Edouard Hamel

B I B L I J S K O - T E O L O K E R E F L E K S I J E O L J U D S K I M P R A V I M A 1

U emu teoloki vidici mogu pripomoi boljem shvaanju svjetovne teme o ljudskim pravima? K a k o tim pravima dati teoloki temelj? Budui da se radi o pravima koja pripadaju ovjeku kao takvom, nuna je teoloka refleksija o ovjeku. to nam Sveto pismo veli o ovjeku, o njegovu dostojanstvu? T o nadahnjuje prvu toku na koju se u ovom pitanju val ja osvrnuti: ovjek stvoren na sliku Boju.

Slika Boja

Stvoren posljednji, ovjek je Boje remek-djelo, vrhunac i kruna stvaranja. D o k je pri stvaranju elemenata Bog dao zapovijed rijei koja ispunjava nalog (Post 1, 3) , dotle za ovjeka Bog veli : Nainimo ovjeka na svoju sliku (Post 1, 27) , kao da na neki nain sam sebi daje naredbu. Samo se za ovjeka izjavljuje d a je stvoren na sliku svojeg Stvoritelja. Samo je za njega reeno da mu je Bog u nosnice udahnuo dah ivota (Post 2, 7). Ljudski se ivot, dakle, shvaa kao tajnoviti kontakt ovjeka s Bogom. 2 Stvoren na sliku sovjeg Stvoritelja, kao iva reprodukcija velike vrijednosti, ovjek otkriva da je na poseban nain povezan s Bogom, stavljen pred njega kao osobni subjekt, nosilac dinamizma to ga usmje-ruje prema onome koji ga je stvorio ne naruivi mu slobodu. Bog, ovjekov prijatelj , oekuje od ovjeka slobodan odgovor. Neusporedivo ovjekovo dostojanstvo ne izlazi u prvom redu iz injenice to je pozvan da

1 P a p i n s k a komis i ja Ju s t i t i a et p a x : L'Eglise et les droits de l'home, Vat ican 1975 ; I. G I E R S , Theologische Aspekte der Menschenrechtserklrungen in der kirchlichen Verkndigung u Mnch. Theol. Zeit. 29 (1978) 3 6 6 3 ; K . D E M M E R , Chr i stliches Ethos und Menschenrechte u Gregorianum 60 (1979) 454479 .

1 N . L O S S , L a dottr ina antropologica d i Genesi 111 u L'antropologia biblica a cura d i G . de G E N N A R O , N a p o l i 1982, str. 1 8 1 ; A . S O G G I N , Alcuni testi-chiave per l ' antropologia de l l 'Ant ico T e s t a m e n t o * , isto, str. 48 .

187

gospodari svemirom (Post 1, 28), nego prije svega iz toga to je uzdignut do te razine da bude odgovorni sugovornik s onim koji ga je stvorio. Upravo su zbog tog razloga nepovrediva njegova osnovna prava.

Danas se openito priznaje da izraz slika Bo ja dolazi od kraljevske ideologije rairene na starom Srednjem istoku. U Egiptu i Mezopotamiji kral j , i samo kral j , bio je slika boanstva. N jegov kip, podignut na odreenom mjestu, oznaavao je i podsjeao na njegov suverenitet na tom mjestu. Samo je on bio posrednik izmeu boanstva i ljudi, ovlaten da obavl ja ulogu potkral ja namjesto boanstva. Vladar je sjena boanstva, dok je narod sjena v ladara , tvrdila je jedna poslovica; odatle opasnost da se vladar divinizira i da despotski vlada.

Ta j pojam, koji je do tada bio pridran samo vladaru, u Knjizi se Postanka demokratizira i pripisuje svakom ovjeku; svaki je stvoren na sliku Boju, na Boju ikonu, postavljen na zemlju kao njegov namjesnik, gospodar sveg stvorenja, zaduen da umjesto Boga gospodari nad zemljom i stvorenjima i da tako nastavi stvoriteljsko djelo. 3

Budui da postoji samo jedan Bog Stvoritelj, sve je ljude stvorio isti Bog, a zbog te su injenice oni braa meu sobom i jednaki pred njim. Svi , bez obzira na spol, rasu, drutveni poloaj , mogu rei da Post 1, 27 govori o njima. Svi su ljudi stvoreni jednaki i pozvani su da, prema svojim mogunostima, sudjeluju u tom gospodstvu nad zemljom. To je, prema Knjizi Postanka, duboki korijen ovjekova dostojanstva i potovanja koje mu se duguje.

Ko j i je, dakle, pravedni odnos prema drugome? Onaj u kojem se drugi javl ja kao apsolutna granica moje mogunosti, gdje ja nemam nikakve vlasti nad njim. Pravda je u tome da u drugom priznam svojega gospodara (Lvinas), da ga priznam onim koji se apsolutno opire mojoj vlasti, koji je izvan bilo kakvog mojeg prisvajanja i u svojoj golotinji i slabosti, kojim se apsolutno ne moe raspolagati i koji je priznat kao apsolutno drugi. Pravedan odnos prema drugom jest otkrivanje i potovanje slike Boje u svakom ovjeku. Svatko mora potovati Boju sliku u svojem bratu (Post 4, 9 ) . 4

Prava Bo ja

Pravo je Boje ponajprije njegova uzvienost koja u stvorenju raa dunostima. Unato svojem uzvienom dostojanstvu ovjek nije Bog, on tek nalikuje na njega: doslovce, on je stvoren na sliku Boju, t j . u ovisnosti o njemu, sa zadatkom da ga odrazi i, dosljedno tome, da bude drugi, ne On. N i diviniziran, ni rob, nego slobodan i razliit od Boga. Grijeh je preziranje Bojega prava .

3 A . S O G G I N , isto, str. 52. 4 J. i F. A T G E R , L e message d ' A m o s u Christianisme social 74 (1966) 306

307 .

188

N o izraz pravo Boje moe imati i izvedeno znaenje, ukoliko se, naime, sva temeljna ovjekova prava , zahvaljujui pojmu slike Boje, ukorjenjuju u Bogu. O n a mogu biti apsolutna samo u onoj mjeri u kojoj imaju udjela u Bojoj apsolutnosti. Potovanje ovjekovih p rava ne ovisi, dakle, o nekoj drutvenoj konvenciji, ve ga zahtijeva sam Bog. U tom su mislu Boja p r a v a zatita koju on daje ovjeku, stvorenom na njegovu sliku, snaga stavljena na slubu slabosti, jer ovjek je pred Bogom samo siromah postavljen na prijestolje, praina (Post 2, 7) uzdignuta na kraljevsko dostojanstvo. Pravo je Boje, s posebnog naslova, pravo ekonomskog ili drutvenog siromaha: Tko tlai siromaha, huli na stvoritelja (Izr 14, 31), jer to znai liiti ga njegova prava da bude pod Bojom zatitom i njemu na slubu.

Znaajke pojma slike Boje

Pojam slike Boje, koji nam prua Knj iga Postanka, ima ujedno relacijsku i dinamiku dimenziju. Muko i ensko stvori ih (Post 1, 27). Biblijski je ovjek definiran i po meuosobnom odnosu koji je neodvojivo vezan uz njegov odnos prema Bogu. ovjek, stvoren od ljubavi i za ljubav, bie zajednitva stvoreno za zajednitvo, moe ui u osobni odnos s drugima. ovjek je po svojoj najdubljoj naravi drutveno bie i bez odnosa s drugima ne moe ni ivjeti ni razviti svoje sposobnosti (GS 12, 3) . Ljubav pak mukarca prema eni u braku ostaje nuna toka koju moraju imati pred oima svi ljudi koji bi takoer, slino kao i zdrueni brani par, morali ivjeti u zajednitvu, skladu i miru. 5 Odatle vanost drutvenih prava i p rava zajednice. N i k a d a jedni protiv drugih, nikada jedni bez drugih, uvijek jedni s drugima.

I blagoslovi ih Bog i ree im: Plodite se i mnoite . . . Vladajte . . . (Post 1, 28) . Ova j blagoslov ujedno je i zvanje i odreenje: Bog, da tako reknemo, baca mukarca i enu u povijest u kojoj on ostaje Gospodar i vladar, i povjerava im punomo koja ih ovlauje da zajedno nastave njegovo djelo, da u njegovo ime vre gospodstvo koje znai trajni rast i razvoj . T a k v o dinamino shvaanje slike Boje znai za ovjeka poticaj na inicijativu i napredak, sigurno s obzirom na vanjski svijet, no takoer i u prvom redu znai sve vee osvjetenje o vlastitom identitetu, t j . o onom to se tie njegova odnosa s Bogom i s drugim slikama Boj im, dakle, to se tie njegova duhovnog i moralnog ivota. T o se prirodno vee uz suvremenu problematiku o ovjekovim pravima, koja je saeta u izrazu pravo na razvo j . Dananji je ovjek na putu k potpunijem razvoju svoje osobnosti i sve veeg otkrivanja i utvrivanja svojih prava (GS 4 1 , 1) .

5 A . F A N U L I , L ' u o m o e il suo H a b i t a t secondo G e n . 1 u L'antropologia biblica, str. 9 1 .

189

Ljudski ivot : Boji dar i ovjekovo pravo

K a k v u je sudbinu Bog od poetka dodijelio ovjeku? Prema prvom poglavlju Knj ige Postanka, koje je himna ivotu i stvaralakoj Bojoj moi, a i prema izvjetaju o grijehu (Post 3, 2224) ta je sudbina bila ivot, tjelesni ivot, ivot u zajednici s Bogom i ljudima, ivot na bratskoj zemlji (pjesma stvorova). S l ava Boja ivi je ovjek. T o odreenje nije poniteno potopom, jer se neposredno nakon njega obnavlja prizor iz prvog poglavl ja sa svojim blagoslovima (Post 9, 1). Ljubitelj ivota (Mudr 11 , 26) Bog je izvor ivota, Bog ga zatiuje i ne eli da ga ovjek unitava. u var (Post 2, 15) stvorenja, ovjek je takoer uvar (Post 4, 9) svojega brata : T k o prolije krv ovjekovu, njegovu e krv ovjek proliti! Jer na sliku Boju stvoren je ovjek! (Post 9, 6) . Posljednji temelj ovjekovih prava jest njegovo dostojanstvo stvorenja to je nainjeno na sliku Boju.

N a sliku Boga koji upravl ja svijetom stvarajui, a ne nitei ivot ovjek mora gospodariti svijetom u svetosti i pravednosti (Mudr 9, 3) . Dominamini (upravljajte) jest blagoslov uz koji su vezane dunosti. ini upravl janja to ih ovjek zakonito vri zdrueni su s ekolokim dunostima u vezi sa zatitom okolia. Vrenje ekonomskih prava ne moe niti ugroavati kvalitetu sadanjeg ljudskog ivota, niti smetati ivotu buduih narataja. Postoji i pravo na budunost, a i pravo budunosti, pravo onih koji e nas nadivjeti. Budui da su materijalni izvori ogranieni, ne smiju se neodgovorno iskoritavati: vladajte ne znai unitite. 6

Gledajui na mogunost atomske katastrofe suvremeni ovjek ima strahovitu mo da ra-stvara svijet u kojem ivi osnovno pravo na ivot pokazuje se u drugom svjetlu. N e radi se vie o pravu na vlastiti ivot, nego o pravu na ivot openito. T a k o je najosobnije ljudsko pravo postalo drutveno pravo , t j . pravo na mogunost ivota za svakoga, na egzistenciju na ovoj Zemlji koja je dana svima, na egzistenciju same Zemlje. 7

Dobra su dana svima

Napunite zemlju i sebi je podloite (Post 1, 28) . Biblija nas od svoje prve stranice pouava da je stvaranje za o v j e k a . . . Ako je Zemlja stvorena da svakome daje sredstva za opstojanje i sredstva za napredak, svaki, dakle, ovjek ima pravo d a na njoj nae ono to mu je potrebno. Nedavni je sabor na to upozorio: Bog je zemlju i sve to ona sadri namijenio svim ljudima i svim narodima, tako da bi stvorena dobra morala pritjecati po pravinosti svima, pod vodstvom pravde, a uz pratnju lju-

* J. M O L T M A N N , >Thologie et droits de l'homm