Energetska neovisnost hrvatskih otokaEnergetski neovisni otoci u Hrvatskoj – san ili stvarnost?

11. studenoga 2013. / Autori: Robert Pašičko, Mak Đukan i Mislav Kirac (UNDP Hrvatska)

Mogu li hrvatski otoci slijediti dobre primjere europske prakse te postati energetski neovisni otoci, koje su prepreke na tom putu, a koja uloga lokalnog stanovništva neke su od tema o kojima je oko osamdeset sudionika raspravljalo na međunarodnoj konferenciji 100% obnovljiva energija na otocima – važnost uključivanja građana kroz energetske zadruge održanoj od 17. do 19. listopada 2013. na otoku Krku.

Da je takav razvoj moguć, sudionicima je pokazano na primjeru škotskog otoka Eigg, španjolskog otoka El Hierro, otoka Samsø u Danskoj te Sifnos u Grčkoj.

Više puta tijekom konferencije naglašeno je da priča o obnovljivoj energiji nema smisla bez uključivanja lokalnog stanovništva. Dobrobiti za lokalnu zajednicu su višestruke: stvaranje novih izvora prihoda, uštede na troškovima energije, razvoj lokalne zajednice te pozitivan utjecaj na turizam kroz zeleno brendiranje.

Međutim, put do energetski nezavisnih lokalnih zajednica u Hrvatskoj pun je prepreka na koje su upozorili domaći stručnjaci Robert Pašičko i Mak Đukan iz UNDP-a te domaćin Zdenko Kirinčić iz Energetske zadruge Otok Krk .

Najveća zapreka razvoja energetskih zadruga odnosi se na administraciju, promjenjivu zakonsku regulativu, posebno u području uvođenja kvota za projekte obnovljive energije te promjenjive cijene poticajnih tarifa. Sporna je zakonska odreba o zabrani gradnje vjetroelektrana na otocima te postojeće kvote za gradnju fotonaponskih sustava.

Jedan od prvih koraka prema energetski neovisnim zajednicama je mobilizacija lokalnog stanovništva te njihovo snažnije uključivanje u energetske zadruge kako bi se riješio tzv. not in my backyard sindrom. „Bit energetskih zadruga su ljudi, morate se sami pokrenuti jer to za vas neće napraviti ni vlada, ni privatni investitori“, istaknuo je jedan od sudionika konferencije Paul Phare iz škotske zadruge Energy4All.

Uzimajući u obzir nepovoljne zakonske odredbe, sadašnje i buduće energetske zadruge u Hrvatskoj trebale bi se fokusirati na jednostavno izvedive projekte koji nose najmanji financijski rizik: projekte ugradnje solarnih kolektoraza dogrijavanje vode. O realizaciji složenijih projekata kao što su bioplin, biomasa, fotonaponske elektrane i vjetroelektrane možemo govoriti u srednjem roku kad zakonski okvir bude išao u prilog takvoj vrsti projekata.

Neovisno o kakvim projektima je riječ, uvijek se postavlja pitanje njihovog financiranja. Iako fondovi EU pružaju velike mogućnosti, njihovo korištenje podrazumijeva mnogo administracije i značajnu razinu organizacijskih sposobnosti te se preporučuju tek kada zadruge uspiju u realizaciji inicijalnog samofinanciranog projekta. Kako je objasnio Erik Christensen iz danske zadruge Middlegrunden, ljudi u zadrugama volontiraju te je ludost očekivati da će se baviti birokracijom.

Odličan primjer financiranja energetskih projekata dolazi upravo iz Danske, gdje je vjetroelektrana Middelgrunden financirana prodajom udjela u projektu građanima Danske. Na taj način prikupljeno je čak 50 posto ukupne investicije u vrijednosti 40 milijuna eura.

Sličan model financiranja gdje lokalna zajednica ulaže novac u zajedničke zadružne projekte moguće je primijeniti i u Hrvatskoj, pri čemu je važno osigurati pristup različitim financijskim instrumentima kao što su donacije, krediti, investicijski fondovi, zadružne banke i drugo.

Sudionici konferencije složili su da je razvoj energetskih zadruga u Hrvatskoj nemoguć bez pojednostavljivanja administracije i izmjena porezne politike.

Konkretne mjere predložene na konferenciji uključuju: oslobođenje od poreza na reinvestiranu dobit zadruge. Među predloženim mjerama je i ustupanje prava lokalnim zajednicama na udio u OIE projektima vrijednosti veće od 2 milijuna kuna te osigurati kvote za projekte OIE u vlasništvu energetskih zadruga. Također, tu je i izmjena zakonske odredbe o zabrani gradnje vjetroelektrana na otocima jer bi se time potaknuo gospodarski rast i otvarila nova radna mjesta na otocima.

Otok Krk izabran je kao domaćin konferencije jer je napredan u odnosu na ostatak Hrvatske u pogledu upravljanja energijom i otpadomn te je na dobrom putu da u budućnosti bude energetski neovisan otok. Hoće li ostali slijediti ovaj primjer ovisi najviše o njima samima?