1

Etički kodeks Društva psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine

(PRIJEDLOG)

Skupština DPFBiH, 26. 01. 2008. godine u Sarajevu

2

SADRŽAJ UVOD ...................................................................................................................................................................... 3 PREAMBULA ......................................................................................................................................................... 3 TEMELJNA NAČELA ............................................................................................................................................ 4

1. Uvažavanje ljudskih prava i dostojanstva osobe .............................................................................................. 4 2. Kompetentnost ................................................................................................................................................. 4 3. Profesionalna i znanstvena odgovornost .......................................................................................................... 4 4. Integritet znanosti i struke ................................................................................................................................ 4

ETIČKI STANDARDI ............................................................................................................................................ 5 1 Opći standardi ................................................................................................................................................... 5

1.1 Primjenjivost Etičkog kodeksa ................................................................................................................... 5 1.2 Profesionalni i znanstveni odnosi ............................................................................................................... 5 1.3 Opis prirode i rezultata psiholoških usluga ................................................................................................ 5 1.4 Kvalitet odnosa s osobama s kojima se dolazi u profesionalni doticaj ...................................................... 5 1.5 Lični problemi i pružanje profesionalnih usluga ........................................................................................ 5 1.6 Zloupotreba utjecaja i rada psihologa ........................................................................................................ 5 1.7 Višeznačni odnosi ...................................................................................................................................... 6 1.8 Naplaćivanje psiholoških usluga ................................................................................................................ 6 1.9 Dokumentacija profesionalnog i znanstvenog rada.................................................................................... 6

2. Mjerenje i evaluacija ........................................................................................................................................ 6 2.1 Evaluacija i dijagnosticiranje u profesionalnom kontekstu ........................................................................ 6 2.2 Kompetentnost i korištenje mjernih postupaka .......................................................................................... 7 2.3 Interpretiranje rezultata mjerenja ............................................................................................................... 7 2.4 Korištenje neodgovarajućih, zastarjelih i pretjerano korištenih mjernih postupaka ................................... 7 2.5 Pružanje usluga testiranja ........................................................................................................................... 7 2.6 Osiguravanje sigurnosti testova ................................................................................................................. 7

3. Zaštita tajne i privatnosti .................................................................................................................................. 7 3.1 Saglasnost za prikupljanje podataka .......................................................................................................... 7 3.2 Čuvanje tajnosti podataka .......................................................................................................................... 8

4. Istraživanja i znanstveni rad ............................................................................................................................. 8 4.1 Planiranje istraživanja ................................................................................................................................ 8 4.2 Dozvole institucija ..................................................................................................................................... 8 4.3 Znanstvena odgovornost ............................................................................................................................ 8 4.4 Saglasnost ispitanika .................................................................................................................................. 9 4.5 Informisanje ispitanika o istraživanju ........................................................................................................ 9 4.6 Korištenje životinja u istraživanjima ......................................................................................................... 9 4.7 Izvještavanje o istraživanju ...................................................................................................................... 10 4.8 Recenzije .................................................................................................................................................. 10

5. Obrazovanje psihologa ................................................................................................................................... 10 5.1 Obrazovanje i profesionalno usavršavanje psihologa .............................................................................. 10 5.2 Pružanje informacija i objektivnost pri podučavanju ............................................................................... 11 5.3 Ograničenja podučavanja ......................................................................................................................... 11 5.4 Oglašavanje neakademskih programa ...................................................................................................... 11

6. Oglašavanje i nastupi u javnosti ..................................................................................................................... 11 6.1 Definicija javnih nastupa ......................................................................................................................... 11 6.2 Odgovornost za javne nastupe ................................................................................................................. 11 6.3 Nastupi u javnim glasilima ...................................................................................................................... 12

7. Savjetovanje i terapija .................................................................................................................................... 12 7.1 Strukturiranje terapijskog odnosa ............................................................................................................ 12 7.2 Obiteljski i bračni tretmani ...................................................................................................................... 12 7.3 Pružanje usluga osobama koje su već drugdje u tretmanu ....................................................................... 12 7.4 Seksualna prisnost s klijentima ................................................................................................................ 12 7.5 Prekidanje pružanja terapijskih usluga ..................................................................................................... 12

8. Rješavanje etičkih pitanja u DPFBiH ............................................................................................................ 13 8.1 Razjašnjavanje etičkih pitanja .................................................................................................................. 13 8.2 Neformalno rješavanje etičkih problema ................................................................................................. 13 8.3 Prijava kršenja Etičkog kodeksa .............................................................................................................. 13 8.4 Saradnja sa Odborom za etička pitanja .................................................................................................... 13

9. Završne odredbe ............................................................................................................................................. 13 9.1 Poznavanje Etičkog kodeksa .................................................................................................................... 13 9.2 Podrška DPFBiH ...................................................................................................................................... 13 9.3 Stupanje na snagu Etičkog kodeksa ......................................................................................................... 13

3

UVOD Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine prihvaća ovaj Etički kodeks kao model strukovnog

ponašanja koji usmjerava psihologe ka ostvarenju najviših humanih ideala psihologije.

Etički se kodeks sastoji od Preambule, Temeljnih načela i od specifičnih Etičkih standarda. Ovi su standardi

pisani dovoljno općenito da se mogu primjenjivati u različitim situacijama i za različite profesionalne uloge.

Ovdje postavljeni standardi nisu ni u kojem slučaju konačni i ovaj je Kodeks podložan promjenama u skladu

s potrebama promjenjivih društvenih uvjeta.

Članstvo u Društvu psihologa Federacije Bosne i Hercegovine (DPFBiH) obavezuje članove da neprekidno

razvijaju vlastitu svijest o etičkim pitanjima, te da se pridržavaju ovog Kodeksa. S Kodeksom moraju biti

upoznati studenti psihologije, kao i svi psiholozi koji djeluju na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine.

Oni moraju znati, bez obzira jesu li članovi DPFBiH ili nisu, da se ovaj Kodeks odnosi i na njih, jer je to u

interesu zaštite struke. Nepoznavanje ili nerazumijevanje etičkih standarda ne opravdava neetično

ponašanje.

Ovaj je Kodeks podložan stalnim provjerama i eventualnim preinakama. Odbor za etička pitanja DPFBiH će

periodično (barem svake druge godine) razmatrati potrebe izmjena ovog Kodeksa.

PREAMBULA Etički kodeks pruža zajednički sistem vrijednosti koje psiholozi uvažavaju u svom naučnom i stručnom

radu. On se postavlja i kao dominantni model profesionalnog ponašanja psihologa.

U svom području interesa i djelovanja psiholozi prihvaćaju objašnjenja o psihičkom funkcioniranju koja su

temeljena na valjanim i provjerljivim znanstvenim spoznajama. Tako stečene i usvojene spoznaje oni

primjenjuju u različitim profesionalnim situacijama i ulogama. Psiholozi mogu djelovati kao znanstvenici-

istraživači, nastavnici, odgajatelji, dijagnostičari, terapeuti, supervizori, savjetodavci, sudski eksperti i sl.

Zajednički im je cilj širiti valjane spoznaje o čovjeku i njegovom ponašanju i primjenjivati ih s ciljem

poboljšanja kvalitete života pojedinca i ljudske zajednice.

Psiholozi uvažavaju i ističu temeljno značenje slobode istraživanja i izražavanja u znanosti, podučavanju i

publiciranju. Ovu slobodu shvaćaju kao temelj znanosti i svekolikog ljudskog napretka.

Psiholozi nastoje zajednici u kojoj djeluju pomagati pri upoznavanju i razumijevanju pojava koje se tiču

ljudskog doživljavanja i ponašanja. Pri tome ističu i podupiru slobodu izbora vlastitog ponašanja svakog

pojedinca, ukoliko to ponašanje ne šteti drugima.

Lična odgovornost i zadaća svakog psihologa je ostvarenje najviših etičkih standarda vlastitog ponašanja.

Dužnost mu je poticati etično ponašanje kod svojih učenika, studenata, suradnika i kolega. Njegova je

dužnost, nadalje, savjetovati se s kolegama ukoliko ima etičkih dvojbi. Svaki psiholog, međutim, u svom

djelovanju nastupa kao nezavisna osoba, te dopunjava i oplemenjuje pravila data ovim Kodeksom ličnim

sistemom vrijednosti, vlastite kulture i životnog iskustva.

Članovi Društva psihologa Federacije Bosne i Hercegovine svjesni su i širih problema s kojima se suočava

čovječanstvo. Svjesni su duboke ekološke krize, zabrinjavajućeg pogoršanja uslova za život u biosferi te

drugih nepovoljnih trendova razvoja na našoj planeti. Polazeći od toga spremni su preuzeti dio odgovornosti

koju dijele sve znanosti i humanističke discipline u ostvarivanju projekata održivog razvoja i očuvanja

prirode i života na Zemlji

4

TEMELJNA NAČELA

1. Uvažavanje ljudskih prava i dostojanstva osobe

U svom radu i profesionalnom djelovanju psiholozi iskazuju bespogovorno poštovanje temeljnih ljudskih

prava, dostojanstva i vrijednosti svih ljudi. Razvoj tih vrijednosti nastoje poticati kod svakog pojedinca s

kojim dolaze u profesionalni doticaj. Uvažavaju pravo pojedinca na privatnost i tajne, kao i njegovo pravo

na samoodređenje. Psiholozi su svjesni postojanja individualnih i kulturalnih razlika među ljudima s

obzirom na dob, spol, rasu, nacionalnost, etničko porijeklo, religijsku pripadnost, seksualnu orijentaciju,

tjelesne osobine, jezik i socioekonomski status. Postojeće razlike prihvaćaju na otvoren i tolerantan način.

Psiholozi nastoje u svojem radu otkloniti sve oblike diskriminacije, te odlučno odbijaju sudjelovati u bilo

kakvom obliku nepoštenih i neetičnih diskriminatorskih odnosa.

2. Kompetentnost

Psiholozi nastoje ostvariti i zadržati visoku razinu kompetentnosti u svom radu. Svjesni su granica svojih

znanja i vlastite stručnosti. Pružaju samo one usluge i služe se samo onim tehnikama za koje su kvalificirani

obrazovanjem ili iskustvom. U onim područjima djelatnosti u kojima nisu utvrđeni pouzdani strukovni

standardi, poduzimaju nužne mjere opreza s ciljem zaštite osoba s kojima dolaze u profesionalni doticaj.

Svjesni su važnosti znanstvenih i profesionalnih dometa u području kojim se bave. Svjesni su dinamike

razvoja psihologije kao znanosti i primijenjene discipline, te se trude pratiti ovu dinamiku i stalno stjecati i

razvijati nove spoznaje i vještine.

3. Profesionalna i znanstvena odgovornost

Psiholozi moraju biti svjesni profesionalne i znanstvene odgovornosti prema osobama s kojima dolaze u

profesionalni doticaj, prema zajednici i društvu u kojemu žive i rade. Moralni standardi i ponašanje moraju

biti takvi da potiču izgradnju pozitivnog stava javnosti prema psihologiji i prema psiholozima. Dužni su

poticati profesionalnu i znanstvenu etiku svojih kolega. Kada je to potrebno savjetuju se s kolegama s ciljem

sprečavanja ili izbjegavanja neetičnog ponašanja.

4. Integritet znanosti i struke

Psiholozi teže promicanju integriteta psihološke znanosti, obrazovanja psihologa i psihološke prakse. U

ovim su nastojanjima otvoreni, pošteni i uvažavaju druge. Realni su i krajnje iskreni u opisivanju rezultata

istraživanja, podučavanja, pruženih usluga i sl. Izbjegavaju ponašanja koja mogu na bilo koji način nanijeti

štetu slici psihologa ili psihologije kao struke. Ulogu psihologa u društvu objašnjavaju svim zainteresiranim

strankama, te nastoje djelovati u skladu s tom pozitivnom ulogom.

5

ETIČKI STANDARDI

1 Opći standardi

1.1 Primjenjivost Etičkog kodeksa

Ovaj se Etički kodeks odnosi samo na profesionalne aktivnosti psihologa. Ostale aktivnosti koje se ni u

kojem elementu ne poklapaju s profesionalnom ulogom su posve privatne i na njih se ovaj Kodeks ne

odnosi.

1.2 Profesionalni i znanstveni odnosi

Psiholozi pružaju usluge dijagnosticiranja, terapijskog rada, istraživanja, supervizija, savjetovanja i ostalih

psiholoških usluga isključivo u kontekstu profesionalnih i znanstvenih odnosa ili uloga.

1.3 Opis prirode i rezultata psiholoških usluga

Pri pružanju profesionalnih usluga pojedincima, skupinama ili organizacijama, psiholozi su dužni koristiti

jezik i termine koji su posve razumljivi primateljima usluga. Dužni su unaprijed pružiti podatke o prirodi

svojih usluga, dati odgovarajuće podatke nakon pruženih usluga, te obrazložiti eventualne rezultate i istaći

zaključke.

Ukoliko je psiholog zakonima ili nekim drugim organizacijskim propisima spriječen u davanju gore

navedenih podataka određenim pojedincima ili skupinama, on im to unaprijed daje do znanja.

1.4 Kvalitet odnosa s osobama s kojima se dolazi u profesionalni doticaj

Psiholog se svjesno ne ponaša na načine koji bi mogli ugrožavati osobe s kojima dolazi u doticaj. Psiholog

ih ni u kojem slučaju neće podcjenjivati ili ponižavati, te nastoji svesti na najmanju moguću mjeru traume

tamo gdje se one mogu predvidjeti ili kada su neizbježne.

1.5 Lični problemi i pružanje profesionalnih usluga

Psiholozi su svjesni da lični problemi i vlastiti sukobi mogu utjecati na profesionalnu učinkovitost. U skladu

s tim dužni su izbjegavati poduzimanje bilo kakvih aktivnosti koje bi mogle negativno utjecati na učenike,

studente, učesnike u istraživanjima, klijente, kolege ili druge osobe s kojima dolaze u doticaj.

Psiholozi bi morali biti svjesni vlastitih problema, te su dužni odmah potražiti pomoć s ciljem sprečavanja

eventualnih problema u vlastitom profesionalnom radu.

Kada psiholog procijeni da uslijed ličnih problema nije u mogućnosti obavljati svoju stručnu djelatnost, on

ju je dužan privremeno ograničiti, ili je za neko vrijeme, odnosno zauvijek prestati obavljati.

1.6 Zloupotreba utjecaja i rada psihologa

Psiholozi su svjesni da njihov znanstveni i profesionalni stav i procjena mogu utjecati na život drugih ljudi,

te stoga moraju biti krajnje oprezni da se njihova uloga ne bi na bilo koji način zloupotrijebila.

Psiholozi ne učestvuju u stručnim aktivnostima kada se može pretpostaviti da bi se njihove vještine ili

dobiveni podaci mogli krivo koristiti, osim ako za to ne postoje predviđeni korektivni mehanizmi.

Psiholozi ne učestvuju u aktivnostima koje su usmjerene manipulaciji pojedinaca, skupina ili javnog

mnijenja, a u službi su promocije nečije socijalne moći.

6

Ako psiholog uoči zloupotrebu ili krivu interpretaciju rezultata vlastitog rada, dužan je poduzeti

odgovarajuće korake da ispravi ili na najmanju moguću mjeru svede ovakve zloupotrebe ili krive

interpretacije.

1.7 Višeznačni odnosi

U mnogim zajednicama i situacijama psiholog ne može izbjeći neprofesionalne kontakte s osobama s kojima

je inače u profesionalnom odnosu (klijenti, studenti, učenici, ispitanici). Psiholog stoga mora uvijek biti

dovoljno osjetljiv i oprezan da ovi neformalni kontakti nemaju moguće negativne posljedice na te osobe.

Psiholog izbjegava ovakve odnose ako pretpostavlja da oni mogu utjecati na njegovu objektivnost ili da

mogu interferirati s učinkovitosti njegove profesionalne uloge.

U skladu s tim, psiholog izbjegava preuzimanje profesionalnih obaveza u situacijama kada već postojeći

odnosi predstavljaju rizik, tj. mogu se negativno odraziti na dotičnu osobu.

Kada psiholog uoči da se zbog prethodno nepredvidivih razloga, stvaraju potencijalno neprihvatljivi

višeznačni odnosi, on ih nastoji razriješiti u najboljem interesu uključene osobe i s najvećim slaganjem s

Etičkim kodeksom.

1.8 Naplaćivanje psiholoških usluga

Temeljni preduvjet za naplaćivanje usluga jest zakonski registrirana djelatnost. Psiholozi naplaćuju svoje

usluge na način i u skladu s odgovarajućim zakonima. DPFBiH ne određuje iznose naknada koje psiholozi

potražuju za svoje usluge.

Iznos naknade za vlastite usluge psiholog dogovara s primateljem usluga na početku profesionalnog odnosa

- po mogućnosti što ranije.

Psiholog se ne ponaša na način da nastoji što bolje naplatiti svoje usluge. Ne iskorištava primatelja usluga

pretjeranim naplatama. Istinito obrazlaže iznose koje naplaćuje.

Psiholog je osjetljiv na moguća financijska ograničenja primatelja usluga i tome se prilagođava na početku

profesionalnog odnosa.

U svojim izvješćima primateljima usluga, izvorima financiranja istraživačkih projekata i sl., psiholozi

ispravno i precizno navode prirodu i sadržaj usluga ili istraživanja, iznose naknada (cijenu), te tamo gdje je

to potrebno navode i nalaze, tj. rezultate svoga rada.

1.9 Dokumentacija profesionalnog i znanstvenog rada

Psiholozi uredno i u skladu s propisima pohranjuju dokumentaciju o vlastitom profesionalnom ili

znanstvenom radu s ciljem olakšavanja kasnijeg rada sebi ili drugim kolegama, s ciljem olakšanja uvida u

rezultate rada, te zadovoljavanja institucijskih ili zakonskih propisa. Psiholozi su odgovorni organizirati i

pohranjivati dokumentaciju na način koji bi zadovoljavao stroge stručne inspekcijske zahtjeve.

2. Mjerenje i evaluacija

2.1 Evaluacija i dijagnosticiranje u profesionalnom kontekstu

Psihologijska mjerenja, stručne preporuke, izvještaji, kao i psihološka evaluacija i dijagnostika moraju biti

temeljena na valjanim postupcima i tehnikama koje daju potrebne i dovoljne podatke za interpretaciju, te su

u skladu s namjenom za koju se koriste.

7

2.2 Kompetentnost i korištenje mjernih postupaka

Psiholozi koji razvijaju, primjenjuju, boduju, interpretiraju ili koriste psihologijske mjerne postupke, čine to

na način koji je u skladu s namjenom i potrebama istraživanja ili pružanja usluga.

Moraju biti upoznati s mjernim karakteristikama korištenih postupaka, kao i s tehnikama primjene.

Psiholozi su svjesni ograničenja i nepreciznosti koje su sadržane u dijagnozama, prosudbama ili

predviđanjima koja se odnose na individualna i grupna mjerenja. Osjetljivi su na pogrešno korištenje

psihologijskih mjernih postupaka i krivo interpretiranje rezultata mjerenja, te su stoga dužni poduzimati

odgovarajuće mjere da spriječe takvo postupanje.

Psiholozi ne daju na uvid rezultate psihologijskih mjerenja osobama koje nisu kvalificirane za korištenje

takvih informacije, osim, kada je to potrebno, sudionicima istraživanja ili klijentima kojima pak sami

interpretiraju ostvarene rezultate.

2.3 Interpretiranje rezultata mjerenja

Pri interpretaciji rezultata mjerenja psiholozi uzimaju u obzir sve osobine korištenog postupka, kao i

obilježja pojedinca čiji se rezultati tumače. Time se nastoji povećati preciznost i kontrola mogućnosti krive

interpretacije ostvarenih rezultata. Psiholozi su dužni jasno istaći značajnije faktore koji utječu na njihovu

suzdržanost pri interpretaciji.

2.4 Korištenje neodgovarajućih, zastarjelih i pretjerano korištenih mjernih postupaka

Psiholozi ne donose stručne procjene i odluke na temelju zastarjelih i pretjerano korištenih mjernih

instrumenata, onih testova za koje nisu poznate mjerne karakteristike, te testova koji nisu standardizirani i

normirani na adekvatnim populacijama.

2.5 Pružanje usluga testiranja

Psiholozi koji pružaju usluge psihologijskih mjerenja drugim strukama, dužni su precizno opisati namjenu,

valjanost, pouzdanost, norme i postupke mjerenja.

Psiholozi moraju biti upoznati sa svrhom za koju će se rezultati njihovih mjerenja koristiti, te u skladu s time

i prilagođavati svoje postupanje i interpretiranje rezultata.

Psiholozi su odgovorni za odgovarajuću primjenu, interpretaciju i korištenje mjernih postupaka. Nastoje

spriječiti korištenje psihologijskih mjernih postupaka od strane nekvalificiranih osoba.

2.6 Osiguravanje sigurnosti testova

Psiholozi su obavezni čuvati integritet i sigurnost testova i drugih psihologijskih mjernih postupaka

pohranjivanjem na načine koji će onemogućiti kršenje načela o korištenju testova data ovim Kodeksom.

3. Zaštita tajne i privatnosti

3.1 Saglasnost za prikupljanje podataka

Pri preuzimanju poslova psiholozi nastoje s pojedincima ili organizacijama s kojima stupaju u profesionalni

odnos, razmotriti prirodu podataka koje će prikupiti, kao i moguće korištenje, zloupotrebu i zaštitu tih

podataka. Za svako prikupljanje podataka mora se dobiti saglasnost uključenih osoba.

8

3.2 Čuvanje tajnosti podataka

Primarni je zadatak psihologa da u svojim profesionalnim odnosima poštuje prava osoba na vlastite tajne i

intimu, te je stoga dužan poduzimati nužne mjere opreza da ovaj aspekt odnosa ni sa čim ne bude

povrijeđen. U pismenim ili usmenim izvještajimaima, konsultacijama i slično, saopštavaju se samo nužni

podaci zbog kojih je profesionalni odnos i uspostavljen.

Povjerljive podatke o sudionicima vlastitih istraživanja, o svojim savjetodavnim ili kliničkim odnosima,

podatke o klijentima, organizacijama, učenicima ili studentima psiholog može davati samo i isključivo uz

pristanak uključenih osoba.

4. Istraživanja i znanstveni rad

4.1 Planiranje istraživanja

Psiholozi planiraju, provode i izvještavaju o vlastitim istraživanjima u skladu s poznatim standardima

znanstvene kompetentnosti i etike istraživanja.

Psiholozi planiraju svoja istraživanja tako da se na najmanju mjeru svedu mogućnosti krivih interpretacija

rezultata.

Pri planiranju istraživanja psiholozi uvažavaju etičku prihvatljivost tih istraživanja u skladu s ovim

Kodeksom. Ako je neki problem etički nejasan, psiholog o njemu raspravlja s Odborom za etička pitanja

DPFBiH.

Psiholog poduzima odgovarajuće mjere kojima štiti prava i dobrobit sudionika, drugih osoba na koje bi

istraživanje moglo utjecati, kao i dobrobit životinja ako se ove koriste kao sudionici u istraživanju.

4.2 Dozvole institucija

Prije svakog istraživanja psiholozi trebaju tražiti i posjedovati pismeno odobrenje od nadležnih institucija ili

organizacija. Pružaju tačne informacije o namjeni i planiranom toku istraživanja. Provode istraživanja u

skladu s dogovorenim postupkom.

4.3 Znanstvena odgovornost

Psiholozi provode istraživanja kompetentno vodeći brigu o dostojanstvu i dobrobiti sudionika.

Psiholozi su odgovorni za etičke aspekte vlastitih istraživanja ili istraživanja koja se provode pod njihovim

mentorstvom ili supervizijom.

Istraživačima i njihovim asistentima dozvoljeno je izvoditi samo one zadatke za koje su kvalificirani ili

posebno uvježbani.

U slučaju istraživanja specijalnih populacija, psiholozi su dužni savjetovati se sa stručnjacima za te

populacije ispitanika.

Prije samog istraživanja psiholozi su dužni jednostavnim i razumljivim formulacijama objasniti sudionicima

prirodu istraživanja i uzajamnih odgovornosti, osim u slučaju opažanja u prirodnim uvjetima i sličnim

istraživanjima.

9

4.4 Saglasnost ispitanika

Potencijalnim se sudionicima mora ponuditi pravo da sami odluče žele li sudjelovati u ispitivanju ili ne,

nakon što ih se upozna s njihovim obavezama, ograničenjima, potencijalnim posljedicama i rizicima

istraživanja. Psiholozi su dužni iskreno odgovarati na sva pitanja koja u svezi s planiranim istraživanjem

postavljaju potencijalni sudionici.

Za osobe koje nisu u stanju preuzeti odgovornost za sudjelovanje u istraživanju nužno je (1) pružiti im

odgovarajuće objašnjenje, (2) dobiti odgovarajuće pristajanje, i (3) obezbjediti odobrenje od zakonski

nadležne osobe ili institucije.

4.5 Informisanje ispitanika o istraživanju

Psiholozi ne smiju krivo informisati ispitanike o prirodi i sadržaju istraživanja. Od ovoga se pravila može

odstupiti isključivo u slučajevima kad ne postoje drugi načini i metode da se dođe do znanstvenih spoznaja

koje imaju iznimnu vrijednost.

Psiholozi ne smiju krivo informisati ispitanike o eventualnim neugodnim aspektima sudjelovanja u

istraživanju, a koja bi mogla utjecati na njihovu odluku da sudjeluju (npr. negativna emocionalna stanja koja

mogu rezultirati iz sudjelovanja u istraživanju, fizički rizici, bol ili slično).

Ukoliko postoje opravdani razlozi za nepružanja relevantnih informacija unaprijed, ovi moraju sudionicima

biti objašnjeni što ranije, po mogućnosti neposredno nakon provedenog postupka, a svakako prije završetka

cjelokupnog istraživanja.

Tokom istraživanja psiholozi komuniciraju sa sudionicima isključivo u skladu s ograničenjima nacrta

istraživanja i s ulogom savjesnog znanstvenika.

Nakon istraživanja psiholozi su dužni pružiti mogućnost sudionicima da dobiju odgovarajuće informacije o

prirodi, rezultatima i zaključcima istraživanja. Psiholozi nastoje otkloniti sve nejasnoće, nedoumice ili

sumnje koje možda postoje kod ispitanika.

Ukoliko valjani znanstveni ili humani razlozi mogu opravdati uskraćivanje pružanja informacija, psiholozi

poduzimaju odgovarajuće mjere da na najmanju moguću mjeru svedu eventualne rizike za sudionike.

Nakon istraživanja psiholozi su dužni na odgovarajući način nagraditi trud koji su sudionici uložili tokom

istraživanja.

4.6 Korištenje životinja u istraživanjima

Životinje se u istraživanjima tretiraju krajnje humano, jer su nezaštićena bića koja ne mogu preuzeti

odgovornost za ono što im se tokom eksperimentiranja događa.

Psiholozi koji eksperimentiraju sa životinjama odgovorni su za njihov tretman tokom držanja u vlastitom

laboratoriju, te su dužni voditi brigu i nadgledati njihove životne uslove. Dužni su preduzimati sve moguće

mjere za uklanjanje neugodnih životnih uslova, infekcija, bolesti i boli.

Eksperimentalni postupci koji kod životinja izazivaju bol, stres ili deprivaciju bilo koje vrste, koriste se

isključivo onda kad ne postoje drugi načini i metode da se dođe do znanstvenih spoznaja koje imaju iznimnu

vrijednost. Pri tome valja imati na umu da neke životinjske vrste manje pate od drugih, stoga treba poznavati

ova obilježja pojedinih vrsta, te birati pripadnike vrste koja je otpornija na bol i neugodan tretman.

10

U laboratorijskim se istraživanjima koristi što je moguće manji broj eksperimentalnih životinja. Broj

životinja se može značajno reducirati kvalitetnim eksperimentalnim nacrtom i odgovarajućim statističkim

postupcima.

Kada je iz humanih razloga nužno terminalno spriječiti bol i patnje životinja, to se čini brzo i u skladu s

provjerenim postupcima. Potrebno je poznavati odgovarajuće metode eutanazije za različite vrste.

4.7 Izvještavanje o istraživanju

Psiholozi tačno i precizno izvještavaju o rezultatima svojih istraživanja. Falsificiranje znanstvenih podataka

negira temeljna etička načela i smisao znanosti.

Psiholozi ne prikazuju tuđe ideje i podatke kao svoje. Plagiranje je ekstremni oblik neetičnog odnosa prema

tuđem radu.

Ako psiholog naknadno utvrdi značajnu pogrešku u vlastitim, već publiciranim rezultatima, poduzima

potrebne korake da ovu pogrešku objavi i ukloni.

Psiholozi se javljaju kao autori u znanstvenim publikacijama samo u vlastitim radovima ili kao koautori u

onima u kojima su dali svoj značajan doprinos. Autorstvo odražava relativan znanstveni doprinos, a ne

postojeći znanstveni, stručni ili socijalni položaj. Manji se doprinos realizaciji istraživanja obznanjuje u

skladu s pravilima publikacije u kojoj se rad objavljuje (npr. u fusnoti ili uvodnim napomenama).

Student se javlja kao prvi autor u zajedničkom radu ukoliko je ovaj uglavnom utemeljen na njegovoj

magistarskoj tezi ili doktorskoj dizertaciji.

Psiholozi ne objavljuju kao originalne one podatke koje su već objavili negdje drugdje. To ne znači da se

radovi ne mogu ponovno objaviti na drugom mjestu, ali onda moraju sadržavati odgovarajuću napomenu u

kojoj je navedena izvorna publikacija.

Nakon objavljivanja rezultata istraživanja psiholozi su dužni omogućiti zainteresiranim znanstvenicima uvid

u pohranjene podatke. Na taj se način može izvršiti reanaliza i verifikacija izvedenih zaključaka. Pri tome je

nužno zaštititi tajnost podataka o sudionicima i vlastita autorska prava.

Preporučuje se petogodišnje pohranjivanje originalnih protokola i trajno pohranjivanje kompjutorske baze

podataka publiciranih radova.

4.8 Recenzije

Psiholozi koji dobivaju na recenziju istraživačke radove, prijedloge projekata, kandidature za stipendije,

radna mjesta i slično, ponašaju se tako da zaštitite tajnost podataka i autorska prava osoba čije materijale

recenziraju.

Psiholog je dužan analizirati i napisati recenziju u skladu sa znanstvenim kriterijima i dostignućima

psihologije.

5. Obrazovanje psihologa

5.1 Obrazovanje i profesionalno usavršavanje psihologa

Psiholozi koji su nadležni i odgovorni za obrazovanje i profesionalni razvoj drugih psihologa teže

kompetentnom planiranju obrazovnih programa. Ovi programi moraju omogućavati stjecanje potrebnih

11

znanja, vještina i iskustava koja udovoljavaju zahtjevima za stjecanje odgovarajućih diploma, potvrda,

licenci ili drugih ciljeva kojima je program namijenjen.

5.2 Pružanje informacija i objektivnost pri podučavanju

Kad su uključeni kao nastavnici u obrazovni proces ili u bilo koju vrstu treninga, psiholozi pružaju točne

informacije temeljene na znanstvenim spoznajama, te prikazuju činjenice i obrazlažu pojave s najvišim

stepenom objektivnosti.

Kad su uključeni kao nastavnici u obrazovanje ili kao voditelji bilo koje vrste treninga, psiholozi su svjesni

moći koju imaju nad učenicima (studentima, polaznicima, superviziranima), te izbjegavaju ponašanja kojima

će zloupotrebiti svoj položaj, ponižavati ili na bilo koji način ugrožavati integritet i samopoštovanje učenika.

5.3 Ograničenja podučavanja

Psiholozi ne podučavaju korištenju specijaliziranih tehnika ili postupaka (poput hipnoze, biofidbeka,

projektivnih tehnika i sl.), one osobe koje nemaju temeljno obrazovanje, specijalizaciju, radno iskustvo ili

neki drugi dokaz stručnosti.

5.4 Oglašavanje neakademskih programa

Psiholozi odgovorni za oglašavanje, izdavanje pisanih materijala, brošura, plakata i sl. za obrazovne

programe koji ne rezultiraju stručnim profesionalnim kvalifikacijama (npr. različita predavanja, seminari),

moraju opisivati populaciju kojoj je program namijenjen, ciljeve obrazovnog programa, predavače, kao i

cijenu programa.

6. Oglašavanje i nastupi u javnosti

6.1 Definicija javnih nastupa

Psiholozi vrše svoje profesionalne uloge i javnim nastupima. Javnim se nastupima smatraju svi oblici

plaćenih i neplaćenih oglašavanja usluga, izdavanje pisanih, audio ili video materijala, publiciranje u

stručnim i inim časopisima, intervjui i komentari dati javnim glasilima, davanje stručnih mišljenja u sudskim

postupcima, predavanja i recenzije.

6.2 Odgovornost za javne nastupe

Psiholozi preuzimaju potpunu osobnu odgovornost za vlastite javne nastupe. Ovi moraju biti u skladu s

Etičkim kodeksom.

U javnim nastupima psiholozi ne smiju davati netočne podatke koji bi mogli zavesti primatelja informacija.

Psiholozi su prije svega dužni davati točne podatke (1) o vlastitom obrazovanju, iskustvu i kompetentnosti,

(2) akademskom stepenu, (3) publikacijama i rezultatima istraživanja, (4) o svom profesionalnom statusu i

zaposlenju, (5) o uslugama koje pružaju i o znanstveno ili klinički potvrđenim rezultatima pružanja tih

usluga, (6) o cijenama pružanja usluga.

12

6.3 Nastupi u javnim glasilima

Kada nastupaju ili kada komentiraju neke pojave putem javnih glasila, pisanih članaka, radio ili televizijskih

programa, javnih predavanja i slično, psiholozi nastoje njihovi nastupi po mogućnosti budu utemeljeni na

odgovarajućoj psihologijskoj literaturi i praksi, te da iznesene tvrdnje i sveukupno ponašanje bude u skladu s

ovim Etičkim kodeksom.

7. Savjetovanje i terapija

7.1 Strukturiranje terapijskog odnosa

Na početku terapijskog odnosa psiholog obrazlaže i dogovara s klijentima tijek tretmana, eventualno

naplaćivanje i povjerljivost podataka.

Psiholozi nastoje otvoreno odgovarati na sva pitanja klijenata kako bi se izbjegli bilo kakvi nesporazume

oko tretmana.

Kad je terapeut još uvijek student - specijalizant, klijenta treba upoznati i s tom činjenicom. Također ga

treba upoznati i sa supervizorom terapijskog procesa.

7.2 Obiteljski i bračni tretmani

Kad psiholog pruža usluge većem broju osoba koje su u međusobnom odnosu (npr. muž i žena, roditelji i

djeca), psiholog nastoji pojasniti: (1) ko je klijent u tretmanu, i (2) svoj odnos sa svakom osobom. Ovo

pojašnjenje uključuje ulogu psihologa, kao i korištenje dobivenih podataka.

U slučaju da je izložen sukobljenim ulogama (npr. da kao bračni savjetnik muža ili žene bude pozvan na

svjedočenje u postupku razvoda braka), psiholog nastoji pojasniti svoj položaj, prilagoditi se tim ulogama,

ili se iz njih povući na prikladan način.

7.3 Pružanje usluga osobama koje su već drugdje u tretmanu

Pri odlučivanju o pružanju terapijskih usluga osobama koje su već u tretmanu negdje drugdje, psiholog

pažljivo razmatra sadržaj tretmana i potencijalnu dobrobit klijenta. Ove sadržaje raspravlja sa samim

klijentom ili drugom osobom koja ga zastupa, kako bi se smanjio rizik zbunjivanja i nesporazuma. U slučaju

potrebe, psiholog se savjetuje sa stručnjacima koji su također uključeni u terapijski proces.

7.4 Seksualna prisnost s klijentima

Psiholog se ne smije upuštati u seksualne prisnosti sa svojim klijentima.

Psiholog ne prihvaća kao klijente u terapiju osobe s kojima je bio seksualno prisan.

7.5 Prekidanje pružanja terapijskih usluga

U slučajevima kada se terapijske usluge moraju prekinuti zbog razloga poput bolesti i nedostupnosti

psihologa, ili pak zbog preseljenja ili financijskih poteškoća klijenta, psiholog nastoji planirati i organizirati

dalju brigu za klijenta.

13

8. Rješavanje etičkih pitanja u DPFBiH

8.1 Razjašnjavanje etičkih pitanja

Kada psiholog nije siguran da li je određena situacija ili neka planirana akcija u skladu s Etičkim kodeksom

dužan je savjetovati se s drugim psihologom koji je upoznat s etičkim pitanjima i problemima ili sa

Odborom za etička pitanja DPFBiH.

8.2 Neformalno rješavanje etičkih problema

Psiholog koji uočava da njegov kolega krši etičke principe profesionalnog ponašanja, dužan ga je na to

upozoriti i na neformalan način pokušati pomoći u razrješenju problema.

8.3 Prijava kršenja Etičkog kodeksa

Ukoliko se očito kršenje Etičkog kodeksa nikako ne može razriješiti na kolegijalan i neformalan način,

psiholog je dužan izvijestiti Odbor za etička pitanja DPFBiH koji preduzima potrebne mjere.

Psiholozi se ne bave prijavama koje imaju za cilj nekoga povrijediti ili poniziti, a ne zaštititi javnost i struku.

8.4 Saradnja sa Odborom za etička pitanja

Svi psiholozi sarađuju s Odborom za etička pitanja DPFBiH u kontroli i promociji etičkih pitanja. Odbijanje

suradnje je samo po sebi kršenje Etičkog kodeksa.

9. Završne odredbe

9.1 Poznavanje Etičkog kodeksa

Psiholozi su dužni upoznati se s ovim Etičkim kodeksom, ostalim primjenjivim etičkim propisima i

njihovom primjenom u djelovanju psihologa.

9.2 Podrška DPFBiH

Članovi DPFBiH dužni su odbiti svaku stručnu radnju koja je u suprotnosti s načelima ovoga Kodeksa.

DPFBiH im je dužan u tome pomoći svojim ugledom i pravnim sredstvima ukoliko se za to ukaže potreba.

9.3 Stupanje na snagu Etičkog kodeksa

Etički kodeks stupa na snagu danom usvajanja na Skupštini DPFBiH 04.04.2009. godine. Prilagođavanje

Etičkog kodeksa potrebama struke će se vršiti prema važećim odredbama Statuta i odlukama Skupštine

DPFBiH.