7/24/2019 Etika-VERN2015

1/54

ELJKO POROBIJA

ETIKA

Kratki uvod za studente poslovne etike, VERN2015.

7/24/2019 Etika-VERN2015

2/54

2

1 Uvod Pojam i predmet etike

Etika i moral

Prvo malo dosadnog kopanja po rijeima.

Etikai moralnisu rijei koje smo mi izmislili, nego smo ih preuzeli od Grka i Rimljana.Zato nas ne treba uditi to emo vrlo sline rijei nai praktiki u svim europskim jezicima.

Grci su, naravno, bili prvi. Rijeju ethos1oni su nazivali naviku ili obiaj. Latinska rije za

to isto bila je mos, odakle nam dolazi i naa rije moral.2

Biti etian, dakle, isto je to i biti moralan; a za Grke i Rimljane to je znailo imati karakter.

Kasnije emo se vratiti na ovaj pojam karaktera, bitno je da sada samo uvidimo kakoje

karakterneto postojano i stalno. ovjek koji katkad govori istinu, a katkad lae, prema

ovom stavu nije karakteran. Kao to, napokon, ni auto koji nekada upali, a nekada neupali

nije dobar auto.

Nije loe da vidimo i neke konkretne primjere uporabe rijeietika i moral. Primjerice,

imamo izraz kao to jeprofesionalna etika; moe i konkretnije: lijenika etika.Etika je u

ovom smislu skup pravila koja se odnose na neku profesiju. Lijenika etika, primjerice,

nalae da lijenik ne odaje treim licima dijagnozu svog pacijenta. Tu se negdje nalazi i

poslovna etika, kao zasebna disciplina. Ona bi trebala osigurati da se biznis ne obavlja na

tetu pojedinaca i ire zajednice.

Katkad za nekoga kaemo da je duboko nemoralan.Pod time mislimo rei kako se njegovo

ponaanje kosi s nekim najdubljim etikim naelima; laovi, ubojice, preljubnici, lopovi

svi se oni stavljaju u isti ko nemoralnosti. I ovdje se netko ne dripravila; premda, ini se,

ovaj put se pravila tiu svih nas, a ne samo odreene struke.

Ali imamo i nekih drugaijih uporaba rijei moral. to mislimo kad kaemo da je moral

momadi prije utakmice visok? Svakako ne to da su se igrai zarekli na striktno dranjeDeset zapovijedi. Oni moda i dalje lau ili varaju na kartama, ali suspremni za utakmicu,

spremni su boriti se; otuda i izraz borbeni moral.Nije zgoreg ve sada napomenuti da je

1Grki poznaje i rije i njoj slinu (razlika u izgovoru je samo dugo ili kratko e). Prvarije upuuje na ovjekovu narav ili karakter, dok druga upuuje na obiaj. 2Genitiv od rijei mosjest moris; Ciceron je s rijeju moralispreveo grku rije ethikon,kojumoemo prevesti kao udoredan. Vidi Slavica Juka,Etikapostavke i teorije (Mostar: FRAM-

ZIRAL, 2006), str. 17. Jo detaljnije objanjavanje vidi u Ivan ehok, Ivan Koprek i dr.Etikaprirunik jedne discipline(Zagreb: kolska knjiga, 1996), str. 8.

7/24/2019 Etika-VERN2015

3/54

3

ovo znaenje moralnosti prilino razliito od naeg uobiajenog znaenja bilo na pameti

Latinima kad su koristili rije moralani Grcima kad su koristili rije etian.

A filozofi, kakvi ve jesu, esto razlikuju etiku i moral otprilike onako kako se razlikuju

geografija i zemlja. Etika bi u ovom sluaju bila geografija odnosno, nauka o moralu.

Ne ine to svi, a i oni koji to ine nisu ba u pravu. No,to je ve druga tema.

Filozofija i nauka o moralu

Nisu, naravno, filozofi jedini koji se bave pitanjem morala. Recimo, imamo sociologiju

morala. Sociologija morala bavi se izuavanjem postojeih moralnih normi u razliitim

drutvima i kulturama, te njihovom povijesnom i kulturolokom dimenzijom. Kada nam se

detaljno opisuju norme kojih se dre tinejderske skupine na rubovima Chicaga, onda

zapravo imamo klasian primjer sociologije morala. Kolika je povezanost ovih normi sa

socijalnim statusom? Imaju li veze ove norme s rasom? Itd. Ako bolje razmotrite,

sociologija morala bila bi opis i objanjenje odreenih pojava.Upravo kao to je fizika opis

i objanjenje fizikalnih pojava.

Filozofu, meutim,nije toliko stalo da utvrdi to ljudi ine i zato dre odreene postupke i

stavove moralno ispravnima, nego da utemelje filozofske razloge vaenja morala. Drugaije

reeno: nije vano to ljudi dre moralno ispravnim, nego koliko je njihovo mnijenje

opravdano. U tom smislu filozofsko prouavanje morala ne iznosi puke injenice,nego ono

ipropisuje. Za razliku od sociologa morala (i za razliku od znanstvenika uope), filozof

izrie i stav poput Ovo trebabiti tako i tako.Zapazite ovu rije treba: to nije neto to jest;

moda ak to nije neto ni to e biti; akni neto to moebiti. To naprosto treba.Teko da

e fiziar propisivati tijelima kako da se kreu. Ali etika, kaofilozofijamorala, ne daje

izjavne reenice, nego imperative; nemamo opise, nego imamo norme. I u tom je smislu

etika uistinu jedinstvena disciplina ljudskog duha.Moda nije zgoreg da ovdje damo jednu malo sloeniju filozofsku reenicu koja bi nam

trebala objasniti to je to filozofska etika. Filozofska etika, kae, mogla bi se shvatiti kao

znanstveno objektiviranje onoga to se dri za dobro ili zlo, kao analiza moralnih

predstavki i govora morala te klasifikacija razliitih moralnih shvaanja i tradicija pod

7/24/2019 Etika-VERN2015

4/54

4

sociolokim, psiholokim ili logikim vidikom.3Kao filozofu, moram priznati, smeta mi ve

sam poetak reenice, ono o znanstvenom objektiviranju. Nisam siguran da je etika isto

znanstveno i objektivno bavljenje temom dobra i zla. Ve rekoh da etika nije fizika, jer u

etiku filozof unosi puno vie svog osobnog nazora nego to to ini fiziar koji pokuava

shvatiti, primjerice, strukturu atoma. Ali filozofska etika ipak nije ni puka rasprava na temu

moj nos je ljepi od tvojega. U filozofskoj raspravi se ipak koriste i racionalni argumenti,

te se pokuava shvatiti koji razlozi stoje iza odreenog stava.

Za kraj sam ostao duan nekubarem naelnu definiciju toga to tono znai filozofska etika.

Moram rei da sam nekada davno to mogao ispaliti odmah na poetku predavanja. Naalost

ili, na sreu to sam vie ponirao u ovu iznimno bogatu oblast, to sam sve manje bio

spreman rei to je tono etika. Ali, da vas ne bih uskratio, dat u jednu vrlo openitu

definiciju: etika je nauka o dobrom ivotu pojedinca u zajednici.

I par kratkih objanjenja. Kao prvo, etika je naukaona neto nauava, ali ona (znam, ve

sam to rekao) nijeznanost. Kad bi bila znanost, onda bi i ona imala neku egzaktnu

jednadbu poput one EinsteinoveE = mc2. Ali, takve definicije nema i nee je nikada ni

biti.

Kao drugo, etika se bavi dobrimivotom. Ona ne objanjava ivot poput biologa, nego ga

pokuava usmjeriti. Rije dobro svakako je jedna od nama najpoznatijih rijei, samo tonismo sigurni da je lako moemo definirati. U sutini, dobro je ono to ispunjava svoju

svrhu. Auto koji uvijek pali dobropali; obratno, nije dobro, jer vas takav auto ostavi na

cesti. A svrha auta jest da vas preveze od toke A do toke B, a ne da vas ostavi negdje

izmeu njih, pa da dalje idete pjeke.

Napokon, radi se o ivotu pojedinca u zajednici. Gdje god imate etiku, imate ovjeka u

zajednici, a ne nekog usamljenika. Same etike zapovjedi podrazumijevaju da imamo vie

ljudi. Ne moete uiniti preljub ako ste sami na svijetu. Ne moete tada nita ni ukrasti (jer

se krade od nekoga), niti koga moete ubiti (osim sebe, dakako).Etika se uvijek tie

zajednice, te je etika uvijek ujedno ipolitika.

3

Vidi I. Koprek uEtikaprirunik jedne discipline(Zagreb: kolska knjiga, 1996), str. 6 [kurzivizvoran].

7/24/2019 Etika-VERN2015

5/54

5

Etika i norme

Za brojne dananje etiare etika je ustvari rasprava o normama. Tako jedan britanski

suvremeni sveuilini uvod u etiku kae da se normativna etika bavi pitanjemPo kojim

naelima trebamo ivjeti?4I odmah u vam ovdje rei kako sam nekada davno i ja bio

uvjeren da je etika upravo rasprava o normama. Bavit emo se tom temom ire neto

kasnije, no ve ovdjemoram rei kako rasprava o normama nije ono to su Grci i Rimljani

razumijevali pod rijeju etika. No, o tom potom.

U normativnoj eticipokuavamorazjasniti to su norme uope i po emu se moralne norme

razlikuju od nekih drugih. Norme, odnosno upute, kako rekosmo malo prije, ne govore nam

to jest negoto treba biti.5Etika norme stoga se bavi prije svega jasnim razdjeljivanjem

normi koje spadaju u vidokrug etike, od normi koje nemaju nikakve stvarne veze s etikim.

Prvi je takvu podjelu nainio Kant,o emu ovdje ne bih detaljnije (ali morat emo kasnije

dati vie pozornosti Kantu). Samo zapaamo injenicu da etiar o normama raspravlja tek u

18. stoljeu (a etika postoji ve par stoljea prije Krista).

Imamo, na primjer, tehnike norme (Svakih 10000 km treba zamijeniti ulje motorauz

ispriku da stalno koristim primjere iz podruja automobilizma). Ove norme nisu etike jer se

bave strojevima; ak i medicinske norme nisu etike, jer se bave ljudima kao strojevima

(svakih osam sati uzmite antibiotik, bez obzira jeste li bijelac ili crnac, uvjereni kranin iliateist, ljubitelj Mahlera ili pasionirani sluatelj narodnjaka). Bitno je i ovotehnike se

norme mogu dati u obliku akoonda:Ako ne mijenjate redovito ulje motora, vijek e se

motora skratiti za toliko i toliko vremena (oito sam trebao biti automehaniar, a ne etiar).

Etike norme daju se u drugaijem obliku: Uini to i toiliNe uini to i to. I toka. Nema

prognoze to e se dogoditi u sluaju ne/provoenja norme. to e se dogoditi ako govorite

istinu? Ne moe se rei da e vam ivot biti ljepi. Obratno, za razliku od mnogih

suvremenih prirunika, ako znate lagati i obmanjivati, to ne znai da ete imati vie uspjeha

u ivotu. Nitko vam poten ne moe unaprijed rei to se zbiva kad se drite neke etike

4Vidi Harry J. Gensler,Ethics: A Contemporary Introduction(London & New York: Routledge,

1998), str. 4.5One nekada mogu liiti na indikative, ali logiki gledano one su uvijek imperativi. Kao to je

Rudolf Carnap uPobijanju metafizikeprimijetio reenica tipa Ubijanje je zlogramatiki gledanojest indikativ, ali je (semantiki gledano) ustvari imperativ kojim nam se kaeNe ubij!

7/24/2019 Etika-VERN2015

6/54

6

norme ili kad je krite. Zapamtite to prije no to vam neki menaderski guru otkrije tajnu

uspjeha. I to vam masno naplati (to i jest tajna njegovog uspjeha, ali ne i vaeg).

Postoje, dakako, i drugaije norme, primjerice obiajne.To su one norme koje nalazite po

bontonima. Mukarac otvara vrata eni i ulazi nakon nje u zgradu. Ali ako ulaze u kavanu,

mukarac ulazi prvi, kao nekakva zatita od, recimo, eventualne letee stolice(dobar stari

obiaj u balkanskim kavanama). Ove obiajnenorme nisu tehnike, jer se bave ljudima.

Nema bontona za televizore i pse. A i ne kau vam to e biti ako se ne drite obiaja.

Hoete li se vie dopasti damama ako se drite bontona? Hoe li doletjeti ona hipotetina

stolica i pogoditi damu koju pratite (ja jo nisam bio u kavanama gdje se bacaju stolice)?

Zgodno je da uzmete bilo koji stariji bonton i da vidite kako se obiajne norme mijenjaju

vremenom. Nekada je bilo nezamislivo da ena nosi hlae, a danas to uope vie nije tema

za raspravu. Uz toobiajne norme se razlikuju i s obzirom na prostor. Kod nas nije

doputeno glasno podrigivanje nakon objeda. Kod Kineza se ono, pak, podrazumijeva. Mi

jedemo priborom, Indijci jedu prstima. Svaki razborit ovjek dri se obiaja kraja u kojemu

se nalazi. Ali se etike norme smatraju vjenim i univerzalnim. Ono to je prolo nije

etika norma. Ubojstvo je bilo zlo jo u antici, a bit e zlo i kad jednom osvojimo svemir.

Ono je zlo u Londonu, ali isto tako i u Kinasi. Rado emo jesti prstima u Mumbaiju, ali

neemo tako rado poduprijeti njihovu podjelu na kaste i smatranje nekih ljudi niima (iakosmo se ne tako davno i mi ponosili slinim razlikama izmeu vlastelina i kmetova).

Ovdje moemo spomenuti ipravne norme, primjerice,Brzina kretanja vozila na autocesti

ograniena je na 130 km/h. Ove su norme izvanjsketo prvo znai da nju donosi neki

vanjski autoritet, drava. Uz to, one se ne bave vaim namjerama, nego striktno ponaanjem.

Policajac vas ne moe kazniti zato to ste arko htjeli voziti bre od propisanog, nego samo

ako ste stvarno vozili bre. Moda ste se drali propisa samo zato to va auto ni ne moe

bre. Ili ste, primjerice, bili uvjereni da vozite 180 na sat, ali vas je brzinomjer prevario.

Svejedno, vi ste se drali propisane norme. Sami shvaate kako moralne norme

funkcioniraju drugaije moralni ste samo onda kad se drite propisa zato to ste ih svjesno

prihvatili kaosvojepropise. Tako je slino objanjavao i Kant(rekao sam da emo opet

spominjati Kanta; i jo nije gotovo).

U raspravi O vjenom miru Kant veli kako bi mogla opstojati i drava iji bi stanovnici bilisami avoli, samo ukoliko su inteligentni: jer, s obzirom da su njima potrebni sveopi zakoni

radi vlastitog odranja, ak i ako je svaki od avola potajno sklon izuzeti se od ovih zakona,

7/24/2019 Etika-VERN2015

7/54

7

oni nadziru jedan drugog, s rezultatom da je njihovo javno ponaanje isto kao i da nemaju tihnakana. Dakle, funkcioniranju pravnog sustava nisu potrebne nakane , nego je dovoljan dobarnadzor: u Kantovom se primjeru radi o uzajamnom nadzoru graana, ali je u naelu dovoljnoosmisliti kvalitetan sustav kontrole ponaanja graana da bi se odrao legalitet (ovdje nemaBig Brothera, nego su graani jedni drugima, kao u vrijeme komunizma, Big Brotheri).I ova suprotnost prava i morala nije apsolutna: moral procjenjuje i inove, dok e pravo ulaziti

i u pitanje pobuda (ubojstvo iz nehata ili s predumiljajem, to uvijek ostaje najteim dijelomdokaznog postupka).

Pravne norme, kao i obiajne, sklone su promjenama. Najraniji prometni zakoni

ograniavali su brzinu kretanja automobila na 16 (esnaest!) kilometara na sat

(pretpostavljam da su to bili automobili na pedale). Sutina je uvijek bila ista pravne

norme kau to je dobro ili loe za zajednicu. Etike norme kau to je dobro ili loe po

sebi.

Tablica 1: usporedbe razliitih vrsta normi

Tehnike norme Obiajne norme Pravne norme Moralne norme

Bave se strojevima, a

ne osobama.

Osnovno je pitanje

pristojnosti, a ne dobra.

Nameu se voljiizvana

Bave se osobama i

pitanjem dobra i zla

Ako-onda,predvidljive

posljedice

(ne)pridravanja

Lokalne su i privremene Dobre za zajednicu Nema ako-onda, nego

(ne) uini to i to;nalauono to je po sebi dobro

Nebitno je vre li se slobodno ili pod prisilom; bitno je da se vre. Vrijede samo ako seslobodno prihvate

Iz ove tablice koja rezimira nae dosadanje usporedbe jasno vidimo karakteristike moralnih

normi: one se bave osobama, zapovijedaju kategoriki (jer nema mogunosti tonog

predvianja posljedica), doivljavaju se kao vanprostorne i vanvremenske, postoje samo ako

postoji i sloboda volje, dobre su po sebi i radnju procjenjuju (i) na temelju motiva.

Moda nije zgoreg na kraju rei neto i o pedagokom aspektu ovakvog shvaanjaetike. Da

bi netko ivio po normama, nuan je, dakako, uvjetda ih prethodno upozna. U sutini se

uvijek pretpostavlja neki samostalni proces upoznavanjanaelno, norme je dovoljno

proitati, a ako je vjerovati nekim etiarima ovakvog usmjerenja, norme moemo nauiti i

samostalno, bilo da do njih doemo umovanjemili intuitivnim uvidom, iz kojega se onda

deduciraju ostale norme.

Razlikovanje etikih normi od ne-etikih normi (kao to su pravne i obiajne) na prvi pogled

djeluje jasno i dobro utemeljeno. Ali pri malo dubljem uvidu postaje sve nejasnije to to

7/24/2019 Etika-VERN2015

8/54

8

uistinu etike norme ini eminentno etikim. Primjerice, hoemo li rei da netko tko npr. juri120 km na sat usred naselja kri samo pravne norme? Zatim, kad vidimo koliko raznolikih

pogleda na moral imamo u razliitim kulturama i epohama teko nam je ustvrditi kako suetike norme univerzalne i svevremenske, dok su obiajne norme lokalne i privremene.Sociolozi morala i etnolozi izdvojit e dvije zapovjedi koje postoje u svim kulturama:a. Zabrana incesta (ono to spaja Sofokla i nekog suvremenog rappera ;

b. Propis o rtvovanju;Ni spomenuto Kantovo razlikovanje na kategorike (etike) i hipotetike (ne-etike) normenije tako intuitivno kao to se isprva ini. Primjerice, Jednom godinjenapii pjesmu moese shvatiti kao zapovijed dobra po sebi (emu bi inae to sluilo?), dakle, kategorika je; a i

prolazi Kantov test univerzaliziranja zapovijedi (o emu emo kasnije rei neto vie).Moemo ak i zamisliti neki etiki sustav u kojemu bi ova zapovijed bila potovana, jer binpr. vrhunski cilj bio initi svijet ostvarenjem uma. I opet, teko da bi neki etiar normi ovuzapovijed smatrao etikom.Jer nije vjerojatno dabismo ovjeka koji ne pie pjesme smatralinemoralnim. No, onda bi sve razlikovanje meu normama bilo intuitivno, pri emu bi intuicija

bila neka misteriozna mo uvianja etinosti kao unutarnje kvalitete odreenih imperativnihreenica. Ali onda bi etiar bio nekakav Harry Potter.

7/24/2019 Etika-VERN2015

9/54

9

Dio prvi: etike norme

Etike norme naelno pokuavaju objektivno opravdati etike zapovijedi, a jedan takav

pokuaj jesu i etiki smjerovi koje se obino naziva zajednikim imenom (udahnite zrak da

ovo izgovorite) konzekvencijalizam.Dakle, etika je radnja dobra ili loa s obzirom naposljedice; a ove se posljedice obino nazivajuzadovoljstvo i korist,premda se esto koristi

i rijesrea.Uglavnom, ovi se smjerovi nazivaju hedonizam (zadovoljstvo) i utilitarizam

(korist), iako se uglavnom radi o istom.

Hedonizam

Hedonizam (od grke rijei hedon zadovoljstvo) u najirem smislu jest etiko uenje da

najvie dobro kojemu treba teiti jest zadovoljstvo (dok je bol, dakako, najvee zlo kojetreba izbjegavati). Hedonizampostoji jo u staroj Grkoj od kole iz Kirene iz 4. st. pK do

Epikura stoljee i pol kasnije.

Ove se kole razlikujuu samom definiranju zadovoljstva:6dok su kirenjani drali kako je

zadovoljstvo neto to osjeamo, Epikur daje staraku definiciju zadovoljstvakao

odsutnost boli: Mi pod zadovoljstvom podrazumijevamo odsutnost tjelesnih boli i

duevnog nespokojstva.Dodue, starci bi rekli da je nedostatak boli siguran znak da ste

mrtvi. Svejedno, zadovoljstvo kod Epikurapraktiki nije neki osjeaj,jer bitno je ne

osjeati, prije svega ne osjeati bol.

Kirenjani subili skloniji naglaavanju tjelesnog zadovoljstva: ona su bolja od duevnih, kao

to su i tjelesne boli gore od duevnih. Nita nije po prirodi ugodno ili neugodno, tako da

potpuno isto vrijede ropstvo i sloboda, ast i sramota neki uivaju u jednome, drugi u

drugome. Zbog toga nema ni neke jasne hijerarhije zadovoljstava. Teodor (ime koje bi

preveli kao Boidar) ak zastupa da kraa, preljub i oskvrnue svetinja nisu po prirodi loi

i sve je dozvoljeno u danom sluaju(prva suvremena etika za menadere). Predrasude o

tome da su ovi postupci zli postoje samo zato da bi se nerazumni ljudi drali zajedno

(odnosno, da vas zaposlenici ne smaknu).

6The Catholic Encyclopedia, Volume IV(s.v. Cyrenaic School of Philosophy) pomalo olako tvrdi

kako meu kirenjanima i epikurejcima nema razlike u naelima, nego samo u detaljima. To moebiti tono samo za kasniju kirensku filozofiju, koja se praktiki izjednaila s epikurejstvom.

7/24/2019 Etika-VERN2015

10/54

10

Epikur jebio skloniji duevnom zadovoljstvu (iako ne bez sluha spram tjelesnog):

zadovoljstvo, izriit je Epikur, ne znai pijanevanje, prederavanje i spolnu nasladu.

Spolno iivljavanje nikad nije bilo od koristi; dobro je ve ako ne kodi, ree ovjek

kojega e Srednji vijek proglasiti razvratnikom.7Najvei problem zapravo nije tjelesna bol,

nego strah. A zadaa je filozofije uklanjanje svakog straha straha od bogova (koji se nama

uope ne bave, to znai da nas niti ne kanjavaju), straha od prirode (koja ne slui

provoenju boanske kazne), pa i straha od smrti:

Prema tome, smrt, to najstranije zlo, nema nikakvog posla s nama; jer dok mi postojimo,smrti nema, a kad ona stigne, onda nema vie nas.

Poslanica Menoiku

Razum bira zadovoljstva po sistemu da ona kasnije ne izazovu veu bol. Recimo, on ne bi

puio, jer bi nam to kasnije donijelo rak plua. Epikur ostaje do smrti vjeran svojoj etici:

iako je umirao od neke teke crijevne bolesti, nije kukao, nego si je priredio kupku, popio

au vina i mirno umro.

Hedonizam i utilitarizam Jeremy Benthama

Hedonizamje potisnut jo u ranoj antici; srednji vijek ga nije priznavao, nego igosao, tako

da se na njegovu obnovu eka sve do konca 18 stoljea. Tada ga obnavlja Jeremy Bentham i

zasniva ga na apstraktnoj ideji ljudske prirode utemeljene na osjeajima zadovoljstva i boli.

To znai da su ovi osjeaji i pokretaii svrha ovjekovog postupanja. Ili, kako to Bentham

izraava na samom poetku svojegUvoda u naela morala i zakonodavstva:

Priroda je postavila ovjeanstvo pod vlau dva suverena gospodara, zadovoljstva i boli. Jedinoje na njima da ukau to trebamo initi, kao i da odrede to emo initi. S jedne strane standardiispravnog ili pogrenog, a s drugestrane lanac uzroka i posljedica, vezani su uz njihov tron. Onivladaju nama u svemu to inimo, u svemu to kaemo, u svemu to mislimo: svaki napor kojimoemo uiniti u zbacivanju nae podlonosti posluit e samo tome da je pokau i potvrde.

ovjek se rijeima moe pretvarati da nijee njihovu vlast: ali u stvarnosti, on e ostati svagdapodloan njoj.8

Etika se stoga definira kao umijee upravljanja ovjekovih postupaka postizanju najvee

mogue koliine sree za one iji je interes u pitanju.

7ak i suvremeni rjenik engleskog kao prvotno znaenje za rijeepicureanima sladostrasnika i

ljubitelja luksuznih jela i pia.8Bentham,Principles,str. 11.

7/24/2019 Etika-VERN2015

11/54

11

Bentham ovaj kriterij pokuava obogatiti uvoenjemmatematikih naela. Kao prvo, teoriju

pokuava izloiti kroz aksiomatski sustav, u kojemu je naelo korisnosti kljuno i ije se

vaenje netreba dokazivati. Ostali aksiomi jesu, primjerice, Gore je izgubiti nego naprosto

ne dobiti, Gubitak se lake podnosi ako se podijeli, Patnja osobe povrijeene u

zadovoljavanju neprijateljstva vea je nego zadovoljstvo izazvano istim uzrokom. Ovi se

aksiomi smatraju potvrenim univerzalnim iskustvomi svi se temelje na ljudskoj naravi, pa

ih ljudi openito i bez razmiljanja prihvaaju.Naelu korisnosti protive se samooni koji ga

naelno ne razumiju, te imaju predrasudei nisu dosljedni sebi. Tako askete svojim strahom

od boli, to jest, od Boje kazne, samo potvruju naelo zadovoljstva.

Bentham uvodi ak i raun zadovoljstva.U obzir se uzima nekoliko faktora (a ne samo

jedan, kao kod Epikura).9Postupak raunanja znai da izraunamo prvo za svakog

pojedinca vrijednost zadovoljstva/boli koje slijede iz nekog postupka, zbrojimo zasebno

pozitivne i negativne posljedice, i potom izraunamo razliku meu njima.10Onda to

raunamo zasebno za svakog lana skupine i tako doemo dokonanog rezultata posljedice

nekog ina za cijelu skupinu.Tako moemo prilino precizno izraunati elimo li kao

skupina otii na izvedbu Mahlerove simfonije ili na porciju evapa u somunu.

Ove temeljne etike uvide Benthampotom primjenjuje na zakonodavstvo, drei kako je

posao vlasti da promiu sreu drutva, kanjavanjem i nagraivanjem(zapazite poredak).Osobita se pozornost pridaje ovom prvome, te se iznose ozbiljne ideje za reformu kaznenog

zakonodavstva.11

Uglavnom, kada se odreuje kazna isto tako se prave izrauni na osnovu

razliitih faktora koji se prvenstveno tiu posljedica kazne.

Kazna prvenstveno slui tome da se na tojeftinijinain sprijei prijestuptime to e se

njome odvratiti od zloina eventualni budui poinitelji. Uglavnom, na koncu treba

ukalkulirati ak 17 faktora, uzimajui u obzir i poinjeno djelo, veliinu kazne, poinitelja,

9Ako ih ba elite nauiti to su intenzitet zadovoljstva, trajanje, izvjesnost dostizanja, bliskost iudaljenost, plodnost (hoe li ovo zadovoljstvo dovesti i do drugih zadovoljstava), istoa(mogunost da zadovoljstvo nee izazvati kasniju bol), te broj osoba koje e imati blagotvorne

posljedice ovog zadovoljstva.10Kao to se u knjigovodstvu zasebno prave saldo prihoda/potraivanja i saldo rashoda/zaduenja. 11Bentham govori vrlo malo o nagraivanju, a upravo u toj oblasti vidi drutvenu ulogu religije, da

vjerovanjem u vrhovno bie promie i jaa nadu u nagradu za dobra djela. Dakle, Bog nagrauje, adrava kanjava glasi temeljna Benthamova podjela rada.

7/24/2019 Etika-VERN2015

12/54

12

javnost (ak i meunarodnupolitiku) te utjecaj na zakonodavstvo. Pa neka je sa sreom i

sucu i okrivljenome!

Zanimljivo je na koncu spomenuti i to da se Bentham zalae i za prava ivotinja, osuujuineosjetljivost antikih pravnika koji su ivotinje sveli na stvari. Temelj Benthamoveargumentacije jest da ivotinje treba potedjeti jer i one pate.

Moda je doao dan kada e ostatak ivotinjskog stvorenja moi stei ona prava koja senikada njima nisu trebala uskratiti osim po tiranskoj ruci. Francuzi su ve otkrili da crna koanije razlog zato bi se ljudsko bie bez naknade ostavilo kapricu muitelja. Moda e doi dankad e se priznati kako i broj nogu, gustoa krzna i zavretak os sacrumjesu nedovoljno dobrirazlozi preputanja osjeajnih bia istoj sudbini? to drugo bi moglo iscrtati neprelaznu crtu?Je li to, moda, sposobnost razuma ili, moda, sposobnost komuniciranja? Ali odrastao konjili pas je neusporedivo razumniji i komunikativniji nego dijete staro jedan dan, tjedan ili ak imjesec. Ali ak da je i drugaije, zar bi to vrijedilo? Pitanje nije Mogu li one govoriti?,nego

Mogu li one patiti?(Naela moralnosti,str. 283)

Kritika Benthamovog hedonizma

Bentham je iza sebe ostavio jedan vrlo razraen etiki sustav ija je nakana bila da ujedno

ostvari i drutvenu reformu. No, njegovom etikom sustavu ve su njegovi sljedbenici nali

prilinih nedostataka, a s ove vremenske distance jo bolje moemo vidjeti glavne probleme

njegove teorije.

Kao prvo, uenje o ljudskom ponaanju i njegovim motivima, koje se svodi na dostizanje

zadovoljstva i izbjegavanjeboli, vrlo je ogranieno i danas definitivno zastarjelo, osobito

ako se naglaava tjelesno zadovoljstvo. Iako nas ovi osjeaji definitivno pokreu nadjelovanje, oni su samo jedan od brojnih drugih pokretaa ponaanjai teko je da se svi oni

mogu svesti na zadovoljstvo i bol. To ujedno znai kako nam hedonizam ne daje uputu o

tome kako se openito trebamo ponaati.

tovie, hedonizam nas ne poduava ni o tome kako treba dostii zadovoljstvo. Benthamov

pokuaj izrauna zadovoljstva nipoto nije znanstven i kvantitativan u pravom smislu te

rijei. Ne udi da nam Bentham nigdje ne daje primjer svog izrauna, jer je sve svedeno na

prilino apstraktnu teoriju.Uostalom, kako uope moemo ozbiljno usporeivati uitak

sluanjaneke omiljene glazbe sa zadovoljstvom postignutim jedenjem omiljene hrane? Jesu

li onda svinje jednako zadovoljne kao ljudi, moda ak i sretnije, pita se Benthamov uenik

John Stewart Mill? Bentham previe vjeruje u svoje aksiome i svoje raune, kao da je etika

matematika (naalost nijebio posljednji koji je u tako neto vjerovao).

7/24/2019 Etika-VERN2015

13/54

13

Benthamovi aksiomi daleko od tonosti matematikih aksioma koje pokuava oponaati.

Samo naelo korisnosti on isto tako smatra samo-oevidnim, da uope i ne trudi vidjeti

koliko to stvarno stoji, nego se svi eventualni protivnici implicitno proglaavaju priglupima.

Dovoljno je usporediti neki npr. Euklidov aksiom (poput Stvari koje su jednake istoj stvari i

meusobno su jednake) s Benthamovim aksiomom poput Gore je izgubiti nego naprosto nedobiti, pa vidjeti njihove potpuno razliite stupnjeve tonosti. Euklidov aksiom ne moe sezamisliti neistinitim, dok se Benthamov aksiom moe opovrgnuti ve pozivanjem na

jednostavno iskustvo: npr. svi sportai koji se natjeu za neku titulu tomu svim srcem tee,iako su svjesni da e tu titulu jednom i izgubiti. U naelu, vrijednost Benthamovog aksiomaovisi o tome hoemo li gaili neemo uiniti svojim osobnim stavom.

Benthamova politika misao

Bentham je svojim Uvodom u naela morala i zakonodavstva, pa i svojom vizijom

Panopticumahtio etiku proiriti i na politiku, to je u sutini dobar pokuaj. No,tekoje

(praktiki i nemogue) zasnovati iru drutvenu zajednicu na egoistinim motivima

hedonizma (osobito kad zamijetimo ve kod Teodora problematian odnos hedonizma

spram drutvenih zakona). Jer, zadovoljstvo drutva u Benthamovoj raunici jest zbroj

pojedinanih zadovoljstava, ne postoji nikakav drutveni interes osim zbroja interesa

pojedinaca.

U Benthamovo vrijeme Adam Smith u svom glavnom djeluAn Inquiry into the Nature and

Causes of the Wealth of Nations(1776) zasniva ekonomiju na unaprijed prihvaenojinjenici da ljudi prije svega djeluju iz egoistinih motiva:

Ne oekujemo svoju veeru zbog dobrohotnosti mesara, pivara ili pekara, nego zbog njihovebrige za vlastiti interes. Mi se ne obraamo njihovoj humanosti, nego njihovom samoljublju inikada im ne govorimo o naim potrebama nego o njihovim prednostima.12

Kako bi se pojedinani interesi povezali u skladnu cjelinu, Smithu je potrebna nevidljiva

ruka trita:

dajui prednost domaoj nad stranom industrijom, on [trgovac] samo cilja na vlastitusigurnost, i usmjerujui tu industriju na takav nain da njezin proizvod moe biti od najveevrijednosti, on cilja samo na svoj vlastiti probitak, i u tome je, kao i mnogim drugim

sluajevima, voen nevidljivom rukom da promie cilj koji n ije bio dijelom njegove nakane.13

Smithova argumentacija pokazuje kako egoizam moe imati i neku pozitivnu drutvenu

funkciju, ali je problematino svaki poslovni pothvat tumaiti striktno egoistiki (zato ne

12Adam Smith,An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of NationsNew York: P. F.

Collier & Son, 1909), str. 20.13The Wealth of Nations, 351-52.

7/24/2019 Etika-VERN2015

14/54

14

pretpostaviti i neko djelovanje radi zajednikog dobra?). S druge strane, Smith, kao i

Bentham, uope i ne razmatra neku mogunost sukoba egoistinih interesa, kao da je takvo

to nemogue ili rjeivo samo od sebe (tj. iskljuivo trinim mehanizmima). Bentham, kao

to smo ve vidjeli, zastupa da se polazei od interesa pojedinaca moe nekakvom

generalizacijom doi do interesa zajednice. Neizreena pretpostavka tog stava jest da

interesi svih pojedinaca u osnovi imaju neto zajedniko, to bi moglo vrijediti za osnovne

ljudske potrebe, ali ne i za drutveni interes. Jer, kakav zajedniki interes imaju tvorniki

radnici s burzovnim meetarima?

Stoga, ne treba previe filozofske analize kako bi se uvidjelo da iako egoizam moe uroditi

nekim pozitivnim drutvenim uinkom (put u raj je katkad poploan loim nakanama [?]),

on nuno raa i sukobima. Iz ovih razloga, a i iz praktinog ekonomskog iskustva, ovakav

isto liberalni koncept gospodarstva s naglaavanjem individualizma odavno je kritiziran od

strane etiara, te temeljito preispitan od strane ekonomista. Uvoenje dravne intervencije

(new deal) i u sferi ekonomije pokazuje neprimjerenost apsolutnog zasnivanja drutvenog

interesa na individualnoj potrazi za zadovoljstvom.

Hedonizam i liberalizam

Benthamov ve spomenuti uenik John Stewart Mill osobito je znaajan za politiku

filozofiju. Od svih njegovih knjiga zasigurno je najaktualnija i najznaajnija On liberty,

objavljena 1859.14

godine, koja je postala biblijom svih istinskih politikih liberala i

suvremenog graanskog drutva openito.Ona donosi glavninu Millove politike misli,

koju e on promovirati i u drugim svojim djelima.

Mill jasno napominje na poetku da se on ne bavi metafizikom slobode, negoslobodom

pojedinca u drutvu. Isto tako, on o slobodi ne raspravlja na osnovu apstraktnog pojma

prirodnog prava nego na osnovu korisnosti.Mill zapaa da je sve manja opasnost od tiranije pojedinca koji vlada apsolutistiki nad

cijelim drutvom, ali da je u eri demokracije sve vea opasnost od tiranije veine. Zbog toga

je njegov cilj zatita prava na individualnu slobodu. Osnovno je naelo da se niija sloboda

ne smije ograniavati sve dok ne ugroava slobodu drugih(izuzimaju se maloljetnici,

psihopate i barbari, jer nisu kadri da se poprave kroz slobodnu i ravnopravnu raspravu).

14London: Longman, Roberts & Green, 1869.

7/24/2019 Etika-VERN2015

15/54

15

Najkrae reeno(ali stvarno najkrae), granica moje slobode jest sloboda drugoga.

Oblasti individualne slobode sainjavaju:

a) sloboda miljenja, govora i tiska;moete pisati to elite i koliko elite (ako imate novaca

da to i objavite)

b) sloboda ukusa i tenji, naina stila i ivljenja, koliko god se to moe smatrati pogrenim.

Dakle, vi odluujete o tome hoete li farbati kosu u ljubiasto i ivjeti bez interneta.

Slobodu miljenjaMill dokazuje pomou tri argumenta:

a. Manjina nekada moe biti u pravu, a veina u krivu. Ukoliko bismo tada manjini zabranili

da govori ostali bismo bez istine. Uostalom, zamislite da o matematici odluujemo

demokratski, pa e vam biti jasno to Mill misli.

b. Ako je veina u pravu, a manjina u krivu ipak joj ne treba zabraniti govor jer e tako

veina bolje poznavati razloge svog ispravnog miljenja. Drugim rijeima, to to ste

manjina, ne znai automatski da ste u pravu. Inae bi neki smijeni kultovi bili glavni

pronosioci istine.

c. Najei je sluaj da i manjina i veina ima djelomino pravo/krivo. Ako bismo uutkali

manjinu, pribojava se Mill, ostali bismo bez znatnog dijela istine.

U svakom sluaju, sloboda miljenja slui dolaenju do istine.

Slobodu ukusa Mill opravdava s nekoliko argumenata:

a. Pojedinac je jedini kompetentan da sudi o svom vlastitom interesu. to znaju drugi je li

bolje za vas oeniti se?

b. Drugi su skloni da interes pojedinca djelomice ili potpuno zanemare. Savjeti drugih

najei su njihovo izraavanje ukusa.

c. Drugi esto naginju fanatizmu i zatucanosti.Kad sam nosio dugu kosu morao sam

dokazivati da nisam narkoman ili homoseksualac.

Ovako izloena liberalna koncepcija drutvene slobode naelno je vrlo jasnom i razumljivom,ali u praksi kod nas i u drugim zemljama s graanskim slobodama - esta sunerazumijevanja i dvojbe. Treba li zabraniti isticanje simbola NDH i nacizma? Smiju li

muslimanke nositi marame u javnim kolama na Zapadu? Mogu li se ozakonitihomoseksualni brakovi? Sve su ovo pitanja koja pokazuju kako Millov zahtjev doputanjasvega to ne ugroava slobodu drugoga mnogima i danas, stoljee i pol kasnije, djeluje

previe radikalno.

Osnovni filozofski problem Millovepolitike filozofijejest njegova nedosljednost. On na

poetku obeava da e se svi argumenti zasnivati na korisnosti. A u daljnjoj razradi postaje

7/24/2019 Etika-VERN2015

16/54

16

oito kako su sloboda i istina za Milla jednostavno vrijedni po sebi. Nije jasno zato bi neki

hedonist (ili utilitarist) branio slobodu i istinu po svaku cijenu. Stoga je opravdana kritika

koja kae da su sloboda i istina Millove svete krave. Svete krave koje se meni osobno

jako dopadaju, ali nisu dokazane hedonistiki.

I jedna utlitaristika zakoljica za kraj15

Ako je za utilitarizam/hedonizam bitno prije svega kakve su posljedice kazne, onda bi se

mogli iz toga izvui i neki vrlo problematini zakljuci.

1. Ukoliko bi to donijelo veu korist, bilo bi moralno kazniti nevinog.

2. Isto tako, vice versa, moe biti moralno osloboditi krivca.

3. U tim sluajevima nevini osuenik je duan ponaati se kao krivac, a krivac je duan

ponaati se kao nevin (to ovima inae rado ine).Evo kako bi to moglo biti: zamislimo jednu vojsku u ratu koja pati od sve vee nediscipline.Sve vei broj vojnika bjei s bojinice ili jednostavno izbjegava svoje dunosti. Posljedicetakva ponaanja jesu sve tei porazi, to dovodi u pitanje i opstojnost drave. Tada nekiutilitarist dolazi na zamisao kako bi bilo korisno kazniti nekog poznatog vojnika ili asnika itime dati zoran primjer svima koji bi se usudili kriti propise. Nalaze doista takvu osobu i bez

prave istrage ili ak unato dokazima nevinosti, javno ga objese. Tako bi doista izgledaloutilitaristiko rezoniranje u skladu s postavkama teorije, a priznat emo da se ovo kosi s naimmoralnim intuicijama.

Neki utilitaristi misle kako se ipak trebamo drati pravila, ak i onda kad je korisnije kritiih. Ne trebamoniti moemo svaki put raunati iznova posljedice naih postupaka. Stoga

ne treba kazniti nevinog ak ni onda kad bi se takvo to oito isplatilo. Jer, kako kae

Rawls, ako prekrimo neko pravilo, onda moemo izazvati veu dugoronu nesreu time to

unitavamo instituciju od koje ima koristi cijelo drutvo (kao to je institucija kazne). Ali

nije jasno to bi jednog utilitaristu sprijeilo da kazni nevinog, to jest, to bi nekog

sudionika neke igre sprijeilo da prekri pravila onda kada vidi da je to korisno. Krenje

pravila moe donijeti tete prekritelju, no moe mudonijeti i koristi, kao to je jasno

svakom poznavatelju sportskih i svih drugih igara. Krenje pravila moe proi i

neprimijeeno ili nekanjeno, a pojedinani sluajevi krenja ni u kojem sluaju ne rue

samu praksu ili instituciju: Maradonina Boja ruka nije uvela igranje rukom u nogomet.

Isto se rezoniranje moe primijeniti i na instituciju kazne: prvo, kanjavanje nevinog moe

15

Veliki dio poglavlja o utilitaristikoj teoriji kazne zasnovan je na knjizi Igora PrimorcaPrestup ikazna: rasprave o moralnosti kazne(Beograd: Mladost, 1978).

7/24/2019 Etika-VERN2015

17/54

17

opet biti neotkriveno i pravosue ne bi pretrpjelo nikakve tete. Drugo, i kada bi se to

otkrilo, time se ne bi automatski ukinula kazna. tovie, takva otkria mogu ak i ojaati

povjerenje demokratske javnosti, jer pokazuju da se sve greke mogu otkriti. Tamo gdje se

ne otkriva nijedna greka u sudstvu ljudi poinju sumnjati, jer je neobino da suci, obini

smrtnici poput nas, nikada i ni u emu ne pogrijee.

Oito je kako nikakvo pozivanje na zakonitost, kakvo zastupa utilitarizam pravila, ne moe

sprijeiti nekog utilitaristu da prekri bilo koje pravilo, pa ni pravilo o kanjavanju nevinih.

Stoga bi utilitarizam mogao opravdati vrlo opasna drutvena ponaanja kakva su se

promicala osobito u vrijeme faistikih i komunistikih diktatura, uime sree nacije ili

radnike klase.

Dodatak: teorija evolucije i utilitarizam

Iste godine kad je Mill objavio svoju epohalnu knjigu O slobodi, Charles Darwin je napisao

svoju jo utjecajniju O podrijetlu vrsta.Osim utjecaja na biologiju, Darwinova je teorija

utjecala i na etiku, jer se ouvanje vrste ili opstanak najsposobnijih (survival of the fittest)

prirodno postavio kao etiki i politiki cilj. Voen takvom idejom, Herbert Spencer je

stvorio etiko-politiku misao koja je nazvana socijal-darvinizam i ija je glavna ideja

bila podupiranje najsposobnijih i zanemarivanje brige o svima onim lanovima drutva kojipo svojim sposobnostima ne bi samostalno opstali. Veza ovakvog uenja s utilitarizmom je

oita, jer se u oba sluaja radi o eticikojoj su bitne posljedice, s time to sada namjesto

sree i zadovoljstva imamo ideju opstanka (samo da smo ivi, pa neka bude to bude). Ideja

socijal-darvinizma, naalost, nije ostala samo pukom Spencerovom filozofskom

spekulacijom, nego je bila provoena a provodi se i daljeu brojnim povijesnim

sluajevima.

Istini za volju, ostali teoretiarievolucije nisu prihvatili Spencerovo rezoniranje. Osobito je

u tom pogledu zanimljiv Darwinov buldog Thomas Huxley, koji se otvoreno suprotstavio

Spencerovom rezoniranju kako naa etika treba biti kopija kozmikog procesa evolucije.

Huxley, prilino u skladu i s Darwinovim osobnim stavovima, izriito zastupa stav da se

unutar vrste ne treba voditi borba za opstanak. Solidarnost, po Huxleyevom miljenju,

donosi puno vie koristi ovjeanstvu nego borba za opstanak u kojoj bi najvjerojatnije

pobijedili najgori, a ne najbolji lanovi drutva.

7/24/2019 Etika-VERN2015

18/54

18

Kao to sam ve argumentirao, prakticiranje onog to je etiki najbolje to mi nazivamodobrotom ili vrlinomukljuuje smjer ponaanja koji je, u svakom pogledu, suprotan onometo vodi uspjehu u kozmikoj borbi za egzistenciju. Namjesto bezosjeajnogsamopotvrivanja ono zahtijeva suzdravanje; namjesto guranja u stranu ili gaenja svihnatjecatelja ono zahtijeva da jedinka ne samo potuje nego i pomogne svojim blinjima;

njezin je utjecaj usmjeren ne toliko prema opstanku najprilagoenijih koliko prema prilagodbito je mogue vie njih da bi opstali. Ono odbacuje gladijatorsku teoriju egzistencije. Onozahtijeva da svaki ovjek koji ulazi u uivanje prednosti drutva treba imati na umu svoj dugonima koji su ga marljivo izgradili; i posluat e da nijedan njegov postupak ne oslabistrukturu u kojoj mu se dopustilo ivjeti. Zakoni i moralni propisi usmjereni su k ciljuzauzdavanja kozmikog procesa i podsjeanju jedinke na njezinu dunost prema zajednici, nazatitu i utjecaj od kojih dobiva, ako ne samo postojanje, onda barem ivot bolji od ivotasirovog divljaka.16

Tim rezoniranjem teoretiari evolucije svakako su se othrvali zamci socijal-darvinizma, no

ostaje dvojbeno jesu li se time ophrvali i konzekvencijalizmu kao takvom. Neki evolucijski

etiari, kao Michael Ruse, prilino otvoreno zastupaju etiki nihilizam (mi smo evolucijski

adaptirani da prihvaamo moralne zapovijedi, ali one same po sebi nisu odrive); drugi se,

na Huxleyevom tragu, vie dre ideje empatije i solidarnosti. Kako god bilo, jasno je da ni

iz jedne znanstvene teorije, pa ni evolucijske, ne slijedi izravno i neko etiko uenje.

16

T. Huxley, Evolution and Ethics: The Romanes Lecture, str. 27-73 uEvolution and Ethics andOther Essays (New York: Barnes and Noble, 2006), 48.

7/24/2019 Etika-VERN2015

19/54

19

Deontologija

Utilitarizam, hedonizam i socijal-darvinizam svojim naglaavanjem dostizanja cilja

zasigurno se sukobljavaju s naim uvrijeenim moralnim predodbama. Iako to samo po

sebi ne mora znaiti da se radi o pogrenim teorijama, ipak su brojni filozofi pokuali ii

drugim putem. Oni pokuavaju zasnovati etiku upravo na naim temeljnim moralnim

idejama. Sama rije deontologijapotie od grke rijei deonto znai dunost. Kako jo

davno ree Demokrit: Ne od straha, nego zbog dunosti uzdravaj se od pogreaka.17U

najkraem, deontoloka etika dri da su postupci ispravni kada predstavljaju primjenu

izvjesnih moralnih pravila. Iako bi pravila trebala voditi dobrim posljedicama, upravo zbog

toga to one esto uope nisu u moi moralnog djelatnika, radnja se ocjenjuje bez obzira na

posljedice. Lijenik koji je uradio sve to mu nalae struka ne biva osuen ako mu ipakpacijent umre; ali lijenik koji se nije drao pravila struke moe biti kanjen ak i kada nije

bilo posljedice po pacijenta.

Najpoznatiji zastupnici deontoloke etike jesu prije svega Kant, zatim Hegel (u shvaanju

kazne), potom engleski prevoditelj Aristotelasir David Ross, i njegov suradnikH. A.

Prichard.

Dunosti

Ako se doista moe priznati da ljudi esto postupaju deontoloki, ipak ostaje pitanje koje se

dunosti imaju smatrati obvezatnim. Deontolozi na to daju dva slina ali ipak razliita

odgovora: dunosti sukategoriki imperativi i dunosti su samooita pravila.

Dunosti kao kategoriki imperativi

Kant tako eli etiku koja se nee zasnovati na iskustvu, stoga se, izmeu ostalog, ne smije

utemeljiti na posljedicama, nego radnju prosuuje samo na osnovu volje koja njome

upravlja:

Nigdje na svijetu, pa ak uope ni izvan njega, ne dade se zamisliti nita to bi se moglo smatratikao dobro bez ogranienja osim dobre volje.Razum, duhovitost, sila suenja i kako se inae jomogu zvati darovitosti duha, ili sranost, odlunost, ustrajnost u odluci kao svojstvatemperamenta,bez sumnje su u mnogom pogledu dobra i poeljna. Ali ona mogu postati istotako krajnje porona i tetna ako volja, koja treba upotrijebiti te prirodne darove i koje seosebujna kakvoa zato zove karakter,nije dobra.

17

Diels, fr. 41. Diels je bio jedan pametni Nijemac koji je na jednom mjestu sakupio sve fragmenteGrka koji su filozofirali prije Sokrata (dakle, vrlo, vrlo davno).

7/24/2019 Etika-VERN2015

20/54

20

ovjek je u Kantovoj filozofiji umno bie, koje postupa prema predodbi zakona. Drugim

rijeima, sve se zbiva prema zakonima, ali jedino mi imamo i svijest o tim zakonima,

osobito onima koji se tiu moralnosti ili nemoralnosti.

S druge strane, ovjek nije sveto bie, njemu treba i neka prisila da bi se drao zakona

kojega spoznaje. Ta se prisila naziva imperativ, a jedini pravi imperativ jest onaj kategoriki

koji prikazuje radnju dobrom ili loom po sebi.

Kategoriki imperativ ima tri svoje formulacije:

Prva formulacija kae da na postupak treba biti samo onaj za koji bi eljeli da svi tako rade.

Kada primjerice razmiljam hou li ukrasti neto, mogu se zapitati to bi bilo kada bi se svi

drali zapovijediKradi!U tome sluaju svi bi imali sve i nitko ne bi imao nita. Praktiki ne

bi bilo privatnoga vlasnitva, a time ne bi bilo ni krae (u socijalizmu stoga krae nije ni

bilo). Tako se zapovijed koja nalae krau pokazuje proturjenom (kao i zapovijedLai!).

Neke druge zapovijedi poput Treba zanemarivati vlastite talentenisu samoproturjene.

Mogue je zamisliti svijet u kojem bi svi zapostavljali svoje darove (kao to esto zna biti

sluaj). Ali iako takav svijet nije proturjean, on nije poeljan te ne ispunjava zahtjev

kategorikog imperativa.

Vrijedi zamijetiti MacIntyreovu kritiku ovakvog Kantovog opravdanja normi:

Lako se moe vidjeti da su mnoge nemoralne i trivijalne maksime Kantovim testom jednakouvjerljivo potvrene u nekim sluajevima jo uvjerljivije nego moralne maksime kojeKant eli ustanoviti. Tako e Odri sva obeanja kroz cijeli svoj ivot osim jednoga,Progoni

sve one koji potuju lanu vjerui Uvijek jedi dagnje ponedjeljkom u oujkuproi Kantov test,jer se svi mogu konzistentno univerzalizirati.Alasdair MacIntyre,Za vrlinom, str. 50-51.

A i ona zapovijed Jednom godinje napii pjesmu takoer se moe univerzalizirati. Svinapiemo jednom godinje po jednu pjesmu i svijet postaje malo ljepi.

Druga formulacija daje maksimu,to jest, svrhu djelovanja. Ona nam nalae da ovjeka

uzimamo kao svrhu, a ne kao sredstvo.Kad od nekog posudimo novaca nemamo namjeru vratiti mu gaonda osobu koristimo

kao hodajui bankomat.I u samoubojstvu, koliko god to bizarno zvui, zlorabljujem sebe,

odnosno, vlastitu ovjenost, kako bih postigao sebini cilj oslobaanja od patnje.

Trea formulacija kategorikog imperativa nalae da volja uvijek bude autonomna. Drugim

rijeima, moralni postupak podrazumijeva da svojevoljno pristajemo na dunost, bez ikakve

unutarnje (ne/dopadanje, ne/naklonost) ili vanjske (prijetnja, nagrada) prisile. Moralno

postupanje nije samo u skladu sa zakonom (to smo ve ranije nazvali legalitet), nego je iz

7/24/2019 Etika-VERN2015

21/54

21

potovanja prema zakonu (moralitet), pri emu se ni potovanje ne treba shvatiti kao neki

osjeaj, nego kao neposredno odreivanje volje zakonom i svijest o tom odreivanju.

Rigorizam i formalizam Kantove etike

Kantov kategoriki imperativ reprezentativan je primjerak rigoristikeetike. Ve je njegov

suvremenik, vicaracBenjamin Constant, zakljuio kako bi iz kategorikog imperativa

slijedilo da ubojici koji proganja moda ak i naeg prijatelja moramo odati mjesto gdje se

skriva bjegunac. Kant je odgovorio na ovu kritiku stavom da etiki postupak ne dobiva

vrijednost na osnovu cilja koji se njime kani postii (jer se posljedice ionako ne mogu

predvidjeti), nego na osnovu zakona. Stoga Kant vrlo rigoristiki zapovijeda da se istina ima

govoriti svakome (a ne samo onima koji to zasluuju, kako je zastupao Constant).18

Dunosti kao samo-oita pravila19

Drugaijim putem od Kanta u konstituiranju dunosti krenuli su britanski deontolozi,

slijedei jo Lockeovu idejuda moralna pravila moemo shvatiti ve iz same analize rijei:

tako kada kaemo dug, onda nam sama definicija kae da je dug novac koji treba vratiti.

Pravila su, rekao bi Ross, samo-oita poput matematikih aksioma, premda je injenica da

ih mnogi ljudi, iskljuivo zbog svoje nezrelosti, ne poznaju.20

Ross brani moralni realizam, jer dri da pravila poivaju na intrinzinim kvalitetama samih

stvari, to jest, moralnih postupakatako je ispravnost kvaliteta moralnog postupka, iako

mora postojati um koji e tu kvalitetu prepoznati. Ispravnost i dobrota ne mogu se svesti na

neke druge kvalitete (u emu Ross slijedi Moorea), i na osnovu njih mi neposredno uviamo

to je takozvanaprima faciedunost dakle, ope naelo djelovanja koje se vidi

neposrednim uvidom u stvar. Dakako, nije lako iz oveprima faciedunosti neposredno

zakljuiti na dunost u konkretnoj prilici, no uvijek je temelj naih moralnih razmatranjaovaj neposredni uvid u prirodu stvari koja nam onda diktira i nau dunost. Stoga se ljudi

mogu razlikovati u primjeniprima facie dunosti Britanac koji ubojicu svoga brata prijavi

18Kant, On a Supposed Right to Tell Lies from Benevolent Motives,u istom zborniku, str. 381-86.

Na samom poetku Kantovog eseja imamo i citirane Constantove tvrdnje.19

Raspravu o ovome vidi i u J.D. Mabbot, Uvod u etiku.20D. Ross, The Right and the Good, str. 32-33.

7/24/2019 Etika-VERN2015

22/54

22

policiji i Sicilijanac koji ubije brata ubojice svog brata razlikuju se u primjeni osnovnog

pravila da ubojica treba biti kanjen.

Ipak Rossov intuicionizam ne moe sasvim odgovoriti na pitanje zato se ljudi razlikuju u

moralnim stavovima, jer pokuava te razlike svesti samo na razlike u spoznajnim

sposobnostima (ili, kasnije, na razlike u primjeni). Problem je u tome, kako objanjava

Mabbot, to razlike u pravilima nisu samo razlike u tome kako primijeniti neko samo-oito

pravilojedan pacifist i ovjek koji smatra da je ubijanje katkad doputeno zapravo nemaju

nikakvo zajedniko pravilo oko ije se primjene ne slau.

Tako postaje jasnim da nam nikakvo apriorno rezoniranje ne moe donijeti skup pravila

kojih bismo se trebali drati. Deontolog dodue moda nije na to ni obvezan njegovo je

samo to da pravila kojih se drimo trebamo vriti bez obzira na posljedice. Ipak, bez davanja

konkretnih pravila, deontologija ostaje poprilino ispraznom.

Problem deontologije jest i u prilino neopreznoj uporabi ideja logike i matematike. Premda

se od ovih znanosti moda neto i moe iskoristiti u etici, vrlo je dvojbeno kada se etiki

sustav zamisli kao matematiki sustav aksioma i teorema. Kao prvo, vidjeli smo da je

postojanje pravih etikih aksioma prilino upitno.

Ono to bi suvremenom itatelju zasigurno zasmetalo kod Rossa jest ne ba neprimjetna

kolonijalistika logika. Sjetimo se samo primjera s Britancem i Sicilijancem, u kojemu jeovaj prvi oito civilizacijski napredniji od onog drugog. Takvu logiku ima i Frankena kada

na tragu Davida Riesmana pojedinca ili drutvo usmjereni prema tradiciji stavlja na poetnu

(odnosno, niu) razinu razvoja etike, dok je vrhunac etike onda kada imamo autonomnog

pojedinca ili drutvo. Naprosto se pretpostavlja nadmo suvremenog Zapada nad drevnim

kulturama Azije, Afrike i stare Europe.

Deontologija i kazna21

Deontoloka teorija kazne naziva se jo retributivnom teorijom (retributioodmazda). Ona

ima nekoliko osnovnih stavova:

1. Pravo da nekog kaznimo proistjee samo iz njegovog prijestupa. Nije uope bitno je li

neto korisno ili tetno, nego samo to postoji li uope neki kanjivi prijestup.

2. (koje se moe shvatiti i kao dodatak prvom) Imamo ne samo pravo nego i dunost da

kaznimo prestupnika. Kant je smatrao da vladar moe dati aboliciju samo u sluaju

21I ovaj odsjek puno duguje spomenutoj Primorevoj knjizi.

7/24/2019 Etika-VERN2015

23/54

23

prijestupa uinjenog njemu osobno (i to ako se time ne ugroava ivot drugih ljudi).22Neki

zamjeraju ovoj teoriji kazne da zabranjuje pratanje, meutim Kantov stav daje pratanju

pravi smisao, jer oprostiti se moe samo onome tko je uinio neko zlo nama, a ne nekome

tko je uinio drugome zlo. Oprost ne daje tree lice, nego samo oteeni.

3. Kazna treba biti po teini razmjerna prijestupu. Ovdje imamo biblijsko naelo oko za

oko(Izl. 21, 23-25), nazvano jo lex ili ius talionis.Njega ne treba shvatiti doslovnojo

se u Talmudu, tonije spisuBaba kamma, postavlja pitanje: A to e rei za slijepca koji

je nekoga oslijepio, sakatoga koji je nekoga osakatio, za bogalja koji je nekoga

obogaljio?23

Dakako da se postavlja pitanje kako se moe odrediti razmjer izmeu prijestupa i kazne.

Ovdje zasigurno nemamo neku matematiku jednadbu, ali se ne radi ni o pitanju ukusa.

Zdravo rasuivanje, koje nije ni razum ni osjet, osnova je moralnih stavova, te odreuje

koja je kazna primjerena kojemu prijestupu. U odreenim drutvima za neke se prijestupe

odreuje smrtna kazna (npr. za silovanje u SAD), u drugima se propisuje mnogo blaa

kazna, ili ak niti nema smrtne kazne. Nemogue je tono unaprijed utvrditikaznu, ali nam

je jasno da se kraa peciva u samoposluzi ne moe izjednaiti s ubojstvom. Bitno je da se

kazna odredi unaprijed i da se za jedno oko ne vade dva.

4. Prestupnik ima moralno pravo na kaznu. Hegel napominje da time to kanjavamoprestupnikapriznajemo ga kao linost ne kanjavaju se samo djeca i umobolni.

Odmak od Kanta i Milla: etika odgovornosti

Njemaki sociolog Max Weber (1864-1920) svojom primjenom etike na politiku prilino

otvoreno (kao i Mill) kritizira kantovsko ustrajavanje na kategorikom imperativu. Ipak, on

se ne uputa nitiu utilitaristike kalkulacije, te time postaje utemeljiteljem jedne etike koja

posreduje izmeu utilitarizma i deontologije, a koju sam Weber naziva etikomodgovornosti:

Moramo sebi jasno predoiti da se svako djelovanje koje je etiki usmjereno moe rukovoditijednom od dvaju bitno razliitih i nepomirljivo suprotnih maksimaono moe biti usmjerenoprema etici iste volje (Gesinnungsethik) ili prema etici odgovornosti (Verantwortungsethik).Naravno, to ne znai da je etika iste volje isto to i odsutnost odgovornosti, a etika

22The Philosophy of Law: An Exposition of the Fundamental Principles of Jurisprudence as the

Science of Right, trans. W. Hastie (Edinburgh: Clark, 1887), str. 194-95.23Eugen Werber, ur. Talmud(Rijeka: Otokar Kerovani, 1982), str. 178.

7/24/2019 Etika-VERN2015

24/54

24

odgovornosti isto to i odsutnost iste volje. Nije rije o tome. Ali postoji suprotnost dubokakao ponor izmeu djelovanja koje se rukovodi maksimom etike iste volje koja ureligioznom obliku glasi Kranin ini ono to je pravo, a uspjeh ostavlja Boguidjelovanja koje se rukovodi maksimom etike odgovornostikoja nalae ovjeku da uzme uobzir posljedice svog djelovanja koje se mogu predvidjeti.24

Zastupnik jedne Gesinnungsethik(to je moda bolje prevesti kao etikauvjerenja, aliuzodreene ograde i kao etikasavjesti), postupa iskljuivo u skladu s vlastitim uvjerenjem,

bez obzira na posljedice koje time moe izazvati. Iako navedeni citat spominje izriito

krane, Weber ima na umu mnogo iri krug razliitih svjetonazora, te istom otrinom

kritizira i sindikalne rukovodioce koji svojim djelovanjem s(a)vjesno i bezbrino pridonose

jo teem poloaju radnitva, jer izazivaju reakcije vlasti koje uzvraaju jo veim pritiskom

i obespravljivanjem radnika. Greka takvih sindikalista je i u tome to svu krivnju za takve

reakcije prebacuju na kapitaliste i njihovu glupost.

Prema Weberovoj etici, meutim, ovjek je duan djelovati tako da rauna na evidentnu

zlou drugih ljudi. Etika odgovornosti znai da treba unaprijed biti svjestan posljedica svog

djelovanja i onda initi ono to e imati dobre posljedicepo iru drutvenu zajednicu. Ovo

postizanje dobrih posljedica moe podrazumijevati i koritenje etiki sumnjivih sredstava,

ali ne postoji etika koja e jasno ukazati kada i koliko treba takva sredstva koristiti. Weber

hladno zakljuuje:Onaj tko trai spas due, i to kako svoje tako i drugih ljudi, taj nema to traiti u oblasti

politike koja ima sasvim drukije zadatke, takve koji se mogu rijeiti nasiljem.25

Weber, meutim, ne smatra kako se etika odgovornosti i etika iste volje iskljuuju

politika se vodi i glavom i srcem. Jedino se ne moe jasno zapovjediti kada se prikloniti

jednoj, a kada drugoj etici.

Uistinu, svatko tko ivi u svijetu (u kranskom smislu te rijei), moe samo osjetiti sebe

podlonim borbi izmeu viestrukih skupova vrijednosti, od kojih svaki, pogledan zasebno,izgleda da namee neku obavezu njemu. On mora odabrati kojemu e i kojemu treba od ovihbogova sluiti, ili kada bi trebao sluiti jednome a kada drugome. Ali u sva vremena on e senaiangairanim u borbi protiv jednog ili drugog od bogova ovoga svijeta, i iznad svega, on e

24Max Weber,Politika kao poziv(u Mihailo uri, Sociologija Maxa Webera, Zagreb: Naprijed,

1987., str. 211-12.25Isto, str. 218. Neto slino Weberu svojedobno je izjavio pokojni srbijanski premijer Zoran

ini (koji je doktorirao filozofiju kod Habermasa): Tko hoe etiku, neka ide u crkvu i okani sepolitike.

7/24/2019 Etika-VERN2015

25/54

25

uvijek nai kako je daleko od Boga kranstva ili, barem, od Boga proklamiranog uPropovijedi na Gori.

26

Ipak je injenica da on otro kritizira politiare koji serukovode samo etikom iste volje, te

je za Webera kompletan ovjek i politiar onaj koji se rukovodi i jednom i drugom etikom,

iako se rukovoenje etikom iste volje ini, gledajui gornji citat, nemoguom misijom,osobito ako se ista volja temelji na nekim najuzvienijim moralnim naelima.

orsokak etike norme: jesu li norme jasne kao dan ili su isto pitanje ukusa?

O ovom pitanju ueno se raspravlja od davnina, to je sjajno prozreo i prokomentirao jo

Platon u svom ranom dijaloguEutifron.

Eutifronova dvojba

Naslovni je lik ovoga dijaloga mladi koji ide prijaviti vlastima svog oca: naime, on je uzatoenitvo bacio svog roba koji je poinio ubojstvo, te poslao glasnika da se raspita kod

vlasti to takvom robu treba napraviti. U meuvremenu je zanemario utamnienog roba koji

umire od ei i hladnoe. Eutifrona susree Sokrat (koji upravo odlazi na suenje gdje e

njega osuditi na smrt), a na izravno pitanje zato to ini on (5d) odvraa tezom kako smatra

da je to to ini sveto. Eutifron inae sebe smatra poznavateljem volje bogova i prorokom

(te se ak usuuje prorei Sokratu sretan ishod suenja). I svoga oca on ide prijaviti zato to

je i Zeus kaznio svojega oca za slino zlodjelo.

Sokrat trai od Eutifrona da mu objasni to znai sveto na to ovaj uzvraa kako je to ono

to bogovi vole. Netom prije toga Eutifron je izrazio svoje potpuno povjerenje u mitove, ak

i u one koji govore o borbi meu bogovima, stoga Sokrat napominje da su te svae ba po

pitanju toga to je to pravedno (gdje Sokrat jasnonaglaava kako su to rasprave u kojima se

odluka ne moe donijeti mjerenjem, brojanjem i slinim objektivnim postupcima).

Konstatira se i to da ljudi (pa ni bogovi) ne vode raspravu po pitanju toga treba li kazniti

onoga koji nepravedno ubije, nego su sve rasprave po tome je li netko pravedno ubijen, je li

netko stvarno ubio, itd. Kod svetoga je oito to drugaije, jer ne vole svi bogovi iste stvari i

da su, prema tome, iste stvari i svete i nesvete. Eutifron onda pribjegava definiciji kako je

sveto ono tosvibogovi vole (dakle, sveto je ono oko ega se svi bogovi slau da je sveto).

Dvojba koju potom postavlja Sokrat (10a) je sljedea: Vole li bogovi ono to je sveto, ili je

26

Max Weber,Political Writings,ed. by P. Lassman & R. Speirs (Cambridge: University Press,1994), str. 78-79.

7/24/2019 Etika-VERN2015

26/54

26

to sveto zato to ga oni vole?Oito da bi se Eutifron opredijelio za ovo drugo,dok je

Sokratu puno blii prvi stav.

Razgovor tee tipino sokratovski, uz dosta analiza i definicija, ali ostaje nedovren, prekida

se, oba sugovornika odlaze na svoje sudove, uz Sokratovu ironinu primjedbu da se nadao

kako e postati strunjakom za religiju kako bi se mogao obraniti od Meletovih optubi da

pronalazi nove bogove. Jasno je kako Sokrat (odnosno, Platon) zastupa tezu da pravednost

(pa i svetost) nadilazi subjektivni stav bogova.

Platon se u svojim kasnijim dijalozima ontoloki, a time i etiki, jo vre opredijelio za

objektivizam. Tako i Platonov bog, odnosno demiourgossamo promatra objektivne ideje i

djeluje po njima.

Kod nekih je kranskih teologa kasnog srednjeg vijeka (Ockham i nominalisti) prevladalo

miljenje kako su svi zakoni od logikih do moralnih donijeti izravnim Bojim

dekretom. Ovako isto voluntaristiko razumijevanje Boga nuno zavrava u stavu kako bi

2 i 2 mogli biti 5, a preljub bogougodnim inom da je Bog tako odluio; to povlai isto

subjektivistiki zakljuakkako nema niega u tim zakonimaper sepo emu bi neto bilo

tono ili dobro.

Glavna teoloka struja kranstva (od Augustina, Tome i ostalih) krenula je drugim putem,

u kojemu je razum postupno zadobivao autonomiju, jer je imao mo samostalnograzumijevanja logike i etike. Ovaj put, koliko god argumentiraniji i razboritiji, prirodno

zavrava u prosvjetiteljskom ateizmu, budui da Bog vie nije potreban u dolaenju do

istine. On je u najboljem sluaju jamac istine (Descartes), koji nas uva od toga da sve nae

racionalne postavke budu obmana zlog demona (koji je samo pretpostavka, te je time i Bog

zapravo samo pretpostavka); u najgorem sluaju, Bog vie uope nije nizato bitan, ak

postaje i smetnjom u ovjekovom autonomnom spoznajnom napretku. Tako nam seobje

etike solucije subjektivizam (ukljuujui i Boanski subjektivizam) i objektivizam ine

po teologiju potencijalno opasnim putovima.

Dobra ilustracija tekoe problema jesu oscilacije koje je u svojoj filozofiji morala izraavaove spomenuti Bertrand Russell. Vie od desetljea prije Ayera i Stevensona, Russell jezastupao krajnje subjektivistiki emotivizam. U lanku Ima li apsolutnog dobra? (1922.),Russell zastupa kako je empirijska injenica da ljudi prosuuje dobrim ili loim iste one stvari

prema kojima imaju emociju (ne)odobravanja; same emocije odobravanja utjeu na naeinove, to nije sluaj s teorijskim sudovima. Sve razlike u prosudbama o dobru i zlu,nastavlja dalje Russell, koreliraju s razlikama u osjeajima (ne)odobravanja, iz ega se,

7/24/2019 Etika-VERN2015

27/54

27

konano, u skladu s Occamovim brijaem,27zakljuuje kako su emocije sasvim dovoljne daobjasne nae moralne prosudbe, te nam pojmovi dobro i loe nisu niti potrebni. Russell je

bio spreman u lanku Znanost i etika braniti stav da su sukobi po pitanju moralnihvrijednosti ista stvar ukusa. Godinama nakon Drugog svjetskog rata, u lankuKompromisno rjeenje Russell kae neto sasvim suprotno: Ali kada nacisti kau da jedobro muiti idove, a mi kaemo da je loe, ne osjeamo kao da samo izraavamo razlike u

ukusu.28

Stoga je bio spreman dati i odreenu objektivnost etikim sudovima: u najkraem,oni su sudovi o sredstvima koja vode onome to veina ljudi smatra (hedonistiki shvaenim)dobrim ili loim. Ljudi se naelno slau u tome to je dobro ili loe (to stvara zadovoljstvo, ato ne), ali se razilaze u tome koja sredstva vode k tome (pa su ljudi u srednjem vijeku

pogreno mislili da spaljivanje vjetica spaava ljude od zla). Istini za volju, Russell nikadanije sasvim napustio emotivizam i openito subjektivizam, iako je u starosti bio spreman

priznati kako je po pitanju filozofije moralnih sudova sklon dvama suprotnim smjerovima.

Treba rei da je Russell, zajedno sa Sartreom (jo jednim jakim subjektivistom) o snovao iprivatno tijelo koje se nazvalo Tribunalom za meunarodne ratne zloine (tzv. Russell-

Sartreov sud), utemeljeno na prilino objektivistikom naelu da ako su odreeni inovizloini, onda su oni zloini i kad ih poine Nijemci i kad ih poine Amerikanci. Nismo

spremni postaviti pravilo kriminalnog ponaanja protiv drugih za koje ne bismo bili spremnida se prizove protiv nas. Teko je ovo naelo pravednosti svesti na puko izraavanjeemocija; no, i ono zapravo slijedi iz kondicionalnog stava (ako je neto zloin), pa se inida je Russell do kraja ostao subjektivist, nespreman sasvim jasno rei kako zloini jesuzloini. Time se i vrijednost njegovog zakljuka gubi (jer to nas prijei kazati da je stav kako

je zloin zloin, ma tko ga poinio, ipak izraaj nae emocije, posebno kad imamo u vidu dajedan Britanac govori o zloinima Amerikanaca i Nijemaca?).

Jedan od izlaza pokuava pronai njemaki filozof Jrgen Habermas (1929 - ). On pokuava

broditi izmeu Scile apsolutizma i Haribde relativizma29. On se zalae za to da se do

etikih stavova doe ne samostalnim mozganjem, nego komunikacijom. U idealnim

okolnostima za komunikaciju vrijede dvije kljune stvari:

1. Svi sudionici u raspravi moraju imati podjednaka prava na sudjelovanje u dijalogu. Ovu

situaciju pretpostavljaju svi sudionici u diskursu samim svojim sudjelovanjem.

2. Svi sudionici u raspravi trebaju biti kompetentni (pridravanje pravila komuniciranja i

upoznatost s temom).30

Iako je takva situacija praktiki nedostina, istina i dobro jest ono do ega se dolazikonsenzusomili usuglaavanjem ravnopravnih i kompetentnih sudionika,

31koji zajedno ine

27Occamov brija jest naelo da se ne uvode dodatna objanjenja pojava ukoliko su postojea vesasvim dovoljna.28B. Russell,Russell on Ethics,str. 156.29

Jrgen Habermas, 1988.Filozofski diskurs moderne: dvanaest predavanja. Preveo Bonjak, Igor(Zagreb: Globus), str. 283.30Isto, str. 97-98.31

J. Habermas, On the Pragmatics of Social Interaction(Cambridge, MA: The MIT Press, 2001),str. 95.

7/24/2019 Etika-VERN2015

28/54

28

komunikacijsku zajednicu. Sama komunikacija uvijek podrazumijeva konsenzus, ona je

uvijek nedvosmisleni izraz tenje ka opem i neprisilnom konsenzusu

Radije nego da propisujem kao valjanu za sve druge bilo koju maksimu za koju mogu eljeti dabude univerzalnim zakonom, moram podnijeti svoju maksimu svima drugima u svrhu

diskurzivnog testiranja njezinog zahtjeva za univerzalnou. Naglasak prelazi s onoga to svatkomoe neprotuslovno eljeti kao opi zakon na ono to bi se svi mogli eljeti u dogovoru da budeuniverzalnom normom.32

Ve je jasno iz samih postavki da razlozi izbjegavanja Scile apsolutizma i Haribde

relativizma imaju svoje politiko zalee. Prihvatimo li objektivizam, onda prihvaamo i

autoritarnu politiku opciju (kao to je bio znanstveni marksizam) koja automatski

iskljuuje sve ono to ne prihvaa oite (to jest, apsolutne) etike norme. S druge strane,

ako se prihvati relativizam, onda se gubi mogunost komuniciranja, te se uspostavlja jedna

kompeticija meu neusporedivim etikim sustavima (to podsjea na marketinko

natjecanje). Stoga je potreban jedan politiki program, kojega Habermas zove kritika

sociologija i koja slui razotkrivanju diskursa moi, odnosno svih onih postavki koje su nam

nametnute drutvom, a prikazuju se kao uroene i oite po sebi.

ini se da Habermas vjeruje kako e samo prosvjeivanje o istinskom znaenju

komunikacije nekako utjecati na pozitivne promjene u drutvu. Poduavanje ljudi istinskoj

argumentaciji djeluje kao nerazdvojiv dio njegovog filozofskog projekta; Habermas vjerujeda argumentiranje na due staze ipak daje rezultat.

Etika karaktera

Karakter je ovjekov demon, Heraklit

U staroj se Grkoj vjerovalo da ovjek na roenju dobije svog duhovnog dvojnika, demona,

koji moe biti dobar ili zao (kasnije e Novi zavjet demonima nazivati iskljuivo zleduhove). Ako dobije dobrog demona, onda ti sve ide dobro u ivotu; ako dobije zlog

demona, ondaalim sluaj. Heraklit u ovom inae dosta mutnom tekstu (njega su zvali

Heraklit Mrani) hoe rei da srea u ivotu ovisi o naem karakteru. Karakter ima u

njegovoj filozofiji ulogu koju su u mitologiji igrali demoni. Heraklit, dakako, nije naivan i

ne misli da karakteran ovjek uvijek dobro prolazi u ivotu (on sam je dosta loe proao,

32

J. Habermas, 1990.Moral Consciousness and Communicative Action. Translated by Lenhardt,Christian, and Shierry Weber Nicholsen (Cambridge, MA: MIT Press), str. 67.

7/24/2019 Etika-VERN2015

29/54

29

kau neki zapisi). Ali sree nema bez dobrog karaktera. I to je, u najkraem, ono kljuno u

etici karaktera.

Etika kao rasprava o kvaliteti moralnog subjekta

Namjerno smo izvrnuli kronologiju razvoja etike, te zapoeli s njezinim novijim idejama,

kako bismo to zornije objasnili kako se radikalno mijenja shvaanje etike ako kao njezinpredmet stavimo pitanje kakvi trebamo biti?Ovo je tradicija kojoj pripadaju vrlo razliiti

mislioci, poput Aristotela i Isusa, Platona i Tome Akvinskog, Demokrita i Augustina.

U ovoj etikoj tradiciji, naglasak je na odnosu bilo prema ljudima ili prema Bogu. Subjekt

treba imati etike kvalitete kako bi svojom hrabrou branio grad ili kako bi svojom

dareljivou pomagao siromane.

U osnovi ove etike lei trokut neto postojeeulogavrlina: neto postojee moe biti

ovjek, ivotinja, stvar; a vrlina jest ona osobina koja pomae ostvarenju njegove/njezine

uloge.

NETO

Pojam vrline kratko i jezgrovito objanjava Platon uDravi, A 353 (dio Sokratovog razgovoras Trasimahom):

- Podrazumijevamo li pod namjenom jednog predmeta to da se samo pomou njega ili

najbolje njime moe neto izvriti?- Razumijemree i mislim da svaki pojedini predmet ima svoju namjenu.- Dobro rekoh ja a misli li da svaka stvar, koja je neemu namijenjena, ima i sebi

svojstvenu vrlinu? Vratimo se na iste primjere! Imaju li oi neku namjenu? - Imaju.- Imaju li one, prema tome, i sebi svojstvenu vrlinu?- I vrlinu.- A ui? Imaju li one neku namjenu?- Da.- A imaju li i vrlinu?- I vrlinu.

- A to je sa ostalim stvarima? Nije li isto?- Isto.

U

L

O

G

A

A

N

I

L

RV

7/24/2019 Etika-VERN2015

30/54

30

Zamijetimo kako pojam vrline nije moralni pojam u uobiajenom smislu te rijei (jer vrlinaoka da dobro vidi nema veze s nekom etikom normom. Isto tako vidimo da nije bitnasloboda neijeg djelovanja, nego ispunjavanje svrhe. Svaki predmet ima svoju svrhu i nju nemoe ispuniti neki drugi predmet (oko ne moe biti uho, niti obratno, a oboje je potrebno,rekao bi apostol Pavao u Prvoj Korinanima 12.16-21 sasvim u skladu s ovim Platonovim

citatom).

Ako je neto postojee, primjerice, no, njegova je uloga da ree, a njegova vrlina je da je

otar. Uloga koju predmet ima proizlazi iz same njegove prirode (no po sebi slui rezanju).

Ako se, pak, radi o ovjeku, onda je jasno da se on u ovakvoj vrsti etike promatra prije

svega kao dio neke zajedniceplemena,polisa, Crkveu kojoj vri odreenu ulogu, te

zbog ijeg ispravnog vrenja mora imati odreene vrline. Ove vrline preduvjet su da bi

netko uope opstao u drutvu, ili barem opstao kao drutveno koristan lan. Individualizam

naeg doba ovoj je tradiciji nepoznat i namjesto njega oito imamo komunitarizam, gdje

osoba nije individua, nego dio jednog drutva. Prilikom pobune plebejaca 494. g. pK.,

rimski je patricij Menenije Agripa pobunjenima plebejcima ve ispriao slinu priu o

udovima tijela koja su se pobunila protiv trbuha i onda tek shvatila da bez njega ne mogu

opstati.33

U kontekstu etike zajednikog ivota norme su sekundarne vanosti: one svakako postoje

(poput grkih zakona i Deset zapovijedi), ali njima se ne pokuavaju obuhvatiti svi mogui

sluajevi. Norme su, zapravo, vie primjeri toga kako treba raditi, a ne precizni propisi. I

esto su one prije svega zabrana onoga to se nikako ne smije initi (Ne ubij!, Ne ini

preljuba!, itd.), nego davanje pozitivnih naloga. Jasno je da im imamo pojam vrline (kao

kod Aristotela), onda nemamo tone definicije hrabrost se definira u jukstapoziciji sa

strahom i drskou, ali nema precizne mjere koja utvruje to je hrabrost, osobito ne u

apstraktnom smislu koji bi vrijedio za sve sluajeve.

Nasuprot velikog dijela etike norme (posebno se ovo odnosi na Kantov sustav), etikamoralnog subjekta uvodi sreu kao etiku kategoriju. Smisao etike jest donijeti sreu ili

blagoslov pojedincu.

Tako dok za etiku norme posjedovanje teritorija ili potomaka ne spada u etike kategorije,

blagoslov je za etiku moralnog subjekta nerazdruiva s etikom, jer je moralno ono to

33Nama ovdje nije bitno utvrditi je li ovo Livijevo svjedoanstvo istinito, bitno je vidjeti kako je

korporativno shvaanje zajednice poznato i ranim kranima i antikim Rimljanima. Vidi Livy, TheHistory of Rome, knj. I-V,preveo Valerie M. Warrior (Indianapolis: Hacket, 2006), str. 122-23.

7/24/2019 Etika-VERN2015

31/54

31

donosi sreu. Za etiare norme Kantove provenijencije ovo je praktiki nemoralno; za

etiare moralnog subjekta, Kantovo je shvaanje besmisleno (emu zapovijedi ako se ne

dolazi do sree?).

Naglasak na srei postoji i kod etiara norme iz tabora utilitarista i hedonista. No, i ovdje se

treba naglasiti jedna bitna razlika: etika moralnog subjekta ne smatra kako je ovjeku

doputeno sve kako bi postigao sreu zato zapovijedi i slue prije svega da nas sprijee u

nemoralnom dostizanju sree. Jer je za sreu potrebna i unutarnja kvaliteta subjekta, a srea

lopova, kukavice ili bezbonika smatra se lanom i prolaznom. Kod hedonista i utilitarista,

kao to emo kasnije vidjeti, usmjerenost ka srei moe itekako zamagliti vaenje

zapovijedi i znaenje vrline.

Openito gledajui, razdvajanje etikog od ne-etikog potpuno je drugaije kod etiara

karaktera: Aristotelovo ubrajanje duhovitosti u etike vrlinezasigurno je udno s pozicije

suvremene etike normi. S obzirom, meutim, da je za etiare karaktera fundamentalno

pitanje izvrenja uloge u drutvu, onda bi i osobine poput tonosti, urednosti i slino takoer

ule u oblast etikog. I u naem suvremenom shvaanju dobar je onaj lijenik koji je i astan

i poten (to su etike kategorije), ali i toan i uredan (to bi neki nazvali ne-etikim

kategorijama).

Ono to najtee sjeda etiarima norme jest da u etici karaktera pitanje slobodne voljenaprosto nije kljuno. Napokon, vrline i uloga su neto to trebaju posjedovati i stvari i

ivotinje i nebeska tijela. Kada se radi o ovjeku, puno je bitnije da pojedinac ostvari svoju

ulogu kao ud ireg drutvenog tijela, nego da on ostvari svoje vlastite tenje. Stoga nije

toliko kljuna ni neija motivacija ili svijest o poinjenom ne/djelu, nego ispravnost samog

djela u kontekstu izvrenja neije uloge.

Na koncu, recimo neto i o pedagokim aspektima etike karaktera. Sokrat je to definirao kao

poznavanje vrline, iz ega jasno vidimo kako se spoznaja usmjerava prije svega ka

oblikovanju karaktera. Didaktiki, koriste se metode pojedinanog odgoja, uenja

primjerom i dijaloga (i Isus je, poput rabina, koristio dijaloge, a ne samo Sokrat). Ove su

metode nune, jer se karakter i ne moe stei nekim umovanjem o karakteru, nego odgojem

koji katkada podsjea na vojnu obuku.

Tablica 2 usporedba izmeu etike norme i etike karaktera

Etika norme Etika karaktera

7/24/2019 Etika-VERN2015

32/54

32

Glavni cilj Utemeljenost normi Ostvarenje ovjekove uloge

Temelj zakljuivanja Ljudska narav Svrha djelovanja

Smisao moralnosti Provoenje normi Izgradnja karaktera

Etiki djelatnik Slobodni pojedinac Dio (ud) drutvenog tijela

Razlika etikog i ne-etikog Potpuno odreena Gotovo nepostojea

Norme Jasne i precizne Openite

Odgovornost Pojedinana Zajednika

Pedagogija Umovanje, frontalna nastava Davanje primjera, dijalog

Dok veina udbenika etiku vidi kao i raspravu o normama i raspravu o karakteru, na je

stav ovdje da se tu radi o dva prilino inkompatibilna etika sustava. Netko bi mogaozamijetiti kako slinu situaciju imamo npr. u fizici, gdje jo nije postignuta kompatibilnost

izmeu ope teorije relativnosti i kvantne mehanike. No, dok fizika oekuje neku teoriju

svega koja e obuhvatiti obje ove velike teorije, ovaj prirunik zastupa radikalnu tezu da se

u etici nee pojaviti neka teorija svega koja e ujediniti etiku norme i etiku karaktera. Niti

se vjeruje da bi neka potpuno objektivna rasprava, utemeljena na vrijednosno neutralnim

analizama dobra, mogla donijeti prevagu ovoj ili onoj teoriji.

Rekli smo da se prijelaz s etike karaktera na etiku norme zbio relativno nedavno, u vrijeme

(post) renesansnog razvoja filozofije i znanosti openito. Bilo bi zanimljivo promatrati

cjelokupni proces promjene, jer bismo mogli puno toga nauiti i o naoj prolosti i o naoj

sadanjosti. U svakom sluaju, do promjene nije dolo zato to je skupina autonomnih

filozofa odluila uvesti novu filozofsku modu, nego je bila uvjetovana kompleksnim

promjenama u drutvenom i u idejnom svijetu novovjekovnog Zapada (a i ranije). No,

prikaz te promjene, koji bi bio prava genealogija morala, ipak ne spada u domenu ovog

udbenika. Samo elimo naglasiti kako su i neke temeljne ideje poput individualnosti i

slobodne voljezapravo drutveno-povijesni konstrukti, a ne prirodni procesi.

Kako bismo dodatno naglasili snagu te promjene mi smo i u naem iznoenju etikih teorija

izvrnuli povijesnu kronologiju, te zapoinjemo s etikama norme, a onda se vraamo etikama

karaktera i kranskoj etici. Znaajan prostor posveujemo postmoderni i nekim drugim

suvremenim etikim teorijama, jer nae glavno pitanje zapravo i jest kako treba izgledati

etika u 21. stoljeu.

7/24/2019 Etika-VERN2015

33/54

33

Za razliku od utilitarizma i deontologije, koje se usredotouju na pitanje opravdanosti

moralnih postupaka, etika karaktera je usmjerena na pitanje osobe koji djeluje. Osnovno je

pitanje ove etike kakav treba biti etiki subjekt, tj. koje osobine on mora posjedovati.

Klasinagrka etika karaktera

U filozofiji antike Grke pojavljuju se praktiki svi oni kljuni elementi etike karaktera

koje smo spominjali u uvodnim raspravama. Kljuna je, dakako, usmjerenost izgradnji

karaktera, kao i povezanost karaktera s dostizanjem sree. Takoer je bitno uvidjeti snano

izraene motive asti i sramote, te odgojnu ulogu etike (i filozofije openito). Jedan od

klasinih motiva etike karaktera nenaglaavanje slobodne volje ipak je neto drugaije

shvaen kod Grka. Oni esto naglaavaju neto to bismo mogli nazvati etikim elitizmom

jer istinski karakterni postaju samo posebni ljudi, plemeniti (Heraklit) ili filozofi (Platon). U

nekim etikama zapravo sav je naglasak na ovim slobodnim, mudrim individuama, dok se

rijetko etika bavi etikim prosvjeivanjem svjetine.

Sokrat

Za Sokrata smo ve rekli da je kod njega jako naglaen pedagoki aspekt filozofiranja cilj

njegove etike jest poduiti prije svega mlade (neprijatelji ga optuuju da zapravo kvari, a ne

odgaja mlade), ali i stare (obraajui se svakome posebno kao otacili stariji brat i

savjetujui svakoga da vrlinu njeguje).34Odgajanje je dunost filozofa Sokrat obeava

Atenjanima da e ih poduavati i koriti dokle god bude bio iv. Najvea srea za ovjeka

jest upravo to da svaki dan vodi razgovore o vrlini, ispitivati samog sebe i druge, jer ivot

bez takvog ispitivanja nije vrijedan ivljenja (Obrana, XXVIII). Poduava se vrlini, a tose

ne zbiva pukim racionalnim dokazivanjem, nego razgovorom, poticanjem, prekoravanjem,

kao i pruanjem primjera. Poznavati vrlinu stoga ne znai imati znanje o injenicama,

definicijama i slinome, negoivjetivrlinu. Ona se mora svakako razumjeti, Sokrat na svom

suenju naglaava da e govoriti bez kienja kako bi bio razumljiv, jer tko ne razumije

uenje, ne moe ga prisvojiti; ali se ne zavrava sve na razumijevanju.

Treba imati u vidu i to da Sokrat ivot bez vrline smatra neasnim, to znai da vrlina nije

tek puko pokoravanje zakonu, nego asno ponaanje. Stoga i Sokrat u pravome ratu ne bjei

34Obrana Sokratova, XVII.

7/24/2019 Etika-VERN2015

34/54

34

s bojita nema niega nezakonitog u bijegu, ali je to neasno (inae je vrlo indikativna

uestalost uporabe pojmova asnog i sramotnog kod Sokrata i Platona).

Isto tako, Sokratova etika ima i svoj ne ba prikriveni elitizam svjetina ne moe napraviti

nita drugo do onog to joj sluaj nametne.35Treba se razlikovati od svjetine ba u tom

aspektu da nama ne upravlja sluaj (niti da se povinujemo svjetini, kao to je to i Sokrat

osobno odbio na suenju); treba se razlikovati i od svih zlotvora po tome to na zlo neemo

uzvraati zlom. ZaSokrata to ujedno znai da se na dravno zlo (izricanjem nepravedne

presude njemu) ne smije odgovoriti zlom protiv drave (nepotivanjem zakona i bijegom

kojega mu navodno predlae Kriton). Sokrat ostaje dosljedan toj etici i prihvaa nepravednu

presudu, jer nepravdu mu nije nanio zakon, nego ljudi.

daimonion

No, iako se Sokratova etika doima vrlo racionalnom, ipak se u okviru nje nalazi i pojam

demona, nutarnjeg duha koji Sokrata upozorava na ono to je zlo. Sokratov demonjest

samo unutarnji glas, koji ga najee opominje da neto ne uini.ini se da je to uenje bilo

razlogom da se Sokrata optui za nevjeru, jer je Atenjanima bila nepoznata ideja nekog

nevidljivog boanstva (zbog ega e opet neki rani krani smatrati Sokrata prakraninom).

U svakom sluaju, Sokrat uvoenjem pojma nutarnjeg glasa u etiku uvodi iracionalni

element u svoju etiku, kojega ne moemo prevesti samo kao glas savjesti, jer Sokrat ne

govori o demonu kao neem to svi posjeduju.

vi ste mene esto i na mnogim mjestima uli gdje govorim da se meni javlja netoboansko i demonsko, neki glas; a to je ono to je i u tubi Melet naveo rugajui se. To je nekiglas koji mene prati jo od rane mladosti; i kad se javi, uvijek me odvraa da ne inim ono tonamjeravam uiniti, ali me nikada ne navraa. (Obrana, XIX)

Platon

Platon svoju etiku utemeljuje na psihologiji (nauk o dui): svaki dio due (poudni, voljni i

umni) ima svoju vrlinu (umjerenost, hrabrost i mudrost), pomou kojih dua ostvaruje svoju

svrhu (dobar ivot, koji je kod Platona ujedno i vjeni ivot). Te tri glavne (kardinalne)

vrline zajedno daju najveu vrlinu: pravednost.

35

Kriton,III. Naravno, ovdje se moe natuknuti da ipak imamo Platonovog Sokrata, to ostajedvojbom openito kad se hoe razdvojiti povijesni Sokrat od Platonove interpretacije.

7/24/2019 Etika-VERN2015

35/54

35

Ovo etiko uenje temelj je politike filozofije, a politika je filozofija zapravo cilj

Platonove filozofije. Nije sluajno to jeDravanajvei Platonov dijalog (aZakonisu drugi

po veliini): cilj Platonovog filozofiranja je praktine naravi (kao u Sokrata), ali ne zavrava

na etici, nego na politici, koja po prvi put u povijesti filozofije zamilja idealnu dravu. Ovu

je dravu Platon bezuspjeno pokuavao stvoriti u Sirakuzi (zbog ega je bio jednom i

prodan u roblje).

Vrlina, dakle, ne slui samo tome da bi pojedinana dua bila pravedna, nego da bi svaki

lan zajednice izvravao svoju ulogu. Stoga etika nuno zavrava u politici i Platonovo

kljuno pitanje jest kako drava kao zajednica ljudi (a ne kao puki sustav upravljanja)

postie pravednost. Naglaeno je postojanje dravljana radi drave, premda i obratni utjecaj

nije sasvim iskljuen.

Ideja drave je ostvarenje etike ideje pravednosti, koja znai da svatko radi ono za to je

sposoban, to jest, ono za to ima vrlinu.Drava je takoer poput due podijeljena na tri

sloja: prvi sloj je proizvodni (poljoprivrednici i obrtnici) i njihova je vrlina umjerenost.

Drugi sloj je vojni (odgovarajua vrlina je hrabrost), a trei je sloj upravljaa, koji se

odlikuju mudrou. Platonova je drava totalitarna: djeca se oduzimaju roditeljima i prolaze

zajedniki odgoj, kako bi se sprijeilo da su u prednosti tatini sinovi. Oni koji nakon

prvoga stupnja naobrazbe ne mogu nastaviti dalje, postaju proizvoai; nakon drugogstupnjavojnici, da bi se onda od tridesete godine regrutirali upravljai, koji se bave

dijalektikom,odnosno, filozofijom. Platon prezire demokraciju, vladavinu neprosvijeene

veine (Sokrat je stradao u vrijeme demokracije), isto tako mrzi i tiraniju i anarhiju. Blii

mu je spartanski ideal vladavine najasnijih, no iznad svega uzdie ideju vladavine

najmudrijih, drave kojom vladaju filozofi.Ali, sasvim u skladu s temeljnim pojmovima

asti i sramote,mudrost je ujedno i neto asno.

dio due sloj u dravi vrlina

poudni proizvoai umjerenost

Voljni vojnici hrabrost

Umni upravljai mudrost

Tablica 1. Odnos podjele vrlina due i drave u Platona

Aristotelova etika vrline i eudaimonizam

7/24/2019 Etika-VERN2015

36/54

36

Etika je kod Aristotelapraktinadisciplina (za razliku od metafizike, koja je teorijska), to

znai da njezin cilj nije samo znanje, nego djelovanje. Ona ne moe biti precizna kao

matematike znanosti, a znanje je povezano s karakterom ovjeka (podrazumijeva se i dobro

znanje ali i vrlina, to je kod Sokrata, no ne i kod Aristotela, isto).

Glavni cilj etike nije dobroper se,nego dobro ovjeka, odnosno kako dostii najvie dobro

ovjeka:

Nastavljajui recimo, kad ve svako znanje i pothvat tee nekom dobru, to kaemo da je ciljznanosti o dravi i koje je najvie od svih inidbenih dobara? to se tie same rijei slau segotovo svi: jer i svjetina i oni obrazovani kau kako je to eudaimonia (Nikomahova etika,1095a14)

Eudaimoniaje rije koja prevoditeljima zadaje priline tekoe, te ju se prevodi kao srea36

ili kao blaenstvo.Jo se kranska tradicija opredijelila za beatitudo (blaenstvo), jer ima vie veze skranskom etikom, a ne zafortuna(srea), koja ima jake poganske konotacije (boica sree).To kristijaniziranje Aristotela vjerojatno je glavnim razlogom davanja prednosti blaenstvu,koje bi Aristotel vjerojatno radije izrazio rijeju makariots.37U toj se tradiciji opredjeljuje iLadanov prijevod Nikomahove etike. Danilo Pejovi u predgovoru (str. XXIV) dri kako je

pogreno eudaimoniju izjednaiti sa sreom, tj. onim to se iznenada su-sree, dok seblaenstvo u pravom smislu, postie samo dugotrajnom vjebom i navadom.

Eudaimoniadoslovce znai posjedovanje dobroga demona. Heraklit je demona povezao skarakterom (pa bi posjedovanje dobrog karaktera bila za njega eudaimonia, da je kojim

sluajem koristio taj termin. Aristotel e se sloiti s Heraklitom da je posjedovanje

karaktera, odnosno, vrline, nuan uvjet za eudaimoniju, ali ne i dovoljan: jer, ovjeku za

trajno blaenstvo potrebno je ipak i posjedovanje vanjskih dobara:

Dakle, to prijei kazati kako eudaimonijuima onaj tko djeluje prema potpunoj vrlini iprikladno je opskrbljen trajnim dobrima, ne na bilo koje vrijeme, nego cijeloga ivota? (1101a15)

Ako bismo se morali opredijeliti za jedan od dva mogua prijevoda rijei eudaimonia,ipak

bismo izabrali nau rijesrea,kao bolju, jer i ona ima onu dvoznanost eudaimonije: imati

sreu (to podrazumijeva izvanjska dobra) i biti sretan (to podrazumijeva odgajanje

36Vidi lanke Filipa Grgia, Etika vrline i Eudaimonizam u Ivan ehok, Ivan Koprek, i dr.Etika: prirunik jedne discipline, str 37-43 (42-43).37

Upravo pridjevski oblik ove imenice, makarios(blaen),koris