Federativne jedinice Jugoslavije nemadu nikakve vlasti ni kom­petencije, jer de beogradska srpska vlada zadržala svu vlast zase, kako ju je imala i u prvašnjoj kraljevnj Jugoslaviji. Ti bizan­tinci dali su vladu pojedinim narodima Jugoslavije samo na pa­piru, da zavaraju vanjski i nutarnji svijet, da su tobože svi narodijGgo~lavije ravnopravni i zadovoljni! To je najkrući i najgrubljisrbijanski centralizam i komunistički apsolutizam, što je ikad"postojao ma u kojoj državi na svijetu! Svu vlast zadržalo je sve­srpstvo za se i za pravoslavlje! Granice Srbije pomaknuli su usrce Hrvatske, u plodni Srijem i Slavoniju do Vinkovaea i Osi,je­ka! Osim toga mjesni odbori rade sve na svoju ruku pa se neobaziru ni na centralnu ni na pokra,jinsku vladu! Svi su ti odbori u'srpskim rukama! Ti su odbori pravi dželati, krvnici, dahije i pu­slahije za ubogi hrvatski narod!

POKOLJ SVEćENSTVA I PROGONSTVO KATOLIčKE

CRKVE 1.)

Srbokomunisti bacili su Se svom snagom, da unište katoličko

svećenstvo, jer bez toga ne mogu slomiti katoličku Crkvu. Naj­prije su odlučili poubijati svećenike i klerike, koji su se povlačili

s hrvatskom vojskom i narodom u Sloveniju ili u druge hrvatskekrajeve. Morali su čekati kod kuće Srbokomuniste, da ih peku naražnju, da ih žive spaljuju, da ih muče i vješaju! Zato su ti Srbo­komunisti pohvatali sve svećenike i klerike na povlačenju i za­tvorili ih u logore, osim ako je koji slučajno pobjegao kamo prekogranice. Muke u zatvoru bile su strašne. Toliko su ih strpali u zao.tvor na Savskoj cesti u Zagrebu, da nisu mogli uopće ni sjesti, aka-moli leći! Tu su morali obavljati svaku tjelesnu nuždu i nečist

držati u sobi na onakvoj lipanjskoj i srpanjskoj vrućini! Nije biloni zraka ni svidetla ! Tu su ostali preko tri mjeseca! NadbiskupStepinac posredovao je i prosvjedovao protiv te srpsko-pravoslav­no-komunističke tiranije i zvjerstva, ali badava! Tražio je, nekaih barem sve ne ubijaju, nego da im sudi pravedan sud. Jedni Sli

poludjeli, drugi oboljeli, treći umrli u zatvoru! Posredovao je ipartizan dr. Rittig. Nakon tih užasnih muka jeane su strijeljali,druge uzeli u vojsklt i uvrstili ih u komunističke proleterske jedi­nice, osobito crnogorske, a treće su osudili na prisilni rad od desetdo dvadeset godina i oduzeli im nacionalnu čast i građanska pra­va. šumski i srpski banditi, dru~ski razbojnici, palikuće, pljač­

kaši i cigani da svećenicima i Hrvatima oduzimlju naconaInu čast

l). Martyrium Croatiae. Roma 1946.

- 31

i građanska prava! Župnike i katehete neprestano zovu na preslu­šavanja i zatvaraju ih. Zposjeli su sva sjemeništa, gimnazije j

crl,vene zgrade, da ne bude više svećeničkoga pojmiatka ! SamoHrvati ne smiju imati svećenike kao svoju intelig€nciju, a Srbimogu ih imati na tisuće! Oduzeli su sve crkvene i samostansketiskare, zabranili svu vjersku štampu, listove, glasnike, revije,izdavanje knjiga, samo da preostatak 3većenstva izgubi svakiupliv na narod, osobito na mladež!

U franjevački samostan u Krapini dotjerali su 22 svećeniku

i bogoslova kao u logor, kad su se siromasi vraćali iz -Slovenije,kamo su se povlačili s kolonom. Tu su ih držali tri sedmice, a jad­ni gvardijan hranio ih grahom i žgancima (purom), dok je imul).Jeane noći odveli ih tobože u Varaždin! No odveli su ih u šum:1svezane žicom i to u onu šumu, iz koje su seljaci slušali svaku '10Ć

bolne vapaje, plač, jauk i očajni krik, kundačenje i pucanj stroj­nica. Putem jedan bosanski franjevac rezao je svoj pas na komadei bacao livadom, da sjutra seljaci opaze, kuda su ih odveli. Ta lIOje i bilo: sjutra seljaci opazili komadiće pasića i pošli za njimado onoga mjesta, gdje su ih poubijali; među njima i dra. Josip"Gunčevića, ravnatelja gimnazije u Slavonskom Brodu . .'

Srbokomunisti bacili su oko u prvom redu na hrvatske fra·ujevce, napose u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji. Neprestano ihnapadaju II novinama i na krugovalu zovući ih "koljačima" i !1a­rodnim izdajicama"; Treba ih utamaniti! Nijedan im nije prav ninacionalan, osim možda fra Joze Markušića i Rastka Drljića! Svisu ustaše i krvnici srpskoga naroda! - Najviše su kivni na her­cegovačke franjevce. Pri tom se služe samo lažju i đavolskim

podvalama, kako to znaju samo srpski šovinisti i bizantinci! Kadasu zauzeli široki Brijeg, tada su tako bestidno nalagali na tamoš­nje franjevce da im je samo vrag, otac laži, mogao pozajmiti onak­ve laži i podvale! Posve srbijanski! Govorili su na radio svaki danpo nekoliko puta, a tako i u novinama pisali, da su šestoricu fra­njevaca našli u crkvi sa strojnicama te da su ih tu poubijali!! Dru­ge su tobože našli u bunkerima s bombama i strojnicama te dasu i njih poubijali. Treće su opet tobože zarobili u obližnjem seluKnešpolju -u prvim ustaškim redovima sa strojnicama u rukamgpa da su i njih likvidirali na mjestu!" Tako su govorili i pisali.Cetvrte su uhvatili podno Brijega u električnoj centrali i uz njihsvu silu strane i domaće valute (novaca)! I oni su tu platili gla­vom! Međutim se je sve to odigralo ovako:

Velikosrbi bili su već odavno odlučili uništiti hercegovačke

franjevce, u prvom redu njihovu veliku klasičnu gimnaziju naširokom Brijegu, koja je uživala sveopći dobar glas u drŽH\'i,

- 32-

ufrdisUI101

~~

~1~I~

~~J

lII

II

I

III

Trebalo je te franjevce uništiti zato, jer da su previše nacionalnii da .su najveća zapreka velikosrpskom planu za potpunim ))0­

srbhenjem Bosne i Hercegovine. Još tri mjeseca prije pada širo­koia Brijega partizani su govorili na Posušju, Grljevićima i dru­gio.fmjestima, da nijedno mjesto u Jugoslavi,ji ne će tako teme­miJ: §Iradat; kao Široki Brijeg! Dva tjedna prije pada širokogaBrijega jedan je partizan rekao pokojnom fra Bosiljku Kordiću,

ne!'<1! ille odmah na široki Brijeg i neka kaže taTošnjim fratri­ri!k',d;i bježe, ,jer su Srbokomunisti odlučili sve ih pGubiiati. On ielto' gilo na svoje uši! Fra Bosiljko je doista došao na široki Brijegi k'a~ao im poruku onoga partizana, koji je bio silom odveden up~pt}zaii'e .. ,., .Neki su se fratri odmah razbježali kojekuda: jedni su otiš1Ju susjedne župe, drugi u Mostar, tteći u Zagreb. No glavni diof~atara ostao je u samostanu, jer su neki hili starci od 70-80 go­dipc~,'drugi su bili u duhovnoj pastvi, treći su bili bolesni, četvrtisu bili đaci sedmog i osmoga razreda gimnazije. No glavni ,je raz_olog bio taj, što su se ljudi osjećali nevini. Osim toga partizani su ~'više puta slali fratrima poruke i glasnike u samostan, da ne hje­že, da se ne trebaju ničega bojati, da ostanu sa svojim narodom. ,Suait će se samo ustasama TkOfabor'acionistima, ako ih ima! Noi 'ti će doći pred narodni sud pa šta im osudi!

Kad su partizani došli s tenkovima, topovima i avionima, dakpnačno osvoje Široki Brijeg, tada su njihove izvidnice otišle naj­prije u obližnje župe i tamo poubijale sve fratre, da ne bi kOJiunlakao, kad bude čuo, šta se je <logodilo onima u samostanu!PJ;Yi je .poginuo Slovenac dr. Hribar, koji je bio inžinjer na bauxit­nelin. rudniku. Bio je partizan. Naredio je ženi, da pripravi ručak,

jer_~e neki "drugovi" doći na objed. On ide pred njih. "Drugovi"ga 'opazili, mislili, da je koji fratar presvučen.u civil i ustri,jelili. '

glj'! Na ručku su to pripovijedali ženi, koja je odmah zajaukalav~leći, da je to njezin muž!

Poslije toga bombardirali su gimnaziju, zapalili je, a ošte­tilfsu tako divnu crkvu i đački konvikt, Fratre su SKupili u samo­st\\'!/llku čitaonicu i sve ih osudili na smrt e 'akva ispitivanja is,,~!!nja! Pred samostanom fratri su bili iskopali podzemni hod­~~~; da se zaštite od.bombardiranja barem koliko teliko. Tamo suih uveli ovi srbokomunistički krvnici, polili ih benzinom i žive ih~alI.!I Zazidali su vrata bunkera, da se duže muče'u ognju','dlmu!:;t>~-:Z-zraka! Sedmoricu profesora odveli su u Dalmaciju i poubi­j~li ih u groblju pred Splitom! Po Splitu su prodavali crkvenestvari i knjige sa širokoga Briiega. Tako je tragično zaglavilo 28f.l:al'jevaca iz glasovitoga samostana na širokom Brijegu!

- 33-

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

Nije smjelo ostati ni sjeme ni spomen na fratre na SirokornBrijegu! Tu je bilo i 7 klerika 7. i 8. razreda. Jednoga su od njihodveli roditelji kući u obližnje selo, da ga tako spase za svaki

{slučaj. Bio je mlad dječko od 17 godina, izgledao kao djevojči.

ca pa ga i preobukli u ženske haljine. No Srbokomunisti su· tonekako nanjušili pa ga ubili! Taj dječko sigurno nije ni ustaša nipolitičar ni suradnik Nijemaca i Talijana! Tako i drugi.

Taj srpskopravoslavni bizantinizam značajan je i u ovome:jedan srpski časnik ustrijeljao je staroga. fra Marka predsamostanom uz bukvu i stavio mu strojnicu u ruke! "'rađa je po·zvao vojnike, da gledaju, kako su fratri pucali u partizane, u na.rodnooslobodilačku vojsku! Zatim je fotografirao ovaj prizormrtvoga fra Marka sa strojnicom protiv partizana! Takvih slika

(

bilo je više i to su donosili razni partizanski i srpski listovi s ko­mentarom, kako su fratri na širokom Brijegu bili pravi banditi,ustaše, koljači Srba i kolaboracionisti Nijemaca i Talijana! Tre.'balo je dakle egzemplarno likvidirati ove narodne izdajice i ko­ljače u fratarskim mantijama!

Kad su zauzeli Mostar, došli su isti dan pred večer u samo­stan, skupili sve fratre u blagavonicll, tu im porčitali listu, kojiće s njima ići. Izabrali su provincijala dra. fra Leona Petrovića,

gvardijana fra Grgu Vasilja i još petoricu. Povezali su ih i odve­li na most na Neretvi te ih u noći bacili s visokoga mosta u mutnevalove razbješnjele rijeke! Provincijala su ubili tobože zato, štonije zabranio fratrima bježati iz Hercegovine! No glavni je raz­log bio taj, što je fra Leon bio odličan histomik za Bosnu, što jeinače u svojim studijama uspješno pobijao lažnu srpsku tvrdnju,da su bogomili bili Srbi pravoslavci! Htjeli su tim dati Bosni iHercegovim.i srpski karakter.

S njim su bacili u Neretvu i fra Jozu Bencuna, starca od 76godina samo zato, što je prije mjesec dana otišao sa širokogaBrijega u Mostar, da se skloni od bombardiranja i partizanskognavaljivanja na samotsan kroz tri mjeseca! Tako su bacili s nji­ma u Neretvu sedam franjevaca posve nevinih. Isti slučaj dogo­dio se baš u Mostaru i onda, kad su Osmanlije zauzele Hercego­vinu 1482. Tada su spalili franjevačke samostane u Mostaru, Lju­buškome, Konjic).!, a franjevce u Mostaru i Konjicu bacili s mostau Neretvu!

Partizani su zatim bombardirali samostan na Humcu, prem­da nije tada u njem ubilo ni njemačke ni talijanske vojske! Onisu opljačkali dokraja sve samostane i župske kuće i dosada po­ubijali do 70 hercegovačkih franjevaca! Drugi čame u tamnica­ma i na prisHnome radu zajedno sa svojim biskupom dr. Petrom

- 34-

dulom! Mladež su uvrstili u crnogorske proleterske brigade, daih ..uprevaspitaju" na srpsku!

Srbokomunisti su straho.vito mučili ove franjevce, kako toznadu samo oni i đavli. "Narodni heroj" Stevo Gaćeša iz Obrov­ca u Dalmaciji ubio je u Brotnju (niže Mostara) tri franjevcažupnika iz zasjede. Profesora teologije fra Martina Soptu doče­

kao je na cesti, kad se vraćao od bolesnika. Povalio ga je na ce­stu, klekao mu na prsa pa mu je oštrim kamenom smrskao veli­ku i filozofsku glavu na stotinu 'komadića! Taj fra Martin bio je

'enciklopedija znanja i velik filozof, bavio se samo svojim sveće­

ničkim i profesorskim poslom pa su ga Srbokomunisti ipak takostrašno iZIm'cvarili i ubili na cestti 'kao psa! Poslije toga "slavno­ga djela" postao je "nacionalni heroj" Stevo Gaćeša zapovjed­nikom logora u Sarajevu, gdje je opet tukao i mučio hercegovač­

'ke, franjevce i ostale svećenike i Hrvate!,:' Tako je eto poginulo u nekoliko tjedana oko 70 hercegovač­

'kih franjevaca posve nedužnih. To su pravi mučenici, jer su ih'fibili Srbi jedino iz mržnje na 'katolicizam i hrvatstvo! To nampotvrđuje i izjava partizanskoga komesara P. L., k~ju je dao'j~dnomu svome kolegi hercegovačkomufranjevcu. Kazao je: "Miznamo, da ste vi nevini, da niste onakvi, ka'kvim vas prikazuju'naši napadaji u štampi i na radiju. Ali moramo vas likvidirati,Jer ste nam opasni!"

Franjevce je poubijala jedino srpska vojska. Ona je u služ­.bi komunizma samo zato, da se maskira, da se prikrije, da lakše",avara svjets'ku javnost, da svoje zvjerstvo i divljaštvo prebaci'Aa komunizam, da ne odbije od sebe hrvatske izrode i izdajice,'jer i njih ima nešto među tim Titoveima. Dokaz je tu! Druga ar­'mija izdaje brošure za promidžbu. Prva brošura tiskana je ciri­il~om u Beogradu i piše ovo:

~:u: "Pavelić i njegovi ustaše došli su u domovinu na njemačkim

'j talijanskim tenkovima. Tamo su izučili svoj koljački zanat. Kadli došli u domovinu, uz njih su pristali samo propali tipovi, fa­šistič1d špijuni, hercegovački fratri i njihovi učenici" ! l), l). Bratstvo i jedinstvo. Beograd 1945, str. 6. (Izdaje Dru-ga Armija) ..~. Velikosrbi ne mogu nikako oprostiti Hrvatima, što su go­

. dine 1941. razoružali srpsku vojsku. To je uvreda, koja ujeda,·za·srce! Treba snrrtno kazniti sve one, koji su se drznuli to uči­

'niti! Razoružati "nepobedive srpske armije"!T Da opravdaju po'kolj tolikih franjevaca, stalno se služe ve-

"'Hkosrpskim lažima, podvalama i klevetama. Bi~antinci! Odl\tle'neprestani napadaji na bosanske i hercegovačke franjevce uop-

- 35-

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

II

će, a na neke opet posebice. Napadaju ih u štampi i preko radi­ja. Ti nap·adaji traju još i danas nakon dvije godine l Sve to imajasnu nakanu: oni hoće, da u Bosni i Hercego'/ini zatru svakispomen na hrvatstvo i katolicizam r Svi se služe istim metodama.Tako su na pr. ljetos dva vojnička liječnika pripovijedala u jed­noj građanskoj obitelji u Varaždinu, da su hercegovački franjev­ci organizirali i predvodili pokolj Srba! Tu se slučajno desio je­dan hrvatski franjevac pa im je rekao: "Gospodo, vi ste inteli­gentni !judi pa kako možete vjerovati u takve bajke i ludosti?Ta to su upravo nemoguće stvari l Franjevci to nisu mogli učiniti

ni kao ljudi ni kao svećenici. Kad bi to bili učinili, oni bi već sa­mim tim činom bili izopćeni iz katoličke Crkve i ne bi mogli vr­šiti svećeničku službu. Ja poznam mnoge hercegovačke franjev­ce, jer su mnogi učili na zagrebačkom sveučilištu i stanovali unašem samostanu. To su vrlo fini, blagi, pobožni i pravi narodniljudi". Tada će mu jeda nod tih "lekara" : "Živoga mi Boga, jasam svojim rođenim očima gledao hercegovačkt fratre, gde vodeustaše na Srbe l U jednoj ruci nosi krst, u drugoj nož! Treba ihsve streljati i istrebiti ! Isto tako i bosanske fratre. Ako vi hoćete

ostati živi, svucite tu mantiju; nije to više za današnje doba l"Jedan drugi srpski major pričao je li Hrvat"korri Zagorju

pred župnikom uz čašu vina i komad šunke, d·a su ustaše poklaleu Bosni i Hercegovini preko pola miliona Srba l Tada će mu je­dan franjevac, koji se tu desio kod župnika: "To su bapske pri­če l Sama je bosanska vlada izdala ovih dana statistiku, koju sudonijele naše novine. Tu vlada tvrdi službeno, da je u Bosni iHercegovini za cijelo vrijeme rata izginulo od sveukupnog pu­čanstva 350.000, a drugih 200.000 nestalo je u šumi, odvedenona rad u Njemačku ili bilo gdje i u logore. Ako je poginulo polamiliona Srba, onda je poginulo najmanje toliko i Hrvata, jer steih vi Srbi klali isto tako bjesomučno. šta je radio vaš Draža Mi­hajlović s četnicima i Talijanima? To bi značilo, da sada Bosnai Hercegovina nemadu ni polovicu svoga pučanstva. Nitko pa­metan ne će to vjerovati! Ta i mi smo sve pratili, šta se je doga­đalo za vrijeme rata l"

J asno je, da srpska vojska i velikosrpska propaganda ho­će zavarati i strani i domaći svijet, zatim da istrijebe Hrvate uBosni i Herceovini, 'najprije fratre, svećenike i časne sestre, gra­đanstvo i niteligenciju. Ostatak seljaštva neka bude srpska raja,neka im služi, zemlju radi i poreze plaća l Ta će se raja onda Ia­ko prevesti na pravoslavlje, kako je bilo i u 17. stoljeću. To jestari srpski šovinizam, megalomanija. i bizantinizam l

Doista bosanska je vlada odmah izbacila iz službe sve či-

36 -

In(

Mstnj

Cl

d:izkv:Sl

et

novnike, koji su bili postavljeni za vrijeme rata 1941.-1945.!!ifl!sto njih je povratila činovništvo, koje je kraljeva Srbija po­

'šfavljala od 1918.-1941.! Razumije se, samo srpsko činovništvo,

rftM<ar bilo i polupismeno! Hrvatski su činovnici bačeni u tamni­c\,,'·ii>gbre, na ulice bez ikakve mirovine, neka skapaju sa svojOP.ldJ~cOm od glada, zime i svakoga jada! Slušao sam često seljakei~'sfbije, koji su pohađali svoje sinove vojnike u Varaždinu, ka­Kb im pričaju o strašnim pokoljima u Bosni pod partizanskomvti:dotn. Predsjednik bosanske vlade bio je cijelo vrijeme Veliko­smm 1todoljub čolaković, dok nije postao ministrom u Beogra­efU: Jedan srpski vojnik iz čačka pdpovjeda nam ovo:.; . :"Mi Srbijanci i Crnogorci pratili smo hrvatsku 'kolonu za

I\l6star. To su bili mladici, gotovo dječaci. Kad smo stigli blizuMostara u Bijelo Polje, tada je kolona stala. Komandant Crno­gobc dao je naređenje, da poubijamo svoju skupinu mi Srbijan­CI,' a Crnogorci će svoju. Ali tko će ubijati nevinu djecu?! Mla­đi,ći su počeli plakati i govoriti nam: "Ama ljudi Božji, šta smonil komu krivi? Mi zapravo nismo ni bili u vojsci, a kamoli u bor­bi! Mi smo uvršteni u vojsku kao đaci viših razreda tek, u zadnjičas. Kako nas dakle možete ubijati na pravdi Boga? ~U.

Mi snio im tada rekli: "Bježite, djeco, u šumu, a mi ćemo

pucati iznad vas lU Mi smo tako spasili svoju skupinu tih nesret­nih mladića, a 'Crnogorci su svoju poubijali, oko 1.200 mladića lU

Evo baš mi jedan slovenski svećenik pripovijeda u Rimu,rii postoji pismeni dokumenat o 20.000 grobova hrvatskih i slo­venskih vojnika uDolenskoj . '

l' J eda~ Srbin iz Like, sada ~adnik u tvornici u Ptuju, pričao, ',.

nU je neki dan, kad sam bježao iz nesretne domovine preko Ptu-jil;',da su oni poubijali nedaleko od Ptuja 16.000 hrvatskih usta­_šiC: Upro mi je prstom u mjesto, gdje je bio taj pokolj hrvatskevojske.:. 'Jedna partizanka priča po Varaždinu, da' je sama 'ona po­

sf;fijeljala deset tisuća Hrvata u jednom logoru u Slov'eniji! Dru­'H sU partizani čuvali ogradu oko logora, a ona je pucala iz stroj­-tii~e i ubijala =še vojnike! Tako je, veli, osvetila šestoricu svoje

,'l> k b •~rys e r'ace !

, :' Partizani uporno tvrde u Zagrebu i ovdje u Varaždinu, da.~ w.:sif do izbora 1945. poubijali 270.000 Hrvata u samoj Hrvatskoj

,to H-

.! loveniji l Koliko su ih onda poubijali u Bosni, Hercegovini i:Dalfuaciji? l;",:; Prema kazivanju naših ljudi iz raznih krajeva i prema ono­tiPi~!, što smo gledali svojim očim~ ! što s~o slušali svojim u~im~,';šfu' se događa u Zagrebu, Varazdmu, Bjelovaru, Karlovcu l Srl-

,~, - 37-

•

jemu, možemo biti sigurni, da su Srbokomunisti poubijali i po­klali upravo ogroman broj Hrvata. čuo sam u Grazu, u štajer­skoj, da je nadbiskup Stepinac izdao statistiku, prema kojoj jedo konca 1945. poubijano 370.000 Hrvata. Ubijaju ih svaki danevo četiri godine! Svaki mjesec dolaze izbjeglice iz Hrvatske iJugoslavije pa nam pričaju strašne stvari. Dolaze nam i pismaod kuće. Pisma vele, da II mnogim selima nesretne Hercegovinenije ostao živ ni treći muškarac! Ima veliko mnoštvo ljudi, kojisu imali po pet, šest i sedam sinova, a sada imadu jednoga ili ni­jednoga! Tako ubijaju ne samo vojnike i mladiće, nego i starijeljude! Ako ovim podatcima pribrojimo izjavu kralja Petra, daod zadnjih izbora fali u Jugoslaviji 575.000 ljudi, ond.a možemoreći, da su Srbi poklali za vrijeme Titove strahovlade najmanje600.000 Hrvata!

Sve to u ime bratstva, jedinstva i oslobođenja! Sve su toratni zločinci! Samo zato, jer su Hrvati! Sve su to zločinci samozato, što su se usudili razoružati srpsku vojsku 1941.! Sve su tozločinci samo zato, što su razorili Veliku Srbiju kral-ja Petra iosnovali Nezavisnu Državu Hrvatsku!

GORE SRCA!

Gusta pomrčina spustila se nad Hrvatsku. Očaj i smrtnistr·ah zavladao svima i svuda. Plač i lelek ori se Sirom nesretnenaše domovine. Zagreb se ne može više uopće prepoznati! Starise stanovnici povukli u svoje kuće, ukoliko su ostali živi, a nova,pljačkaška, razbojnička i nepoznata lica i banda nase'lila se uZagreb. Život je potpuno zastao. Mrtvilo vlada i u .svim drugimgradovima i selima. Nitko se ne smije sastati s drugima, jer su"Oznaši" svuda i špijuniraju. Bol i tuga razdiru srce i dušu, že­ne i djeca plaču, plaču i jadni roditelji, jer im djece više nema.Plaču i prepune tamnice i logori nad prokletom sudbinom, vapi­ju grobovi poginulih Hrvata, poklanih i palih u junačkoj borbiza slobodu i sreću svoje mile i nezaboravne Hrvatske, svoje dra­ge domovine. Svi oni vapiju: Na osvetu, junačka čeda! Na noge,hrabri sinci kralja Zvonimira! Na obranu div-junaka našega Po­glavnika! Na noge, junački sokolovi, na osvetu, u borbu za slo­bodu i uskrsnuće majke Hrvatske! Tolika krv, toliki junaci, toli­ki svećenici uzidani su u temelje Nezavisne Države Hrvatske i nesmiju ostati uzalud! Mi moramo obnoviti ~voju državu, makarna nas ustali svi vrazi, makar se na nas podigao cijeli svijet! Ju­goslavija, bila ma u kojem obliku i izdanju, jest najveći apsurd,jest najveća ludost, jest najveći zločin i besmisao poslije svega

- 38-

ovogspas.ve E

ti, NJsku,sve

:li:Jsre~Hrv·;id~ca~

~ik:1eas,

:~~tJlimrazlo,

s~je~JSr~svi,

sudaji,sli!

DR. FRA OTON KNEZOVIć

POKOlJ HRVATSKE VOJSKE 1945(DOKUMENTI O ZVJERSTVIMA SRBA NAD HRVATIMA)

CHICAGO, 1960