni kontekst i konflikte kroz koje sam tada prolazio. (S.T. u intervjuu S. Marjani i V. Rogoi, Zarez 147, 2005.)

Katedrala sv. Jakova u ibeniku graena je od 1432. do 1555. godine. Kroz pune 153 godine izmijenili su se u gradnji estorica arhitekata. Juraj Dalmatinac je drvodjeljsku tehniku na utor i pero po prvi puta u povijesti primijenio u kamenu pri gradnji katedrale sv. Jakova u ibeniku. Upravo zbog netipine tehnike za kamen, katedrala je posluila kao jedinstveni primjer pri oblikovanju modne kolekcije Object 12-1, u potpunosti izraenu od etilen vinil acetata, suvremenim vektorskim jezikom i laserskim rezaem. Renesansni arhitektonski jezik tako je preveden u suvremeni modni. Sandra Sterle kostimirana u Minnie Mause u videu Istinite prie / True stories (1 st story) 1998., zove nas da nam pokae svoju tajnu, kao u staroj djejoj igri uvrijeenoj na zadarskom podruju: djevojice zakopaju svoj tajni predmet, a djeaci ga pokuavaju pronai, otkopati i zadrati, ili unititi. Sterle istie nemogunost postojanja umjetnikog djela kao vlastitog, fiksnog entiteta ve se ono uvijek ispreplie s rodnim i drutvenim identite-tom umjetnika. True stories su etiri prie o eninom samoistraivanju i narcisoidnosti. Sterle koristi video kao stil i kao medij, to su meta-jezika istraivanja ili analitiki video, kod drugih video koristi za biljeenje osobnih procesualnih umjetnikih akcija. Perfomativne akcije nakon izvedbe nastavljaju postojati kroz video dokumentaciju, pritom Sandra Sterle trai od gledatelja da nanovo proivi stanja kroz koja ona fiziki i emocio-nalno prolazi. Uz minimalnu reiju dogaaja serija video

Bekog akcionizma, u skladu s nagnuem suvremene umjetnosti ka prevazilaenju racionalizma k iracionalnom. Nadzorna kamera u video-instalaci-ji, reminiscenciji performansa Tomislava Gotovca Zagrebe, volim te! iz 1981., kaptira Slavena Tolja kako ee sreditem grada nosei crni baloner, ogrta tijela, i motoristiku kacigu sa sputenim vizirom. Crna je ne-boja koja uzima najmanje energije promatrau i ini njezinog nositelja drutveno nevidljivim. Potpuna anonimnost aktera ove video-scene oprena je ultimativnom razotkrivanju umjetnikovog tijela u Gotovevom prethodnom primjeru. Druga razina itanja ovog djela je rekonstrukcija lika s tjeralice, ubojice novinara Ive Pukania, vlasnika novinske kue koja se bavi politikom u senzacionalistikoj maniri. Sastavni dio ovog rada, kao paralelna projekcija (u dvokanalnoj video-instalaciji), dokumentarni je snimak jo jedne nadzorne kamere, na kojemu pravi ubojica identino odjeven odlazi sa mjesta zloina. Ovim radom umjetnik istrauje ideju nestanka, te tranzicije tijela; nastavljajui se na lakanovsku tezu o znaenju slike tijela u konstruiranju identiteta subjekta. Bez naziva bio je performans Slavena Tolja 2003. godine. Tolj je doekao publiku sjedei na stolici i okrenut leima, razodjeven te omotan elek-trinim kablom s grlima i sijalicama koje su svijetlile bijelom svjetlou na njegovom tijelu. Usprkos ugri-janosti tijela sijalice, jednu po jednu je primio rukama, te odvrnuo i tako ugasio. Performans je zavrio kada je tijelo umjetnika na pozornici ostalo u mraku. Prema Marini Abramovi tjelesno umjetniko djelo prenositelj je energije koja gledatelje treba dovesti u stanje suglasja tijela i duha, stanje sada i ovdje. Tolj u perfomansima od gledatelja zahtijeva produktivnu percepciju, to moe biti i indiferentno promatra-nje koje dovrava umjetniko djelo. Performans, izveden na otvorenju izlobe Brightness / Svjetlina u Dubrovniku, podudara se s performansom Bez naziva, koji je Tolj izveo okviru programa Akcije / Frakcije 2002. u Multimedijalnom centru SC-a u Zagrebu.

Razlikuju se u tri elementa broju lampica, ogledalu i orijentaciji prema publici. U prvoj izvedbi koristio sam 38 lampica, prema broju mojih godina, a publika je u ogledalu pratila radnju odvijanje lampica jedne po jedne do potpunog ostanka u mraku. U

8 / 9 uLuPuH

Silva Kali

svetogra). Marco Ricci, suvremenik Canaletta, uvodi capriccio u slikarstvo, fantastine pejsae s ruinama koje induciraju sentiment. Ruinizam je i interpretacija srednjevjekovne opsesije prolaznou moralizirajueg motiva vanitas i memento mori, ili kako nam to govori Leonardo Bruni sa svog groba u firentinskoj crkvi Santa Croce: Ono to si ti ja sam neko bio; ono to sam ja, ti e biti. Albert Speer je zamiljao svoje zgrade kao ruine i prije nego li bi bile sagraene, kao nain transfera tradicije, ili mosta tradicije prema buduim generaci-jama, kojima e se doimati svetima i nalik na rimsku gradnju koja je dostojanstvena ak i u propadanju, to u svojim memoarija imenuje Teorijom vrijednosti ruine. Shikumen simbolizira kolonijalnu prolost angaja koja ubrzano nestaje u stihijskom procesu osuvremenjenja grada. Knjige umetnute i naslagane unutar ciglenih nakupina i nagrienih struktura zidova, spomen su na jo nedavne stanare sruenih kua iza kojih su zaostale kao bremen, i injenicu gubitka. Knjige simboliziraju ouvanje rijei i nain prenoenja znanja na budue generacije, no u ovom sluaju, zaostale usaene u nesolidnom zidu, pri-zivaju temu cenzure i tehnoloke smjene volumnizonog, moda i tvrdoukorienog kodeksa novom, virtualnom i, u smislu zauzimanja prostora nepostojeom, e-literatu-rom. Shikumen (doslovno u znaenju kamena vrata) je arhitektonski hibrid iz oko 1860. godine koji predstavlja kulturnu batinu kolonijalnog angaja, kombinirajui elemente zapadne, s tradicionalnom kineskom Yangtze arhitekturom, a karakterizira ga unutranje dvorite odvojeno od ulice visokim zidom. Poetkom Drugog svjetskog rata 80% stanovnika angaja ivi u takvoj kui, dok je danas njihov broj zanemariv (prema Isabelle de le Court), s obzirom na ubrzano povienje skyline-a grada i ubrzanu izgradnju koja promie njegov novi, bez-mjesni karakter. Tkanine, ipke i haljine oznauju tradicionalne enske obrte i njihova prisutnost hommage je cvatuoj tekstilnoj industriji Kine. Tkanina oznaava krhkost i prolaznost, ali istodobno simbolizira zatitu, omata-njem, dok je kua ne samo arhitektonski objekt, ve je mentalna konstrukcija pojma nacije.

Odjea za ivot i smrt / Clothes for Living and Dying Margarete Kern objedinjuje dva projekta, Maturalne Haljine i Odjea za Smrt, otvarajui pitanja vezano za znaenje odjee u kontekstu rodnih konstrukcija

radova u Ich formi donosi privatne metafore na nain samodefiniranja, naime svoje tijelo umjetnica koristi kao medij u kojem se utjelovljuju uvijek razliite osobe ili karakteri, na nain transvestije ili inkarnacije alegorije. Tema dislokacije i relativnosti pojma doma tretirana je bez ressentimenta. U performansu odranom u Splitu 2009. te zabiljeenom video radom Nova staza do vodopada Sandra Sterle se razodjevena, pod stroboskopskim svjetlom, spustila niz stepenice, nosivi prepoznatljive ute plastine vreice s natpisom Kerum gradonaelnik, pune knjiga, tijekom kampanje uoi lokalnih izbora. (Vreice su bile iz supermarketa Kerum, nazvanog prema vlasniku i tada aktualnom kandidatu za grado-naelnika Splita, koji je svoju neobrazovanost isticao s ponosom.) Referenca je Duchampov Akt koji silazi niz stepenice i, prema Duchampu, slika Gerharda Richtera. Renata Poljak u hrvatskoj video umjetnosti poetkom 2000-ih poinje stvarati video radove koji se kritiki tiu drutvene strukture i poloaj ene. Njezin video rad Skok (2000.) izvorno namijenjen prikazivanju na videozidu prikazuje djevojku u jednodjelnom kostimu i s kapicom za plivanje, naminkanu. Kupaica hoda naprijed-nazad po dasci-skakaonici, izgovarajui na francuskom, opetovano, hamletovsko pitanje skoiti ili ne. Na hrvatskom izgovara reenicu ako skoim skinut e mi se minka i njezin hod postaje grozniav, ubrzan. Kroz supostavljanje dva jezika stavlja u odnos usporedbe zapadnoeuropsku i istonoeuropsku enu i kulturalni enski stereotip. Hamletovska dilema o postojanju ili nepostojanju je poruga objektivizaciji suvremene ene, optereene reprezentativnim i pin-up-girl izgledom. Na Istoku Europe vie nego li Zapadu, kroz autoobjektivizaciju ene i fenomen turbo-folka.

Dubravka Vidovi suoava gledatelje s razliitim razmiljanjima o egzilu i nostalgiji koja je izraena kroz ideju unitenja. Umjetnica, koja od 2009. godine ivi u angaju i Milanu, u seriji fotografija Shikumen Wall (2009. 2011.) bavi se tragovima prolosti i alegorijom ruevine, ruine: neto to je graeno s nadom prepu-teno je smrti, sporom procesu delapidacije, temeljnog ugoaja tjeskobe (prema Gadameru, unitenje umjet-nikog djela za nas jo uvijek ima neto od religioznog

IMAGEINATION


akronimom od Konstrukcija i rednim brojem. U K13 prikuplja svjetlost iz tanke modernistike zgrade Tvornice arulja Lavoslav Ruika, inkubatora rasvjetnih tijela, ovdje sagledane kao simboliki svjetionik grada Zagreba, odnosno kao metafora za svjetlo duhovnosti. Poput Nevidljivog ovjeka Thomasa Eliasona iz 1952., umjetnikovo tijelo, nazone izonosti, poprima oblik koji drugi projiciraju na njega, simboliki ukazujui na nain na koji biva konstruiran drutveni identitet ovjeka. Isto retro-reflektirajue odijelo koriteno je u radu K14 iz 2010., na temu forsiranog masovnog stanovanja u predgrau Zagreba, na lokaciji bive svinjogojske farme. Umjetnik se u svijetleem odijelu kree prostorom i vremenom (dogaajima) na nain flneura. K9 iz 2003. je performativni serijal zasnovana na ideji repetitivnog samopostavljanja u stav podlonosti i klanjanja umjetnik klei na bijelom platnu (etverokut maramice utjelovljuje pauzu, fiziko odmicanje; oblikom prizivajui simbol za zemlju, ovaj svijet, u kranskoj ikonografiji) na javnim mjestima, referentnim urbanim tokama New Yorka, izvoritu suvremene kulture, u crnom odijelu i bijeloj koulji hodoasnika s periferije (rijeima Branka Franceschija koji je ciklus izlagao na Bijenalu u Sao Paolu u svojstvu kustosa; prema Karamanu poloaj na periferiji je blagodatan i slobodonosan, za razliku od graninog ili provincijskog) koja zapadnu kulturu usvaja kao vlastitu. Nakon sloma burze 2008., occupy pokreta i protesta diljem svijeta Kopljar se odluio vratiti na jedno od mjesto kleanja, ispred NYSE na Wall Streetu i dati novi komentar aktualnim zbivanjima. Ovim radom govorim o urgentnoj potrebi etike u prostoru globalnih financija, rijeima autora.

Rt (Radni teren) Jugoplastika viegodinji je projekt Organizacije udruenog rada (OUR) koji se sastoji od istraivanja i analize drutvenih promjena itljivih iz alteracije gradskog tkiva u ovom sluaju kompleksa negdanjeg poduzea Jugoplastika u Splitu. Nestajanje Jugoplastike i ruenje njezinih zdanja uvjetovalo je novu arhitektonsko-urbanistiku organizaciju uslijed koje je mogue pratiti mijenjanje dviju paradigmi koje razgraniavaju fiziki i semantiki dvije razliite epohe. Funkcija moderiranja masovnim proizvodnim radom imanentna jednoj epohi zamijenjena je funkcijama stambeno-hotelijersko-trgovakog predznaka druge

identiteta. Maturalne haljine su fotografije mladih djevojaka, slikanih u osobnim prostorima, u matu-ralnim haljinama, pri nedavnom zavretku srednje kole (u Banjaluci, Bosni i Hercegovini). Sve haljine je ivala mama Margarete Kern, po fotografijama slavnih u haute couture haljinama, naenih u modnim asopisima, enskim revijama, na internetu i vienih na televiziji. Odjea za smrt je projekt u kojem Kern dokumentira ene koje za ivota pripreme odjeu u kojoj ele biti sahranjene. Duboko dirnuta ovim vrlo intimnim ritualom, Kern je putovala kroz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i stvorila fotografije koje se ne samo ukljuuju u intimne ivote prikazanih ena, nego i postavljaju pitanja etnoloko-umjetnike odgovor-nosti. Dok prvi ciklus glorificira slike mladosti, nosei sa sobom neku vrstu obeanja vjenosti, drugi ciklus potvruje postojanje neugodne stvarnosti, kao to je kraj ljudskog ivota, kazuje Margareta Kern. Oba projekta se odnose na prijelazni period u ivotu, s odjeom kao prijelaznim objektom izmedju unutra-njeg (osobnog) i vanjskog (javnog), ija znaenja se mijenjaju u razliitim kontekstima. Djevojake sobe i dalje imaju tragove djetinjstva (pliani medvjedii, lutke, likovi iz crtanih filmova na posteljini) stvara-jui pozadinu u kojoj djevojke poziraju, odjevene u glamurozne maturalne haljine, inicijacijske objekte. Takva kompozicija stvara odredjenu vrstu tenzije, koju se odraava u fotografijama. Usporediv s radom Margarete Kern je fotografski opus Rineke Dijkstra koja fotografijom zaustavlja, ovjekovjeuje ili doku-mentira ljude u tranzicijskim razdobljima u njihovom ivotu, te kako izgledaju i osjeaju se nakon dogaaja velikog intenziteta. Odjevena u bijeli kombinezon s izrezanim rupama na koje su privreni navoji od staklenki, Vlasta ani u videu Zatvaranje iz 2002. poklopcima uistinu zatvara jedan po jedan otvor, sve do zadnjeg otvora na kapuljai kojom pokriva cijelu glavu. Simbolini in prekida komunikacije s vanjskim svijetom ima ishodite u autoriinoj potrebi za obranom od emocionalnog ranjavanja no time zatvara dotok vitalne energije potrebne za ivot. A.T. Vladislavi autor je bijelog retro-reflektirajueg odijela koje je oznaitelj tintorettovskog tijela koje emanira svjetlost u video radovima Zlatka Kopljara od K13 iz 2009. godine do K17 iz 2012., uobiajeno nazvanima

10 / 11 uLuPuH

Silva Kali

djelo-u-nastajanju, engl. work-in-progress; procesualna umjetnost), pratei ritam kontinentalnih godinjih doba. Eskapistike ideale viktorijanskih putnika u Afriku i Aziju preuzimaju Richard Long i Hamish Fulton kao strategiju ponaanja umjetnika (no walk, no work), doivljavajui hod kao proces kontemplacije i nain primanja blago-datnih utjecaja prirode (sunca, vjetra, kie). Umjetnici pejzane umjetnosti izali su iz galerija i rade u krajoliku, umjetnost u prirodi i od prirode, stvaraju privremena (i stanje biti na putu, putovati, u pravilu imaju efemerni karakter) djela ije je postojanje dokumentirano foto-grafijom: fotografija, jednako kao i ciklini karakter sila koje upravljaju prirodom, liava vrijeme njegovog smjera kao neobrtljivog slijeda toaka sada, u smislu prolosti i budunosti, razvoja i napretka. Ovim radom njegovi su autori eljeli rei da suvremenom umjetniku, koji ne moe ivjeti od svoje umjetnosti, prodavati ju, te stoga mora raditi neto drugo tijekom tjedna, ostaje samo neradni dan nedjelja za kreativno bavljenje umjetno-u. Rad poiva na dokumentiranju su-bivanja, bliskosti u odnosu i povezanosti identiteta troje ljudi; druenja kao medija i forme umjetnosti to je u hrvatsku umjetnost uvodi skupina Gorgona. Uobiajene nedjeljne etnje u prirodi tretirane su kao akcija i performans. Projekt se referira kako na razliite umjetnike anrove i izraaje filma i likovnih umjetnosti tako i na srednjeuropsku tradiciju fotografiranja planinarskih izleta. Iste fotografije projicirane su na naga tijela autora, statina i u kretanju, u video-performansu Tri projekcije na tri tijela prvi puta izvedenome na Bijenalu u Solunu, Grka, 2001. i potom u Dublinu (2001.) i Kyotu (2003.).

Sandro uki u seriji fotografija i filmu realiziranom od slajdova Put oko svijeta u 100 dana (1992. 1999.) putuje ne faktiki ve kroz medije croma-key postupkom u studiju spajajui svoje autoportretne fotografije sa slikama egzotino-atraktivnih, netaknutih krajobraza na fotografijama unajmljenim od agencija sa slikovnim arhivima (tzv. images libraries). Unajmljujui fotografije krajolika iz slikovnih arhiva kao prostore putovanja (slike-tapete u pozadini autoportreta) umjetnik ironizira destination industry, turistiku indu-striju i fenomen instant turizma (putovanja od toke A do toke B uz imperativ intenzivna i nepomuena uivanja usput i na toki B). Rashod Paska Bureleza

epohe. Jugoplastika, tvornica konfekcije, galanterije, obue, tvrde prerade i ambalae s radom je zapoela 23. studenog 1952., izdvajanjem iz tvornice plastinih masa Jugovinil iz Katel Suurca. Modne je artikle i njihove dodatke Jugoplastika proizvodila sve do devedesetih godina prolog stoljea kada ulazi u proces preobraaja koji je doveo do njezina konanog zatvaranja, a posljednji trag tvornikih zgrada nestao je miniranjem u sijenju i veljai 2004. godine. Zatitom dvaju mantila iz konfekcijske proizvodnje poduzea Jugoplastika ukazuje se na krajnju nunost njihove valorizacije u kontekstu kulture odijevanja u vrijeme socijalizma. No, u ovom trenutku zatitom se ostvaruje tek djelomian uvid u predmete mogue je vidjeti etiketu i uzorak materijala, ali ne i kroj ime zapoinje proces historizacije njihove uporabe i muzealizacije kao artefakata. Nicole Hewitt je u videu nalik na still fotografiju (tek s duljim gledanjem u video monitor uoava se da je rije o pokretnoj slici, sveano odjevenih osoba koje stoje ukipljene, u statinom poloaju od kojega odstupaju tek uslijed tegobe mirnog stajanja i nemogunosti potpune nepominosti ivog uspravnog tijela) U HNK / In Croatian National Theatres s prijateljima (umjetni-cima) sveano (prigodno) odjevena uljez na operom balu u zagrebakom HNK 2004.Oni, iako nazoni, ne sudjeluju u zabavi ve simboliki bivaju u sferi pod-svjesnoga. Videozapis u ekstremnom slow motionu funkcionira kao slika, image. Na taj nain Nicole Hewitt problematizira pitanja medija, slike, jezika, prevoenja, drutva i kulture. Bavi se drutvenim konvencijama te propituje i one kinematografske

konvencije koritenog medija. Operni bal bio je organiziran za elitu po uzoru na beki, a od Grada Zagreba bilo je oekivano da financira popravak stolica, kupnju vijaka i izvoenje radova vraanja stolica nakon to su iste uklonjene kako bi se postavio plesni podij za bal. To je izazvalo reakcije graana, pa tako i graa-na-umjetnika. Weekend Art: Hallelujah the Hill sastoji se od projekcija, slajdova, fotografija, performansa, billboarda, razglednica, internetskog projekta i novina. Prvobitno serija fotografija snimljena iskljuivo nedje-ljom na planini Medvednici kod Zagreba od 1995. do 2005., koje su troje umjetnika snimali na nedjeljnim izletima na Zagrebakoj gori tijekom pet godina (tzv.

IMAGEINATION


iz kolekcije ono Ante Tonija Vladislavia predstavlja svojevrsni tipoloki arhetip odrive svakodnevnice: evokaciju ne-odjee poslijeratne generacije kao dio kulturnog kolektivnog nesvjesnog, na to su nalijepljene retro-reflektivne folije kakve nas, aplicirane na prslucima i uniformama, ine zamjetljivima u prometu. Odjea je, dakle, oblikovana sedimentiranjem semantikih formi. Isti materijali, tekstilni, ne-slikarski, koji dolaze iz repertoara odjevnih i modnih materijala pamuno platno, laneno platno i organdi koriteni su u izradi grafika, u sintezi ideje funkcije s idejom slike, procesom industrijske proizvodnje, transferom reflektivnog medija na podlogu pomou pritiska i poviene temperature, tj. preanjem. Serija fotografija kao sekvence jednog po-slijepodneva ili kao posredni selfies (budui da je odabir ovog ciklusa na izlobu temeljne na autoriinom postu na Facebooku) Vesne Kovaevi Nenazi pod nazivom S diskretnim uzrokom (2013.) temeljena je na genre sceni iz ivota ove arhitektice. Ona je nakon posjeta frizeru kod kue sprala mirise frizera sa kose, potom je novim skenerom skenirala novu frizuru. Moda je, za razliku od dobrog ukusa u odijevanju, koji je uvijek definiran malim kanjenjem za modom te tako njom posredno induciran, disciplina gdje je neuhvatljivost njezina najintrigantija i jedina egzaktna pojava, gotovo paradoksalno.

Objets trouvs instalacija Ivane Podnar to bulji? polazi od ideje subverzije wonderbra grudnjaka kao konstrukta

savrene enske ljepote. ena koja nosi wonderbra objektivizirana je u javnom prostoru, liena osobne, individualne fizikalnosti; naime, njene grudi izgledaju potpuno jednako kao grudi bilo koje druge ene, iako istodobno postaju predmet buljenja. Konstruiranjem svojevrsnog tita, oklopa od wonderbra grudnjaka autorica je eljela subvertirati njegovu funkciju na vie razina. Ovaj oklop sasvim pokriva gornji dio tijela, inei ensku figuru, ukljuujui grudi, nevidljivom. Na taj nain wonderbra ne pokazuje, ve sakriva, a fokus pogleda nije usmjeren na grudi ve disperziran posvuda, na mno-gobrojne arene grudi. Temeljen na ideji potencijalnog multipla, ovaj rad se moe usporediti sa Sex Obsession haljinom-objektom Yayoi Kusama (jedan od opsesivnih serijala ove umjetnice, koja ima opsesiju i tokastim uzorkom te strahom) iz 1976., gdje je primjenjiv proces

artifikacije, engl. artification, transformacije ne-

su fotografije performansa izvedenog u Umjetnikoj galeriji Dubrovnik 2007. godine. Burelez je u performansu peat kojim se rashoduje oteena hotelska roba otisnuo na vlastita lea, doveo se do stupnja najvee osjetljivosti i tako oznaen boravio u uglu galerije kao rashodovan iz konteksta umjetnosti, naroito umjetnike proizvodnje koja na dogaanjima poput umjetnikih izlobi i festi-vala, izdvojena iz okruja u kojem nastaje, djeluje brutalno samodovoljna. Rijeima autora, njegovi razlozi za rad su uvijek vrlo intimni i samo dijelom artikulirani i upravo taj neartikulirani dio u vremenu izvedbe komunicira s publikom i postaje dijelom kolektivnog iskustva. Peat je Bureleza zaintrigirao jer je otisnut na robi djelovao ne kao znak njene prenamjene, nego kao znak sramote robe. Damir Niki iz Sarajeva autor je video rada nainjenog kao mjuzikl u broadwayskom stilu If I wasn't Muslim (2005.), kao re-kreacija mjuzikla Fiddler on the Roof (Jerry Bock glazba, Sheldon Harnick libreto; mjuzikl je dobio ime po Chagallovoj slici Violinist) i govori o multikulturalnosti Europe te konstantnoj europskoj potrebi da periodino definira svoj identitet.

Tzv. umjetniki plakat za reviju Rose Lavin Borisa Buana na razmei dizajna i umjetnosti, pripada seriji varijacija motiva siluete, kao svojevrsni nulti stupanj slike te je uvod u seriju plakata velikog formata kao

ulinih slika, do duine od 4 m (primjer je Buanov plakat za rock koncert na zagrebakom Hipodromu 1981. godine). Isti plakat posluio je kao motiv na plakatu za izlobu plakata istog autora u Danskoj (Boris Buans Plakater, rhus Kunstbygning, Danska, 1988.). Greka u engleskoj rijei WELLCOME s jednim L vika je NAOKO skriveni motiv (LL) koji pretvara autorski koncept u dijalog slike i teksta kao komuni-kacijskih konstanti u rjeenju plakata Borisa Ljubiia Wellcome to the museum iz 2005. Lijepljenjem vie plakata u vodoravnom nizu tekst tee u kontinuite-tu vezujui se s jednog formata na drugi. Plakat je realiziran u autorskoj nakladi jer ga je odbio naruitelj no nagraen je na D&AD u Londonu 2005., u kategoriji ilustracije. Medijski transfer te tipografske intervencije na slici daju novi informacijski-komuni-kacijski sloj te tako i nain itanja djela. Kuni haljetak

12 / 13 uLuPuH

Silva Kali

i drutveni etiki ustroj u veoj se ili manjoj mjeri mogu nepodudarati, pogotovo u regiji gdje vlada obiajno pravo ideja je koju moemo iitati iz Grubievog rada, iji naziv je svojevrsna eskapada. Teddy bear je pliana igraka u obliku medvjedia, koji ponekad brunda. Pliani medvjedi zatitni je znak popularnog omekivaa rublja. Ipak, kad su se dvojica djeaka iz imigrantske obitelji u londonskom zoolokom vrtu eljela okupati u bazenu s medvjedima, odmah su ih rastrgali. Prije i poslije oluje su fotografije istog autora, na kojima Grubi kaptira ljeto-vanja s (bivom) djevojkom i potom (bivom) suprugom Sandrom. U jednom trenutku poeo je pljusak. Trali su pokriveni runicima arkih boja u potrazi za zaklonitem. Te i godinama potom, na fotografijama su nesvjesno zauzimali poze koje ocrtavaju tradicionalni, konzervativni i patrijarhalni obrazac odnosa mukarca i ene. Grubi je ostao zateen kada ga je Sandra radi toga napustila, ime fotografski ciklus zavrava. Plamen sam, ja sam sam stih je Tristana Tzare, preuzet iz knjige Plamen votanice Gastona Bachelarda: u plamenu votanice koja gori sama, vlastitom energijom uspravnosti, Bachelard prepoznaje moan simbol i svoju poetsku meditaciju posveuje utljivim samotnjacima, mualjivim osobama koje nude jedino samou prema I. R. Jankovi u popratnom tekstu istoimene izlobe Tomislava Pavelia u zagrebakoj Galeriji PM 2001. godine. Pa ipak je, pri-mjeuje Bachelard, samoa za bie koje voli i koje moe biti voljeno ukras!. Performans Tomislava Pavelia FLAMME SEUL, JE SUIS SEUL br 2 u travnju 2001. poinje iza ponoi, umjetnik sjedi ispod kupole golemog krunog prostora galerije, publici iza lea, na stolici bez naslona, nag, omotan s petnaestak metara bijelog platna, sugerirajui tordirajuu figuru dervia. Posjetitelje se puta u galeriju na stranji ulaz, jednog po jednog, proi-zvodi se osjeaj nelagode, potpuno izostaje zbivanje, kao pokuaj komunikacije na najosnovnijoj razini, onoj su-bi-vanja. Publika dobija letak s izvatkom iz Pavelievog eseja Autentinost. Performans je simboliki in ekanja zore (umjetnik a prekinut je nakon otprilike tri sata, nakon to je posljednji posjetitelj napustio galeriju. PLAMEN SM, JA SAM SM br 3 (2004.) rezultat je snimanja est per-formativnih seansi sa est s Paveliem, na razliite naine, povezanih osoba. Seanse se odvijaju ujutro u njegovom domu. Kadar je uvijek jednak: oni sjede ispred bijelog zida (u egipatskoj pozi); zbivanja nema, komunikacija

umjetnikog u djelo umjetnosti (prema R. Shapiro, Art et changement social: lartification, 2007.) ili kultu-ralnu formu. Poimanje prostora koje se prema Rogeru Calloisu manifestira u fenomenu mimikrije, koji on preuzima iz insektomimikrije i prema kojemu proma-tra gubi sposobnost smjetanja tijela u prostor u koji se umjeta, u psihijatriji je ranije zvano psyhastenijom, neurotinim stanjem fobije, opsesije ili kompulzije, a bitno je za razumijevanje djela YayoI Kusama. Njezina haljina ima na prednjici punjene naivke koji podsje-aju na enske grudi, njihovim umnaanjem ensko tijelo meutim postaje ivotinjoliko, odstupanjem od bipolarne simetrije prestaje biti zavodljivo, a naivci mogu biti aluzija i na spolne reakcije mnotva muka-raca na ulici pri pogledu na feminino tijelo-kao-objekt. Igor Kuduz se u mediju fotografije bavi fetiistikim odnosom, zasnovanim izmeu ostalog i na izvanredno razvijenom osjeaju za detalje kojima se daje znaaj kakav ima i cjelina. Svaki detalj, bio on izabran meu postojeim ili konstruiran, jednako sublimira svu mo-tivaciju i cijeli spektar emocija. Isto tako svaki detalj i svaka akcija u odreenom smjeru jest neposredan medij za komunikaciju primarno osobe sa samom sobom. Motivacija je visoka i emocija vrlo intenzivna uvijek kada su ulozi veliki. Spomenuti ulog kod fetia je tenja ka potpunoj preciznosti, ba iz razloga to nismo sigurni u ispunjenje. Fetiistiki odnos Kuduz usporeuje s kartografijom u mjerilu 1:1 te takvu feti kartografiju naziva i filozofijom druge koe, ne za-mjenske, ve jo jedne tu. Velvet Underground je serija fotografija Igora Grubia, na kojima su prikazani za-tvorenici, njih etvorica, u elijama zatvora u Lepoglavi kostimirani u pliane ivotinje, dakle ne samo anonimnog, ve i promijenjenog identiteta. Fotografije snimljene 2002. popraene su tekstovima s inicijalima zatvorenika, navoenjem godina starosti, poinjenih zloina, duine izdravanja kazne i preprianih snova i elja za budunost iz djetinjstva (ega su se voljeli igrati kao mali, s kojim su se junacima identificirali, koje su im se karakteristike kod njih sviale i zato, to su matali da e postati kada odrastu). Budui da u zatvorima vlada jak maoizam, zatvorenici nisu pristali na fotografiranje u kostimima plianih ivotinja u strahu od etiketiranja i ismijavanja, stoga se u elijama odjeven u kostime fotografirao sam autor. Individualni

IMAGEINATION


zaustavljenih na granici, a odjea gubi funkciju zaklonita, ahure tijela te njegove granice prema okolnome svijetu. Whodunnit (krimi, na hrvatskom govorenom jeziku u prijevodu s engleskog govorenog jezika) je video projekci-ja Nike Radi to formatom i postavom podsjea na ulini duan. Kroz iji razbijen izlog prodava i neki ljudi gledaju nas, promatrae projekcije no uistinu prolaznike na ulici i komentiraju kako izgledaju i tko je meu njima njima moba razbio staklo, pa e o tradicionalno odjevenoj Muslimanki, Egzotinoj Drugoj, rei:

Ona nosi crno kao Kung-fu, kao japanski kriminalciO, udan hodTu nema simetrijeMislim da se puno vidi po cipelamaPaljivo gleda na drugu stranuTo je tako oitoGleda u podSumnjivo.

je mogua ali se ne potie. Umjetnik-performer, kosti-miran u smislu odijevanja iskljuivo odjee bijele boje, nalazi se u bijeloj sobi na snimci dodatno obijeljenoj,

razmazanoj razvuenom predugom ekspozicijom te prosijavanjem dnevne svjetlosti kroz prozor. Svjetlo mu dolazi s lea, izravno prema kameri pa je, zbog nemogunosti video kamere da izbalansira ekspoziciju na svim dijelovima kadra, preeksponiran te nestaje iz kadra. On sjedi s rukama na koljenima, nepomian, suelice kameri. Kraj njega je druga stolica, prazna, na nju sjedaju posjetitelji i tamo ostaju odreen, uvijek isti vremenski period te na odsustvo verbalne komu-nikacije i djelovanja reagiraju svojstvenim govorom tijela i iznalaenjem neke preokupacije, mikro-radnje, gotovo na razini podsvijesti, kojom e potisnuti nelagodu i osjeaj dugotrajnosti prolaenja vremena. PLAMEN SM, JA SAM SM br 4 (2005.) je videoesej kao izravni nastavak prethodnog rada iz serijala no seanse se odvijaju u domovima tih est osoba, u rano poslijepodne. Sukladno svojem dnevnom ritmu, zbivanje odreuje domain. Komunikacija je mogua, ali se ne potie. Posjetitelj-autor je odjeven u bijelo, sjedi kraj prozora pa ponovno nestaje iz kadra. Rijeima Tomislava Pavelia, To su video zapisi performativnih seansi koje su raene uvijek u isto doba dana te uvijek s jednom osobom kojima se ispituje komunikacija osloboena razloga ili unaprijed odreena sadraja; to je pokuaj komunikacije na najosnovnijoj razini, onoj su-bivanja.

Tour-de-force izlobe je vaneuropski video rad Sharifa Wakeda pod nazivom Chic Point 1 iz 2003. godine, gdje je u catwalk maniri revijski prikazana humorna odjea za flneura. Umjetnik ovim projektom ironijski kriti-zira problem palestinsko-izraelskih odnosa: injenice svakodnevnih zaustavljanja i pretresa prolaznika na sigurnosnim punktovima u gradu te na granici zona. Prolaznicima biva nareeno da se djelomino razo-djenu, u potrazi za skrivenim orujem. Haute-couture muka modna linija oblikovana je s otvorima ili redimenzioniranjem kroja tako da dijelovi tijela nositelja budu izloeni pogledu prolaznika. Odjea je oblikovana sedimentiranjem semantinih formi. Promatra izlobe stavlja se u poziciju koja je parafra-za pozicije vojnika iji pogled prelazi preko tijela ljudi

Silva Kali

14 / 15 uLuPuH

Silva Kali

IMAGEINATION

Aleksandar Battista Ili, Ivana Keser, Tomislav Gotovac, Tri projekcije na tri naga tijela / Three projections on three naked bodies, Weekend Art: Halleluyah the Hill, 1995. 2005.

Boris Buan, plakat za reviju Rose Lavin, Zagreb modna revija 1981., Be, Madrid, 1981.

IMAGEINATION


Pasko Burelez, Rashod, 2007.

Boris Cvjetanovi, The Prison (fotografija iz serije), 1999.

16 / 17 uLuPuH

IMAGEINATION

Matija op, Object 12-1, 2013.


SuVREMENA uMjETNOST I MOdA

18 / 19 uLuPuH


Margareta Kern, Biljana (Haljina Penelope Cruz / Oscar de la Renta), iz serije fotografija Maturalne Haljine, 2005.

Margareta Kern, Anka (Orubica, Hrvatska), iz serije fotografija Odjea za Smrt, 2007.

Sandro uki, Put oko svijeta u 100 dana (dio instalacije), 1991.


IMAGEINATION

Nicole Hewitt, U HNK / In Croatian National Theatre, 2005.

Zlatko Kopljar, K17, 2012.Ante Toni Vladislavi, dizajn kostima za video radove Zlatka Kopljara K13 K17

20 / 21 uLuPuH


Duje Juri, Slike-instalacije, 1994.


IMAGEINATION

Momilo Golub, Geometrijska apstrakcija od krojake podstave za kompozitora Richarda Wagnera naruena u Diora 1980. g na temelju Nadarove fotografije (1980. 1986.), 1981.

Nako Krinar (OHO), Triglav, 1968.

22 / 23 uLuPuH


Igor Kuduz, To protect and to serve, 2001. 2003.

Igor Kuduz, Bound to please, 2009.


IMAGEINATION

Dalibor Martinis, Blasted Lenin's Coat (Kaput raznesenog Lenjina), 2012.

Damir Niki, If I wasn't Muslim, 2005.

24 / 25 uLuPuH


Nina Kurtela, Untitled objekt br. 3, iz serije radova Leftovers of Endurance, 2010.

Boris Ljubii, Wellcome to the museum, 2005.


IMAGEINATION

OUR, Mdchen fr alles, 2013.

Tomislav Paveli, FLAMME SEUL, JE SUIS SEUL br. 2, travanj 2001.

26 / 27 uLuPuH


Ivana Podnar, to bulji?, 2013.

Renata Poljak, Skok / Jump, 2000.


IMAGEINATION

Nika Radi, Whodunnit, 2012.

Sandra Sterle, Nova staza do vodopada / A new path to the waterfall, 2009.

28 / 29 uLuPuH



IMAGEINATION

Slaven Tolj, Bez naziva, 2003.

Slaven Tolj, Volim Zagreb, 2008.

Dubravka Vidovi, The shikumen's walls series 1, 2011.

30 / 31 uLuPuH


Igor Grubi, Prije i poslije oluje, 2001. 2007.

IMAGEINATION

Ante Toni Vladislavi, Kolekcija ono, detalj, 2010.


Sharif waked, Chic Point 1, 2003.

Vlasta ani, Zatvaranje, 2002.

32 / 33 uLuPuH


Gorki uvela, Nezaposlenima ulaz zabranjen, 1976.

Matija op, Homeless in Heaven, 2013.


IMAGEINATION

Sandra Sterle, Istinite prie / True stories (1st story), 1998.

Slaven Tolj, Bez naziva, (Dubrovnik Valencija Dubrovnik), 1993.

34 / 35 uLuPuH


Igor Grubi, Velvet Underground, 2002.

Tomislav Paveli, PLAMEN SM, JA SAM SM br. 3 (Marica), 2004.Tomislav Paveli, PLAMEN SM, JA SAM SM br. 4 (Marica), 2005.


IMAGEINATION

36 / 37 uLuPuH



IMAGEINATION

Fotografije postava izlobe: Tomislav Rasti

IMAGEINATION

Radovi na izlobi

uLuPuH

Momilo Golub, Geometrijska apstrakcija od krojake podstave za kompozitora Richarda Wagnera naruena u diora 1980. g na temelju Nadarove fotografije (1980. 1986.), 1981. Rekonstrukcija rada izraena od Udruge Kamensko, 2013.

Momilo Golub, Studija draperije po Gerardu davidu s reprodukcije Odmora za vrijeme bijega u Egipat, 1981. Verzija rada veih dimenzija platna iz 1987. Studija draperije: Frdric Bazille (1841. 1870.) Runion de famille (1867.), detalj, 1983. Verzija rada iz 2011.Studija draperije: Claude Monet (1840. 1926.) Femmes au jardin (1866.), detalj, 1981.Verzija rada iz 2011.

Igor Grubi, Velvet underground, 2002.serija od pet digitalnih fotografija, digitalni c-type ispis, vekapan1238 1038 cmtekst: 540 640 cmfotografija: Mare Milin

Igor Grubi, Prije i poslije oluje, 2001. 2007.est fotografija, digitalni print, 40 x 60 cm

Nicole Hewitt, u HNK / In Croatian National Theatre, 2005.video loop

duje juri, Slike-instalacije, 1994. Fotografija nainjena povodom performansa na istoimenoj izlobi, Galerija Zvonimir, Zagreb, 1994.Fotograf: Fedor Vuemilovi

Margareta Kern, Biljana (Haljina Penelope Cruz / Oscar de la Renta), iz serije fotografija Maturalne Haljine, 2005.

Margareta Kern, Anka (Orubica, Hrvatska), iz serije fotografija Odjea za Smrt, 2007.

Aleksandar Battista Ili, Ivana Keser, Tomislav Gotovac, Tri projekcije na tri naga tijela / Three projections on three naked bodies, Weekend Art: Halleluyah the Hill, 1995. 2005. Video dokumentacija performansa u trajanju od 1 h

Boris Buan, plakat za reviju Rose Lavin Zagreb modna revija 1981., be, madrid, 1981.Plakat; sitotisak / papir, dimenzije 135 x 193 cm, etverodjelan; Iz fundusa MSU Zagreb (inv. br. 4627)

Boris Buan, plakat s motivom plakata za izlobu Boris Buans Plakater, rhus Kunstbygning, danska, 1988.Dimenzije 46 61 cm, jednodjelanIz fundusa msu zagreb (inv. Br. 4433)

Pasko Burelez, Rashod, 2007. Fotografije performansa izvedenog u Umjetnikoj galeriji Dubrovnik

Boris Cvjetanovi, The Prison, 1999. detaljCrno-bijela fotografija

Matija op, Object 12-1, 2013.Odjevni predmetEtilen-vinil acetat, lasersko rezanje, dimenzije 60 60 cm

Karmen dada, No Ego, 2005.Multimedijalni projekt, sastoji od 3 dijela: No Ego majica, ankete 'Kako unititi Mo?' i web platforme www.NoEgo.info s dokumentacijom projekta

Vladimir dodig Trokut, ARKANA 22 Kabala plae, instalacija serijala od 5 radova, 1968./1969.

Sandro uki, Put oko svijeta u 100 dana (dio instalacije), 1991. Produkcija: Kunstakademie Dusseldorf (studio Kunstakademie Dusseldorf)Suradnici: Anton Laiko, Rick Buckley, Nada i Tahir Lui Alavanja, Haraldur Jonsson, Heinz Getrost

IMAGEINATION


OuR, Mdchen fr alles, 2013.Triptih (enski mantil, plakat, video isjeak) Rt (Radni teren) Jugoplastika

Tomislav Paveli, FLAMME SEuL, jE SuIS SEuL (plamen sm, ja sam sm)FLAMME SEuL, jE SuIS SEuL br 1, veljaa 1999.Performans u trajanju od cca 1 sat, Salon Galerije Karas, ZagrebFotografija: Mio VesoviFLAMME SEuL, jE SuIS SEuL br 2, travanj 2001.Performans u trajanju od cca 3 sata, Galerija PM, ZagrebFotografija: Mio Vesovi PLAMEN SM, jA SAM SM br 3 (domagoj), ljeto 2004.Video, jedna od est paralelnih projekcija u trajanju od cca 30 minutaPLAMEN SM, jA SAM SM br 4 (domagoj), jesen 2005.Video, jedna od est paralelnih projekcija u trajanju od cca 30 minuta

Ivana Podnar, to bulji?, 2013.Skulptura, tekstil, dimenzije 50 60 30 cm

Renata Poljak, Skok / jump, 2000. Digitalni video 4:3, 4''

Nika Radi, Whodunnit, 2012.HD video na DVD-u

SofijaSilvia, ArMOR, 2013.Pet fotografija 30 40 cm

Sandra Sterle, Istinite prie / True stories (1st story), 1998.Video 5

Sandra Sterle, Nova staza do vodopada / A new path to the waterfall, 2009.Video dokumentacija performansa u Splitu; color, stereo, PAL 03.00 min.

Zlatko Kopljar, K17, 2012.HD video 1049Ante Toni Vladislavi, dizajn kostima za video radove Zlatka Kopljara K13 K17 kostim je ivan u tvornici Odjea, Zagreb, cipele izradio Strugar, Zagreb

Vesna Kovaevi Nenazi, S diskretnim uzrokom, 2013.19 fotografija temeljenih na A4 formatu skenera, i 1 sken A4 formata

Nako Krinar (OHO), Triglav, 1968.Crno-bijeli bez zvuka 8 mm, 4' 26''Postav: digitalizirani filmPosudba Muzeja avangarde

Igor KuduzTo protect and to serve, 2001. 2003.Digitalni isprint, 70 100 cm

Igor KuduzBound to please, 2009.Digitalni isprint, 70 100 cm

Nina Kurtela, untitled objekt br. 3 iz serije radova Leftovers of Endurance, 2010.Mjesto i kontekst: Gradilite Uferstudios, Wedding, Berlin. Autorica svakodnevno nosi jaknu tokom petomjesenog snimanja peformansa u trajanju/video rada Transformance.Dokumentacijska fotografija (crno-bijele fotografije dimenzija 20 30 cm): Andrej Mirev, Berlin, 2010.

Boris Ljubii, Wellcome to the museum, 2005.Dijalog slike i teksta

dalibor Martinis, Blasted Lenin's Coat (Kaput raznesenog Lenjina), 2012.Skulptura/instalacija (Irregular Temporary Monument project)

damir Niki, If I wasn't Muslim, 2005.Video

40 / 41 uLuPuH

RAdOVI NA IZLOBI

Bojan umonja, Zastava / White Flag, 2009.Bijela hrvatska zastava, platno, dimenzije 410 205 cm

Slaven Tolj, Bez naziva (dubrovnik Valencija dubrovnik), 1993.Fotografija performansa na Bijenalu mladih Mediterana 1993. Fotografija: Damir Hojka

Slaven Tolj, Bez naziva, 2003.Video dokumentacija performansa

Slaven Tolj, Volim Zagreb, 2008.Performance, dvokanalna video instalacijaFotografija: Marko Ercegovi

Goran Trbuljak, Referendum, 1972.Plakat na temu referenduma s intervencijom kolanim papirom.

dubravka Vidovi The Shikumen's walls series 4, 2011.Fotografija 50 75 cmThe shikumen's walls series 8, 2011.Fotografija 40 40 cmThe shikumen's walls series 1, 2011.Fotografija 90 90 cmMedijski napisi o Shikumen kui, preslike

Ante Toni Vladislavi, Kolekcija ono, detalj, 2010.Dvije ono grafike i odjea na ianoj vjealici

Sharif waked, chic point 1, 2003. Jednokanalni 3:4 video u boji sa zvukom 5'27''Modni dizajn: Yigal Nizri

Vlasta ani, Zatvaranje, 2002.Video dokumentacija performansa, 4'30''Performans je izveden na samostanoj izlobi Nemo u Galeriji Karas u Zagrebu 2002.

Gorki uvela, Nezaposlenima ulaz zabranjen, 1976.Kombinirana tehnika, dimenzije 40 70 cmPosudba Muzeja avangarde

IMAGEINATION


Edu RAdIONICE

Imageination / Suvremena

umjetnost i moda

uLuPuH

Rem Koolhaas u rjeenju za Pradin duan u njujorkom SoHou 2001. zakljuuje: ako muzej moe funkcionirati poput, i imati duan, zato duan ne bi bio poput neke neodreene izlobe. Postavio je lutke u nizove nalik na mimohod vojnika koji salutiraju nevidljivom, u nazonoj izonosti, komandantu. To je bio model za prezentaciju radionica kostimografije na ovoj izlobi.

U isto vrijeme, pitanje notacije procesa je fundamen-talno: ako je prezentacija radionica trebala ukljuiti dogaaje koji se u njoj zbivaju, bilo bi nuno osmisliti naine biljeenja takvih aktivnosti. Identitet projekta fiksiran je u vremenu, ali unutar tog fiksiranja je mogu-nost promjene iji potencijal nije vrlo fleksibilan u smislu tehnologije i materijala, koji se kreu unutar odreenih granica. U skladu s brzinom kojom djelujemo u drutvu, ideja oblikovanja procesa prije nego artefakata, ini se loginom. Za studente je zanimljivije pokuati, i nai, u vremenu u kojemu ivimo, scenarije koji imaju izvjesnu povezanost s njime, koji imaju izvjesnu specifinost koja govori da postoje gotovo zamrznuti trenutci onoga to je mogue na ovoj vremenskoj liniji.

Svaka izloba izloba kao medij i galerija kao fiziko mjesto je poruka, poziv promatrau na misaono dovrenje stvaralakog procesa koji lei u ishoditu krea-tivnog rada, oblikovanja. Kratki vremenski rok nastajanja radova i njihova skicioznost jami interpretativnu neizvjesnost izlobe, i izvan sfere oitosti: razliitost, pluralizam i heterogenost njezinih itanja.

U okviru projekta Imageination / Suvremena umjet-nost i moda odrane su studentske radionice modne fotografije, obrta pletenja prua u manufakturi u Legradu te kostimografije. Izloba se tie odabranih radova studenata nastalih na tim radionicama, uz prikaz svih faza nastajanja. Na radionicama je sudjelo-valo vie od 40 studenata iz zemlje i regije studenata Sveuilita u Zagrebu, Tekstilno-tehnolokog fakulteta, Akademije likovnih umjetnosti, Arhitektonskog fakul-teta Studija dizajna, Sveuilita u Beogradu (Srbija), Fakulteta primenjenih umetnosti te Fakulteta za dizajn u Trzinu (Slovenija). autorice projekta radionica i mentorice projektaIvana Bakal i Silva Kali

organizatorUlupuh u suradnji s Tekstilno-tehnolokim fakultetom Sveuilita u Zagrebu, Zavodom za dizajn tekstila i odjee, diplomskim studijem kostimografije voditeljica studija kostimografije ttf-ared. prof. Nina Reek-Wilson

PROJEKT EDU RADIONICA OSTVAREN JE SREDSTVIMA MINISTARSTVA KULTURE RH.

IMAGEINATION / Edu


Legrad, 4. 8. 11. 2013. radionica pletenja prua u materijalu trske i iblja kao teme i medija u suvremenoj umjetnosti, produkt dizajnu i modi Osuvremenjenje tradicije

voditeljiToni Franovi, slikar i Ana Elizabet, skulptorica u suradnji s majstorima zanata Vladimirom Rumecom i Dragutinom Francekom Matoem

Manufaktura pletenja prua u Legradu, u Koprivniko-krievakoj upaniji, nekad je imala dvjestotinjak zaposlenih, a danas manje od deset. Petero studenata razliitih zagrebakih fakulteta provelo je pet dana u slikovitom ambijentu, i susrelo se s materijalima trske i iblja u prirodi, upoznali su tehnike rezanja, obrade, suenja i finalnog pletenja objekta prema prethodno izraenih skicama. Pletenjem prua i iblja na manufak-turni, stoljeima neizmjenjen nain, mogu nastati novi jezici mode, a ne samo demioni vina, koare ili vrtne stolice.

studentiAnamarija Bevandi, Toni Cari, Marina Gaurina, Sanja Jureko i Aleksandra Koluder

raspored radionica

ULUPUH, 30. 10. 2013. radionica modne fotografije Dokumentarna fikcija u modnoj fotografiji

voditeljicaSofijaSilvia u suradnji s modnom dizajnericom Ivom Kostreni modelMila Mileti, studentica diplomskog studija modnog dizajna (TTF, Zagreb)

Fotografkinja SofijaSilvia (Silvia Potoki Smiljani) predstavila je svoj pristup modnoj fotografiji kroz prezentaciju vlastitog rada, te u suradnji s Ivom Kostreni (u Galeriji Permanenta i Drutvu povjesni-ara Hrvatske) prezentirala proces suradnje fotografa i dizajnera u ostvarivanju fotografija za modnu kolekciju. Nakon predavanja i prezentacije rada pod nazivom: stvaranje prie, uvoenje dizajna u autenti-ni prostor, komponiranje slike, suradnja dizajnera i fotografa, odabir autentinih lokacija, sa sudionicima radionica realizirano je komponiranje slike foto-grafiranje modela u kolekciji Ive Kostreni u auten-tinom unutarnjem i vanjskom prostoru. Studenti su, naime, izali iz Galerije Permanenta, optoene graevinskim skelama, na Svaiev trg i u Botaniki vrt te je promjena konteksta uvjetovala promjenu naina itanja prezentirane modne kolekcije.

studentiBarbara Bjeli, Stjepan Glui, Klasja Hajban, Ivana Hrabar, Andrea Tena Kelemen, Tobijas Kule, Silvija Libert, Zita Naki Vojnovi, Luka Peun i Petra Radni

44 / 45 uLuPuH

Ivana Bakal / Silva Kali

Costume/Environmental/Garbage

voditeljicaMateja Benedetti, kostimograf i docent na kolegiju Modni stilovi, Fakultetu za dizajn, Trzin, Slovenija

Kroz predavanje Kostumografija i ekologija u pozoritu i operi i prezentaciju radova: opere Rusalka, Napoli, Italia, predstave Oliver Twist (reciklaa i industrija u kazalitu) Slovenskog mladinskog gledalia te prezentaciju vlastitog modnog ekolokog branda Terra Urbana, umjetnica i vo-diteljica radionice studente je dva dana vodila kroz izradu kostima ili dijela kostima od materijala sa otpada.

studentiLara Bernott, Irena Kljaji, Marina Horvat, Nikolina Medak, Lorena Podolski, Daniela Supi, Lora Vran i Nikka Wenzinger

Kao nastavak meunarodnih radionica dogovoren je umjetniki projekt Reciklaa koji obuhvaa tri izlobe radova kostima instalacija iji su autori studenti fakulteta iz tri drave. U projektu e biti izloeno pet kostima/instalacija sa svakog fakulteta, odnosno skice i fotografije dodatnih 10 radova.

Planirane i dogovorene izlobe e biti postavljene 5. 20. 6. 2014. u Kombank Arthol Galeriji u Beogradu; u listopadu 2014. godine u Muzeju grada Zagreba i 2015. godine u Etnografskom muzeju u Ljubljani.

organizatoriULUPUH u suradnji sa Sveuilitem u Zagrebu, Tekstilno-tehnolokim fakultetom u suorganizaciji s Univerzitetom umetnosti, Fakultetom primenjenih umetnosti u Beogradu (Srbija) i Fakultetom za dizajn u Trzinu (Slovenija).

Tekstilno-tehnoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu, 4. 7. studenoga 2013. radionice kostimografije Kostim kao objekt / Kostim kao kompozicija znakova

voditeljicaLjiljana Petrovi, kostimograf i redovni profesor na kolegiju Scenski kostim, Fakultet primenjenih umetnosti, Beograd, Srbija

Radionica je bila temeljena na konceptualnom i eksperimentalnom pristupu u kreiranju kostima-insta-lacije, odnosu kostima i tijela u interakciji sa okolinom. Umjetniki je kostim tretiran kao medij komunikacije i kroz upotrebu razliitih likovnih inovativnih izraza: mix medija, redizajn, dekonstrukcija, recikla-a, estetske intervencije i manipulacija razliitim materijalima. Naglasak je bio na dinamikom faktoru kostima; integraciji razliitih elemenata; poetinosti; skulpturalnosti; promenljivosti; harmoniji/disharmo-niji; kostimu kao provokaciji u enterijeru/eksterije-ru.... Kostim u slubi dramske forme; naracije; prie, inspiriran epohom, filmom, slikarstvom, dogadjajem, fotografijom.... Pria daje znaenje percepciji prezen-tiranog kostima. Studenti su sami izradili kostim od skice do konane realizacije, iz razliitih vrsta tkanina, pa i recikliranih, ali i papira, papirnih i metalnih folija, pogodnih za likovne intervencije i runo i strojno ivanje. Boje su unaprijed ograniene na bijelu, be, crnu i sivu.

studentiAna Bujak, Slaana Buljan, Ozana Gabriel, Davor Ivanac, Sanja Jakupec, Matea Mateja, Katarina Radovi, Irina Somborac, Emilija ukovi Jakopac, Anja Vrani, Mateja Vrban i Tonija Vukui

IMAGEINATION / Edu


46 / 47 uLuPuH


Radionica modne fotografijeFotografije: SofijaSilvia

IMAGEINATION / Edu


Zita Naki

Klasja Habjan

Stjepan Glui

48 / 49 uLuPuH


Luka Peun

Barbara Bjeli

IMAGEINATION / Edu


50 / 51 uLuPuH


Radionica pletenja prua

IMAGEINATION

Sanja Jureko

IMAGEINATION / Edu


Anamarija Bevandi

54 / 55 uLuPuH


Aleksandra Koluder

IMAGEINATIONIMAGEINATION / Edu


Marina Gaurina

Irina Somborac Katarina Radovi

Lora Vran

56 / 57 uLuPuH


Slaana Buljan Davor Ivanec

Lara Bernot

IMAGEINATIONIMAGEINATION / Edu


Radionice kostimografijeFotografije: Sanja Jakupec

58 / 59 uLuPuH


IMAGEINATION / Edu

Fotografija postava izlobe: Tomislav Rasti

uLuPuH

IMAGEINATION

Suvremena umjetnost i

moda / izloba modnog i

tekstilnog dizajna

tramvaju, ekaonici, nosimo ih u torbi. Bliske su nam i drage. elimo ih uvati, paziti, saiti im haljinicu, kouljicu, opravicu. Kad se kouljica zaprlja, moemo ju oprati. I peglati ako peglamo. Iva Stojkovi dizajnerica je modnog nakita koji se uvijek prezentira kroz mini serije koje se izrauju runo. Radi se o maloj manufakturi koja proizvede maksimalno stotinjak komada odreenog modela, meutim budui da je nakit runo raen, sitne nepravilnosti i nejednakosti su vidljive, mogue, donekle i poeljne. Kroz proces stvaranja i definiranja modela esto nastaje otpad u obliku oteenih komadia materi-jala, materijala s tvornikom grekom, ili pak formi koje su oblikovane do odreene razine, ali onda odbaene kao neiskoristive. Broevi iz ove serije stvoreni su upravo od tog materijala, doslovce od vlastitog smea.

Ljiljana Bometar kao dizajnerica tekstila u dvodimen-zionalnu sliku upisuje raport uzorka i materijalnost te tehnologiju izrade i dorade tkanine, na nain kodiranja inherentan tekstilnom dizajnu. Harmonija koja obitava u delikatnim proporcijama linija i mase reflektira se u mislima. Raport uzorka smiruje. Ljepota dizajna uzbuuje matu (Oscar Wilde, The Critic as Artist). Sestre Broni, Josipa i Marijana, izlau pokrivala za glavu kostimografskog karaktera i apotropejskih asocijacija, te Mouse House, kolekciju prilkazanu na lutkama, a temeljenu na fizikim vrijednostima tekstila od vlakana prirodnog porijekla i vizualnim i taktilnim efektima koji se postizu runom doradom. Za kolekciju Suveniri djetinjstva manufaktura automata Patrizia Don nadahnjuje se izgubljenom industrijom uda: ma-nufakturom automata. Automat je stroj kojo uz pomo mehanikih, pneumatikih, hidraulinih ili elektronikih sprava imitira ljudsko tijelo. Osamnaesto je stoljee razdoblje novih automata, androida s ljudskim licem koji su, kao i antikne lutke sa svojim tijelima nainje-nim od tekstila te porculanskim glavama i poprsjem, izvor inspiracije za ovu kolekciju. Imajui na umu nae vlastito automatizirano drutvo, Patrizia Don izvre proces: ovjek simulira lutku, naroito ena koja je na to nagnata oekivanjima suvremenog drutva, nosei i ostatke svoga djetinjstva u sebi (sa sobom) u obliku osnovnih elemenata vlastite fiziologije.

>

Izloba modnog i tekstilnog dizajna te dizajna tekstila interijera i modnog aksesoarija u Galeriji ULUPUH posljednja je u nizu izlobi projekta Imageination / Suvremena umjetnosti i moda. Prethodile su joj izlobe odjee, tekstila, maske i kostima kao teme i medija u suvremenoj umjetnosti, odrane u Galeriji Karas i Centru Kaptol gdje je u vodstvo kroz izlobu kustosice Silve Kali bio ukljuen performativni nastup zatitara tvrtke Sokol Mari, te izlobe studentskih radionica za postav koje je posluio kao model Pradin duan u njujorkom SoHou (2001.). Rem Koolhaas, autor Prade SoHo zakljuuje: ako muzej moe funkcionirati poput, i imati duan, zato duan ne bi bio poput neke neodreene-neizvjesne izlobe. Postavio je lutke u nizove nalik na mimohod vojnika koji salutiraju nevidljivom, u nazonoj izono-sti, komandantu.

Hair--Porter Elene Fajt iz Ljubljane je kaput nainjen od kose prikupljene u frizerskim salonima. Radi se o ostacima kod ianja,koji su trebali biti baeni. Proces filcanja daje otpadnom materijalu (to jest, odrezanoj kosi) novu vrijednost, funkcionalnost i namjenu. Mijenjajui kontekst, autorica je takoer promijenila i znaenje tog materijala, te nain na koji ga percipira korisnik-gledatelj. Kaput od ljudske kose, koji je nastao u sklopu projekta Hair Sense, nadilazi ustaljene kulturalne norme i predrasu-de i pritom afirmira koritenje ljudske kose kao potencijalne tekstilne sirovine budunosti. Poljska dizajnerica Marika Ika Wato prezentira 3d recycled dresses, izraene iz bannera na Visual Arts Festivalu Seidenpudelspitz u Bayreuthu u oujku ove godine; upravo u gradu gdje je Richard Wagner doao do koncepta Gesamtkunstwerka na projektu teatra. Plisirane forme studija I-GLE snano evociraju gradi-teljstvo suhozida i etnografske elemente odijevanja dubrovakog kraja jo od vremena Republike. Antonio Grgi napravio je prsten od eline alke i kocke armi-ranog betona kojeg je nemogue nositi zbog njegove teine. Herceg i Prli, nadahnute divnim naslovima i bijelim coverima edicije jednog naeg nakladnika predlau pamune kouljice za uvanje-omatanje knjiga, koje se mogu prati i peglati: Volimo knjige. Neke volimo vie. itamo ih, i vie puta, kod kue, u

koja je 2012. godine, osim to je publicirana u svim najvanijim svjetskim online i tiskanim publikacijama, osvojila godinju nagradu Udruenja hrvatskih arhitekata za najbolje ostvarenje stambene arhitekture Drago Gali. Bosni i Doroti arhitektonski objekt Nest&Cave House tematiziraju uporabom analogije ili sljedee perspek-tive na nain modnih fotografija koje na banalan nain uzimaju za scenografiju atraktivne arhitektonske lokalite-te. Sljedea perspektiva redefinira oblik dokumentiranja kue i vizualno intrigira promatraa na bitno razliito sagledavanje objekta. Istodobno, serija blago proziva potronost i povrnost modnih fotografija koje esto prostituiraju atraktivne arhitektonske lokalitete. Kontekst suvremenosti arhitekture, tehnologije i internetizacije planski je negiran upotrebom analogije. Sve fotografije snimljene su 120-mm filmom na kameri srednjeg formata, s leom koja ne korigira perspektivna iaenja. Na njima nije napravljena postprodukcija pa prikazuju prostor u istinskoj estetici i mjerilu.

Ureenje interijera Ambasade Kosova u Hrvatskoj na Zrinskom trgu u Zagrebu, ureda Ivaniin. Kabashi. arhitekti uz umjetniku intervenciju Katarine Ivaniin Kardum polazi od ideje srebrnog filigrana, kamene tradicijske gradnje i leteeg ilima u tekuem kontekstu enfilade od tri reprezentativne sobe i ulaznog hodnika ambasade. Postavljanjem ilima i uzorkovanja na nain ilima, pa i simulirane starene estetike (u Istanbulu vjeti trgovci ilime izlau na prodaju na cesti, preko njih prelaze automobili i ostavljaju trag guma na artefaktu koji time dobiva na svojoj koncepciji trajanja za vjenost), eljelo se istaknuti posebnost politikog i kulturnog identiteta nedavno osamostaljene nacije. Na fotografijama arhitekture je figura ovjeka, krajnjeg korisnika objekta, potpuno negirana ili do banalnosti izreirana te insinuira pretjerano idiline, besmislene i neprirodne scenarije, u kojima se rublje nikada ne sui na balkonu niti je uza zid prislonjen djeji bicikl. Arhitektonski objekt na fotografijama Maje Bosni i Ivana Dorotia je Nest&Cave House istaknutog arhitekta Idisa Turata,

62 / 63 uLuPuH

IMAGEINATION

Patrizia Don, Suveniri djetinjstava manufaktura automata, 2007. 2011.

Marika Ika Wato, 3d Recycled dresses, 2013.Modna kolekcija izraena iz bannera na Visual Arts Festivalu Seidenpudelspitz u Bayreuthu

Miranda Herceg i Ivana Ivankovi Prli, itaj me, uvaj me, 2013.100% pamuk, ivano, runo izraen crte i tekst na tekstilu, 4 (130 200 20) mm

I-GLE, Zamiljeni zid, 2013.Ploha od umjetne koe dimenzija 160 250 cm

I-GLE, Ritam nabora, 2013.Draperija od pamune i vunene tkanine dimenzija 160 250 cm

Ivaniin. Kabashi. arhitekti, Ambasada Kosova u Hrvatskoj, ureenje interijera, 2010.Ivaniin. Kabashi. arhitekti: Krunoslav Ivaniin, Lulzim Kabashi, Iva IvasUmjetnika intervencija: Katarina Ivaniin-KardumSuradnici: Mauro Milli, Ana RanogajecFotografija: Miljenko Bernfest

Romina Mejak, London, 2012.Fotografije kolekcije nakita/objekta za tijelo nainjenih od perforirane spuve i peteksa.Izdvojeni objekt: dugaka, apstraktna forma nainjena od tankih traka od peteksa bojanog i privrenog zakovicama u 75 ringova (obrua) promjera 30 do 35 cm i irine 1 do 2,5 cm.

Iva Stojkovi, jewelry | Trash Series | Brooches, 2013.BRO I IV Plexiglas, elik ili plexiglas, elik, aluminij, maslinovo drvo

Rua Hodak, dress, estetski objekt, 2012. Koa / plastika / sitotisak, Autor grafike: Damir Bri

RAdOVI NA IZLOBI

jelena Aleksi, jA/M-4 P/Lj, 2013.Koulja-ovratnik bez rukava s malim srebrnim gumbima, 100% pamuk, veliina L

Ljiljana Bometar, Textile design Yves hiess er, 2013.Japanski papir od riina vlakna, hamer, akril; reljef; raport 70 64

Ljiljana Bometar, Textile design Stratus, 2013.Japanski papir od riina vlakna, hamer, akril; reljef; raport 70 64

Sestre Broni (josipa i Marijana Broni), Pokrivala za glavu, 2007. 2013. Objekti na stalcima (federima) izradjeni manufakturnom obradom iz tekstila od vlakana prirodnog porijekla,ivani te doraeni tradicijskim tehnikama tkanja, vezenja i pletenja

Maja Bosni i Ivan dorotiserija od 7 fotografija i fotografskih diptiha, C-print dimenzija 40 30 cm

Sestre Broni (josipa i Marijana Broni), Mouse House, 2012./2013.Lutke visine 50 cm smjetene u svjetlosni box dimenzija 50 130 27 cm, izraen odrecikliranog kartona, ivan konopljom i izbijeljen

Patrizia don, Suveniri djetinjstava manufaktura automata, 2007. 2011.Haljina, cipela, rukavica, fotografije

Elena Fajt, Hair--Porter, 2013.Kaput od ljudske kose i vune te vunenih vlakana izraen tehnikom filcanja i ivanja, dimenzija 150 cm 70 cm 40 cm

Antonio Grgi, Kameni prsten, 2013.Dvije fotografija objekta; 30 30 cm



IMAGEINATION

Clothes, textiles, fashion, and

costumes as a theme and a medium in

contemporary art

uLuPuH

Contemporary art is an empirical catalyser of the individual image of the reality of life, as well as a medium for exploring new (often alternative) options for the society.

Any attempts at connecting clothing, or fashion, and art according to Theodor Lipps theory of empathy, could be called brave. Placing the arts, as visual practices, into a historical and cultural context initiates the creation of a new paradigm, which is, in this case, a radical collision in the conceptual systems of fashion/design, architecture and contemporary art. Deconstruction and deconstructionism, as a form of 1980s doctrine, produced a general interest of contem-porary visual artists for a new approach to architecture and fashion as coded representation and value systems. With their corporeality and functionality, clothing and architecture form an opposing and hybrid relationship with contemporary art. They are an extended media of art that penetrates into the spheres of body art and public art into the city as a place of an artistic event with the central figure of flaneur. Artist-flaneur is in an active and relational position to a particular social environment.

Contemporary art is an experiential catalyst of individual image of lifes reality, as a medium that makes inquiries into new (often alternative) possibilities for society. Contemporary artists frequently use patterns of com-munication which are free from causes and predefined contents; that is an attempt to communicate at the most essential level, the level of co-being. Semiotics of clothing, which is a hybrid form of culture, time, tradition and personal aesthetics, is, in this exhibition based on the curator's research paper, considered as an artistic message.165

The project is supported by the Zagreb City Council for Culture and the Ministry of Culture of the Republic of Croatia. Partner of the exhibition is Kaptol Center.


Exhibition and student workshops project Imageination / Contemporary Art and FashionKaras Gallery, Kaptol Center, ULUPUH Gallery, Zagreb, Croatia, October December 2013 The exhibition focuses on the subject of clothes, textiles, fashion, and costumes as a theme and a medium in contem-porary art.

Imageination / Clothes, textiles, fashion, and costumes as a theme and a medium in contem-porary art

The exhibition focuses on the subject of Clothes, textiles, fashion, and costumes as a theme and a medium in contemporary art.

The curator of the exhibition is Silva Kalcic, and the organizer is Croatian Association of Applied Artists, ULUPUH, from Zagreb.

The title of the exhibition recalls the decaying Croatian industry of young fashion, as well as the visual culture or image culture of today. The semiotics of clothes/outfit is here considered as an artistic message, as the artwork transcends the features of a physical object and evokes an intentional stance in the observer its intentionality resulting from its layer that conveys the meaning.

Nobody is out of fashion, as it is a part of contem-porary culture in the same way as art is. However, there are a number of theoreticians of fashion today who insist on a strict line of differentiation between fashion and art, as a post-postmodern anti-crosso-ver. Fashion is often in synergy with art, but in such a way that it remains fashion: a famous example is Marc Jacobs collaboration with Murakami, who has permeated Vuittons monogram with the imagery of manga and neo-pop, close to the work of Yoshimoto Nara. After all, fashion is considered to be too closely related to the identity/identifica-tion of its user, as well as his or her status, to be exhibited as art as long as it is still fashionable.

IMAGEINATION

nakladnik / publisher

za nakladnika / for the publisher

urednice / editors

tekst / text

edu tekst / edu text

dizajn / design

pismo / typeface

likovni postav izlobe / exhibition layout

likovni postav edu izlobe / exhibition layout

organizator / organizer

t / f

e

w

prostori odravanja izlobe / exhibition space

izloba je realizirana uz financijsku potporu / exhibition has been put on with the support of

isbn

IMAGEINATION

ULUPUH Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih

umjetnosti, Preradovieva 44/1, Zagreb / ULUPUH Croatian

Association of Artists of Applied Arts, Address: Preradovieva 44/1,

Zagreb, Croatia

Ivana Bakal, predsjednica ULUPUH-a / ULUPU

Documents

Final IMAGEINATION Suvremena Umjetnost i Moda ULUPUH 2014 144