Mistery-Legenda Uskršnjih Otoka

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

Legenda Uskrnjih Otoka


LEGENDA USKRNJIH OTOKA

Uskrnji otok i njegove tajne Nitko danas ne zna tono u koju su svrhu preci dananjih stanovnika Uskrnjeg otoka izradili "kamene bogove", niti koga su ti utljivi kolosi uope predstavljali. Ali postoji bezbroj vrlo zanimljivih teorija...

Leei oko 4350 km istono od Tahitija, 4200 km zapadno od Valparaisa u ileu i 3200 km jugozapadno od otoja Galapagos, Uskrnji je otok najusamljenije nastanjeno mjesto na zemlji, kao to je zapisao Thor Heyerdahl u knjizi Aku-Aku, gdje opisuje svoju ekspediciju iz 1955g.

Prvi otoki susjedi nalaze se na sjeveru, u Polineziji, i udaljeni su gotovo nezamislivih 3800 kilometara. Zbog toga se na Uskrnji otok rijetko dolazi brodom, a avioni na jedinoj avionskoj linija iz Santiaga (ile) polijeu samo dva puta tjedno. U njima je teko dobiti mjesto i karte se nerjetko rezerviraju i godinu dana unaprijed.

Zapadni je svijet prvi puta uo za Uskrnji otok kad ga je otkrio nizozemski pomorac, admiral Jacob Roggeveen, 5. travnja 1722 g.; bila je uskrsna nedjelja te otuda otoku njegovo zapadnjako ime. Otada Uskrnji otok privlai veliku panju znanstvenika zbog svojih zagonetnih divovskih kipova (moai) kojih ima negdje oko tisuu.

Kameni bogovi, zadnje ivo svjedoanstvo nestalog naroda Pored karakteristine usamljenosti, Uskrnji otok krije i nebrojne tajne. O

njegovoj prastaroj zagonetnoj prolosti gotovo se nita ne zna. Ali se zna da je oko 400. godine otok bio naseljen a na otoku ivio narod koji je imao svoj jezik, svoju kulturu, svoju povijest i svoje umijee. Stoljeima su otoani na posebnim daicama strpljivo biljeili kronike svog vremena, ali su katoliki misionari, proglaavajui ih avoljim djelom, sve unitili i spalili, nameui gostoprimljivim otoanima svoja vjerovanja. Tako su zavrila naj dragocjenija svjedoanstva iz povijesti najmisterioznijeg otoka na svijetu a s njima i odgovor na pitanja tko su i odakle su?

Posjetioce Uskrnjeg otoka najvie fascinira uobiajeni prizor: posvuda, du kamenitih obala uzdiu se kameni divovi, moai, ne rjetko i 22 metra visoke skulpture od tvrog vulkanskog kamenja vulkana Rano Rarakua. Ima ih ukupno 276 i oigledno predstavljaju ljudska tijela sa duguljastim glavama, velikim ustima i ovalnim oima ije su zjenice napravljene od morskog sedefa. Osim toga, 53 kamena kolosa imaju na glavi i udnovate crvene kamene eire.

Niko danas ne zna tono u koju su svrhu preci dananjih stanovnika otoka izradili "kamene bogove", niti koga su ti utljivi divovi uope predstavljali. Po miljenju veine istraivaa, oni nikako ne predstavljaju otoane, jer tipini oblik lica kamenih statua uope ne odgovara obliku lica starosjedioca.


Legenda kamenih Divova Iako se svrha kamenih bogova i dalje ne znam prema suvremenim istraivaima, istraivanja pokazuju kako su oni zaista predstavljali umrle vladare koji su neko imali dobrotvorne natprirodne moi (mana). Zanimljivo je to to su na otoku zabiljeene razliite geomagnetske anomalije, pa postoji vjerojatnost da su ti monoliti djelovali kao arita iscjeliteljske Zemljine energije, jednako kao i kamene stijene u Britaniji i drugdje po svijetu. Postoji dakako i teorija Da su ti kipovi, koji stoje kao vjeni uvari Uskrnjeg otoka, moda portreti bia iz nekog stranog svijeta. Bia iz dalekih zvjezdanih prostranstava, kako misli vicarski pisac Erik Von Deniken? Ili je moda ova jedinstvena galerija iji je svod vedro pacifiko nebo, ipak okamenjeni spomenar koji nas podsjea na mone stanovnike legendarne Zemlje Mu, pacifike verzije Atlantide? Tko su i to su zapravo ti nijemi kameni divovi? O emu sanjaju i to nam poruuju?

Povijest Uskrnjeg Otoka Raniji kipovi, vrlo se razlikuju po obliku, ali svi kasniji primjerci prikazuju istog ovijeka (iji je identitet nepoznat). Svaki je kip isklesan samo do nogu i ima nisko elo, ispijene obraze, izboenu bradu , orlovski nos, jako duge une resice i crveni uperak na glavi. Ti su uperci isklesani iz stijena malog vulkana koji se naziva Puna Pau. Veina kipova tei 25 40 tona i visoki su od 3,5 7,5 metara, ali su tijekom godina otoani klesali i puno vee: jedan nedovreni primjerak jo se uvijek nalazi u krateru Rano Rarakua; a teak je oko 270 tona i dug oko 21 metar. No to je samo jedan od 400 nedovrenih kipova koji su pronaeni u krateru. Ti su kipovi ostali nedovreni zbog estokog graanskog rata meu otoanima, Hanau Epe ili Dugouhih za koje se pretpostavlja da su bili vladajui narod i Hanau Momoko ili Kratkouhih, koji su im bili podanici.

Godine 1680. Rat je zavrio pobjedom Kratkouhih koji su poubijali sve Dugouhe osim jednoga. Nakon 42 godine kada je otok otkrio Roggeveen, doao je kraj dugotrajnoj izolaciji otoka. Godine 1774. stigao je i kapetan Cook i otkrio da su u proteklih 50 godina, za vrijeme izbijanja novog rata, kameni divovi srueni s postolja i pobacani po zemlji, ali se ono najgore dogodilo 1862.g. Te je godine peruanski i robovski brod pokupio gotovo sve mukarce s uskrnjeg otoka i odveo ih u Peru da rade u rudnicima. Veina ih je umrla a nekolicina koja je preivjela i vratila se na otok nakon posredovanja tahianskog biskupa, bila je zaraena kozicama. Ta je zarazna bolest desetkovala ve ionako prorijeeno stanovnitvo; do 1877 ostalo je samo 111 otoana. Jedna od najtraginijoh posljedica te strane sage o patnji, smrt je posljednjeg otoana koji je znao njihovo jedinstveno pismo (nazvano rongo-rongo, urezano na drvenim ploama) koje je do danas ostalo nedeifrirano. Godine 1888. ile je prisvojio Uskrnji otok i otada se stanovnitvo postupno poveavalo, tako da danas tamo ima oko 2000 stanovnika. Tridesetak su kipova ponovno postavili na noge ekipe znanstvenika.


Povijesna istraivanja Ali odakle su doli prvi stanovnici Uskrnjeg otoka? Prema tradicionalnom miljenju, doli su s Polinezijskih otoka na zapadu, iji su pak stanovnici doli iz Azije. Meutim, Norveki istraiva Thor Heyerdahl smatrao je da to nije cijela pria. Tijekom svojih istraivanja o Uskrnjem otoku sredinom 1950-tih godina, prikupio je neke intrigantne dokaze koji podupiru njegovo uvjerenje da su na ovaj udaljeni otok migrirali stanovnici s istoka, iz Perua, iz doba prije Inka. Heyerdahlovi dokazi o njegovoj tvrdnji jesu prisutnost biljke koja se zove totora trska na otoku, biljka koja je autohtona jezera Titicaca u Andama, i andskog slatkog krumpira. Osim toga Ameriki su naunici otkrili nevjerojatnu slinost kamenih bogova Uskrnjeg otoka s kamenim kipovima, pronaenim u ruevinama najstarijeg junoamerikog grada Tiahuanacau. Dokazi o tovanju boga Sunca i na Uskrnjem otoku i u starim peruanskim kulturama: postojanje ljudi svijetle koe i crvene kose i na otoku i u andskim kulturama; te kameni divovi dugih uiju koji se pojavljuju u andskim legendama o boanstvu Con-Tici vladajuem bogu-kralju, sve su to slinosti tih dviju kultura koje se ne mogu previdjeti.

Legenda o naseljavanju Uskrnjeg otoka Povijest junoamerikog grada Tiahuanaka zadire u najdublje vrtloge vremena a puni sjaj doivio je prije skoro tri tisue godina. Njegovi hramovi, poploani trgovi i velianstveni kameni kipovi, svjedoe o visoko razvijenoj kulturi iji su pripadnici oko 1100. godine iznenada napustili sve to su do tada podizali i nestali u nepoznatom pravcu. Prema drevnim legendama, tada vladajui bog-kralj Con Tici pretrpio je u jednom boju uasan poraz i nakon toga se sa malobrojnom svitom preivjelih povukao preko mora, a legenda kae da su se povukli upravo na Uskrnje otoke.

Udaljenost, kako e ispostavilo, nije mogla biti razlog koji bi im onemoguio migriranje preko mora.

Norveki je istraiva Thor Heyerdahl, 1947. godine kako bi dokazao svoju tvrdnju o naseljavanju tog podruja civilizacije prije Inka izgradio splav u starom peruanskom stilu (i nazvao ga Kon-Tiki). Preputajui se pacifikim vjetrovima i morskim strujama, Heyerdahl je uistinu sa peruanske obale uspio stii do arhipelaga Tuamotu i Polinezijskog otoja.

Geograf Robert Langdon podupro je ovu teoriju otkrivajui 1988 g. Da je tapioka koja se dobiva iz junoamerike biljke manioka, bila dio prehrane i otokog stanovnitva jo davne 1770 g. to je otkrila ekspedicija koje je predvodio kapetan Felipe Gonzalez. Na nesreu, ta je vana injenica ubrzo bila zanemarena zbog kriva prijevoda domaeg naziva biljke manioka, to se dogodilo povjesniaru Boltonu Corneyu u prikazu svoje ekspedicije 1908. pogreka koja je ispravljena tek 80 godina poslije Langdonovim otkriem. Unato tomu , zamisao o drevnom junoamerikom stanovnitvu na Uskrnjem otoku jo uvijek nije u cijelosti prihvaena u znanstvenim krugovima, tako da je tajna o podrijetlu civilizacije s Uskrnjeg otoka i dalje nerijeena. Ironino je to odgovor na tu zagonetku moda i postoji, ali je sauvan u mnogim zakljuanim primjercima tajanstvenog rongo-rongo jezika i sve dok se ne pronae klju ove lingvistike tajne, neemo doznati odgovor.


GRAD ZLATA

ElDorado


LEGENDA O GRADU ZLATA, EL DORADO

El Dorado Legenda ili stvarnost? Jedno od legendarnih mjesta ovoga svijeta koje svakoga oarava smjeteno je

negdje u junoj Americi ili tako barem kae tradicija. Stoljeima su ga ljudi traili i stotine ljudskih ivota je izgubljeno u njegovom snu. Njihova ih je neugasiva e i pouda za zlatom tjerala u otkrivanje i pogibelj.

No sve to nas danas zapravo zanima nije zlato i malo je drugaije prirode, neto to se u toj legendi krije. Neto mistino, mitsko, magino

Nalazi se na otoku usred slanog jezera ije je dno zlatno. U sredini otoka nalazi se hram posveen Suncu. Zidovi, krovovi, fontane, alati sve je tamo od suhog zlata. Ovakvi nam opisi zlatnog grada daje Belalcazar bojnik pod komandom panjolskog osvajaa Francisca Pizarra a nakon njega isti takav opis dobivamo i od panjolskog povjesniara Francisca Lopeza. Grad koji su njegovi starosjedioci isto tako nazivali Manoa, prozvan je tako, El Dorado.

Opis El Dorada utemeljen je na legendama Inka koje su panjolski conquestadores prenjeli iz Amerike. Meu tim legendama nalazimo na legendu kralja boanskog porijekla, legendu Muisca naroda (o narodu koji je nastanjivao predio dananje Bogote').

Prva legenda pria o kralju kojega su definirali kao sam sin boga sunca koji je ivio u zlatnom dvorcu u koji nije mogla prodrijeti vanjska svijetlost. Njegov je donji dio lica bilo pokriveno zlatnom maskom a mogao se pokazati podanicima samo jednom na godinu. Dok druga legenda pria o ceremoniji ustolienja prijestolonasljednika. Kada je sunce dolo u svoj zenit, posut zlatnim prahom, morao je uroniti tijelo u vode rijeke Guadavita dok njegovi su podanici u istu rijeku bacali zlatan alat.

Ove su se legende vrlo vjerojatno iskrivile prepriavanjem sve do kreiranja mita o El Doradu. Tako da se poevi od 1529 g. rodila zlatna groznica u potrazi za tim mitskim gradom, i mnoge su ekspedicije kretale u potragu za njim sve do dananjih dana.

Prije otprilike godinu dana antropolog Mario Polia identificirao je ElDorado u Paititiu, gradu civilizacije Inka. Paititi je, kako se moe proitati u jednom antiknom dokumentu, otkriven u 16. stoljeu. Otkrili su ga misionari Isusovakog reda i opisali ga kao grad prekriven zlatom i optoen dragim kamenjem.

Ipak, nitko nikada nije doznao tonu poziciju grada. Kae se da je Vatikan izbrisao svaki najmanji trag o njemu da bi izbjegao opasnu zlatnu groznicu. Dananji moderni povjesniari su zapravo skoro svi suglasni da je ElDorado izmiljen pohlepom panjolskih conquestadoresa, iako misterij koji ga okruuje ostaje jo uvijek fascinantan i privlaan.


Poetak Legende. Otkrie Amerike Od svih dragocjenih stvari na svijetu, ona za kojom se uvijek najvie uzdisalo

zacijelo je zlato. Stari Egipani smatrali su ga svetim poput sunca, ratovi su se vodili zbog njega a Portugalci su zbog zlata riskirali plovidbu na kraj svijeta. Zlato ne predstavlja samo blagostanje. Simboliki je i znak ljubavi, vjenani prsten je zlatan. Isto tako u lingvistikom smislu rije zlato znai dobro. Kao recimo u izrazima: Zlato od djeteta ili zlatna prilika. Manje od milijun tona zlata je iskopano, moda izgleda mnogo ali je puno manje u usporedbi sa dijamantima i drugim dragocjenostima koje su bile ispod zemlje.

Velianstvena je legenda famoznog grada zlata ElDorada, i nevjerojatna blaga koja se na njegov spomen ukau pred oima, ue blagodati i dobrostanja, zlata unedogled. Zlato je kau Zeusovo dijete. Ni hra ni plijesan ne izjedaju toliko koliko ovjekov um izjeda pohlepa za njim.. Tako je pisao Grki poet Pindar. Zlato je kralj metala i posljednja mjera vrijednosti.

Columbo je otiao toliko daleko i izjavio da sa zlatom ovjek moe zajamiti svojoj dui ulaz u Raj. No to nama daje zapravo uvid u ono to je bio njegov raj a ba je on bio taj ija se ekspedicija pretvorila u eksploataciju. Columbo je tragaima zlata otvorio put blaga kada je otkrio zlato u San Salvadoru na Hispanioli. Novosti poslane Ferdinandu i Isabelli panjolskom kralju i kraljici uskoro se proirila diljem Europe i od tada je poelo presjedanje na teritorije nove zemlje pod blagoslovom Kranstva koje je potpuno decimiralo ameriku dotadanju populaciju.

Pedeset godina je prolo od Columbovog otkria i izvjea o postojanju zlata u novom svijetu. Narodi Azteca u Mexicu i Inca u Peruu' potpali su pod vlast panjolskih conquestadoresa i njihove neiscrpne pohlepe za zlatom. Grobnice Sinu Indijanaca u visokim Andama opljakane su a Europski tragai zlata 1539 g. osnovali su grad Bogota, na teritoriju naroda Muisca .

No najvee nalazite zlata vjeruje se da je bilo u gradu Manoa, izgubljenom u kinim praumama june Amerike. Prie i kazivanja govore o nevjerojatnom gradu gdje je sve ukljuujui i svakodnevni alat, tanjure i ostalo bilo od suhog zlata. Njegovi stanovnici bili su upravo Muisca narod. O njima se nije mnogo znalo osim da je sve to su posjedovali bilo napravljeno od zlata.

I ba je tu meu narodom Muisca legenda o ElDoradu po prvi put dola do uiju panjolaca. Reeno im je za ritualnu ceremoniju koja se odravala na jezeru Guatavita, malo sjevernije od novoosnovanog grada Bogote.


Ceremonija Zlatnog ovjeka Pria ili bolje legenda o ElDoradu jedan je od najjaih mitova vezan uz Novi

svijet . Legenda koja se po prvi puta pojavila etrdesetih godina 16.stoljea. Sve su prie o njemu zapravo potekle iz indijanskih pria o kralju koji je bio toliko bogat se mogao prekriti zlatom tokom odreenih ceremonija.

U centru prie o ElDoradu su rijei koje su meu Indijancima imala znaenje Zlatni ovjek a to je bio upravo taj je poglavar El Hombre Dorado, bio je to naziv Meksikog kralja, poglavara naroda Muisca za kojeg se govorilo da je bio prekriven zlatnim prahom. No kasnije je ElDorado zauzeo svoje mjesto kao bajkoviti grad od zlata, antikna, izgubljena metropola naroda Inka.

Kada je narod grada Manoa izabirao novog kralja, odravala se odreena

ceremonija na vodama jezera Guatavita.

Jezero se pokazalo mistino, mirno kao ogledalo, savren geometrijski krug. Okrueno uniformnim neplodnim breuljcima. Legenda je opisivala dno jezera pokriveno neizrecivim bogatstvima koja su preci starih Muisca tamo odbacili. Narodu Muisca je jezero bilo sveto. Njihov je narod vjerovao da u jezeru ivi duh ene prethodnog poglavara njihova naroda, koju je tamo zatoilo zlokobno udovite. Osobiti ritual koji se odravao na jezeru bio je dio saznanja novookrunjenog kralja. Neposredni svjedok tih dogaaja Rodrigues Freyle, koji je priu uo iz usta svojeg prijatelja Don Juana neaka zadnjeg poglavara naroda Muisca opisao je to ovako:

: Ceremonija je imala biti poetak ustolienja novog vladara naroda. Prije

njenog poetka, budui vladar morao je provesti neko vrijeme odvojen od svijeta. Zatvoren u hramu bez ena, a zabranjeno mu je bilo jesti sol i paprenu hranu te izlaziti van danju.

Prvo putovanje koje novi kralj mora proi, trebalo je biti putovanje preko velikog jezera Guatavita gdje e darovati i prinijeti rtvu demonu kojega je narod tovao kao njihovog gospodara i boga. Tijekom ceremonije koja se odravala na jezeru, izradila se splav koju se uljepavalo i dekoriralo sa najljepim stvarima koje su imali Na nju se stavljalo etiri upaljena svijenjaka u kojima se palilo mnogo aromatinih trava te smole i mnoge druge parfeme. Dim incensa pokrio je svijetlo dana. Jezero je bilo iroko i duboko tako da je brod sa visokim bokovima mogao ploviti kroz njega, prepun bezbrojem mukaraca i ena obuenih u perje, sa zlatnim ukrasnim tanjurima i krunama

Budui kralj prekriven je blatom dok mu se puui kroz lulu zlatnom prainom pokriva tijelo. Tada se nasljednika skine do gola i premae ljepljivom zemljom u koju se pomijeala zlatna praina tako da je nasljednik bio potpuno prekriven tim metalom. Postavili bi ga na splav na kojoj bi ostao nepokretan a do njegovih nogu bi se stavljalo zlato i smaragdi da ih daruje bogu. Na splav bi se sa buduim kraljem ukrcalo i etiri poglavara optoeni krunama, draguljima, ogrlicama i naunicama od istog zlata. I oni su kao i nasljednik bili goli i svatko je nosio svoje darove. Kako bi splav napustila obalu, poela bi muzika truba, flauta i drugih instrumenata zajedno sa pjevanjem koje bi streslo planine i doline sve dok splav ne bi dola do sredine lagune gdje bi dignuli zastavu kao znak utnje. Nasljednik bi tada predao svoj dar izbacujui u sredite jezera hrpu zlata, a poglavari koji bi ga pratili uinili bi isto to za svoj raun. Tom bi ceremonijom novi vladar bio priznat kao vladar i kralj.


Prve potrage za ElDoradom

Sebastiana de Benalcazara 1533. g.Francisco Pizarro panjolski osvaja krenuo je u osvajanje novog svijeta juno od Cajamarce i poslao svog asnika Sebastiana de Benalcazara da otprati naeno blago nazad u luku San Miguel. Benalcazar je tada uo za nedozvoljeni upad na panjoski teritorij te je sam pokrenuo isto tako nedozvoljen pohod na grad Quito 1534 g. Nakon uspjenog pohoda Benalcazar zaposjevi je Quito od tamo pokrenuo malu ekspediciju na podruje dananje Kolumbije. Vjeruje se da je zapravo bio prisiljen napustiti Quito da izbjegne uhienju Francisca Pizarra koji je nauo za njegovu ekspediciju. Kada je tih godina poela kruiti pria o ElDoradu i njegovim bogatstvima, Benalacazar je stao tvrditi da je ElDorado bio od poetka njegov cilj, nadajui se tako da e tom tvrdnjom postaviti pravo na grad u sluaju da ga netko pronae. Benalcazar je preao ak natrag u panjolsku gdje je estoko zastupao tvrdnju da se grad mora nalaziti u njegovom teritoriju. panjolsko poglavarstvo nagradilo ga je kraljevskom potvrdom o ekskluzivi toga podruja, dok se zlatni grad ElDorado pokazao nita vie od mita.

Walter Raleigh Sir Walter Raleigh moda je najpoznatiji od svih sanjara koji je isto tako izgubio ivot u traganju za legendarnim ElDoradom. Raleigh je tragao uporno za zlatom ElDorada ciljajui da e kada ga nae vratiti se u domovinu Britaniju i postati vladar. Engleski avanturist i pisac, miljenik kraljice Elizabete I koja mu je 1585 dodijelila viteki status, optuen je bio za izdaju sa strane Jamesa I kraljiina nasljednika. Raleigh je bio zatoen u Londonskom tornju te uskoro osuen na smrt. Izmeu 1584 i 1589 pokuao je osnovati koloniju u blizini Roanoke Island (dananjoj sjevernoj Karolini) koju je on tada imenovao Virginija, no tamo nije on sam nikada kroio. Ve 1595 predvodio je ekspediciju u predjele dananje Guyane u Junoj Americi, plovei po rijeci Orinoco u srcu panjolskog kolonijalnog carstva. Svoju ekspediciju opisao je u knjizi The Discoverie of Guiana izdanoj 1596 g. Prie Indijanaca i panjolski dokumenti uvjerili su ga u postojanje ElDorada, nevienom gradu od zlata negdje u unutranjosti June Amerike. Otkrio je zapravo nekoliko zlatnih rudnika no nitko nije podrao njegov projekt o koloniziranju toga podruja. 1596 krenuo je zajedno sa Robertom Deverouxom, earlom od Essexa na neuspjean pohod na panjolski grad Cadiz. 1597 g. isto tako su zajedno krenuli na ekspediciju na Azore. Raleigh je jo uvijek elio eksploatirati dobara Guyane navaljujui da je taj dio zemlje bio darovan Engleskoj sa strane njenih starosjedioca jo u 1595-oj. Sa kraljevom dozvolom krenuo je na drugu ekspediciju u istom podruju obeavajui da e otvoriti zlatan rudnik ne vrijeajui time panjolsko carstvo. Na putu su ga naalost isprijeile mnoge nesree. Groznica je Raleigha sprijeila da vodi svoje ljude niz rijeku. Njegov drugi asnik Lawrence Kemys zapalio je panjolsko uporite no nije naiao na zlato. Raleighov sin Walter umro je tokom ekspedicije. Vrativi se neobavljena posla Kralj James I osudio ga je 1618 na smrt. Ubrzo je i Walter Raleigh pao u zaborav, no mjesto blagodati nastavilo je ivjeti i preraslo u legendu o ElDoradu. Slijedea dva stoljea ekspedicije su se nastavile u Andama i dunglama Amazone. Nitko se nije vratio sa izvjeem o pronalasku niti jednog jedinog komada sjajnog metala.


Legendarni El Dorado postoji. Istraivanja, dokazi i antikni dokumenti.

Moda u legendama ima i istine. Ali dali je stvarno mogue da je legendarni ElDorado, zlatni grad iz bajke zaista postojao? Prema nalazima arheologa Lima Pontifical Catholic University, jest a spominjali su ga ak i Jesuitski misionari

Populacije Inka zvali su ga Paititi, e ElDorado panjolci. Mitski grad prema legendi bio je zadnje utoite Inka kada su pobjegli sa svojim dragocjenostima pred panjolskim conquestadoresima 1532 g.

Mario Polia, talijanski arheolog koji poduava na Lima's Pontifical Catholic University, pronaao je antikni dokument koji opisuje grad iji su zidovi bili pokriveni zlatnim liem.

Paititi nije samo mit, taj je grad zaista postojao. Pronali su ga krajem 16. stoljea Jesuitki misionari Isusovake udruge. Tako je naveo Polia u zadnjem izdanju arheolokog teksta Archeo. Jo jedan antikni tekst naznauje mogunost postojanja zlatnog grada, Izvjee o udu koje se dogodilo po Bojem milosru u kraljevstvu Paititi. Tekst je dio zbirke nazvane Peruana Historia (povijest Perua), a uvan je u Romanikom arhivu Isusovaca. U tom je tekstu naveden nevjerojatan susret sveenika Andree Lopeza sa iteljima Paititia. Citat iz teksta kae .. nevjerojatno zdrav grad optoen zlatom, srebrom i dragim kamenjem.

Prema izvjeu, sveenik je izvijestio Papu o otkriu i traio doputenje da posveti i evangelizira podruje. Polia vjeruje da Vatikan zapravo nikada nije odao tonu lokaciju Paititija, zlatnog grada bojei se poplave zlata i masovne histerije vjernika.

El Dorado je privlaio mnoge istraivae tijekom posljednjih pet stoljea. Meu njima je poznati Britanski istraiva Sir Percy Harrison Fawcett, koji je krenuo u potragu za Paititijem 1925. Druga je nedavna ekspedicija koja je krenula 1972, Amerika ekspedicija predvoena Bob Nicholsom i 1997 ekspedicija Norvekog antropologa Lars Hafksjolda.

Zadnji istraiva koji je krenuo u potragu za legendom je Jacek Palkiewicz, bolje poznat po otkriu pravog izvora rijeke Amazone 1996 g. Palkiewicz je prije nekoliko mjeseci otputovao u neistraene dungle rijeke Madre de Dios na istraivanja, odakle e krenuti na sistematsko traenje u Lipnju ove godine uz pomo tehnologije State of the art

Palkiewicz je nedavno izjavio za Dicovery News Ve dvije godine radim na ovom projektu. ak sam prilino siguran da sam otkrio poziciju slapa i jezera koje prema legendi vode u Paititi. Velike su anse da u nai El Dorado.

No Polia je zapravo skeptian prema njegovoj izjavi. A sam je izjavio da njemu to zvui poput jo jedne neutemeljene izjave. Polia je uvjeren da Paititi nije u zoni rijeke Madre de Dios, podruje koje su do sada sve ekspedicije istraivale.

Brian S.Bauer, asistent profesora na antropolokom sveuilitu Illinois, Chicago jedan od vodeih strunjaka civilizacije Inka, isto je skeptian prema Palkiewiczovom istraivanju


Eldorado iz doba prije Inka u sredinjem Peruu'

Dali je mogue da je ElDorado postojao prije doba Inka? Zapravo u Aprilu prole godine nevjerojatno otkrie britanske, amerike i peruvijanske arheoloke ekspedicije pokazalo je da je jedan ElDorado koji se pojavljuje jo prije civilizacije Inka, izmaknuo pohlepi panjolskih conquestadoresa. Njihova je potraga donijela na svijetlo dana velike koliine zlata i blaga sakrivenog u grobnicama koje su stare vie od 1000 godina. Ruevine bi pripadale gradu prije civilizacije Inka u sredinjem Peruu'. Jedna od dvije grobnice, najvea je do sada otkrivena u Americi. Ovo otkrie bi moglo uvelike doprinijeti studijama o pretkolumbovskim civilizacijama. Prema britanskom asopisu Independent, uenjaci koji su uz pomo ultrazvunih sondi ve otkrili jo dvanaest grobnica u toj zoni, uvjereni su da grad poznat meu arheolozima pod imenom Sican sakriva stotine kostura i tisuu dragocjenosti

Najvea grobnica formirana je od bunara dubokog vie od 15 metara. U njoj je naeno 24 ljudskih kostura, jedan muki, najvjerojatnije princ od otprilike 25 ili 30 godina i 23 ene od 20 do 25 godina. Na kosturima veine naeni su tragovi nasilne smrti kao to su udarci u lubanju i slomljeni vrat to ukazuje na mogunost da su ene rtvovane da bi princa otpratile na drugi svijet. Takvi podaci uvelike pridonose prouavanju kultura tih naroda i njihovih obiaja. U toj istoj grobnici naena je prelijepa kruna od zlata i bakra, pozlaena maska sa oima od ambre, par rukavica isto tako pozlaenih i ogrlica od dragog kamenja u vie nizova.

U manjoj grobnici naeni su kosturi jednog mukarca, dvije ene i dvoje djece, mnogo kila zlata i drugih dragocjenosti. Cijeli kompleks koji su arheolozi otkrili osim grobnica obuhvaa i jednu piramidu u jednu platformu. Vjeruje se da je sve to bilo dio glavnog grada, drave od prije doba Inka koje se prostirala i obuhvaala vei dio ilea i Columbije..


Legenda ivi

Sve te antikne legende, prie i predaje starosjedioca latinske Amerike, ceremonije naroda Muisca krunidbe zlatnih kraljeva i druge dale su ivot legendi o ElDoradu i nevjerojatnim blagodatima koje lee na dnu jezera Guatavita. Pokuaji da se jezero isui zapoeli su gotovo odmah nakon to se prvi puta doulo za njih.

Danas okolni breuljci nose zanimljiv usjek koje je Antonio Sepulveda, Bogotanski trgovac urezao kada je 1580 g. pokuao isuiti jezero kako bi otkrio mitsko blago. Usjek je ostao vjeni spomen na taj pokuaj koji je tragino zavrio. Pokuaj isuivanja jezera obustavljen je kada su se izdubljeni breuljci uruili i ubili mnoge radnike. No ak i da je zlato bilo pronaeno, pripalo bi tada panjolskom Kralju Philippu II.

Mitski ElDorado ukljuuje zlatom posute zidove, krovove, alate i ostale dragocjenosti. Ali nikada neemo doznati dali je taj legendarni zlatni grad zaista postojao, ili dali je stvarno bio samo san panjolskih doseljenika u potrazi za blagostanjem i sreom. Mogue je da je nekada bilo mnogo zlata u junoj Americi i da se naavi ga novopridolima raspalila mata i preko pria starosjedioca poeli zamiljati grad toliko velianstven i nevjerojatan koji je sav od suhog zlata te je kroz njihovu matu nastao grad o kojem su mnogi sanjali i mnogi jo uvijek sanjaju. Manoa, Paititi.. ili ElDorado. Koji je stvaran? Mnogi su dali ivot da ga pronau, a taj e mit i dalje golicati matu mnogih ljudi na svijetu i ostati e metafora koja nam oznaava potragu za boljim sutra.


SVEMIRSKI

li skI rivena nebesk ?a a bi

NLOBRODOVI


LETEI TANJURI I NLO-i SVEMIRSKI BRODOVI ILI SKRIVENA

NEBESKA BIA?

Dobrodoli u jo jedan put u nepoznato ili bolje rei jo jedan InfoMistery. Sat vremena sa vama provesti u ja, Ksenija a prije nego vas povedem kroz mrane putove znanosti i bez odugovlaenja odmah na poetku podsjetit u vas da sam vjerojatno spominjala pojam tehno-mit. Da ukratko objasnim pojam tehno mita, jer je to upravo ono ime bi vas danas sat vremena pozabavila. Netko je napisao da smo sa pojavom elektrine energije, atomske i genetske znanosti izgubili nae stare mitove, Orfeja i Euridiku, Perzeja i Meduzu pa popunjavamo tu prazninu modernim tehno-mitovima. Jedan je da u hangaru u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson ivi vanzemaljac, drugi da je netko izumio rasplinja pomou kojeg bi se moglo prijei tri stotine kilometara sa etiri litre benzina ali da su automobilske tvrtke otkupile patent i dre ga u ladici. Tu je zatim pria da Rusi u Sibiru u nekoj tajnoj bazi obuavaju djecu za ekstrasenzornu percepciju i da ta djeca mogu mislima ubiti bilo koga bilo gdje u svijetu. Pria se da su crte u Nazci u Peruu aerodrom za svemirce, pa kako je CIA namjerno pustila virus AIDS-a da pobije sve homoseksualce. Da je Nikola Tesla izumio nevjerojatno moan izvor energije ali da su se njegove biljeke zagubile. Da u Istambulu postoji crte iz desetog stoljea koji prikazuje zemlju iz svemira. Da su u istraivakom institutu sveuilita Stanford nali ovjeka ije tijelo svijetli u mraku.. Ovu reenica koja mi je postala dosta omiljena poto su tehno mitovi sve brojniji, napisao je Michael Chrichton u Izgubljenom svijetu nezaobilazno sci-fi tivo svakog ljubitelja znanstvene fantastike. Sve to taj pojam oznaava jesu nevjerojatne pojave i trendovi u koje je tijekom zadnjih stoljea ovjek voljan povjerovati. Tako da u vam ponoviti priu o malim zelenima (ma neee.. rei ete, ma uli smo ve proli puta o izvanzemaljcima..). A ja u rei, pa da.. istina da sam vas natjerala da sluate o izvanzemaljcima ve proli puta, ali nije sve zlato ono to sija, kae poslovica, a ja kaem nije svaka pria ista ako imate iroka gledita. to bi znailo, da izvanzemaljci ne moraju biti izvanzemaljci, ili marsijanci, ili mali zeleni.. svejedno, i ne moraju biti izvan zemaljci, kako bi bilo da su oni recimo.. zemaljci?

Teoriju da nismo sami u svemiru, potaklo je bezbrojno vianje neidentificiranih leteih objekata na nebu i to ve desetljeima. Uzbuenje da postoje udna bia koja nama nisu slina ili jesu, vie manje, i koja obitavaju negdje u beskraju svemira ljudska je mata oblikovala i smjestila meu jedne od najveih tajna naih vremena. Ve se deavalo da su mnoga vienja navodnih leteih tanjura jednostavno krive identifikacije odreenih zemaljskih ili astronomskih objekata, poput metereolokih balona, planeta Venere, odraza svjetla od oblaka ili magle, nenadana plamsaja svjetla, jata gusaka ili ak i rojeva kukaca koji odraavaju svjetlo, oblaka ovalna oblika, tragova avionskih letova, niskoleteih aviona i meteora. Veina ljudi pretpostavlja da je svaki istinski letei tanjur i NLO izvanzemaljsko svemirsko vozilo; ali to ako su neki od njih izvanredna iva bia koja potjeu s naeg planeta i koja znanost jo nije otkrila? Ta fascinantna ideja, koja se drugdje uope nije razmatrala, zadobila je veliku panju amerikih istraivaa.


Zamisao o nebeskim ivotinjama Samo nekoliko udubina u zemlji i vodi nije nastanjeno ivotinjama koje su se prilagodile ivotu u odreenom stanitu. No to je s nebom? Iako neki kukci i ptice provedu vei dio vremena u zraku, ne postoji ivotinja koja cijeli svoj ivot iskljuivo provede na nebu i koja se prilagodila ivotu u atmosferi koja okruuje na planet, ili moda jest? Termin letei tanjur, skovao je reporter koji je izvjetavao o Kennethu Arnoldu, poslovnom ovjeku iz Idaha koji je 24. lipnja 1947. dok je upravljao avionom Callaria, vidio devet leteih objekata nalik na diskove blizu planine Mount Rainier u Washingtonu. Manje je poznato da je Arnold usporedio te objekte sa ivim organizmima: nekom vrstom nebeskim meduza. Nije jedini tako mislio. Mjesec dana poslije, John P.Bessor iz St.Thomasa u Pennsylvaniji iznio je slinu teoriju koju je 1946. obrazloio zrakoplovstvu SAD-a. asnik koji je odgovorio Bessoru, nije odbacio tu teoriju kao nerealnu, ve je opisao njegovo zapaanje kao jednu od najinteligentnijih teorija koju je ikad uo. Zamisao o nebeskim ivotinjama dobila je daljnji zamah 1955. objavom miljenja grofice Zoe Wassilko-Serecki, istaknute liberalne filozofkinje. Grofica smatra da je gornji sloj zemljine atmosfere nastanjen brojnim mjehurastim ivotinjama sa svjetleim tijelima koja su graena od energije i sredinje jezgre koja je od vrstog materijala.

Te ivotinje imaju sposobnost mijenjanja oblika, od kuglastih dok mirujum do oblika nalik na cigare kad se kreu upijajui energiju koja pokree njihova netjelesna bia. Godine koje su slijedile nakon te njezine izjave obilovale su vienjima NLO-a od kojih je veina zaista imala oblik cigare.

Istraivanje teorije Ideje grofice Serecki hvalio je zoolog Ivan Sanderson, jedan od najslavnijih

amerikih istraivaa tajanstvenih ivotinja. Poetkom 1960-ih, znanstvenik i izumitelj hidrofona John M.Cage iz New Jerseya, povukao je usporedbu izmeu dupina koji prate brodove, i NLO-a koji prate avione, tvrdei da su NLO-i inteligentni oblici ivota koji se hrane negativnim elektricitietom.

Meutim, najpoznatije opseno istraivanje teorije o nebeskim ivotinjama je ono Trevora Jamesa Constabla, asnika za radioveze u amerikoj trgovakoj mornarici. Godine 1978. objavio je svoja istraivanja i nalaze u zanimljivoj knjizi Nebeska stvorenja.

Prema Constablu, neki od vienih NLO-a uistinu su divovski neotkriveni oblici ivota koji su se u cijelosti prilagodili ivotu u zraku unutar zemljine atmosfere. Te je iznimno specjalizirane organizme nazvao kriterima i opisao ih kao jednostanine organizme (poput ameba) raznih veliina, zatvorene unutar oklopa nalik na liskun ili metal, veliine jednog kilometra, do onih najmanjih od nekoliko centimetara. Constable objanjava da se ne viaju esto jer reflektiraju infracrveno svijetlo nevidljivo ljudskom oku. Budui da mogu mijenjati boju pod odreenim uvjetima, kriteri e reflektirati vidljivo svijetlo i tako postati NLO-i.

ini se da se mogu snimati infracrvenim filmom jer njegova knjiga sadri mnogobrojne fotografije navodnih kritera koje je snimio u pustinji Mojave u Californiji.


irenje tehno-mita Godine 1992. ideja o ivuim NLO-ima koji se katkad nazivaju bioformi, dobila je ppublicitet i izvan SAD-a. Britanski autor Andrew Collins u svojoj knjizi Tvorci krugova govori o tome kako je, dok je traio objanjenje za krugove u itu, otkrio rad dotad nepoznatog znanstvenika Wilhelma Reicha koji je tvrdio da je pronaao tajanstvenu vrstu energije koju je nazvao orgon. Collins misli da je u orgonu klju tajne za krugove u itu i tvrdi da se sve pojave koje su o tome zabiljeene odnose i na Constablove kritere. Nasuprot tome, ako se kriteri sastoje od orgona, njihov bi povremeni kontakt sa zemljinom povrinom mogao objasniti krugove u itu. No ipak, ako i pretpostavimo da zaista postoje, kriteri ne moraju biti jedini oblik atmosferskih nebeskih ivotinja na naem planetu.

Foo Fighters Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi savezniki i nacistiki piloti prijavljivali

su udne vatrene lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Oblici poput malih lopta sjajna bijelog ili crvenkastog svijetla, koje su plesale oko aviona neobino inteligentno, kao da se igraju i znatieljno ispituju avione. Objekti su nazvani "Foo Fighters" prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su strahovitu brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji tadanji zrakoplov. Iako ih je prouavala ak i NASA-a do danas nisu objanjeni. Smatrani su i neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta mogunost odbaene poto objekti nisu inili nita to bi direktno ugroavalo sigurnost letjelice. A osim toga otkriveno je da su ih takoer viali i ameriki i japanski piloti. Slien objekte moe otkriti i radar, pa su ih smatrali beznaajnim sitnicama ili anelima. Constable vjeruje da su foo-fightersi mogli biti jako primitivne nebeske ivotinje koje su manje osjeajne od svojih divovskih srodnika.

No foo-fightersi su takoer mogli biti neobini elektrini ili optiki efekt poput kuglaste munje ili samo privianja nervozne i premorene posade. Kako god bilo unijeli su strah meu pilote to se moe vidjeti i iz ove dvije prie.

U prosincu 1944 savezniki pilot je letio iznad neprijateljskog teritorija na visini od 10 000 stopa. Pretraujui nebo u potrazi za njemakim letjelicama ugledao je dvije velika vatrene kugle. Ne da nisu nalikovala njemakim zrakoplovima nego nisu bili slini niemu to je do tada vidio. Neko vrijeme ih je pratio a onda je odluio otii ali, objekti su ga neprestano pratili. Pilot ih se jo neko vrijeme na sve naine pokuao rijeiti ali mu nikako nije polazilo za rukom. Napokon su objekti sami nestali a da nije ispaljen ni hitac.

Jo jedan sluaj opisao je Major William D. Leet: Foo Fighteri B-17, letea tvrava. "Moju posada B-17 i mene itavim je putem od Klagenfurta u Austriji do Jadranskog mora pratio Foo Fighter, mali disk. To se dogodilo , kako se sjeam u prosincu 1944 za vrijeme nonog leta u misiji "Lone Wolf" Major Leet se prisjea da im je asnik tajne slube rekao koko se radilo o novom njemakom lovcu ali, nije mogao objasniti zato nije pucao na njih.


Kontroverzna teorija Nema sumnje da je teorija koja NLO-e smatra ivuim nebeskim ivotinjama veoma radikalna, te da e je vrlo vjerojatno odbaciti svi konzervativniji lanovi znanstvenih krugova. Stoga bi zadnju rije trebao imati vodei biolog u zranoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, dravi Ohio, gdje se nalazi zapovjednitvo amerikog zrakoplovstva za istraivanje NLO-a. Zbog kontroverzne materije, htio je ostati anoniman, ali njegove rijei sve govore: Ako bacite kameni u vodu, vidjet ete kako vodene ivotinje nimfe, rakovi, klenovi, vodeni kukci bjee. Ali prije nego se voda smiri, opet se vraaju i zantieljno istrauju to se dogodilo.Moda jednako tako djeluju dogaaji na naoj zemlji, atomske eksplozije, letovi raketa i drugo. Oni moda poremete stratosferu i uzbibaju samo tkivo svemira, pa svemirske ivotinje znatieljno silaze da istrae to se dogodilo. Kao zoolog, uvijek sam bio zbunjen injenicom da na naem planetu ne postoje ivotinje koje ive na nebu. Osobito me je zbunjivalo to to ivotinje imaju nevjerojatnu sposobnost prilagodbe koju su pokazale tijekom evolucije nastanivi sva mjesta osim neba.

Ako je zamisao Constabla, Cagea i ostalih zagovornika nebeskih ivotinja tona, moda vie neemo biti zbunjeni neobjanjivim pojavama na naem nebeskom svodu. Ako vas privlae kontroverzne teorije, ovo je zaista jedna od rijetkih koja je istovremeno nevjerojatna koliko i nevjerojatno prihvatljiva kao takva. Iako bez dokaza o njihovom postojanju, moda iznad nas postoje iva bia koja ponekad prouzrokuju neobjanjive pojave, pa ako je mogue da u morskim dubinama postoje neotkrivena udovita i zastraujue vodene zmije ili jo bolje, ivui potomci dinosaura a na kopnu, neotkrivena populacija divovskih humanoida, velikih jetija ili bigfoota zato ne bi nako ivo bie nastanilo i nebeski svod, pa tko voli nek izvoli. Teorija o nebeskim biima, uzbudljiva je koliko i susret sa izvanzemaljcima.

Opredjelite se sami kome pokloniti vau vjeru, malim zelenima ili nebeskim biima. Nadam se da vas takve teorije ne zaprepatavaju, jer na svijet je zaista pun i drugih uda o kojima niste nikada niti sanjali. Pozdrav od Ksenije, do slijedee emisije, u isto vrijeme na istom mjestu.


TLNTI


ATLANTIS

Suvremeni ovjek ima iluziju da je ovjek iz prolosti bio primitivni divljak, bez imalo tehnoloke spoznaje, osim uporabe kotaa i vatre. Ali piramide u Egiptu, udesni megaliti u Engleskoj (Stonehenge, i dr.), kao i ostaci drugih civilizacija od Mezopotamije do June Amerike, svjedoci su vanrednih ljudskih sposobnosti tisuama godina prije suvremene civilizacije. Zato je sve vie onih koji znaju da su stari narodi bili mnogo naprednijima no to smo mi to danas spremni priznati. Javlja se sve vie onih koji su uvjereni da su nekada postojale civilizacije razvijene poput dananje, a brojni "ufolozi" ove teorije povezuju s izvanzemaljskim civilizacijama. Najpoznatija pria svakako je ona o Atlantidi, kontinentu koji mnogi vjeruju da se nalazio na mjestu dananjeg Atlantskog oceana...

Atlantida - opis veliine i moi

O Atlantidi zapis nalazimo u dijalozima Timaj i Kritija, grkog filozofa Platona (427-347.pr.Kr.). Najpoznatiji citat nalazimo u Timaj 24e: "Ispred tjesnaca koji vi nazivate Heraklovim stupovima, nalazio se otok vei od Libije i Azije zajedno; s njega su oni koji su tada putovali mogli prijei na ostale otoke, a s njih na cijeli kontinent sa suprotne strane koji je okruivao ovo pravo more."

Trebamo razjasniti neke pojmove iz Platonovog citata. Prvo, Heraklovi stupovi su antiki naziv za Gibraltarski tjesnac. Libija je naziv za Afriku, mada su stari Grci mislili da je ona mnogo manja no to je danas poznato. Azija je ustvari naziv za Malu Aziju, koja odgovara dananjoj Turskoj. Tako Atlantida nema povrinu veu od Azije i Afrike zajedno, nego je vea od Sjeverne Afrike i Turske zajedno, to opet daje prilino respektabilnu veliinu. Zanimljivo je da Platon zna za postojanje otoka u Atlantiku, kao i za kontinent s druge strane Atlantika, odnosno Ameriku. To je samo dodatni dokaz da su stari narodi mnogo bolje poznavali zemljopis i putovali svakako vie i dalje no to smo i slutili. Platon Atlantidu slika kao jednu razvijenu civilizaciju, ali razvijenu sa stanovita antikog ovjeka. Atlantida je dobila ime po Atlasu, bogu koji na svojim pleima dri itav svijet. To je tipian grad drava, koji u nekim svojim detaljima podsjea na Babilon iz vremena 6. st. pr. Kr. Atlantida je mona drava koja vlada i dijelovima Sredozemlja i koja dolazi u sukob s Atenom. U tom ratu Atenjani pobjeuju i protjeruju Atlantiane iz Afrike i Evrope.

Kraj Atlantide

"Kasnije, uslijed strahovitih potresa i potopa, tijekom jednog jedinog dana i sljedee pogubne noi, utonu u zemlju otok Atlantida, potonu u more i nestade. Stoga je sada more tamo besputno i neispitano, jer smeta muljevito i plitko dno, koje je otok, spustivi se, ostavio za sobom" (Timaj 25d). Prema Platonu, kraj Atlantide doao je kroz iznenadnu i strahovitu kataklizmu (koja je razorila i staru Atenu). Debele naslage mulja kod Gibraltara posljednji su tragovi negdanje mone civilizacije. Sve se ovo, prema Platonovoj kronologiji, odigralo negdje oko 95. stoljea pr. Kr.


Razlozi za sumnju Platon istie da je do ovih podataka doao iz spisa njegovog slavnog pretka Solona (640-560 pr. Kr.), atenskog vladara, koji je opet do svih ovih podataka doao od egipatskih sveenika iz Saisa. Meutim, iako je povijesno tono da je Solon putovao u Egipat, nema nigdje bilo kakvog spominjanja Atlantide. Isto tako, nigdje u Egiptu nije pronaen niti najmanji nagovjetaj prie o Atlantidi. Stoga je izvjesno da se Atlantida prvi puta spominje tek kod Platona, a njegovo izmiljanje Solonovih i egipatskih zapisa dostatno je za odbacivanje povijesne pouzdanosti Platonove Atlantide. Dodatni razlog sumnji nalazimo i u neprihvatljivoj kronologiji. Danas je vie nego jasno da se grka civilizacija, osobito Atena, pojavljuje nekih osam tisua godina nakon Platonove Atlantide.

Navedeni su argumenti sasvim dovoljni da se odbaci pria o Atlantidi kao jedan tipino Platonov mit. Poznavateljima Platonove filozofije jasno je da se u njegovim djelima poesto nalazi mit, kao jedan slikovit govor o stanovitim filozofskim teorijama. Mit o Atlantidi u funkciji je Platonove teorije drave. Platon eli idealnu dravu, ali se susree (kao i mi) s gorkom realnou nesavrenstva. Stoga kroz mit o Atlantidi i Ateni, koja se zahvaljujui svojem savrenom politikom ustroju uspijeva suprostaviti monom atlantskom imperiju, Platon samo brani svoj filozofsko-politiki stav da je idealna drava mogua. Niti jednom ozbiljnom itatelju Platona ne moe pasti na pamet da priu o Atlantidi shvati doslovno.

Tono je da su u prolosti nestajale brojne civilizacije, od Palestine do June Amerike. Sigurno je da su legende o njima posluile i Platonu da izgradi svoj mit. Atlantida je samo jedna filozofska metafora. Svi nagli zakljuci, osobito o povezanosti Atlantiana i izvanzemaljaca, samo su jo jedan pokazatelj lakovjernosti koja je ovjeka "krasila" od pamtivijeka.

Pronaena Atlantida!? Francuski znanstvenik tvrdi da je pronaao mitski grad Atlantidu. Ve vie od dvije tisue godina spekulira se o lokaciji potonulog legendarnog. Najnovija arheoloka istraivanja morskog dna, koja seu u razdoblje od 9000 godina prije Krista, otkrila su potonulo otoje u blizini Gibraltarskog tjesnaca.

Profesor Jacques Collina-Girard s Mediteranskog sveuilita smjetenog u gradu Aix-en-Provence ponovno ucrtava karte tog podruja na temelju istraivanja koje treba pokazati kako su se ljudi uspjeli prebaciti iz Afrike u Europu.

Platonova Atlandida bila je omanji kontinent. Jedan od pronaenih potonulih otoka koji se nalazi u Gibraltarskom prolazu jako slii opisu Atlantide u Platonovim knjigama. Ima tjesnac i unutarnji zaljev, kako je to Platon i opisao. Kad se razina mora podigla, nakon posljednjeg ledenog doba, ti otoci ostali su ispod razine vode.

Glavni problem s ovom teorijom u tome je to je mitski opis Atlantide uvijek ukljuivao i shvaanje da je taj otok bio velik poput omanjeg kontinenta, a ne dug petnaestak kilometara, te injenica da je nestao tisuama godina prije Platonova roenja. Vie o istraivanjima je opisano u posljednjem broju francuskog znanstvenog asopisa Comptes.


NOINA ARKA - SPAS NAKON POTONUA ATLANTIDE

Prema nekim izvorima, na naem planetu se u prolosti zbio i opi potop koji su preivjeli samo Noa i lanovi njegove obitelji u Noinoj arci, koju su morske struje nasukale navodno na obronke planine Ararat u dananjoj istonoj Turskoj na nadmorskoj visini od 4600 metara. S obzirom da je prosjena dubina svih mora oko 3800 metara, za vrijeme opeg potopa morala se od nekuda stvoriti barem ista koliina vode koja bi razinu vode digla za jo 4600 metara, i naravno, nekuda i nestati nakon potopa.

Podudarnost nekih detalja ovih mitskih pria navode na zakljuak kako su one ustvari dvije varijante jednog te istog dogaaja. Naime, promatra Noa bez suvremenih ureaja nije nikako mogao utvrditi da li otok tone ili je u pitanju podizanje ope razine mora pri potopu. Ako je mit o Atlantidi nastao na osnovi pria preivjelih, taj oevidac je mogao biti upravo Noa. Zanimljiva je i blizina postojbine autora mita o Atlantidi, navodno mjesto ostataka Noine arke i prostora koji su oko 4500 godina prije Krista nastanili Sumerani, narod nepoznata porijekla i pradomovine. Listajui Opu enciklopediju nalazimo zapise o glinenim ploicama koje opisuju mit o Noinoj arci, Babilonskom tornju kojeg su gradili Noini potomci, razvijenom klinastom pismu, poecima kozmogonije, mit o raju i prvom ovjeku na podruju june Mesopotamije koju su nastanili Sumerani. Sumerane smatramo narodom bez pradomovine moda ba zato to je ona potonula i nemamo dokaza o tome kako se njihova civilizacija razvila do tako visokog stupnja dok su drugi narodi jo crtali po piljama.

Prema ovom teoremu, Noina arka je nakon potonua otoka noena morskim strujama pristala negdje na sjevernoj obali Indijskog oceana, najvjerojatnije kod Perzijskog Zaljeva. Prema smjeru tih struja zakljuujemo da je Atlantida, odnosno Noina pradomovina bila negdje u ekvatorskom dijelu tog oceana. Indonezijska otoja su moda bili vrhovi planina na tom potonulom kontinentu. Po dananjem broju stanovnika Indonezije lako je zakljuiti da su tamo jako povoljni prirodni uvjeti za ivot.

Neslaganja pojedinih detalja mitova kod raznih naroda moemo smatrati kao posljedicu krivog prevoenja pri prepriavanju zbivanja pripadnicima drugih naroda. Naime, prije vie tisua godina sigurno nisu postojali dobri rijenici a ni zemljopis ba i nije bio razvijen, tako da je recimo sueni ulaz u Perzijski zaljev kod starih Grka protumaen kao ulaz u Sredozemno more, poznat kao Heraklove stube.


Istraivaka vjerovanja

Charles Hapgood, profesor na Keene Stateu, dijelu Sveuilita New Hampshire, autor poznate knjige "The Path of Pole" (1970), koji je vjerovao kako je na Zemlji postojala civilizacija prije 100 000 godina. Jedna od njegovih znaajnijih teorija jest svakako teorija pokretanja Zemljine kore, pri kojoj mu je pomogao i sam Einstein, a koja je objanjavala kako su se neka podruja u ledenom dobu mogla nai pod ledom, dok su druga mogla imati sasvim ugodnu klimu. Hapgood je vjerovao da je Atlantida postojala, dokaze za to nalazi u starim kartama, primjerice karti koju je sastavio turski pomorac Piri Reis 1513. godine, a na kojoj je pisalo kako je karta izdvojena iz velikog broja starih zemljopisnih karata (pretpostavlja se da bi mogle biti stare oko 4 000 godine pr. Kr.) a na kojoj se prikazuje Juna Amerika, dio zapadne Afrike a na dnu karte, ispod June Amerike nalazilo se tlo koje je po svemu sudei, moralo biti dio Antarktika.

Ono to je zauujue kod ove karte jest to da je Antarktik otkriven tek 1818. godine, a tek sonarnim snimanjem koje je provedeno 1949. godine utvrena je konfiguracija njegovog tla. Ta karta dovela ga je do zakljuka kako je prije posljednjeg velikog pomicanja Zemljine kore, manji dio antarktikog kontinenta, bio izvan antarktikog kruga, a tek se poslije primaknuo blie i zato moda bio bez leda 9600 godina pr. Kr. Tada je, prema Platonu, nastala Atlantida. Jo jedna karta privukla je njegovu panju, a to je karta koju je izradio Orontej Finej godine 1531. a prikazivala je Antarktik kakav uglavnom izgleda na dananjim kartama. A na njoj su bili prikazani zaljevi bez leda, rijeke koje su tekle u more, ak i planine koje su sad zakopane pod ledom.

Tko su bili ljudi koji su iscrtali ove karte takvom preciznou da ih ni dananji znanstvenici ne mogu objasniti? Da li su oni ostavili svoje bogato nasljee i znanstvene spoznaje koje su pomogle izgradnji nekih velikih spomenika iz povijesti nae civilizacije? to je uzrokovalo njihovu propast?

Meutim, sam Hapgood za svoju je Atlanditu namijenio drugo mjesto, otok koji se nalazi uz obalu June Amerike, otprilike 1 600 kilometara udaljen od obale Venezuele i koji je vidljiv na karti Pirija Reisa i na jo dvjema starim kartama, a na ijem se mjestu danas nalaze samo dva mala otoka poznata kao stijene Sv. Petra i Pavla. Istraivanje koje je Hapgood namjeravao provesti na ovom mjestu nikad se nije dogodilo, a dokaze koje je navodno imao za postojanje civilizacije stare 100 000 tisua godina koja je obitavala na podruju Amerike i Antarktika (koje je spomenuo u pismu Randu Flem-Athu) nije nikad iznio jer ga je pomela iznenadna smrt.

Dokazi da je u prolosti ove planete postojala civilizacija na zavidnom tehnolokom nivou, koja je na neki nain utjecala na stvaranje civilizacija koje danas poznajemo, brojni su. Bez obzira koliko pitanje Atlantide i njezino smjetanje na Antarktik bili inicijalne hipoteze, oboriva teorija ili jednostavno povijesna legenda ili mit, ne moemo zanemariti vanost ovih istraivanja. A to je upravo ono to ovu knjigu ini vrijednom svaije kune biblioteke.


NEKE OD PRIA O NESTALIM KONTINENTIMA

Pria o Atlantidi je dobro poznata svima onima koji vole mitove i misterije to ukljuuje veliki broj onih koji vole SF, fantasy, male-zelene itd. Meutim naklapanja o njoj su dugaka i nekada pomalo zamorna pa je teko napraviti nekakvu recenziju svih tih pria. Uglavnom se vode debate oko toga da li je taj izgubljeni kontinent ikada postojao i gdje je u tom sluaju bio smjeten.

Prema jednoj teoriji Atlantida nije jedini kontinent koji nestao u dubinama oceana. Smatra se da je postojao veliki kontinent Lemurija koji je u sebi sadravao Mu, Mar i Lumaniju. Takoer su postojale zemlje Thula i Hiperborea koje su prema prii skrivene pod velikim ledenim pokrivaem na Sjevernom polu. Prema istoj teoriji prvotni Atlantiani su bili vanzemaljskog porijekla. Po izgledu sliili su ljudima, ali su bili dosta vii i bez ijedne dlake po tijelu. Poznati su i iz prie o genezi kao Elohim i Annunaki prema kojoj je njihov ivotni vijek preko 800 godina. Veina starih civilizacija spominje ih kao Titane ili visoke (the tall ones). Teoriju o njihovom postojanju potkrepljuju priama iz dnevnika panjolskih konkvistadora koji su ih opisali kao visoke plavooke divove (8-12 stopa) koji tre po Andama te nekim arheolokim dokazima uglavnom kostura tih visokih ljudi.

Gotovo sve teorije o nestalim kontinentima govore o naprednoj tehnologiji gdje se spominje uporaba atomske energije, kontrole vremena, napredne arhitekture itd. Meutim moda najfascinantnija i najzanimljivija od svih je teorija o koritenju kristala kao izvora energije i u druge nepoznate svrhe. Prema njoj Atlantiani su imali daleko vea znanja o kristalima nego to je danas poznato modernoj znanosti koja jo od 1990. godine pokuava stvoriti savreni kristal koji moe izdrati sve vibracije i koji bi se mogao koristiti onako kako su to inili Atlantiani.

Prvi koji su poeli istraivati kristale bili su sveenici koji su ih meu ostalim rabili i za poticanje parapsiholokih sposobnosti poput vidovitosti, telekineze i ostalog. Svaka kua je imala kristale koji su skupljali energiju od sunca i tople vulkanske lave. Kako se energija dobivala dosta jednostavno i kako je tako dobivene energije bilo na pretek moe se pretpostaviti da je to bio pravi raj na zemlji. Meutim, da sve to ne bi bilo tako idilino, sve dobro se moe upotrijebiti i u loe svrhe pa tako i kristali. Snage Arhiemanic poele su borbu za prevlast sa sveenicima. Oni su postavljali kristale ispod velikih svetita te su u njima pobuivali velike vibracije koje bi razorile hramove. Na takav in nasilja sveenici su uzvratili istom mjerom to je kasnije dovelo do totalne katastrofe tj. do stranih potresa i na kraju do nestanka cijelog kontinenta u tiini oceana. Smatra se da su prije potopa sveenici pomou brodova evakuirali manji dio ljudi te ih poslali na razne strane svijeta. Tako se vjeruje da se civilizacija Atlantide proirila na Ameriku, Egipat i drugdje. Zato se ne treba uditi naprednoj tehnologiji kojima su Egipani i Maje podizali svoje piramide koje su bile kopije onih koje su postojale na Atlantidi, a bile su napravljene od kristala.


1970. godine Dr. Ray Brown je uz pomo sedam ronilaca istraivao morsko dno u podruju Bahama gdje je naao neke metalne predmete te minijaturnu piramidu napravljenu u potpunosti od kristala. Kasnije su izvrena istraivanja te piramide na univerzitetu u Floridi gdje se pokazalo da ona pojaava i usmjerava energiju koja prolazi kroz nju. Za djelo ljudi s Atlantide smatraju se i velike kristalne lubanje koje su kao i prije spomenute piramida velike zagonetke modernoj znanosti. Kao to sam naziv kae, kristalna je lubanja replika ljudske, napravljena od razliitih vrsta kristala (najee od ametista ili kvarca). Danas neprocjenjivo vrijedne naene su pokraj ruevina starih civilizacija Inka, Maya i Azteca. Na alost nije mogue tono odrediti toan datum njihova nastanka jer ne postoji metoda odreivanja starosti kvarca.

Hewlett-Packard (struni tim Amerikog instituta) prouavao je 1970 1971 Michell-Hedges-ovu lubanju i zakljuio kako je dananjom tehnologijom apsolutno nemogue napraviti repliku takve lubanje. Naime, povrina tih lubanja je tako glatka da jednostavno nije poznata metoda kojom je ona postignuta. Mnogi vjeruju kako kristalne lubanje koriste kao svojevrsno spremite podataka koje sadri cjelokupnu povijest naeg planeta ukljuujui i naj-pitanje - porijeklo ljudskog roda.

Michael Kant, ekspert za kristalne lubanje, smatra da tehnologija potjee sa Atlantide, a tamo su je donijeli stanovnici zvijea Plejade. Prema njegovim tvrdnjama Zemlju je posjetilo dvanaest izvanzemaljskih vrsta, a svaka je donijela kristalni kostur koji je sadravao znanje i genetike kodove dotine rase. Isto tako, pretpostavlja se da postoji i trinaesta lubanja koja objedinjuje ostalih dvanaest. Zajedno su poznate kao 13 vladajuih lubanja.

Kao i poetak Atlantide i njezin kraj je isto toliko misteriozan. Da li je nestala usred erupcije vulkana i potresa koji je uzrokovao njezino potonue ili pak unitenjem atomskim ili nekim drugim orujem ostat e tajna koja e kao i sama pria o Atlantidi zauvijek pobuivati radoznalost svih onih koje zanimaju takve misterije. A misterija o Atlantidi i ostalim nestalim kontinentima e uvijek postojati.


Nestali u nitavilu

BERMUDSKITROKUT


BERMUDSKI TROKUT Nestali u nitavilu

Nitko ne zna to se, zapravo, dogodilo tisuama brodova i zrakoplova to su netragom nestali u ukletom Bermudskom trokutu i slinim opakim zonama na naem planetu. Zajedno s njima nestalo je i vie tisua ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomo i izvui ivu glavu. Gdje su nestali? to se dogodilo s njima? Bermudski trokut privlai ve desetljeima, veliku panju svih svjetskih medija. Meutim, sasvim je druga stvar da li doista postoji u stvarnom ivotu.

Drama je zapravo zapoela jo davne 1945.g. kada je poznata, nesretna Eskadrila 19, koju su sainjavali pet torpednih zrakoplova Grumman TB M3 Avenger Amerike ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslala krajnje dramatinu poruku: Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo!

Tajanstveno podruje The Devil's Sea Bermudski trokut je podruje oceana veliko 1,5 etvornih metara, omeeno

Bermudskim otojem, Puerto Ricom i junim rtom Floride. Po prvi se puta poela spominjati paranormalna aktivnost tog podruja 1950 kada je Associated Press spomenuo nedavne gubitke brodova u tom podruju. lanci E.V.W. Jonesa spominjali su tajnovite nestanke brodova, zrakoplova i malih brodia u tom podruju, i opisao ga ko "The Devil's Sea" ili avolje more. Fate Magazine, je 1952 ponovno spomenuo udnovate pomorske nestanke u lanku Georgea Sanda, a tek je 1964 godine termin Bermudski trokut, popularizirao Vincent Gaddis.

Postoji bezbroj teorija o tome kako i zato Bermudski trokut iskazuje svoju smrtonosnu mo. To je podruje svoju slavu dobilo zahvaljujui Charlesu Berlitzu i njegovoj knjizi The Bermuda Triangle iz 1974. Knjiga se sastoji od serije pria o tajnovitim nestancima brodova i zrakoplova, a posebno o gubitku Leta 19, Amerike mornarice. U tom je letu nestalo pet amerikih bombardera tipa TN Avenger. Eskadrila je nestala dok je za navodno loeg vremena, nakon poslijepodnevne rutinske vjebe u Fort Lauerdalu, prelijetala ovo podruje uveer 5. prosinca 1945. Tajanstveno je takoer i to to je avion koji je krenuo u potragu za njima, takoer nestao. No je li to cijela pria?

Knjiga Bermudski trokut postala je best-seller u to vrijeme, i mnogo itaoca koji su se zanimali za temu, predloili su raznovrsne teorije da bi objasnili prirodu nestanaka. U listi su se nale prirodne oluje, razna morska udovita, izvanzemaljske otmice, veliki valovi, otputanja mjehuria metana iz leda na morskom dnu, crne rupe, geomagnetske anomalije, izgubljeno carstvo Atlantisa sa dna oceana i jo mnoge prirodne i natprirodne pojave.


Skeptini komentari Kritiari su optuili Berlitza i ostale da su pretjerali u misterioznim aspektima

nekih sluajeva. No sam Berlitz nije zapravo spominjao nikakva natprirodna objanjenja nestanaka.

Osiguravajue drutvo Lloyd iz Londona, 4. travnja 1975. pisalo je asopisu Fate o svojim istraivanjima a izjavili su kako je prema Lloydovu arhivu, od 1955 godine nestalo 428 brodova po cijelom svijetu, ali da njihovi istraitelji nisu nali nikakav dokaz koji bi potvrdio da ih je u Bermudskom trokutu nestalu vie nego drugdje. Time je osiguravajue drutvo odbilo poveati osiguravajue police za prolaz kroz to podruje. Amerika obalna straa je to i potvrdila.

Skeptici komentiraju kako bi nestanak vlaka na putu izmeu dvije postaje bio mnogo uvjerljiviji dokaz paranormalne aktivnosti, a injenica da se tako neto na zemlji ne deava, sugerira nam kako nije potrebno puno paranormalnih objanjenja kako bi se objasnili nestanci brodova i zrakoplova u nekom nepredvidljivom dijelu oceana. Razlozi nestanaka

Jedno od objanjenja nekih zagonetnih nestanaka, fokusira se na prisutnost irokih metanskih hidrata na kontinentalnim ploama. Dokument izdan sa strane Amerike geoloke patrole izvjetava o hidratima na priobalnom podruju Blake Ridgea, jugoistono od SAD-a, 1981 g. Periodine erupcije metana sposobne su proizvesti mjehure veliine broda ili vodena podruja sa toliko isparavanja, da gustoa vode nije vie prikladna za plutanje brodova.

Ako je to sluaj, pojava takvog podruja okolo broda moglo bi, hipotetski, prouzroiti trenutno tonjenje bez ikakvog upozorenja. Posljedice takve erupcije isto su znatne, a izvjea ukljuuju iznenadnu maglu, pjenastu vodu, promjene u plutavosti brodova i klizave uljne povrine. No iako metanski hidrati izgledaju kao veoma velika mogunost tajanstvenih nestanaka u podruju Bermudskog Trokuta, geologiar Amerikog geolokog instituta smatra da iako je isputanjem plinova mogue prouzroiti potonue broda, ne vjeruje da je to bio razlog nestanaka brodova u Bermudskom trokutu.

udljivi valovi Istraivanja pokazuju da udljivi valovi visine i do 30 metara, koji mogu potopiti

i najvei brod u trenutku, mogu se dogaati i dogaaju se. Ne tako davno i sami smo bili svjedoci katastrofe koja se dogodila u Aziji pojavom Tsunamija. Iako zadnjih godina vrlo rijetko pojavljuju na nau sreu, u nekim dijelovima oceana, strujanja vode omoguuju im formiranje ee nego uobiajeno. Takvi su iznenadni valovi sve do sada bili glavnim uzronikom mnogim neobjanjenim gubitcima brodova kroz godine.


Sluaj nestanka Leta 19 Meu najpoznatijim incidentima nestanaka u podruju Bermudskog trokuta stoji gubitak "Leta 19", eskadrile od pet Nautikih bombardera tipa "TN Avenger". Tog je dana, 5. prosinca 1945. godine, iz amerike vojne baze u Fort Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila uzletjela na uobiajeni, rutinski let zranim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14:02, a est minuta kasnije za njim su, letei u formaciji, krenula i ostala etiri bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i nita nije ukazivalo na moguu tragediju. Pa, ipak... Drama se dogodila u povratku. Pribliavajui se bazi oekivalo se da e Avengeri traiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15:45 sati, Centar za navoenje primio je krajnje uznemiravajuu poruku: - Govori zapovjednik Eskadrile 19. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo zemlju!... U bazi Fort Lauderdale istog je asa dan znak za uzbunu. Iz Centra su odmah zatraili koordinate zrakoplova. Zapovjednik eskadrile potporunik Charles Taylor izgledao je smuen izjavivi da ne mogu odrediti poloaj i da nisu u mogunosti vidjeti zemlju i ocean, a nakon nekoliko trenutaka veza se prekinula. U amerikoj je vojnoj bazi nastalo pravo zaprepatenje. Ne samo to je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme, ve su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i zapovjednik se eskadrile sasvim udo ponaao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio postupkom kojega je, kao profesionalni pilot, odlino poznavao. Mogao je zatraiti poziciju bilo koje odreene toke za sputanje, ali nije. Zato? to se dogadalo s Eskadrilom 19? Deurni asnik u Kontrolnom tornju pokuavao je od ostalih navigatora dobiti tonu poziciju Leta 19. No, radio-veza se iz neobjanjivih razloga sve vie pogoravala i uskoro je postalo sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz Baze. Pa ipak, na neki udan nain, u Kontroli leta mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu sobom jo odravali radio-vezu. Iz njihovih isprekidanih dramatinih dijaloga moglo se zakljuiti da su svi kompasi prestali raditi, da su navigacioni ureaji poludjeli i da daju razliite i zbunjujue podatke. Iz nekog krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, ak ni sunce! U 16:23 sati primljena je posljednja poruka Eskadrile 19. Radio-telegrafista je javljao: Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo.. Potom je nastala tiina. Piloti amerike Eskadrile 19 vie se nikada nisu javili. Dali je to sve to se dogodilo prije 60 godina? Moemo li ikako saznati to se na bombarderima zaista deavalo.


Tajna nestale "eskadrile 19" Malo detaljniju i realniju verziju dao je Berlitz u svojoj knjizi Bermudski

Trokut . Bombarderi "TBM Avengers" bili sagraeni tako da mogu dugo vrijeme plutati na vodi u sluaju nesree. Prema tome trebalo ih se slijedei dan pronai obzirom da je tog dana prijavljeno vedro vrijeme, no oni su jednostavno nestali. Let je bio vjebovna misija, svi osim kapetana bili su studenti. Ve na poetku misije, kapetan je dao indicije da njegovi kompasi ne rade i pretpostavio je da lete nad malom grupom otoka za koje je vjerovao da su Florida Keys koji su naravno bili daleko izvan kursa koji su trebali slijediti. U kasnijem rekonstruiranju dogaaja, pokazalo se da su ti otoci najvjerojatnije bili bombna meta, istono od Florida Keysa.

Kapetan je mislei da se kree prema Floridi, vodio let dalje na sjever. Tada se vrijeme poelo pogoravati i u radio kontaktu su se pojavile smetnje. Let je zaista bio daleko od sredinje obale poluotoka Florida. U 5:50 baza je ustanovila njihovu poziciju daleko od obale sredinje Floride, no nije se moglo kontaktirati pilote kako bi ime se ta informacija dala.

Odmak se za njima poslao leta kako bi im pomogao vratiti se, a kasnije jo dvoje kao pomo u traenju. U meuvremenu je pala no i vrijeme se pogoralo. zadnja radio poruka sa bombardera primljena je u 7:04 naveer, u kojoj su javljali da im nestaje goriva.

Piloti su se dogovorili da kada jednom ponestane goriva, svi zajedno spuste avione u more. Potraga za preivjelima "leta 19" potrajala je cijelu no i slijedei dan bez uspjeha. No to nije bilo zauujue, bombarderi nisu bili namijenjeni slijetanju na uzburkano more.

Avion poslan u potragu koji je izgubljen bio je jedan od dva tipa Martin Mariner. Mariner je tada imao reputaciju "letee bombe" ili "leteeg spremnika benzina", najvjerojatnije je eksplodirao u letu. Posada teretnog broda svjedoila je eksploziji i prenijela da se u blizini nalazi ono to su mislili da je uljni trag i plutajua avionska olupina, no nita nije pronaeno. Nema sumnje u ono to se desilo spasilakom zrakoplovu, drugi je Mariner stigao u podruje pretraivanja prema planu.

Slika iskusne eskadrile pilota koji nestaju tijekom sunanog popodneva, oito nije tona. Realnije bila je to eskadrila studenata prisiljenih na slijetanje usred noi u nepoznato olujno more. U originalnoj izjavi Amerike mornarice, za nezgodu se okrivljavalo kapetanovu smuenost, no izjava je izmijenjena prema eljama pokojnikove obitelji.

Potrebno je napomenuti da Bermudski trokut ipak jo krije tajnu koja se odnosi na "Eskadrilu 19". to se zapravo dogodilo Avenger zrakoplovima? 1991, olupine pet Avengera pronaene su van obale Floride. U prvom trenutku nikto nije sumnjao da su to olupine "Eskadrile 19", no kasnije je otkriveno da seriski brojevi na motorima ne odgovaraju "eskadrili 19".

1986 olupina jo jednog Avengera pronaena je van obala Floride tijekom potrage za svemirskim brodom Challenger.

1990 arheolog aeronautike imenom Jon Myer izvadio je olupinu iz mora. Bio je uvjeren da je jedna od nestalih Avengera, no nije se moglo dobiti pozitivne identifikacije.

Nakon 1992 jo jedna ekspedicija otkrila je rasute dijelove aviona u tom podruju na dnu oceana koji bi mogli pripadati Avengeru.


Slubeno objanjenje U mnogim se priama o dogaaju Eskadrile 19, tvrdi da je voa bombardera, porunik Charles C. Taylor, poslao niz udnih poruka prije nestanka, no nema istinskih dokaza da je on te rijei zaista izgovorio.

U slubenom objanjenju Mornarice stoji da su se oba Taylorova kompasa pokvarila, pa se zabunio i pogreno utvrdio lokaciju svog eskadrona zavaran slinou Bahama i Florida Keysa, pokuavajui otkriti mjesto na kojem se nalaze, njegov je eskadron ostao bez goriva i nou pao u more, tako da oni koji su poli u potragu nisu vidjeli nikakva traga. Tog je dana u 19:50 naveer s broda Gaines Mills vien avion koji se zapalio iznad Daytona Beacha, a zatim pao u more i eksplodirao. Vjeruje se da je to bio nestali avion koji je krenuo u potragu.

Istraivanja Lawrencea Kuschea Zaintrigiran velikim brojem studenata koji su u vijeme incidenta "Leta 19"

dolazili k njemu u potrazi za podacima o Bermudskom Trokutu, Lawrence Kusche, knjiniar na Dravnom Sveuilitu Arizona, zapoeo je veoma podrobnu istragu originalnih izvjea. Njegova su istraivanja objavljena 1975 pod nazivom Bermudski Trokut, misterij rijeen (The Bermuda Triangle Mystery: Solved). Kuscheova istraivanja otkrila su veliki broj nepodudarnosti izmeu Berlitzeovog djela i izjava oevidaca, i drugih ljudi koji su sudjelovali u nesreama. Primjetio je sluajeve u kojima su se pogodne informacije koje su se odnosile na sluaj, ali su kasnije pristigle ostale nezabiljeene.

Berlitzeova knjiga obiljeavala je nestanak jahte Donalda Crowhursta kao tajnovit, unato oitim dokazima da je Crowhurst krivotrvorio raune svog putovanja a njegov je dnevnik jasno upuivao da je poinio samoubojstvo. Teretnjak koji je prevozio rude Berlitz oznauje kao izgubljen tri dana nakon isplovljivanja iz jedne Atlantske luke, no teretnjak je zapravo izgubljen tri dana nakon isplovljivanja iz luke istoga imena u Pacifikom oceanu. Kusche takoer osporava veliku veinu nesrea dodijeljenih tajanstvenom Bermudskom Trokutu, a koje su se zapravo dogodile izvan njega.

Njegovi su zakljuci da je Bermudski trokut jedno od najprometnijih pomorskih podruja u svijetu i kao takvo proporcionalno ima i vie gubitaka nego igdje drugdje. este su tropike oluje u zoni Bermudskog trokuta, samim time nestanci nekih brodova teko mogu biti tajanstveni, a veina takvih nestanaka pretjerana je nespretnim istragama u kojima je brod proglaen nestalim no njegovo uplovljavanje u luku ostalo je neprijavljeno. Tijekom stvarnih nestanaka brodova koji su navodno nestali za mirna, sunana vremena, tadanja vremenska prognoza u tom trenutku nije odgovarala stvarnim vremenskim prilikama.


DA VINCIJEV KODLEGENDA KOJA JE UZDRMALA SVIJET


DA VINCIJEV KOD LEGENDA KOJA JE UZDRMALA SVIJET

Pet ravnih linija prekrienih tako da oblikuju petokraku zvijezdu. Pentagram. Ako ste ve imali u ruci knjigu Da Vincijev Kod iji je autor Dan Brown, knjigu koja je postala svjetsk i bestseller u zadnjih nekoliko mjeseci i koja je postala arite brojnih vjerskih rasprava i otvorenih prosvjeda katolike crkve, prvi od mnogobrojnih simbola sa kojima ste se susreli je pentagram. Ako se niste jo susreli sa upravo spomenutom knjigom, zacijelo niste upoznati sa legendom koju u sebi krije a ako ste ve upoznati sa Da Vincijevim Kodom onda zacijelo znate to ete uskoro moi uti. Tekst koji ete susresti ovdje, izveden je iz navedenog djela. Ali ne grijeim ako kaem da nije potrebno nita vie kako bi se u potpunosti razumjela jedna od najveih legendi koju ovjeanstvo posjeduje. Nevjerojatno temeljito obraena tema u knjizi dala mi je poticaj da obradim ovu fascinantnu legendu. Iako je tema kako sam ve nagovijestila zaista jako osjetljiva, ako niste ve drali u ruci knjigu ili niste kojim sluajem ve negdje nauli ili proitali oko ega se sva ta strka i zbrka zapravo digla, zaudit e Vas ono to ete uskoro uti. No ako mislite da se tu radi o deifriranju nekog koda ili odgonetavanju nekog tajnog pisma, daleko ste od istine..

Boanska proporcija Prije prelaska na metra da Vincija, spomenut emo neto vrlo zanimljivo to uvelike pridonaa razumijevanju nekih pravila prirode. Dali ste se ikada upoznali sa brojem 1.618? Ako niste upoznajte ga, 1.618 poznat je kao PHI. No nemojte ga zamjeniti sa PI. Ovaj je broj, 1.618 vrlo vaan broj u umjetnosti i smatra se najljepim brojem u svemiru. Broj PHI, izveden je iz Fibonaccijevog niza, niza brojeva poznatog ne samo zato to je suma susjednih znamenki jednaka iduoj znamenci u nizu, nego i zato to kvocjenti susjednih znamenki imaju zapanjujue svojstvo da sadre broj 1.618! Usprkos tajanstvenom matematikom porijeklu, istinski komplicirani aspekt broja PHI njegova je uloga u temeljnom graditeljskom bloku prirode. Biljke, ivotinje pa ak i ljudska bia posjeduju dimenzije koje sadre te udne egzaktnosti omjera PHI naprama 1. PHI je sveprisutan u prirodi, to jasno premauje bilo kakvu sluajnost, pa su tako ljudi pretpostavljali da je PHI s igurno predodredio sam Stvoritelj svemira. Rani znanstvenici su 1.618 predstavili kao Boansku proporciju. Spiralne latice eera, poredak listova na stabljikama biljki, segmentacija insekata svi imaju zapanjujue svojstvo boanske proporcije. Izmjerite li udaljenost od ramena do vrha prstiju a zatim to podijelite s udaljenou od lakta do vrha prstiju, opet ete dobiti PHI. Jo jedan primjer? Udaljenost od kuka do poda podijeljena udaljenou od koljena do poda. Opet PHI. Zglobovi prstiju. Prsi na nogama. Podjela kraljenice. PHI. Svi smo mi hodajui primjer boanske proporcije. Ispod kaosa u svijetu nalazi se red. Kad su ljudi u prolosti otkrili PHI, bili su sigurni da su nabasali na Boji graevni blok svijeta i zbog toga su poeli oboavati prirodu. Samo po sebi je jasno i zato. Boja ruka vidi se veoma jasno u prirodi i zato sve do danas postoje poganske vjere koje oboavaju Majku Zemlju. Mnogo nas slavi prirodu na nain na koji su to inili i pogani, a da to ak ni ne znaju. Prvi svibnja je savreni primjer. Proslava dolaska proljea, zemlja se vraa u ivot da bi proizvela obilje. ovjek se jednostavno pridrava pravila prirode a umjetnost je ovjekov pokuaj da oponaa ljepotu Stvoriteljeve ruke. Umjetnika djela Michelangela, Albrechta, Drera, da Vincija i mnogih drugih namjerno i rigorozno se pridravaju boanskih proporcija. PHI se nalazi u arhitektonskim dimenzijama grkog Partenona, egipatskim piramidama, pa ak i zgradi UN-a u New Yorku. PHI se pojavljivao u organizacijskim strukturama Mozartovih sonata, Beethovenovoj Petoj simfoniji, kao i djelima Bartka, Debussyja i Schuberta. Broj PHI, koristio je ak i Stradivari kako bi izraunao tono mjesto na koje treba staviti f-ove pri pravljenju svojih poznatih violina.


Pentagram Pet ravnih linija koje se meusobno presijecaju i na taj nain oblikuju zvijezdu s pet krakova najsnaniji je prikaz koji se pojavljuje u Brownovoj knjizi. Formalno je poznat kao pentagram. Jedan je od najstarijih simbola na svijetu, koristio se pr ije vie od etiri tisue godina prije Krista. Crtajui pentagram, crte se automatski djele na segmente prema boanskoj proporciji. Omjer svih cr ta u pentagramu jednak je broju PHI, a to ovaj simbol ini osnovnim izrazom boanske proporcije i od davnina je bila simbol ljepote i savrenosti povezan s boginjom i svetom enstvenou.

Pentagram je primarno poganski vjerski simbol. No ako ste odmah pomislili na tovanje avla, varate se. U dananje vrijeme izraz poganski gotovo je jednak tovanju avla, to je velika zabluda. Korijen rijei zapravo dolazi od latinske rijei paganus to znai onaj koji nastanjuje selo. Pogani su doslovno neindoktrinirani seljaci koj i su se drali starih, ruralnih rituala tovanja prirode. Zapravo, strah Crkve od onih koji ive u ruralnim sredinama bio je toliko jak da je iz rijei seljak, englesk i villager, izvedena rije vilain, to znai pokvaren ovjek.

Hollywood je od zvijezde petokrake napravio kliej u filmovima o sotonskim serijskim ubojicama iza kojih obino na zidu ostaje navrljana na zidu stana nekog sotonista zajedno s drugim navodnim demonskim znakovima. Pravo porijeklo pentagrama zapravo je prilino pobono. Pentagram je pretkranski simbol povezan s oboavanjem prirode. U davnini ljudi su zamiljali da je svijet podijeljen na dvije polovice, muki i ensku. Njihovi bogovi i boginje odravali su ravnoteu moi. Jing i jang. Kada bi mukarac i ena bili u ravnotei, svijetom bi vladao sklad. Kad ne bi, vladao bi kaos. Pentagram predstavlja ensku polovicu svih stvari. U konceptu povijesniara religija on se naziva sveta enstvenost. U svojoj najspecifinijoj interpretaciji, pentagram simbolizira Veneru boginju enske spolne ljubavi i ljepote. Rana religija temelji se na boanskom poretku prirode. Boginja Venera i planet Venera bili su jedno te isto. Boginja je imala svoje mjesto na nonom nebu i zvali su je mnogim imenima Venera, Istona zvijezda, Itar, Astarte, a sva ta imena bila su snano povezana s konceptima prirode i majke zemlje. Grafiko porijeklo pentagrama i njegove veze s Venerom, moda je i njegovo najzanimljivije svojstvo. Poznato je da planet Venera iza sebe svakih osam godina za pomrine neba ostavlja savreni obris pentagrama. U davnini je ljude taj fenomen toliko iznenadio da su Venera i njezin pentagram postali simboli savrenstva, ljepote i ciklikih kvaliteta spolne ljubavi. U ast Venerine magije, Grci su se posluili njenim osmogodinjim ciklusom kao modelom za odravanje Olimpijskih igara. U dananje vrijeme malo ljudi zna da etverogodinji raspored suvremenih Olimpijskih igara jo uvijek slijedi Venerine polu-cikluse. Jo manje ljudi zna da je zvijezda petokraka zamalo postala slubeni peat Olimpijskih igara ali da ju je u zadnji tren zamijenilo pet meusobno povezanih krugova kako bi se bolje odrazio duh zajedniva i sklada olimpijskih igara.

Simboli su vrlo otporni na promjene, ali pentagram je promijenila rimokatolika crkva. Kao dio vatikanske kampanje da izbriu poganske vjere i preobrate mase u kranstvo, Crkva je lansirala lanu kampanju protiv poganskih bogova i boginja preinaui njihove boanske simbole u simbole zla. To je vrlo esta pojava u razdobljima previranja. Novonastala sila preuzima postojee simbole i degradira ih, pokuavajui izbrisati njihovo znaenje. U borbi izmeu poganskih i kranskih simbola, poganski su izgubili bitku. Posejdonove osti postale su vraje ezlo, iljasta kapa koja je predstavljala mudrost postala je simbol vjetica, a Venerin pentagram avolji znak. Kako bi bilo jo bolje vojska Sjedinjenih Amerikih Drava takoer je iskvarila pentagram. On je sada najistaknutiji amerik i simbol rata. Crta ga se na mlanjacima i nailazimo ih na ramenima generala. Toliko o boginji ljubavi i ljepote.


Leonardo da Vinci Govorilo se kako je Leonardo da Vinci bio sklon tamnim umjetnostima. Da Vinci je oduvijek bio neobina tema za povjesniare, pogotovo u kranskoj tradiciji. Usprkos geniju tog vizionara, razmetao se svojom seksualnou i tovao boanski poredak prirode, a to oboje ga je dralo u trajnom stanju grijeha protiv Boga. tovie, umjetnikove sablasne ekscentr inosti projicirale su odreenu, svima dobro poznatu demonsku auru: ekshumirao je leeve kako bi prouavao anatomiju ljudskog tijela, vodio tajne dnevnike neitkim obrnutim rukopisom, vjerovalo se da posjeduje alkemiarsku mo pretvaranja olova u zlato, pa ak i da je stvorio eliksir kojim je odgodio smrt, a njegovi izumi ukljuivali su i strana oruja za ratovanje i sprave za muenje koje se nikad ranije nisu mogle zamisliti. Leonardov nevjerojatno veliki doprinos izuzetnoj kranskoj umjetnosti samo je produbio njegovu reputaciju da je duhovni dvolinjak. Prihvaao je na stotine unosnih naloga koje mu je dao Vatikan. Kranske teme nije slikao kao izraz vlastitih uvjerenja, nego kao izvor zarade, nain na koji si je osiguravao rasipni stil ivljenja. Na nesreu Da Vinci je bio aljivdija koji se esto zabavljao potiho grickajui ruku koja ga je hranila. U mnogo kransk ih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne kranski i time isticao vlastita uvjerenja i suptilno trljao nos Crkvi. No to da se o njemu mililo Da Vinci nikad stvarno nije prakticirao tamnu umjetnost. Bio je izuzetno duhovan ovjek, iako je bio u trajnom sukobu s Crkvom.

Vitruvijev ovjek Jedna od najslavnijih skica Leonarda da Vincija blijedouti je pergament na kojem se nalazi slavni goli mukarac Vitruvijev ovjek, nazvan po Marcusu Vitruviusu, ingenioznom rimskom arhitektu koji je veliao boansku proporciju u svom tekstu De Architectura. Smatran anatomski najtonijim crteom svog vremena, nitko bolje od da Vincija nije razumio boansku strukturu ljudskog tijela. Kako bi izmjerio tone proporcije strukture ljudskih kostiju, da Vinci je iskopavao tijela. Prvi je dokazao da je ljudsko tijelo doslovno sastavljeno od graevnih blokova iji proporcionalni omjeri uvijek iznose PHI. Da Vincijev Vitruvijev ovijek postao je suvremena kulturna ikona pojavljujui se na plakatima, podlocima za mieve i majicama u cijelom svijetu. Proslavljena skica sastojala se od savrenog kruga u kojem se nalazio ucrtan goli mukarac, rairenih ruku i nogu. Krug je bio kljuni element cijele kompozicije. enski simbol zatite, krug oko tijela gola mukarca zavravao je poruku koju je da Vinci namjeravao poslati o skladu izmeu mukarca i ene.

Mona Lisa Druga veoma zagonetna Leonardova tvorevina, slavna je Mona Lisa. Moete li zamisliti koju tajnu ona krije iza sebe? Mona Lisa velika je samo 78 puta 53 centimetara. Vis i na sjeverozapadnom zidu Salle des Etats u Parikom muzeju Louvre. Naslikana na jablanovoj dasci, njezin eterini, maglom ispunjeni ugoaj pripisivao se da Vincijevom umijeu sfumato tehnike u kojoj forme izgledaju kao da nestaju jedna u drugoj. Status najpoznatijeg umjetnikog djela na svijetu Mona Lise, nije imao nikakve veze s njezinim zagonetnim osmjehom. Niti je imao veze s tajanstvenim interpretacijama koje su joj pripisivali brojni povjesniari umjetnosti i oboavatelji teorija zavjere. Jednostavno, Mona Lisa je bila poznata jer je Leonardo da Vinci sam tvrdio da je ona njegovo najbolje postignue. Nosio ju je sa sobom kad god bi putovao i kad bi ga netko pitao zato, odgovarao bi da mu je teko rastati se od najuzvienijeg izraaja enske ljepote. No ipak, mnogo povjesniara umjetnosti sumnjalo je kako Leonardova naklonost Mona Lisi nema nikakve veze s njezinim umjetnikim majstorstvom. Slika je najobiniji portret napravljen sfumato tehnikom. Mnogi su tvrdili da je da Vincijevo oboavanje tog djela proizlazilo iz neeg puno dubljeg. Mona Lisa je u biti, bila jedna od najdokumentiranijih privatnih ala. Kola dvosmislenosti i razigranih aluzija, a opet, nevjerojatno je da veina njezin osmjeh jo uvijek smatra nekom velikom tajnom. Mnogi e vjerojatno primijetiti kako je pozadina slike nejednaka. Da Vinci je crtu obzora nacrtao na lijevoj strani primjetno nie nego na desnoj. No on nije bio sklon grekama. To je u stvari bio njegov mali trik. Sputajui crtu obzora s lijeve strane, da Vinci je napravio Mona Lisu puno veu s lijeve nego s desne strane. To je njegova mala privatna ala. Povijesno gledajui, konceptima mukog i enskog pripisane su odreene strane lijeva je enska, a desna muka. Budui da je da Vinci bio veliki oboavatelj enskih principa, napravio je Mona Lisu ljepu s lijeve nego s desne strane. On se zapravo zalagao za sklad, ravnoteu mukog i enskog. Vjerovao je da ljudska dua ne moe doivjeti prosvjetljenje ako nema i muke i enske elemente. Meutim to god da je da Vinci htio postii, njegova Mona Lisa nije ni muko ni ensko. Ona nosi suptilnu poruku dvospolnosti. Ona je stapanje jednog i drugog. Osim toga da Vinci je ostavio veliku naznaku da je slika spoj mukog i enskog. Egipatski bog muke plodnosti zove se Amon, a Amonova druica i egipatska boginja plodnosti zove se Izida iji je drevni slikovni znak bio L'ISA. Iz stapanja njihovih imena dobiva se AMON L'ISA. Osim to joj je lice dvospolno, i ime joj je anagram boanskog sjedinjenja mukog i enskog. I to je to, da Vincijeva mala tajna i razlog zato se Mona Lisa tako smjeka.


Sionski Priorij Sionski Priorij, utemeljio je u Jeruzalemu 1099.g. francuski kralj Godefroi de Boullion. Povijest bratstva obuhvaala je vie od jednog tisuljea.. No to je to Sionski Priorij? Kralj Godefroi je navodno uvao jednu vrlo monu tajnu, tajnu koja je bila u njegovoj obitelji od vremena Krista. Bojei se kako bi se nakon smrti njegova tajna mogla izgubiti, osnovao je tajno bratstvo, Sionski Priorij, i zaduio ih da uvaju njegovu tajnu i tiho je prenose s generacije na generaciju. Tu tajnu uva sloeni sustav znanja rasporeenog na zasebne dijelove i podijeljeno meu vie lanova. Iako je bratstvo veliko, samo etvorica lanova znaju gdje se uva. Ugledne javne osobe, umjetnike due bili su veliki metri Sionskog priorija. Dokaz za to otkriven je prije mnogo godina u parikoj nacionalnoj biblioteci u spisima neko znanim pod nazivom Les Dossiers Secrets. Svaki povjesniar i entuziast koji se za to zanimao proitao je Les Dossiers. A njihovu autentinost potvrdili su mnogi strunjaci neupitno potvrdivi ono to su povjesniari dugo vremena sumnjali: Velik i metri sionskog priorija ukljuivali su Nicholasa Flamela, Leonarda da Vincija, Sandra Botticellija, Sir Isaaca Newtona, Victora Hugoa, Claudea Debussya i Jeana Cocteaua. No to je priorij uvao? Koja je njihova velika tajna za koju mnogi smatraju da je odgovor na nju sam Leonardo naslikao u nekom od njegovih remek djela i provode sate i sate pred njegovim slikarijama u potrazi za skrivenim znakovima koji bi im pokazali gdje se nalazi nauvanija tajna svih vremena. Tijekom godina provedenih u Jeruzalemu, priorij je saznao za hrpu skrivenih spisa zakopanih ispod ruevina Herodova hrama koji je bio izgraen na ranijim ruevinama Salomonova hrama. Ti su spisi, navodno potvrivali Godefoijevu monu tajnu. Ti su spisi bili takve prirode da kranska Crkva ne bi prezala pred niim samo da ih se dokopa. Kako bi se domogli tih spisa, p

Documents

Mistery-Legenda Uskršnjih Otoka