Elaborat zaštite izvorišta Plava voda

1

Elaborat zaštite izvorišta Plava voda

Obrađivač: Decembar 2013.

SADRŽAJ

UVOD........................................................................................................................4-5

OPĆI PODACI..............................................................................................................6

1. PROJEKTNI ZADATAK..........................................................................................7

2. OVJERENA KOPIJA ZEMLJIŠNO – KNJIŽNOG IZVADKA ZA

PODRUČJE I. i II. ZAŠTITNE ZONE IZVORIŠTA...................................................8

3. OPĆE KARAKTERISTIKE SLIVA IZVORIŠTA.............................................9-11

3.1. Osnovna problematika......................................................................................9-10

3.2. Opis izvorišta Plava voda.....................................................................................10

3.3. Sadašnji uslovi zaštite izvorišta.......................................................................10-11

4. GEOLOŠKE I HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE SLIVA

IZVORIŠTA SA PROSTORNIM MODELOM I VREDNOVANJEM

INDEKSA OSJETLJIVOSTI GEOLOŠKIH I HIDROGEOLOŠKIH

STRUKTURA U ODNOSU NA POSTOJEĆE I PLANIRANE

AKTIVNOSTI U SLIVU IZVORIŠTA.................................................................11-22

4.1. Geološke karakteristike sliva Plave vode........................................................11-15

4.2. Hidrogeološke karakteristike sliva Plave vode...............................................16-17

4.3. Prostorni model sliva Plave vode....................................................................17-18

4.4. Osjetljivost geološko – hidrogeoloških struktura u odnosu na

postojeće i buduće aktivnosti u slivu izvorišta.......................................................18-22

5. HIDROLOŠKE KARAKTERISTIKE SLIVA IZVORIŠTA............................23-24

6. VEGETACIONE KARAKTERISTIKE SLIVA IZVORIŠTA.........................24-37

7. KARAKTERISTIKE EROZIONIH PROCESA U SLIVU IZVORIŠTA..............38

2



8. KVANTITATIVNE I KVALITATIVNE KARAKTERISTIKE VODA

NA IZVORIŠTU U TOKU HIDROLOŠKOG CIKLUSA....................................39-55

8.1. Kvantitativne karakteristike............................................................................39-43

8.2. Kvalitativne karakteristike..............................................................................44-55

9. OPTIMALNI KAPACITET IZVORIŠTA, POROZNOST AKVIFERA,

KOEFICIJENT FILTRACIJE I TRANSIMISIBILNOST, STVARNA

BRZINA PODZEMNE VODE, KARAKTERISTIKE NIVOA PODZEMNE

VODE , PROMJENE KAPACITETA U VREMENU..........................................56-57

10. KATASTAR POSTOJEĆIH I POTENCIJALNIH IZVORA

ZAGAĐENJA NA SLIVU IZVORIŠTA SA PRIKAZOM VRSTE

ZAGAĐENJA , PROCJENOM KOLIČINE ZAGAĐENJA I

VREDNOVANJE INDEKSA ZAGAĐIVAČA....................................................58-67

11. PREGLED REZULTATA DODATNIH ISTRAŽIVANJA RADOVA.........67-71

12. PREGLED OSNOVNIH KARAKTERISTIKA SISTEMA ZA

VODOSNABDJEVANJE ( broj stanovnika, potrebne količine vode,

režim rada sistema i dr. )........................................................................................72-76

12.1. Postojeći sistem vodosnabdjevanja...............................................................72-73

12.2. Budući regionalni vodovodni sistem „Plava voda“......................................73-76

13. TEHNIČKA ANALIZA IDENTIFIKACIJE KLJUČNIH

HIDRODINAMIČKIH I HIDROGEOLOŠKIH KARAKTERISTIKA

SLIVA IZVORIŠTA SA PRORAČUNOM INDEKSA RIZIKA

ZAGAĐENJA U CILJU ODREĐIVANJA VRSTE I VELIČINE

ZAŠTITNIH ZONA KAO I DEFINISANJE PROSTORNOG

OBUHVATA POJEDINIH ZAŠTITNIH ZONA..................................................77-80

14. IDENTIFIKACIJA POSTOJEĆIH AKTIVNOSTI PO POJEDINIM

ZAŠTITNIM ZONAMA I NJIHOVA SPECIFIKACIJA U SKLADU SA

ODREDBAMA ČLANA 10. ST. 1-6 VAŽEĆEG PLAVILNIKA.......................81-82

3



15. IDENTIFIKACIJA ZAŠTITNIH MJERA PO POJEDINIM

ZAŠTITNIM ZONAMA.....................................................................................83-107

16. PRIJEDLOG SANACIONIH ZAHVATA NA POSTOJEĆIM

OBJEKTIMA UNUTAR ZONA SANITARNE ZAŠTITE.............................108-109

17. PLAN MONITORINGA KVALITETA I KVANTITETA VODE

NA IZVORIŠTU...............................................................................................109-111

18. PROCJENA TROŠKOVA PROVOĐENJA ODLUKE.............................111-113

19. ZAKLJUČAK O TEHNIČKOJ I FINANSIJSKOJ OPRAVDANOSTI

PROVOĐENJA ZAŠTITE IZVORIŠTA U ODNOSU NA

POTENCIJALNA ALTERNATIVNA RJEŠENJA.................................................114

20. PREDNACRT ODLUKE O ZAŠTITI IZVORIŠTA.................................115-128

21. PRILOZI.............................................................................................................129

PRILOG 1. KOORDINATE TAČAKA GRANICE I ZAŠTITNE ZONE IZVORIŠTA PLAVE VODE

PRILOG 2. KOORDINATE TAČAKA GRANICE II ZAŠTITNE ZONE IZVORIŠTA PLAVE VODE

PRILOG 3. KOORDINATE TAČAKA GRANICE III ZAŠTITNE ZONE -RASJED

PRILOG 4. KOORDINATE TAČAKA GRANICE III ZAŠTITNE ZONE –PONORI-VRTAČE

PRILOG 5 KOORDINATE TAČAKA KOJE ČINE GRANICU SLIVA PLAVE VODE

PRILOG 6 SLIV IZVORIŠTA PLAVA VODA

PRILOG 7 GEOLOŠKA KARTA SLIVA PLAVA VODA

PRILOG 8 STANJE EROZIONIH PROCESA

PRILOG 9 ZAGAĐIVAČI U SLIVU

PRILOG 10 PLANIRANE AKTIVNOSTI U SLIVU PLAVE VODE

PRILOG 11 RANJIVOST PODZEMNIH VODA

PRILOG 12 ZAŠTITNE ZONE IZVORIŠTA PLAVA VODA

PRILOG 13 GRANICA OBUHVATA I ZAŠTITNE ZONE

PRILOG 14 GRANICA OBUHVATA II ZAŠTITNE ZONE

PRILOG 15 III ZAŠTITNA ZONA –VRTAČA-PONORA

PRILOG 16 III ZAŠTITNA ZONA –RASJEDNA ZONA

LITERATURA

4



UVOD

Na osnovu člana 66. „Zakona o vodama FBiH“ (Sl.novine FBiH, br: 70/06), područje na

kojem se nalazi izvorište vode koje se po količini i kvalitetu može koristiti ili se koristi za

javno vodosnabdijevanje mora biti zaštićeno od zagađenja i drugih nepovoljnih uticaja na

zdravstvenu ispravnost vode ili izdašnost vode.

Na osnovu člana 11. „Pravilnika o načinu utvrđivanja uslova za određivanje zona sanitarne

zaštite i zaštitnih mjera za izvorište vode za javno vodosnabdijevanje stanovništva“ (Sl.

novine FBiH, br: 88/12), Općinski organ uprave nadležan za vode na čijem području se

nalazi izvorište dužan je, na prijedlog operatora vodovodnog sistema ili samostalno, da:

a) organizuje izradu elaborata zaštite izvorišta;

b) organizuje reviziju elaborata zaštite izvorišta;

c) na osnovu nacrta elaborata zaštite izvorišta organizuje provođenje javne rasprave;

d) dostavlja nacrt elaborata zaštite izvorišta na uvid i mišljenje drugim jedinicama lokalne

samouprave na čijem se području nalaze zaštitne zone izvorišta predložene elaboratom;

e) uputi nadležnom organu1 iz člana 68. st. 2. do 5. Zakona o vodama FBiH prijedlog

Odluke o zaštiti izvorišta na donošenje;

f) od korisnika izvorišta vode za flaširanje, mineralnih, termalnih ili termo-mineralnih voda

namijenjenih za ljudsku upotrebu zatraži uspostavu zaštite izvorišta u skladu sa odredbama

ovog Pravilnika.

Izvorište „Plava voda“ je locirano na području općine Travnik i kao takvo se već stoljećima

koristi za vodosnabdijevanje stanovnika Travnika. Trenutno, vodu sa izvorišta „Plava voda“

za piće koristi oko 20.000 stanovnika Travnika.

Iako koncesiju nad korištenjem izvorišta „Plava voda“ ima JP RV „Plava voda“d.o.o.

Travnik, do izgradnje i puštanja u rad regionalnog sistema vodosnabdijevanja, izvorištem i

distribucijom vode još uvijek upravlja lokalno komunalno preduzeće JKP „Bašbunar“.

I pored velike važnosti koje ovo izvorište ima za stanovništvo Travnika, nema podataka da

su se ikad provele ozbiljnije mjere njegove zaštite. Čak naprotiv, u proteklom periodu je

došlo do narušavanja i elementarnih mjera zaštite koje ovakvo izvorište zahtijeva što je

1 U slučaju izvorišta „Plava voda“ prema članu 68. Zakona o vodama FBiH, nadležni organ je Općinsko vijeće Travnik

jer se zone sanitarne zaštite prostiru na području samo jedne općine.

5



dovelo i do pojave bakterija fekalnog porijekla koje su prilkom kontrola registrovane u

sirovoj izvorišnoj vodi.

Nesumnjivoj potrebi zaštite ovog izvorišta uveliko doprinosi i činjenica da je dugo godina

planirani projekat regionalnog vodosnabdijevanja „Plava voda“ sada po prvi put istinski

spreman za potpunu realizaciju. Naime, u posljednje tri godine su intenzivirani radovi na

tehničkoj, administrativnoj i financijskoj pripremi realizacije projekta „Plava voda“ i sve

izuzetno kompleksne pripremne radnje su završene, te se može realno očekivati da će radovi

na izgradnji regionalnog vodovoda biti započeti u skorom vremenu.

Izgradnjom i puštanjem u rad Regionalnog vodovoda, broj stanovnika koji koriste „Plavu

vodu“ za piće (općine Travnik, Zenica, Novi Travnik, Vitez i Busovača) bi se povećao na

preko 150 000.

Jedan od ključnih dokumenata za dobivanje potrebnih saglasnosti i odobrenja od nadležnih

institucija za pripremu projekta je bio i „Elaborat zaštite izvorišta Plava voda“. S tim u vezi,

od strane JP RV „Plava voda“ d.o.o Travnik, osigurana je izrada „Elaborata“ još 2010.g. i to

iz grant sredstava EU. Potrebno je naglasiti da je ova verzija „Elaborata iz 2010.g.“ rađena

po tada važećem Pravilniku.

Obzirom da je u međuvremenu objavljen i novi Pravilnik koji reguliše oblast zaštite

izvorišta, pristupilo se usaglašavanju prve verzije „Elaborata“ iz 2010.g. sa novim

zakonskim odredbama što je rezultiralo izradi ove poslednje verzije „Elaborata o zaštiti

izvorišta Plava voda“ koja je usklađena sa novim zakonskim odredbama.

Sastavni dio ovog Elaborata je i „Odluka (u formi prednacrta) o zaštiti izvorišta vode za

piće Plava voda“, koju treba da donese OV Travnik, a nakon provedene zakonske

procedure.

6



OPĆI PODACI

7



1. PROJEKTNI ZADATAK

8



2. OVJERENA KOPIJA ZEMLJIŠNO – KNJIŽNOG IZVADKA ZA

PODRUČJE I. i II. ZAŠTITNE ZONE IZVORIŠTA

9



3. OPĆE KARAKTERISTIKE SLIVA IZVORIŠTA

Izvorište Plava voda se već duži niz godina koristi za vodosnabdijevanje Travnika. Iako

postoje neformalne informacije da za izvorište postoji i Odluka o zaštiti, rađena devedesetih

godina prošlog stoljeća, nije poznato da li je ovakva Odluka ikad usvojena od nadležnog

organa. Međutim, ono što se može reći sa sigurnošću je da se, sudeći po situaciji na terenu,

zakonom propisane mjere zaštite izvorišta Plava voda do sada nisu gotovo nikako

provodile.

U zadnjih 15-tak godina, prostor sliva se intenzivno koristi za razne namjene (stočarstvo,

turizam itd). Napravljen je i značajan broj saobraćajnica. Sve ovo, uključujući i pokrenute

aktivnosti na izgradnji regionalnog vodovodnog sistema Plava voda, koji bi trebao

snabdijevati pet općina: Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovaču i Zenicu, nametnule su

potrebu redefiniranja zaštitnih zona ovog izvorišta, odnosno njihovo usklađivanje sa novom

zakonskom legislativom.

3.1. Osnovna problematika

Izvorište Plava voda po svom kapacitetu spada u izvorišta regionalnog značaja. U

dosadašnjem periodu uglavnom je korišteno za vodosnabdijevanje gradske zone Travnika, a

preostala količina je oticala u rijeku Lašvu. Prosječno se sa izvorišta Plava voda zahvata

količina cca 200 l/s. Izgradnjom vodozahvata za regionalni vodovodni sistem, zahvaćena

količina će se znatno povećati, a obzirom i na planirani broj stanovnika koji će snabdijevati

vodom sa ovog izvorišta, njegova zaštita će još više dobiti na značaju.

Pored osiguranja vrlo kvalitetne pitke vode, tok iz ovog izvorišta predstavlja posebnu

turističku atrakciju. Na obalama vodotoka Plava voda izgrađen je određeni broj

ugostiteljskih objekata, što pruža poseban ugođaj posjetiocima. Izgradnja regionalnog

vodovodnog sistema Plava voda, također podrazumijeva i dodatno unapređenje ovog

turističkog lokaliteta s čime se planira znatno povećati i broj posjetilaca što još više

povećava potrebu i značaj kvalitetne zaštite samog izvorišta.

Neposredni sliv izvorišta koji se dominantno proteže na planinskom masivu Vlašića,

izgrađuju karbonatne stijene, gdje prevlađuju dolomiti. Izvorište Plava voda sa pratećim

vodnim pojavama Bašbunarom i povremenim vrelom Hendek, najvažnije su tačke

pražnjenja sliva, čija se veličina procjenjuje oko 80 km2. Slivno područje u kome

dominiraju kraški tereni kroz koje tok vode ima karakter filtracije, na izvjestan način ima i

zaštitnu ulogu. Ovakav karakter toka podzemne vode u dolomitima utiče i na veoma sporu

„reakciju“ izvorišta Plava voda na promjene hidrološke situacije.

10



Posebno pitanje po zagađenje izvorišta predstavlja uticaj stočara koji u ljetnom periodu

koriste ovaj prostor za ispašu ovaca. Radi se o značajnom broju grla sitne stoke koja sa

stočarima borave na platou tokom vegetacionog perioda.

Pored toga, u zadnjih nekoliko godina intenzivirana je izgradnja vikendica i turističkih

objekata na području Babanovca.

Zato je ovim Elaboratom zaštite potrebno definirati najugroženija područja, definirati režim

i način korištenja prostora u cijelom slivu, te odrediti odgovarajuće restriktivne mjere na

najosjetljivijim područjima sliva izvorišta.

Svi podaci prikupljeni i analizirani u okviru ovog projekta obrađeni su korištenjem GIS

alata.

3.2. Opis izvorišta Plava voda

Izvorište Plava voda nastalo je tektonskim poremećajima na kontaktu permotrijaskih klastita

i metamorfita, te trijsko-jurskih karbonata. Doticanje vode u izvorišno područje vrši se duž

tektonske zone pravca pružanja sjever-jug (S-J). Pored isticanja na izvorištu Plava voda,

evakuacija velikih voda izvorišta vrši se i preko povremenog izvorišta Hendek koje se

nalazi na višoj nadmorskoj visini i u malim vodama presušuje. Neposredno nizvodno od

izvora postoji brana izgrađena radi zahvatanja vode za malu hidroelektranu koja je bila u

pogonu u prvoj polovini prošlog stoljeća. Na desnoj strani izvorske zone uzvodno od ove

brane izgrađen je vodozahvat za vodovod Travnik opremljen pumpnom stanicom u kojoj su

instalirane dvije pumpe pojedinačnog kapaciteta Qp = 140 l/s. U paralelnom radu, zbog

gubitaka u cjevovodu, zahvata se količina od Q ≈ 250 l/s, dok je pojedinačno za svaku

pumpu Q = 138 l/s. Vodozahvat regionalnog vodovoda biti će smješten neposredno

uzvodno od brane, u njenom centralnom dijelu. Kroz postojeći otvor na brani će se provući

cjevovod novog vodovoda, sa usisnom korpom.

Dio vode sa izvorišta koji otiče otvorenim tokom nizvodno od brane, koristi i mali ribnjak

izgrađen u zaobalju vodotoka.

3.3. Sadašnji uslovi zaštite izvorišta

Izuzev činjenice da je neposredna izvorišna zona je ograđena, nema podataka da se uopće

sprovodi neki dalji nivo ili vid zaštite izvorišta Plava voda. Iako u samopm slivu još uvijek

nije veliki pritisak stanovništva i privrede za korištenjem prostora, realno je očekivati u

budućnosti porast zahtjeva za različitim načina korištenja. Tako je već odavno u predjelima

pod šumom počela eksploatacija drveta. U svim dijelovima sliva aktivni su stočari sa

tendencijom povećanja broja grla stoke. Poseban problem je zbrinjavanje uginulih grla

stoke, te zaostalu stočno đubrivo koje se dispergovano zadržava na pašnjacima ili tačkasto

11



na mjestima noćnih boravišta. Svi ovi problemi trebaju biti predmet analize i razmatranja

kada je u pitanju zaštita izvorišta. U neposrednom zaleđu, a na udaljenosti od cca 2-3 km od

izvorišta nalaze se vrtače sa vrlo izraženim pukotinama i jasnim indikacijama poniranja

voda u vlažnom periodu godine. U neposrednoj blizini tih lokacija nalazi se nekoliko katuna

sa značajnim brojem grla stoke. Ovaj lokalitet zahtijeva posebnu analizu i veliku pažnju kod

određivanja zaštitnih zona izvorišta, naročito kod definiranja načina korištenja prostora u

neposrednoj blizini ponora.

Kvalitet vode sa izvorišta u najvećem broju slučajeva zadovoljava pravilnikom propisane

vrijednosti ispitivanih parametara, međutim postoji registrovana i pojava bakterija fekalnog

porijekla u sirovoj vodi, što su jasne indikacije antropogenih uticaja i naprijed opisanog

stanja u slivu. Iako se kontaminiranost sirove vode sa izvorišta prije distribucije

stanovništvu neutrališe redovnim postupkom hlorisanja od strane JKP „Bašbunar“, značaj

izvorišta za stanovnike Travnika, a u budućnosti i šireg regiona, nedvojbeno nameće hitnu

potrebu poduzimanja odgovarajućih mjera koje će unaprijediti zaštitu izvorišta.

4. GEOLOŠKE I HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE SLIVA

IZVORIŠTA SA PROSTORNIM MODELOM I VREDNOVANJEM

INDEKSA OSJETLJIVOSTI GEOLOŠKIH I HIDROGEOLOŠKIH

STRUKTURA U ODNOSU NA POSTOJEĆE I PLANIRANE

AKTIVNOSTI U SLIVU IZVORIŠTA

4.1. Geološke karakteristike sliva Plave vode

Najstarije tvorevine koje učestvuju u građi istraživanog prostora, konstatovane su na desnoj

dolinskoj strani rijeke Lašve (zapadno od Turbeta), a pripadaju silurskodevonskom (S,D),

kompleksu metamorfita, izgrađenom uglavnom od hloritskomuskovitsko- kvarcnih

škriljaca. Kompleks metamorfita u tektonskom je kontaktu sa permskim i permo-trijaskim

stjenskim masama.

Metamorfiti permske starosti (2P3), učestvuju u građi terena na desnoj dolinskoj strani

rijeke Lašve, zapadno od Turbeta, imaju veće površinsko rasprostranjenje od silursko-

devonskih metamorfita. Ovom stratigrafskom članu pripadaju karbonatni škriljci, uškriljeni

pješčari, podrijeđeno mermeri i krečnjačke breče.

Stjenke mase permo-trijaske starosti (P,T), čine uglavnom alevroliti u završnom dijelu

stuba. Podrijeđeno se javljaju šupljikavi tankoslojeviti krečnjaci koji grade znatne dijelove

terena na desnoj dolinskoj strani Lašve, južno i jugozapadno od Travnika. Sjeverozapadno

od Turbeta učestvuju u građi terena i na lijevoj dolinskoj strani rijeke Lašve. Donji dio stuba

ovog stratigrafskog člana izgrađuju škriljci zelene boje i tamnosivi pjeskoviti škriljci. Preko

12



ovog horizonta diskordantno leže breče koje mogu biti i tektonskog porijekla. Na brečama

leže šupljikavi, mjestimično laporoviti krečnjaci.

Konstatovano upućuje na zaključak da je vjerovatno izvršeno horizontalno kretanje

stijenskih masa duž kontaktne zone između plastične serije permo-trijaske starosti

(alevrolita i škriljaca) i kompleksa krutih stijenskih masa, karbonata permo-trijaske i uopće

mezozojske starosti.

Kompleks klastita i metamorfita donje-trijaske starosti (T1), gradi manje dijelove površine

terena istočno od Turbeta na lijevoj dolinskoj strani rijeke Lašve.

U litološkom smislu, verfen je pretstavljen pjeskovitim alevrolitima, crvenkastoljubičastim

pješčarima i tankoslojevitim laporovitim krečnjacima u gornjem dijelu stuba. Verfenski

sedimenti leže konkordantno na permo-trijaskim, pa se sa sigurnošću može iznijeti mišljenje

da imaju znatno veću prostornu zastupljenost u građi terena od površinske. Redukcija

verfenskih sedimenata izvršena je u procesu navlačenja karbonata mezozoika na klastite i

metamorfite paleozoika, odnosno permo-trijasa.

Sedimenti srednje-trijaske starosti (T2), imaju veće površinsko rasprostranjenje od donje-

trijaskih. Grade južne i dijelom jugozapadne, hipsometrijski niže dijelove Vlašića,

sjeverozapadno od Plave vode, odnosno Travnika.

U litološkom smislu, srednji trijas je izgrađen od masivnih (rjeđe bankovitih), dolomita i

dolomitičnih krečnjaka. Dominantnu zastupljenost imaju dolomiti. Ovi sedimenti, kao i

sedimenti donjeg trijasa, u građi terena vjerovatno imaju znatno veću prostornu

zastupljenost od površinske.

Krečnjaci i dolomiti gornje-jurske starosti (J33), izgrađuju centralne i južne dijelove Vlašića

(skoro kompletnu površinu terena hidrogeološkog sliva vrela Plava voda, Baš Bunar i

Hendek).

Jurski krečnjaci i dolomiti leže transgresivno i diskordantno preko starijih sedimenata,

uglavnom srednjetrijaskih dolomita. Krečnjaci grade zapadne dijelove centralnog masiva

Vlašića, a dolomiti istočne.

Masivni do bankoviti krečnjaci gornjo-kredne starosti (K22), izgrađuju krajnje sjeverne i

sjeverozapadne dijelove terena hidrogeološkog sliva vrela Plava voda.

Kredni krečnjaci leže diskordantno preko jurskih, a vjerovatno i starijih sedimenata.

13



Slika 4.1. Geološka karta sliva

Slika 4.2. Geološka karta uže zone izvorišta

14



Senonske naslage u flišnoj faciji (K23), grade krajnje sjeverne i sjeveroistočne dijelove

terena obuhvaćenog kartom 1:25000. Dominantnu zastupljenost u okviru ovog

stratigrafskog člana imaju laporci, krupnozrni pješčari i laporoviti krečnjaci, dok lokalno

dominantnu zastupljenost imaju slojeviti brečasti krečnjaci.

Oligomiocenski sedimenti (Ol,M), grade manje istočne dijelove terena obuhvaćenog

hidrogeološkom kartom.

Sedimentacija u okviru „Sarajevsko-Zeničkog Neogenog Bazena“ na ovom dijelu terena,

počinje klastičnom serijom sedimenata (1Ol,M ), zastupljenih u vidu konglomerata, pješčara

i gline sa pojavama uglja, a nastavlja se u karbonatnoj faciji (2Ol,M), sedrastih slojevitih

krečnjaka.

Miocenski sedimenti imaju malo površinsko rasprostranjenje istočno i sjeverozapadno od

Turbeta, a predstavljeni su pjeskovitim laporcima, glinama, pješčarima i konglomeratima.

Slika 4.2. prikazuje geološku građu terena užeg područja vrela Plava voda. Shodno

predmetnom opisu kao i grafičkoj interpretaciji, jasno je uočljivo kako jurski dolomiti i

krečnjaci čine aeracionu zonu izvorišta koje se drenira u području Travnika, Turbeta, pa i

Viteza.

Strukturno tektonske karakteristike terena

Teren slivnog područja vrela Plava voda (prema tektonskoj shemi Jugoslavije K.Petkovića),

pripada unutrašnjim Dinaridima (zoni paleozojskih škriljaca i mezozojskih krečnjaka).

Strukturna građa terena uglavnom je posljedica alpskog ubiranja. Ose nabora su pravca

pružanja NW-SE. Prisutni su i strukturni elementi variscijskog ubiranja u jugozapadnom

dijelu terena („bosansko unakrsno ubiranje“), koje je karakteristično za paleozojske klastite

i metamorfite.

Osnovna tektonska karakteristika terena je „busovačka rasjedna zona“, koja se generalno

poklapa sa recentnim koritom rijeke Lašve.

Zona paleozojskih škriljaca i mezozojskih krečnjaka može se raščlaniti na tri strukturno-

facijalne jedinice:

• Borani kompleks sedimenata flišnog karaktera,

• Struktura Vlašić,

• Pojas izoklinih bora u okviru paleozojskih klastita i metamorfita.

Jursko-kredni i kredni sedimenti flišnog karaktera, sjeverno i sjeveroistočno od Vlašića,

imaju znatno prostorno i površinsko rasprostranjenje. Karakteristika ove laporovito-

pješčarske serije je intenzivna ubranost, česte izokline i prebačene bore, kao i kraljušti.

Kretanja sedimenata, pod dejstvom snažnih potisaka sa sjeveroistoka, izvršena su u smjeru

jugozapada.

15



Struktura Vlašić u suštini predstavlja relativno krutu krečnjačku tablu koja je pod pritiskom

boranog flišnog kompleksa kretanja u pravcu jugozapada, preko donjetrijaskih klastita i

paleozojskih škriljaca. Kretanjem krečnjačke table, došlo je do redukcije znatnog dijela

verfenskih sedimenata.

Navlačenje je izvršeno duž razloma po pravcu NW-SE, koji se generalno posmatrano nalazi

sjeveroistočno od „busovačke dislokacije“, duž koje su na ovom dijelu terena uglavnom

izvršena vertikalna kretanja stijenskih masa.

Krečnjačka tabla nije se kretala istom brzinom, što je za posljedicu imalo formiranje više

rasjeda pravca pružanja NE-SW.

Pozicija srednje-trijaskih dolomita ukazuje na mogućnost kako je struktura Vlašić u

prvobitnom obliku predstavljala antiklinalnu formu orijentacije u pravcu NW-SE, čije je

jugozapadno krilo pri horizontalnom kretanju (navlačenju), skoro u potpunosti redukovano,

tako da sada, relativno sačuvano sjeveroistočno krilo, ukazuje na monoklinalnu formu koja

tone u pravcu sjeveroistoka.

Permo-trijaski sedimenti pod dejstvom intenzivnih pritisaka iz pravca sjeveroistoka,

formirali su izokline bore polegle ka jugozapadu, čiji je pad aksijalnih površina također u

smjeru sjeveroistoka.

Strukturno-tektonski sklop terena jasno ukazuje da je teren pretrpio znatne pritiske iz pravca

sjeveroistoka, što je za posljedicu imalo formiranje monoklinalnih formi u zoni plastičnih

deformacija sedimenata i značajno horizontalno kretanje krutih stijenskih masa.

Intenzivna horizontalna kretanja krečnjačke table Vlašić, uslovila su tektonski kontakt sa

stijenskim masama na zapadu, sjeverozapadu i jugoistoku, što na prvi pogled ukazuje kako

Vlašić ima poziciju horsta.

Karakteristike prostornog sklopa užeg područja pojave vrela Plava voda, prikazane su na

narednoj slici.

Slika 4.3. Sklop užeg prostora izvorišta Plava voda

16



4.2. Hidrogeološke karakteristike sliva Plave vode

U stratigrafskom smislu, teren užeg područja vrela Plava voda grade permotrijaski klastiti i

metamorfiti, trijaski klastiti, te trijaski i jurski karbonati i dolomiti.

Permo-trijaski kompleks klastita i metamorfita u gornjem dijelu stuba užeg području vrela,

u svojoj građi ima zastupljene karbonate (tankoslojevite šupljikave krečnjake i krečnjačke

breče).

Klastiti verfenske starosti kako u užem području vrela, tako i duž zone navlačenja, javljaju

se samo kao relikti, što je posljedica navlačenja i mrvljenja, odnosno redukcije verfenskih

sedimenata u čelu navlake.

Trijaski dolomiti imaju malo površinsko rasprostranjenje u užem području vrela i

neposredno jugoistočno prestaje im učešće u površinskoj građi terena. Trijaski dolomiti i

dolomitični krečnjaci intenzivno su mehanički, pa i hemijski oštećeni, tako da u užem

području vrela, u hidrogeološkom smislu imaju funkciju kolektora vodosprovodnika.

Formiranje izvorišne zone Plava voda predisponirano je tektonskim, odnosno

hipsometrijskim odnosom između permo-trijaskih klastita i metamorfita sa trijaskim i

jurskim karbonatima.

Doticanje voda u izvorišno područje vrši se duž tektonske zone, sa pravcem pružanja N–S.

Vrelo Hendek u suštini predstavlja jedinstvenu izvorišnu zonu sa Plavom Vodom i u

funkciji je samo kada karstni sistem kojim dotiču podzemne vode ka Plavoj Vodi, ne može

da izvrši potpunu evakuaciju, što za posljedicu ima akumuliranje voda u neposrednom

zaleđu predmetnog izvora i njihovo oticanje preko hipsometrijski viših kanala.

Vrelo Baš Bunar je hipsometrijski znatno više od izvorišnog područja Plava voda.

Stalnog je karaktera i dosta ujednačene izdašnosti. Dreniranje voda na ovom vrelu

vjerovatno je uslovljeno hipsometrijskom pozicijom podinskih izolatora u prostornom

sklopu građe Vlašića, koji uslovljavaju skretanje podzemnog toka ka mikrolokalitetu Baš

bunar.

Hidrogeološke funkcije stjenskih masa

Slivna površina akvifera Vlašić ima složenu litofacijalnu i strukturno-tektonsku građu sa

dosta jasnim hidrogeološkim karakteristikama, koje su uglavnom definirane tektonskim

odnosima između stjenskih masa izrazito različitih hidrogeoloških funkcija.

Paleozojski klastiti i metamorfiti, kao i verfenski klastiti, u hidrogeološkom smislu imaju

funkciju hidrogeoloških izolatora, sa preovlađujućom funkcijom čeone hidrogeološke

barijere za vode u zoni karstnih kolektora.

Srednjetrijaski dolomiti kao geološko tijelo imaju slabo ispoljenu akvifersku funkciju.

17



Samo u zonama intenzivnijeg rasjedanja, preovlađujuća je funkcija kolektora

vodosprovodnika, kao što je slučaj u užem području vrela Plava voda i Baš Bunar.

Prostorna pozicija trijaskih dolomita i njihova preovlađujuća hidrogeološka funkcija

podinskih izolatora i čeone hidrogeološke barijere u odnosu na karstne vode koje egzistiraju

u okviru jurskih krečnjaka, uslovili su kako formiranje akumulacije Vlašić, tako i poziciju

njenog pražnjenja u području Travnika.

Jurski krečnjaci i dolomiti predstavljaju osnovnu kolektorsku sredinu u okviru koje je

formirana akumulacija podzemne vode Vlašić. Dominantna je pukotinska poroznost i to u

sklopu kompletnog prostornog rasprostranjenja jurskih sedimenata, koji su kretani kao kruto

tijelo i na taj način mehanički znatno oštećeni. Duž rasprostiranja jurskih krečnjaka i

dolomita, reljef terena uglavnom je pokriven humusom i travom, tako da u klasičnom

smislu poniranje voda, skoro da i ne postoji. Krečnjaci donjokredne starosti imaju

kolektorsku funkciju, ali zbog ograničenog rasprostranjenja nemaju bitnog uticaja kako na

formiranje, tako i na dreniranje akumulacije Vlašić. Jursko-kredni i kredni flišni sedimenti,

shodno litološkim svojstvima, imaju funkciju hidrogeoloških izolatora. U konkretnom

slučaju ova karakteristika se odnosi na svojstvo povlatnih izolatora i svojstvo bočne

hidrogeološke barijere. Kredni, a posebno jurski flišni sedimenti imaju bitnog uticaja na

formiranje akumulacije Vlašić i njeno dreniranje u području Travnika, jer su svojom

prostornom pozicijom onemogućili, odnosno umanjili oticanje voda u pravcu sjeveroistoka i

uslovili njihovo kretanje prema jugozapadu, a dijelom i prema jugoistoku.

Oligomiocenski i miocenski sedimenti imaju svojstvo slabovodopropusne sredine i funkciju

povlatnih izolatora za vode u zoni jurskih sedimenata. Oligomiocenski sedimenti istočno i

sjeveroistočno od vrela Plava voda usporavaju oticanje podzemne vode prema jugoistoku,

odnosno vrše njihovo djelomično usmjeravanjeka poziciji dreniranja u području Travnika.

Shodno preovlađujućim hidrogeološkim funkcijama stijenskih masa, može se iznijeti

mišljenje da akvifersku sredinu Vlašić grade jurski krečnjaci i dolomiti.

Formiranje akumulacije, kao i njeno pražnjenje u prostoru Travnika, predisponirano je i

uslovljeno prostornom pozicijom permo-trijaskih klastita i metamorfita, te jurskokrednim i

krednim flišnim sedimentima.

Površina hidrogeološkog sliva izvorišnog područja Plava voda iznosi približno 80 km2.

4.3. Prostorni model sliva Plave vode

Sliv Plava voda ima površinu od 80 km2. taj prostorni model vidljiv je sa slike 4.4.

Inače, sliv Plave vode pripada slivu rijeke Lašve, za koju je izvršena delineacija vodnih

tijela površinskih voda. Za podzemna vodna tijela još uvijek nije završena delineacija, niti

postoji usvojena metodologija koja definira način delineacijepodzemnih vodnih tijela. Tako

da u ovom Elaboratu, sliv Plave vode nije opisan, niti razmatran na način uobičajen u

18



procesu karakterizacije vodnih tijela, odnosno analize pritisaka i uticaja i procjene rizika ne

dostizanja okolišnih ciljeva.

Slika 4.4. Granice sliva prostornog modela izvorišta Plava voda

4.4. Osjetljivost geološko – hidrogeoloških struktura u odnosu na

postojeće i buduće aktivnosti u slivu izvorišta

1. Prirodna osjetljivost

Koncept kartiranja osjetljivosti kraških akvifera je jedan od načina definiranja zaštitnih zona

izvorišta i planiranja korištenja zemljišta u zaleđu izvorišta ili bunara. Postoji više

metodologija kartiranja osjetljivosti za kraške akvifere koje su veći ispitane i korištene na

različitim poligonima u svijetu. U Bosni i Hercegovini je korištenje ovih metoda u začetku.

U zadnjih par godina u okviru Podloga za prostorni plan FBiH i nekih kantona

(Hercegovačko-Neretvanski i Unsko-Sanski), korištena je COP metoda, koja je primijenjena

i za slivno područje Plave vode.

Ova metoda je predstavljena od strane Odsjeka za hidrogeologiju Univerziteta u Malagi -

GHUMA (Španija) kao standardna metoda kartiranja osjetljivosti podzemnih voda u

karstnim vodonosnicima (VIAS 2002).

19



Metoda koristi tri osnovna faktora: O (overlaying layers) – pokrivač akvifera, C (flow

concentration) – koncentraciju toka i P (precipitation) padavine.

Faktor O uzima u obzir zaštitnu funkciju nadizdanske zone i karakteristike slojeva zemljišta.

Prostorna raspodjela konačne vrijednosti O faktora prikazuje se na karti indeksa O.

Faktor C predstavlja stepen koncentracije toka vode ka karstnim kanalima koji su direktno

povezani izdanskom zonom i tako ukazuju koliko su mogućnosti zaštite smanjeni. Prostorna

distribucija konačnih iznosa faktora C prikazuje se na karti faktora C.

Faktor P predstavlja ukupnu količinu, učestalost, trajanje padavina, kao i intenzitet vanjskih

faktora koji se smatraju najutjecajnijim za količinu i nivo infiltracije.

Slika 4.5. Shematski prikaz COP koeficijenta

Na osnovu raspoloživih podataka za šire područje (općina Travnik) potrebni podaci su

sakupljeni i obrađeni. Izvršen je proračun i klasifikacija ranjivosti. U nastavku su prikazani

rezultati proračuna.

Osjetljivost predstavlja stepen ugroženosti podzemnih voda na potencijalne uticaje

(hazarde). Veća ranjivost znači veću osjetljivost.

Na području sliva Plava vode, ispucalost stijenskog masiva, odnosno nizak stepen zaštite

nadizdanske zone (faktor O) najviše utiče na visok stepen ranjivosti.

U datom Elaboratu, proračun ranjivosti je iskorišten za dodatnu provjeru pri određivanju

zaštitnih zona izvorišta, odnosno mjera koje treba sprovesti u slivu.

Najranjivija, odnosno najpodložnija zona potencijalnim uticajima je neposredno uzvodno od

zahvata, kao i zona istočno od zahvata zbog izrazite ispucalosti stjenskog masiva. Zbog toga

ova područja zahtijevaju najstrožije mjere zaštite.

Proračun veličine zaštitnih zona unutar kojih se provode najstrožije mjere zaštite, dobiven

na osnovu terenskih radova (bojenje ponora u rejonu Komareva brežina i pojava na vrelu,

odnosno proračunata brzina tečenja podzemne vode od približno 300 m/dan), potvrdio je

20



rezultate COP metode za područje neposredno uzvodno od izvorišta Plava voda. Obodni dio

sliva na sjeveru, također ima visok stepen osjetljivosti, što treba uzeti u obzir tokom izrade

planova razvoja područja Babanovca.

Slika 4.6. Osjetljivosti (ranjivosti) podzemnih voda sliva Plave vode

2. Opasnosti (hazardi)

Da bi se ocijenio stepen rizika zagađenja podzemnih voda, potrebno je proračunati indeks

opasnosti.

Identificirani postojeći potencijalni zagađivači u slivu: stanovništvo, stoka i kamenolomi,

korišteni su za ocjenu opasnosti (hazarda) po kvalitet vode.

Svakom zagađivaču je dodijeljen težinski faktor, kako slijedi u narednoj tabeli.

Indeks opasnosti opisuje stepen štetnosti svakog pojedinog hazarda. Za proračun je

korištena slijedeća formula:

HI = H x Qn x Rf (4.1.)

gdje je HI indeks opasnosti, H težinski faktor za svaki hazard pojedinačno (vidjeti

prethodnu tabelu), Qn je faktor rangiranja (0.8-1.2) i Rf je faktor redukcije.

21



Proračunat je indeks HI. Za sve identificirane hazarde indeks hazarda je u rasponu 24-48,

odnosno u klasi nizak hazard. Na osnovu preporučene klasifikacije indeksa opasnosti,

pripremljena je karta opasnosti (hazarda) u slivu (Slika 4.8.).

Slika 4.7. Klasifikacija indeksa hazarda

Slika 4.8. Karta hazarda (opasnosti) u slivu

Sve postojeće aktivnosti u slivu su u klasi niskog hazarda (opasnosti).

Da bi se ocijenio stvarni rizik potrebno je uspostaviti odnos ranjivosti i opasnosti, obzirom

da isti nivo hazarda predstavlja veći rizik za ranjivija područja.

U narednom poglavlju opisan je način procjene rizika, odnosno formiranje matrice hazard-

ranjivost.

22



3. Procjena rizika

Rizik zagađenja podzemnih voda* predstavlja „vjerovatnoću da će voda u podzemnom

akviferu postati zagađena do nivoa neprihvatljivosti uslijed aktivnosti na neposrednom

površinskom sloju zemljišta.“

Ovo je pojednostavljen način procjene intenziteta rizika. Formira se matrica hazard –

ranjivost**

.

I u ovom projektu je procjena rizika izvršena na taj način.

Preklapanjem karte hazarda i ranjivosti, dobivena je karta intenziteta rizika.

Slika 4.9. Karta intenziteta rizika

Karta intenziteta rizika korištena je kao podloga pri definiranju zabrana, odnosno

dopuštenih aktivnosti u pojedinim dijelovima sliva.

* MORRIS & FOSTER (2000)

** (FOSTER 1987, MAGIERA 2002, DALY & MISSTEAR 2002)

23



5. HIDROLOŠKE KARAKTERISTIKE SLIVA IZVORIŠTA

Izvorište Plava voda i njen sliv, svojim geografskim položajem pripadaju području

umjereno

kontinentalne klime, pretplaninskog tipa, dok više kote u slivu (preko 900 m n.m.) pripadaju

području planinske klime alpskog tipa.

Srednja godišnja temperatura na području izvorišta relativno je visoka i iznosi oko 9oC. Sa

porastom nadmorske visine ona opada sa gradijentom od 0,6 oC na svakih 100 metara

nadmorske visine.

Godišnje sume padavina u dolini Lašve kreću se oko 900 mm, a sa porastom nadmorske

visine iznose preko 1300 mm godišnje u neposrednom zaleđu izvorišta na prostoru

planinskog masiva Vlašić.

Na području izvorišta snježni pokrivač je veći od 10 cm i zadržava se 30 do 40 dana, a na

okolnim planinama i preko 150 dana godišnje, tako da se padavine akumuliraju u dužem

vremenskom periodu. Zahvaljujući uticaju okolnih planina godišnji i dnevni ekstremi, u

pogledu temperatura su dosta izraženi.

Tokom istraživanja izdašnosti, u periodu 2009. do 2010. godine, mjerenja padavina na

kišomjernim stanicama Travnik i Komar, nisu vršena, tako da se ne raspolaže količinama

padavina koje su pale u zoni izvorišta i u njegovom slivu.

Postoje historijski podaci sa meteoroloških stanica Bugojno, Travnik i Komar koji su

prikazani u narednoj tabeli.

Tabela 5.1. Prosječne temperature

Najbliža meteorološka stanica za koju se raspolagalo nezvaničnim podacima je KS Bugojno

i na kojoj je tokom 2009. godine palo preko 877 mm kiše, pri čemu je zabilježena i

prosječna godišnja temperatura od 10,3 0C.

24



Tabela 5.2. Prosječne temperature

Na platou Vlašića snjegovi se pojavljuju do u kasno proljeće, a zbog vrlo niskih temperatura

zraka tokom zime, česte su pojave zimskih minimuma na izvorištu, s obzirom da se oticanje

u slivu zbog smrzavanja svede na minimum.

6. VEGETACIONE KARAKTERISTIKE SLIVA IZVORIŠTA

Tereni slivnog područja izvorišta Plava voda obuhvaćaju veći dio planinskog masiva Vlašić,

u visinskom intervalu između 530 m n.m., izvorište Plava voda, do 1933 m n.m., Paljenik

vrh planine Vlašić.

Izražen visinski dijapazon i s tim u vezi različite makro klimatske prilike uslovile su

pripadnost ovog prostora, u pogledu visinskog zoniranja vegetacije, različitim

klimapojasnim šumskim fitocenozama. Najniži pojas predstavljaju staništa šuma kitnjaka i

graba (Querco-Carpinetum s.l.) iznad kojeg je širok pojas koji predstavlja staništa šuma

bukve i jele sa smrčom (Abieti-Fagetum dinaricum, piceetosum).

Iznad ovog pojasa , uglavnom iznad 1500-1550 mn.m., subalpinski pojas predstavlja

staništa subalpinskih šuma bukve (Aceri pseudoplatani-Fagetum) i pojas klekovine bora

(Pinetum mugi s.l.) kojoj pripadaju najviši dijelovi planine Vlašić, iznad 1800/1850 m n.m.

(tereni oko vrha Paljenik i vrhovi lokaliteta Vlaška gromila).

25



Uz ovu šumsku vegetaciju, također primarnog karaktera, zastupljene su, orografskoedafski

uslovljene, na jako strmim krečnjačkim padinama, termofilne šumske fitocenoze medunca i

bijelog graba (Querco pubescentis–Carpinetum orientalis), medunca i crnog graba (Querco–

Ostryetum carpinifoliae), u sjenovitim položajima šume bukve i javora gluhača (Aceri

obtusati–Fagetum) odnosno bukve i crnog graba (Ostryo-Fagetum ), a na litičastim

padinama šume crnog graba i crnog jasena (Ostryo–Fraxinetum). Depresije, mikro klimatski

hladnija staništa,.predstavljaju staništa mrazišnih šuma smrče (Piceetum inversum, a u

subalpskom pojasu šuma bukve također mikro klimatski hladni položaji predstavljaju

staništa subalpinskih šuma smrče (Piceetum subalpinum).

Dugotrajnim negativnim antropogenim uticajima, osim obešumljavanja velikih površina,

nastale su različite šumske fitocenoze, koje su bitno izmijenile slikuprimarne šumske

vegetacije. U realnoj šumskoj vegetaciji u ovom području, uz višemanje očuvane primarne

šumske fitocenoze i njihove fragmente, zastupljeni su i različiti derivati primarnih šuma,

sekundarnog karaktera, koje sindinamski predstavljaju prelazne stadije u razvoju šumske

vegetacije.

Šume kitnjaka i graba (Querco–Carpinetum s.l.) pretvorene su u izdanačke šume, većinom

jako degradirane. Odlikuju se zastupljenošću većeg broja vrsta dendroflore.

Uz edifikatore, kitnjak (Quercus petraea) i grab (Carpinus betulus) zastupljene su: klen

(Acer campestre), divlja trešnja (Prunus avium), divlja jabuka (Malus silvestris), divlja

kruška (Pirus pyraster), brekinja (Sorbus torminalis), te vrste grmlja: svib (Cornus

sanquinea), lijeska (Corylus avellana), kalina (Lygustrum vulgare), pasja ruža (Rosa

canina), divlja ruža (R. arvensis), trnina (Prunus spinosa), kozokrvina(Lonicera

caprifolium). Na kserotermiziranim staništima, uz navedene vrstedendroflore, zastupljeni su

i termofilni elementi: crni jasen (Fraxinus ornus), crni grab (Ostrya carpinifolia), bijeli grab

(Carpinus orientalis), oskoruša (Sorbus domestica), a od vrsta grmlja: drijen (Cornus mas),

ruj (Cotinus coggygria), bradavičava kurika (Evonymus verrucosa). Mjestimično je

introduciran crni bor (Pinus nigra) i bagrem (Robinia pseudoacacia), te spontano rašireno

kiselo drvo (Ailanthus glandulosa), npr. padine iznad izvorišta Plava voda. Ovdje šumske

sastojine, s obzirom na sastav i morfologiju, imaju karakter mješavina vegetacije.

26



Slika 6.1. Izvorište Plava voda

U pogledu vodnog režima sastojine ovih šuma svojim sklopom i listincem povoljno utiču na

upijanje atmosferilija i njihovo poniranje u zemljište, odnosno smanjuju površinsko oticanje

vode.

Termofilne hrastove fitocenoze čine šikare medunca i bijelog graba (Querco pubescentis–

Carpinetum orientalis), koje su rasprostranjene na najkserotermnijim krečnjačkim

položajima, i medunca i crnog graba (Querco–Ostryetum carpinifoliae) u višim položajima i

sjenovitim položajima na padinama eksponiranih jugu.

Ove šikare se odlikuju florističkim bogatstvom i imaju veći broj zajedničkih vrsta.

Uz edifikatorske vrste, medunca i bijelog graba, odnosno medunca i crnog graba,

zastupljene su: crni jasen (Fraxinus ornus), oskoruša (Sorbus domestica), brekinja (Sorbus

torminalis), a u šikarama medunca i bijelog graba i maklen (Acer monspessulanum),

odnosno u šikarama medunca i crnog graba i mukinja (Sorbus aria). Od vrsta grmlja sa

većom pokrovnošću je ruj (Cotinus coggygria), naročito na koluvijalnim nanosima, zatim

drijen (Cornus mas), bradavičasta kurika (Evonymus verrucosa), crna udika (Vinurnum

lantana), trnina (Prunus spinosa), trušljika kamenjarka (Rhamnus rupestris), pasdrijen

(Rhamnus cathartica).

Fitocenoze crnog graba i crnog jasena (Ostryo–Fraxinetum) vezane su za litičaste

krečnjačke padine, gdje su zastupljene mozaično u alternaciji sa fitocenozama stijena i

sipara duž litičastog «zida» na južnoj i zapadnoj granici slivnog područja npr. lokalitet

Paklarske stijene i drugi. Osim edifikatorskih vrsta rijetke su druge vrste dendroflore,

najčešći je ruj.

27



Na staništima hrastovih šuma fragmentarno su podignute kulture crnog bora (Pinus nigra).

Termofilne hrastove fitocenoze u pogledu vodnog režima imaju manji značaj ali u

sprečavanju erozije imaju veliku ulogu.

Mezotermne šume bukve, asocijacije: Aceti obtusati–Fagetum i Ostryo–Fagetum

zastupljene su fragmentarno, na prelaznim staništima, hladnim za hrastove fitocenoze, a

toplim za šume bukve ili šume bukve i jele sa smrčom.

Šume bukve i javora gluhača (Aceri obtusati–Fagetum), pored edifikatora, odlikuje

prisustvo: gorskog javora (Acer pseudoplatanus), mlječa (Acer platanoides), gorskog

brijesta (Ulmus montana), crnog jasena, bijelog jasena (Fraxinus excelsior), od vrsta grmlja:

ruj, crveno pasje grožđe (Lomicera xylosteum), likovac (Daphne mezereum), ljigovina

(Rhamnus fallax), crna udika (Viburnum lantana).

Šume bukve i crnog graba (Ostryo–Fagetum) zastupljene su na sjenovitim, često veoma

strmim padinama, pored edifikatora, odlikuje prisustvo crnog jasena i sitnolisne lipe (Tilia

parvifolia), te ruja naročito na krečnjačkim siparima.

Kao i prethodne šumske fitocenoze i ove šume imaju veliku ulogu u sprečavanju erozionih

procesa.

Šume bukve i jele sa smrčom (Abieti–Fagetum dinaricum, piceetosum), čijim staništima

pripadaju površine u zapadnom dijelu slivnog područja (tereni zapadno od šumske ceste

Mrazišće - Pl. dom M. Šantić) su antropogenim uticajima različito izmijenjene. Potpunim

istrebljenjem četinara, jele i smrče, nastale su sekundarne šume bukve, koje su u vidu

manjih i disjunktnih površina u kontaktu sa šumskim goletima i pašnjacima. Veće površine

unutar staništa šuma bukve i jele sa smrčom čine šume smrče, također sekundarnog

karaktera, nastale naseljavanjem smrče na površinama šumskih goleti i pašnjaka, rubno oko

očuvanih kompleksa šuma bukve i jele sa smrčom (otpornija je na pašu i insolaciju od

bukve i jele), ili antropogenom redukcijom bukve i jele iz primarnih šuma bukve i jele sa

smrčom (bukva isječena za ogrjev, a jela kao građevinsko drvo i za bačvarstvo). Uz

prirodnu sukcesiju rasprostranjenju šuma smrče doprinijela su i pošumljavanja šumskih

goleti sa ovom vrstom.

Zaostali i očuvani veći kompleks šuma bukve i jele sa smrčom u ovom slivnom području je

na masivu Galica. Po florističkom sastavu i građi ove šume su identične široko

rasprostranjenim šumama bukve i jele sa smrčom na krečnjačkim i dolomitnim planinskim

masivima Dinarida.

Pored edifikatorskih vrsta: bukve, jele i smrče, zastupljene su i vrste: gorski javor (Acer

pseudoplatanus), bijeli jasen Fraxinus excelsior), mlječ (Acer platanoides), gorski brijest

(Ulmus montan- Mrazišće) i unutar pojasa subalpinskih šuma bukve. Ove šume se

monodominantnog karaktera, veoma rijetke su druge vrste drveća, a u sindinamskom smislu

28



a), jasika (Populus tremula), jarebika (Sorbus aucuparia), sitnolisna lipa (Tičia parvifolia) i

krupnolisna lipa (T. platyphyllos). Zastupljene vrste grmlja su karakteristične za ove šume:

ljigovina (Rhamnus fallax), likovac (Daphne mezereum), crveno pasje grožđe (Lonicera

xylosteum), crno pasje grožđe (L. nigra), alpsko pasje grožđe (L. alpigena), na otvorenim i

osunčanim mjestima i crna zova (Sambucus nigra), crvena zova (S. racemosa) i kleka

(Juniperus communis).

Slika 6.2. Mrazišne šume smrče

Šume smrče, mrazišne šume smrče (Piceetum inversum) i subalpinske šume smrče

(Piceetum subalpinum), kao primarne fitocenoze vezane su za mikro klimatski hladna

staništa (uvale, vrtačaste površine, izrazito osojne sjeverne položaje) unutar pojasa šuma

bukve i jele sa smrčom (duž uvale Bobanovac-Krčevine-Mrazišće) i unutar pojasa

subalpinskih šuma bukve. Ove šume su monodominantnog karaktera, veoma rijetke su

druge vrste drveća, a u sindinamskom smislu predstavljaju trajne stadije vegetacije.

Subalpinske šume smrče zaostale su fragmentarno, rastrganog sklopa na prostranim

pašnjacima. Staništa subalpinskih šuma bukve, kojima pripadaju tereni Vlašića između

1550/1600 i 1800/1850 m n. m., danas predstavljaju planinske pašnjake i livade na kojima

se rijetko javljaju bukva, gorski javor, smrča, jasika, jarebika i iva (Salix caprea), a od vrsta

grmlja: kleka (Juniperus communis), klečica (J. nana) i ljigovina (Rhamnus fallax).

29



Slika 6.3. Ostaci subalpinskih šuma smrče

Šume bukve i jele sa smrčom, sekundarne šume bukve, te mrazišne šume smrče u pogledu

vodnog režima imaju izvanredan značaj, sklop njihovih sastojina i listinac povoljno utiče na

upijanje oborina i njihovo poniranje u zemljište, te postupno otapanje snježnog pokrivača i

alimentaciju podzemnih voda i izvorišta.

Najviši predjeli planine Vlašić, iznad 1800/1850 m n.m., oko vrha Paljenik, 1933 m n.m., te

Vlaške gromile, kote 1919 i 1865 m n.m., predstavljaju staništa klekovine bora (Pinus

mugo), koja su danas planinski pašnjaci i livade sa rijetkim grmovima: klečice, kleke i

ljigovine.

Slika 6.4. Pašnjaci u subalpinskoj zoni

30



U slivnom području difuzno raspoređene prisutne su i površine šumskih goleti, često u

kontaktu sa pašnjacima i livadama, za koje kod pošumljavanja treba koristiti autohtone vrste

drveća u skladu sa ekološkim prilikama.

Kod rekultivacije izdanačkih šuma i šikara izbor vrsta drveća treba biti u skladu, pored

ekoloških, i sa sindinamskim i sastojinskim prilikama, čime će se osigurati stabilnost

budućih šumskih sastojina tj. njihov polivalentni značaj. Sa aspekta vodnog režima ovo je

od izuzetnog značaja za ovo slivno područje, s obzirom na njegovo veliko opterećenje

gradnjom vikendica i ugostiteljskih objekata i turizmom, naročito zimskim.

Stanje šuma i šumskih zemljišta

Slivno područje Plave vode zauzima površine šuma i šumskih zemljišta u dijelovima

gospodarskih jedinica: «Gornji Ugar», 1992,5 ha, «Goleš - Radalje», 431,6 ha i «Jasenica -

Bila», 1169,0 ha, Šumsko gospodarskog područja «Lašvansko».

U g.j. «Gornji Ugar» slivno područje zauzima odjele: 104/1, 106, 107/1, 107/2, 124, 125,

126, 127, 128/1, 128/2, 129, 130/1, 130/2, 131, 132/1, 132/2, 133/1, 133/2, 134/1, 134/2,

135/1, 135/2, 136, 137, 138, 139, 140/1, 140/2 i 141.

U g.j. «Goleš - Radalje» slivno područje zauzima odjele: 92, 93, 94b, 107b, 109c, 110/1,

110/2, 111/1 i 111/2.

U g.j. «Jasenica - Bila» slivno područje zauzima odjele: 2, 3b, 4/1, 4/2, 5, 6, 7/1, 7/2, 8, 11,

12, 13, 14, 15, 16, 19/2, 20, 21, 22/1 i 22/2.

Podaci šumsko gospodarske osnove i za Šumsko gospodarsko područje «Lašvansko» i za

pojedine gospodarske jedinice iskazani su u okviru širih kategorija šuma i gospodarskih

klasa, nisu date i u okviru odjela, pa se ovdje iskazuju za navedene gospodarske jedinice u

cjelini *.

Strukturu šuma i šumskih zemljišta u G.j. «Gornji Ugar» čine:

visoke šume 8414,9 ha

šumski zasadi – kulture 91,4 ha

izdanačke šume -

goleti 52,1 ha

neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, stalne šumske čistine,

komunikacije 310,5 ha

U k u p n o: 8969,2 ha

* Izvori podataka: Šumsko gospodarska osnova za ŠGP «Lašvansko», uređajni elaborati za G.j.»

«Gornji Ugar», G.j. «Goleš-Radalje» i G.j. «Jasenica_Bila» (period važnosti od 01. 01. 2006.. do 31.12. 2015. godine).

31



Strukturu šuma i šumskih zemljišta u G.j. « Goleš - Radalje» čine:


šumski zasadi - kulture 1892,7 ha

izdanačke šume 2505,6 ha

goleti 967,6 ha

neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, stalne šumske čistine,

komunikacije) 1079,4 ha

U k u p n o: 9201,5 ha

Strukturu šuma i šumskih zemljišta u G.j. «Jasenica - Bila» čine:


šumski zasadi – kulture 762,6 ha

izdanačke šume 986,7 ha

goleti 1113,9 ha

neproduktivne površine ( goleti nepodesne za pošumljavanje, krš, stalne šumske

čistine, komunikacije) 398,0 ha

U k u p n o: ………………………………. 9657,2 ha

Struktura drvnih zaliha i zapreminskog prirasta

G.j. «Gornji Ugar»

Tabela 6.1. Drvna zaliha i zapreminski prirast visokih šuma

32



Tabela 6.2. Drvna zaliha i zapreminski prirast šumskih zasada – kultura

G.j. «Goleš – Radalje»



33



Tabela 6.5. Drvna zaliha i zapreminski prirast izdanačkih šuma

G.j. «Jasenica – Bila»



34



Tabela 6.8. Drvna zaliha i zapreminski prirast izdanačkih šuma

Obim sječa (etat) po širim kategorijama šuma

Tabela 6.9. Etat G.j. «Gornji Ugar»

Tabela 6.10. Etat G.j. «Goleš - Radalje»

*1000 – visoke šume; 3000 – šumski zasadi (kulture); 4000 – izdanačke šume

35



Tabela 6.11. Etat G.j. «Jasenica – Bila»

Tabela 6.12. Usporedni prikaz godišnjeg zapreminskog prirasta i godišnjeg obima sječa

Usporedna analiza godišnjeg zapreminskog prirasta i planiranog obima sječa (etata)

pokazuje da je planirani obim sječa u svim kategorijama šuma manji od godišnjeg

zapreminskog prirasta. Pored povećanja drvnih zaliha, ova činjenica ima pozitivanuticaj i na

polivalentne funkcije šuma, među kojima i na vodni režim.

36



Tabela 6.13. Prosječan stepen sklopa sastojina

Na osnovu utvrđenih prosječnih vrijednosti sklopa šumskih sastojina, pokrivenost tla

krošnjama stabala iznad taksacionog praga (stabla iznad 5 cm prečnika na visini od 1,30 m),

može se zaključiti da su šumske sastojine zadovoljavajućeg sklopa.

Šumske sastojine svojim sklopom značajno utiču na regulaciju vodnog režima zajedno sa

etažom podmladka (stabalca ispod taksacionog praga), te spratom grmlja i spratom

prizemne flore.

Tabela 6.14. Planirana gradnja šumskih putova

Planirana gradnja šumskih putova, tokom uređajnog perioda 2005-2015. godine, u sve tri

gospodarske jedinice čije dijelove površina obuhvata slivno područje izvorišta Plava voda,

je izvan ovog prostora.

Tabela 6.15. Stanje komunikacija i otvorenosti šuma i šumskog zemljišta*

*U prvim kolonama su podaci na dan 31. 12. 2005. godine, a u drugim kolonama, boldirani, su podaci za planirano

stanje na dan 31. 12. 2015. godine.

37



Iz tabelarnih podataka se uočava povećanje otvorenosti šuma i šumskih zemljišta u sve tri

gospodarske jedinice, čije dijelove površina obuhvata slivno područje Plava voda, u

tekućem uređajnom periodu. Realiziranjem plana otvaranja postići će se dobra otvorenost

šuma i šumskih zemljišta, posebno u g.j. «Gornji Ugar», odnosno u budućnosti nema

potrebe za značajniju izgradnju šumskih putova, kojom prilikom postoje opasnosti

negativnog uticaja na vodni režim.

Skoro 40% površine slivnog područja je pod šumama i aspekta zaštite i regulacije vodnog

režima, šume imaju veliki značaj. Šume djeluju na ravnomjernije oticanje odnosno doticanje

voda. Pod sklopom šumskih sastojina postupnije se otapa snježni pokrivač, listinac u šumi

akumulira vodu, djeluje kao spužva zadržavajući količine vode nekoliko puta veće od

njegove mase, iz kojeg postupno otiče voda a zajedno sa šumskim zemljištem povoljno

utiče i na pročišćavanje vode odnosno na njen kvalitet.

Zato bi prioritet u šumsko uzgojnim planovima trebalo biti pošumljavanje površina šumskih

goleti u slivu.

U tom smislu posebno povoljne okolnosti su sklopljenost šumskih sastojina. Visoke šume

(šume generativnog porijekla) imaju prosječan stepen sklopa između 58-67%, šumski zasadi

(kulture) 44-69% i izdanačke šume (šume vegetativnog porijekla) 51- 71%, što zajedno sa

šumskim podmladkom i prizemnom florom, te mrtvom šumskom prostirkom (listincem)

ima neprocjenljivu vrijednost u regulaciji vodnog režima zemljišta, vodoizvorišta i vodenih

tokova. Iz usporedne analize godišnjeg zapreminskog prirasta i godišnjeg obima sječa (etat)

uočava se da je planirani obim sječa u svim kategorijama šuma manji od godišnjeg

zapreminskog prirasta, što osim povećanja drvnih zaliha, ima pozitivan uticaj i na

polivalentne funkcije šuma, pa tako i na vode odnosno vodni režim.

U planu otvaranja šuma odnosno izgradnje šumskih cesta u uređajnom periodu od 2005-

2015. godine u slivnom području Plave vode ne planira se gradnja, odnosno planirana

otvaranja šumskih kompleksa u sve tri gospodarske jedinice čije dijelove obuhvata ovaj sliv

su izvan njega.

Kod planiranja izgradnje sekundarnih šumskih putova – vlaka, radi privlačenja trupaca na

putove, iste treba formirati sa blagim nagibom, po mogućnosti po izohipsama, izbjegavati

postavljanje vlaka okomito na izohipse, a privlačenje trupaca obavljati po zemljištu

nezasićenom vodom i po snježnom pokrivaču čime će se izbjeći ili jako ublažiti erozioni

procesi a time i spriječiti narušavanje vodnog režima i zagađenja voda.

38



7. KARAKTERISTIKE EROZIONIH PROCESA U SLIVU IZVORIŠTA

U slivu Plave vode erozija nije izražena. Pojava povremenih bujičnih vodotoka na južnim

padinama sliva, prema Travniku, uzrokuje povremene pojave osipanja materijala, ali bez

značajnijeg uticaja na izvorište Plave vode. Karta erozije je preuzeta iz elaborata:

„Kvantitativno kvalitativne karakteristike vrela i sliva Plava voda“, Zavod za hidrotehniku

GF u Sarajevu, 1986. godinu.

Slika 7.1. Stanje erozionih procesa u slivu izvorišta Plava voda

Pedološke karakteristike slivnog područja izvorišta

Klima, matični supstrat na kojem su se razvila postojeća tla, zajedno sa geografijom i

geomorfologijom terena su najvažniji pedogenetski faktori.

Tla su proizvod uzajamnog djelovanja pedogenetskih faktora. U brdsko-planinskom

području, u koje spada i sliv Plave vode, najznačajniji činioci obrazovanja tla, njegovog

razvoja i stanja u kome se nalaze, jesu: reljef, klima, geološki (matični) supstrat. Svaki

pedogenetski faktor sastoji se od više elemenata. Tako klima podrazumijeva količinu i

raspored oborina, temperaturu i njene promjene, vlažnost zraka, vjetrove i njihovu jačinu i

dr. Reljef podrazumijeva nadmorsku visinu, ekspoziciju, inklinaciju, ispupčenja, udubljenja

i dr. Matični supstrati su jako različiti (eruptivno, sedimentno i metamorfno stijenje koje se

opet razlikuje po hemijskom i mineraloškom sastavu, načinu i brzini raspadanja i dr.).

Vegetacija se također razlikuje: na šumsku i nešumsku, koja opet ima različite zahtjeve na

tlo, klimu, vodu i hraniva. Uticaj čovjeka također može biti različit.

Bitno je naglasiti da je pri utvrđivanju pedoloških karakteristika u slivu Plave vode uočeno

da nema lokaliteta kod kojih je utvrđen visok sadržaj ukupnih oblika teških metala.

39



8. KVANTITATIVNE I KVALITATIVNE KARAKTERISTIKE VODA

NA IZVORIŠTU U TOKU HIDROLOŠKOG CIKLUSA

8.1. Kvantitativne karakteristike

U okviru kvantitativnih karakteristika izvorišta Plava voda na raspolaganju su podaci

mjerenja u periodu od jula 2009. godine do oktobra 2010. godine, na profilu

„Elektrodistribucija“ i VS Merdani na Lašvi, kao repernoj stanici. Podaci mjerenja vidljivi

su iz tabele 8.1.

Tabela 8.1. Pregled rezultata mjerenja izdašnosti izvorišta u periodu 2009./2010.

Najveći proticaj izmjeren u ljetnom periodu (14.07.2010. god.) iznosio je 2,34 m3/s,

odnosno sa količinom zahvatanja u trenutku mjerenja od 0,136, proticaj je bio 2,48 m3/s.

Najveći proticaji u istražnom periodu 2009.-2010., registrirani su u proljeće i početkom ljeta

2010. godine. Generalna recesija na Plavoj vodi počela je u julu mjesecu. Pored toga,

pojavili su se i zimski minimumi u januaru i februaru, ali zbogizrazitih kiša u tom periodu

nisu bili tako izraženi. Na osnovu prikupljenih podataka i podataka ranijih istraživanja, u

nastavku se daje procjena karakterističnih proticaja izvorišta Plava voda.

40



Procjena minimalne izdašnosti izvora Plava voda

Procjena minimalne izdašnosti, urađena je korištenjem svih raspoloživih podataka,

prikupljenih tokom istraživanja: 1975., 1984.-1986., te 2009.-2010. godine.

Analizirane su registrirane linije recesije korištenjem obrasca:

Qt = Q0 * e –α(t – t0)

(8.1)

Što je detaljno opisano u elaboratu:“Utvrđivanje izdašnosti i kvaliteta vode izvorišta Plava

voda“, Instituta za hidrotehniku GF u Sarajevu, 2010. godine.

Tabela 8.2. Pregled analiziranih perioda recesije i dobiveni pripadajući koeficijenti (α)

*) Prosječno dnevno zahvatanje sa izvorišta Plava voda za potrebu Travnika (period 1984. – 1986. godina) **) Prosječno dnevno zahvatanje sa izvorišta Plava voda za potrebu Travnika (period 2009. – 2010. godina)

Na osnovu svih analiziranih linija sračunat je prosječan koeficijent recesije koji je poslužio

za procjenu minimalne izdašnosti korištenjem obrasca (8.1). Da bi se na ovaj način

procijenili minimalni 20-godišnji proticaji, treba definirati dužinu beskišnog perioda istog

ranga pojave. U tom smislu, napravljena je obrada beskišnih perioda za KS Zenica, a

korištena je i ranije urađena obrada beskišnih perioda za KS Sarajevo, preuzeta iz dostupne

literature.

Na osnovu statističke obrade beskišnih perioda, iako je obrađeni niz za KS Zenicu relativno

kratak, može se izvući zajednički zaključak da se dužina beskišnog perioda 20-godišnjeg

ranga pojave kreće u rasponu od 37 do 42 dana.

41



Za procjenu minimalne izdašnosti, analizom linija recesije i statističkom obradom beskišnih

perioda, korišten je obrazac (8.1), gdje je:

Qt – procijenjeni proticaj traženog ranga pojave (20 godina);

Qo – proticaj na početku perioda recesije (ovdje usvojen minimalni godišnji proticaj,

određen iz odnosa sa rijekom Lašvom)-linija odnosa uspostavljena između Plave vode i

rijeke Lašve u periodu recesije;

α – koeficijent recesije;

t-to – beskišni period 20-godišnjeg ranga pojave-

Usvojen je beskišni period u trajanju od t = 38 dana i za Qo jednogodišnji minimalni

proticaj koji je na osnovu dosadašnjih istraživanja određen na opisani način i iznosi 1,01

m3/s.

Na osnovu određenog trajanja beskišnog perioda 20 – godišnjeg ranga pojave, zatim

usvojenog minimalnog jednogodišnjeg proticaja Qo = 1,01 m3/s, te koeficijenta recesije α =

0,0105, dobiveno je:

Q1/20 = Q0 · e-0,0105 (38)

= 1,01 · 0,672 = 0,68 m3/s

Za čitav period ranijih, a i najnovijih istraživanja najniža izdašnost izvorišta Plava voda

registrirana je u januaru 1985. godine od Q=0,790m3/s plus količina zahvatanja u tom

periodu, Qzah. = 0,150 m3/s, odnosno ukupno Q=0,940 m3/s.

U istom periodu (januar 1985g.) kada su na Plavoj vodi registrirani najniži proticaji i na

rijeci Lašvi V.S. Merdani registriran je minimalni proticaj od Q = 3,6 m3/s, što je prema

raspoloživoj statističkoj hidrološkoj obradi minimalna voda ranga pojave između 5 i 7

godina.

U tom smislu ovdje je iskorišten statistički definiran minimalni proticaj rijeke Lašve za

definiranje minimalne izdašnosti Plave vode, metodom poređenja.

Pod pretpostavkom da postoji isti odnos minimalno registriranih proticaja i minimalnih

proticaja 20 – godišnjeg povratnog perioda na Plavoj vodi i na rijeci Lašvi, što je opravdano

očekivati obzirom na vrlo slične fizičko geografske karakteristike i uz činjenicu da se

praktično radi o odnosu dvije vodne pojave u istom slivu, važi sljedeći obrazac:

42



(8.2)

Q(20)LašvaVS.Merdani = 2,86 m³/s (prema statističkoj obradi minimalni 20-godišnji proticaj)

Razlika u procijenjenoj minimalnoj izdašnosti, korištenjem ova dva navedena postupka

iznosi:

ΔQ = 0,067 m3/s

Može se konstatovati da je napravljena analiza potvrdila ranije procijenjenu minimalnu

izdašnost izvorišta Plava voda (istraživanja 1984.-1986. godine), 20-godišnjeg povratnog

perioda u iznosu od:

Q(20)

Plava voda = 0,7 m3/s

Također, iz navedenog se može zapaziti da se primjenom dva navedena postupka dobija

izvjesna razlika, što se s obzirom na raspoloživi fond podataka može i očekivati.

Oprez kod procjene minimalne izdašnosti izvorišta Plava voda nameće činjenica da je

tokom 1977. i 1978. godine na rijeci Lašvi VS Merdani registriran minimalni proticaj u

iznosu od 2,62 m3/s (istina, za Plavu vodu ne postoje mjerenja u tom periodu), što je znatno

niže od proticaja rijeke Lašve registriranog 1985. godine, kada je na Plavoj vodi zabilježena

najniža izdašnost.

Relativno dobra koincidencija proticaja Plave vode i rijeke Lašve u periodu recesije upućuje

na zaključak da su moguće niže izdašnosti Plave vode od izmjerenih 0,950 m3/s, odnosno

opravdava usvojeni rezultat minimalne izdašnosti ovog izvorišta od:

Qmin(20)

= 0,700 m3/s

43



Procjene minimalne izdašnosti izvora Plave vode u konačnom definiranju zahtjevale bi

dodatnu obradu i dopunu u smislu decidnog zaključka, što ostavlja mogućnost šireg

interpretiranja stvarne minimalne izdašnosti u relacijama do 950 l/s, a na bazi do sada

prezentiranih podataka i pratećih analiza

Procjena maksimalne izdašnosti izvorišta

Kako se ne raspolaže sistematskim mjerenjima i osmatranjima u dužem vremenskom

periodu, određivanje maksimalnih proticaja urađeno je korištenjem raspoloživih podataka.

U istom cilju, analizirani su tragovi pojave velikih voda, te izvršeno anketiranje stanovnika

koji žive u zoni izvorišta, o eventualnoj pojavi poplava priobalja Plave vode nizvodno od

brane.

Vrlo je važno naglasiti da su u dosadašnjim istraživanjima registrirani maksimalni proticaji

Plave vode koji nisu prelazili 4 m3/s. Tako je u istražnom periodu 1984 – 1986. godine

maksimalni proticaj registriran u periodu od 10–12.05.1986. godine i iznosio je :

Qmax.regist.= 3,72 m3/s

Tokom istražnog perioda 2009/2010g. maksimalno registriran proticaj zabilježen je u

periodu 21 i 22.04. te 21, 22 i 23. 05.2010g., a iznosio je:

Qmax.regist.= 2,47 m3/s

U oba navrata maksimalni proticaji zabilježeni su u proljetnim mjesecima u vrijeme

otapanja snijega i pojava intenzivnijih kiša. Istovremeno treba naglasiti da je tokom vlažnog

perioda zabilježeno i isticanje voda na vrelu Hendek koje po svemu sudeći ima funkciju

preljeva velikih voda za ovo izvorište.

U tom smislu može se konstatirati da ovo izvorište ima maksimalnu izdašnost od Q≈4 m3/s,

a količine koje eventualno zbog iznimno velikih padavina dotiču iz sliva, evakuišu se, preko

preljevnog vrela Hendek. U razgovoru sa stanovništvom koje živi u neposrednoj blizini

potvrđena je ova konstatacija, obzirom da niko ne pamti da se Plava voda izlila iz

postojećeg korita.

44



8.2. Kvalitativne karakteristike

Ocjena kvaliteta sirove vode izvorišta Plava vode izvršena na osnovu rezultata ispitivanja

1985 i 1986. godine, 2009. i 2010. godine. Ranija ispitivanja i usporedba rezultata sa onim

rađenim za potrebe ovog projekta, omogućila su sagledavanje eventualnih promjena,

odnosno trendova promjena u zadnjih 25 godina.

1. Rezultati ispitivanja kvaliteta vode

S obzirom na značaj izvorišta Plava voda, a imajući u vidu krški sliv i izraženu pukotinsko

kaveroznu poroznost, neophodna su redovna fizikalno–hemijska i bakteriološka sistematska

ispitivanja u cilju kvantificiranja zatečenog kvaliteta vode.

Ispitivanja se vrše svaka 2h u toku 48h u različitim hidrološkim situacijama na sljedećim

profilima:

• izvorište Plava voda, postojeća kaptaža,

• izvorište Plava voda, nekaptirani dio uzvodno od brane,

• izvorište Baš bunar, postojeća kaptaža,

• potok Hendek (u periodima kada je aktivan).

Koristeći rezultate analiza provedenih tokom 1985. i 1986. godine, te 2009. i 2010. godine,

sumirani su rezultati obje serije detaljnih ispitivanja na osnovu kojih je izvedena procjena

fizikalno – hemijskih i bakterioloških karakteristika sirove vode s osvrtom na trendove

promjena, koje su se mogle desiti u periodu od 25 godina.

U svim uzorcima, analiziranim u spomenutim vremenskim razdobljima, određivane su

vrijednosti sljedećih fizičko – hemijskih parametara: miris, ukus, mutnoća, pH vrijednost,

ukupni isparni ostatak na 105 oC, suspendovane čvrste supstance, rastvoreni kiseonik i

zasićenost kiseonikom, elektroprovodljivost, ukupna, karbonatna i nekarbonatna tvrdoća,

kalcij, magnezij, mangan, željezo, slobodni ugljen dioksid, hloridi, amonijačni, nitratni i

nitritni azot, ortofosfati, silicijum dioksid, sulfati, vodonik sulfid, utrošak KMnO4,

biohemijska potrošnja kiseonika (BPK5) i hidrogen - karbonati. Analiza navedenih

parametara vršena je standardnim metodama prema “Sl. list SFRJ” broj 9/80 i pravilniku za

ispitivanje kvaliteta vode za piće Sl. novine broj 50/10 FBiH.

U sklopu bakterioloških analiza, u obje serije ispitivano je prisustvo i broj kolimorfnih klica

u 100 ml kaptirane vode, ukupan broj živih klica u 1 ml na 370C i 220C, zatim broj

Streptococcus faecalis, Proteus species i Clostridium species za sve pitke vode.

45



Treba napomenuti da su enterokoki Streptococcus faecalis i Proteus species najpodobnija

grupa bakterija za vrednovanje higijenske kvalitete vode, jer broj fekalnih streptokoka

visoko korelira s prisutnošću patogenih bakterija, fekalnih i ukupnih koliformnih bakterija i

enterovirusa. Anaerobni Clostridium species je vrsta visokopatogenih bakterija, i ne smije

biti prisutna u vodama za piće. Metode za detaljna bakteriološka ispitivanja traženih

parametara u skladu su sa propisima Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO).

Sve fizičko – hemijske analize u navedenim periodima vršene su u laboratoriji Instituta za

hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, a bakteriološke analize u laboratoriji Doma

zdravlja Stari grad (1985. i 1986. godine), te Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo

(2009/2010. godine).

2. Rezultati fizikalno – hemijskih analiza

Određivanje fizičko–hemijskih parametara uzoraka uzetih u devet serija u periodu od

24.06.1985. – 14.03.1986. godine, izvršena su prema prethodno navedenim standardima

koristeći pri tome najsuvremeniju opremu i instrumente koja je u to vrijeme bila na

raspolaganju. Na osnovu dobivenih rezultata za srednju vrijednost ukupne tvrdoće od 10,2

0Dh za nekaptirani dio, i 9,2 0Dh za kaptirani dio, vode vrela Plava voda svrstavaju se u

srednje tvrde, a isparni ostatak od 190 mg/l potvrđuje te rezultate. Izmjerene pH vrijednosti

u rasponu od 7,5 – 8,5 pokazuju da vode ovog izvora spadaju u neutralne do slabo alkalne

vode. Srednje vrijednosti za kalcijum, koji je i glavni katjon, u prosjeku iznosi oko 57, 2

mg/l. Vrijednosti zamagnezijum se kreću oko 6,7 mg/l, na osnovu čega se vidi da je odnos

kalcijuma i magnezijuma veoma povoljan za ljudsko zdravlje.

Ovi parametri ukazuju da akumulacija podzemnih voda egzistira u karbonatnom kompleksu,

a tu tvrdnju potkrepljuju i veoma niske vrijednosti dobivenih rezultata za željezo, mangan i

druge esencijalne mikroelemente. Koncentracija fosfora je ispod maksimalno dopuštene

koncentracije od 0,1 mg/l, ali pošto je poznato da je karst siromašan fosforom a vrijednosti

su varirale, potrebno je obratiti pažnju na rezultate za taj parametar.

S obzirom na razvoj poljoprivrede, mora se voditi računa da se izbjegne upotreba vještačkih

đubriva da bi vrijednosti za fosfor ostale ispod maksimalno dopuštenekoncentracije. Stalno

odsustvo slobodnog amonijaka i relativno niska potrošnja kalijum permanganata (5,25 mg/l

za nekaptirani dio i 6,5 mg/l za kaptažu), s tim da se vrijednosti za KMnO4 u malim

vodama povremeno povećavaju i do 12 mg/l, dok u srednje malim i srednjim ta vrijednost je

čak 3 puta niža, ukazuje na relativno visok stepen samoprečišćavanja vode prolaskom kroz

krško tlo, ali i to da nema pojave organske materije tokom suše. Ovakvo stanje ogleda se i u

46



dobivenim vrijednostima za BPK5 (1,1 mg/l – 1,9 mg/l) i gubitak žarenjem. U pogledu

prisustva zagađivača kao što su fenoli, mineralna ulja i deterdženti, voda je veoma čista jer

ih nema ni u tragovima. Izuzetak je pojava nitrita, iako su nađene vrijednosti ispod zakonom

utvrđenih granica vidi se uticaj pritisaka civilizacijskih faktora. To se može objasniti

prisustvom ljudi i stoke u slivu tokom perioda vegetacije. Pored svega, nije zabilježeno

prisustvo nitrata u sirovoj vodi.

Treba istaći da nađene vrijednosti mikropokazatelja ukazuju na kvalitetnu vodu koja se

namjerava koristiti za vodosnabdijevanje s obzirom da je analizirana sirova voda.

Tabela 8.3. Rezultati ispitivanja kvaliteta vode na izvorištu Plava voda 1985. godina

*Maksimalne dozvoljene vrijednosti (MDK)

47



Nastavak tabele

Tabela 8.4. Rezultati ispitivanja kvaliteta vode na izvorištu Plava voda 1985. i 1986. godina

48



Nastavak tabele

Istim metodama i uz upotrebu savremene opreme te najvećim dijelom modernijih i novih

instrumenata, rađena je analiza istih parametara za period od 07.01. – 14. 09.2010. godine.

Na osnovu rezultata ispitivanja vode vrela Plava voda tokom sedam serija uzorkovanja,

ustanovili smo da se voda prema izmjerenoj tvrdoći kreće od 10,30Dh – 11,40Dh, te spada u

srednje tvrde vode. Vrijednosti za kalcijum su u rasponu od 174 -196 mg CaCO3/l, dok je

koncentracija magnezijuma 4,4 – 14,2 mg/l. Izmjerene pH vrijednosti vode koje se kreću od

6,5 - 7,77 svrstavaju ih u grupu neutralnih do slabo baznih voda, izuzimajući podatak za

07.01.2010. godine, kada je u uzorku ustanovljena slaba kiselost zbog prisustva znatno

povišene količine CO2, ali koja ne prelazi MDK.

Na osnovu prilično stabilne vrijednosti elektroprovodljivosti (299-319 μS/cm), može se

smatrati da je u različitim periodima godine mineralizacija, odnosno sadržaj soli prilično

stabilan. Sadržaj organskih materija izražen preko utroška KMnO4 iznosio je 0,28 – 1,82

mgO2/l, što je u okviru dozvoljenih MDK vrijednosti, ali i znatno niži u odnosu na

ispitivanja sprovedena tokom 1985/1986. godine, koji su iznosili preko 5 što je prema

tadašnjim standardima bilo znatno niže od propisanih vrijednosti, a prema novim

49



standardima bi predstavljalo manje prekoračenje sadašnje MDK. Isti trend prati i

koncentracija biorazgradivih organskih materija BPK5, koja ne prelazi vrijednost od 2 mg/l.

Interesantan podatak je i povećana koncentracija fosfata, u prosjeku oko tri puta s obzirom

da se radi o karstu. Porijeklo fosfora moglo bi se povezati sa vještačkim đubrivima ili

upotrebom deterdženata ekvivalentno laganom porastu broja vikendica i stočarskih kotuna,

iako u skladu s tim ne prelaze MDK. Koncentracije svih drugih parametara, kao što su nitriti

i sulfati, kao i vrijednosti osnovnih esencijalnih mikroelemenata su izuzetno niske i nikada

nisu prelazile propisane MDK vrijednosti.

Izuzetak je pojava veoma male, ali ipak mjerljive količine amonijaka, kao i koncentracije

nitrata u rasponu od 1,5 mg NO3-/l – 13, 9 mg NO3-/l, što je ispod MDK, ali primjetno jer u

ispitivanjima iz 1985 -1986. godine nisu uopšte bili prisutni.

Ustanovljena je i pojava mutnoće od 0,63 do 1,69 stepeni silikatne skale, iako se vode ispod

5 stepeni smatraju veoma kvalitetnim, MDK za vode koje se namjeravaju koristiti za piće je

0.

Tabela 8.5. Rezultati ispitivanja kvaliteta vode na izvorištu januar-februar 2010.godina


50



Nastavak tabele

Tabela 8.6. Rezultati ispitivanja kvaliteta vode na izvorištu Plava voda april-sept. 2010.godina


51



Nastavak tabele

3. Rezultati bakterioloških ispitivanja

Na osnovu izvještaja o bakteriološkoj analizi izvršenoj na uzorcima vode vrela Plava voda u

periodu od 24.06.1985. – 14.03.1986. godine,u većini uzoraka ustanovljenoje da voda ne

odgovara propisima Pravilnika o zdravstvenoj higijenskoj ispravnosti vode za piće za

prirodne vode zatvorenog tipa (“Sl. list SFRJ” broj 9/80), zbog izolovanih Proteus species i

Streptococcus faecalis, što je indikator uticaja fekalnog zagađenja iz okolnih naselja. Samo

u uzorcima uzetim u ranim jutarnjim satima, kao i u zimskim mjesecima, rezultati su

pokazivali bakteriološku ispravnost. Ta činjenica ukazuje na evidentne aktivnosti

stanovništva, vezane uglavnom za stočarstvo.

Uzorci vode uzeti 24. i 2506.1985. godine bili su pozitivni na prisustvo patogenih anaeroba

Clostridia species. Na uzorku ispitivanom 25.12.1985. godine, broj navedenih bakterija

ekstremnim vrijednostima premašio je one koje su po zakonu propisane, uključujući i

prethodno spomenuti soj Clostridia species, koje zbog veoma velikog broja u odnosu na

MDK koji iznosi 0 nije imalo smisla ni određivati.

Mjerenje 14.03.1986. pokazalo je ponovno vraćanje trendu iz septembra mjeseca 1985.

godine, prema analiziranim vrijednostima istih parametara. Rezultati svih bakterioloških

analiza odnose se isključivo na sirovu vodu, čiji kvalitet se pažljivo prati zbog

nedvosmislenog prisustva civilizacijskog pritiska.

52



Tabela 8.7. Rezultati bakterioloških ispitivanja 1985-1986.godina

Na osnovu izvještaja o bakteriološkoj analizi izvršenoj na uzorcima vode vrela Plava voda u

periodu od 07.01. – 14.09.2010. godine, u većini uzoraka ustanovljeno je da voda ne

odgovara propisima Pravilnika o zdravstvenoj higijenskoj ispravnosti vode za piće za

prirodne vode zatvorenog tipa (pravilnik za ispitivanje kvaliteta vode za piće Sl. novine broj

50/10 FBiH), zbog izolovanih Proteus species i Streptococcus faecalis, što je također

pokazatelj uticaja fekalnog zagađenja porijeklom iz naseljenih područja u blizini ili od

stočarskih katuna lociranih u slivu.

Kao što su pokazali rezultati ispitivanja ranijih godina, rezultati uzoraka uzetih u ranim

jutarnjim satima i u zimskim mjesecima, pokazivali su bakteriološku ispravnost. Prema

dosadašnjim analizama, i dalje je evidentan uticaj civilizacijskih pritisaka, ali prema

rezultatima istih, a prema poređenju s ranijim trendovima, vidljivo je smanjenje broja

mikroorganizama u vodi izvorišta. Ispitivanja na patogeni soj Clostridium species su u svim

navedenim periodima bila negativna. Ovi rezultati kao i do sada isključivo predstavljaju

bakteriološku sliku sirove vode, a neprekidni dezinfekcioni tretmani stalno su neophodni jer

se radi o vodi koja će se koristiti za piće.

53



Tabela 8.8. Rezultati bakterioloških ispitivanja 2010 .godina

4. Zatečeno stanje kvalitete vode na izvorištu s osvrtom na trendove promjene

Na osnovu rezultata ispitivanja provedenih tokom 1985. i početkom 1986. godine, a

poredeći ih sa rezultatima urađenim 2010. godine nije došlo do bitnih promjena kvaliteta

sirove vode, s obzirom da su svi parametri rađenih monitoringa u skladu sa propisima o

maksimalno dozvoljenim koncentracijama štetnih supstanci u pitkoj vodi. Pošto se radi o

dugom vremenskom periodu, bitno je spomenuti promjene koje su zabilježene u nekoliko

bitnih parametara, posebno prisustvo nitrata kojih ranije nije bilo u mjerenjima, i primjetnije

sniženje pH vrijednosti vode nekaptiranog dijela.

Treba uzeti u obzir da se radi o području koje prema svojoj osjetljivoj prirodi trpi značajniji

civilizacijski pritisak koji se manifestuje kroz slabo, ali primjetno povećanje naseljavanja

tog područja i shodno tome povećanoj aktivnosti stanovništva.

Za argumentovanu diskusiju o spomenutim promjenama oslonili smo se na podatke koji su

bili dostupni iz 1985. i 1986. godine, i na one koji su primijećeni kao značajni posmatrajući

vodni tok, okolinu i cjelokupno područje na licu mjesta. Za razliku od ranijeg perioda, bilo

je značajno zapažanje ne toliko povećanje stočarstva i organizovanog naseljavanja čiji trend

bilježi blagi pad, nego upravo pojava i stalno povećavanje neorganizovanih aktivnosti koje

se ogledaju na nekontrolisano stočarstvo i shodno tome rastući broj ljudi i stoke u

neposrednom slivu.

Nerazmjerna raširenost organske materije uglavnom fekalnog porijekla mogući je uzrok

pojave nitrata amonijačnog porijekla u nekaptiranom izvorištu, koji zbog specifične

konfiguracije terena kroz duži period oksidacije i sapiranja oborinskim vodama kroz

poroznu karstifikovanu sredinu lako mogu dospjeti u kontakt sa podzemnim vodnim

tokovima. Također veoma interesantno zapažanje u uzorku uzetom 07.01.2010. godine je

bitno sniženje pH vrijednosti koja je iznosila svega 6,5. Budući da je odnos hidrogen

54



karbonata razmjeran mineralnom udjelu kalcijuma, ali pored toga uzorak svejedno sadrži

višestruko veću količinu CO2, i istovremeno bilježi znatno povećanje potrošnje KMnO4

kao i čestu pojavu nitrita u koncentracijama blizu 0,01 mg/L, rezultati ukazuju na to da je

sniženje pH vrijednosti najvjerojatnije uzrokovano trenutačnim povećanjem količine CO2,

ali ne mineralnog (iz bikarbonata), nego najvjerojatnije organskog porijekla.

Sa bakteriološkog stanovišta, zabilježeno je blago smanjenje živih klica uglavnom soja

Streptococcus faecalis i Proteus species u uzorcima sirove vode, koje se porijeklom

uobičajeno mogu naći u ostacima probavnog procesa živih bića.

Značajno je primijetiti da patogeni anaerobi Clostridium species nisu registrovani ni u

jednom uzorku analiza rađenih 2010. godine.

S obzirom na veoma mali broj koji je dozvoljen međunarodnim standardima koje je

propisala Svjetska zdravstvena organizacija, većina uzoraka mjerenih u oba perioda ne

može zadovoljiti standarde kvaliteta sirove vode.

Bez obzira na to što u određenim periodima imamo čak i prema parametrima bakteriološki

potpuno čistu vodu koji ukazuju na dobar kvalitet i sa bakteriološkog stanovišta, neprekidne

dezinfekcije redovno se vrše kao i za sve vode koje se namjeravaju koristiti za piće, a prema

standardima Svjetske zdravstvene organizacije koji se u datom periodu nisu bitno

promijenili. Za ova ispitivanja, osim primjetnog blagog smanjenja sadržaja svih koliformnih

bakterija veoma interesantan podatak je rezultat za 25. 12.1985. godine, gdje je primijećen

ekstremno veliki broj mikroorganizama, daleko iznad 100.000 na 1/L. Uzrok tome može biti

najvjerojatnije trenutno zagađenje uzrokovano ljudskim faktorom koje bi mogle ukazivati

na trenutne aktivnosti izgradnje mreže kanalizacije budući da tog dana nisu pronađeni

tragovi fekalnog onečišćenja, a jedino prisustvo veće količine biološki lako razgradivih

organskih materija može stvoriti uslove za ubrzani razvoj bakterija. Postoji mogućnost da je

trenutno zagađenje uzrokovano ljudskim nemarom, ali takve bakteriološke vrijednosti u

narednih 25 godina nisu više zabilježene.

Kaptirani dio izvorišta nalazi se ispod starog dijela grada što se negativno manifestuje na

bakteriološku ispravnost vode. Prema svim analizama u navedenim periodima, broj

bakterija jako varira od ranih jutarnjih sati do popodneva što evidentno odražava povećanu

aktivnost stanovništva. Iako stepen naseljavanja bilježi slabiji pad, a ekvivalentno s tim i

broj koliformnih mikroorganizama u vodi, ne može se precizno definirati da je došlo do

bitnog poboljšanja bakteriološke slike izvorišta. Upravo na osnovu tih podataka, evidentna

je neprekidna izloženost kontaktu sa organskim supstancama većinom fekalnog porijekla i

pokazatelj budućeg stalno prisutnog bakteriološkog opterećenja. Iako se vrši stalna sanitarna

obrada kroz neprekidnu dezinfekciju vode koja se na kraju koristi kao voda za piće dosta

visokog kvaliteta, poduzimanje mjera kroz programe zaštite u interesu je očuvanja izvorišta

Plava voda. U proteklom periodu došlo je do usporavanja razvoja mjera zaštite, što se

55



odražava nezadovoljavajućim smanjenjem bakteriološkog zagađenja u vodi izvorišta. Mada

je mikrobiološki kvalitet vode zadovoljavajući i djelomično poboljšan, s obzirom na

vrijednost i značaj ovog prirodnog bogatstva, a imajući u vidu stepen opasnosti od

zagađenja, sadašnji režim zaštite neophodno je unaprijediti na cjelokupnom hidrogeološkom

slivnom području. Kada se uradi već spomenuti Projekat zaštite i donese „Odluka o zaštiti“

prema kojoj će se propisati režim korištenja prostora neposrednog sliva, omogućit će se i

njegova adekvatna zaštita.

• Prema fizičko-hemijskim ispitivanjima provedenih tokom 1985./1986. godine, vode ovog

izvorišta spadaju u red kvalitetnih voda koje su u znatnoj mjeri ugrožavale aktivnost u slivu.

To su prije svih intenzivna ispaša stoke na prostoru sliva, te neodgovarajuće riješen odvod

kanalizacije u naselju lociranom neposredno bočno od izvorišta;

• Rezultati bakterioloških ispitivanja u periodu 1985./1986. godine, jasno ukazuju na

povremenu pojavu značajnog bakteriološkog zagađenja, koje se najviše manifestira na

kaptiranom dijelu izvorišta. Postojećom kaptažom zahvaćena je bočna sekundarna pojava

voda koje je najvjerojatnije bilo pod uticajem loše izvedenog kanalizacionog sistema u

naselju, lociranom

neposredno bočno od izvorišta;

• U sadašnjim uvjetima (ispitivanja 2009./2010. godine), karakteristična je povremena

pojava organskog zagađenja u dopuštenim granicama, kao i povremena pojava bakterija

fekalnog porijekla. To je posljedica je izraženih aktivnosti u slivu vezanih za boravak većeg

broja ljudi, a naročito povećan broj grla stoke, tokom ljetnog perioda. Radi se o stadima

ovaca koje tokom ljetne ispaše borave na većem dijelu sliva, na kome ostavljaju izmet.

Tokom padavina, oborinske vode ga ispiru i unose u podzemni akvifer.

Najugroženija područja su neposredno zaleđe izvorišta u kome su determinirane izražene

pukotine, kroz koje je moguća nesmetana komunikacija površinskih sa podzemnim vodama.

56



9. OPTIMALNI KAPACITET IZVORIŠTA, POROZNOST AKVIFERA,

KOEFICIJENT FILTRACIJE I TRANSIMISIBILNOST, STVARNA

BRZINA PODZEMNE VODE, KARAKTERISTIKE NIVOA PODZEMNE

VODE , PROMJENE KAPACITETA U VREMENU

Na bazi različitih podataka koji su bili na raspolaganju kad je u pitanju kapacitet izvorišta

Plava voda, najbliži toj vrijednosti mogao bi se uzeti onaj koji odgovara prosječnoj

vrijednosti.

Prosječnu izdašnost izvorišta Plava voda, a s obzirom da se ne raspolaže odgovarajućim

nizom sistematskih osmatranja, moguće je samo okvirno procijeniti.

Srednji proticaji ovog izvorišta dobiveni sistematskim osmatranjem u periodu 1984. –

1986., te u periodu 2009. – 2010.g. pojedinačno za svaki navedeni period iznose:

Qsr 1984 – 1986 = 1,82 + srednja količina zahvata (0,15) = 1,97 m3/s *

Qsr 2009 – 2010 = 1,82 + srednja količina zahvata (0,195) = 2,015 m3/s

Prosječan proticaj moguće je preračunati i korištenjem analogije prosječnog oticanja u slivu

Plava voda i slivu rijeke Lašve, odnosno korištenjem prosječnog proticaja rijeke Lašve

dobivenog sistematskim osmatranjem u periodu od 30 godina korigovan odnosom površine

slivova Plava voda i rijeke Lašve, prema obrascu:

* Preuzeto iz studije „Utvrđivanje izdašnosti i kvaliteta vode izvorišta Plava voda“ - Podrška infrastrukturnim projektima na Zapadnom Balkanu TA-BiH-03, Regionalni vodovodni sistem Plava Voda, 2010. godina

57



Pored navedena dva načina, a zbog nepostojanja pouzdanijih podataka srednje proticaje

izvorišta Plava voda moguće je odrediti korištenjem obrasca:

Psr – prosječne godišnje padavine u slivu = 1250 mm,

η - koeficijent oticanja = 0,62 (usvojen na osnovu iskustava),

F – površina sliva = 85 km2,

T – vrijeme od godinu dana,

pa je:

Analizom dobivenih rezultata, vidljivo je da se najniži srednji proticaj dobiva korištenjem

srednjeg proticaja rijeke Lašve, korigovan odnosom slivnih površina. S obzirom na već

analizirani nepouzdani odnos srednjih i velikih voda izvorišta i rijeke Lašve, može se

konstatovati da je dobiveni rezultat i najnepouzdaniji. Iz tog razloga, a imajući u vidu

procijenjene vrijednosti prosječne, vrlo približne izdašnosti, dobivene korištenjem druga dva

postupka, može se usvojiti prosječna izdašnost oko Qsr ≈ 2,0 m3/s.

Poroznost akvifera, konstatuje se da je na bazi raspoloživih geoloških i hidrogeoloških

karakteristika sliva pukotinsko – kaverozna. Inače, na bazi preovlađujućih hidrogeoloških

odnosa (funkcije stijenske mase), može se konstatovati da akviferski medij Vlašića tj. sliva

Plave vode čine jurski krečnjaci i dolomiti.

U elaboratima koji su dostupni, nije izvršeno posebno bilansiranje podzemnih voda, na

način da su se određivali hidrogeološki parametri, kao što su koeficijent filtracije,

koeficijent transibiliteta i dr., nego je konstatovano da je npr. relacije brzine kretanja

podzemnih voda u akviferu od 200 m/d do 300 m/d, ali figuriraju i vrijednosti i 95,2 do 500

m/d. Kao mjerodavna brzina usvojena je ona od 300 m/d, bitna kod definiranja zona

sanitarne zaštite Plave vode. U odnosu na procjenjenu srednju vrijednost kapaciteta Plave

vode od 2,09 m3/s, minimalni kapacitet je uslovno usvojen od 0,7 m

3/s, a maksimalni 4,0

m3/s.

58



10. KATASTAR POSTOJEĆIH I POTENCIJALNIH IZVORA

ZAGAĐENJA NA SLIVU IZVORIŠTA SA PRIKAZOM VRSTE

ZAGAĐENJA , PROCJENOM KOLIČINE ZAGAĐENJA I

VREDNOVANJE INDEKSA ZAGAĐIVAČA

Služba za urbanizam, građenje, katastar i imovinsko pravne poslove općine Travnik, stavila

je na uvid podatke o broju stanovnika i svim aktivnostima na području sliva izvorišta. na

osnovu ovih podataka izvršena je ocjena tereta zagađenja i stepena potencijalne opasnosti

po kvalitet vode na izvorištu.

U slivu nema industrijskih postrojenja i aktivnosti.

Slika 10.1. Prikaz zagađivača u slivu

59



1. Stanovništvo *

Granica slivnog područja obuhvata slijedeće mjesne zajednice:

- MZ Karaula - istočni dio

- MZ Potkraj - sjeverni dio

- MZ Šišava - južni dio

- MZ Paklarevo - sjeverni dio Mz Kalibunar – sjeverni dio

- Mz Kalibunar - sjeverni dio

- MZ Stari grad - sjeverni i zapadni dio

- MZ Dolac n/L - sjevero-zaoadni dio

- MZ Mosor - veći sjevero-zapadni dio

- MZ Guča Gora - zapadni dio

- MZ Maline -veći zapadni dio

- MZ Mehurić zapadni dio

- MZ Dub - zapadni dio

Slika 10.2. Mjesne zajednice u slivu Plave vode

* Izvor podataka Služba za urbanizam, građenje,katastar i imovinsko pravne poslove općine Travnik, Dopis broj: 04/23- 1-21-63/10, od 03.12.2010.g.

60



Područje navedenih mjesnih zajednica je uglavnom nenaseljeno ili vrlo slabo naseljeno

izuzev naznačenih dijelova mjesnih zajednica:

• MZ Šišava: naseljena mjesta: Gornja Šišava, Lužnica i Palež, te turističko naselje

Babanovac: Centar, Babanovac–Istok i Kukotnica, sa velikom brojem vikend kuća,

pansiona i manjih hotela;

• MZ Stari grad–mali broj kuća;

• MZ Mosor–naseljena mjesta: Mosor, Bukovica, Velika Bukovica i Mala Bukovica;

• MZ Guča gora – naselje Radonjići.

Uža granica slivnog područja obuhvata slijedeće mjesne zajednice:

• MZ Potkraj - sjeverni dio

• MZ Paklarevo - sjeverni dio MZ Kalibunar – sjeverni dio

• Mz Mosor - veći sjevero-zapadni dio

• Mz Guča Gora - zapadni dio

• Mz Maline -veći zapadni dio

• Mz Dub - zapadni dio

Ovo područje je vrlo slabo naseljeno (na terenu egzistiraju ovčarske kolibe).

Broj stanovnika navedenih mjesnih zajednica dat je u donjoj tabeli (podaci dobiveni od

mjesnih zajednica).

Tabela10.1. Broj stanovnika po mjesnim zajednicama

U užem slivnom području može se računati sa 280 domaćinstava, odnosno cca. 1.200

stanovnika (MZ Mosor) i eventualno 100 stanovnika (MZ Stari grad).

61



2. Turizam

Na području Babanovca zadnjih desetak godina intenzivno se grade turistički objekti i raste

broj turista, naročito u zimskoj sezoni. Područje je na samoj (sjeverozapadnoj) granici sliva

izvorišta Plava voda.

Nema podataka o broju turista. Procjena se može napraviti samo na osnovu podatka o

smještajnim kapacitetima Turističke zajednice Srednjobosanskog kantona. Kapacitet ležaja

unutar izgrađenih hotela, kao i ležaja u privatnim kućama iznosi oko 8000. Uz pretpostavku

potpune iskorištenosti u zimskoj sezoni na Babanovcu boravi maksimalno oko 8000 turista.

Turističke aktivnosti u obimu u kojem se trenutno provode na području Babanovca nemaju

uticaja na sliva Plave vode.

3. Stočarstvo

Ovo područje je poznato po nomadskom načinu stočarstva. Prije agresije na BiH na širem

prostoru broj ovaca se procjenjivao na 70.000. Danas je taj broj značajno manji.

Evidentiran broj ovaca na području Vlašićkog platoa je: 30.000 ovaca, procjena je da na

ovom području u sezoni boravi 5.000 ovaca.

Slika 10.3. Ispaša ovaca (na lijevoj slici katun)

62



4. Kamenolomi-pozajmišta

Obilaskom područja koje obuhvata sliv izvorišta Plava vode, identificirano je nekoliko

kamenoloma-pozajmišta kamenog materijala koji se koriste za posipanje i izgradnju

lokalnih puteva. Nijedan od spomenutih nije trenutno u eksploataciji.

Slika 10.4. Kamenolom (desno deponija kod kamenoloma)

Slika 10.5. Kamenolomi-pozajmišta (lijevo- na putu za toranj Paljenik pored puta na

obroncima Oštirke, desno- na platou Vlašića (cca 1700 m n.m.) u širem reonu Ravni)

63



5. Minska područja

U prostornom planu općine Travnik, a na osnovu podataka Civilne zaštite, procijenjeno je

da se oko 12,3% površine općine može svrstati u rizična ili minirana područja. Na narednoj

slici dat je grubi prikaz rasporeda minskih područja unutar sliva Plave vode.*

Slika 10.6. Minska područja na području sliva

* Izvor podataka “Studija ranjivosti prostora Federacije BiH”, Sarajevo 2008. godina

64



6. Klizišta

Na pojedinim područjima općine Travnik ima pojava klizišta usljed neplanske sječe šuma,

neadekvatnih iskopa, bespravne izgradnje itd. U okviru Prostornog plana općine Travnik,

preporučena je izrada katastra klizišta za područje cijele općine, na osnovu kojeg bi se

pripremila dinamika sanacije i procijenila potrebna finansijska sredstva. Na osnovu

podataka Civilne zaštite, ucrtane su približne lokacije. Ova karta je preuzeta iz Prostornog

plana i prikazana na narednoj slici.

Slika 10.7. Približne lokacije klizišta na području općine Travnik

7. Identificirane planirane aktivnosti na području sliva

Na osnovu analize planskih dokumenata (Prostorni plan Srednjobosanskog kantona,

Prostorni plan općine Travnik), identificirane su planirane aktivnosti za koje je potrebno

propisati režime rada u skladu sa zahtjevima Pravilnika o zaštiti izvorišta vode za piće, u

slučaju da dođe do njihove realizacije.

Vjetroelektrane

U toku je javni poziv za davanje koncesije za iskorištenje snage vjetra- postavljanje

vjetrenjača na 20 lokacija – svaka lokacija po 5 MW.

Negativni utjecaji na okoliš od postrojenja za iskorištavanje pogonske snage vjetra za

proizvodnju energije se mogu očekivati u fazi njegove izgradnje, fazi korištenja i fazi

65



demontiranja. Što se tiče količine predviđenih emisija, može se reći da njihovo određivanje

u fazi izgradnje i demontaže nije od posebnog značaja niti postoje metode kojima se one

određuju. Radi se o standardnim emisijama iz gradilišta koje se ublažavaju primjenom mjera

ublažavanja i prate kroz monitoring program.

Prije početka gradnje, potrebno je prepisati mjere za sprječavanje, odnosno minimiziranje

negativnih uticaja (tokom izgradnje i eksploatacije) za:

• floru i faunu,

• šume i šumsko zemljište,

• zrak i

• vodu (ispuštanje otpadne vode, formiranje procjedne vode i curenje

mašinskog ulja ili tečnog goriva).

Kamenolomi

Procedura davanja saglasnosti od strane Općinskog vijeća Travnik za iskorištavanje kamena

krečnjaka na lokalitetu Kamenjak, sjeverno od naselja Radonjići u MZ Guča Gora (za ovu

lokaciju je data koncesija za istražne radove prije par godina – kroz ovu proceduru urađena

je procjena zaliha kamena i studija uticaja na okoliš).

U studiji uticaja na okoliš bi trebali biti pobrojani svi mogući negativni uticaji na: zrak,

vodu, biljni i životinjski svijet, kao i preporuke za izbjegavanje, odnosno minimiziranje

potencijalnih negativnih uticaja.

„Zoning plan Područje Vlašić“

U okviru projekta "PODRUČJE VLAŠIĆ" - Zoning plan prostorni plan područja posebnih

obilježja - aneks prostornog plana općine Travnik 2003.-2020. godine, obrađeni su

segmenti:

• naseobinske formacije (sistem naselja, urbana područja i građevinski reoni)

iz prostornog plana općine Travnik i prijedlog dopuna istih;

• zone, subzone, područja i areali, sa generalnim i specifičnim namjenama

površina i punktova,

• prijedlog novih skijaških prostora (staze i vertikalni transport)

• prostori za sport, rekreaciju i turističku ponudu u ljetnom periodu, u obuhvatu

“Zoning plana”,

• površine i kapaciteti prethodno urađenih regulacionih planova;

• i dr.

66



Za potrebe projekta zaštite izvorišta, korištene su karte namjene prostora iz ovog

projekta. (Slika 10.7). Izvršeno je njihovo preklapanje sa kartom granice sliva izvorišta

Plava voda (Slika 10.8).

Slika 10.8. Polazne osnove valorizacije planinskog masiva Vlašić u funkciji razvoja

turizma

Slika 10.9. Planirane aktivnosti u prostoru sliva Plave vode

67



Neke od planiranih aktivnosti „Zoning plana“ nalaze se dijelom unutar granica sliva. U

slučaju daljih aktivnosti na implementaciji „Zoning plana“, potrebno je kroz Studije uticaja

na okoliš sagledati mogući uticaj ovih aktivnosti na izvorište i predložiti mjere tokom

izvođenja i implementacije.

Proračun ranjivosti podzemnih voda (vidjeti poglavlje 4) je pokazao da područje na

sjevernom obodu sliva Plave vode ima visok stepen ranjivosti. U daljim koracima u

implementaciji „Zoning plana“, trebao bi se uzeti u obzir način izgradnje infrastrukture

vodosnabdijevanja, i naročito odvodnje otpadnih voda budućih turističkih objekata, kako bi

se minimizirao negativan uticaj na podzemne vode razmatranog područja.

11. PREGLED REZULTATA DODATNIH ISTRAŽIVANJA RADOVA

U okviru prethodnih elaborata vršena su i određena dodatna istraživanja koja su se odnosila

na ispitivanje kvaliteta vode, definisanje izdašnosti izvorišta, kao i izvršeno mjerenje brzine

tečenja podzemne vode u akviferu Plave vode.

1. Definiranje brzine podzemne vode

U okviru ovog projekta vršeni su obimni terenski radovi kao što su ispitivanja kvaliteta

sirove vode, definiranja izdašnost izvorišta, te mjerenje brzine tečenja podzemne vode.

Nakon provedenog rekognosciranja terena odabrani su interesantni lokaliteti za ispitivanje

brzine toka podzemne vode. U tom kontekstu, a na osnovu geoloških i morfoloških

karakteristika, te neposredne blizine izvorištu, određen je prostor sistema vrtača u reonu

Komareva brežina. Kao reprezentativna izabrana je vrtača sa veoma izraženom pukotinom

na dnu, u koju je voda ponire bez zadržavanja. Na osnovu toga je ocjenjeno da će se

ubacivanjem boje u ovu vrtaču dobiti veće brzine, čime se ostaje na strani sigurnosti.

Obzirom na izrazito karstifikovan teren tog područja, ubacivanje boje u bilo koju vrtaču

imalo bi za rezultat pojavu boje na izvorištu, ali uz nešto manje brzine podzemnog toka.

Tako je definiranje brzine podzemnog toka na prostoru sliva Plava voda izvršeno bojenjem

ponora-vrtača, locirane u neposrednom zaleđu vrela, na udaljenosti 2,5 km zračne linije.

Spomenuta vrtača-ponor nalazi se između vrha Humac (1.380 m.n.m.) i vrha Komareva

Brežina (1.359 m.n.m.). Tačno mjesto ubacivanja boje locirano je GPS-om i tako određene

koordinate su sljedeće:

X = 4900883, Y = 6474807 i Z = 1272 m.n.m.

68



Slika 11.1. Lokacija vrtače-ponora gdje je ubačena boja

Eksperiment bojenja obavljen je tako što je količina od 2,5 kg Na-fluoresceina rastvorena u

50 l prethodno napravljenog blagog rastvora NaOH. Povećana bazičnost u vodi omogućava

bolje rastvaranje Na-fluoresceina.

Tako napravljen rastvor trenutno je ispušten u pukotinu lociranu na dnu vrtače, a nakon

toga, u istu pukotinu nasuto je 300 litara čiste vode, da potisne boju prema podzemnom

akviferu. Eksperiment je obavljen 30.06.2010. godine u 14:45 sati. Tokom ubacivanja,

vrijeme je bilo sunčano i toplo. Osmatranje pojave boje vršeno je na izvorištu Plava voda i

Baš bunar. Pojava boje na spomenutim izvorima nije registrirana u periodu osmatranja od

2,5 mjeseca. Iz tog razloga, eksperiment je ponovljen dana 24.09.2010. godine u 13:25 sati,

ubacivanjem 5 kg Na-fluoresceina u istu vrtaču-ponor, na već opisani način. Prilikom ovog

ubacivanja vremenski uslovi su bili vrlo slični kao i tokom prvog eksperimenta. Proticaj na

izvorištu Plava voda iznosio je Q=1,58 m3/s, a na proticaj rijeke Lašve na VS Merdani Q

=5,5 m3/s.

Na osnovu iskustava iz prvog eksperimenta, shvaćeno je da treba povećati količinu boje. Za

pokretanje boje od mjesta ubacivanja prema podzemnoj vodi potreban je kontinuiran doticaj

vode u određenom vremenskom terminu, što ovdje nije bilo moguće osigurati. Za takvo što,

na predmetnoj lokaciji, neophodne su intenzivne i dugotrajnije padavine (dva do tri dana ili

topljenje snijega). Neposredno nakon ovog ubacivanja, registrirano je nekoliko kišnih

epizoda, koje nisu bile značajne ni po intenzitetu, ali ni po trajanju.

Međutim, zasigurno su uticale na pokretanje boje prema podzemnoj vodi. Osmatranje boje

vršeno je ponovo na istim mjestima.

Pojava boje zabilježena je nakon 26 dana, kada su se pojavile nešto intenzivnije padavine.

Međutim, vrlo je važno istaći da se nakon prve pojave, boja u narednim danima povremeno

69



pojavljivala i nestajala. Iz intervala pojave boje, zaključeno je da se poslije svake kišne

epizode, nakon pet dana pojavi boja, istina u dosta razblaženom obliku, ali je bilo moguće

identificirati čak i golim okom. Iz mehanizama pojave boje, zaključeno je da zapravo

najduže vrijeme treba čestici vode-boje da sa visine od 1272 m.n.m. dođe do nivoa

podzemne vode. Kiše su u periodu od jednog mjeseca povremeno potiskivale boju

gravitaciono prema podzemnom akviferu, stacionirajući ubačenu količinu u karbonatnim

strukturama. U narednom periodu, svaka kiša isprala je određenu količinu boje, unoseći je u

podzemni akvifer, odnosno vodu izvorišta, što se manifestovalo njenom pojavom pet dana

nakon jačih kiša, u više navrata.

Ako se promatra period od datuma ubacivanja boje do njene prve pojave, može se

konstatovati da se radi o vremenu putovanja boje u trajanju od 26 dana. Međutim, ako se

analiziraju periodične pojave boje pet dana nakon kiše, dobivaju se znatno veće brzine

podzemnog toka.

U narednoj tabeli dat je prikaz rezultata obavljenog bojenja ponora-vrtače u rejonu

Komareva Brežina na udaljenosti 2,5 km od izvorišta.

Tabela 11.1. Pregled rezultata bojenja ponora-vrtače u zaleđu izvorišta na lokalitetu

Komareva Brežina

Usporedno su dati rezultati brzine podzemnog toka, dobiveni računajući vrijeme putovanja

boje od površine terena na koti 1272 m.n.m. do izvorišta i brzine koje su dobivene kada se

analizira vrijeme od pojave kiše do ponovne pojave boje, što je ocijenjeno kao putovanje

boje samo horizontalnom putanjom.

Odnosno, vrijeme putovanja boje kroz podzemni tok od mjesta ulaska u vodu do izvorišta.

Vidljivo je da se radi o dosta velikoj razlici. Samo horizontalna komponenta izmjerene

brzine, odnosno brzina podzemne vode je pet puta veća od brzine koja uključuje i vertikalnu

komponentu putovanja čestice boje, odnosno vode sa površine terena do izvorišta.

70



U dostupnoj literaturi Branislav M. Đerković, u svom radu „Geološki-hidrogeološki odnosi

područja srednje Bosne“ (Geološki glasnik – posebno izdanje, knjiga X, Sarajevo 1971.

godine), navodi podatke bojenja na području Vlašića. Boja ubačena u ponor kod sela Ponir,

u koritu Slijepog potoka, a pojavila se nakon 25 dana na vrelu Šantić ispod vrha Stijene

(1181 m n.m.), u slivu rijeke Lašve. Rastojanje od ponora do izvora Šantić iznosi 5 km

zračne linije, a ostvarena brzina kod ovog bojenja iznosi 200 m/dan.

Međutim, bojenje ponora u koritu Slijepog potoka koje opisuje B. Đerković, izvršeno je u

ponoru u kome postoji kontinuirano doticanje. Pored toga, ponor u koritu Slijepog potoka

nalazi se na koti oko 1000 m n.m., a izvor Šantić oko 800 m n.m., iz čega se može grubo

izračunati pad, a koji iznosi I = 4 %. Proticaj na izvoru Šantić u vrijeme bojenja bio je Q=25

l/s.

Bojenje ponora u rejonu Komareva brežina, u neposrednom zaleđu izvorišta Plava voda,

izvedeno je na koti 1272 m n.m., a izvorište Plava voda nalazi se na koti 530 m.n.m. Pad

između ponora i izvora iznosi I = 29,7 %, što je višestruko puta veće od pada između ponora

u koritu Slijepog potoka i izvora Šantić. Treba razlikovati pad dobiven na lokalitetu Ponir-

vrelo Šantić, od pada dobivenog na potezu vrtača Komareva Brežina-Plava voda. Ponor u

koritu Slijepog potoka je mjesto kontinuiranog poniranja voda, a obzirom na visinsku

razliku, sračunati pad između ponora i izvora, ujedno je i pad vodnog ogledala podzemne

vode. Dobiveni pad između ponora-vrtače Komareva Brežina i izvorišta Plava voda od

I=29,7%, ukazuje da postoji neusaglašenost između pada i ostvarene brzine podzemnog

toka, u vrlo sličnoj geološkoj sredini, kao što je i na prostoru Slijepog potoka. U ovom

slučaju nije moguće izračunati pad vodnog lica, odnosno pijezometarske linije na već

opisani način. Trebalo bi posebno analizirati visinsku razliku između kote ponora i nivoa

podzemnih voda na mjestu dodira sa pukotinom koja se na površini završava ponorom-

vrtačom, i visinsku razliku od mjesta ulaska pukotine u podzemnu vodu do kote isticanja na

izvorištu. Obzirom da kota nivoa podzemne vode nije poznata, nije jednostavno porediti

odnos navedenih padova na spomenuta dva lokaliteta i dobivenih brzina. Kako se vrelo

Šantić i Plava voda značajno razlikuju po kapacitetu, za očekivati je pojavu nešto većih

brzina u zaleđu Plave vode, zbog izražajnije provodnosti tog dijela sliva.

U tom kontekstu ostvarena brzina od 95,2 m/dan predstavlja najvjerojatnije minimalnu

brzinu koja se može očekivati u neposrednom zaleđu izvorišta Plava voda u ljetnom periodu

godine. Zasigurno u uvjetima vrlo intenzivnih padavina i topljenja snijega brzina podzemne

vode od mjesta ubacivanja boje u vrtaču-ponor Komareva Brežina do izvora Plava voda je

znatno veća. S obzirom da u tim uvjetima u dužem periodu imamo kontinuirano poniranje.

Mogu se očekivati dosta slične brzine i na drugim dijelovima zone prihranjivanja izvorišta.

Iz tog razloga cijenimo da je moguće usvojiti mjerodavnu brzinu za dimenzioniranje

veličine zaštitnih zona kao prosječnu vrijednost brzina V1 i V2 prezentiranih u Tabela 11.1,

odnosno Vsr = 297,6 ≈ 300 m/dan.

71



Dobivena brzina od približno 300 m/dan usvojena je kao mjerodavna za određivanje

veličine zaštitnih zona izvorišta Plava voda. Cijenimo da se na ovaj način stalo na stranu

sigurnosti upoređujući usvojenu brzinu sa brzinama podzemne vode na području krša u BiH

koje se kreću od preko 1 cm/s, pa do preko 20 cm/s, ovdje usvojena brzina manja je od

najniže ovdje spomenute i iznosi Vsr = 0,35 cm/s.

Pojavljena boja tokom eksperimenta bojenja bila je veoma razblažena sa koncentracijama

oko 10-7

–10-8

g/m3. To navodi na zaključak da je u pitanju značajna retenziona sposobnost

neposrednog sliva, što potvrđuje i vrlo sporo opadanje izdašnosti izvorišta, ali i spor porast

proticaja nakon dugotrajnih padavina. Kod definiranja veličine zaštitnih zona treba

obavezno razmotriti uspostavljanje zaštitnog pojasa oko vrtača u rejonu Komareve Brežine,

kojim će se odrediti strožiji režim zaštite od neposrednog okruženja, obzirom na dokazanu

direktnu vezu sa izvorištem Plava voda.

Paralelno sa ovom aktivnošću izvršen je proračun ranjivosti podzemnih voda COP metodom

i izrađena je karta ranjivosti. Stepen ranjivosti (osjtljivosti) direktno ovisi o stepenu

karstifikacije i propusnosti površinskog pokrivača, što je slučaj sa područjem sliva Plave

vode.

Obzirom na hidrogeološke karakteristike terena najviši stepen ranjivosti ima zona

neposredno uzvodno od izvorišta, kao i područje Grabove glavice sa veoma izraženom

rasjednom tektonikom, odnosno područje I i II zaštitne zone.

U praksi je uobičajeno da se validacija karte ranjivosti izvrši ubacivanjem obilježivača.

Bojenje ponora u rejonu Komareva brežina, odnosno proračunata brzine tečenja podzemne

vode može se smatrati potvrdom najvišeg stepena ranjivosti u neposrednoj izvorišnoj zoni.

72



12. PREGLED OSNOVNIH KARAKTERISTIKA SISTEMA ZA

VODOSNABDJEVANJE ( broj stanovnika, potrebne količine vode,

režim rada sistema i dr. )

12.1. Postojeći sistem vodosnabdjevanja

Prema podacima Prostornog plana Općine za period 2004 -2020., 1991. god. je na području

Općine Travnik živjelo 70.402 stanovnika, a prema podacima Federalnog zavoda za

statistiku iz 2004. godine, ukupan broj stanovnika je bio procijenjen na 51.538.

Prema podacima iz Studije izvodljivosti (2007 god.), koja je uzela u obzir evidenciju

Općinske službe, ukupan broj stanovnika na području općine Travnik je procijenjen na oko

70.000. U općini Travnik trenutno postoje tri preduzeća za snabdijevanje vodom (JKP

“Bašbunar”, JKP „Trebišnjica“ i vodovodno preduzeće za snabdijevanje Vlašićkog platoa).

Javno komunalno preduzeće JKP “Bašbunar” upravlja sa dva sistema

vodosnabdijevanja: za grad Travnik i okolna naselja, te za naselje Turbe. Grad Travnik i

okolna naselja se snabdijevaju vodom iz dva izvorišta: Bašbunar sa kojeg se zahvata oko 45

l/s, te Plava voda sa kojeg se zahvata oko 150-200 l/s. Naselje Turbe se snabdijeva iz

izvorišta Runjići i Goleš, sa kojih se zahvata 5 l/s i 28 l/s, respektivno.

Ukupan broj priključaka u sistemu za grad Travnik i okolna naselja je oko 10.000, a u

sistemu za naselje Turbe je oko 1.500. Procijenjeno je da JKP „Bašbunar“ snabdijeva

vodom oko 25.000 sistemom za grad Travnik, te oko 6.000 stanovnika sistemom za naselje

Turbe, što čini oko oko 45% ukupnog broja stanovnika općine Travnik.

Javno komunalno preduzeće JKP „Trebišnjica” upravlja sistemom vodosnabdijevanja za

naselje Nova Bila i okolna sela. Zahvat je na izvorištu „Trebišnjica“, sa kojeg se zahvata 16

l/s. Područje koje se snabdijeva iz ovog sistema se sastoji od: naselja Nova Bila i sela: donje

Putićevo, dio Nević Polja, dio Ričica i dio Gladnika. Broj stanovnika koji je priključen na

ovaj sistem procjenjuje se na oko 2.500.

Problem kod funkcioniranja ovog sistema je što se trenutno, za snabdijevanje ovih naselja

voda direktno pumpa u distributivnu mrežu. U cilju osiguranja kvalitetnijeg snabdijevanja

vodom područja Nove Bile, pristupilo se proširenju vodovodnog sistema, koje

podrazumijeva odgovarajuće snabdijevanje vodom postojećih potrošača, ali i proširenje

područja snabdijevanja za potrošače koji su locirani na višim dijelovima.

73



U tom kontekstu su već izgrađeni, ali nisu pušteni u funkciju, novi rezervoar „Kula“, koji se

smatra glavnim rezervoarom za postojeće i nove potrošače na višim lokacijama (zona oko

500 m n.n), te rezervoar „Radića glavica“ (zona oko 600 m n.m). Sa ovim sistemom je

planirano da se vodom snabdije dodatnih oko 4.000 stanovnika (sela Kula, Ričice, Čifluk,

Gornji Pokrajčići, Brankovac, Prahulje, Perići, Lovići i dio Gladnika i dr.).

Vodovodno preduzeće koje upravlja sistemom za snabdijevanje vodom Vlašićkog platoa. -

Vlašićki plato snabdijeva se vodom sa izvorišta Ugar (15 l/s) i Studenac (0,02 l/s), pri čemu

je planiran zahvat i izvorišta Ugrić. Na području Babanovca (Vlašićki plato) nalazi se oko

570 kuća i 18 hotela i restorana, te je ukupan broj priključaka u 2010 god. procijenjen na

218 za domaćinstva i 8 za pravne subjekte.

12.2. Budući regionalni vodovodni sistem Plava voda

Procijenjeni broj stanovnika u općina koje će se snabdijevati vodom iz regionalnog sistema

je prikazan u donjoj tabeli.

Tabela 12.1. Procijenjeni broj stanovnika

Na bazi dogovora između općina, definirano je da se za potrebe regionalnog vodovoda

zahvata voda sa izvorišta „Plava voda“ u općini Travnik, a zatim glavnim transportnim

vodom dovodi do rezervoara „Putovići“ u općini Zenica. Obzirom da su u ovoj

preliminarnoj fazi dogovora sve općine izrazile interes za sudjelovanje u projektu, planirano

je da regionalni vodovodni sistem uključi odvojke sa glavnog transportnog voda za naselja

Dolac na Lašvi (Gostunj) i Nova Bila u općini Travnik, te odvojke za općine Novi Travnik,

Vitez i Busovaču. Glavni transportni vod od općine Busovača do rezervoara „Putovići“ u

općini Zenica služio bi za opskrbu vodom općine Zenica.

74



Tokom ovih dogovora sve zainteresirane općine su potvrdile potrebne količine vode na

kraju planskog perioda do 2022 god., koje su ranije bile definirane Studijom izvodljivosti iz

2007. god., kao maksimalne dnevne potrebe koje bi se osigurale iz regionalnog sistema i to:

Tabela 12.2. Potrebne količine vode

Na osnovu navedenog, ukupno projektovano zahvatanje vode sa izvorišta „Plava voda“ za

potrebe regionalnog vodovodnog sistema iznosi 550 l/s.

Značajno je istaći da su trenutno, a kako je to utvrđeno i Studijom izvodljivosti iz 2007.

god., gubici vode u svim vodovodnim sistemima značajni (u većini gradova i preko 40%,

dok su gubici u Travniku i preko 70%), zbog čega trenutna potrošnja vode, te i

procijenjena potražnja za vodom u ovim gradovima ne predstavlja realne potrebe / potražnju

stanovništva.

Trenutna potrošnja vode u vodovodnim sistemima značajno prelazi realne potrebe

stanovništva koji su trenutno snabdjeveni postojećim vodovodnim sistemima. Zbog toga se

za vodovodne sisteme u projektnom području radi na izradi planova redukcije gubitaka, koji

će dati odgovore na pitanje o stvarnim potrebama/potražnji za vodom, ali i planskom

periodu regionalnog vodovodnog sistema Plava voda sa stanovišta gore spomenutih

potrebnih količina vode koje su potvrdile općine kao svoje maksimalne dnevne potrebe, na

kraju planskog perioda do 2022. god.

Prema informacijama dobijenim u Općinama i vodovodnim preduzećima, općine Travnik i

Busovača planiraju, sa navedenim količinama voda iz regionalnog sistema, proširiti usluge

vodosnabdijevanja na područja općina koja trenutno nisu snabdjevena vodom, kao i općina

75



Zenica, koja uz to, planira vodom snabdjeti i potrošače koji nisu snabdjeveni vodom, a

nalaze se u područjima koje njihov sistem trenutno snabdijeva vodom. Općine Novi Travnik

i Vitez trenutno nemaju u planu korištenje ovih količina za proširenje područja

snabdijevanja.

Trasa glavnog cjevovoda „Plava voda“

U skladu sa izraženim interesom općina učesnica u projektu, da se za trasu regionalnog

sistema vodosnabdijevanja koristi trasa napuštene željezničke pruge „Jajce – Donji Vakuf“,

u konceptualnoj fazi ovog projekta je predložena trasa koja svojim najvećim dijelom u

području lašvanske doline prolazi trupom napuštene željezničke pruge (u daljem tekstu:

trasa iz 2010. god). Trasa polazi od izvorišta „Plava voda“, prolazi kroz općine Travnik,

Vitez i Busovaču i Zenicu i završava na postojećem rezervoaru „Putovići“. Trasa ovog

transportnog voda je od izvorišta „Plava voda“ do lašvanske petlje najvećim dijelom (oko

80 % dužine) položena trupom ili duž napuštene željezničke pruge. U općini Zenica trasa je

jednim dijelom položena pored aktivne pruge „Šamac - Sarajevo, duž lokalnog puta „Doboj

– Kaonik“ i lokalnog puta u selu Janjići, odakle prelazi magistralni put M17 i rijeku Bosnu i

penje se prema rezervoaru „Putovići“. Ukupna dužina trase je oko 33 km.

Polaganjem trase glavnog transportnog voda omogućen je gravitacioni dovod vode sa

izvorišta „Plava voda“ do rezervoara Putovići. Gradnjom regionalnog sistema na ovoj trasi u

značajnoj mjeri bi se izbjegli izgrađeni i naseljeni dijelovi općina, asfaltirane površine, kao i

privatni posjedi. Konfiguracija terena na nekim dijelovima trase uz korito rijeke Lašve u

općini Busovača je takva, da je pojas duž kojeg se polaže cjevovod veoma uzak (trup

napuštene pruge), što bi uzrokovalo otežan rad mehanizaciji i nedostatak mjesta za

odlaganje iskopanog materijala.

76



77



13. TEHNIČKA ANALIZA IDENTIFIKACIJE KLJUČNIH

HIDRODINAMIČKIH I HIDROGEOLOŠKIH KARAKTERISTIKA

SLIVA IZVORIŠTA SA PRORAČUNOM INDEKSA RIZIKA

ZAGAĐENJA U CILJU ODREĐIVANJA VRSTE I VELIČINE

ZAŠTITNIH ZONA KAO I DEFINISANJE PROSTORNOG

OBUHVATA POJEDINIH ZAŠTITNIH ZONA

Slivno područje izvorišta Plava vode obuhvata plato planinskog masiva Vlašić na

nadmorskoj visini između 1.000 i 1.900 m n.m. Kako su samo mali dijelovi sliva na nižim

kotama, sliv je u morfološkom smislu brdsko-planinsko područje. Najviši vrh u slivu je

Paljenik 1.933 m n.m. Pored Paljenika, još nekoliko vrhova ima nadmorsku visinu od 1.700

do 1.800 m.n.m. Visinska razlika između najviše i najniže tačke iznosi 1.416 m n.m.

Prosječna nadmorska visina u slivu je preko 1.000 m n.m.

Na višim dijelovima sliva, izvan pojasa šuma (iznad 1.300 m n.m.), sliv je degradiran

velikim brojem udolina i vrtača od kojih su neke i izrazite pukotine kroz koje otiču vode

tokom padavina i topljenja snijega. Na dijelovima gdje dominiraju dolomiti, vrtače i doline

su blago zaobljene, a poniranje voda iz njih dosta je usporeno. U dijelovima gdje su

dominantni krečnjaci, prelomni bridovi su oštriji, a vrtače završavaju vidljivom pukotinom

u kojima vode vrlo brzo poniru.

Slika 13.1. Vlašićki plato

Navedene morfološke karakteristike od značaja su za spoznaju mehanizama prihranjivanja

izvorišta, kao i za poduzimanje neophodnih mjera pri zaštiti kvaliteta voda izvorišta.

78



Geološki supstrat ima vrlo značajnu ulogu u postanku i svojstvima svakog tla. Matični

supstrat se može obrazovati i zadržavati na licu mjesta, «in situ», a može se transportovati i

miješati sa drugim supstratima na veće ili manje udaljenosti. Uticaj matičnog supstrata na

fizička, hemijska i ostala svojstva tla se ispoljava preko mehaničkog i mineraloškog sastava,

slojevitosti itd.

Mineraloški sastav utiče na svojstva tla preko raznovrsnosti minerala i njihovog hemijskog

sastava.

Slojevitost može biti uzrok pojavi određenih specifičnih procesa u tlu. Nanosi drugih

supstrata na ranije formirano tlo mogu izazvati pojavu mnoštva raznih kombinacija u građi

novog profila itd.

U narednoj tabeli prikazani su tipovi tla zastupljeni u slivu Plave vode, površina (u

hektarima) i procentualna zastupljenost u odnosu na podtipove tla, a u nastavku teksta dat je

kratak opis tipova tla koji su zastupljeni u procentu većem od 1%.

Tabela 13.1. Zastupljenost tipova tla u slivu

79



Sirozemi - Kamenjari – Litosoli

Ova tla spadaju u klasu nerazvijenih tala (A)-R ili A-(C) građe profila, i zauzimaju 3.333,7

ha ili 4,3 % površina na području sliva.

Njihova pojava je posljedica jako nagnutog terena, sa kojeg se uslijed nepovoljnih

klimatskih uslova (erozijom), odnose skoro svi produkti trošenja, čime se onemogućava

intenzivnija akumulacija sitnice i humusa, a time i dalja evolucija u razvijena tla. To su

ogoljele stijene na kojima je stjenovitost veća od 90 %.

Kako su ovo suha staništa to je na njima zastupljena slaba kserotermna vegetacija.

Nalaze se na sjeveroistočnim i jugozapadnim obodima sliva. Ovo su loša poljoprivredna tla

za ratarske i voćarske kulture ali mogu biti dobri prirodni travnjaci.

Spadaju u V i VI kategoriju upotrebne vrijednosti. Obzirom na podložnost eroziji, ne

preporučuje se njihova obrada već držanje vegetacije tokom cijele godine u vidu livade,

pašnjaka ili šumske vegetacije, a poželjno je i terasiranje ovakvih terena.

Kalkomelanosol - Organomineralne crnice (Umbric Leptosols i Mollic

Leptosols)

Ovaj tip tla spada u klasu humusno-akumulativnih tala A-R i A-C građe profila. Prisustvo

krečnjačko-dolomitnog matičnog supstrata, izražen reljef, visoke nadmorske visine, imali su

odlučujući uticaj na razvoj ovog tipa tla. Reakcija tla u H2O se uglavnom kreće u granicama

blago kisele do alkalične. Sadržaj CaCO3 je manji kod Kalkomelanosola. Potrebno je

napomenuti, da su sitni ulomci matične stijene (skelet), koje je teško odvojiti pri

uzorkovanju tla, tako da su uticali na povišene vrijednosti pH kao i utvrđeni sadržaj CaCO3

u ovom tlu. U ovim krečnjačko-dolomitnim crnicama sadržaj humusa je dosta velik.

Prema teksturnom sastavu uglavnom su to ilovaste pjeskulje i pjeskovite ilovače.

Dakle, može se reći da se radi o rahlom tlu, povoljnih svojstava sa aspekta ukorjenjivanja

biljaka. Ukupna poroznost (volumen pora) se kreće preko 50 %, a vrijednost kapaciteta za

vodu je velika preko 50 %, što znači da su ova tla porozna i sa velikim apsolutnim

kapacitetom za vodu. Sa aspekta fizičkih i hemijskih svojstava krečnjačko-dolomitne crnice

bi se mogle označiti kao povoljna tla da nije drugih ograničavajućih faktora (plitkoća

profila, stjenovitost i kamenitost i dr.), zbog kojih ona ipak nisu pogodna za neku

intenzivniju biljnu proizvodnju.

Površina ovih tala u slivu je (20629,3 ha) ili 26,62%.

80



Na području sliva izdvojeni su Kalkomelanosoli na jedrim krečnjacima i dolomitima i

mermerisanim krečnjacima i nalaze se na područjima, oko Travnika (Srednji brijeg, G.

Čatrnja, Grabova glavica), sjeveroistočnog dijela sliva (Mokri dol, Vijača) područje Male i

Velike Bukovice i na zapadu područje Knežnice.

Kalkokambisol - Smeđe tlo na krečnjacima i dolomitima (Umbric Leptosols,

Eutric Leptosols, Eutric Cambisols)

Ovo tlo spada u klasu kambičnih tala morfološke građe profila A-(B)rz-R. Dubina varira, ali

su to pretežno plitka do srednje duboka tla. Reakcija tla u površinskom horizontu se kreće

od blago kisele do alkalične. Dosta su humozna tla u prvom horizontu ali humoznost naglo

opada sa dubinom tla.

Po teksturnom sastavu površinski horizont spada uglavnom u ilovače. Površinski horizont

leži neposredno na kambičnom horizontu koji je karakteristične smeđe boje, nešto težeg

teksturnog sastava, izraženije strukture i znatno manje humoznosti od površinskog

horizonta. Cijelom dubinom tlo je uglavnom nekarbonatno ili neznatno karbonatno. Prema

fizičkim i hemijskim svojstvima ovo nisu loša tla, ali zbog često izražene površinske

stjenovitosti i kamenitosti, plitkoće tla, te velikih nadmorskih visina na kojima su izdvojena,

ona nisu prikladna za intenzivnu biljnu proizvodnju. Zato se uglavnom koriste kao livade i

pašnjaci, odnosno nalaze se pod vegetacijom koja je već prilagođena danim ekološkim

uslovima. U području sliva ovo tlo dominira sa 51.812,4 ha ili 66,86% ukupne površine

sliva. Nalazi se u centralnom dijelu i pokriva Galicu, plato Vlašića i proteže se prema

jugoistoku (prema Bukovici).

81



14. IDENTIFIKACIJA POSTOJEĆIH AKTIVNOSTI PO POJEDINIM

ZAŠTITNIM ZONAMA I NJIHOVA SPECIFIKACIJA U SKLADU SA

ODREDBAMA ČLANA 10. ST. 1-6 VAŽEĆEG PLAVILNIKA

Zakonski okvir

Pravna osnova za utvrđivanje zaštite izvorišta koja se koriste za javno snabdijevanje pitkom

vodom data je u članu 66. Zakona o vodama FBIH. Ovim članom Zakona utvrđeno je da

područje na kojem se nalazi izvorište vode koja se po količini i kvalitetu može koristiti ili se

koristi za javno vodosnabdijevanje mora biti zaštićeno od zagađenja i drugih nepovoljnih

uticaja na zdravstvenu ispravnosti vode ili izdašnost izvorišta. Zaštita se provodi

utvrđivanjem zona sanitarne zaštite čija se veličina, granice, sanitarni režim, mjere zaštite i

drugi uvjeti određuju prema Propisu o načinu utvrđivanja uvjeta za određivanje zona

sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorište.

Nadležnost za utvrđivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera propisana je članom 68

Zakona o vodama FBIH.

U slučaju izvorišta Plava voda, uticajno područje izvorišta je sliv ukupne površine je 80,0

km2, koji se nalazi na teritoriji općine Travnik. Po članu 68 Zakona o vodama FBIH

(stavovi 1. i 2.), zone sanitarne zaštite i zaštitne mjere utvrđuje općinski organ uprave

nadležan za vode, a odluku o zaštiti izvorišta općinsko vijeće.

Bliže odredbe u vezi zaštite izvorišta definira važeći Pravilnik o načinu utvrđivanja uslova

za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode za javno

vodosnabdjevanje stanovništva (Sl. novine FBiH br. 88 od 17.10.2012. god.).

Mjere zaštite u zaštitnim zonama izvorišta provode se tako da se Elaboratom zaštite

izvorišta utvrđuju aktivnosti koje se u pojedinim zaštitnim zonama, kao:

a. Zabranjuju u potpunosti

b. Dopuštaju uz provođenje standardnih mjera zaštite

c. Dopuštaju uz provođenje standardnih i dodatnih mjera zaštite.

Zaštita izvorišta Plava voda vrši se u cilju smanjenja rizika od pojave zagađenja u

podzemnim vodama ili na samom izvorištu, te drugih štetnih uticaja koji mogu nepovoljno

djelovati na kvantitativno-kvalitativne karakteristike i dugoročno održivo korištenje

izvorišta. Zbog toga se uspostavlja odgovarajući režim u uticajnoj zoni oko izvorišta, na

način da se uspostavljaju zone sanitarne zaštite na ovom području, u kojim se propisuju

mjere ograničenja i zabrane izvođenja određenih radova, izgradnje određenih objekata i

obavljanja određenih aktivnosti kojima se mogu zagaditi vode izvorišta.

82



Utvrđivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera vrši se u skladu sa uslovima propisanim

Zakona o vodama FBIH, pomenutim Pravilnikom o zaštitnim zonama, te drugim važećim

propisima na teritoriji Federacije BiH. Spomenuti pravilnik detaljno propisuje uslove za

utvrđivanje zaštitnih zona i zaštitnih mjera. Tako su, s obzirom na mehanizam pojave i

način zahvatanja voda, ovim pravilnikom utvrđene četiri vrste izvorišta, i to:

a) izvorišta podzemne vode u akviferima intergranularne poroznosti;

b) izvorišta podzemne vode u kraškim akviferima;

c) izvorišta iz površinskih vodotoka;

d) izvorišta vode iz akumulacija / jezera.

Prema litološkoj građi i tektonskom sklopu terena slivno područje izvorišta Plava voda

predstavlja tipično kraško područje. U ovim krečnjacima je zbog tektonske deformisanosti i

visokog stepena karstifikacije nastala tipična kraška površinska i podzemna hidrografija,

koja uvjetuje kvantitativno-kvalitativni režim vode na izvorištu Plava voda, te time i uslove

zaštite ovog izvorišta. Pravilnik o zaštitnim zonama utvrdio je poseban pristup kod

rješavanja zaštite za ovu vrstu izvorišta, odnosno utvrđivanje četiri zone sanitarne zaštite:

a. I. zaštitna zona (zona sa najstrožijim zabranama i ograničenjima)

b. II. zaštitna zona (zona sa strogim zabranama i ograničenjima)

c. III. zaštitna zona (zona sa umjerenim zabranam i ograničenjima)

d. IV. zaštitna zona (zona sa preventivnim zabranama i ograničenjima)

U skladu sa članom 66. Zakona o vodama FBiH, zaštita izvorišta utvrđuje se općim aktom

(Odluka o zaštiti izvorišta vode za piće) kojim se propisuje veličina zaštitnih zona, te režim

korištenja prostora na području zaštitnih zona, uključujući ograničenja i zabrane izvođenja

određenih radova, izgradnje objekata i obavljanja aktivnosti kojima se mogu zagaditi vode

izvorišta. Ovaj režim odnosi se na sva pravna i fizička lica na području zaštitnih zona i ima

za cilj zaštitu i očuvanje kvantitativno – kvalitativnih karakteristika izvorišta i prostora na

području zaštite, kako bi se omogućilo dugoročno održivo korištenje ovih izvorišta za

potrebe snabdijevanja pitkom vodom.

83



15. IDENTIFIKACIJA ZAŠTITNIH MJERA PO POJEDINIM

ZAŠTITNIM ZONAMA

Uspostavljanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera vrši se u cilju zabrane ili ograničenja

pojedinih ljudskih aktivnosti, koje mogu ugroziti kvantitativne i kvalitativne karakteristike

izvorišta ili čak njegovu dalju egzistenciju.

Principi uspostavljanja zaštite u kršu uvjetovani su općim karakteristikama kraških izdani,

koje imaju niz specifičnosti po kojima se razlikuju od ostalih vrsta izvorišta. Kraške izdani

formiraju se u krečnjačkim i dolomitnim stijenama različite starosti, kod kojih su

hidrogeološke funkcije uvjetovane tektonskom ispucanošću i stepenom mehaničke i

disolucione karstifikacije. Najčešće dominira pukotinsko-kavernozna poroznost, koja ima za

posljedicu pojavu izdvojenih akumulacija podzemnih voda i nepravilnih puteva tečenja

podzemnih voda, koji su često koncentrirani i veoma brzi. U ovim terenima moguća je

komunikacija podzemnih voda u kršu sa površinskim na mnogo tačaka u slivu, što znatno

usložnjava i uslove zaštite.

S obzirom na prethodno navedene opće karakteristike krša, Pravilnikom o zaštitnim zonama

određeno je da se režim zaštite i kontrole uspostavlja ne samo oko kraškog izvorišta, nego i

na rizičnim tačkama i lokalitetima unutar hidrogeološkog sliva, preko kojih je moguća

direktna komunikacija površinskih sa podzemnim vodama. To se prije svega odnosi na

osobine kraške morfološke oblike, poput ponora i vrtača, ali i na rasjedne zone kod kojih

postoji direktna komunikacija između površine terena i podzemnih voda. Zbog toga se kod

utvrđivanja zaštitnih zona za izvorišta u kršu, zaštita, pored samog izvorišta, usmjerava i na

navedene rizične tačke i lokalitete u slivu.

Za izvorište Plava voda utvrđene su četiri zone zaštite: I zona, II, III i IV zona, čime je

obuhvaćen njen cjelokupni sliv.

U nastavku je pobliže opisan način uspostavljanja pojedinih zaštitnih zona izvorišta Plava

voda i mjere zaštite u svakoj od njih.

Mjere sanitarne zaštite normativno se utvrđuju općim aktom o zaštiti izvorišta, čiji nacrt je

dat u ovom Elaboratu. S obzirom da predstavlja podzakonski akt, mjere iz općeg akta o

zaštiti moraju se ugraditi u i usuglasiti sa različitim planskim dokumentima, koji se izrađuju

u skladu sa različitim općinskim, kantonalnim i federalnim propisima. Ti dokumenti,

između ostalog, uključuju i prostorne, urbanističke i regulacione planove, vodoprivredne

osnove, šumsko-privredne osnove, kao i druge planove na svim administrativnim nivoima,

koji su vezani za korištenje prostora na području zaštitnih zona izvorišta Plava voda.

84



Obzirom da su sve podloge i proračuni rađeni GIS alatima, u nastavku su za svaku zonu

zaštite date slike obuhvata sa naznačenim tačkama za koje su koordinate date u prilozima.

Na narednoj slici je prikazan sliv Plave vode sa ucrtanim zaštitnim zonama.

Slika 15.1. Zaštitne zone izvorišta Plava voda

Odnos zaštitnih zona izvorišta Plava voda i potencijalnih zaštitnih zona

izvorišta Baš bunar

Vjerovatno će se u budućnosti raditi projekat zaštite izvorišta Baš bunar. Odluka o zaštiti

izvorišta Baš bunar će usloviti djelomičnu izmjenu Odluke o zaštite izvorišta Plava voda u

II zaštitnoj zoni.

Obzirom na blizinu ova dva izvorišta, analiziran je mogući prostorni odnos zaštitnih zona

ovih izvorišta (Slika 15.2). Pretpostavka je da su brzine tečenja podzemne vode iste. Na

osnovu ovih brzina i zahtjeva Pravilnika o načinu određivanja zaštitnih zona, iscrtane su

„grube“ granice I, II i III zaštitne zone za izvorište Baš bunar.

Režim zaštite za Plavu vodu u području III zaštitne zone (zapadni dio prema Baš bunaru) će

zbog uticaja izvorišta Baš bunar, doživjeti određenu korekciju, ali na stranu sigurnosti.

85



Na narednoj slici prikazan je odnos zaštitnih zona izvorišta Plava voda (zone su obojene) i

izvorišta Baš bunar (granice I, II i III zaštitne zone prikazane su crtkano korespondirajućim

bojama).

Slika 15.2. Preklapanje zaštitnih zona izvorišta Plava voda i orijentacionih zaštitnih zona

izvorišta Bašbunar

I zaštitna zona (zona sa najstrožijim zabranama i ograničenjima)

Područje I zaštitne zone izvorišta Plava voda utvrđuje se u cilju zaštite od direktnog

zagađenja, oštećenja i drugih slučajnih ili namjernih negativnih uticaja. U skladu sa

odredbama člana 5. Pravilnika o zaštitnim zonama, I zaštitna zona izvorišta je zona sa

najstrožijim zabranama i ograničenjima.

Utvrđivanje granica I zaštitne zone vrši se na osnovu uslova propisanih u članu 7. Pravilnika

o zaštitnim zonama. S obzirom na karakterističnu podzemnu i površinsku hidrografiju u

kršu, zaštita je usmjerena ne samo na izvorišni prostor, nego i na ponore, vrtače, rasjede i

druge tačke i lokalitete unutar hidrogeološkog sliva kod kojih postoji direktna komunikacija

između površine terena i podzemnih voda. Zaštitne zone utvrđuju se posebno za izvorište i

svaku od predmetnih tačaka, tako da I zaštitna zona može biti razbijena u vidu više

izolovanih područja (ostrva) unutar slivnog područja.

Prema Pravilniku o zaštitnim zonama, granice I zaštitne zone za izvorišta utvrđuju se na

osnovu vremena tečenja podzemne vode do vodozahvatnog objekta. Tako se za I zaštitnu

zonu izvorišta granica utvrđuje na osnovu vremena tečenja podzemne vode od 24 sata, dok

86



je za II zaštitnu zonu potrebno ostvariti vrijeme tečenja od 48 sati. Kada se radi o ponorima i

drugim tačkama i lokalitetima koje je potrebno štititi, granica I zaštitne zone utvrđuje se na

udaljenosti od najmanje 50 metara od izvora. U slučajevima kada nije moguće uspostaviti

ovu granicu na udaljenosti od 50 m, granica mora biti udaljena najmanje 10 metara od

izvorišta koja se štiti.

Navedene odredbe za utvrđivanje granica I i II zaštitne zone veoma je teško ostvariti u

potpunosti u slučajevima kada se radi o kraškim terenima sa izrazitom tektonskom

ispucanošću i visokim stepenom karstifikacije, kao što je u datom slučaju za Plavu vodu.

Imajući u vidu prethodno navedeno, područje I zaštitne zone izvorišta utvrđeno je kao

neposredni prostor oko izvorišta, kojim se vodozahvatni objekat štiti od slučajnog ili

namjernog zagađenja ili oštećenja, a na osnovu 24-satnog tečenja podzemne vode.

Područje I zaštitne zone izvorišta Plave vode obuhvata prostor kao što je prikazano na

narednoj slici. U podlozi je karta 1:1.000. Koordinatne tačke su date u prilogu. (Prilog 1). U

području I zaštitne zone su nepristupačni tereni sa velikim nagibom i sa gusto obraslim

raslinjem. Ograđivanjem neposredne zone izvorišta ne bi se moglo osigurati potreban stepen

zaštite (neovlašten pristup) zoni isticanja vrela. Iz tog razloga je I zaštitna zona definisana

na način kako je to prikazano na donjoj slici. (Slika 15.3).

Slika 15.3. Granica obuhvata I zaštitnu zonu izvorišta Plava voda

87



Mjere zaštite

Uslovi za utvrđivanje mjera sanitarne zaštite u I zaštitnoj zoni propisani su članom 10.

Pravilnika o zaštitnim zonama. U ovoj zaštitnoj zoni uspostavlja se najstrožiji režim zaštite,

pri čemu se ne dozvoljavaju nikakve aktivnosti koje nisu u vezi sa radom vodnih objekata za

vodosnabdijevanje. Zbog toga se na području I zaštitne zone izvorišta mogu nalaziti samo

objekti i oprema koji su neophodni za rad izvorišta.

Osim ovih objekata, na ovom području zaštite mogu se uz primjenu propisanih mjera zaštite

graditi ili nalaziti i drugi vodoprivredni objekti, kao što su vodozahvatni objekti, rezervoari,

pumpne stanice, trafo-stanice, administrativni objekti, prilazni i unutrašnji putevi i drugi

objekti koji su neophodni za rad sistema za vodosnabdijevanje. Rad svih vodnih i drugih

objekata na izvorištu, kao i njima pripadajuće opreme, mora se obavljati uz primjenu

propisanih mjera zaštite, kako ne bi došlo do ugrožavanja izvorišta tokom rada u normalnim

i vanrednim situacijama. Kako bi se spriječio neovlašten ulazak na područje I zaštitne zone i

osigurala najstrožija kontrola ovoga prostora, propisuje se da se I zaštitna zona mora na

odgovarajući način ograditi, kako bi se spriječio pristup neovlaštenih osoba.

Oko zahvatne građevine, uključujući i pumpnu i hlornu stanicu (nizvodno od brane) postoji

ograda. Obzirom da se cijela I zona mora ograditi, pretpostavka je da će se sa nizvodne

strane brane, dijelom iskoristiti postojeća ograda. Područja I zaštitne zone izvorišta se pored

ograde može osigurati i drugim mjerama fizičke zaštite i osiguranja, što prvenstveno

uključuje čuvarsku službu na izvorištu, te alarm i druge mjere zaštite, ukoliko se to ocijeni

potrebnim. Područje I zaštitne zone izvorišta mora biti na odgovarajući način obilježeno,

kako bi građanstvo moglo znati da je pristup ovoj zoni izričito zabranjen. Tabla kojom se

obilježava I zaštitna zona mora biti postavljena kod ulaza u zaštićenu zonu. Na tabli se

upisuje upozorenje o strogoj zabrani neovlaštenog pristupa, zatim naziv izvorišta i zaštitne

zone, naziv preduzeća koja upravljaju objektima, te broj dežurnog telefona za hitne

slučajeve.

Pristup I zaštitnoj zoni izvorišta dozvoljen je samo ovlaštenim osobama, i to:

• zaposlenicima koje odredi komunalno/javno preduzeće koje upravlja

vodnim objektima, uključujući osobe koje stalno ili povremeno rade

na objektima unutar ove zone;

• nadležnim inspekcijskim organima u toku vršenja redovnih ili

vanrednih kontrola izvorišnog prostora;

• ostalim licima, ali samo uz posebno odobrenje komunalnog/javnog

preduzeća koje upravlja vodnim objektima

88



Sva navedena lica moraju posjedovati odgovarajuće propusnice kako bi mogla pristupiti

unutar prostora I zaštitne zone. Vrste propusnica i uslovi njihovog izdavanja utvrđeni su

općim aktima komunalnog/javnog preduzeća.

Unutar područja I zaštitne zone nije dozvoljeno odvijanje bilo kakvih aktivnosti, osim onih

vezanih za pružanje usluga vodosnabdijevanja, a koje se odnose na normalan rad i

održavanje sistema za vodosnabdijevanje. I ove aktivnosti moraju se odvijati na način da ne

dođe do štetnih uticaja na izvorište. Ova zaštita mora se osigurati odgovarajućim projektnim

rješenjima, kvalitetom izvođenja i održavanja objekata i odgovarajućim procedurama rada

na izvorištu.

U skladu sa članom 10. Pravilnika o zaštitnim zonama, u I zaštitnoj zoni izvorišta

izuzetno se dopušta obavljanje slijedećih aktivnosti:

• nekomercijalni uzgoj trave, pri čemu nije dozvoljena upotreba đubriva

i drugih agrotehničkih sredstava;

• provođenje kanalizacije i drugih instalacija, koje služe za normalan

rad objekata za vodosnabdijevanje, u kom slučaju je odgovarajućim

projektnim i izvođačkim rješenjima potrebno osigurati da te instalacije

ne mogu ugroziti izvorište (vodonepropusna kanalizacija).

S obzirom na pozitivnu ulogu koju ima na stabilizaciju tla, smanjenje erozije i kapacitet

uklanjanja zagađenja, travna vegetacija je ne samo dopuštena, već i poželjna na području I

zaštitne zone izvorišta. Pored trave, poželjan je i uzgoj višeg rastinja, ali samo onoga koje

ima vezani i plitki korijen. Ovaj uzgoj trave i višeg rastinja ne može imati komercijalni

karakter, već se vrši isključivo u funkciji poboljšanja zaštite izvorišta. Pri uzgoju trave i

rastinja izričito se zabranjuje upotreba prirodnog i vještačkog đubriva, hemijskih sredstava

za zaštitu od biljnih i životinjskih štetočina, kao i drugih agrotehničkih mjera koje mogu

imati štetno dejstvo na izvorište.

Odredbama člana 10. Pravilnika o zaštitnim zonama dopušteno je i provođenje, i to

vodonepropusne kanalizacije i drugih instalacija, ali samo ukoliko ove služe za normalan

rad objekata za vodosnabdijevanje. Nije dopušten prolaz preko područja I zaštitne zone onih

instalacija koje služe za rad objekata izvan ovoga područja. Instalacije koje se nalaze na

području ove zaštitne zone potrebno je propisno projektovati i izvesti, a u toku eksploatacije

neophodno ih je pravilno održavati i vršiti redovan monitoring, kako ne bi došlo do

ugrožavanja izvorišta.

89



II zaštitna zona (zona sa strogim zabranama i ograničenjima)

Područje II zaštitne zone izvorišta obuhvata prostor od vanjske granice I zaštitne zone

izvorišta do granice utvrđene na bazi vremena tečenja podzemne vode od 48 sata. Ova

granica utvrđena je na osnovu izmjerenih brzina tečenja podzemne vode. Bojenjima je

utvrđeno da su brzine podzemne vode 300 m/dan. U II zoni je i pećina koja se nalazi cca

600 metara sjeveroistočno od izvorišta. Obzirom na blizinu izvorišta, potrebno je na ulazu u

pećinu kao zaštitnu mjeru ugraditi rešetku (vrata od kvadratnih željeznih profila), koja

onemogućava pristup bez nadzora.

Na narednoj slici prikazana je granica II zaštitne zone izvorišta, a koordinatne tačke granice

su u prilogu.

Slika 15.4. Granica II zaštitne zone izvorišta

Ukupna površina II zaštitne zone iznosi 50,38 ha, dok je obim ovoga područja 2.966 m.

Na području II zaštitne zone uspostavlja se nešto blaži režim korištenja prostora nego što je

to slučaj u I zaštitnoj zoni, ali su ograničenja izvođenja radova, izgradnje objekata i

obavljanja aktivnosti još uvijek veoma stroga. Ograničenja koja važe za II zaštitnu zonu

utvrđena su u članu 10. Pravilnika o zaštitnim zonama. Na području ove zone generalno se

primjenjuju zaštitne mjere koje važe i za I zaštitnu zonu, odnosno važi zabrana obavljanja

90



aktivnosti koje nisu u direktnoj vezi sa normalnim radom i održavanjem sistema za

vodosnabdijevanje. Izuzetno se dopušta da se, uz primjenu odgovarajućih mjera kontrole, u

ovoj zoni obavljaju slijedeće aktivnosti:

• Nekomercijalni uzgoj trave, pri čemu se za razliku od I zaštitne zone dozvoljava upotreba

prirodnog i vještačkog đubriva, ali samo u obimu kojim se ne ugrožava kvalitet vode na

izvorištu Plava voda. Vrste i količine đubriva koje se mogu aplicirati bez uticaja na izvorišta

se u ovom slučaju utvrđuju posebnim istraživanjem (vodonepropusna kanalizacija).

• Provođenje kanalizacije i drugih instalacija, koje služe za normalan rad objekata za

vodosnabdijevanje, u kom slučaju je odgovarajućim projektnim i izvođačkim rješenjima

potrebno osigurati da te instalacije ne mogu ugroziti izvorište.

• Kretanje stanovništva bez ograničenja i kontrolisane rekreativne aktivnosti, pri čemu nije

dozvoljena izgradnja sportskih i rekreacionih objekata. U II zaštitnoj zoni su, pored

normalnog kretanja stanovništva, dozvoljene i kontrolisane rekreativne aktivnosti, ali samo

u obimu u kojem se ne ugrožava kvalitet vode na izvorištu.

Tako je dozvoljena izgradnja staza za šetnju, džoging i vožnju bicikala, parkova za šetnju i

sjedenje i sl., ali se ne dozvoljava izgradnja bilo kakvih sportskih ili rekreacionih objekata

otvorenog ili zatvorenog tipa, posebno onih na koje dolaze posjetioci i gledaoci u većem

broju.

• Održavanje postojećih objekata, pri čemu nije dozvoljena promjena njihove namjene.

Propisnim održavanjem se obezbjeđuje pravilno funkcionisanje postojećih objekata, što je

naročito bitno za prihvat i odvodnju otpadnih voda i uklanjanje čvrstog otpada. Pod

održavanjem se ne smatraju zahvati kojima se mijenja namjena objekata ili kojima se vrši

njihovo proširenje.

Na području II zaštitne zone je tokom izrade ovoga projekta registrovan jedan broj objekata

koji ne potpadaju pod prethodno navedene odredbe. To se prije svega odnosi na naselje

Tepedžik. Na ovim objektima obavezno je provođenje određenih mjera sanacije, što

prvenstveno podrazumijeva izvođenje vodonepropusne kanalizacije u cilju prikupljanja

sanitarnih otpadnih voda i oborinskih voda i njihovo odvođenje van sliva izvorišta. Zbog

negativnog uticaja objekata za uzgoj stoke i peradi na izvorište, u II zaštitnoj zoni je

obavezno uklanjanje ovih objekata ukoliko postoje u trenutku donošenja općeg akta o zaštiti

izvorišta.

91



III zaštitna zona (zona sa umjerenim zabranama i ograničenjima)

Područje i granice III zaštitne zone kraških izvorišta utvrđuju se u skladu sa uslovima iz

člana 7. Pravilnika o zaštitnim zonama . Tako je stavom 2. ovoga člana utvrđeno da granica

III zaštitne zone izvorišta predstavlja liniju od koje je podzemnoj vodi potrebno 10 dana do

ulaska u vodozahvatni objekat. Stoga je područje III zaštitne zone utvrđeno na osnovu

vremena tečenja podzemne vode od 10 dana, tako da je granica ove zone postavljena na

udaljenosti od oko 1.200 metara od vodozahvatnog objekata izvorišta. Obzirom na usvojenu

brzinu tečenja podzemne vode, ispunjen je i kriterij vremena toka podzemne vode od

granice III zaštitne zone do ulaza u vodozahvat (10 dana tečenja).

Osim područja oko samog izvorišta, III zaštitnom zonom štite se i ponori, vrtače, rasjedi i

druge tačke i lokaliteti u slivu preko kojih može doći do direktnog zagađenja. S obzirom na

karakter okršenosti slivnog područja izvorišta, nemoguće je zaštititi na ovaj način sve vrtače

u slivu zbog njihovog broja.

Stoga je uspostavljanje III zaštitne zone usmjereno na najznačajnije identifikovane ponore-

vrtače za koje su bojenjima pokazane veze sa izvorištem, a koja je i najbliža izvorištu.

Na narednoj slici prikazani su ovi ponori sa ucrtanom granicom III zaštitne zone.

Slika 15.5. III zaštitna zona-vrtača-ponori

92



Osim ovih ponora uspostavom III zaštitne zone štiti se i područje istočno od samog izvorišta

(Slika 15.6), a obzirom na morfološku strukturu koja gravitira prema izvorištu Plava voda i

kao takva je bitna odrednica za definiranje slivnog područja. Rasjedna tektonika je veoma

izražena i koncentracija rasjeda je lepezasto formacijski orijentirana prema izvorištu.

„Potrgana“ flišna sredina u kombinaciji sa rasjednom tektonikom, a obzirom na postojanje

seoskih naselja u blizini izvorišta, uvjetovala je odluku da se ovo područje zaštiti mjerama

propisanim za III zaštitnu zonu.

Slika 15.6. III zaštitna zona-rasjedna zona

Ukupna površina III zaštitne zone u slivu iznosi 392,42 ha. Koordinate karakterističnih

tačaka III zaštitne zone izvorišta date su u prilogu.

Mjere zaštite

Na području III zaštitne zone provode se mjere ograničenog režima zaštite, koje

imaju za cilj zaštitu izvorišta od direktnog bakteriološkog i hemijskog zagađenja i

drugih štetnih uticaja koji mogu imati negativne posljedice po izvorište. Utvrđivanje

režima zaštite u ovoj zoni vrši se u skladu sa uslovima iz člana 7. Pravilnika o

zaštitnim zonama.

Na području III zaštitne zone izvorišta zabranjeno je izvođenje radova, izgradnja

objekata i obavljanje aktivnosti koje mogu zagaditi vode izvorišta, a naročito

slijedeće aktivnosti:

• izvođenje radova, izgradnja objekata i obavljanje aktivnosti koje nisu

dopuštene na području II zaštitne zone;

93



• izgradnja novih naselja i izgradnja i rad kanalizacije, osim ako vodonepropusnost

kanalizacionih vodova nije osigurana i kontrolirana;

• izgradnja i nekontroliran rad sportskih i rekreacionih objekata bez vodonepropusne

kanalizacije;

• formiranje gradilišta i gradilišnih naselja bez sanitarija i vodonepropusne kanalizacije;

• izgradnja i eksploatacija izvorišta i bunara koji se ne koriste za javno vodosnabdijevanje;

• odlaganje svih vrsta čvrstog otpada i izgradnja deponija, uključujući sanitarne deponije;

• izgradnja i rad industrijskih i zanatskih pogona;

• izgradnja i rad željezničkih i ranžirnih stanica i terminala i autobusnih stanica, ukoliko

nisu poduzete posebne mjere kojim se sprečava zagađivanje izvorišta;

• izgradnja i korištenje skladišta rastvorljivih materija opasnih i štetnih za vodu;

• izgradnja i rad stočnih i peradarskih farmi, osim uzgoja do 10 grla krupne

stoke i peradi u individualnim domaćinstvima za vlastite potrebe ako je izgrađena i pravilno

radi vodonepropusna kanalizacija, odnosno vodonepropusne septičke jame;

• izgradnja i eksploatacija cjevovoda za transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih

opasnih tečnosti;

• cestovni transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih opasnih materija;

• izvođenje istražnih bušotina za naftu, zemni plin i druge opasne i štetne materije, kao i za

mineralnu vodu;

• eksploatacija mineralnih sirovina;

• eksploatacija šljunka;

• sječa šume, osim uzgojno-sanitarnih mjera;

• druge aktivnosti za koje se utvrdi da mogu imati negativne posljedice za izvorište.

Izgradnja novih naselja i izgradnja i rad kanalizacije. Na području III zaštitne zone nisu

dozvoljene intenzivne komunalne aktivnosti. Zbog toga se u ovoj zaštitnoj zoni zabranjuje

izgradnja novih naselja.

Za postojeća naselja Mala Bukovica, Velika Bukovica, Guča Gora, Mosor i dijelom Maline

potrebno je izgraditi (ako nema) kanalizacioni sistem. Sistem odvodnje i tretmana otpadnih

voda predvidjeti u području van sliva Plave vode, obzirom da se ni u trećoj zaštitnoj

izvorišnoj zoni ne smiju graditi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Kompletan sistem odvodnje i postrojenje za tretman otpadnih voda provesti u pravcu naselja

Mosor.

94



Nije dozvoljena izgradnja novih groblja i proširenje postojećih, osim kada se nalaze u

područjima koja izgrađuju hidrogeološki nepropusne formacije. Postojeće groblje u drugoj

zaštitnoj zoni nije dozvoljeno proširivati.

Izgradnja i nekontroliran rad sportskih i rekreacionih objekata bez vodonepropusne

kanalizacije. Na području III zaštitne zone izvorišta dozvoljava se izgradnja i rad sportskih i

rekreacionih objekata, ali isključivo uz izgradnju vodonepropusne kanalizacije. To nije i

dovoljan uslov za rad ovih objekata, jer se kontrolom mora osigurati da ovi objekti budu u

saglasnosti i sa drugim zaštitnim mjerama, koje važe za III zaštitnu zonu.

Formiranje gradilišta i gradilišnih naselja dozvoljeno je na području III zaštitne zone

izvorišta samo ukoliko su pravilno projektovane i izvedene sanitarne instalacije i

obezbijeđena vodonepropusnost kanalizacije. Kako je zabranjena izgradnja novih naselja u

III zaštitnoj zoni, ova mjera zabrane odnosi se na gradilišta koja se otvaraju za izgradnju

drugih vrsta objekata. Pri definiranju vrsta objekata koji se mogu graditi, moraju se

poštovati i sve druge mjere zaštite koje su propisane za III zaštitnu zonu.

Izgradnja i eksploatacija izvorišta i bunara koji se ne koriste za javno vodosnabdijevanje

nije dozvoljena unutar III zaštitne zone. Objekti za zahvat vode koja se koristi kao tehnička i

tehnološka voda obično se ne štite zaštitnim zonama niti se uspostavlja režim zaštite, što

najčešće ima za posljedicu nezadovoljavajućih sanitarnih uvjeta na tim objektima. Zbog

značajne potencijalne opasnosti koja se u tom slučaju javlja po izvorišta podzemnih voda u

kraškim izdanima, ove aktivnosti se ne dozvoljavaju u blizini izvorišta Plava voda.

Odlaganje svih vrsta čvrstog otpada i izgradnja deponija zabranjuju se u III zaštitnoj

zoni izvorišta. Ova zabrana odnosi se i na sanitarne deponije, a posebno na “divlje”

deponije, na kojima se vrši nekontrolisano odlaganje čvrstog otpada. Na deponijima uslijed

anaerobnog raspadanja biorazgradivog čvrstog otpada, dolazi do stvaranja filtrata čiji sastav

varira, ali koji najčešće ima povećan sadržaj nitrata, hlorida (i do 55.000 mg/l) i sulfata,

povećan BPK5 (do 7.400 mg/l) i HPK (do 12.900 mg/l), a u filtratu je moguće i prisustvo

patogenih mikroorganizama. Koncentracije zagađivača u filtratu variraju zavisno od

količine vode, koja se sa površine terena i iz podzemne izdani infiltrira u tijelo deponije, ali

često mogu da budu 5 do 10 puta veće od koncentracija u komunalnim otpadnim vodama. I

pored primjene propisanih tehničkih mjera izgradnje i odlaganja, sanitarne deponije također

predstavljaju veliku potencijalnu opasnost po vodne resurse, jer filtrat može nekontrolirano

procuriti do podzemnih voda i zagaditi ih. S obzirom da filtrat sadrži bakteriološko,

biološko i hemijsko zagađenje, to se deponije čvrstog otpada a posebno divlja odlagališta ne

95



mogu dopustiti u III zaštitnoj zoni. Na području III zaštitne zone trenutno nema

registrovanih divljih odlagališta čvrstog otpada. Zbog uobičajene prakse odlaganja otpada

na neprimjeren način, potrebno je provoditi stalne mjere inspekcijske kontrole područja III

zaštitne zone, kako bi se na vrijeme uočilo i spriječilo eventualno formiranje divljih

deponija.

Izgradnja i rad industrijskih i zanatskih pogona. Na području III zaštitne zone izvorišta

Plava voda zabranjena je izgradnja i rad industrijskih i zanatskih pogona koje su

Pravilnikom o zaštitnim zonama utvrđene kao nečiste, dok je na području III zaštitne zone

uveden strožiji režim zaštite, koji podrazumijeva zabranu izgradnje i rada svih industrijskih i

zanatskih pogona, uključujući i one sa “čistom” tehnologijom. Premda industrije i zanatski

pogoni sa čistim tehnologijama ne ispuštaju otpadne vode sa opasnim i štetnim materijama,

njihove otpadne vode mogu imati veoma raznolik kvalitet; od otpadnih voda opterećenih

praktično samo termičkim zagađenjem (kotlovnice), do otpadnih voda sa organskim i

suspendovanim materijama i sl. S obzirom da se III zaštitnom zonom izvorišta štite od

direktnog hemijskog zagađenja, to se u ovoj zaštitnoj zoni ne dozvoljava izgradnja i rad bilo

kakvih novih industrija i zanatskih pogona. Na području III zaštitne zone izvorišta ne

postoje navedeni objekti, niti prema raspoloživim informacijama postoje planovi za njihovu

izgradnju.

Izgradnja i rad željezničkih i ranžirnih stanica i terminala i autobusnih stanica

zabranjuju se u III zaštitnoj zoni, u skladu sa uslovima iz člana 7. Pravilnika o zaštitnim

zonama. Ukoliko su, preduzete posebne tehničke i druge mjere kojim se sprečava

zagađivanje izvorišta, izgradnja i rad ovih objekata su dozvoljeni. Na području III zaštitne

zone izvorišta ne postoje navedeni objekti, niti prema raspoloživim informacijama postoje

planovi za njihovu izgradnju.

Izgradnja i korištenje skladišta rastvorljivih materija opasnih i štetnih za vodu mogu da

dovedu do direktnog hemijskog zagađenja izvorišta, sa dugoročnim negativnim

posljedicama po kvalitet vode. Ove hemikalije veoma su opasni zagađivači, jer zagađuju u

veoma malim koncentracijama, a njihovo dejstvo je veoma dugotrajno.

Naprimjer, 1 m3 tekućih naftnih derivata može da uništi 1.000.000 m

3 vode za piće, a gorak

ukus po nafti ostaje u podzemnoj vodi i preko 10 godina. Dubina prodiranja naftnih derivata

u podzemnu izdan može da iznosi i više stotina metara. Tako kerozin u laporcu prodire do

30 m, ulje u pijesku do 150 m, ulje u šljunku do 250 m, nafta u šljunku do 800 m, a benzin u

šljunku čak i do 3 km. Ove materije se filtriranjem veoma teško uklanjaju, što znači da sa

površine tla veoma lako prodiru do podzemne vode. Pri tečenju podzemne vode može,

96



zavisno od tipa hemikalije, doći do pojave difuzije, zbog čega hemijsko zagađenje putuje

brže od same podzemne vode. Iz navedenih razloga se ove aktivnosti izričito zabranjuju u

III zaštitnoj zoni izvorišta. Uvidom na terenu, uočeno je da na području III zaštitne zone

ovih izvorišta ne postoje ovakva skladišta, uključujući i benzinske pumpe.

Izgradnja i rad stočnih i peradarskih farmi nisu dozvoljeni u III zaštitnoj zoni. Stočne i

peradarske farme proizvode veliko zagađenje organskim materijama koje nastaje od

životinjskih izlučevina ili produkcije stajnjaka, gnojovke i osoke. Tako, naprimjer, jedno

grlo krupne stoke (goveče) proizvodi opterećenje od 0,83 ekvivalentnih stanovnika (ES),

grlo sitne stoke (tele, ovca, koza) 0,08 ES, dok 100 pilića proizvodi opterećenje otpadne

vode od 1 ES. Pored toga, velika produkcija đubriva i nutrijenata, te mogućnost unošenja u

vodu patogenih mikroorganizama animalnog porijekla, dodatno povećavaju opasnost od

stočnih i peradarskih farmi po izvorišta podzemne vode. U uslovima koji vladaju kod nas,

kada ne postoji zadovoljavajući tretman otpadnih voda i skladištenje i odlaganje prirodnog

đubriva, stočne i peradarske farme predstavljaju ozbiljne zagađivače, pa im nije dopušteno

da rade na području III zaštitne zone. Izuzetak od ove zabrane predstavlja uzgoj do 10 grla

krupne stoke i uzgoj peradi u individualnim domaćinstvima za vlastite potrebe tih

domaćinstava, ako je izgrađena i pravilno radi vodonepropusna kanalizacija, odnosno

vodonepropusne septičke jame. U trenutku izrade ovoga projekta, na području III zaštitne

zone izvorišta postoji mala farma (zona ponora-vrtača). Ako ova farma ima odgovarajuće

dozvole, potrebno je tehničkim mjerama osigurati zahtijevani stepen zaštite za III zaštitnu

zonu izvorišta.

Izgradnja i eksploatacija cjevovoda za transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i

drugih opasnih tečnosti ne dopušta se u III zaštitnoj zoni. Kako je prethodno naznačeno, ove

hemikalije imaju izrazito štetno dejstvo na podzemne vode, koje može imati dugotrajan

karakter. Iz tog razloga se zabranjuje izgradnja i eksploatacija ovih cjevovoda u II zaštitnoj

zoni. U ovom trenutku ne vrši se transport opasnih i štetnih materijama cjevovodima na

području ove zone.

Nepravilno izvođenje istražnih bušotina za naftu, zemni plin i druge opasne i štetne

materije, te mineralnu vodu, može dovesti do kontakta vodonosnog sloja izvorišta sa

horizontima koji se istražuju. Pri kontaktu može doći do miješanja materija koje se istražuju

sa podzemnom vodom koja prihranjuje izvorište Plava voda, što može rezultirati

pogoršanjem kvaliteta vode na izvorištu, čak i u dužem vremenskom periodu.

97



Eksploatacija mineralnih sirovina zabranjuje se u III zaštitnoj zoni, jer uključuje aktivnosti

koje su najčešće praćene velikim iskopima zemlje, masovnim miniranjima, čestim

pokretima teretnih motornih vozila i građevinskih mašina, te drugim radovima kojima se

pospješuju erozioni procesi, ugrožava neposredni okoliš i direktno ili indirektno zagađuju

površinske i podzemne vode. Naročito je opasna podzemna eksploatacija mineralnih

sirovina, s obzirom na karakter kraške podzemne izdani iz koje se prihranjuje izvorište.

Sječa šume koja ima ekonomski i eksploatacioni karakter zabranjuje se u III zaštitnoj zoni

izvorišta. U ovoj zoni dozvoljene su samo uzgojno-sanitarne mjere koje nemaju

komercijalni karakter i koje ne proizvode negativne efekte na kvantitativno - kvalitativne

karakteristike izvorišta.

IV zaštitna zona (zona sa preventivnim zabranama i ograničenjima)

Zona sa preventivnim zabranama (IV zaštitna zona) obuhvata dio ukupnog hidrogeološkog

sliva izvorišta, koje se nalazi izvan područja I, II i III zaštitne zone. Ovim Elaboratom

zaštite su u tehničkom dijelu razmatrani elementi bitni za utvrđivanje režima zaštite i na

ovoj zaštitnoj zoni.

Koordinate karakterističnih tačaka IV zaštitne zone izvorišta date su u Prilogu 1.

Slika 15.7. Karakteristične tačke četvrte zaštitne zone sliva

98



Mjere

U IV zaštitnoj zoni uspostavlja se najblaži režim zaštite, kojim se izvorište preventivno štiti

od hemijskog i drugog zagađenja, čiji bi se eventualni uticaj mogao nepovoljno odražavati

na izvorište u dužem vremenskom periodu, a što bi u krajnjem moglo dovesti do

dugotrajnijeg isključivanja izvorišta iz rada.

U skladu sa članom 7. Pravilnika o zaštitnim zonama, na području IV zaštitne zone

zabranjeno je izvođenje radova, izgradnja objekata i obavljanje aktivnosti koje mogu

zagaditi vode izvorišta, a naročito slijedeće aktivnosti:

• izgradnja i rad uređaja za prečišćavanje otpadnih voda i uređaja za spaljivanje čvrstog

otpada;

• direktno ili indirektno ispuštanje otpadnih voda u vodonosni sloj, kao i prečišćenih i

neprečišćenih otpadnih voda na tlo, uključujući pražnjenje vozila za čišćenje i odvoz

fekalija;

• izgradnja i rad industrijskih i zanatskih pogona sa nečistom tehnologijom, koji ispuštaju

radioaktivne ili druge za vodu štetne i opasne materije (nuklearni reaktori, petrohemijska

industrija, metaloprerađivački pogoni, hemijske tvornice, kožarska industrija i drugo);

• prerada, manipulacija i skladištenje hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih opasnih i

štetnih materija;

• izgradnja i eksploatacija cjevovoda za transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih

opasnih tečnosti, ukoliko nisu poduzete posebne mjere kojim se sprečava infiltracija ovih

tečnosti u podzemnu vodu;

• cestovni transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih opasnih materija, bez

provedenih mjera zaštite podzemnih voda i odobrenja i pratnje organa MUP-a;

• izvođenje istražnih bušotina za naftu, zemni plin i druge opasne i štetne materije, kao i

mineralnu vodu, ukoliko nisu poduzete posebne mjere kojim se sprečava infiltracija ili

izlijevanje ovih materija u podzemnu vodu, tj. komunikacija horizon(a)ta sa mineralnom

sirovinom i vodonosnog horizonta izvorišta;

• otvoreno uskladištenje i primjena hemijskih sredstava opasnih i štetnih za vodu, koja se

koriste za zaštitu i rast bilja i za uništenje korova;

• izgradnja i rad stočnih i peradarskih farmi, ukoliko nisu poduzete posebne mjere kojim se

sprečava zagađivanje podzemnih voda;

• izgradnja i korištenje poletno-sletnih staza, sigurnosnih površina i površina za prisilno

slijetanje u zračnom saobraćaju;

• izgradnja i korištenje manevarskih i vojnih poligona;

99



• privredne i druge aktivnosti kojima se narušava prirodni režim prihranjivanja podzemnih

voda izvorišta, ukoliko se posebnim mjerama ne osigura vještačko prihranjivanje u količini

dovoljnoj za nadoknađivanje izgubljene količine;

• odlaganje svih vrsta čvrstog otpada izvan sanitarnih deponija, kao i na sanitarne deponije,

osim kada se one nalaze u područjima koja izgrađuju hidrogeološki nepropusne formacije;

• izgradnja novih grobalja i proširenje i korištenje postojećih, osim kada se ona nalaze u

područjima koja izgrađuju hidrogeološki nepropusne formacije;

• eksploatacija mineralnih sirovina, osim ako se utvrdi da se tom aktivnošću ne ugrožava

kvalitet podzemne vode na izvorištu;

• eksploatacija kamena i šljunka, osim iz posebno kontroliranih i zaštićenih kamenoloma i

šljunkara;

• sječa šume, osim u obimu za koji se istraživanjem utvrdi da ne izaziva ili pospješuje

eroziju tla, te da ne utiče na kvantitativnokvalitativne karakteristike izvorišta i koja se

provodi uz propisane mjere gospodarenja, te izuzev sanitarne sječe koja je dopuštena;

• izgradnja puteva, izvođenje obimnih zemljanih iskopa i druge aktivnosti koje izazivaju ili

pospješuju eroziju tla;

• i druge aktivnosti za koje se utvrdi da mogu imati negativne posljedice za izvorište.

Uređaji za prečišćavanje otpadnih voda i uređaji za spaljivanje čvrstog otpada ne

dozvoljavaju se na području IV zaštitne zone, jer predstavljaju potencijalno veoma opasna

postrojenja po kvalitet podzemnih voda. U redovnom radu iz uređaja za prečišćavanje

otpadnih voda ispušta se efluent koji uvijek nosi određeni stepen zagađenja. Pored toga,

produkuje se velika količina mulja, koji, zavisno od stepena stabilizacije, sadrži dosta

nutrijenata (azot, fosfor, kalijum), koji nepovoljno djeluju na vodne resurse. Poseban

problem predstavljaju slučajevi havarije, kada se uređaji za prečišćavanje obično potpuno ili

djelimično isključuju, tako da se velika količina neprerađenih otpadnih voda ispušta

najčešće u najbliži recipijent. Uređaji za spaljivanje čvrstog otpada također predstavljaju

direktnu opasnost po vodne resurse, kao i indirektnu, jer opasne materije koje se ispuštaju u

zrak putem padavina dospijevaju na tlo i u vodne resurse. Iz navedenih razloga se ne

dopušta izgradnja ili rad ovih postrojenja u IV zaštitnoj zoni izvorišta Plava voda.

Trenutno nema objekata ovog tipa u IV zaštitnoj zoni.

100



Direktno ili indirektno ispuštanje otpadnih voda u vodonosni sloj ne može se vršiti na

području IV zaštitne zone. Također nije dopušteno ni ispuštanje prečišćenih i neprečišćenih

otpadnih voda na tlo, kao ni pražnjenje vozila za čišćenje i odvoz fekalija. Komunalne

otpadne vode fekalnog porijekla sadrže žive mikroorganizme, te čvrste, koloidne i

rastvorene materije mineralnog i organskog porijekla. Odnos sadržaja mineralnih i

organskih komponenti u vodi varira u zavisnosti od faze u kojoj se te materije nalaze, u

omjeru koji varira od 25:75 kod suspendovanih do 60:40 kod rastvorljivih materija. Ukupni

sadržaj čvrstih materija tipično iznosi 655 mg po litru ispuštene otpadne vode, dok BPK5

iznosi 140 mg/l za separatne sisteme, odnosno 200 mg/l za kombinovane sisteme. Pored

toga, fekalne otpadne vode sadrže i hloride, amonijak, fosfate i kalijum, pri čemu

dominiraju azotna jedinjenja (40 %), ugljični hidrati (50 %) i masnoće (10 %). Fekalne

otpadne vode također sadrže sintetičke deterdžente. Sa mikrobiološkog stanovišta, posebno

su značajne patogene bakterije, protozoe i virusi, koji mogu biti patogeni za čovjeka. Sa

druge strane, industrijske otpadne vode mogu biti najrazličitijeg sastava, zavisno od

tehnološkog procesa koji se primjenjuje. Ove otpadne vode mogu sadržavati organske

materije biljnog i životinjskog porijekla, kiseline, baze, teške metale, ulja i masti,

suspendovane, koloidne i rastvorljive materije mineralnog porijekla, itd. S obzirom na

opisani sastav komunalnih i industrijskih otpadnih voda, zabranjuje se ispuštanje ovih voda

u vodonosni sloj, bilo da su prečišćene ili neprečišćene. Na taj način se sprečava moguća

kontaminacija podzemne vode, što je posebno opasno kod teško razgradljivih hemijskih

materija. Pored toga, zabranjuje se i ispuštanje i prečišćenih i neprečišćenih otpadnih voda

na tlo, te pražnjenje vozila za čišćenje i odvoz fekalija.

U slučaju daljeg razvoja sportskog centra Babanovac, a obzirom da graniči sa slivom Plave

vode, kolektore otpadne vode voditi u pravcu sjeverozapada prema Mudrikama. Postrojenja

za tretman otpadnih voda, također planirati i graditi van sliva Plave vode.

Industrijski i zanatski pogoni sa nečistom tehnologijom su postrojenja koja ispuštaju

radioaktivne ili druge za vodu štetne i opasne materije, što uključuje industrije i zanatstvo

kod kojih je ispuštena otpadna voda zagađena ili može biti zagađena preko dozvoljenih

granica utvrđenih važećim propisima o opasnim i štetnim materijama. U ovu grupu

industrija spadaju nuklearna postrojenja, postrojenja petrohemijske industrije, metalo-

prerađivački pogoni, hemijske tvornice, pogoni kožarske industrije i sl. S obzirom da ovi

pogoni ispuštaju otrovne, radioaktivne i/ili zarazne materije, ne dopušta se njihova izgradnja

i rad u III zaštitnoj zoni, odnosno na cjelokupnom hidrogeološkom slivnom području

izvorišta.

U slivu Plave vode nema ovakvih pogona.

101



Prerada, manipulacija i skladištenje hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih opasnih i

štetnih materija ne dozvoljava se na području IV zaštitne zone izvorišta Plava voda. Kako je

to naprijed objašnjeno, ove hemikalije mogu izazvati veoma opasne dugoročne posljedice

po podzemnu vodu. Iz tog razloga, zabranjuje se njihova prerada, manipulacija i skladištenje

na prostoru IV zaštitne zone.

U slučaju daljeg razvoja sportskog centra Babanovac, skladištenje hemikalija koje se koriste

napr. za proizvodnju vještačkog snijega, ili održavanje staza nije dozvoljeno unutar granica

sliva.

Izgradnja i eksploatacija cjevovoda za transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih

opasnih tečnosti također se ne dozvoljava u IV zaštitnoj zoni. Izuzetak su slučajevi kada su

poduzete posebne mjere, kojim se sprečava infiltracija ovih tečnosti iz cjevovoda u

podzemnu vodu. Prema raspoloživim informacijama, ne postoje naznake da će se vršiti

građenje cjevovoda za transport hemikalija području IV zaštitne zone izvorišta Plava voda.

Cestovni transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih opasnih materija nije dopušten

u IV zaštitnoj zoni, izuzev ako se provedu odgovarajuće tehničke mjere zaštite izvorišta.

Kako je prethodno naznačeno, goriva i maziva spadaju u grupu opasnih materija koje mogu

izazvati dugoročne negativne posljedice na izvorište.

Kako tokom transporta ovih hemikalija postoji mogućnost ekscesnog izlijevanja u

podzemne vode, saobraćajnice kojim se vrši transport moraju biti izvedene na odgovarajući

način. To prvenstveno znači da saobraćajnica treba imati vodonepropustan zastor, odvodne

kanale i eventualno druge objekte koji omogućuju prihvat hemikalija. Stoga transport ovih

hemikalija nije dozvoljen zemljanim i makadamskim putevima. Pored toga, duž

saobraćajnica kojim se vrši transport potrebno je da postoje oznake o prolasku kroz

vodozaštitno područje, na kojima mora biti naziv i telefon institucije koju treba obavijestiti

o eventualnom ekscesu u najkraćem roku.

Izvođenje istražnih bušotina za naftu, zemni plin i druge opasne i štetne materije, te

mineralnu vodu zabranjeno je na području IV zaštitne zone, jer ovi radovi mogu dovesti do

kontakta vodonosnog sloja izvorišta sa horizontima koji se istražuju. Da bi se ovi radovi

mogli izvoditi, potrebno je provesti odgovarajuće mjere zaštite vodonosnika, koje uključuju

pravilno zacjevljenje i brtvljenje na kontaktu između različitih vodonosnih slojeva. U

suprotnom, nije dozvoljeno izvođenje ovih istražnih bušotina u III zaštitnoj zoni izvorišta

Plava voda.

102



Otvoreno uskladištenje i primjena hemijskih sredstava opasnih i štetnih za vodu, koja se

koriste za zaštitu i rast bilja i za uništenje korova, nije dozvoljeno u IV zaštitnoj zoni. U ovu

grupu hemijskih sredstava spadaju različite vrste insekticida i herbicida datih u Pravilniku o

higijenskoj ispravnosti vode za piće i važećim propisima o opasnim i štetnim materijama.

Pesticidi su toksične supstance, koje imaju različito djelovanje na žive organizme; oni

izazivaju akutna trovanja, hronična trovanja uslijed bioakumulacije u organizmima ili

posjeduju mutagena i kancerogena svojstva, čija manifestacija može da se javi i nakon 10-

30, pa i više, godina. Uticaj mnogih pesticida na ljude i životinjski svijet još uvijek nije

dovoljno istražen, pa su za veliki broj poznatih pesticida ustanovljene veoma niske

dozvoljene koncentracije u vodi za piće, prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za

piće. Pored toga, uobičajenim hemijskim analizama pesticidi obično nisu obuhvaćeni, osim

kod analiza za nova izvorišta, ili se analize vrše za veoma mali broj vrsta pesticida. Iz ovih

razloga, zbog velike potencijalne i stvarne opasnosti po ljude, strogo se zabranjuje otvoreno

skladištenje i primjena ovih hemikalija unutar IV zaštitne zone izvorišta, uključujući i

njihovu primjenu za uzgoj šume.

Nema ovih aktivnosti u IV zaštitnoj zoni.

Izgradnja i rad stočnih i peradarskih farmi se dopušta u IV zaštitnoj zoni, ukoliko su

preduzete posebne mjere kojim se sprečava zagađivanje podzemne vode u slivu izvorišta

Plava voda. Te mjere uključuju prikupljanje i tretman otpadnih voda sa ovih farmi ili

evakuaciju ovih voda izvan slivnog područja izvorišta.

Nema ovih aktivnosti u IV zaštitnoj zoni.

Stočarstvo, ispaša ovaca (stoke) dozvoljena je u ovoj zoni kao i napajanje, što nije slučaj u I,

II i djelimično III-ćoj zoni.

Izgradnja i korištenje poletno-sletnih staza, sigurnosnih površina i površina za prisilno

slijetanje u zračnom saobraćaju također se zabranjuje na području IV zaštitne zone, odnosno

cjelokupnog hidrogeološkog sliva izvorišta. Na aerodromima se skladišti i manipulira sa

velikim količinama avionskih goriva i maziva, te hemikalija za odmrzavanje avionskih

površina, koje su veoma toksične po vodu i predstavljaju veliku, kako stvarnu, tako i

potencijalnu opasnost po vodne resurse. Kao primjer, na sarajevskom aerodromu je 1999.

godine izvršena analiza ostataka ovih hemikalija nakon upotrebe, i ustanovljeno je da je

njihov pH 11,5, a HPK čak 128.000 mg O2/l. Pored ovoga, mogućnost incidentnih situacija

velikih razmjera, kakve se mogu dogoditi na aerodromima, ukazuje na potrebu lociranja

ovih objekata na što veću udaljenost od vodozahvata, ali i zone direktnog prihranjivanja. Na

području IV zone nema planova za izgradnju aerodroma.

103



Manevarski i vojni poligoni ne smiju se graditi, niti koristiti na području IV zaštitne zone

izvorišta Plava voda. Na vojnim poligonima odvijaju se različite aktivnosti koje nepovoljno

djeluju na izvorišta u kršu. Tu dolazi do povremene ili stalne koncentracije ljudi, borbene

mehanizacije, te naoružanja i municije. Upotreba naoružanja i municije ima za posljedicu

direktno zagađenje tla i vodnih resursa različitim hemijskim agensima, od kojih neki mogu

biti veoma toksični, poput bojnih otrova. Pored toga, kretanje ljudi i mehanizacije, te

mehaničko djelovanje granata ispaljenih iz teškog naoružanja, dovodi do poremećaja na

površini tla, te ubrzanih procesa erozije, što nepovoljno djeluje na izvorište.

Na području IV zone nema planova za ove aktivnosti.

Privredne i druge aktivnosti kojima se narušava prirodni režim prihranjivanja podzemnih

voda izvorišta. Ljudske aktivnosti u slivu mogu uticati ne samo na kvalitativne, nego i na

kvantitativne karakteristike nekog izvorišta. U aktivnosti koje utiču na kvantitativni režim

izvorišta spadaju zahvati vode za potrebe industrije i drugih korisnika, vađenje šljunka,

regulisanje korita vodotoka i uređenje bujica, asfaltiranje cesta i drugih urbanih površina,

izgradnja energetskih objekata, kao i druge aktivnosti usmjerene na rješavanje vodnih i

drugih problema. Ove aktivnosti utiču na promjenu režima prirodne infiltracije u podzemnu

izdan putem padavina ili iz površinskih vodotoka i akumulacija, smanjenje prirodnog nivoa

podzemnih voda, ili smanjenje rezervi podzemne vode. U cilju zaštite izvorišta vode za

piće, aktivnosti kojima se narušava prirodni režim infiltracije i prihranjivanja mogu se

dozvoliti samo pod uslovom da se izgubljena infiltracija nadoknadi vještačkim

prihranjivanjem podzemne izdani. U tom slučaju, vještačka infiltracija mora se izvesti u

obimu koji omogućuje nesmetan rad izvorišta. Ova mjera se posebno odnosi na bilo kakve

zahvate u i oko ponorskih zona u slivnom području izvorišta koji mogu dovesti do

ugrožavanja kvantitativnih karakteristika izvorišta.

Odlaganje svih vrsta čvrstog otpada izvan sanitarnih deponija zabranjuje se u IV zaštitnoj

zoni izvorišta. Kako je prethodno rečeno, bez primjene propisanih tehničkih mjera izgradnje

i odlaganja, neuređena odlagališta predstavljaju veliku opasnost po vodne resurse, jer filtrat

nekontrolirano procuruje do podzemnih voda i zagađuje ih. Stoga se neuređena odlagališta

čvrstog otpada, tj. divlje deponije ne mogu dopustiti u III zaštitnoj zoni. Sanitarne deponije

su, zbog posebne tehnologije izgradnje i odlaganja otpada, dozvoljene u ovoj zaštitnoj zoni,

ali samo kada se one nalaze u područjima koja izgrađuju hidrogeološki nepropusne

formacije ili ako je obezbijeđeno odvođenje filtrata iz sanitarne deponije van slivnog

područja izvorišta. Na području IV zone nema ovakvih aktivnosti.

104



Izgradnja novih grobalja i proširenje i korištenje postojećih zabranjuje se u IV zaštitnoj

zoni, s obzirom da to podrazumijeva korištenje prostora ispod površine zemlje za potrebu

koja se u sanitarnom smislu tretira veoma rizičnom i opasnom za podzemne vode. Izuzetak

čine groblja koja se nalaze u područjima koja izgrađuju hidrogeološki nepropusne

formacije. Kod grobalja koja se koriste, a koja se nalaze na hidrogeološki nepovoljnim

lokalitetima, potrebno je utvrditi alternativne lokacije za sahranjivanje na povoljnijim

lokalitetima.

Na području IV zone nema groblja.

Eksploatacija mineralnih sirovina zabranjuje se i u IV zaštitnoj zoni, osim ako se istražnim

radovima ne utvrdi da se tom aktivnošću ne ugrožava kvalitet podzemne vode na izvorištu

Plava voda.

Eksploatacija kamena i šljunka. Ukoliko se istražnim radovima ne mogu utvrditi posljedice

eksploatacije šljunka po izvorište, ili su te posljedice preduprijeđene posebnim mjerama

kontrole i zaštite, ova aktivnost se dozvoljava u IV zaštitnoj zoni izvorišta. U suprotnom,

eksploatacija kamena i šljunka se ne dozvoljava u IV zaštitnoj zoni.

U slučaju davanja koncesija za eksploataciju, potrebno je posebno obratiti pažnju na

planiranu tehnologiju rada i program monitoringa.

Sječa šume u IV zoni može se vršiti samo na kontrolisan način (da ne izaziva ili pospješuje

eroziju tla) sa provedenim uzgojno – zaštitnim mjerama koje sprečavaju zagađenje izvorišta

i osiguravaju održivost šumskih površina.

Dozvoljeno je provođenje uzgojno-sanitarnih mjera, koje nemaju ekonomski karakter. Pri

provođenju dopuštenih aktivnosti, moraju se poštovati propisane mjere gospodarenja,

uključujući mjere zaštite izvorišta i ograničenja u pogledu obima i intenziteta gospodarenja,

usklađeno sa šumsko – privrednom osnovom.

Izgradnja puteva, izvođenje obimnih zemljanih iskopa i druge aktivnosti koje izazivaju ili

pospješuju eroziju tla ne dozvoljavaju se u IV zaštitnoj zoni. U kraškim područjima erozija

tla može dovesti do ugrožavanja kvalitativnih karakteristika vode na izvorištima, jer je

podzemna voda u direktnoj komunikaciji sa površinom terena putem ponornih zona u

slivnom području. Ukoliko se žele obavljati ove aktivnosti, potrebno je istražnim radovima

pokazati da neće doći do negativnih uticaja na izvorište, a u toku njihovog izvođenja

tehničkim mjerama osigurati zaštitu izvorišta.

105



106



107



108



16. PRIJEDLOG SANACIONIH ZAHVATA NA POSTOJEĆIM

OBJEKTIMA UNUTAR ZONA SANITARNE ZAŠTITE

U ovom poglavlju su sažeti svi predloženi zahvati u slivu izvorišta Plava voda:

• propisno ograđivanje prostora I zaštitne zone na izvorištu,

• obilježavanje pojedinih zaštitnih zona,

• izrada projektno-tehničke dokumentacije za pravilno prikupljanje i dispoziciju otpadnih

voda u naseljima II i III zaštitne zone, te izvođenje projektovanih rješenja,

• izrada projekta monitoringa kvaliteta podzemnih voda,

• uklanjanje divljih odlagališta čvrstog otpada i rješavanje pitanja prikupljanja čvrstog

otpada,

• provođenje sanacionih i uzgojnih mjera na šumskim ekosistemima,

• provođenje posebne kontrole aktivnosti na području zaštite.

Po donošenju općeg akta o zaštiti izvorišta, potrebno je izvršiti ograđivanje I zaštitne zone

na izvorištima u skladu sa rješenjima koja su data u ovom Elaboratu. Po izvršenom

ograđivanju prostora, izvršiti uređenje površina.

Područja zaštitnih zona potrebno je obilježiti odgovarajućim oznakama – tablama.

Područje I zaštitne zone obavezno se označava kod ulaza u ovu zonu. Na tabli moraju stajati

informacije o režimu zaštite koje su naznačene u općem aktu o zaštiti. Pored I zaštitne zone,

tablama se označavaju i ostale zaštitne zone. Oznake postaviti na značajnijim

saobraćajnicama na ulazima i izlazima iz zona. Pored toga, oznake se postavljaju duž

granica zona tako da se osigura dobra informiranost o granicama zaštićenog područja i

režimu zaštite u njemu. Na kraju, oznake treba postaviti i na mjestima gdje se očekuje da se

neće poštovati režim zaštite. To se prvenstveno odnosi na divlja odlagališta čvrstog otpada

koja i ako se očiste predstavljaju prostor na kome će se ponovno otpočeti sa odlaganjem

otpada.

109



Za naselja na području II zaštitne zone potrebno je poduzeti mjere u cilju pravilnog

prikupljanja i dispozicije fekalnih i drugih otpadnih voda. U tom smislu je prvo potrebno

osmisliti koncept rješavanja ovog problema, zatim izraditi odgovarajuću projektno tehničku

dokumentaciju, te potom pristupiti izvođenju projektovanih rješenja.

Pri razvijanju koncepta i razradi tehničkih rješenja, potrebno je imati u vidu uslove zaštite

izvorišta, kako u normalnom pogonu sistema, tako i pri ekscesnim situacijama. Lošim

rješenjem se može smatrati kanalisanje otpadnih voda i ispuštanje bez prečišćavanja unutar

sliva, jer se na taj način koncentrišu otpadne vode i pogoršavaju uslovi zaštite.

17. PLAN MONITORINGA KVALITETA I KVANTITETA VODE

NA IZVORIŠTU

Zakonom o vodama FBiH je propisano donošenje uredbe o monitoringu i sadržaju programa

monitoringa voda. Ovaj program treba obuhvatiti i monitoring zaštićenih područja, što

uključuje i monitoring svih izvorišta koja se koriste ili se planiraju koristiti za javno

vodosnabdijevanje čija je izdašnost veća od 100m3/dan.

Preporuke za program monitoringa kvaliteta podzemnih voda za izvorište Plava voda je

baziran na zahtjevima Okvirne direktive o vodama, pošto naprijed navedeni propis o

monitoringu još nije pripremljen.

Kod zaštićenih područja izvorišta pitke vode, sve supstance sa prioritetne liste, kao i sve

ostale supstance koje mogu uticati na kvalitet i koje se odnose na zahtjeve o kvalitetu vode

za piće, treba osmatrati. Učestalost monitoringa se preporučuje u skladu sa Dodatkom V,

Okvirne direktive o vodama, odnosno kako je broj korisnika vode za piće preko 30.000,

učestalost je 12 puta godišnje.

Program monitoringa provođenja mjera zaštite

U okviru ove aktivnosti potrebno je detaljno proanalizirati slivno područje, karakteristike

zagađivača, raspoloživa finansijska sredstva, tehničke mogućnosti praćenja pojedinih

parametara i na osnovu toga izraditi projekat monitoringa. Sanacija divljih odlagališta

otpada podrazumijeva uklanjanje svog otpada sa ovih lokaliteta i disponiranje na propisno

uređenoj deponiji. Potrebno je poduzeti mjere da se na ovim lokalitetima više ne vrši

odlaganje otpada. U tom smislu, potrebno je izraditi program prikupljanja i odvoza čvrstog

otpada.

110



Na području II zaštitne zone, općim aktom o zaštiti, zabranjeni su individualni objekti za

uzgoj stoke i peradi. Iako predstavlja mjeru koja može pogoditi seosko stanovništvo u

pojedinim naseljima, potrebno ju je provesti zbog ugroženosti izvorišta.

Šumskim površinama treba gazdovati tako da se osigura potreban obrast i sklop, uz

poboljšanje kvaliteta šuma. Uzgojne mjere provoditi na cijelom prostoru uz minimalnu

upotrebu mehanizacije. U tom smislu, ne smije se vršiti nikakvo servisiranje vozila i drugih

motornih mašina, koje se koriste za sječu šume. Ukoliko se ipak dese neki ekscesi, koji za

posljedicu imaju izlijevanje goriva i maziva, te pojave se moraju trenutno sanirati i prosutu

tečnost odmah pokupiti i evakuisati iz sliva. Ukoliko se mašine ipak koriste, njihovo

snabdijevanje gorivom i mazivom vršiti van sliva. Na postojećim šumskim putevima

osigurati kvalitetniju odvodnju oborinskih i površinskih voda, izgradnjom novih i sanacijom

postojećih kanala.

Kolovoze na šumskim putevima presvući kvalitetnijim tucaničkim zastorom i redovno ga

održavati.

Po donošenju općeg akta o zaštiti izvorišta Plava voda stvorit će se pravni okvir za

uspostavu propisnog režima zaštite sliva.

Dinamika realizacije provođenja zaštitnih mjera

Okvirna dinamika provođenja predviđenih zaštitnih mjera i mjera sanacije izvorišta vode za

piće Plava voda data je u narednoj tabeli (Tabela 17.1). Implementacija predložene

dinamike u najvećoj mjeri će zavisiti od mogućnosti obezbjeđenja potrebnih finansijskih

sredstava za provođenje predloženih aktivnosti. Sam početak odvijanja aktivnosti zavisi od

vremenskog roka u kome će biti usvojen opći akt o zaštiti izvorišta. Projekcija dinamičkog

plana načinjena je pod pretpostavkom da je za usvajanje odluke o zaštiti dovoljno vrijeme

od šest mjeseci od dana završetka ovoga projekta zaštite.

Pojedine zaštitne mjere i sanacione aktivnosti mogu se provoditi tek nakon usvajanja općeg

akta o zaštiti izvorišta, jer se te aktivnosti u ovom trenutku odvijaju u slivu, pa je potrebna

zakonska osnova za njihovu zabranu i ograničavanje. To se odnosi na nekontroliranu sječu

šume, ispuštanje fekalnih otpadnih voda iz naselja, te uzgoj stoke na području II zaštitne

zone. Mjere za sanaciju navedenih aktivnosti mogu otpočeti tek nakon usvajanja općeg akta

o zaštiti. Preostale mjere mogu se otpočeti provoditi i bez odgovarajuće zakonske osnove.

Njihova dinamika zavisi od raspoloživih finansijskih sredstava. U tom smislu, potrebno je

prema stepenu prioriteta pristupiti provođenju određenih mjera, imajući u vidu potencijalnu

opasnost po kvalitet vode na izvorištu.

Paralelno sa implementacijom pobrojanih aktivnosti, potrebno je vršiti inspekcijsku

kontrolu provođenja općeg akta o zaštiti, te kontinuirano praćenje kvaliteta vode izvorišta.

Inspekcijski nadzor je kontinuirana aktivnost, koja treba da obuhvati kako kontrolu

111



sanacionih mjera tokom predložene četiri godine, tako i praćenje provođenja zaštitnih mjera

nakon završetka ovoga perioda, u kome se predviđa potpuna implementacija općeg akta o

zaštiti na terenu.

Prema stepenu hitnosti, predložene mjere zaštite mogu se podijeliti u hitne i manje hitne

mjere. Tako u prvu grupu spadaju aktivnosti kojima će se uticati na redukciju zagađenja od

najznačajnijih zagađivača, a to je stanovništvo u neposrednoj blizini izvorišta. Tu je

najznačajnije poduzeti aktivnosti na kanalisanju i odvođenju sanitarnih otpadnih voda, te

uklanjanju objekata za individualni uzgoj stoke i peradi iz naselja II i III zaštitne zone.

Pored toga, tu je uklanjanje i sanacija divljih odlagališta čvrstog otpada, jer ovi predstavljaju

značajan problem u neposrednoj blizini izvorišta. Ostale predložene mjere mogu se smatrati

manje hitnim, ali to ni u kom slučaju ne znači da njihovoj realizaciji ne treba pristupiti čim

se osiguraju potrebna finansijska sredstva.

18. PROCJENA TROŠKOVA PROVOĐENJA ODLUKE

Orijentaciona procjena troškova za provođenje odluke o zaštiti i pojedinih zaštitnih mjera

data je u narednoj tabeli (Tabela 17.1). Procjenjuje se da ukupni troškovi implementacije

ove odluke o zaštiti iznose 2.550.000 KM. Ovom procjenom dominantno su obuhvaćene

aktivnosti koje se odnose na obilježavanje uticajnog područja izvorišta i na troškove

pokretanja aktivnosti na uspostavi režima zaštite područja izvorišta, te izradu projekata

kanalizacije i njihovog izvođenja. Prije provođenja određenih zaštitnih mjera i sanacionih

aktivnosti u slivu potrebno je izraditi odgovarajuću projektno-tehničku dokumentaciju, u

kojoj će se kroz razradu tehničkih detalja moći i detaljnije utvrditi troškovi provođenja

predloženih mjera.

Osnove za procjenu troškova

Procjena troškova provođenja zaštitnih mjera je prezentirana u tabeli br. 17.1.

Ukupni troškovi su procijenjeni na 2.550.000 KM. Uključuju aktivnosti označavanja

(zoniranja) područja i troškove aktivnosti kojima se izvorište štiti od negativnih uticaja,

odnosno uspostavlja režim zaštite.

Prije provođenja predloženih mjera zaštite potrebno je pripremiti odgovarajuću projektnu

dokumentaciju, koja će uključiti i detaljnu analizu.

112



U nastavku teksta prikazani su parametri na osnovu kojih je izvršena procjena troškova u

okviru ovog projekta.

Jedinični troškovi su:

1. NEMA troškova

2. Zemljište: cca 450 KM/m2a (I zone-urbani dio cca 750 m2) i cca 1 KM/m2 ostatak

područja u I zoni (20.000 m2)

3. Ograđivanje 1500KM/m ograde

4. Paušalno

5. Do 10% troškova projekta kanalizacije i postrojenja za tretman otpadnih voda

6. Procijenjeni troškovi kanalizacionog sistema i postrojenja za tretman otpadnih voda

(prikaz na osnovu ekvivalentnog broja stanovnika je dat na narednom dijagramu).*

U WQM Project (vidjeti fusnotu) je procijenjena vrijednost investicije za postrojenje za

tretman otpadnih voda oko 193,41 €/PE. U Studiji izvodivosti za općinu Bihać je također

rađena procjena troškova za postrojenje za tretman otpadnih voda . Na osnovu analiza

provedenih u okviru ovih projekata pripremljen je dijagram, dat u nastavku teksta.

7. Procjena

8. Približno 5000 KM/stadu

9. Procjena je napravljena na osnovu podataka Federalnog plana upravljanja šumama za

2011**., gdje je jedinična cijena za gazdovanje šumama oko 15 KM/ha

10. Približna vrijednost za period od tri godine .

* Water Quality Management at River Basin Level in Bosnia and Herzegovina, EuropeAid/119168/C/SV/BA

Feasibility study for WWTP for Bihać Municipality.

** http://fmpvs.gov.ba/texts/233_419_b.pdf

http://fmpvs.gov.ba/texts/233_419_b.pdf

113



114



19. ZAKLJUČAK O TEHNIČKOJ I FINANSIJSKOJ OPRAVDANOSTI

PROVOĐENJA ZAŠTITE IZVORIŠTA U ODNOSU NA

POTENCIJALNA ALTERNATIVNA RJEŠENJA

Obzirom da se izvorište Plava voda, planira za budući regionalni sistem, a već sada se

koristi za područje Travnika, od izuzetne je važnostii ujedno opravdanja da se na adekvatan

način izvrši njegova zaštita, poduzimanjem niza tehničkih mjera da bi se takvo stanje

održavalo u kontinuitetu.

Normalno, mjere koje se propisuju u funkciji zaštite traže određena finansijska sredstva,

koja se u principu obezbjeđuju kroz cijenu prodaje 1m3 čiste vode za piće. regionalni

koncept vodosnabdjevanja ima apsolutnu prednost u poređenju sa manjim pojedinačnim

sistemima, pogotovo kad se ima takvo izvorište kao što je Plava voda.

115



20. PREDNACRT ODLUKE O ZAŠTITI IZVORIŠTA

Na osnovu člana 23. stav 2. Zakona o vodama Srednjobosanskog kantona (“Službene

novine SBK”, br. 11/09), a u skladu sa članom 13. stav 2. Pravilnika o uslovima za

određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta voda koje se koriste ili

planiraju da koriste za piće (“Službene novine FBiH”, broj 88/12), Općinsko vijeće

Travnika donosi:

ODLUKU (RJEŠENJE)

O ZAŠTITI IZVORIŠTA PLAVA VODA

I OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovom odlukom utvrđuju se zone sanitarne zaštite izvorišta Plava voda (u daljem tekstu:

izvorišta), sa kojih se vrši snabdijevanje vodom za piće potrošača na području općine

Travnik, a u budućnosti i općina Novi Travnik, Vitez, Busovača i Zenica, veličina i granice

zona sanitarne zaštite, mjere i režimi zaštite, nadzor nad provođenjem ove odluke, kaznene

odredbe i druga pitanja od interesa za provođenje sanitarne zaštite izvorišta.

Član 2.

Izvorište Plava voda nalazi se u Travniku, na vrelu istoimene rijeke koja se ulijeva u rijeku

Lašvu.

Član 3.

Uticajno područje izvorišta je hidrogeološki sliv površine 80,0 km2. Ovom odlukom

utvrđuje se zaštita izvorišta, uspostavljanjem i održavanjem zona sanitarne zaštite i

zaštitnih mjera, utvrđenih u skladu sa lokalnim uslovima, na osnovu provedenih istražnih

radova i stručnog elaborata.

116



Član 4.

Utvrđivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera vrši se u cilju zaštite voda izvorišta od

svih vidova zagađenja i štetnih uticaja koji mogu nepovoljno djelovati na higijensku

ispravnost vode za piće ili na izdašnost izvorišta.

Član 5.

Urbanističko uređenje prostora, građenje, privredne, poljoprivredne i druge djelatnosti mogu

se vršiti samo na način i u mjeri koji su utvrđeni ovom odlukom.

Privredna društva, federalni, kantonalni i općinski organi uprave, druga pravna lica i građani

dužni su pridržavati se odredbi ove odluke i primjenjivati propisane mjere zaštite.

II ZONE SANITARNE ZAŠTITE I ZAŠTITNE MJERE

Član 6.

U skladu sa Pravilnikom o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera

za izvorišta voda koje se koriste ili planiraju da koriste za piće (“Službene novine FBiH”,

br. 88/12), izvorište Plava voda predstavlja izvorište podzemnih voda u kraškoj izdani.

Za izvorište se utvrđuju slijedeće zone sanitarne zaštite:

1. I. zaštitna zona (zona sa najstrožijim zabranama i ograničenjima)

2. II. zaštitna zona (zona sa strogim zabranama i ograničenjima)

3. III. zaštitna zona (zona sa umjerenim zabranam i ograničenjima)

4. IV. zaštitna zona (zona sa preventivnim zabranama i ograničenjima)

1. I ZAŠTITNA ZONA (zona sa najstrožijim zabranama i ograničenjima)

Član 7.

Područje I zaštitne zone izvorišta obuhvata prostor oko vodozahvatnih objekata, kojim se

vodozahvatni objekti štite od slučajnog ili namjernog zagađenja ili oštećenja.

Ukupna površina I zaštitne zone oko izvorišta Plava voda iznosi 2,08 ha, a obim 643m.

Granica I zaštitne zone ide od ograde i ulaza prema crpnoj i hlornoj stanici, na sjeverozapad

parcelom K.Č. 527, zatim južnom granicom parcele K.Č.523, zatim prema sjeveru granicom

parcele K.Č.52, izlazi na lokalnu cestu, zatim granicom parcele K.Č.519, nastavlja uz cestu

Travnik –Bukovica.

117



Sa ceste ide prema jugu i presijeca parcele K.Č. 544 i 545 i spaja se sa granicom sliva,

istočno od preljevnog organa, na postojećoj brani. U ovu zonu ulaze i svi postojeći objekti

za vodosnabdijevanje Travnika, te objekat brane.

Član 8.

Područje I zaštitne zone u vlasništvu je Općine Travnik.

Općina Travnik će u skladu sa važećim propisima o eksproprijaciji regulisati pitanje

imovinsko-pravnih odnosa sa sadašnjim vlasnicima zemljišta na području I zaštitne zone.

Član 9.

Pored postojećih objekata, u I zaštitnoj zoni, mogu se, uz primjenu propisanih mjera zaštite,

graditi ili nalaziti i drugi vodoprivredni objekti, kao što su vodozahvatni objekti, rezervoari,

pumpne stanice, trafo-stanice, administrativni objekti, prilazni i unutrašnji putevi i drugi

objekti koji su neophodni za rad sistema za vodosnabdijevanje.

Član 10.

Vodnim i drugim objektima iz člana 9. ove odluke koji služe za vodosnabdijevanje

Travnika, upravljat će i dalje JKP “Bašbunar” do izgradnje i puštanja u rad regionalnog

vodovodnog sistema kada će ove poslove da preuzme JP RV „Plava voda“ d.o.o. Travnik.

JKP “Bašbunar” je nadležno za provođenje svih zaštitnih mjera propisanih ovom odlukom

do izgradnje i puštanja u rad regionalnog vodovodnog sistema kada će ove poslove da

preuzme JP RV „Plava voda“ d.o.o. Travnik.

JP RV „Plava voda“ d.o.o Travnik je dužno da namjenska sredstva dobivena za zaštitu

izvorišta u okviru realizacije Projekta „Plava voda“ investira u skladu sa odredbama ove

odluke.

Član 11.

Područje I zaštitne zone mora biti zaštićeno od neovlaštenog pristupa ogradom, kao i

drugim potrebnim mjerama fizičke zaštite i osiguranja.

Ograda iz prethodnog stava ovoga člana mora biti izvedena na način da spriječi neovlašteni

ili nasilni ulazak na područje I zaštitne zone.

118



Član 12.

JKP “Bašbunar” je dužno da na odgovarajući način obilježiti I zaštitnu zonu, što naročito

uključuje naziv izvorišta i zaštitne zone, naziv preduzeća, broj dežurnog telefona za hitne

slučajeve i upozorenje o zabrani neovlaštenog pristupa.

Član 13.

Pristup na područje I zaštitne zone dozvoljen je samo ovlaštenim osobama, što uključuje

zaposlenike JKP “Bašbunar” koji stalno ili povremeno rade na objektima unutar ove zone i

nadležnim inspekcijskim organima u toku vršenja redovnih ili vanrednih kontrola ove zone,

kao i drugim licima uz posebno odobrenje JKP “Bašbunar”.

Sva lica iz prethodnog stava ovoga člana moraju posjedovati odgovarajuće propusnice kako

bi mogla pristupiti prostoru I zaštitne zone. Vrste propusnica i uslovi njihovog izdavanja

utvrđeni su općim aktima JKP “Bašbunar”.

Član 14.

Lica koja stalno ili povremeno rade na objektima unutar I zaštitne zone moraju biti

podvrgnuta periodičnim liječničkim pregledima, u skladu sa odgovarajućim propisima o

sanitarnoj zaštiti.

Član 15.

Na području I zaštitne zone izvorišta, zabranjuju se sve aktivnosti koje nisu u direktnoj vezi

sa normalnim radom i održavanjem vodozahvatnih objekata. Aktivnosti koje se provode u

cilju normalnog rada i održavanja vodozahvatnih objekata ne smiju štetno djelovati na

izvorišta.

Izuzetno od odredaba iz stava 1. ovoga člana, JKP “Bašbunar” je dužno da zemljište u I

zaštitnoj zoni zasije travom i rastinjem plitkog i vezanog korijenja, pri čemu je najstrožije

zabranjena upotreba prirodnog ili vještačkog đubriva, hemijskih sredstava za zaštitu bilja,

kao i drugih agrotehničkih sredstava.

Izuzetno od odredaba iz stava 1. ovoga člana, dozvoljeno je provođenje kanalizacije i drugih

instalacija, koje služe za normalan rad objekata za vodosnabdijevanje, u kom slučaju je

odgovarajućim projektnim i izvođačkim rješenjima potrebno osigurati da te instalacije ne

mogu direktno ugroziti izvorišta.

119



2. II ZAŠTITNA ZONA (zona sa strogim zabranama i ograničenjima)

Član 16.

Područje II zaštitne zone obuhvata prostor od granice I zaštitne zone iz člana 7. ove odluke

do vanjske granice II zaštitne zone.

Vanjska granica II zaštitne zone ide od zapadne granice I zone do kote 600 m n.m i onda

prema sjeveru do Donje Čatrnje do kote 800 m n.m., zatim na istok preko potoka Durak do

vrha na koti 936 m n.m, gdje skreće jugoistočno prema Velikoj peći do kote 600 m n.m. i

zatim granicom sliva na zapad do kote 500 m n.m. gdje se spaja na granicu I zaštitne zone

izvorišta.

Ukupna površina II zaštitne zone je 50,38 ha, dok je obim ovoga područja 2.966 m.

Član 17.

Na području II zaštitne zone izvorišta, zabranjuju se sve aktivnosti koje nisu u direktnoj vezi

sa normalnim radom i održavanjem vodozahvatnih objekata. Aktivnosti koje se provode u

cilju normalnog rada i održavanja vodozahvatnih objekata ne smiju štetno djelovati na

izvorište.

Izuzetno od odredaba stava 1. ovoga člana, dopuštaju se slijedeće aktivnosti u obimu koji ne

utiče na kvalitet vode na izvorištu:

• nekomercijalni uzgoj trave, pri čemu se dozvoljava upotreba prirodnog i vještačkog

đubriva u obimu koji ne ugrožava kvalitet vode na izvorištu;

• provođenje kanalizacije i drugih instalacija, koje služe za normalan rad objekata za

vodosnabdijevanje, u kom slučaju je odgovarajućim projektnim i izvođačkim rješenjima

potrebno osigurati da te instalacije ne mogu ugroziti izvorište;

• kretanje stanovništva bez ograničenja i kontrolisane rekreativne aktivnosti, što može

uključiti staze za šetnju, džoging i vožnju bicikala, parkove za šetnju i sjedenje i sl., pri

čemu nije dozvoljena izgradnja sportskih i rekreacionih objekata;

• održavanje postojećih stambenih objekata, čije se sanitarne otpadne vode moraju prikupiti

i transportovati propisno projektovanim i izvedenim vodonepropusnim kanalizacionim

sistemom. Prvenstveno sa aspekta prihvata i odvođenja otpadnih voda, te uklanjanja čvrstog

otpada, pri čemu nije dozvoljena promjena namjene objekata.

120



U slučajevima kada se ne vrši prečišćavanje prikupljenih sanitarnih otpadnih voda iz

prethodnog stava ovog člana, sanitarne otpadne vode moraju se ispustiti izvan područja I, II

i III zaštitne zone izvorišta.

3. III ZAŠTITNA ZONA (zona sa umjerenim zabranama i ograničenjima)

Član 18.

Prostor III zaštitne zone izvorišta obuhvata slijedeće površine:

1. Područje ponora-vrtača, ovo područje se nalazi u reonu Konjske i obuhvata u potpunosti

parcele:od K.Č.2602 do K.Č. 2642. Na južnoj granici parcele K.Č. 2604 izlazi na lokalni

put i ide prema zapadu do zapadne granice parcele K.Č.2635.

2. Rasjedi-granica ove zone ide na zapad od vanjske granice II zone, granicom sliva do

izvora Baš bunar, zatim na sjever do vrha Kukrike na koti 920 m n.m., zatim na istok do

vrha Gornja Čatrnja na koti 1.022 m n.m. i dalje iznad naselja Velika Bukovica i Mala

Bukovica, te Guča Gora preko kote 1.073 m n.m. i zatim prema naselju Mosor,

prema jugoistočnoj granici sliva, preko kote 783 m n.m., zatim ponovo na zapad preko

sjevernih padina Grabove glavice, prolazi podnožje vrha Kotol, spaja se sa granicom sliva i

ide do istočne vanjske granice II zaštitne zone.

Površina III zaštitne zone-ponori vrtače iznosi 22,26 ha i obim je 1.969 m.

Površina III zaštitne zone-rasjedi iznosi 370,16 ha i obim je 11.504 m

Ukupna površina III zaštitne zone izvorišta Plava voda iznosi 392,42 ha.

Član 19.

Na području III zaštitne zone izvorišta zabranjeno je izvođenje radova, izgradnja objekata i

obavljanje aktivnosti kojima se mogu zagaditi vode izvorišta, a naročito:

1. izgradnja novih naselja, te izgradnja i rad kanalizacije, osim ako vodonepropusnost

kanalizacionih vodova nije obezbijeđena i kontrolirana;

2. izgradnja i nekontroliran rad sportskih i rekreacionih objekata, bez vodonepropusne

kanalizacije;

3. formiranje gradilišta i gradilišnih naselja bez sanitarija i vodonepropusne kanalizacije;

4. izgradnja i rad uređaja za prečišćavanje otpadnih voda i uređaja za spaljivanje čvrstog

otpada;

5. direktno ili indirektno ispuštanje otpadnih voda u vodonosni sloj, kao i

121



prečišćenih i neprečišćenih otpadnih voda na tlo, uključujući pražnjenje vozila za čišćenje i

odvoz fekalija;

6. izgradnja i eksploatacija izvorišta i bunara koji se ne koriste za javno vodosnabdijevanje;

7. privredne i druge aktivnosti kojima se narušava prirodni režim prihranjivanja podzemnih

voda izvorišta, ukoliko se posebnim mjerama ne osigura vještačko prihranjivanje u količini

dovoljnoj za nadoknađivanje izgubljene količine;

8. odlaganje svih vrsta čvrstog otpada i izgradnja deponija, uključujući sanitarne deponije;

9. izgradnja i rad industrijskih i zanatskih pogona uključujući pogone sa nečistom

tehnologijom, koji ispuštaju radioaktivne ili druge za vodu štetne i opasne materije

(nuklearni reaktori, petrohemijska industrija, metalo-prerađivački pogoni, hemijske

tvornice, kožarska industrija i drugo);

10. izgradnja i rad željezničkih i ranžirnih stanica i terminala i autobusnih stanica, ukoliko

nisu poduzete posebne mjere kojim se sprečava zagađivanje izvorišta;

11. izgradnja i korištenje skladišta rastvorljivih materija opasnih i štetnih za vodu;

12. prerada, manipulacija i skladištenje hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih opasnih i

štetnih materija;

13. izgradnja i rad stočnih i peradarskih farmi, osim uzgoja do 10 grla krupne stoke i peradi

u individualnim domaćinstvima za vlastite potrebe, uz i zgradnju i pravilan rad

vodonepropusne kanalizacije, odnosno vodonepropusne septičke jame;

14. otvoreno uskladištenje i primjena hemijskih sredstava opasnih i štetnih za vodu, koja se


15. izgradnja i eksploatacija cjevovoda za transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i

drugih opasnih tečnosti;

16. cestovni transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih opasnih materija;

17. izvođenje istražnih bušotina za naftu, zemni plin i druge opasne i štetne materije, kao i

za mineralnu vodu;

18. izgradnja i korištenje poletno-sletnih staza, sigurnosnih površina i površina za prisilno


19. izgradnja i korištenje manevarskih i vojnih poligona;

20. izgradnja novih grobalja i proširenje i korištenje postojećih, osim kada se ona nalaze u

područjima koja izgrađuju hidrogeološki nepropusne formacije;

21. sječa šume, osim uzgojno-sanitarnih mjera;

22. izgradnja puteva, izvođenje obimnih zemljanih iskopa i druge aktivnosti koje izazivaju

ili pospješuju eroziju tla;

23. eksploatacija mineralnih sirovina;

24. eksploatacija šljunka;

25. i druge aktivnosti za koje se utvrdi da mogu imati negativne posljedice za izvorište.

122



Član 20.

Na području III zaštitne zone mogu ostati već postojeći stambeni i vikend objekti izgrađeni

u skladu sa važećim propisima, kao i individualni objekti za uzgoj stoke i peradi u naseljima

Mala i Velika Bukovica, Mosor, Maline i Guča Gora, kao i drugim

naseljima na području ove zone.

Na objektima iz prethodnog stava dozvoljeni su radovi usmjereni na tekuće održavanje, a u

skladu sa uslovima definisanim aktom o građenju, izdatim od strane nadležnog organa.

Sanitarne otpadne vode iz objekata na području III zaštitne zone iz stava 1. ovoga člana

moraju se prikupljati i transportovati propisno projektovanim i izvedenim kanalizacionim

sistemom. Kanalizacioni sistem mora biti vodonepropustan na području III zaštitne zone.

U slučajevima kada se ne vrši prečišćavanje prikupljenih sanitarnih otpadnih voda iz

prethodnog stava ovoga člana, sanitarne otpadne vode moraju se ispustiti izvan područja I,

II i III zaštitne zone izvorišta Plava voda.

4. IV ZAŠTITNA ZONA (zona sa preventivnim zabranama i ograničenjima)

Član 21.

Prostor IV zaštitne zone izvorišta obuhvata površinu čija granica ide vanjskom granicom III

zaštitne zone , na istok iznad naselja Velika i Mala Bukovica i izlazi na lokalni put iznad

naselja Mosor. Zatim ide na sjever i prolazi zapadno od naselja Krpeljići, prema

Radonjićima do vrha Perčin. Od vrha Perčin ide prema Probijenom brdu i skreće na istok

prema naselju Suhi dol. Od ovog naselja granica skreće na zapad, ispod vrha Oštrilo i dalje

na sjever prema planini Kozica. Zatim ide na zapad preko Vlašićkog platoa prema Crnom

vrhu i dalje preko vrha Jezera na koti 1505 m n.m., skreće na jug prema Kukotnici i prolazi

ispod vrha Kragulj, gdje je najdalja

sjeverozapadna točka sliva Plave vode. Tu granica skreće prema jugu i ide južnim vrhom

padina Galice, prema Paklarskim stijenama, prema vrhu Brajkovica, gdje skreće južno

prema naselju Jankovići i onda kod Bašbunara se spaja sa granicom III zaštitne zone.

Član 22.

Na području IV zaštitne zone izvorišta zabranjeno je izvođenje radova, izgradnja objekata i

obavljanje aktivnosti kojima se mogu zagaditi vode do izvorišta, a naročito:

1. Izgradnja i rad uređaja za prečišćavanje otpadnih voda i uređaja za spaljivanje čvrstog

otpada;

123



2. direktno ispuštanje neprečišćenih otpadnih voda u vodotoke i prečišćenih i neprečišćenih

otpadnih voda na tlo, uključujući pražnjenje vozila za čišćenje i odvoz fekalija;

3. izgradnja i rad industrijskih i zanatskih pogona sa nečistom tehnologijom, koji ispuštaju

radioaktivne ili druge za vodu štetne i opasne materije (nuklearni reaktori, petrohemijska

industrija, metaloprerađivački pogoni, hemijske tvornice, kožarska industrija i drugo), kao i

ostalih industrijskih i zanatskih pogona;

4. prerada, manipulacija i skladištenje hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih opasnih i

štetnih materija;

5. izgradnja i eksploatacija cjevovoda za transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih

opasnih tečnosti, ukoliko nisu poduzete posebne mjere kojim se spriječava infiltracija ovih

tečnosti u podzemnu vodu;

6. cestovni transport hemikalija, tečnih goriva, maziva i drugih opasnih materija, bez

provedenih mjera zaštite voda i odobrenja i pratnje službi ministarstva unutrašnjih poslova;

7. otvoreno uskladištenje i primjena hemijskih sredstava opasnih i štetnih za vodu, koja se


8. izgradnja i korištenje poletno-sletnih staza, sigurnosnih površina i površina za prisilno


9. izgradnja i korištenje manevarskih i vojnih poligona;

10. izgradnja i rad stočnih i peradarskih farmi, ukoliko nisu poduzete posebne mjere kojim

se sprječava zagađivanje podzemnih voda izvorišta;

11. odlaganje svih vrsta čvrstog otpada izvan sanitarnih deponija, kao i na sanitarne

deponije, osim kada se one nalaze u područjima koja izgrađuju hidrogeološki nepropusne

formacije;

12. eksploatacija mineralnih sirovina, osim ako se utvrdi da se tom aktivnošću ne ugrožava

kvalitet podzemne vode na izvorištu;

13. eksploatacija kamena i šljunka, osim iz posebno kontroliranih i zaštićenih kamenoloma i

šljunkara;

14. i druge aktivnosti za koje se utvrdi da mogu imati negativne posljedice za izvorište.

Član 23.

Izuzetno od odredaba iz člana 24. ove odluke, na području IV zaštitne zone dozvoljava se

rad postojećih privrednih i trgovačkih preduzeća, odnosno egzistiranje postojećih

industrijskih i drugih privrednih objekata, odnosno benzinskih stanica.

Privredni subjekti i sportski objekti iz prethodnog stava ovog člana ne mogu proširivati

vrstu i obim svoje djelatnosti u odnosu na stanje zatečeno u trenutku donošenja ove odluke.

Privredni subjekti iz stava 1. ovog člana dužni su pridržavati se odredbi ove odluke i

primjenjivati propisane i druge mjere zaštite.

124



III NADZOR NAD PROVOĐENJEM OVE ODLUKE

Član 24.

Upravni nadzor nad provođenjem ove odluke obavlja općina u skladu sa Zakonom o

vodama SBK-a.

Član 25.

Inspekcijski nadzor nad provođenjem ove odluke odnosno nad sprovođenjem režima i mjera

zaštite propisanih ovom odlukom vrše nadležni inspekcijski organi u skladu sa važećim

propisima.

IV KAZNENE ODREDBE

Član 26.

Novčanom kaznom od 1.000 do 5.000 KM kazniće se za prekršaj pravnolice:

1. ako vrši izvođenje radova, izgradnju ili rekonstrukciju objekata ili obavlja aktivnosti

protivno zaštitnim mjerama propisanim u čl. 15.,17.,.i 19. ove odluke;

2. ako ne postupi u skladu sa čl. 11. 12. i 14. ove odluke;

3. ako ne izvrši ili neblagovremeno izvrši radnje iz čl. 29. i 30. ove odluke.

Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom

kaznom u iznosu od 300 do 1.000 KM.

Član 27.

Novčanom kaznom od 200 do 500 KM kazniće se za prekršaj fizičko lice:

1. ako vrši izvođenje radova, izgradnju ili rekonstrukciju objekata ili obavlja aktivnosti

protivno zaštitnim mjerama propisanim u čl. 15., 17. i 19. ove odluke;

2. ako ne izvrši ili neblagovremeno izvrši radnje iz čl. 20. ove odluke.

V PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 28.

Sastavni dio ove odluke je grafički prilog na kome su prikazane granice zona sanitarne

zaštite izvorišta.

125



Član 29.

Na područjima zaštitnih zone izvršit će se uređenje prostora i provođenje zaštitnih mjera u

skladu sa ovom odlukom i projektom zaštite u roku od tri i pol godine od dana njenog

donošenja.

Općina Travnik dužna je izvršiti radnje iz člana 8. ove odluke u roku od šest mjeseci od

dana njenog donošenja.

JKP “Bašbunar” dužno je izvršiti radnje iz čl. 11. i 12. ove odluke u roku od šest

mjeseci od dana njenog donošenja.

JP RV „Plava voda“ d.o.o. Travnik je dužno nakon izgradnje i puštanja u rad regionalnog

vodovodnog sistema preuzeti sve poslove zaštite izvorišta.

Uklanjanje individualnih objekata za uzgoj stoke i peradi mora se izvesti u roku od dvije

godine od dana njenog donošenja.

Kanalizacioni sistemi iz člana 20. ove odluke moraju se izvesti u roku od tri i pol godine od


Član 30.

Donosioci planskih dokumenata (prostorni plan, planovi upravljanja vodama, šumsko-

privredna osnova) dužni su iste uskladiti sa odredbama ove Odluke u roku od 6 mjeseci od


Član 31.

Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama

Srednjobosanskog kantona”.

Broj: _____________

Travnik, ___________ godine

_____________________________

Predsjedavajući OV Travnik

126



OBRAZLOŽENJE PREDNACRTA ODLUKE O ZAŠTITI IZVORIŠTA PLAVA

VODA

I PRAVNI OSNOV

U članu 66. stav 1. Zakona o vodama Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”,

br. 70/06), utvrđeno je da Područje na kojem se nalazi izvorište vode koje se po količini i

kvalitetu može koristiti ili se koristi za javno vodosnabdijevanje mora biti zaštićeno od

zagađenja i drugih nepovoljnih uticaja na zdravstvenu ispravnost vode ili izdašnost

izvorišta.

Zaštita izvorišta vrši se utvrđivanjem zona sanitarne zaštite i provođenjem zaštitnih mjera.

Veličina i granice zona sanitarne zaštite, te sanitarni režim i drugi uslovi zaštite izvorišta

određuju se u skladu sa rezultatima istraživanja za konkretno izvorište.

Uslovi za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera utvrđeni su Pravilnikom o

uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta voda koje se

koriste ili planiraju da koriste za piće (“Službene novine Federacije BiH”, broj 88/12).

Navedeni pravilnik je donio Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u

saglasnosti sa Federalnim ministrom zdravstva i Federalnim ministrom prostornog uređenja

i okoliša.

Federalnim zakonom o vodama utvrđena je nadležnost za utvrđivanje zona sanitarne zaštite

i zaštitnih mjera za izvorišta vode za piće.

II RAZLOZI ZA DONOŠENJE ODLUKE

Razlozi za donošenje predložene Odluke su:

• zakonska obaveza za donošenje tog akta;

• potreba da se u cilju zaštite zdravlja stanovništva uspostave zaštitne zone i zaštitne mjere

za izvorište Plava voda.

Zaštita voda za piće od zagađivanja i od drugih uticaja sprovodi se zaštitom izvorišta vode

za piće, utvrđivanjem zona sanitarne zaštite u skladu sa odredbama Pravilnika o uslovima za

određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta voda koje se koriste ili

planiraju da koriste za piće (“Službene novine Federacije BiH”, broj 88/12).

Veličina, granice, sanitarni režim i drugi uslovi zaštite određuju se u skladu sa rezultatima

istraživanja za konkretno izvorište i utvrđivanjem drugih zaštitnih mjera.

127



III OBRAZLOŽENJE PRAVNIH RJEŠENJA

Članom 1. određen je sadržaj pitanja koja se uređuju Odlukom.

Članom 2. Odluke opisana je lokacija izvorišta Plava voda.

Članom 3. Odluke utvrđeno je uticajno područje izvorišta Plava voda i da se zone sanitarne

zaštite i zaštitne mjere utvrđuju istražnim radovima i stručnim elaboratom.

Članom 4. ove odluke dati su razlozi utvrđivanja zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera.

Stavom 1. član 5. ove odluke utvrđena je obaveza da se uređenje prostora, građenje,

privredne, poljoprivredne i druge djelatnosti obavljaju u skladu sa uslovima iz ove odluke.

Stavom 2. istoga člana propisana je obaveza privrednih društava, federalnih, kantonalnih i

općinskih organa uprave, drugih pravnih lica i građana u pogledu pridržavanja odredbi ove

odluke i primjene propisanih mjera zaštite.

Članom 6. Odluke definisano je da izvorište Plava voda predstavlja izvorište podzemnih

voda u kraškim izdanima i da se za ovo izvorište utvrđuju zone sanitarne zaštite.

Članom 7. utvrđeni su područje, granice i površina I zaštitne zone izvorišta Plava voda.

U članu 8. ove odluke definirano je vlasništvo nad zemljištem na kome se nalazi I zaštitna

zona izvorišta.

Članom 9. Odluke utvrđeni su vodoprivredni i drugi objekti koji se nalaze na području I

zaštitne zone.

U članu 10. stav 1. definisano je vlasništvo nad vodnim objektima iz člana 10. ove odluke.

Stavom 2. ovoga člana utvrđen je korisnik tih vodnih objekata, a stavom 3. nadležnost za

provođenje zaštitnih mjera propisanih ovom odlukom na području I zaštitne zone.

Članom 11. Odluke utvrđuju se mjere fizičke zaštite i ograđivanja područja I zaštitne zone

izvorišta Plava voda.

Članom 12. Odluke propisana je obaveza za Javno komunalno preduzeće JKP “Bašbunar” i

JP „Regionalni vodovod Plava voda“ da izvrši propisno obilježavanje područja I zaštitne

zone.

Članom 13. Odluke utvrđena su lica kojima se dozvoljava pristup na područje I zaštitne

zone, kao i njihova obaveza da posjeduju odgovarajuće propusnice.

U članu 14. Odluke propisana je obaveza lica koja stalno ili povremeno rade na objektima

unutar I zaštitne zone da moraju biti podvrgnuta periodičnim liječničkim pregledima.

U članu 15. stav 1. Odluke utvrđene su aktivnosti koje su zabranjene na području I zaštitne

zone. Stavom 2. ovoga člana utvrđene su aktivnosti koje su obavezne u toj zoni, a stavom 3.

aktivnosti koje su dozvoljene.

Članom 16. Odluke utvrđeni su područje, granice i površina II zaštitne zone izvorišta.

U članu 17. stav 1. ove odluke utvrđene su aktivnosti koje su zabranjene na području II

zaštitne zone.

128



Stavom 2. ovoga člana utvrđene su aktivnosti koje su dozvoljene u toj zoni.

Članom 18. Odluke utvrđeni su područje, granice i površina III zaštitne zone izvorišta.

U članu 19. Odluke utvrđene su zabrane izvođenja određenih radova, izgradnje određenih

objekata i obavljanja određenih aktivnosti na području III zaštitne zone izvorišta.

Članom 20. ove odluke utvrđeni su objekti koji mogu egzistirati na području III zaštitne

zone, te uslovi koje oni moraju ispunjavati u smislu primjene ove odluke.

U članovima 24. i 25. ove odluke utvrđeni su organi nadležni za upravni i inspekcijski

nadzor nad njenim provođenjem.

Članom 26. Odluke utvrđeni su prekršaji i novčane kazne za pravna i odgovorna lica u

pravnom licu za povredu odredaba ove odluke.

Članom 27. Odluke utvrđeni su prekršaji i novčane kazne za građane za povredu odredaba

ove odluke.

U članu 28. ove odluke utvrđeno je da sastavni dio Odluke čini grafički prikaz granica zona

sanitarne zaštite izvorišta.

U članu 29. stav 1. Odluke propisana je obaveza i dat rok uređivanja područja zaštitnih zona

u skladu sa uslovima iz Odluke. U stavu 2. ovoga člana regulisano je pitanje roka za

uređenje imovinsko-pravnih odnosa sa sadašnjim vlasnicima zemljišta na području I zaštitne

zone. Stavom 3. spomenutog člana utvrđen je rok za potrebno obilježavanje I zaštitne zone.

U stavu 4. ovoga člana utvrđen je rok uklanjanja individualnih objekata za uzgoj stoke i

peradi u II zaštitnoj zoni izvorišta. Rok izvođenja kanalizacionih sistema u postojećim

naseljima unutar zaštitnih zona dat je u stavu 5. ovoga člana.

Članom 30. utvrđena je obaveza i rok usklađivanja planskih dokumenata, kao što su

vodoprivredne osnove i šumsko-privredne osnove, sa odredbama ove odluke.

U članu 31. ove odluke utvrđen je dan stupanja na snagu Odluke.

129



21. PRILOZI

PRILOG 1. KOORDINATE TAČAKA GRANICE I ZAŠTITNE ZONE IZVORIŠTA PLAVE VODE

PRILOG 2. KOORDINATE TAČAKA GRANICE II ZAŠTITNE ZONE IZVORIŠTA PLAVE VODE

PRILOG 3. KOORDINATE TAČAKA GRANICE III ZAŠTITNE ZONE -RASJED

PRILOG 4. KOORDINATE TAČAKA GRANICE III ZAŠTITNE ZONE –PONORI-VRTAČE

PRILOG 5 KOORDINATE TAČAKA KOJE ČINE GRANICU SLIVA PLAVE VODE

PRILOG 6 SLIV IZVORIŠTA PLAVA VODA

PRILOG 7 GEOLOŠKA KARTA SLIVA PLAVA VODA

PRILOG 8 STANJE EROZIONIH PROCESA

PRILOG 9 ZAGAĐIVAČI U SLIVU

PRILOG 10 PLANIRANE AKTIVNOSTI U SLIVU PLAVE VODE

PRILOG 11 RANJIVOST PODZEMNIH VODA

PRILOG 12 ZAŠTITNE ZONE IZVORIŠTA PLAVA VODA

PRILOG 13 GRANICA OBUHVATA I ZAŠTITNE ZONE

PRILOG 14 GRANICA OBUHVATA II ZAŠTITNE ZONE

PRILOG 15 III ZAŠTITNA ZONA –VRTAČA-PONORA

PRILOG 16 III ZAŠTITNA ZONA –RASJEDNA ZONA

130



Prilog 1. Koordinate tačaka granice I zaštitne zone izvorišta Plave vode

131



Prilog 2. Koordinate tačaka granice II zaštitne zone izvorišta Plave vode

132



Prilog 3. Koordinate tačaka granice III zaštitne zone –rasjed

133



Prilog 4. Koordinate tačaka granice III zaštitne zone –ponori-vrtače

134



Prilog 5 Koordinate tačaka koje čine granicu sliva Plave vode

135



136



LITERATURA:

1. Breznik M. (1980). Metodologija zaštite podzemne vode za piće i određivanje zaštitnih

pojaseva, Zbornik Savjetovanja Obogaćivanje podzemlja vodom putem veštačke infiltracije

i zaštita izvorišta, Stubičke Toplice, februar 1980., Udruženje za tehnologiju vode Beograd,

str. 75-112.

2. Fair G. W., Geyer J. C., Okun D. A. (1968). Water and Wastewater Engineering, Volume

2. Water Purification and Wastewater Treatment and Disposal, John Wiley & Sons, Inc.,

New York.

3. Federacija Bosne i Hercegovine (1994). Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće,

“Službeni list RBiH”, broj 2/92 i 13/94, “Službeni list SFRJ”, broj 33/87 i 13/91.

4. Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće (Službeni glasnik BiH 40/10).

5. Zakon o vodama, “Službene novine Federacije BiH”, broj 70/06

6. Federacija Bosne i Hercegovine (2002). Pravilnik o uslovima za određivanje zona

sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta voda koje se koriste ili planiraju da koriste za

piće, “Službene novine Federacije BiH”, broj 51/02.

7. Jahić M. B. (1980). Deponije i zaštita voda, INZA – RO Instituti zaštite, OOUR Institut

za zaštitu čovjekove sredine, Sarajevo.

8. Jahić M. B. (1989). Kondicioniranje voda: priprema vode za piće i prečišćavanje

zagađenih voda, Književna zadruga Drugari, Sarajevo.

9. Jahić M. (2007). Uređivanje bujica, Šumarski fakultet Sarajevo

10. Mirić R. (1980). Sanitarno-tehničke mere zaštite izvorišta za snabdevanje vodom za

piće, Zbornik Savjetovanja Obogaćivanje podzemlja vodom putem veštačke infiltracije i

zaštita izvorišta, Stubičke Toplice, februar 1980., Udruženje za tehnologiju vode Beograd,

str. 139-166.

11. Savezni hidrometeorološki zavod (1968). Atlas klime Socijalističke Federativne

Republike Jugoslavije, Vojnogeografski institut, Beograd.

12. Šušnjar M., Sokač B., Bahun S., Bukovac J., Nikler I., Ivanović A. (1976). Osnovna

geološka karta 1:100.000, Institut za geološka istraživanja Zagreb, Beograd.

13. Tehničar 6, Građevinski priručnik (1989). IRO Građevinska knjiga, Beograd.

14. Zavod za vodoprivredu (1978). Hidrološka studija površinskih voda,

Tom II – Knjiga 12, Sarajevo.

15. Republički hidrometeorološki zavod BiH, Sarajevo (1989), Hidrološka obrada V.S.

Merdani na rijeci Lašvi.

16. Institut za hidrotehniku GF u Sarajevu, (2010).Utvrđivanje izdašnosti i kvaliteta

izvorišta Plava voda-Regionalni vodovodni sistem Plava voda.

137



17. Zavod za hidrotehniku GF U Sarajevu (1986), Kvantitativnokvalitativne karakteristike

vrela i sliva Plava voda.

18. Podrška infrastrukturnim projektima na Zapadnom Balkanu (TA – BiH - 03) Regionalni

sistem Plava voda (2010. god.).

Documents

Elaborat zaštite izvorišta Plava voda