Erotska umjetnost
Anne Hollander je pisala o tome u kojoj mjeri nagost, u naoj
tradiciji, nije golotinja,
nego neobuenost: to je tijelo oznaeno oblikom i materijalom svog
uobiajenog
pokrova. Kod Tiziana tijelo miruje ba kao da je zatieno od naeg
pogleda velom
odjee: to je tijelo ispod nevidljive odjee. Vie ga ne odvajamo
od lica ili osobnosti
nego to bi odvojili tijelo od ene potpuno odjevene. I tako
slikajui tijelo na taj nain
Tizian nadilazi njegovu jezivu kvalitetu, njegovu prirodu kao
zabranjenog voa. Ovaj
efekt e nestati kada lice bude zamijenjeno konfekcijskim
stereotipom kako ga koristi
Boucher. Kod Bouchera lice je indikator tijela, to je njegov
raison d'etre. Kod Tiziana
nije ba obrnuto: zasigurno emocija slike nalazi se u tonovima
puti, svjetlo, mekoa i
obeanje punog enskog obliku. No, kod Tiziana lice bdije nad ovim
oblikom, tiho
potvrujui vlasnitvo i uklanjanje iz naeg dosega. To je erotska
umjetnost, ali ni na
koji nain pohotljiva umjetnost: Venera nam se ne prikazuje kao
mogui predmet nae
vlastite elje. Ona nam je uskraena, integrirana u osobu koja
mirno gleda iz tih oiju
i koja je zauzeta vlastitim mislima i eljama.
Kad je Manet slavno naslikao boulevardienne (uliarku) parikog
devetnaestog
stoljea u pozi Ticijanove Venere, njegova namjera nije bila da
predstavi njeno tijelo
kao seksualni objekt, nego da otkrije druge i tee vrste
subjektivnosti. Ruka na stegnu
Manetove Olympije nije ruka koju slika Titian, obuzdana u
nevinim milovanjima koja
se odmara s vilinskim dodirom: to je sirova, teka ruka koja se
bavi novcem, koji hvata
daleko lake nego to gladi, koje se koristi za odbijanje
varalica, glupana i pervertita.
Poznati izraz ne nudi tijelo, niti ga uskrauje, ali ipak ima
svoj nain govori da je ovo
tijelo u potpunosti moje. Olympia se obraa gledatelju s lukavim
procjenjivakim
pogledom koji je sve samo ne erotski i veliki buket kojeg s
potovanjem predstavlja
sluga pokazuje koliko je uzaludno pristupiti takvoj eni s
romantinim gestama. Postoji
intenzivan trenutak individualizacije zarobljen u ovoj slici,
trenutak koji se odnosi, iako
ironino, na trenutak individualizacije kod Tizianove Venere.
Prisutni smo s tim
enskim tijelom kroz prizmu njezine vlastite svjesnosti. A veza
izmeu vlastitog
identiteta i samosvijesti je napravljena ivom u njenom tekom
leeem obliku, koji se
ne odmara na krevetu, ve je spreman da iskoi iz njega. To je
lijepa slika, ali je njezina
ljepota nije ljepota ene koja je ljulja svoje papue na
plahtama.
Izvor: Beauty - Roger Scruton Pripremio: Zorislav Jeleni,
prof.
[email protected]
