JAMESA.LEVINEPlavabilježnica

Sandrinewww.balkandownload.org

2

Djevojciuružičastomsarijusukrasomduginihboja.Stajalajepredblistavoplavimkavezom.

3

Plavabilježnica

Upravo imampauzu.MamakiBriila jezadovoljnamnome,a i trebabiti!Napornosam radila čitavo jutro i sadakad joj kažemda samumorna,onami senasmiješi.»Odmori se, mala Batuk«, kaže. »Danas će sve bujati obiljem.« Zapravo, uopćenisamumorna.

Zovem se Batuk. Petnaestogodišnja sam djevojka smještena u kavezu naCommonStreetuuMumbaiju.Ovdjesamšestgodinaiblagoslovljenasamljepotomi darom za pisanje.Moja ljepota dolazi iznutra. Olovka je došla iza uhaMamakiBriile,mojegazdarice.

OlovkukojajeispalaizaMamakinoguhaugledalasamprijedvijenoći.Upravosambila»ispeklakolač«ionajenahrupilaumojeskrovištesosmijehomoduhadouha,sagnulasepremameni,uštipnulamezaobraz ipoljubilameu tjeme.Doksenaginjala,gigantskevrećenjezinihdojkiunijelesumiseulicetakodasammoglavidjetisvjetlucanjeznojameđunjima.Vonjalajepoputnas,aligore.

Morala se pridržati za leđa i naglo se zanijeti prema natrag da bi se ponovouspravila,agrudisu joj sepritomzaljuljalepoputumiljatihživotinjašto jojvisesvrata i povremeno poskakuju. Izvukla je olovku iza uha i žutu bilježnicu veličinedlanaiznaborasvogasarija(ilimoždaiznaborakože).Otvorivšiknjižicu,pogledapremameniizajapurenimjojselicemraširijošjedanosmijeh,kaokadsuhikamennakvasi voda. U knjižicu je svojom nabreklom rukom kićenim rukopisom unijelazabilješku.Nježnojerekla:»MalaBatuk,tisimojaomiljenadjevojčica.Mislilasamdaćešmevečerasrazočarati,aliusamosatvremenaučinilasidatezavolim.«Bilasamsigurnadaćemeupravopodsjetitinabezbrojsvojihljubaznostipremameni,aliprekinuojujePuneetovvrisak.

Puneet je moj najbolji prijatelj, smješten dva kaveza niže od mene. Puneetrijetkokriči,zarazlikuodprincezeMeere,kojaispuštavriskovesvakiputkad»pravikolač«.Puneetkričisamoondakadamora,akrikkojijetogtrenutkaispustiomogaoje raspolutiti stijenu. Bio je to jedan jedini prodorni vrisak, ne onaj koji odajetjelesnubol,jerPuneetneosjećabol,većkrikužasa.IMamakijetoznala.OdsvijunasPuneetjenajdragocjenijijerjedječak.

Puneetov vrisak razbio je noćnu tišinu ulice a smiješak je sMamakinog licaspaopoputnovčića štopadana tlo.Onaokrenusvojupozamašnupozadinuprema

4

momlicu iotperja izmoggnijezda.Bilasamprilično impresioniranasposobnošćunjezinateškog,gravitacijompritisnutatijeladasekrećetolikombrzinom,ondakadajemoralo.Kako je pohrlila izmog kaveza, krajevi njezinog sarija zalepršali su uzraku podsjetivši me na velike razastrte površine platna što štite usjev od ljetnogsunca.UtomjetrenutkuolovkaskliznulaizaMamakinoguhanamazanogposebnomvrstomuljazatijelo.

Olovka je pala na pod moga gnijezda, nekoliko puta odskočila i potom sezaustavila.Izjurilasamizkrevetaibacilasenanju.Olovkajebožanskomodlukombilamoja.

Ležimnagnutanadtimmalenimpredmetom,tihainepomična.UmislimasamodlutalauvrijemekadasambilamalenadjevojčicauDreepah-Jilu,mojemrodnomselu.Običavalabihsepopetinastijenuobasjanusuncemiponekadsatimasjeditinanjoj, čak i po najvećoj podnevnoj vrućini. Sjedila bih tamo zamišljajući kako sestapam sa stijenom i čekala. S vremena na vrijeme između stijena ili kroz travušmugnuobipokojigušter.Munjevitimpokretimaokretaobiseipogledavaouokolo,vidiodaseništanemičeiosjetiosesigurnim.Gušterbisetadaopustioisunčaopodmojomstijenom,ponekadčakinanjoj.Jasenebihnipomakla,čakiondakadbisesmjestio tik pored mene. Kontrolirala bih svoje disanje i još se više stapala sastijenom, sve dok i sama ne bih postala kamen. Svoj sam um koristila kako bihkontrolirala gušterov, obraćajući mu se umirujućim glasom: »Opusti se, malenigušteru,uskoroćešbitimoj.«

Možete podići glavu, pogledati prema gore i ugledati kapljicu kiše kojoj jenamijenjenodapogodibašvas.Viditeje,znatedapadasvebrže,iznatedaćevaspogoditi,alinemožetetoizbjeći.Takojebilogušteru.Bacamsepremanjemu,iujednommunjevitomtrenutkuočinamsesusretnu,azatimpadamnanjega,ponekadstolikomsnagomdagaubijem;akosetodogodi,takvamujesudbina.Dokležimnakamenompodusvogkaveza,čuvamolovkukojusamuhvatilajerjeitobilasudbina.

Podiglasamsespodaiuspelanasvojtron,leglananjsolovkompodtrbuhomizaspala.Kadsamseujutroprobudila,olovkajebilatamogdjesamjeiostavila,alibila jeugrijanamojimsnovima.Ležimuprvojsvjetlostidana, iočimise trepćućiotvarajuizatvarajuborećisesostacimasnadokzurimkrozulazusvojegnijezdo.Znalasamdajeovamalenaolovkanedovoljnadabiopisalasavmojživot,alibilajedovoljnazanjegovpočetak.

Moj odmor i hinjeni umor zamalo su gotovi. Za trenutak ću premjestiti ovuknjižicuzapisanjeurasporkojisamnačinilaumadracu.Danas,dokbudemležalapravećikolač,osjećatćujepodsvojimleđimaiznatidajetu.

***TrebalistečutiMamakitenoćikadjeuletjelauPuneetovognijezdobrzinommetka.

5

NjezinvrisakbiojeglasangotovokaoPuneetov.Njegovjebioizrazužasa,dokjenjezinombilanamjeradagaizazove.Metežjeizbiokadsudvojicapodanikazajednoodavala počast princu Puneetu - praksa posve prihvatljiva zaMamaki ukoliko sudarovi princu bili dovoljno izdašni. U ovom slučaju, darovi su bili od imanjevažnostijersupoklonicibilidvojicapolicijskihčinovnikanavisokompoložaju.Bilisuselatilipravljenjakolača(čulasamMamakikakosrdačnopozdravljaposjetiocepo njihovu dolasku), no stvari su uskoro izmakle kontroli. Puneeta su razderaligurajućiunjegapolicijskupalicu.

Mamaki je izbacila policajce na ulicu gurnuvši ih jednim snažnim zamahomruke.Pah!policajcima.Promatralasamihizsvogkavezakakoustaju,otiruprašinusasvojihzagasitihuniformi,smijusesložnokaobraća,apotomnehajnimkorakomodlazeunoć.Jednomodnjihsazapešćaseklatilapalica.Puneetjeodnjezinaudarcapaonatlo-kap,kap,kap-kaodajezemljažudiladasenjimenahrani,baškaoitipolicajci.

Oprostitemi,molimvas, zbogdramatičnosti.Nije to samozato što jePuneetmojvoljeni,većizatoštosampoprirodisklonadramatiziranju.Majkamezbogtogauvijekkorila,vjerojatnozatoštojemojaglumatolikooduševljavalamogoca.Kadabiseokupilaobitelj,uvijekbihneštoizvodila.OponašalabihseoskuluduNavranga,iliujakaVishala(»ujakV«),kojijebiosilnodebeoikojijeznaozaspatislicemutanjuru juhe.Majkabi snegodovanjemodmahivalaglavom igunđala,aotacbi sesmijaodokmusuzenebinavrlenaoči.Oduvijeksamimaladarazatakvestvari.

Kaonagraduzamojupredstavuotacbimeuzeounaručjeiakobihgazamolilaispričao bi mi priču o leopardu srebrnih očiju. Svaki put pripovijest bi uljepšaodrukčijim ukrasima te je mogla trajati satima, ovisno o tome koliko je otac bioumoranikolikobihbrzozaspala.

Silnosamvoljelatupriču.Nekihbisenoćipretvaraladaspavamdokbimajkaprolazila kroz spavaću sobupunumoje braće, sestara i rođaka.A akobih još bilabudna kad bi se otac vratio s polja ili od žene smirisom lavande, pohrlila bih knjemu,ugnijezdilaseunjegovomkrilu ipočelagamolitidami ispričapriču.»Nevečeras,Batuk«,čestobi rekaodokbihprivijenauznjegaosluškivalavibriranjeunjegovimprsimadokbigovorio.Dvadesetakminutakasnije,nakonštobiobrisaoiposljednjezrnorižesusana,beziznimkebipopustioipočeobimipričatipričuuzmojeuzvikeoduševljenja.Vidite,oduvijeksambilaočevsrebrnookileopard.

Puneet je bolestan, ali Mamaki kaže da se brzo oporavlja. Između dvije turepravljenja kolača zazvala bih ga i on bimi se odazvao. Isprva nam jeVodenkonj(tako smo potajno zvaliMamaki) zabranjivao da beskonačno brbljamo za vrijemeradnihsati,alivrlobrzojeuvidjeladatopodižePuneetovoraspoloženjeibodrimu

6

duhisadatodopušta.Puneetjošnijespremanzapečenjekolača.Akojetolikoozlijeđendanemože

raditi,iliakoumre,tkoćeondabitiuzmene?Pretpostavljamdajetosebičannačinrazmišljanja,alitakvajehirovitaćudjednedramatičneduše.

***Kratkapauza.Klempavouhoispeklojesamnomvrlomalikolač.Nebihmoglarećidasamposebnoumorna.

Pišemsvojomolovkom.Pa,kakojeoštrim,pitatese?Upućujemvamosmijeh-neonaj koji govori »dođite i obožavajteme«, nego jedan jakoprepredenosmijeh.Oštrimsvojuolovkuoštrinomsvojepameti.

DvijeulicedaljeodmogkavezanalaziseUlicalopova.Tumožetekupitisve-od aviona do ogrtača koji vas čini nedivljivim - ili barem tako kažu. Jednog oddječakakojiukolicimaprevozirobuuUliculopovaiiznjezovemBandu.RaznosačBanduprolazikrajmojegskrovištabaremdvaputdnevno.Znamkadanailazijersunjegova kolica čelična i proizvode groznu buku, koju mogu čuti i nekoliko ulicadalje.Uranojutroonkrećenizulicusasvojimkolicimaštoštropoćuipodrhtavajudupkompunasvakojakihdrangulijakojesegotovopresipajuprekoruba,anavečerse vraćaju uz ulicu gotovo prazna. Ponekad Bandu obavi i dodatne ture, po svojpriliciradispecijalnihdostava.

Bandujenaočitmladićotprilikemojihgodina.Tijekomproteklegodinenaglojepostaomuževnijiiviši.Imavelikeovalneočikojezureumenesvakidan,isvakiputmunjevito skloni pogled u stranu kad ga zateknem da pilji u mene. Mislim daponekadmaštaotomedaspavasamnom.

Kakooštricamojeolovkepostajesvetuplja,jamuse,prepredenakakvajesam,počinjemsmiješiti svepožudnije.Nagnulabihkoketnoglavu inapućilausne.Kadsamganamamilauzamkupodčinivšigasvojojvolji-poputonogguštera-njegovpogled počeo se malo duže zadržavati na meni, a ponekad bi uspio izdržati mojpogled i čitavu sekundu. Katkad bi njegove oči hitro, poput gušterovog jezika,skliznulenamojabedra imalenegrudi.Sjedila samu svomgnijezdukao što sammnogogodinaranijesjedilanasvojojstijeni,čekajućidječakaskolicimadapotražizaklon u mojoj sjeni. Dok bi se približavao mojem kavezu usporio bi korak, anekolikodanakasnijezaustaviosepredamnompromrmljavšineštosebiubradunanačinnakojitočinestidljivimuškarci.

Nakontridananjegovasramežljivogoklijevanjaimoghinjenogstida,dalasammuznakdamipriđe.Prignula samglavu ispod razinenjegove,pogledalagakrozzaključane rešetke i rekla: »Zovem se Batuk i očajnički trebam tvoju pomoć.«Zastala sam i nasmiješila se. »Mogao bi mi donijeti šiljilo za olovku.« Zasun namojim rešetkastim vratima otvara se tek nakon što Vodenkonj popije svoj prvi

7

jutarnjičajskolačem.Živciralomeštosumutrebalapunadvadanadamidonesešiljilozaolovku.Ali

kad se kasno toga dana - nakon što jeVodenkonj popio već treći čaj - pojavio sašiljilomkojejestezaoogrubjelomrukomuličnogradnika,nasmiješilasamsekaodami je donio rubin. Zatim sam ga poljubila. Među nama nije bilo vrata koja bipredstavljalaprepreku.Namjeravalasammuutisnutisitanpoljubacuobrazjersammislila da je to sve što zaslužuje, no umjesto toga poljubila sam ga ravno u usta.Svojim sam jezikom potražila njegov i osjetila kako se povlači poput psa koji sepreplašen šćućurioukutpredbatinama.Noonda jepočeogurati svoj jezikpremanaprijed kako bi se susreo s mojim. Odgurnula sam ga od sebe objema rukama.Čitavotoiskazivanjezahvalnostitrajalojesveganekolikosekundi,aliznalasamdaćemumoj okus ostati u ustima cijeli dan.A žudnja zamnompomutit ćemu ummnogodužeodtoga.

Neznamzaštosamseponijelatakonezahvalno,alisadakadsamdobilasvoješiljilo,sBanduom,dečkomskolicima,višenikadnisamrazgovaralanitimudalanaznanjedagaprimjećujem.

***Jučer jeponovonavratiodoktordavidiPuneeta iotišaonakonsamodesetminuta.Bilo je to vjerojatno zbog vonja koji se širio u Mamakinoj blizini, ili zato štoMamaki plaća samo četvrtinu doktorova računa. No doktor ovamo ipak navraćačesto,aprincezaMeeramujeprviizborzapodmirivanjepreostalogiznosa.

Vijesti od doktora bile su dobre. Već četiri dana nakon što su ga posjetiladvojicapolicajacaPuneetjebioizvanživotneopasnosti.Znalasamdasamprevišeizdramatizirala! Za vrijeme odmora nagnula sam se kroz vrata svojega gnijezda izazvalaga,kaoštouvijekčinimkadznamdaneradi.Odazvaomiseirekaokakoosjećadamusevraćasnaga.NijehtiopriznatidaseosjećaposvedobroizstrahadaganečujeMamaki;htiojerazvućisvojoporavaknaštoduljevrijeme.

Puneetćeuskorosazrijetiupravogmuškarcai tomuvidimpotijelu.Ramenamupostaju sve šira, amišići sve izražajniji.Njegova bedra sve se više ističu poduskim hlačama, a na njegovim sjajnim prsima niču prve dlake. Glas mu sepovremeno raspukne. Iako smo se tome smijali, oboje znamo što sve to znači.Uskoro će biti potrebno donijeti važnu odluku o Puneetu, a on u tome neće imatipravoglasa.

AkoodlučedaPuneeta trebakastrirati,morat će to učiniti vrlo skoro (mislilasamdaćeseodmahupustitiutoiobavitistvardokjedoktorbiotu).Akomubudedopuštenopostatiodraslimmuškarcem,moratćepromijenitidosadašnjifeminiziranistil. Moguće je da će kao muškarac biti još ljepši, ali postoji i mogućnost da ćepostatiružan,automslučajuMamakinećeodnjegaimatikoristi.Dasemenepita,

8

odmah bi odstranio svojbhunnas. Tada bi uvijek bio prekrasan kao što je sada, iuvijekbibiotuzamene.NitkomenemoženasmijatitakokaoPuneet.

Noštogoddasedogodi,izrazuPuneetovimočimaostatćepostojan.Pogledalasamunjegoveočiiondjevidjelasmijehiizrugivanjegnijezdu,Vodenkonju,iUlicikaveza. Zagledavši se dublje u njega, vidim njegov prijezir prema onima koji gaobožavajuicrvenibljesakzla.Ipak,zaronivši jošdublje,vidimbunarbezdnapunsvježe,mirnevodeljubavi.

***Mojejegnijezdoutrobaodzlata.

Zamislitemeosvijetljenubijelomsvjetlošću.Kadbistejemoglistavitiubocuipomnopromotriti,vidjelibistedajetasvjetlostsastavljenaoddervišasvihboja,aliiod smijeha i radosti. Dok držite bocu zagledani u njezinu unutrašnjost, ruka vampostajetoplaiosjećatemojumilostivost.Otvoritelibocudovoljnospretnodaulijetenjezinsadržajuusta,višenikadanećetegladovati,veććeteuhvatitiplamen-itakoisami postati svjetlost. Smoga lica istječu rijeke blistavog sjaja što razgonemrljetame- tako jaosvjetljavamsvojegnijezdo.Onosjajiobasjanomojimsvjetlom, jerdrugogsvjetlanema.

Moje jegnijezdo,kakoga jazovem,mojaodaja sprijestoljem.Usprkos svimudubljenjima iuleknućima,vanjskimu jeoblik jednostavan-pravokutni.Kamen iplavarešetkastavrata-tojesve.

Razmišljamosvomfizičkomokruženjuinikakonemogushvatitikakojemojotacdopustiodazavršimovdje.Uzasvenjegovepriče,uzasavnjegovneobuzdanismijeh(kadabiglavuzabaciotolikodasammisliladaćemuotpastisramena),iuzasvunjegovuvjeruudarežljivostmoje sudbine,kako jemogaodopustiti danjegovsrebrnookileopardzavršiovdje,položennaovajžrtvenioltar?

Notojesadanevažno.Pogledatelipažljivijezidovemojeodajesprijestoljem,ugledatćetezlatnelistićekojimajeobložensvakicentimetaropeke.

Nekoć je tu bila siva opeka, kojom je popločan i Common Street, ali sadamožete vidjeti samo zlato što svjetluca i namiguje vam obasjano mojomžarkom svjetlošću. A ako se još pažljivije zagledate u zlato na zidovima, vidjetćete najfinije šare raskošnih ornamenata. Majstori su dočarali moj život donajsitnijegdetalja.Pogledajte!Tu, smojedesne strane, rezbarije sukojeprikazujumojerođake,sestreisnažnubraću(osimNavaja,kojijeodmenestarijigodinudana,ikojijeinvalidodrođenja).Pogledajte!Tamonalijevojstrani,premastropu,viditemoju obitelj koja sjedi u svečanoj odjeći slaveći Proljetnu svetkovinu. Pogledajtegore, na strop - tamo! Rezbarija me prikazuje kako plivam uz obalu rijeke, nagašestogodišnjakinja koja se ne stidi svoje golotinje; a pogledajte ondje - to jemojdjed,kojegse jedvasjećam(mojbože, izgleda takomršavo).Okomene, iskovan i

9

ugraviranu zlatumojih zidova, prikaz jemog lika.Zamršenost detaljamajstoroveizrade odgovara zamršenosti mog života. Nema rezbarije koja prikazujeporobljenost.

Uza stražnji zid mog pravokutnog gnijezda smješteno je moje prijestolje.Ograničeniumovigovoredabihtrebalaimatitronodzlatasbisernimintarzijamainogama od slonovače, i pitaju zašto sam za sjedenje odabrala jednostavno drvohimalajskog cedra. Za to se drvo tvrdi da je staro tisuće godina i da je vidjelopodizanje i rušenje mnogih gradova. Drvo šapuće priče ratnika, velikih učitelja iprinčeva-samogamoratezatražitidasvamapodijelitečudesnepripovijesti.Drvohimalajskog cedramožda jest snažno i čvrsto, ali upamtite damože biti uništenojednom jedincatom upaljenom šibicom, baš kao što se život s tisuću događaja imilijunsjećanjamožeugasitiusekundi.

Iza mog prijestolja je srebrnooki leopard izrezbaren od najfinije slonovače.Njegovo bijelo krzno posuto je pjegicama od dijamantne prašine. Leopardoveočisjajesepoputuglačanihsrebrnihkovanica.

Ovamomi se dolaze poklonitimuškarci iz svih kraljevstava, a ja ih sa svogaprijestolja gledampogledomvladarke.Kad stupite namoj prag dočekat ću vas navratima i pozdraviti, ali u konačnici dolazite kako biste legli kraj mene na mojeprijestolje.

Koliko god moje prijestolje izgledalo jednostavno, njegovi su uresiveličanstveni. Ukrašeno je jastucima ispunjenim paperjem stotinaorlovihmladunaca, kojeu sebi nosi lepršavu lakoćunevinosti.Perje je sakupljenoiz dalekih zemalja kojima ni imena ne znam. Jastuke su ručno tkale i šivaleruke najmlađe djece Kašmira, koja ovaj čin uslužnosti obavljahu s osmijesimana licima i s grlenim smijehom, znajući da ću na djelu njihovih ruku počivati ja.U svakoj niti tkanja uhvaćen je sjaj sunca pod kojim su djeca radila; jastucisu narančastožuti, poput posljednjih sunčevih zraka što nestaju na zapadu. Ujastuke su utkani uzorci ušiveni nitima obojenim plavom krvi tajnovitogmorskogbića; onimakoji ih razumiju njihovi drevni oblici prenosematematičko imističnoznačenje.Jaihnerazumijem-jasamopravimkolače.

Vidite, ležim na postelji vječnemladosti, i oni koji legnu samnom okuse tumladost.Tonijeposteljavječnogživota,jermojćeživotbitivječantekkadumrem.

Ponekadsepretvaramdasamporemećena;tojednostavnoizbijeizmene.Kadabijahdijete,majkameječestooštrokorilaizanajsitnijigrijeh.»Jesilitiukralabratumlijeko?«»Zaštonisipočistila,kaoštosamtirekla?«»Gdjejepojaskojisiposudilaod sestre?« Uživala sammirno zuriti u nju dok bi vrištala na mene. Podigla bihprkosnoglavuigledalajeuoči,piljilaizanjezinihočnihjabučicauprazninukojaje,znalasam,ocaostavljalasosjećajemusamljenosti.Mojašutnja ičvrst,nepomičan

10

pogled razbjesnili bi je još više. Potom bi pojačala glasnoću vrištanja, povećalabrzinupljuvačkeštojojještrcalaizusta,produbiladah,počelaseznojitijošviše,ipredmojimočimapostajalajošodvratnija.Isvetostogaštosamproniknulakakvaonadoistajest.

Majka bi me često žestoko udarila jer su je moja čvrstoća i izdržljivostizazivale.Njezincrvenidlanpljusnuobimepolicutakvomsilinomdasamosjećalakakobimimogla slomitivrat.Prijenego štobih jauknulaodboli za tihučestalihnasrtaja, pokušala bih zatomiti vrisak jer sam željela izgraditi unutarnju čvrstinu.Danasudarcinedolazeodmajčinogdlanazacrvenjenogkanom,većodmuškarčevihbedarakojasesudarajusmojima.Majkame,međutim,dobroistrenirala, jerdanasmidoistatrebaunutarnjačvrstina.

Ne!Nisamporemećena.Ninasekundunisamdoistapovjerovaladasvakidanležimugnijezduodzlatagdjemiposlužiteljidonosesočneposlastice.Mojkavezsačeličnimrešetkamanijevećiodtoaleta.Tojemojdom.Čekamdasivabetonskanoćpostanedan-doduše,nevrijeditonipišljivaboba,jerzidovisenikadnemijenjaju.Prljavštinasepolakonakupljasasvakimnovimposjetiocem.Kadsmuškarcemkojiležinamenipravimkolač,mojaprostirkatolikosestanjidaosjećamkakomileđabodemetalnaspiralahrptamojebilježnice.Hranemesamozatodamigrudiostanupune,astražnjicazaobljenaipoželjna.Hranemesamoradimuškaraca.

Nisamporemećena,jerznamdamuškaracplaćastotinurupijadabigurnuosvojbhunnas umoje lice ilimeđumoje noge, a dvije stotine da bi ga gurnuo umojusmeđurupu.

Nisam poremećena. Zapravo uopće ne vidim zlato na svom stropu kadpodignem pogled, niti osjećam miris parfema u zraku. Ne osjećam ni užeglivonj svoje ćelije ili svog kreveta, jer sam na to navikla. Ipak, osjećam vonjmuškarca.Niti jedanmuškarackojimeposjetiniječist;nanekimaosjećammirisejelakojaimkuhajunjihovežene,nadrugimanjihovparfem.Nanekimmuškarcimamoguokusitiružtuđihusanakojesuihljubilesatimaprijemene.

Često sam zbunjena. Zbunjena sam time što dan uvijek slijedi noć: zašto jetomutakokadjeusvemudrugometolikopromjenljivosti?Zbunjujemeštoljepotavišepočivaupromjenljivostinegoupostojanosti.Pretpostavljamdapostojesilekojenadilazemojumoćdaihshvatim.Alitonijenisamoobmananiludilo.

Nisamporemećena,alinebrojenoputapoželimdajesam.***

UMumbai sam stigla s ocem. Tjedan prije nego što ćemo otići, u kući je čitavovrijemevladalaneuobičajenatišina,pasamznaladaseneštosprema.Majkaiotacnitijednomsenisuposvađali,inijeseosjetiovonjparfemanaočevojradnojodjećinatopljenoj znojem. Znala sam i da sam ja na neki način uzrok ovom primirju,

11

djelomicepotomeštojemajkapremamenibiladobraiprijaznačakiondakadnijetrebalabiti.Socemjebilodrukčije:međunamasepojavionekinovosjećajtugekojisamkasnijeprepoznalakaožaljenje.

Sadasamstručnjakzažaljenjekojeosjećajumuškarci.Žaljenjesenepokoravapravilimadruštveneklaseilinovca.Suprug,svećenik,otac,učitelj,doktor,poslovničovjek,sin,bankar,lopov,političar,sviimajusposobnostzažaljenje.Odonogdanakadami je otac pokazao svoju sposobnost žaljenja, počela samga prepoznavati usvimmuškarcimakojebihsusrela.Kadratarikojiuzgajajusojutrebajuzaštititisvojusjev od sunca što nemilosrdno prži, zastiru polja velikim površinama bijeleplastificiranetkaninesastrunomutkanomunjih;usprkostomeštojelaganaigotovoprozirna, neuništiva je. Čitava polja zavijena su tim materijalom što podsjeća nabeskrajnajedragolemejedrilice.Bijelalepršavajedranesprečavajusuncedaprodrei potakne rast usjeva; ipak, jasnoća i intenzitet sunca su oslabljeni. To je istina ožaljenju.Onojesvojevrstanveo,ipoputsvihljudskihemocijaslužizaublažavanjeudaraca surove stvarnosti. Pogrešno je vjerovanje da nemožemopodnijeti istinskisjajsvjetlosti,noizstrahasezaklanjamoištitimoodtogblistavila.

Ogrćemoseuslojeveislojevežaljenja,neiskrenosti,okrutnostiiponosa.OnogtjednakadmedoveouMumbai,otacjebioovijenžaljenjem.

Da putujem u Mumbai, saznala sam one večeri kad sam nazočila svojojoproštajnojzabavi.Nijebilapoput rođendanskeproslave,većskup ljudikojisuseuglavnomosjećalinelagodno.Nitkonijeznaoštodaučiniilikaže,ijanisamdobilanikakvedarove.Sviprisutniosimmeneznali sudaodlazim.Dok suokolokružilikeksi i kolači punjeni kremom, a iz zdjela se prelijevao dahl nije nas pržilopopodnevnosunce,jerječitavoselobiloobavijenogustimvelomžaljenja.

Svisuseopraštaliodmene.Mojabraća,sestre irođaciplakalisu,amojmalibratAvijit grcao je u jecajima. Pokušavajući shvatiti što se događa, došla sam dozaključkadasamnajvjerojatnijebolesna.Mislilasamdaćuumrijetiodnekebolestiokojojminitkoništaneželireći.

Stogasam,kadmijemajkaobjasniladameotacnamjeravaodvestiuMumbai,pretpostavila da to znači posjet doktoru - iako bismo inače, u slučaju ozbiljnijihzdravstvenihproblema,išliuBhopal.Zaključilasamdasamzasigurnoteškobolesnai tada je odjednom sve imalo smisla: zabava, suze, majčina ljubaznost, i očevaturobnost. Prilično sam se uplašila, što je za mene neuobičajeno, jer ja samsrebrnookileopard.

PutuMumbai iziskivao jepunohodanja,ali imojuprvuvožnjuautobusom-samootacija.Upočetkusamocadržalazaruku,ćaskalasnjimooproštajnojzabaviismijalaseUjakuV,kojijeponovozaspaodokjejeo.Kadsmodospjelinaglavnucestu,kosami jebilaznojna iprašnjavaa rukami seodvojilaodočeve.Otac i ja

12

izmijenili smo tek nekoliko riječi dok smo čekali autobus u sjeni tamnozelenogkvrgavogstablakojeječitavsvojživotproveločekajućiautobuse.

Otacjesjediogledajućipredsebe,leđimaoslonjenostablo,savijenihkoljenaistopalapoloženihnacrvenkastosmeđipijesakprednjim.Zuriojeprekopoljausjevaprekrivenih bijelim zaštitnim platnima. Krajolik je bio istočkan rijetkim drvećem,koje je stajalo ili osamljeno ili u grupi od dva ili tri stabla. Vrućina je bilanepodnošljivaaneboblijedoplavo.Nakonštosamdesetaksekundipromatralasvogšutljivog, zgrčenog oca, počela sam odmotavati zavežljaj hrane koji mi je dalamajka. Nekoliko poslastica umotala je u crveno-zeleni kvadrat pamuka koji samsmjestaprepoznala:bio je iznašekolibe.Oči sumi sezacaklile;bilo je tu slatkihuštipaka,lepinja,chutneyja(pikantniumakodvoća,povrća,biljaizačinauvinskomoctu;nap.prev.),ukiseljenihkrastavaca, luka,kupusaizačina(svesutobiliostaciodzakuskesoproštajnezabave).Štojenajboljeodsvega,bilesutuikugliceposutešećeromuprahu,kolačićisašećernomglazurompunjenizelenomkremom,icrvenislatkiši posuti iskričavim kristalićima šećera. Svaki slatkiš bio je tako pažljivoumotanamoglogaseodmotatislakoćom!

»Batuk«, strogo je kazao otac, »ako sve pojedeš sada, nećeš ništa imati zaputovanje.«»Hmm«, rekla sam inastavilažvakati imljackati.Kuglice sazelenomkremombilesubajne.»Oče,zaštoidemouMumbai...jesamlibolesna,ilišto?«»Ne,Batuk«,rekaojeotacrazdraženimtonom,»zaštouopćepomišljašnatakvošto?Nisibolesna.« Osjetila sam nevjerojatno olakšanje. Sjedili smo u tišini još nekolikominuta,aondasamupitala:»Zaštoondaidemotamo...kamovećidemo?«

»Batuk, saznat ćeš uskoro.« Očev glas bio je suh, iziritiran mojomljubopitljivošću.»Sadabudi tiho inemojviše jesti - rekaosamti.Autobusćestićiuskoro.«Nakontogasamušutjela.

Odlučilasamustatiiotićiporazgovaratisastablom.Upitalasamga:»Kakavjetoosjećajčekatiautobusečitavsvojživotinikadneućiunjihkadstignu?«Stablojeisprva šutjelo, a ondami je pomalo grubo odgovorilo: »Nisi li čula što ti je otacrekao?Šutiičekajautobus.«Zatimjenastalastanka,aondajestabloshvatilodaćuseuskoromaknutiiostavitigasamog.Pročistilojesvojedrvenogrlo.»Znaš,Batuk,mogu ti reći kako je to čekati mnogo autobusa kroz mnoge živote...ali, dragadjevojčice,žedansamijedvamogugovoriti.«Promislilasamnatrenutakipovikala:»Čekaj!« te potrčala prema svom zavežljaju, zgrabila svoju mješinu s vodom iotrčavšinazaddostablazalilanjegovokorijenje.

»Batuk!«, povikao je Otac. »Što to, dovraga, radiš? Stani! Stani!« »Ali oče,stablojejakožedno.Glasmujepromukao«,odgovorilasam.Otacjepodigaopogledsazemljepremamenii licemusezacrveniloodvratadokorijenakose.Zamalojeponovopovikaonamene,aliseobuzdao.»Dolaziovamo,timalivraže«,pozvaome

13

raskrilivširuke.Potrčalasampremaocuipalamuuzagrljaj.Njegovaradnaodjećabilajeomekšalaodmilijunpranjaimoglasamnanjušitimajčinukuhinju.Unjegovunaručjustopilasamsesnjimipostalaon,jertojeonoštojesam-njegova.Onjebiomojotackoji jesvogsrebrnookogleopardavodiosvedoMumbaija.Usredničega,pod drvetom, zatvorila samoči. Spoznala samda je žaljenje ljudi okomene zbogmogodlaska potjecalo od njihove želje da budu tamogdje sam sada ja - u očevunaručju,čekajućiautobus.

Stablomegledalodoksmootacijatamostajalizajedno,kaojednobiće,aondajereklo:»Batuk,zaštoneostanešovdje,samnom?Mogaobihteuputitiusvetajnesvijeta.Mojelišćečulojesmijeh,riječiiplačsvakogživogbića.Mojejekorijenjeokusilovodeizkrajevadiljemsvijeta.Mojakorasadržimapuštokazujeputdotajnisvega znanja. Moje je sjeme vjetar dopuhao ovamo s drveta iz vrta slavnog TajMahala,istogajapoznajemsavršenuljubav.Dođi,Batuk,ostavisvogocaistopisesamnom.«

»Ali,stablo«,obratilasammuseizočevanaručja,»znašsveštosemožeznati,aipakidaljeostaještučekatiautobuseukojenikadaneulaziš.Kojajeondatvojasvrha?«»Mojajesvrha«,reklojedrvo,»podariti ljudimasjenu.«Razmislilasamotomeu dugoj tišini koja je uslijedila; otac je bio zaspao. Izmigoljila sam iz očevanaručja,krenulapremadrvetuipažljivoproučilanjegovukoru.Sveštosammoglavidjetibili su sićušnikukci štogmizahunjegovimusjeklinama ipukotinama.Nekikukcikretalisusesciljemisvrhom,dokdrugibesciljnolutahuamo-tamo,alisvesutobilisamoinsektištojureokolopovelikomstablu.Reklasammu:»Nemoguostatistobom.MoramsesocemukrcatiuautobuszaMumbai.«

U daljini sam ugledala naš autobus koji se približavao obavijen oblakomprašine. »Oče, oče, naš autobus!« Otac se probudio i dok se autobuszaustavljaopočeoskupljationomalosvojihstvari.Stablomireče:»Moramtikazatijoš jednu stvar, Batuk.«U njegovu glasu osjećao se prizvuk žaljenja. »Da, velikostablo?«, upitala sam. Odgovorilo je glasom takomekim i tihim da ste semoraliintenzivno koncentrirati na njegovo lišće kako biste ga čuli: »Čitav svijet, Batuk,stvorenjesamozatebeinizakogadrugoga.«

Okrenuvši se prema ocu, uočila sam da se voda koju sam izlila na korijenjestablapodigladoočevalica,jertamojeugledahkakokapaiznjegovihočiju.

***Nikadprijenisambilauautobusu.Vozačjebionajdebljičovjeknasvijetu,debljiiodUjakaV.Nosio je svijetloplavukošulju s uzorkom,otkopčanudo sredineprsa.Imaojegrudivećeodmajčinih,zamrljaneostacimanekogjelaiposutemrvicamakruha. Bio je pritiješnjen u sjedalo koje je pod njim utonulo tako duboko da suoprugebilepritisnutedogranicepucanja.Sjedalojenekoćbilopresvučenocrvenim

14

vinilom, ali sada je bilo toliko raspucalo i pohabano da je punjenje iz presvlakeizlazilopoputgnoja izčira.Bilasamzapanjenašto jevozačuopćemogaookretativolan, jer je njegova trbušina bila toliko snažno pritisnuta o njega da je bijeliplastičniobručvolanaovijalasvojimsalomkaotijestom.

Dok smo se penjali stubama autobusa, vozač je prema nama okrenuo svojugolemuglavu i zarežao:»Što to, dovraga, radite?Ako semisliteukrcati, požurite.Akomislite ostati i ovdje trunuti, tornjajte se izmog autobusa.« Dok je govorio,obrazi su mu se ljuljali viseći s lica kao da su mu ispod donjih kapaka bilepričvršćenedvijelepinje.»Aštotoimamoovdje?«upitaoje,doksamžurnotapkalaizaoca.Uočilasamdamusepomaklosamolijevooko.Pustio jevjetar izarežao:»VrećoŠtakora,kakotijeime?«Licenijebrijaodanimainadlakamanjegovebrademoglasamnazrijetiostatkenekakvogumaka.

Reklasam:»ImemijeBatuk.«»Batuk,VrećoŠtakora,kakvojetoime?Gdjetijerep?«Nasmijaosesvojojšali.Zatimseokrenuokocu:»Izgledašmikaocicija-kladimsedavasdvojesvojeguziceželiteposjestinakrov...aliakomiVrećaŠtakoraispadnenazavoju...Bitćetoprokletašteta,alinedolazimitadacmizdriti.«

Otac jebrojaonovacdokmevozačodmjeravaoodglavedopete,kaodasamkakavsočanzalogaj.Zatimje,iskrivivšisvojaplavičastausta,upitao:»Ionda,mislišlidamožešizdržativožnjunakrovu,VrećoŠtakoraPatuk?«

Pogledala sam u pod i rekla: »Kladim se dame ne bistemogli zbaciti ni daželite. Ova krntija nije dovoljno brza.« (Da je majka bila ovdje, ošamarila bime.) Izmigoljio se iz svojeg sjedala, što je bio zadivljujući podvig, jer je biotakotijesnoutisnutunj;pomislilasamdaćesevolanotrgnuti.Palomijenapametda se vozač nije dignuo iz svog sjedala već toliko dugo da je postao sastavnidio autobusa, nešto poput auspuha. Tu misao prekinula je njegova rika: »Što sito,dovraga,rekla?«PustiojevjetarizgovarajućiŠt.

Dok je vikao, zrak u autobusu vibrirao je od njegova urlika. Pogledao je uredove uplašenih putnika, od kojih je većina pokušavala gledati nekamodrugdje. »Dame i gospodo, poštovani i najcjenjeniji putnici I.B.C.-a, danas ćetedoživjeti nešto prokleto uzbudljivo. Vreća Štakora Patuk ne vjeruje da je moguzbacitiskrovasvogautobusa...Sveštomogurećijestdabisetrebalapripremitinadug put pješke u Mumbai. Kad mi u autobus uđe štakor, pobrinem se da gaistresemvan.«Doksesmijao,nanjušilasamonozaštosambilasigurnadajecurryiz neke davne prošlosti. Nekoliko putnika počelo je odobravajuće hukati ipljeskati. Ali tada je progovorio moj otac - nizak, mršav čovjek što je stajaoispreddivovskeloptemaslacaodbivoljegmlijeka.Govoriojejedvačujnimglasom,s naglašenom sporošću. »Dragi gospodine«, rekao je, i mogli ste osjetiti kakolišće sluša kroz otvorene prozore. Dok su se riječi polako otimale s očevih

15

usana, moje je zaprepaštenje raslo. Otac je nastavio: »Sasvim je moguće da ćeteovajautobusvoziti takonesmotrenodaćeteovudevetogodišnjudjevojčicudovestiu životnu opasnost. Ali idući put kad moju kćer nazovete štakorom, iščupat ćuvamjezikizustaistavitigauvašukutijusručkom.«

Da mi je netko rekao što će se sljedeće dogoditi, nikad ne bih povjerovala.Munjevitombrzinomotacjeposegnuoizaleđaiizvukaonož;nisamnitislutiladagaima. Bio je to nož zakrivljene oštrice koji je koristio u polju za sječu biljaka iodrubljivanje glava zmijama. Ono što me zapanjilo čak i više od noža bila jenepokolebljiva odlučnost kojom je oštricu od dvadesetak centimetara upirao uvozačevotromboljenivratinjegovaočitanamjeradagaupotrijebi.Rukamusenijepomaklanizadlakuiočimunisuizražavalenikakvuemociju,osimmirnoćeonogkojisedosađuje.Vozačautobusaprestaojedisatiiuautobusujezavladalaapsolutnatišina;čakseistabloprestalonjihati.

»TrebalibismokrenutizaMumbai«,šapnuojeotacvozaču,akadjespustionožvozačevaglava zaklatitila se gore-dolje u znakda je razumio.Otac je kupiodvijekartezatrećirazred,atosunajboljemogućekarteakosemenepita.Dobiješmjestona krovu autobusa odakle vidiš sve.Dok smo kretali,mahnula sam stablu u znakoproštaja.

Dug put u Mumbai bio je magičan. Otac i ja zajedno smo gledali kako izvidokruga nestaje Madhya Pradesh. Jedno drugome rukom smopokazivali zanimljive prizore: jato lešinara, mrtvog konja, mršave krave, i ljudeneobičnogizgleda.Naodmorištimapilismošerbet,tuitamozakunjali,ipojelisvuzalihu hrane. Otac se često smijao. Pomislila sam kako ga zapravo ne poznajemkao čovjeka, već samo kao oca. Bio je impulzivan i strastven čovjek; toliko jetoga od mene bilo skriveno. Očeva neobuzdana, nepobitna, nedjeljiva,neizmjerna ljubav prema meni izbila je na površinu u iznenadnom činu nasilja.»Hvala ti«, rekla sam mu kad mi je ponudio krišku manga koju je odsjekaosvojimzakrivljenimnožem.

***Otac je strahovao da će glas o tome da se vozaču prijetilo oštricom noža stići uMumbai prije nas. Kad je autobus zastao u prometnoj gužvi na periferiji grada,proguralismosekrozputnikeišmugnulinizljestvenaulicu.

Ušli smo u područje koje je bilo pravo more na brzinu sklepanih daščara.Daščaresubilesličneonimaumomseluislutilasamdasumnogiljudikojiunjimažive došli iz sela poput našega. Na sve strane granale su se rijeke i rukavci tihnastambi.Zaštobiljudinapuštalisvojapoljadabiživjeliovdje?Psi,mačkeištakoriizgledali su prljavo i olinjalo, čeprkajući po otpacima baš kao i njihovi dvonožnigospodari. Zrak je bio topao i vlažan i vonjao je po trulom smeću i ljudskim

16

izmetinama.Škripanjedvokolicasmetalnimkotačimapomiješanospsećimlavežomizvucimaraspadanjabilisuisprepletenisblagimritmomljudskogžamora.

Nismo imali gdje spavati, pa je otac pronašao malen neiskorišten prostorizmeđu dvije daščare i odmotao kestenjastu prostirku koju je ponio sasobom. Stanovnici daščara gledali su ga u tišini; nitko se nije pobunio protivprisustva dviju skitnica. Otac mi je rekao da se ne mičem dok se on ne vrati shranom. Usprkos tome što sam veći dio dana prosjedila na krovu autobusa, bilasam iscrpljena i legla sam na našu prostirku zureći u bijela svjetla što suparala kestenjasto tkanje neba. Nisam mislila ni na što. Moj nos se već privikaonasmrad,aočinaneboštosesmračivalo.

Iznenada,ispredmenesusepojaviladvamršavagležnja;pogledalasampremagore.Dječakotprilikemojihgodinazuriojedoljeumenesizrazomlicakaodajenatlu uočio čudan komad metalnog otpada. Slutila sam da se pita kakvu bi koristmogaoimatiodmene.Odjećamujebilaudronjcima,dokjemoja,iakojednostavnaimalkoumrljanapijeskom,bilapristojna ičista.Nagnuojeglavuustranu,nabraočelo, udahnuo, i zamalo progovorio, ali riječi koje su mu bile na umu nisu sepojavile.Zatimsespontanookrenuoodmeneipoputstrijelejurnuoumoredaščaranineokrenuvšise.Podiglasamseusjedećipoložajigledalakakonestaje.Podsjetiomenapsekojivrludajunjuškajućiidođudohrpesmeća,akadshvatedatamonemaviše ničeg za jelo produže do sljedeće hrpe u potrazi za hranom.To je ponašanjegladnog, ali ne i onog tko skapava. Iznuren od gladi zaustavlja se, liježe na tlo, ipripremasezasmrt.Gladančeprkaokolo,neodustajući.

***Evoga,pojaviosePrincPuneet.PrviputnakonnekolikodanaPuneetnapuštasvojegnijezdo i izlazi na Common Street. Dok čekamo vrijeme za pečenje kolača,dopuštenonamješetatiispredkavezapraćenipogledomžutihočijuMamakikojasesunča. Puneet je nesiguran na nogama. Ne nosi nikakvu šminku i kadme ugledalicemmuserazlijeblistavosmijeh.»Batuk,Batuk!«,viče,itrčipremameniusprkosočitoj boli kojumumogu vidjeti na licu.Bacamna pod svoju bilježnicu i olovkukojajesvekraća(trebatćemirješenjezato)ijurimpremanjemu.Držimgačvrstousvomzagrljajuiosjećamnanjemunagovještajmirisaodraslogmuškarca.Govorimou istovrijeme, smijemose, ipokušavamoponovo.Šapćemmunauho:»Hej,budioprezan, nemoj izgledati previše dobro,moj prinče, inače ćeš danasmorati ispećikolač.«Puneetjesretanštomedržiunaručjuiljuljanasvojimrukama.»Vodenkonjmijerekaodavečeras,ionakoradim.Paštomeondabriga?«,kaže.»Ionakosevećnekolikodanaosjećamodlično.«Osmijehserastegneprekonjegovogkaoisklesanoglica, s kojeg su nestali tragovi dječački punašnih obraza. Još uvijek ga držimuzagrljajudokgovorim:»Tolikosiminedostajao.«Nalicenabacujemblagiosmijehi glave okrenute premagore gledamga u oči. »Neonoliko kolikomojimmuškim

17

jebačima«, odgovara. »Puneet«, uzviknempretvarajući se da samzgrožena, »kakomožeštakogovoriti,mojsveti,svetiprinče...jesili..jesili...«Nisambašsigurnakakodagatopitam,alionrazumije.Držimenasigurnojudaljenostiigovorismijućimise:»Maznamštohoćeš reći.Mogu li idaljemrdanjemguzomzarađivati rupije?«Naceri se. »Doktor kaže da je samnom sve u redu... trebala si vidjeti osmijeh naMamakinomlicu.«

Prestajemogovoriti,uzimamojednodrugozarukestvarajućisvojmalenikrugintimnosti, igledamoseuoči.Tržneglavomkaodaponovnopokrećemotor svogumaipita:»Štoradišstombilježnicomiolovkom...vodišlibilješkeomeni?«»Ne«,kažem, dok mi tračak glumačke prijetvornosti oblijeva obraze. »Pišem.« »Nisamznaodaznašpisati,timalalukavalisico.Očemupišeš?«pita.»PišemotomekakosamdošlauMumbaiizaljubilaseutebedoušiju,oh,prinčePuneetemojihsnova.«

Puneetposkočiuzraksmijućiseglasnoiveselo,iodgovara:»Batuk,tisimojmozak,moje srce,moje ruke.Ti znašda simoja jedina ljubav.Tamalabilježnicanikada nećemoći prenijeti niti tisućiti diomoje ljubavi prema tebi.« Parirammu:»Uskoroćešme,voljenimoj,moćivoljetikaokralj,nevišekaoprinc«-ipogledomse spustim preko njegovih prsa do prepona. On se nimalo ne postidi. Odgovarazvonkosesmijući:»Ovo«,kaže,pokazujućinasvojbhunnas,»to jesamoza tebe,mojavoljena.«

Puneetmiotmebilježnicu ipotrčipremaulazuu svojegnijezdopa sjednenaprag da pregleda svoj plijen.Otvori je i počne prelistavati stranice nabirući čelo ikimajućiglavom.Pogledapremameni.»Jasamčarobanipredivan,kažeš.«»Oh,tonijesve«,odgovaram.»Okrenistranicuipogledajiduću...vidišli?Napisalasamdasiskladao pjesme za Šivu i da se on zaljubio u tebe.«Okreće stranicu, zuri u nju, ikima.»Znamdaneznaščitati, tiglupilijepidečko«,smijemmuse.Bučnozatvoribilježnicu, namrgodi se, skoči, i pokušamepljesnuti po stražnjici. »Kažešda samglup...platitćešmizato!«Zgrabimeimojeočizaplešusnjegovima.

Takomirazgovaramo-dvijeprostitutkenaCommonStreetuuMumbaiju.***

Padala sam u san na kestenjastoj prostirci kad se otac vratio sa zdjelom riže,umakom i lepinjom. »Kakav prekrasan grad«, poviče i široko se osmijehne. »Sveovoipivozapetrupija.«No,nijedoniopivo.Nakonštosmopodijelilivečeru,otacijaleglismonaprostirku.Držaomeunaručjusklupčanu,njegovtrbuhuzmojaleda.Spavalasamdobro,okruženamoremtrošnihdaščaraihrpasmeća.

Probudila me buka valova svijeta koji se počeo pomamno gibati oko menejurećiusvimsmjerovima.Otirućiočiprimijetilasamočevnemir;jedvaječekaodakrenemo.Moralismopoćinaposlovnisastanak,ibilojejasnodakašnjenjenedolazi

18

u obzir. »Važan posao«, rekao je otac. Dok smo koračali ulicama velegrada,primijetila samda jeotac svenervozniji. Ja sampakbilaopčinjenaprizorimaokosebe.Nikada dotad nisam vidjela automobile kako stoje u koloni i ljude u njima.Kakosusamovoljelitrubiti,kaodauživajuuprodornomzvuku.Pitalasamsezaštosudjecauuniformama;jesuliunekakvomzatvoru?Svakiputkadbismoseizgubili,pred nama se ukazivalo sve vise svakojakih čudesa. Neko sam vrijeme bilafasciniranauzorcimakamenjempopločenihulica;zapažalabihzamršeneornamentei pokušavala odgonetnuti tajne koje skrivaju.Boja je bila posvuda - u odjeći ljudikojisusetiskaliumalenim,tijesnimautobusima,umoruopranogrubljaštosesušilonaotvorenom,utrgovinama,pačakiugolemimnaslagamasmeća.Gradskizraknijesadržavaosamomirise,dim,isparavanjaiprašinuvećjebiouronjenumoreboja.

Otac je čitavo vrijeme držao brz ritam dok smo lunjali kroz grad, uglavnomizgubljeni. No nije me toliko brinula njegova brzina niti razdražljivost, većmoja potreba da mnogo puta zastanem i pogledom istražim sve ono što je takoživo pulsiralo oko mene. U jednom času na mjestu me je prikovao pogled navlak krcat putnicima koji juri kroz grad na tračnicama što lebde visoko u zraku.Bilo je to kao da vlak leti nebom.Očajnički sam se nadala da će netko ispasti iznjega, ali to se nije dogodilo. Otac je razbio ovaj trenutak zaleđenog vremenasnažno me povukavši za ruku pa smo produžili dalje, da bismo nedugo zatimponovnozalutali.

Nakonštosmoseizgubilivišeoddesetputa,inakonštoseotaczbogtogasvakiputsvevišeuzrujavao,napokonsmostiglinaodredište.Zaboravilasamnaumordoksamseizaocauspinjalasvijetlosmeđimstubamaodopeke.Svakastepenicabilajetoliko visoka da sam na sljedećumorala gotovo skočiti.Otac je u rukama stiskaoadresuzapisanunamalenomzgužvanomkomadupapira,kaodugorepasjenicaštousvojimkandžamastežeulovljenogskakavca.

Na vrhu stepenica bila su visoka tamnosmeđa vrata sa zvekirom u oblikumetalnogobručavelikogkaomojaglava,koji jeuustimadržao tamnimetalni lav.Otac je nekoliko puta lupio zvekirom po vratima.Mlada žena koja ih je otvorilaočitojemoralauložitisvusvojufizičkusnagukakobiihpomaknula.Nakonštosmoušli,osvrnulasamseiprimijetiladaihjemoralasnažnogurnutiramenomkakobiihuspjela zatvoriti. Stajali smo u dugačkom,mračnom hodniku, koji je osvjetljavaojedanjedinistaklenilusterštojevisiosvisokogstropa.Kamenipodbiojeprekrivenizblijedjelim žutocrvenim tepihom. Na lijevoj strani hodnika uza zid su bilenaslonjenedvijestolice,aizmeđunjihjestajaodugačak,uzakstol.Nastolujebiladrvenakutijaoptočenanečimštojeizgledalokaozlato.

Drugikrajhodnikabiojezaklonjendugačkimzastorom.Stajalismoičekaliuhodniku, sa zatvorenim vratima iza sebe, a ispred sebe zastorom što je skrivaopogledpremanaprijed.

19

Dalekoizazastora, izdubokeunutrašnjostizgrade,donas jedotutnjaosnažanglas: »Kasnite, gospodine Ramasdeen. Očekivali smo vas prije ručka.« Moj otacdoviknuojeisprikučovjekukojijošnijebiovidljiv,alikojiseočiglednoužurbanokretaopremanama.Doksepribližavao,moglasamčutinjegovodahtanjeinjegoveteškekorake.

GospodinGahilkakoćukasnijesaznatidasezove,nagloseukazaoizacrvenogzastora na kraju hodnika. U zastor su bila ušivena malena posrebrena zrcala izvončići, tako da je njegov ulazak bio popraćen iskričavim bljeskanjemizveckanjem.»Evoje«,povikaoje.Spustiojepogledpremameni,injegovoširokoliceeruptiralojeodzadovoljstva.Osjećalasamsekaodamenamjeravapojesti.

GazdaGahilokrenuojeglavuizaurlaopremazastoru:»Kumud,smjestadođi.Stigla jemojamala nećaka sa sela i prljava je.«Moj dosad nepoznati ujak bio jekrupan inaočit izračio jesamopouzdanjem.Nosio jeodjećuokakvojsamslušalasamo u pričama - nekoliko slojeva halja, od kojih je svaka bila ukrašena zlatom.Najdonja halja bila je bijela, a sloj iznad nje bio je od crvenog baršuna.Nosio jeručnotkanikratkiprslukilaganibijeliogrtačizvezenzlatnimnitima.Sveusvemu,izgledao je poput pomno dizajniranog klupka blještavih boja i raskošno nabranogmaterijala.

Usobuseteškimkorakomdovuklastara,pogrbljenažena,vukućistopalakojasuudodirustepihomproizvodilašuškavzvuk.Glavajojjebilapognuta,akadaseokrenula prema gazdiGahilu učinila je to s onom staračkom sporošću, kao da sekreće kroz ljepilo. Svoj neugledan plavi sari nosila je jednostavno i skromno, kaoženakojashvaćajednostavnostsvogpoložajausvijetu.

Ženin izraz lica i geste podsjećali su na pokornog starog psa koji od svoggospodaramolećivoprosibijedneostatkemesa.GospodarGahilobraćaojojsekaodajepas.»Kumud,odvedimaluBatukukupaonicuidobrojeoperi.IrecidoktoruDasdaheerudabudeovdjesutraujutro.«Pogledaomeodglavedopeteiponovosenasmiješio,azatimje-povikavši:»Asadodlazi!«-otpraviostaricupokretomruke.Polakoseokrenulaionakopogrbljenauputilasepremazastoru,aondamenaglimizvježbanim pokretom koji me zatekao nespremnu zgrabila za ovratnik tunike ipočelavućizasobom.Zatakostaruženu,pokazalajezapanjujućusnagu.Otacmijedoviknuo:»Batuk,jasamzasvekriv,svesamizgubio...dušo,čekaj«,ikrenuopremameni,nogazdaGahilizderaosenanjega:»Trebalisteranijemislitinato,gospodineRamasdeen. Vrijeme je da zaključimo posao, jer večeras izlazim van.« Potom seokrenuo prema usporenoj sluškinji i viknuo: »Stara, smjesta je odvedi. Nemamvremenazaovakvebudalaštine.«

KadjegazdaGahiltutnuodebeluomotnicuuočevunapeturukuugledalasamkakoseočevimlicemstrelovitorazlioizrazkojisamsmjestaprepoznala:samoprezir

20

zaogrnut požudom. Pojavio bi se kad bime tobože vodio doktoru - povod koji jeizmisliokakobiodmajkesakrio»rođakinju«namirisanuparfemomodlavande.Doksampromatralakakootactonepodteretomvlastiteslabosti,utrenutkukadsunamse pogledi susreli osjetila sam kako mi šalje poljubac unutrašnje smrti. Bila samparaliziranaosjećajemdameuvlačiusvojužas.

Ali naš krug se razbio.U šoku začinjenompanikom, veću sljedećem sam setrenutkunašla s druge strane zastora, gurnuta onamo iznenađujućom snagom starežene. Posljednje riječi koje ću ikad čuti od svog oca bile su: »Batuk...dušo...mojsrebrnookileoparde.«Posljednjeriječikojejeotacčuoodmenebilesu:»Oče,uzmisvojuBatuksasobom-preklinjemte.«

Dok se Puneet oporavljao, pretpostavila sam da ćemiMamaki posvetiti višepažnje nego obično. Moje predviđanje pokazalo se točnim, ali nisam uspjela upotpunostiprocijenitikakoćese tapažnjaočitovati.»Dragamoja,sada imamviševremenaiskazivatitisvojuljubav«,biojenjezinnačinizražavanjatogstanjastvari.Načula samnekolikoMamakinih razgovora sgazdomGahilom i shvatilada seodMamaki očekivalo da ostvari istu zaradu od nas šestoro, bez obzira na Puneetovuonesposobljenost. Jednog popodneva čula sam kako Gahil govori Vodenkonju:»Znam, najdražaMajkoBriila, kako vam je teško dok je taj dečko izvan stroja, ibeskrajno cijenim što tako nesebično svoj život posvećujete toj djeci. Ali moraterazumjetidajavodimvelikposaoiimammnogoobavezaiodgovornosti.Čaksamijamoraosrezatitroškovenanajnužnijestvarisadkadtajdječaknijeuigri...istoga,dragaMajkoBriila,moždaćeteistomoratiučinitiivi.«Desetminutanakonodlaskagazde Gahila, Mamaki je bila na ulici mameći muškarce obećanjima neviđenihužitaka. Podvostručila je darove taksistima, često ih nagrađujući besplatnimpravljenjemkolača.Bilismojakozaposleni.HvalabogudasePuneetuskorovraćanaposao.

Upočetkupravljenjekolačanijebiloneštoučemusamsenastojalaisticati.Nato sam gledala isključivo kao na način preživljavanja. Muškarac priđemom prijestolju; skinem mu odjeću i bum, sve je začas gotovo. Idući,molim. Međutim, kako sam sazrijevala, počela sam shvaćati nedostatke takvogpristupa.

Pogledajte tonaovajnačin.Recimodavammajkanaredidaoperete isvoju iodjećusvojebraćeisestara.Želitezavršitisposlomštoprijekakobistemogliotićiigratise.Itakozgrabiteodjećuuruke,potrčitedorijekespločicomsapuna,baciteodjećuuvodu ioperete jenajbržeštomožete.Ocijediteodjeću,prebacite jeprekovrućihstijenadasesušinapopodnevnomsuncu, i sat ilidvakasnije skupite jenahrpu,spremiteuzavežljaj iodnesete jekući.Zatimjebacitenahrpunapodusredsobe.Odjeća je oprana! Posao obavljen!Ali onda vasmajka počne koriti. »Nemaigrevečeras«,viče.Pljuskanalicuzadržavasedugonakonštojeprošlagladzbog

21

jošjednepropuštenevečere.A sada pokušajte drugačiji pristup. Cilj operacije je isti. »Batuk, idi oprati

odjeću.« Ali ovaj put odlučim to obaviti kako treba. (Zašto, mogli biste sepitati. Pričekajte pa ćete vidjeti.) I tako krećem. Odlazim do obale rijeke iprvo razvrstavam odjeću. Utvrđujem koja odjeća ima posebno tvrdokorne mrljeistavljamjenajednuhrpuazatimizdvajamonukojajeosobitoosjetljivaiodlažemjenadruguhrpu.Zatimperemodjećuposebnose trudećiokozamrljanihkomada;pažljivija sam s odjećom od finijeg materijala, pazeći da se ne podere. Nakondodatnog ispiranja i cijeđenjaodjeće,prostirem jena stijene iodrijemamnekolikosati.Zatimpažljivosložimsvakikomadodjeće,stavljajućihlačenajednu,akošuljena drugu hrpu, i odnesem ih kući. »Majko«, kažem, »pogledaj! Zaista sam sepotrudila isprati mrlju iz ove bluze...« Majka promatra uredno složenu hrpu i nemožeadasenenasmiješi.Uštipnemezaobraz(oddragosti),ipoljubimeučelo.Zavečeromnatanjuruprimjećujemvećuporcijudahlaiosjećamskladuzraku.Majkakaže:»Dušo,zaštosesutranebiotišlaigrati?Tvojasestramožeopratiodjeću.«

Sada razumijete.U oba slučaja izvršila sam zadatak.Uprvom slučaju odjećusammoralapratidvaput,pretrpjelasamšamarinaspavanjeotišlagladna.Udrugomslučaju odjeću sam prala polako i pritom uspjela na stijenama odrijemati čitavoposlijepodne, a potom sam otišla u krevet punog želuca i ispraćena poljupcem.Uspjelasamdobitidopuštenjedaseigramčitavusljedećuvečer.Mrzimpratiodjeću(zaistamrzim), aliudrugomslučaju tomi jebilomanjemrskonegošto jemoglobiti.

Tako je i smuškarcima.U jednu ruku,moje nastojanjemožete sagledati kaočistofunkcionalno,sjedinimciljemdasenapravikolač,pričemunimalonemarimkakoćetajkolačizgledatiikakvogćeokusabiti.Evoga!Kolač-petstotinarupija.

Sdrugestrane,uzmimodapažljivopripremitesastojke,učiniteihzamamnima,živihbojairaznolikimaidatesvompartneruupravljenjukolačadašećerkušamalopomalo,kristalpokristal,doknepočneslinitiipohlepno,očajničkižudjetizajoš.Recimodamuondapokažetekakoumijesiti tijestoipoučitegakakodagapolakouvaljateumalobjelanjka,šećeriboju.Zatimgapoučitedajekolačukusnijištosedužemijesi.Uskorojevećopuštenimijesisvebolje,ubacujesvevišerazličitihvrstasastojaka, i cijeli postupak traje sveduže i počinje stvarati osjećaj ugode i sklada,širitizamamanmiris.Doktrajevrijemepripreme,vašpartnerstrpljivoisveseljemgledakakosetijestodiže,spremanodgodititrenutakubacivanjaupećnicu.Ponekadjesamprocespečenja tolikočarobandamuškaracnitinepričekadakolačnapustipećnicu, jer je već zadovoljen.Oni koji dočekaju da se kolač zgotovljen izvadi izpećnice, neizmjerno su sretni i zahvalni. Kolač se topi u njihovim ustima isvojomtoplinomgrijeimdušu.Odlazesosmijehomnalicu.Kasnijesevraćajupojoš očaravajućih kolača i spremni su platiti izdašnu svotu kako bi ispekli

22

najukusniji kolač u svom životu. Unaprijedivši svoje iskustvo pravljenja kolača,učinilasamMamakitakosretnomizadovoljnommnomedaseneprestanosmiješiiljubime,dajemibolju,finijuodjeću,svježijušminkuiizdašniju,ukusnijuhranu.Štoje najvažnije od svega, takav pristup omogućio mi je da pečem manje kolačanegoštobihinačemorala-jerihmrzimpravitismuškarcima,naprostomrzim.

Zapravo, tako je došlo do toga da današnju bilješku unosim tintom. Jedan odmojih omiljenih partnera u pečenju kolača dolazi svaki tjedan u isti dan, redovit itočan kao sat. Poput većine ostalih, prema meni se odnosi kao prema omiljenojnećakinjiiličakjednojodsvojihkćeri.ZnalasamdajeMamakitrenutnouneprilicizbogsmanjenihprihodaistogasamodlučiladaćemonasdvojeispećinajukusniji(inajskuplji)kolačkojimožetezamisliti, idaćemogapećinajdužemogućevrijeme.Nakon svega četkam mu kosu (ono malo što ima), a potom on navlači jaknu,spremandaode.

Vidim ga u njegovomdžepu - plavo nalivpero.Uzdahnem.Onme pita: »Štoje?« Objasnim. Čudi se: »Zaista? Običan Biro? Želiš ga?« »Da...da, molim te.«»Naravno,uzmiga.«Poljubac.Odlazi.Skrivamnalivperoumadrac.Mojeje.StižeMamaki.Stanka.Osmijehoduhadouha.»Batuk-draga-tisimojanajvećaljubav-takotevolim,uistinu.«Poljubac.Zadahnjezinogužeglogtijela.Mojenalivpero-nasigurnom.

***Ne bih baš mogla tvrditi da sam bila iscrpljena i preopterećena poslom zbogPuneetoveonesposobljenosti.Iakosamse,naravno,pretvaraladajesam.OtkakosePuneetvrationaposaosviodtogaimamokoristi.Štoviše,činisedajesretan,jerjepotvrdio svoj položaj prvog i najvažnijeg. Kao jedini dečko medu nas šestoro, izapravo jedini dečko koji je na ulici već dugo, Puneet vrijedi kao dvije ili čak tridjevojčice.Onikojipoželeispećikolačponekadćestajatiičekatiuredudabidošlidonjega.Pravijemagnetzaprivlačenjemušterija,alijeiglup.

Puneetnematakobogatuobiteljskupovijestkaoja.Stigaojesaselasčitavomsvojomobiteljikadjejošbiobeba;biojenajmlađedijete(jasamdrugapostarostiunašoj obitelji, ali najstarija od kćeri). Rekao je da je uvijek bio lijep, čak i kaonovorođenče,čemulakomogupovjerovati.Obiteljmuseraspalakadsunjegovaocauhvatilikakokradematerijalsgradilišta.Ukraojedrvenugrađu(točnije,četrdesetisedamdasaka!)ipreprodaojedrugomgrađevinaru,akadsugauhvatilizavršiojeuzatvoru.Puneetovamajkasezauzdržavanje svoje trojedjecemoglakoristiti samosvojim privlačnim izgledom.Nije imala novaca za autobusnu kartu za povratak usvoje selo i tako je, kako bi prehranila obitelj, postala prijateljica usamljenimmuškarcima.Jednejenoćiizašlasjednimimućnimprijateljeminikadasevišenijevratila.Puneetsesjećadajetajnjezinprijateljnosiobijeloodijeloiimaoremensa

23

sjajnomsrebrnomkopčomidajedjecidonosioslatkišekadgodbidolazio.OtadajePuneetsiroče.

ToštojePuneettakoglupvjerojatnojekrivnjanjegovihroditelja.Uproteklihgodinu dana Puneet je od svojih mušterija tražio dodatne darove, ili ih čakpotkradao. Rekao mi je da ih ponekad otvoreno zatraži: »Dodajte jošmalo,gospodaru.«Nekomdrugomprilikomuzeobilisnicuzaspalemušterije,ukraoiznjestotinurupija,azatimjevrationamjesto.Naravnodabimiuvijekpriznaoštoje učinio, govoreći da će čim uštedi tisuću rupija pobjeći u Europu ili Ameriku.Smijalabihmuse.»VjerojatnouavionukojićeškupitiuUlicilopova«,zadirkivalabih ga. »Znaš li ti, princezo«, rekao bi on na to, »da dečki s mojim talentom uAmericizarađujuveliknovac.Samočekajividjetćeš.«Tajmijesanispričaotolikoputadagaznamboljenegoon.

Alijao!Njegovsanzavršiuvijekjednako:Mamakisvakiputpronađenjegovoskrivenoblago.Molimvaslijepo,gdjemožetesakritičitavsvežanjnovčanicaućelijiu koju jedva stane malo veće govedo? Gdje u svom tijelu možete sakriti svitaknovčanica?ZaronneuviđadajedovoljnodagasamojednamušterijatužiMamakipadaonaizvršipretres?Tolikojepredvidljivdasekladimdaonanaprostopričekanekolikotjedanaaondagaionakopretraži.Kakogoddaokreneš,uvijekostanebezičega.

Jedno mi nije jasno - zašto Puneet ostaje a ne mora. Ima četrnaest godina,krasnotijeloineodoljivišarm.Možeutećikadgodželi,jerjebržiodVodenkonjaiostalihsvodnica,pačakiodsadističkogčuvaraRanjita.Kadbipobjegao,lakobisesakriomeđutisućamadječakauvelegradu.AdanapustiMumbai,višeganikadnebipronašli.

Moglo bi se reći da je Puneet tužan samo onda kad ga pretresu i otmu munjegovu ušteđevinu. Tada mu kažem: »Zašto ne pobjegneš - mogao bi toučiniti.« Odgovor je uvijek isti: »Ali, princezo, kako bih uopće i sekundumogao preživjeti bez tebe pored sebe?« Glup je i kukavica. Baš kao što ga jestrah suočiti se sa slobodom, boji se razbiti krug u kojem su on i Mamakiuzajamnočvrstozatočeni.Onznadaćeonapronaćinjegovskriveninovac,kaoštoonaznadaćegaonsakriti.Onznadagaonatreba,ipretpostavljamdajebaremtoneštoštogadržiovdje.

Nakonštosumupolicajcirazderalianus,mislilasamdaćePuneet,sadkadseoporavio, biti spreman pobjeći. Dogodilo se suprotno - vjerojatno zato jer su murazderali i um. Sada se činio sretnijim nego ikada prije. Paradira predsvojim kavezom šepureći se poput pauna - napirlitan, u svom grimiznom,zlatom obrubljenom sariju, očiju obrubljenih svijetloplavim sjenilom, usanacrvenih poput trešnje. Gledam ga kako se raskošno odjenut naslonio na ulaz u

24

svojegnijezdo,dočekujućinekognovajlijukaoda jestariprijatelj.Zadržavamdahu iščekivanju da se otrgne i pobjegne, ali nikako da to učini. Puneetovoprekrasno dječačko tijelo stopilo se s tim gnijezdom. On pripada tamo poputkomadapolovnognamještaja,alizaboravljadapolovninamještajmožebitiizbačenusekundiizamijenjennovim.

Tojebiloprošlenoći.Svijetsemožepromijenitiusamojedandan,iličakusekundi.***

DoksePuneetoporavljaoodnasrtajapolicajaca,gazdaGahiliMamakivodilisuunekoliko navrata povjerljive razgovore koje sam većinomuspjela prisluškivati, jerniti jedno od njih dvoje nije bilo u stanju govoriti tihim glasom. Iako se većinarazgovoraodnosilanagubitkeuzaradi-uslijedPuneetovebolesti,jednekasnenoćinakon posla, kad je Gahil došao po novac zarađen u večernjoj smjeni, dugo je sMamki razgovarao o Puneetu. Gazdi Gahilu bilo je jasno da bi se Puneetovpoodmakao pubertet mogao pokazati problematičnim, iako jeMamaki bila manjezabrinuta.

Ishodtihsastanakapostaojejasanprošlenoći.Netomprijezoreprobudilisumefaroviautomobila,zabljesnuvšiunutrašnjostmoggnijezda.Puneetjevrištaodoksugaubacivaliutamnoplavikombi.Sveseodvilounekolikosekundi.Pretpostavljamdajeinjegovakastracijatrajalanekolikosekundi.

Puneet se vratio pet dana kasnije, kao prazna posuda. Propast se nadvila nadnjimkaoočevzakrivljeninožnadglavomzmijeuhvaćenepodnjegovimstopalom;zanjegajeovobiokraj.Preponesumubileomotanezavojima.Sadasamznaladanikadanećepobjeći.

***Puneet mi se smijao kad bih ono što muškarac radi zvala »pravljenjem kolača«.Razjapiobičeljustistaosesmijatiizsvegaglasa.Bockaobime:»I,štojeupećnici,princezo?«

IzrazjerođendvadananakonštomeotacostavioukućigazdeGahila.Starica,Kumud,odvelamejeuprostorijukojujezvala»mojomsobom«iprijenegoštojezasobomzatvorilavratanavirilasejošjednomusobuiobratilamisetolikotihodasammoralaprestatijecatidabihječula:»Kadsesmiriš,nahranitćute.«Znalasamdaje taj trenutakprijelomnatočkaizmeđumojeprošlosti ibudućnosti;mojikrici iridanjebilisupoputrazmakaizmeđutočkenakrajujednerečeniceipočetkadruge.Počela sam se prilagođavati neminovnom napuštanju u trenutku kad sam otišla izsela,pasamdovremenakadsamdospjelauovusobubilananekinačinspremnadatu budem ostavljena. Možda je dobro da se mladi prilagođavaju tako brzo.Neiskustvo ili čistoća su blagoslov, jer djevičanski bijela slika nemaoblike, sjene,

25

nitiboje.Dalekojelakšeslikatinapraznomplatnunegonaonomnakojemjenetkovećzapočeoslikati.

Bilasamizmijenjenaonogatrenutkakadsamleglanatajkrevet-takvuraskošnikadanisamiskusila.Kadseglinaosušiupećnici,izmeke,podatnemasepretvoriseučvrstu,definiranuformu;jednomkadajepečena,stvrdnutaglinavišenikadnemožebitiomekšanaioblikovanadrukčije,većsamorazbijena.Nekolikosatiranijeušla sam u Gahilovu kuću kao mekana gruda tople gline. Odavle ću otići kaootvrdnula,čvrsta,korisnaposuda.

Nakon što sam dovoljno energije potrošila na plakanje i vrištanje, ogladnjelasampasamprestalaplakati.Utihnuvši,omotana tišinom,pogledala samokosebe;krevet je bio dovoljno velik da u njemu spavaju svamoja braća i sestre, i bio jetolikovisokonaddomdasammoralaskočitisnjegakakobihsespustilanapod.Biojeprekrivenpokrivačemizvezenimcvjetnimuzorkom.Vanijejošbilosvijetlo,nousobi su ipakbileupaljenedvije lampe skićenim svijetloružičastim sjenilima, te jesobaodisaladaškomotmjenosti.Nastropujebioventilatorspetvelikihbijelihkrilakoji se polagano okretao, tako da sam na obrazimamogla osjetiti blago pirkanje.Akozuriteunjegadovoljnodugo,ventilatorbivasmogaohipnotizirati.U sobi jebilo nekoliko komada drvenog pokućstva: dvije stolice, komoda s ladicama, i dvanoćna ormarića. Pokućstvo je bilo tako temeljito uglačano da je gotovo blještaloreflektirajućisvjetlosnezrake.Prozorjebiootvorenimoglasamčutizvukoveulicekojisudopirali izvana: trubljenjeautomobilskihsirena, ljudskižamor i lavežpasa.Tadsamprviputprimijetilarešetkenaprozoru.

Začulasamškljocanjeubravi.Vratasepolakootvoreistaricauđeusobu.Danijebiločinjenicedasekretalasmučnomsporošću(pšššš,pšššš,pšššs),pomislilabih da je mrtva. Nije treptala, nije rekla ništa, i lice joj je bilo kruto kao kožapohabanog sedla.Kad jenapokonprogovorila,moglabih sezakletida joj seusnenisupomicaleidajezvučalakaomrtvackojigovori.Mrtvailine,nosilajepladanjshranom.

Položilajeposlužavniknavrhkomodesladicama.Pretvaralasamsedanisamzainteresirana,alinisammoglaprestatipiljitiunj.Bilojetuvoća,žutosmeđicurry,zdjeladahla, i kolači kakvenikadau životu niste vidjeli.Neki su bili zeleni, nekiplaviicrveni,ovalni,plosnatiiuoblikustošca.Proždrlasamsvekolačestanjura,ida se nisam obuzdala čini mi se da bih pojela i sam tanjur. Dok svi kolači nisunestali,nisamnitaknulacurryidahl,alipotomsampojelainjih.Doksamutaživalaglad,staricajenestala(ilisampojelainju?)

Pšššš, pšššš, pšššš - vratila se nekoliko minuta kasnije s bijelim ručnikom.»Dođi sa mnom«, zakriještala je. Sjećam se da sam tada učinila ono što biučinila svaka devetogodišnjakinja; stala sam se pakleno inatiti. Sjela sam na

26

pod, privukla koljena bradi i staroj ženi uputila pogled nepokolebljiveodlučnosti.»Ne«,reklasam.»Nećusenipomaknutidokminedonesetejoškolača.«Nije je se dojmilo moje prkosno zurenje, niti se činilo da je čula moj zahtjev.Jediniodgovorkojimijepružilabiojeudaracnogom.

Starenjemljudipostajusuhi i ispijeni, što jenajvjerojatnije razlogzaštokravakoju ubiju netom prije njezine prirodne smrti ima okus drveta. Na staričinimmršavim nogama nije bilo niti gramamesa.Bilo je to kao dame udarila oživjelanogaodstola.Dabudegore,Nogaodstolaudarilajespakošćuiboljelojekaosamvrag.

Ponovomi je zapovjedila da je slijedim, i ovaj put sam poslušala.Vukući seprošli smo kroz hodnik i ušli u sobu posred koje je bila velika bijelaposuda ispunjena vodom koja se pušila od vrućine. Kad mi je rekla da uđemunutra,pretpostavilasamdamekaniskuhati.Nikadprije toganisambilauronjenau vruću vodu; uvijek sam se prala u rijeci. Vrućina je prljila, ali bila je todrukčija vrućina od one koju bih osjećala ležeći na stijenama pored rijeke. Mojistrahovi su narasli kad je u vodu počela ulijevati mirisno ulje - smjesta sam sepočela osvrtati oko sebe u potrazi za rižom. Povukla je sari sa svojih podlakticai mršavim rukama nalik na čaporke zgrabila najveći komad sapuna koju samikadavidjela.Nagnulasenadkupeljštoseisparavalaipočelameprati.

Naravno, prale su me i moja majka i moja ujna, ali nikada na ovaj način.Sapunomigrubomžutomtkaninomkojajenemilicegrebalasastrugalajeslojkožesasvakogpojedinogdijelamogtijela.Svakiputkadbihkriknulapočelabiribatijošjače,doknisamuvidjelada jezapomaganjebesmisleno.Mislimda jebilapriličnorazočarananenašavšini jednuušumojojkosi, jermi jeglavupregledaladvaput.Kadjebilazadovoljnaobavljenimposlom,naložilamijedaizađemizkade.Stajalasamprednjomnagaočekujućidamipružiručnikkojijedržalaurukama,nonijetoučinilaodmah,negomejepustiladanekovrijemetakostojimdoksukapljicevodesmoga djela kapale na pod. Ugledala sam kako joj se pod naboranim kapcimašarenice munjevito pomiču. Oči su joj bile sitne i tamno-modre, a bjeloočnicepožutjelepoputusirenogmlijeka.Promotrilameodkosedoruku,odprsadokoljena,iodpreponadostopala.Oči su jojpretražile svakicentimetarmojeg tijela.U tomtrenutkuosjetilasamnekuneobjašnjivupovezanoststomoronulomsadisticom.Bilesmo jednako zarobljene u stupicama svojih uloga; ja sam bila žrtva a ona je bilatiranin.Nitijednaodnasnijesamaizabralasvojput,iunekomdrugomživotunašeulogemoždabibileobrnute.Kakogodbilo,objesmo istodobnogravitiralepremaovomtrenutku.

Vratilasamseusvojusobuomotanaručnikom.Izamenesusezaključalavrata.Ukrevetsamotišlanaga,stekpoluosušenomkosom.Bilasamčista.

27

***Prošle noći ponovo sam sanjala onaj svoj san. Rijetko kada sanjam, ali kad se todogodimoj san je uvijek isti. San o prodavaču šešira.Nikako nemogu riješiti tuzagonetku:zaštonekihnoćisanjam,anekihne.Uvijekjedemistuhranu,radimistiposao,živimnaistommjestu...alisamoponekadsanjam.

U svom snu hodam kroz nadsvođenu tržnicu, duž prolaza popločanogblijedožutimkamenomkojiseprotežedoklegodmiokoseže.Sobjestraneprolazasuštandovinakojimaseprodajesveštoinačeočekujetenatakvommjestu:povrće,haljine, igračke,začini ikipićibožanstava.Međutim, tusu ištandovinakojimaseprodaju neke puno čudnije stvari - kao što su komadi ljudskog tijela isušeni odsunca, truplo naše stare krave nekakoumanjeno i konzervirano (na tom štanduneprodajeseništadrugo),odrezane,alipokretneruke istopala, iodjećakojagovori.Tržnicavrviljudimasvihmogućihsortikojisemeđusobnogurajuilaktareugužvi.Dužčitavenadstrešnicerasprostiresemojakosaiuslapovimasespuštadoljeprematržnici.

Ulazimnatržnicuikoračampremasrediniprolaza.Dokhodammojakosapadasnadstrešniceikovrčasenamojojglavipoputsjajnogcrnogturbana,agomilaljudise razdvaja dok prolazimkroz tu živu usjeklinu - i svime dodiruju.Neki pružajurukedaseočešuomene;drugisenapinjudabimesamodotaklivršcimaprstiju,aima i onih koji mi pipkaju grudi, trbuh i noge. Nitko mi ne dodiruje lice, i dokizdišemosjećamkakooniudišumojdah,poputjednogjedinstvenogdivovskogbića.Mojdahpostajenajfinijaizmaglicaodkiše,iudišućigaonisepunemnome.

Dok tako koračam tržnicom, isprva se osjećam sjajno. Međutim, kakonapredujem, osjećam sve veći umor i žeđ. Grlo me toliko peče od suhoće dase moram opirati porivu da se probudim. Tada s desne strane ugledam štandsa šeširima. Tamo se prodaju samo slamnati seljački šeširi koje muškarci nosedok po čitave dane obrađuju zemlju. Uredno su posloženi, tvoreći zid koji seproteže od poda do stropa. Prodavač šešira je iza zida i nemogu ga vidjeti. Iakosam žedna, doviknem, gotovo kao da pjevam: »Plemeniti gospodine, mogu li,molimvas,kupitišeširodvas?«Onodgovaraizazidaodšešira:»Alinitkojošnijeod mene kupio šešir; oni nisu za dame vašeg položaja.« Preklinjem: »Molimvas,molimvas,gospodine,prodajtemišešir.«

Iznenada,zidodšeširapomičesepremameni,rušisenameneizatrpavame.»Upomoć!«,zavapim.Šeširipadajuposvuda,prevrćuse ikotrljajunizprolazkroztržnicu,aljudiidaljehodajuprolazomigazeponjima.Vičemupaniciipužemnakoljenimapotlu,očajničkipokušavajućipokupitisvešešire.Prodavačšeširaprasneuglasaniveseosmijeh.Dovikujemi:»Brzo,Batuk,sveihsakupi.Oh,pogledaj,jošjedan je pao - zgrabi ga.« Moje ruke su prepune šešira, ali kako se prignem da

28

pokupim još jedan,dvami ispadnu iznaručja i padnuna tlo.Zatim se sagnemdapokupimšeširekojisuispali,alitadaihispadnejošviše.Strahujemodprodavačevagnjeva, ali on se smije; štoviše, njegov smijeh postaje nalik na glazbu i zadobivaritam. Napokon su svi šeširi u mom naručju. Držim ih u ravnoteži i pažljivo seokrećem kakomi ne bi ispali iz ruku - i baš u trenutku kad bih konačno trebalaugledatiliceprodavačašeširabudimseizsna.

***Jutros sam se probudila s prvom svjetlošću koja je prodirala kroz zastore mogkaveza.Nebojeoblačnoisvjetlost jedifuznainarančasta,azrakjeugodnosvjež.Ležimnasvomprijestoljuslušajućikotrljanjekolicakojaiduprematržniciitutnjavuprvih jutarnjihvlakova iauta.MislimnasvogbrataPuneeta ipet sestaraskojimaovdjedijelimsvojživot.RazmišljamotomekakosampremaMeeribilanepravedna,jersamsmetnulasumadajenovaunašojobiteljiivrlomlada.MnogorazmišljamoPuneetu i znamkako je sada zauvijek osuđen na ulicu, i kakomu je kastriranjemodstranjennesamodiotijela,negoinadaubudućnost.Mojumsezanosifantazijomda će jednog dana netko poželjeti da pečem kolač samo s njim, zauvijek s njim.Molim se dami netko ostvari želju i damemakar s povodcemoko vrata odvedeodavdekakobihmuslužila.Molimseidamidopustidasasobomponesemsvojenalivpero ibilježnicu.Nisamsigurnazaštopišem,alibojimsedabi tomoglobitizatodabihsejednogadanamoglaosvrnutiipročitatikakosamsestopilasasvojomtintomipretvorilauništa.

Nikadanemožeteupotpunostiizravnatisavijenimetal;možetegasamoučinitimanjezakrivljenim.

***SvimiuCommonStreetusjećamosesvojeinicijacije,štonamdajezapravodasenazivamo »odabranima«. Probudivši se prvog jutra nakon što sam ostavljena kodgazdeGahilabilasamdezorijentirana,alisamonanekolikosekundi.Smjestasamsesjetilagdjesenalazim.Staricajemojukožuizribalatakožestokoitemeljitodasamse, ležeći naga na mekoj plahti, osjećala kao sirovo, ranjavo meso. Još uvijek semogusjetitimekoćetihplahti.

Jošuvijekmogučutiiužurbanuvrevuulicepodmojimprozorom.Skočilasamizkrevetainagapotrčalakrozsobu.Privuklasamstolicudoprozora,stalananju,izagledala se van. Bilo je rano jutro. Sivilo noći odagnao je sjaj jutarnjeg sunca.Prolazili su automobili i kamioni, ljudi su miljeli ulicama, vlasnici trgovinapripremalisusvojedućanezaradnidan.Pekarnajevećbilaotvorena.Mojesurukedržale hladne željezne šipke na otvorenom prozoru; nisam ni pomišljala na to dapovičemizsvegglasa.Pogledomsamtražilaoca,noonnijebiotamo.

Prolazili su sati i počela sam iz dosade skakati po krevetu. Bio je to

29

najelastičnijikrevetnasvijetu,pasamuživalazaigranoskačućigore-dolje.Ponekad bih odskočila tako visoko da bih dodirnula strop, potom ljosnula na

trbuhaondaseokrenulanaleđa.Nakončitavevječnostistaricajeotključalavrataiušlasmuškarcemkojijenosiomalenisvijetlosmeđikovčeguoblikupalca.

»Doktor Dasdaheer te došao posjetiti«, rekla je žena preskočivši jutarnjipozdrav.Doktorjebiomršavmuškaracprosijedekose,netakostarkaoona.Biojeodjeven u zgužvanu košulju i smeđe hlače s izlizanim crnim kožnimremenom.Cipelesumubileprašnjave.Govoriojetiho.Biojeodonihljudikojićereći što god treba ako im se za to plati. »Zdravo,mala djevojčice«, rekao je, »jasam doktor Dasdaheer i ovdje sam da te pregledam jer tvoj ujak želi da budešdobro.«Stajala samnaganakrevetu, zarumenjenaod skakanja.Doktormeposjeonakrevetapotomobasuosvomsilomrazličitihpitanjanakojanisamznalaodgovor.Nije se činio zabrinutim niti ljutitim zbogmojegmanjka znanja o tome jesam li,primjerice, preboljela ovu ili onu boljeticu. Rekla sammu dami je rođendan bioprijetritjedna.Nastaviomepažljivododirivati,tuitamomebocnuoiposlušaomiplućakrozsvoje slušalice.Mislimda jebiopomalo razočarankad jeustanoviodasamposvezdrava.

Donijelisumijoškolača-punadvapladnja-itoplogmlijekasmedom.Potomme starica odvela natrag do kade, gdje me a ostavila da se još malo namačem uvrućojvodi,aliovajmeputnijeribala.

Tog mi je popodneva starica donijela bojice i papir. Dok sam crtala kuću imačku, odjednom sam ju pitala: »Mogu li sada ići kući?« Sjedila je drijemajućiu jednoj od drvenih stolica, i napola podigavši svoje teške kapke pogledala mei rekla: »Ne. To neće biti moguće.« Crtala sam još malo i onda upitala: »Moguli vidjeti svog oca?« Rekla je: »Ne.« Samo tako. Željela sam pitati kad će miotac doći u posjet, ali odustadoh. Za ručak je poslužen dahli kolači, ali pomalosam već izgubila volju za njima. Vrijeme je teklo neobično sporo. Starica jeponovozaspala.

Čitavu vječnost kasnije starica se probudila i otišla. Nakon kratkog vremenavratilasenosećisvežanjurednosloženeodjeće.Bilasamnagačitavdan.Kadsamtrebala piškiti, starica mi je rekla da čučnem nad bijelom porculanskom zdjelom,koju je zatim iznijela i vratila natrag praznu. Zamislila sam kako se spotiče iprolijeva urin posvuda po sebi. Nisam željela izvršiti veliku nuždu, alipretpostavljalasamdabipostupakbioisti.

Potommestaraženaobukla.Odjenulasampodsuknjukojajebilatolikobijelada jezasigurnobila izbijeljena, jernikadnisamuspjelapostićinipribližnubjelinukadbihsvojuodjećupralaurijeci.Posjelameispreddrvenogstolasazrcalomisjelaporedmene.Prvomi jenašminkalaoči inanijela rumenilonausne.Utrljalami je

30

bojuuobrazeidlanoveobojalakanom,kaounevjeste.Bilojenevjerovatnogledatinjezine ruke. Iako su djelovale krhko i bile koščate, niti jednom nisu zastale nitizadrhtale.Spiralujeotprvenapravilasavršeno.Prstisujojsepomicalisprekrasnomvještinom. Osjećaj koji je pružala mokra kičica s bojom na mojoj koži bio jeizvanredan. Kad je bila gotova, zurila sam u svoj odraz u zrcalu jedva seprepoznajući iza fasade. Jagodične kosti bile su mi istaknute poput planinskihgrebena, oči su mi blistale uokvirene tamnim sjenilom, a usne su mi bile pune.Ostala sambezdahaoddivljenjapredvlastitomslikom.Bila sampredivnakolikosamoljudskobićemožebiti.

Četkajućiminauljenukosustaricamegledalaponosnimalipraznimpogledom,kao da dovršava ukrašavanje komada grnčarije. Kad su nam se oči susrele, nijeodvratilapogled;njezineočipozivalesumedadubokoprodremunjih.Nosveštosammoglavidjetiduboko,dubokounjojbilajeprazninaipustoš.

Nakonšto jebilagotovasmojomkosom,poprviputusvomživotubilasamumotanau sari.Bio jenarančast i crven,prošivenbijelim i srebrnimnitima, lagankaopero,imirisaojejednakokaoiuljeukupkiprošlenoći.Bilasamdovršena;takodotjerana i raskošno upakirana osjećala sam se kao skupocjen poklon. Staricameostavilasamuizaključalazasobomvrata.Zurilasamusvojodrazuzrcalu.Trebalomijenekovrijemedashvatimdasamtoja.Nakrivilasamglavu,podiglazapešće,izatreperilaprstimakaolepezom;nalicesamnabacilatajnovitsmiješak.Slikapredamnomsepromijenila.Glasnosamprogovorila izačulapoznatglaskakoseširiuzusta na licu koje mi je bilo strano. Stala sam izvoditi životinjske grimase predzrcalom;ružzausnepridaoimjekomičnudimenziju.Bilasamnegdjeusredsvojepredstavekadsestarakozavratila.Samojenapolaotvorilavrata,provirilakroznjihirekla:»Dođi.«Tonglasabiojojjedrukčijinegouprijašnjihzapovijedi.Kaodameljubaznopozivala,umjestodamistrogonaređuje.Ustalasamse,oprostilaseodžabeuzrcalu,ipošlazastaricom.

***Stara me provela kroz nekoliko hodnika prije nego što smo stigle do dvokrilnihtamnihdrvenihvrata.Nijekucala,već jeokrenulakvaku igurnuvšiotvoriladesnuvratnicu.Očimakojesunapolaprekrivaliteškikapciikimanjemglavepokazalamijedamoguući.

Prvoštosamopazilaušavšiuprostorijubiojenjezinmiris.Vonjalajenatamjaniodtogamijebilomučno.Sobajebilagolemaimračna.Unjezinusredištusjediloje petoro muškaraca raspoređenih oko četvrtastog stola prekrivenog bijelomtkaninom.Stol jebiokrcat srebrnimpladnjevimahrane,čašama, srebrnim jedaćimpriboromibijelimtanjurimačijisurubovibilioslikanizlatnombojom.Sastolasedizao dim, poput pare s površine rijeke. Muškarci su bili zaokupljeni glasnim

31

razgovorom, no čim su me primijetili smjesta su utihnuli. Prepoznala sam samojednoga - gazdu Gahila, koji je sjedio puckajući cigaretu. Glasno je doviknuo sdrugog kraja sobe: »Hvala nebesima, zbilja si božanska princeza...mila moja.«Nasmiješio mi se, pozvavši me pokretom rukom otežale od dragulja. »Uđi, uđi.Božanstvenaprincezo,zaštonammalonezaplešeš?«

Bilasamosupnuta.Ništanisampripremilainisamznalanikakavples.Dvojicamuškaracapremjestilisusvojestolicetakodamoguimatiizravanpoglednamene.Srcemijebrzoimahnitoudaralooprsa.Kakonitkonijegovorioisvisupogledibiliuprti u mene, počela sam skakutati s noge na nogu, praćena zveckanjem nakita.Staricasepovuklaudnoprostorije.Nakonštosamdovršilasvojuskromnuizvedbu,muškarcisuprasnuliuhisteričansmijehistalienergičnopljeskati.Stidljivosamsenasmiješila.Jedanodmuškaracarekaoje:»Gahil,baremnisitvrdiodajeplesačica;nadam se da je nećeš natjerati da pjeva...« Mislim da je strah u kombinaciji spovrijeđenošćuizvukaoononajboljeizmene-nakrajukrajeva,ipaksamizvođačica- te rekoh zvonkim glasom cvrčka: »Znam pjevati, gospodine.«Muškarac koji jemaloprije govorio pogledao me. »Slatko malo stvorenje«, rekao je, »hajde onda,otpjevajnamnekupjesmu.«Nakonkratkepauze,zapjevalasamglasomtolikotihimda je bio gotovo prigušen uličnom bukom koja je dopirala kroz otvoren prozor.Otpjevalasamuspavankukojunamjeobičavalapjevatinašabaka:

Majkorijeko,ponesimedoizvoratvojevječnostiMojnejakirepmalaksava,aličujemdozivanjemora.

Vidimcrvaštoseotimasudice,alinesmijemdoćiukušnjuTvojvjetarpušemiuliceiznamdamoramplivatijače.

Mojemalenotijeloposustaje,mojrepićsepraćakaAjedinoželimvidjetioceanprijenegoštoumrem.

Kadsamzavršila,muškarcisuoduševljenozapljeskalaalicemimserazvukaoširokosmijeh.Bilo jeočitodasampožnjelauspjeh.GazdaGahilzagrmi:»Malenaprincezo, bilo je prekrasno. Psićumaleni, dođi ovamo i zagrli svoje ujake.Oni tevole.«

Nasmiješila sam se osmijehom malene, slatke curice i otišla zagrliti svojenovostečeneujake.Prviujakbiojeonajkojijezatražiodapjevam.Ustaojesasvojestoliceitadasamvidjeladajeizuzetnovisok.Sagnuosepremameniiraširioruke,

32

zatimihčvrstoobaviookomene,poputribljihustaštosezatvarajuokomogatijela.Mirisaojenacigarete.Licemijebilostisnutouznjegovtrbuh.

Protrljaomi je leđa, zatimmepoljubio u glavu i promrmljaonešto što nisammoglačutidokmegladiopokosi.

»Dođi ovamo«, rekao je drugi ujak.Ovaj je bio debeo i smrdio je kao da sedugonijeprao.Nijeustaosastolice,većmepovukaoksebiinabrzinuzagrlio.Zatimje oslabio stisak, povukao jednu ruku s mojih leđa i počeo mi trljati prsa brzimkružnimpokretima.Glavamujeostalanamomramenuiuuhusamosjećalanjegovdah;teškojesoptao.Kadmujerukapočelatrljatimojtrbuh,gazdaGahilseglasnonakašljaoiujakmepustio.

Trećiujakbiojenizakimršav.Krenuojepremamenisdrugestranestola.Iakojebioružan,imaojelijeposmijeh.Nježnojerekao:»Malenaprincezo,onapjesmabila je divna. Volio bih da mi kasnije ponovo pjevaš; hoćeš li toučiniti?« Oklijevajući, pogledom sam zaokružila oko stola, i kimnula.»Dođiovamo...ujakuNiru«, rekao je.Približavalasammusevrlopolagano,korakpo korak, dok se on ljubazno smiješio. Prišla sam mu i on me uzeo u naručje,čvrstomeobujmivši.Spustilasamglavuprislonivšijenanjegovtrbuhiosjetilakakose prilično brzo pomiče gore-dolje. Nosio je svijetlosmeđe odijelo i bijelukošulju.Bioječist icipelesumusesjajile.ZatimmeujakNasmiješeniNirpustioirekao:»Pođipozdravitisljedećegujaka.«

Prethodniujacibilisupriličnostari(otprilikekaogazdaGahililiotac)aliovajjebiomlad.Dokjekoračaopremameni,moglasamvidjetikakomuseliceznoji.Bio jemalen čovjek,mršav, u sivom odijelu.Nijeme zagrlio, samomi je pružioruku.NisambilasigurnaštodaučinimdokgazdaGahilnijerekao:»Uzminjegovuruku u svoju, princezo.« Ispružila sam svoje dvije ruke prema njegovoj. Na nekinačinbilo jesmiješno, jersuse imoje injegovarukatresle iobojesmosemoralisnažnousredotočitidasedotaknu.Uzelasamnjegovudršćućurukuusvojedlanove.Mojeručicebilesutakomaleneuodnosunanjegove;pomislilasamkakoimavelikerukezatakositnugrađu.Rukamuseoznojilameđumojimdlanovima.Ujakjetihimglasom, koji je drhtao kao i njegova ruka, rekao: »I ja sam uživao u tvompjevanju...hoćešlisvomujakudatimalenipoljubac-evoovdje?«Pokazaojenasvojobraz dok se naginjao prema meni. Utisnula sam mu poljubac u obraz i na sebiosjetilanjegovevlažneusne.

Prekinuo ga je bučan glas gazde Gahila: »U redu, gospodo, sjednimo« - imaleni, oznojeni ujak odstupio je i sjeo. Gospodar je zapovjedio: »Princezo,dođi ovamo, draga, i stani uzmene.« Poslušala sam; bilo je nešto u njemu što bivas nagnalo da mu se povinujete bez razmišljanja. Nakon što sam stala uznjega, ovio mi je ruku oko struka i nastavio: »Gospodo, mislim da je jasno da

33

pred sobom imamo dragulj. U mnogo, mnogo godina nisam vidio takodražesnogmalogptića.«Prekinuogajedebeli,smrdljiviujakuputivšipitanjestarici:»Je li čista...je li ju doktor pregledao?« Staričin odgovor dopro je izsjenovitogstražnjegdijelaprostorije:»DoktorDasdaheernadnjomjeobaviopotpunitemeljitpregleddanas,prijenekolikosati.Ovdjeimamnjegovizvještaj.Kažedajesavršenozdrava i« - zakašlje -»čista.«Debeliujak imladiujak svelikim rukamazagroktalisuuglaskaogladniprasci.

Gospodar Gahil je nastavio, sa svojom rukom još uvijek oko mog struka:»Gospodo, vrijeme je za posao. Tko će uživati u našoj maloj princezi,svježem cvijetku sa sela?« Pogledao je uokolo, kratko promotrivši svakog ujakaprije nego što će nastaviti: »Počnimo, recimo, s pedeset tisuća rupija.« MjehurtišinebrzojepuknuokadsuDebeliujakiMladiujaksvelikimrukamaprogovoriliu isto vrijeme. »Ja sam za« i »Može«, rekoše uglas. Gazda Gahil zaokružioje pogledom oko stola i rekao: »Sedamdeset pet tisuća?« Visoki ujak,Nasmiješeni ujak Nir i Debeli ujak potvrdno su kimnuli. Gazda Gahil nastavi:»Stotinu tisuća; jedan lakh.« S ocem i braćom prisustvovala sam dražbama nastočnom sajmu; shvatila sam da je ovo čemu upravo prisustvujem posve isto.Mrmljanjeuznakodobravanjasenastavilo,noondagajeprekinuoujakNirupitavšime:»Draga,jeliteitkoodtvojebraćeilirođakailiujakaikaddiraoizmeđunoguiliti tamoneštostavio?«Nisamimalapojmaočemupriča iodmahnulasamglavom.Tada je Ujak Nir pogledao gazdu Gahila i tiho rekao, s vječitim osmijehom nalicu: »Gahil, daj da to obavimo brzo, jer se naša mala princeza već pomaloumorila.Dajeliitkoodprisutnihvišeodpetlakha...ugotovini?«Nijesečuočaknizvukdisanja.Usveopćemmukumoglasamčutišuštanjestaričineodjeće.

Gazda Gahil je rekao: »Gospodo? Čujem li veću ponudu?« Pričekao je, nogroktanje krmaka je prestalo.GazdaGahil teatralno je uskliknuo: »Prvi put, drugiput,trećiput...prodano.«Cerioseoduhadouha,takodasampomisliladaćemuseglavaraspolutitiidaćegornjapolovicaotpasti.Tadajerekao:»Nir,tvojaje.«

UjakNasmiješeniNirokrenuosepremameniirekao:»Draga,tolikoseveselimštoćuteponovočutikakopjevaš.Bitćustobomzaminutu.«Staricajeizronilaizmraka iuzevšimoju jošuvijekdršćuću ruku izvelame iz sobe.Doksamodlazila,okrenulasamseividjelaujakaNirakakobrojipapirnatenovčaniceipružaihgazdiGahilu.

***Dobro je poznato da ždral (na hinduskom bandhura, znači i »prostitutka«; nap.prev.) nepomično stoji u plitkoj vodi. Običavala sam s djedom satima gledatiždralove. Sjedili bismo jedno uz drugo ne dodirujući se i ne govoreći. Nije biloblebetanjastarcanitićeretanjamalogdjeteta.Sjedilibismošutke,uživajućiutišini.

34

Naučiomedaždralmožeosjetitipribližavanjeribepopromjeniukretanjuvodeštotečeokonjegovihnogu.Djedjebioukrivu,alimutonikadnisamrekla.

Ždral nikadne znapribližava li se riba; jednostavno jeuvijek spreman.Ždralpogne glavu i tijelo tako da su mu oči usmjerene ka vodi i tako stoji mirno inepomično poput stijene, a u trenutku kad ugleda ribu u svom dometu - bam! -obruši se kljunom u vodu. Zatvoren kljun prodire u vodu i potom se otvarapod površinom da zgrabi ribu. Kad se kljun ponovo zatvori zarobivši ribu usebi, ždral na neko vrijeme opusti vrat da bude mlitav, dopuštajući ribi da se unjemu neko vrijeme slobodno koprca. Iskorištava pokretnu silu koju riba koristiprotivsamesebekakobi jepovukao izšupljinekljunaugrlo.To jepleskoji trajetek jednu sekundu, ali ako ste ga imali priliku vidjeti mnogo puta, to ćeteprimijetiti. Ždral lovi ribu na posve isti način bez obzira na to je li vruće ilipadajumonsunskekiše.Urazličitimokruženjimaondjelujepostojano.

Malene djevojčice nisu ždralovi. Nikada ne stoje mirno; trče u kuću kad senaoblači i počne kiša. Na mojem prozoru bile su rešetke, na mojim je vratimabio lokot, a oblaci bijahu vrlo tamni. Mogla sam osjetiti kako se poda mnomtok vode mijenja, ali nisam imala sposobnost ostati mirna i postojanausredpromjenljivestruje.

***Staricameodvelanatragdomoje sobe. Jošuvijek sambila pod snažnimdojmomvonjablagovaoniceiiskustvasusretasasvojimnovostečenimujacima.Osjećalasamsepritisnutopodslojevimaemocija,poputkolibeobojanesnekolikopremazaboje:ispodslojausamljenostislojumora,asvetoobavijenoslojempanike.Nisamplakalaizstrahadaneupropastimsvojušminku.

Ponovosambilazaključanasamausobi.Svijećesugorjelenavisokimcrnimmetalnim svijećnjacima postavljenim s obje strane kreveta. Skočila sam na krevetkaodaje tootokkojićemiomogućitida izbjegnemskrivenuvrtložnustrujupodamnom. Svježe presvučen, prekriven čistim bijelim plahtama koje su blistale podsvjetlošćusvijeća,krevetmisečiniopoput toplogutočišta-kakolisamsamobilabudalasta!

Nekolikominutakasnije staricasevratila spladnjemnakojem jebio tanjur skolačima,aliizgubilasamvoljuzanjima.Bilasam,doduše,gladna,alibilajetovišežudnja zamaj činimpirjanimmesom.Napladnju subili i štapići tamjana,koje jestaricaupalilapredamnom.Nisuvonjalitakozagušljivokaooniublagovaonici,alimirismijesvejednobioodvratan.Mojabaka,kojanikadništanijebacala,običavalajepretjeranozačinitimesokakobisakrilačinjenicudasepočelokvariti.Nokaoštonjezini začini nisu uspjeli sakriti okus pokvarenogmesa, tako niti štapići tamjananisuuspjelisakritivonjporokaizločinaštojelebdiouzraku.

35

Starica jesjelaustolicuuzmojkrevet.Pogledalasamje,nonijemiuzvratilapogled.Moglasamosjetitinapetostunjoj.Nastavila jezuritipremadolje,uništa.Bilamijeugodnatatišina,aliipaksamjeprekinulapitanjem:»Mogulidobitisvojebojice?«Pogledalameispodobrva,pomaknuvšisamooči.Njezinjediniodgovorbiojesmiješaktanakkaoolovkakojijojjeletimicekliznuoprekousana.

Netkojetihopokucaonavrata.Staricajebezžurbeustalaiotišlaihotvoritiiusobu je ušao ujak Nir. »Zdravo«, rekao je zvonko, sa svojim velikim osmijehomprikovanim za lice. Promatrao me kako sjedim na krevetu kao da gleda kakvudragocjenuvazu.»Batuk...zarne?

Sjećaš me se? Ja sam ujak Nir.« Pogledala sam u pod i kimnula. »Batuk«,nastavio je polaganim, odmjerenim glasom, »nas dvoje krasno ćemoprovesti vrijeme. Ali prvo, draga moja malena, želim te još malo čuti kakopjevaš.« Kimnula sam i rekla: »Da, ujače.« Pogledala sam prema podu i uočilastonogu kako se polako primiče krevetu u potrazi za utočištem. Starica je ustalai odšetavši do drugog kraja sobe stala kraj vrata (za slučaj da pokušampobjeći?).UjakNirzauzeojenjezinomjestoisjeosrukamanakoljenimanadrvenustolicuuzkrevet.

Malo zatim ustao je sa stolice i sjeo na rub kreveta. »Hajde mi sada neštootpjevaj«,ponovioje.Tonmuvišenijebioprijazan.Nisamsemoglasjetitiriječinitijedne pjesme i osjetila sam kakomi se oči počinju puniti suzama, ali ipak nisamzaplakala. Stara žena je zakašljala i znala sam da će me prekoriti kad mi je,odjednom,naumpala»Pjesmaokozi«.

Počela sampjevati tihimglasom ibez žara, ali primijetila samda jeujakNiroduševljenmnome. Zadržao je svoj zaleđeni smiješak s gotovo spojenim usnamakoji nije odavao nikakvo zadovoljstvo, i kimaomi u znak bodrenja.Kao što samnapisala,fizičkijebioružan;nijebilariječonekojposebnojizobličenosti,kaoštosutri oka i dva nosa, već više kao da ta dva oka i jedan nos nisu posve pristajalinjegovu licu. Također, lice mu je bilo preveliko u odnosu na vrat. Na njemu jenaprosto bilo nečeg neskladnog; sve na njemu bilo je pogrešne veličine, krivihproporcija. Nastavio se smiješiti i kimati, a potom je izuo svoje ulaštene cipele.Pjevalasam:

Kozo-kozo-pokušajpobjećiPrekobrda,dalekoodavde.

UzrakusupticeOtkritćemikamoideš.

36

Kozo-kozo-pokušajpobjećiPrekobrda,dalekoodavde.

UrijecisuribeZnatćugdjepiješ.

Kozo-kozo-pokušajpobjećiPrekobrda,dalekoodavde.

NapoljujetravaOtkritćemigdjejedeš.

Kozo-kozo-pokušajpobjećiPrekobrda,dalekoodavde.

Nakonštosamzavršilaspjevanjem,zapljeskaojesvojimmalenimmanikiranimrukamairaširiousneujošvećiosmijeh.»Batuk,tojebilodivno.Hoćešlisadaustatii ponovo mi to otpjevati...hoćeš li...molim te?« Nisam se micala i noćni zvukoviulicekaodasuutišinipostaliglasniji.Osmijehjespaosnjegovalicaionponovi:»Ustani ipjevaj,Batuk.«Glasmujebio tih,aliusebisamipakdrhtala.Neposluhnijebioopcija.

Ustala sam i ponovo otpjevala pjesmu. Na posljednjem refrenu glas mi jezadrhtao.Kadsamdovršilapjesmu,pogledaomesmiješećise.»Asada,netrebašseničegabojati.Dođiovamoisjedniuujakovokrilo.«Nadalasamsedaćeonoštojeupravorekaonestatiakosepravimdaganisamčula(naistinačinobičavalasamseponašatisuočenasmajčinimzahtjevima).Alizapovijedjelebdjelauzraku,pasamunelagodinačinilatrinesigurnakorakaprekokreveta,prišlamuispustilamuseukrilo.Mojenogepoloženeuznjegoveklatilesusesrubakreveta.Oviojerukeokomeneipritisnuvšimileđaprivukaomenaprsa.Disaomijeukosu.Nizlicesumisepočele kotrljati suze i padati namoj divni sari. Stisakmu popusti i onmi počnerukama sa stranemasirati prsa gore-dolje, kao da želi uglačati komad namještaja.Šapneminauho:»Vidiš,nemaš razlogaplakati,nježansamkaomačkica.«Moglasamosjetiti toplinunjegovadaha.»Takoprekrasnopjevaš.«Objemarukamakliznepremasredinimojihprsainastavljatrljatigore-dolje.Počinjemitrljatibutine,gornji

37

dioisastrane.Bilasamparalizirana.Dokmetrljao,preplavljivaomeužas.Pomračilomiseodnjegovadodira;preplavilomecrnilo,kaokadseposudas

tintom izlije po papiru. Crnilo je prodiralo kroz sve moje pore, prožimajući inatapajućimoju unutrašnjost. Hajde, samo nastavi, dodirujme! Sadamakni svojeruke s moje kože i pogledaj. Pogledaj!Možeš vidjeti mrlju tinte. Samo naprijed,pokušaj me saprati sa sebe. Ne, voda ti neće pomoći; zauvijek sam u poramajagodicatvojihprstiju.

Vrištim i divlje grebem i udaram šakama po njemu. Prilazi starica da meobuzda.Zgrabimezazapešćaipribijemezakrevet.Onzgrabimojegležnjeveštodivljački udaraju (nekoliko udaraca pogodilo ga je u njegova kokošja prsa), raširimoje noge i svoje tijelo utisne medu njih. Ne mogu ga zbaciti sa sebe udarcimanogu. Starica iz džepa izvuče bijele pamučne trake kojima povežemoja zapešća ipričvrsti ih za okvir kreveta. Zatim mi ugura klupko pamuka u usta kako bi mespriječiladavrištimigrizem.

Dokguraklupkoumojausta,pokušavamjeugristizaprste.Zagrcnemsekaodaćusezadaviti.Staricamežestokopljusneposredlica.UjakNirsenaceriireče:»O, pa ti si snažno malo stvorenje. Ovo je zabavnije nego što sam se nadao.«Nastavljamzabacivatiglavu,kaodamijetojedinapreostalagestaprkošenja.Staricamenastavljamahnitoudaratipolicukoščatomrukom,svedokjojujaknekaže:»Ureduje...imamje.Davidimosadaodčegajesazdana.«

Natrenutaksavladatišina.Gledamepodsobom,očimuseljeskaju,prodireumene.Nekolikosekundikasnijeosjećamnjegovuvruću tintukakošiklja iznjega ipulsirajućibrizgauustamogzeke.Tekućinaprodirekrozmene -mogu jeosjetiti;njegovocrnilostrujikrozmene.

Izokrećemočikakobihsepogledalaiznutra.Onoštovidimnalikjevaluštoserazbijaoobalurijeke.Iznutrameoplahnjujuizljevicrnebujicedokgledamkakosemojesvjetlopomračuje.Tolikoenergijesamuložilauborbudavišenemamsnagezaopiranje.Vidimkakovalovicrnila tekukrozmeneuslapovima,valjajući sepoputnabujalerijeke.Vidimkakoseoblikujujezeratame.Tražimkamodasesakrijem,alinenalazimutočište.Pogledamusvojebubrege-crno.Pogledomotputujemdosvogtrbuha-crno.Imojaglavajecrna.Pogledamusvojenoge-beskorisnenogekojesumeiznevjerile,teglupeparaliziraneštapiće-ionesucrne.Podižempogleddoruku-da,onesubijesnogrebale,alitojesamodrugavrstazagrljaja-crno.Mojemahnitosrce ritmično pumpa crnilo dublje umene, preplavljujući njime svaku, i najmanjučesticu. Ostavio me zatočenu, bez izlaza, bez mogućnosti bijega. Gdje godpogledam, svaki kutak, svaki prilaz preplavljen je tamom. Ali tada ugledam svojspas.

Sve riječi isklesane su od crnila.Kad biste uzeli sve riječi ikada zapisane na

38

ovome svijetu i stavili ih zajedno u posudu - što biste dobili? Posudu ispunjenucrnilom iz koje riječi izlaze i u koju riječi ulaze. Kad je čujemo ili zapišemo,možemopomislitidajeriječnaša,aline,riječisuslobodne,naraspolaganjusvima-svatko ih može posuditi. Riječi mogu biti mlade i skakutave poput djece i mogustaritipoputljudi.Poputčovjekakadumre,riječisekonačnovraćajuucrniloodaklesupotekle.

I takosezagledavamusebeiponovosesastavljamkrozriječi.Uzimamriječikojeopisujumojemisliisnoveisakrivamihizatamnesjenesvogbubrega.

Svojupotrebuza ljubavljuzgušnjavamuriječi i skrivampoputkapljicecrnilatik do svoje jetre (tamo će, dok ih ne zatrebam, biti na sigurnom). Poezijuživota prenosim u riječi, i brižljivo je guram među tetive mišića gdje je nećepronaći.Riječi radosti i tuge (iste su) pažljivo oblikujemu piramidu i polažem ihpod svoju kožu kako bih ih mogla dotaknuti kad god poželim znati gdje sumi osjećaji. Svoja sjećanja i uspomene sabirem u registar ispunjen riječima ipotom ih pustim da skliznu u prorez umojoj glavi, otvoren za njih. Umeni imaobilje prostora za sve riječi na svijetu; ovdje su dobrodošle. Onmožda jest uzeomoje svjetlo i utrnuo ga, ali sada se u meni može skriti čitava vojskašaputavih slogova, ritmova i zvukova. Možda je sve što vidite crna duplja štoispunjavasićušnudjevojčicu,alivjerujtemi,tamosuriječi-žive,čisteidivne.

Vrijemeslatkihosmijehaiumirujućihriječijeprošlo.Skidasesmene.Kožamuje poprimila sivi ton i više nema ni traga onom njegovom vječitom smiješku.Izgrebalasammuliceileđa.Nabedrimamujekrv(moja?).Njegovaizlučevinajeumeni,kliziminiz lijevobedro.Zraksulicemilujemi tijelo ihladiznojkoji jeonostavio nameni. Zatvaram oči, još uvijek sputana bijelim pamučnim povezima, igovorimsvojojunutrašnjojsnazidamuoduzmedušuiubijega.

Ustajeiuzimaručnikkojimujepružilastarica.Odlaziizspavaćesobesbijelimručnikomomotanimokobokova.Iakonionnitistaricatoneopažaju,sramenamuvisitežakkestenjastosmeđogrtač.Kadjebiomalenidječak,tajjeogrtačkojisumudaliroditeljinosioslakoćom.Sada,kadajeposrnuličovjek,smukomsepomičepodnjegovomtežinom.Svosvjetlounjemujeutrnuto-zauvijekćeživjetiutami.

***Ležimposvenepomična.Nemogusenipomaknutinitirazmišljati.Neosjećambolnititugu,samoiscrpljenost.

Staricasevratilanakonnekolikominutairekla:»Nemožešseićiopratijerjetvoj ujak još uvijek tamo.Ali kad bude gotovmožeš se okupati i tada ćeš ići naspavanje.«Izvuklajepamučničepizmojihustaioslobodilamizapešća.Boljelomenamjestimagdjesutrakeokozapešćabilezavezaneučvor,aliinačenisamosjećalaništadrugo.Onasjedneudrvenustolicuuzmojkrevet.

39

Ništanisamgovorila.Nisamsemicalajersamsvojimglupimnogamaodbijalaišta narediti. Tadami starica dodirne kosu, a ja se trgnuh od iznenađenja. Ponovosamzačulazvukovesulice i sadasam ihnapeto slušala,kaoda suglazba.Nisamimalaosjećajzavrijemeisuzesumiodavnopresahnule.Nisammislilanamajkuiocainisammislilanadom.Namjernonisammislilaninašto.Nakonnekogvremenapodiglasamočipremastarici.

Zagledahseunjuinatrenutakmiseučiniprekrasnom.Alisamonatrenutak.Praznojezurilakrozprozor,nesvjesnamogpogleda.Nizobrazesujojse,jednapojedna,kotrljalesuze.Licejojjebilobezizražajnoinijeispustilanitinajmanjizvuk.Zurilajekrozprozoritihoplakala.Nijemepokušalaponovododirnuti.

Vrijemejeprolazilo,doknapokonblagututnjavuvečernjegprometaneprekinestaričinglas:»Ustanisada,morašseoprati.«Pokušalasamstatinanoge.Sariidonjerubljeodavnosubilistrgnutismeneisadasamstajalanaganapodu.Staricamijedalabijeliručnik.Nogesamliromrazdvojila,jerimnisamvjerovalaijermeboljelo.Posrćući,polakosamkoračalapremakupaonici slijedeći staricu.Nisamprimijetilakrvštojekapalaizustamogzekeizamnomostavljalatrag.

Kupaonicajemirisalanaparuipodjebiomokar.Popelasamseupraznukaduiuočilada je jošuvijek toplaodprethodnogkorisnika.Pogledalasampremadolje iugledalamaleno jezerce krvi što je ispunilo prostor izmeđumojih stopala na dnukade.Istarica i jazurilesmoutajprizor,aliniti jednaodnasnijereagirala;samosmo gledale kako barica postaje sve veća. Stara žena otvorila je pipu imalena jebaricaotplovila,ostavivšizasobomsamonajbljeđitragcrvenilanadnukadekojasepunilavodom.

Nekovrijemenamakalasamseuvrućojvodi.Staricamenijepožurivala,pralaniti razgovarala samnom, i ovaj put nije bilomirisnih ulja. Bilomi je popriličnoteškopopeti se i izaći izkade, jer je izmenebila iscijeđenasvasnaga.Staricameumotalau ručnik ivratile smoseuspavaćusobu.Vidjelasamkapljicekrvi štosuistočkalekamenipod.

Palasamnakrevetiuspuzaladojastuka.Staraježenazaključalavrataiotišla.Nikadajevišenećuvidjeti.

Prozorisubiliotvoreni imoglasamnanjušitimiriseulice.Srećadamuškaracnijedotakaomojjastuk.Glavamijeutonula,unj.Sveštosammoglaosjetitibiojeizbjeljivačkojisukoristilidaizbijelejastučnicudosnježnebjeline.

***Danasnijebiloprevišeposla.Puneet,umotanuzavojodstrukadobutina,idaljejeturoban.BilasamnaviklanaPuneetakojidotjeraniodjevenuseksiodjećuparadirapred vratima svojeg gnijezda, i tomi je nedostajalo.Bila je tomoja svakodnevnakazališna predstava. Šepurio bi se na ulazu u svoje gnijezdo u svojim tijesnim

40

kratkimhlačicama,grudnjaku,topuiveluodšifona,ajabihgagledalakakoizvijagornjidiotijelakakobiistaknuostražnjicu.Vidjelabihkakoprstimamičekovrčusčela ikakouviszabacuje rubvelakaodabacanevidljivumrežudaunjunamamimuškarce-poputribarakojibacasvojumrežunarijeci.Činjenicadajebiodječaksamojenaglasilanjegovuženstvenost.Često sambila sigurnadaćemojzavodljivosmijehipogledispodobrvanamamitinovumušterijuzapečenjekolača(jernovesu mušterije najdragocjenije) da bi novajlija na kraju ipak završio u Puneetovojizopačenojmrežipremazanojmedom.Jednostavnorečeno,bilojemnogomuškaracakojinisunipomišljalinatodalegnuuposteljusdječakom,noPuneetihjeipaknato naveo svojim zavodničkim umijećem. Govorio bi mi, često s bestidnim,razbludnimcerekom,dabi imseuvukaousnovečimbinasvojimusnamaosjetilinjegove. Rekao je da bi njihovi jezici u okršaju s njegovim isprva oklijevali, aliubrzobidivljeplesali ipreplitali se snjegovim. Imao je teorijuda svimuškarciusebi sadrže dio njega koji samo čeka da bude oslobođen. Potvrđivala je tonezaustavljivarijekanjegovihmušterija.

UnatočPuneetovojpotištenostimuškarci su idalječekalinaCommonStreetuda se razmakne zastornanjegovukavezu.Čimbi jednaodanamušterijanapustilanjegovo gnijezdo, često puta bih vidjela kako sljedeći zainteresirani muškaracubrzavakorakiličakpotrčiulicomkakobibiosigurandaćedovrataprincaPuneetastići prije ostalih. Bilo je dovoljno da Puneet samo proviri kroz vrata, nepoduzimajućiništakakobiihnamamio,amuškarcibiseipakkaozačaranidovlačiliknjemu.Mogućejedanjegovapohotnostpojačavanjegovuprivlačnost.Zabranjeniužitakkojisenenamećeotvorenovjerojatnojenajslađi.

Pokušalasamseumislimavratitiuvrijemesvogživotanaselu.Poznatojedasvidječaciželeigračkukojuimajudrugidječaci.Imaiigračakaskojimasesuvišeopasnoigrati,noupravoonesuosobitoprimamljive.Jitendrajebiomojihgodinatenajkrhkijiinajmanjimeđudječacima.Nijebiosamofizičkislab,većjeikaoosobabiobeznačajaninaporantejesvimadosađivao.Biojepoputkamenčićaštovasžuljaucipeli.Nadnjimsuseiživljavalisvidječaci,pačakinekedjevojčice;dovoljnojebilodapuhneteiunjegaivećbiseraspao.Biojebezijednogprijatelja.Međutim,sve se to promijenilo kad je za rođendan dobio nož skakavac, koji mu je poslaonjegovglupiujakizDelhija.Kadpritisneteoprugunadršcinoža,iskočioštrica.Ruboštrice bio je zupčast i toliko oštar da je mogao glatko štakoru odrubiti glavu.KorištenjetogpodmuklogoružjapostalojeomiljenaJitendrinazanimacija.

Dok je jednogadanašetaoselom,nekidesetogodišnjidječak,otprilikegodinudanastarijiodJitendre,pokušaomujeotetinož.UborbijeJitendrapritisnuoopruguioštricasezabilaudječakovuslabinu;krvjepočelaliptatiuvodoskocimaidječakjestaoneobuzdanovrištati.Tejenoćiizmeđunjihovihroditeljaizbilaužasnasvađaaoba dječaka su zaradili oštre kazne. Ipak, nakon incidenta s posječenim bedrom

41

Jitendruvišenisuzadirkivali,iakojeidaljebiobezprijatelja.Seoskadjecapočelasugasebojati,baškao i lokalni štakori.Postoje»igračke«kojezahtijevajuodređenuhrabrosttetimestječuposebnuprivlačnost.Jitendrinnožbiojejednatakvaigračka.Puneetjebiodruga.

Puneetjebio»izgubljenidječak«odvremenakadgajenapustilamajka.Pravoječudodajeuopćepreživio.Pričaomijeozvjerstvimakojajeviđaonaulicičakiprije nego što ga je k sebi uzeo gazdaGahil: ubojstva,mučenja i oružane pljačkesamosunekaodnjih.Rekaomijekakojenjegovotacpobjegaoizzatvorakakobigapokušaopronaći,dabiganakonspektakularneulične tučnjaveponovoulovili izatvorili.Čestojegovoriokakosenjegovamajkaudalazaimućnogbiznismenakojiće doći i izbaviti ga - »tek što nije, samo čekaj i vidjet ćeš«. Priče o njegovimroditeljima puka su maštarija. Puneet je već odavno izbrisan iz njihova sjećanja.Kakobiseinačemoglinositisčinjenicomdanjihovsinživiovdje-dvakavezanižeod mojeg, i svaki dan zadovoljava muškarce koji su prljavi izvana i iznutra.Puneetova jedina stvarnost su njegov kavez i ova ulica. Zato nikada ne pokušavapobjeći;ovojezanjegasveštopostoji.

***Puneet šmugne u svoje gnijezdo, slijedeći muškarca u sivom odijelu koje mu nepristaje.Puneetovotijelogovorionjegovomposljednjemkruguporaza,iakomuješminka na očima i usnama i dalje besprijekorna. Postaje svemršaviji i zavojimuklize niz struk, čak i onda kad se ne naginje da izloži svoju ljubavnu rupu. Imamizvrsnuidejukakodagarazvedrim;napisatćumupriču.Nijevažnoštoneznačitati;jaćumu jepročitati.Padaminapametkakosam ja jedinaosobakojupoznajemakojaznačitati.

DragimojvoljeniPuneete,ovapričajezatebe.Nadamsedaćetisesvidjeti.

ZRNORIŽE

Učiteljjenaučavao:»Svijetbalansiranazrnuriže.«UčenicizapitašeUčitelja:»Učitelju,kakotodačitavsvijet,sasvimnjegovimslonovima,kućama,gradovima,palačama,žitom,poljima,inebom,možebalansiratinazrnuriže?«Učiteljsespokojnonasmiješi,bacipoglednamoreučenikapredsobom,iispričasljedećupriču:

42

U dalekom kraljevstvu bijaše maleno selo, a u tom malenom selu živjela je

jedna obitelj: ratar, njegova žena, i njihovo petoro djece - dvije djevojčice i tridječaka.Najmlađidječakbio jesnažan,oštrouman,hitar ivrijedan,apovrhsvegatogabiojeipovezansazemljinimtokovima.Usvojimprijašnjimživotimabiojekonjkojegjejahaonajvećiodsvijukraljeva,tigarčijejekrznopostalokraljičinplast, iprinc kojem je 'bilo suđeno da vlada najvećim kraljevstvom na zemlji, ali ga jeuništila, ljubomora. Sada, u ovom životu, rođen je kao najmlađi sin siromašnogratara. Ali, kako je samo zračio unutrašnjom ljepotom! Još kao maleni dječaksvojim jezračenjemprivlačiopozornost i videćih i slijepih. Sirio se glas o svetomdječakusdaromvidovnjaštvaiiscjeliteljskimmoćima.

Pri pogledu na tog četrnaestogodišnjeg dječakamogla bi vas smesti njegovafizičkaljepota.Razvijaoseuodraslogmuškarcaanjegovomršavo,mišićavo tijelopovijaloseipodnajmanjompromjenomsmjeravjetra.Očisumubileočaravajuće,alicetolikolijepodaganistemogliprestatigledati.Aliakobisteuspjeliprodrijetiiza ljušture fizičke ljepote, ugledali biste nešto još veličanstvenije. Zračio jemudrošćuvječnosti,jernijevidiosamoovajiprošleživote,negoibudući.Mogaojeraskrinkati isprazan ponos imućnih i zaludne jadikovke siromašnih. Mogaojerazlikovatiljubavodpožudeiuzrakuosjetitiproljećedokjoštrajezima.ZvaosePuneet.

Uselujeurodpropaovećtrećugodinuzaredomizemljajebilapustaijalova.Potok koji je hranio selo više nije tekao kroza nj a izvori pitke vode gotovo supotpunopresušili.Selojeodavnoiskoristiloiposljednjerezervehrane,pasuseljacina ulicama skapavali od gladi. Jednoga jutra ratar reče svome najmlađem sinu:»Dragi Puneet, svi umiremo od gladi. Ti si poseban dječak s golemim moćima.Morašnapustitiseloipotražitisrećuzanas.Vratinamnašabogatstvakakobismoopet mogli kupovati hranu i jesti.« Sat vremena poslije, prije no što je zapeklojutarnje sunce, Puneet se oprostio od svog oca, majke, braće i sestara. Skupiojeneštooblutaka,zamotaoihukrpu,iprebacivšizavežljajprekoramenapješkeseuputioizsela.

Danima je hodao po nezamislivoj vrućini i izbjegao brojne opasnosti.Pronalazio je vodu slijedeći tragove životinja i jeo korijenje i bilje koje je rasloporedputakakobigaokrijepiloiodržalonaživotu.Kadjestigaodovelikoggrada,bio je savprašnjav i vrlomršav, ali još uvijek je sa sobom imaooblutke iz svogasela.Biojetobogatgradpunpohlepeiprijetvornosti.Ispredgradskekrčmepiojeizkoritazakonje,svedoknijeutažiožeđ.Rovaojepootpacimaizkrčmeupotrazizahranom, koje je bilo u izobilju. Jeo je dok mu se nije povratila snaga. Lutajući

43

krozgrad,vidiojekakosiromašniibogatiživejedniuzdrugenonemajusuosjećanjajedni za druge, i svuda oko sebe vidio je laž ipohlepu. Povratio je hranu koju jepojeo,jernijehtiousebiimatiprljavštinutogagrada.

Nagradskomtrguugledaojevelikimetež.Kakojebiotanahan,lakoseprobiopremanaprijed krozgomilu koja se okupila okoborilačkog ringa postavljenog nadrvenoj platformi. Ring je bio četverokutan i ograđen konopcima. Usred ringastajao jegorostas.Bio jevisiodslona igotovo jednako tolikoširok.Sjenakoju jebacaonasuncuprekrilajegotovočitavring.Predgorostasomjeklečaookrvavljenčovjek,oklopanapolaodsječenogsnjegovatijela;preklinjaojegrdosijuzamilost.Div je preko ringa pogledao u prekrasnu ženu koja sjedaše na prijestoljunasuprotringa,iruljajeutihnula.Bilajetokraljicamoćnogkraljevstva;nosilajezlatnukrunubogatooptočenubiserimaidijamantimaisvjetlucavzlatniplaštogrnutokoramena.Kosajojjebilanauljenaisjajnaidoimalasepoputvizije-tajanstvene,nestvarne žene s neke čuvene slike. S njezine lijeve i desne strane sjedila su dvalavaslancimaokovratadebljimodljudskeruke,apodnogamajojbijašeŠkrinjasazlatnimdukatima.

Onaprogovoriprekinuvšimrtvutišinu:»Nemojgaubiti,alikakotenijeuspiopobijediti,njegovaženainjegovadjecapostatćemojirobovi.Vojniče,prihvaćaš lioveuvjete?«Čovjekkojipuzašepozemlji i kojem jeosušenakrvprekrivala liceasvježamu je krv curila iz rana, odgovori: »Voljena kraljice,meni i mojoj obiteljibitćeneizmjernačastdavamzauvijekslužimo.«Saslušavšinjegoveriječikraljicajepokretomrukeušutkalažamorgomile.»Ubijga,dive«,naredilaje,»ipobrinisedanjegovu obitelj živu spale u talionici. Obitelj koju je tako lako kupiti nije obiteljvrijednaposjedovanja-čakniti kao roblje.Čovjek s takomaločasti nije vrijedanČakniti togadapijevoduizmojegakraljevstva.Moramoočistiticarstvood takveslabosti.Ubijgaodmah!Tojemojazapovijed.«

Divjednimzamahomsvogteškogmačaodsiječevojnikovuglavu. Izvojnikovavrata šiknula je krv, poprskavši neku ženu koja je stajala kraj poprišta. Kraljicaušutka preneraženu gomilu. »Tišina!« poviče. »Ima li u ovome gradu još junakaspremnihdapokušajuubitimojegdivaitimezaraditiovuškrinjusazlatom?«Tišina.

Umeđuvremenu,grdosijazgrabikrataknožštomujevisioobokuikleknekrajmrtvogvojnikadamuizvadisrceizbeživotnogtijela.Držećiuruciorganskojegjekapalakrv,prijeđenjimeprekosvojihprsatakodasesvježakrvstopilasosušenomkrviprijašnjihžrtava.Ustaoje,riknuoipodigaoraskomadanosrcedržećigaiznadglaveuruciumrljanojkrvlju.Izgomileodjeknegromoglasnoklicanje.AondauringstupiPuneet.

Zavlada napeta tišina koju prekine gorostasov gromovit smijeh. »Sto, hoćeš

44

dječače? Jesi li ti žrtveno janje?« Kraljica mahne rukom i obrati se Puneetu:»Dječače, što radiš u ringu? Je li ti ova krvava lešina otac? Jesi li ovdje da gaosvetiš?« Puneet odgovori kraljici: »Ne, velika kraljice. Nisam njegov sin.Ovdjesamdaosvojimškrinjusazlatom.«Kraljicasenasmijeireče:»Zarneznašdaovuškrinjusazlatommožešosvojitisamoakoubiješmogadiva?Izvadiojesrceiz prsa stotina muškaraca dvostruko većih od tebe.« Puneet je odgovorio:»Najplemenitijakraljice,prihvaćamvašizazov,alikakonisamnaoružan,moguliodvas zatražitimaluuslugu.«»Traži«, rečekraljica.Dvauličnapsaušla suu ring ipočela razvlačiti vojnikovo truplo izvađenog srca. Puneet reče kraljici: »Mogu li,molimvas,posuditiodvasjedanzlatninovčić?Akopobijedimuokršaju,bitćemoj,aakoizgubim,možetegauzetiizmojemrtveruke.«Kraljicaupita:»Štoćešponuditikaojamstvo?«Zabavljaojujetajprelijepidječak,kojegbiradoimalakaovlastituigračku. »Ovo«, odgovoriPuneet, podigavši uvis vrećuoblutaka što ju je ponio izsvogsela.»Tosuobluci izmogazavičaja.«Kraljica jeprasnulausmijeh,zajednos okupljenom gomilom. »Ovo bi moglo biti zabavno«, reče kraljica. »Prihvaćamtvojeuvjete.Posuditemujedanzlatnik.«

Puneetjepažljivopoložiovrećuoblutakanadrvenipodringa,iprimiozlatnikod dvorjanina iz kraljičine svite. Vojnikovi ostaci odvučeni su s podija i ring jeočišćen.Kadjesitnidječakstaopredgorostasa,nastupilajeapsolutnatišina.Divjezarežaoglasomnaliknagrmljavinu:»Nisimidovoljanniti zaužinu,pačakni zajedan zalogaj.« Puneet odgovori: »Moćni ratniče, nemogu se boriti s tobom.« Izgomile se podigaopodrugljiv žamor.Kraljica jemaknula rukomprema rulji da jeutiša.Bilajebijesna, jer jeuživalagledatikakoprednjomkoljuikomadajuljude.»Dečko,pristaosinaborbu.Nemašizbora.«Puneetodgovori:»Nebojimseborbe,VašeVeličanstvo, no riječ je o tomedaje vaša ljepota tako velika dabimemoglazaslijepitiiomestiuborbi.«Kraljicajevoljeladajojlaskaju,kaoisvitaštiljudi,pajoj njegove riječi izmame smiješak. »Ne mogu sebe učiniti manje lijepom«,reče. Puneet odgovori: » Vaše veličanstvo, da vam je ljepota i upola manja, jošuvijek bi zaslijepila svako oko.« »Pa što onda predlažeš?« upita kraljica, koja jeuživalauovomrazgovoru.Gorostas je,sdrugestrane,bivaosvenervozniji, jer jegorljivoiščekivaodasebacinasvojzalogaj.Puneetnastavi:»Smijemlizatražitidagorostas stane između mene i vas, kako bih se mogao boriti hrabro, a da me nezasljepljuje vaša ljepota?« Kraljica se nasmija obuzeta požudom prema ovompredivnom dječaku. »Neka bude tako.« Dječak i div zamijeniše mjesta i stadošejedannasuprotdrugom.Ruljanagradskomtrguutoneunapetutišinu.MoglistečuticvrčanjeljetnevrelineštojepržilaPuneetovvrat.

»Hajde, bori se!« zagrmi gorostas, i sporim, teškim koracima krene prema

45

dječaku. Puneet je promatrao kako njegova golema stopala snažno udaraju podrvenoj platformi, približavajući mu se korak po korak. Dok mu je div prilazio,Puneet je čekao a da nije pomaknuo niti jedanmišić.U trenutku kad je nanjušiogorostasovsmrdljividah,Puneetbacizlatnikvisokouzrak.Divpogledauvispremablještavomnovčićuiutomgatrenutkuzaslijepisunčevasvjetlostštoseodbijalaodnovčića-atojeibiorazlogPuneetovazahtjevadazamijenemjesta.Puneet,kojijepoznavaociklussvegaživota,shvatio jedaakočitav svijetbalansiranazrnuriže,tada to čini i div. Zaslijepljen svjetlucanjem kovanice, div je izgubio ravnotežu.Puneetskočipremanjemuisvomgasnagomgurneudesnokoljeno.Divsezaljuljaiprevrne na leđa, mahnito mašući rukama dok je padao. Tresnuo je o drvenuplatformu takvom silinom da se čitava zemlja zatresla. Njegova golema glavauz tutanj se sručila ravno na Puneetovumalenu vreću s oblucima raspuknuvši sepoputkokosa,takodamusemozakprosuoporingukaolassi(napitakpopularanuIndiji,mješavinajogurta,mlijekaizačina;nap.prevjBiojemrtavprijenegoštojezlatninovčićsletionadrvenipodringa.

Nastupila je zaprepaštena tišina a onda je gradski trg eruptirao poklicimaoduševljenogodobravanja.

»Vidite,voljenimojiučenici,svijetbalansiranazrnuriže.«PotomUčiteljzašuti.Učenici, koji su sjedili u svojim narančastim haljama i slušali Učiteljevo

pripovijedanje,bili su zatečenipričom, jer to doista bijaše vrločudna pripovijest.Nakonnekogvremenajedanjeučenikpodigaorukuiupitao:»PlemenitiUčitelju,jeliPuneettadaodniozlatousvojeselo?Jelioženiokraljicuipostaonajvećivladarnazemlji,itakoispuniosvojusudbinu?«

Veliki se Učitelj nasmiješio: »Ne. Nije se tako završilo.« Učitelj je uživao ukratkojtišiniprijenoštojenastavio:

»Nakon što je gorostas pao na tlo, Puneet je smjesta zgrabio golemi mač iznjegovemrtverukeizarinuogakraljiciuvrat.

»Vidite,dragimojiučenici,kraljicakojaizrazonodepromatraumiranjesvojihpodanikanijezaslužiladabudekraljica.Njezinajesmrtbilaneraskidivopovezanasasmrćupalogvojnika.«

Drugi je učenik pitao: »Ali, što je s Puneetovom obitelji...Sto je s njegovimselomukojemljudiumiruodgladi,dragiUčitelju?«

VelikiUčitelj zagleda se u prazninu i reče: »Nakon što je gledao kako umirekraljica,Puneetjezatvorioočiičuovapajesvogaocaimajke,svojebraćeisestara,iseljakaštosuvapilizahranom.Mogaoječutikrikoveagonijeonihštosuumirali

46

od gladi. Puneet zaroni dublje u svoj um, odgurne srce u stranu, i presudi da suzaslužilismrt.«

Učenicima seoteouzdahpreneraženosti. Jedanodnjihupita:»Ali kako je tomoguće,o,velikiUčitelju?«

Učiteljjedvadanapričekaodaseuzbuđenjeučenikastišaprijenegoštomujeodgovorio.Konačnoreče:»Kakvojetoselokojedopuštadamutrigodinezaredompropadnežetvaadanepotražinoveizvorevodeilisepreseliudolinu?Kojitootactražispasodsvojegsina,šaljućiganaputprepunopasnosti?Puneetseuzdignuouvišesfereisvimaimdosudiosmrt,jersusismrtdosudiliisami.«

Najstariji učenik sjedio je u prvom redu. Volio je Učitelja i Učitelj je volionjega.Onupita:»VoljeniUčitelju.Stojetoštovinamaželite?«Učitelj,kojibijašenajvećimeđuvelikimučiteljima,ikojijenekoćdavnobiodječakštojeoboriodivajednimjedinimzlatnimnovčićem,odgovori:»Danematenikakvihželja.«

Kraj.VoliteBatuk.***

Čitatiipisatinaučilasamumisionarskojklinici,kamosumebiliposlalikadmijebilo sedam godina. Bolest zbog koje sam završila u bolnici bila je u potpunostimajčinakrivica,barempremamišljenjumojebake.

Kaomaladjevojčicanašlabihbilokakvuizlikudaodemdorijeke-bilodasamišlanapecanjesdjedom,igratisesdrugomdjecom,ilipakpratiodjeću.

Uvijekstememoglinaćinaobalirijeke.Bilojetočudno,jersamzarazlikuodsvojihprijateljamrzilabitimokra!Ipak,voljelasamboravitiuzrijeku.Glazbakojuje proizvodila voda i svjetlost koja je plesala po njezinoj površini bacale sume uzanos.Voljelasamtajosjećajsamoćeadanisisam,jermevodapovezivalasasvimživimbićima.MnogogodinakasnijeshvatitćudajeiCommonStreetjednarijeka;uobasmjeranjomeprotječuljudi,kamioniscisternama,automobiliimaleniautobusi.Tovječnostrujanjenikadaneprestaje-onomepovezujesasvijetomdovodećigakmeniiodvodećimeknjemu.

Togadanazrakjebiovlažan,alinebojeusprkostomebiloplavoibezijednogoblačka.Vratilasamsesrijekeranonavečer.Čimsamkročilakrozvratadaščareizakašljalase,bakajeprigovorilamajci:»Reklasamtidajojnedašdačitavovrijemesjediporedrijeke.Pogledajjesada,razboljelase.«

Baka je imala izvanredan dar da i najjednostavniju rečenicu izgovori takvimtonomdazazvučipoputtiradeneodobravanjausmjerenogpremamajci.Naprimjer,baka jemogla reći:»Neželimkolač«,naštobimajkasmjestaupitala:»Štonijeu

47

redusnjim?«Čakikadbibakarekla:»Ah, ništa«, njezine su riječi govorile da maj čin kolač nije ništa bolji od

pokvarenogmesazamaskiranogšećernomglazurom.Utompogledubakajebilavrlonadarena.Itakosemajka,kadjujebakaotvorenooptužiladanamjernonastojidaserazbolim,upecala iovajput (kao iuvijek).Ljutitoseokrenula iprasnulanabaku:»Reklasamjojdanesjediporedrijekečitavdan,aliznaškakvajeona,gledaguštereipričastravom.Tamalajebašblesava.«Ponovosamzakašljucala,aliovajputmalojače(reklasamvamdaimamsmislazadramatiziranje).»Evo,reklasamti!«reklajebaka.»Nijeonablesava,samojemalodivlja.Jabihjedržalanalancu.«Došlasamunapastdajojsesuprotstavim,alisesuzdržahipustihjedanastavijersamznaladaslijedijošzabave.Bilasamupravu.Bakajesadadokrajapojačalatonikreštavostsvoje glasovne opreme. »Ti si ta koja je blesava!« kriještala je baka na majku.»Puštaš je da vani sjedi cijeli dan - i pogledaj je sada. Reci mi, jesam li ja tebeikadpokušalaubiti?Dasamja tebe tretiralakaošto ti tretiraš tumaluBatukicu«-nadimak kojim me zvala od milja, a kojeg sam se gnušala - »moja bi memajkaprebilaštapom.«

Tojebilonevjerojatnozabavno,pasamzdušnoodglumilanapadajstrahovitogkašljakoji je trajaopunuminutu (dramaobolesniku).Bakami jedobacilapogledpun sažaljenja (ili je to bilo odobravanje?) i uglove usana zakrivila nadoljepripremajućisezazavršniudarac.»Akoumre«,promrsilajekrozzubebaka,»trunutćešuzatvorunatojsvojojdebelojstražnjiciipogoditkoćesemoratibrinutizatusirotu djecu... i za tog jadnog padavičavog Navaja?« Baka je često tvrdila da jeNavajrođenhendikepiranjerjemajkaodbijalapitibakinspecijalničajzatrudnoću.Pomislihdabibiloboljedanastavimkašljatijošjače(podižesezastorzadrugičin).Bakanastavlja,dok jojotrov izbija iz svakepore:»Već sampodigla svojuobitelj.Zardoistamislišda imamdovoljno snagedapodignem i tvoju?...Doduše, tadabidjeca barem nekako progurala do srednje škole.« Tada sam pustila da iz meneprovali najhrapaviji, najodvratniji napadaj kašlja koji jedna sedmogodišnjakinjamože proizvesti. Baka se okrenula prema meni s mješavinom sažaljenja i čistenaslade u očima; mislim da bi bila sretnija samo da sam istog časa pala mrtva.Gledalasamkakosesažaljenjetopisnjekaomaslacnapodnevnojvrućini.Ošinulaje majku razjarenim pogledom, udahnula zraka, i objavila: »Ona treba doktora«(kašalj), »ODMAH!« (kašljuc, kašljuc). Ironija je bila u tomeda sam zaista i bilaozbiljnobolesna.

Majcisemorapriznatidajesgodinamausvojilalekciju.Jednostavnojepljusakuvredapreusmjerilanaoca.Dotogčasaotacješutiouživajućiusvakojsekunditepredstave,svedokmajkanijezaurlalananjega:»Čuosije,tibijednapijanduro,vodijeodmahkdoktoru.«

***

48

Postojalasutrinačinadasedođedodoktora.Jedanjebioposlatiporukuunajbližigraddadoktordođeknama,alitosinismomoglipriuštiti.Drugijebiodaotacskupisavnovackojijemogaonaći,ukrcameuvolovskuzapregu,padakrenemougradudaljen nekoliko sati putovanja, gdje bi nas doktor primio u svojoj ordinaciji. Dasmo toučinili, nakonmukotrpnogputa čekali bismočitavuvječnostdamedoktorprimi i pregleda. Pregled bi trajao nekoliko trenutaka a onda bi doktor namjestionaočale i nešto nažvrljao na komad papira iz svog bloka. Svoju bi žvrljotinu daosestri, koja bi potom ocu dala nekakav prah umotan u sjajnu smeđu papirnatuvrećicu.Posjetbizavršioogorčenomsvađom,jerbiotacobjašnjavaodanemavišenovaca»odovogovdje«,asestrabimuprijetećimglasomrekladabimubiloboljedagapronađe.

Treći način da se obavi medicinski pregled i dobije lijek podrazumijevao jeodlazakunajbližigrad,upravoonakokaoštosamopisala,alidasezapravoneodedoktoru. Otac bi me vodio na šerbet a zatim bi me na sat vremena ostaviouzaprežnimkolimanagradskojtržnicidokjeonuposjetisvojoj»rođakinji«.Čimbise vratio, smirisom rođakinjinog parfema od lavande na košulji, uputili bismo sekući,obojesretniizadovoljni.Šerbetjenedvojbenosadržavaonekimoćnisastojak,jermijeodnjeganajčešćebilobolje.

Iovajputsmoseodlučilizatrećinačin.Pilasamjarko-crvenišerbet,aotacjepiočaj.Nakontogaostaviomejeuvolovskojzaprezinagradskojtržnicidagatamopričekamdokonneobaviposjetrođakinji.Satvremenakasnijekrenulismokući,alisadasamzbiljajakokašljala,ikadsmosevratilivećsamgorjelaodvrućice.Majkajepitalaštojedoktorrekaoaotacjojjeslagaodajeobećaodaćusebrzooporaviti;samosemoramriješitivrućiceuranjanjemuhladnukupku.Majkajepotomupitalaocajesamlidobilanekakavlijek,aonjeodgovoriodajesamidasamgavećuzela.Zatim je ubacio jedan fini detalj kako bi svoju laž učinio uvjerljivijom, opisujućikakojeprašakbionekakvabijelo-smeđamješavinaštojeužasnozaudarala.Dotadasamvećbilasuvišebolesnadabihpotvrdilailiopovrgnulanjegovuizmišljotinu.

Danima sam imala vrućicu i iskašljavala obilate količine žutosmeđe sluzi ukojoj je znalobiti tragovakrvi.Temperatura se idaljepenjala iprestala sam jesti;kašalj je bio neumoljiv. Plakala sam kad god sam za to imala snage. Suseljani sudolazili iskazatinajbolježelje,ponuditidijagnozuili lijek.Jedinastvarokokojesusesvisložilibilajetadajedoktorkodkojegsmoišlinadriliječnikišarlatan.Čulasam barem troje ljudi kako govore da on uopće i nije doktor. Ocu je lice bilopepeljastoblijedo,kaoumrtvaca.

Nakonpetdanavisoketemperatureikašljakojisepogoršavao,odlučenojedameodveduumisionarskuklinikuuBhopalu,udaljenomčitavdanvožnje.Umotalisumeutopluodjećuiotacijakrenulismonaputprijeizlaskasunca.Vozilismoseu zatvorenimkolimakoja je vukaovol, i cijelo samvrijemeputa suhokašljucala.

49

Kadsmostigliuklinikusmještenunagradskojperiferiji,medicinskasestrasaslušalaje pričumog oca i vidjelame kako iskašljavam sluz nalik namaslac od bivoljegmlijekaistočkanmrljamabobičastogvoća.Popriličnomezbuniloštojeuzelauzorakte ljigave, sluzave tvari kao da je kakva nagrada. Kada se nekoliko sati kasnijevratila, rekla je ocu da imam tuberkulozu i da ćeme primiti »na odjel«.Odjel jezapravo bio preuređeni kokošarnik koji je sada udomljavao oboljele.Vonjao je nasvojeprijašnjestanovnike,a taj jesmradbiopomiješansasmradomjoda ibolesti.Duž jednog zida odjela bili su poredani ženski kreveti, a duž drugog muški.Dodijeljenmijesivimadracičeličnikrevetotprilikenasrediniženskogzida.Nakonštojeotacotišao,bilomijeprevišelošedabihplakala.

Usprkospočetnomstrahuosjećalasamolakšanje,iakosambiladalekonajmlađipacijent. Tijekom dana neprestano su se čuli svakojaki zvukovi: kotrljanja kotačabolničkih kolica, stenjanja, povraćanja i umiranja, i neprestanog zujanja muha ibrujanjavrućine.Noćuse tišinapoputmekanogvunenogpokrivača spuštalaprekohrkanjaikomešanjačetrdesetitripacijentaijednemedicinskesestre.Moradasumiosjetilaotupjelainaviknulasenasmrad,jersamčestoviđalaposjetiocekakoulazena odjel i smjesta s gađenjem istrčavaju van s dlanovima čvrsto pritisnutim naustima,gušećiseodnepodnošljivogvonjaaponekadipovraćajući.

Na krevetu domene ležala je gotovo naga starica koja je izgledala kao da jetrudna.Bilajestarijaodbakeitolikomršavadajenjezina»beba«izgledalagotovovećaodnje.Jednajojjerukavisjelaprekorubakreveta;kadbijojseprstipomicali,mogla samvidjetikako joj sepodkožom tankom i finompoput cigaretnogpapiraocrtavajužile.Ponekadbih,dokbispavala,promatralablagopulsiranjenjezinihžila,davidimhoće li se ikadzaustaviti.Nekolikodanakasnije to se i dogodilo.Za satvremenaumotanajeunepromočivoplatnoipotomjenestala.

S moje druge strane ležala je žena otprilike majčinih godina, no od njedvostruko deblja. Lijevo joj je stopalo bilo omotano debelim zavojem a sestresu svake večeri dolazile da je previju. Stopalo su joj odsjekli jer se bilo inficiraloodšećernebolesti.Začudo,nijesečinilanimalouzrujanomštojojjestopalozavršiloukantizaotpad.Naprotiv,izgledalojekaodaistinskiuživaupažnjikojuprima,jerjegotovouvijekbilaokruženaljudimakojisugovorili:»Sirotica«,»C,c,c,groznajeto bolest«, »Izgledaš odlično« (čak i bez stopala) - i koji su joj donosili posude snajbajnijomhranom.Ženabisesvremenanavrijemesažalilanadamnomidalamineštoodpreostalehranekojunijedokrajaproždrla.Alinjezinegestevelikodušnostibijahurijetke,jerposlijeobrokagotovobiuvijekpolizalaičitavuposudu.Napustilajeklinikuotprilikedvatjednanakonoperacije,udrvenojkutijinakotačimakojujegurao njezin smrdljivi suprug koji je neprestano pušio. Kladim se da bi rado bilažrtvovalaidrugostopalozajošnekolikotjedanasažaljevanjaifinehrane.

Osoblje dnevne smjene činile su tri sestre, doktor, i dvije bolničarke, koje su

50

prenosile, brisale, prale i uklanjale one koji bi umrli. Bio je tu i svećenik,otacMatthew,mlad imršav bijelac. Svaki dan on bi razgovarao s nama oko polasata a zatim nam svakome dao komad kruha i voćni sok. Imao je mekan,razvučen glas i blage, dobroćudne manire koje je pokušao prikriti kada binam propovijedao. Stao bi pritom na stol usred odjela pored ulaza iživo gestikulirajući i gotovo vičući skakao gore-dolje poput luđaka. Tajneumjereninaporbiojeposvenepotreban,jernitkoodnasnijegarazumioinitkoodnas nije mogao otići čak i da je želio. Doduše, bilo je vrijedno gledati ga -zbog zabave, i zbog kruha i voćnog soka. Bili smo njegova vojska od četrdeset itri sljedbenika, iako ćemo ga svi prije ili kasnije napustiti - na ovaj ili onajnačin. Jedanput ili dvaput dnevno obilazio bi redove kreveta i uvijek bi zastao uzmoj,jersambilanajmlađa.Nasmiješiobimiseijabihsenasmiješilanjemu.Nosiobi svoju knjigu i križ, za koje sam znala da su mu važni. Znala sam da sasestramapunorazgovaraomeni-vidjelasammutopoočima.

Nisam imalanikakvihposjetitelja,načemusambilazahvalna jer sam tadaupravoučilačitati.

Nakon tjedandananaodjeluosjećala samsebolje,alinijemibilodopuštenoustati iz kreveta. Doktor koji je predvodio svakodnevnu povorku medicinskogosobljasvojimmi jegumenimslušalicamasvakidanslušao leđa.Svaki jedanbioisti; kimnuobi glavom, nešto promrmljao glavnoj sestri, napisao nešto na ploču udnumogkrevetaiotišaodaljesvojimputem-svetobezdamijeuputioijednuriječ.NajmlađaodsestarazvalaseHita.Onamejeučilačitati.

Hitajeizgledalapoputdjevojakaizmojegsela:bilajezdravaizaobljenaiimalanajljupkijiosmijeh(iakojoj jenedostajalonekolikozubi).Sjelabinamojkrevetusvojoj uškrobljenoj bijeloj uniformi i s vremena na vrijeme razgovarala samnom.Jednogadanaupitalasamještotoomenidoktorzapisujenatabliionamipročita:»Sedmogakolovoza,napredak,ostatiukrevetuiodmaratise.Kolapsdonjegdijelapluća; konsolidacija desnog dijela središnje zone. Hrana dopuštena. Ne vježbati.«»Sve je to napisao u jednom potezu?« upitah. Te škraborine ispisane preko cijelestranicefasciniralesume.Kimnulaje.Odjurilajenekamoivratilasesknjigomčijaje naslovnica prikazivala zeca i tačke: oboje su se smiješili.Otvorila samknjigu iugledalašarekojesuriječi tvorilenastranici.Oblicislovairazmacikojiodvajahuriječičinili sudastranicanalikujenacrtež.SestraHitapokazalami jeprvu riječ iponovilasamje.»Sasaka«,zec.Nekolikosekundikasnijenaglojeotišlajerječovjekna drugoj strani prostorije slučajno iščupao cijev zamokrenje tako da se tekućinaizlijevalanapodkaopivo izprevrnuteboce.Buljilasamu tu riječ ineprekidno jeponavljala,poputmantre.

51

SvakisumedanHitaiostalesestreučilenovuriječ,ilidvije, ili tri;čitavdanprovelabihučećičitatinoveriječiivježbajućionekojesamvećznala.Nakontjedandanamoglasampročitaticijeliodlomak.Hitajebilaoduševljena.Objasnilasamjojdabihbijelomčovjekuželjelapročitatineštoizsvojeknjige.Onjeuvijeksasobomnosioknjigu,pasammisliladaionvoličitati.

Vrućina kasnoga ljeta polako je popuštala pa je otac Matthew postajao sveenergičnijiusvojimpropovijedimasastola-tolikodasumupozavršetkunjegovognerazumljivog,bombastičnoggovorapopraćenogdramatičnimgestikuliranjemonisobjemarukamapljeskali,dokbibolesnicibezrukuoduševljenoklicali.Moglasamvidjetida jebiozadovoljan takvimprijemom. Jedneposebnosvježevečeri,kad jeotacMatthewprilikomobilaskaodjeladošaodomogkreveta,Hitamujestalaneštogovoriti na engleskom. Otac se okrenuo prema meni i kimnuo mi te mi uputioohrabrujući osmijeh. Vježbala sam od izlaska sunca i čitanje prvih dviju stranicadovela do savršenstva. U svoje sam čitanje čak uključila i nešto emocionalneekspresije, iako sam izostavila gestikuliranje; priča je govorila o zecu koji svojegprijatelja tačke pokušava oraspoložiti pomažući im da postanu korisnije.Kad samzavršila s čitanjem, otacMatthew se ozareno nasmiješio i tiho zapljeskao. NakonkratkestankerekaojeHitineštonaengleskom.IdućepopodnepojaviosegospodinChophra,mojosobniučiteljčitanja.

Gospodin Chophra dolazio me podučavati (i posjetiti Hitu) triput tjedno zavrijeme mog preostalog dvanaestotjednog boravka na odjelu. Brzo samučila. Prehodavši čitavu pustinju bez vode, bila sam žedna i nikako nisammoglado kraja utažiti tu golemu žeđ! Za tri tjedna stekla sam osnovne čitalačkevještine. Uskoro mi je g. Chophra donosio sve zahtjevnije i složenije knjige začitanje. Moja žeđ, doduše, nije bila utažena, jer sam knjige čitala gotovo istombrzinomkojommi ih jeondonosio.Čitala samvelikepjesnike,pričeodječacimakoji su išli u vojsku, pa čak i prijevode nekih engleskih knjiga. Svaki dan otacMatthewbidošaoislušaomekakočitam.Znalasamdamenerazumije,aličiniloseda to nije bilo važno. Shvaćala sam da i on može uživati u oblicima koje suriječitvorilebezpotrebedaihrazumije.Svakidankadbihmučitalarazdraganobimi se smiješio i na kraju zapljeskao. Nakon što bih završila, sjeo bi na rubmogkrevetaičitaomiizsvojeposebnecrneknjige.Čitaobipetilidesetminutaaja bih udobno zavaljena slušala ritam riječi sljubljenih s mekoćom njegovaglasa. Zvučalo je kao pjesma. Kad bi završio, stranicu na kojoj je stao obilježiobi umetanjem zlatne vrpce pričvršćene za poleđinu knjige. Na taj način čitalibismo jedno drugome gotovo svakog dana. Stekla sam naviku da navečerzaspim čitajući knjigu a ujutro se budim uz blag miris otisnutih slova i starih,pljesnjivihstranica.

Paralelno s čitanjemučila sampisati, prepisujući ulomke iz knjigakojemi je

52

davaogospodinChophra.Bilo jeočitoda jegospodinChophrasveseljemkoristiosvakumogućuprilikudamedođevidjeti (čak ikadbihvećbilazaspala).Nonijemoja žeđ za čitanjem bila ono što ga je vuklo da me obilazi. Bila je to Hita. Unekolikonavrataprobudilasamseizdrijemežaizateklag.ChophrukakoseveselosmijesHitom.Bilojezabavnogledatiih;onbisecrvenioimucao,aonabiuživalau uzbuđenju koje je u njemu izazivala. Nakon što bi otišao, često bi o njemurazgovaralasdrugimsestrama,apotombizajednohihotalekakotodjevojkečestoobičavaju. Jednom sam pitala Hitu sviđa li joj se g. Chophra. Umjesto odgovoraizgrdilame,itimesamopotvrdilaonoštosampretpostavljala:itekakojojsesviđao.Jednomprilikom,kadajenaodjelubilomirno,Hitajesjedilauzmenetijekomčitavelekcije,zurećikaohipnotiziranizecuvječnonasmiješenogChophru-tačke.

Činjenica da je pažnja g. Chophre sve više skretala s mene na Hitu nije mismetala,jerkadgodbidošao,podkojimgod.izgovorom,doniobimijošknjigazačitanje.Problemjebioutomeštosamse,obuzetačitanjem,zaboravilapretvaratidasam bolesna, i prije nego što sam se snašla tihi doktor s gumenim slušalicamanapisaojenatabliudnumogkreveta»otpust«.

Tog jutra kada sam trebala izaći iz bolnice rano sam se probudila, obukla ioprostilaseodsvojihsupatnikapacijenataiodbolničkogosoblja;čakmejeivječitotihidoktordošaopozdravitiipoželjetimisvakodobro.GospodinChophradošaojevečerprije i doniomikartonskukutijupunuknjigada ih čitam i zadržim.Odmahnakonjutarnjevizitenaodjeljestigaootac.Bilasamtolikouzbuđenaštogavidimdasenisammoglakontrolirati.Potrčalasammuunaručjeičvrstogazagrlila,aonseonakosretancerekaopoputmajmuna,uzvikujući:»Djevojčice,patiizgledašjakodobro.Čimesutehranili?«Nakonprvotnogveseljaišalakojesmorazmijenilibilismomalo smeteni - nismo znali što bismo više rekli jedno drugome - pa sam gauzela za ruku i povela ga u obilazak odjela, zaobilazeći pritom pacijente koji ćevjerojatno za koji dan umrijeti. Pozvali su ocaMatthewa i on je skoro dotrčao donas, tako da su skutevi njegova dugačkog ogrtača lepršali za njim. Rukovao se smojimocem;dvadivabilasunekakosumnjičavajedanpremadrugom,aličimsamu sebi poželjela da pokažu malo međusobne naklonosti to se i dogodilo. OtacMatthewdaomijemojuvlastituBibliju(Majkaćejekasnijebaciti)islušaomedoksam ocu čitala uvodni odlomak iz svoje prve knjige, one koju sam dobila prijemnogo tjedana. Dala sam mu pjesmu koju sam pisala nekoliko dana. Papir samukrasiladrvećem,leopardimaisuncem.

OcuMatthewu:

Svakidandođeteikojustranicumipročitate

53

Obučeniucrno,sknjigomuruci,ividimdauživateJamaločitamvama.NiriječinerazumijeteNoslušatepomno,sasmiješkom,izarukumeuzimate

Porucimepotapšate(dvaput)ipokojuvedruriječkažeteOsjećatćuvašurukunasvojoj,čakikadtuvišenebudete

VolivasBatuk

Nakon što sam pročitala pjesmu i Hita ju prevela, ponovo me zagrlio iprimijetila sam da je gotovo zaplakao od ganuća. S druge strane, Hita jeridala.PromatralasampotočićesuzananjezinompredivnomokruglomlicuinadalasedaćeponovovidjetigospodinaChophru.

***Nadugomputukućiuvolovskojzaprezićaskalasamsocemokoještarijama,živogestikulirajući dok sam govorila. Ocu je bila dovoljna radost dame samo sluša stihimosmijehomnalicu.Povremenobipružiorukudamidodirnekosuilibinamseglave slučajno sudarile, a ponekad bi se ispružio premameni i kratkome zagrlio.Iakomepitao,nisammureklaštojeukartonskojkutiji.

Kada smo se te noći zaustavili da se odmorimo sjedeći vani i pijući čaj,nagovorila sam oca da stavi šešir preko očiju. Uzela sam knjigu priča svrha kartonske kutije i pitala ga je li spreman. Rekla sam mu da drži očizatvorenima,ipočelasammučitati.Upričijunakizgubisvojuvoljenu,kojuudajuza drugoga. Njezin muž prema njoj se ponaša okrutno, jer ju je oženio samoradi moći i novca i zato jer zna da njegova žena voli drugog. Nesretna žena nakoncupobjegne,pokušavajućipronaćiputdosvog junakakojivenezanjom.Dokjeputovalarijekom,divljaolujapotopinjezinčamaciizbacijenamaleniotokusredrijeke.Kako je voda rasla otok je počeo nestajati, i ona pošalje vjetrovimavapajesvogočaja.Junakzačujenjezinevapaje,ukrcavaseučamac,ikrozolujudoplovidootoka.Čamacmujeuništenuoluji,noonipakuspijevadoćidootokaipojurijojuzagrljaj. Ljubavnici umiru jedno drugom u naručju, a otok je, zajedno s njima,potopljen.

Otacnijeprozborionitiriječ.Dovršivšipriču,zavirilasampodnjegovšešir;očisumusesvjetlucaleisuzesumuupotocimateklenizlice.Samojenetremicezurioumene. »Oče, ima i sretnijih priča, daj da ti...« »Batuk, ne plačem zato. Nikadanisamnisanjaodabi ikojeodmojedjeceikadnaučiločitati...ovojetvojakartaza

54

odlazakizDreepah-Dila.«Malozastane,aondanastaviuzbuđenogovoriti.:»Moratćemotipronaćiučitelja.Jednogdanabitćeš...doktorica,odvjetnica.«Prekinulasamga, »Ili učiteljica.« »Da, draga, ili jako uspješna učiteljica, Batuk. Dođi kmeni.«Priđohocusdrugomknjigompod rukom,knjigommagičnihNamdevovihabhangpjesama(pjesmeposvećenehinduskombožanstvuVitali;nap.prev.).Doksamčitalaidubokoupijalariječikojesamjedvarazumjela,otacmedržaounaručju.Tenoćiobojesmosanjariliomojojsjajnojbudućnosti.Nionnijanikadanismonisanjalidaćupostatiprostitutka.

***Usprkos priči koju sam napisala za njega, Puneet je i dalje bio jadan i nesretan.Danas ponovo sjedi na ulazu u svoj kavez spuštene glave, sav potišten. Zavoji suuklonjeni (kao i njegov bhunnas). Mahnemmu u znak pozdrava, no zapravo muželimprićiiošamaritiga.Morampriznatidaovihdanaonjemumislimsvemanjeimanje.Onmibezvoljnoodmahne.Dobravijestjedaimavišepoklonikanegoikad.

Nikomeočitonesmetaštoupauzamaizmeđuseansipravljenjakolačasjedimnaulazuusvojkavezsbilježnicomnakoljenimaipišem.Mojranijistrahdaćemojblokzabilješkebitiotkrivenioduzetpokazaoseneosnovanim,jerMamakineznačitati,iakoznastavljatikvačiceporednašihimenausvojojmalenojknjižici.Čakjojsesviđaštoneumorno»škrabam«sjedećiispredsvojeggnijezdajerto,činise,višeprivlači mušterije nego što ih odbija. Potencijalni interesenti za pravljenje kolačačesto mi prilaze s ceste i pitaju što to pišem.Moj odgovor uvijek je isti: »Ništaposebno, tek tako malo piskaram« (muškarci se ne vole osjećati glupima). Mojepisanje omogućava stidljivim muškarcima da mi lakše priđu, a čim se približeMamakisesvojimkandžamabacananjih.Širomraširirukeinaprepadihusišepodnaboresvogsarijaiubaciumojegnijezdo;posaoobavljen!Osimtoga,doksjedimimahnitopiskaramMamakimemožepokazivati igovoritiomenimuškarcimakojiprolaze.Jučermijerekla(brzopostajemnjezinamiljenica):»Moždabihisveostaletrebalanagovoritidažvrljaju.«

Klijenti su mi postali oznake za kraj odlomka, ili ponekad za završetakpoglavlja.Popodnevasuuvijeknajmirnija i tadaobičnozapisujembilješkeusvojuplavubilježnicu.Danaspopodnejevruće.ZazovemPuneeta:»Prinče,imamzatebejednušalu!«Puneetjedvakavezadaljeodmene,aizmeđunasjeMeera.IzavrataizviriMeerinamalenaglavaozarenavelikimosmijehom.»O,javolimšale«,kažesasmiješkomna svojemplosnatom licu.Puneet nije oduševljen;mrgodnogunđa.Neobazirućisenanjegovomrgođenjejanastavljam:»Kakosezovepassdvijeglave?«Meerazakriješti:»Vauvau!«,apotommolećivozacvili:»Dajjošjedan,jošjedan.«»Uredu«,kažem,»kakavjeslonkojisenaslanjanadrvo?«Meeraunedoumicimrštičelo; neodoljiva je. Odgovaram, »Pun modrica.« Meera djeluje zbunjeno. »Nerazumijem.«Puneetseubaci,turobnim,bezvoljnimglasom:»Zatoštosedrvosrušilo

55

pod njim i slon je pao i ugruvao se.« (To je loša šala, no ja baš nemam dara zapripovijedanjeviceva.)NatoMeeraprasneubučanismijehijasesmijemsnjom;zaistajedijete(tojenjezinključniadutkodprivlačenjamušterija).Mamakizanjuuvijek dobije dodatne poklone ili više novca, lažući mušterijama da joj je desetgodina iako ustvari ima dvanaest. »Još jedan, daj još jedan«, viče Meera. Nekovrijeme razmišljam i onda kažem ispod glasa: »Kako se zove žena s tri sise?«Meera protrese glavom i slegne ramenima. »Mamaki Vodenkonj«, odgovorim.»Dvijesujojnaprsimaajednanabradi.«Meeraprasneuhisteričansmijeh.Puneetse ubaci: »Kako se zove žena s bradom?« Konačno se trgnuo iz svojeutučenosti. Meera odgovori: »Mamaki Vodenkonj.« »Da«, kaže Puneet malopreglasno, inasmijeseprviputnakontolikovremena.Nastavljam:»Puneet,štosedogodilo sa šestom djevojkom iz naše grupe?« Puneet odgovori: »Završila jemeđuMamakinimguzovima.«Meerasesmijetolikoneobuzdanodapomislimkakoće seupiškiti, aondavikne:»Sad ja, sad ja!« jedvauspijevajući izgovoriti: »GdjejeMamakinmuž?« Odgovaram: »Među njezinim sisama.« Nema reakcije.Meerai Puneet šute i gledaju nekamo preko mog lijevog ramena. »Mrtav je«, oglasise Mamaki iza mojih leđa i odgega se niz ulicu. Nas troje šutimo onolikodugo koliko možemo izdržati, a potom se Puneet počne cerekati. Njegov cerekse pomiješa s mojim hihotanjem i uskoro sve troje prasnemo u grohotansmijeh. Zgrabivši se za trbuh, Puneet gotovo plače od smijeha jedvauspijevajućiizgovoriti:»Ugušiose...doksuseseksali,cijelijeupaounju...Zatoonatakohoda.«

Bio je to posljednji smijeh od kojeg čovjeka zaboli trbuh koji ćemo zajednopodijeliti.

***PuneetasamprviputsrelanamjestukojezovuSirotištem.Zauzimaprostorotprilikeupola manji od tržnice mesom, a načinjeno je od niza bambusovih stupova nadkojimasurazastrtapokrpanaplatnarazličitestarosti.Kadase jedankomadtkanineistrošiiotpadne,zamijenisedrugimkomadomkojijemalomanjepohaban.

Sirotištem upravljaju jazaci, muškarci i žene lišeni svake humanosti. Jazacisvoju siročad vide samo kao izvor zarade. Obitavaju u kući od opekena najistočnijem kraju Sirotišta, odakle neprestano trešti glazba i zvuči stelevizora.Akose izuzmebrigazanovac,upravljanje imjenemarnojer jeprevišedjece da bi ih uspjeli međusobno razlikovati. U Sirotištu su utočište pronašlebandeuličnihderanaodkojihseočekivalodaobavljajurazličitenezakoniteposloveza koje su bili nagrađeni hranom, odjećom ili ponekad (rijetko) novcem. Neradiš, nema hrane. Nitko ne krade od jazaka niti ih vara, jer kao što je boravak

56

u Sirotištu bio anoniman, tako je i neposlušan štićenik mogao nestati a da zato nikoga ne bude briga. Širile su se o tome brojne glasine; primjerice, čula samza dijete iz Sirotišta koje je samoinicijativno ukralo bicikl i zadržalo dvadesetrupija dobivenih od preprodavača ukradene robe, zatajivši to svom jazaku.PreprodavačjetodojavioSirotištu,jerjetetovažanadječakovuzapešćubilaoznakakoja ga je identificirala kao štićenika baš tog Sirotišta. Izvršenje pravde biloje trenutačno i obavljeno je na otvorenom, pred svima. Jazak je dječakastarog jedanaest ilidvanaestgodinadesnomrukomuhvatiozakosu ipodigaouvisa lijevom mu je rukom prerezao grlo oštricom sablje dimiskije. Prije nego štojedrugimlazkrvišiknuoizdječakovavrata,jazakgajebacionatlokaodaodbacujeomotslatkiša.Iprijenegoštojedječakispustiodušuostalideranibacišesenanjegapoput lešinara i skinuše s njega odrpanu odjeću i cipele. Te večeri jedno je dijetezaradilo zdjelu riže s umakom zato što je odnijelo mrtvo tijelo na javni deponij,zemljištenakojemususepokapalisiromašni.

Nidjevojčicenisubilepošteđenesvirepostijazaka.Jednomjenekojdjevojčicizašivenavaginajerjeopćilaizvlastitogzadovoljstva.Tojojjeučinilanekakrupnajazakinjaiglomikoncem,sjedećinadjevojčicidoksujedrugadjecadržalazarukeinoge da se ne otima. Ostavljena joj je rupica za uriniranje, ali to je ionako bilonevažno, jer ako djevojka ne uspije sama odstraniti šav nožem ili komadomrazbijenog stakla obično nastupi infekcija, što neizbježno vodi ka putu premadeponijuzazakapanjesiromašnih.Onimakojeponoveprijestupodrežeseklitorisivagina se u potpunosti zašije; rijedak je slučaj da su one kojima se to dogodilouspjelepreživjetidoodrasledobi.Moždamislitedatonemanikakvogsmisla,jerjetakvadjevojčicaonesposobljenazaposaoprostitutke.Ukrivu ste, jerkazna stvaratakav strah u ostalih djevojčica, kojih jemnogo, da nikad ne varaju svoje jazake.Zatvaranje djevojčice, kako se ovaj postupak zove, s druge je strane vrsta unosneinvesticije. Štoviše, »zatvorene djevojčice« koje prežive postanu specijalizirane upružanjuuslugaustimaismeđimrupama,iodsvojihklijenataizvlačevećunagraduodostalih.

Bježanjejerijetko.Kaddijetepobjegnenjegovohvatanjejegotovoneizbježno,jer se pri vraćanju bjegunaca primjenjuje čvrst »kodeks časti« među sirotištima.Kazna za bijeg je kamenovanje. Bjegunca strpaju u vreću od jama i polože nakamenu površinu usred Sirotišta, a zatim obično kamenuju do smrti. Utvrđivanjesmrti je nebitno, jer čim je zabava gotova, vreća se hermetički zatvori i baci naodlagalište otpada. Bolni krici kamenovanog toliko su jezivi da služe kaonajefikasnijesredstvozastrašivanja,zato jersuza izvršenjekaznezaduženiupravoonikojetrebazastrašiti.

Zahvaljujući ovakvom lukavom sustavu izvršavanja pravde Sirotište jezačuđujućesređenoimirnoutočištezadjecukojabiinačepostalauličneštetočine.

57

U Sirotištu nema novorođenčadi, jer ona idu na drugo, odvojeno mjesto.Novorodenčad je na visokoj cijeni, pa se od prostitutki očekuje da nedopuste rasipanje klijentove sperme. Bebe smještaju u svijetlosmeđi šator tikispred tržnice s mesom, u koji stane više od pedeset beba i njihovih dojilja.Bebe svakodnevno unajmljuje dobro organizirana mreža prosjaka, jer prosjaks malenim djetetom dobiva pet puta veće milodare nego prosjak bez djeteta(to pravilo vrijedi i za djecu s različitim deformacijama i za invalide bezudova). Važno je bebe hraniti dovoljno da ih se održi na životu, ali od presudneje važnosti ne pretjerati u hranjenju da ne postanu debela. Dobro uhranjena bebaneplačeodgladi,iakoiglazabodenaustražnjicujamčidaćesvakabebazaplakati.Ibebe su obilježene tetovažom imoraju se vratiti u sutonda ih se ponovonahrani.Ako novorođenče preživi do djetinjstva, završava u Sirotištu; ako ne, završava nasmetlištu.

Kakosveovoznam?NaučiomemojmužShahalad.***

Jutro nakon što me Nasmiješeni ujak Nir uveo u posao u kući gazde Gahila, dr.Dasdaheermeponovodošaoposjetiti.Činilo sedana sebi imaonu istu zgužvanukošulju koju sam na njemu vidjela dan ranije. Doktor me pregledao, ali ovaj putsamookomojevagine. Izjavio je,kaodaćemi topodići raspoloženje:»Dobro je.Nemapovreda.«Nakrevetumijeostaviosloženubijeludugačkukošulju.Nakonštojeotišaoobuklasamje,jersamdotadabilanaga.

Jošsatilidvanepomičnosamležalaukrevetu.Naposljetkujebravanavratimaškljocnula,vratasuseotvorila,iusobujeušaogazdaGahilodjevenulaganibijelikaputsazlatnimobrubomisozarenimsmiješkomnalicu.»Batuk,prošlenoćibilasinaprostočudesna;čestitam,mojamalaprincezo.«Doksampraznozurilapredsebe,onnastavi:»ZnaškolikovoliškolačestareKumud?Upravo tolikosi se ti svidjelaujakuNiru.«Pomislilasamnaujakovovječnonasmiješenoliceinanjegoveulaštenecipele. »Kadmuškarac postane ujak«, nastaviGahil izgovarajući gromkimglasomprazneriječi,»počinjemusesviđatidrukčijavrstakolača,ati,princezo,najslasnijisi od svih.«Nacerio sekaodaočekujeda senasmijemnjegovojmaloj šali.No jasamnastavilabuljitiuprazno.Dubokojeudahnuoinastavio:»Batuk,dragamoja,tisitakoposebnazatoštoujacimamožešpomoćidaseioniosjećajuposebno.Totečinivrlo,vrlodragocjenom,baškaodasiprincezaupalači.«Krenuojepremameniisjeokrajmenenakrevet.Nisampodiglapogledpremanjemunitisamustuknuladokje on nastavljao mljeti: »Ustvari, draga moja malena, za tebe sam napravioposebanaranžman-samozatebe-takodamožešraditimnogo,mnogovišekolačasrazličitimujacima.Svićetejakovoljeti.Davatćetidaroveiodjećuiigračkeijako

58

finuhranu.Vidjetćeškolikoćetibitizabavno;tisnjimapraviškolačeaonitiondadajumnogo,mnogo poklona.Nije li to pravi raj?«Okrenula sam se i legla licempremadolje.

Obratiosemompotiljku:»ŠtonatoimašrećisvomujakuGahilu?«Nisamreklaništa.Gahil jeponovio svojepitanje:»Rekao sam, štomi imašza reći?«Ovajputnije čekao na odgovor. Lijevom rukom zgrabio me za kosu i povukao mi glavuprema gore, a desnom me ošamario tako žestoko da sam pomislila kako ću seonesvijestiti.Ponovomepljusnuonadlanicom(znaojedamenesmijeudaritirukomnakojojjenosioprsten).Smojomkosomjošuvijekstegnutomusvojojšaci,priniomi je lice toliko blizu svojem da sam mu mogla nanjušiti dah i osjetiti kakopljuvačka njegovih grubo izgovorenih riječi prska po mom licu. Podrugljivo jeponavljao:»Štosadakažeš?«Bilasamtolikošokiranadanisamnitipomisliladamuseusprotivim.Krotkosamprošaptala:»Hvala.Hvala,gospodaru.«Ispustiojemojuglavu i završio naš razgovor rekavši: »E, to je već bolje. Divno ćeš se provesti,sretnicejedna.«Zatimjenapustiosobu.Skalpmebolioilicemepeklo.Ponovosamleglanakrevetpoloživšibolneobrazeštosužestokobridjelinamekanebijeleplahte.Sjetila sam se stare bajke koju sam čitala kao dijete i zamislila da sam princezazarobljenanamalenomotočićuusredoluje.Vodaokomenejeraslaajasamplačućidozivalasvogvoljenog,noiakojevodaprijetiladamepotopi,onnijedošao.

***Doksamtako ležalanakrevetu izgubljenausjećanjimaisnovima,osjetilasamdanisam sama. Iz dubine sobe netko je krenuo premameni. Osjetila sam kako okomojihzapešćastežekonopacivežeihizamojihleđa,anakonštojeprovjeriojeliihdovoljnočvrstozavezaotrzajemmejepovukaotakodasamseteturajućiosovilananoge. Iz djevojčice koja je u ovu kuću ušla prije samo dva dana kao pritiskomsklopkepreobraženasamunovuBatuk.Ponekadvamseživotpromijeniusekundi,aponekadzatakvupromjenutrebačitavživotnivijek.Umomslučajutrebalasudvadana.

Stavivši mi ruku na leda, neznanac me gurnuo prema otvorenim vratima iizguraomeizsobe.Odguranasamkrozhodniksazastorima,poredblagovaoniceukojojsambilaprošlenoći,dopredvorjaukojemmeotacisporučiog.Gahiluivan,kroztamnavrataodhrastovine.Rukameguralasvegrublje,takodasamsegotovosurvalanizstepeniceodopekenavreluulicuMumbaija.Prijemanjeodtjedandananapustilasamsvojeselo i sadasampostalanekaposvedrukčijaBatuk.Predsamonekoliko dana penjala sam se uza stube predvođena ocem i generacijama mojeobitelji.Sadasamsespuštalaniznjihfizičkisputana,alisvjesnadajemojopstanakisključivoumojimrukama.

Napolamegurao,napolavodiodoSirotištamuškarackojegnikadnisamuspjela

59

vidjeti u potpunosti. Nekoliko puta sam se ogledala oko sebe i jedino što mi jepogleduspiouhvatitibiojeplećat,neobrijanmuškarackojijepomalonalikovaonabuldoga. Guraome i vukao ulicama barem sat vremena, no činilo se da nitko neprimjećuje nitimari što jednu djevojčicu vode ulicama čvrsto svezanu u konopce.Napokon smo,nakonhodanja labirintommalenihuličica i prolaza,došli dovelikečistinesastupovimaodbambusaštosupodupiralikrovoddronjakazakrpanihtakoda tvorevelikipokrovsuzorkomnaliknašahovskuploču.StiglismodoSirotišta.Odvuklisumekrozšpalirdječurlijedokućeodopekenaudaljenomkrajuprostranepovršine.Doksmoulaziliuglavnuprostoriju,buldogjenajavio:»DoveosamjednuodGahilovih.«Glasmu je bio dubok i prodoran. »Gahil kaže da je s njom lako.Kažedajeobrađujetenekolikotjedana,aondaćejepreuzetiMamakiBriila.Rekaojedapazitedajeneozlijedite.«

Ostaviomedastojimnaulazuumračnusobuispunjenugustimdimomcigaretaihašiša,ukojojjejediniizvorsvjetlabioblještaviekranupaljenogtelevizora.Sobajebilapretrpanapolovnimsofamaioštećenimipopravljenimstolicamaistolovimaneuredno razbacanimauokolo, apodprekriven slojevimaotrcanih sagovanaliknakrpe što su činile krov Sirotišta. Slojevi žute boje ljuštili su se sa zidova. Načinizgradnjekućenavodio jenapomisaodaondjestoji čitavuvječnost, za razlikuodjazakačijemefrenetičnokretanjepodsjetilonanjihovprivremeniboravaknazemlji.

»Ti!« -oštar,odsječniglaspozvames lijevestranesobe.»Jasamtvojmuž.«Shahalad jebio fizičkimalen ivižljast, anjegova sitnagradabila jeukontrastu snjegovimgolemimegom.Stajaojeupolupovijenompoložaju,sglavomneprestancezabačenom unatrag poput pijetlove, što ga je ne samo činilo još nižim nego jedjelovao kao da uvijek njuška zrak iznad sebe. Zbog zabačene glave i prodornihočijukojesustrijeljaleuokolopomalojenalikovaoštakoru.Shahaladnijebiomedunajvišerangiranimjazacima,alinijebioninadnuhijerarhijskeljestvice.Medusebiravnima uživao je status kakav će meni dati u mom vlastitom krugu. Kad meproglasio svojom ženom, začulo se izazivačko dobacivanje, na što je odgovorioširokimcerekompokazavšiduginizpravilnihbijelihzubi.

Ponadalasamsedaćesemojaprvabračnanoćodgoditi,noprevarilasamse.Čim su sepovici dobacivanja i zadirkivanja slegnuli,Shahalad je snažnimglasompolaganog, ujednačenog ritma, koji se nikako nije mogao prispodobiti njegovojfizionomiji, obznanio da je vrijeme da sa svojom nevjestom provede prvu bračnunoć.Zgrabiomezazapešćeipoveoizsobekrozžamorizkojegsusemoglirazabratipodrugljivi i raskalašeni povici: »Zna li ona kakav dar za nju imaš?«, »Nemojtepredugo uživati umedenommjesecu«, i u rugalačkom, piskutavom tonu: »Draga,draga,volimte.«

***

60

USirotištu se sve obavljalo užurbano. Shahaladme odveo u stražnju sobu zgradekojajebilaosvijetljenasamosvjetlomizglavneprostorije.Kadmepritisnuolicemuzazidipodigaomojubijelukošuljuosjetilasamkakopokušavaodostragaumenegurnutisvojbhunnasdokmijejednomrukompritiskaostražnjidiovrata.Petljaoje,dahtao i na koncu opsovao kad je shvatio da me ne može namjestiti tako da sesparimoonakokakojeplanirao.Naposljetkumebacionamadracnapoduprekrivenotrcanim pokrivačem.Razdvojiomi je noge, legao namene, i gurnuo ga umene.Imao je dalekoveću snagunego što samočekivala, no i nisam sepreviše žestokobranila-moždajetobilaposljedicamojenaglepreobrazbe.Otkadsmoušliusobu,nije rekao niti riječ. Nekoliko je puta silovito prodro u mene prije nego što samosjetila završno pulsiranje.Kad je bio gotov, otkotrljao se smene i izvrnuo se naleđa.Mogla samnaslutitida seunjemuoblikuju riječi, alinijeprogovorio.Obojesmoležalinaleđima,tihogledajućiutaman,bezličanstropovećelije.

U tom trenutku tišinu tame proparali su povici jazaka i zvuči televizijskogprogramaizglavneprostorije.Osjećalasamkakomisedušaodvajaodtijela.

Kadstvaratesliku,nanositebojunaplatno;tojemehaničkiprocesprikojemsekistumačeubojuirazmazujepoplatnu.Međutim,kadnastajeremek-djelo,dolazido trenutka kad slika prestaje biti samo puki prikaz, već biva prožeto samomesencijomumjetnikovabića.Utomtrenutkuplatnujedodannemjerljivsastojak;nemožetegaizvagatiinemožetegavidjeti,alionjetu!Tojeduša.

Umalenojmračnojćelijisnažnosampoželjeladamisedušaoslobodiodtijela.Duša mi je skočila u vrtložnu gornju sferu koja prekriva vrh zemlje i tamo je,oslobođena,moglanesmetano lebdjeti.Prohujala samkrozgornju sferu ipoljubilaNavajazalakunoć,premjestilamajčinuomiljenuogrlicukakojeujutronebimoglapronaći, i bdjela nad ocem, jer me treba. Kovitlala sam se oko stopala najvećihpjesnika i jahalaugrivamanajhitrijihkonja. Ispunjavala sam tihepećineplanina iomelaorladasvojimkandžamazgrabipoljskogmiša(itakoseusprotivila»volji«).Ignorirala sam umiruće, jer oni će mi se uskoro ovdje pridružiti, ali pomagahbolesnimadaoćute svojubol.Smijala samse istoj sljepoćikojudijele siromašni ibogati.Isvetodoksamležalauzsvogšutljivogmuža.

Tišina koja je lebdjela u prostoru gdje ležasmo razbila se u krhotine kad jeShahalad iznenada skočio na noge; mislila sam da spava. Pojurio je iz sobička,a onda nakratko zastao, okrenuo se, i vratio se mjestu gdje sam ležala. Stao jenada mnom i pogledao dolje prema meni. Iskra koja mu je zatitrala u očima ismiješaknalicuzapravonisubilitolikoneprivlačni.Zatimseokrenuoinapustiome.

Kad je Shahalad ušao u glavnu sobu, mogla sam čuti kako mu jazaci sodobravanjemkliču.»Kakavmuškarac!«biojejedanododuševljenihpovika.Nakonkratkog vremenamoj semuž vratio u sobicu.Već sam očekivala još jednu rundu

61

pečenjakolača,noumjesto toganarediomi jedasnjimuđemuglavnuprostoriju.Učinilasamkakomijerečeno.Kadsamstalananogetijelomevišenijeboljelo,aliosjetilasamnjegovesokovekakomiklizenizbedra.DoksamulazilauglavnusobuizaShahalada,dočekalamebujicaidiotskihkomentara:»Bašimašsreće,kučko,štotedopaomuškaracstakomalimpenisom«i»Curo,jesilispremnazaglavnojelo?«Namjerno sam buljila u pod promatrajući glatkoću opeka izlizanih bezbrojnimstopamakojesunjimakoračalestoljećima.

Bilo je jasno da je Shahalad bio prilično zadovoljanmojim izgledom, jermeučestalopogledavaoizrazličitihkutevasobedoksetudavrzmao.Vidjelasamdjecukojaulazeuglavnusobuiizlazeiznjetražećinadređenogjazaka,vjerojatnozatodabiprimilanaredbeilipreuzelanagraduzaobavljenposao.UskorosamnaučiladasesvimauSirotištuvjerovalonariječ.Jazacinikadanisuprovjeravalijelinekizadatakizvršen,anagradesuodređivaliuputamapoputove:»Recikuharutome-i-tomedatidarižuimeso«(štojegozbakojomserijetkočasti).Kakojeneposluhbiobrutalnokažnjavan,neizvršavanjenaredbijazakanosilojesasobomgolemrizikiukazivalonauistinuvelikuglupostonogakojibisenatoodvažio.Nekiodbrutalnihpostupakabili su krajnje sadistički. Primjerice, svjedočila sam smaknuću jednog djeteta (odmožda osam godina) jer je drugom djetetu prijetilo nožem. Jazak je narediookrivljenomdjetetudaklekne,potomjekleknuoizanjegačvrstogadržećiurukamai naposljetku natjerao drugo dijete da prereže grlo zauzdanom dječaku dok jeokupljena rulja nijemo gledala. Silovanje je također bilo uvriježeno. Starijaprostitutka ili čak idjevojčicabilabidovedenauglavnuprostoriju,vezanaza stollicempremadolje,iostavljenatakorazgolićenadaposlužikaoobjektzadovoljenjasvakommuškarcukojiježeli.Znalasamdajenajboljeneuplitatise.Naučilasamdaje poslušnost nešto što je neupitno i da se životmože izgubiti u trenutku; bilo jetonepisaniiprešutnikredojazaka.

MogdrugogdanaboravkauSirotištuvođajazakakojegsuzvaliVukdoviknuojesdrugogkrajasobe:»Shah,odvestćutvojuženunašalicučajadaprovjerimkakose prilagodila i da li prema njoj postupaš kako treba.«Vuk nije bio poput ostalihjazaka.Ostalisu,uključujućiShahalada,biliprljaviinosilisudronjke,dokseVukodijevaoučistuodjeću.Danas je,primjerice,nosiobijelukošulju,čiste traperice ismeđe kožne cipele. Vodio je računa o svojoj vanjštini - uvijek svježe obrijan, surednom frizurom i s fino definiranim crtama lica. Nije bio ni ružan ni lijep.Najupečatljivijinanjegovojpojavibiojenjegovizgledčetrnaestogodišnjegdjeteta,iakojezapravobiopunostariji.Odavaojelažandojamnevinosti.

JazacisusebojaliVuka.Kadnijebioprisutan,nikadanisugovorilionjemuizstrahadaćeihnekiodjazakacinkati.ČimbiVukstupiouglavnuprostorijusmjestabinastupilatišina,akadbiizdaonaredbuposlušnostbibilaapsolutna.Nitijednomnisamvidjeladajenjegovautoritetbiodovedenupitanje.Jošjedanzanimljivdetalj

62

uvezisVukombiojetajdaniježiviouSirotištu,poputjazaka,većnegdjeugradu.Pojavio bi se u glavnoj prostoriji u najčudnije doba da porazgovori s najstarijimjazacima, a ponekad samo da gleda televiziju, ali brzo bi otišao. Barem jednomtjednoponiobi sasobomsvojužućkastosmeđuaktovku,koja jesadržavalaurednorazdijeljene vrećice s bijelim i smeđim prahom, raznobojnim tabletama i smeđimkomadimadrveta.Siročadkojusuorganiziralijazaciraznosilajetevrećicepogradu.KadgodbihvidjelaVuka,nikadanijepodizaoglasiuvijeksesmješkao.Siročadgaje voljela jer je za njih uvijek imao neki slatkiš, novčić ili lijepu riječ. Njegovaljubaznapojavabilajeefektnaalivanjskijedojamzavaravao.

Vukmi je dao znak da mu priđem i ja sam ga pokorno poslušala; zračio jegotovoopipljivommoći.»Kakotijeime,mala?«upitaoje.»Batuk«,odgovorilasamponiknutapogleda.»Batuk.Toje lijepo ime.Voliobihs tobompopitišalicučaja iusputprovjeritidalisetahuljaShahaladprematebidobroponaša.

GospodarGahilmeizričitozamoliodapripazimdaseovdjeprematebidobroponašaju, jer za tebe ima velike planove. Hajdemo nekamo gdje ćemo imatimalo više privatnosti.« Dok me Vuk vodio prema stražnjim sobama, pred namase rastvorilo more jazaka, siročića i kurvi. Kad smo dospjeli u jednu od većihsoba, jazak koji nas je pratio prostro je prekomadraca prekrivač koji je djelovaočisto i potomnas ostavio nasamo.Vuk je govorio tako tiho imeko da samga odbukeizglavnesobejedvamoglačuti:»Batuk,klekni.«Kleknulasamprednjimaonmi se nastavio obraćati blagim glasom. »Zovu me Vuk i posao mi je da vodimbrigu o svima...« S tim riječima izvadio je svoj bhunnas iz hlača i gurnuomi gapremalicu.Biojemekanignjecavpoputtijesta.Znalasamštomiječiniti.Doksamgajavlažilajezikomilizala,onnastavi:»Vidiš,moramsepobrinutidasesvatko...ti,Shahalad, Gahi....dobro uklapa i da je sretan. Naprimjer, gospodar Gahil mora seuvjeritidaćešdobroraditizanjegakakobisemogaopobrinutizatebe.«Reagiraojena toplinu ivlažnostmojihusta.Nastavio je:»Trebatćešnaporno raditi zaGahilaakoželišlijepuodjećuiigračke...«Odgurnuojemojeliceodsebe.Njegovbhunnasseukrutioisadmujestršao.Klečeći,promatralasamodozdolakakoizdžepaizvlačimalenuvrećicuipočitavojnjegovojdužiniposipabijeliprah.»Batuk«,nastavioje,»evodatemalopočastim.Poližišećersnjega...budidobradjevojčica.«Šećeruopćenijeimaosladak,većgorakokus.Dokmijerukompritiskaoglavuivodiomiustadužzategnutegorkekože,osjetihuglavieksplozijublještave,jarkesvjetlosti...Imalasamosjećajkaodaćueksplodirati,alipredalasamseVuku.

Probudilasamseusrednoćinamadracuskojegjeprekrivačbioodstranjen.Svemeboljeloibilasampotpunonaga.Najvišeodsvegaboliomevrat.Kosamijebilamokraihladnaasobajeužasnovonjala.Pogledalasamokolo.Shahaladjesjedionadrugomkrajusobeipromatraome.Kadjevidiodasebudim,uvukaojeusnekaodasišelizaljku.Kolikogodbolidasamosjećala,moglasamvidjetidajeionojađen-

63

moždazbogmene,amoždazbogsebe.Shahaladustade,priđemiistadenadamnom.Kakojebiomrak,nisammogla

pročitati izrazunjegovimočima.Spustio jehlače(nijenosiocipele) ipopeosenamene.Zabioseumenestolikimbijesomdasampomislilakakoćemizdrobititijelo,ali nije.Dok se olakšavao umeni, prepoznala sam vonj u svojoj kosi - bila je tomokraća.

***Shahalad nije bio zahtjevan muž, jer sam mu služila prvenstveno kao trofej zapokazivanje. Bila je to uloga koju sam rado igrala. Što sam više svjedočilao njegovoj potentnosti, on je, činilo se, imao manju potrebu biti potentan.Zapravo,nakontjedandanapočeomeodvlačitiustražnjusobu(naučilasamvrištatiuhinjenomstrahu)itamobismokatkadsamosjedili,ponekadisatima.Dokbismotakoprovodili vrijeme zajednonamadracu, s vremenanavrijeme zavrištala bihulažnojagoniji ilipreklinjalaza»još«.Bila je toupotpunostimoja ideja i tomuseveomadopadalo.

Vrijeme u našem sobičku provodili smo na različite načine. Ponekad bi seShahaladbacionameneipraviokolač,alitojeuvijekkratkotrajaloikakosamsenavikavala postajalo je svemanje bolno. S navikom sam stekla i veću vještinu uglumljenjuekstaze.Unekimdrugimprilikamarazgovaraobisamnom.Uglavnombipričao o događajima u Sirotištu. Govorio bi mi o prebijanjima i svakojakimokrutnostima, mislila sam, da rasprši vlastitu bol. Govorio bi mi o Vukovimizvanrednimpothvatima,djelomičnosdivljenjemadjelomičnosmržnjom.Jednomjespomenuomrtvogbrata,alinikadanijerekaoništadrugoosebiilisvojojobitelji.Jednommi je rekao damu se sviđam.Nije izgledalo kao da odmene očekuje daneštokažem,štomijeodgovaralo,jerionakonisamimalaštoreći.Ponekadbismosamo sjedili zajedno u savršenoj tišini. Pušio bi i međusobno bismo dijelilispokojstvo.Katkadbihpoželjeladatakvitrenucinikadneprestanuamislimdajeiontoželio.

Između seansi saShahaladomu stražnjoj sobinisam imalaosobitogposla, pasamvećinuvremenasjedilauglavnojsobineradećiništa.Najdražamijebiladrvenaklupau stražnjemdijeluprostorijegdje sammogla sjesti ili leći i samopromatratizbivanja. Bila sam sretna što sam većinu vremena provodila sama. Za razliku odmene, druge su djevojke paradirale po glavnoj prostoriji, kočoperno se izlažućipogledima. Baš kao što je među jazacima postojala hijerarhija, i među njihovimsuprugamajepostojaosličanporedak.Izlagalebisvojebutineilinepokrivenegrudi.Koketirale bi s jazacima koji im nisu bili supruzi, što je često rezultiralo užasnimsukobima među ljubomornim suprugama. Ponekad bi supruge sudjelovale ukažnjavanju ulične prostitutke koja bi bila dovedena u glavnu prostoriju radi

64

»popravnogispita«zbogtogaštojepostalalijenomidonosilaslabuzaradu;ženesupomagalepriobuzdavanjuprostitutkevezanjemiličakpoticalenekogodjazakadaje »raskoli«. Jednom samvidjela ženu nekog jazaka kako gura bocu piva u jednuosobitoružnuuličnucuru,govoreći:»Ovobijetrebalopokrenuti.«Promatralasamsurovostmeđujazačkimženama,međukojimasunekebilejedvastarijeodmene,islutila da ih je na okrutnost navodio instinkt za puko preživljavanje. Ja sam bilanajsretnijautrenucimakadbihsestopilasasvojomstolicomustražnjemdijelusobeutežnjidabudemštomanjevidljiva.

Poštujući Shahaladovo pravo, ostali jazaci su me uglavnom puštali na miru.Vladao je strogi kodeks da jedan jazak ne smije odvesti ženu drugog u sobičak inikada nisam bila svjedokom kršenja tog pravila. Vuk je, naravno, bio iznimka.NisambilaVukovamiljenicainikadmevišenijeodveousobicu,nosvakiputkadbihsesusrelasnjegovimpogledom,iliosjetilanjegoveočinasebi,zadrhtalabihodjeze i osjetila kakomi se dlačice na tijelu kostriješe.Modrice što sumi ostale odnjega ubrzo su zacijelile, a supruga nekog drugog jazaka postala je Vukovamiljenica:. bila je to vrlo visoka, zapanjujuće lijepa starija žena koja je uživala uVukovojpažnji ičestoputa javno ismijavalasvogmužaznajućida jenedodirljiva,svedokjednogdananijenaprasnonestala.UskorosamuvidjeladajeVuksvenovežene dočekivao osobno i da je volio u svakoj izazivati strah i mržnju. Njegovadominacija nad ženama jazaka za sobom je povlačila dominaciju nad njihovimmuževima.Nekolikogodinakasnije,kadsambilanaCommonStreetu,čulasamdasu se jazaci naposljetkuokomili naVuka i izmasakrirali ganoževima i razbijenimbocama. Tako su ga temeljito sasjeckali da je na deponij odnesen u dva tucetasmeđih papirnatih vrećica. Sudbina je velikih vođa da se visoko uzdignu a potomdubokopadnu.

***Puneeta samprviput srela tijekomdrugog tjednamogboravkauSirotištu. Jednogvrućeg popodneva Shahaladme odveo u stražnju sobu gdje je samnom nabrzinunapraviokolačnakončegasmoobojezaspali.ProbudilonasjekomešanjeuglavnojsobiiShahaladskočinanogeiistrčadavidištosedogađa.Nekolikominutakasnijelijenosamsedovuklauglavnusobuiuputilapremasvojojstoliciustražnjemdijeluprostorije. Tamo je, u mojoj stolici, sjedio Puneet; u to vrijeme bio je krasanosmogodišnjidječak.Sjediojeskoljenimaprivučenimdobrade,sosušenimsuzamanalicu.Njegovacrnakosabilajeprašnjavaibiojemršav.Dovuklisugasulice.

Poputmnogih gladnih dječaka s ulice, Puneet je uhvaćen kako krade hranu stržniceiposlanuSirotište.Tojenačinnakojivećinadjecestižeovamo;uhvateihusitnimprijestupima-recimotrgovac,netkoizSirotišta,iličakpolicija.Tadapozovujazake da gamaknu smjesta zločina i odvuku u Sirotište.Kad je jazak došao dapreuzmePuneetaodprodavačavoćakojiga jeuhvatio, zatekaoga je svezanogza

65

uličnusvjetiljku.JazakjesmjestauočioPuneetovpotencijaldaprivučeklijentekojivoledječake.Nekidječacipostanucijenjenizbogmuževnogizgleda,anekipakzbogženstvenosti postanu dječaci koji se oblače kao djevojčice. Puneet je zbog svojefeminiziranostineizbježnoušaoukategorijuženskastihdječaka.Jazacisugaostaviliu kućici od opeke dok smo Shahalad i ja spavali. Prije nego što ga je predaojazacima, Vuk ga je slomio; novi dječaci-djevojčice Vuku su predstavljali osobitiužitak.Puneetovekrikečulasamnekolikosatiranije,alinisamimpridavalaznačaj,jer su takvi zvuči bili sastavni dio atmosfere Sirotišta. Vuk se na njemu počeoiživljavati satimaprijenegošto jeuSirotištunastupilasituacijakoja jezahtijevalahitnuintervenciju,štojeVukaprimoralodagasmjestaoslobodi.

Dok jeVukbiozaokupljenkrizomkoja je iskrsnula, sjelasamdoPuneeta iutišini smogledalikakose jazaciokupljajuusrediniprostorijesVukomusredištu.Razlog zabrinutosti o kojem se raspravljalo bio je taj što je drugo sirotište počelotrgovatirobomukradenomnanašemteritoriju.Crtarazgraničenjaizmeđutrisirotištabila je jasnoodređena i rijetkoseprelazila.Današnjidogađaj jeočitobio iznimka.Vuk, koji je uvijek govorio blagim tonom, inzistirao je na oprezu i suzdržanosti.Tadasamprviijediniputvidjeladamusejedanodstarijihjazakausprotivio,tvrdećidatrebajuagresivnobranitivlastititeritorij.Ugužvinisammoglatočnovidjetištosedogodilo, ali taj je jazak trenutak kasnije vrišteći istrčao iz gomile, obliven krvljukojamujecurilanizlice.Svidrugisuse,činilose,slagalisVukovimpristupom.

Krizajezaokupljalapažnjujazakačitavutunoć,pasamimalaprilikupodijelitisPuneetomnekolikoneometanihsatinasamo.Čitavovrijemesjedilasamuznjegapromatrajući zbivanja, ali izgledadameonnijeprimjećivaoniti jemario zamojeprisustvo.Kakosamsenaviknulasatimasjeditisamautišini,Puneetovašutnjanijemibilanimaloneugodna.Itakosmosjedilizajednoišutjeli.

Kadsespustinoć, jazaciobičnoodvodesvoježeneustražnjesobe.Mnogisuparovi dijelili sobe, jer je jazaka bilo više nego soba. (Neki su parovi spavali i uglavnoj sobi.) Večeras je bilo drukčije, jer su jazaci koji nisu otišli s Vukomda istraže što se dogodilo ostali, no bili su šutljivi i napeti. Na televizijise prikazivala utakmica kriketa, no inače je sve bilo tiho. Opazila samkako Puneetovi kapci postaju sve teži i uskoromu je glava klonula u stranu i onje zaspao. Pažljivo sam semaknula s klupe damudammjesta da se ispruži.Kadje pao na bok, ugledala sam lokvu krvi na sjedalu, na mjestu gdje mu jebila stražnjica; krv se već bila osušila i potamnila. Spavala sam na podu krajnjegovihnogu.

IspostavilosedajeVukbioupravu.Kasnijesamsaznaladajeproblemizazvalajednaodmetnutabandaštojeprovaljivalaukućezabasavšinanašteritorij.Tejenoćiproblem brzo riješen kad su se Vuk i nekolicina naših jazaka sastali s vodstvomdrugogsirotišta.Štetajeočitobilapopravljena;Shahaladnijetočnoznaotkosuoni,

66

ali oboje smo pretpostavljali da je odmetnuta banda ubrzo završila na nekom oddeponijaMumbaija.

Sljedećenoćipoprvisamputsanjalaprodavačašeširanatržnici.Iakojošnisamznaladaćuubudućnostiovajsanusnitinekolikoputa,većtadamedubokozbunio.Bilo je to tako realistično iskustvo da sam se usred noći naglo prenula iz sna,nastojeći dograbiti padajuće šešire. U to vrijeme svoj prolazak kroz tržnicuprepoznala sam kao nekakvo loše predosjećanje. Ono što se potom dogodilopotvrdilomijedasambilaupravu,jermetridanakasnijepokupilaMamakiBriila.

Kad je Mamaki Briila ušla u glavnu sobu, jazaci su je u lice nazivali»Vodenkonjem«. Činilo se da se nije uvrijedila, naprotiv, nasmijala se tomekao izrazu naklonosti.Vodenkonj i ja uputile smo se pješke premaUlici kaveza -ovajputnisambilasputanakonopcima.NisamimalapojmadajePuneetovasudbinapovezana s mojom sve dok se nekoliko tjedana kasnije nije pojavio i smjestio ukavezudvojavratanižeodmojeg.NisamimalaprilikuoprostitiseodShahalada.

***Možda se jučer i smijao šali o nestanku Mamakina muža, ali Puneet je i daljenatmurenahrpakonjskogdreka.Nikakvekoristiodnjegadoktakopokunjenosjedi.Pih!

Pogledavšinizulicu,ugledahnekogstarogčovjeka.Sijedjeipogrbljenikoračaulicompremameni.Nosiprevelikosmeđeodijeloaudesnojrucidržisjajančeličništap za hodanje. Štap na dnu ima tri šiljka, i svaki je obložen crnom gumenomkapicom.Štapsečinineuništivim,alisvedrugouvezisastarcemkrhkojeilomno.Činisedajesnagakojomsedržizaživotslabašnakaoribauhvaćenaumrežu.

Svakiputkadzakoračisasvojimštapom-tronošcem,podsjećamenaurarakojipedantnopostavljazupčanikusatnimehanizam.Kadstaracpoložištapotprilikezaširinurukeispredsebe,lijevanogamusepomaknezadvadesetakcentimetara;šš,šš,šš,Čimnogadosegnecilj,nastupapauza.Tadaslijedidesnanoga:šš,šš,šš.Ovakvabimusesporostmoglaopravdatidaposjedujevječanživot,jerutombimuslučajuvrijemebilonebitno.Ipak,očiglednojedasevučeporububunarasmrti.Moždasebojidaćeseokliznutiipastiutajbunar.

Nonajsmješnijeodsvegajetodadokhodastakvommučnomsporošćulijevomrukomčvrstostežesvojetestise,kaodasebojidaćemuotpasti.Stišćeihtakojakoda se jasno vidi kako sumu zglobovi pobijelili. Netremice zurim u njega, ali onsamo gleda ravno ispred sebe, potpuno bezizražajna lica.Mogla bih se zakleti dasamgapromatralačitavsat,aonsezasve tovrijemepomaknuo tekzapedesetakkoraka.Taj bome samnomneće peći kolač.Ma zamislite samo, za to bihmoralaodvojiti čitav dan. Htjela sam pozvati Puneeta da ga vidi, ali zašto se uopćezamarati?

67

Ah, jadna ja! S drugog kraja Common Streeta niz strminu silazi gospodinKukastiNosnasvojutjednuturupečenjakolača.Trebalistegavidjetiprviputkadih je pekao sa mnom. Niz leda mu se cijedila rijeka znoja, a njegovo»hvala« nalikovalo je na mucavi hod onog starca. Ali evo ga stiže, veseloposkakujućinizulicukaodaidenarođendanskuproslavu.

***Nakon što se obukao, prije nego što će napustitimoje gnijezdo gospodinKukastiNospoljubiomeuobraz,kaodaseopraštaodomiljenenećakinje.Rekaoje:»Učiniosamtijednuuslugu,najmilijamoja.«Dabudemoiskreni,većmijebioučiniouslugutimeštojedovršiokolačupetminutaaipakostaosamnomčitavsat.Nastavioje:»Jedanodšefovaizmojetvrtke«(nisamimalapojmagdjejeradio,nočimegoddasebaviouvjerenasamdajeiutomebiološ)»raspitivaoseokolopoureduznalitkokakvuzgodnudjevojkukojubimogaopozvatinazabavu.Rekaosammudadođeovamo i uzme djevojku iz sobe sa zelenim zastorom.« »Oooh«, rekla sam (nisamimalapojmakakosezove,asigurnoganisammoglazvatigospodinKukastiNos),»tako ste dobri prema meni. Sljedeći put za vas ću imati posebno iznenađenje.«Privukla samgak sebi i zagrlilaga.Nakon što sammu izrazilavelikuzahvalnostznajućidaćegatooduševiti,zaboravilasamga.

Kasnijetenoći,nakonvečernjegužve;nizCommonStreetsedovezenekakavtaksiistaneublizininašihkaveza.Izbijelogautomobilaizašaojenekimuškarac.Posiluetisečinilodajeriječovrlonaočitučovjeku.Biojevisokikrupaniokosebeješirioaurumoćipoputopojnogmirisasvježegčaja.Prednjifarovitaksijaosvjetljavalisugatakodasammoglavidjetidajeodjevenusvijetloplavoodijelo.Zadivljujućejekoliko seMamakimože brzo kretati kada njezine nosnice zapahnemirisni nektarnovca; jurnula je prema čovjeku hitro poput planinske koze.Muškarac je zurio usmjeru mog gnijezda. Moj zeleni zastor bio je djelomično povučen u stranu iodostragameobasjavalamala električna svjetiljka.Nisam sigurna je li vidiomojelice, alimu je pogled bio duži od letimičnog.Tada sam se sjetila onoga štomi jenekoliko sati ranije rekao gospodin Kukasti Nos. Muškarac je nekoliko minutarazgovarao sMamaki a ondame ponovo pogledao.Ušao je potom u taksi koji jeodjurio brzinommunje, gotovo srušivši staricunatovarenu teškimvrećamakoje jenosilauUlicuLopovapodzaštitničkimplaštomnoći.Čakinakonštojetaksinestaoizvidokruga,Mamakijeidaljemahala,svelikimosmijehomnalicu.

Idućidanuzrakusemoglonanjušitineštoneobično;osjetilasamtoponekolikostvari.Moj pladanj s večerom sadržavao je rižu,meso, voće i lassi, a tek što sampočelajestiumojegnijezdosedogegaMamakiisjedneporedmogprijestolja.Bilaje zajapurenaoduzbuđenja i napetosti i obuzetaneobuzdanompotrebomdapriča.Govorila je kaomahnita, poput luđakakojemusta nisu dovoljnobrza da izbaci izsebesveštogapritišće:»Batuk,draga,muškarackoji jedošaoranije...« (puf,puf)

68

»onajutaksiju...«(puf,puf)»...kasnijećepotebeposlatiautoiodvestiteuhotel...nazabavu.Uhotel!«Ponavljalajeturiječkaodagovorioraju.»Milamoja«,reklaje,dokjojselicemrazlijevaoneiskreniosmijeh,»ostanitamokolikogodtisrceželi inapravi mi dobar posao...i obećavam ti, Batuk, da ćeš ovako dobro jesti joštjednima.«Dokjegovorilasvumezapljuvala;bilojeodvratno.Ipak,vidjelasamdajetoneštoštotrebaproslavitipasamsenasmiješila.

Sada sam opet sama.Nisam osjetila strah još od one noći kad sam upoznalasvojeujake,alisadasetajosjećajvratio.

Ovimeseplavabilježnicazavršava.

69

NumeriranilistovipapiraizHotelaRoyalImperioluMumbaiju

Otprilikesatvremenanakonšto jepalanoć, ispredmoggnijezdazaustavisebijelitaksi.Mamakijeočitočekalanegdjeusjeniodaklejeiskočilapoputuspaničenežabebukače.Smiješilaseiklanjala;biojetopriličnokomičanprizor.Ujednomtrenutkupomislila sam da će joj sise ispasti iz haljine, ali hvala bogu, čelični podupiračinjezinagrudnjakačvrsto sudržali.Nakonštosenaklonilabaremdvanaestputa, iztaksija je izašao isti muškarac koji se tu pojavio i ranije, onaj u svijetloplavomodijelu,iuručioMamakiomotnicukojujeonauzelaiotvorila.Okrenulamujeleđa,izvukla najdeblji svežanj novčanica koji sam ikada vidjela i ispod glasa počelabrojatinovac.Kadjedospjelaotprilikedopolovicesvežnja,dobacilamijepogledipovikala:»Batuk,Batuk,hajde,ulaziuauto.Idi.«Vozačtaksijaizašaojeizvozila.Biojetovisok,debeočovjekuuniformibojepijeska.Uniformamujebilaprljavaismrdio jekaodasenepere,kao ivećinamojihmušterija.Obratimisenadmenimtonomzamaskiranimulažnuljubaznost:»Uđiukola...sjedniporedmene.«Govoriojenatajnačin,zaključilasam,zbogmuškarcausvijetloplavomodijelu.

»Batuk,jelitako?«doprojesastražnjegsjedalaglasmuškarcausvijetloplavomodijelu. Taksi je krenuo.Već sam bila pravila kolač i na prednjem i na stražnjemsjedaluauta,pamijeiskustvovožnjeulicamabilopoznato.Volimmuzikuštodopiresradija.Nepravimpitanjeokovrsteglazbekojuslušam,jermisesviđasvašta,alineodoljivomi je uvijek iznovaotkrivati kako se zvukgiba samod sebe i kako setonovi uspinju i padaju. Ne mogu objasniti na koje to tajnovite načine glazbauspijeva pobuditi određene emocije, ali u njezinom pulsiranjumogu se ekstatičnoizgubitiiotkritivlastitiritam.

Bilasamu iskušenjudazamolimdapusteglazbu,alinisamseusudila.VozačokreneglavupremamenikadsmoskrenulisCommonStreetairečesneskrivenimprezirom: »Gospodin ti se obratio...zar nisi čula?« Osjetila sam kako me hvatažestokaglavobolja,kaodamisetrakamokretkaninestežeokočela.Zapljusnuomevaločajanjaiosjetilasamporivzapovraćanjem.»Batuk«,odgovorilasamzurećiusvojakoljena.»Govoriglasnije«,narediojevozač.»Dobrosamčuo«,doprojeglasizamogdesnogramena.Muškaracusvijetloplavomodijeluimaojeglaspoputsvile.»Batuk,dakle.To jeneobično ime«, rekao je.»Gledaj,Batuk,nemapotrebeda sebojiš; samo želim da upoznašmog prijatelja.Ako ne bude išlo, neće biti nikakveštete. Je li to u redu?«Sa svakom riječju povez okomoje glave stegnuobi se jošmalojače.Okrenulasamglavupremamuškarcunastražnjemsjedalu.Odplavetnilanjegovaodijelaboljelesumeoči.Snagomsjekirekojarazbijakamenizdubineglaveizvukla sam osmijeh na lice. Rekla sam: »Hvala, gospodine, u redu je.« Prijaznojerekao:»Batuk,takosilijepa,siguransamdaćešsejakosvidjetimojemprijatelju.«

70

Okrenula sam lice prema naprijed i promatrala strujanje noćnog životaMumbaija.Kadsmostalinasemaforu,tridječakaprosjakaprišlasuvozilu;jedanjeimaovelikuoteklinuštomujestršalanavratu,drugistaklenolijevooko,atrećijebiobezruke.Dobrojepoznatodasudeformiranidječacinajuspješnijiprosjaciibiloje,priličnovjerojatnodajejazakiznekogodsirotištaodsjekaorukutrećemdječakudabimupodigaovrijednost.Usprkosnjihovuizgledunašisuprozoriostalizatvoreniinastavilismodalje.Doksmosevozilidužpromenade,prviputsamugledalaocean.Duž drvene šetnice rasle su palme osvijetljene nizovima električnih svjetiljki.Prodavačihranenudilisumesokojesupeklinazahrđalimrešetkamaroštiljaivoćesdrvenih štandova. Elegantno odjeveni stranci i Indijci šetali su laganim korakom,neki od njih s djecom. Ti ljudi izgledali su drukčije od onih koje sam svaki danviđalakakoprolazeCommonStreetom.Bili sučisti iuredni inisubacaliprijeke izlobnepoglede;većinanjih se smiješila ili glasno smijala.No tiotmjenoodjevenibogataši bili su tek jedna od struja ljudskog života koje su tekle amo-tamo.Promatrajućiihkakoodlazenamjestakojanisammoglavidjeti,osjećalasamsekaodapredsjedavamtomrijekomljudi.Moždajestablozaistagovoriloistinu,dajesvetostvorenoradimene.

Svakomalo grupice prosjaka izronile bi iz sjene i okružile imućne šetače, nopovukli bi se na njihovo odrečno odmahivanje rukom.Vidjela sam kako je jedanIndijac pljunuo na nekog prosjaka, no vozili smo se prebrzo da bihvidjelaprosjakovureakciju.

***Hotel je bio golemo kameno zdanje boje pijeska s masivnim prozorima. Krozprozoresammoglanazrijetigolemelustereštosusespuštalisnevidljivihstropova.Nadulazomseuzdizalaosvijetljenaterasaskojesuhotelskigostimoglipromatratiobalupijuckajućikoktele,sigurniodnasrtajaprosjaka.Mamakijebilaupravu;ovoje zaista bilo veličanstveno.Nisambila u prnjama, negou žarkocrvenoj haljini odšifonauskladusmojimzanatom.Ugledalasamsvojodrazuprozorskomstakludoksamulazilauhotelizagospodinausvijetloplavomodijelu.Nisambilačista,nomojajeljepotaizbijalakrozuličnuprljavštinukaoplamenkrozrižinpapir.

Zakoračila sam kroz masivna rotirajuća staklena vrata. Petnaestogodišnjadjevojčica koja se rascvjetavala u ženu stupila je iz magičnog staklenog ulazau svoju palaču. Imala sam uske bokove, grudi što stanu u šaku i kraljevskodržanje. Ispod grudnjaka skrivale su se bradavice, narasle i potamnjele. Podpazusima i na vagini izrasle su mi prve dlačice što zadržavaju miomiris kojimuškarce izluđuje i zavodi na stranputicu. Zastala sam načas dok smo koračalipredvorjemipogledalausvojodrazuprozorskimstaklima.Ljudisupodizalipogledsasvojihnovinaamuževisuskretalipogledsasvojihženakakobimepromotrili.Nobilojetomoždazatojernisamimalacipele,aonijesu.

71

Slijedilasammuškarcauplavomodijelukrozpredvorjeovepalače.Znatiželjnipogledipratili sunaspitajućise:Otac ikći?Ujak inećakinja?Astvarnost jebila:posrednikiprostitutka.Ušlismounekakvukabinuukojojjebiomuškaracodjevenu uniformu sluge, kojem je gospodin u plavom odijelu naredio da nas poveze nasedamnaestikat.Vratakabinesezatvoriše.Bilobimestrahdakrajmenenijestajaočovjekuplavomodijelu.Pogledalasamuokolotražećirupuupodu,pomislivšidabitomoždamogaobititoalet.Tadasekabinazatreslaamenijenaglovrućinajurnulauvrat. Zatim se pokrenula a ja sam suspregnula dah.No u tom trenutku kabinamizapjevuši,čudnim,mekim,brundajućimzvukom.»Batuk«,reče,»dobrodošlaumojhram.«Kadsusevratakabineklizećiotvorila,ispustilasamdah.Bilismonanovommjestu,predvratimahrama,apredamnomjesjedionjegovčuvar.

Staracubijelojpamučnojkošuljiihlačamasjediojenaobičnojdrvenojstoliciispreddivovskihdvokrilnihotvorenihvrata.Imaojeslamnatišešir,nijenosiocipeleibuljiojeupod.Prošlismoporednjegakaodajenevidljiviušliusobunezamislivogolemih proporcija. Moja glavobolja potpuno je nestala. Bila sam pod snažnimdojmomneizmjerneprostranostitogprostora.

Shvatilasamdasesobačinilajošvećomnegoštojezaistabilajerjestropbiovrlovisok.Svesesjajilo.Smojelijevestraneizhodnikaseulaziloujošjednusobuukojoj jebiogolemikrevet sprekrivačemzelenimpoput limete.Nadesnoj stranisobebio jedugačakuglačanidrveni stol sa šest stolicaokonjega.Predamnom jebilagarniturasastavljenaoddvijevelikesofe idvaodvojenanaslonjača.Televizormoje visine bio je uglavljen u drveni ormarić i okrenut prema sofama. Sjedećagarnitura okruživala je stakleni stol, na kojem su ležale knjige razasute u oblikulepeze. Čak i knjige su bile velike, sa sjajnim naslovnicama što su odražavalesvjetlostslustera.

Zasjenjujući svu tu grandioznost, prostorijom je dominirala zidna dekoracijaravnoprekoputamene.Prekozidajebilarazapetakožaiglavatigra.Glavamujebila spuštena prema dolje, kao da pokušava spuznuti sa zida. Pogledi nam seukrstiše;činilosekaodasesmiješi,moždaodsrećeštojeubijeniobješennaovomzidudasevječnoodmarautakoraskošnojpalačikaoštojeova.Iznadtigroveglavenazidusuvisjeladvaprekriženasrebrnamača,kakobisenaglasilodajetigarubijenupravo tim oružjem. Sumnjala sam da je tigar bio ubijen u ravnopravnoj borbi,mačem;ljudiserijetkoodričumoćiradipravičnosti.

Uzbuđenaprizorom,stalasamžustrohodatiposobi.Sagjebiotolikomekandamisečinilokaodahodampooblacima.Muškaracusvijetloplavomodijeluneštojetražiou svomnovčaniku inije sečinilokaodamusežuri. Išla samodstolicedostolice dodirujući njihovemekane naslone, obišla sam oko stola za objedovanje azatim pošla do ulaza u spavaću sobu. Iako sam bila preplavljena oduševljenjemstvarimakojesumamiledaihserazgledaionjuši(prostorjemirisaotakopredivno

72

čisto),nisamsmetnula sumazašto samdovedenaovamo.Okrenula samsepremamuškarcuuplavomodijelu,kojijeostaostajatikrajvrataikojimenijegledaodokjeuruciokretaomalenubijeluposjetnicu.

Kad sam pogledala prema njemu, okrenuo se prema spavaćoj sobi i zazvao:»Hita!«NačassamočekivaladaćuugledatimedicinskusestruizbolniceuBhopalu,s njezinim širokim dražesnim osmijehom na bucmastom licu. Glavom mi jeproletjelanevjerojatnapomisaodaseHitaudalaudobrukuću(očitonezaučitelja)ida je došla spasiti me i uzeti me za svoju kćer (to bi mi baš odgovaralo). Takvefantazijeimajuživotnivijekjednekapljicekiše;netomnakonštojeugledate,onajevećpalanatlo,rasprsnulase inestala.Hitakojaje izronila izspavaćesobebila jestroga i nije imala ništa od očite sreće kojom je zračila njezina imenjakinja.Umarširalajekrozvrataspavaćesobekaodajepozvananavažanposlovnisastanak.Gledala je ravnopredsebe, licamršavog iodlučnogbašpoputnjezina tijela.»Da,gospodine Vas?« upitala je odsječnim, ali uljudnim tonom. Nosila je jednostavnobijelo pamučno odijelo s crveno-bijelim porubom. Čitava njezina izvanjskapojavnost bila je čista, jednostavna i funkcionalna, ali mogla sam osjetiti da je udubiniskrivalanekedrugačijeosobine.Muškaracusvijetloplavomodijelujerekao:»Evo,ovojeBatuk«.Okrenuosepremameniidodao:»Hitaćeteokupatiipazitinatebe; za sve što trebaš samo pitaj nju.Vidimo se sutra.«Nasmiješio se bez imalotoplineiotišao.

***Vrata iza čovjeka u plavom odijelu su se zatvorila; činilo se da je postariji vratarzaspao, jer je poskočio kad je posrednik otišao. Hita se okrenula prema meni ipromotrilameodglavedopetekaodapromatrakakvuhaljinu.Prekrižila jerukeireklami:»Kurvicemala,danikadnisizaboravilada točnoznamštosi.Dasenisiusudila predamnom izigravati princezu, ili se pripazimoje ruke.«Nisam rekla niriječializnalasamdanikadnebidiglaruku.namene,jersamovdjeočiglednobilazatodabihzadovoljavalanjezinoggospodara,moždamuškarcauplavom,amoždanekogdrugog.Čakidameudarila,njezinajeprijetnjabilapraznaibezopasna,jer,sudećiponjezinomizgledu,nebiminikakomoglananijetiboldovoljnojakudabihmarila; vidite, poprilično sam otporna na bol. Međutim, prepoznala sam da bipovlađivanjeHitimoglobitivrlokorisnopasamglumilapokornost.

Puneetbiuživaodajemogaogledatimojupredstavu.GlumicaBatukpalajenapod pred Hitom, kleknula i položila čelo na mekani sag. Preklinjala sam je: »O,gospodarice,preklinjemvaszamilost.Molimvas,molimvas,nemojtemeudariti.Tolikosumečestoudarali,gospodarice.Štogodminaredilidaučinim,poslušatću.Obećavam.«To!Uspjelasamčakisuzenatjeratinalicetakodasumiočikadsamjepogledala odozdo, iz svog bespomoćnog položaja pod njezinim nogama, bilenatečene.Bila jevidljivodirnutamojompredstavom;čaksesagnulapremameni i

73

pružila mi ruku. »Batuk, dođi, ustani; nema potrebe za plačem. Zaista te nećupovrijediti;imašmojuriječ.Dođi,zlato,ustani.«Uzelasamnjezinuruku,diglasenanoge,iosjetilasekrivomzbogsvojedobroodglumljeneobmane.

Zatimsamponovnozaplakala.Prvasuzaotkotrljalamisenizobrazbezimaloemocionalnognapora.Drugajeslijedilaprvu.Potomsamosjetilasuzukakonavireizmogdesnogoka,noovajputne izhimbe,već izčistog,mračnog,neobuzdanogočaja.Prvasuzakliznulamijenizobraz,zaustavilasenabradiazatimpalanasag;drugedvijeslijedilesuprvu.Aondasampočela jecati.Nisamplakala jošoddanakad sam ostavljena kod gospodara Gahilamnogo godina ranije. Svimoji osjećajisamoćeuovomesvijetuuzburkanomvrtlozimazlasadasubuknulinapovršinu,svimoji osjećaji odsječenosti od obalamog pravog, istinskog života sjedinili su se ujednu bujicu, i sva sposobnost za ljubav koja je utrnula uUlici kaveza silovito seizlilaizmene.Hitamedržalauzagrljajustisnutuuzsvojamršavaprsaijazatvorihočidabihušlautamu.

Spustila je svoju bradu namoj potiljak i počelami polagano gladiti kosu, negovoreći ništa. I tada sam shvatila da to nije bilo zbogHitinogdodira niti njezineosobnosti,nitijetobilozbogoveprekrasnesobe,nitizbogstotinamuškaracaicrnetinte;bilojetozbogmirisarijekenaHitinojodjećikojijeoslobodiopoplavusuza.Udišućinjezinmirisosjećalasammirisrijeke,isteonerijekeukojojsamsekupalakaodijete,ukojojsampralaodjeću,ukojojsamplivalaiizkojesampila.Nanjojsamćutjelamirisizvoraistogkaoimoj.Alitada,kadasemojduhotvoriotojženi,shvatilasamdajeonatakojajemirisalanarijeku,nenjezinaodjeća,onajeta,kojajebilarijeka.Doksamplakala,potočićisuzakapalisuukanjonkojisuoblikovalenjezine nevelike grudi. Stopila sam se s tom rijekom, i ona se stopila sa mnom.Nismobilenitikaodvojeljubavnika,nitikaodijeteimajkaštogadoji;bilesmokaojednojerzajednobijasmojednavoda.Pomiješatelivoduizjednogpeharasvodomizdrugog,možeteliihrazlučiti?Ne!Tojeistavoda;nemarazdvajanja.Tijeložene,tako nježno izdjeljano, posuda je što pronosi vodu zemljom. Poput jednog peharavodeizlivenogudrugi,ulilasamseuHituionaseulilaumene,pomiješavšisesamnomtakodasmopostalejednajedinstvenakaplja.

Muškarci su tragači.Muškarci tragaju za prilikom da se uliju u nas iz svojihvlažnihusta,svojegznoja,isvojemuškosti,nopritomzapravojedinoteževratitiseurijekukojaježena.Zaštojetomutako?Muškaracpotječeizženinevode;unjojjenošen,svedokprirođenjuneisplivaiznje.Apotom,štojeprvoštomuškaractražikadanapustiženskuutrobu?Tražidausisarijekuusebe,jerbezženeonjeprazan.Ostataksvogživotamuškaracodlažesvojegrijeheisvojeizlučevinenatragurijeku.Nakrajunjegovomrtvotijeloizgoriprijenegoštosevratiurijekukojaježena.

Učemujenevolja-utomedasamjapukosredstvozadovoljenjanjegoveželje?Jelinesrećautomeštosenjegovudprazniumeneilinizrubovemojihusana,ilije

74

nesrećasadržanaumojojulozinjegovasredstvazapražnjenje,njegoveposude?Akojemuškaracsamotragač,tadasamjasamoposuda.Unjegovojjeprirodidatragazasvojimizvorom.Stojimovdjeoblikovanaodgline,obojanazanjegovužitak,azatimstvrdnutauvatri.Evome,njegovasamposuda.Možemerazbiti,alitobibilaludost,jerjasamtazakojomtraga.Unjegovojjeprirodidažudiispraznitiseumene,aumojojdagaprimimusebe.Ženinanesrećatozna.Alibuditeoprezni.Nekeodnasimaju rupu,drugesunapuknute,a ima ionihkoje su tolikonježne ikrhkeda ih inajslabiji udaracmože slomiti.Nekeodnasnisuobloženeglazurom i,dabudemoiskreni, neke od nas izgledaju ružno ali imaju izvanredne sposobnosti. To i nijevažno, jer kao posudemi ih primamo a oni su u nama pohranjeni dok se hučećipribližavamorijeciinaposljetkuihizlijevamonatrag,odaklesudošli.

Jezero sam nepojmljive dubine i neprocjenjive širine, u koje se slijevaju svimuškarci.

KadsmoseHitaijaodvojilejednaoddruge,reklaje:»Batuk,hajdedatipripremimkupku.«

***Kupaonica jebilabajnakao i ostale sobeu apartmanuTigar.Zidovi su joj bili odsvijetlosmeđeg uglačanog kamena. Bila su tu dva blistavo čista umivaonika sasrebrnimslavinama,bijeliručnici,wc-školjkaikada.Školjkajebilanapravljenaodbijelogkamenaisjajilasepoputumivaonika.Imalajesvojvlastitipoklopackojisepodizaopremagore.Lijevoodwc-školjkebilojekućištestoalet-papiromugrađenouzid.Papirjebiouroliskojejevisiookrajakpoputjezikaspremnogdavampoližestražnjicu.Kadajebiladovoljnovelikadaprimivola.Donjesuvodiletrikamenestepenice od istogmaterijala kao i zidovi.Voda u kadi se pušila, a slojmjehurićasapuniceštosuplutalinapovršinikupkebiojetolikogustdajeizgledalokaodajepotrebannoždabigasezarežalo.Zakoračila samnastubekaodaseuspinjemnakraljevskoprijestoljeiušlaukupkupoputpijancaštogornjuusnuuranjaučašupivasgustompjenom.Doksamtonulautoplinu,sjetilasamseposljednjegputakadsambilauronjenaukadupunuvrućevode;zadnjiputribalameonastarica,aovajputtoćebitiHita.

Hitamijeprvoopralakosu.Njeziniprstiumasiralisušamponumojevlasišteaondajemojudugu,gustukosutrljalamedusvojimdlanovima.Šamponjenanijelatriputa, svaki put ispravši sapunicu toplom vodom. Sapunica mi je curila niz vratslijevajući se umjehuriće na površini kupke; voda se vraćala u vodu.Kosumi jeomotalauručnikijasamnaslonjenaležalaukadidokmijeHitapralatijelo.Pritisaknjezinih jagodica bio je snažan i gotovo bolan dok je svojim rukama u svimsmjerovima prelazila preko mojih leđa, ramena i vrata. Moje tijelo od ugode se

75

izvijalounatrag.Alidokmi jeprala ruke igrudi, jagodiceprstijuodigla je smojekožeidlanovimaokrenutimpremadoljeuronilaunju,pružajućimiposvedrugačijiosjećaj.Dokmijepralagrudi,bradavicesumiseukrutile.Iakosubiletekveličinenaranče,moje dojke imale su stanovitu punoću.Njezine ruke tamo su se zadržaledulje i njezini ritmični pokreti su se usporili. Svakimpomakom ruke naglašeno jetrljaladlanovaomojeukrućenetamnebradavice,imojesenogestadošegrčitipodvrućomvodom.

Zatimjeprešlanamojenoge.Objemarukamaobuhvatilamijelijevigležanjipočelamidlanovimamasirati lijevunogudugačkim,čvrstimzamasima.Snažno jepritiskala mišiće i osjetih kako se otpušta napetost za koju nisam ni znala da jepostojala.Nježneupaleočibojelješnjakapratilesupokretenjezinihrukudokjeturadnjuponavljalanamomdesnomlistu,alitadamenjezinerukezapočešemasiratičvrstim i dugačkim pokretima duž bedra. Dok je prala unutrašnju stranu mojihbedara,okotrbuhamisestegnuonevidljivobručiblagiuzdahoteosesmojihusana.Rukesu joj sepomaknulepremamom lijevombedru.Sklopila samočidoksuminjezine ruke ritmično prale čitavu nogu, krećući se gore-dolje, ali ovaj je put, sasvakim dugačkim milovanjem, rub njezine ruke ovlaš okrznuo uši mog zeke.Refleksno sam razmaknuta noge i neobičan osjećaj iz trbuha se slio prema dolje.Izvuklajerukeizvodeinanijelašamponnadesnidlan,kojipotompoložičitavompovršinomnanabrekleušimogzekeistadeihčvrstotrljatidaihopere.Natrenutaksam otvorila oči i vidjela kako me netremice promatra. »Batuk«, prošaptala je,»hajdemoteizvaditiizkade.«

IskoračilasamizkadeiumotalaseuvelikibijeliručnikštogajeHita,raširenogusvojimrukama,držalaspremnogzamene,pazećidaminepadneručniksglave.»Dušo,pođisadileziukrevet«,reklaje,»ajaćuzačasbititamo.«Otišlasamileglalicem prema dolje na blijedozeleni prostrti krevet, čekajući. Zatim sam okrenulaglavupremaulazuukupaonicu,promatrajućiHitu.

Izlazilajeizkupaonicenosećiurucinekakavpladanj,sazasukanimrukavimaimekim,samouvjerenimsmiješkomnalicu.Pladanjjepoložilanakrevetporedmeneinježno,blagimglasomrekla:»Batuk,želimdaseopustiš...želišlidapustimnekumuziku?« a ja sam kimnula. Kleknula je i upalila radio ugrađen u drvenu pločuuzglavljapodesivšina stanicukoja jepuštalaglazbuukojoj suprevladavali zvučisitara.»Lezinaleđa«,reklaje.Nakonštosamseokrenulanaleđa,Hitajeodvezalaručniksnježnomodlučnošćuionserastvorio.Ležalasamnaga,samomijekosajošuvijekbilaomotana.Rekla je:»Samoseopusti i stavi ruke iznadglave.«Velikomsmeđomčetkomrazmazalajekremupolijevompazuhuikoristećibritvicuobrijalamlado raslinje ženskosti. To je ponovila i s drugim pazuhom, a potom obrijanapazuhaobrisalaručnikomnavlaženimtoplomvodom.Reklamijedaopustimruketesamihpustiladamipadnuniztijelo.Uzelaječetkicuizplitice,uronilajeukremui

76

razmazalajeprekolicamogzeke.Ušisumubilepriličnonabrekleodtrljanjaivrućekupkepaihjekremapeckala.»Samoseopusti«,reklajeHitadokmebrijala,odozdopremagore.Počela jesunutrašnjestranemogbedra ivuklabritvicupremagoreukratkimzamasima.Meškoljilasamseodugode.Kadjezavršila,upotrijebilajedrugitopao i vlažan ručnik dame obriše. Izmene je curila rosa;mogla sam joj osjetitimiris.

»Evo,gotovo je«, rekla jeHita. »Dođi, uvuci sepodpokrivač.«Uslužno samučinilaštojereklaionamisenasmiješila.»Sutratipredstojidugačakdanitrebašseodmoriti.Lijepospavaj.«Pogledalasamgorepremanjojda jojuzvratimsmiješak,alimoralasampogledatiponovo,jervidjelasamsamoprazninu.Tenoćinisamništasanjala.

***Ujutro su me probudile zrake svjetlosti što su se probijale kroz pukotine meduzavjesama, blještećimi u oči.Bila sam sama u sobi. Sišla sam s kreveta i počelasvojeistraživanje.

Apartman Tigar obuhvaćao je tri prostorije koje sam već poznavala: spavaćusobu,kupaonicuidnevniboravak.Krenulasampremadnevnojsobi,gdjemijeTigarsasmiješkomzaželiodobrojutro.»Hvala,dobrosamspavala.Ati?«odgovorilasammunapitanje.Povukla samzastor naprozoru i on je laganokliznuou stranubezotpora. Ugledala sam tirkizni ocean obasjan blještavim sunčevim sjajem. Voda seprostirala u beskraj. Sunce je bilo na početku svog dnevnog putovanja i sjalo jedirektnoumene.Daleko,dalekoispodmenebilaješirokašetnicakojomješetaloteknekolikoljudi.Vidjelasamljudeuodjećižarkihbojakojikaodasubježaliodnekognevidljivogdemona. Izmeđušetnice ihotelapružala seulicakojomsubezzastojajurili automobili i autobusi. Rastvorila sam sve zavjese jednu po jednu, prvo udnevnom boravku a potom u spavaćoj sobi. Tri visoka prozora (dva u dnevnomboravkuajedanuspavaćojsobi)gledalasunavodenupovršinu;činilomisedabih,da zakoračim s prozora, ušla ravno u ocean. Spavaća soba imala je drugi prozorpostavljen pod pravim kutem prema obali oceana. Taj je gledao prema pokrajnjojuliciukojojsamopazilapetmuškaracakojisusovevisineizgledalisićušni,kakopopravljajuprljavitamnozeleniauto.Odjednomsampostalasvjesnadasamnaga.

Nije da sam osjećala sram zbog svoje golotinje, ali ne sjećam se kad samposljednji put bila gola i sama. Naravno, skidala bih se prije tjednog tuširanjas ostalim djevojkama i Puneetom, koje smo obavljali u kupatilu izaMamakinejazbine,aliizuzevšiteprilikeuvijeksambilaobučena.UsvomgnijezduuUlicikaveza,koje se sadačiniloudaljenimčitav jedanživot,mogla samspavatigola iza navučenog zastora ako bih to poželjela, no to mi nikada nije palonapamet. Iako smo i Tigar i ja bili bez odjeće, i okupani blještavim sunčevim

77

sjajemuživali uosjećaju toplinena svojim tijelima,osjećala samdanijepristojnobitineodjeven.

U kupaonici sam pronašla teški bijeli ogrtač od debelog frotira. Bio je očitokrojen za muškarca, ali kad sam zavrnula rukave savršeno mi je pristajao.Svezak sam pojas ogrtača i uputila se pirema izlazu iz apartmana Tigar. ReklasamTigru:»Nebrini,neodlazim.Samoćumalkopoćiu istraživanje.«Zarežao jeuznakpristankaijasenasmiješih.Međutim,vratasubilazaključana.Nekolikoputasamprodrmalakvaku,aliočitojebilozaključanoizvana.Prislonilasamuhonavrataimoglabihsezakletidasamčulastarogvratarakakosdrugestranediše.Shvatilasamdaistraživanjeizvanzidovaapartmananedolaziuobzir.

Osjetivši strahovitu glad uputih se prema stolu za objedovanje na kojem jestajalazdjelasvoćem.Pretpostavilasamdajetozamene.Izzdjelesamuzelavelikimekanimango,napolagaogulilazubima iprstima, i zagnjurila liceuslatkomesovoćke.Licemijebiloumrljanosokommangakadsamzačulaključkakozveckauvratima.Hitajedugimkorakomušlaunutraprijenegoštosamuspjelaobrisatislicasav mango. Pogledala sam je s drugog kraja sobe pogledom punim krivnje.Nasmiješilasekaodajutajprizorzabavlja.»Vidimdasigladna«,reklaje.»Hajdedatinaručimodoručak.Štovolišjesti?«Dugosamprevrtalatopitanjeuumu.Nisamimala nikakvu konkretnu ideju što bih stvarno voljela pojesti. Na kraju samodgovorila:»Biloštoćebitiuredu...hvalavam,gospođiceHita.«

Hitajeobavilakrataktelefonskirazgovor.Uključilajetelevizoranaekranusepojavila neka žena koja je izvještavala o požaru što je zahvatio stambenu zgradu.Prikazivanesuslikepougljenjenihtijelai tomepodsjetilonadeponijzapokapanjesiromašnih iza Sirotišta. Više su mi se sviđale tišina i samoća koje su prethodileHitinudolasku,aliutakvimstvarimanisamimalamogućnostizbora.Krozglavumijeprošlapomisaonamogmuža.

Nakonnekogvremenanetko jepokucaonavrata iusobujeušaomuškaracubijelomsakouicrnimhlačamagurajućipredsobomkolicapunahrane.Iakojeovobio najraskošniji doručak koji sam ikada vidjela, malo sam marila za nj usprkosgladi.Bilabimidražašalicaslatkogčaja,namazodsojekojipravimajka, ivrućelepinjeprženeuulju.Notakvusiizbirljivostmogudopustitisamoonikojisedobrohrane. Muškarac je odložio hranu na stol i otišao. Kada su se vrata zatvorilapogledala samHitukoja je kimnulau znakohrabrenja, i ja samnavalila nahranuobjemarukama.Grabilasamžutapečenajajaizajednoskruhomubacivalaihuusta.Jelasamtakohalapljivodanisamniprimijetiladamiseogrtačrastvorioidamisehranaprosipalapogolomtijelu.Iakoječestslučajdaizgladnjelipredkojesestaviobilje hrane nemogu prestati jesti, u ovom slučaju to se nije dogodilo.Brzo samprestala jesti, većinu hrane ni ne taknuvši. Hita je promatrala taj prizor priprostenespretnostisprofesionalnimodmakomkojimepodsjetionatodajehranabilatek

78

uvodupreostalidiodana.Trenutakkasnije, sipajući čaju šalice,Hitameobavijestiladaćekasnijedoći

doktordamepregledaipitalametrebamlinešto.»GospođiceHita,možete limi reći zašto samovdje?Kad ću se vratiti nazad

MamakiBriili?«Hitamepogledala,nasmiješilase,iodgovorila:»Nebrinisezasado tome.Bolje jeda razmišljaš samooovomesada.Kao što rekoh,uskoroće stićidoktor.Asada,imalineštoštoposebnoželiš?«Nisampomislilanatodajezamolimza odjeću; umjesto toga sam rekla: »Gospođice Hita, mogu li, molim vas, dobitimalopapira iolovku?«»Želišbojicezacrtanje?«upitaHita.»Ne,gospođiceHita.Želim papir i olovku da napišem priču, molim vas«, rekla sam. Hita iznenađenopodigneobrveireče:»Moratćutedržatinaoku.Nisamznaladasitakvamudrica.Prvasidjevojkakojajeikadapitalazapapiriolovku.«Zatimmeodmjeripogledomkojinijebionaročitoprijazanalinitizao.»Bašmezanima«, rekla je.»Jesi li ti iznekeobrazovaneobitelji?«Odgovorilasam:»Ne,naučilasamčitati...«Gotovosamrekla, »kad sam imala tuberkulozu«, ali sam uvidjela da bi me, da sam to rekla,smjestavratiliuCommonStreet.Moždajebilaupravu;bilasampametnijanegoštosammislila.Rekla sam:»Naučila samčitati,gospođiceHita,odmisionaraumomrodnomselu.«Upitalaje:»Čitašengleskiilihindi?«»Hindi«,odgovorilasam.»Jesili iz poljoprivrednog sela?« upitala je. »Da, iz Dreepah-Jila u MadhyaPradeshu«,odgovorilasam.Rafalnapaljbapitanjasenastavila.»Ikolikodugosiugradu?«MislilajezapravokolikodugoboravimugnijezduuUlicikaveza.Poznatoje da se takva mjesta najčešće opskrbljuju djevojkama iz seoskih sredina kojesu roditelji napustili ili prodali. Proživjela sam nekoliko ljeta u Mumbaiju kojasam zapamtila po nepodnošljivoj vlazi i vrućini. »Šest«, odgovorila sam. »Jošjedno pitanje«, rekla je. »Jesi li napisala koju priču u zadnje četiri godine?«Ovome zateklo nespremnu jer nisam shvaćala zašto je to toliko zanima. Kadanisamsigurna,lažem.»Ne«,odgovorilasam.Onoštosampropustilauvidjetijestdaje jedna od Hitinih zadaća bila da se pobrine da djevojke poput mene beztraganestanuslicazemlje.

***PrijenegoštosamnapustilaCommonStreet,privezalasamplavubilježnicuzaleđauzpomoćkomadauzice.Nisamželjelaostatibeznje;nisambilasigurnautohoćuliseikadavratitiusvojegnijezdo.Zavrijemevožnjeutaksijubilježnicamiseurezalau leđa, no to je bila malena cijena koju je valjalo platiti. Kad sam prvi putobilazilaapartmanTigar,dokječovjekuplavomodijelubiozaokupljenprebiranjempo svojoj lisnici, brzo sam izvukla bilježnicu iza svojih leđa i tutnula je izanaslonajedneodfoteljaudnevnojsobi.NakonovograzgovorasHitomsjetilasamse svoje loše sakrivene bilježnice, shvativši da bih je trebala premjestiti naneko sigurnije mjesto. Prilika se ukazala gotovo trenutačno, kad je Hita otišla

79

uspavaćusobudanazovedoktora.»Spremnaje«,čulasamjekakokaže.Usekundisamzgrabilabilježnicu,izvuklajeizanaslonafoteljeigurnulajepodsofu,gdjesampretpostavljaladaćenekovrijemebitinasigurnom.Hitasevratilauglavnusobuireklamidaćedr.Prathiuskorodoćidamevidi.Reklamije,namojeoduševljenje,ito da umalenom radnom stolu u spavaćoj sobi već postoji papir i olovka i da ćehotelskiposlužiteljkasnijedonijeti jošpapira.Napolasehihoćući,Hita je rekladaočekujedaćujojpokazatisvojupričukadbudegotova.Imatćutonaumu.

***Netkokucanavrata.Hitaotključavaključemkojinosiudžepusvojihbijelihhlača.Hotelskiposlužiteljdonosisvežanjpapirasotisnutimamblemomhotelainatpisomuzlatotisku:RoyalImperialHotel,Mumbai.Stavljasvežanjnastol,prebirepodžepu,i pokraj svežnja odlaže dva nalivpera.Hitamomku pruža novčić, koji on gurne udžepprijenegoštomidobacizavodničkiosmijeh.

Gotovoistogtrenakadjehotelskiposlužiteljotišao,stigaojedr.Prathi.Trbuhmu se prelijeva preko tijesnog remena; primjećujem da mu se posljednja rupicarastegnula toliko da se na tommjestu remen gotovo raspuknuo. Zurio je ovamo isadadahćeodnapora.Svojeznojemorošenočelotapkajućiotireprljavomdžepnommaramicom koju drži u debeloj ruci. U drugoj ruci drži izlizanu crnu doktorskutorbu.Gakikroznjegovusmeđesivujaknumoguvidjetikakomusepodpazusimašire jezera znoja.Dahćući izgovara: »Oprostite što kasnim; došao samnajbrže štosammogao.«Hitazakoračipremanjemu.»Dr.Prathi,dragomijedavasvidim.Touopćenijeproblem- imamočitavdanpredsobom.Evo,ovojezavas.«Uručimužućkastosmeduomotnicu.Nastavlja:»Molimvas,obavite svojpregled.Moram jojnabavitineštoodjeće,novratit ću seza satvremena.«Prebirepodžepu i iznjegaizvučeključodsobe,kojiseklatinaprivjesku.»Evoključa.Akozavršiteranijeinemožete čekati, zaključajte sobu i dajte ključ vrataru.Ostavite svoj nalaz ovdje nastolu...ako budu postojali ikakvi razlozi za zabrinutost, molim vas nazovite meovamopopodne.Akoištabudetetrebali,nazoviterecepcijushotelskogtelefonaionićevamtonabaviti.«Potomserukujesdoktoromiuzimaodnjeganovčanicuuznakzahvalnosti te je stavi u džep dok za sobom zatvara vrata.Nadam se da će opratiruke.

Dr.Prathimidaznakdasepribližimstoluzaobjedovanje.Onsjedanastolicunačelu stolaprelijevajući seprekonje.Sjedimdvije stolicedaljeodnjega, ali jošuvijekmoguosjetitinjegovvonj.Okrećesepremamenisavozaren,ikaže:»Mislimda ćemo se lijepo provesti skupa. Onda, djevojčice, kako ti je ime?« »Batuk«,odgovaram. Iz svoje torbe izvuče blok papira i stetoskop. Izvlači i sjajni metalnipredmet kakav nikad prije nisam vidjela, i stavlja ga na stol uz potmuli zvuk. Izdžepa svoje jakne izvlači crno nalivpero. »Batuk, kako glasi tvoje obiteljskoprezime?«»Ramasdeen«,kažem.»BatukRamasdeen«,ponovi,dokzapisujeusvoj

80

blok.Pišebrzo,nečitkimrukopisom.Godinamamenisupitalizaprezime.Biojetočudanosjećaj,kaodaseupoznajemsnekimnovim,stranim.»Koliko ti jegodina,Batuk?«pita.»Petnaest«,kažem.»Epa, lijepaBatuk«,nastavlja,»moje ime jedr.Prathiiovdjesamdaprovjerimjesilizdrava,kakobimoglauživatiusvomboravkuuovomlijepomhotelu,blagoslovljenodijete.«Zamahnerukomuzraku,kaodaželipokazati koliko sam blagoslovljena. Lokvica znoja pod njegovim pazuhommunjevitombrzinompostajejezero.

»Kaoprvo«,kaže,»jesi li ikada rodila?«»Ne.«»Imaš limjesečnice?« šaljivopokaže, prema svojim preponama. »Da.« »Koliko dugo ih imaš?«»Ne znam...nekoliko godina.« (U Common Streetu izgubite osjećaj zavrijeme.Moždavrijemetamostojikaotočkanakrajurečenice.)Onnastavi:»Jesiliikada imala tuberkulozu ili žuticu?« »Ne«, slagah. »Koristiš li ovo?« Iz džepaizvuče kondom u crvenom paketiću.Mamaki nam je uvijek govorila da, ako nasikaditkopitazakondome,trebamorećidaihuvijekkoristimo.Kadmušterijatražida ga koristim, znam da Mamaki za to uzima dodatnih deset rupija; čak i tadanisu novi već oprani od prethodne upotrebe. Odgovor za dr. Prathija glasi:»Da, doktore, uvijek.« »Izvrsno«, odgovori, i gurne crveni paketić natrag udžep. »Bituk.« »Batuk«, ispravim ga. »Batuk, sada ti moram poslušati srce ipluća.«Zanjišestetoskopomkojegdržimeđuprstima.»Pođiuspavaćusobu, legninakrevet ipričekajme, jaćuodmahdoći.«Nastavljazapisivatibilješkeajaodemuspavaćusobudagapričekam.

Dr.Prathiulazikrozspavaćusoburavnoukupaonicu,otvarapipuipuštavoduu umivaonik. Skinuo je jaknu i iz kreveta mu mogu vidjeti leđa; njegova bijelakošuljajepromočenaodznoja.Neštopjevušiazatimseokrećeipočnegegatipremameni sa slušalicama stetoskopa koje mu vise oko vrata i sa sjajnim metalnimpredmetomu ruci. Sjeda na postelju poredmene i zavrne rukave. Smiješimi se ipritom klati glavom gore-dolje, kao kad bundeva pluta na vodi.Dokmu se glavaklati,bradamupodrhtava,prsamusetresuatrbuhleluja.Poputorkestrajetjelesnihmastičijesevibraciješireiodjekujuorganizmom.Zatražidasepodignemusjedećipoložaj i da duboko dišem. Sjeda izamene i polaže svoje dlanove namoja leđa.»Duboko diši...udah...i..izdah...dobra djevojčica.« Zatim me potapše po leđima ipočneme slušati kroz slušalice stetoskopa. Ustaje i kaže: »Lezi.« Tako i učinim.Opipami rebra s obje strane, a potom i dojke - jednu po jednu.Dok ih opipava,pritišće o njih dlanove i pomiče ih kružnim pokretima.Mogu se zakleti da vidimkako mu se zjenice šire. Zatim slušalicama osluškuje moja prsa. Izravna leđa. »Izvrsno«, kaže. Zatim mi počne opipavati trbuh, isprva blago pritišćući a potomgurajućiprstedubokoumojukožu.«Izvrsno«,kažeponovo.»Uredu,Batuk,asadraširinoge,draga,trebamtepogledatidolje...tako,dobradjevojka.«

Dok blagimgurkanjem razmičemoja bedra, ugledammetalni predmet koji je

81

upravo oprao u kupaonici kako blješti reflektirajući sunčevu svjetlost. Prinosi gabližeiguragameđumojenoge,uustamogzeke.Predmetjehladaninogemidrhte,alitežinanjegoverukejeneumoljivainakrajugauspijevagurnutiumene.Mrmlja:»Dobradjevojčica,dobradjevojčica.«Zurimpremadoljeunjegovurukuirefleksnostišćemnoge,alitoboli.Mijenjasvojumantru:»Opustise,draga,opustise,draga.«Kadsampustiladamisenogerašireikadsuseprestaleopirati,gurnuojemetalnipredmetdubljeumene;osjećamkakogasvomsnagomguraunutraiodjednommejako boli. Zgrčila sam leđa i bolno jauknula. Njegovu prigušenu ispriku slijediponavljanjemantre:»Opustise,draga,opustise...«alitadaosjetihdubokubolkakoseširimojomutrobom.Pokušalasamizviti leđa,alimiondrugomrukompritisnetrbuh prema dolje. Počnem se migoljiti, pokušavajući predmet nekako istisnuti izsebe.Zastane,okrenesedamepogleda,ikaže:»Asada,dovraga,mirujilićeteovozaistaboljeti!Razumiješ?«Prestanemsemicatiikimnemglavom.Jednojesigurno,prednjimnećuplakati-takvoštomunećupriuštiti.Upalidžepnusvjetiljkuiusmjerije prema metalnoj spravi zaglavljenoj među mojim nogama i obujmljenojmojim tijelom. Položi glavu na krevet kako bi imao bolji pregled nadprizorom (razmotrimmogućnost da ga udarimnogom, ali ovamemetalna stvarcasprečava no u sljedećoj sekundi izvuče je van). Uspravlja se u sjedeći položaj iosmijehmusevratinalice.Sčelamucuriznoj.»Onda,nijebilotakostrašno,zarne?« kaže. »Ne, doktore.« »Izvrsno«, kaže, »još samo jednu stvar da obavimo.«Prijenego što stignem razmisliti štobi tomoglobiti, ongurnedvaprstau zekinausta. Osjećam kako ih uvija i pomiče okolo, a kad podignem pogled prema gorevidimdazuriumene.Minutukasnijemičerukui izvlačisvojeovlaženeprstekaoda čeka da mu o njih netko ovjesi mokro rublje. »Gotovo«, kaže. Ustaje, odlaziukupaonicu,opererukeiponovopočnepjevušiti.

Navlačimna sebe frotirski ogrtač i ponovo senaježimkad sevrati dabi sjeoporedmenenakrevet.Osjećamojstrahismiješise.Čeljustmupodrhtava.Dohvatimojgležanjigovorimidokgagladi:»Gledaj,malena,gotovsamspregledomibitće tidragočutidasveizgledazaistavrlodobro- tiptop.«Nastavlja:»Jošnekolikopitanjaiondamoramnapisatiizvještajiotićikakobitimoglauživatiupredivnomodmoru.«Izvadisvojblokinalivpero,pogledame,ipita:»Asadamireci,skolikosimuškaracabila...recimo,zadnjitjedan...Moždadeset?«Pogledamga.Desettjedno-Mamaki bime namrtvo prebila kad bih pravila kolače samo deset puta na tjedan.»Ne,doktore.«»Više?«upita.Kimnem.Preneražen,pita:»Kolikoviše?«Sasramomkojisamnatjeranaosjećatiodgovorim:»Desetujednomdanu...ponekad.«Trljajućimi gležanj, što sam u najboljem slučaju nalazila krajnje iritantnim, nastavlja:»Malenaprincezo, sada siuovomdivnomhotelu,okruženaprekrasnimstvarima -malomaženja s doktoromPrathijem neće ti nimalo škoditi, a i napisat ću odličanizvještajo tebi.«Pogledalasamgabez riječi,kaomišuhvaćenustupicuzmijskog

82

pogleda.Nekažemništa,jernemaseštoreći.Jednomrukomčvrstozgrabimojdesnilist,

a drugom mi podigne ogrtač uz noge. Dijelom se stropošta, dijelom uspentra, adijelomotkotrljanamene.Samanjegovatežinarastavipodnjimmojenoge.Očisumužute;debeojeisporismrdidoneba.Pokušavamseizvućiispodnjegaiskliznutina pod, ali njegova težina me zarobljava. Zgrabi moje lijevo zapešće i silom gaprebaciiznadmojeglaveitamogapribije.Stisakmujetolikočvrstdarukuvišenine osjećam. »Slušaj«, zareži na mene, »misliš da ne mogu čuti tvoja prokletatuberkuloznapluća...želišliponovobitiizbačenaravnonaulicu?...Jednamojariječibitćešnatragutrenu.Asada,malenadjevojčice,želimsamomalo...«

Ne!Znamdasamsredstvozadovoljenjapožudesvihmuškaraca,alionmenećeimatisamozatoštosenjemuprohtjelo.Izvijamse,koprcamiodgurujemodnjega,nobez ikakvogučinka.Okrećemglavu i zarivamzubeu podlakticu što držimojezapešće. Pritisnem svojim oštrim zubima i zagrizem što jače mogu. Bože! Kakokrmakskviči!Trzneseunazad,alijošuvijeksjedinameni.Licemuoblijevagrimizinosnice mu se rašire. »Ti mala pogana kučko«, krikne. Nasmiješim mu se i pu!pljunemmuu lice.Refleksnopodignesvojukrvavupodlakticu isvomsnagommeudaripolicudlanomdesneruke.Bolkojumijezadaopravajeagonija,aliglavamineće otpasti. Osjećam pulsiranje u obrazu - još jedna masnica. Obriše mojupljuvačkusasvog lica rukavomkošulje.»O,kakoćešovopožaliti!«Alidokbrišelice, težina njegova tijela pomakne se unatrag te se odgurnemonjegovakoljena iizmaknemmuoslobodivšisenjegovastiska.Skočimskrevetaimunjevitootrčimukupaonicu. Žustro zalupim vratima. Ruke mi se nekontrolirano tresu. Pokušavamzaključativrata,aline!Ključanema.Grozničavobacampogledpremalavabou.Nijetamo.Usprkosuzaludnostitogčina,čitavomsvojomtežinombacamsenavrata.

Bam!- vrata se strelovito otvore i silovitome sruše na pod.Doživim šok odudarcaglavomokamenipod,noprisvijestisam.Pogledampremagoreiugledamgakakostojinaulazuukupaonicu,znojnamasamesa,rigajućibujicudivljegbijesa.

Približimisebatomteškihkorakadokmutrbuhpodrhtavasasvakimkorakom,zgrabime za kosu i podigne na noge, odvuče do umivaonika i gurnemi glavu uslivnikkojijejošuvijekpunvodeodnjegovogpranjaruku.Izdahneminasvomlicuosjetim kaotično sudaranjemjehurića.Mogu osjetiti okus sapuna. Imame u šaci;prikliještiomeisadasamnepomična.Pokušamzabacitiglavu,ališakamujepunamoje kose i još jačemi gurne lice nadolje.Usišemodurnu vodu u usta kao da juželimudahnuti,aliznamdanemogu.Napuštamsvojetijelo,jertojesveštomijepreostalo.Svanapetost i snagapovuče se izmogmišićja i sadami je predočimasivo.»Vuuuš«, izvlačimiglavuizvode.Dubokoudahnemhvatajućizrak.Dahćem.Svlači ogrtač smene - s jedne, a zatim s druge ruke.Gola sam.On se nasmije izabijamiglavunazaduumivaonik.Ovajjeput,doduše,umivaonikmnogoprazniji

83

nego prije i kroz kutove usnica mogu usisati tanak mlaz zraka...ako samomalkookrenemglavu.Pritisnemekoljenomirastvoriminoge,aglavumigurnedubljeuumivaonik, tako dami je sada lice pritisnuto ravno na odvod.Nogemi plutaju uzraku; ni ne pomišljam da se ritanjem oslobodim. Osjećam njegovu ruku medusvojim nogama. Utisne dva prsta u mene i počne ih brzo pomicati gore-dolje...,pljas, pljas, pljas, pljas. Pribijena sam, zatočena čvrstim stiskom, nagnutanad umivaonik, dok on gura svoj bhunnas tamo gdje je nekoliko minuta ranijebio metalni instrument. Njegova mesnata izraslina je malena i jedva prodreunutra, za razliku odmetalne naprave, i za nekoliko sekundi osjetimnjegovotrovna svojim slabinama; pretpostavljam da nije koristio kondom iz svogdžepa.Međutim,trajnijijeokusumojimustima-mješavinakrviisapuna.

Podignemiglavuizumivaonikavukućimezakosuibacamenakamenipodpoputigračaštooštrimpokretombacakockunaigraćistol.»Nijebilotakološe,zarne...«,kaže, iprasneugrohotansmijeh.Začujemkakopovlačipatentnizatvarač, ipotomseodgega izkupaonice.Ležimnapodu.Čujemnekopreturanjepoglavnojsobi.Nepomičnoležim,slušajući.Odlazipremavratima.Nekolikotrenutakakasnijezačujemključubraviivratasepotomzalupeionnestane.

***Postoji neka osobita tišina koja nastupi kad netko izađe iz prostorije; zrak je tišinakon što je taosobaotišlanego štobibiodauopćenijebila tu.Sada jeu zrakuopipljiva tišina.Osluškujem je dok ležimna podu kupaonice imoj se umpočinjeisključivati dok u njega ulaze nasumične misli i boje. Mislim da je prošlo samonekolikominutaprijenegoštosusevrataponovootvorila iHitinmeglasprenuo:»Batuk,vratila samse.Gdje si ti?«Ništanekažem imirno ležim.Čujem jekakodoziva: »Batuk...Batuk.« Ulazi u kupaonicu s velikim zavežljajem umotanim usmeđipapir.Pogledameužasnuta,alineispuštapaket.»Štotisedogodilo?«vrisne.»Doktor«,kažem.Hitaunevjericinabračelo.»DoktorPrathitijetoučinio?«Mojaglava kimne. »Ne budi glupa,mora da si pala.« Podigneme i pomognemi da seosovimnanogea tadameponovopogleda ivrisne:»Prebio te,prebio te.Krvariš.Tajgad!«Problijedjelaodbijesapomažemidadođemdokreveta,napolamenoseći.Prekrivač za krevet boje limete umrljan je krvlju.Hita sjeda poredmene, birajućibroj na telefonu. Dok govori jedva zadržava suvislost. »Doktor Prathi je...da, tajdoktor...napaojedjevojku...isprebijaojuje...silovaoje...ustajojkrvare...da,mislimda je u redu...bit će dobro...pri svijesti je...njezine ruke, njezina leđa...hoću...doviđenja.« Čujem kakomuškarčev glas pucketa preko žice ali nemogu čuti štokaže.Hitasklopislušalicuiuzdahne.

***Hita se okrene prema meni. »Dođi da te operemo! Glupa djevojčice, nisi mu se

84

trebala suprotstavljati...on je stari idiot! Pogledaj se...pogledaj se.« Pomažemi dadođemdokupaonice jer sam jošuvijeknestabilnananogama.Pušta topluvoduuumivaonik (u onaj u kome sam se zamalo utopila), provjeri temperaturu rukom, iostavljajedateče.Odvrneslavinudanapunikadu,ipotomobjegledamomojodrazu zrcalu. Zurim u svoje lice i ispružim ruku da ga dodirnem.Osjećam staklo, aliznamdanisamodnjegasačinjena.Dajesam,bilabihslomljena.

Moje lice izgleda poput vrta; ljubičasti cvijet ovdje, grm tamo. Sadili vi iliprekopavalizemlju,idaljećetobitivrt.

Nalijevomobrazumijemasnica.Iakonamomlicuimasasušenekrvi,nakožinema vidljivih posjekotina; krv potječe ili iz posjekotina u mojim ustima ili iznjegovih.Hitanježnoobrišemojelicetkaninomnakvašenomtoplomvodom.Nakonštojezavršila,izuzevšipotamnjelumrljupodmojimokomizgledamsavršeno,iakomijedesnoramegadnonatučenoanazapešćusumodriceodstiskanjegovihprstiju.Leđa i bok bole me od pada na pod. Posjedne me na spušteni poklopac toaleta,razdvoji mi noge, klekne pred mene i zaviri medu njih. Na licu joj se ukaženagovještajsmiješkaikažemidauđemukadu,iakojošnijeposvepuna.

Hitina je šminka prekrila masnicu na lijevoj strani mog lica tako da je svezajednodjelovalogotovoestetski,čineći ravnotežusobojanommrljomnadrugomobrazu.Uživampromatratisvojodrazuzrcalu,idokmeHitaponovosastavljatoičinim,višeodsatvremena.Zurimusvojeočipokušavajućiproniknutiusebe,piljimu te crne rupe, ali u njima nema ničeg. »Gdje sam?« pomislim. Pokušavam sezagledatiusvojunutrinuizsvihmogućihkutevaiuhvatitiaspektesvogbićaštoseodražavajujedanudrugome.Kakodadefiniramštojeonoštojesamuodnosunatokakvu sliku o sebi pružam? Jednostavnije je, doduše, zaključiti da sam upravoonakva kakvom se sada činim. Razmišljajući na takav način, sve je točno onakokakvimseukazujeinikakodrukčije.Osjećaji,emocijekojestrujekrozmene,misli,idevet čula, sve je to nebitno, jer sam jednostavno onakva kakvom se doimam togtrenutka: prebijena petnaestogodišnja prostitutka koju je sastavila, uredila inašminkalanekaženauraskošnojkupaonici.

Natajnačinmožemosagledatikakonasvidedrugi.Jasamjednoznačnoijednodimenzionalnobićejermesvividenaistinačin.Ja

samonakojapravikolačeiništadrugo.Jedem,dišem,ikrećemsesamodaispunimtu ulogu.Ostali imaju složenije uloge.Uzmite kao primjer pokućara, koji svojomsvakodnevnomrutomhodaCommonStreetom.Okovratanosikošarupunubaterija,cipela, vrpca, cigareta i ostalih tričarija. Nakrivi svoj veliki slamnati šešir da muzasjeni lice tako damožete vidjeti samo čuperak sijede kose na njegovu potiljku.Interakcije koje ima sa svojimmušterijama su u potpunosti anonimneprirode; onipokažuprstomštožele,on izreknecijenu,oniplate, ion im izvratiostataknovca.

85

Takvim se on ukazuje svojim mušterijama; slamnati šešir, sijeda kosa, i glas -pojavnost broj jedan: pokućar. Svoje proizvode kupuje negdje od nekogpreprodavača,itadajeonmušterija-pojavnostbrojdva:mušterija.Kodkućejeonmoždastrastvenimuškaracilipakobiteljskičovjek,iakoutosumnjam-pojavnostbroj tri: otac obitelji.Vidite, čak je i stari pokućar životinja s više glava; s tolikorazličitihpojavnosti,tkojeon?JelionprodavačcigaretanaCommonStreetu,nečijamušterija, strastveni ljubavnik, ili brižan otac? Kada jedna uloga prestaje a drugapočinje - ili sve ove uloge supostoje u jednoj jedinoj osobi?Naravno da vi želitedokazatidajeonjednaosobaurazličitimulogamakojesestalnoizmjenjuju.Alizarne vidite da postoji alternativno objašnjenje? Čovjek ima samo jednu pojavnost,naime onu kojoj svjedočite u trenutku kad je vidite; kada prodaje cigarete usvom slamnatom šeširu, njegova isključiva uloga na zemlji je uloga prodavačacigareta(onutomtrenutkunijeotacilisuprugvećsamoprodavačcigareta).Prematome, naša je izvanjska stvarnost točno ono što jesmo u datom trenutkuvremena;prošlostilibudućnostsunevažne.

To je filozofija prostitutke. Ja sam ona koja jesam samo u ovom trenutkuvremena; moja mi prošlost ne pritišće ramena, a moja budućnost je neodredivaistoganemožebitipredmetombrigeiliinteresa.Janisamništadrugoiničegdrugognitinema.Doksepromatramuogledalu,svićemida jedrvobiloupravu-sve jestvorenosamozamene.Čvrstozatvorimočiičujemdrvokakosesmije.

***Do sada je ritam moje nove egzistencije u apartmanu Tigar imao značajkuneodređenosti;vrijemesejednostavnovaljaloodjednogdogađajadodrugog.Stvarisusedogađale,alineustaljenimtempom,inijebiloMamakikojabivodilabilješke.Tojezamenebiloneštonovoidrukčije, jer jedosadmojživotbiougodenpremaotkucajimasata.Kadsambilatekpočetnicausvomgnijezdu-prijenekolikogodina-postajalabihnemirnaakobisatotkucaoprevišeputaadajazatovrijemenisamispeklanijedankolač.SvremenomsamnaCommonStreetu razvila svojunutarnjiritampokojemsamugodilasvojetijelo,iživotjepratiotajritam.UapartmanuTigarstvari su drukčije; sat je stao. Iznutra sam promatrala kazaljku za sekunde i znalasamdaćesatotkucativrijeme,alinisamznalakada.Strahujemdaćupočetiklizitinovompovršinomvremena,gdjeotkucaj satavišene iscrtavaobrisedana.Mnogoputa sammolila da vrijeme stane, ali čuvajte se takvih sanjarija, jer u tom bi seslučajudogađajikretalinekomdrugomravni.Bezotkucajasatazbunjenismoilakose izgubimo.Kako bihmogla čekati autobus koji nikada ne stiže,moram ukopatisvojekorijenjedubokouzemljudamipružioslonacaliistovremenoseuzdignutidovišesferekakobihmoglavidjetionoštoiščekujem.

***

86

Vrijeme se u apartmanu Tigar vuklo, poput pogrbljenog starca što pomoću svogštapa mili Common Streetom. Ležim na krevetu zureći u prozor, znajući da ćesljedećidogađajbitinatraguprethodnog,iakonisamznalakadaćeseodviti.Kadsenebo smračilo i sunce zašlo iza zgrade, izašla sam iz kreveta i krenula premaprozoru.Električnesvjetiljkenašetniciuzmorepočelesusepaliti idugačkelinijesvjetla osvijetlile su rijeke turista, bogataša i prosjaka.Nisam sigurna kolikodugosampromatralatajprizor,aliproteklojepriličnomnogovremena.

Hitaječitavotovrijemebilaudnevnojsobi,asadajeušlauspavaću.Pitalamekako se osjećam (»Dobro, hvala, gospođice«) i reklami da odjenem novu odjećukoju je izvadila iz smeđeg papirnatog omota. Bila je to odjeća kakvu sam dotadviđala samo na velikim reklamnim panoima i u starim žurnalima koje bi namMamaki povremeno donosila. Hita povuče patentni zatvarač nadugačkoj tamnocrvenoj haljini koja je pratila obris mojih prsa i bila otvorena naleđima. Haljina je bila obrubljena zlatnom trakom, što je naglašavalo mojeobline,posebicenaprednjemdijelu.Nisamnosilapotkošuljunitigrudnjak.Tkaninaod koje je haljina bila sašivena bila je zapanjujuće mekana. Rukom samprelazila preko svog tijela, uživajući u osjetu pod dlanom i u načinu na koji jehaljina prianjala uzmoju kožu.Moje su grudi blago napinjale tkaninu, tvoreći nanjoj fina ispupčenja. Skut haljine imao je prorez, tako da mi se pripomicanjurazotkrivalanoga.Cipelesubilenačinjeneodcrnekože,uoblikuribe,istoliko visokim potpeticama da sam jedvamogla hodati; u njima sam bila viša zapedalj.Povrhsvega,Hitamijeokovrataprikvačilaogrlicuodbisera.Pocupkivalasamoduzbuđenjaipovremenosesaplitalaodugačkirubhaljine.»Bezgaćicanećetiseocrtavatiruboviispodhaljine«,reklajeHita.Osimštojeskrivalamasnicukojumijeostaviodoktor,šminkameječinilastarijom;kladilasamsedamePuneetnebiprepoznao.Tigarjebiobezriječi.

Palajenoćikrozprozorsemoglovidjetisvjetlucanjezvijezda.Hitajezamenenaručiladahlikruh.Zakuskumijedoniodostavljačhrane,neonajmomakkojimijeranijedoniopapir.Bilasamgladna.Hitajeokomeneomotalaručnikprijenegoštosampočelajestikakomisehaljinanebiumrljala,aposlijemijepopravilašminku.Bila jezadovoljnarezultatomsvojeg truda-kao i ja.OsjećalasamdaćeserazlogmogpremještanjaizgnijezdauapartmanTigarubrzootkriti.

Hita jekoračalagore-doljedoksmočekaleuglavnoj sobi, a ja samćaskala sTigrom.

***Prva naznaka da će se ritam ove avanture uskoro promijeniti bilo je komešanje sdruge strane dvokrilnih vrata apartmana koja su se odjednom, gotovo kao odvulkanske erupcije, naglo otvorila.U sobu su umarširala trimuškarca predvođena

87

najkrupnijimmeđunjima.Drugipo redubio jemuškaracu svijetloplavomodijelu(jošuvijekuistom-iliihjemoždaimaovišeposvejednakih?).Trećiporedubiojenajmlađi,najnižiinajdotjeranijiugrupi.

Bilo je očito da je muškarac koji je predvodio paradu vođa grupe. Zračio jeautoritetom. Bubba je bio oličenje sirove sile prirode. Bio je za glavu nižiod muškarca u plavom odijelu i za stopu širi. Nosio je sivo zapadnjačkoodijelo; materijal je bio mekan i podatan, protkan diskretnim bijelim okomitimlinijama. Kravatamu je bila zlatna, a košulja blještavobijela. Na lijevom zapešćunosio je satoptočendraguljima i jošbaremčetiri zlatnenarukvice.Nadesnoj ruciimao je golemi zlatni prsten s dijamantima. Desno zapešće bilo mu jeopterećenodebelomzlatnomnarukvicomprotivurokaskojejevisjeloneštonaliknazub, zajedno s gomilom neobičnih privjesaka od zlata i ostalih drangulija.Kićena nametljivost njegova nakita bila je u (srećom, ugodnom) kontrastu sdelikatnošćubijelihlinijanjegovaodijela.

Njegoviharmoničnipokretipodsjećalisumenatradicionalanpleskojinamjeobičavalaizvoditimojasestrična.Imalajezvončićenazapešćimaigležnjevimatakoda je svaki trzaj uda bio popraćen vlastitim zvukom specifične intonacije a svakikovitlajućiokrettijekomplesaproizvodiobivlastitupjesmu.KadseBubbakretao,bila je to glazba; koncert sastavljen od mlataranja, zveketa, štropota i dahtanjapopraćenritmomšuštavogtrljanjaslabineoslabinu.Svidiomise istesekundekadsamgaugledala.Biojejedanodonihljudikojibivammogliizmamitiosmijehnalicečakikadstenajtužniji.»Bubba«,rekaomije,pruživšimiruku.Nasmiješilasamse i pokušala zakoraknuti prema naprijed da se rukujem s njim, ali lijevi mi segležanjizvrnuoigotovosampala.Prasnuojeusmijeh.Kadsammunapokonprišla,spustiojeispruženuruku,povukaomepremasebiičvrstozagrlio.Dokmeljubiouobrazosjetilasamjakmirisnjegovekolonjskevode.Potommepustioiokrenuoseprema čovjeku u plavom odijelu i rekao: »Savršena je.« Podigavši glas on zazva:»Iftikhar, Iftikhar, gdje si? Pogledaj je. Ovdje je.« Iz Bubbine sjene iskočiIftikharovaglava.DamijeutomtrenutkunetkorekaodajeIftikharBubbinsin(pamakarinezakonit),skočilabihnastolipretvaralasedasammagarac.

Mladi čovjek koji je istupio bio je dijametralna suprotnost patrijarhu. Dok jeBubbu priroda velikodušno obdarila impresivnom tjelesnom građom,prema Iftikharu je bila škrta. Bubba je nosio komotno sivo zapadnjačko odijelo,a Iftikhar tradicionalno usko odijelo bez ovratnika. Zlatna kravata na prvom -drugi bez kravate. Jedan nakićen i zveckav - drugi blag, tih i uglađen. Jedanrazmetljiv - drugi suzdržan. Jedanmasivni slon - drugi kućnimačak što umiljatoprede. Kakav par! Jedina sličnost koju su očigledno dijelili bila je ta što suobojicanosilicipele.

Starivratarvječnooborenesijedeglavetihozatvorivrata.Unatočtomeštojeu

88

prostorijibilopetosoba,samosutribilebitne:Bubba,njegovsinija.Muškaracuplavom odijelu, prije glavni pokretač, sada je bio nevidljiv, kao i Hita. Otac jepogledao sina iupitao:»Sviđa ti se,mladiću?«Sin jenavukaousiljeniosmijehnaliceiodgovorio:»Da,oče,sviđamise.«

Nastupio jekratak trenutak tišine,kojikaoda je trebaoposlužitiomekšavanjuatmosfere. Iftikhar jeneočekivanorazbio tišinupomaknuvšisepremastolu.Bio jelak i okretan i noge je pri hodu podizao više nego što je to njegova vitkostzahtijevala. Njegovo kretanje podsjetilo me na gazelu. Tijelo mu je bilo tolikomršavo da je služilo tek kao omotač njegova kostura, umjesto da njegov kosturosigura potporu njegovu tijelu. Zbog slabašne tjelesne građe izgledao jemlade odosamnaest godina koliko sam pretpostavljala da ima. Vjerojatno iz istog razloga,glavamujedjelovalaprevelikomuodnosunatijelo.Bilajetrokutasta-širokačelaiuskečeljusti,smršavimobrazima.Podnjegovimstrogim,savršenoravnimiuskimnosomnaziraoseslabašannagovještajbrkova.

Ponekadbih,doksambiladijete,lovilagušteregolimrukama;tojezahtijevalogolemu unutarnju mirnoću nakon koje bi uslijedio eksplozivan pokret. Gušteroveusnepodsjećalesumena Iftikharove.Bilesu tanke iblijede i savijalesuseprekonjegovihzubipoputcigaretnogpapiraprekoduhana.Gledajući izbliza,mogla samvidjeti kako su mišići oko njegovih usta napeti, što je njegove usne tanke poputolovkeuvlačilopremaunutra,kaodasuzategnutegumom.Bilasu toustakojaćeradijezadržavatiriječiusebinegoodavatimisli.Kosamujebilaraskuštranoklupkocrnila.Oči su bile ono što je na njemu najviše zbunjivalo.Bile su više crne negosmeđe i dramatično okružene oštrim crtama njegova lica. Čvrsto su, nepomičnozurileiosjećalasamdajenegdjedaleko,pomaloodsutanmislima.Naprvidojam,odsinajednogovakoimpresivnog, imućnogčovjekakaoštojeBubbamoglobiseočekivati dabudekrotakuživalacuobilju. Iftikhar touopćenijebio.Njegoveočiodavale su čeličan karakter.Bio jemašina koja se tiho okreće, nedirnut izobiljemkojegajeokruživalo.Njegoveočibilesuslikatihevoljekojastrpljivoiščekuje,usnažnom kontrastu s njegovim tijelom koje je izražavalo nervoznu potrebu zaneposrednim djelovanja. Bila je to osoba koju bi bilo krajnje ludo odbiti ili jojokrenutileđa.

Iftikharov glas savršeno je odgovarao njegovoj fizičkoj pojavnosti. Intonacijamujebiladrhtava,aglasvisok.Zajednogmuškarcazvučaojestidljivo,oklijevajućeiženskasto.Rekaoje:»Zaštojenastoluhrpapapira?«Bilojetočudno,neočekivanopitanje,nepovezanosičim,kojedolaziodnervoznoguma.Sviprisutnipogledalisuumojuhrpupapira.Hita je istupila: »To je zadjevojku.«»Zadjevojku?«pitao jeIftikhar, obrvama koliko i ustima. Hita je odgovorila, dobacivši mi pogled imahnuvši rukom u mom smjeru: »Voli pisati priče.« »Da?« rekao je Iftikhar,zabacivšiglavu.Pogledaomekaodaćejošneštoreći,kadseubacioBubba:»Bistra

89

tijeovamala,Ifti...Kakogodbilo,želimvamdobruzabavu,golupčići.Imamnekogposlakojimoramhitnoobaviti.«Izrekavšito,baciojepoglednačovjekauplavomodijelu,kojijetihokimnuouznakslaganjainjihsedvojicaokrenušeipođošepremavratima.Doksu izlazili,začulasamkakoBubbagovoričovjekuuplavomodijelu:«GospodineVas,kaoiuvijek,odličnosteobavilizadatak.«

***Vratasezanjimazatvoriše inastupinelagodna tišina. I Iftikhar i japogledali smoHitukaodajeonatakojaznaidućikorakuplesu.Natrenutakizbačenaiztračnica,sabralaseireklami:»Dođiukupaonicu,Batuk,datiprovjerimšminku.«Znalasamdamiješminkasavršena,noipaksampošlazanjomukupaonicu.»Sjedni!«rečemiHita,pokazujućipoklopljenuwc-školjku.»Rećićutiovobezuvijanja«,nastavilaje.»OvdjesidausrećišIftikhara.«Pročistilajegrloipogledaladoljepremakamenompodu.»Naučitćešgakakoda...kakoda...budemuž.«Ponovojepročistilagrlo.»Saženom. Razumiješ?« Uhvatila me za ramena, utiskujući mi prste u kožu.»Razumiješ?« Nikad ni na sekundu nisam sumnjala zašto sam iz svog gnijezdadovedenauovupalaču.Shvaćalasamutjecajvremenanadogađajeisadajekucnuočasdaispunimsvojutrenutnusvrhu.PogledalasamHituikimnula.

Hita je nastavila: »Bilo bi vrlo mudro od tebe da Iftikhara usrećiš...Ako toučiniš, mogla bi biti obilato nagrađena, a ako ne...pa, sigurna sam daznaš.« Nasmiješila se i ja kimnuh. »Vratit ću se sutra. Još jedna stvar: darove ilinovac ili nakit koji ti on da - ti ćeš dati meni. Razumiješ, Batuk...razumiješli?« Nasmijala sam se u sebi, jer sam shvatila da je Hita bila upoznata sasvim trikovima kakve je Puneet koristio da bi od Mamaki sakrio dodatnepoklone.Međutim, apartmanTigar je biomnogoveći odPuneetovagnijezda, a jasambilamnogobistrijaodPuneeta imnogo,mnogobistrijaodHite.Hita je izišlaiz kupaonice i nekoliko sekundi kasnije začula sam kako se zatvarajuvrataapartmanaTigar.Predstavajepočela.

***Prošla sam kroz spavaću sobu i ušla u dnevnu zatekavši Iftikhara kako brzoprelistavahrpupraznogpapiranastolu.Okrenesepremameni:»Pagdjesutetvojepriče?«Slagalasam:»Nisamnapisalanijednuotkakosamovdje.«

Dok je Hita bila odsutna, iskoristila sam priliku da opišem svoje putovanjeovamo ionoštomi jeučinioonajgrotesknidoktor.Listovepapira sakrila sam izabijelihcijeviispodumivaonikaukupaonici.Smotavšisvežanjpapiraurolu,moglasamgagurnutiizacijeviionjeostaoondje,savršenonevidljiv.Dastvarbudebolja,nalivperosamsmjestilaunutarsvitkapapirapasam,kadbihpoželjelapisati,došlaukupaonicu,izvuklapapire,i tamomečekalomojenalivpero.Kadbihbilagotovaspisanjem,brzobihvratilapapire inalivperounjihovoskrovište. Iplavubilježnicu

90

sakrilasamnadrugomjesto,gurnuvšijeispodmadracanakrevetunajdubljekolikosamuspjelaprotegnutiruku.Računalasamdajenitinajrevnijačistačicanećetamopronaći.

Iftikharnastavi:»I,štobinapisalaomeni?«Glumećipokornostsmjernooborimpogled. »Ne poznajem vas dovoljno.« Postajem napeta, jer odgovara iziritiranimtonom:»Recikakobimeopisala!«Oklijevam,pretvarajućisedarazmišljam.»Reklabih da ste ljubazni i lijepo obučeni i zgodni.« »Koliko godina misliš da imam?«upita.»Dvadesetsedamilidvadesetosam«,kažem.Čujemkakopremješta težinusnogenanogu,alineispravljame,iakoznamdajetoštosamreklabesmislica.

Sjednena sofu,uzimamaleni crnidaljinskiupravljaču ruku iupali televizor.Pregledava različite programe i na kraju izabire nogomet. »Možeš sjesti«, kaže.Čitavovrijemenepomičnosamstajalaprednjim,asadasjedamnasofukrajnjega,srazmakomodnekolikostopa.Stisnemšakeinožneprsteičekam.

Što po vašemmišljenju ima premoć, autobus ili njegovo gorivo?Možda ćetereći, autobus, jer prevozi vozača i putnike do nekog odredišta. Međutim, on jenepokretan i beskoristan bez goriva. S druge strane, gorivo semože iskoristiti zapokretanjenekogdrugogvozila,zazagrijavanjevode,iličakzaizradubombe.Jasnojedagorivoimapremoć.Ovdjesamjagorivoipratimvonjnjegovastrahakaoštoleopardpratitragsvogplijena.

Ostajem sjediti podalje od Iftikhara i zajednogledamonogomet. Što semenetiče,moglabih isto takogledatikako sediže tijesto zakruh.Neznampravilanitirazumijem logiku muškaraca obučenih u različite boje što nogom beskonačnoudaraju loptu dodajući je jedan drugom, samo zato da bi je naposlijetku šutnuli umrežu, pa bi onda bila izvađena iz temreže i čitav proces bi se nastavio.Dok topromatram, uviđam da bez lopte nema ničega, samo dvadeset muškaraca ušorcevima,ipitamseštodaradimidućihnekolikosati.

Lopta je ta koja ima moć. Nakon što je utakmica završila (druga će uskoropočeti, sudeći po riječima najavljivača), Iftikhar se okrene prema meni inaredi: »Napišimi pjesmu.«Ne kažem ništa.Odem do stola i sjednem pred hrpupapira.Na trenzatvaramoči.Mojotac jedošaodamepokupi izbolnice iodvedekući. Privijam se uz njegova prsa koja mirišu na polja, i čitam. Preda mnomtekuNamdevovi stihovi; jedan abhang, ili stih, pretače se u idući. Uskoro otac ijazaspimo,ušuškanijednodrugomusnove.Uzimamnalivperosastolaizapisujem:

MojgospodarjelukodtisovineNanjegovojrucipočivastrijela.Njegovaćezapovijedusmjeriti

91

Njezinletdopernatoggnijezda.

Slušajšapatmogaglasa:Ti,Tisimojanagrada,Onkrajsvakezemaljskevrijednosti.Pogledajme.

Tojenabrzinusročenairužnapjesmicaijamujepružamdajepročita.Dokječita,gornja usnamu se izvija od prezira.Kaže: »Ti si to napisala?«Odgovaram: »Da,gospodine.«Podignepremameni pogled tvrd poput čelika, nasmiješi se i podignepapir između nas. Podere papir po sredini, a zatim ga okrene i podere ponovo.Puštajućidakomadićipadnunapod,promatramojureakciju.Zardoistamislidatajpapirsadržipjesmu?Kakolijesamoglup-jerriječisutekoječinepjesmu.

»Eto što mislim o tvojoj glupoj pjesmi«, kaže. Isprva gledam u pod, hinećikajanje. »Žao mi je, gospodine.« Zatim podignem pogled prema njemu. Doku pozadini s televizora trešti nekakva reklamna pjesmica, on ustaje izakorakne prema meni. Pogledam ga prkosno u oči. Zurimo jedno u drugo, licaudaljenihzadužinušake.Gotovokaodasenemožesjetitiničegadrugog,pljunemiu lice. Međutim, u tom činu nema pakosti. Pljune ponovo., S distanciranomznatiželjom promatra kako njegova slina klizi niz moje lice. Nakon što me punuminutu promatrao u tišini, prošapće: »Idi se oprati.« »Da, gospodine.« Pokornoodemukupaonicuiperemse.Hladnavodanamomlicupredstavljaugodnustankuinakratkoseizgubimuzurenjuusvojodrazuzrcalu.Zavrnemslavinuimojasvijestponovosevratiu sadašnjost.Vraćamseudnevnusobu,kojasesadačinimanjomnegokadsamotišla.

»Iftikhare..., gospodine.«To je prvi put da izgovaramnjegovo ime i to činimtiho. »Žaomi je što vam se nije svidjela moja glupa pjesma. Bio je to moj prvipokušajinisamdobarpisac.«Vratiosekaučuiteleviziji.»Zaštoondavolišpisanjeako nisi u tome dobra?« upita odsječnim tonom. Stojim ispred njega. On zuri utelevizor. Odgovaram: »Činim to jer volim stavljati stvari na papir. Volim vidjetisvojemisli, jer inačeostanunevidljive.«Otrgnepogleds televizijskogekranaiočimu se na trenutak susretnu smojima.Upita: »Ali zašto se baviš nečimu čemu siloša?« Odgovorim mu protupitanjem: »Jeste li vi, gospodine, dobri u svemu štoradite?«Promisliikaže:»Jesam.«Idaljestojimprednjimusvojojprekrasnojhaljiniisjajnimcrnimcipelicama-pticagrabljivica.Nasagusurascjepkanikomadipapira.Nastavljazuritiutelevizor.Nakonnekolikotrenutakatišine,upitamga:»Ačimese

92

vibavite?«Topitanjedonijelomijevećuzaraduodbiločegadrugog.Muškarčevaomiljenatemajestonsam;postaninjegovozrcaloipričatćedovijeka.Namrgodiseinastavi zuriti u ekran. »Čime se ti baviš?« kaže, a na licu mu zatitra iskrivljeniosmijeh. »Vi znate čime se ja bavim«, kažem, »ali mene zanima što vi radite.«»Zašto?«»Jednostavnomezanima.«Odgovorinepogledavšime:»Tratimvrijemeuškoli i radim za tu debelu svinju, svog oca.« Potrebnomi je damu se svidim pauzimamdugačakštapdabocnemzmiju;povlađujemmu:»Činisedajemalobahat.«»Znači,mislišdajebahat?«»Da«,kažem,aliupravusam-onjedoistazmija,ajasammuupalauzamku.»Dakleti,kurva,kojaševimuškarcepocijeledane,mislišda jemoj otac, biznismen i financijer, bahat?E pa, hajdemovidjeti slaže li se onstobom,kurvo.«

Iftikharutišatonnatelevizoruipodigneslušalicutelefonanamalenomstolićulijevo od sofe. Promatrame čitavo vrijeme, sa svakim pokretom ruke kojom birabroj.Govoriuslušalicu:»Tatice,bok-Iftije.«Zmijameimaustiskusvogspiralnosvijenogtijela.Panikasecijedismojeglicaistežeokotijela.Govoripodsmješljivimtonom:»Ovdjesamstvojimrođendanskimpoklonom...Mogutirećidajepriličnolajava.«Bacamsepodnjegovenoge.Obastopalaobujmimmurukamaipočnemihljubiti.»Molimvas,molimvas,gospodaru,preklinjemvas.«Zgrabimgazabutineistisnemseuznjega.Mojegrudipritisnutesuuznjegovakoljena.Podignempogledprema njemu - psić koji ponizno preklinje. Nastavlja govoriti na telefon, dokcmizdrim u pozadini. »Da, jako mi se sviđa. Zanimljivija je od one prije nje«(pauza),»da,iodte«(smijeh,papauza),»da,da,hoću.«Spustipogledpremameni,raširiusneugušterskicerek,ispustitelefonskuslušalicu.Očajničkistežemnjegovenoge.Prigibamtijelonadnjegovastopala izakopavamglavumeđunjegovabedra.Spustivši slušalicu, grohotom se nasmije. »Bila si užasnuta od pomisli da ću rećidebelomgadu.«»Hvalati,gospodaru,hvalati«,kažemnjegovimnogama.»Asadada vidimo koliko si zahvalna.« Položi ruke na moj zatiljak. Onaj tren kad samtamoosjetilanjegoveruke,znalasamdasamjapreuzelaigruidagaimamušaci.

Čvrstomi uhvati glavu i povuče je uz svoja bedra a potom je gurne u svojeprepone.Krozmekimaterijalnjegovihhlačamoguosjetitikakosenjegovbhunnasdiže.Moguprocijenitiveličinumuškarcaonajčaskadudeumojegnijezdoinikadnisam u krivu. Znam da je Iftikhar ograničen na tom području kao i u svemudrugom. Snažno pritišće moje lice prema napetom humku u svojim hlačama i jauslužnootvorimustaizapjevampjesmukojuonželičuti.Gotovousekundizabijemojaustananjega, gurajući onoliko snažnokolikonjegova snagamožepodnijeti.Osjećam njegovo pulsiranje na svojim usnama, pa iako ne osjećammokrinu krozpamuk,znamdaiznjegacurisok.Nemoževidjetidaširomotvorenimočimazurimunjegovepreponeidamiseusnerastežuuosmijeh.

NotadameIftikharuhvatinespremnu.Jednimzamahomzbacimesasebeija

93

sletimnapod.Odavdemoguvidjetimokrumrljunanjegovimhlačama.Sadastojinada mnom. Vrijeme se usporava, a ja nemam nikakvu kontrolu nadsvojim pokretima, zamrznuta u njegovom rastegnutom protjecanju. Samopromatram,nemogusepomaknuti.Onnagnesvojetijelopremanaprijediprenesesvutežinunalijevunogu;desnunogupovučepremanatrag.Sjetimsenogometašastelevizije ipostajemnogometnalopta.Gledamkakonjegovanogajuripremamomlicu.Očimireagiraju,alitijelonemože.Bolodudarcajenepodnošljiva.Glavamigotovopoletistijela.Prisvijestisamalivrtimiseuglavi;kožunaobrazurazderaomijedonnjegovecipele.Grčimseuagoniji,shvativšidasambilaukrivu:nogajetakoja imamoć -ne lopta.Vrištimdok letimunatrag ipadamna leđa.Krećepremameni,zavrtjevšisenalijevojnozi,aliovajputrukepodižempremalicuisaginjemglavu. Udarac njegove noge o moje ruke nanosi mi novu bol. Bježim od njegačetveronoške,glavombezobzira-poputštakora-podstol.Vičemizapomažem;bolmipara lice.Teškodišem,aliprimjećujemdane idezamnom.U tomčasučujemnjegovkrik.Zaprepaštenasam.Skojimpravomonvrišti?Onnemožeosjetitimojubol.Aliondaposlušamzvukovekojeispuštaitojevišenalikvapaju.Udugačkom,neprekinutomzavijanjučujemzvukkojidobropoznajem:zvukbeznadežnogočaja.Iznjegaseizlijevadivljabujicajada,ičakiondakadmuseglasutišaiznjegaidaljeizviretuga.

Odavde, ispod stola, mogu vidjeti njegove noge. Premješta težinu s jednogstopala na drugo. Stopala su mu neodlučna. Jedva dišem. Bol mi sijeva krozlice. Ruke me bole. Vrijeme protječe. Odlučio je: okreće se i odlazi premavratima spavaće sobe. Vrata se za njim zalupe uz tresak i odskočivši ostanuotškrinuta.Nemičemseodavde.Neizustimnizvuk.Ponovozalupivratima,aliovajput ostanu zatvorena. Čujem kako nešto šutira. Zatim buka iz spavaće sobeprestane.Stelevizoraodjekujemelodijajošjednereklame.

Prošlojedostavremena.Jošuvijeksamskvrčenapodstolomslušajućizvukovestelevizije(jošjednanogometnautakmica).Nijesevratioovamo.

Čujem kako se puni kada. On u spavaćoj sobi nekog zove telefonom, ali nemogu razabrati riječi. Prođe nekoliko minuta i slavina je zavrnuta. Pričekam ionda otpuzim do vrata spavaće sobe na sve četiri, podižući svaki ud kako seslučajno ne bi čuo niti šum; sag je tako mekan. Prislonim uho o vrata. Tiho je,izuzevpovremenogzvukabućkanjavode.Ustanem.

Mogu hodati. Iskušavam snagu svog tijela. Boli me, ali mogu se micati.Odlazimdoglavnih vrata i vrlo pažljivopritisnemkvaku.Zaključano je.Otpuzimnatragpodstol.Legnem.Štakažeš?Maznam.Netrebašmežaliti,jertisipropatiomnogoviše.Biosislobodan.Ijasambilaslobodna,aliprijemnogovremena.Sadasmoovdjezajedno.Itiijasmobililutalice,alisadasmotuzajedno.Ititrebašići

94

spavati.Lakunoć,Tigre.***

Ležeći pod stolom zaštićena stolicama, začujem kucanje na glavnim vratimaapartmana Tigar. Vrata spavaće sobe se otvaraju i ugledam Iftikharove noge.Otključava vrata. Stigao je pladanj s hranom i Iftikhar naređuje poslužitelju da gaodnese u sobu a sam ostaje stajati kraj vrata (stražari da ne bih pobjegla?)Ugasitelevizorprijenegoštoponovozaključavrataivratiseuspavaćusobu.Netražimenitiištagovori.Televizoruspavaćojsobijeupaljen,alisatilidvakasnijejestišan.Pretpostavljam da je otišao spavati. Ovdje je tako tiho. Nedostaju mi zvukoviCommonStreetakojisutakodugobilidiomogritma.

Usprkostišini,utonemusanpodstolomibudimseuzoru,sprvimsunčevimzrakamaštoseprosipajuposobi.Ustanemiopazimdajetepihnamjestugdjemijebilaglavazamrljanpotamnjelomkrvlju.Bolimeliceimoramnatoalet.

Na vršcima prstiju prelazim glavnu sobu i tiho pritisnem kvaku na vratimaspavaćesobe.Desnokrilovratalaganoseotvori.Šarkemalozacvile,alinedovoljnoglasno da probude usnulog princa. Polako se šuljam kroz spavaću sobu premavratimakupaonice,kojajeIftikharostaviootvorena.Onmirnospava.

Kadsamsenašlaukupaonicisuočavamsesproblemom:kojijenajtišinačindasepopiškim.Akokoristimwc-školjku,moratćupustitivodu,štoćenedvojbenobitiprebučno.Nemogusepopetinaumivaonik,paodlučujempiškitiukadi.Podignemcrvenuhaljinuiznadbedaraitihosepopnemuztrikamenestepenicedorubakade.Uđemu nju i čučnem tik iznad odvoda dopuštajući svommjehuru da se isprazni.Taman i smrdljiv urin curi po dnu bijele kade i otječe u odvod. Izlazim potom izkade,otrgnemnekolikolistovatoaletnogpapiraizroleiobrišemsvetragoveurinaazatimbacimpapirusmeće.

Probudiosepunoprijenegoštosepojavioudnevnojsobi.Čimsamiznjegovesobe čula zvukove kretanja, sakrila sam ono što sam bila pisala iza jastukanaslonjača.Čujemgakakokoristitoalet,puštavodudatečeukadu,irazgovaranatelefon.Pušta nekumodernuglazbu.Mora da je prošao čitav sat prije nego što jeizašaoizspavaćesobe.Nosidugačkubijeluhaljuarazbarušenakosamujemokra.Osjetimčudanporivdamupriđemiosušimmukosu,alitanaglapotrebasamomiprođekrozsvijestpoputšuštanjauskovitlanoglišćanapovjetarcu,ipotomnestane.Onkrenepremameni.Nijemestrah,alispuštampogleduznakpokornosti.Toštomi jepogledpaonamjestonapodugdje samsinoćbilanjegovanogometna loptanijebilosmišljeno.»Evo«,kaže,igurnemipodnoskomadpapira.»Hvala«,kažem,uzimajućigaodnjega.»Pročitaj«,kaže.Napapirujepjesma.

Mojmač

95

MojmačjeodnajfinijegčelikaNanajmanjizamahpoletiOdbijaudarprotivnikaVjeranjeruciimetiRukamijeuvijekisturenaFokusiranpogledjemojStavmijeuvijekpripravanInikadanegubimboj.

Njegov rukopis je daleko uredniji od mojeg, i krasopis teče glatko i bez ijednogispravka,štomedovodidozaključkadajezasigurnoprethodnonačinioskicuidajeovo završna verzija. To je pjesma dječaka. Pogledam gore, prema njemu, inasmiješimse.»Ovojebriljantno,gospodaru.«

Vidimdanijenavikaonahvalu, jersežacne.»Pa,svakakojeboljaodtvoje«,kaže.»Da,boljaje...hoćetelimenaučitikakodapišempoputvas?«upitam.»Pa,kaoprvo,pjesmasemorarimovati.Tvojasenijerimovalakakospada-bilajesmeće.«»Sljedećićuput,gospodaru,pokušatinapisatipjesmukoja se rimuje.Hoćete limidopustitidavamnapišemjošjednupjesmu,molimvas?«Kaže:»Pa,večerasmoramići van s ocem. Napiši mi pjesmu dok budem vani pa ću je pročitati noćas.«Odgovaram: »Dat ću sve od sebe...ali molim vas, nemojte se ljutiti ako ne budedobra...morat ću učiti imnogo puta pokušavati da bude kao vaša.«To ga razljuti;mojpokušajpokornostibiojepogreška.Zabaciglavuipodigneglas.»Akomislišdabinetkopoputtebeikadmogaopisatikaoja,mnogosiglupljanegoštosammislio.«Padnemmu pred noge i ovijemmu ruke oko gležnjeva. »Molim vas, gospodaru,dajtemi još jednupriliku.Upravu ste, zaista ste u pravu.Nikadanećupisati kaovi...Mogusamodatisveodsebe.«Osjećamnapetostumišićimanjegovihnogudokih pomiče pod mojim rukama. Pritisnem glavu uz njegova stopala. Naredi mi daustanem.»Hvala,hvala,gospodaruIftikhare«,zacvilim.Zatimkaže:»Upalitelevizoriidiseoperi.«Upalimtelevizoridodamdaljinskiupravljačnjegovojispruženojruci.Odemukupaonicu,kojapostajemojeutočište.Iftikharnijebiouredan;napodusuostale lokve vode, a mokri ručnici bili su posijani svuda. Netom prije nego štosamodvrnulaslavinudanapunimkadu,začujemkakoponovorazgovaranatelefon.

Smiješimsedokležimuvrućojvodi;svogagospodarauspjelasamnavestidaminaredidačitavdanpišem.

***Nisam dugo ostala u vrućoj vodi. Brzo sam se obrisala, ponovo obukla haljinu i

96

vratilaseIftikharu.Gledaojeteleviziju.Ušlasamtiho,alimečuoipozvao:»Dođiovamo.« Prišla sammu i sjela u jedan od naslonjača; nisam se naslonila, iako jeoblik togpokućstvapozivaona to, već samostala sjediti uspravno. Jutarnje suncesjalomijeuoči.Nisammogladokučitiukakvomjetrenutnoraspoloženju;dostatnojerećidanijebiopričljiv.»Spustisenakoljena.«Odvrućevodeogrebotinesumepeklealicemijepulsiraloodprethodnenoći.Kleknulasamprednjega.Iziskustvasam znala da okršaj neće trajati dugo, ali strahovala sam od posljedica njegovekratkoće.Počelasammumilovatislabinekrozhalju iugledalakakomusegotovoistogtrenabhunnaspočinjeukrućivati.Nastojalasamdokučitikakobinajboljebilodaljepostupiti,kadseumiješalasudbina.

Sudbinuusvojimpredodžbamapogrešnopercipiramokaoutočište.Mnogiljudiracionaliziraju neobjašnjiv događaj kao sudbinu i sliježu ramenimakad se dogodi.Ali to nije sudbina. Svijet funkcionira kao niz krugova koji su nevidljivi, jer seprotežu u gornje sfere. Sudbina je mjesto gdje se ti krugovi energije usijecaju uzemlju.Kakoihnemožemovidjeti,nepoznajemonjihovsadržajinemamopojamonjihovom opsegu, nemoguće je predvidjeti kad će se ti krugovi usjeći u našustvarnost.Kadsetodogodi,zovemotousudom.Usudnijeslučajandogađajvećonajkoji je neizbježan, no mi smo jednostavno slijepi za njegovu prirodu i vrijemenjegovaodvijanja.Slijepi smo i za to kakousudpovezuje jedannaizgled slučajandogađajsdrugim.

Netko je pokucao na vrata. »Prokletstvo«, rekao je Iftikhar, » stigao jedoručak.«Ustaojeistresaomesasebe.»Uđite«,povikaoje.Izbočinananjegovojhaljijošjebilavidljivakaoblagasjenanajutarnjemsuncu.Hotelskiposlužiteljušaojenosećiposlužavniksdoručkomipoložioganastol.Bio je to ističovjekkojegasamvidjelaprethodnogdana, aliovajputnijemi se smješkao,većmepogledao santipatijom.Kadjedostavljačhraneizašao,naizgledsveprisutanaistodobnovječnonevidljivivratarzaključazanjimvrataiostavimeovdjezatočenusIftikharom;dvakrastavcastiješnjenaustaklenci.

Iftikhar je pregledao jutarnju ponudu hrane. Ostala sam sjediti na rubunaslonjača,aIftikharsjednenamjestopostavljenozanjeganačelustola.Tanjurisubili od finog, gotovo prozirnog bijelog porculana sa zlatnim uzorkom narubu. Porculan je možda i bio delikatan, ali Iftikhar nije. Pio je čaj kao čovjekbez manira, obuhvativši šalicu dlanovima umjesto da je drži za ručku kao što ječiniootacMatthew.Promatraomedok jesrkao.»Upali televizordavidimšto imana programu.« Znao je da ga gledam kako jede. Bila sam gladna, ali na to sambilanavikla.

Usvojembihgnijezdupovremenosanjalaohrani, isvakiputsanbipronašaonačin da ostanem nenahranjena. Naprimjer, u jednom snu bila sam iza rešetaka.Ispredsebesamvidjelagozbuuvrloudaljenojsobi,alinisamsemoglaprobitikroz

97

rešetkeiakosubilenačinjeneodpapira.Udrugomsnuplivalasamurijeciiugledalanaobaligozbupriređenupovodomnekesvečanosti,aliiakosamplivalaizsvesnagenisammogladosećiobalu,madasevodačinilamirnom.Uobatasnamojiosjećajisubilipodvojeni, jer samuobaslučajabilagladnaalinisamseosobito trudiladadođemdohrane.Takosamseosjećalaisada;gladna,alibezželjedabudemzaovimstolom.

Primijetila sam da je Iftikhar pio nezaslađeni crni čaj i s užitkom jeo jaja ikobasice. Za čovjeka sitne građe činilo se da može pojesti nevjerojatnukoličinuhrane.Jeojekaodajeizgladnio,iakosamznaladatonijemogaobiti.Noži vilicu držao je poput prostaka, stežući ih čitavom šakom. Vilicom jeprobadaokomadićekobasicenanačinnakojisamjazabadalaštapurijekuupotraziza ribama. Dok je jeo, nije skidao oči s mojih; taj isti čelični,neumoljivipogled.Obrisavšiustaorukav,rekaomije:»Asada,dođiovamoizavršišto si započela.« Čini se da moja prijašnja dvojba nije bila otklonjena, većsamo odgođena. Odgurnuo je stolicu od stola, napola ustao, i podigao haljuiznad butina. Ponovo je sjeo s razotkrivenom donjom polovicom tijela irazmaknuonoge.Kleknulasamprednjegaipogledalamedunjegovenoge.Njegovbhunnasukrutio sepredmojimočima.Bio jekraćiodmoje šake.Gustakovrčavadlaka prekrivala mu je gornji dio slabina i prestajala na testisima, koji su biliposve glatki. Izgledalo je kao da je umjetnica koja ga je načinila donje područjeobilato premazala crnom bojom, a onda naglo odustala zaključivši da joj se slikanesviđa.

Ponovo položim svoje dlanove na vanjski dio njegovih butina i počnem ganježnogladitipokretimagore-dolje.Spustilasamglavuipočelaljubitiunutarnjidionjegovog desnog koljena. Mogla sam osjetiti tragove sapuna na njegovoj koži.Začujem kako stenje a zatim osjetim kako mu se slabine stežu oko moje glave.Krikne.Pogledampremagoreiugledamkakosvojudragocjenuizlučevinuodašiljeprema nebu. Trajalo je par sekundi. Bili su to kratki, bijeli mlazevi, njih šestuzastopce.Bhunnasmora damu je bio blago zakrivljen udesno, jer jemalo sokaštrcnulo na njegovu desnu slabinu a potom stalo kliziti prema dolje. Ostatak jezavršio u mojoj kosi. Na tren sam zastala a potom zarinula glavu duboko međunjegoveslabineistalapohlepnoljubitiobjenjegovenoge.Gurnulasamglavumeđunjegoveslabinetolikodasuserazdvojileipočelaljubitinjegovetestise.Ječalasam:»Oh, gospodaru...oh, gospodaru...hvala vam. Vi ste...« Prije nego što sam moglazavršitisvojuneuvjerljivupohvalu,šakomjezgrabiomojukosu,podigaomiglavu,iodbaciomeodsebe.Palasamnaleđaidesnoramemijelupiloorubstola.Glavamije naglo poletjela prema natrag i tupim udarcem udarila o stol. Snaga kojommeodgurnuobilajetolikadamijeglavaposkočilaunatragdrugiputiponovoudarilaogornjuplohustola,iakojedrugiudarbiozanemarivesnage.Srušilasamsenameki

98

sagznajućidajenajboljedazatvorimočiinemičemse.Stojeći iznad mene, Iftikhar je nekoliko puta povikao: »Ah, sranje«, kao

nekakvu mantru samoprijekora. Prvo me lagano udario nogom da vidi hoćuli reagirati. Nisam. Tada je kleknuo i prodrmao me za rame. Položio mi je rukuna glavu prije nego što ju je brzo maknuo i ponovo počeo ponavljati svojumantru;shvatilasamdamujenarucibilomojekrvi.Uglavimijebubnjalo,ramemi je probadala oštra bol, ali bilo mi je dobro. Željela sam se vratiti na ulicu imolilasamsedamojesadašnjestanjebuderazlogdameodveduodavde.Tigar jebiobijesanirikaoje.Sšš,ššš,Tigre.Dobrosam-nebrinise.

Iftikharjepotrčaopremaglavnimvratima,ustanoviodasuzaključana,papočeolupati po njima i vikati: »Upomoć - otvorite vrata, otvorite vrata!« Otrčao je uspavaćusobu,vjerojatnodapronađeključ,alitadazačuhkakosevrataotključavaju.Iftikharjepotrčaonatragudnevnusobuvičući:»Brzo!TrčitepogospodinaVasa!...PronađitegospodinaVasa!«Vrataseotvoriše.Zanekolikotrenutakaporedmenejeklečao čovjek koji je mirisao na ulicu. Nježno je prodrmao moje mlitavo rame ipogladiomepokosi;šapnuomi jeuuho:»Jesi liprisvijesti,malenadjevojčice?«Šutjela sam.Neznatno samotvorila oči i kroz uzak prorez ugledala sijedi potiljakstarogvratara.Doviknuo je Iftikharu: »Požuri, trebadoktora, brzonazovi doktora,zovi doktora!« Iftikhar je nazvao i uspaničenimglasompovikao: »Dođite.Trebatedoći...odmah... djevojci se dogodila nezgoda...pala je.« U trenutku kad je spustioslušalicu,začulasamženskiglasnavratima.BilajetoHita.Povikalaje:»O,nebesa,o,nebesa,neopet.«Osjetila samnalet zrakaprednjomdok je trčalapremameni.Kleknulajekrajmeneipovikalanavrataradaizađe.»Alitrebajojdoktor«,zavapioje. Sada već dobro poznati glas zavrištao je: »Gubi se van! Smjesta!«Vrata su sezalupilauztresak.

Osjetila samHitinekoščateprstenasvomvratu,apotom je samojsebi rekla:»Živaje...živaje.Osjećamkakodiše.NazovigospodinaVasa«,naredilajeIftikharu.»Većjesam«,odgovoriojeupanici.Šaptalamijeuuho:»Batuk,Batuk,draga.Čuješlime?«Nježnomijeprodrmalaramekaodaizmeneželiosloboditiodgovorkojijezapeo negdje u meni. »Trebali bismo je prebaciti na krevet. Gospodaru Iftikhare,molim vas, pomozite mi.« Iftikhar se očito nije pomaknuo, jer je ponovila svojuzamolbu, koja je sad zvučala više kao naredba. Osjetila sam tri ruke pod svojimleđimai jednupodglavom,aondasumepoložilinakrevet.Iftikharujerečenodaode po ručnik i vodu.Očito nije znao da vodu prvo treba zagrijati, jer sam se odnjezine hladnoće stresla. »Miče se«, rekla je Hita, ponajviše sebi. »Batuk, Batuk,probudise,draga«,preklinjalaje.

Telefon uz krevet iznenada je zazvonio. Opet sam se stresla. Hita se javila.»Gospodaru Iftikhare, telefon.Zavas je.«Noon ječini senapustiosobu.»Zavasje«,ponovojezazvala.Iftikharjepodigaoslušalicuususjednojsobialibilojelako

99

čutištogovori.»Da,oče...bio je tonesretanslučaj...pala je...spotaknulaseo tepihdok je jurila okolo.« »A Buda je dinja«, čula sam kako je Hita promrmljala.Iftikharov glas bio je drhtav. »Ne, oče, to je ovaj glupi hotel, svese raspada...spotakla se o tepih...ne, ne, dobro je...je li tako, Hita?« doviknuoje.»Diše«,odgovorilajeHita.»Čuješlito,oče«,ponoviojeIftikhar.»Dobroje,Hitaje upravo to potvrdila...u redu. Dođi ovamo«, zazvao je u smjeru spavaće sobe,»Otac želi razgovarati s tobom.« Hita se udaljila i uputila prema telefonu: »Da,gospodaru, da, gospodaru...da, gospodaru...ozlijeđena je...glava...krvari i lice joj jenaručeno...ne znam, u nesvijesti je...nisam bila tu...da, vjerojatno je... da, užasnanezgoda...da, najvjerojatnije se spotakla...mislim da bismo trebali pozvatidoktora...da, gospodine, u pravu ste, trebamo pričekati...gospodin Vas dolazi...da,gospodine.Hvala,gospodine.«

»GospodaruIftikhare,vašotacželiponovorazgovaratisvama.«Čulasamkakose Hita vraća u spavaću sobu i sjeda pored mene na krevet. Bilo je nemogućerazabrati štogospodinBubbagovori svomsinu,ali čulo sekakosederenanjega;moglasammučutiglasčakizdrugesobe.Njegovutiraduprekineglasnokucanjenaglavnim vratima. Hita potrči da ih otvori. »Ne...nitko nije zvao hotelskogdoktora...ne,svejeuredu...svisudobro.«Povikalaje:»Reklasamdasu.svidobro«isnažnozalupilavratimaizaključalaih.

Ležalasamnakrevetuokopolasatakadsezačulojošjednolupanjenavratimaiprigušenipovici:»Hita,otvori.«Hita,kojajecijelovrijemebilaporedmeneisvakomalomiotiralaglavuvlažnimručnikomskočinanoge,potrčidovrataiotključaih.Vrataseotvoriše ionazadihanimglasomreče:»Oprostite,gospodineVas,ostavilasamključubravidaspriječimdavratar ičistačiceulazeunutra.«»Dobro,dobro«,rekaoje,»gdjejeona?«Čulasamdvaparanogukakoulazeuspavaćusobuiosjetilatijelaiznadsebe.Hitaježurnorekla:»Urednodiše.«

Nastalajekratkapauzaapotomsamčulakakonetkoodlaziukupaonicuipuštavoduizslavineukadu.Sljedećitrenutakosjetilasamkakomisebujicahladnevodesručilanaglavu.Uspravilasamsekašljućiihvatajućidah.GospodinVasstajaojeuzdonjustranukrevetasprevrnutimsrebrnimvjedromizkojegjejošuvijekkapalavoda.»Dobro je«, rekao je.Nijemeizgrdio,alinjegovmi jepogledgovorioda jeodmahshvatiodasepretvaram.Nijenosiosvojeplavoodijelo,većsivehlačeibijelukošulju.Biojezgodanstarijimuškarac.

Sjedilasamuspravnonakrevetu,mokroglica,nakvašenekoseakrajmenesustajaligospodinVasiHita.Iftikharjeušaousobupoputosuđenikakojičekaodredzastrijeljanje.Aubrzoćegaidočekati.

TišinujeprekinuogospodinVas:»GospodaruIftikhare,mogulipredložitidasespremite, jer će vaš otac biti ovdje zaminutu da odete zajedno do tvornica.Hita,

100

imašliodjećuzadjevojku?Predlažemdaseokupa.Uskoroćemokrenuti,takodabitrebalaimativremenauizobiljudajedovedešured.«

Dok je Hita mahnito jurila okolo, ja sam u svojoj glavi uvježbavala scenu.»Pjesma«,zaječalasam.»Što?«upitaojegospodinVas.»Pjesma...GospodarIftikharrekaomijedadanasnapišempjesmu.«Tojebilaprilikakojunisamsmjelapustitidami klizne iz ruku:mogućnost da pišem čitav dan.Nastavila sam: »Onme uči dapišemonakosjajnokaoštopišeon.«Tosvakakonisamizreklaušalinitisamhtjeladatakozvuči,aligospodinVasjeprasnuousmijeh.»Štotokažeš?GospodarIftikharteučidabudešpjesnikinja?«PoprviputnakondugešutnjeIftikharprogovori:»NapolugodištusamimaopeticuizengleskogigospodinMitrajerekaodaimamdarazakompoziciju.«Vas se ponovo nasmija. »Ono što je g.Mitra želio reći«, odgovoriVas, »je to da je on dobio dar od tvog oca da bi ti dao peticu.« Gospodin Vaspodsmješljivo izgovori sebi u bradu: »Pjesnik...« Poniženje u Iftikharu rasplamsabijes.»Slušaj,Vas, tisislugamogoca, ikadončuještosirekao,onće...«Vasgaprekine:»Samonaprijed,gospodaruIftikhare«(»gospodaru«jerekaouzsarkastičancerek),»recitesvomocuštogodželite.Imamjakosjećajdasuvašemocuuovomčasunapametivažnijestvariodvašepoezije.Moguvamsamojednoreći:akostevipjesnik, ja sam Elvis! Da, gospodaru Iftikhare, Elvis ponovo rođen kao stariIndijac!«Čaksuse iHitineusnerazvukleusmiješak.Ostalasamozbiljna jersamimala osjećaj da je to umom interesu.Bio je to dobro izveden plan.Bio Iftikharpjesnikiline,Hitabimoglarazumjetimojupotrebudamuudovoljimipišemcijelidan.

Vas se još uvijek cerekao svojoj šali (a mislim da se dijelom smijao i odolakšanjaštosamjošuvijekživa),kadjeBubbabanuounutra.Čakiizspavaćesobemoglasamosjetitizvučnueksplozijunjegovaulaska.»Ovamo,šefe«,pozvaogajeVas.Bubba jebučnoušaokrupnimkoracima. Iftikhar je jošuvijek stajaou svojojpidžami. Ja sam sjedila na krevetu mokre kose dok me Bubba premjeravaopogledomod glave do pete. »Pa, ljepotice, čini se da si živa«, zagrmio je.Vas seubacio: »Da, došla je k sebi.« »Izvrsno«, rekao je Bubba, »dakle nema nikakveštete.«

Zatim krene prema Iftikharu s podignutom desnom rukom, i bez i trenutkaoklijevanjaodalamigapoglavi.SnagaBubbinogotvorenogdlanamogla jenapolaprelomiti palicu za kriket. Iftikhar uopće nije očekivao ovaj napad i udarac očevesnažnešakekojiga jekatapultiraoprekopola sobe.Sletio jenadopoputurlajućegrude boli i sigurna sam da se njegov urlik čuo čak do Delhija. U sebi sam senasmijalashvativšidaćemoionijaimatijednakemasnicenalijevojstranilica.Doksam gledala Iftikhara kako se bolno previja po podu, primijetila sam mu na licuusjekeodBubbinogprstena.

»Dečko«, viknuo je Bubba, »za sat vremena moramo biti u prvoj tvornici.

101

Navucisvojuodjećuilićešićiupidžami.Smjestaseobuci.«Moglabihsezakletidasuseprozorizatresliodmoćnegrmljavineovezadnjenaredbe.

Iftikhar jeotvorioormaru spavaćoj sobi, jošuvijek sedržeći za lijevu stranuglave. Cvilio je dokmu jeHita pomagala da se obuče. Bubba je uveo gospodinaVasaudnevnusobudaporazgovarasnjimnasamo.Mislimdanisubilisvjesnidaihmogučuti.»Štoćemo,dovraga,s timdečkom?«upitaojeBubba.GospodinVasjeodgovorio:»Pa,moglibismoposlatidjevojkunatrag,iriješititonatajnačin.«»Aliveć si platio za nju«, rečeBubba. »Nije punokoštala«, odgovoriVas. »Što ako jedokrajči - toćenaskoštati još stotinu tisuća.«»Ja samotac,Vas.Diomuškarčevaposlanjanazemljijedapripremisinazanjegovživotniput,zarne?Mojotacjemenidobavljaodjevojke...ipogledajme.To jeneštoštočinišzasvogsina.Gledaj,Vas,ako je dokrajči, dokrajčit će je...no bit će to šteta jer je lijepa. Znaš...da sam janekoliko godina mlađi ne bih imao ništa protiv da je i sam malko isprobam!«NasmijaoseiodalamioVasapoleđimatolikojakodasammoglačutitupodjektogudarca. Uzdahnuo je, a onda glasom dovoljno glasnim da probudi mrtvepovikao:»Iftikhar,jaodlazim.«JošuvijeksedržećizaglavuIftikharpožurizaocemigospodinomVasomisvatrojicaizađošeizprostorije.

***KadasevratilakmeniHita jedjelovala skrušeno;pretpostavljala samda je,kao iVas,osjetilaolakšanještosamživa.Bilasamzabrinutadajujetriksvjedrompunimvodeupozorionamojuvještinuupretvaranju.Nočinisedajeonatoshvatilavišekaomedicinskuprocedurunegokaosredstvozaraskrinkavanjemojeglume.»Bilobidobrodaseokupaš«,rekla je.Poslušnosamotišlaukupaonicuiponovouronilaukadu punu vode, a kad sam bila gotova s kupkom vratila sam se u dnevnu sobuodjevena u kupaći ogrtač kojeg sam našla kako visi iza vrata. Hita je sjedila zastolomzurećipredsebe.Kadsamušla,pogledala jepremameni.»Jesi liu redu?«upitalaje.Nasmiješilasamjojse.»Uredusam.«Hitareče:»Znači,gospodarIftikhartijerekaodamudanasnapišešpjesmu.Pa,ondatijeboljedapočneš.Donijetćutineštodrugozaobući.Naručilasam tihranu.«Hrana (kruh,dahl, voće,mlaćenica)stigla je brzo nakon toga, a čim je dostavljač hrane otišao,Hita je pokupila svojestvari. Činilo se da joj je drago što napušta apartman i izvana je zaključala vrata.Znalasamdaćerazumjeti;imalasamčitavdanzapisanje.

Provirila sam kroz prozor. Lagani oblaci prigušili su intenzivnu sunčevusvjetlost.NapisalasamzaIftikharajednostavnurimu.

UranjanjeUronimeusvojuljepotu

102

BolprigušiijadZaustavisrceštokucaDavišenećutimglad.

UtoniumojuljepotuOdbacisavsvojstrahDržimečvrstoivoliŽalostdasmrvimuprah.

UronimeusvojuljepotuPrigušimojubolOduzmimimojeprste.Olovku,umiriječisol.

UtoniumojuljepotuOdbacisvestrahovesadaOvajživotjetekkapSlanasuzaštopada.UronimeusvojuljepotuBolponišti,raspliniEvotimojživot.Dabudemojednoučini.

Rimujese.***

Hitaseponovopojavilasredinompopodneva;nabrzinusamzgrnulapapirenahrpuistavilaihnastol.»Dakle,završilasisasvojimpisanjem?«reklaje.»Da«,odgovorilasam.Kakojepapirspjesmomležaonavrhuhrpe,amojiostalizapisiispodnjega,nisamstrahovalaodotkrivanja,čakiakobiHitaznalačitati.Podrukomjenosilajošjedansmotakodjećeumotanusmeđipapir,sličanprvom.Pretpostavljalasamdajetomoj sljedećikostim.Hita seovajput,barem jednom,činilaopuštenom.Nanjojsamnanjušiladašakspecifičnogmirisa,kojijesugeriraodajenekovrijemeprovelanamjestugdjeseposlužujealkohol.Kadjerekla:»Hajdemonanijetimalošminkena

103

ovemodriceiuredititeodglavedopete,dabudešpravaljepotica«,osjetihdasamsevratilaustarukolotečinu.

Usprkos slobodi u kojoj sam uživala čitavo jutro, bol kojami je sijevala izaočijuidubokouglavineprestanojebilaprisutna,ikakojedanodmicaopostajalajesve snažnija. To je preko mene bacilo mrežu duboke sjete. Za mene je takvoraspoloženje rijetkost, no sada me doista preplavio val očaja, obavivši me poputteškog pokrivača. U mislima sam otplovila na obalu rijeke, s djedom, slavljima,razmiricama s majkom, svađama i tučnjavama s mojim bratomAvijitom, vonjemjeftinogparfemanaočevojodjeći, razgovorimakojesamvodilasaShahaladomnaležajuustražnjojsobiSirotišta,Puneetovimneobuzdanimsmijehom,išalamakojesmozbijalinaračunVodenkonja.Tkostevidasuditejelimojživotniputnesretanibijedan?Osudajesjenakojubacajupredrasude.NeznateništaoCommonStreetuiosirovimidivljimbojamakojimajebioobojansvakimojsatisvakidanboravkanatommjestu.Alisada-ovdje-vladatišina, ipoprviputmoguosjetiti jadusvojojduši.

***Hita je vrlovješta uoslikavanju lica, i zahvaljujući njezinomdarumoja je ljepotaobnovljena. Potpuno je distancirana dok mi obnavlja lice, i svako malo se udaljinekoliko koraka kao što slikarica portreta odstupi kako bi se divila slici koju jestvorila. Haljina koju ću nositi jarke je plave boje i sličnog kroja kao jučerašnja(mislim da je etiketa prodavaonice ista), osim što na stražnjem dijelu ima manjiizrez. Prije nego što ću je odjenuti Hitami zakapča grudnjak, očigledno da bi sebolje istaknulomoje ne baš raskošno poprsje. Skliznem u haljinu i zaista,morampriznatidagrudnjakpomažedajesedoneklepopuni.

UkupaonicismoiHitatihopjevušidokmikosupričvršćujeukosnicamakadseodjednom začuje prasak naglo otvorenih glavnih vrata. Potom se zalupe tolikosnažnodaprozorskastaklazazvekeću.GospodinVasderesena Iftikhara izpetnihžila,tolikoglasnodamuplućagotovoeksplodiraju.»Tisiobičnorazmaženoderište.Štetakisikakojiudišeš!Dajepomom...«IIftikharviče.»Alinijepotvom,Vas.Tisiočevsluga.Razumiješštoznačibitisluga?Datikažemovo,kadpreuzmemočevetvornice u Mumbaiju isprašit ću te s posla brže nego što možeš kresnuti žigicu.Osobnoćugledatikakotrunešunekomjarku.«Vasodgovorisopipljivimbijesom:»Akotišefdopustidapreuzmešposao,nećešsemoratibrinutiomomotkazu.Samću se baciti u taj jarak. Vjeruj mi, Iftikhar, on dobro zna kakva si ti podmuklalasica.«

UslijedilajetišinaprijenegoštosezačuoIftikharovuobičajenopiskutavglas:»Halo.Halo.Jelisemojotacvratiouured?...A,uredu...Iftikharje...nekamenazoveodmahkadzavrširazgovor.«Iftikharspustislušalicuireče:»Davidimo,Vas,kome

104

otaczaistavjeruje.Zaboravljašdajekrvnavezajačaodsvega.«Vasodgovori,sadamnogo smirenijeg i odmjerenijeg glasa: »Slušajte, gospodare Iftikharu, radim zavašeg oca više od dvadeset godina i on zna da nikad nisam napravio niti jedanpogrešankorak.Avilijepoiditekvragu.«Iftikharseusiljenonasmije.»Epa,g.Vas,vidjetćemo.ZaboravljatedajeAndyTandoroženiomojusestruiotacmujesredioposaouministarstvu.Onmijepoputbrata.«Hitamijeprestalačetkatikosuisadaobjeslušamorazgovor.

Iftikhar upali televizor, ali u tom času zazvoni telefon. Televizor je utišan iIftikhar podiže slušalicu. »Oče, ja sam. Hvala ti što si mi danas pokazaotvornice, veličanstvene su...nevjerojatan si...znam..jedva čekam, želim da budešponosan na mene, oče.« Stanka. »Oče, moram s tobom raspraviti o nečemuozbiljnom.ZnašonupošiljkupamukakojusmoprošlegodineposlalinaMauricijuspod onim vladinim ugovorom...da, tu...jesi li znao da smo je ponovo otkupili odnjihpočetrdeset i pet centi pometru iznadcijenekoju suoninamaplatili?Da,uto sam siguran. Samo nazovi Andyja na kućni broj; danas je o tome raspravljaosa mnom...vrlo je zabrinut...može ti pokazati papire. Bit će ti jako žao to čuti...ija sam bio preneražen ...kad sam čuo da je to učinio gospodin Vas; u džep jestaviodvadeset centi pometruod te transakcije.Mislimda to trebaš znati...možešga pitati i sam; baš sada je ovdje.« Čujem Vasa kako se sjurio prematelefonu. Uvjerava u slušalicu: »Naravno, šefe...to je glupost...naravno dajest...mladi gospodar je samo izveoneslanu šalu da vas iskuša...naravno...naravno,nazovite ga, imamo sve potvrde i račune...da, šefe, da, šefe...naravno...lakunoć.« Slušalica je sklopljena i Vas kaže glasom toliko tihim da jedva razabiremšto govori: »Kako si takvo što mogao reći? Kako si mogao, ti prokleto malogovno? Služim tvojoj obitelji još od prije tvog rođenja. Niti jednom nisam ništaukrao niti utajio, niti jedan peni. Čistio sam za tobom sav nered koji bi ostavljaoi brisao ti nos još dok si bio u pelenama.« Zatim se začuje neka buka, zvukmetežanaliknatučnjavu.Netkojenekogaudario.Zatimzvukudarcaopod,kaodajenetkopao,ijauk.Hoćuustatiiotrčatidavidimštosedogađa,alimeHitaspriječipritisnuvšimiramenaimiostanemoukupaonici.

PotomIftikharkaže:»O,kakva tragičnapogreška,Vas!Požalitćeš, i tokako!Žalitćešzbogtogazauvijek,starigospodineVas.Većsutraćešzažalitištonisipredamnom puzao po podu i ljubio mi guzicu...a sada odlazi, Vas...dolaze mi nekiljudi...gubise!O,jošjednastvar,Vas,pobrinisedavečeraspoševišsvojuženu,jerćujesutrapoševitija.Kadbudemgotovsnjomposlatćujeusvomautudateposjetiuzatvoru,ikadugledašnjezinomalenolicekakozuriutebekrozrešetkeznatćešdasam jeobradio.Zbogom,gospodine lojalni, pošteniVas.« Iftikharovglas je suviševisok da bi zvučao zastrašujuće, pa tako ove prijetnje zvuče kao razmetanje nadječjem igralištu -nožalosna je istinada ipaknisu.Vas imaposljednju riječ.»Ne

105

znamizkojesteodbludnicavašegocaiskliznuli,alidajepomojemgurnuobihvasravnonazad.«SovimesevratazalupeaIftikharprasneugromoglasansmijeh.

Jošuvijeksesmijekadzačujemzvonjavutelefona.»Andy,Ifije...mojotacćetenazvatizaminutu...sjetiseočemusmorazgovaraliranije...izvrsno...točnotako...da,dvadeset...vidimosekasnije...da, imamza tebepravunagradu. Imamomnogo togaza pričati.« Nakon što je slušalica spuštena Iftikhar se prestane smijati i poviče:»Djevojko,gdjesi?«

***Mislim da Iftikhar nije svjestan da smo Hita i ja čule čitav razgovor, alipretpostavljamdatoionakonebiutjecalonanjegovepostupke.Hitrosezaputimudnevnu sobu, s jednomukosnicom što izmoje kose strši u zrak. »Gdje je pjesmakojusinapisalazamene?«upita,veseliji i srdačnijinegoštosamga ikadadosadavidjela.Uodličnomjeraspoloženju;rukavmujeumrljankrvlju.Zgrabimpjesmusvrhahrpepapirakojajejošuvijeknastoluipružimmuje.Pročitajeipogledamedok stojim pred njim. »Pa, bolja je od tvog prvog pokušaja. Ovaj put je barempjesma!Ali prilično je depresivna i nedostaje joj pravemaštovitosti.«Odgovarampogleda usmjerenog ka njegovim stopalima: »Hvala, gospodaru, dala sam sve odsebe.«Onnastavlja:»Kaoštosamrekao,boljeje,mnogobolje,alijoštrebašproćidugačakput«,istimriječimapodignepapirpredamnomtegaiovajputpoderepodužini a zatim ga pocijepa na komadiće. Komadići papira lepršaju oko njegovihstopalakaolišćeštopadasastarogdrveta.

Naslućujem da Iftikhara uzbuđuje potraga za intelektualnim izazovom. Usvakom slučaju, on je jedini muškarac koji je ikad od mene zatražio danapišem pjesmu. Dok se komadići papira kovitlaju prema sagu, on zadržava svojpogledčvrstofiksirannameni.Njegovozurenjetrajeduljenegoštojepotrebnodamepotčini,pogotovouzevšiuobzir televizijukojagadoziva imami.Prisjetimsedajejedinineozlijeđenidiomoglicamojdesniobraz,ipitamsejelitoopazio.

Iftikharpodigneslušalicu ikažeosobisdrugestranežicedamudonesedvijeboce piva. Pitam se što se dogodilo s Hitom, koju sam ostavila ukupaonici. Pretpostavljam da je ostala ondje da osigura da mi se ništa loše nedogodi. Okrenem se da odem, ali tada ugledam kako se njegove oči strelovitopodignu prema meni. Lagano odmahnuvši glavom daje mi na znanje da mizabranjuje da se udaljim.Nakon toga spusti slušalicu. Gleda sapunicu na hindiju.Junak sapunice je doktor čija žena ljubuje s biznismenom. Biznismen zauzvratvarasvojuljubavnicu,doktorovusuprugu,smlađomženom.Doktorjeizuzetnolijepi dobar (na dosadan način). U trenutku kad stižu Iftikharove boce piva,doktorovasuprugapotajicepakirasvojekoferedapobjegnesbiznismenom(kojićeje, dakako, odbaciti). Iftikhar mi naloži da mu donesem pivo sa stola, što

106

poslušnoučinim.Iftikharispijaprvopivoravnoizboce,itonaiskap.Dobrejevolje.Drugopivo

pijeneštoduže,iondashvatim.Onmislidaćegapivousporiti.Čimuztresakspustidrugubocunastol,ustane,zgrabimezalijevozapešćeiodvučemeuspavaćusobu.Koristećisemojimzapešćemkaopolugom,bacimenakrevetistaneisprednjega.Otkopča svoj smeđi kožni remen i gurne prema dolje svoje žućkastosmeđe hlačeengleskogstilanizbokovekojisuužiodmojih.Skineihistovremenoscipelamaizatim prevučemajicu preko glave. Njegovo kosturoliko obličje stoji predamnomsamo u čarapama i gaćicama. Moram se uštipnuti da se suzdržim od potrebe daprasnemusmijeh.»Oh,gospodaru,takostezgodni.MislimdastepremagospodinuVasubilivrloodlučniičvrsti.«Kaoiuslučajusvihniskihmuškaraca,znamdaćegalaskanjeomekšati.Iftikharjezamaloreagiraogrubo,nouzadnjičassepredomisliikaže: »Svidjelo ti se to, ha? Vas je najebao. Neću ga trpjeti u svojoj blizini kadpreuzmemočevu tvrtku.Vidiš,previše je staromodan. Ionako jevrijemeza svježukrvutimprastarimuredima,avrijemejeizanoveurede.«Nasmijesesvojojšaliinastavi:»Zaistačinimocugolemuuslugurješavajućisetogmorža.Kladimsedagajepotkradao-takvitipovitouvijekrade-vidiosamtovećtisućuputa.Vidjetćeš,sutraćedopuzatiovamoipreklinjati.Tadaćemovidjetitkojepodmuklalasica,ha,djevojko?«»Gospodaru«,kažem,»takostemudri.Molimvas,dođite.«

Raširim ruke i nasmiješim se osmijehom koji je razoružao tisućemuškaraca.Uzvrati mi ružnim cerekom iskrivljenih tankih usnica usječenih u lice poputpoloženogslovaS.Polaganim,mačjimkorakompriđemkrevetuisjednemnanjegovrub, razdvojivši noge. Stane među njih. Njegova mala lizaljka namiguje mi krozpamuk.Počnemmuskidatigaćice,polakoihspuštajućiniznjegovebokove.Spustimih samonekoliko centimetara kadugledamprvo laganopulsiranje a zatim, dok sepraznio,snažnovibriranjeodkojegmusepotresaločitavotijelo:

Predmojiseočimatamna,mokramrljaširipamukomnjegovogdonjegrublja.On se zapilji prema dolje kao da mu se neko strano biće omotalo oko prepona.Ugledam kako mu gnjev puni oči kao čaša koja se puni vodom. Zarobljena samnjegovim tijelom. Njegova se desna ruka podigne visoko u zrak (kao da gledamBubbu). Hita se munjevito pojavi na vratima kupaonice i vrisne iz sve snage:»Gospodaru,ne!«

Još uvijek podignute ruke, izgleda kao da će iskočiti iz vlastite kože. Gledaprema kupaonici gdje stoji Hita i obraća mu se usrdnim tonom.»Gospodaru, gospodaru«, kaže, »molim vas, nemojte je tući...želite je zavečerašnjuzabavu...zarhe?...nećuvammoćipronaćidrugudjevojkudovoljnobrzoakoovabudeozlijeđena.«Onrazmislionjezinojmolbiaondaspustiruku,pogledamepungađenjainekaženišta.KreneukupaonicugruboodgurnuvšiHituustranuizalupivratazasobom.

107

Hitameni nepogleda, nitimi uputi ijednu riječ; trenutakkasnije za njom sezaključajuglavnavrata. Iftikhar puni kaduvodom,pripremajući kupku. Još uvijekzurimravnopredsebe,premamjestugdjejeprijesamojedneminutebilaIftikharovavlažnamrlja.

***Dovoljnojerećikakovečerašnju»zabavu«iščekujemsistimuzbuđenjemkaojednaodnašihsvinjadokjojsemojotacpribližavasnožemzaklanje.

Iftikhar se kupa barem sat vremena prije nego što se počne odijevati. Oblačizapadnjačku odjeću: traperice, bijelumajicu i tenisice. Kad uđe u dnevnu sobu ukojojsjedimzastolom,njegovojeraspoloženjeteškopročitati.Osjećajodbojnostiibijesapremameničinisedajenestao.Međutim,nionnedjelujekaonetkotkoseveselizabavi.Tigarjerazdražen,kaodadžunglomtutnjioluja.

Iftikhar telefonom naručuje birana pića i hranu prije nego što upali televizor.Hvalanebesima,štosenjega tiče jakaodanepostojim.Nakonneštovišeodpolasata začuje se kucanje na vratima i u sobu dopremaju troja velika kolica sposlužavnicima punim hrane i pića. Slasna jela zamamna mirisa u metalnim suposudamaštovisenadplamenicimakakobihranaostalatopla.Tusuidvijetorte-jedna s tučenimvrhnjem,drugaprelivenačokoladom - tanjuri shladnimpovrtnimsalatama,prženajelatevelikazdjelasdahlomipladanjsraznimkruščićima.Tusuibocesrazličitimžestokompićimaipivomučabrusledom.Natrenutakseosjećamkaodomaćicaizahvaljujemposlužiteljukojimiuzvratitekpraznimzurenjem.

Odem sjesti u jedan od svojih omiljenih naslonjača (nasuprot Tigru). Iftikharnijeprogovorio samnomni riječ jošod trenutkakadmezamaloudario ina tomesam zahvalna. Sjedim tamo promatrajući ga, ali pazim da njegove oči kojepovremeno zalutaju prema meni ne otkriju kako zurim u njega. Vidim gnjevnogmalog čovjeka bez istinske snage karaktera, ali u njemu ima i neke privlačnebespomoćnosti. Imanečegpriličnosmirujućegupromatranjupsakojibespomoćnomlatarašapamapopovršinibrzerijekeprijenegoštose,neizbježno,utopi.Suočensa svojim manjkavostima toliko je nemoćan da to preuzima kontrolu nad njim.Umjestodabudemotorpokretanbenzinom,Iftikharjemotorkojipokušavavozitinavinskomoctu,pritomočajničkinastojećishvatitizaštosenepokreće.

Pred vratima se čuju glasni povici mladih glasova. Dva mladića kočopernoulaze u apartman Tigar pršteći mladenačkom energijom. Kao suprotnosttome, zapazim blag pokret starog vratara koji polako povlači vrata i zatvara ihza njima. Iftikhar se srdačno nasmiješi posjetiocima i ustane sa sofe da ihzagrli. Primaknem se stolu i ostajem stajati i promatrati ih. Tigar načas zareži, alibrzoponovopadneusan.

Jedan odmladihmuškaraca uistinu je prelijep.Za glavu je viši od Iftikhara i

108

dvostruko širi. Tijelomu je vitko imišićavo; njegovo liceme opčinjuje. Kad bihzamišljalamodernobožanstvo,nebihmogladočaratifigurutakodivnoistesanukaoštojestasovogamladića.Njegovejagodice,štosekaoisklesanestrmoizdižuispoddonjeg ruba njegovih očiju, bacaju sjene preko obraza bez tragova dječjebucmastosti. Nosmu se spušta ispod čela poput albatrosa, savršeno ravan i uzak,poput putokazakoji pozivapogledda skrenenanjegove zamamneusne.Želim sepropetinaprsteipoljubititeusne,iosjetitikakosepritišćuuzmoje;njegoveusneimajupunoćuimekoću,kaoumladežene.Kosamujetamnaipažljivooblikovanada istakne gornji dio njegova lica,s tek naznakom razbarušenosti. Oči su musavršene.Oblikovanesukaofaroviautomobilaupokretu,svršenivatrenikrugovisrepovima poput krijesta. Vatra se izlijeva iz bunara njegovih očiju smeđih poputlješnjaka-punihtajnovitihobećanjakojanikadnećeispuniti.Kakovećinuvremenagovori ili se smije, njegove zaigrane oči što titraju amo-tamo neprestano zračeveseljem; hipnotizirana sam i očarano zurim u njih. Iftikhar me gleda kako gagledam,alinemoguskinutiočisnjegovih.Neodoljivojeprivlačanitogajesvjestan.Ime mu je Jay-Boy. Jay-Boy je u toj grupi muškarac kojemu se ostaladvojica potčinjavaju - i on u tome uživa. Ne biste gurnuli ruku u peć: muškarcipoputnjegasuopasni.

DrugigostzoveseAndy.JasnojedajetoonajAndyskojimjeIftikharranijerazgovarao.Medunjimaseosjećanekozavjereničkozajedništvo,kojenepodsjećatolikonaljubavizmeđubraćekolikonauzajamnopoštovanjemeđulopovima.Andyjeokrugaousvakompogledu.Licemujeokruglo,tijelomujeokruglo,ruke,noge,iprstisumuokrugli.Čakikadsesmiješi,njegovaustaoblikujukrivuljuparalelnusokruglošću njegova lica, a tu zakrivljenost slijede i uredno potkresani brčići nadgornjomusnom.Imasitne,okrugle,zlezeleneoči.Lakovammožepromaknutitamaskrivena u tim očima, jer kad se smije ili govori stisne ih kako bi sakrio svojenamjere.Alijagapomnopromatramividimonoštopokušavasakriti.

Svi obilato hvale stol pun hrane i pića. Ali kad je ta formalnost obavljena,okrenu se prema meni. Čak i sa šminkom koja je bila nužna da se sakrijumojemodrice znam da sam očaravajuća. Smjesta osjetim dame Jay-Boy i Andyžele na različite načine. Jay-Boy me mora posjedovati kao zavjet njegovemuškosti,dokmeOkruglimoraimatikaopotvrdusvoje.Jasamsamojošjednojelonastolu.

Jasno je da društvo još nije potpuno.Čekaju nekoga po imenuBhim. Iako jeprekrasniJay-Boysadamoždausredištupažnje,Bhimjegospodarkojemseostalipovinuju.Govoreonjemukaoštovojnicigovoreosvomzapovjedniku.Neprestanosepozivajunanjegovepobjedekaodasunjihovevlastite.StrastvenoopisujukakojeBhimpretukaoovog ili nasamarioonog.Model odnosa sličan je načinunakoji jeVuk bio opisivan u Sirotištu; on naredi - ti izvršiš. Zapravo, stječem dojam da je

109

večerašnjazabavaBhimovazamisao, i slavlje sasvim izvjesnonemožepočetibeznjega.

Doksjedezajednonakauču igledaju televiziju,među trojicommladićavladaopipljiva bliskost i povezanost. Je li to okupljanje janjadi u stado ili uzajamnanaklonostmladića,neznam.Njihtrojicasjedenakauču,prijateljskisenaguravaju,iplješćujedandrugogpobedrimairukama.Naistinačiniglasovisuimnerazmrsivoisprepleteni dok uglas žagore, smiju se i pričaju; jedan uvijek nastoji nadglasatidrugog.Na trenutakmimisli odlutajudo stola zaobjedovanjeumojemdomu,domojebraćekojisuseistotakostalnobockaliinaguravali,svađaliseismijali.Dokbiihgledao,nisimogaosuspregnutismiješak.Tigar i jagledalismoovatrimomkaioboje smo se smiješili.Zbunjena sam i zapanjenanašomsposobnošćudaudaljenetrenutke vremena povežemo u jedan jedinstveni. Izvlačim smijeh iz onih davnihgodina idovlačimgausadašnji trenutak iosjetimsrećuzakoju teksadashvaćamkolikominedostaje.

***Trimladića gledaju kriket, uglavnom na zahtjev Jay-Boya (znam da Iftikharmrzikriket). Jay-Boy i Iftikharsjede ipijupivo izvisokihzelenih limenki,aAndypijepiće boje čaja koje si je natočio iz jedne od boca na stolu. Riječi su im svenerazgovjetnije,asmijehnekakonekontroliran;slabopodnosepiće.

Smijeh utiša zvonjava telefona. »Oče«, povikne Iftikhar s pretjeranim i lošeodglumljenimoduševljenjem,»bašdivnodasinazvao..jesam.«Iftikharajeosobasdrugestranelinijeočiglednoprekinulaitonglasamusepromijeni.»Ovdjeje«,kažeozbiljnoipokretomrukeupozoriJay-BoyaiAndyjadabudutiho.»Slažemse,oče«,kažeIftikhar.Dokgovori,gledaAndyjaizavjereničkimuseosmjehuje.»Nisamtitouopćeželioreći,alismatraosamtosvojomdužnošću...menijegospodinVaspoputrođenogujaka...znam,znam...običavaomeljuljatinakoljenu.Oče,mogulitepitati...sadkadasiotkriodatejegospodinVaspotkradao,štoćešučiniti?«Podigneobrveisa samodopadnom i zlobnom lukavošću nakesi se premaAndyju, kojimu uzvraticerekom. »Oče«, pobuni se Iftikhar, »preklinjem te,molim te, nemoj ga otpustiti.Siguransamdamožeobavljatinekidrugiposao,recimoujednomodskladišta...Imadražesnuženuiimajudjecu...oh,razumijem...Moramjoštolikotoganaučitiodtebe.U pravu si, naravno. Ako drugi vide da si popustljiv prema lopovu, nitko ihnećemoći zaustaviti. Doduše, bit ćemi žao vidjeti ga kako odlazi. Oče, kad ćešmu reći? Odmah? Ozbiljno?...Razumijem. Imam toliko toga za naučiti.Zbogom,oče...Andy jezapravo tajkojembi trebaozahvaliti...da,hoću...injemu ježao, jer zna koliko volim gospodina Vasa.« Ponovo se jedan drugom nacere.Iftikhar nastavi: »Još nekoliko prijatelja dolazi ovamo...da, oče. Da, i ona je tu.Dobroje.Hvala...hoćemo.Pozdrav.«

110

Sklopivšislušalicu,Iftikhardesnomrukomnekolikoputatrijumfalnozamahnekrozzrak,aAndystanepljeskatipoput imbecila.Jay-Boymepogledava.Iftikhar iAndyposkočeipredkaučemizvedumaliplesnaliknagrčenjepadavičara.Nazdravejedandrugome.»Ifti«,kažeJay-Boyprekinuvši izrazelikovanja,»moguliposudititvojuigračkuipovestijenabrzuprobnuvožnjuuspavaćusobu.«Iftikharovgardjespušten i on stoji oklijevajući. Jay-Boy ustane i krene premameni, ali Iftikhar gazaustavi: »Jay-Boy, bolje da pričekaš dok ne stigne Bhim. Dovodi i nekedjevojke...znaškakavjeon.«Gotovoistogtrenazačuseglasnokucanjenavratima,isdrugestranečujemhihotanje.

UlaziBhim,ulaziBhimovtjelesničuvar,iulazedvijedjevojke.Bhim je srednje visine i ima neupadljivu pojavu, niti je privlačan niti ružan.

Prošli bisteporednjeganaulici ni neopazivši ga, osim što zrači auromvođe.Nekoristi se razmetljivim kretnjama niti glasno priča, ali možete osjetiti njegovautoritet.Odjevenjeuelegantancrnipamučnisako,bijelumajicuitraperice,apratiganjegovpasčuvar.Pasjezaglavunižiiširijeodnjega,kožamujetamna,alicenekako spljošteno i zgužvano. Oči su mu prikovane za Bhima i ne govori ništa;nedostaje mu samo rep kojim bi mahao pa da zaista bude pas. Bhim sjeda unaslonjačnajbliževratima,anjegovpaszauzimaočiglednoprirodanpoložajistaneizanjegovoglijevogramena.

Dvije djevojke su mnogo starije od mene i zabavi očito prisustvuju kaounajmljene pratilje. Taj koji ih plaća je Bhim, i one mu ukazuju pažnju za kojujeplatio.Jednadjevojka,onaunarančastojmajici, imabujnopoprsje;tojojglavniatribut. Majica joj je dramatično rastegnuta preko grudi i preko nje je natpis odšljokica»Bebe«.Svakadivovskadojkaveća jeodmojeglave. Impresioniranasamštomaterijal od kojeg je sašivenamajica, tanak kao pergament, uopće drži tolikegrudinaokupuadasenerasprsne,jersupropetekaopodivljalipsikojisamoštoneiskočeiznje.Licejojjeružnoimoguserazabratitragovičupanjadlačicanabradi.Nosi uske plave traperice što prekrivaju njezinu pozamašnu pozadinu, a njezinecipelescrnimpotpeticamasličnesumojima.Čitavanjezinapojavamožesesvestinamasivniparnarančastihsisa.

Drugadjevojka je vrlo ljupka; imadugačku, valovitu, sjajnu crnukosu, tijeloskladnihproporcija,iprekrasnonašminkaneusne.Imacrnutočkunalijevomobrazutik iznadusana,pretpostavljamod tinte.Možda jemalo suviše lijepa, a topomaloplaši muškarce čak i onda kad joj plaćaju za usluge. Nosi nabrani srebrni top sotkrivenimleđimakojasučitavaizloženapogledu.Tolikosuglatkaibesprijekornada ih naprosto poželite dotaknuti kako biste se uvjerili u to jesu li stvarna iliporculanska. Nosi uske bijele hlače, bez donjeg rublja, i smeđe kožne čizme do

111

sredinelista.Djevojke, baš kao ni ja, nisu predstavljene imenom. Kad sam bila u svom

gnijezdu, često sam razmišljala o tome da sam u potpunosti izgubila svojeime. Postala sam anonimna, gotovo predmet, bez funkcije; tko imenuje metlu ilistol?Djevojkeijabilesmoobjektiikaotakvebezimene.

Pasmezimacjedobiodopuštenjedaseudalji ionodlazi.JediniseonobratioTigru,kojimuzauzvratpoželisretanput.

***Lijepa djevojka poslužujeBhima istimpićemkoje pije iAndy, a onda i cure sebinatočepiće.Činisekaodauopćeneprimjećujumojeprisustvo.Zabavapočinje.Jay--Boyidaljebacaokonamene,isadakadajeBhimovimdolaskomIftikharovaizlikadamutouskratiponištena,odvodimeuspavaćusobu.Njegajelakozadovoljiti,amenelakoposjedovati.

Vraćasedruštvua jasebrzoperemukupaonicikakobihmoglaukrastimalovremena za pisanje. Vraćam iz kupaonice i vidim kako ružna djevojka podsjećaBhimanadavnozaboravljenedanekadsehranionamajčinojsisi.Onležinaleđimana krevetu, a ona sjedi na njemu objahavši ga nogama. Simulira dojenje, objemarukamagurajućibradaviculijevedojkeunjegovausta.Onjeobučenaonajegola.Onmegledadokhodamkrozspavaćusobu.Onaidaljeneobraćapažnjunamene.

UglavnojsobiJay-Boysjediunaslonjačuslijepomdjevojkomukrilu.IftikhariAndy sjede na kauču i gledaju nekakvu glazbenu emisiju na televiziji. Iftikhar iJay-Boy puše. Jay-Boy se nasmiješi kadme ugleda, a onda dobaci Iftikharu: »Tisretnice, baš je prava mačka.« Iftikhar odgovori u istom tonu, dobacujući miletimičanpogled:»Nabijamječitavvikend.Cijelovrijemecvilećipreklinjeza još;stvarnouživautome.«Jay-Boyprekidanjegovohvalisanje:»MislimdabijeiAndytrebao dobiti na jednu rundu.« Lijepa djevojka se ubacuje nestašno glumećirastuženost:»Madaj,Jay-Boy,reklasamtidajaželimAndyja.«Lijepadjevojkajebistra - znada ćeAndybiti pitom i poslušan; učenik s kojim je lako raditi.Andyvidljivopocrveni,aIftikharovopodbadanjeučinidasezacrvenijošviše.»Andynebiznaoodaklepočeti.Otkritćuvamtajnu-njegovasupruga,princezaSheenah,neželimupušiti -u tosamsiguran.Je li tako,Andy?«Andyunepriliciposramljenokaže: »Ifti, ona ti je sestra.« Nastupi neugodna tišina prekinuta tek Tigrovimsmijehom.

Bhim uđe iz spavaće sobe. »Što, zar Andy ne dobiva pušenje? Bolje da toispravimo, je li tako, Andy?« Iftikhar izaziva: »Ako mu se uspije dići.«Iftikhar,BhimiJay-BoyprasnuuraskalašenismijehnaAndyjevračun.Andyseodstida zacrveni kao rak. Jay-Boy nadglasava sveopći smijeh dovikujući (činimi sesa zrncem pakosti): »Ifti, odvedi Gee-Gee u spavaću sobu, zaista te želi.«

112

Lijepa djevojka, koja se očito zvala Gee-Gee, protestira: »Ne! Rekla sam ti daželim Andyja«, kaže, nestašno pućeći usne prema još uvijek zajapurenomAndyju.Iftikharodgovori:»Obradiosamovumalukučku«-pokazujepremameni-»dvaput prije nego što ste stigli ovamo. A sad želim vidjeti Gee-Gee naAndyju.«NisamsigurnajeligaBhimpročitaopagovoripodrugljivo,ilimuvjeruje,ali kaže: »Ifti, znam da si se iscrpio...probat ću onda ja tvoju lutkicu...ako tomože podnijeti.« Vidite: »tvoja igračka«, »tvoja lutkica«, »mala kučka«; takvimmeimenimanazivaju,alinikadmenezovuBatuk.

KadmeBhimpozovenavožnju»vlakomsmrti«,kakosamsebenaziva,prekoramena dobacim pogled Iftikharu. Iz njega izbija tako divna poplava očaja dapodnosimnjegovnesretanpogledsekunduduženegoštosamnamjeravala-samodaprodužim nasladu. A onda iznenada osjetim ubod tuge i sjetim se kako me VukodveoodShahalada.RazlikajebilautomeštosamzaShahaladomčeznulananačinkojinikadprijenisamiskusila.SadasamočeznemzaIftikharovimponiženjem.

UspavaćojsobiBhimjeiznenađujućenježan.Mladimuškarciupravilukoristefizičku snagu kako bi izrazili svoju potentnost. Davno prije shvatila sam da je toodraz manjka samopouzdanja i nezrelosti. Pretjerano oslanjanje na fizičko čini ihlošim ljubavnicima, i zato ih, pretpostavljam, njihove žene odbijaju. Bhim jedrukčiji. Želi postići da ono što semeđu nama odvija bude razmjena naklonosti inježnosti. Takvo što češće viđam u starijih muškaraca, koji su, pretpostavljam,oženjeni ženama koja više nisu sposobne ili zainteresirane za pružanje nježnosti.Mogupostatikćertimmuškarcimaipružitiimzabranjenuljubavnemoćnih.Rijetkokadamladmuškarac odmene želi iskaze ljubavi i naklonosti, no tomi je ionakozamorno, jer moram proširiti svoje glumačke sposobnosti izvan granicanajjednostavnijegodsvihplesova.

Dokležimookrenutijednopremadrugom,Bhimsesmiješiimilujemepokosi.Privučesebliže,naudaljenostširinedlana.Gladimigolurukuismiješise.»Onda«,kaže,»Iftikhar te trošidoiznemoglosti.«Uzvratimmusmiješakiodgovorim:»Da,izmorenasam«,štojeistina.ŠtobihdobilavrijeđanjemIftikhara?Noondamiprođekroz glavu da nisam dobila ništa ni time što sam dovedena ovamo; nedostajumizvuči velegrada, moji prijatelji, pa čak i vrućina. Dok ležim ovdje na kauču urashlađenojspavaćojsobi,.poprviputosjećamumoripoželimspavati.Bhimmisenasmiješi na način koji nemogu dešifrirati; na prvi pogled to je uljudan osmijeh.Ovija rukuokomog struka i privučemebliže k sebi i sadamimiluje stražnjicu ibedro.Podignemirubhaljineuzbedrotakodamijesadačitavanogaizloženaijahinimužitak;damogu,odrezalabihmurukuod tijela.Njegovstisakmješavina jesnage ikoščatosti, isasvojomrukomnamojojsada izloženojstražnjicinaginjesepremamenidamepoljubiuvrat.Tojeuvriježenizahvatmnogihmušterija.Ispuštamzvukoveužitkadokrazmišljamotomekakojejučerbiosladakonajmango.Ostavlja

113

slinunamomvratu,kojamehladidoksesuši.Dragomiještoćusemoćiopratičimzavrši.Spratćugasasebevrlouskoro.»Usnesu tivrlomeke«,kažem.»Zaštoneskineštulijepuhaljinu?«šapnemiuuho.Poslušamga.Zatimpočnepetljatipomomgrudnjaku u pokušaju da ga skine i ja se osjetim nedostatnom u usporedbi sraskošnom obdarenošću ružne djevojke. Shvaćam da sam još mlada, ali znam damojetijelonikadanećepostatitakobujno.Počnemiljubitigrudiaondagurnerukumeđumoje noge. Ležim i buljim u vrata kupaonice.Razmišljam kako bih jednogdana voljela napisati priču o Tigru. »Tigre!« zazovem svojim unutarnjimglasom.Bhimovi zubi zagrizumoju lijevu bradavicu i ja ustuknem; zgrčim se odhinjene boli, jermimnogemušterije vole nanositi bol.Nastavljami ljubiti dojku.MislimnaTigrakojispavaususjednojsobi.

Bhimkaže:»Oh,kakosimisvavlažna,dušo«,dokuglavljujerukumeđumojenoge. »Da. Tako si lijep«, kažem. Zar je zaboravio da u sebi imam Jay-Boyeveizlučevine?

»Probudise,Tigre.Jednogdanaćuo tebinapisatipriču.Trebašmi ispričatiosvojojmamiitatiibraćitigrićima.Pričajmiodžunglamakrozkojesijurioiosvimjelenimakojesilovio.Probudise,Tigre!«

Bhimmeljubipomeđunožju,poustimamogzeke.MoželiosjetitiJay-Boya?ZabavljametapomisaoitrljammukosudokližeikušaJay-Boyevesokove.Želidase okrenem i zajašim ga. Želi da ga gledam u oči dok se mičem na njemu.Pokoravamsenjegovojželji.Bhunnasmunijepretjeranovelikijase,nasađenananjega, uvijam naprijed-nazad. On zatvara oči, da bi ih nakratko ponovo otvorio iuvjeriosedagagledam,štoičinim.Važanjeritamkojimuvijatebokovima;prebrzo,istvarsplasne(Iftikharovaograničenjabilasuizvanmojemoći),predugo,i izgori.To je poput pečenja kolača. Zabrinuta sam da ćeBhimu, jer ga je ružna djevojkaupravoobradila,trebaticijelavječnost.Nisamimalarazlogazabrigu;samosedamiliosamuvijanjabokovimanakonštosamsespustilananjega, iBhimmisepredao.Oduševljenjesvojimkolačem;rastopioseodužitka.Nasmiješimmuseosmjehomzaljubljene djevojke, uljudno se ispričam i odem u kupaonicu. Zatvorim vratakupaonice,izvučemsvojsmotakpapiraizalavaboa,otvorimslavinukade,ipočnempisati.Osjećamkakosemojerastućeočajanjestapastintom.

Prostorija se puni vrućom parom. Na vratima se začuje silovito lupanje i ona senaglootvore.

114

Čistibijelipapir

Nikad neću moći točno objasniti kako se ovaj list papira nastavlja na posljednji.Riječi mi nadolaze s daleko većim naporom, i mentalnim i fizičkim. Sjedim ukrevetus leđimaoslonjenimnanjegovčeličniokvirnaduzglavljem.Netomnakonbuđenjanisamodmahshvatiladasenalazimubolnici,vjerojatnozboglijekovaodkojihsamseosjećalaomamljenoimalaksalo.Bolsevraća,štoznačidadjelovanjelijekazasigurnoslabi.

Moja sjećanja na događaje koji su me doveli ovamo su, kao i moje riječi,nejasnainepotpunapoputskice.Trebalomijenekolikodanadasastavimslagalicudogađajakojisumeodveliodkupaonicedobolničkogkreveta.

Policijskognarednikazanimamojiskazodogađajimaizamoliomedazapišemsvečegasemogusjetiti.Biojezabezeknutkadjeustanoviodaznampisati.Otišaojepo moju plavu bilježnicu koju je pronašao pod madracem u apartmanu Tigar, apokupio je i moje ostale zapise. Dok sam tamo ležala, rečeno mi je da nemamnikakvograzlogastrahovatiodpolicije.Mislimdabimitoštoimpomažemmogloumnogomebitiodkoristi;doktorimebezsumnjenećezaboravitidokgodpolicijasvakodnevnodolaziiispitujeme.

Evoštosedogodilo,sudećipoonomečegasemogusjetiti.Ononestrpljivokucanjenavratima- to jebilasamoGee-Gee, lijepadjevojka

koja je iz sebehtjela isprati Jay-Boyeve izlučevine.Očito je snjom imaookršajunaslonjačuuglavnojsobidoksamjapravilakolačsBhimom.Složilasesamnomdajenjegalakozadovoljiti.Sjećamsedasmohihotalekaoškolarkenakonštosamjojreklakakomijenevjerojatnolijepa.Bilajegolaispodpasa,štojetajnašzajedničkitrenutakobojiojošvećom,sestrinskombliskošću.»I,štotiradišunutra?«upitalaje.»Pišem«,odgovorilasamnakonkratkogoklijevanja.»Štopišeš?«Pokazalasamjojlistpapiranakojemsampisalaičitavuhrpuzapisakojajepočivalanamomkrilu.Dohvatilajenaramakiprolistalagautišini.Listoviplavogrukopisastopilisuseuzamućenucjelinu; znala samdane značitati, ali nisam jehtjelauvrijediti. »To susamomoje šašavemisli«, rekla sam. Pogledame sa smiješkom čistim i blistavimpoputsunčevasjajaireče:»Takosilijepaitakopametna...«Ponovoprelistasvežanjpapira, gledajući u nj sa strahopoštovanjem. Upita me: »Koliko ti jegodina?« »Petnaest«, odgovorim. »Jesi li došla iz bordela ili radiš privatno?« »Izbordela«, kažem. Stidme reći da dolazim sCommonStreeta, jer to je samo dno.Djevojke iz bordela su daleko višeg ranga, a privatne prostitutke su najbolje. »Ati?« upitam. »Privatna«, kaže. Nisam iznenađena, jer je tako lijepa idostojanstvenog,gotovokraljevskogdržanja.

Zasigurnodobropoznajehotelezastrance.»Dobrozarađuješ?«upita.»Mamaki

115

čuva za mene moj udio za vrijeme kad budem malo starija.« Gee-Gee prasne usmijeh. »Oh, draga, ti to ozbiljno?« »Imemi jeBatuk«, kažem.Oname pogleda,zastane na sekundu, i potom shvati - jer i ona je bezimena.Kaže: »Batuk, nikadanećeš vidjeti ni jednu rupiju od tog novca! Trebaš pobjeći iz svega toga dok...«PrekinejeBhim,kojisetihopojavionavratimakupaonice.»Dovucitesvojeguziceusobu«,kaže.

Nakonizdavanjanaredbe,Bhimzastane.RadoznalopogledahrpupapirauGee-Geeinim rukama i istrgne joj ih. Gledam ga zaustavljena daha. Iste sekunde kadugledamnjegoveočikakopretražujuretke,shvaćamdaznačitati.»Ne«,povičemiinstinktivnosebacimnanjegapokušavajućizgrabitipapire.Kakvaužasnapogreška.Odgurne me od sebe. Ponovo nasrnem na njega, ali me gurne na pod divljimudarcima svoje sada ne tako nježne noge. Izađe nekoliko koraka unatrag izkupaonice, mašući papirima visoko nad glavom. »Što je sad ovo?« upita. »Samomojeglupavopiskaranje«,kažemtonompunimpreklinjanja.»Molimvas,vratitemiih.Tosusamomojeblesavepričice.«Potrčimpremanjemupotrećiput,alionmespremnodočekaiodalaminadlanicomlijeveruke.Poviče:»Jay-Boy,dolaziovamo,smjesta!« Jay-Boy dotrči u kupaonicu i Bhim mu kaže sa širokim cerekom naustima:»Pridržije.«Bhimjeprosjakkojemujeurukeupravodanačašavodedabishvatiodajepunadijamanata.Jay-Boymezgrabiokostrukaiokreneleđimapremasebi,ijasepočnemritati.Gee-Geeseodšuljausobu.Jay-Boymeuzmezazapešćaipribijeihuzazid;pritisnetijeloomoje,takodanemoguuteći.Naposljetkuseposveprestanemopirati.

Bhimsjedinakrevetuičita.Čujemzvuktelevizorauglavnojsobi,iništaviše.Bhim se počne smijati. »Moraš ovo čuti«, kaže ne obraćajući se nikom posebno.DobacipogledJay-Boyuipočnečitatimelodramatičnimglasomajazaplačem.

Ponovopoložimsvojedlanovenavanjskidionjegovihbutina ipočnemganježnogladitipokretimagore-dolje.Spustilasamglavuipočela ljubitiunutarnjidionjegovogdesnogkoljena.Moglasamosjetititragovesapunananjegovojkoži.Začujemkakostenjeazatimosjetimkakomuseslabinestežuokomojeglave.Krikne.Pogledampremagoreiugledamkakosvojudragocjenuizlučevinuodašiljepremanebu.Trajalojeparsekundi.Bilisuto kratki, bijelimlazevi, njih šest uzastopce.Bhunnasmora damu je bioblago zakrivljen udesno, jer je malo soka štrcnulo na njegovu desnuslabinuapotomstaloklizitipremadolje.Ostatakjezavršioumojojkosi.Natrensamzastalaapotomzarinulaglavudubokomedunjegoveslabineistalapohlepnoljubitiobjenjegovenoge.Gurnulasamglavumedunjegoveslabine toliko da su se razdvojile i počela ljubiti njegove testise. Ječala

116

sam:»Oh,gospodaru...oh,gospodaru...hvalavam.Viste...«

Jay-Boysezacerekapoputpavijana.»Aovo?«kažeBhim,istaneglasnočitati:

Naslućujem da Iftikhara uzbuđuje potraga za intelektualnimzadovoljstvom.

»Čekajsamodanjegovotactočuje.IftikharjeovegodinepaotolikoispitadasičaknitiBubbavišenemožepriuštitidatolikoplaćazapodmićivanjeprofesora.«Oni-Jay-Boyprasnuusmijeh.OsjećamJay-Boyevotijelokojeposkakujeuzmojedoksetreseodsmijeha.Bhimnastavlja:»Moraščutiovo...«

Polaganim,mačjim korakom priđem krevetu i sjednem na njegov rub,razdvojivši noge. Stane među njih. Njegova mala lizaljka namiguje mikrozpamuk.Počnemmu skidati gaćice, polako ih spuštajući niz njegovebokove. Spustim ih samo nekoliko centimetara kad ugledam prvo laganopulsiranje a zatim, dok se praznio, snažno vibriranje od kojeg mu sepotresalo čitavo tijelo. Pred mojim se očima tamna, mokra mrlja siripamukomnjegovogdonjegrublja.Onsezapiljipremadoljekaodamusenekostranobićeomotalookoprepona.

»IzgledakaodamatematikaikemijanisujedinestvariukojimaIftikharpodbacuje.«Presavijalisuseodsmijeha.Jay-Boyhisteričnoponavlja:»malalizaljka«.

Bhimulaziudnevnusobumašućimojimpapirima.SlijedigaJay-Boy,napolamevukućizasobom;čvrstomestisnuookostruka.Ritamseivrištim.»Ne,ne,ne!«Dokulazimousobu,Iftikharseokrene.UpočetkujeRužnaDjevojkabilasakrivenanaslonomkauča,alisadajemoguvidjetikakoklečipredAndyjem,kojemusuhlačezgužvaneokogležnjeva,agaćerastegnuteokokoljena.Glavajojseritmičkipomičegore-doljepoAndyjevimpreponama.Neprekidaninasekundučaknikadanastrojeuđemo (profesionalka je). Bhim počne čitati iste odlomke istim teatralnim tonom.RužnaDjevojkasadazastaneipribjegnekružnimpokretimarukekojimabrzostaneobrađivatiAndyja;svasepretvorilauuho.DokBhimzavršavaprviizvadak,Iftikharme pogleda; u Jay-Boyevim rukama sada sam već posve malaksala. Ne mogusmislitištobihrekla,aiznamdatoionakonebiništapromijenilo.Štoviše,nežalimni zbog čega. Drugi komad teksta koji Bhim glasno pročita Iftikhara ukopava namjestu, a treći ga satre.Vidimkako se čitavo .njegovo biće napinje kao strijela. I

117

onda,prasne.Pras!Skočipremameni.Jay-Boyopazinjegovskok iokrenemeodIftikhara,alimenepušta izsvogstiska.Bhimsepresavijaodsmijehaa iAndysesmiješi,jerimarazlogazato.

Iftikhar odjuri na drugi kraj sobe urlajući toliko glasno da Ružna Djevojkaispusti izrukeAndyjevbhunnas,kojiseobjesikaozastavanapolakoplja.Iftikharpoviče:»Začepi.Jebemu,začepi,Bhim!«Bhimseokrenepremanjemu:»Hej, Ifti,neistresajsenameni.«NatrenzavladatišinaprijenegoštoJay-BoyiAndyshvatešalu iprasnuu smijeh;RužnaDjevojka ju je shvatilaodmah,ali znala jeda joj jebolje da se ne smije. Gledam kako se Iftikhar iznutra raspada. Zatim skreće svojpogled prema meni, napola zaklonjenoj Jay-Boyevim tijelom kao štitom. Iftikharkaže,gledajućiravnoumene:»Znači,vimeželitevidjetikakojejebem,ičutikakokučka vrišti dok to radim? Je li to ono što želite?« Bhim odgovori: »Hoću lipropustiticijelustvarakotrepnem?«Iftikharseokrenepremanjemuiugolojmržnjiispljuneriječi:»Rekaosam,želišlividjetikakojejebem?Dailine?«»Iftikhar,voliobihtovidjeti-moždazavrijemenekekratketelevizijskereklame«,kažeBhim.

***Iftikharov glas je glasan ali odmjeren dok govori nadglasavajući smijeh svojihprijatelja.»Dečki,pribijtejenapodzamene.Vrištatćedopaklakadbudemgotovsnjom. Kučko«, kaže dobacivši mi pogled, »osjećat ćeš moju ljubav dovijeka.«Iftikharjeprošaotočkuukojojjejošmogaopovratitikontrolunadsobomisadavišenema povratka. Prevrne nizak stakleni stol u stranu maknuvši ga s njegovogprijašnjeg mjesta, u sredini između naslonjača i sofe. Zvuk razbijenog stakla jezaglušujući,kaodamujenamjeraušutkatiprisutnekojivišenepričajunitisesmiju.IftikharkažeJay-Boyu:»Dovedijeovamo.«Jay-Boyoklijeva.Iftikharzabaciglavuizaurla:»Rekaosam,doveditumalukurvuovamo.«Jay-BoygaposlušaigurnemepremaIftikharu,kojistojitamogdjejeprijebiostol.Neopiremse.ZagledamseuIftikharoveočiiugledammjestogdjesuštakoriproglodaliputidokrajčiliposljednjeostatke ljudskostiunjemu.Krenepremameničitavomevrijemegledajućiuoči, isnažnim zamahom udari me šakom posred lica. Ne izgubim svijest, ali od silineudarcaižestineboliizgubimorijentaciju.Protresemglavom,pogledamunutarsebe,inasmijemse.

Osjećamsrećukakvuosjećaluđakoslobođenstegauobičajenogživota.»Bacijenapod«,kažeIftikhar.»Andy,sjednijojnaprsa.«Andykaže:»Ifti...ovonijedobraideja.Sviznamoda jemalakurva to izmislila.Rekaosimidasi ju jebao luđački,negdjedesetakputa...netrebamotevidjetiuakciji..jelitako,Bhim?«upitaBhima,gotovo preklinjući. Tišina. Primijetih da su djevojke nestale. Bhim šuti nekolikosekundi. Na kraju kaže: »Zapravo, Andy, da, želim vidjeti kako je Iftikhar jebe.Samo se nadam da neću kihnuti i propustiti cijelu stvar.« Bhim nastavi s blagimsmiješkomnalicu:»Andy,posjednisvojedupenanjezinaprsa,kaoštotijerekao.«

118

Počnem se ritati kao pomahnitala životinja dokme Jay-Boypritišće premadolje ipritommeudarinogomustražnjustranudesnogkoljena.Andyspustisvojuokruglustražnjicu na moja prsa tako da mogu vidjeti samo njegova leđa; znoj mu kvasimajicu i ljeska se na stražnjem dijelu njegova vrata. Ti momci su sada čoporraspomamljenihzvijeri.

Iftikharkaže:»Jay-Boy,Bhim,uhvatite jezanoge i raširite jedokraja.«Jay-Boykleknepodnomojihstopala,zgrabimezagležnjeveirazdvojiminoge.StanemgrebatiAndyjevaleđa.Onvrisne.Bhimzgrabimojazapešća,povučeihiznadmojeglaveisjednenamojeruke.Osjećamkakomihaljinupodižuuznoge.TadaugledamIftikharakakostojiizmeđumojihnogu.Osjećamkakoguracipeluuustamogzeke.Gledame i kaže: »Onda, kurvomala,misliš da te Iftikhar nemože izjebati, ha?«KažemdovoljnoglasnodameTigarmožečuti:»Iftidušo,nebitimogaopojebatinikupus.«

UgledamIftikharovunogukakozamahujepremanatragiznamštoslijedi.Noništamenijemoglopripremitizaosjećajkojimepotresaokadjeudariozekinausta.Tijelomieksplodira.Jedvasedržimzaposljednjeostatkesvijesti;glavamisepuninesuvislom bukom. Jedan odmladića, ne raspoznajem koji, kaže: »Pa, još je nisipojebao.«Usekundamakojeprelazemnogevremenskeravni,vidimIftikharakakoodlazi do Tigra i uzima jedan od ornamentima ukrašenih mačeva s nosača ispodTigrovalica.Vraćasedomene.Iftikharimaisti izrazlicakojijeimaokadsamgaprviputugledala:ledenuodlučnost.

Osjetim vršak svjetlucavog mača na zekinim ustima. Čim me čelik dotakao,poputbujicemepreplavljujuudaristruje.GrčimseodboliiizvijampodAndyjevomtežinom.DečkivičunanjegaaliIftikharseproderenanjihdazašute.VidimnjegovolicekojemenetremicegledaodozgoprekoAndyjevih leda.Ugledamkakopolaževrhdrškamačana svoj trbuh.Vršakoštriceprodreuzekinausta ibolme razdire.Piljiumeneikaže:»Tkojesadasjeban,Batuk,ha?«Tojeprviputdaizgovaramojeime.Tigarričezazivajućinebesadasesručenazemljuitadavišeneosjećamništa.

***Medicinska sestra reklami je da sambila u novinama, štome zapanjilo; zamolilasam je da mi pročita što piše u članku jer ne govorim engleski (osim nekolikoodabranihfraza).Moglasamjojosjetitioklijevanjeuglasudokječitala.Bilomijedragoštomipravidruštvo.Činilosedasuakteridrameokomenebilibeznadežnislučajevi: jaukali su,kukali i stenjali, avećinanjihbila jepolumrtva.Ovabolnicabilajepretrpanijaitrošnijanegokavezzakokošiukojemsamboravilakaodijete,iovi su pacijenti bili stariji i bespomoćniji.Mjestome više podsjećalo naSirotište,kontejnerzaljudskosmeće.

Scena je bila živopisna i puna boja: tamnocrvena boja krvavih mrlja na

119

navlakamamadraca i ručnicima, žutabojaurina, negdje svježeg,negdjegodinamastarog, nijanse sive mojih supatnika, narančasta boja joda, i blijeda plavo-smeđamješavina na zidovima na kojima su mjesta s kojih se boja ogulila bila veća odočuvanepovršine.Bilajetuičitavasimfonijazvukova:zveckanjeištropotbolničkihkolica, šuškanje uniformi, glasovi svih mogućih pripadnika bolničke hijerarhije iuzvišenirefrenizborapacijenata,odkojihsunekiotpjevavalisvojezavršnetaktove.Miris je bio nevidljiv ali bitan dio ukupne atmosfere - mješavina amonijaka,raspadajućegljudskogmesaivonjanečistihusta,isvejetozajednoključaloukotlutruležitvorećiprepoznatljiv,prodoranvonjsmrti.

Sestra je počela pročišćavanjem grla.Čitala je polako, prevodeći s engleskogkakobihjerazumjela.

Pokolj u luksuznom hotelu. Policija istražuje masakr četirimladićakojisupronađenizaklaniuapartmanunanajvišemkatuhotela Royal Imperial u Mumbaiju. Jedan od njih jeosamnaestogodišnji sin delhijskog milijardera Puraha »Bubbe«Singha. Načelnik policije Repaul izjavio je da se ispitujusvidostupnitragovikakobisepronašlikrivci.

Ponovojepročistilagrlo.

Bubba Singh nije bio dostupan za davanje komentara, no izvorblizak obitelji potvrdio je da je sin gospodina Singha održavaozabavu nakon uspješnog polaganja završnih ispita. Planirao jeući u obiteljski biznis. Tragedija Bubbe Singha dodatno jeuvećana činjenicom da je jedna od žrtva njegov zet,Oojam »Andy« Tandor, koji za sobom ostavlja mladu udovicu.Izvori bliski uglednoj obitelji otkrili su da je trudna i da uproljećeočekujeprinovu.Samo je jednaosobapreživjela.Tijelajeotkrilasobarica,HitaRandohl, ipozvalahotelskoosiguranje.Trenutnojepolicijaintenzivnoispituje.

Sestra jepodiglapogledpremameni.»Ovdje spominju tebe.«Nasmiješila samse.Za ove novine, jednako kao i za moje mušterije nakon što se vratesvojimsuprugama,jasamanonimna.Nastavilaje:

120

Policija je pozvana u ovaj luksuzni hotel, koji je ugostio brojneslavne osobe i zvijezde kao što su Mahendra Singh Dhoni,MargaretThatcher,nekolikoameričkihsenatorairockgrupaThePolice.Bilojepritužbiodhotelskihgostijuzbogglasnemuzikeibučnog, neobuzdanog ponašanja tijekom čitave večeri. Najvećenarušavanjeredaimirahotelskomjeosiguranjubiloprijavljenooko ponoći. Upravitelj hotela gospodin Ghundra-Chapurpriopćio je da su pripadnici hotelskog osiguranja smjestaodgovorilinasobaričinhitanpoziv.Kadsupripadniciosiguranjaušliuluksuzniapartmanipronašlitijela,rekaojeon,smjestajepozvana policija. »Ovo je užasna tragedija, i naše misli imolitve su s obiteljima žrtava«, rekao je Ghundra-Chapur. Usvojoj izjavi načelnik Repaul kazao je da su »četiri mladamuškarca ubijena na nasilan način.« Iako je zanijekao da je uincident bila uključena pucnjava iz pištolja, ovom prilikomnije htio otkriti uzroke smrti.Hotelski gosti potvrdili su da nisučulipucnjavu izpištolja.»Samoglasnumuziku«, rekao je jedanodgostiju,gospodinPeterSeville izConnecticutauSjedinjenimAmeričkim Državama. Smrt ovih mladih ljudi potresla jemumbaijskeposlovnekrugove.»Nećeseštedjetinasredstvimadasepronađekrivac«,izjaviojenačelnikRepaul.

Bilo jeočitodaučlankupiše jošponešto,alisestra jeodložilanovine.Dozvala jenekupostarijubolničarkuireklajojdadonesejošručnika,obrisalamioznojenočeloovlaženomtkaninominestala.

***Posljednjihnekolikodananijemibilodobro.Kadgodsmanjedozulijekovaprotivbolova, bol postane nepodnošljiva. Još uvijek osjećam Iftikharovu cipelu i čelikmača,alikadmiponovopojačajulijekove,vidimsamosiviloispavam.Danasmisegroznicavišeputavraćala.Sestramiguranekolikovrstakremeuguzukakobihsemoglaolakšati,alineuspijevam.Doktorubijelojkutivrtiojeglavomdokjedanasnakonviziteneštozapisivaonapločupodnomogkreveta;njegovatihapratećasvitagledalajeupod.Primjećujemdamičakisestreposvećujumanjepažnje,kaodabinjihovovrijemebilokorisnijeuloženonegdjedrugdje.Zavrijemejakevrućicestaramibolničarkastavljahladneoblogenačelo,akadsevrućicasmanji,kaže:»Pokušajpopitimalogoveđejuhe.«Čitavovrijemeosjećamseumorno.Kadnemamgroznicu,morampisati.Sveštojeodmeneostalojetinta.

121

Policajacmejeposjetiojošdvaputkakobimeupitaosjećamlisejošnečega,bilo čega što se dogodilo te noći - ali sjećanjeme ne služi. Policajac je prijazan.Pročitao jemoje zapise i sadame suosjećajnogleda.Nisamuopće tražila njegovosažaljenje,aliongapružadobrovoljno.Osjećamdajeočajanjermedanaspitaistapitanjakaoiprije,alisvećomupornošću.PunomeispitujeogospodinuVasu.»Jelibio tamo?« »Jesi li ga uopće vidjela te noći?« Na ta sam pitanja već puno putaniječno odgovorila. Sada samo odmahnem glavom kako bih sačuvala energiju.Smiješimseiprisjećamsenjegovogplavogodijela.Znamdapolicajacželidakažemkako sam te noći vidjela gospodinaVasa, ali nisam.GospodinVasme dovezao ubolnicu,kažemipolicajac.

Zašto me gospodin Vas uzeo u naručje, odvezao me u bolnicu i nježno mepoložionabolničkikrevet?Nemampojma.Nijemedolazioposjetiti.

PolicajacmeponovopitaznamlitkojeizveonapadajamuponovoodgovaramdajetoučinioTigar.

Obuzetagroznicom,vidimkrugove različitihboja i različitihveličinakako sepomičunaprijedinazadiustranu-vijugajućiokoloaponekadimirujući.Svijetjenačinjen od krugova - ili su to možda šeširi? - koji povezuju stvari u nevidljivepokretneoblike.

Posljednjanoćbilajenajgoraalinećupisatiotome.Ostalojesamomalotinte.***

Danas u bolničkoj sobi vlada veliko uzbuđenje jer ugledni primarijus dolazipregledati sve pacijente. Posteljina je promijenjena; lice i tijelo su mi oprani.Podignuta sam u sjedeći položaj, poduprta s dva jastuka. Vrućica se pogoršala.Profesor ulazi s pratnjom sastavljenom od doktora u bijelim kutama i sestara.Sjedokosje,vitakmuškaracodjevenuelegantnoodijelo,inosinaočale.Paradiraodkrevetadokrevetadokjedanodmlađihdoktoraubijelojkutigovorihodajućiisprednjega. Profesor postavi nekoliko pitanja, učeno kimne glavom, unese kratkuzabilješkunapločipridnukreveta,aondaprodužidosljedećegpacijenta.Svemisevišepribližava i osjećam seprilično tjeskobno.Dolazi domene. Imladi doktor jenervozan.Džepovinjegovebijelekutesunabubriliodrazličitihbrošura ipapira,aslušalice stetoskopamu vise oko vrata poput šala.Mladi doktor počne govoriti omeni, ali odmah biva prekinut. »A, to je ona«, kaže profesor, i pogledame prekosvojihnaočalaspustivšiglavu.Pokušamsenasmiješiti.Profesornastaviglasomkojiodražavanjegovpoložajusvijetuiživotnapostignuća:»Da,dobivaosampoziveuvezi s njom...nastavite«, kaže mladom doktoru, koji počne blebetati medicinskimjezikom.Profesorslušaiondamladomdoktorupostavinekolikopitanjakojazvuče

122

poput noža što probada sir. Mladi doktor se obilato znoji; izgleda kao da je nasaslušanju. »Ah, strašno, strašno«, kaže profesor, polako kimajući glavom. Tadadoda tonom koji odzvanja autoritetom: »Dao bih joj maksimalnu dozuantibiotika...mladaje.Bubrezićejojbitiuredu...štodrugomožemo?«

Neštonažvrljaubolesničkikartonigotovokrenedaljekadodjednomzastane,približimi se i staneuzkrevet. Ispruži dlan i dodirnemi ruku. »Kako ti je ime?«upitaprijaznimtonom.»Batuk«,kažem.»Batuk,tojekrasnoime.Pakakoseosjećašdanas?« »Dobro...Profesore...hvala vam«, odgovorim. »E, to je dobra djevojka«,kaže.»Želimdadašsveodsebedaseoporaviš.«Nasmiješimiseširokim,praznimosmijehom,povučedlansmojeruke,ikrenepremasljedećempacijentu.

Iako je tik uz moj krevet svežanj papira, nisam pisala danima. Čini se da je ipolicajac izgubio zanimanje za moje zapise. Količina vremena koje provedemu groznici sada premašuje vrijeme kad nemam temperaturu. Pogrbljenastara bolničarka nekako uspijeva držati korak s mojom potrebom za suhimručnicima kojima brišem svoju znojem natopljenu glavu i tijelo. Kad posegnemrukom prema malenom četvrtastom drvenom stoliću uz moj krevet, uvijek mogunaći suhi ručnik. Sestre mi svako malo provjeravaju temperaturu, ali prestale sumenagovaratidapokušampopitimalojuhe.

Povrhintenzivnebolimeđunogamaineprestanevrućice,počelasamikašljati.Nevoljajeutomeštosampreslabadaiskašljemgustusluzizsvojihpluća.Sestrameposjedneinagnepremanaprijed,nekovrijememelaganoudarapoleđima,pričekada ispljunemnešto nalik zgusnutom jogurtu, i onda ode svojimputem.Sa svakimnastupomgroznicemoja snaga, ili ono što je od nje ostalo, još je više podrivena.Trsimseizsvesnagedaiskašljemsluz.Prošlenoćidesiloseneštoužasno-kašljalasamikašljalabežprestanka;nekipacijentrekaomijedasestišam,alinisammogla.Svusvojusnaguusredotočilasamnajedansnažanpokušajiskašljavanja,idokmiseizustaslijevalasluz, istovremenosamukrevetuizvršilamaluivelikunuždu.Bilomeprevišesramikomereći,tesamležalautoplinisvojihtjelesnihizlučevina.Ujutromesestratekblagoizgrdilaprijenegoštomeočistila.

Danasmedoktorpitaojesamliikadimalatuberkulozu.Reklasammudajesam,kadsambilamala.»Mislimdasevratila«,rekaojedoktor.»Oh«,reklasam.

Iglom sumi ubrizgali još lijekova protiv bolova, na čemu sam im zahvalna.Sestra mi čisti zeku pokušavajući ne pokazati emocionalnu reakciju, ali jana povojima vidim bijelu, smrdljivu kremastu tvar. Pogledam svoju vrećicuza mokrenje i u njoj vidim smeđe tragove. Vidim i da mi je koža naslabinamajarkocrvena.Sestrameočistiipričeka.Strpljivaje,isobavišenijetolikobučna. Bolničarka i dalje dostavlja čiste ručnike, ali ja više nemam snage

123

izgovarati »hvala«. Pokušavam joj zahvaliti micanjem usana. Otire mi čelomokrim ručnikom, a na usne mi prisloni hladnu čašu. Gucnuvši, osjetim šerbet.Hladan je i sladak, ali kroz tijelo mi prostruji bujica topline kao rijeka što usezoni monsuna poplavljuje obale. Crna tinta počinje se rastvarati i osjetim kakoistječe iz mene. Ponovo sam dijete što sjedi u očevom krilu. Osjećam na njemumiris parfema, hrane i znoja. Ulije mi u usta još šerbeta i začujem svoj tankinestašniglasić:»Tatice,tatice...molimte,molimte.Hajde,pričajmi.«»Ne«,kažemiu uho, glasom tihim i baršunastim poput daška vjetra. Ali znam da će sepovinovatimojoj volji. »Oče,molim te, ispričajmi priču.« I tada, dokmi blagimglasom pripovijeda moju omiljenu priču a njegova prsa bruje sa svakimvoljenim slogom, ja ne udišem samo njega, već i esenciju rijeke koja nas svepovezuje.

SREBRNOOKILEOPARD

U dalekoj zemlji življaše kraljica nadaleko poznata po svojoj izvanrednojljepoti.Uztojebilaiveomamudra.Svojimneizmjernimkraljevstvomvladalajeumiru i blagostanju. Nitko u kraljevstvu nije bio bez hrane i skloništa i nitko nijepamtiokadseposljednjiputratovalo.Kraljicususvivoljeli.

Kraljicom jepostalaudevetojgodini, nakon sto su jojmajka i otacumrliodkugekoja jepoharalakraljevstvonekolikogodinaranije.Njezineroditeljekuga jepokosiladoksunjegovalisvojepodanikeulazaretunaperiferijigrada.Zajednosupali plijenom užasne bolesti i umrli zagrljeni, zanavijek vezani svojomljubavljujednopremadrugomeipremasvomnarodu.

Mala devetogodišnja princeza proglašena je kraljicom nakon sedam tjedanažalovanja. Od dana njezinog ustoličenja Gahil je bio uz nju kao njezin odanisavjetnik.Gahiljebiočuvarkraljevogmačaiukraljevstvunijebilonikogkomejekralj vise vjerovao. Na samrtnoj postelji kralj je zatražio od Gahila da budezaštitnikmalenekraljice.ZatražiojeodGahiladaprisegnedaćejojuvijekslužitiida nikad neće dopustiti da napusti područje palače iz straha daje ne zadesi istasudbina koja je zadesila njega i njegovu voljenu kraljicu. Gahil se od toga danavjerno držao svoje zakletve. Od dana kada je kruna položena na glavudevetogodišnje princeze, Gahil je bdio nad mladom kraljicom kao daje njegovavlastitakći.MalakraljicajeGahilazavoljelakaovlastitogoca.Čakikadjekraljicaodrasla i postala moćna, snažna i nezavisna vladarka, Gahil je ostao uz nju.KraljicanikadnijenapustilapodručjepalačeiljetopisisujezabilježilikaoKraljicuVelikePalače.

124

Svakoga jutra kraljica je sudjelovala u rješavanju državnih pitanja, a nakonsvakodnevnih šetnji vrtovima palače ručala bi kruh, mango i magareće mlijeko.Nakondrugogdnevnogoglašavanjacrkvenihzvonaprimalabipodanike,rješavalanjihovesporoveisaslušalanjihovezamolbe.Podanikebiprimaladokasnonavečer,ičestobi zatražilaod ljudi iz svoje svitedaostarjelogGahilaprenesudonjegoveodajekadbizaspaoumoranodnapornogdana.

Kraljica je već dvadeset godina vladala zemljom i dovela je do velikogblagostanja;kaonikadaprije ljudisuživjeliumiru iobilju.Jednogadana,nakonmnogo tjedana dubokog razmišljanja, Gahil je kraljicu odveo u stranu i rekao:»Moćna kraljice i voljena vladarice« (tako je oslovljavao svoju kraljicu, usprkostome Sto mu je nebrojeno mnogo puta rekla da to ne čini), »mogu li, molimvas,porazgovoritisvamaprivatnoiotvoreno?«»Naravno,o,najmudrijiodmudrih«(takojekraljicaoslovljavalaGahila,iakojujeonmoliodatoneČini).Kraljicajeočekivalaraspravuonekojpresudikojujetogadanadonijela.ČestobisGahilomraspravljala o pravnimpitanjimadodubokou noć;uživala je sučeljavati svoj umoštarpoputbritveblagoj ipomirljivojGahilovoj logici.Čestosenebislagali,ali,kakolisusamovoljeliprepiratiseilomitikopljaudebati!Međutim,ovomprilikomGahilovpredmetbrigenisubilapravnapitanja.

Rekaoje:»VašeVeličanstvo,dvadesetgodinavladatesvojomzemljommudrošćui dobrotom; ljudi žive u miru, a djeca su dobro uhranjena. Jeste li razmišljali obudućnosti?« Kraljica je točno znala na što Gahil cilja, ali se pravila da nerazumije. »Najmudriji savjetniče, što želite reći?« »Vaše Veličanstvo, jeste lirazmišljali o braku, kako bi vaše kraljevstvo moglo dobiti nasljednika?Beznasljednikakraljevstvobimoglopostatinestabilno.Preklinjemvas,najmudrijainajljepša među kraljicama, molim vas, barem razmotrite mogućnost primanjaprosaca. Moja kraljica ne smije ostarjeti sama.« Kraljica se nasmijala na toGahilovopodbadanje. Nije to bilo prvi put da je pokrenuta tema mogućeg braka.Potajno se slagala s Gahilom. Znala je da samo s prijestolonasljednikom možeosigurati stabilnost svojeg kraljevstva.Također je potajno, usprkos ljubavi koju jepremanjojosjećaoGahilinjezinipodanici,bilausamljenaičeznulazasudrugom.»Učeni i najmudriji učitelju, što biste vi predložili? Planirala sam ostarjeti uzvas.«Gahiljebiospremannaovakvopitanje.»VašeVeličanstvo,nekavašičinovniciobjaveproglasdaćenjihovavoljenakraljicaprimatiprosce tijekomšezdesetdananakon treće mjesečeve mijene.« Kraljica je promislila, pogledala svog dragogGahila,irekla:»Nekabudetako.«

Kraljevstvomsuseproširileglasinedaćekraljicaodabratiprosca.»Hoćelitobiti kraljBohemije?«pitali su se jedni.»Ne, toćesigurnobitiprincJeruzalema«,

125

govorili su drugi. »Koješta«, odvraćali su treći, »bit će to prijestolonasljednikPerzije.«Bilojasnojedinodajesvatkootojstvariimaorazličitomišljenjeoddrugih.Uskoroje tobila jedinatemaokojojsuraspredali ljudiukrčmamainagradskimtrgovima.

KadjeproglasdaćelegendarnaKraljicaVelikePalačeprimatiproscestigaoido najudaljenijih zakutaka svijeta, u kraljevsku palaču pohrlile su stotinemuškaraca.Stizali sunakonjima,ukočijama ina slonovima.Svakidanugrad jestizalo sve više prosaca i kraljica je primila svakog od njih. Jedan je doniozlato,drugidragulje;nekidonesošekrznaanekičarobnusvilu.Svioniodkraljiceprimišenajiskrenijezahvale,alinitijedannijedobionjezinuruku.Gahilbizanekogodnjih rekao: »Sjajan je ratnik«, ali kraljica bi odgovorila: »Ali ne voli glazbu -kako bih se mogla udati za takvog muškarca?« Gahil bi rekao za drugogprosca:»Kakopredivnecrtelicaimaikrasanstas«,akraljicabiodgovorila:»Nijevještumatematici-kakoćesesnaćiuupravljanjunosimzalihamažita?«Itakosetonastavljalounedogled.KadgodbiGahilpronašaonekupoželjnuznačajku,njegovavoljena kraljica bi pronašla nedostatak. Uskoro je trebalo isteći šezdeset dana iGahiljeshvatiodavodiizgubljenubitku.Sdrugestrane,kraljicajebilarazdraženaštojesvetovrijemekojejetrebalaprovestiurješavanjudržavnihpitanjaiposvetitisvomnaroduuludopotrošenonaGahiloveplanovedajojpronađemuža.Alisamoćaje u njoj počela rasti sve više. Isprva je to bila samo sićušna klica osjećajausamljenostiičežnje,aliuskorojeizraslaušumupraznine.

Ostaojejošsamojedandandoistekašezdesetodnevnogroka,ikraljicaje(pačak iGahil)nestrpljivo iščekivalapovratakuobičajenom životu.Međutim, u gluhodobanoćiugradjeujahaonekiprinc,jahaojenakonjukojijebiotakobijelitakoblještavdasteunjegovojsjajnojdlacimoglividjetiodrazmjesecaizvijezda.Konjjebioprekrasan,ali jeprinckojiga je jahaobio jošdivniji.Princa jegrijaoogrtačnačinjenodkrznaizRusije.NosiojekošuljuihlačeistkaneodsvileizKineičizmeod kože iz Turske s ukrašene biserima iz Abesinije. Muškarac je bio visok iplećat. Imao je oči boje ebanovine, kosu garavu poput crnog jantara ikožupreplanuluodsunca.

Usred noći princ je počeo lupati na vrata palače. »Sto hoćeš?« doviknuo jenoćni stražar. »Reci svojoj kraljici da je Princ nad prinčevima ovdje da zatražinjezinuruku.«

»Gospodine«, odgovorio je stražar, uvidjevši da je ovaj naočit muškaracplemenitogporijekla,»nemoguvaspustitiupalačuusrednoći,jerkraljicainjezinasvita spavaju. Zamolio bih vas da se vratite ujutro i zatražite službeni prijem.«»Stražaru«,odgovoriprinc,»moramsmjestavidjetikraljicu,jerimamzanjupoklon

126

kojijedragocjenijiodvječnogživota.«Stražarjebiozaintrigiran.»Mogulividjetidar, gospodine?« Princ je podignuo malenu kutiju od crvena drveta, optočenuzlatomidragimkamenjemutisućuboja.»Stražaru,darjeunutra,alisadržajmogupokazati samo kraljici. Niti jedna druga osoba ga ne smije vidjeti«, rekao jeprinc.»Gospodine,ipakvasmoramzamolitidasevratitesutraujutro.Jamčimvamdaćevastadakraljicaprimitiisaslušativas.«

Gahilnijemogaozaspati iugluhodobanoći lutao jepopalači.Bio je savubrigama. Stario je i znao je daće uskoro umrijeti i da neće ostati nitko tko bi sebrinuo o njegovoj kraljici. Začuo je nekakve zvukove pred vratima palače pa jeprišao i slušao skriven u sjeni. Prinčeve riječi su ga se dojmile. A osim toga,iskrenorečeno,biojevećočajanodiščekivanjadadočekakraljičinuudaju.Istupioje iz sjene i stao pred stražara. Stražar se naklonio. »Lorde kancelaru«, rekao je,obraćajući seGahilu njegovom službenom titulom, »ovaj princ želi odmah vidjetinašu kraljicu.« Princ se okrenuo starijem Čovjeku čija je svaka riječodisalamudrošću,irekao:»Štovanilordekancelaru,jasamPrincnadprinčevimaidošaosamzatražitikraljičinuruku.Imamzanjudarravnosnebesa«-podignuojekutijuoptočenudraguljima-»imoramgasmjestadatiNjezinomVeličanstvu.«Gahiljezamaloodbioprinčevumolbuipredložiomudasevratiujutro,baškaostojetoučinioistražar,alistarisavjetnikimaojedarpronicanja.Lordkancelarzagledaoseu dubinu prinčeve duše i tamo je vidio samu ljepotu. Gahil je upotrijebio svojemagične moći, koje je izvještio kroz godine meditacije i učenja, da svojimunutrašnjimpogledompronikneu kanjone i zakutkeprinčeva srca, i tamo je vidiosamočistoću.Nastražarevozaprepaštenje,Gahilreče:»Uđiteupalaču,Prinčenadprinčevima.Pitatću kraljicuhoće li vas primiti u audijenciju u ovo neuobičajenovrijeme.«

Princ injegovkonjušli suudvorištepalačeslijedeći polagan, pogrbljen hodstarog savjetnika. Gahil je probudio glasnike i poslao ih do kraljičinih odaja daprenesu njegovu molbu kraljici da ga primi u audijenciju u vezi s jednim hitnimdržavnim pitanjem. Kraljicu je nježno probudila njezina dvorska dama, koja jojje služila od djetinjstva. Dvorska dama bila je stara gotovo kaoGahil, kojega jepotajno voljela čitav život. »Moja kraljice«, nježno je prošaptala dvorska dama,»Lord kancelarmoli da ga hitno primite.« Za čitave svoje vladavine kraljicu nitijednom nisu probudili usred noći zbog Gahila, i stoga je znala da ovo morabitineodložnopitanjeodgorućevažnosti.

Kraljicajeodjenulajednostavnuhaljinuodsirovogbijelogpamukaibosonogažurno otrčala u dvoranu za svečane prijeme. Strahovala je od katastrofe u svomkraljevstvuiliodtogadajenjezinogvoljenogGahilashrvalakakvaozbiljnabolest.

127

Ušavšiudvoranusvazadihana,kraljicareče:»Draginajmudrijiodmudrih,što jepovodvašojmolbidavasprimimuovogluhodobanoći?«Gahilodgovori,smjernospuštena pogleda: »Kraljice moga srca, molim vas da mi oprostite ovaj čin, aliusrdnovasmolim,saslušajtePrincanadprinčevimakojijedošaodavashitnovidi.«

Iz kuta dvorane istupio jePrinc nadprinčevima,držeći u ruci crvenu drvenukutiju.Nakloniosekraljici,kojajeibezsvojihdraguljaisjajnihuresabilanajljepšažena koju je ikad vidio. »Što je ovo?« upitala je kraljica Gahila. »Princ nadprinčevima došao je zatražiti vašu ruku«, odgovorio je Gahil polaganim,blagim glasom.Kraljičinu mudrost zasjenio je veo ljutnje. »Što?... U gluho dobanoćizovetemeizmojeodajedaprimimjošjednogprosca...KancelareGahilu,jakosamljutazbogoveludosti.«Staracjepaonakoljena.»O,KraljicenadKraljicama,radije bih bio bačen u ponor vatre negoli vas. razbjesnio. Molim vas da mioprostite.«Kraljicajepotrčalapremastarcuipomoglamudasepodignenanoge.»Tibudalastistarče«,reklajeilaganogapoljubilauobraz,»tajtvojprincmoradajedoista poseban kad si za njega probudio svoju kraljicu.« »O, kraljice moja«,odgovorio je Gahil, »jest, poseban je.« Kraljica je usmjerila svoju pažnju premaprincukoji je stajaoprednjom.»O,prinče izdalekih krajeva, što vas todovodiumojupalačutakokasnounoćiitjeradamogučenogkancelaradržitebudnim?Zartonijemoglopričekatidojutra?«

PrincnadprinčevimapogledaojeKraljicunadkraljicamaizavolioječitavimsrcem. I kraljica je pogledala princa i uzvratila mu ljubav. Ostala je, međutim,obavljenaljutnjomistrahomodotvaranjasrcadrugomljudskombiću.»O,kraljice«,rekao je princ, »imam za vas dar koji smjestamorate primiti, jer nemože čekati.Mogulistogazamolitizavašemilostivodopuštenje?«Njegovglaszvučaojepoputglazbe.»Kojimitodardonosite,o,prinče,kojinemožečekatidojutra?«pitalajekraljica glasom hinjeno dalekim, hladnim i razdraženim (stari Gahil u sebisesmijuljiojernikadadosadaniječuosvojukraljicugovoritinaovajnačin,tejepotomeznaodasezaljubila-napokon.

Princ je podigao svoje tamne oči prema kraljici koja je zračila ljepotom ishvatiokakooduzbuđenja jedvamožegovoriti.Takoseponašajuzaljubljeni ljudi.Princjestidljivoprogovorio.»ImamdarzaVašenajljepšeinajmudrijeVeličanstvo.«Otvorio je kutiju i iz nje izvadiopredivan, kristalnoproziran kamen veličine šake.Princjeodložiokutijunapodinadlanurukeispružiokamenpremakraljicidagavidi.Jelitobiodijamant?Akojest,biojenajvećinasvijetu.Kraljicajeprišlabližedagapromotri.Kadjetoučinila,kapvodepalajesprinčeverukenapod.Zatimjepala još jedna, pa još jedna. »Led«, povikala je kraljica. »Probudili ste me davidimkomadleda!Mojiučenjacisurashlađivalimojuodajukomadimaledatisuću

128

puta većima od ovoga.« Ogrnuta svojim gnjevom, okrenula se Lordu kancelaru ipovikala:»Sadjedosta!Nemavišeprosaca«,inakontihjeriječiotrčalaizdvorane.

Princ je ostao stajati točno tamo gdje je bio, dok se komad leda postupnootapaounjegovojruci inapodupodnjomoblikovaomalenulokvuvode.Gahil jenekovrijemegledao,aonda tužnonapustiodvoranu.Naredio ječuvaruda ispratiprincakadovajbudespremandaode.

Kraljicasevratilausvojeodajeizvansebeodbijesaiobjasnilasvojojdvorskojdamištosedogodilo.Starajujedvorkinjasaslušalairazumjela-njezinamudrostbilaječakivećaodGahiloveiskrivenadalekopomnije.Dvorskadamačekalajedasekraljičinbijesstišaiondatihoprogovoriladokjekraljicanervoznokoračalaposvojimodajama.»Trebalimojakraljicagutljajvodedasemalosmiri?«»Hvalati«,odgovorilajekraljica,»godilobimimalovode«.Dvorskadamapotomjeuzelačašuiotišlaukraljičinuodajuteispunilačasudijamantimaizjedneodkraljičinihškrinjasblagom.Pružilaječasukraljici.»Sto jeovo?«upitakraljicazbunjeno.»Kraljicemoja,tojevoda«,odgovorilajestaradvorkinja.Kraljicajepogrešnopretpostaviladaje njezina dvorska dama smetena zbog toga što je kasno doba. Ona reče:»Nemogupitidijamante.«

U tom trenutku zasljepljujući veo bijesa podigao se s kraljice i u trenu jeshvatila svoju pogrešku.DarPrinca nad prinčevima nije bio blok leda.Bila je totoplinaprinčevasrcaisigurnostnjegoverukekojejeponudiokraljici,nejošjedandijamant. Zurila je u čašu s bezvrijednim dijamantima u svojoj ruci podbrižnimpogledomsvojedvorskedame.jednajedinakapljubavivrijednijijedarodsvihdraguljanazemlji.KraljicajesmjestauvidjeladaPrincanadprinčevimavolisvimsrcem.Dokjejurilaizodajedapronađesvogprinca,suzasrećeoteseizokanjezinedvorskedameipadenapod.

Kraljicajepojurilakadvoranizasvečaneprijemeiodgurnulavrata.Princnijebiotamo,teklokvavodeusredprostorije.Kraljicajeotrčalaizsobedovratapalače,kroz koja u svom životu nikadanije izašla.Kad je jedvadišući dospjela do vrata,stražar joj se zbunjenonaklonio;nikadanije svojukraljicuvidio iz tolikeblizine -svakakonebosuiodjevenuujednostavnupamučnuhalju.Kraljicanijemogladoćidodaha.»Gdjejeprinc?«upitalajezadihana.

Stražar je odgovorio: »Odjahao je odavde prije nekoliko minuta., još uvijekmožete čuti konjska kopita.«U dubokoj tišini noći doista se čuo odjek kopita, alizvukjesvevišeslabio.

Kraljicajeotrčalanatragudvoranuzasvečaneprijemeibacilasenalokvicuvode.Očajničkijepokušavalapitivodu,ližućijespodapoputžednognomadakadpronađe izvor u pustinji. Oči su joj se napunile suzama kad je prinčeva ljubav

129

dotakla njezine usne a njezina ju je nutrina upijala. Veo bijesa će se podići,aliljubavzauvijekzaslijepi.

Kraljicajeotrčaladodvorskihstaja.Konjušarje,kaoiobičnoležaoispavaonatavanu.Kadjepredsobomugledaokraljicu,nijemogaovjerovatisvojimočima,jedan od kraljevskih konja već je bio osedlan i ona skoči na njega i odgalopirapunombrzinomkrozotvorenavratapalačedokjekonjušarzaprepaštenpromatrao.Svisuznalidakraljicazačitavogsvogživotanikadnijenapustilapalaču.

Kraljicajejahalausmjeruodakleječulatopotkopita.Jahalajecijelunoć,alinijednomnijeugledalaPrincanadprinčevima,nitičulaodjekgalopanjegovakonja.Zapalajeuočaj.

Kako se sunceuzdizalo, njezin je konj postajao sveumorniji, te se kretao svesporije. Na kraju je usporila do laganog kasa. Nikad prije nije vidjela svojekraljevstvo;nikadnijevidjelapoljakojasusvakegodinehambarepunilazalihamažitanitikućeukojimasuživjelinjezinipodanici,inikadanijevidjeladjecukakoseigrajunajutarnjemsuncu.Iznenadajojjezaokozapelonekosvjetlucanje.Udaljinijeugledalajošjednojezeroprinčeveljubavištoseljeskalonatravi.Svogjekonjapotjeralaubrzigalopprema jezeru.Dospjevšionamo,ugledala je jezeroprinčeveljubavi rasprostrto pred njom u daljinu, dokle god je pogled sezao. Sjetite se,kraljica nikad prije nije vidjela jezero u prirodi, jer nikada nije bila napustilapalaču.Skočilajeskonjaipotrčalaujezeroljubavi.

Kraljicanesamodanikadaprijenijevidjelajezero,većnijenitinaučilaplivati.I tako se Kraljica nad kraljicama utopila. Nije vikala i dozivala u pomoć, jer jeshvatiladajetoosjećajkojivasobuzimakadstepreplavljeniljubavlju.

Jedinostvorenjenazemljikojejevidjeloštosezatimdogodilobiojekraljevskikonj, koji to nikom živom nije mogao ispričati. Kad je Kraljica nad kraljicamanestala pod vodom, iz vode je izronio bijeli leopard. Bilo je to prekrasno, vitko,mišićavo stvorenje s krznom koje je tako blistalo da ste u njemu mogli vidjetiodraz zvijezda i mjeseca. Leopard je imao srebrne oči, jer je u sebi nosio dušuKraljicenadkraljicama.

Leopard je tada lakim, dugim skokovima potrčao preko granica Kumara doistočnihzemalja.TrčaojekrozkišuisnijegprekovisoravniAbesinijedoplaninskihvrhunaca Himalaje. Leopard se uspinjao davno zaboravljenim klancima i prekostrminastijenazakojenitkonijeniznaodapostoje.

Nakon mnogih mjesečevih mijena nabasao je na spilju. Tamo je, u njezinojunutrašnjosti, u položaju lotosa sjedio Princ nad prinčevima. Bio je nag i sam.LeopardjesvojesrebrneočipodigaopremaPrincunadprinčevimaiunjemuvidio

130

nebo i zemlju kako se stapaju u veličanstvenu rijeku ljubavi. U njegovim očimakrugovi ljubaviobrtalisusenadzemljompovezujućiuplakanodijetesnasmijanimprosjakom,povezujući proplamsaj nade s vapajem očaja, rastvarajući zlo dobrim.Svedrugojeiluzija.SrebrnookileopardtadajesjeouznogePrincunadprinčevimaiondjezauvijekostao.

Pisanje priče me iscrpilo. U trenucima kad mi se povrati svijest usredotočujempogledprekoramenaprodavačašeširanebihlimuugledalalice.Alineuspijevam.Večerasćudobrospavati;osjećamkakominadolazidubok,okrepljujućsan.Asutra,obnovljenesnage,moždaćuganapokonvidjeti.Blizusam.

Slijeditekstnapisannatri listapapirapresavijenanapola iumetnutauplavubilježnicu

LISTbr.1:otipkano

ZapisnikMumbajskepolicijeD62950-04Komentariprevoditelja;M&PrevoditeljskeuslugeLtd,11VictoriaStreet,Mumbai

Ovojeprijevodrukompisanogtekstasadržanoguškolskojbilježnici ina127neuvezanihlistovapapira.PrijevodjenačinjenponarudžbiKriminalističkogodjelaMumbajskepolicijeazatraženjeodstranepolicijskognarednikaM.Abilasha,dipl.kriminalistaimagistrakriminalistike,izOdjelazaumorstva.

Neuvezani papiri numerirani su olovkom i pohranjeni u fascikl. Bilježnica ifascikl suoznačeni pečatomKriminalističkogodjelaMumbajskepolicije i ručnomoznakomD62950-04.Svesampapirefotokopirao11.ožujka2004.u15h30min.usobi za pohranu dokumenata Mumbajskog policijskog odjela pod neposrednimnadzorom narednika Abilasha. Mjesta s kojih su istrgnute stranice su obilježena.PrijevodjenačinjennatemeljufotokopijezakojupotvrđujemdajekopijaoriginalakriminalističkogdosjeaMumbajskepolicijepodoznakomD62950-04.

Tekst je napisan rukom na jeziku hindi, uglavnom kemijskom olovkom, alinekolikoprvihzabilježakanapisanojegrafitnomolovkom(kakojeopisalaautoricazapisa). Gdje god je to bilo moguće, prilikom prevođenja zapisa držao sam sedoslovnogteksta,odstupajućiodoriginalasamoondakadjebilonužno.Gramatikavarira i ponekad ju je teško slijediti. Sva osobna imena fonetski su transliterirana.

131

Gospođa ElizabethDesai, s Odsjeka za engleski jezik Sveučilišta uNewDelhiju,zaslužnajezapomoćpriprijevodupjesama.

Fakturabr.0452-4,izdana21.ožujka2004.

LISTbr.2:ručnonapisanonapapirusazaglavljem

KRIMINALISTIČKIODJELMUMBAJSKEPOLICIJENAREDNIKM.ABILASH,MAGISTARKRIMINALISTIKEODJELZAZLOČINE85,SIRPOCHKHANAWALAROAD,WORLI,MUMBAI-25Telefon:22621855Faks:22633319Ref:D62950-04Datum:11.ožujka2004.

[Nadaljepisanorukom,crnomtintom]

ZabilješkesočevidaSmrtčetvoricemuškaracadogodilase18.veljače2004.Mrtvozornikjeobavio

četiriobdukcije(28.veljače-7.ožujka).Zasvakiodčetirislučajautvrdiojedajeriječo»nasilnojsmrtipočinjenojodstranenepoznateosobeiliosoba.«

#06-00462IftikharSingh...18-godišnjimuškarac...Uzroksmrti:iskrvarenjeiasfiksijakaoposljedicafatalneranezadanenožemna

lijevoj strani vrata...Lijeva vanjska karotidna arterija, jugularna vena i trahejapresječene su jednim jedinim potezom noža koji je prodro u tijelo pod kutem odotprilike 55 stupnjeva.Oštrica noža je zakrivljena, smaksimalnom širinom od 35mm.To ukazuje na silaznu putanju i naglo kretanje oštrice noža koji se nalazio udesnojruci...Žrtvaseposvojpriliciugušilaodnakupljanjakrvikojajepronađenauobaplućnakrila...35ubodanožemukožunaprednjemdijelutijelanijeraspoređenoponekomspecifičnomobrascu(fotografije23-36),astražnjidiojepošteđen.Tesuranenajvjerojatnijezadanepostmortem.

132

#06-00463Japayal»Jay-Boy«Harrusang...23-godišnjimuškarac...Uzrok smrti: gušenje i srčani zastoj...s vrata je odrezan konopac promjera 36

mm. Čvor koji je upotrijebljen prikazan je na fotografiji br. 17...oštrica jebila dugačka barem 15 cm i široka 25 mm. U tijelo je prodrla pod kutem od70 stupnjeva između trećeg i četvrtog međurebrenog prostora...to navodina pretpostavku da je nož bio u napadačevoj desnoj ruci. Uočena je ... izasjekotina na abdomenu u području iznad pupka, ali aorta nije prerezana niti jezasjekotinauzroksmrti.

#06-00464Oojam»Andy«Tandor...20-godišnjimuškarac...Uzrok smrti: iskrvarenje i asfiksijakaoposljedica fatalneubodne rane zadane

nožemnalijevojstranivrata...Ovaj izvještajsličan je izvještajubr.00462.Iuovomjeslučajuuočenadruga

rana zadana nožem, koja se proteže unutrašnjim dijelom žrtvine lijeve ruke.Mrtvozornik je zaključio da je žrtva vjerojatno uspjela odbiti prvi nasrtaj nožempodizanjem svoje lijeve ruke, ali drugi nasrtaj ju je usmrtio gotovo trenutačno.Ustanovljeno je da je oštrica koja je upotrijebljena identična onoj u slučaju žrtve00462idajeposvojprilicizakrivljena.Napadačjenajvjerojatnijedešnjak.

#06-00465BhimBasu...22-godišnjimuškarac...Uzroksmrti:asfiksijakaoposljedicatraumevrata...Tehnički,Basujepreminuo

od gušenja u vlastitoj bljuvotini, ali to je uistinu nebitan detalj. Po svemu sudeći,žrtvajebilanakoljenimakadjeubijena;okonjegovavratavisiojekonopac,alinijebio stegnut.Žrtva je izbodenanožemzakrivljeneoštrice s tri nagla zamahapremadolje u lijevu stranu vrata. Povratio je prije nego štomu je presječena unutrašnjajugularna arterija i ugušio se umješavini bljuvotine i krvi. U službenom izvješćustojidaseugušiouvlastitojbljuvotini.

133

LISTbr.3:ručnoispisanolovkom,stragovimabrisanjagumicom

PričaošeširuSvejepredodređeno,Aipakusvemuimašizbor.Tvojadobradjelasevažu:Nagniihnaovustranu,iizlazisunce,Nagniihnadrugu,isveštoostajeodvatrejepramendima.

Svejezadano,Paipakponadnaslebdiveo.ProdavačtiradodajevjeresijuNoposudišli,onćetozapisati.

SvakenoćisakupljačobilaziokoloIuzimatiusnuštojenjegovo.JertvojjedugzapisanAtvojapresuda-istina.

134

Pogovor

Neobična,istinitapričaonastankuPlavebilježnice

S timom iz Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda radio sam2002. godine istraživanje o utjecaju izrabljivanja djece na njihovo obrazovanje ineuhranjenost u Obali Bjelokosti. Istraživanje smo proširili i na Jamajku, Kinu inekoliko godina kasnije na Indiju. Kada sam dobio poziv od indijske vladineagencijedaposjetimIndiju,biosamzainteresiraniprihvatiosam.ZrakoplovkojimsamletiodoNewDelhijapreusmjerenjezaMumbaiatekpotomzaDelhi,gdjesamstigao s četrdeset osam sati zakašnjenja - u tri sata u noći. Potpuno iscrpljen odnespavanja,prošaosamkrozaerodromskukontrolujednomrukomgurajućiprtljagunakolicima,doksamdrugomstezaoputovnicuilokalninovac.

Bezobziranakasnenoćnesate,aerodromjebiokrcatputnicimaibilojeužasnovruće.Nisamsenisnašaoanekijedječakzgrabiomojakolicasprtljagomipočeoihgurativičući:»Taksi,gospodine?«pasamtrenutakkasnijejuriokrozgomiluzanjimizasvojomprtljagom.Doksmojurilikrajredovaparkiranihtaksijadovikivaosamdječaku da stane ali on se nije obazirao.Ušli smo u golemo skladište i dječak sekonačno zaustavio ispred malog smeđeg auta gdje su me istog trenutka opkolilačetvoricamladićaudvadesetima.Jedanodnjihzgrabiojemojekovčegeiubacioihuprtljažnik,dvojicasumeuguralauautoikrenulismo.

Prema Delhiju smo se vozili autocestom za teretni promet - jedino putničkovozilomeđu kamionima - a potom skrenuli na napuštenu benzinsku crpku gdje ječekaodrugiautomobil,većiodovogaicrneboje.Naredilisumidaprijeđemudrugiauto, i ja sam poslušao stežući ispod ruke torbu s laptopom u koju sam stavio iputovnicu i ostale dokumente. Zatečen neobičnom situacijom sve do tada sam setješio da će svebiti u redu i da je naprosto riječ o lokalnom taksiju - dok se nisupojavila druga četvorica mladića, s kukuljicama na glavi, i ušla u auto: dvojicasprijeda,advojicaotraga,pojedansasvakemojestrane.Kadsmokrenulidoviknuosamvozaču:»HotelInterkontinental«,aonjeodgovorio:»Uredu,gospodine«.

Kad se nakon sat vremena vožnje mladić na suvozačkom sjedalu okrenuo irekao:»Vašhoteljezatvoren«,uhvatilamepanika.

135

»Nije istina«, rekao sam. »Odvezite me u Interkontinental.« »Zatvoreno je«,ponoviojecerekajućise.DoksmosevozilipremaDelhijugurnuosamputovnicuuhlačearezervnubaterijuzalaptopsakriourukav,kaonekakvopriručnooružje.

UcentarDelhijaušlismosatvremenakasnije-gotovosevećposverazdanilo.Ispred našeg auta ubacio se crni motocikl i motociklist nam da znak da sezaustavimo. Kad je mladić koji mi je sjedio slijeva izašao iz auta i otišaodomotociklista(kakobimuplatio,štosamshvatiomalokasnije),otvoriosamvrataipojuriouskomulicom,nomotociklistmijeprepriječioput.Nakacigimujepisalo»Policija«,pasamseponadaodasamspašen.»Interkontinental«,rekaosammu,nopolicajacmi je doviknuo: »Vrati se u auto.«Pokunjeno samga poslušao i auto jekrenuozamotociklom.

Nismo se zaustavili ispred Interkontinentala, nego kraj neke oronulevišekatnice.Grubosumeizguraliizautaiodveliujedanstanuzgradi,gdjesumeubaciliutijesansobičakbeznamještaja,samosjednommetalnomposudomkojajetrebalaposlužitizaobavljanjenužde.Kadsusezamnomzaključalametalnavratalegaosamnagolibetonskipodinekovrijemevikao,anakrajuzaspao.Unekodobanoći,vrata su seotvorila i jedanodmladićaušao je ipokriomedekom.Bio je toprimjer ljudskosti jednogčovjekakoji jepokazaobriguzadrugogčak iuovakvojsituacijikadseradiloootmici.

Kad sam se probudio bio je mrak, a iz susjedne sobe dopirali su zvuci stelevizora.NaprogramujebioprijenosutakmicekriketaizmeđuIndijeiPakistana-što ovdje uživa značaj gotovo religijskog događaja. Kroz vrata su dopirali veselipovici momaka čiji je tim očito pobjeđivao, dok. sam ja i dalje povremenopokušavao privući pažnju vikom.Ovame situacija suočila s činjenicom da nisamosobito hrabar - što me ražalostilo no ne i osobito iznenadilo. Znao sam da minedostajeodvažnosti.Nodeprimiralamepomisaodasamvrlobrzopostaofatalist-pojamkoji premamojoj definiciji podrazumijeva da je ljudskopostojanje zapravozatvoreno u iskustvo sadašnjeg trenutka: prošlost postaje nebitna, a budućnostprestajepostojati.Misliosamnasvojekćeriinalazioodređenuutjehuutomedasusvjesnekakosumimojpoziviposaokojemsamseposvetiopredstavljalineštoštosamsmatraoveomavažnim.Strahdaihnikadavišenećuvidjetibiojejedinielement»budućnosti« koji nije prestao postojati. Bile su to slabe niti misli koje su ništavezivalezanešto.

Samotridanakasnijeoslobodilesumepolicijskispecijalci, tzv.»crne jakne«.Jedanodspecijalacaprišaomijeinaprostorekao:»Slobodniste«,bezvelikepompe.Kasnijesamsaznaodasuzbognedavnogubojstvaameričkogturista,kojijeotetnasličannačin,indijskevlastiizvršilepritisaknaotmičaredaoslobodestranetaoce.

Do kraja tog dana bio sam dodijeljen na brigu jednom od policajaca.

136

»Interkontinental«,rekaosam.Policajacjebioveomamlad,inakonštomejeostaviopredInterkontinentalom

-gdjemescvijećemivoćemdočekalaupravahotelaišpalirhotelskihzaposlenika-pitaomeještobihželioraditi.ZamoliosamgadameodvezedoTajMahala,nadvasatavožnjeodavde.»Nebisteliprvoodspavali?«upitaojesnadom,norekaosammudabihradijevidioTajMahal.

Nabrzinusamseotuširaoizačassmobiliukolima,naputupremaTajMahalu.Mladi policajac je u međuvremenu nazvao svog strica i dogovorio se s njim dasvratimodo njegovog restorana u obližnjemgradu, gdje nas je već čekalo šestorogostijuisvečaniručakpriređenumojučast.Velikistolbiojezatrpanraznimjelima.Osim ovih posebno odabranih gostiju nije bilo nikog drugog u restoranu.Osjećaosamkaodamiželereći:»OvojeIndija-aneono.«

Tevečeriomogućenmi je»privatni«posjetTajMahalu,koji jeu todobabiozatvoren za posjetioce - to je moć policije! Dok sam posve sam obilazioovo veličanstveno zdanje podignuto u ime ljubavi ponovno sam pomislio: »OvojeIndija-aneono.«

Sljedeći dan odletio sam uMumbai da se pridružim timu ljudi s kojima samsurađivao na projektu. Obilazeći najsiromašnije gradske četvrti našao sam se i uFalklandRoadu,zloglasnoj»Ulicikaveza«.OvojejednoodnajzloglasnijihmjestauIndiji,gdjesekaoseksualnorobljeizrabljujevišeodpolamilijunadjece.

ObilazećiUlicu kaveza, zapazio sam petnaestogodišnju djevojčicu naslonjenuna svijetloplave rešetke svog»gnijezda«.Nosila je ružičasti sari prošaran duginimbojama i pisala je nešto u plavu bilježnicu. Pogled na pismenu prostitutkume jezatekao. Ta djevojka u ružičastom sariju nadahnula me je da napišem Plavubilježnicu - priču koja počiva ha onome čemu sam svjedočio tijekom terenskihistraživanjainaizvještajimaouvjetimaukojimasutadjecaprinuđenaživjeti.Svakiput kad se suočim s nekim problemom okružen povlaštenim uvjetima modernogživota, sjetim se Batuk i njezine sposobnosti da nadvlada uvjete u kakvima jeprisiljenaživjetiiuzdigneseiznadnjih.

Plava bilježnica je nastala u neobičnim okolnostima. Kao znanstvenik dobar diovremena provodim u osmišljavanju programa za ljude koji žele izgubiti suvišnekilogrameipostatiaktivniji(oovomedetaljnijeumojojknjiziMoveaLittle,LoseaLot, Random House, 2009). Jedno od temeljnih načela pristupa mojeg timanaglašava da se kilogrami ne gube opsesivnim provjeravanjem kazaljke na vagi,negoaktivnimživotom.Svimiimamosnove,alimoramoaktivnoraditinanjihovuispunjenju-upravoseutomesastojiumjetnostživljenja.

Kaodiotihprograma,mojtimučiljudekakodapostaveživotneciljeveikako

137

da ihostvare.Mojenačelo jeda svojimklijentimanikadnepredlažemdaprobajunešto što nisam i sam probao. Pomislio sam kako bi pisanje romana moglo bitisavršenprimjerzadatkakakveobičnonudimdrugima,moždaupravozatoštomijeto bilo nešto posve strano. Nikada nisam poželio napisati roman, iako sam voliosmišljatipričezasvojekćeridoksubilemale.

Budućidasamznanstvenik,pristupiosamtomprojektunaznanstveninačin.Ustanovivšidasekraćiromansastojiodpribližno60.000riječi,zaključiosam

da bih pišući tisuću riječi dnevno romanmogao završiti za dvamjeseca. Za prvuverzijuPlave bilježnice trebalo mi je pedeset osam dana. Batuk me je godinamaproganjalaunoćnimmorama,takodasamseznaoprobuditiusrednoćiuvjerenkakostojikrajmeneipromatrame.Kadasamnapokonsjeokakobihnapisaopričuonjoj,tajepričadoslovnoprovalilaizmeneujednomdahu.

Kao liječnik i znanstvenik imao sam čast i sreću upoznati neke odnajsiromašnijihnoistodobnonajherojskijih ljudinasvijetu.Uvijeksumeprimalisdobrodošlicom i bez trunke zavisti i uvijek bi mi ponudili da s njimapodijelim obrok, ma kako skroman bio. Kad bi me posao odveo u siromašne inerazvijenekrajevesvijeta,tražiosamodlokalnihsocijalnihizdravstvenihradnikada mi pomognu razumjeti potrebe i težnje ljudi radi kojih sam onamo došao.U Mumbaiju su to bili zemljoradnici, učitelji i psiholozi; na Jamajcimedicinske sestre; u Kini studenti u Keniji vojnici. U svakoj takvoj prigodinaglašavaobihdaminijenužanprevodilac,jermijevišeodsvegavažnoupoznatiljude zbog kojih sam ondje. Puno mi znači kad mogu sjediti u nekoj kolibi isatimapromatrati ljudekakomeđusobnorazgovaraju.Akojepotrebnopridružitćuse čistačima smeća u obavljanju njihova posla samo da bih mogao razgovaratis njima u vrijeme njihova odmora. Puno mi znači i prilika da provedem vrijemeulokalnojbolnicisčovjekomkojičekadagaprimiliječnik.

Zaključio sam da su osmijeh, naklon glavom i stisak ruke najdublja inajuniverzalnijasredstvakomunikacijemeđuljudima.

No ujedno sam otkrio da su moji boravci medu siromašnima iscrpljujućeiskustvo-čovjeksečestoosjećaispražnjeno,nemoćnoinedoraslosituaciji.KadsevratimkućiosjećamgrižnjusavjestipripomislidauAmericiprosječnaobiteljnakonsvakog obroka baci onoliko hrane koliko neka šestočlana obitelj u siromašnimdijelovimasvijetaimazacijelidan.KakomogupotrošitizavečeruurestoranuiznoskojimsiromašnaobiteljuMumbaijupokrivamjesečneživotnepotrebe.Kakotodaježenaumumbajskombordelukojazaradidolardnevnospremnasvojjedinidnevniobrokpodijelitisjednimpoljodjelcemisamnomkojiživimprivilegiranimživotom.

PrizorikojesamnaslikaoopisujućiBatukinživotnepodnošljivosuokrutni-nointenzitet ikoličinapatnjeuPlavojbilježnici suprikazanisuspregnuto iprigušeno.

138

Da je patnja kojom su izložena djeca poput Batuk prikazana u punoj snazi i bezzadrške, ovuknjigu bilo bi nepodnošljivo čitati.Uspio sam tek odškrinuti vrata, aondaseodmaknuti.NaslikaosamnaplatnuprizoreizBatukinaživotadotičućiihtekovlašnimpotezimajernisamnisammogaopodnijetivišeodtoga.

Pozadina te slike prikazuje ono najgore u ljudskoj prirodi - počevši odiznajmljivanja novorođenčadi za prošnju do zvjerskog nasilja isvakodnevnih ubojstava i seksualnog zlostavljanja djece. S druge strane tu su onikoji susuočenis takvimživotomnesamopreživjelinego iostaliuzdignuteglave.Onisuprimjerisnageljudskogduhaunjegovojnajčistijojbiti.

A upravo u toj snazi i nepobjedivosti ljudskog duha počiva nada kojom jeprožetaPlavabilježnica.

Utjecajknjige

Nazdravstvenojzaštitidjecebiosamangažirandesetgodinaipritomsesusretaosmnogim znanstvenicima, odvjetnicima i filantropima, no kad god bi se govorilo ootmicama,ropstvuiseksualnojeksploatacijidjecetiseljudinisuuspijevalisuočitisproblemom.Pretpostavljamdajerazlogutomeštovećinanjihimavlastitudjecu,paim je djetinjstvo provedeno u seksualnom ropstvu jednostavno nepojmljivo.Neljudskost eksploatacijedjece teškomožepojmiti svijestukojoj sudjeca simbolradosti i ljubavi. Putujući po Americi, Europi, Australiji i Aziji, gdje sam držaopredavanjaipredstavljaoovuknjigu,čestosamnailazionasličnereakcije.Ljudibise libili uzeti knjigu u ruke, no dirnuti likom Batuk brzo bi pristajali na ulogusvjedoka.Riječ po riječ, prizor po prizor, iBatukina potresna sudbina postala bi injihova.

Kako su se nizala predstavljanja knjige i rastao broj onih koji su je pročitalipostupnosamsepočeoudaljavatiodonogštosamnapisao-kaodajeBatukdobilavlastitiglasajapostaoteknjezinpredstavnikzaodnosesjavnošću.Stajalamijeuzrame, baš kao štomi je nekad stajala kraj kreveta kad bih se budio iz košmarnihsnovazbogpričeonjoj.UnjezinosamseimeuključioudjelovanjeMeđunarodnogcentrazaotetu ieksploatiranudjecu.SvjedočiosamrađanjutogprogramauIndiji,njegovimmeđunarodnimuspjesimausprečavanjutrgovanjadječjompornografijom.UAustralijisamsudjelovaoupokretanjuinicijativezazaštitudjece,uIndijisamsesastajao s najvišim vladinim dužnosnicima da bismo razgovarali o rješavanju togproblema.PutovaosamuFrancusku,Nizozemsku,skandinavskezemljeiKoreju, iovegodineuKinu-tisućekilometaraprijeđenihuBatukinoime.

No ono štome je najviše potreslo bile su reakcije pojedinaca na apel koji jeuputilaBatuk.

139

NakonjednogodpredstavljanjaknjigeuSAD-ujednaježenaustalaiispričalakako je bila žrtva otmice u Delhiju - kidnapirali su je neki mladići s mačetama.Ispričalajekakojedoživjelapsihičkislomidugonakontogapatilaoddepresije,aliikakoseuspjelaponovovratitinormalnomživotu.

Jednom drugom prilikom nakon predavanjami je prišla neka žena i ispričalakako je spasila dvoje djece prisiljene da se bave prostitucijom. Pokazala mi jefotografijudvijudjevojčica.»Onesusadmojeunuke«,reklaje.

BiosamuIndijiuvrijemekadjejednareligijskasektaobznaniladajesvojimsljedbenicima dopustila sklapanje braka s djecom prisiljenom na bavljenjeprostitucijom,dabiimsenatajnačinosiguralapravnazaštitaisigurnost.Upoznaosam i parkoji se - pročitavšiPlavubilježnicu - odlučionausvajanje djevojčice izIndijekojaseprisilnobavilaprostitucijom.

KadsamknjigupredstavljaoLosAngelesu, jedan jenovinarnapredstavljanjepoveo svoju četrnaestogodišnju kćer. »Želim da zna što se događa njezinimvršnjacima«,rekaoje.Upoznaosamrazredsrednjoškolacakojisuprikupilinovčaniprilog za pomoć pri ostvarenju programa Međunarodnog centra za otetu ieksploatiranu djeci u Mumbaiju, u čijem sam radu sudjelovao. Susretao sam istudentekojisuišliuIndijudabikaovolonteripomogliurealizacijitogprograma.

SreosampolicajcaizKambodžekojijesudjelovaouracijamadječjihbordelainapitanjeouspješnostirehabilitacijetedjecedobioohrabrujućiodgovor.

Američki vojni časnik koji je služio u Afganistanu bio je tako potresenBatukinom pričom da mi je poslao američku zastavu izvješenu u vojnomkampu Phoenix u Kabulu - još jedan primjer solidarnosti čovjeka koji suosjećas drugima. Susretao sam svece koji spašavaju grešnike i grešnike kojiponavljajustrahoteokojimasampisao.

Nonajvišeodsvegadirnulisumeinamenetrajnoutjecalisusretisdjecomkojasu-zahvaljujućiangažmanuljudikojimajestalodonjihovedobrobiti-izbavljenaizseksualnog ropstva. Pobjeđivali sume u šahu, dijelili smo obroke, šetali zajedno.Stajaosamporedjednetakvedjevojkeutrenutkukadjedobilaobavijeste-mailomdajeprimljenanafakultet.Upoznaosamženukojajekaodijetebilauseksualnomropstvu, a sada je ugledna menađžerica u jednoj tvrtki; ta je žena uspjela spasitisvojumajkuodprostitucije.Gledaosamtudjecukakoseigraju,ividioihkakouče.Vidiosamnjihovaumjetničkadjela,moliosesnjima, i slušao ihkakopjevaju -oBogu,ljepotiinadi.

TojeBatukinsvijetinjezinglas-glasnade.

140

bySandrinewww.balkandownload.org

141